Potraga za vlastitim identitetom...

Larisa Gasal-Softi

...u bh pri~i tranzicijskog perioda rodni horizont njievnost ostvaruje svoju drutvenu ulogu podrivajui i/ili eksponirajui skrivene strukture vrijednosti. Kao politika formulacija knjievnost je s padom komunizma/velikih pria razgoliena, te je i savremena pripovijetka tranzicijskog perioda krenula u potragu za vlastitim identitetom. Kratka pria kao izroeni oneobieni/istaknuti anr i ratno pismo kao model kratke prie predstavljaju spontano-kreativni ivot, blago cirkularan u svojoj politikoj noti s ciljem buenja eliotovskog osjeaja zajednikog identiteta, identiteta po krvi i utrobi. Uspostavljanjem reificiranog knjievnog djela kao sredstva nove vjere/identiteta u ekonomsko-kriznim godinama nakon rata 1995. godine, i dalje, knjievnost ima ulogu svojevrsne ideologije koja preureuje drutveni poredak, izgraivanjem klju~nih ta~aka za tumaenje knjievnog djela odnosno uporita za itatelja svjesnog frojdovske istine da su i naa najosobnija iskustva posljedica odreene strukture. Savremena bosanskohercegovaka kratka pria ustvari je specifi~na frojdovska fortda pria, najkraa mogua pria o predmetu koji se izgubio i bio pronaen, odnosno o identitetu koji se trai razotkrivanjem kanona privida. No kako nitko nije nita u~inio za Istinu, ona je prestala funkcionirati kao argument. Ako budete jednom pisali nekakvu povijest, ne vjerujem da e ona biti i spomenuta. ^ak ni kao fusnota (...) Sjeam se, jednom davno, za prvog proljetnog dana, gazda je na Ba~ariji zatvorio radnju i stavio natpis: Zatvoreno zbog sunca... Sve drugo to je napisano samo je pokuaj stvaranja za neku novu stvarnost ili iznalaenje mogunosti da se to bezbolnije podijeli ivot.1

Miljenko Jergovi: Pismo. U: M. Jergovi Sarajevski Marlboro, Globus media, Zagreb, 2004, 114.

82

Zeni~ke sveske

Knjievnost, dakle, ima ulogu svojevrsne ideologije koja moe preurediti drutveni poredak. Dominantni modeli anra kratke prie, kao i oni modeli koji e u borbi s kanonima privida oneobi~eni iznai svoj put do recipijenata, predstavljaju relativno mono oruje umjetnosti koje tehnikom osvjeenja umanjuju negativna djejstva ideologije. Knjievnost koja u Bosni i Hercegovini nastaje nakon rata, u dvostrukom je smislu knjievnost tranzicije jer, kao prvo, prati drutvo koje se nalazi na prijelazu iz jednoga u drugi drutveno-politiki sistem i, kao drugo, i sama je svojevrstan prijelaz od knjievne produkcije skeptine spram eksperimenta, ka inovativnim knjievnim praksama. Dok je itao roman Thomasa Manna Doktor Faustus, intelektualac Mirko, junak prie ]ejf Vladimira Pitala, zakljuuje da pisac nesvjesno, kroz opis Pakla predstavlja Balkan, navodei da Prokleti treba da podnesu ne samo muenje, nego i sram. Je li ovo historija ili pokvarena ploa, progovara autor ]ejfa kroz svog junaka, a zavrna slika silovanja babe prosjakinje od strane Nikole, manje pametnog vojnika i njegova dva fakultetski obrazovana brata, predstavlja pobjedu zla i ogranienosti.2 Sumnja u boji naum, opet u Staklu Nenada Velikovia simbol je ovjekove klonulosti pred zadaom vremena, kada dobri i poteni poput Omerbega i intelektualci poput Mirka, saobraajnog inenjera iz ]ejfa, ne nalaze smisao ivljenja. Preutni drutveni sporazum izmeu autora i recipijenta je unaprijed zadan jer je kod neto nadindividualno, budui da komunikaciju omoguava minimalna saglasnost kodova poiljatelja i primatelja3. Dakle i neverbani i verbalni kodovi u drutvenom pogledu su manje ili vie normirani sistemi pravila, u kojima se odraavaju interesi nekog drutva. Unaprijed zadani odnos ovladavanja estetskim kodovima nekoga vremena nije formuliran u tekstu, ve predstavlja kompetenciju mogunosti razlikovanja estetskih i neestetskih tekstova te poznavanje specifine pretenzije estetikih tekstova prema zbilji, tj. njihove fikcionalnosti. Postoji li uistinu preutni drutveni sporazum izmeu autora i recipijenta koji podrazumijeva i to da kratku priu itaoci recipiraju kao adekvatnu knjievnu

Pogl. Vladimir Pitalo: ]ejf. U: Grupa autora, Antologija bosanskohercegova~ke pripovijetke XX vijeka, Alef, Sarajevo, 2000, 653-668.

