Studije I Ogledi

Novak KILIBARDA STUDIJE I OGLEDI O CRNOGORSKOJ USMENOJ KNJIEVNOSTI
Izdava Institut za crnogorski jezik i knjievnost Podgorica
Biblioteka MONTENEGRINA Knj. 7
Urednici Adnan irgi Aleksandar Radoman
Recenzenti edomir Drakovi Milorad Nikevi
Novak KILIBARDA STUDIJE I OGLEDI O CRNOGORSKOJ USMENOJ KNJIEVNOSTI
Podgorica, 2012.
SADRAJ PREDGOVOR (A. irgi: Novak Kilibarda kao prouavalac crnogorske usmene knjievnosti) ......................... 7
Prolegomena za interpretaciju usmene pjesme ....................... 29 Odnos optega i posebnoga u usmenome knjievnom tekstu ................................................................... 41 Gnoseoloki znaaj crnogorske deseterake epike ................. 57 Stanje narodne i narodske knjievnosti u Crnoj Gori danas ...... 71 Aspekti hrianske rtve u crnogorskoj usmenoj epici ......... 115 Duh homerske nepristrasnosti u usmenoj epici Crnogoraca i Bonjaka alijas Muslimana ............................. 123 Knjievno uoblienje istorijskoga dogaanja u crnogorskoj usmenoj epici ................................................. 139 O istorinosti crnogorskih epskih pjesama ........................... 151 Odnos Njegoa dravnika i politiara prema crnogorskoj usmenoj epici ......................................... 163 Sazrijevanje epske legende o Nikcu od Rovina ................... 169 Pjesnika individualnost Teana Podrugovia ...................... 193 Slika hajdutva u crnogorskoj usmenoj epici ....................... 211 enidba Milia barjaktara je pjesma Starca Milije .............. 221
Istorijska osnova enidbe Milia barjaktara ........................ 233 enidba Smailagi Meha, kasni ali pravi usmeni epos ........ 239 O bugarticama iz Crne Gore ............................................... 245 Usmena tubalica najintimnija pjesma .............................. 251 Jedna anonimna crnogorska pjesnikinja ............................... 265 Socijalni elementi narodnih tubalica .................................. 271 Opet to, ali drukije .............................................................. 277 O poslovicama ...................................................................... 287 Niki u crnogorskoj usmenoj epici ..................................... 301 Petar Mrkai pjesnik-pjeva iz Banjana ............................ 305 Klasinu crnogorsku usmenu epiku treba usaglasiti s Pravopisom crnogorskoga jezika ....................... 315 Pjesnici-pjevai ..................................................................... 325
LITERATURA ...................................................................... 337 INDEKS IMENA .................................................................. 347 NAPOMENA UREDNIKA .................................................. 363
NOVAK KILIBARDA KAO PROUAVALAC CRNOGORSKE USMENE KNJIEVNOSTI Jedan od rijetkih crnogorskih naunih i kulturnih radnika za kojega se moe rei da se u potpunosti oduio svojoj struci svakako je Novak Kilibarda. Novak Gavrilov Kilibarda roen je 7. januara 1934. godine u zaseoku Jelii sela Tupan, u Banjanima. Osnovni studij i doktorat zavrio je u Beogradu. Prvi je crnogorski doktor knjievnih nauka koji je odbio posao na srbijanskim fakultetima i cio svoj radni vijek proveo u Crnoj Gori i za Crnu Goru.1 Iako za crnogorske prilike ivotni put Novaka Kilibarde nije bez presedana, ipak vrijedi pomenuti da, nekad mladi komunist, zbog predgovora u kojemu je istakao znaaj tuilice u kojoj se afirmativno pominje Krsto Zrnov Popovi, 70-ih godina XX vijeka biva iskljuen iz partije i suspendovan sa svih drutvenih funkcija;2 poetkom 90-ih godina postaje predvodnik prosrpskoga politikog bloka u Crnoj Gori, da bi nakon nekoliko godina pristupio crnogorskome pokretu i poetkom XXI vijeka uzeo znatnoga uea u borbi za obnovu crnogorske dravne samostalnosti. Osim toga politikoga i drutvenoga angamana treba pomenuti
Boidar Ilijin Milii, Kilibarda mozaik likova, pogleda, misli, ideja, rijei, Podgorica, 2008, str. 9. 2 Isto, str. 1012.
1
Novak Kilibarda
i Kilibardin knjievni rad, koji je, pored brojnih drugih nagrada (Radoje Domanovi, Branko opi, Jedinstvo, nagrada Srpske knjievne zadruge), krunisan i najviom dravnom Trinaestojulskom nagradom. Za ovaj osvrt vrijedi pomenuti tek toliko da je cio njegov knjievni opus nastao na crnogorskome narodnom jeziku i da nosi sve govorne specifinosti kraja iz kojega je autor potekao. Koliko je njegov knjievni rad potvrdio bogatstvo crnogorskoga jezika, naroito u pogledu leksike, najbolje pokazuje to da ga je Radosav Bokovi bodrio da tim jezikom nastavi pisati svoju prozu te da e po rijeima samoga Kilibarde ako ikad doe do kodifikacije crnogorskoga jezika, jezik njegova knjievnog djela biti nezaobilazan u tome poslu. Kilibarda je i nosilac Zlatne medalje asti, kojom ga je povodom dva milenijuma hrianstva nagradio Ameriki biografski institut kao pozitivnoga djelatnika za multinacionalni sklad u Crnoj Gori.3 Ove godine navravaju se etiri decenije otkad je Novak Kilibarda objavio prvu knjigu iz usmene knjievnosti Poezija i istorija u usmenoj knjievnosti (1972). Za njom su se brzo poele reati i druge: Bogoljub Petranovi kao sakuplja narodnih pjesama; Legenda i poezija; O usmenoj knjievnosti; Iz korijena usmenosti; Epska mjera istorije; Usmena knjievnost u slubi pisane; Usmena knjievnost pred itaocem; Usmena knjievnost Crne Gore. Pored tih autorskih knjiga priredio je i etiri antologije: Bugartice (1979), tubalice Puti nedohodi (1987), Poslovice (1988) i antologiju crnogorske usmene poezije Via je gora od gore (2010). Na nagovor poznatoga crnogorskog slaviste Radosava Bokovia prihvatio je da uradi komentare i objanjenja uz Njegoevo Ogledalo srpsko, koji su kao prvi komentari
3
O ivotu Novaka Kilibarde, njegovu kolovanju, usavravanju, odnosu prema kolegama i profesorima i sl. vieti u intervjuu O sebi povodom drugih, koji je vodio Dejan Ajdai, u knjizi: Novak Kilibarda, Usmena knjievnost pred itaocem, Cetinje, 1998, str. 257429.
Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti
toga djela tampani 1974.4 Iako se iz naslova njegovih knjiga to moda ne moe jasno sagledati, moe se rei da su sve one najveim dijelom ili u potpunosti vezane za crnogorsku usmenu knjievnost. Pa i u onim studijama koje se direktno ne odnose na crnogorsku knjievnu problematiku provijava Starac Milija, Tean Podrugovi i drugi znani i neznani crnogorski pjesnici-pjevai i njihove pjesme. No sve to nije uzrokovalo tvrdnju da je Kilibarda jedan od rijetkih crnogorskih naunika koji se oduio svojoj struci. Bilo je i u njegovo vrijeme i prije njega i crnogorskih naunika (Vido Latkovi, Radosav Medenica, Nikola Banaevi i dr.) i naunika iz suedstva (Vladan Nedi, Radmila Pei, Nada Miloevi i dr.) koji su posveivali panju crnogorskoj usmenoj knjievnosti i o tome ostavili znaajne studije i knjige. No niko od njih nije se odvaio da monografski obradi crnogorsku usmenu knjievnost osim Novaka Kilibarde. etrdeset godina nakon objavljivanja prve knjige Kilibarda je svoj nauni opus zaokruio monografskim opisom crnogorske usmene knjievnosti, koji obuhvata sva usmena knjievna ostvarenja nastala na teritoriji dananje Crne Gore.
4
Drugo izdanje Ogledala srpskoga Novak Kilibarda, s manjim izmjenama i dopunama, uz novu biljeku (pogovor) i uz rjenik manje poznatih rijei koji je sainio Adnan irgi, bio je priredio za CANU, koja ga je naruila. No po zavrenu poslu CANU je odbila rukopis uz objanjenje da je negativno ocijenjen od strane recenzenta prof. dr Radojice Jovievia. Meutim, to je bio samo izgovor CANU, a u sutini je izdanje odbijeno zbog toga to se Njegoev jezik u njemu tretira kao crnogorski jezik i zato to su biljeke i komentari pisani zvaninim crnogorskim standardnim jezikom to se nikako ne uklapa u ideoloke koncepcije Akademije. Da je tako, potvruje i preutana afirmativna recenzija akademika Branka Pavievia, koja je takoe bila predata CANU. Oko svega toga u Pobjedi je (2011) voena polemika izmeu Kilibarde i Momira urovia, predednika CANU. S obzirom na znaaj Kilibardinih komentara i na injenicu da su sve pjesme u Ogledalu prvi put grafijski prilagoene izvornome Njegoevu jeziku, to izdanje objavljeno je 2011. godine u Institutu za crnogorski jezik i knjievnost u Podgorici.
Novak Kilibarda
Crna Gora je jedna od rijetkih, ako ne i jedina, slovenska zemlja koja nema monografski opisanu bogatu sopstvenu knjievnu batinu. Ako je nepostojanje neophodnih institucija, u okviru kojih bi se mogao pokrenuti projekt izrade istorije crnogorske knjievnosti, do 70-ih godina XX vijeka mogao opravdati tu injenicu, novije doba ne daje nikakva opravdanja za to. Iako ve nekoliko decenija imamo Univerzitet Crne Gore, Pedagoku akademiju i kasniji Filozofski fakultet (a u okviru njega i Institut za jezik i knjievnost), Crnogorsku akademiju nauka i umjetnosti i dr. sline institucije te pozamaan broj djelatnika u oblasti nauke o knjievnosti, na monografskome opisu bogate crnogorske knjievne batine u posljednjih pedesetak godina nije uraeno gotovo nita novo. Izuzetak ini jedino studija Radoslava Rotkovia Pregled crnogorske literature. Od najstarijih vremena do 1918. godine (Stvaranje, br. 4, Titograd, 1979). Prije te studije postojala je samo sinteza Trifuna ukia, nastala izmeu dva svjetska rata, u kojoj je kako se to iz naslova vidi (Pregled knjievnog rada Crne Gore od Vasilija Petrovia Njegoa do 1918. godine, Narodna knjiga, Cetinje, 1951) crnogorska knjievnost tretirana kao regionalni dio srpske knjievnosti. Iako se moe rei da je objavljen veliki broj antologija i zbirki crnogorske usmene knjievnosti, pri emu posebno treba istai izdanja u okviru nekadanje Biblioteke Lua, tretman crnogorske usmene knjievnosti kao cjeline u potpunosti je izostao. Zbog svega toga Vojislav P. Nikevi (1935 2007) inicirao je projekt izrade Istorije crnogorske knjievnosti od poetaka pismenosti do naih dana. Poseban tom te Istorije bio je predvien za usmenu knjievnost, iju je obradu Kilibarda na Nikeviev nagovor prihvatio da uradi. Nakon smrti Vojislava P. Nikevia kao rukovodioca projekta Novak Kilibarda nije obustavio svoj rad premda novi rukovodilac nikad nije postavljen. Osnivanje Instituta za crnogorski jezik i knjievnost u Podgorici omoguilo je i formalni nastavak projekta i objavljivanje
10
Istorije crnogorske knjievnosti od poetaka pismenosti do 1918. godine. Novak Kilibarda prvi je zavrio svoj dio projekta, koji e kao prvi tom Istorije biti objavljen u izdanju Instituta ove (2012) godine.5 Upravo ta knjiga najbolji je svjedok da se Kilibarda oduio svojoj struci. A u njoj su obraena sva znaajnija pitanja crnogorske usmene knjievnosti od naziva i postanka, tj. od prethrianskoga vremena, preko dukljansko-zetskoga perioda do dananjega narodskog ili imitativnog pjesnitva. Autor ovoga priloga niti eli niti je kompetentan da donosi sudove i ocjene o radu Novaka Kilibarda na podruju crnogorske usmene knjievnosti. Namjera nam je samo da, povodom knjige Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti koju smo priredili za tampu s kolegom Aleksandrom Radomanom, ukaemo na znaajnija pitanja i probleme kojima se Kilibarda bavio gotovo pola vijeka. Znaaj bavljenja Novaka Kilibarde usmenom knji evnou izmeu ostalih istakao je i Dejan Ajdai: Studije Novaka Kilibarde o usmenoj batini znaajni su doprinosi poznava nju narodne knjievnosti svojim viestranim vrednostima. Neki od tih tekstova polemiki osporavaju stara, a nude nova tumaenja i pretpostavke, neki osnauju stara sagledavanja i daju im nove potvrde.6 Mi emo se u ovome prilogu osvrnuti na one Kilibardine radove koje smo smatrali reprezentativnim i koje smo unijeli u izbor Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti.
Drugi tom (od poetaka pismenosti do Njegoa) nakon Nikevieve smrti povjeren je Radoslavu Rotkoviu, kao nesporno najkompetentnijemu nauniku iz te oblasti u Crnoj Gori, a trei tom (od Njegoa do 1918. godine) od poetka projekta bio je dodijeljen Miloradu Nikeviu, koji se knjievnou toga perioda takoe decenijama bavi. 6 Dejan Ajdai, Pogovor, In: Novak Kilibarda, Usmena knjievnost pred itaocem, Cetinje, 1998, str. 441. O Kilibardinu prouavanju crnogorske usmene knjievnosti vieti i: Dejan Ajdai, Srpska narodna epika u tumaenju Novaka Kilibarde, In: Novak Kilibarda, Epska mjera istorije, Niki, 2007, str. 527.
5
11
Novak Kilibarda
Posebno mjesto u naunome opusu Novaka Kilibarde dobio je Starac Milija, kojega Kilibarda smatra Njegoevim dvojnikom u usmenoj crnogorskoj poeziji. Najizrazitiji vukovac naega vremena, Kilibarda se ne priklanja herderovsko-grimovskoj koli koja usmenu knjievnost tretira kao izraz kolektivnoga duha, ve na nju gleda kao na umjetniki izraz talentovanih pojedinaca. U skladu s time on je napisao biografiju i priredio komentare pjesama Starca Milije (ICJK, Podgorica, 2012). Time je Milija dobio tretman koji imaju svi knjievnici pravo na autorstvo. Budui da je u studiji enidba Milia barjaktara je pjesma Starca Milije na osnovu uporedne analize pjesnikih sredstava te pjesme i ostale etiri pjesme Milijine kojima je autorstvo nesporno jo od Vukova vremena (enidba Maksima Crnojevia, Strahini Ban, Sestra Leke kapetana i Gavran harambaa i Limo) pokazao da je enidba Milia barjaktara Milijina pjesma, Kilibarda ju je uvrstio u reenu knjigu pjesama. Osim to je Starcu Miliji odredio najznaajnije mjesto u crnogorskoj usmenoj knjievnosti, Novak Kilibarda dao je kratke biografije (na osnovu dosadanjih vrlo turih saznanja) i o drugim crnogorskim pjesnicima-pjevaima Todoru Ikovu Piperu, Starcu Raku, Stojanu Lomoviu, uru Milutinoviu Crnogorcu, a Teanu Podrugoviu i Petru Mrkaiu posvetio je posebne studije. U studiji Pjesnika individualnost Teana Podrugovia, za kojega Kilibarda pretpostavlja da je bio prezimenom Papovi, ukazao je na viestruki znaaj toga crnogorskog pjesnika-pjevaa, kojega su ustanci odveli od Vuka Karadia prije no to je uspio zapisati i treinu pjesama koje je on, za razliku od drugih, bez pjevanja saoptavao. Kilibarda istie da je nae poimanje izgleda Marka Kraljevia zapravo Podrugovieva pjesnika slika o njemu. Studija Petar Mrkai pjesnik-pjeva iz Banjana donosi podatke i o pjesniku i njegovoj poeziji. Tome je pjesniku Simo Milutinovi posvetio najvie panje (vie nego svim drugim
12
pjesnicima u Pjevaniji zajedno) i dao mu tretman koji su Starac Milija i Tean Podrugovi dobili kod Vuka Karadia. Studija sadri prikaz neobinoga ivota Petra Mrkaia kotorskoga zidara i nosioca ina ruskoga oficira i opti pogled na njegovo pjesnitvo. I pjesmi Sestra Leke kapetana Kilibarda je posvetio posebnu panju (u studiji Prolegomena za interpretaciju usmene pjesme) jer ju je romantiarska kritika gotovo izbjegavala budui da je Marko Kraljevi u njoj prikazan kao surov junak koji ne preza ni da obogalji ensku ljepotu. Dajui sasvim nov pristup interpretaciji te pjesme, Kilibarda zakljuuje: Kad se Milijina usmena pjevanija uzme kao izraz kreacije velikoga pjesnika, koji je optim i poznatim motivima ulio ekspirovsku snagu, doe se do ovakvoga zakljuka: Marko Kraljevi ne vri nikakvo iznenadno divljatvo u pjesmi Sestra Leke kapetana, jer je taj njegov opskurni postupak samo logini rasplet drame koja se sigurno i postojano plela od poetka pjesme. Tragini ovjek koji se, kao zatitnik pravde, bavi zanatom ubijanja nema duhovne snage da ocijeni da li se svaki put i svaki postupak moe mjeriti i vrednovati istim zamahom maa. Marko jednako gazi sve brode, i njegov arac preskae sve vode, ide Kraljevi prsato drumom i ivotom, lomei najvie samoga sebe! Kao drvoea orija koji udara po stabljikama cvijea kad mu se boje i mirisi ne dopadnu. Odista, knjievni talenat Starca Milije najmanje je odgovarao vremenu kome je pripadao i poetici kojom je svoje pjesme uobliavao. Znaajno mjesto u studijama i ogledima Novaka Kilibarde dobio je i Njego, i kao sakuplja epskih pjesama i kao pjesnik kojemu je usmena poezija bila lektira iz koje je izronio Gorski vijenac. To je naroito dolo do izraaja u studiji Odnos Njegoa dravnika i politiara prema crnogorskoj usmenoj epici. Na osnovu dviju varijanata pjesme o osveti Batria Perovia jedne koju je Vuk Karadi unio u svoju antologiju od crnogorskoga pjesnika ura Milutinovia i druge koju je Njego unio u
13
Novak Kilibarda
svoje Ogledalo bez naznake o autorstvu pjesme Novak Kilibarda pokazuje kako je Njego svoju antologiju usaglaavao s ideoloko-politikim interesima podlovenske Crne Gore i dinastije Petrovia. Umjesto da u Ogledalo unese umjetniki uspjeliju varijantu te pjesme, iji je autor takoe s dananjih crnogorskih terena, Njego se odluuje za pjesmu koja je daleko ispod poetskih kvaliteta one koju je Vuk zapisao od ura Milutinovia. Analizom tih dviju varijanata Kilibarda je pokazao da nije rije o Njegoevu loem izboru, jer u estetska mjerila autora koji je ve tada bio napisao Luu mikrokozma ne treba sumnjati, ve o tome da je on odabrao varijantu koja je jedino i mogla biti prihvaena u ondanjoj Crnoj Gori. Naime, u toj varijanti nije bilo ni rijei o crnogorskim pljakama i upadima na teritorije koje je nastanjivao pravoslavni ivalj Grahova, Banjana i okolnih predjela. Njegoevim politikim tenjama niti sluaocima gusala iz podlovenske Crne Gore nijesu mogle odgovarati pjesme u kojima se pominju crnogorski upadi na pravoslavne teritorije pod turskom upravom, pa je zbog toga i otpala bolja varijanta pjesme objanjava Kilibarda. Vodei se ideoloko-politikim kriterijumima pri izradi Ogledala srpskoga Njego je sigurno morao odbaciti i mnotvo drugih umjetniki uspjelih pjesama, koje su tako i netragom izgubljene. Zna se pouzdano da je Njegoevo Ogledalo srpsko bila vrlo popularna knjiga u Crnoj Gori, toliko popularna da su njezini primjerci dostizali zapaenu cijenu. Posljedice takve popularnosti bile su oigledno negativne za prirodni tok usmene poezije u Crnoj Gori. I ne samo to, Njegoev je odnos prema usmenoj pjesmi, kako navodi Kilibarda, uticao i na bezmalo sve kasnije antologiare u Crnoj Gori, koji su vie isticali pjesme koje afirmiu crnogorski moral i vitetvo no pjesme stvarne umjetnike vrijednosti. I odnosu istorija usmena poezija Kilibarda je posvetio znaajno mjesto u svojim radovima. Teko je meu dananjim prouavaocima knjievnosti nai ovjeka toliko upuena u istorij
14
ska zbivanja u Crnoj Gori minulih vjekova. A to je svakako jedan od neophodnih uslova i za bavljenje usmenom knjievnou. Zahvaljujui toj upuenosti, mogao je i sagledati odnos usmene pjesme s istorijom. U studiji Knjievno uoblienje istorijskoga dogaanja u crnogorskoj usmenoj epici Novak Kilibarda istie: Pisma crnogorskijeh vladika, posebno Poslanice Petra I, Vukova Crna Gora i Boka Kotorska i njegove napomene uz pjesme IV knjige Srpskih narodnih pjesama i, nadasve, pisma Vuka Popovia koji iz Kotora obavjetava Karadia o odnosima Crne Gore i suednijeh plemena, dragocjeni su materijal za deifrovanje mnogih, do sada u nauci problematinijeh, mjesta u crnogorskijem pjesmama drugoga repertoara. Tijem dokumentima mogu se slobodno pridruiti Memoari grahovskoga vojvode Anta Dakovia. U nekoliko mahova istaknuto je da su Dakovievi Memoari znaajan prilog za rekonstrukciju novije crnogorske istorije i znaajan tekst za crnogorsku etnografsku i filoloku nauku, ali nije bilo rijei o znaaju te proze za sagledavanje sloene problematike crnogorskijeh usmenih pjesama, posebno onih iz Vukove zbirke koje pjevaju o vojevanju za slobodu, kako kae njihov sakuplja i izdava. U reenoj studiji Kilibarda je komparativnim metodom pokazao vezu izmeu dogaaja koje opisuje vojvoda Anto Dakovi i dogaaja koji su opjevani u crnogorskoj usmenoj epici naroito onoj koju je Njego nastojao izbjei svojim Ogledalom. Dakovievi memoari i ta poezija pokazuju i drugu stranu istorije, suprotnu onoj koju romantiarska istoriografija prikazuje. Preko memoara vojvode Anta on pokazuje i zato je vie svetenstvo bilo nisko smjeteno na moralnoj ljestvici crnogorske usmene poezije. Upuenost u istorijska fakta potvruje i Kilibardina studija Istorijska osnova pjesme enidba Milia barjaktara, za koju kae: Pjesma enidba Milia barjaktara esto je izdvajana iz kruga epskijeh pjesama s istorijskom tematikom i smatrana baladom koja se ne vee za odreene dogaaje i linosti. Meutim, iako je ta pjesma
15
Novak Kilibarda
po svojoj formi blia epsko-lirskijem pjesmama, ona se svojom istorijskom osnovom uklapa u crnogorske usmene epske pjesme s istorijskom tematikom. U pjesme srednjijeh vremena, kako bi rekao Vuk Karadi. Odnosom istorija usmena poezija Kilibarda se bavio i u studiji O istorinosti crnogorskijeh epskih pjesama. Podijelivi crnogorsku usmenu epiku na dva repertoara (prvi koji opjeva dogaaje starijih vremena i drugi iz petrovievskoga vremena), on istie zapostavljenost pjesama iz prvoga repertoara i pored njihove vee umjetnike vrijednosti, to je opet dio romantiarskoga odnosa prema prolosti i povoenje za Njegoevim kriterijumima. On pokazuje da Vukova opaska da je u crnogorskim pjesmama koje opjevaju borbu za slobodu vie istorije no poezije moe vaiti samo za pjesme drugoga repertoara, ali da je prvi repertoar daleko od te kvalifikacije, jer je u njemu dostignut poetski vrhunac. Upravo je politika i ideologija vladik Petrovia, koji su nastojali da objedine Crnu Goru i otrgnu je od osmanske uprave, uinila da nekadanja epska popularnost Marka Kraljevia ustupi mjesto legendi o Milou Obiliu. Kilibarda u kontekstu drutveno-istorijskih deavanja pokazuje kako turskome vazalu Marku Kraljeviu kad se zaela borba neprestana nije moglo biti mjesta u crnogorskoj usmenoj poeziji, u koju su sluaoci vjerovali kao u dananju kritiku istoriografiju, pa je velianstvena epska slika Markova zamijenjena Miloem Obiliem, kao legendarnom metaforom za otpor osmanskoj vlasti. Tekui ideoloki i politiki rezoni, koje planiraju vladike kao duhovni i svjetovni gospodari, uinili su da se u podlovenskoj Crnoj Gori prilino utia epska popularnost Marka Kraljevia, a da obilievski podvig doraste do nivoa religijskoga kulta. Moe se uslovno rei da je o Milou Obiliu napisano Jevanelje po Njegou! veli Kilibarda u toj studiji. U vezi s odnosom istorija usmena poezija treba istai opsenu studiju Slika hajdutva u crnogorskoj usmenoj epici.
