De Administrando Imperio

Constantine VII Porphyrogenitus

(odabrana poglavlja)


30. PRICA O PROVINCIJI DALMACIJI (DELMATIAS)
31. O HRVATIMA I ZEMLJI U KOJOJ SADA STANUJU
32. O SRBIMA I ZEMLJI U KOJOJ SADA STANUJU
33. O ZAHUMLJANIMA I ZEMLJI U KOJOJ ONI SADA STANUJU
34. O TERBONITIMA I KANALITIMA I ZEMLJI U KOJOJ SADA
STANUJU
35. O DIOKLECIJANIMA I ZEMLJI U KOJOJ SADA STANUJU
36. O PAGANIMA (ARENTANII) I ZEMLJI U KOJOJ SADA
STANUJU

Glava trideseta
PRICA O PROVINCIJI DALMACIJI (DELMATIAS)

Ako je znanje za svakoga dobra stvar, onda ga mi postizemo
upoznavajuci dogadaje. Iz tog razloga mi dajemo, za dobrobit onima
koji dolaze poslije nas, sasvim jasno oboje od ovoga, i nekih drugih
stvari vrijednih pozornosti i tako nastaje dobro koje moze biti
dvostruko. Dakle, oni koji zele saznati nacin osvojenja Dalmacije, kako
su je zauzeli slavenski narodi, mogu to nauciti iz onoga sto slijedi, ali
najprije se mora reci sve o njenom geografskom polozaju.
U stara vremena Dalmacija je pocinjala na granicama Durrahiona
(Drac), ili Antibareos (Bar), i protezala se sve do planina Istrias
(Istra), a sirila se sve do rijeke Danoubion (Dunav). Cijelo to podrucje
se nalazilo pod vlascu Rimljana, a ta je provincija bila najslavnija od
svih zapadnih provincija, pa ipak su je slavenski narodi zauzeli i to na
slijedeci nacin. Blizu grada Aspalathosa (Splita) nalazi se grad zvan
Salona, kojega je sagradio imperator Dioklecijan, a i sam Split
(Aspalathos) takoder je sagradio Dioklecijan, a i njegov dvor je bio tu,
ali su u Saloni zivjeli njegovi velikasi i vrlo mnogo obicnog puka. Taj
grad je bio glavni grad cijele Dalmacije. Tu se svake godine skupljala
konjica iz drugih gradova Dalmacije, pa bi se upucivali iz Salone,
brojem do jedne tisuce, i oni bi cuvali strazu na rijeci Dunavu, zbog
Avara (Abaron). Naime, Avari su imali svoja boravista na onoj strani
rijeke Dunava, tamo gdje su sada Turci (Tourkoi), a zivjeli su
selilackim zivotom. Ljudi iz Dalmacije, koji su tamo dolazili svake
godine, cesto su vidjeli zivotinje i ljude na drugoj obali rijeke. Oni su
jednom prilikom, dakako, odlucili prijeci preko rijeke te istraziti tko su
oni ljudi tamo, koji tamo zive. Tako su oni presli rijeku i nasli samo
djecu i zene Avara, ljudi i mladici su bili u bojnom pohodu. Iznenada
su ih napali i, dakako, zarobili, te se vratili neometani, i odnijeli su sav
taj plijen u Salonu. Poslije, kad su se Avari vratili natrag sa svojega
bojnog pohoda te iz svojih gubitaka shvatili sto se dogodilo, bili su
zbunjeni jer nisu znali ni s koje strane je dosao taj udarac na njih.
Stoga su odlucili da se neko vrijeme suzdrze i sacekaju, te da na taj
nacin saznaju istinu.