Albanski autor Erem Baa u prii Magla, nazivom prie simbolizira doba tranzicije, jer oni koji znaju da operiraju u magli su oni koji operiraju po pravilima vladajueg drutvenog sistema. Pogl. Erem Baa: Magla. Sarajevske sveske, Sarajevo, 14, 2006, 413-421. 83

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

formu koja e u svojoj instrumentalnoj funkciji pridonijeti irenju i definiranju moralnih vrijednosnih normi na kojima se zasniva vladajua drutvena struktura. Ideoloka funkcionalizacija literature kroz tvorbu kanona kao uporita knjievnog sistema podreuje knjievnokritike kole i metode zahtjevima ideolokih centara moi. Jednostavan i oigledan proces proizvodnje pristanka izvodi se, ipak, suptilno, kroz izgradnju kulturnog identiteta ideologijom kao kulturnim proizvodom, kroz normativni kulturnotvorni kanon/e.4 U Retorikama tekstualnosti Nirman Moranjak-Bambura istie da je nemogue odvajati etiko, estetiko i politiko, da je svako pozicioniranje interpretatora/ice duboko subjektivno i oznaava novo iitavanje smisla u uvijek iznova pregovaranom odnosu: Putevi kojima se tekstualnost ponovo umee u povijest i politiku raznoliki su i neizbrojivi. [eherzadin sindrom postmodernizma upregnut je u proirivanje i razmicanje pojma fikcije do njegovih krajnjih granica.5 Iznimke uvijek postoje, i one su tu kako bi ideje odanosti domu i bosanstvu zastupale kao vjenu suprotnost ideolokim procjepima na povijesnoj pozornici Bosne, kao to su prie Nenada Tanovia iz zbirke Vitezi Kulina bana, koje favoriziraju viteku samostalnost i neoptereenost hijerarhijom moi. Narativna istina o Bosni i kulturalnom identitetu izvedena preko posljednje, Rudojeve prie o Bosni, podrazumijeva stalne promjene kroz aktivni proces, s ciljem njegovanja neovisnosti od ideolokih centara i, to je najbitnije, ouvanja razliitosti, i smisla i svrhe i ljepote te razliitosti. Moe li nas zadovoljiti jedna jedina istina, ma kako istinita bila? I moe li naknadno na|ena samo jedna ogromna istina biti istinska i prava zamjena za sve ostale prole, ma kako nam ranije istine, male ili velike, kada ih stavimo kraj nove istine, sada izgledale siune. A moe li kona~no ona sama u sebi sadravati sve ostale istine, a da joj ne bude u njoj samoj tijesno? Zar emo
U tekstu Envera Kazaza pod nazivom Nacionalni knjievni kanon-mjesto moi, stoji da akademska institucija unutar svake kulturne zajednice nastoji nametnuti jedan, normativni, sveti kanon koji bi suzbio svako apokrifno itanje i time hibridiziranje kulture i identiteta te zajednice. Konstruiranje ortodoksnog kanona i nije nita drugo do bliska, najtjenja saradnja vladajue ideologije i akademske institucije. Dostupno 21.12. 2012. na http://www.idoconline.info/digitalarchive/public/index. cfm?fuseaction=serve&Element.
5 4

Marina Katni-Bakari: Retori~ke strategije i zavodljivost tekstualnosti, Sarajevske sveske, 5/2004. Dostupno 21.12. 2012. na http://www.idoconline.info/digitalarchive/public/index. cfm?fuseaction=serve&Element.