16
Kritiki se odnosei prema romantiarskome tretmanu istorije, Kilibarda nije samo dao pravu ocjenu Njegoevih antologiarskih kriterijuma, ve i razobliio dananju sliku hajdutva u crnogorskoj usmenoj epici. Oslanjajui se na ocjenu hajduka koju je dao Vuk Karadi, Kilibarda istie da se na osnovu Vukovih zabiljeki indirektno moe vieti da su epsku sliku o hajducima prije svega stvorili sami hajduci kao odmetnici od zakona koji nemaju ni politiku ni vjersku koncepciju borbe protiv Turaka. Upravo u tome i jeste osnovna razlika izmeu hajduka, odmetnika od svake vlasti i pljakaa trgovakih, od vitezova koje na borbu protiv Turaka motiviu vii (nematerijalni) ciljevi. Epska je istina o hajducima, kako dokazuje Novak Kilibarda, utemeljenija od one koju nudi romantiarska istoriografija. Da je tako, potvruje i Njego, koji prihvata ocjenu da je hajdutvo sramotno junatvo, to se indirektno iitava i iz Gorskoga vijenca, o emu Kilibarda u navedenoj studiji kae: Na malu cijenu hajduke antiturske borbe ukazuje i spomen duama koji ini Iguman Stefan u trenucima slavlja zbog sreno izvedene istrage poturica. U najistaknutije vitezove naega naroda Iguman ubraja i Novaka, ali poradi halaka. Nije u igumanovu spomenu halak radi leoninske rime s imenom Novak, nego se tom rijeju precizno razluuje hajduija od istorijskih i epskih junaka koji su imali ideoloku koncepciju borbe. Na primjeru Starine Novaka pokazano je da je objektivna slika hajduka daleko od one koja se npr. nudi uenicima u zvaninome prosvjetnom sistemu: Novak sabljom zamjenjuje budak kao alatkom za privreivanje, a ne orujem iju otricu prati i ideja. O upuenosti Novaka Kilibarde ne samo u crnogorske drutveno-istorijske prilike, no i u globalna drutvena kretanja u prolosti, te u svjetsku knjievnost, svjedoe gotovo svi njegovi radovi. Internacionalni motivi, pjesnike slike, stilske figure, doivljaj ivota i svijeta nekadanjega ovjeka i sl. sve se to u njegovim studijama o crnogorskoj usmenoj knjievnosti poredi s
17
Novak Kilibarda
najboljim svjetskim knjievnim ostvarenjima od antike do danas. Homerovi junaci, Gilgame, Don Kihot i drugi svjetski poznati likovi nali su mjesta i u njegovim studijama o crnogorskoj usmenoj knjievnosti. Koju god pojavu u naoj knjievnosti da posmatra i opisuje, on je tretira u kontekstu svjetske knjievnosti. Moda o tome ponajbolje svjedoi studija O homerskoj nepristrasnosti u usmenoj epici Crnogoraca i Bonjaka alijas Muslimana. Uporeujui dvije pjesme Strahini Ban Starca Milije i erzelez Alija i Vuk Jajanin nepoznatoga bonjakog usmenog pjesnika Kilibarda pokazuje koliko su se u slikanju likova protivnike strane usmeni pjesnici pridravali homerskoga naela u prikazivanju likova. Kao to je Homerov Hektor hrabri ji i humaniji od Ahileja, iako je Homer ahejski a ne trojanski pjesnik, tako ni vrhunski likovi nae usmene proze ne zavise od vjerske ili kakve druge pripadnosti onoga koji ih prikazuje. Razgovor staroga dervia i Strahinia Bana iz Milijine pjesme Kilibarda naziva jednim od najuzvienijih moralnih razgovora u svjetskoj knjievnosti. Pri iznoenju takvih sudova ne vodi se vukovskim metodom, ve kvalifikacije potkrepljuje injenicama iz knjievnih tekstova. Tako npr. poredi Odisejeva Arga s Banovim Karamanom, Bana s Don Kihotom i sl.7 Uporednom analizom crnogorske i muslimanske usmene epike Kilibarda zakljuuje da se homerski duh produio u njezinim najboljim ostvarenjima onaj duh koji u protivniku vidi ovjeka prema kojemu se treba ovjeki odnositi. Na tu epiku treba ukazivati kao na etiku itanku koja je ljekovita za miltietniku i vievjersku dravu Crnu Goru.8 I u studiji enidba Smailagi Meha kasni ali
Ove valja istai i jednu blago ironinu opasku Kilibardinu (iz navedene studije) na raun novijih prouavalaca knjievnosti: Da je Starac Milija itao Homera, ne bi ga, u tumaenjima pedantnijeh istraivaa, oprala gora ni voda, da se nije inspirisao Odisejom. 8 U vezi s moralnom nepristrasnou vrijedi navesti i ovaj stav iz pomenute studije: Pjesnici kao to su Starac Milija niti preuzimaju pjesnika
7
18
pravi usmeni epos Kilibarda pokazuje iru upuenost. Osim kratkoga istorijata prouavanja muslimanske epike od strane harvardskih naunika Milmana Perija i Alberta B. Lorda,9 koji su u prvoj polovini XX vijeka obilazili sandake terene u Crnoj Gori i Srbiji radi rjeavanja homerskoga pitanja, Kilibarda daje socio-psiholoku uslovljenost pojave epa Avda Meedovia, kojega poredi s Andrievim Ali-hodom Muteveliem. Tragino oeanje ivota i istorije dalo je umjetniku vrijednost spjevu Avda Meedovia. enidba Smailagi Meha jeste sinteza svijeh vrijednosti bonjake junake epike iji se razvitak moe pratiti od Erlangenskoga rukopisa naovamo. Ve je reeno da je Novak Kilibarda crnogorsku usmenu epiku podijelio na dva repertoara. Toj podjeli posebnu je panju posvetio u studiji Gnoseoloki znaaj crnogorske deseterake epike. Pojava dva epska pjesnika repertoara u Crnoj Gori uslovljena je drutvenim okolnostima osnovna je teza Novaka Kilibarde u toj studiji, e se pokazuje kako je poetak stvaranja bogatijega glavarskog sloja, odnosno zaetak produbljivanja socijalnih razlika i politiko-ideoloke tenje dinasta Petrovia, poeo uticati na usmenu knjievnost, koja je od tada vie odraz epske slike istorije no prava poezija. O pjesmama drugoga repertoara on u navedenoj studiji kae: Usmene junake pjesme iz postnjegoevskoga vremena, one koje govore o tekuijem dogaajima kao i varijante postojeih pjesama, ne mogu se koristiti u naune svrhe o kojima je rije u mjeri u kojoj se koriste pjesme s tematikom iz prednjegoevskoga vremena koje su zapisane u
rjeenja od drugijeh pjesnika-pjevaa, niti drugi to od njih mogu preuzeti. Moralna nepristrasnost nije pjesnika slika, no stanje duha koje pjesnici pojedinano na svoj nain iskazuju. 9 Vrijedi pomenuti da njihova zbirka na Harvardu sadri, pored ostaloga, vie od 1.000 tekstova junakijeh pjesama. Posebnu vrijednost kolekcije ima 3.500 fonografskijeh ploa s glasovima izvornih narodnijeh pjesnika -pjevaa.
19
Novak Kilibarda
Njegoevo vrijeme. I usmena epska pjesma postnjegoevskoga vremena nudi svojstvene podatke za istraivanje drutvenijeh kretanja u Crnoj Gori iz druge polovine XIX vijeka. Meutim, prije nego to bi se dalo povjerenje jednoj pjesmi iz te oblasti, treba odgovoriti na pitanje da li ta pjesma pripada klasinoj, autentinoj, usmenoj poeziji, ili je njezin surogat, plagijat ili neki oblik falsifikata. Istraivanje karaktera usmenijeh pjesama postnjegoevskoga vremena spada u domen nauke o narodskoj ili imitativnoj knjievnosti, nauke koja odreuje granice nepatvorene usmene poezije, kao izraza kolektivnoga duha jednoga naroda, granice koje je dijele od imitacija to su se razvile pod uticajem objavljenijeh zbirki, posebno Njegoeva Ogledala srpskog. Osim Njegoeva Ogledala te su pjesme sadrane u IV knjizi Vukovih narodnih pjesama i Pjevaniji crnogorskoj i hercegovakoj Sima Milutinovia Sarajlije. Proetost pjesama dva repertoara prikazana je u studiji Sazrijevanje epske legende o Nikcu od Rovina. Na Nikevu primjeru Kilibarda pokazuje kako su obanstvo i pruina dobili u crnogorskoj usmenoj epici drugoga repertoara ulogu koju su u pjesmama sa starijom tematikom imali utvreni dvorci i carske slube. Proces stvaranje legende o Nikcu bio je prema Kilibardi mnogo bri od oblikovanja mita o starijim vitezovima iz prvoga repertoara, i to iz dva razloga: Nikevi podvizi u novim drutvenim okolnostima brzo su prerasli lokalne okvire, a pjesnik je u legendu o njemu ugradio poetske elemente iz pjesama prvoga repertoara. Evo kako Novak Kilibarda pokazuje da je pjesnik morao biti upuen u pjesme prvoga repertoara da bi od Nikca napravio epsku legendu dostojnu junaka prvoga repertoara crnogorske usmene poezije: Na skuenijem prostorima Katunske nahije, i Crne Gore kao cjeline, svakome je bilo poznato kako je Nikac poginuo, a pjesnik je zato morao da u opisu njegove smrti ostane na realnome tlu. Nije bio odmaknut od dogaaja nizom vjekova, pa je morao da slua i zahtjeve plemenske strine
20
istine, kako veli Mihailo Lali. Pjesnik-pjeva je bio u vrlo delikatnoj situaciji znao je da vitez koji je ponovio podvig Obilia ne moe da umre epskom smru kao obini crnogorski junak koji brani svoje ovce od buljuka Turaka to su poli da plijene a ne da ratuju, a, s druge strane, znao je da pjesma treba da ostane na ravni istine da bi bila prihvaena od slualaca. Pjesnik-pjeva koji bi dozvolio da Nikac od Rovina umre najobinijom junakom smru napravio bi epsku banalizaciju uspostavljene i ustaljene navike koja je prela u kategoriju poetike usmene guslarske epike. Dakle, pjesnik je morao da kae da je Nikac poginuo branei svoje torine, ali morao je i da nae nain da se taj dogaaj predstavi kao in koji je dostojan junaka iz pjesme Sinovi Obilia. Poto pjesnik nije imao mogunosti da trai teren za slobodu svoje mate u opisu same Nikeve smrti, ostala mu je na raspolaganju samo mogunost za nalaenje prostora u povodu turskoga napada na Nikca od Rovina. (...) Potenciranje Nikeve starosti pjesnik-pjeva je iskoristio i kao svoje, i svojijeh slualaca, sredstvo za sarkastini obraun s Turcima. Jasno se uje prkos: Turci, naekao se Nikac vaijeh glava, drao vas u strahu decenijama, pae je ubijao, a sad ete morati da potegnete svu vau silu nikiku na starca koji vas ika i eka, neustraiv kao i uvijek. Zove vas na megdan starac koji se ionako sprema da promijeni svijet! Tako se neprijatelj dovodi u vrlo inferiornu moralnu poziciju da bi se jo jednom naglasilo koliko je strah morio Turke od Nikca harambae. (...) Psiholoka radnja voena je od poetka pjesme vrlo ubjedljivo, pa dramatika pjesme ne izostaje za najizgraenijim pjesmama crnogorske deseterake epike sa starom tematikom. (...) Nema tako moralno poraene turske vojske u nekoj drugoj pjesmi iz drugoga repertoara crnogorske usmene epike! Umjesto bilo kakvoga borakoga podviga uiarili su plijen i dojavili Nikeve ovce. (...) Nikac starac u toj pjesmi je kompleksnija linost nego Nestor u Ilijadi. Posljednje akorde svoga junakoga trajanja Nestor produava u
21
Novak Kilibarda
davanje savjeta mlaijem junacima. On ponestalu svoju snagu nadomjeta slubom svoga bogatoga iskustva. Meutim, Nikac, zarobljenik svoje slave kao Nestor, satire se od pomisli da e doekati kraj ivota u postepenom i vidljivom nestajanju. Njegova odluka da trai hara od Nikia posljednji je pokuaj da se sauva trajno u svjetlosti koja ga prati. Jedna od tema kojima se Kilibarda poeo baviti jo od studentskih dana jesu tubalice. Saznanja o njima saeta su u njegovoj studiji Usmena tubalica najintimnija pjesma. Poavi od pitanja starine i porijekla tubalica, Kilibarda posebnu panju posveuje crnogorskoj narodnoj tubalici od poetka njihova prikupljanja do naih dana, kad ta pjesma iezava i gubi umjetniku vrijednost kao i ostali vidovi narodske knjievnosti. Ipak to je jedina usmena knjievna vrsta koja i dalje ivi u Crnoj Gori, objanjava Kilibarda. On istie dvije vrste tubalica: javnu i intimnu, pri emu intimna svakako ima vee umjetnike domete jer se u njoj mogu saoptiti sve boli koje javna tubalica ne trpi. U tome Kilibarda vidi i mogui uzrok obiaja da u Crnoj Gori ena ne tui za muem. Tretirajui tubalicu kao kultivisani oblik pranjenja nabujale alosti, svoje stavove potkrepljuje primjerima koje je sm prikupio ili koje je preuzeo od drugih zapisivaa. ini se da je tubalicama, pored Starca Milije, Novak Kilibarda prilazio s najvie naunoga elana. U opisu i tretmanu te knjievne vrste nije do izraaja doao samo naunik no i knjievnik Novak Kilibarda. Pored navedene studije treba pomenuti i njegov osvrt Jedna anonimna crnogorska pjesnikinja, e je istakao umjetniku vrijednost tubalice sestre popa Marka Samardia iz Krivoija, te studiju Socijalni elementi narodnih tubalica. Ve je reeno da je Novak Kilibarda 1987. priredio i antologiju tubalica Puti nedohodi. Poseban znaaj ima vrlo opsena studija Stanje narodne i narodske knjievnosti u Crnoj Gori danas. U toj su studiji dotaknuta gotovo sva vanija pitanja koja su naslovom naznaena.
22
Nadati se da e ta vrlo instruktivna studija jednoga dana biti polazite neijega doktorskoga rada. O toj studiji Dejan Ajdai kae: Jedan od najzanimljivijih, mada i najmanje tipinih meu studijama o savremenom folkloru, jeste Kilibardin rad o stanju narodne i narodske knjievnosti u Crnoj Gori u dananje dane. Drutvene promene i navale gradske i toboe gradske civilizacije, slikaju se socioloki precizno, ali uz ironine opise bezoseajnosti za staru pesmu i priu. Ovaj tekst svoju posebnu ivost crpe iz konkretnih situacija i pojedinosti o akterima koji izvode (ili pokuavaju izvesti) narodne pesme, prie i dr., to doprinosi uvidu u sloenost ivota narodnog umotvorenja. (...) Kilibarda uoava nove navike, nove potrebe koje u dodiru sa starim vrednostima nemilosrdno potiskuju staro blago. On nema iluzija da takav proces moe da zaustavi, ali se u njegovim redovima probija izvestan al za vrednostima usmene narodne kulture.10 Kilibarda se bavio i drugim pitanjima crnogorske usmene knjievnosti. U studiji Odnos optega i posebnoga u usmenome knjievnom tekstu vri komparaciju dviju pjesama sa zajednikom tematikom zidanja Skadra. Jedna je poznata varijanta Zidanje Skadra Starca Raka, a druga je albanska varijanta Pala magla na Bojanu, koju je na crnogorski jezik preveo Esad Mekuli. Varijanta Starca Raka uveliko prednjai u odnosu na pomenutu albansku varijantu zapisanu u estanima. Na osnovu njihove analize Kilibarda je pokazao koliko je neophodan pjesniki talenat u poetskoj razradi internacionalnih motiva. Primjeuje kako albanska varijanta nalikuje na fosilne pjesme koje su prethodile Zidanju Skadra. Osim talenta Kilibarda ukazuje i na drutvenu nacionalnu uslovljenost tematsko-motivskoga sloja pjesme i potrebe njezina odravanja i prenoenja, a samim tim i umjetnikoga uljepavanja.
10
Dejan Ajdai, Pogovor, In: Novak Kilibarda, Usmena knjievnost pred itaocem, Cetinje, 1998, str. 441.