I tako, kad je po redoslijedu smjene straze, vojna posada bila poslana
iz Salone, ali ne isti ljudi koji su prije bili tu nego drugi, oni su odlucili
uraditi isto sto su uradili i njihovi prethodnici. Tako su oni presli preko
rijeke protiv onih tamo, ali su ih nasli skupljene, zajedno, a ne
rastrkane naokolo kao sto je bilo prijasnjom prilikom, pa zapravo nisu
nista uspjeli nego su stvarno pretrpjeli najgori poraz. Neki od njih su
poginuli, a ostali su zarobljeni, i ni jedan nije izmaknuo neprijateljskim
rukama. Ovi drugi ispitivali su one prve o tom tko su i odakle su dosli,
te su saznali da je zlo koje im je naneseno bilo od istih, kako je vec
receno, te ispitivanjem ustanovise kakve je prirode njihova domovina,
pa zamislivsi tu zemlju prema onom sto su culi, zadrzali su prezivjele
zarobljenim a sebe su obukli u njihovu odjecu upravo na nacin kako su
se oni sami oblacili, i zatim, uzjahali konje pa su uzeli u svoje ruke
koplja sa zastavama i ostale znakove koje su oni donijeli sobom, pa svi
oni krenu u vojnickom redu prema Saloni. A kako su oni iz ispitivanja
saznali i za vrijeme u koje se posadna straza vracala s Dunava (to je
bila Velika i Sveta Subota), oni su sami stigli upravo na taj dan. Kad su
oni prisli blizu, glavnina vojske se skrila, a njih do jednu tisucu, i to oni
koji su ukljuceni u prevaru, koji su dobili konje i odjecu Dalmatinaca,
odjahali su ravno naprijed. Oni u gradu, prepoznali su znakove i
odjecu, a tako isto i dan, jer je upravo toga dana bio uobicajeni red
njihovog povratka, otvorili su im sva vrata i primili ih s veseljem. Ali
oni, odmah cim su bili unutra, zauzeli su ulaze i znakovima javili svoj
uspjeh glavnini vojske, i dali su im znak da pojure te udu zajedno s
njima. I tako su oni sve u gradu stavili pod mac i time su se napravili
gospodarima cijele Dalmacije i naselili su se u njoj. Samo se
gradanstvo na obali odrzalo protiv njih, i nastavili su zivjeti u vlasti
Bizantinaca, buduci da su mogli zivjeti pomocu mora. Tada Avari,
vidjevsi da je to najbolja zemlja, naselili su se u njoj.
Ali, Hrvati su u to vrijeme zivjeli iza Bagibareje, tamo gdje su sada
Bjelohrvati (Belohrobatoi). Od njih se odijelio jedan rod od petoro
brace, Kloukas i Lobelos i Koseniz i Mouhlo i Hrobatos i dvije sestre,
Touga i Bouga, i dosli su sa svojim narodom u Dalmaciju i nasli su
Avare kao gospodare zemlje. Posto su jedni s drugima ratovali
nekoliko godina, Hrvati su nadvladali i pobili neke od Avara a ostale su
prisilili na podloznost. I tako je od tog vremena ova zemlja
zaposjednuta po Hrvatima, a u Hrvatskoj (Hrobatia) jos postoje
potomci Avara, i njih se prepoznaje kao Avare. Ostali Hrvati su ostali
kod Franacke i sada se nazivaju Bjelohrvati, to su bijeli Hrvati, i oni
imaju svoga vlastitoga kneza, oni su podlozni Otonu, velikom kralju
Franacke, ili Saksonije (Saksias), i oni su nekrsteni, i oni se uzajamno
zene s Turcima i prijateljuju s njima. Od Hrvata, koji su dosli u
Dalmaciju, jedan se dio odvojio, i zaposjeo Ilirik (Illurikon) i Panoniju
(Pannonian), oni su takoder imali svoga neovisnoga kneza, koji je
obdrzavao prijateljske sveze, i to samo putem poslanika, sa knezom
Hrvatske. Hrvati u Dalmaciji bili su niz godina podlozni Francima, kao
sto su ranije bili u svojoj vlastitoj zemlji, ali su njih Franci ugnjetavali
takvom okrutnoscu tako da su ubijali i dojencad te su ih bacali psima.
Hrvati nisu vise mogli trpjeti takvo ponasanje Franaka, zbog toga su se
pobunili, te su pobili one Franke koje su imali za svoje poglavare. Zbog
toga na njih je krenula iz Franacke velika vojska, pa iza kako su