84

Zeni~ke sveske

zabludom zvati ono u ta su nai preci vijekovima vjerovali i imamo li pravo na to? Treba li zbog njenog postojanja da i~eznu sve ostale istine? Moe li jedan ogromni cvijet ljive da zamijeni mnotvo tuce tuceta malih cvjetova, jedna zvijezda sve zvijezde u nebu, jedan beskona~an dan sve dane to su proli ili e proi? I kakav bi to bio cvijet i kakva zvijezda i kakav dan? Ne bi li nas takva istina progutala svojom ogromnou, ne bi li ona ponitila sve razli~itosti i smisao i svrhu i ljepotu, i nas same?6 Politika i kulturna modernizacija, globalizacija i tranzicija pojaavaju vanost identitetskog pitanja, dakle doprinose oblikovanju individualnih i kolektivnih identiteta. Osnovni cilj modernosti uvijek poiva na podreivanju interesa pojedinaca interesu grupe, a osnovna figura potpuno razvijene post/moderne 7 je osoba koja ivi sama. Razvoj bosanskohercegovakog drutva takoer je identitet post/modernosti, a identitet se uvijek odreuje naspram nekog drugog, pa je drugost princip razlike relacija u kojoj se identitet definira. Traganje za linim identitetom pomae pojedincu da se ukorijeni u svoju drutvenu/kulturnu sredinu, odakle kreu ka razvijanju svoje posebnosti. Ubrzani tempo ivljenja reprodukuje htijenja trenutka, potroako drutvo uzima svoj rtveni danak avolski se osmjehujui ovjekovoj podatnosti koja se oituje kao nestrpljivost. Pojedini obino osamljeni intelekti prepoznaju namjere ovakvog, po ovjenost pogubnog sistema, pogotovo s iskrivljenim kriterijima uspjeha. Upravo to raspoznavanje lanog sjaja, ovisno o spoznajnom kapacitetu recipijenta, u medijski obrnutoj igri kanona, odailje i zamrznute/retardirane kadrove s ciljem auriranja posebnosti trenutka. Bolest savremenog ovjeka je bolest percepcije, urna opaanja su zbrkana i maglovita, izgubljen je sjaj u travi. Tranzicijski do/prinosi kretanju umjetnosti openito u Bosni i Hercegovini ogledaju se pomjeranjem teita na pitanje uloge pisaca u koritenju umjetnikog jezika kao jedine mogunosti pri odbrani sopstvenog duhovnog integriteta, ali predstavljaju i najbolji oblik svjedoanstava o uasima kojima smo bili izloeni kao i nametanjem pojma srozavanja u procesu metamorfoze umjetnika u
Nenad Tanovi: Rudojeva pri~a o Bosni. U: N. Tanovi, Vitezi Kulina bana, Bosanska knjiga, Sarajevo, 1996, 114.
7 6

Zahtjevi trita rada podrazumijevaju da osoba u savremenom drutvu ignorira potrebe porodice, braka, roditeljstva, partnerstva itd. 85

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

ljudsko bie: I sad: kakva je u tomu svemu uloga pisca, umjetnika? - zapitat e se netko. Socijalizam je, pie Igor Mandi, drao pisce na pijedestalu i prisiljavao ih da budu rigidni i dosadni. Sad su napokon postali ljudska bia. Ukratko, to je srozavanje navie.8 Kratka pria u Bosni i Hercegovini nastaje kao produkt iluzije da ivimo bez rata, ona je, kao samostalan knjievni anr, adekvatan odgovor na pitanje kako pre/ivjeti u paralelnim svjetovima koji glasi: Umijeati se. Claudio Magris je, prilikom dodjele nagrade mira u Frankfurtu, zahvaljujui se na nagradi, kazao da se trei svjetski rat odigrao: (...) Rat je u zraku kao prijetnja, ili kao objektivna realnost (...) koja uzima mnogo lica; uvla~i se i maskira u najrazli~itijim formama...9 Upravo o ratu maskiranom u najrazliitijim formama kazuje Horozovieva pria Parabola o Minotauru u kojoj se kristalizira jezovita kaza o laboratorijskom gradu,10 kao simbolu vremena koje slijedi. Pria, naime, predvia da e svaki ovjek postati biolokim samcem jer e pritisak vremena/drutva pokidati veze meu ljudima i uspostaviti pogrean sistem vrednovanja ljudskih kvaliteta. ovjek se mora preispitivati, smatra autor Parabole, ukazajui da su sva deavanja Boja kazna, te da moramo biti svjesni teksta koji slijedi: Zape~aena su vrata u ljudskim o~ima. Provaljene su kapije. Zijevnuli su ponori nekih, u snovi|enjima sluenih, smrtonosnih dvogleda. Zaista, ko nas posmatra iz insektovih o~iju. Uistinu, Minotaur je jezovit, jer on sam ne primjeuje svoju nakaznost. On je ne krije. On je isti~e kao obrazac i uzor. Metamorfoza se doivljava kao oslobo|enje, kao novi, jedini mogui princip ivota.11 Svakako da pristup dogaajima znaajnim za povijest jedne kulture podrazumijeva i razlike zasnovane na rodnoj pripadnosti. Za razliku od Alme Lazarevske koja u zbirci pria Smrt u muzeju moderne umjetnosti uspijeva od apsurdnih ratnih dana (muke prie) konstruirati iznimno vaan dio enske povijesti (djetinjstvo, obitelj, ivot uope), zbirka pria Fadile Nure Haver Kad umrem da
Citat prema Kako preivjeti u paralelnim svjetovima u BiH? Umijeati se. Dostupno 21.12.2012. na http://www.boell.ba/downloads/paralelni_svjetovi_bih.pdf
9 8

ibid.

Pogl. Irfan Horozovi: Parabola o Minotauru. u: Grupa autora, Antologija bosanskohercegova~ke pripovijetke XX vijeka, Sarajevo, Alef, 2000, 575.
11

10

Irfan Horozovi, nav. djelo, 575.

