KUR'ANA I IDEOLOGIJE XX

esnaesto poglavlje
Andreas Christmann
ISLAMSKI I VJERSKI LIDER SHA YKH
MUHAMMAD SA'ID RAMADAN AL-BUTI
563
Pitam se ta me to dri da stalno piem? to se moje slave, stekao
sam je vie negoli sam se nadao i to se moga imetka i
bogatstva, Allah mi je darovao iznad mojih potreba. Kad je posrijedi
potovanje ljudi, iskazuju mi ga vie negoli zasluujem. Na kraju sam otkrio
da je sve to besplodna i bez uitka ako nema molitve u moju
korist od strane neznanog brata po islamu.
(Muhammad Sa' id Ramadan al-Buti).
Uvod
Gledano u svjetlu njegove visoke reputacije i velikog utjecaja na ivot
u modernoj Siriji, je da su al-Butijeva djela i miljenje
uglavnom slabo predstavljeni i gotovo nepoznati u evropskoj
akademskoj literaturi. On se pojavljuje na svim medijima- kao
K ur' ana i ha disa putem televizije, te kao propovjednik putem
radija, kao autor nekoliko desetina knjiga i spisa koji su na
raspolaganju po knjiarama. Na svojim hutbama u damiji Mawlana
Rifa' i, te na svojim predavanjima koje dri dvaput u damiji
Tinjiz, al-Buti se svaki put stotinama ljudi, mnogi njima
stoje u damijskom dvoritu njegov govor preko
Kao profesor na Univerzitetu u Damasku, al-Buti ima zapaen i
djelotvoran utjecaj na generacije koji predavati religiju
i erijat u dravnim osnovnim i srednjim kolama. i ljudi koji aktivno
ne prakticiraju religiju doznali su za al-Butijevo ime, i znaju gdje i kada
ga se moe sluati. i nemuslimani priznaju da su sluali ovu
ili onu al-Butijevu sesiju, ta to ovog razlikuje od
ostalih. Doista, ejh al-Buti u sebi objedinjava duhovno vodstvo i
564 ENES
islamsku na jedinstven Treba samo razmotriti njegovu
ulogu kao muslimanskog televizijskog propovjednika, koji popularizira
islamsko znanje i ideale u kontekstu Sirije, gdje svaka javna
izjava koja se razlikuje od slubene linije Ba'th partije moe odvesti u
zatvor ili u torturu. Naravno, postoji i druga ulema, koja
se pojavljuje na sirijskoj TV kao vjerski autoriteti, poput, naprimjer, ejha
Marwana Shaikhua, starijeg slubenika u Ministarstvu za vakufe, koji
dri vazove svakog petka na raqiju, daje vjerske decizije
(fatawa) i dri programe Kur'ana na televiziji, kao i dnevne iftarske
govore tokom ramazana. Ali, al-Butijevo fiksirano vrijeme emitiranja
(srijeda u sedam sati poslije podne) i tematska serija lekcija, kroz koje
on hodi kao pehlivan na konopcu, da bi verificirao erijatske propise u
svjetlu sekularnog zakona i drutva, doprinijelo je da al-Buti bude iroko
- ponekada i estoko ispitivana - javna institucija koja
savjetuje sirijske muslimane, i u dijelovima te zemlje,
i daje im upute o pitanjima i problemima glavnog toka
sunnijskog islama.
1
Ovaj esej je, na neki prvi pokuaj ire evropske ocjene al-Butijeva
ivota i djela. Ovaj esej oslikati portret o misliocu koji predstavlja u
sunnijskom islamu -ili" srednji put islama" -u Siriji koji pronalazi svoje mjesto
stvarnosti sekularne drave i jednog idealnog islamskog
drutva. Na esej nas uvesti u biografske pojedinosti al-Butijeva
ivota i glavne intelektualne utjecaje koje je primio od ljudi i oko
sebe, potom biti o njegovu djelu, stilu i Drugo, esej izloiti
glavna miljenja i poglede al-Butija, u obzir da on pie i
govori u dvije uloge, kao islamski i kao vjerski lider, to je
moda jedinstvena situacija u savremenoj modernoj Siriji.
1. Tokom mojih terenskih studija u Damasku, za vrijeme mjeseca ramazana 1995. i 1996.
godine, saznao sam o al-Butijevom velikom i reputaciji. Na moje pitanje koji pripadnik
'uleme dri najbolja ramazanska predavanja, svi su mi jednoobrazno odgovorili: ejh al-
Buti. savjet o tome kojeg u Damasku trebati, prije svih drugih, konsultirati
o odnosu islama i drutvenih promjena u Siriji, opet su mi ukazali na al-Butija.
"Govori prvo sa 1:jim!'- rekli su mi. "Shvatit potom da nema potrebe da druge! .. "
Postavi svjestan al-Butijeve pozicije u sirijskom duhovnom ivotu, nestrpljivo sam
elio da ga osobno susretnem. Godine 1995. susreo sam al-Butija samo kratko, nakon jednog
njegovog predavanja, dok mije 1996. godine polo za rukom da obavim intenju sa 1:jim u
njegovom kabinetu na univerzitetu.
KUR'ANA I IDEOLOGIJE XX 565
ivot
Muhammad Sa' id ibn Ramadan 'Umar al-Buti je 1929. godine
u malom turskom selu Jilika na ostrvu Butan (na arapskom: Jazira Ibn
0--:>l or.?) u zapadnoj Anadoliji, koje je "trpilo od irenja
neznanja i teilo potrebi za kulturom (thaqafa- a.9t.:;,:,) i znanjem (ma'rifa
-

Bio je drugo dijete i jedini sin kurdskog Mulla
Ramadana al-Butija. Svi su njegovi preci bili seljaci, to je bio i al-Butijev
otac koji je - potpomognut od svoje majke, ene koja je bila ispunjena
(salah- i (taqwa-

-studirao
islamske nauke (al-'ulumu 1-islamiyya- )il t#l) protivno volji
svoga oca i ustaljenim tradicijama - koje je
nastavio studirati ejh al-Buti i njegov sin Muhammad Tawfiq Ramadan
al-Buti. Sve to znamo o al-Butijevoj majci jeste da je rodila tri
koje su sve umrle za rane mladosti, dok je i sama majka oboljela i umrla
kad je al-Buti bio trinaestogodinjak. Od toga vremena al-Butijeva je
porodica ivjela u Damasku nekoliko godina. 1934. godine porodica je
pobjegla od mjera Kemala Ataturka, koji je - kako al-
Buti - "uvrijedio islam" ,
4
da bi se skrasila redom u mjestima
Halwatu, al-Hasaki, Deir az-Zori, ar-Raqqi, al-Hami i Homsu, te
napokon u Damasku, gdje su se naselili u kurdskoj Ruknu d-
Din. Al-Buti je studirati religiju, arapski jezik i matematiku u
jednoj privatnoj koli u Suqu s-Suruji, jednome oblinjem starome gradu,
da bi potom, u dobi od samo jedanaest godina, studirao K ur' an i
Poslanikovu, a.s., biografiju pred ejhom Hasanom Habannakahom i
ejhom al-Maradinijem u damiji Manjak u mjestu al-Midan, te,
napokon, kad je ova damija bila pretvorena u Institut za islamsko
(Ma'hadu t-Tawjihil-Islami- Buti je
studirao- sve do 1953. godine- Kur:ana, logiku, retoriku i
2 . al-Buti, Hadha walidi: al-qissa al-kamila Ji hayat al-Shaykh Mulla Ramadan al-Buti min
wiladatihi ila wafatihi, Beirut, Daru 1-Fikri 1-Mu'asir, 1995 p. 14.
3 al-Buti, isto, p. L1
4 Al-Butij ev otac j e opisan kao gnj evna osoba spram mj era kao to j e ukidanj e poziva na
namaz, ezana na arapskom, zamjene arapskih slova latinskim, zabranom javnog
Kur'ana, bio j e ljutit na Kur'ana na turski , na propise da se nosi evropska
i na zabranu da ene nose hijab i niqab - ukratko, bio j e gnjevan "na sve ove akte opasne
sabotae poduzete pod pritiskom britanske hegemonij e." al-Buti, nav. dj elo, 1995., pp. 29-
32.