23
Novak Kilibarda
Panju je Kilibarda posvetio i aspektima hrianske rtve u crnogorskoj usmenoj epici (u istoimenoj studiji). Objavio je znaajan rad i O bugarticama iz Crne Gore (a 1979. godine, ve je reeno, priredio je i antologiju bugartica), e ukazuje na neutemeljenost nekritiki prihvaenoga negativnog suda Valtazara Bogiia o bugarticama koje zavreuju panju gotovo samo kao materijal za prouavanje razvoja desetarakih pjesama to su se iz njih razvile. Kilibarda u toj studiji navodi jo jednu okolnost koja nije ila naruku statusu bugartica pri prouavanju usmene knjievnosti: Da su izreene i najvie pohvale bugarticama u vrijeme kad je veliina Vuka Karadia svemono vladala na prostoru odnosa prema usmenoj knjievnosti, imale bi slabanu snagu, jer u poreenju s Vukovom enormnom zbirkom usmenijeh pjesma, bugartice su izgledale kao siroad. Nijesu zapisi bugartica iz Perasta i Dubrovnika bili zatieni patronatom genijalnoga sakupljaa usmenijeh pjesama koga su cijenili Gete, Grim, Mickijevi i dr. Na osnovu jezika i stila bugartica i njihove poetske vrijednosti Kilibarda ukazuje ne samo na njihov znaaj, ve i na injenicu da su tokavski knjievni jezici poetski bili uzreli jo u XVI vijeku. Posebna panja posveena je bugartici Marko Kraljevi i brajen mu Andrija, u kojoj je Marko prikazan kao tragian lik bratoubice nasuprot liku Marka Kraljevia iz deseterake epike. Samo je Starac Milija u pjesmi Sestra Leke kapetana pruio ruku svome prethodniku iz sredine XVI vijeka, pjesniku-pjevau Paskoju Debelji. Kao da su Paskoje i Milija izrasli iz jednoga etno-istorijskoga korijena veli Kilibarda. U radu Opet to, ali drukije Novak Kilibarda istakao je antologiarsku spretnost Vuka Karadia pri odabiru pjesama. Poznato je da je Vuk naslov davao samo najuspjelijoj pjesmi, a ostale je ostavljao bez naslova, s naznakom Opet to, ali drukije. Kao i u studiji Odnos optega i posebnoga u usmenome knjievnom tekstu, i ove je Kilibarda ukazao na znaaj
24
pjesnikoga talenta u uobliavanju ustaljenih tema i motiva. Na primjeru dviju varijanata lirske pjesme iz Grblja pokazao je razliku izmeu istinskih pjesnika stvaralaca i pjesnika reproduktivaca iako je to tee uoiti kod lirskih nego kod epskih pjesama, jer su se lirske pjesme, to zbog kratkoe to zbog rime, lake mogle pamtiti i doslovno prenositi. I Niki je dobio mjesto u Kilibardinu bavljenju crnogorskom usmenom knjievnou. U kratkome osvrtu Niki u crnogorskoj usmenoj epici autor je pokazao kolike su bile slinosti u mentalitetu Crnogoraca i nikikih muslimana to je ostavilo traga u usmenoj epici. U tome osvrtu objanjava se i zato Niki, za razliku npr. od Podgorice i Pljevalja, nikad nije razvio sevdalinku, odnosno zato je za njega podjednako tipina epska pjesma koliko npr. i za ratoborno crnogorsko pleme Pjeivci. Instruktivna je i Kilibardina studija O poslovicama. Nije u njoj ukazano samo na znaaj poslovica kao posebne vrste usmene knjievnosti, ve i na brojna druga pitanja koja se na njih odnose. Pokazano je kako poslovica produila ivot u knjievnim djelima poznatih pisaca, poput Njegoa, Stefana Mitrova Ljubie, Mihaila Lalia, amila Sijaria. Analizirani su i najei oblici poslovica i prozni i stihovani, obraeno je pitanje postanka i starine pojedinih poslovica, tekoa njihova prikupljanja, njihova drutvena uslovljenost, kontekstualna uslovljenost znaenja pojedinih poslovica, njihov odnos s usmenom pjesmom te nemogunost valjane klasifikacije njihove pri emu je opet istaknut metod Vuka Karadia, koji ih je poreao azbunim redom ne naavi bolje rjeenje za njihovu klasifikaciju. Koliko su poslovice imale vanu ulogu u ivotu nekadanjega ovjeka, najbolje se vidi iz ovoga odlomka pomenute Kilibardine studije: Pojedine drutvene strukture, vjerske i staleke konfesije u prolosti mogle su da imaju tabuisan stav prema poslovicama u kojijem je bio saet kodeks normi i ponaanja date strukture ili konfesije. Na primjer, za drutvo u
25
Novak Kilibarda
kojemu je krvna osveta bila nepisani zakon poslovica Kad se osveti ko da se posveti morala je imati aksiomatinu vrijednost. Ljudi koji su se mirili s ropstvom, kao i oni koji su nepogovorno potovali silu vlasti, odravali su poslovice ovoga tipa: Kako koji vjetar duva tako mu se navijaj, Koju ruku ne moe poei ti je poljubi i sl. Smjerni hrianin i vjeti klerikalac propagirali su parole Bogu se ne plaa svake subote i Ko tebe kamenom ti njega hljebom. U hajdukoj druini, u doba buna i ustanaka i u drutvu ljudi koji su raspoloeni da se bore protiv neprijatelja bila je aktuelna poslovica Bolje grob nego rob. Status rajetina tokom turske vladavine izraen je poslovicama Ako u krivo ne smijem od Boga, ako u pravo ne smijem od bega. Kadija te tui, kadija ti sudi. Naueni iskustvom da su ljetnji oblaci udljivi i advokati prevrtljivi, seljaci su izrekli poslovicu Bogu i advokatu ne treba vljerovati. Kad usahne snaga i pritisnu godine, ostaje ljudima utjeha da Bez starca nema udarca. Mirenje s ekonomskijem stanjem koje se ne da izmijeniti stvorilo je poslovicu Ako nee Boi kae, a ono hoe eca. Izvoenje besciljnoga posla i gubljenje vremena oko nepopravljiva lica ili situacije okarakterisano je poslovicom ali Boe tri oke sapuna / to potroi bula na Arapa. Poslovica je ponekad izgovorena kao divna izreka s bezazlenijem i diskretnijem humorom: Bunar voda svaka grozniava / udovica svaka samovoljna. Eto tako je svaki vid ivota naao svoju knjievnu aplikaciju u poslovici. Na kraju treba pomenuti i referat s okrugloga stola Crnogorski jezik u javnoj upotrebi (u istoimenome zborniku, Institut za crnogorski jezik i knjievnost, Podgorica, 2011) pod naslovom Klasinu crnogorsku usmenu epiku treba usaglasiti s Pravopisom crnogorskoga jezika, u kojemu je Kilibarda podrao zvaninu crnogorsku jeziku standardizaciju i naglasio znaaj jezika usmene knjievnosti te potrebu grafikoga prilagoavanja usmenih pjesama 32-lanoj crnogorskoj azbuci i abecedi. I nije to ni prvi ni jedini put da se Novak Kilibarda
26
zaloio za primjenu crnogorskoga standardnog jezika. Protiv nastojanja Rajke Gluice i nekih njezinih koleg(inic)a s Filozofskoga fakulteta u Nikiu otro je negodovao u dnevnome listu Pobjeda tekstom Velikosrpska ofanziva ne prestaje (26. februara 2011) i u dnevnome listu Vijesti tekstom Odavno sam priznao svoju krivicu (6. marta 2011), kao to je i u knjizi eljezna crkva i kosovski mit (Cetinje, 2006) razobliio politiku Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. I ovaj kratak osvrt pokazuje irinu i znaaj tema kojima se Novak Kilibarda bavio. Na polju crnogorske usmene knjievnosti Novak Kilibarda postigao je sve to je mogao. Samo jedno nije. Nije iza sebe ostavio dostojna nastavljaa. Adnan IRGI
27
PROLEGOMENA ZA INTERPRETACIJU USMENE PJESME Stvaralaki uzleti usmenih pjesnika-pjevaa, koji su se prihvatili univerzalnih problema ivota, sutinski ne afirmiu prizemni i utilitarni interes socijalnoga kolektiva kome pjesnik-pjeva pripada. Sluaoci kojima je bila namijenjena pjesma traili su od opjevanoga junaka, koji je bio njihov idol, one strane karaktera koje nemaju svakidanji pojedinci. Zato je estetiki interes slualaca odgovarajue pjesme sasvim inferiorna kategorija u odnosu na njihov interes za kompenzovanje svoje proenosti. U usmenoj literaturi, koja je po prirodi stvari namijenjena proenome sluaocu, sasvim su rijetko naglaene one strane ljudskoga bia koje ne pitaju za drutveni rang i ugled, a koje konstantno traju u svome elementarnom vidu i obliku. Narod nije paljivo sluao guslara samo da bi se obavijestio o moralnim, vjerskim i estetskim normama doba kojemu pripada, nego se svaki narataj slualaca uivljavao u iluziju ostvarenja kolektivnih himera i snova. Namjena guslarske pjesme, zavisnost idejne osnove pjesnika-pjevaa od idejno-rodoljubivih zahtjeva slualaca i ukoenost deseterca na prostoru iskazivanja fabule predstavljaju savez rigoroznih cenzora koji su neminovno ukalupljivali i najsamostalnije pjesnike-pjevae. Zato usmenu epsku pjesmu treba posmatrati vie kao nacrt graevine nego kao dovreno zdanje koje iskazuje svu stvaralaku snagu neimara. Epska stilska tehnika, vrijeme i prilike, nijesu nikad dozvolili da se i najgenijalniji pjesnik-pjeva do kraja iskae. ak ni Starac Milija, pjesnik koji je, za razliku od drugih crnogorskih pjesnika29
Novak Kilibarda
-pjevaa, uspio u najveoj mjeri da se otme od egoistinih zahtjeva slualaca i da ostvari psiholoku analizu svojih likova, kako bi ih mogao ostvariti da je imao homersku irinu iskaznoga prostora. Starac Milija je pokuao da presijee epske naslage heroizovane linosti Marka Kraljevia da bi u njemu pronaao ljudske slabosti i traume. Nesumnjivo je da je pjesnik iz Rovaca, Starac Milija, vjerovatno prezimenom Medenica, znao sve o epskome Marku, njegovu arinu, estoperu i tulumini; znao je za megdane i moralne podvige narodnoga zatitnika, ali pjesnika je zainteresovao Marko kao ovjek bez harmonije normiranoga ljudskog bitisanja, osoba koja u junatvu kompenzuje sivilo i pusto line sudbine. Starac Milija je oslunuo ivot obinoga ovjeka ispod epskoga oklopa veliine Marka Kraljevia. Milijin Marko gazi od Prilepa do Prizrena tuom stazom ivota. Projezdio je nenadmani junak i megdandija svu mreu carskih drumova, ali ne umije da uhvati korak svakodnevnoga momka enjenika koji ide da zagleda i isprosi evojku. Veliki Marko savija se pod teretom prosake buklije, male stvari koju obini svakodnevni enjenici spretno i veselo nose. Milija je pruio drum kojim momci enjenici putuju od iskoni, da bi gledao kako se Marko na njemu zanosi i saplie. To pjesnikovo posmatranje Markova teturanja na tome drumu obgrljeno je humanom ironijom koja je esti pratilac cjelovitih istina o proslavljenim ljudima, a ne pak zluradou koja prati inferiorne osobe kad sude o nedostinim. Pjesnik dodue ostavlja i druge prilaze za suenje o tome Markovu putovanju. Ali jedan je najiri i apostrofiran je. On znai da ljudi jednostavne perspektive treba da budu zadovoljni svojom anonimnom zaokruenou, i da je preporuljiv hladan stav prema nevolji ovjeka koja se kompenzuje sadrajima kakve svakodnevni i obini ljudi ne mogu nikad ostvariti. Pjesnik koji ima izgraen stav prema harmoniji ivota poruuje da definicije sree i nesree nonalantno mije njaju mjesta, ne samo u svijesti
30
ljudi koji ih s distance ocjenjuju, nego i da su uslovljeni i etikom konstelacijom pojedinaca koji ih doivljavaju. Marko Kraljevi iz Milijine pjesme Sestra Leke kapetana nije poao iz Prilepa da prosi evojku koja ga je nee ljepotom zanijela niti, pak, to je zaokruio odluku da savije porodini dom sa svojom suprunicom. On je uo za udo od ljepote koju ne moe niko da osvoji, pa kree da oproba svoje glasovito junatvo. ovjek koji ne zna ta je ensko srce ide na megdan ljepoti! Epska gromada je krenula ne s oeanjem nego s pita njem: e su ti brodi i bogazi za koje Marko pita, koje ga to vojske mogu okruiti da on kroz njih ne napravi krvave bree, e su te zagondije na carsko dostojanstvo, obraz evojke, ivot nejai i sirotinje?! Htio bi Marko da vidi i prkosne vile nagorki nje koje bi pokuale da pobjegnu njegovu bijesu i arevoj brzini! Marko ne vodi rauna ni za vrijeme kao trajanje i prolaznost, jer kopne i staraju samo one osobe zbog kojih se on i rtvuje. Marko se poslije smrti slavom produava! Ponosan je Marko Kraljevi to niko nema konja i oruje kao on to ima. Nita nije kupljeno, sve je sudbina donijela. Glavoekovi Arapa, alovitih carskih odmetnika, asija i gazija, ide u Prizren da pita ljepoticu Rosu da mu sluajno ne zna za kakvu mahanu! Hoe Marko da ustanovi moe li se prkos evojke, koja svakome mahanu nalazi, mjeriti s inatom carskih odmetnika od kojih se Stambol trese, a on im glave dolazi. Moe Musa Kesedija imati troje rebara jedno svrh drugih, moe imati tri srca junaka i na njima guje arovite, ali sve to pred Markom pada kao lie s gore kad se zajeseni! Hoe Marko da vidi da ljepotica Rosa, iz Prizrena grada bijeloga, moda nije premaila vilu Ravijojlu koju on topuzom oklapi kad to zavalja! ulo se da je sestra Leke Kapetana u Prizrenu i otmjena roda, pa, daj, da vidi Marko da nije i od kralja otmjenija, oca njegova, i od cara u Stambolu, njegova pooima, koga on, isti Marko, i uz duvar prigoni kad se posinku neto naao uini! Hoe Marko da vidi da se ko kruto ne dri kakvih
31
Novak Kilibarda
pravila i konvencija, da vidi on, koji igra kolo s kadunama, koji orujem krv prolijeva i na dan svoje krsne slave! Marka tom prilikom, kao i uvijek, privlai opasnost, neto nepokorno emu samo on moe nai devapa i hesapa. S takvim mislima Marko je rijeio da prosi evojku, ali odmah su ga uhvatili ljuti strahovi. Pokuava, on neustraivi, da od njih pobjegne. A kako? Marko se prvo utapa u vino da se priprema za najstraniji megdan i okraj: Viknu sluge, tri podrumdija, meu sobom vino donijee, do dva abra crvenoga vina: jedan dae konju od megdana, krvav konjic do uiju doe, drugi popi na pohodu Marko, krvav Marko do oiju doe. A kad ala alu pojahala, fatio se polja prilepskoga. Da Markov prosidbeni put ide prirodnim tokom, ne bi mladoenja imao nikakva razloga da iskapljuje abrove vina, da bude zakrvavljeni dertlija. Ali nesumnjivo je da Marko vinom gasi usijani strah koji ga je obuzeo. Krenuo je na megdan ljepoti kojoj ne poznaje mjere ni dubine, ne zna on njezina tajna oruja. Ali ni vino ni samopouzdanje ne zatomljuje Markov strah od ene, strah od koga se niko nije odbranio sabljom i junatvom. Tu niti istina da od arca boljeg konja nema, / ni od Marka boljega junaka! I onda tako prepanuti Marko trai drutvo, ite pomo koju nije traio ni kad se ekao s troglavim Arapinom i najstranim pustahijama. Marko zove Relju i Miloa da s njim pou na prosidbeni put. Prenoenje straha na dvojicu pobratima i najjai je dokaz da je motiv Markova puta u Prizren vie kuanje junatva s neobinim protivnikom, nego stvarna
32
odluka da se eni. Da mu je enidba bila glavni cilj, ne bi on mogao biti indiferentan ako izabranica poe za drugoga, pa iako su mu oni pobratimi. Starac Milija nije imao mogunosti da u guslarskoj deseterakoj pjesmi, koja je namijenjena sluaocima junake epike, iznijansira sve kutke Markovih misli i oeanja, nego je umjesto toga naglaeno istakao inferiorni izgled Marka mladoenje, upravo naglasio je njegovo tree mjesto meu prosiocima. Dok o Markovu momakome izgledu ne kae nijednu rije, pjesnik istie Miloa kao neodoljivu muku ljepotu: Veseo ti Marko uvegija kod ovoga vojvode Miloa! U visinu da veega nema, u pleima poirega nema. Kakvo li je lice u junaka, kakve li su oi obadvije, kakvi li su oni mrki brci! Tanki brci pali na ramena Blago onoj koja e ga uzet! Ni o Reljinu izgledu pjesnik ne govori, jer mu i nije bio cilj da svakoga prosioca posebno naslikava, nego samo da kae da je Marko na treem mjestu. Pjesnik nema namjeru da ukae kako Relja kao mladoenja nadmaa Miloa, nego samo da naglasi kako tek Marko jadno izgleda kad se ni onakav Milo ne moe s Reljom mjeriti: Nije ala jedan krilat junak, nije ala krila i okrilje! A jadan ti prema njemu Marko, a jadan ti Milo vojevoda!
33
Novak Kilibarda
Pjesnik je dakle iznijansirao Markovo preivljavanje na prosidbenome putu od Prilepa do Prizrena u mjeri koju je omoguila deseteraka stilska tehnika i namjena guslarske pjesme, ali osnovna poruka pjesme ipak glasno se uje. A to je: mladoenja koji je samouvjereno i kategoriki rekao da ide da isprosi evojku s malo je nade u uspjeh doao na dvorove Leke kapetana, odnosno samo ga je rz da bude nepobjediv doveo u Prizren. A ako je i gajio nadu da se njegovo samoposmatranje ne mora poklopiti sa svaijim opaajima, Leka mu je rasprio iluziju: Biraj, sele, koga tebi drago... Ta ako si, sestro, naumila uzet, seko, dobroga junaka... uzmi, sele, Kraljevia Marka... Ako li si, sele, naumila uzet, sele, dilbera junaka kome snage ni ljepote nema u svoj zemlji na etiri strane, uzmi, sele, vojvodu Miloa... Ako li si, sestro, naumila da ti uzme krilata junaka, da ga grli i da se ponosi, uzmi sele Relju krilatoga... Dolazak u Prizren sabio je i priguio Markovo nespokoj stvo, ali tako to mu ga je uvrnuo u neiskaz da jae pee, boli i razdire. Onemoguavanje bilo kakvoga oduka Markove ekstremne linosti ispretakalo je u njemu sva opasna duevna stanja, pripremajui teren za postupak koji iskljuuje misaone i humane sadraje. To je pledoaje za potonje Markovo varvarstvo. Starac Milija takvom karakteristikom Markova stanja vidljivo projicira svoje vjerovanje da ivot koji se kree po jednoj tranici otupljuje nosioca toga ivota za fine sadraje i humane nijanse ponaanja.
34
Naime, kad svakodnevni postupci preu u krutu naviku, pa bilo da su etiki i najopravdaniji, nepobitno dolazi do idiotizacije i posla i ovjeka koji ga obavlja. Milijin Marko Kraljevi je konkretno olienje takvih ljudi. Marko je navikao da dijeli pravdu, da kanjava nepokornost i silu, ali nije bio sposoban da zapita svoju savjest da li su sve pravde iste i da li su svi prkosi i inati za isto kanjavanje. Markova pravda je toliko bljetava da zasljepljuje oi! ovjek koji se kroz ivot kree po diktatu navike ne moe valjano ni da sudi o putevima mimo svoje uhodane staze. Pjesnik Milija moda i vjeruje da se Marko zastidio od prevelike gospotine i riterske ceremonijalnosti Lekina dvorca, ali objektivna ideja pjesme Sestra Leke kapetana ne dozvoljava da se povjeruje u to kao u psiholoku realnost. Marko je kraljev sin, carske je dvore toliko puta vidio, svaega se kraljevi i carski posinak nagledao! S druge strane, Marko nije linost koja te stvari primjeuje draperije odjee kao i ivota niti Marka privlae, niti ih on razumije. Dakle, Marka ne zbunjuje dvorski sjaj dukainskoga velikaa, ali enterijer Lekina doma ima velikoga uticaja na krvavi rasplet drame koja je otpoela Markovom odlukom da prosi sestru Leke kapetana. Elegantni i diplomatski hladni poredak kue prizrenskoga kapetana jedna je od munina i neugodnosti koje stalno prate Marka od polaska iz Prilepa na prosidbeni put. Kao to mu je u gizdavome oelu prosca tijesno i neugodno (jer se srodio s urkom i meedinom), tako i riterska konvencija Lekina musafirskoga salona zamrzava sve Markove mahove, izbija mu uobiajenu rije s jezika, sili Marka da se po tuemu redu i obiaju ponaa. Neelju dana u Lekinu dvoru Marko pije vino iz ae koju mu dodaje uvjebana ruka dvorskoga lakeja. Tako se zalijeva rumenikom vinom Marko koji je navikao na abar i tuluminu od dvanajest oka! A elegantni Leka edi u elu gospodske sofre, zaklonjen zlatnom kupom od devet litara. Mora da i ta kupa, kojom domain nazdravlja, ali je on, gospodin, ne iskapljuje, ljuto provocira neumjerenoga vinopiju Marka. Neobavezni, junaki
35
Novak Kilibarda
i anakreontski razbakareni Marko ne uklapa se u takvu atmosferu. Teko je rei da li mu je bila tea Azaka tamnica ili taj sedmodnevni gospodski ceremonijal. Prema tome, od oblaenja momakoga oela u Prilepu do prestanka jednoneeljnoga amljenja u salonima Leke kapetana nije bilo ni jednoga jedinoga trena koji bi razgalio Marka, ili mu bar pruio mogunost da se slobodno ponaa po svojim uzusima. Nikad Marko nije bio toliko odvojen od arca i oruja i vezan za temu razgovora koja nije njegova. Da je tih predugakih sedam dana bio pod adorom i sluao njisku konja i kliktaj sokolova, njegova munina bi popustila, psihiki bi se opustio i smirio. Meutim, od polaska iz Prilepa, i oblaenja gospodskoga oela, bol i muka tanje i zateu Markovu momako-enjeniku icu ije e kidanje prekinuti jedan odbljesak mitoloke ljepote koji personifikuje Rosa, sestra Leke kapetana, lijepa kao grijeh! im je Marko uhvatio priliku da pree na svoju relaciju, da doe do rijei koja zapovijeda, odmah se otvoreno pokazalo da je doao u Prizren vie da se junai i nadgornjava, nego da prosi evojku. A prvi potez, kojim se on oslobaa sedmodnevno priguivane munine, definisao je tragediju koja se jo od polaska iz Prilepa zaenila. Kad Leka kapetan pomenu, ne bez straha, neshvatljivi ponos i samovolju svoje sestre jedinice, Marko prkosno, pakosno, izazivaki i prgavo ree velikau Leki kapetanu da niti zna sestrom ni zemljom upravljati. Tako se taloeno i priguivano muno stanje mladoenje iz Prilepa pretvara u eolske vjetrove koji oduvae Marka one e je vazda i bio. Epski Marko, koji nikad nije vodio rauna za dokaze i argumente, prizva u pomo svoja oprobana sredstva: oruje, prkos, inat i svojeglavost. On nije sagorijevao od elje da to prije vidi evojku koja se ljepotom proula od istoka pake do zapada. On nije nestrpljiv dok ne ustanovi je li Rosa udo od ljepote o kome se pria. On je na put krenuo da neto pobjeuje, pa eto poe sukob nasrtanjem na neduna Leku kapetana. Markovoj izjavi:
36
Kunem ti se i Bogom i vljerom, da je moja u Prilepu mome, pa kad ona ne bi posluala, ja bih njene ruke oekao, il njezine oi izvadio pjesnik daje dva znaenja: njom upotpunjava karakteristiku Markove epici nepoznate linosti i, s druge strane, vee Marka za obavezu prema tvrdnji koju je izgovorio u obraanju Leki kapetanu. Iako jo u Markovoj svijesti nije postojala slika krvavoga ina koji e se kroz kratko vrijeme ostvariti, ta izjava je jedan od uzroka koji e dovesti do neminovnosti zloina. Kad se ispred Marka isprijei prkos, pa, iako je olien u nesra vnjenoj ljepoti ene, on, voen pustoi svoje pravolinijske sudbine i tvrde logike, nee vieti ljepotu od vjerovanja u svoje pravo da kanjava nepokornost. Nije Markova nemo da doe do ene prkos ljepotice Rose, nego neadekvatnost cijeloga njegova bia da jednostavnim i obinim putem doe ne samo do ene nego i do ina enidbe. Usmeni pjesnik, sputan svim idejnim i poetolokim uzusima, nije nikako mogao pokazati Markovu nemo u sukobu sa svakodnevnim ivotom, kao to je to, na primjer, uradio Ivo Andri u pripovijeci Put Alije erzeleza. Takvu temu nije mogla nesmetano knjievno uobliiti usmena guslarska pjesma, niti su za nju sluaoci pokazivali interesovanje. Usmeni pjesnik mogao je da izabere onako udnu i neobinu enu, ali ona je ipak u pjesmi Sastra Leke kapetana samo test za razrjeenje problema Markove linosti. Starac Milija nije imao namjeru da pjeva o sestri Leke kapetana dukainskoga, nego o Marku Kraljeviu, centralnome liku usmene epike koja je opsluivala jugoslovenske pravoslavne vjekove pod turskom vladavinom. Pjesnik je nesporno vidio Marka kao ovjeka prizemnih erotskih elja, kako je Andri vidio erzeleza, ali nije mogao o tome pjevati. Usmeni guslarski pjesnik nije mogao ni sebe, ni svoje junake, ni
37
Novak Kilibarda
svoje sluaoce rasteretiti od epske gustine i deseterake fasade uobiajenoga guslarskog pjevanja pred sluaoocima. Starac Milija stalno sukobljava svoje likove s iznenadnim problemima koji pred njih iskrsavaju. On je u etirma pjesmama koje je saoptio Vuku Karadiu i kompletirao sve svoje linosti na taj nain. Taj, u crnogorskoj usmenoj epici nenadmani pjesnik, cjelovito vjeruje da se ljudima stalno nameu zamke i postavljaju enigme, ali ne vjeruje u mogunost racionalnoga razrjeenja toga Gordijeva vora. Milija nikad ne isputa iz vida kategoriju fatuma, a ovjeku ostavlja radijus kretanja i snalaenja samo u meuprostorima determinisanih regiona. Po Miliji, ovjekovi postupci mogu biti pozitivni ili negativni samo u smislu ispunjenja ili neispunjenja normi etike kojoj linost pripada, ali sutinske tokove ljudskoga, fizikoga i moralnoga egzistiranja, pjesnik ostavlja fatumu. Milija druguje s ironijom uvijek kad govori o ljudskim odlukama i planovima, ba stoga to on stameno vjeruje i da suenice nijesu daleko od ovjekova djelanja. Matafizika je osnov njegove pjesnike filozofije. Narodno-pravoslavna naklonost prema Marku Kraljeviu kao nenadmanome junaku-zatitniku uslovila je zapostavljanje pjesme Sestra Leke kapetana ne samo od strane guslara i njihovih slualaca, nego i od strane strunih tumaa usmene epike koja se razvila na tokavskome jezikom prostoru. I kad je reena pjesma pomenuta, inio se osvrt na Markov zloin kao na njegov junako-temperamentni postupak, a ne na proces pripremanja toga zloina i neminovnost njegova javljanja na kraju pjesme Sestra Leke kapetana. Takvim pristupkom toj Milijinoj pjesmi zapostavljala se injenica da se u istraivanju umjetnikoga djela ne sudi licima koje to djelo obrauje iz perspektive svoje etike, nego se procjenjuju i objanjavaju psiholoke strukture koje navode konkretne ljude na date odluke. Postavljalo se pitanje ta bi odjednom plemenitome Marku da ugazi u zloin, ta se to dogodi junaku koji i ranjenu pticu spaava? Lekina sestra, ljepotica
38
Rosa, jednostavno se proglaavala udovitem zato to je javno uvrijedila tri slavna junaka Marka Kraljevia, Miloa Obilia i Relju Krilaticu! Njoj se u strunim raspravama sudilo iz idejno-egoistinih razloga, isto onako kako su o njoj sudili sluaoci guslarske pjesme koju je Milija saoptio Vuku. Ostavljani su po strani zagonetni karakter te ene i uslovi koji su je naveli na drsku verbalnu slobodu. Najvie poraznih sudova izrekli su o Rosi kritiari koji su smatrali da je Sestra Leke kapetana samo jedna od usmenih guslarskih pjesama koja je, eto, sluajno zapisana od nekakva starca seljaka Milije od crnogorskoga Kolaina. Od po glavi izranavljena starca koji bez rakije nije htio da pjeva uz gusle. Da se vie uzimao u obzir lini umjetniki profil pjesnika-pjevaa Milije i da se pjesma Sestra Leke kapetana obavezno posmatrala u kontekstu ostalih Milijinih pjesama, manje bi bilo jednostranih sudova o najveemu pjesniku crnogorske usmene poezije i njegovoj pjesmi Sestra Leke kapetana. Kad se Milijina usmena pjevanija uzme kao izraz kreacije velikoga pjesnika, koji je optim i poznatim motivima ulio ekspirovsku snagu, doe se do ovakvoga zakljuka: Marko Kraljevi ne vri nikakvo iznenadno divljatvo u pjesmi Sestra Leke kapetana, jer je taj njegov opskurni postupak samo logini rasplet drame koja se sigurno i postojano plela od poetka pjesme. Tragini ovjek koji se, kao zatitnik pravde, bavi zanatom ubijanja nema duhovne snage da ocijeni da li se svaki put i svaki postupak moe mjeriti i vrednovati istim zamahom maa. Marko jednako gazi sve brode, i njegov arac preskae sve vode, ide Kraljevi prsato drumom i ivotom, lomei najvie samoga sebe! Kao drvoea orija koji udara po stabljikama cvijea kad mu se boje i mirisi ne dopadnu. Odista, knjievni talenat Starca Milije najmanje je odgovarao vremenu kome je pripadao i poetici kojom je svoje pjesme uobliavao.