86

Zeni~ke sveske

se smijem samo fragmentarno obrauje ratnu temu, prezentirajui gotovo uvijek posljedice koje je rat ostavio u ivotima junaka.12 Edisa Gazeti u svom osvrtu o enskim pripovijestima istie da one predstavljaju klasian pokazatelj kako da se konstruira enska povijest, jer istodobno pokazuju kako sudbina ene u velikim tragedijama stoljeima ostaje nepromijenjenom: Moda su u ovom kontekstu jo zanimljivije pri~e autorica koje nisu imale tu sreu da budu direktne sudionice ratnih sukoba, ve su iz nekog (mirnijeg) kuta mogle promatrati takve doga|aje i na druga~iji na~in (re)konstruirati svoja sjeanja na rat, ali i sudjelovati u konstruiranju enske povijesti. Indikativno je da u ovakvim pripovijestima izostaju tipi~na prisjeanja na ratne sukobe, ali i neutralnost autorica, odnosno pripovjeda~ica u tekstovima prema fenomenu pripadanja skupini- rtvi svih sukoba.13 Tako u Dvije male pri~e, od kojih je jedna Hasanaginica (naziv druge prie je Garib), Zlatko Topi prikazuje mentalitet bosanskohercegovakog mukarca i njegove nepravedne arine, dakle prisutan jedan tradicionalni rodni kriterij. Kratka pria Garib kazuje o nastojanju roditelja da sina jedinca potedi vojnikih obaveza jer nije on za rat, niti je rat za njega, a domovini treba svaki ovjek, isticao je kapetan. Odnos drutva pri odabiru kandidata za vojnu slubu oit je u kapetanovom crnohumornom odgovoru Garibovom ocu da mu ne moe potedjeti sina jer je ponestalo sirotinje i siroadi.14 Treba nam svaki ~ovjek. Domovina treba svakog ~ovjeka. Svaki ~ovjek joj je vaan. Osim toga, svaki ~ovjek ima oca, ili ga je imao. Svaki otac ima suze, guste, guste kao med, ili ih je imao. Za domovinu su najbolja siro~ad, ona su najbezbolnija, ali ih nikad dosta. I sirotinja, s njima se najmanje gubi. [ta da radimo.15
12

S nekoliko pria/digresija slike ratnog uasa zaobilazi i Ljubica iki u svojoj zbirci Slike raspuklog vremena, ali autoriin indirektan pristup ratnim strahotama je nain ignoriranja i poniavanja ratne jeze kao otpor ene, a ne izostanak autoriinog suoavanja sa stvarnim dogaajima. Edisa Gazeti: Konstruiranje pamenja u bosanskohercegova~koj enskoj pripovijesti. Sarajevske sveske, Sarajevo, 14/2006, 293.

13

Neizbjena je komparacija Topieve prie Garib sa priom Ulica iranskog knjievnika Reze Amirhanija, o kojoj e biti rijei u zavrnom dijelu rada (prilozi). Usporedbom navedenih pria uvia se o razliit pristup spram vrednovanja enskog i mukog potomka, snahe ili sina. Mukarac je, po shvaanjima u nekim sredinama, nosilac porodinih vrijednosti i shodno tome u povlatenom poloaju u odnosu na enu te mu se moe tolerirati neuspjeh i sakriti garibluk dok je, s druge/enske strane svaka pogreka kobno obiljeje.
15