566 ENES
fundamentalne principe islamskog prava (usulu 1-fiqh- d.1WJI J-9-""'i). Pa
ipak, za sve ovo vrijeme, njegov glavni i najutjecajniji bio je njegov
otac.
Prema al-Butijevim njegov je otac bio najpoboniji
koji nije, za razliku od njegovih savremenika, kao student gledao u
islamu izvor hladnog i praznog natezanja i kazuistike, je u islamu
gledao put unutarnjeg savrenstva kroz ustrajno recitiranje Kur'ana
(tilawah- c;
9
Jt),
5
namaze (tahajjud- i po stotinu
puta vjerskih formula (dhikr i wird- pobonu disciplinu
( wara'- t;
9
) i asketizam (zuhd- .L_____Ajj). Ovo obavljanje iroko
prakticiranih vjerskih obreda od strane njegova oca, usprkos dugogodinjoj
izloenosti tajnovitoj bolesti koja je prouzrokovala jedno vrijeme i paralizu,
bilo je vaan dio al-Butijevog ivota. Sura Ya-Sin bila je
recitirana svako jutro i svaku a za sofrom se od djece da
se ponaaju "kao da objeduju u samoj prisutnosti Allahovoj". Svakog
ponedjeljka i izjutra, nakon jutarnjeg namaza, otac je pozivao
porodicu na dhikr, da svi ponavljaju tahlil formulu: La ilaha illa
Allah (<LiJI 'll] .JJ 'll) i Allah (<LiJI)- po stotinu puta! -kao i druge dove,
pobone napjeve, himne i kojima se trai kod Boga- sve to
al-Buti obavlja i dan-danas!
Golemi utjecaj al-Butijevog oca, koji je 1888. i umro 1990. godine
u 102. godini ivota, nije bio samo na al-Butijevo religijsko
obrazovanje. Otac je gotovo sve biografski vane u ivotu
svoga sina jedinka. Kad je al-Buti navrio 18 godina, njegov otac ga je
oenio sestrom svoje druge ene, koja je - premda znatno starija od al-
Butija - bila "dobra kvaka" da je porodica u to vrijeme bila vrlo
siromana.
6
Al-Butijevo protivljenje da se oeni tako mlad od oca je
sa na neophodnost enidbe kako je to opisano u
al-Gazalijevom Ihya' 'ulumiddinu, tako da je al-Buti ubrzo svoje odbijanje
shvatio kao "nepokornost i neposlunost" prema ocu i sloio se sa tim.
5 Al-Buti, nav. dj elo, p.17.
6. Uslj ed siromatva (otac je radio kao trgovac islamskim knjigama, koj e j e
prodavao uglavnom u kurdski region j azira, uz svoje zanimanje imama i hatiba u ar-Rifa'i
damiji u susjednom al-Haratu l:Jadida) al-Butij ev otac j e morao prodati povelik broj svojih
vlastitih knjiga. Da to nije ne bi mogao prirediti ceremoniju Vidi al-Buti,
nav. djelo, p. 62.
KUR' ANA I IDEOLOGIJE XX 567
Otac je i o al-Butijevoj profesionalnoj karijeri. Kada se 1956.
godine, nakon zavretka trogodinjeg studija na al-Azharu
7
, al-Buti vratio
u Damask sa diplomom (ijaza) za erijatu, odbio je da se prijavi
na (musabaqa)
8
za nastavnike erijata koje
postavlja Ministarstvo obrazovanja, jer je znao da njegov otac smatra
karijeru u dravnoj upravi za vjerska pitanja, to jest "bilo kakvo koritenje
vjere zarad sticanja novca", velikim grijehom. iz " neobjanjivog"
razloga i na al-Butijevo "veliko zaprepatenje" njegov otac se sloio i
mu naredio da se prijavi na na kome se vrlo dobro pokazao. Tako
je al-Buti postao nastavnik erijata u srednjoj koli i, kasnije,
u Dar al-Mu'allimin al-Ibtida'iyya u Homsu. Njegova akademska karijera
je 1961. godine, kada je postao asistent na tek osnovanom erijatskom
fakultetu Univerziteta u Damasku. Nakon to je na Al-Azharu 1965. godine
zavrio doktorat, postao je komparativnog prava (al-fiqh al-islami
al-muqarin) i vjerskih studija (al-'aqaid wa 1-adyan) na Univerzitetu u
Damasku; neko vrijeme je bio i dekan erijatskog fakulteta. Al-Buti je bio
profesor komparativnog prava na Odsjeku islamskog prava i pravnih kola
(al-fiqh al-islami wa madhahibuh), a danas radi kao "izvora i
metodologije islamskog prava" (usui al-fiqh), islamskog vjerovanje (al-
'aqida al-islamiyya) i Poslanikove, a.s., biografije (al-sira al-nabawiyya).
Uticaji
Kada je al-Butijev intelektualni razvoj njegova porodica je
prola kroz proces" sirijanizacije", mada je u ranom stadiju njegovog
ivota njihov kurdski etnicitet dominirao u njihovom socijalnom i
kulturnom backgroundu.
9
Ipak, al-Buti nikada nije nijekao svoje kurdske
7 Al-Buti je samo izbj egao poziv u sirij sku vojsku postavi student na vioj koli, j er pedesetih
godina j o nij e bio donesen zakon po kome je sin j edinac slube u voj sci.
8. Putem kvalifi kacijskog testa, Ministarstvo obrazovanj a je pokualo uvesti sistem
listi, po kome su mjesta davana diplomantima u skladu sa njihovim mj estom na
listi. Kandidati na niem mj estu na listi nisu imali anse da dobij u posao i morali su ponavlj ati
test godine.
g. Al-Butijevi prvi susreti sa vj erskim bili su sa kurdskom ulemom
poput Mulla 'Abd al-Majida, Mulla Alij a, Muhamadajazua, Mull a Sa' ida, Mull a abd al:Jalila
i Mulla Khalida.
568 ENES
korijene i zadrao je svoje interesiranje za kurdski jezik i literaturu. U
to doba, kada je bio u svojim dvadesetim, naprimjer, preveo je
kurdskog pjesnika Ahmada al-Khasanija o ljubavi izmedu Mamu
i Zaina, o ljubavi "posijanoj na zemlji a ponjevenoj na nebesima"
10
i
napisanu u stihu u narativnu formu.
11
Takoder,
zapostavljeni ruralni milje Anadolije i siromatvo njegovog roditeljskog
doma razvili su u al-Butiju jak socijalne pravde, koji ga je
navodio da osuduje socijalne, ekonomske i fi:o.ansijske manjkavosti
sirijskog drutva. Sve ovo, te cjeloivotni otpor njegovog oca
sekularizacijskim tendencijama- prvo u Turskoj a potom u Siriji- moglo
je dovesti al-Butija u kontakt sa sirijskom Muslimanskom koji
su bili vrlo jaki u godinama njegovog formiranja.
12
Lider
sirijskog Bratstva, Mustafa al-Siba'i, imenovan je za dekana Pravnog
fakulteta i profesora islamskog prava na Univerzitetu u Damasku 1956.
godine, i jo je bio tu kada je al-Buti rad kao asistent 1960. godine.
Iz biografskih izvora saznajemo da su se porodice vale i da
je otac gajio velike simpatije prema krajnje hendikepiranom
muslimanskom lideru. Tokom ranih pedesetih, al-Buti je vidan kao
oduevljeni slualac na performansama koje je
odravala Rabita al-Ulama' al-Diniyya (Liga uleme), koja je u to vrijeme
imala bliske veze sa sirijskom Muslimanskom Medutim,
se da je uticaj na al-Butijev intelektualni i ivot izvrio njegov
na Ma'had al-Tawjih al-islami u al-Midanu (u to vrijeme kvartu
Muslimanske u Damasku) Hasan Habannakah. Za vrijeme
protesta 1964., 1967. i 1973. ejh Habannakah je bio jedan od
vjerskih slubenika koji su izraavali svoj otpor sekularnoj vladavini
Ba' a th partije- koja je dola na vlast 1963. Godine 1967., naprimjer, kao
predsjednik Lige uleme, organizirao je demonstracije u znak protesta
protiv antivjerskog u jednom vojnom listu, a
1973. godine je predvodio proteste u Damasku protiv nacrta novog
ustava koji nije spominjao islam osim kao glavni izvor zakonodavstva.
ro. Ovo j e podnaslov knj ige Mamu Zain (Buti 1958).