39
ODNOS OPTEGA I POSEBNOGA U USMENOME KNJIEVNOM TEKSTU Pretpostavke za teorijsko uoptavanje problema koji je naznaen u naslovu ove rasprave oslanja se na poreenje dviju usmenih pjesama, varijanata istih internacionalnih motiva. Jedna je Zidanje Skadra koju je Vuku Karadiu saoptio Starac Rako iz Kolaina, a druga je albanska usmena pjesma Pala magla na Bojanu, zapisana u estanima, a na crnogorski jezik preveo ju je Esad Mekuli. Istraivanje moguih uzajamnih veza tih dviju pjesama, i rangiranje njihovih umjetnikih profila, ostaju kao otvorena pitanja, a u ovoj raspravi samo su dotaknuta. Pitanje kreativnih mogunosti pjesnika-pjevaa o kojima je rije trebalo bi naelno posmatrati na prostoru odnosa uobiajenoga interpretiranja gotovih anrovskih sredstava, s jedne, i linoga stvaralakog improvizovanja, s druge strane. Meutim, taj put nee se slijediti u ovoj raspravi koja se prevashodno bavi propozicijama koje su pojedinome pjesniku-pjevau pruili internacionalni motivi i nacionalno-istorijske strukture u koje se ukljuuju religijski, etno-psiholoki i etiko-ideoloki postulati. Stepen stvaralakoga improvizovanja pjesnika-pjevaa koji su saoptili pjesme, odnosno onih lica koja su oformila umjetniki oblik tekstova dviju pjesama o kojima je rije, bio je usmjeren propozicijama drutvene svijesti kojoj pjesnik-pjeva pripada. Religijska i etika osmiljenost jednoga lika ili detalja imala je nepovredivo mjesto u kontekstu pjesme, ali umjetnika oivljenost njihova zavisila je samo od kreativne
41
Novak Kilibarda
snage pjesnika-pjevaa. U objema pjesmama motiv o ljudskoj rtvi u neimarstvu proima se s takoe internacionalnim motivom o nepravdi starije brae prema najmalaemu bratu koji je pravian. Drugi motiv, nesumnjivo mlai od prvoga, mora da je vrlo rano srastao s prvim zato to je istorijski sadraj motiva o rtvi bio povoljan prostor za knjievno iskazivanje date poruke. Udruena upotreba motiva o ljudskoj rtvi nije naruila njegov antropoloki sadraj zato to je on bio ve prerastao u aksiomatinu datost. U narodno iskustvo smjetali su se samo oni internacionalni motivi koji su imali sve potrebne antropoloke karakteristike da prirastu za etno-psiholoke, etiko-ideoloke i socijalno-istorijske znaajke jednoga naroda. U porodinim zadrugama, e se interesi pojedinca potinjavaju interesima kolektiva, moralo je biti stalno aktuelno predanje o krenju pravila i normi porodinoga zdruenog ivota. Zato se pria o egoizmu pojedinaca odrala u usmenome predanju Albanaca do danas kao knjievno tivo stalne vaspitne aktualnosti. Uporedno trajanje tradicije o nevjernoj brai znai odravanje poruke koja ima preventivnu etiku funkciju za porodine zadruge koje nijesu jo sasvim iiljele na rustikalnim prostorima Albanaca. Naglaena didaktinost poruke, odnosno konstantno interesovanje za njezin sadraj, jedan je od glavnih uzroka umjetnike skromnosti albanske varijante u kojoj se u ovome tekstu raspravlja. U albanskoj pjesmi ovjek-rtva miri se sa svojom sudbinom i ne smatra je ak ni traginom. Mirenje rtve sa sudbinom istie poruku da svaka odluka porodine zadruge mora biti besprijekorno potovana i, kao takva, ona iri radijus mizernoga postupka osoba koje kre svetinju bese i razbijaju interese kolektiva. Iako je istaknuta materinska tuga rtvovane ene, potovanje reda i obiaja zadralo je prvi plan u pjesmi. Moe se stei utisak da je i tuga rtvovane majke istaknuta da bi se ukazalo na svetinju bese i interese zadruge. Sluaoci pjesme osuivali su nevjernu brau
42
srazmjerno dubini svoga doivljaja tragike majke i eteta. Tako albanska pjesma ukazuje na pojavu da etika koja je uobliena u kult moe da obuzdava pjesmu u njezinu umjetnikome razvoju. Meutim, umjetnika razuenost pjesme Starca Raka, Zidanje Skadra, istie injenicu da se povlaenje toga kulta u pozadinu nadomjeta umjetnikom razvijenou pjesme. Ne moe biti sumnje da su i na crnogorskome jezikom podruju postojale usmene pjesme u kojima su bili organizovani pomenuti motivi kao i u albanskim pjesmama. Poruka pojedinanih motiva, odnosno njihove simbioze, imala je jednako pogodno tlo kod Albanaca i junoslovenskih naroda, na istome stupnju razvitka drutvenih odnosa. Ali slijedei pojavu da se opti motivi mogu prilagoavati novim uslovima i prenositi na druge linosti, oformljeni spoj motiva vezan je za Vukaina Mrnjavevia. Udruena dva internacionalna motiva nudila su odlinu mogunost da se na najprikladniji nain iskae narodno uvjerenje u negativni istorijski lik kralja Vukaina. Kad se kae narodno uvjerenje upravo se misli na drutvene propozicije koje pojedinani stvaraoci nijesu mogli mimoii. Kralj Vukain Mrnjavevi uao je u narodno ubjeenje kao opskurno istorijsko lice iji postupci imaju negativne posljedice dalekosenoga znaaja. Na Borise, Vukaine otra grmi anatema kae Njego. Omraenoga junaka, bezobzirnoga uzurpatora carske vlasti i samoivoga stvora na stazama tradicije trebalo je osmotriti i kao ovjeka koji iskazuje neljudskost u odnosima prema roenoj brai. Trebalo ga je sukobiti s ljudskom atmosferom obinoga doma da bi se ukazao kao ruilac i naela kojih su se drali u graanskome ivotu i pjesnik-pjeva i njegovi sluaoci. I uz takvu pjesniku namjeru ostala je nedirnuta semantika internacionalnoga motiva, jer je njezina usluna funkcija samo pruala mogunost nacionalnoj temi da se iskae u opteljudskim okvirima. Takva udruenost internacionalnih motiva s nacionalnim sieom, odnosno poetski rezultat
43
Novak Kilibarda
toga udruivanja, eliminisao je ne samo dalji razvoj, nego i ivot varijanata koje su bile na nivou umjetnike razuenosti albanske pjesme. Internacionalni smjer Zidanja Skadra mogao je imati znaaj vaspitnoga tiva nita manje no to su ga imale pjesme prethodnice zato to je umjetnika istina, izraena kroz romanesknu fabulu zgodnu za pamenje, bila odlina preporuka pjesmi i kao didaktikoj poruci. Interesovanje slualaca za racionalno-istorijski sie pjesme o Mrnjaveviima nije njenu didaktinost priguilo, nego ju je ba na najbolji nain naglasilo. Tako je i u sjajnoj pjesnikoj obradi ostao nepovrijeen antropoloki sadraj internacionalnoga motiva. I ne samo nepovrijeen, nego i osobito dokazan i markantno iskazan. Najrazvijenija pjesma je i najjaa afirmacija stvarne istinitosti ubjeenja jednoga naroda, odnosno njegova pjesnika, koji se iskazuje pomou toga internacionalnog motiva obraenoga u toj pjesmi. Od stepena sreno izabrane nacionalne teme zavisio je stepen upotrebljivosti internacionalnoga motiva kao sredstva za knjievnu gradnju. Tako je internacionalni motiv mogao da ima i katalizatorsku ulogu, to znai da inicira postanak jedne pjesme i otvori prostore za smjetaj knjievne radnje nacionalnoga smjera, a zadri kvintesenciju svoga antropolokoga sadraja. U takvoj prilici internacionalni motiv biva prekriven. On poziciju cilja iz prvoga plana zamjenjuje za funkciju sredstava u pozadini. To su elementi koje je nacionalno-istorijska tematika pruila za iskoriavanje sadraja internacionalnih motiva u pjesmi Starca Raka Zidanje Skadra. Romanesknost nacionalnoga siea pjesme Starca Raka obezbijedila je odline proporcije za knjievnu gradnju. Moe se upravo rei da je nacionalna tematika te pjesme tipino povoljna za usmenu epsku pjesmu koja je namijenjena sluaocima. Tipini epski usmeni pjesnik ili je pripadnik drutvene koncesije koja je dorasla do epskoga nivoa, ili je za pjesmu stvoren zato to se nekom svojom mogunou razlikuje od proenoga svijeta kome
44
socijalno pripada. Na primjer, likovi iz balada Omer i Merima i Predrag i Nenad ne tumae ni istorijske heroje ni mitoloke junake, nego ljude koji su izuzetni samo dubinom i svemoi svojih oeanja. Zato je realizam usmene epike manje iskazan na ravni istraivanja svakodnevnih ivotnih injenica, nego u smislu za pronalaenje realnosti ivota u ponaanju ljudi koji se zbog svoga istorijskoga znaenja, ili mitske odmaklosti, mogu osmatrati samo iz ablje perspektive, i u ponaanju osoba iji je stepen duhovnoga ivota hipertrofija normalnih ljudskih mogunosti. U pjesmi Pala magla na Bojanu bezimenost i obinost brae zidara, kao i beznaajnost same graevine, sputali su pjesnikovu mogunost da rasprostire poetsku priu. Tako je vaspitna poruka uslovljena drutvenim i psiholokim agensima, postala osnovni stoer pjesme. A nedoraslost likova i graevine do potrebnoga tematskog nivoa, adekvatnoga za razvijenu usmeno-naratorsku pjesmu, znaila je i neiskoriavanje uobiajenih anrovskih sredstava. U albanskoj pjesmi se ne imenuje okultno bie koje oburdava zid, nego se jednostavno konstatuje da se graevina rui. Trebalo je da zidari budu neki znaajni ljudi da bi imenovana nadljudska sila imala kome da prkosi. A samo se kae: Jer to vas dan sazidasmo, to se obno oburdava! Amorfnost pjesme Pala magla na Bojanu ouvala je refleks praiskonskoga vjerovanja da graevina hoe rtvu kao pretpostavku svoje odrivosti. To okamenjeno vjerovanje se ne razrauje u pjesmi, jer ono ide u domen ubjeenja bez poznavanja sutine uzroka koji su doveli do njega. To stanje narod adekvatno izraava izjavom Valja se!. Neminovne rtve koje su se ispoljavale u nesrenim sluajevima na svim velikim graevinama, a u svim vremenima, bile su uobiajeno shvatanje kao dug koji se naplauje.
45
Novak Kilibarda
U albanskoj pjesmi neimenovani starac opominje zidare na dunost prinoenja rtve. O starcu koji daje savjete narod pjeva i pripovijeda, jer je u razvijenim porodinim zadrugama rije takvoga starca, oslonjena na obiajno pravo, znaila neprikosnoveni zakon. Jako definisana uloga takvoga starca u ivotu porodice pruala je vrlo malu mogunost za fleksibilniju obradu njegova lika u pjesmi. Starac je ostao i u knjievnoj transkripciji onako kako se zamiljao njegov najpozitivniji lik u stvarnosti. U pjesmi e radnju preuzima nacionalni motiv, kao u Zidanju Skadra, svi pomenuti inioci koji se sretaju u albanskoj pjesmi dobili su svoju knjievnu zamjenu. Umjesto bezimenih zidara data su kraljevska lica, a imenovana je, ak i pretvorena u antropomorfni lik, okultna sila koja raziuje gradnju. Umjesto krtoga savjeta neimenovanoga starca, razvijen je razgovor kra lja s vilom koji u kontekstu pjesme prelazi znaaj i uobiajenoga i lokalnoga siea. Svi ti inioci otvorili su vidike daljemu knjievnome tkanju. Kralj moe da gradi grad, jo kakav grad i na kakvoj vodi Skadar na Bojani! To je grad koji u narodnome poimanju stoji tako da pjesnika-pjevaa niko nije mogao kontrolisati da li je njegova pria o postanku Skadra anahronizam ili istorijska realija. A kad se kraljevski grad podie, obara se drvlje i kamenje, tu je i trista majstora, i obavezni Rade Neimar, koji je morao ivjeti stotinama godina da bi sagradio sve to je lepo i trajno, kako je rekao Ivo Andri. Vila u pjesmi Zidanje Skadra nije samo uobiajeno anrovsko sredstvo usmene crnogorske epike, niti je pak ona samo trag mitoloke svijesti, nego je realna injenica umjetnikoga tkiva pjesme. Njena funkcija naglaava monumentalnost graevine, podvlai primat kraljeve uloge u zapletu tragine radnje, a duhovnu naivnost i prozranu ljepotu mlade Gojkovice indirektno obiljeava kao ljudski natkvalitet koji moe takoe biti i predmet zavisti vile, antropomorfne okultne sile kojoj nijesu strani zavist i ljubomora. Odista, u toj pjesmi
46
vila ne vri manju ulogu nego to je ima bilo koje boanstvo u Homerovim epovima. Dakle, kraljevska gradnja otvorila je prostor da se i vila oformi kao lik i tako uobiajeno i otpisano anrovsko sredstvo zauzme mjesto u umjetnikoj morfologiji pjesme. U nervnome sistemu pjesme Zidanje Skadra vila ima svoj ivac. I pojava sluge Desimira znai neto vie od optega mjesta u anru. Iako su sve njegove karakteristike u pjesmi ve davno tipizirane, ipak u konkretnome znaenju imaju i specifinu funkciju. Samo veliki pjesnici oive zajedniko poetoloko i svako drugo sredstvo poezije kojoj ono pripada. Vjernost sluge, koliina blaga kojim raspolae za pronalaenje ovjeka-rtve i raspolaganje ovlaenjem da moe i kupovati i otimati sve su to detalji koji indirektno upotpunjuju lik kralja i graditelja Vukaina. Ti detalji gube svoju autonomnost u umjetnikoj tenziji kraljeva lika onako kako se pojedinane boje gube u paleti kojom je uobliena slika. ak i onaj jedinstveno lapidarni opis nastvaljanja obustavljene zidanije Skadra na Bojani, koji ima tonske i vizuelne efekte, upotpunjuje takoe kraljev lik. Kad kralj ree da se prekinuto zidanje nastavi, Rade Neimar viknu trista majstora, obori se drvlje i kamenje, uzida se u skadarske temelje mlada Gojkovica! Ako se lik kralja Vukaina osmotri na raskrima svih pomenutih pravaca pjesme, to mjesto njegovo u pjesmi opravdano i zahtijeva, viee se da u njegovoj kompleksnosti ima i tonova tragizma. Kao kod svih velikih pjesnika, tako i kod Starca Raka nema tako monstruoznoga ovjekovog postupka kome se ne bi mogla naslutiti ljudska izvorita. Pjesma o bezimenim majstorima osiromaena je neraspolaganjem pomenutim prednostima koje nacionalna struktura prua pjesmi Zidanje Skadra. Majstori su samo zidari kojima ruenje zadaje nevolju stoga to propada rad njihovih ruku i napora. Ne gradi se graevina kao Skadar na Bojani, koja predstavlja veliki cilj
47
Novak Kilibarda
znaajne linosti i ispit njene moi i javno istaknute odlunosti. Ni skromni dom majstora zidara ne daje nikakve anse pjesniku za razvijeni opis. Meutim, u pjesmi o Skadru stalno se otvaraju novi prostori i iskrsavaju novi detalji, koje narodni pjesnik po navici voli da uziuje u kompoziciju pjesme. To su bijeli dvori, gospodska veera, kraljevska brana lonica, bijelo platno i dr. Patrijarhalne boje porodinih odnosa i domainska atmosfera obine seoske kue i kraljica treba da nosi ruak majstorima, patrijarhalni red u poslu, potovanje najstarije jetrve kao svekrve i sl. u toj pjesmi su prisutne kao i u albanskoj varijanti, samo to nijesu tako vidljive i ogoljene. Patrijarhalni elementi ugraeni su u materijal za pjesniku gradnju, pa svojim latentnim prisustvom naglaavaju narodni karakter pjesme o kralju i velikaima. Patrijarhalni red ima ak i istaknuti znaaj u pjesmi. Potpuna konvencija kraljevskoga dvora i protokolarno ponaanje kraljevske eljadi ne bi znaili pogodnu atmosferu za ispoljavanje karaktera mlade Gojkovice. Za to je zgodniji patrijarhalni reim obinoga doma i red narodnih obiaja. Kraljevsko ponaanje dvora Mrnjavevia sputeno je na realni teren prirodnih ljudskih odnosa onoliko koliko je kralja i velikae trebalo osmotriti kao ljude. Plemenita krotkost mlade Gojkovice najpotpunije je mogla doi do izraaja u patrijarhalnome miljeu. U narodnome ivotu jetrve ne nazivaju jedna drugu nanom, jer je taj hipokoristik rezervisan za svekrvu. Meutim, mlada Gojkovica tako oslovljava svoju najstariju jetrvu: u li, nano, gospoo kraljice... Tim oblikom obraanja najpreciznije se definie patrijarhalno potovanje godina i srodstva, i projektuje uvaavanje poloaja. S druge strane, patrijarhalno ponaanje mlade Gojkovice ukazuje na razliku izmeu datoga ponaanja kraljice i njezine moralne obaveze koju bi kao najstarija jetrva, koja ima poloaj svekrve, trebalo da ispolji u zatitnikome odnosu prema neiskusnoj nevjesti. Ali lukavstvo starijih jetrva naglaava se u pjesmi mogunou pretpostavljanja da je nain
48
izbjegavanja reda u odnoenju ruka majstorima na graevinu samo najjai oslonac u mladalakoj jednostavnosti i potenju budue rtve. Detalji patrijarhalne atmosfere ne razblauju kraljevsku atmosferu, nego je samo podastiru milju da je stvarnost humanih meuljudskih odnosa obinih ljudi daleko od monoga dvora koji je kadar da podigne i Skadar na Bojani. Inventivno odabrana imena brata i sestre, Stojan i Stoja, simboliziju ne samo postojanost kraljevske graevine kad se bude umilostivila ljudskom rtvom, nego, moda, i postojanost kraljeve odluke da se graevina po svaku cijenu mora podii i odrati. A zar ista ta imena ne mogu pobuditi asocijacije na to da vila i ne misli na realnost pronalaska tako rijetkih imena? Da to zavidljiva vila svojim savjetom moda ne zaikava kralja da bi mu isprobala upornost i time oznaila zaplet budue tragedije? Kao da je pjesnik-pjeva i od vile traio da Vukaina stavi i na kraljevsku, i na bratsku, i na ljudsku probu savjesti. Ponaanje mladoga Gojka prua mogunost da se pretpostavi i cjelovitost njegova lika. Upravo, njegov lik se upotpunjava injenicom da je on suta suprotnost kralju Vukainu, pa se zato poreenje ta dva lika namee samo po sebi. U Gojkovoj spremnosti da odri zadatu rije ogleda se i njegovo ubjeenje da se graevina mora podii. On je sasvim pripremljen da svjesno prihvata svoju tragiku, pa zato njegova jako vidljiva tuga za izgubljenom suprugom i majkom eteta u kolijevci naglaava snagu i obiaja i ovjeka koji se njega dri. Prema tome, sve strane i toga lika konvergiraju u umjetniku koheretnost pjesme Zidanje Skadra. Kao to je uspjeno koristio elemente internacionalnih motiva, tako isto Starac Rako maestralno upotrebljava u obiaj uzete rijei, metafore i pozajmljene siee dajui im nov znaaj i sadraj. Na primjer, lokalni sie o zlatnoj jabuci prerasta znaaj jedne sreno upotrijebljene metafore i predstavlja dokaz da obdareni pjesnik-pjeva ne pokazuje nita vii stepen kreacije u improvizovanju
49
Novak Kilibarda
nego u nainu upotrebe ve gotovih pjesnikih sredstava. Reproduktivac anrovsku injenicu ponavlja, a kreativac je na nov nain oivljava. I psiholoki i socijalno je uslovljena injenica da mlada Gojkovica povjeruje u bukvalni sadraj Gojkove bolne alegorije: Zlo je, moja vjerenice ljubo! Imao sam od zlata jabuku, pa mi danas pade u Bojanu, te je alim, prealit ne mogu! Princ, kraljev brat, mladi Gojko, ije se bogatstvo mjeri monom graevinom koju podiu njih trijica brae, valjda moe da podnese izgub te dragocjenosti zlatne jabuke. Zato je realno uenje mlade Gojkovice to joj se zbog toga izguba dragi mu ekira. Valjda kraljev brat moe brzo da salije i jo ljepu zlatnu jabuku. Za samu rtvu, koju je traio sluga Desimir, bilo je izdvojeno iz kraljevske riznice est tovara blaga! Da nije tih realnih pretpostavki, postajala bi opasnost da lakovjernost mlade Gojkovice preraste u prostodunost i neuvjerljivu infantilnost. Njezino tjeenje mua Moli boga ti za tvoje zdravlje, / a salie i bolju jabuku upravo predstavlja zavrni detalj u formiranju lika tragine supruge, majke i, nadasve, mlade ene. Oslobaanje od srama i zazora u gru za ivot i materinstvo uslovljava njezino preklinjanje mua da se za blago kupi rob koji bi se uzidao gradu u temelje. Postavljeno je pitanje da li je to njezin moralni krah, ili tragina vizija onoga izbezumljenja koje je neminovno u njezinoj situaciji. Tragino njezino izbezumljenje je evidentno, ali je tu posrijedi i neto drugo. Uvjerenje mlade Gojkovice da je potrebna rtva u neimarstvu ima u osnovi isti antropoloki sadraj kao i to vjerovanje o ljudskoj rtvi u albanskoj pjesmi. Nevjesta-rtva u pjesmi Pala magla na Bojanu podnosi svoju rtvu ne samo zato to ima
50
izgraen lini stav prema smrti, nego i stoga to je u toj pjesmi sve zarobljeno vlau nepisanih zakona i vjerovanja. injenice su tu u slubi gole teme, a ne u slubi poezije. Nevjesta-rtva pozdravlja mua i evere i odmah prelazi na teren majke molei da joj ostavi mogunost za donoenje eteta: Zdravo bili, vi everi! Djete mi je u koljevci, neka vam ga u amanet. Kad me mladu uzidate, ostavte mi desno oko, nogu desnu ostavte mi, ruku desnu ostavte mi, ostavte mi desnu sisu. Kad mi sinak tuda proe da ga okom pogledujem, da ga nogom priljubljujem, da nadojim, majka, mlijekom. Takvim stoikim stavom istie se snaga moralnoga kodeksa ponaanja rtve u patrijarhalnome drutvu i ubjeenje da se sudbina slua bez roptanja. Takav odnos prema sudbini iskazan je saeto u poslovici to je od Boga slae je od meda. Sreno izabrana nacionalno-istorijska tema u pjesmi Zidanje Skadra prikrila je svijest rtve o rtvi, koja se u albanskoj varijanti elementarno prikazuje, svojom mogunou za razvijanje romaneskoga prosedea pjesme i razuenoga lika mlade Gojkovice. Samo je materinsko oeanje jednako eksplicitno u obje pjesme i istoga je intenziteta. U molbi koju Gojkovica upuuje svome muu da se kupi rob na tritu ima vie sadarajnih pravaca. Materinsko opredjeljenje na kraju naglaeno je ubjeenjem Gojkovice da bi je samo njezina majka sigurno spasila:
51
Novak Kilibarda
Ne daj mene, dobri gospodaru, da me mladu u grad uzidaju! No ti prati mojoj staroj majci: moja majka ima dosta blaga, nek ti kupi roba il robinju, te zidajte kuli u temelje. To njezino vjerovanje u portvovanost majke indirektno naglaava njen stav prema svome sinu u kolijevci i pretpostavlja obim rtve na koju bi ona bila spremna kao majka. A to onda sve naglaava stepen materinske tuge koja je rastae. Trebalo je u pjesmi da ostane klasna nota za blago se moe kupiti sve to je za prodaju. Ali, takoe je istaknut i stav pjesnika prema blagu kao mrtvoj robi na terenu sudbine. Mlada Gojkovica svoje neiskustvo i mladalaku jednostavnost ispoljava i vjerovanjem da se moe izbjei sudbina, to je izvjesno u suprotnosti s njezinim ubjeenjem u neminovnost rtve. Gojkovica dalje pokazuje da blago ne treba aliti kad je srea ovjekova u pitanju. Ona nije alila zlatnu jabuku koju je Gojko, navodno, ispustio u Bojanu, jer je ona sva okrenuta ivotu i srei, kao mlada supruga i majka. Gojkovica stoga i ne razumije alegoriju kojom joj se saoptava nesrea. Njezin lik je najizgraenija apoteoza nepovrijeene mladosti da se uuva od ujdurmi koje ivot nastavlja da izvodi. I sintagma mladu i zelenu ima bogatu ekspresiju: Ne dajte me, ako boga znate, uzidati mladu i zelenu! Ta molba ukriva vjerovanje Gojkovice da treba nekoga uzidati, jer je to neminovno, ali ne da ta rtva bude mlada osoba, kao to je ona. Obim nesree koji iri njezina smrt na druga lica umanjuje stepen rtve koju ona predvia kao svoju zamjenu. Misao o robu-rtvi vie je izraz njezina nepokolebljiva
52
vjerovanja da treba nekoga uzidati, koja je iste jaine kao i u albanskoj pjesmi, nego to je izraz njezina klasnoga egoizma ili znak panike ovjeka pred smru. Uostalom, kako se moe govoriti o nekom moralnom krahu kada se radi o ovjeku koji nevin gubi ivot, o majci koja ostavlja dijete u kolijevci, o mladom ovjeku koji treba da nevin umre na mukama. Zar o predsmrtnoj agoniji ovjeka koji moli da se zamijeni osobom iji je unieni poloaj verifikovalo drutvo kome rtva pripada treba traiti klasnu netrpeljivost. Zaista, italac ponekad zna da trai od likova iz knjievnosti mnogo vie nego to je mogue traiti od ljudi u bilo kome istorijskom vremenu. Ali obino se u takvome traenju pokazuje nepoznavanje istina o ivotu koje literatura najuspjenije uspije da iskae. Negativni karakter Vukaina i Ugljee takoe su graeni na istim premisama kao i likovi starije brae u albanskoj varijanti. I tamo i ovamo starija braa su grena zato to se ne dre zadate rijei i svetinje obiaja. Ali osnova grenosti starije brae u pjesmi Zidanje Skadra toliko je razraena da se u njezino tkivo komotno smjestio knjievno oformljen lik omraenoga istorijskog lica, kralja Vukaina, jednoga od velikaa koji na komate razdrobie carstvo. Tako je semantika internacionalnoga motiva o nevjernoj brai i pravinosti najmlaega brata ostala nepovrijeena, iako je prerasla u prostor koji je ispunila nacionalno-istorijska tema. Dva starija brata u albanskoj varijanti grijee se o ustaljeno vjerovanje da se red i obiaj moraju potovati. Meutim, besa je tu ipak glavni domai, nacionalni element koji pjesmu Pala magla na Bojanu obiljeava, pored jezika kojim je ispjevana, kao albansku pjesmu. Taj nacionalno-etiki momenat znaio je snagu koja je odrala pjesmu u usmenome predanju kroz dugo vrijeme. Njegov ideoloki dignitet nadomjestio je, za interesovanje slualaca, bezimenost graditelja, efemernost graevine i skromni umjetniki nivo djela, ali nije pruio mogunost
53
Novak Kilibarda
prenosiocima da puste svojoj mati na volju. Inae, teko bi bilo odgovoriti na pitanje ta je drugo, uz njezinu etiku stranu i vaspitnu aktivnost, doturilo tu pjesmu, odnosno sve njezine varijante, do kraja XX vijeka. Etika strana internacionalnoga motiva prihvaena od nacionalnoga moralnog vjeruju ostala je u albanskoj varijanti osnovna kategorija njezina opstanka, ali nije doivjela kasnija umjetnika naslojavanja i dorade. Ona nalikuje na fosilne pjesme koje su prethodile Zidanju Skadra. Ima u crnogorskim usmenim pjesmama internacionalnih motiva koji nijesu doivjeli razvijenu umjetniku obradu iz istih razloga iz kojih je i albanska pjesma Pala magla na Bojanu ostala fabularno skuena i umjetniki rudimentarna. Naime, nijesu ti motivi vezani za neki dogaaj ili lice iz nacionalnoga domena interesovanja koji bi postali glavna snaga pjesme i pretvorili internacionalni sie u prostor za svoj knjievni smjetaj. Evo jednoga primjera s toga prostora. Poznati internacionalni motiv rtvovanje eteta po bojoj zaposvijesti, udruen sa, takoe internacionalnim, motivom svetinjom gostoprimstva, odraen je u pjesmi akon Stevan i dva anela. Motivi su ostali na povrini, jer nacionalna tema nema imena i prezimena da bi te motive smjestila u svoj graevinski materijal. Taj akon Stevan nije imao ba nikakvoga nacionalnoga znaenja, u Crnoj Gori iz koje pjesma potie, da bi pjesniku-pjevau pruio bilo kakvu ansu da oslobodi svoju matu. Zato sutina te pjesme nije u karakteru i postupcima likova, nego u grijehu koji se ini. Nije u doivljavanju rtve koju osoba mora kasnije da podnese, nego u samoj rtvi koja se prinosi. Sve varijante tih motiva ostale su u skromnome umjetnikom obimu zato to se nijedna nije spojila sa znaajnom nacionalno-istorijskom temom koja bi je mono uzdigla i priguila sve ostale varijante. Onako kao to ih je morala priguiti pjesma Zidanje Skadra.