14

Zlatko Topi: Dvije male pri~e. ivot, Sarajevo, XLVI/1999, 1-2, 57. 87

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

A o podrazumijevajuoj tjeskobi sa kojom se treba/mora dostojanstveno nositi svaka ena kazuje druga mala Topieva pria Hasanaginica. Dakle kad je rije o enskom ~eljadetu, snahi, tradicionalni rodni kriterij u drugoj prii koja nazivom aludira na slavnu baladu, ironijski pokazuje da se stoljeima ne mijenja gledite bosanskog ovjeka spram prava/obaveza mukarca i ene u drutvu. Mlada (snaha) udajom dobija dopunske roditelje (mamu i babu) koji u sobu mladenaca ulaze nesmetano, kao u svoju: Babo otvara vrata bez kucanja, ulazi u njihov svijet kao da hoda po svojoj kui. Kae joj: Hajde, mlada, sabah zora, treba sa mnom do Brdak~ija. (...) Njegov poziv je naredba, njena krotkost adet. Ustala je tu|om rukom noena i onda se sjeti da joj je kosa mokra i da je napolju ci~a zima. Na staklu mlije~ crta pravilne oblike. Jutros e i kurjak potraiti dom.Ide li mlada!, ~uje opet babin glas. U njemu nije ni pitanje, ni poziv, nego samo prijekor. To je glas drugog babe. Zastane, kao da razmilja, ali ne misli, ne moe da misli, ne zna - to je misao lova~kog psa koji izvrava naredbe iz dubine svoje due.(...) Ponovo osjeti stid, onaj to ga je jutros bila u mraku pobijedila, ali dan je njegovo vrijeme, i sada se vraa. Babo je zalupio vrata. Opet je pro~istio grlo i u snijeg izbacio kuglu od dima i tutkala. Nije je ~ekao i trebae ga sustii uz Bjelave. Svaki tren ~ekanja oti~e na njenu tetu. (...) Htjela je doviknuti: Babo, nisam smjela izai s mokrom kosom na zimu i Glavom u ovo platiti babo. Ali, nije rekla nita. Samo je sitnim koracima, urno ila prema gore.16 Pokazivanjem neuobru~ene individualne strasti, vlastitog izbora ustvari, uinilo bi Hasanaginicu, kao simbol ene uope, prijestupnicom. Kao argument protiv slobode izbora esto se navodi slabost volje. Postoji li neto to moe ograniiti slobodu, indirektno iritira itatelje/ice svojim dvjema malim pri~ama Zlatko Topi, osim onoga to je sama sloboda odredila kao granicu putem svojih inicijativa. Dvije male prie, Garib i Hasanaginica , nisu sluajno komponovane kao motivaciona cjelina, ne kao oponenti, tako da sama imena sa zna~enjem/nazivi pripovijedaka, upuuju na sr problema. Ko je u dvije male prie zapravo garib, Hasanaginica ili sin jedinac. Topi sugerira da ena, s Hasanaginicom kao simbolom, pribjegava voljnom inu samo zato bi ila protiv svoje istinske odluke, s namjerom da dokae svoju nemo. Tako se proiruje horizont o~ekivanja, odnosno tumaenja i razumijevanja jer autor ovim priama
16

Zlatko Topi: Dvije male pri~e. ivot, Sarajevo, XLVI/1999, 1-2, 60.

88

Zeni~ke sveske

ustvari latentno inicira enski rod da slobodu pokrene u svojoj odluci, i postavi situaciju koju ona izabire kao situaciju slobode.17 Ovakav autorov stav ukazuje na ironijsku androginost kao karakteristiku njegovih pria jer projicira zakljuak da je centralno podruje na kojem se mora voditi bitka za definiciju mjesta, uloge i sudbine ene upravo podruje kulture. Topi aludira da same ene doprinose mukom gleditu i strukturi drutvenog prostora u kojem su potlaene: ene nemaju mjesta za realizaciju novog ivotnog projekta kroz odluku o slobodi, a upravo ograni~avanje horizonata je tehnika mukog koju ene trebaju prepoznati i savladati.18 Tradicionalno nasljee kulture ponaanja ene sada treba, a na to ukazuju i Topieve dvije male prie Hasanaginica i Garib, da se ponudi u modalnoj perspektivi, kao potencijal za pretvaranje u jedan prihvatljiv tip kulture. Upravo ta orijentacija prema novoj esencijalizaciji, to traenje sadraja prihvatljive kulture ponaanja (i za ene i za drutvo u kojem egzistiraju), kao potraga kulture ponaanja za kategorijalnim identitetom, relativizuje joj formalizaciju i oslobaa je automatizma.19 Sintagma kultura ponaanja sadri termine kultura i ponaanje a obuhvaa dinamiki momenat u prostoru izmeu materijalnog i duhovnog entiteta drutva, s jedne, i refleksivnog stanja individue, drutva, institucije, s druge strane, dakle dinamika interakcija izmeu kulture i ponaanja odvija se u dinamikoj spoznaji i dinamikom odbijanju, pri emu se deava kultivisanje ponaanja kroz kulturu i obrnuto, kultivisanje (spoznaja/odbijanje) kulture kroz

Naa sloboda ne smije se traiti u neiskrenim diskusijama gdje se stil ivota koji nam okolnosti nameu i onaj (stil) o kojem ne elimo raspravljati ponovo, jer je istinski izbor odjek cijelog naeg karaktera i naeg na~ina da budemo u svijetu. Pogl. Maurice Merleau-Ponty: Fenomenologija percepcije, Svjetlost, Sarajevo, 1990, 167. Muka ego industrija (koja ne ukljuuje samo medijsko portretiranje ena) zapravo je talac svojih besmislenih elja. Mnotvo je primjera koji ukazuju na ovakav zakljuak. Film S1mOne (redatelj i producent je Andrew Niccol), ironino pokazuje da se mukarci dive i oputaju spram ene koja je kompjuterska montaa, ene koja ne trai nita a daje sve-osim emocija. Promjena hegemonijske hijerarhije rodnih reima je nuna a zahtijeva, prije svega, spremnost medija da promijene svoju ulogu. Bilo bi okrutno da mukarci otkriju da savrena ena ne postoji, niti je mukarci mogu proizvesti. Kao najvanije prepreke za ostvarivanje enskih/ljudskih prava u tekstu ene, enski javni angaman-brojnost, snaga i potencijali navode se patrijahalna kultura i tradicionalne predrasude, rodno nasilje i marginalizacija ena u javnim politikama. Dostupno 27.8.2013. na http://www.atlanskainicijativa. org/indexphp?option=com_content&view=article&id543 89
19 18