11. Druge aktivnosti izdavanj e i Nahj al-anam o vj erskom i
moralnom ponaanju) i Nu pravne terminologije). Veoma sam zahvalan Sandri
Houot za ove detalj e.
12. 1949 godine, Bratstvo j e osvojilo 23% mj esta u Parlamentu u Damasku, 1954. 19%, a 1961.
18%. Vidj eti Batatu 1982: 17; Abd Allah 1983:88-95 i Kelidar 1974: 16-22.
KUR'ANA I IDEOLOGIJE XX 569
Al-Buti, pun divljenja prema ejhu, donosi izvjetaj o tome kako
je njegov otac iznenada napustio svoje cjeloivotno izbjegavanje
angairanja kako bi podrao Hasana al-Habannaku, koji je
bio afijskog mezheba, kako bi bio izabran za Velikog muftiju Sirije.
doprinos je bio u tome da ubijedi drugu ulemu da, zbog al-
Habannakine briljantnosti," pravilo, koje je nalagala da se
izabere hanefijski treba prekriti. Nadalje, al-Butijev otac nije
samo u studijskim kruocima u al-Habannakinoj ,
13
on
je, bio i jedini alim koji je javno molio za Habannakino zdravlje
i ostao sa njim u toku cijele kada se ejh ozbiljno razbolio.
14
U tom periodu u ivotu Ramadana al-Butija pojavljuje se jo jedna
intelektualno i duhovno Bedi'uzzeman Sa' id Nursi. Jedan
od najuticajnijih vjerskih i propagatora u kasnoj osmanskoj i u
republikanskoj Turskoj i utemeljitelj intelektualno-religijskog pokreta
"Nurculuk", Sa'id Nursije hapen i zabranjivan vie puta- i od strane
osmanskih i republikanskih vlasti. Nakon Nursijeve
autobiografije, objavljene 1958. godine, sa kurdskog na arapski, al-Buti je
objavio "Sa' id Nursi: islamske revolucije u Turskoj."
odlomak pokazuje ne samo njegovo divljenje prema da'wi (islamskom
misionarskom pozivu) Sa'ida Nursija, odraava i al-Butijeve
aspiracije u to doba.
se pera da na ovih nekoliko stranica opiem njegov ivot,
duboke emocije koje moje ove
se kao da slikam kako bi ivot muslimana odatog
svome islamskom vjerovanju i ivot propovjednika koji
pristupa svojoj misiji i svome djelu trebao
izgledati- u svome drutvenom, ili bilo kojem
drugom aspektu ... ovo nije jedini razlog zbog kojeg sam
obuzet ovim emocijama i to opisujem ivot ovog velikog
misionara. Moglo bi biti da ja u njegovom ivotu,
13. Al-Buti nije mogao u ali se njegov otac,
Hasan Habannakah, Ahmad al-Dakar, 'Abd al-Karim ar-Rifa'i, Amin al-Misri, te tema
al-Risala Imama al-Shafi'ija i al-Majmu' Imama al-Nawawija: Buti rg.s.s:r30.
14. Za vrijeme naeg razgovora, al-Buti nije oklijevao da ga pohvali kao i pobonog
izuzetnog uticaja na njega i druge studente. se na svoj vlastiti ivot, al-Buti
iz\jetava da je o islamu najvie od dvojice svojih mentora i duhovnih lidera (ustadhayn
wa murshidayn): svoga oca i Hasana Habannakah al-Midanija: Buti 1995:62.
570
ENES
obiljeenom pobonim nastojanjem,
koju vie ne nalazimo u ivotima islamske uleme i
propovjednika danas. Nije pretjerano kazati da moja koju
o ivotu Bedi'uzzemana nadilazi onu koju
koji umire od u dalekoj pustinji u kada vidi
odbljesak vode Eufrata.
se da je simpatija ejha al-Butija prema ivotnom i svjesnom
islamskom pokretu bila znatna. Ipak, simpatija prema nekim idealima
Muslimanske nije isto to i saradnja i kada do vojnih
akcija. Sa velikim protivljenjem je primio ubistva istaknutih 'alevita i napade
na vladine i urede Ba' a th partije, policijske stanice i vojne jedinice koje su
vrili Muslimanska i manjih islamskih grupa. Nakon ubistva
83 alevitska kadeta na Artiljerijskoj akademiji u Halepu u junu 1979. godine,
ejh al-Buti je osudio ubistvo na televiziji kao pravno nezakonito - na
traenje Ministarstva informiranja.
15
Ovaj mogao bi se smatrati prelomnim za al-Butija kao javnu
i visokorangiranog alima. Samo nekoliko godina kasnije - na
vrhuncu nasilnih nemira irom Sirije 1982. godine - od njega je traeno da
odri govor povodom nastupanja novog (15. po Hidri) u kojem
bi se pokorno obratio predsjedniku Sirije Hafizu al-Asadu - u to doba
meti borbe. ejh je pristao. Nekoliko godina kasnije,
kada je vlada ukinula strogu cenzuru islamskih publikacija, totalnu zabranu
vjerskih programa i zabranu noenja hidaba i nikaba u dravnim
ustanovama, al-Buti je prihvatio poziv da zahvali "skrivenoj ruci ovih
predsjedniku Asadu, putem televizije.
to je vie postajao javna al-Buti je sve manje mogao zadravati
svoj revolucionarni zamah. Ranije mu je ukazi vano veliko potovanje zbog
njegovog dugotrajnog distanciranja od rigidne reakcije vlasti protiv
islamske opozicije. Nakon 1979. godine je izgubio dosta povjerenja koje je
imao sve vie recipijentom dobrohotnosti predsjednika Asada,
posebno nakon prihvatanja ponude potonjega da bude redovni
na sirijskoj televiziji. Mnogi sunnijski muslimani su od njega da
15. On j e kao argument iznio da to ubistvo nij e bilo ni << ubistvo zbog otpadni tva" (qatl al-
murtadd) , niti "ubistvo zbog osvete" (al-qatl qisasan), niti "ubistvo zbog neopravdanog
ratovanja ili odmetnitva" (al-qatl bi-sa bab al-siyal aw al-hiraba): Buti 1955: 140; vidj eti
Binswanger rg8r.
KUR'ANA I IDEOLOGIJE XX 571
bude glasnogovornik islamske kritike u medijima, ali su bili krajnje
kada su vidjeli da je veoma oprezan i diplomatski nastrojen;
ipak se da je osjetljiv na glasove kritike oko sebe. njegove
autobiografije Ovo je moj otac irna utisak da je sam al-Buti uvijek bio
nevoljan i nesklon da ispuni zadatke dravnih vlasti. On pokuava
pokazati da je njegov otac uvijek bio taj koji ga je savjetovao, bolje
obavezivao, ili, jo bolje, traio od njega da sve to "Ustvari, sve to
sam rekao u to doba bilo je i od strane moga oca,
Bog mu se smilovao."
Djela
Al-Butijeva djela su brojna i raznolika. Prije svega, vie od dvadeset
obimnih rasprava pojavilo se od al-Butijeve prve publikacije prije nekih
trideset godina. Tu je i njegova serija od (do sada 10) pamfleta o krizama
u islamskom svijetu tokom prolih 20 godina, koji izlaze pod
naslovom Analize na vrhu l samitu/ (Abhath fi'l-qimma) i
su popularni muslimanima. Ovim knjiicama A6 formata al-Buti
namjerava "dati najefikasniji lijek za probleme muslimana", a ako neki
ljudi ne opaaju da je njihov svijet -nastavlja on- on
im pokazati da je "njima potreban taj lijek." Nadalje, tu su stotine
vjerskih instrukcija, predavanja i propovijedi koje je odrao u
damijama, koje su redovno snimane od strane ekipe mladih muslimana
koji ih na hiljade prodaju ispred damija.