54
Pretpostavka za teorijski zakljuak. Knjievna obrada internacionalnoga motiva u usmenoj poeziji zavisila je mnogo od etno-psiholokih, etiko-ideolokih i religijskih postulata nacionalno-istorijske teme koja se vezala za dati motiv. Sreno izabrana tema imala je sve uslove da eliminie ranije knjievne obrade istoga motiva koje su bile spojene s inferiornom nacionalnom tematikom. To eliminisanje moglo se obaviti na prostorima kojim je pjesma sa superiornom nacionalnom temom prolazila na svome estradnom putovanju.
55
GNOSEOLOKI ZNAAJ CRNOGORSKE DESETERAKE EPIKE Teorijsko uporite za korienje crnogorske usmene epike kao materijala za istraivanje datih drutvenih i istorijskih pojava jeste upravo kolski poznata injenica da se u knjevnosti, ponekad, mogu uspjenije pronalaziti istine o drutvenim tokovima datoga istorijskog vremena, nego to se one daju sagledati u rezultatima pojedinih nauka koje su namjenski usmjerene da rasvjetljavaju to vrijeme. Odavno je poznato da poreenje Homera, kao pjesnika koji nudi istorijske istine, s grkim istoriarima ide na tetu istoriara. Grki istoriari, meu njima i Herodot Halikarnaanin, nazvan ocem istorije, uz svo obilje injenica koje su dali, projicirali su i svoju pristrasnost: vjersku, staleku, kastinsku ljudsku, koja esto zamuuje egzaktnost nekih njihovih saoptenja. Dakako, i Homer je ispoljio svoju ljudsku pristrasnost, stalnoga ovjekova pratioca! Ali on je, slijedei prirodu umjetnikoga stvaranja, tu svoju pristrasnost ograniio okvirima svoje subjektivne ideje, koja, kao to je poznato, ne dovodi u sumnju gnoseoloki nivo objektivne ideje Ilijade i Odiseje. Ba obratno: snaga gnoseolokih talasa jednoga knjievnoga djela proporcionalna je njegovoj umjetnikoj tenziji. Samo je pjesnik Ilijade uspio da prui koordinate kritsko-mikenske civilizacije u njezinu istorijskome razvitku od nekoliko vjekova. Kako se to uobiajeno kae, od Trojanskoga rata do VIII vijeka prije nove ere. Treba se prietiti i Engelsove napomene o gnoseolokome znaaju Balzakove Ljudske komedije. Prema tome, traenje istorijskih istina
57
Novak Kilibarda
u svim pravcima drutvenih kretanja prednjegoevskoga vremena znai usvajanje dobroga obiaja mnogih istorijskih naroda koji se najpotpunije obavjetavaju o svojoj prolosti iz knjiga kojima prvae Ilijada, Mahabharata, Stari zavjet, Spjev o Nibelunzima... Dakle, crnogorska usmena epika drugoga repertoara ne oskudijeva podacima za istraivanje antropolokoga kompleksa prednjegoevskoga vremena, kao to ne oskudijeva ni injenicama koje su nezaobilazne za nauno istraivanje nekih savremenih kretanja u crnogorskoj moralnoj problematici. Odrednica crnogorska usmena epika drugoga repertoara prikladnija je od uobiajenih odrednica ciklus pjesama o osloboenju Crne Gore i pjesme o vojevanju Crnogoraca za slobodu. U prvi repertoar crnogorske usmene epike, koji se simultano razvijao s drugim repertoarom, ulaze sve epske usmene pjesme s tematikom, kako bi Vuk rekao starih i sre dnjih vremena, koje su nastajale i trajale u Crnoj Gori. Prvi repertoar ima iroku tematiku, drugi repertoar prati samo crnogorska dogaanja tokom XVIII i prve polovine XIX vijeka. Crnogorska usmena epika drugoga repertoara tretira materijalnu vrijednost kao kategoriju koja ne zavreuje rtvovanje ni najsitnije stavke s indeksa moralnih normi plemensko-bratstvenikoga drutva. Izvjesna materijalna datost jeste vrijednost samo onda kad ima punu ansu da pree u kategoriju moralne vrijednosti. A epska slika takve moralne vrijednosti, kojoj je rtvovana kategorija materijalnoga, dakle pjesma o sjajnome moralnom podvigu, jeste krajnji domet kojemu stremi homo heroicus. Ponekad se u epici istie jedinstveni sklad interakcijskih proimanja moralne i materijalne vrijednosti kojima je opet statika od moralne materije. Sinteza toga tabuisano postojanoga shvatanja u crnogorskoj deseterakoj epici drugoga repertoara lapidarno je sroena u pjesmi Todora Ikova Pipera ovjek-paa i Mihat obanin. Ona glasi:
58
e se muka kod glave nagnala, a ta muka glavi ne pomogla, i tu muku opalila munja! e se glava kod muke nagnala, a ta glava mici ne pomogla i tu glavu poekli krvnici! Prednjegoevsko doba, kao istorijsko vrijeme koje tee od kraja XVII vijeka, a koje je pojedincu otvaralo prostor za samodokazivanje u borbi i pljenidbi, odnosno za agonalnu utakmicu u obiajnim prostorima bratstva i plemena, zavrava se onda kad vlast po svojoj volji, kao dravna sila, suava te prostore i za pojedinca i za bratstvo i za pleme. Dokle go vlast u Crnoj Gori nije postigla svoju izvrnu stabilnost, razlikovao se u crnogorskome drutvu, i to vrlo izrazito, sistem moralnih od sistema materijalnih vrijednosti. Dok je vlast imala vie honoris nego jurisdictionis autoritet, materijalna vrijednost nije imala ak ni znaenje garanta za bioloku egzistenciju pojedinca i njegove porodice. Na primjer, ako bi sva materijalna vrijednost koju ko poeduje, propala u kakvoj elementarnoj nepogodi, a vlasnik toga dobra nije do tada nikad otvarao prostore svojoj imovini da poloi preko tih prostora ispit svoje moralne vrijednosti, ako upravo njegovo materijalno dobro i njegov moral nijesu injeli dijalektiko jedinstvo koje verifikuje normativna etika, on bi, taj vlasnik, bio izloen bukvalnoj propasti. Svi oblici kolektivne solidarnosti i ispomaganja, kao to su mobe i razne druge vrste bratstvenike i plemenske ispomoi, primjenjivani su samo onda kad je gubljenik svojim dotadanjim odnosom, vaeim moralnim odnosom, prema kategoriji materijalne vrijednosti to zasluio. Evolucija svijesti koja sve materijalno podreuje moralnome i duhovnome je i dovela u Crnoj Gori do uspostavljanja beskompromisne borbe protiv Turaka i proturskih snaga u Crnoj Gori koje nijesu bile zanemarljive. Rijeju, ta je evolucija stalno umanjivala
59
Novak Kilibarda
stepen ekonomski mjerljive vrijednosti ljudskih postupaka i materijalnih dobara. Po prirodi stvari, ta evolucija je bila i mogua samo u prilikama kad se materijalno podreuje duhovima. Svaka pomisao na pruanje otpora neprijatelju znaila je punu neizvjesnost ne samo metarijalnoga prosperiteta pojedinca, nego i najelementarnijega vida njegove egzistencije. Valja napomenuti da tu pojavu treba posmatrati u kompleksu pojava koje pripadaju jednome tipolokom sistemu. Kao to je poznato, tih je pojava bilo ne samo na prostorima evropske civilizacije. Differentia specifika jedne pojave pokazuje se jasno samo onome ko poznaje konture optosti datoga fenomena. Romantiarsko isticanje crnogorske izuzetnosti poprima humorni smjer. Evo jednoga tipolokog detalja iz problematike o kojoj je rije. U pjesmi Vuk Tomanovi, iz Njegoeva Ogledala srpskoga, pria se kako je katunska eta dobro iarila u pljenidbenome obraunu s nikikim Turcima. Ali, dijelei plijen, umalo se Crnogorci ne poklae oko toka Paia Osmana. ivko Seni iz Bjelica razborito predlae da se toke daju sadrugu iz ete koji je u konkretnome obraunu najprvi poekao Turina. Da se daju Peju Markoviu iz Cuca. Seniev prijedlog mogao se odmah prihvatiti zato, s jedne strane, to je on, isti Seni, uhvatio iva Turina Paia Osmana i, s druge strane, stoga to je on, bjeliki plemenik, predloio za ast drugoplemenika, iz Cuca. A znaajniji od svega toga bio je jedinstveni humanizam predlagaa koji se ogleda u tome to davanje toka krvodunome saborcu, Peju Markoviu, otvara mogunost tome krvoduniku da tim tokama, kao sjajnom junakom biljegu, otkupi svoju glavu koja mu je na ramenima od danas do utra. Moralna osnovanost rjeenja pjesnikova da prijedlog potekne od ivka Senia najjasnije se istie u injenici da je majka Seniu dala, kad se on spremao u pljenidbenu etu, blagoslov u vidu kletve. On glasi:
60
Hajde zbogom, sinko, Seni ivko! Nema mati do tebe jednoga: kad mi s puta donio sramotu, ve te majka iva ne viela ostala ti majka kukavica! Nijesu toke date Markoviu samo zato da bi Cuca pomou njih preivio krvnu osvetu koja ga je ekala, nego je inom takvoga davanja pokazano da je trebalo taj prijedlog zasluiti junatvom koje ima moralni sjaj. Ugled Markovia uslovio je prijedlog i prihvatanje prijedloga, jer o ogoljenome samarianstvu predlagaa ne moe biti govora. Junako-moralna vrijednost Peja Markovia posredno je naglaena injenicom da se od dragocjenih toka odrie ivko Seni za koga bi toke Paia Osmana, kao junaki trofej u kome bi zasvijetlio pred onako moralno usmjerenom majkom, bile vrijednost koja nema materijalne mjere. A moralno znaenje toka kao junakoga obiljeja, ija vrijednost stalno narasta irenjem prie i pjesme o njihovu porijeklu, i glasa o Senievoj odluci da onako predloi, istie se poslije naroito u tome o se mogu one Paieve, pa Senieve, pa Markovieve toke staviti iznad krvne osvete. to se mogu staviti naporedo s mrtvom glavom, i to ne bilo kojom, nego s glavom brata eva ravna Draka Popovia. Trebalo je odista mnogo junakoga napora i moralnoga sjaja da se postigne stvar koja e da stane na mjeru mrtve junake glave! U konstelaciji svih odnosa u pjesmi materijalna vrijednost toka je sasvim zanemarljiva kategorija. Ne materijalna vrijednost toka, nego Seniev prijedlog ima viestruk znaaj u umjetnikoj strukturi pjesme Vuk Tomanovi iji je pjesnik-pjeva, naalost, ostao nepoznat. Moda nije suvino istai to da opisi moralnih podviga u toj pjesmi ne znae oslikavanje svakodnevnih dogaanja u ratovitoj plemensko-bratstvenikoj Crnoj Gori. Pjesma Vuk
61
Novak Kilibarda
Tomanovi je slika moralnoga kodeksa koji je usmjeravao i ponaanje tadanjega drutva i karakter crnogorske usmene epike drugoga repertoara. Usmene junake pjesme iz postnjegoevskoga vremena, one koje govore o tekuim dogaajima kao i varijante postojeih pjesama, ne mogu se koristiti u naune svrhe o kjima je rije u mjeri u kojoj se koriste pjesme s tematikom iz prednjegoevskoga vremena koje su zapisane u Njegoevo vrijeme. I usmena epska pjesma postnjegoevskoga vremena nudi svojstvene podatke za istraivanje drutvenih kretanja u Crnoj Gori iz druge polovine XIX vijeka. Meutim, prije nego to bi se dalo povjerenje jednoj pjesmi iz te oblasti, treba odgovoriti na pitanje da li ta pjesma pripada klasinoj, autentinoj, usmenoj poeziji, ili je njezin surogat, plagijat ili neki oblik falsifikata. Istraivanje karaktera usmenih pjesama postnjegoevskoga vremena spada u domen nauke o narodskoj ili imitativnoj knjievnosti, nauke koja odreuje granice nepatvorene usmene poezije, kao izraza kolektivnoga duha jednoga naroda, granice koje je dijele od imitacija to su se razvile pod uticajem objavljenih zbirki, posebno Njegoeva Ogledala srpskog. Istraivanje moralnih normi postnjegoevskoga vremena moe se uspjeno vriti na osnovu brojnih pisanih dokumenata. Moglo bi se otprilike ovako rei: Kad se zavrava vijek klasine usmene epike kao vanoga materijala za istraivanje drutvene moralne problematike, tada se javlja obilje pisanih dokumenata koji na svoj nain zamjenjuju gnoseoloku iskazanost usmene pjesme. U Njegoevo vrijeme poinje se odvijati svojevrsni psiholoki proces koji e izmijeniti poredak materijalne i moralne vrijednosti uspostavljen prije konstituisanja jakoga autoriteta vlasti. I dalje je bilo imanentno takmienje, agonalna narav i dalje se produava, i dalje je cilj pojedinca bio svagda najbolji biti i odluan izmeu drugijeh, kako bi se to reklo
62
homerskom devizom agonalizma. Slijedei prirodu jednoga izgraenog toka svijesti, produavala se u Crnoj Gori agonalna psihologija, ali teren za njezino iskazivanje niije vie bio onaj iz prednjegoevskoga zemana. U sistem stvari na osnovu kojih se, i zbog kojih, treba dokazivati ule su i neke koje su do tada imale sasvim drugo znaenje. Uslovi za ispoljavanje agonalne psihologije u poretku jake dravne vlasti nijesu bili vie oni iz vremena kada je sloboda pojedinca imala iroke prostore. To je bila ona sloboda koja je ponekad sve potinjavala vjerovanju u neograniene slobode. Takvo shvatanje slobode odlino se pokazuje u ovakvim izjavama, koje nijesu bile mnogo rijetke: Dok mi je Spua i Nikia ne bojim se ni Senata ni ikoga drugoga. Dakle, novi poredak drutvenih odnosa u postnjegoevsko vrijeme uslovio je promjenu interakcijskih odnosa moralne i materijalne vrijednosti. Svakodnevni ovjek koji je u istom licu ratnik, obanin i zemljoradnik, bio je psiholoki usmjeren da se odreuje prema moralnim i materijalnim vrijednostima onako kako se ranije odreivao njegov predak, isto tako u jednom licu ratnik, ratar i obanin. Ali promjene se prvo primjeuju u njegovoj zbunjenosti pred injenicom da njegov savremenik, glavar i junak koji je do jue bio i obanin i zemljoradnik, a koji je kao junak sluio za ugled i oponaanje, poinje drukije da se odreuje prema kategoriji materijalne vrijednosti i njezinu znaenju za moralni integritet ovjeka. I to za moralni integritet ne samo junaka-plemenika, nego i znaajnoga inovnika i uticajnoga podanika jedne politike. Glavar, junak i plemenik kao nosilac vlasti, koja ima autoritet jurisdictionis, poinje naglo da se bogati, i da to bogaenje, ili forsirano privreivanje, smatra ne samo svojim moralnim i junakim pravom, nego i vanim zname njem svoga drutvenoga znaaja i ugleda. U kompleksu uzronih injenica nastale promjene ne bi se nikako smjele zanemariti ni uloga usmene crnogorske poezije prvoga repertoara.
63
Novak Kilibarda
U starijoj epici svi veliki junaci, oni koji idu u legendarnu istoriju, kao i oni koji su bili predstavnici otpora, imaju dvore i timare, presipa im se blago i nakit, oni junakuju i gospoduju. Za svijest jednoga junaka i glavara koji se bogati ta je epika mogla znaiti moralno pribjeite. ovjeku koji mnogo dri do svojih zasluga, koje su najee i neosporne, sticanje dvora i timara moglo je izgledati kao prirodno junako pravo. Moralnu opravdanost takvoga prava mogao je on da ita u epskim slikama koje su pjesme pronijele kroz pokoljenja. Psiholoki je razumljiva pojava da kienje velikim inovima i veliko bogatstvo trae svoju moralnu potporu! Od uzdignute siromane i herojske nematine, koju je opjevala prednjegoevska epika, vie se nije mogla traiti moralna potpora. Pjesma o junakoj nematini mogla je tada da znai samo jednu epski uznijetu sliku koja se, od strane tipa novoga junaka, mogla koristiti na nain koji je do tada bio nepoznat. Mogao se junak, koji je sad glavar i odakovi, ponositi svojim siromanim pretkom, ili siromanom prolou svoga plemena, da bi se uznosio injenicom kako je eto i s tankim branjenikom njegov predak i plemenik stizao e je trebalo stii. I tim svojim stizanjem pomogao njemu da bude to jeste. Ta nova psiholoka pozicija junaka-odakovia polako je destruirala dotadanji odnos prema sistemu materijalne i moralne vrijednosti. I to ne samo odnos junaka koji je postao odakovi, nego i onih lica koja i dalje ostaju o tankim branjenicima. Oni koji nijesu zaimali mogli su ponekad da imaju ak i gori ekonomski poloaj nego to im je bio u vrijeme kad je vlast imala honoris poloaj. Pojedini izvori prihoda, kakvi su bili etni obrauni s turskom trgovinom i upadanje radi plijena na turske teritorije, usahnuli su, i sve dacije morale su se plaati svome gospodaru revnosnije no to su se ikada plaale turskoj vlasti. etimo se samo kako je prolo pleme Kui kad nije prihvatilo zahtjeve crnogorskoga gospodara, knjaza Danila Petrovia.