17

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

ponaanje.20 ena, dakle moe i mora promijeniti kulturu drutva i procesom knjievne komunikacije koja se provodi kroz dinamiku spoznaju/dinamiko odbijanje u odnosu na kulturu, odnosno s paletom umjetnikih i knjievnih konvencija uope. Dakle, kultura ponaanja podrazumijeva na~in na koji subjekat (stvaralac), grupa, generacija, institucija, drutvo prihvata/odbija/stvara, kroz dinami~ku spoznaju i dinami~ko odbijanje, konvencije umjetnosti i knjievnosti u procesu komunikacije u umjetnosti/knjievnosti. Kultura ponaanja, sa svojom dinami~kom strukturom,, u procesu komunikacije u umjetnosti/knjievnosti, omoguuje uzajamnu interakciju izme|u kulture i ponaanja. To zna~i da kultura (odnosno konvencije) mijenja(ju) ponaanje (refleks prema konvencijama) i obrnuto: ponaanje mijenja kulturu (konvencije).21 Borba ene savremenog doba svakako ima svoje uinke, no nedovoljno snane da nadvladaju ipak dominantnu opu ensku inferiornost koja sve puteve ozdravljenja intelektualnog diskursa (ideologije koja se pridaje kao znanost, po miljenju jednog od suosnivaa ljubljanske kole psihoanalize, Rastka Monika), navede na stranputice/prijetvorbe u neki degenerirani, uvjetovani refleks samoubojstva. Spisateljica Jelena Lengold u intervjuu Potraga za uto~item istie da trebamo sluati svoje unutranje mudro bie, i ne stidjeti se romantike. Jedna od kovanica iz mukog podsmeljivog sveta je i chick lit, papirna romantika, ~ime nisu degradirane samo ozbiljne knjievnice, ve je na neki na~in ismejana i sasvim normalna ljudska i enska potreba za romanti~nim sadrajem. Naravno da ja sebe ne smatram predstavnicom chick lita, ali nikada ne bih rekla da je njeno postojanje besmisleno i nepotrebno. Slobodno, bez stida, unesite u svoj ivot romantike koliko vam je potrebno, a ko god to ne razume, proglasite ga za zombija i idite dalje.22

20

Termini kultura i ponaanje stalno se redefiniu u teorijama kulture i psiho-sociolokim teorijama. U verbalnom smislu kategorija kultura sauvala je, od svih moguih definicija, osnovu duhovnog i materijalnog entiteta drutva, dok kategorija ponaanje, takoer na verbalnom stepenu, sadri osnovu jednog refleksivnog stanja individue, grupe, institucije, drutva. Pogl. Rexhep Murtez Shala: Kultura ponaanja kao kategorija komunikacije. Dostupno 22.12. 2012 na http://www.sveske.ba/bs/content/ kultura-ponasanja-kao-kategorija-komunikacije
21

Citat prema Rexhep Murtez Shala: Kultura ponaanja kao kategorija komunikacije. Dostupno 22.12. 2012. na http://www.sveske.ba/bs/content/kultura-ponasanja-kao-kategorija-komunikacije Dostupno 27.8.2013. na http://www.vreme.com/cms/view.php?id=1132947&print=yes