16
U studenata
erijata sam, naprimjer, vidio seriju predavanja od 27 dijelova o
"islamskoj doktrini" (al-' aqida al-islamiyya), nad kojima studenti moraju
provesti podosta vrernena
17
, kao i komentar al-Nawawijevog djela Riyad
al-salihin u nekoliko dijelova. Od januara 1990. godine, medicinski i
znanstveni list Tabibuk povremeno objavljuje fetve ejha al-Butija,
posebice o pitanjima 'ibadata i mu' amela ta (naprimjer, o pravilima arkan
obreda, problemu obrezivanja, hirnena, homoseksualnosti,
ananiji, AIDS-u i sl.). tu su i njegova predavanja o
r6. Prodaju se pod firmom: "Hafith Records: Production and Distribution of Qur'an Reci
tations and Hymns of Praise on the Prophet" al-Hafith: in taj wa taJ.vzi' khitam aJ.
Qur'an wa- 'l-mada 'ih al-nabawiyya).
17. rgg6. godine jedna kaseta je kotala 40 sirijskih funti (so penija), to je otprilike
cijene knjige vjerskog sadraja.
572 ENES
komparativnom islamskom pravu, sada dostupna u obliku knjiga
video kaseta, njegove televizijske vjerske instrukcije i brojni u
glasilima poput al-Ijtihad i al-Nahj al-islami.
18
Skoro je u al-Butijevim djelima bilo kakvo
teme. Kao islamski koji se penjao sve vie na ljestvici svoga
akademskog i javnog ivota i neko ko je, za mnoge sirijske muslimane,
vjerski autoritet u intelektualnim raspravama u islamu koje se vode
o modernom ivotu, davao je izjave o svim relevantnijim i eksplozivnijim
temama. One se pojavljuju u formi "ta islam kae o .. . ", naprimjer, ropstvu,
pokrivanju ene, zapoljavanju ene, obrazovanju, islamskoj da'wi,
revivalizmu, radikalizmu i reformizmu, dihadu, sekularizaciji,
marksizmu, nacionalizmu itd. Njegovo djelo i komentare o
temama kao to su abortus, mas mediji, makro i mikro-ekonomija i arapska
literatura. Njegov izbor tema ne slijedi konzistentan obrazac i nigdje nema
istog definitivnog odgovora na isto pitanje. Mnoge od njegovih publikacija
su ad hoc izjave o nairoko raspravljanim temama u vremenu
ili rasprave sa oponentima objavljene kao knjige; naprimjer, vrlo
kontroverzni intervju koji je obavio Nabil Fayyad, koji je napisao Yawm
inhadara'l-jamal min al-saqifa, koji je bio zabranjen u Siriji - po autoru
knjige- nakon to je predsjednika Asada posjetio sam al-Buti.
Stil i osobenost
Kada je o al-Butijevom akademskom stilu, zapaen je njegov
ton. On ne odgovara po Michaelu Gilsenanu "idealnom tipu"
alima koji svoj autoritet kroz znanje ( 'ilm) koje je
stekao a ne i kroz svoj individualni karakter i koji kroz
depersonalizirani i objektificirani proces edukacije. Al-Buti,
svoju islamsku erudiciju sa individualnim tonom,
ne samo kroz otkrivanje skroz privatnih detalja iz svoga ivota, to se
18. al-Butijevih dj ela sada se tampa u svom petom, a u dva u
osmom i desetom izdanju, tako da j e do sada moglo bi ti prodato na stotine hilj ada primj eraka,
u vidu i to da se u arapskom svij etu izdanj e ponekad sastoji od svega nekoliko
primj eraka. Al-Bu tij eva enormna produktivnost ponekad se i arapske knji are.
Kada sam pitao j ednoga koj a al-Bu tijeva dj ela ima i kada j e na policama otkrio veliku gomilu
njih uzviknuo j e: "huwa majnun" - "Ovaj je lud!"
KUR'ANA I IDEOLOGIJE XX 573
najbolje vidi u biografiji njegovog oca. Uvodi u njegove knjige su,
vrlo Njegovi emotivni izli vi- da ne kaemo erupcije, usred
hutbe ili dove, koji zavravaju jecanjem ili veoma su
poznatiY Al-Butiju se dive zbog njegovog otvorenog govora,
spontanosti, hrapavog glasa, njegove ivopisne mimike i gestikulacije.
Njegov arapski jezik je knjitevni, mada je zapaena njegova
upotreba levantinskog dijalekta, naprimjer, kada skoro
zamjenjuje formalnije upitne oblike "madha", "hal", "man huwa" sa
"shu", "ma" i "meen" ili poput" faqat" i "idhan" sa "bas" i "tee b".
Ono po je al-Buti jedinstven, kada ga se uporedi sa drugim
koje sam intervjuirao, jeste njegova
sposobnost samosagledavanja. Al-Buti je u potpunosti svjestan svoje
pozicije i svoga uticaja kao javne na njegovo okruenje. On je
sposoban razlikovati mnotvo struja, grupa i sljedbenika unutar islama
i sa njima raspravljati na provokativan i Njegove knjige,
govori i hutbe mogu se kao nikada rasprava u kojoj se
al-Buti bavi "tek objavljenom raspravom", "knjigom napisanom od
strane nekih piskarala", pitanjem dobivenim putem
telefona" ili" neo b reagiranjem na moju posljednju knjigu". On se
bavi miljenjima, da su drugi "izvjesno u
krivu" ili su "potpuno neuki". Ponekad ih naziva lacima ili budalama
ili diskriminira neke autore zbog toga to su "zapadnog" ili
"jevrejskog" backgrounda. Ukratko, moe se da bi al-Butijev
stil, obiljeen nastojanjem da po svaku cijenu bude superioran
nad njegovim spiritualnim oponentima, mogao biti nazvan
"kompetitivnim akademizmom".
Za razliku od mnogih modernih muslimanskih mislilaca, al-Buti je
specijalizirao erijatske znanosti i, posebno, njihovu glavnu disciplinu, us ul
al-fiqh. Izuzetan je poznavalac svih relevantnih izvora islamske
jurisprudencije, to mu daje nemjerljivu prednost nad rivalima u debati.
njegovih argumenata i ideja smjetena je u okvire tradicionalne
pravne znanosti, se na kur' anske a jete, Poslanikove, a.s.,
tradicije (hadise) i miljenja autoriteta, posebno Imama
rg. Jecanje za vrijeme religijskih govora je historijski rairena pojava, koja se moe posmatrati
kao sredstvo za emocionaliziranje sluateljstva, kako to Christian (rg82) pokazuje
za
574 ENES
an-Nawawija, Ibn al-' Arabija, al-Ghazalija i al-Shafi'ija. Zbog svoje profesije,
al-Buti islamsko pravo smatra sri islama; kada god govori o islamu misli
na principe, zapovijedi i implikacije erijata. o pravnim
pitanjima, nikada ne prenaglaava izvornost svojih ljudima
govori da on ne eli mijenjati ono to je briljivo ustanovljeno.
"Preoblikovanja Allahovih zakona samo njihovu zloupotrebu, zar
ne?" al-Buti u isto vrijeme pokazuje interesiranje za nadilaenje
pravne kazuistike, islamsko pravo iz
perspektiva. On pie o filozofskim, kosmolokim i historijskim
osloncima islamske jurisprudencije. bavi se
sekularnog pozitivnog zakonodavstva radi detaljnog Poput
mnogih modernih posebno se interesira za razlike pravnih
miljenja (ikhtilaf) i brani ih u svojim knjigama i predavanjima o
komparativnoj jurisprudenciji (al-fiqh al-muqarin). U vezi sa ovim, al-Buti
se ne dri svoga afi' i j skog backgrounda, nudi izbalansiran tretman
gledita i doprinosa svih istaknutih pravnih kola bez sektakog pristupa
koji se moe u predmodernim djelima iz usu! al-fiqha.