64
U prilikama bogaenja glavarskoga sloja, u svijesti onoga koji nije zaimao sazrijevalo je uvjerenje da je junak-odakovi i pas i ovjek, da je bastadur kome sve ide za rukom, akonso mu ga bilo! Ne moe se jado obogatiti, samo junaku sve basta! Ako bi se neko i osmjelio da junaku-bastaduru neto prebaci, kao to se ranije, u poretku junake siromatine, moglo dogoditi, junak-odakovi bi mu galantno odgovorio kao zavaljeniku i nemripuci: Da si bio bastan, i ti bi! Tako su ekonomska unienost proenoga ovjeka i sistem vlasti koji poiva na ekonomski jakom sloju prikraivali psiholoku i moralnu mogunost pojedinca da javno osuuje postupke junakasojevia koji se beskrupulozno bogate. ta je ostalo ljudima koji su gledali iz ablje perspektive? Ostalo im je da prihvataju novo stanje i da se na njega navikavaju kao na moralno ist posao. Ostalo im je da nalaze zajedniki jezik s junakom-bastadurom, da mu se pridvaraju i stiu ga za svoga zatitnika. Nije bio rijedak sluaj da se mlad, zdrav i naoit tankolozovi oeni invalidnom evojkom iz kue junaka-odakovia. Ili da mentalno nerazueni sojevi i odakovi, invalid i starac, isprosi krnu evojku iz tanka bratstva i s tanka imanja. Posebno je pitanje na koje bi valjalo odgovoriti: Da li se mogla formirati svijest o moralnoj nesuvislosti junakoga bogaenja u narodnome kolektivu u kome je agon imao bezmalo kultno znaenje? etimo se Homerovih junaka koji dijele plijen po inovima i zaslugama! Uglavnom: materijalna vrijednost dobijala je u postnjegoevsko vrijeme sasvim novo znaenje, jer je prerastala u kategoriju koja je i svojom ekonomskom marljivou podupirala vrijednost pojedinca. A rijetki pojedinci koji su ostajali zatoenici epskoga morala mogli su se samo tjeiti izrekom: Junaka su eca na sokaku! Vrijeme epske etike sutinski se udaljavalo, formalno je ostajalo u deklarativnim izjavama, i to ba onoga sloja koji je formirao novu etiku. Sinteza te deklarativnosti jesu Nova kola knjaza/kralja Nikole I Petrovia. ista glorifikacija junake
65
Novak Kilibarda
nematine, kakva je bila u pjesmama prednjegoevskoga vremena, postala je deplasirana i prevaziena. Nikac od Rovina, iz prednjegoevske usmene epike, i poslije obilievskoga podviga na evskim Ublima vraa se svojim ovcama na Izvore i Kobilje Dole da noiva kraj tora u pruini kao i prije podviga to je radio. To je lik junaka koji je dalo ono vrijeme koje je u epici isticalo svoju herojsku siromatinu da bi istaklo tursku pohlepu. Evo epske slike turskoga plijena iz Crne Gore koja je data u pjesmi Udar na selo Trnjine, iz Njegoeva Ogledala srpskoga: A kad noi ispred zore bilo, neto trenu nebo od Trnjinah, na Trnjine Turci udarie, i Trnjine ognjem opalie, i golemi iar zauzee: krnji vagan i dvije oice, i pijevca, Tomina kokota, i oroga konja Roganova. Evo sada nekih podataka koji jasno pokazuju da u postnjegoevskom vremenu, kao, donekle, i za vlade Petra II, vie nije bilo uslova da junaka siromatina ispuni nivo epske teme. Njegoev brat Pero Tomov davao je pojedinim glavarima u zakup carinu i otvarao prodavnice soli. On je bio samo jedan iz reda vladajue kue Petrovia, i njoj bliskih glavara, koji su za vlade Petra II imali monopol trgovine i koji su se najvie bogatili. Dolaskom na vlast knjaza Danila privilegije se ne ukidaju, nego samo prelaze s jednih lica na druga. Poznati glavari-trgovci Pero Tomov, serdar Milo Martinovi, Stevan Perovi Cuca, Maan i orije Petrovii i drugi, izgubili su privilegije. Pojedini od njih svoje bogatstvo, neki i glavu. Umjesto njih, privilegije su dobili glavari koji su bili odani knjazu Danilu. Tu je osobito karakteristian vojvoda Mirko, brat Knjaev, predednik Senata
66
i otac buduega gospodara, Nikole I. Do dolaska njegova brata na knjaevski presto Crne Gore, vojvoda Mirko spadao je u red srednje imunih Njegua, a za nekih petnaestak godina, od 1852. do 1867. godine, kad je bio najmonija linost poslije knjaza Danila, postao je najbogatiji ovjek u Crnoj Gori. Prodavao je ito koje su siromanome crnogorskome ivlju slale kao pomo pojedine zemlje. Vojvoda je bio ortak s poznatim risanskim trgovcima atoviima imajui s njima ugovor o isporuci taina turskome gradu Nikiu u vrijednosti od 80.000 fiorina. Takav je ortakluk bio osobito povoljan primorskim trgovcima, jer je to bio dobar nain da se trgovaki transporti koji idu iz Risna za Niki zatite od crnogorskih eta. Ko je to smio napasti trgovinu iji konci vode u ruke vojvode Mirka Petrovia, Knjaeva brata i smiritelja Kua! Imao je Veliki vojvoda svoje mline na Rijeci Crnojevia, davao je ito i novac na kamatu s dobitkom do 80%, a osnovao je i prvu crnogorsku zalagaonicu koja mu je donosila ogromnu dobit. Moda su i poneke toke, poput onih Paia Osmana koje je ivko Seni poklonio drugoplemeniku Peju Markoviu da otkupi svoju glavu, zavrile u Vojvodinoj zalagaonici na Cetinju! Interesantno je navesti jedan podatak koji ukazuje na ukrtanje morala ovjeka prednjegoevskoga vremena s moralom koji se razvio u poretku autoritarne vlasti crnogorske. Izvjetavajui Vuka Karadia o toku Grahovake bitke 1858. godine, Vuk Popovi napominje: Jedan Bjelica s poeenim prstima na lijevoj ruci, idui s ostalim ranjenicima natrag, kad ga je vidio vojvoda Mirko izdere se na nj: Kurvo enska i s jednom rukom mogao si se boriti i zamijeniti! te naredi da ga muketaju. Stil bogaenja vojvode Mirka potovao je itav niz glavara: serdara, vojvoda, barjaktara, kapetana i popova. Jole Pileti je imao ortake u trgovini stokom. Ni Marko Miljanov, perjanica ojstva i junatva, nije propustio priliku da se okoristi svojim poloajem i da bogato trguje krupnom stokom. Njegovi
67
Novak Kilibarda
ortaci i obani pregonili su preko granice tursko-crnogorske i po etrdeset volova onda kad je svakome drugome bilo zabranjeno da pregoni stoku pro granice zbog bolesti papkara koja se bila pojavila u Sandaku. Milovan Medenica je zapalio krov jednome svome duniku siromahu da bi ga digao sa zemlje koju je kasnije prisvojio taj rovaki serdar. Kapetan Akim Dakovi bio je poznat kao gramziv ovjek koji trguje s narodnim novcem i prikriva kontrabandsku robu. Blao Bokovi je davao ito na vaevinu po dvostruko viim cijenama. Banjski kapetan i barjaktar etko Pejov raselio je svakoga komiju na ije mu je imanje oko vrknulo! Drao je na Velimlju i svoju trgovinu. O lihvarstvu popa oke Mijukovia, kao to je poznato, postoji itav korpus pria i anegdota. Optepoznati su stihovi: A to kuka, kukavice tuna, / kad nijesi popu oki duna! Nije bilo crnogorskoga plemena ni kapetanstva koje nije imalo barem po jednoga vjernoga potovaoca obogaenoga bastadura, velikoga vojvode Mirka Petrovia! Ipak, nekako je izuzetan sluaj pivskoga vojvode i junaka Lazara Soice. Prije no to je postao plemenski glavar, Soica je bio takorei siromah. A evo ta se jednoga dana biljeilo na ime pivskoga prvaka i crnogorskoga vojvode Lazara Soice: 1.505 rala zemlje, 980 brava, 164 govedi, 68 konja, 42 svinje, 15 konica pela, devet vodenica i pet valjalica. Bavio se krupnom trgovinom, a pozajmljivao ito i pare uz, kako se to narodski kae, ifutski visoke kamate! Zamislimo ta bi usmena pjesma imala da nabroji da su Turci kojim sluajem poharali dvore i timare Lazara iz Pive kalovite! Dananji italac takve pjesme, koji ne bi znao za pomenuti inventar bogatstva Lazara Soice, zakljuio bi da je to pjesnika hiperbola. Dr Mireta urovi u svojoj knjizi o razvitku trgovakoga kapitala u Crnoj Gori kae: Glavarski sloj u Crnoj Gori ispoljio je sve one odlike koje se sretaju u mnogim dravama. Nain i metodi bogaenja crnogorskih glavara, zavisno od uslova i modifikovani konkretnim prilikama, bili su
68
u sutini isti kao i u drugim zemljama. U procesu bogaenja crnogorskoga glavarskog sloja mogu se sagledati manifestacije izvjesnih zakonitosti, makar kao tendencija prvobitne akumulacije kapitala. Dakle, kad se govori o usmenoj epskoj poeziji drugoga repertoara u Crnoj Gori, treba strogo razlikovati pjesme koje su svojim prirodnim sazrijevanjem prele u pisani tekst, odnosno koje prate crnogorsku istorijsku stvarnost od poetka VXIII vijeka do uvrenja autoritarne vladavine Petra II, od pjesama na koje je uticala ta autoritarna vladavina i objavljene usmene pjesme koje je Njego korigovao objavljujui ih u idejno-politiki usmjerenoj antologiji Ogledalo srpsko. Specifini realizam nepatvorenih crnogorskih usmenih deseterakih pjesama, koje reprezentuju Smrt Nikca od Rovina i ovjek-paa i Mihat obanin, zrai elementarnom svjeinom, ima ukus hljeba i vode i boju kamenoga uzburkanog mora. Ta deseteraka poetska svita aristokratski je jednostavna kao i klasina crnogorska nonja. Unutranji sklop pjesama rasporeen je kao enterijer tipine crnogorske kue doma Nikca od Rovina ili koga drugoga bezimenog nahijskoga ili branskoga Crnogorca. Deseteraki nizovi imaju gospodstvenu eleganciju osnovnih boja, koje tek mijeanjem treba da preu u bogatstvo nijansi i vizuelne efekte. Crnogorska poetska hronika drugoga epskoga repertoara jedinstvena je kao planinsko bilje koje su uzgajale zore i rose i iji cvjetovi uzdranom ljepotom priaju legendu o vihorima, pamte vreline sunca, jelenske svadbe i vuje pirove. Sve okrutno i plemenito, jednostavno i sloeno, boje i avolje, stopilo se u simfoniju, potresnu u jednostavnosti. Crnogorske usmene deseterake pjesme drugoga repertoara jesu istorija, ali opoetizovana i oplemenjena onoliko koliko je ta ista istorija dozvoljavala. Te pjesme nude Vukova etvrta knjiga Srpskih narodnih pjesama, Milutinovieva Pjevanija crnogorska i hercegovaka i, djelimino, Njegoevo Ogledalo srpsko.
69
STANJE NARODNE I NARODSKE KNJIEVNOSTI U CRNOJ GORI DANAS1* I NARODNA KNJIEVNOST Uvodne napomene 1. Narodnu knjievnost ine tekstovi koje stvaraju, usmeno prenose i mijenjaju nepismena lica. Paradigmatian primjer takvih stvaralaca su ljudi od kojih je Vuk Karadi zapisao prozne i stihovne tekstove. One tekstove koji su uli u Vukove antologijske knjige usmene proze i poezije. Ponikla kao izvorni vid umjetnosti rijei, narodna knjievnost ne prestaje s pojavom pisane knjievne rijei, nego s njom moe uporedo da ivi: utiui na nju i primajui njene uticaje. Narodna knjievnost na tokavskim jezicima je paradigmatian primjer takvih odnosa pisane i usmene knjievne rijei. 2. Istraivanje savremenoga stanja narodne knjievnosti obavili smo na teritorijama Crne Gore koje je u vrijeme klasine narodne knjievnosti usmjeravala pravoslavna ideologija. Poto se ne moe govoriti o politiko-administrativnoj kompaktnosti tih teritorija prije stvaranja jugoslovenske drave, uzete su u obzir teritorijalne cjeline, odnosno zone, koje su u prolosti imale svoju istorijsku prepoznatljivost. To je raeno
* Ovaj tekst objavljen je 1985. godine. Napomena urednika.
71
Novak Kilibarda
s ciljem da bi se u sadanjem stanu narodne knjievnosti potraili ostaci te prepoznatljivosti. To su ove zone: a) Klasina Crna Gora (Katunska, Crmika, Rijeka i Ljeanska nahija); b) Sedmoro Brda (Bjelopavlii, Piperi, Rovca, Moraa, Vasojevii, Bratonoii, Kui). Odnos tih plemena prema podlovenskoj, vladianskoj, petrovievskoj Crnoj Gori kretao se od usaglaavanja interesa do neprijateljskih obrauna. Meusobni odnosi svih plemena iako nijesu uvijek bili komplementarni ne izlaze iz okvira istorijskih karakteristika koje su im zajednike. c) Hercegovaki dio Crne Gore (Grahovo, Banjani, Piva, Drobnjak). Ta plemena Turci su esto optuivali, i kanjavali, zbog njihova procrnogorskoga, a Crnogorci, takoe ih optuivali, i esto robili, zbog njihova proturskoga karaktera. Tu njihovu poziciju izmeu nakovnja i ekia obuhvatila je narodna epska pjesma kao svoju tematiku. d) Prostori Crnogorskoga primorja koji nijesu pripadali Turcima, nego su prvo bili mletaki, a poslije austrijski, do zavretka Prvog svjetskog rata. Njihovu istorijsku realnost i duhovnu konstituciju sintetizovao je Ljubia u svojim pripovijetkama. e) Uskoci kao specifina oaza koja je klasinoj usmenoj knjievnosti pruila specifinu tematiku. Uskoko pleme demografski se formiralo od uskoka iz Gornje Morae. A gornjomoraki uskoci bili su hriani s turskih teritorija, najvie iz Hercegovine i Sandaka, koji su se najprije naselili u gornjomoraki predio Ljevita, a potom preli u drobnjaka sela Malinsko, Strug i Sirovac, i sa svih terena djelovali kao borci protiv Turaka. Njihova borba potrajala je od sredine osamnaestoga vijeka, kad je poelo njihovo naseljavanje u Ljevitima, do 1859. godine, kad je uskoka teritorija pripala Crnoj Gori.
72
f) Sandaka oblast Crne Gore koja je bila pod Turcima do 1912. godine. 3. Istraivanje navedenih zona izgledalo je ovako: Na svakoj zonskoj cjelini istraiva je prisustvovao drutvenim i porodinim manifestacijama koje prati narodna knjievnost. I to najmanje dvjema tunim i dvjema veselim prigodama. 4. injenica da u nikikim fabrikama radi veliki broj osoba sa svih pomenutih teritorija bila je pogodna okolnost za istraivaa koji je stanovnik Nikia. I pored nastojanja da se uklope u graanske norme ponaanja, kultura toga radnitva u osnovi svojoj ostala je ruralnoga i bratstveniko-plemenskoga karaktera. I na veselim kao i na tunim sveanostima u njihovim kuama prisutni su njihovi roaci sa sela koji tu ispoljavaju svoje obiaje, i koriste usmene knjievne tekstove koji prate te obiaje. Tako je istraiva na posredan nain osmotrio i ona mjesta, u pojedinim zonama, koja nije poetio. 5. Od 1963. godine istraiva sarauje sa svojim studentima s pomenutih teritorija na planu opisa narodnih obiaja i prikupljanja usmenih knjievnih tekstova. 6. Gotovo da nema u Crnoj Gori sakupljaa usmenih knjievnih tekstova koga istraiva lino ne poznaje. Takoe, on ima uvida u publikacije koje objavljuju tekstove to se naslovljavaju kao narodna knjievnost. 7. Interesovanje za narodnu i narodsku knjievnost u dananjoj Crnoj Gori podrazumijeva poznavanje literature o terminima: folklor, narodna knjievnost, tradicionalna knjievnost, primitivna knjievnost, etnoloka knjievnost, narodska knjievnost, pjevanje na narodnu i dr. Zbog toga se u ovome radu ne navodi literatura. Istiemo samo ovu injenicu: U devetnaestome broju Narodne umjetnosti, godinjaka Zavoda za istraivanje folklora Instituta za
73
Novak Kilibarda
filologiju i folkloristiku u Zagrebu, objavljen je korpus radova na temu Folklor i usmena komunikacija. To je pregled najsavremenijih gledanja na usmenu knjievnost kod nas i u svijetu. 8. U ovome radu izostavljeni su nazivi mjesta i imena lica. Pominje se samo zona (A, B, C...). Kad bude vrijeme i prilika, prikupljeni materijal moi e se objaviti po svim zahtjevima na koje obavezuje vukovski nain prikupljanja tekstova narodne knjievnosti. Opte stanje Izuzev tubalice, nijedan vid klasine narodne knjievnosti ne razvija se danas u Crnoj Gori. Na svadbama se jo mogu uti svatovske narodne pjesme, ali to nijesu tekstovi koji traju u procesu mijenjanja i prenoenja prirodnoga stanja narodne knjievnosti. To su samo pokuaji upotrebe narodnih tekstova koji nemaju nijednu ansu da upotrijebljeni tekst situiraju u prostor i vrijeme kako bi prirodno nastavio da traje. Ti pokuaji su detalji kolektivne memorije koje odravaju pojedinci kao znak sentimenta na prolost. Petrificirana pozicija tih tekstova znak je njihova neminovnoga kraja. Kad je takvo stanje svatovskih pjesama, kao tekstova koji prate obiaj koji se nastavlja, onda je suvino i pominjati da svi ostali vidovi narodne lirike, izuzev tubalice, nemaju prilike da se ispolje ni koliko to uspijeva svatovskoj pjesmi. Svi oblici drutvenih i porodinih prigoda kojima su bile primjerene adekvatne narodne lirske pjesme nestaju nepovratno. Televizija esto daje netanu sliku konkretnoga stanja usmene knjievnosti u Crnoj Gori. Zbog nacionalnih, ideolokih, politikih, merkantilistikih, ili pak kakvih drugih ciljeva, televizija stilizuje objekte svoga snimanja. Sama najava dolaska televizijskih snimatelja, i bez direktnog mijeanja u predmet snimanja, znai udar
74
na elementarnu poziciju objekta. Oni koji treba da se vide na televizoru izvlae narodnu nonju iz sanduka, koju nikad ne oblae, prieajui se starih pjesama, koje nikad ne pjevaju, insceniraju se razgovori o narodnim obiajima, koji se inae nikad ne vode. Tako se esto gledaocima predstavi slika idiline atmosfere na selu od koje stvarno vie nema ni strva. Ljubavne lirske pjesme jedva da se vie uju na sijelima, na alusima, vaarima, okupima o dravnim praznicima i o raznim drugim povodima. Ne uju se zato to je selo ostalo bez seoske omladine, bolje rei bez omladine koja potrebe svoje mladosti ispoljava na seljaki nain bez stida to se tako ponaa. Ako su na selu ostali evojka ili mladi, to u principu nije odraz njihove volje nego moranja. Oni svoje seosko stanje smatraju privremenim, misao im je stalno na zapoljenje i ivot u gradu. Omladina u Crnoj Gori vie ne trai na selu prostore za svoju drutvenu afirmaciju. I oni pojedinci koji ostaju na selu jasno ukazuju na proces prilagoavanja, a ne pak na usvajanje i dalje prirodno razvijanje normi seoskoga naina ivota. Mlai ovjek koji slovi kao seljak obino je sredio svoje stanje, kako se to uobiajeno kae. A to sreeno stanje znai poedovanje poljoprivredne mehanizacije, savremeno ureen stan, kooperiranje s drutvenim poljoprivrednim gazdinstvima. A onda to dalje znai da se taj ovjek odmakao od oblika seoskoga rada iji je ritam bio usaglaen s usmenom knjievnou. Ne moe se izvoditi etalaka pjesma uz kombajn, niti kakva poslenika uz traktor. O peli na cvijetu ne moe se pjevati na selu otkad se polja zaprauju pesticidima. ta pjevati o prebijelome stadu otkad ovce vjetaki oploavaju i hrane koncentratima? Ako se na selu moe sresti obanin za buljukom ovaca, to odista nije mladi ili evojka no staro eljade, ili invalidna osoba, koji nijesu sposobni za kakav drugi posao. Tako su sve manifestacije stoarskoga svijeta, koje su bile praene pjesmom, doslovno nestale. I u itorodnim krajevima, kakva je Bjelopavlika ravnica, i u vinorodnim, kao Crmnica,
75
Novak Kilibarda
ista je situacija: mlad svijet koji je za pjesmu nebitno je ukljuen u te poslove. Maina je zamijenila ruku, motori se oglaavaju umjesto pjesme. Na svadbama, i na drugim porodinim i drutvenim okupima, crnogorsko kolo se zaigra najvie po inerciji. Eto treba zaigrati u kolu, valja se, ali omladina vie ne usaglaava ritam svoje mladosti s crnogorskim kolom. Ona se okrenula modernome plesu, a prihvata i srbijanska i makedonska kola koja obavezno prati instrumentalna muzika. Ako bi evojku na selu ipak vuklo srce da zaigra u crnogorskome kolu, ona e se, po pravilu, distancirati od toga, jer vjeruje da crnogorsko kolo doe kao seljaki, prevazieni oblik zabave. Doista: ne moe se istovremeno sanjati o momku iz grada i vreti se u kolu s mukim orlovskim ciliktanjem. Crnogorsko kolo e sad najee zaigrati graani zato to im igranje u crnogorskome kolu upotpunjuje nacionalni imid njihove personalnosti. Dodue, kad bi iskreno htjeli da priznaju, rekli bi da se s njihovim unutranjim sluhom jedino i slae ritam crnogorskoga kola. Ako se na kakvome okupu, ili u kafani to je najee, ili u vozilima javnoga saobraaja, ili kakvom drugom prilikom, zauje ljubavna usmena pjesma, njen je tekst po pravilu stavljen u kontekst sprdaine sa selom i seljacima. I kad se zapjeva stara i prava ljubavna pjesma, namjera onih koji je pjevaju najee je parodijska. Mnogo se ee pjevaju na tim mjestima parodij ski stihovi koji su uklopljeni u versifikaciju i poetiku usmene ljubavne pjesme, stihovi koji znae grobara usmene ljubavne lirike. Parodijske pjesme najee stvaraju, i najee ih ad hoc improvizuju, i prenose, kolarci, aljivdije, badavadije, mangupi, seoski ilkoi. Ako se na datome mjestu zatekla osoba koja intimno voli narodnu lirsku pjesmu, bilo kao njen prenosilac bilo kao potencijalni stvaralac, povlai se u sebe da se ne bi izloila podsmijehu onih koji parodiraju selo i seljaku pjesmu. Sinteza savremene sprdaine sa seoskim ivotom jesu
76
dobro poznati Rokeri s Moravu. Rokerski duh prodro je u sve prostore crnogorskoga sela, on iz njih efikasno istiskuje ne samo narodnu pjesmu no i druge duhovne norme koje su uobliavale ruralnu kulturu u nas. Rokeri s Moravu su sinteza jednoga procesa koji je obuhvatio i selo u Crnoj Gori, moda i vie nego druge u Jugoslaviji. Rokeri s Moravu nijesu uzrok jednoga procesa nego njegova posljedica. Evo par stihova iz crnogorske poezije: Zapamtie mrkoela s kim je ljubav zapoela. eniu se iz Banjana e krtola raa rana. Najljepe su karamele s Petrovia i s Trubjele. Mala moja kose rie derni nogom ko ti prie. Ja bih mala dao tebi to brat bratu dao ne bi. Mala moja zrno kave a ne jema nego prave. Ja s draganom u krevetu pravim ergu razapetu. Divno li joj Bog pomoga u Kolibu eda moga. Mala moja iz Brezana nie pupka prorezana. Mala moja uvaj (...) dok odsluim predvojniku. Lascivnih stihova koji humor grade na hipertrofiji erotskih podviga i anatomskih detalja, a koji su usmjereni na uzbuivanje ula, ima danas u Crnoj Gori u izobilju. Posljednji sloj ljubavnih i ljubavno-poslenikih narodnih pjesama oglasio se tokom tzv. industrijalizacije Crne Gore. Osnivanjem velikih tvornica, kao to je eljezara u Nikiu, radnitvo je formirano prevashodno od seljake radne snage. Svaki crnogorski grad podigao je jednu ili vie fabrika. Prvi talas migracije iz sela u grad znaio je odlazak mukoga svijeta, najvie neoenjenih, ili mladih oenjenih ljudi. Odlazio je muki svijet ne samo u novootvorene fabrike no i na razliite druge poslove u gradu, shodno bujanju ustanova i administracije u gradovima. Uz to tradicionalna navika Crnogoraca da radije koluju muku no ensku ecu uslovila je znaajno odlivanje mukoga
77
Novak Kilibarda
svijeta sa sela. Kao to je poznato, poslije rata u Crnoj Gori poklanjala se velika panja kolovanju ece, to se ispoljilo u davanju stipendija i otvaranju internata. Dakle, frekvencija odlaska mukaraca u grad bila je neuporedivo gua no frekvencija odlaska ena. Poljski radovi: njetva, plastidba, praenje, komianje, a zasve obanovanje, spadalo je sve vie na ene iji su muevi u gradu i na evojke. Dolazak graana na vikende u selo formirao je nove odnose prema evojkama i enama sa sela. Svaki vid ponaanja koji je priuen u fabrici u gradu ljubavno udvaranje, oblaenje, maniri u ophoenju, govorne potapalice, erotske inovacije znailo je uzbudljive pojave za obanice i etelice koje sanjaju o udadbi u gradu. Estetiki kriterijumi, i uopte kriterijumi za vrednovanje ponaanja, koji su na selu bili odavno postigli normativnu stabilnost, naglo su ustuknuli pred militantim formama ponaanja koje dolaze iz grada, odnosno koje presauju na selo novopeeni graani. To je najvie ilo naruku lolama i zavodnicima koji na selu reprezentuju graanski nain udvaranja i voenja ljubavi. Na mangupski izazov takvoga ljubavnika najee je odjeknulo iskreno ljubavno oeanje i pjesma enje. Zavedena obanica kroz pjesmu je voljela i patila, zagledana evojka kroz pjesmu brojila dane do novoga vikenda, vjerenica je pjesmi povjeravala svoje umiljaje o srenoj budunosti u gradu, udata ena radije vjerovala u ljubavnu pjesmu no u sumnju koja je rastae: da joj se mu okrenuo varoankama. U takvoj situaciji, tokom industrijalizacije gradova, udovice i slobodnije ene bile su privlana tematika za aljivu pjesmu. Uglavnom, oeanja mladih ena i evojaka na selu u to vrijeme provocirala su upotrebu starih ljubavnih pjesama, stvaranje njihovih varijacija i sasvim novih tekstova. I na pojilu, i na baiji, i kad se jaganjci strigu, i kad se vuna pere, i na sijelima (koje su agilno organizovali novopeeni zavodnici iz grada) ukazivali su se prostori za ljubavnu pjesmu.
