Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Save to My Library
Look up keyword
Like this
2Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Intervju Klix.ba, Amor Mašović: Bit će još onih koji će otkriti gdje su masovne grobnice prije odlaska Bogu na konačni sud!

Intervju Klix.ba, Amor Mašović: Bit će još onih koji će otkriti gdje su masovne grobnice prije odlaska Bogu na konačni sud!

Ratings:

5.0

(1)
|Views: 222|Likes:
Published by Bosnamuslim-media

More info:

Published by: Bosnamuslim-media on Nov 28, 2013
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

05/15/2014

pdf

text

original

 
INTERVJU: Klix.ba
AMOR MA
ŠOVIĆ
 
član
 Kolegija direktora
Instituta za nestale osobe BiH
 
BIT ĆE JOŠ ONIH KOJI ĆE OTKRITI GDJE SU GROBNICE, PRI
JE ODLASKA
BOGU NA KONAČNI SUD
 
Razgovara
la:
Edita Gorinjac
 
Klix.ba, 25. 11. 2013. god.
 
 2
 Amor Mašović, čovjek u kojem mnoge porodice koje tragaju za nestalima vide nadu za pronalazak svojih najmilijih, u razgovoru za  Klix.ba govori o najvećoj do sada pronađenoj masovnoj grobnici Tomašici, o poražavajućoj činjenici da neće svi biti kažnjeni za zločine koje su počinili, o preranom puštanju na slobodu ratnih zločinaca, nestalima za kojima se još uvijek traga, o svjedocima i žrtvama, koje  još dozivaju iz utrobe zemlje. To su samo neke teme o kojima smo razgovarali sa članom Kolegija direktora Instituta za nestale osobe  BiH.
 
Masovna grobnica Tomašica je dvije decenije skrivala jednu od najmračnijih tajni. Neki mediji u svijetu, poput SVT
-
a, su izvještavali o njoj još 1995. godine. Kako to da je tek sada pronađena?
 
Prve informacije o Tomašici, do mene lično su stigle već tokom 1992. godine. Još tada su postojale informacije da se tijela ubijenih zakopavaju u rudniku Tomašica. Naravno, tada nije bilo uvjeta da se to  provjeri, jer je agresija na BiH bila u toku. Po okončanju rata počinju ekshumacije, u početku su to bili malobrojni timovi od desetak ljudi, jedno vrijeme je bio samo jedan, a kasnije se to proširilo na toliko timova koliko je bilo istražnih sudija, odnosno tužilaca. Značajnije ekshumacije na području Prijedora su  počele 1998. godine. Hoću da kažem da smo se 1996. godine nalazili na prostoru Ključa i Sanskog Mosta, gdje su se vršile ekshumacije. To se dešavalo i nekoliko godina kasnije, kada je tim predvođen istražnim sudijom iz Bihaća ekshumirao na stotine žrtava na tom području. Prvi put smo se na Tomašici pojavili 2003. godine i to je bilo na osnovu informacija kojima je raspolagao ured tužioca Haškog tribunala o nekim, kako se tada tvrdilo, mikro lokacijama. To je ogroman prostor i da bi se sav provjerio trebale bi godine rada. Na  bazi njihovih informacija smo 2004. došli na jednu od tih lokacija i zaista utvrdili da se tu nalaze posmrtni ostaci. Istovremeno smo utvrdili da je grobnica opljačkana, ostaci skeleta bili su malobrojni i uglavnom se
adilo o nekompletnim skeletima. Tada su pronađena, kako mi to kažemo 24 slučaja ili 24 vreće sa  posmrtnim ostacima, iako u tom momentu bez DNK analize nismo znali koji je to broj žrtava, koji je to broj imena i prezimena. Uvjeti su bili veoma teški, voda je prodrla u grobnicu, a kopali smo na dubini do 3,5 metara. Tako da, nakon što je očišćen jedan prostor koji je obuhvatao nekih 500 kvadratnih metara, mi smo tu lokaciju napustili, uvjereni da su posmrtni ostaci dislocirana. Nakon nekoliko mjeseci kada su počeli stizati DNK rezultati za ta 24 slučaja, naša pretpostavka je potvrđena. Ustanovilo se da se ti DNK profili  produdaraju sa profilima iz grobnice u rudniku Ljubija, odnosno mikro lokacije Jakarina Kosa, koju smo obradili tri godine ranije. Iako se ja ne sjećam tih izvještaja SVT
-
a ili Washington Posta, vjerovatno su zločinci, ako su u ratnom periodu došli do tih informacija koje ukazuju da svijet zna za grobnice, izvršili izmještanje tijela. Na Tomašicu smo se ponovo vratili 2006. zbog vreća koje su ostale tamo zbog prodora vode. Dakle, ostale su ispod površine vode. To su bile vreće koje su naši istražitelji ostavili. Tada smo bili uvjereni da smo završili sa Tomašicom sve do prije dva i po mjeseca kada se pojavio svjedok.
 
Svjedok je kazao, to što ste pronašli na Jakarinoj Kosi, nije ni izdaleka ono što smo mi sahranjivali na Tomašici. Broj zakopani u Tomašici, prema njegovoj procjeni je 900. U ovom času smo na broju od oko 700, računajući 305 imena sa Jakarine Kose i računajući ovih 420 slučajeva sa Tomašice. Ako je svjedok vjerodostojan, onda mi još nismo pronašli oko 200 do 250 žrtava, ili se radi o žrtvama koje su također poput onih na Jakarinoj Kosi izmještane. Dakle, to su razlozi zašto se tek sada iskopavaju ove žrtve.
 
Prema onome što ste do sada vidjeli na terenu, možete li govoriti o načinu na koji su ti ljudi ubijeni?
 