Njegov stil je i a sadraji
njegovih knjiga su jasno napisani. Od njegovih djela ili sluaoca
predavanja se uvijek trai da slijedi logiku njegovih argumenata i na
koji on upotrebljava pravne izvore, a time i da prolazi kroz stanja kroz
koja je dolo do pravila. To otkriva glavni cilj njegovog pisanja
i predavanja o islamskom pravu - da muslimane svjetovnjake
optim principima erijata. Za al-Butija je besmisleno baviti se islamom
bez poznavanja pravila i zahtjeva islamskog prava. On nastoji ljudima
pruiti ansu da shvate principe na kojima proces idtihada
(promiljanja u cilju zakonskih odredbi iz legitimnih izvora), ali
on uvijek trai da oni koji ih slijede znaju specijaliziranu
terminologiju islamske jurisprudencije, tako utisak da bilo
ko nedovoljno kvalificiran moe sam za sebe zakonski promiljati.
"Apsolutna je besmislica tvrditi da islam i islamsko pravo nisu nita drugo
doli par nekompliciranih pravila!"
KUR'ANA I IDEOLOGIJE XX 575
ejh al-Buti kao islamski
U odbrani tradicionalne zasnovane jurisprudencije od
pretjerano liberalnih ili pozicija, primjetna je njegova
osnovna briga kao islamskog Njegova glavna i
najsofisticiranija djela su napadanju radikalnih selefijskih
pozicija koje pokuavaju pojednostaviti komplicirane pretpostavke za
islamsko promiljanje. U svojoj knjizi Potiranje mezheba: bid' a
koja prijeti islamskom erijatu, on kritizira trend protivljenja pravnim
kolama koji promovira sistem idtihada fleksibilniji i sa manje
odbacuje fuqaha'-a, hrabri svakog pojedinca
da se ne oslanja na prosudbe vjerskih eksperata, nastoji da kole
prava stopi u jednu i naglaava Kur'an i Sunnet nad
konsenzusima pravnih kola kao autoritativnim izvorima
vjerovanja, obrednih praksi, etike i prava. Al-Buti ne da moderni
uvjeti iziskuju fleksibilan sistem idtihada i da vrata idtihada trebaju
biti otvorena. On veli: "Apsolutno je potrebno uvjete i
probleme koji su novi u naem dobu. Mi moramo ozbiljno i poteno
vrijednosti i koji su od onoga kakvi su bili. To
je bez sumnje jedna od sredinjih dunosti kojima nas je Allah
obavezao." Na drugom mjestu i ranije izjavljuje da bi radije zastupao
idtihad nego taqlid (oponaanje mudtehida) ako su muslimani
sa pitanjima sa kojima nisu bile prethodne generacije u zajednici
muslimana. Ustvari, ejh al-Buti hrabri ljude da koriste vlastito miljenje
(ra'y) kako bi mogli ire autoritativne izvore." Ako neko
shvatanje pitanja, koje tekstualnom
dokazu ili hadis od onoga u koli koju slijedi, obavezuju ga
rezultati njegovog idtihada i ne treba slijediti svoga Imama." ejh
snano podrava poznatu ideju Konferencije o islamskoj misli
odrane 1984. godine u Constantini da se ustanovi nezavisno tijelo
najuglednije uleme iz islamskog svijeta kako bi institucionalno vrilo
kolektivni idtihad glede novoiskrslih pitanja. on ovu ideju
poredi sa dva od kojih jedan sadri islam i njegovo pravo, a
drugi sva obiljeja moderne civilizacije, dok ih mudtehidi konstantnim
djelovanjem paralelno vuku naprijed.
576 ENES
uprkos njegovom entuzijazmu glede ponovnog postizanja
fleksibilnosti sistema idtihada, al-Buti odbacuje ono to
naziva" samovoljom u gledanju na idtihad". "Neki (modernisti)
vjeruju da je idtihad neka vrsta tajnog recepta za ostvarenje svih njihovih
snova, za otvaranje svih vrata i otklanjanje svih prepreka, neka vrsta
doputenja da se zabranjene stvari." Za njega je neprihvatljivo da svaki
pojedinac ili pojedinka imaju pravo da upranjavaju vlastitit idtihad.
Nasuprot, proces idtihada iziskuje duboko poznavanje svih relevantnih
izvora i sposobnost primjene pravila iz autoritativnih tekstova na moderne
prilike. Sve dok muqallid (imitator) ne dostigne nivo znanja mudtehida,
duan ga je slijediti. svoje strogo hijerarhijska vjerskog
znanja izrekom al-Shatibija, al-Buti tvrdi da je u intelektualne
inferiornosti pravilo koje postavi mudtehid za muqallida,
ba kao to su Kur'an i sunnet za mudtehida.
Al-Buti opasnost od modernista koji prkose ustaljenom autoritetu:
"Kako je da muqallid svakodnevno zamjenjuje svoga imama, koga
onda slijediti neki drugi imam? I li se to svakog mjeseca
ili svake godine? Ako je muqallid obavezan da to gdje je zakonski
dokaz koji bi podupro takvu nunost?" ta se pita dalje al-Buti,
kada ljudi prestanu slijediti svoje imame? I daje odgovor: To je kao da
ljudi ignoriraju znanje ininjera koji su sagradili njihove ili ljekara
koji su ih ili koji rukovode tvornicama. Nema sumnje
ta se dogoditi: opasni haos. Ljudi poruiti svoje ugroziti svoje
ivote i izazvati siromatvo. "Sve to stoga to ljudi idtihad pomjeraju sa
njegovog pravog mjesta i bezuvjetno ga primjenjuju i stoga to ignoriraju
normativnu Allahovu praksu koja se sastoji od uzajamne saradnje,
pomaganja, i savjetovanja grupama ljudi."
Kada poredi znanost propisa sa pravilnom medicinskom
dijagnozom, on informira da on danas ivi u vremenu u kome je
specijalizacija postala od sutinskog "Nije li grijeh da otac ozbiljno
oboljelog djeteta tom djetetu da pogrean lijek samo stoga to je sam za
svoju duu razgledao medicinske umjesto da konsultira
medicinara koji posjeduje iskustvo?" Isto je,
on, i u vjerskim stvarima: bilo bi nepromiljeno i opasno da svako
izvore kako bi postao svoj vlastiti muftija.
KUR'ANA I IDEOLOGIJE XX 577
Nadalje, al-Buti upozorava svoje na opasnost bavljenja
idtihadom, koji on islamistima koji "nisu
ba najverziraniji u islamskom pravu, principima jurisprudencije ili ranoj
istoriji islama." Oni bivaju u islamsku utemeljenost
rjeenja i onda pokuavaju opravdati svoju poziciju tekstove koji
idu u prilog njihovih unaprijed zauzetih pozicija. Ali, tradicionalno, svaki
novi problem moe se sagledavati izolirano i ne smatrati sredstvom za
ostvarenje svrhe. ejh al-Buti brani tradicionalni metod
povezivanja novih problema sa autoritativnim spisom ili tekstom imama
kako bi za neki o njegovoj dozvoljenosti ili nedozvoljenosti (ili
o tome da je bid' a: novotarija). U vezi sa ovim, on estoko
"trend da se revitalizira al-Tufijev koncept po kome se maslaha mursala
(uvaavanju javnog interesa) daje prednost nad svim drugim
pretpostavkama, to jest da se rekne: ako Kur'an, Sunnet i drugi erijatski
dokazi odgovaraju maslahi ljudi u trebaju se primijeniti,
a ako joj maslaha treba imati prednost nad njima." Takve
"fantazije", tvrdi al-Buti, stvaraju plodno tlo svakojakim
zloupotrebama. Za njega je nezamisliv bilo kakav koncept koji uvaava
maslahu bez postojanja nassa teksta).