ratovali sedam godina, konacno su Hrvati uspjeli nadvladati te razbiti
Franke zajedno s njihovim vodom kojemu je bilo ime Kotzilin (Kocil).
Od toga vremena su oni neovisni i samoupravni, i, oni su zahtijevali
sveto krstenje od biskupa Rima, i bili su poslani biskupi koji su njih
krstili, u vrijeme njihovog kneza Porinou. Njihova je zemlja bila
podijeljena u 11 zupanija a to su: Hlebiana, Tzenzena, Emota, Pleba,
Pesenta, Parathalassia, Brebere, Nona, Tnena, Sidraga, Nina, a njihov
ban (boanos) ima (u vlasti) Kribasan, Litzan, Goutzeska.
Sada, recena Hrvatska i ostale slavenske zemlje ovako su
rasporedene: Diokliea je susjedna drackim (Durrahion) tvrdavama,
mislim na Elissos i Elkunion i Antibarin, te se proteze sve do Dekatera
(Kotor), a na strani planine, zemlja je susjedna Srbiji. Od grada
Dekatera pocinje podrucje Terbounia, te se proteze sve do Raousion, a
na strani planine zemlja je susjedna Srbiji. Od Raousiona pocinje
knezevina Zahloumon (Zahumlje) i proteze se sve do rijeke Orontion
(Neretva), a na strain morske obale susjedna je Paganima, ali na
strani planine zemlja je susjedna Hrvatima na sjeveru a naprijed Srbiji.
Od rijeke Orontion pocinje Paganija i proteze se sve do rijeke Zentinas
(Cetine), ona ima tri zupanije, Rastotzan i Mokron i Dalen. Dvije od
ovih zupanija odnosno Rastotza i Mokron, leze na moru, i imaju
brodove, ali Dalen lezi udaljena od mora, i oni tamo zive od
poljoprivrede. Njima su susjedna cetiri otoka, Meleta, Kourkoura,
Bratza i Faros, najpogodniji su i plodni, sa napustenim gradovima na
njima i sa mnogo maslinika, na kojima su oni naseljeni te drze svoja
stada, od kojih zive. Od rijeke Zentinas pocinje zemlja Hrvatska
(Hrobatias) te se proteze uzduz, na strani obale sve do granica Istre
(Istrias), a to je do grada Labina (Albounou), a na strani planine, na
neki nacin, prelazi preko provincije Istre, a u podrucju Tzentina i
Hlebena postaje susjed Srbiji (Serblias). To je zato sto zemlja Srbija
lezi pred drugim zemljama, ali na sjeveru ona je susjed Hrvatskoj a na
jugu Bugarskoj.
Dakle, posto su se receni Slaveni naselili, oni su zaposjeli sve zemlje
oko Dalmacije, ali su bizantinski gradovi zauzeli otoke za obradivanje i
zivjeli su od toga, otad su, dakako, svakodnevno bili zarobljavam i
unistavani od Pagana, pa su napustili one otoke te odlucili obradivati
zemlju na kopnu. Ali njih su zaustavili Hrvati, i to stoga sto jos nisu bili
placali danak Hrvatima, a redovno su placali vojnom zapovjedniku ono
sto sada placaju Slavenima. Spoznavsi da im je tako nemoguce zivjeti,
oni su se utekli imperatori Baziliju te mu rekli sve ovo. I zato je slavni
imperator Bazilije odredio da sve ono sto je do tada placano vojnom
zapovjedniku (strategon), oni otad trebaju placati Slavenima i s njima
zivjeti u miru, a tek malo placanja treba davati vojnom zapovjedniku,
kao sasvim jasan dokaz podredenosti i podloznosti imperatoru
Bizantinaca i njihovom vojnom zapovjedniku. I od tog vremena svi su
ovi gradovi postali duzni danka Slavenima, i oni su njima placali tocno
odredene iznose: grad Split 200 nomismata, grad Trogir 100
nomismata, grad Diadora 110 nomismata, grad Opsara 100
nomismata, grad Arbe100 nomismata, grad Bekla 100 nomismata,
tako daje sveukupan iznos bio 710 nomismata, osim vina i drugih
dobara, koja su davanja veca od placanja u novcu. Grad Raousion
smjesten je izmedu dvije zemlje, Zahloumon i Terbounias, oni imaju
svoje vinograde u obje zemlje, pa oni placaju knezu Zahloumona 36
nomismata, a knezu Terbounije 36 nomismata.