78
Novonastale pjesme uklopljene su u versifikaciju i poetiku starih, klasinih, narodnih lirskih pjesama. Izuzev neto aljivih pjesama, iznad novonastale usmene lirike najee lebdi tuna slutnja, to su jecaj-pjesme. I to je bilo koincidentno: mnoge od tih evojaka ostale su neudate, ili su se skrile u nemogunosti prilagoavanja s fabrikim i graanskim normama ponaanja. Njihova tragika bila je proporcionalna njihovim nadama. Ako je ispunjen poetski ljubavni san, to je vie bilo za priu nego to je imalo smisao tipine pojave. evojke nijesu bile ni socijalno ni psiholoki pripremljene za ivot za kojim su eznule i koji su u pjesme stavile: Oj Nikiu divni krue, u tebi mi rastu rue. Oj Nikika eljezaro, Crne Gore ogledalo! Ovce moje moja tugo, ja vas neu uvat dugo. Koso moja ko svileni konci, najljepi su eljezarski momci. Reprezentativni tekstovi iz toga sloja lirike objavljeni su u zbirci Branka Banja aranovia koju je, iz njegove zaostavtine, formirala i objavila Radmila Pei (Novije crnogorske narodne pjesme, Titograd 1964). Takvih zapisa objavljeno je na razliite naine u zapaenome broju, a neosporno je da bi se moglo jo nai nezapisanih, najvie u pamenju onih koji su ih i stvorili. Atrofija svatovskih pjesama Muka svadba u zoni C. Mladoenji je neto preko dvadeset godina. Zavrio je osnovnu kolu i ostao na selu kao ze mljoradnik. Otac mu je pismen seljak, majka nije ila u kolu. Ima tri udate sestre: dvije su pismene seljanke, trea je uiteljica na selu. Njihov stariji brat ivi u gradu kao pogonski ininjer u fabrici. Mladoenju obavezuju stari roditelji da ostane na selu, ali njegova je stalna misao na dravni posao i na ivot u gradu.
79
Novak Kilibarda
Mladoenjini roditelji javno se pokazuju kao ateisti. Na to ih obavezuje boraka penzija koju je domain regulisao uz pomo svjedoka. Tako porodica koristi drutveno-sistemske pogodnosti, a religijsko-vjerske obaveze obavlja tajno. U sluaju iznenadnih elementarnih nepogoda u gazdinstvu, i eih potresa u zdravlju i slozi porodice, mladoenjini roditelji polaze taj no u manastir te ulau odgovarajui prilog i na miru, u manastirskoj diskreciji, nadoknauju vjernike obaveze koje javno ne upranjavaju. Ljudi, iji su oni tipini predstavnici, najee oslaze u Ostroki manastir, na tajnu molitvu, zato to se one uvaju cjelokupne moti autoritativnoga iscjelitelja, Svetoga Vasilija Ostrokoga. Ti ljudi svoje vjerenike obaveze nekih puta obavljaju i posredno. Ako imaju roaka u Americi ili Australiji, narue mu da u tamonjoj pravoslavnoj crkvi natenane organizuju crkveni obred koji je potreban. Tako se dogodi da nosilac borake penzije sahrani majku u Crnoj Gori po svim ateistikim propisima, ne zaboravljajui da joj urisuje crvenu petokraku zvijezdu na posmrtnu afiu, i na nadgrobni spomenik, a onda narui da joj se zaupokojena molitva odri u Sidneju ili Arizoni. evojka-udavaa je iz suednoga plemena iste zone. Zavrila je osnovnu kolu, pokuala je i srednju, ali nije uspjelo. Roditelji su joj pismeni, oboje su zavrili po etiri razreda osnovne kole. Imaju jo dvije keri: jedna je ugostiteljski radnik u gradu, druga je uenica srednje kole. Njihov jedinac brat je nekvalifikovani radnik u fabrici. evojaki roditelji javno slave krsnu slavu, Boi i Uskrs, i potuju praznike koji se crvenim slovima biljee u kalendaru. Jutro je, oko osam sati. U mladoenjinoj kui okupile se pozvane svojte, za sofrom edi dvadesetak svatova. Nagole su momci, ima neto sredovjenih ljudi, i jedan starac. U svatove idu i tri evojke i jedno muko dijete od desetak godina. (U klasino vrijeme obiaja u toj zoni bilo je nezamislivo da evojke i eca idu u svatove). Mladoenjin stric, sredovjean seljak, postavlja
80
svatovske inove. Izveo je to po uzusu: svakome je pojedinano nazdravio i estitao mu in. Postavljeni glavari su mu ustajui otpozdravili i zahvalili. im su zaglavareni svatovi, jedna grupa, njih tri-etiri, svi sredovjeni, s njima i onaj starac u narodnoj nonji, uoblili su glasove i zapjevali svatovsku pjesmu. Onu bez koje se svadbe u Crnoj Gori nijesu mogle zamisliti: Vrela voda na valove, o javore, zelenbore! Zapjevali su svatovi na uobiajen nain: da bude glasno koliko se najvie moe, iz sveg mozga kako se to kae. Poslije prvoga otpjevanog stiha, odnosno na preduak izmeu prvoga i drugoga, popili je morni konji, o javore zelenbore, zaula se enska pjesma: Uz trpezu niz trpezu, sivi sokole! I ta pjesma, kao i prva, u manje-vie ustaljenome obliku pjeva se na svadbama u Crnoj Gori. Najstarije zapisane varijante objavljene su u Vukovoj zbirci. Grupa od etiri-pet ena, sredovjene i omlae, stajala je pored sofre i slijedei obiaj htjela je redom da pjesmom istakne inove svatovskih prvaka. To bi se postiglo stihovima o cklenoj ai koju treba natoiti vina rumena i pruiti je svatovskome glavaru, svakome po redu, neka mu je as meu braom i druinom vazda poten glas. Ali naalost nije bilo prilike da aa u pjesmi obie svatove, upravo nije bilo prilika da se harmonino smjenjuju zapoete pjesme, muka i enska. Kad je muka strana bila nege na pola stiha morni konji i svatovi, o javore zelenbore, zatretala je harmonika. To je prispio harmonika iz grada koga je naruio mladoenjin brat, pogonski ininjer. Harmonika je dobavljen s oiglednom namjerom da se
81
Novak Kilibarda
svadba uini savremenijom, modernijom. Pogonski ininjer je time htio da istakne svoj ugled intelektualca koji se emancipovao. Harmonika je razvezao novokomponovanu pjesmu o srenoj majci koja eni sina, da bi odmah sve to je mlae, meu svatovima i svadbarima, odmah i buno prihvatilo njegovu pjesmu. Tu se nije vodilo rauna o pjesmi i sluhu, svak je htio da pokae kako zna da pjeva uz harmoniku. Onda su se nizale novokomponovane pjesme o braku i branoj srei, stalno praene revolverskim rafalima i enskim podvriskivanjem na gracki nain. Ni muka grupa koja je zapoela pjesmu Vrela voda na valove, ni enska koja se ukljuila s pjesmom Uz trpezu niz trpezu, nije ni pokuala da produi pjevanje. Od takmienja s harmonikaem i njegovom brojnom grupom nije moglo biti ni pomisli. Nije za to postojalo ni moralne ni psiholoke mogunosti. Na licima prekinutim u pjesmi nije se itao protest, primjetna je bila rezignirana stianost koja je znaila mirenje s postojeim stanjem. A takvo mirenje znai zamiranje svijesti o svrsi i vrijednosti uobiajenih pjesama koje su pratile svatovske obiaje. Mire se ti ljudi s injenicom da su postali anahroni, oni vjeruju da je nova pjesma novokomponovana, koja ih je brutalno prekinula, savremenija pjesma, otmjenija, vrednija. To vjerovanje, takvo mirenje, znai neminovnu smrt narodne usmene lirike na crnogorskim terenima. Ljidi koji se mire s novonastalim stanjem nemaju socio-psiholokih uslova koji bi ih usmjeravali da uzgajaju pjesmu koja je dola do njih i koji bi budili resentiment prema pjesnikoj inferiornoj novokomponovanoj pjesmi i njenoj melodijskoj izvedbi. Novokomponovana pjesma i muzika prihvataju se kao objektivna stvarnost, i to prihvataju u sredini e nije postojalo drugoga muzikog instrumenta do gusala i dvojnica-dipala. Prihvata se to kao to se na svearskim trpezama prihvataju nova jela koja nemaju u njihovoj sredini nikakvu tradiciju, kao nova pia
82
meu njima i gasterbajterski dar: petolitrena boca kotskoga viskija, kao limuzine umjesto jahaih konja, kao nova odjea od jelenske koe i teksas platna. Sve staro bez obzira na njegovu vrijednost tone na puini novoga i skorojevikoga. Fenomen je u tome da narod stare kulture, istorijski narod, narod najstarije tamparije na Balkanu, prihvata velikoduno sve ono to ne lii na njegovu izvornu kulturu. Odista, to je pojava koju bi trebalo interdisciplinarno istraiti to prije. Na svadbi o kojoj je rije utihnuo je razgovor kao duhovna zabava. Na klasinim svadbama pjesma nije smetala starijim osobama da priaju, razgovor je bio harmonino uklopljen u tok obiaja i veselja. Niko se nije grabio o prvijenstvo, potovali su se i ljudi koji razgovaraju, i veselje i pjesma. Nije bilo instrumentalne muzike koja zagluuje priu, grupe koje pjevaju jav ljale su se s vremena na vrijeme, i to u namjenskim trenucima za pjesmu, ostajalo je prostora za rije kao duhovnu zabavu. Sad je spontana rije prikraena ne samo muzikom no i raznim novinama. Tako je razgovor na reenoj svadbi ometao jedan od svadbara koji je fotografskim aparatom u rukama stalno zaskakao svatove i svadbare. Starije osobe, dakle ljudi koji su i prilini za razgovore na svadbenim veseljima, oeale su se neugodno. Poznato je da seljak slikavanje doivljava kao vjetaki i sveani in: seljak uvijek zauzme ukruenu, neprirodnu pozu kad se fotografie. Vritanje ena i lomlje nje stakla, a posebno harmonika i masovno pjevanje uz nju prosto su naerali priu da zamukne. eljad koja ne pjevaju predavali su se jelu kao jedinome pribjeitu. I to eljad koja su na klasinim svadbama smatrala jelo i pie kao sredstva koja eglen otvaraju. Ukratko, svaki oblik ponaanja koji je bio uobiajen na crnogorskim svadbama, i koji je imao svoju normativnost, opada naglo kao zastarjeli alat koji je dobio savreniju zamjenu. Svadbe se vrlo buno odravaju, ali nema uslova za njihovu duhovnost.
83
Novak Kilibarda
Na klasinim svadbama bilo je dosta tajnoga, dosta onoga to se iekivalo, to je tu duhovnost hranilo. I svatovi i svadbari ekali su da vide mladu, koja je najee dovoena s daljine koja nije omoguavala poznanstvo s njom. Pa i neka je bila iz istoga ili suednoga sela, trebalo je vieti i ocijeniti njezinu nevjestaku smjernost, njezino nevjestako ponaanje, gledala se njezina udadbena nonja, prialo se kako ju je oelo podnijelo. U govorima i blagoslovima naglaavao se inilac nepoznatoga: evojka ide u novu sredinu, treba tuega oca tatom zvati, tua majka nju treba da prihvati kao erku. Samo se metaforiki, pjesniki, mogla iskazivati blagoslovska poruka da e ivot mlade zavisiti od njezina prilagoavanja. Ljudi govordije, i oni koji izriu blagoslove, trebalo je da javno kau mnoge poruke koje nijesu samo stvar svatovskoga obiaja nego i vrlo praktine potrebe. Trebalo je novim prijateljima projektovati spremnost evojakoga roda da se stavi odivi u zatitu u sluaju moguih odnosa u domu koji je eka, odnosa koji bi izlazili iz okvira normi ponaanja. Takoe je trebalo opomenuti mladu da moe raunati na takvu zatitu samo dok ona bude ispunjavala obaveze koje su takoe obiajno normirane. U tome sveanom trenutku trebalo je udavai jo jednom naglasiti da se ostavi nekih mana koje je mogu skupo kotati u novome domu. Ali kako na sveanome skupu, u situaciji emocionalne uzbuenosti ukuana koji udaju evojku, kazati tako prozaine stvari? To se moglo kazati nikako drugaije nego kroz blagoslovsko-govorniku diplomaciju. To nije umio svak iskazati, to je bilo preputeno duhom i rijeju najjaim ljudima. Sve suve istine trebalo je ljepe kazati, metaforika je tu bila spasonosna. Otuda je sutom istinom motivisano pravilo poslovica: Vodi svata, a ostavi brata. Jekako, na svu blagoslovsku retoriku u kui udavae trebalo je da svatovski prvaci odgovore, odnosno da projiciraju svoju diplomaciju i metaforiku, interese mladoenje i kue u
84
koju se vodi evojka. I na klasinoj svadbi bili su siti vuci i cijeli ja njci sve to treba kazano je, niija oeanja nijesu povrijeena, ak je diplomacija pretvorena u metaforiku, koja plemenito nagoni suze na oi. Nema sumnje, crnogorske seoske svadbe bile su visoka mjera narodne duhovnosti. Danas nema prostora za tu duhovnost. Nema na svadbama ni tajnoga inioca niti vie svrhe ima svadbarska retorika. evojka je najee vrlo poznata, od nevjestakoga ponaanja nije ostalo ni traga, ak se smatra normalnim ako je ve vidljivo gravidna to je vrlo est sluaj. Bilo bi odista suvino upuivati takvu mladu na nepoznati ivot koji je eka. Njezina je misao na grad, ona je u mislima privremeni stanovnik sela. Prema tome, sadrina starih pjesama ne dotie se ni interesa ni interesovanja suprunika ni svatova ni svadbara koji su doli na njihovo veselje. Kad su svatovi izali iz kue, da idu po evojku, ona grupa koja je zapoinjala pjesmu Vrela voda uinila je jo jedan pokuaj i oglasila se pjesmom Poosmo li poosmo. To je pohodnja pjesma koja se nikad ne zaboravlja kad svatovi kreu po evojku, kao to se ne zaboravlja ni njezin zavretak kad svatovi dou na cilj: e rekosmo, doosmo. To je oglasna pjesma koja treba nadaleko da se uje, a uje se jer se uvijek pjeva izvan kue. Dok su mukarci pjevali prvi stih, ista enska grupa, ona koja je zapoinjala pjesmu Uz trpezu, pripremala se da zapjeva takoe pohodnju pjesmu Zbogom poli, kieni svatovi. Ni bez te pjesme, koju osobito pjevaju ene i evojke, nije se mogao zamisliti polazak svatova, kao ni dolazak kad se pjeva istom melodijom njezina inaica Dobro doli, kieni svatovi. Ali, i jo jednom naalost, ni muka ni enska pjevaka grupa nijesu imale ansu ni koliko su je imali maloprije u kui. Muka grupa je na pola stiha zagluena sirenama iz kola, pa enska grupa nije otvarala usta. Iz devetoro kola od fia do bijeloga gastarbajterskog merda zasvirale su sirene punom snagom, do daske kako se kae. Prolomili su se neujednaeni i reski
85
Novak Kilibarda
zvukovi sirena, kokoi se preplaene razbjeale, a pas na lancu iskezio se i poeo da zauvija. Tako su sirene oglasile polazak svatova, razvio se barjak, zatektali su revolverski rafali; pohodnje pjesme izgubile su se bez povratka. I kako je bilo na enskoj svadbi u kui evojke udavae lako je pretpostaviti. Sama injenica da je sa svatovima otiao harmonika dovoljno govori o identinosti obiju svadaba. O kakvome oponiranju harmonikau i sirenama ni one nije moglo biti rijei. Posebno i zato to je mladoenjina kua i ekonomski i ideoloko-politiki nadreena kui evojke udavae. Ukratko. Svaki oblik ponaanja u toku ranijih svatovskih obiaja u crnogorskim selima, koji su bili dostigli normativnu poziciju, poeo je naglo da ocvjetava kad je poelo prelijevanje seoskoga ivlja u gradove. U ove dane otpadaju posljednje latice. U takvome poretku stvari nema uslova za produetak prirodnoga ivota svadbarskih pjesama. Svadba o kojoj je ove bilo rijei poreena je sa svadbom u svim pomenutim zonama. I lako je bilo doi do zakljuka da je atrofija svadbenih obiaja i pjesama koje prate te obiaje zahvatila sve ispitivane oblasti. Intenzitet pojave nije svue isti. Oni krajevi koji su jo bez elektrinoga osvjetljenja vie odolijevaju nekim novinama, ali i njih je obuhvatio proces koji nema zaustavljanja. Pjesme koje su se harmonino preplijetale s razgovorom kao duhovnom zabavom, koje su se usaglaavale s dramskim trenucima svatovskih obiaja, i koje su hvatale ritam hoda svatovskih konja nemaju vie ni jedan od potrebnih uslova da bi prirodno trajale. Tubalice Nepismene tubalice sad su prava rijetkost u Crnoj Gori. Ako se na sahranama i uju njihove tubalice, to su najee kratki tekstovi izgovoreni starakom, posljednjom snagom. Teko
86
da se moe govoriti o bilo kakvim inovacijama u tubalicama tih ena, ako im ponekad zasvijetli poetski detalj u tekstu to je dobra upotreba nekoga pjesnikog rjeenja koje je davno postignuto i stvaralaki zavreno. Ne zavreno kao anrovska formula, no je zavrena mogunost stare tuilice da tu formulu iskoristi za novi pjesniki kontekst. Sredovjene i mlae tuilice, koje se danas srijeu, slijede obiajni protokol tuenja kojega su se drale klasine, nepismene tuilice. Rijeju, vremenske i prostorne odrednice procesa tuenja nijesu pretrpjele bitnije korekcije. Ali, i pored toga, savremena tuilica nije isto to i stara, klasina, ona je to isto, samo drukije, to bi se vukovski reklo. Ima vie inilaca koji savremenu tubalicu pomjeraju iz njezina prirodnoga leita. U prvi plan dananjih pogrebnih sveanosti idu radnje koje su u vrijeme klasine tubalice bile u pozadini, ili ih nije ni bilo. Svakoj umrloj osobi, kojoj su priznate zasluge za narodnooslobodilaki pokret ili za postojee drutveno-politiko stanje, dre se nekroloki govori, usmeni ili pismeni. A svim licima koja su regulisala boraku penziju organizuju se poasne strae, prvoborcima se ispaljuju poasni plotuni. I na umrlu eljad iz porodice zaslunih prelazi neto od nekroloke apologetike. Nad grobom prestarjela roditelja ili nedorasla eteta drutveno zaslune osobe najvie se istiu zasluge te osobe, odnosno prostori nekroloke beede ispunjeni su saueem u alosti koja je pogodila drutveno zaslunu osobu. U drutvu koje se razvilo iz bratstveniko-plemenske agonalne zajednice pogrebna adoracija nije samo uobiajeno dobro govorenje o umrlome de mortuis nihil nisi bene, nego i visoko razuena hiperbolika. Uobiajena su porodina takmienja povodom broja pogrebnih govora i stepena njihove apologetike. Sve nabrojene pogrebne novine suavaju prostor i ograniavaju vrijeme za improvizaciju tubalica pored odra ili nad grobom. Meutim, to prikraivanje tubalica ipak ne dovodi u pitanje
87
Novak Kilibarda
pristojne prostore za izvoenje tubalica. Nabrojene novine jesu fizika smetnja, ali ba zato to su fizika nijesu preopasna smetnja tubalicama. Neuporedivo je za njih opasnije smetnja koja ima psiholoke implikacije. Postepeno se formira svijest da samo seljanke, nepismene i proste ene prilie za tuilicu. Zato mlae ene, pa i kad imaju emocionalnu i pjesniku potrebu da tue, ustruavaju se vrlo esto da se javno deklariu kao tuilice. Ustruavaju se jer ne ele da se izloe riziku da preuzmu ulogu prostih ena, seljanki. Ta njihova apstinencija posebno je uslovljena nastoja njem seoskoga ivlja da ubrzano uvodi norme gradskoga, ak i velegradskoga ponaanja. Treba samo pogledati skupocjene stilske namjetaje u seoskim kuama, klavire u kuama e niko ne umije da svira, stereo i video ureaje i svjetske marke kola, da bi se lako zakljuilo koji je stepen dostiglo imitatorsko ivljenje na selu. Evo jednoga primjera koji e pokazati da je poela atrofija tubalica koja se nee zaustaviti. Dogaaj je iz zone B. Osamnaestogodinji mladi poginuo je u saobraajnoj nesrei. Bio je jedinac meu pet sestara. Jedna od sestara, seljanka s etiri razreda osnovne kole, etrdesetogodinja udata ena, protujela je na sahrani svojega brata pjesniki inventivno. Prvi put je javno zatujela, a odmah se pokazala kao tuna pjesnikinja prvoga reda. Na parastosnim sveanostima tokom godine: tree jutro, etrdesnica, godinjica, privlaila je ona optu panju slualaca i vokalnim i pjesnikim kvalitetima svoje tubalice. I glas se irio o njoj kao tubalici koja bi i iz kamena suzu izmamila. Da se ta ena tako proula u vrijeme kad je tuilica imala nezamjenljivu ulogu na sahranama, njezinoj reputaciji nita ne bi moglo stati na put. Ona ima sve potrebne uslove za renome cijenjene tuilice. Raspolae mogunou uplijetanja intimne tubalice u javnu, prikladno vlada poetolokim instrumentarim tubalice kao vrste obrednih i obiajnih pjesama, ima asocijativnu brzinu prilikom biranja
88
formulnih sredstava, raspolae privlanom bojom glasa i shodno intenzitetu emocije rasporeuje njegovu visinu. Svakako, najznaajnije je njezina mogunost da slikama linoga bola regulie ubjedljivost teksta koji saoptava i poetsku tenziju javne tubalice. Meutim, ta obdarena ena poslije odranoga godinjeg, odnosno zavrnoga parastosa njezinu bratu definitivno je prestala tujeti. Odtujela je svoju tugu i tu stala. Uzaludne su bile molbe, ak i njezinih sestara, da se javi kao tuilica i kao sestra bezbratnica na sahranama roaka i komija. Ona nije objanjavala razloge svojega postupka, ali nesporna je injenica da je nije interesovala reputacija koju postiu nepismene i proste ene. Ni staro pravilo da sestra bezbratnica, ako je talentovan pjesnik, postaje najglasitija tuilica za nju ne vai. To je ena koja ivi u jednome prigradskom naselju, mu joj je inovnik u jednoj politikoj ustanovi, ona nonjom i manirima nastoji da se pokae kao prava graanka, gospoa. Tako je jedna neiskazana pjesnikinja ukazala na poetak kraja najstarije pjesme-tubalice. Kao po pravilu, savremene javne tubalice nastoje da svoju afirmaciju postignu korekcijom uobiajenih stilskih i kompozitorskih struktura tubalice-pjesme. Najuoljiviji znak te tubalike savremenosti jeste dosljedno sprovoenje rimovanja. Kao to je poznato, u pjesmi klasine tubalice (kod Vuka i aulia) rima se spontano javljala, bila je rijetka, ali stilski skladna i ritmiki savrena. Na primjer: A Grahovo i Lukovo To je vazda bilo slino, i odlino, moj Jovane! To su stihovi iz javne tubalice koju je u Vrbasu izvodila jedna Grahovljanka nad odrom Jovana s Lukova. Prvo je ona