Radi suzbijanja pokuaja muslimanskih modernista da" diskvalificiraju
cjelokupan korpus obrednih i vjerskih institucija kao neislamskih", u
svojoj knjizi Selefizam: blagoslovljeni, historijski period, a ne
islamska kola on razvija "akademski metod razumijevanja i
tekstova" (manhaj 'ilmi fi 1-ma'rifa wa tafsir al-nusus), ili, kako to kasnije
naziva, "sveobuhvatni metod" (al-manhaj al-jami'). Ovdje al-Buti
revitalizira aparatus tekstualne analize i kritike kako bi korigirao
selefijski pokret koji "ishitreno odbacuje sve 'to se uvuklo' u islamsku
tradiciju." On naglaava da svi erijatski propisi (ahkam) nisu
jednako ili trajni, te da stoga mogu biti doputena
Postoje sudovi koji se preteno odnose na transakcije
i Oni su otvoreni za idtihad. Neslaganje o ovim pitanjima
utemeljeno na ispravnom idtihadu nije opasno. Na drugoj strani, neki
ahkami bave se stvarima vjerovanja, i 'ibadata - i su utemeljeni na
Kur'anu, Sunnetu i idma'u (konsenzusu)- i definitivni su i i
nisu podloni idtihadu. Preambiciozni muslimani moraju biti svjesni koja
su pitanja otvorena za neslaganje a koja nisu. to je jo vanije, trebali bi
578
ENES
poznavati standardne norme ponaanja pri ustanovljavanju razlika i
neslaganja. Oni moraju znati etiku neslaganja (adab al-khilaf) u islamskoj
jurisprudenciji. "'Sutina' islamskog prava nije u tome da se propie
apsolutna izvjesnost."
Iznova, ejh je grub kada kritizira selefije i dananje mlade
moderniste koji "nemaju duboko razumijevanje islama,
metodologije usul al-fiqha i druge potrebne spreme za bavljenje islamskim
znanostima," ali nastoje druge mudtehide svrstati u kafire (nevjernike).
Prema njegovom miljenju, nedostatno razumijevanje "istinskog
islama" muslimanima navelo ih je da neto to je neodvojivi
dio islama, poput sufizma i oblika islamskog obredoslovlja.
tradicionalnu terminologiju, al-Buti postie manje radikalni ju
a izdiferenciraniju sliku valjane islamske prakse. On svoje
da primjene staro i pouzdano razlikovanje onoga to je tek
miljenje (khilaf), onoga to je devijacija (shudhudh), to je
istine (inhiraf) i onoga to je, ustvari, bezbonitvo (kufr). Nadalje, ejh al-
Buti moderniste to intencije nekoga ko vri
obred samo njegovo vanjsko ritualno ponaanje", jer to moe
zavesti Neki obredi istinsko sluenje Allahu, makar i
da nisu eksplicitno ili izvravani od strane poslanika
Muhammeda, a.s.
Kada je u pitanju sufizam, Sa' id al-Buti dijeli kritiku modernista da je
ustanovljavanje sufijskih redova, i slijepo pokoravanje
sufijskim ejhovima od strane njihovih sljedbenika, moljenje na grobovima
i ekskluzivan i emocionaliziran zikra i tasbiha doveo do
istinskog islama." To on naziva" emocionalnim sufizmom"
(al-tasawwuf al-wijdani) i odbacuje ga. Prema al-Butiju, je da mnogi
sufije ne slijede ciljeve islamske da'we, svoje interese.
"Poznajem mnoge sufijske ejhove koji ne propovijedaju i poteno,
profesionalno. ele zaraditi pare, uticaj i kao duhovni
lideri. to samo da bi drugi mogli Pogledaj koliko samo imaju
i murida (pristalica)!" U isto vrijeme, al-Buti ukazuje da ne prihvata
zahtjeve zagrienih da sufizam treba zabraniti i odstraniti iz islama. "Silno
se muslimanu koji sa svojom zajedno ruku' i seddu u
namazu, koji da se oni Allahu na mjestima koja
je on za to odredio, ali naputaju skupove zikra. Nije li da bjei
KUR'ANA I IDEOLOGIJE XX 579
kada spazi muslimane koji ispruaju ruke prema Allahu kao da je vidio
neto to je izraz revolta protiv Boga?" Al-Buti upozorava na brkanje
sentimentalnog sufizma sa orijentiranim sufizmom (al-tasa wwuf al-
akhlaql), koji se sastoji od aktivnosti zasnovanih na Kur'anu, Sunnetu i
islamskom pravu.
20
Al-Butijeve glavne knjige i ideje smjeraju da osude "ljude koji ne samo
da smatraju da znaju ukupnu istinu, pokuavaju prinuditi i druge ljude
da ih slijede, da mogu iskorijeniti sve mezhebe i za ujediniti
sve ljude." Oni nastoje zaboraviti da je i njihovo razumijevanje i
tekstova tek hipoteza koja moe biti ili pogrena. uprkos
njegovom estokom kritiziranju "preambicioznih" sljedbenika selefizma,
briljivo pazi da ih sve ne osudi. Dok, naprimjer, iskazuje neslaganje sa
pokuajem selefija da ustanove vlastitu kolu tako pristalice
novog mezheba kao rezultat i sektakog egoizma, te na taj
islamsku zajednicu", na drugoj strani ne moe njihov
doprinos u novog, svjeeg poticaja islamskog
drutva. ejh al-Buti podrava njihov poziv na pridravanje za tekstove i
njihovo novo i na razumijevanje islamske prolosti. Njegova
izjava je, "Mi ne elimo da se oni odreknu
svojih miljenja o idtihadu. Samo ih elimo podstaknuti da sebe ne
smatraju jedinim istinskim predstavnicima islama ... , ali ne
njihova i miljenja drugih iz naeg programa idtihada koji smo ovdje

ejh al-Buti kao vjerski lider
to se vie al-Buti penjao na akademskoj ljestvici islamske
njegovo razmiljanje se sve vie bavilo problemima cjelokupne islamske
zajednice (umma) i teoretskim premisama moderne islamske civilizacije
(al-hadara al-islamiyya al-mu'asira). Za razliku od mnogih drugih
20. On zagovara novo zikra: "Zikr duhovnu pokretljivost srca ka
Allahu. Po svojoj vanjtini on moe biti tasbih, tahmid, tabli] i tawhid Allaha ili
Allahove knjige, moe biti individualna molitva Allahu da zatiti od onoga se
boji, meditiranje o Allahovim svojstvima, individualna ili kolektivna osama, a moe biti i
uzajamno da se ne zaboravi na Allaha. Svaka od ovih aktivnosti
zikr i u skladu je sa i tradicijom Poslanika, a. s." Predavanje, 22. januar 1996.
580 ENES
islamskih mislilaca, on nadilazi debatu o zapadnom
napretku (taqaddum) i islamskoj zaostalosti (takhalluf). Kada ejh
govori o uzrocima krize islama u naem ne krivi islam kao
glavni uzrok. On tvrdi da" skoro svi drutveni, kulturni i drugi problemi
od kojih pati islamska zajednica ( umma) iz jednog izvora:
muslimana zapadnom civilizacijom." Njihovo udaljavanje
od islama za vrijeme prvih naeg dolo je kao rezultat
da su evropski napredak i superiornost kao rezultat
sekularizacije, to jest, uspjenog oslobadanja od uticaja i
crkve. Ljutito ustajanje zapadnjaka protiv Crkve, njihovo udaljavanje
od svih vjerskih aktivnosti i usredsredivanje na
ivota imali su efekte na muslimane, koji su
misliti da je napredak samo bez religije. u potpunosti
vanost religije, oni su, nastavlja al-Buti, odbacili sve islamske odredbe
i pravila ponaanja; bili su ubijedeni da islam nije dostatan za sva
drutvenog ivota i da je nesposoban da rijei pitanje
Danas se, medutim, jasno moe vidjeti "kraj sljepila i demistifikacija
evropskog napretka." Svaki zapadnjak sada u dui i umu rezultate
potpunog odsustva vjere, to opet ima uticaj na muslimane i
njihovo naginjanje vjeri." Za razliku od ranijih generacija muslimanskih
reformiranog uma, ejh al-Buti odbacuje inferiornosti
naspram Zapada. U njegovom propovijedanju i pisanju izraen je
optimizam i superiornosti islama. On ponovljeno pie da se islam
sada vratio u islamski svijet i da nema muslimana koji sumnja u to da je
islam i drutveno dostatan i da je podudaran sa naukom, jer
su muslimani stali ukraj nazadnom poimanju nekih tradicionalnih
u vezi modernog intelekta i modernog znanja. Muslimani su
sada spremni da prihvate islam kao sveobuhvatan sistem obredoslovlja
('ibadat) i autoritativne legislative (shari'a) .