22

90

Zeni~ke sveske

Feministkinja Kate Millet kazujui o otkrivanju djelovanja patrijarhalne ideologije u knjievnosti patrijarhat naziva politikom institucijom, odnosno primarnim oblikom drutvenog porobljavanja. Millet naglaava da e ovaj (patrijarhalni) oblik drutvenog porobljavanja omoguiti drugim oblicima porobljavanja poput ekonomskog, rasnog ili politikog da djeluju.23 Bosanskohercegovako drutvo u doba goropadno mune i trivijalne tranzicije istovremeno samo potvruje ovo muko gledite iji su temelji zakopani u prethodnim stoljeima jer, periodi u kojima manipulira strah od nadolazeeg, bijeda i siromatvo, su zaarani krug nametanja novog faizma,24 koji se manifestuje i u mukim tendencijama spram Drugog/Druge. I Sedam debelih tetaka Fadile Nure Haver kroz nekoliko mikrostorija, progovara spontanim jezikom spoznavanja svijeta kroz vizuru djevojice, optereene spoznajama zasienim patrijahalnim modelom oca. Ja sam samo dijete. Evo, sad u se rasplakati. (...) Nisam ja kriva to su tvoje tetke kurve! Ja sam povratila zato to sam morala. (...) [to me vodi kad ne znam ni gdje idem! Tvoje tetke su kurve! Ako nee moj otac kod njih, neu ni ja! Sve ovo pla~e iz mene. Nee da se kae. Hoe da se pla~e. Tako. Stojim usljed bljuvotine i pla~em na sav glas kao da je ~itav svijet pomro.25 Vjeni dijalog izmeu poetike i politike nikada ne jenjava jer, kako predoava Zdenko Lei u knjizi Savremena tuma~enja knjievnosti, knjievni tekstovi u historiji, ponaaju se sukladno odredbama odnosa snaga diskursa Moi i istinskih kulturnih vrijednosti: (...) polazno uvjerenje je da se knjievni tekstovi u historiji (proloj ili suvremenoj, svejedno) ponaaju onako kako to odre|uje odnos snaga (power relations): oni su ili prisvojeni od dominantnog diskursa i integrirani u njega; ili su tako interpretirani da se otupi otrica njihovog eventualnog subverzivnog ili disidentskog govora; ili su im pripisana univerzalna zna~enja na takav na~in da oni gube svaku konkretnu referencu na vlastiti povijesni trenutak, s njom i mo djelovanja u njemu.26

Feministika knjievna kritika je tokom sedamdesetih godina prolog stoljea pristupila sistematskom otkrivanju i razobli~avnju ideolokih mehanizama kojima je knjievnost p/odravala patrijarhalnu svijest.
24

23

Pogl. Rodney Atkinson: Od privatne spletke do moi elite. u: R. Atkinson, Za~arani evropski krug, Svetovi, Novi Sad, 94.

25

Citat prema Fadila Nura Haver: Sedam debelih tetaka. Dostupno 22.12. 2012. na http://www. idoconline.info/digitalarchive/public/index.cfm?fuseaction=serve&Element.

Zdenko Lei: Novi historicizam i kulturni materijalizam. u: Grupa autora, Savremena tuma~enja knjievnosti i knjievnokriti~ko naslije|e XX stoljea, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2007, 518. 91

26

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

Diskusije o spolnoj/rodnoj razlici, zasnivanju enskog subjektiviteta i identiteta u studijama o postmodernizmu su oskudne, dok se o gubitku identiteta podrobno raspravlja. Svako itanje podrazumijeva i novo pisanje, te se ostvarivanjem prava na priu, da se kae i da se slua, suprostavlja svakom obliku metanarativnosti, jer pravo na sopstveni glas i jezik, znai pravo na pojedinano, marginalno, lokalno, odnosno, u enskom diskursu, pravo da se napokon progovori. 27 Jasmina Husanovi u svom ogledu o (post)ratnoj traumi i politikim emancipacijama u rodnoj perspektivi istie da je problem Bosne ujedno i nevolja s rodom, odnosno nemogunost pravde i borbe s kritikim traumatskim sadrajima politikih struktura. Zaarani krug izmeu traume, istie Husanovi, politike zajednice s lanim obeanjima cjelosti i sigurnosti, kao oblika nasilja, stvara osjeaj nevjerovatne izdaje i bespomonosti. Nadalje, Husanovi podsjea da socijalni konteksti kao potka naih identiteta daju znaenje naim ivotima, te da uruavanjem iluzije sigurnosti dolazimo do novih trauma koje otkrivaju da Druge mogu gledati svoje arite kao uvjetovanost drutvenih poredaka, kao uvjetovanost znaenja koje dajemo vlastitim oblicima i nainima ivljenja, koje smo smatrali za date. Ono to se desilo ~esto je izvan mogunosti komuniciranja, zato to jezik koji moramo upotrijebiti pripada zajednici, pripada tim relacijama moi koje i jesu traumirajue - to je taj paradoks da moramo svjedo~iti i izvan i unutar rje~nika moi-osjeaj dislokacije, i pripadanja i nepripadanja zajednici ~ijim registrima komuniciranja ne moemo politizirati vlastito iskustvo, nego vrlo ~esto sebe ponovo dovesti u poloaj bespomonosti, nijemosti i ponovne iznevjere povjerenja.28 Nemogunost pravednog sukobljavanja Drugosti s kanonima maskiranim u navike, tradiciju i kulturu enskosti su znaci odobravanja za konstruiranje dvostrukih drugosti , ije su predstavnice preivjele silovane ene iz ratnog perioda, koje su raale njihovu djecu i postajale odbaene od svog naroda kao nereprezentativni Drugi. Emancipacije se, meutim, i javljaju u dodiru s traumom, pa isuvie ensko pismo, ukoliko je problematino i upitno u
27