Glava trideset i prva
O HRVATIMA I ZEMLJI U KOJOJ SADA STANUJU

Hrvati, koji sada zive u predjelu Dalmacije jesu potomci nekrstenih
Hrvata, takoder nazvanih bijeli, koji zive iza Turaka (Tourkias), i u
susjedstvu Franacke, a za slavenske susjede imaju nekrstene Srbe.
Hrvati, na slavenskom jeziku znaci: oni koji imaju mnogo
zemljista. Ti su isti Hrvati dosli zatraziti zastitu kod Heraklija,
imperatora Bizantinaca, prije nego su Srbi zatrazili zastitu tog istog
imperatora Heraklija, i to u vrijeme kad su Avari potukli i istjerali iz tih
krajeva Rimljane koje je imperator Dioklecijan doveo iz Rima u ove
zemlje i tamo naselio, i koji su bili nazvani Rimljani (ROMANCI) zbog
toga sto su bili preseljeni iz Rima u te krajeve, ja mislim na one koji su
sada nazvani Hrvatska i Srbija. Ovi su isti Rimljani, protjerani od Avara
u doba tog istog imperatora Bizantinaca Heraklija, i njihove su zemlje
ostale puste. I tako, po zapovijedi imperatora Heraklija, ovi isti Hrvati
potukli su i protjerali Avare iz tih zemalja, i sa dozvolom imperatora
Heraklija, oni su se naselili u toj istoj zemlji Avara, u kojoj sada
stanuju.
Ovi isti Hrvati u to su vrijeme imali za kneza oca Porge. Imperator
Heraklije je poslao, i doveo iz Rima svecenike, i ucinio od njih jednog
nadbiskupa i jednog biskupa i svecenike i dakone, i pokrstio je Hrvate,
a u to su vrijeme ovi Hrvati imali Porgu (Porga) za svoga kneza. Ova
zemlja u koju su se naselili sami isti Hrvati, bila je u prijasnje vrijeme
pod upravom imperatora Rimljana, pa se zbog toga u zemlji ovih istih
Hrvata nalazi palaca i hipodromi imperatora Dioklecijana, jos sacuvani
u gradu Salone, blizu grada Splita (Aspalathon). Ovi krsteni Hrvati
nece da ratuju protiv tudih zemalja, izvan granica svoje zemlje, radi
toga su primili neku vrstu prorocanskog odgovora i zapovijedi od
rimskoga Pape, koji je u vrijeme Heraklija (Erakleios), imperatora
Bizantinaca (basileos Romaion), poslao svecenike i njih pokrstio. To je
zato sto su poslije krstenja Hrvati napravili jedan ugovor, potvrden
njihovim vlastitim rukama te cvrstom prisegom, i jamstvom u ime
svetoga Petra apostola, da oni nikada nece poci protiv neke strane
zemlje i s njom ratovati,
nego ce radije zivjeti u miru sa svima koji su voljni jednako tako
postupati, i oni su od istoga rimskoga pape primili blagoslov za taj cin,
a to je (poruka) ako bi bilo koji stranci posli u rat protiv zemlje ovih
istih Hrvata i nametnuli im rat, tada ce mocni Bog ratovati za Hrvate i
zastititi ih, a Petar, Kristov ucenik, dat ce im pobjedu.
A mnogo godina kasnije, u vrijeme kneza Trpimira (Terpimere), oca
kneza Kresimira (Kresemere), tamo je dosao iz Franacke, koja lezi
izmedu Hrvatske i Venecije (Benetias), jedan covjek imenom Martin,
pobozan u najvecoj mjeri, i ako obucen u odijelo svjetovnjaka, za
kojega ti isti Hrvati jamce da je cinio velika cuda, ovaj dobri covjek,
koji je bio bolestan, i kojemu su bila odrezana stopala, tako da su ga
nosila cetvorica nosaca i odnosili tamo gdje je on zelio ici, on je
potvrdio tim istim Hrvatima zapovijed najsvetijega pape, da bi oni to
trebali odrzavati tako dugo koliko ce trajati njihov zivot, a on im je
sam izrekao u njihovu korist jedan blagoslov, slican blagoslovu kojega
im je izrekao Papa. Iz tog razloga niti sagene (sagenai) niti kondure
(kondurai) ovih Hrvata ne polaze u rat protiv nikoga, osim ako pak
neprijatelj ne dode na njih, ne nametne im rat. Ali ovim brodovima
putuju oni Hrvati koji se zele baviti trgovinom, putujuci naokolo, iz
grada u grad, u Paganiji i u zaljevu Dalmacije, sve do Venecije. Knez
Hrvata je od samog pocetka, to je cak od vladavine imperatora
Heraklija, bio u podloznosti i podredenosti imperatoru Bizantinaca, a
nije bio nikad podreden knezu Bugarske. Niti su Bugari (Boulgaros)
ikada isli ratovati s Hrvatima, osim kad je Mihael ili Boris, knez Bugara,
posao protiv njih i zaratio, i kad nije mogao postici nikakav uspjeh,
sklopio je s njima mir, i dao je Hrvatima darove, i primio je od Hrvata
darove. Ali, jos nikada do sada ovi Hrvati nisu placali danak Bugarima,
i ako su cesto ova dva (njihova kneza) davali poklone jedan drugomu
za prijateljstvo.
U krstenoj Hrvatskoj nalaze se naseljeni gradovi Nona, Belegradon,
Belitzin, Skordona, Hlebene, Stolpon, Tenen, Kori, Klaboka. Krstena
Hrvatska moze podici na vojnu cak do 60 tisuca konjanika i 100 tisuca
pjesaka, sagena cak do 80 a kondura do 100. Sagene nose po 40 ljudi
svaka, svaka kondura po 20 ljudi a male kondure svaka do 10 ljudi.
Ovu veliku silu i mnozinu vojske, imala je Hrvatska sve do vremena
kneza Kresimira (Kresemere). Ali poslije njegove smrti, njegov je sin
Miroslav (Mirosthlabou), poslije cetverogodisnjeg vladanja, bio ubijen
od bana Pribune (Pribounia), pa su izbile mnoge svade i razliciti sukobi
u cijeloj zemlji, pa su se smanjile snage i konjice i pjesaka i sagena i
kondura, za cijelo podrucje vladanja Hrvatske. A sada ona ima 30
sagena... kondura velikih i malih... i konjanika ... i pjesaka ... Velika
Hrvatska, takoder nazvana i Bijela, jos je nekrstena, sve do
danasnjeg dana, kao sto su i Srbi koji su njeni susjedi. Oni mogu
sakupiti manje konjanika i manje pjesaka nego sto moze krstena
Hrvatska, zbog toga sto su oni stalno izlozeni pljackanju od Franaka,
Turaka i Pecenega (Fraggon, Tourkon, Patzinakiton). Oni niti imaju
sagena niti kondura niti trgovackih brodova, zato sto im je more jako
daleko, oni iz svojih krajeva zemlje trebaju do mora putovati 30 dana.
A more, do kojega dodu nakon 30 dana je ono koje je nazvano crno.