21
Na tragu duboke
drutvene, moralne i duhovne krize Zapada - ili njegove moralne
inferiornosti- ejh al-Buti uvida islama. "Mladi muslimani
reagiraju na trenutni razvoj na Zapadu, slom porodice, uruavanje
kulture, moralnosti i zdravlja putem droge, bolesti i neuroza.
Muslimani koji su da je zapadni ivota najbolji
ivota sada su i se islamu." ejh razmilja o
21. Al-Buti odbija govoriti o "din wa dawla"(vj eri i dravi).
KUR'ANA I IDEOLOGIJE XX 581
postmodernoj islama i Zapada: "U ime islama i
njegovog zakona muslimani imaju pravo da od zapadne civilizacije
prihvate ono to se dokazalo kao dobro i korisno." Zapadnjaci, pak,
mogu od islama prihvatiti ono to im je potrebno da izbjegnu duhovnu
devastaciju i postignu spas. Ova uzajamna razmjena slijedi novi uvid u
globalni karakter destrukcije koju je civilizacija i to da ova
bolest moe biti samo vjerom."
uprkos ovoj analizi trenutnog razvoja
muslimanskog mentaliteta, on je manje jasan i neposredan o torne kako
islamsko drutvo zasnovano na islamskom obredoslovlju ( 'ibadat)
i zakonu (shari' a). U svojoj najkontroverznijoj knjizi, Dihad u islamu: kako
ga razumijemo i kako ga primjenjujemo, ejh u osnovi odbacuje dihad
zarad Allaha) kao nasilno sredstvo za promjenu odnosa
snaga i drutva. Nasuprot dananjem islamizmu struje, proglaava
da osnovni ('illa) dihada treba biti banditizrna (daf'
al-hirabah) i odbrana stvari, a ne borba protiv nevjernitva (qada'
al-kufr). Nadalje, on razlikuje one rnudahide koji baghy
(nezakonitu akciju) i onih koji hirabah (drurnsko razbojnitva). Dok
se prvi (al-bughat) ne idtihadu halife imaju svoj vlastiti
idtihad koji je metodoloki validan, drugi (al-muharibun) napadaju
vladara bez ikakve pravne legitimnosti. islamski svijet, sa
aljenjem veli: "Kada bismo samo mogli primijeniti uvjete koji se odnose
na baghija, na one koji oglaavaju napade na svoje vladare, koji su se
posvetili ubijanju, (fatk) i (khatf). Kada bi oni samo
mogli razlikovati one koji Poslanika, a.s., nazivaju pokornim (taT) i one
koji ga nazivaju grijenim (fajir)!" al-Butijevo razlikovanje irna
estoke konsekvence: ako rnudahidi budu optueni da su rnuharibun,
onda je vladaru po islamskom zakonu dozvoljeno da ih kao takve tretira
kao murtaddun ili kuffar (osobe aktivno djelatne protiv islama), to moe
dovesti do njihovog pogubljenja. Zbog ovog suda al-Buti je kritiziran da
se svrstao na stranu trenutno despota. Jedan od njegovih
veli: njegove knjige utisak da autor nije bio uspjean
u izlaenju nakraj sa nekim problemima naeg savremenog svijeta,
vladarima koji sebe nazivaju predvodnicirna muslimana" a
ne primjenjuju Allahov erijat. Za njega (al-Butija) oni nisu nevjernici i nije
ih dozvoljeno napadati." Ustvari, ejh se krajnje ustee da vladare optui
- ------
582 ENES
kao nevjernike. i ako narede zatvaranje damija, erijatskih kola i
instituta kako bi islamsku misiju (da'wa), nije ih dozvoljeno
napadati. Da'wa se moe vriti negdje drugdje: na trgovima, u dvoritima
ili parkovima! u isto vrijeme, ejh al-Buti je svjestan da
vrlo lahko moe biti optuen da je korumpiran i pod patronatom vlasti.
Sam on je uvijek ruio drugu "ulemu" da je izgubila hrabrost da izrazi
neslaganje sa vladarima, da uti o vladara i njihovom naputanju
erijata i da ih i hvale za takve akcije koje su za aljenje. Stoga on
naglaeno dodaje: je potrebno ponoviti i naglasiti da je napad na
vladara, to jest, ustanak protiv njega, jedno, a izraavanje neposluha ('adam
ta'atihi fi 1-ma'siya) neto drugo. Kako samo ljudi razliku!"
On strpljivost pred nepravdom vladara ili patnjama i ustrajnost uprkos
ili provociranju smatra najviim vrijednostima i smislene
da' we, liene nasilja (qahr) ili prisile (ilzam). Al-Buti jasno stavlja do znanja
da da'wa ne i nasilne akcije, i mada sa onima koji
su i eksploatirani, nikada ne prihvata nasilje. Inspirirana
Gandijevim konceptom nenasilnog otpora, njegova misao je zabavljena
islamskom misijom kao edukativnom i nenasilnom. Iz njegovog
spisateljskog opusa se moe nazrijeti da on potpuni povratak islamskom
ivota i uspostavljanje islamske drave smatra postepenim
procesom, koji ima u vidu da je istinsko vjerovanje (iman) preduvjet za
islamski ivota. "Tek kada svi pojedinci ili njih u nekom
drutvu odaberu islam i izjave da se pokoravaju njegovim pravilima i
principima, moe nastati islamsko drutvo utemeljeno na saglasnosti u
pokora vanju Allahu ( ' ubudiyya Allah).
Prema al-Butiju, islam treba biti ukorijenjen u um i srce svakog
muslimana, u protivnom ostati tragovi nevjerovanja, praznovjerja i
neznanja. Muslimanski da'i (misionar) svoje napore treba usredsrijediti
na monoteizmu (tawhid) i erijatskim propisima, srce
od sumnji, grijeha i svega to zavodi kako bi srce koje sadri pravo
vjerovanje jezgro ispravnog islamskog ivota. Nadalje
"Ako se neka osoba posveti vrenju obreda po svim pravilima i
ada bima, to je dovesti do potpune pokornosti Allahu. Automatski se
pretvoriti u vrlina u kojoj i izrasti sjeme ispravne
politike, drutvene saradnje i pravde. Svako dobro tu poniknuti i
savreno stanje." U isto vrijeme, nastavlja ejh, to pojedinca
KUR'ANA I IDEOLOGIJE XX 583
sposobnim da ustane protiv svih simptoma tiranije (zulm), zloupotrebe
pohlepe i slabijega. To ljude da se ne
obogotvoravaju (ta'alluh) i ne smatraju superiornim nad drugima
(takabbur), a slabi se iznad ponienja i inferiornosti,
slobodu, dostojanstvo, i ponos. Hikma (svrhovitost i mudrost koja
u nekoj odredbi) vrenja obreda je u tome da se emocije stalno
jer Allah stalno bdije nad ljudskim ivotom. je, za ejha al-Butija, da
obredni imaju ekstrareligijsku vrijednost; njihovo vrenje
svijest o dobrobiti drutva, jer su propisani kao drutvena pet
dnevnih namaza kao sastajanje na nivou komiluka, duma petkom kao
sastanak na nivou sela ili grada, a had kao godinje okupljanje cijele
islamske zajednice. Otuda je, al-Buti damija- kao mjesto vrenja
obreda -temeljac islamske drave (al-hajar al-asasi al-awwalli bina' al-
dawla al-islamiyya), simbol jedinstva, jednakosti i harmonije jedinke i
ummeta, ummeta i vladara. "Postoji prirodan proces izrastanja naih dua,
ali samo pod uvjetom da se one izmijea ju u topionici (budaqa) damije."