Alma Deni-Grabi: Pravo na priu. u: A. Deni-Grabi, Otvorena knjiga: elementi postmodernog diskursa u romanima Isto~ni diwan i [ahrijarov prsten Devada Karahasana, Zoro, Sarajevo, 2005, 91. Citat prema Jasmina Husanovi: (Post)ratna trauma i politi~ke emancipacije: rodna perspektiva. Dostupno 22.12.2012. na http://wwwzesveske.ba/01_05/02_02.pdf. 92
28

Zeni~ke sveske

vrijednosnom smislu, ono je zapravo postiglo jedan od svojih ciljeva. Naime, kako je zapazila Alma Deni-Grabi, pismom isuvie enskim, isprovociran je jedan (muki) itateljski um, koji prepoznavi Drugo u neliminalnom, fragmentiranom, puta kande, u strahu pred najezdom nepoznatog.29 Inae, ovom treba pridodati i openito poloaj umjetnika u bh drutvu, koji je, kao i poloaj ene na poziciji Drugog/e. Umjesto biljeke o piscu, izmeu ostalog i o tome, u tekstu pod nazivom Kako sam postao profesionalni pisac, Aleksandar Hemon neuvijeno veli: Budui da nemam nikakvu funkciju u ameri~koj, a bogami ni bosanskoj, nacionalnoj knjievnosti - zato to piem na nematernjem jeziku, te sam, misle neki, stranac u obje kulture - neu imati privilegije nacionalno priznatog pisca, nekoga ko izraava ameri~ka osjeanja ili bosansku duu, nee me pozivati na partijske kongrese, neu biti savjetnik predsjedniku, neu u~estvovati u pisanju pravopisa naeg jezika, neu se opijati u Udruenju pisaca i halucinirati o budunosti nae kulture, neu svako malo ii u ruralne krajeve da se napijem na izvoru narodne mudrosti.(...) Ja sam izme|u kultura, to nije prazan prostor, nego prostor preklapanja...30 A u ^udesnom svijetu tranzicije Ozren Kebo tranziciju definira kao temeljni drutveni, ali i individualni proces, prelazak iz jednog dehumaniteta u drugi, neto blai, bar na poetku. 31 Razmatrajui knjievnost tranzicije u Bosni i Hercegovini Davor Beganovi zakljuuje da cilj njegovog eseja nije bio donoenje sintetikih zakljuaka o naravi knjievnosti koja u Bosni i Hercegovini nastaje u tranzicionom periodu nakon krvavih ratova devedesetih. Naprotiv, Beganovi je smatrao bitnijim uzeti uee u jednom kulturnom procesu: Zbilja je u zemlji tegobna, tegobne su i knjige koje se pokuavaju s njome suo~iti. No ~ini mi se doputenim preliminarno postaviti neke postulate vrijedne daljnjega razvijanja i praenja. Kriminal, egzil i pitanje poloaja ene u drutvu, odnosno formiranja alternativnih identiteta upravo su ona podru~ja ivota s kojima e se
29

Citat prema Alma Deni-Grabi: enski, isuvie enski. Feministi~ka kriti~ka analiza: politike identiteta, enska vizura, ensko pismo. Dostupno 22.12.2012. na http://wwwzesveske.ba/01_05/02_08.pdf
30

Aleksandar Hemon: Kako sam postao profesionalni pisac. U: A. Hemon, Pitanje Bruna, Civitas, Sarajevo, 2004, 208-209. Citat prema Ozren Kebo. ^udesni svijet tranzicije. Dostupno 22.12. 2012. na http://www.sveske. ba/bs/content/cudesni-svijet-tranzicije 93

31

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

knjievnost, pojedina~no, i kultura u openitom smislu sve intenzivnije baviti. U suvremenoj je Bosni i Hercegovini eskapizam teko prihvatljiva opcija.32 Kultura ponaanja, kao verbalna kategorija globalne komunikacije, svoje dimenzije poput kulture ili arhikulture, aktivira u zavisnosti od globalne komunikacije na kulturnom i civilizacijskom univerzumu. Pomjeranja granica pri formatizovanju kulture i ponaanja u njihovoj meusobnoj interakciji ne ovise, dakle, iskljuivo o tranzicionoj atmosferi neke drave. Buenje, odnosno formiranje alternativnih identiteta djejstvuje kao dio procesa globalne komunikacije, a sudjelovanje u jednom kulturnom procesu je obaveza svih nas.

32

Citat prema Davor Beganovi: Formiranje alternativnih identiteta. Knjievnost tranzicije u Bosni i Hercegovini. Dostupno 22.12.2012. na http://www.sveske.ba/bs/content/formiranje-alternativnihidentiteta-knjizevnost-tranzicije. 94