Glava trideset i druga
O SRBIMA I ZEMLJI U KOJOJ SADA STANUJU

Srbi (Serbloi) su potomci nekrstenih Srba, zvanih takoder bijeli, koji
zive iza Turske na mjestu zvanom Boiki, gdje im je susjedna Franacka,
kao i velika Hrvatska, nekrstena, takoder nazvana bijela, i u tom su
mjestu, dakle, ovi Srbi zivjeli od pocetka. Ali kad su dva brata
naslijedili na vlasti svoga oca u Srbiji, jedan od njih je uzeo polovinu
naroda te je zatrazio zastitu u Heraklije, imperatora Bizantinaca, i taj
isti imperator Heraklija primio ga je i dao mu mjesto u pokrajini Soluna
(Thessalonikes), da se tamo naseli, naime Srbiji (Serblia), mjesto koje
od toga doba nosi taj naziv. Srbi na jeziku Bizantinaca je rijec koja
oznacava robove, a na tom jeziku obicno se rijecju serbula
oznacava obucu robova, a rijec tzerboulianous oznacava one koji
nose jeftinu, siromasku obucu. Srbi su to ime dobili jer su postali
robovi imperatora Bizantinaca. Pa, poslije nekog vremena, ti su isti
Srbi odlucili poci u svoje vlastite kuce (vratiti se), a imperator ih je
pustio. Ali, kad su presli rijeku Dunav (Danoubin) oni su promijenili
svoje misljenje pa su poslali jednu molbu imperatoru Herakliju, putem
vojnog zapovjednika koji je tada bio u Belegradonu, da bi on njima
dao drugu zemlju za naseliti se. A buduci da ono sto je sada Srbija i
Paganija i takozvana zemlja Zahloumon i Terbounia i zemlja Kanalita,
bilo pod upravom imperatora Bizantinaca, i buduci da su te zemlje bile
opustosene od Avara (jer su iz tih zemalja oni istjerali one Rimljane
koji sada zive u Dalmaciji i Dracu), stoga je imperator naselio te iste
Srbe u naznacene zemlje i oni su postali podloznici imperatoru
Bizantinaca, a imperator je doveo svecenike iz Rima i njih krstio, i
naucio ih da pravilno obavljaju poboznosti, i poucio ih u krscanskom
nauku.
I od kada je Bugarska bila pod vladavinom Bizantinaca, ... kada, dakle,
kada je umro onaj isti knez koji je zatrazio zastitu u imperatora, njega
je naslijedio u vladavini njegov sin, a zatim njegov unuk, i na takav
nacin nasljedni knezevi iz istoga roda. I poslije nekoliko godina od njih
se rodio Bojesesthlabos (Vojislav?), a od njega Rodosthlabos
(Radoslav?), a od njega Prosegoes (Prosigoj?), a od njega Blastimeros
(Vlastimir?), I sve do vremena ovoga Blastimerosa Srbi su zivjeli u
miru s Bugarima (Boulgaroi), kojima su bili susjedi i s kojima su imali
zajednicku granicu, i oni su bili prijateljski raspolozeni jedni prema
drugima, i bili su podlozni i potcinjeni imperatoru Bizantinaca, i bili su
mu vrlo ljubazni. Ali tijekom vladanja tog istog Blastimerosa, Presiam
(Presiam), knez Bugara, zapoceo je rat protiv Srba, s namjerom da ih
stavi u svoju podloznost, ali i ako ih je tukao tri godine, nije nista
postigao nego je cak izgubio vrlo mnogo svojih ljudi. Poslije smrti
kneza Blastimerosa, njegova su tri sina, Mountemeros i Strotmeros i
Goinikos naslijedili vladanje Srbijom i podijelili su zemlju. U njihovo se
vrijeme podigao knez Bugarske, Mihael ili Boris, u zelji da osveti poraz
svojega oca Presijama, i zapoceo je rat, i Srbi su ga porazili na takav
nacin da su zarobili i njegovog sina Bladimerona, zajedno sa dvanaest
glavnih velikasa. Tada je, od zalosti za svojim sinom Boris bio prisiljen
sklopiti mir sa Srbima. Ali, spremivsi se za povratak u Bugarsku, bojao
se da bi ga Srbi mogli docekati negdje u zasjedi na putu i on je molio
za pratnju sinove kneza Mountimerona (Mutimira?) Borena (Borena) i
Stefanona, koji su ga otpratili u sigurnost sve do granice u mjestu
Rases. Za ovu uslugu Mihael ili Boris dao im je obilne darove, a oni su
dali njemu u zamjenu, kao poklone za prijateljstvo, dva roba, dva
sokola, dva psa i osamdeset komada krzna sto Bugari opisuju kao
danak. Kratko vrijeme poslije toga ta ista tri brata, knezevi Srbije,
posvadali su se i jedan od njih - Mountemeros - postigao je vecu vlast,
te u zelji da bude samovladar, zarobi ona dva brata i predade ih
Bugarima, zadrzavajuci uz sebe i brinuci se samo za sina brata
Goinikosa, imenom Petros (Petar), koji je pobjegao i dosao u Hrvatsku,
o cemu cemo ubrzo govoriti.
Vec imenovani brat Stroimeros, koji je bio u Bugarskoj, imao je sina
Klonimerosa, kojega je Boris ozenio Bugarkom. Od njega se rodio
Tzeesthlabos (Caslav?) u Bugarskoj. Mountimeros, koji je protjerao
oba svoja brata i uzeo vlast, imao je tri sina Pribesthlabosa, Branona i
Stefanova i poslije njegove smrti njega je naslijedio njegov najstariji
sin - Pribesthlabos (Pribislav?). Zatim, poslije jedne godine, prije
spomenuti Petar, sin Goinikosa, dosao je iz Hrvatske te je potjerao s
vlasti svog rodaka Pribesthlabosa (Pribislava) i njegova dva brata, a
oni su pobjegli i dosli u Hrvatsku. Tri godine kasnije Branon napadne
na Petra ali je bio od njega pobijeden, zarobljen i oslijepljen. Dvije
godine poslije toga, Klonimeros, otac Tzeesthlabosa (Caslava?),