 
 
3
 
Za ove žrtve na Tomašici će pokazati obdukcija, a sada mogu govoriti o Jakarinoj Kosi, jer se radi o jednim te istim žrtvama. Za njih je utvrđeno da su umrle nasilnom smrću. Za mnoge je utvrđeno da su umrle usljed  prostrelnih povreda koje su zabilježene na kostima. Kod ovih žrtava sada pronađenih, jako veliki broj njih je u saponificiranom stanju, što će malo otežati obdukciju, ali će biti lakše otkriti uzrok smrti s obziram da će  biti jasno kuda je metak prošao, kuda je izašao, jer su zadržana i meka tkiva. Mi smo sada u potrazi za fluroskopom koji bi nam omogućio detektovanje tih povreda i prije nego što vještaci sudske medicine izvrše obdukciju. Nisam siguran koliko je pronađeno čahura u grobnici, ali prema onome što nam je svjedok rekao većina žrtava su mrtve dovezene. To su žrtve koje su isti dan, nekoliko dana nakon ubistva, čak i nakon nekoliko sedmica, kupljene sa mjesta gdje su ubijene, iz Rizvanovića, Bišćana i još nekih naselja, iz samog grada Prijedora, i jedan broj žrtava koje su zadnji put viđene u logoru Keraterm.
 
Dokument CIA
-
e iz decembra 1995. godine sa kojeg je skinuta oznaka tajnosti govore
 
o tome da su na površini grobnica u BiH, između ostalih i Tomašici, zakopavane i životinje kako bi se prikrio trag. Šta ste vi od toga vidjeli?
 
Kada je Tomašica u pitanju vrlo malo je pronađeno životinjskih kostiju i mogu potvrditi da to nisu kosti koje su odlagane u cilju prikrivanja, jer da se radilo o tome onda bi zaista, da bi se prikrilo 900 ljudskih skeleta, trebala ogromna količina životinjskih kostiju. Ali, ja sam se susretao s tim na drugim lokacijama. Najbliži  primjer je jama Paklenik na Sokocu, gdje su pronađeni skeletni ostaci 35 žrtava sa područja Rogatice i Višegrada, gdje je jedan od strijeljanih preživio pa nas je odveo do te jame, gdje su bile velike količine životinjskih kostiju na površini. Također, ni na Jakarinoj Kosi nismo takvo što našli. Tamo su "iskipana" tijela, izbušili su ogromne otvore eksplozivom, tako da se ogromno brdo te jalovine koja je tamo odlagana sručilo na tijela. Činjenica da smo je otkrili kazuje da zločinci nisu uspjeli. Mi iz Instituta, a i glavni tužilac Tužilaštva BiH Goran Salihović, sada smo zatražili od SAD
-
a da nam se ustupe, za određene lokacije na kojima su izvršene masovne likvidacije, satelitski snimci ako postoje, kako bi smo mogli locirati grobnice.  Najveći broj srebreničkih grobnica je upravo na osnovu satelitskih snimaka lociran.
 
Kada se u slučaju Tomašice može očekivati završetak iskopavanja?
 
Mi smo možda već završili, ali i dalje radimo svakodnevno i radit ćemo dok nas niske temperature ili snijeg ne prekinu. Nastavili bi na proljeće. U ovom momentu ne znamo jesmo li završili ili trebamo tragati za još tih 200 žrtava, kako je naveo svjedok. Pojavio se i novi svjedok prije desetak dana koji nas također vraća na to mjesto koje je udaljeno 30
-
ak metara od centra same grobnice i sada radimo na toj lokaciji.
Tomašica je
specifična i vjerovatno nas je to ranije odvelo na krivi trag. Ona nije kao sve grobnice, gdje imate jednu tranšeu, gdje znate dokle je bager kopao. Na Tomašici, što nam je i svjedok rekao, kamioni su dovozili tijela, a potom bageri zaravnavali. Svjedok kaže: "Kada sam otišao sa kamionom po nova tijela, prvobitne rupe više nije bilo, ona je bila prekrivena, a bager je iskopao novu". Mi smo ustanovili i da na jednoj lokaciji  postoji nekoliko depozita, to znači da su najdublja tijela zakopana na dubini od deset metara, pa odozgo zemlja, pa opet tijela.
 
Članovi porodica žrtava dolaze tamo svakodnevno, nadaju se da će biti pronađeni njihovi najmiliji, međutim, u toj grobnici sigurno nisu sve prijedorske žrtve?
 
Sve žrtve nikada neće biti pronađene. Ne postoji nijedan rat nakon kojeg su svi pronađeni. Postoje daleko finansijski moćnije zemlje od BiH koje još uvijek tragaju za svojim civilnim žrtvama ili vojnicima. SAD još tragaju za svojim vojnicima iz Korejskog rata, Vijetnamskog rata. Sve nećemo naći iz vrlo jednostavnog razloga, jer neke žrtve fizički uopće više ne egzistiraju. Djeca i žene iz kuće u Pionirskoj ulici u Višegradu koji su spaljeni su pretvoreni u prah i nakon toga odneseni na neku lokaciju, neki od njih su bili stari tek dva mjeseca. Njih jednostavno više nema. Ni Tomašica neće dati sve odgovore, ali hoće bar na polovinu trenutno traženih Prijedorčana. Prema našim procjenama broj Prijedorčana koji se trenutno traži je oko 850. To je ujedno i prokletstvo nas koji radimo ovaj posao. Možete vi biti ne znam kako efikasni, ali dok god ima i jedan nestali koji nije pronađen, uvijek će postojati neka majka koja će vam odati priznanje i reći da ste

You're Reading a Free Preview

Download
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->