ono to al-Bu tija od ortodoksnih propovjednika
koji naglaavaju vanost pobonosti i javne religioznosti za dobrobit
drutva jeste to to on veliku vanost pridaje drave naciona. Njegov
glavni interes je da ubijedi i slua oce da jaka drava garantira najbolji
za ustanovljenje istinske islamske civilizacije. U isto vrijeme, islamska
da'wa koja promovira due" i "prosvijetljeno, savjesno i
obrazovano srce" moe dravu protiv nastojanja
da povrate konrolu nad njom. U svjetlu ovih prilika
moramo razumijevati i ejhov stav: borba protiv
praznovjerja, neznanja, materijalizma i sektatva. On vodi borbu
protiv nekih pojava religije, npr. tasha'uma (baksuziranje, vjerovanje
u loe i sl), rituala plodnosti i kulta talismana "pod
platom prave vjere". "Ustvari, praznovjerje ne rui samo vjeru, i sve
stubove drutva: religiju (din), kulturu (thaqafa), patriotizam (wataniyya)
i nacionalizam (qawmiyya) . Eto zbog strani neprijatelji siju sjeme
praznovjerja." Ako se prestane propagirati i jasnoj i
sveobuhvatnoj "neiskrivljenoj, ispravnoj slici islama", nas se,
neprijatelji islama odmah i ispirati muslimanima mozak
To kod njih sumnji u sposobnost islama
da prihvati razum i nauku i da se bori protiv zala unutar islamske
584 ENES
civilizacije. Ako se muslimanima bude stalno predstavljao iracionalan,
praznovjeran i sentimentalan islam, oni ga ponovo napustiti. Dobri
primjeri njegovog nastojanja u borbi protiv neznanja su propovijedi u
kojima optuuje muslimane za "nazadna stremljenja", naprimjer, kada
prisvajaju dar) svojih kada svojim enama
pravo da prisustvuju molitvama i islamskoj poduci u damijama, kada ih
na javnim mjestima dre pola metra iza sebe ili kada se stide ako im se
javno spomene enino ime. "Sve su to rezultati neznanja (jahiliyya), ne
islama." to se materijalizma i moralne dekadencije, on izjavljuje da je
moderni svijet pun prohtjeva, strasti i ("modernih oruja
ideolokog rata"), koje mobiliziraju snage kako bi ljude
drale podalje od Boga, kao to se to dogodilo na Zapadu.
je i podjela nacionalne zajednice, prema al-Butiju, kolonijalni
fenomen. svijetom je rairena iskrivljena slika islama, ona uzrokuje
totalno nepoznavanje islamskih ideala poput plemenitosti, jedinstva i
saradnje, tako sektatvo i nemire unutar nacije.
Poto praznovjerje, neznanje, materijalizam i sektatvo vidi kao glavne
prepreke stvaranju nacionalnog jedinstva (al-wahda al-islamiyya) i
islamske civilizacije (al-hadara al-islamiyya), glavna al-Butijeva
preokupacija je postalo svih pojava i praksi koje smatra njihovim
preduvjetima ili rezultatima. U pozitivnim terminima on vjeruje
da" znanje" stvara u srcima i umovima muslimana svojevrstan" tit" protiv
"svih obiljeja ovih zala." "Nama je potrebna literatura koja ne
islamsku istinu, iri i moralnost. Potrebna nam je duhovna i
emocionalna hrana da utolimo svoju glad i ugasimo da ih (muslimane)
da ne budu na sklisko tlo niskosti i liticu njihovih
ruevina." On sebe vidi kao duhovnog koji svoje sljedbenike vodi
istini i punoj harmoniji sa Allahovim stvaranjem (fitra) . "Moje djelo ima
za cilj da za bravu islama, jednostavan za korigiranje
znanja o istinama nae vjere i put prema vjerovanju, pravdi,
drutvu i moralnosti."
KUR'ANA I IDEOLOGIJE XX 585

o njemu kao uticajnoj islamskoj mnogi Sirijci
u al-Butiju vide istinskog predstavnika modernog i samosvjesnog
islama, su vjerska i drutvena pitanja racionalno determinirana,
umjerenog i nenasilnog islama doba, problemski
orijentiranog, drutveno denominacijski ekumenskog
islama u nestabilnoj Siriji koja pokuava da se i ekonomski
otvori prema vanjskom svijetu. Drugi, misle da al-Buti
predstavlja one mislioce pokuaji sveobuhvatne reforme islama nisu
uspjeli, ostavi na pola puta tradicionalnog, socijalno-
konzervativnog i modernog, drutveno i progresivnog
islama. Ipak, u svojoj ulozi muslimanskog lidera, al-Buti je, se, uvijek
nastojao predstaviti islam kao modernu, racionalnu, prosvijetljenu i
samosvjesnu religiju. Prihvatio je apel Muslimanske sirijskoj naciji
da se posveti i islamskog znanja radi razvijanja
samouvjerene i samodostatne islamske civilizacije. Poput njih, i on
naglaava principe kao to su drutvena pravda, drutvena solidarnost,
uzajamna drutvena odgovornost, nacionalne ekonomije i
nacionalnog prosperiteta. Ipak, za razliku od njih, on
pokuava dokazati da istinski progres moe biti postignut samo kroz
sintezu islamskog vjerovanja, etike, akademskog istraivanja i podrke
drave, prihvata ideju da je apsolutno vjerovanje (iman)
u Boga temelj moralnog drutva.
Kao muslimanski alim i fakih je sa gledanjem
na tradicionalnu i razumijevanjem autoritativnih
spisa. On se ne ugroenim na svojoj poziciji i u svom statusu
religijskog eksperta (poput mnogih tradicionalista prije njega), slabljenje
uleme smatra gubitkom vanog dijela islamske tradicije. On vjeruje da
muslimanima nedostaje metodologija za razumijevanje i
razvijanje "sutine islama", koja bi bila neto vie od pukog doslovnog
spisa. Ovo se moe samo kada bude postojalo duboko i
iroko poznavanje tekstova, posebno Kur'ana i Poslanikove, a.s., tradicije
- uz uvid u uzroke, okolnosti i svrhu svakog teksta - kao
sposobnost da se napravi razlika stalnih i nepromjenjivih propisa
i onih da udovolje potrebama vremena,
ili okolnostima (koji se mogu promijeniti kada se potonji promijene).
586 ENES
Mulla Ramadana al-Butija - kao i svojih
Hasana Habannake, Mustafe Siba'ija i Sa' ida Nursija- glavni projekt ejha
al-Butija je bio izgraditi smislene i nezavisne institucije islamskog
sposobne da proizvode vanredne ukorijenjene u
islamsku tradiciju a koji su u stanju udovoljiti zahtjevima modernog doba.
to se njegovog poloaja kao "kulturnog brokera" islamske tradicije,
njegove izjave o selefijskom pokretu ilustriraju potencijalni konflikt
njegove uloge islamskog koji mora bdjeti nad pravilnim i
razboritim pravnim promiljanjem, i njegove uloge religijskog lidera, koji
vjerski ar i savjesni interes za islam smatra vanijim od
pridravanja svih pravila. Ova dvojnost, kao i njegova uloga amortizera
sirijskih sekularnih vlasti i muslimanske zajednice su ga
jednom od najkontroverznijih na savremenom Srednjem istoku.
Naravno, prerano je davati sud o mjestu ejha al-Butija, jer su
njegova nezavisnost i intelektualni integritet danas izloeniji
udarima nego kada je bio srednje rangirani alim. on jo uiva
veliki respekt zbog svog i ogromnu
popularnost na kojoj mu drugi zavide. U svojim ulogama kao
propovjednik, muftija, i duhovni mentor on nastavlja
milione muslimanske omladine irom islamskog svijeta. u vidu
da je kurdski uvijek uivao blagodati specijalnog
pokroviteljstva predsjednika Asada u dobijanju visokih pozicija unutar
vjerskog establimenta, ejh al-Buti bi mogao postati jo istaknutija javna
Al-Buti je u pravim godinama i ima poznavanje
islamskog erijata i bliske veze sa predsjednikom Asad om, to bi mu moglo
da jednog dana postane nasljednik sadanjeg sirijskog Velikog
muftije Ahmada Kaftaroa.
Preveli,
Enes i Fikret