pobjegao je iz Bugarske i on takoder dode i sa jednom vojskom ude u
jedan od gradova Srbije, Dostinikan, s namjerom da preotme vlast.
Petar napadne i ubije ga i nastavi vladati jos 20 godina, a njegova je
vladavina pocela za vrijeme vladanja Leontosa (Lava), svetog
imperatora, najblagoslovljenije uspomene, prema kojem je on bio u
podloznosti i podredenosti. On je takoder sklopio mir sa Simeonom,
knezom Bugara, i cak ga je uzeo za kuma svojemu sinu. Zatim, poslije
vremena u kojem je vladao gospodin Leon, tadasnji vojni zapovjednik
u Durrahionu (Dracu), protospatar Leon Rabdouhos, koji je poslije
toga bio pocascen cascu magistra i upravom vodenja stranih poslova,
dosao je u Paganiju, koja je u to vrijeme bila pod kontrolom kneza
Srbije, s ciljem da se posavjetuje i dogovori s tim istim knezom
Petrom, o nekoj sluzbi i poslu. Mihael, knez Zahloumona (Zahumlja),
radi ljubomore izazvane tim cinom, dojavi Simeonu, knezu Bugarske,
da je imperator Bizantinaca podmitio kneza Petra da uzme Turke sa
sobom i da pode protiv Bugarske. To je bilo u vrijeme kad se dogodila
bitka kod Ahelona, izmedu Bizantinaca i Bugara. Simeon, izbezumljen
Ijutitoscu, poslao je protiv Petra, kneza Srbije, Sigritze Theodorona i
pokojnog Marmaena sa vojskom, a oni su uzeli sobom i mladog kneza
Pavla (Paulon), sina Branosovog (onoga) kojega je oslijepio Petar,
knez Srbije. Bugari su prevarno nastupili protiv kneza Srbije i
povezujuci ga svezom kumstva i dajuci prisegu jamstva da on nece od
njih imati nikakvih nevolja i tako su ga prevarili da izide k njima i
zatim odmah ga vezali i odveli u Bugarsku I on je tamo umro u
tamnici. Pavao, sin Branosov, zauzeo je njegovo mjesto i vladao je tri
godine. Imperator, gospodin Romanos, koji je imao u Konstantinopolu
mladoga kneza Zahariju(Zaharias), sina Pribesthlabosa (Pribislava?),
kneza Srbije, uputio ga da bude knez u Srbiji i on je otisao i ratovao ali
je bio potucen od Pavla koji ga je zarobio te ga predao Bugarima i
njega su zadrzali u tamnici.
Onda, tri godine kasnije, kad se i sam Pavao suprotstavio Bugarima,
onu su poslali onoga Zahariju koji je prije bio poslan od gospodina
Romanosa, imperatora i on je protjerao Pavla te je sam zauzeo vlast
nad Srbima i odmah zatim, znajuci sva dobrocinstva imperatora
Bizantinaca, on raskine s Bugarima, buduci da nije imao zelje da se
njima pokorava, nego je radije ucinio da imperator Bizantinaca bude
njegov gospodar. I tako kad je Simeon protiv njega poslao vojsku pod
Marmaem i Sigritze Theodoronom, on je poslao njihove glave I njihovu
bojnu opremu, imperatoru Bizantinaca kao znakove svoje pobjede
(zato sto je jos trajao rat izmedu Bizantinaca Bugara), niti je ikada
prekidao, kao i oni knezevi koji su bili prije njega, slati poslanstva
imperatoru Bizantinaca i nastavio je biti u podredenosti i podloznosti
njima. Opet, Simeon posla drugu vojsku protiv kneza Zaharije, pod
Knenonom (Knenon) i Emnekona (Emnekon) i Etzboklia (Etzboklias) i
takoder, zajedno s njima Tzeesthlabosa. Tada se Zaharije uplasi te
pobjegne u Hrvatsku, a Bugari su poslali poruku zupanima da oni
trebaju doci k njima I primiti Caslava (Tzeesthlabos) za svoga kneza
pa prisegom su ih prevarili i odveli cak do prvog sela, odmah svezali te
usli u Srbiju, i uzeli sa sobom sveukupan narod i stare i mlade, i odveli
su ih u Bugarsku, a samo neki su pobjegli i otisli u Hrvatsku i zemlja
ostade pusta. Zatim, u to vrijeme ti isti Bugari pod Algobotourom
udose u Hrvatsku ratovati i tamo su oni svi bili pobijeni od Hrvata.
Sedam godina kasnije Tzeesthlabos je pobjegao od Bugara sa jos
cetvoricom i usli su u Srbiju iz Preslava (Presthlabon) i nasli su u
zemlji ne vise nego samo 50 ljudi, bez zena ili djece, koji su
prezivljavali lovom. S ovima on je zaposjeo zemlju i poslao poruku
imperatoru Bizantinaca, trazeci njegovu pomoc i potporu i obecavajuci
da ce mu sluziti, i biti poslusan njegovim zapovijedima kao sto su bili i
knezevi prije njega. I otada unaprijed, imperator Bizantinaca
neprekidno mu je cinio dobrocinstva, tako da su Srbi ziveci u Hrvatskoj
I Bugarskoj i drugim zemljama koje je Simeon rastjerao pridruzili se
njemu kad su culi za sve ovo. Jos vise mnogi su pobjegli iz Bugarske i
usli u Konstantinopol i njih je imperator Bizantinaca obukao i
opreminio i poslao Tzeesthlabosu (Caslavu). I, od bogatih darova
imperatora Bizantinaca on je sredio i naselio zemlju pa je, kao i prije,
ostao podlozan i poslusan imperatoru Bizantinaca, pa je suradnjom i
mnogim dobrocinstvima imperatora ujedinio tu zemlju, i u njoj ucvrstio
svoju vladavinu. Knez Srbije, vec iz pocetka, a to znaci iz vremena
imperatora Heraklija, bio je podreden i podlozan imperatoru
Bizantinaca, a nikad nije bio podlozan knezu Bugarske. U krstenoj
Srbiji su naseljeni gradovi Destinikon, Tzernabouskei, Meguretous,
Dresneik, Lesnek, Salenes, a u zemlji Bosona (Bosna?) Katera i
Desnek.

Glava trideset i treca
O ZAHUMLJANIMA I ZEMLJI U KOJOJ ONI SADA STANUJU

Zemlju Zahumlje (ZAHLOUMI) ranije su posjedovali Rimljani, ja mislim
na one Rimljane koje je imperator Dioklecijan preselio iz Rima, kako je
o njima receno u prici o Hrvatima. Zemlja Zahumlje bila je pod
vladavinom imperatora Rimljana, ali kad je ono i njegovo pucanstvo
bilo podjarmljeno Avarima, ono je potpuno opustilo. Oni koji sada
tamo zive u Zahumlju, Srbi su iz vremena onog kneza koji je trazio
zastitu u imperatora Heraklija. Oni su nazvani Zahumljani zbog
takozvanog brda Hum (HLOUMON) i zaista u jeziku Slavena Zahlumi
znaci iza brda, jer se na ovom podrucju nalazi veliko brdo sa dva
grada na njegovom vrhu, Bona (BONA) i Hum (HLOUM), a iza tog brda
tece rijeka nazvana Bona (BONA), sto znaci Dobra. Pleme
prokonzula i patricija Mihaela (Mihael), sina Buzebute
(BOUSEBOUTZE), kneza Zahumlja potjece od nekrstenih koji su
stanovali na rijeci Visli (BISLAS) i koji su nazvani Litzike, oni su se
naselili na rijeci zvanoj Zahumna (ZAHLOMA). U zemlji Zahumljana
naseljeni su gradovi Stagnon, Mokriskik, Losle, Galoumainik,
Dobroskik.



Glava trideset i cetvrta
O TERBONITIMA I KANALITIMA I ZEMLJI U KOJOJ SADA
STANUJU

Zemlja Terbonita (TERBOUNIOTON) i Kanalita (KANALITON) je jedna.
Stanovnici su potomci nekrstenih Srba, iz vremena onog kneza koji je
odselio iz nekrstene Srbije i zatrazio zastitu imperatora Heraklija, sve
do vremena Vlastimira (BLASTIMEROS), srpskoga kneza. Taj knez
Vlastimir udao je svoju kcerku za Krajinu (KRAINAN), sina Belajeva
(BELAE), zupana Terbounije. U zelji da ga ucini plemenitasem,
svoga zeta, dao mu je naslov kneza i ucinio ga neovisnim. Od njega se
rodio Falimir (FALIMERES), a od njega Tutmir (THOUTHEMERIS).
Knezovi Terbounije uvijek su bili pod upravom kneza Srbije. Terbounia
na jeziku Slavena znaci utvrdeno mjesto, i to iz razloga sto u zemlji
ima mnogo jakih bedema. Ovoj zemlji Terbouniji podredena je druga
zemlja nazvana Kanale. Kanale na jeziku Slavena znaci teretna kola,
zbog toga sto je zemlja ravna pa oni sve svoje poslove obavljaju
upotrebljavajuci kola. Na podrucju Terbounije i Kanali nalaze se
naseljena mjesta Terbounia, Ormos, Risena, Loukabetai, Zatlebe.

Glava trideset i peta
O DIOKLECIJANIMA I ZEMLJI U KOJOJ SADA STANUJU

Zemlju Diokleciju (DIOKLEIAS) ranije su posjedovali Rimljani koje je
imperator Dioklecijan preselio iz Rima, kako je kazano u prici o
Hrvatima i bila je pod upravom imperatora Bizantinaca. Ali i ovu su
zemlju Avari podjarmili i opustosili pa je ponovno napucena u vrijeme
imperatora Heraklija, bas kao sto su bile i Hrvatska i Srbija i zemlja
Zahumlje i Terbounija i zemlja Kanali. Dioklecija je dobila svoje ime od
grada u toj zemlji kojega je utemeljio imperator Dioklecijan, ali sada je
to opustjeli grad, premda se i sada naziva Diokleja.
U zemlji Diokleciji nalaze se veliki naseljeni gradovi i to Gradetai,
Nougrade, Lontodokla.

Glava trideset i sesta
O PAGANIMA KOJE SE TAKOER NAZIVA ARENTANII O ZEMLJI
U KOJOJ SADA STANUJU

Zemlju u kojoj sada stanuju Pagani ranije su takoder posjedovali
Romani koje je car Dioklecijan preselio iz Rima i naselio u Dalmaciji.
Ovi isti Pagani su potomci nekrstenih Srba iz onog vremena u kojem je
njihov poglavar zatrazio zastitu imperatora Heraklija. Ova je zemlja
takoder bila podjarmljena od Avara te opustosena, a ponovno
naseljena u vrijeme cara Heraklija. Nazvani su Pagani stoga sto nisu
prihvatili krstenje u vrijeme kad su svi Srbi primili krstenje. Naziv
pagani na jeziku Slavena znaci nekrsteni ali na jeziku Romeja
(Grka) njihova se zemlja naziva Arenta pa se i njih same naziva
Arentani sa strane istih Romeja.

U Paganiji su naseljeni gradovi Mokron, Beroullia, Ostrok i Slavinetza.
Uz to oni posjeduju i ove otoke: veliki otok Kourkra ili Kiker, na kojem
postoji i grad, drugi veliki otok Meleta ili Malozeatai, kojega spominje
sv. Luka u Djelima Apostolskim, pod imenom Meliten, na kojemu je
zmija ugrizla Svetog Pavla za prst, a koju je on bacio u vatru, drugi
veliki otok Phara, drugi veliki otok Bratzes. Tu postoje i drugi otoci koji
nisu pod vlascu istih Pagana: otok Hoara, otok Les, otok Lastobon.