89
Novak Kilibarda
izustila dosta nerimovanih stihova, ispunila je sve zahtjeve javne tubalice, prenijela u pjesnike slike vrline umrloga i junaku prolost njegova bratstva i plemena Lukova. Onda je, opet po obiaju, prela na svoj emocionalni teren da pomene svoju rodbinu i domovinu i da ih pozdravi po Jovanu. Kad je zavrila hvalospjev Lukovu, poentirala je iskaz slinou Grahova i Lukova. Tu joj se spontano javila rima Grahovo Lukovo, rima koja je uslovljena unutranjom slinou pojmova koji se porede. Rima slino odlino samo je u jeziku formu sreno stavljena jedna ontoloka kategorija. Spreg prirodno nadolih stihova koji se slau olakan je izlaskom iz rimovanoga kruga eksklamacijom moj Jovane. Vraena je pjesma preanjemu ritmu, komotnome saoptavanju teksta; rima je odigrala svoju zvukovnu i semantiku ulogu i na vrijeme se povukla. Sve je ilo prirodno: poetoloki rekviziti pridolazili su asocijativnim putem, iskrsla rima ukomponovala se u kompoziciju pjesme, pjesma je ostala prirodna kao i disanje tuilice. Savremena tuilica, koja nastoji da dosljedno sprovodi rimovanje, izlae se opasnosti da stavi u prvi plan oblik rijei a ne njezino znaenje. Za njezino estetsko oeanje slaganje stihova kako se to kae prvi je knjievni kvalitet pjesme, pa se otuda inspiracija, koja je u klasinoj tubalici prirodno koriena, ove naprosto zloupotrebljava. Evo primjera za to. U zoni C savremena tuilica pozdravlja po umrlome svoju rodbinu, meu kojima je bio i jedan visoki dravni inovnik. Slijedei svoje obrazovanje iz dravnoadministrativne i politike nomenklature, ona je svojega roaka unaprijedila u ministra i ambasadora: Ministar je bio Vlade, I Titove ambasade. Unapreenje umrloga u astima i titulama nije pjesniki nelogina stvar, to se upravo radilo i u klasinoj tubalici. Ali
90
u citiranim stihovima dozvoljena glorifikacija skrila se rimom: drugi stih eliminisao je pjesniko znaenje prvoga i sluaoca opredijelio da se ne preputi pjesnikome umiljaju teksta nego da se sudari s bukvalnou i s neloginou rimovanoga saoptenja. Dosljedno rimovanje uslovi ponekad humorni trenutak koji se najmanje oekuje tokom tune sveanosti. Evo primjera. U zoni C umrla stara, ugledna ena. Vie tuilica izmijenilo se pored njezina odra. Meu njima i jedna od onih savremenih tuilica to dosljedno rimuju svoje pjesme. Nizala je ona veselnica stihove teko pronanalazei odgovarajue rijei. Vielo se da slaganju stikova podreuje sav svoj napor. Upotrebljavala je ona anrovske formule koje su joj pri ruci, dakle ona sredstva kojima raspolae klasina tuilica. Izmeu ostalih upotrijebila je i Polje jadikovo. Obino se kae: A kad doe (...) na to Polje jadikovo... Na Jadikovu polju treba umrloga da doekaju, pozdrave i prihvate ti i ti umrli roaci i poznanici. Tuilica o kojoj je rije htjela je da rimuje upotrijebljenu formulu, pa je napravila ovaj spreg stihova: A kad doe, Plano moja, na to Polje jadikovo, a pod drvo mulikovo... Trenutak je bio komian, ak i neki od lanova oaloene porodice, koji su stajali pored odra te primali sauee, osmjehnuli su se. Pa to je tu bilo smijeno? Drvo mulikovo nije postiglo poziciju predmeta s kojim se u afirmativnome znaenju moe porediti koja ljudska osobina, niti se ono u pjesmi primjerava kao detalj eksterijera radnje koja je za pjesmu. A praktina upotreba mulikovine vrlo je prozaina, od nje se prave tako proste stvari kao to su sirinjaci i kablovi za muu stoke. Nije dakle mulikovina to i visok bor s kojim se poredi ljepota muke visine, ili jelika kojoj se primjerava
91
Novak Kilibarda
evojaka stasita vitkost. Sluaoci, poznavajui umrlu enu kao odlinu tuilicu, i kao stroga kritiara tuilica koje nijesu obdarene, koje krmauu kako je govorila zamiljali su kako bi pokojnica reagovala da moe uti koja joj se hladovina preporuuje na Polju jadikovu. I odista, normalno je to su se sluaoci albenici jedva uzdrali od glasnoga smijeha. U javnim zahvalnicama koje se objavljuju u dnevnoj tampi, uz nekroloke govornike pominju se i tuilice kao umjetnice koje su svojim pjesmama okitile umrloga i uveliale njegovu sahranu. Meutim, to javno isticanje ponajmanje je odraz dananjega ugleda tubalike poezije. Javna zahvalnost tubalicama najee projektuje namjeru oaloene porodice da istakne i nacionalnu dimenziju sahrane o kojoj je rije. Seljake porodice, koje jo iskreno vole i cijene tubalicu, vrlo rijetko javno zahvaljuju tuilicama. Ne zahvaljuju zato to smatraju da je tuenje za umrlim prirodni dio pogrebne sveanosti, prirodna stvar koja se podrazumijeva, koja je toliko uobiajena da bi je suvino bilo pominjati. I televizijske emisije o tubalicama vie su stilizacija objekta koji se snima no slika prirodnoga stanja pogrebnih sveanosti i pjesama koje ih prate. Muki leleci Odrali su se muki leleci na svim teritorijama na kojima su i ranije postojali. Neuporedivo je danas manji broj lelekaa no u klasino doba, ali obiaj lelekanja jo ivi. Poto su muki leleci malo izuavani, daemo njihov kratak opis. Grupa albenika primie se kui u kojoj je pokojnik na odru, odnosno takva grupa primie se groblju na koje je ve prispio pokojnik da mu se obavi sahrana. Kad se primaknu na pedesetak metara, zastanu da bi leleka koji je ve isprednjaio odlelekao svoj tekst. On skine kapu i obavezno odloi tap i kiobran ako ih nosi. Te predmete moe prihvatiti neko iz grupe,
92
mogu se objesiti o prirunu granu, prisloniti uz kakvu meu, ili se pobosti u snijeg. Zabacivi glavu, leleka izgovara tekst leleka nastojei da vie koliko najglasnije moe. Duina teksta nije normirana. Ona zavisi i od drutvene cijene umrloga i od govornike sposobnosti lelekaa. Navodimo jedan tipian lelek iz zone B: Aaaaa, lele mene, Petre Ivanov, za tobom danas pa zadooovijek, leleeeee! Lele kuni domaine, ublagnie u vamilju i smiro u selo. Lele ratnie i junae, lele doeknie i ljucki dobroelitelju! Lele nama za tobom zadoovijek, leleeeee! U ime oaloene porodice neki mukarac treba da odgovori na lelek albenika to se uo. Govor onoga koji odlelekava ne izlazi iz okvira konvencije i zato ne sadri knjievne detalje. To je samo uobiajeni uzvik: Lele sa svijem kumovima i prijateljima, leleeee i sl. Ako u istoj grupi ima vie lelekaa, svaki e uiniti to i prvi i saoptiti tekst svojega leleka. Ako je pokojni Petar bio kojemu lelekau kum ili krvni prijatelj, to e leleka obavezno naglasiti: Lelel kume Petre, prijatelju Petre i sl. Svaki leleka,kad izgovori posljednje leleee, napravi pokret kao da e se stegnutim akama udariti u glavu. To je simbolian ostatak obiaja kad su se lelekai odistinske udarali pesnicama u glavu. Muki lelek je nekroloka apologetika u kojoj nema mjesta neafirmativnim stranama umrle osobe. Leleka se slui anrovskim formulnim sredstvima u koje uklapa sliku konkretne linosti. Zato najvei broj lelekaa ne izlazi iz okvira uobiajenih karakteristika koje ni u izdvojenoj poziciji ni u kontekstu leleka ne nude knjievnu emisiju dogaaja. Takvi lelekai vie manifestuju obiaj no knjievnu rije, vie znae panju lelekaa prema porodici umrloga no njegov lini emocionalni odnos prema
93
Novak Kilibarda
umrlome to je obiajno aljenje racionalnoga a ne emocionalnoga smjera. Od takvoga lelekanja i ne zahtijeva se nita drugo osim konstatovanja uobiajenih karakteristika pokojnika, koje ne poprimaju ubjedljivost konkretne istine. Meutim, anrovska usmjerenost mukoga leleka ne iskljuuje mogunost za iskazivanje i linih emocija i za knjievno zgruavanje rijei koje se izgovaraju. Pojedini leleci mogu biti impresivan doivljaj za sluaoce. Taj doivljaj postie se nekolikim pravcima u konkretnome leleku. Iskrenost oeanja lelekaa lako se proita iz njegova glasa, a kad je takav glas udruen s knjievnom rjeitou doivljaj je potpun. Dakako, doivljaj onoga koji ima primnike da oeti glasove i tubalice i guslarske jeke u nazalnome i visokom glasu lelekaa. U iskrenome lelekaevu glasu ima nekih prastarih dubina, taj glas odista zove ovjeka s onoga svijeta, tu su pomjerene granice sna i jave; pravi leleka preputa se iluziji da korespondira sa zaumnim svijetom. Muki leleci u vrhunskim primjerima jesu duhovitost visoka reda. Ako se takav lelek kome ne dopada, to nije stvar lelekaa no onoga koji o njemu sudi. Takvi leleci znaili su dramsko-poetsku floskulu u procesiji pogrebnih obiaja. Na pitanje to je za nju znaio muki lelek, devedesetogodinja starica iz Pive odgovorila je piscu ovih redova: To mi je bilo ko najljepa pjesma. Iznimni, neuobiajeni leleci pamte se i prepriavaju, ali vie kao odstupanje od uobiajenih normi lelekanja, od poznate sadrine leleka, nego kao literatura. Dakako, u tome neuobiajenome leleku esto se otvaraju prostori i za umjetnost rijei. Odstupanje je prvjenstveno privilegija obdarenih lelekaa. U zoni B umrlo glasti domain, odlikovani ratnik iz balkanskih i Prvoga svjetskog rata. Lelekai dolaze i prolaze ne privlaei osobitu panju slualaca. Ali kad je zalelekao naj poznatiji leleka iz tih krajeva, utihnuo je uobiajeni agor mase. Ostarjeli seljak, glasoviti domain i ratnik, bio je poznat kao kritiar svake postojee uprave. On je tipini predstavnik
94
onih ljudi koji vazda dobro misle, ali ele da kritikuju svakoga ko to zasluuje. Posebno je toga starca vrijealo zapostavljanje ratova u kojima je on uestvovao. Nije prola nijedna vlast to ga nije pozivala na odgovornost kao ovjeka koji nema dlake na jeziku. Taj leleka kao otvoreni branilac starih vrijednosti privukao je panju mase koja oekuje da se kae neto otro i privlano. Leleka je ispunio sve uobiajene radnje i tipski je poeo lelek. Napomenuo je sve vrline umrloga, kao i znaaj njegove kue i bratstva. Onda je slijedei anrovsku mogunost da pozdravi umrle dodao: Pa kad doe, junae, u to jato sokolova s kojijema smo oba ratovali protiv Turaka i Austrije, pitae te orlovi kako nam je amo danas. Ne prepani se nevaljako od amonjijeh pijuna, kojijeh ima ka pljeve, no slobodno odgovaraj. Nita ti tamo ne mogu ovamonji pijuni, kam da im je! Kai, junae, ratnicima da se amo ne priznavaju stari ratovi ni prvi ratnici. Oni e ti povjerovat pa e ti dat sva priznanja koja ti amo nijesu data... Drugi primjer. U zoni F sahranjuje se ugledani domain, borac iz balkanskih i Prvoga svjetskog rata, predednik optine izmeu dva rata. Bio je oglaen kao mudar i poten ovjek, i kao predednik optine koji se jedinstveno snalazio u sloenoj poslije ratnoj situaciji u sandakome dijelu Crne Gore. Pokojnik je bio pristalica ujedinjenja, pa nije prihvatio prededniku stolicu koju su mu poslije kapitulacije Jugoslavije ponudili Talijani i separatisti. Tokom Drugoga svjetskog rata niti je saraivao s okupatorom niti se ukljuivao u narodnooslobodilaki pokret. Javno je upranjavao religijsko-vjerske obaveze. albenici se okupili u nevelikome broju, lelekaa nema ni priblino onome koliko bi odgovaralo nekadanjemu renomeu pokojnika. Nesporna je
95
Novak Kilibarda
injenica da su mnogi lelekai bili prikraeni nemogunou da istiu pokojnikove zasluge za narodnooslobodilaku borbu. Drugi su se ustruavali da istiu zasluge umrloga koje nemaju drutveno-politiku cijenu. Jedan stari leleka skrenuo je panju jednim neobinim detaljem svojega teksta. Navodimo njegov lelek: Aaaaa, lele mene, Sava Jovanov, za tobom, leleeeee! Lele, junae sa Skadra i s Bugarske i s Bojane njive i sa svijeh bojnijeh poljana u tri rata e je gorio pra pred oi junake! Lele, mudra glavo, veliki domaine i na domainski uitelju! Lele, Sava Jovanov, na preednie optine iz vakta i zemana kad smo ljude birali za preednike optine, leleeee! U klasino vrijeme, kojemu sutinski pripadaju i dva pomenuta lelekaa, znaajan leleka morao je imati pristojan graanski autoritet. Vaniji su bili ovjek koji lelee i ovjek za kojim se lelee no sadrina leleka. Po tome se lelekai izvjesno razlikuju od tuilica. Znaajna tuilica bila je jako potpomognuta i svojim solidnim graanskim ugledom, ali i ako ga nije imala mogla je u odreenoj mjeri nadomjestiti taj nedostatak pjesnikom snagom svojega teksta. Rijeju, tuilica je pjesma, a lelek je retorska tirada. Leleka kojega line mane sabijaju ispod nivoa graanskoga proeka nije se usuivao da zalelee za zajednikim pokojnikom. Sad se to stanje umnogome promijenilo. Meu mlaim lelekaima ima danas i onih koji ranije ne bi imali estih ansi da nastupaju. Poneki koriste obiaj da im se uje ime, da ih masa saslua htjela ona to ili ne, da dou do izraaja preko leleka. Stara generacija lelekaa gotovo se sasvim osula, obiaj spada na nii nivo ugleda i neminovno se gasi. Oba pomenuta lelekaa, koji su skrenuli na sebe panju odstupanjem od uobiajenih normi, umrli su: prvi prije deset, drugi prije petnaest godina.
96
enski leleci enski leleci naroito su bili postojani u onim krajevima e muki leleci nijesu bili ukorijenjeni. To je najveim dijelom zona C, posebno pleme Banjani. enskih leleka u manjoj mjeri bilo je i na onim prostorima e je muki lelek imao puno znaenje. U narodu se ne kae da ena lelee, nego da tui, a to tuenje blie se odreuje mjestom e se izvodi: uz nosila, kad se primie kui i sl. Meutim, u naunome razmatranju preporuljivije je to tuenje nazvati enskim lelekom da bi se izbjeglo mijeanje njegova znaenja s tubalicom, s kojom u knjievnome znaenju nema nita zajedniko. enski lelek nema knjievnoga znaenja, to je samo ritmiki organizovana reenica koja se izvodi uz normiranu melodiju. Vrijednost enskoga leleka mjeri se samo ljepotom glasa kojim se izgovara. Ljuto osiroele ene, kao sestre bezbratnice i majke koje su ostale bez jedinca sina, lelekale su i po godinu dana poslije smrti date osobe. Zorom, i to svako jutro, idui za stokom ili kakvim drugim poslom, lelekala je takva ena. Ako se u grupi, na nekom sprovodu, uz nosila, nalazi vie ena koje leleu, svaka je ponavljala reenicu koju je izgovorila prva, mijenjajui samo ono to je obavezna da uradi kao odgovarajua svojta umrloga. Na primjer: prva odlelee to je selo neveselo, moj evere, da bi druga ponovila to isto umeui u tekst umjesto moj evere striko eljo. Trea bi rekla prijatelju, a etvrta kojoj umrli nije u srodstvu izgovorila bi njegovo ime Pero bolan. Moe se upotrijebiti i neka afirmativna atribucija: to je selo neveselo, zor delijo. Uglavnom, potuje se osnovna smjernica teksta i stih koji uvijek mora biti dvanaesterac. Upitna rjeca sadri vokalizu, kadenca je prilino nagla, glas na kraju ponire, prosto se stropotava. Duine slogova izgledaju ovako:
97
Novak Kilibarda
tooooo je selo neveselooooo, mooooj Jovaneeeee! Uz nosila i kad se primiu kui ne leleu ene koje su iz oaloene porodice, no ene elbenici koje naglaavaju alost za umrlim i istiu potovanje njegove kue. To je kao i muki lelek aljenje racionalnoga a ne emocionalnoga smjera. U izuzetnim prilikama enski lelek moe biti poetski znaajan. Meutim, to nije enski lelek u pravome znaenju, nego u melodiju enskoga leleka i u stih dvanaesterac smjetena je tubalica. Pisac ovih redova sluao je prije dvadesetak godina jednu sestru bezbratnicu, u zoni C, kako uz melodiju enskoga leleka izgovara ovu tubalicu: Zakukajmo jednoglasno, gorska sestro. no ti ima svoga roka od kukanja Od ureva do Vidova bogme dana. A ja svoga roka nemam, kukavica, no u kukat dovijeka iskopnica! ena o kojoj je rije bila je tuilica. Ona je iz tubalica kojima raspolae pozajmila tekst i prilagodila ga enskome leleku i dvanaestercu. Lelekanje te ene nije samo izraz njezina bola no i drutvene obaveze; treba da se uje kako se dolino ponaa sestra bezbratnica. Da ta ena nije i tuilica, njezin lelek ne bi imao ni formu ni sadraj knjievnoga teksta, kao to ih imaju navedeni stihovi. enski leleci u Crnoj Gori sad su prava rijetkost. Mi smo posljednji enski lelek uli 1982. godine u zoni C. Usmena proza Sadanji sakuplja narodnih pria nailazi na tekoe koje nijesu pratile klasinoga sakupljaa. Sve je manje odgovarajuih
98
prilika za usmeno prianje. Narodna pripovijetka hoe prirodne uslove: sijela, porodinu atmosferu, kiridijsko putovanje, vojne logore, zatvore... Ako priu ne sretne, nee je uhvatiti! Vuk je u jednoj biljeci, i to nenamjerno, pokazao primjer prirodnoga ambijenta narodne pripovijetke. Veli on: Grujo Mehandi bio je trgovi i 1829. godine iao je nekakim poslom u Srbiju, pa kad se odonud ujesen vratio, sastanemo se u Zemunskome lazaretu. I ne imajui nikakva posla danju smo najvie spavali a nou pripovijedali. Kad ja ujem da on zna ovako mnogo i lijepih pripovjedaka, zamolim ga te mi ih on ondje napie, a uza njih i nekolike narodne pjesme... (Predgovor Srpskim narodnim pripovijetkama, Be, 1853). Kao to se vidi, u Zemunskome lazaretu dosadu su ljudi prekraivali priom, danju se spavalo a nou pripovijedalo. Ivo Andri je u Prokletoj avliji pokazao kako tamnika dosada nagoni ljude da se priom spaavaju. Pria hoe i porodinu atmosferu: kad roditelji i starije osobe s edukativnim namjerama priaju mlaima prie. U crnogorskim selima sve je manje prilika za usmeno prianje. Ono stanovnitvo to ga jo ima na selima prigueno je novim oblicima rada i prikraeno radio-televizijom da pria. Stara eljad nemaju u porodicama nekadanju poziciju: da priom prenose iskustvo na mlae. Novi medijumi ak su naerali stare osobe da vjetaki umeu u priu neke detalje pomou kojih ele da se predstave kao ljudi savremenih shvatanja. A sve i kad bi stariji ovjek htio u porodici da pria nema kome. Kao to je istaknuto omladina je pola sa sela, a oni to su jo one mislima su vie u gradu no na selu. Iskustvo stare prie ne nalazi kod njih prijemnika. Kad sakuplja doe do priaoca i kae mu svoju namjeru, ve je stvorena vjetaka atmosfera. Sad se prialac boji posljedica i nerado se preputa elementarnome toku prie. Otkako je seljak shvatio da njegova pria moe posluiti piscu kao materijal za obradu, postao je vrlo oprezan kao prialac. Posebno
99
Novak Kilibarda
nerado saoptavaju prie koje se odnose na pojedina bratstva, plemena, pojedince. Pojedini pisci u Crnoj Gori imali su grdnih nevolja zato to su se pojedina bratstva i plemena prepoznala u njihovim djelima. Najee su to ba oni pisci koji koriste narodnu priu kao materijal za svoju knjievnu radnju. Pisac ovih redova morao je od svojega roenog ujaka, visprenoga priaoca, posredno da zapisuje prie. Otvoreno nam je rekao da se boji da e se njegove rijei metnut u knjige da se ijedi svijet. Ujak je spadao u one priaoce ija je pria uvijek humorom podatkana. A najvie je priao o zgodovtinama pojedinih plemena i bratstava. U pamenju starih osoba ima jo pria koje nijesu zabiljeene, ali tih ljudi ubrzano nestaje. Knjievnik Dragan Lakievi uspjeno je zapisao prie od starih ljudi u Rovcima i objavio u knjizi Vuk i ajduk (Beograd, 1978). To je Lakievi uradio u pet do dvanaest, kako se kae. Vjerovatno je da bi mu se sadanji poduhvat na bilo kojim terenima mnogo manje isplatio. Posebni vid usmenoga prianja su tzv. vicevi. Ali ne bi se moglo nita posebno govoriti o specifinosti vica u Crnoj Gori. Crna Gora je vie predmet viceva no to je njihov proizvoa! Vic kao aljiva, ili satirina, anegdota, ili govorna karikatura ako se tako moe rei, danas najvie nastaje u gradskim sredinama. Intelektualci su njihovi najei tvorci. Prenosioci su im ljudi svih zanimanja, ponajmanje seljaci. Vicevi kod pravih seljaka, ako ih jo ima, ne nailaze na prijem, zato to se ne naslanjaju na linu kategoriju koja je ula u njihovo iskustvo. Viceva u dananjem njihovu obliku nije bilo u klasinoj usmenoj knjievnosti. Prostorno i nacionalno obiljeavati viceve bio bi isprazan posao. Dananje komunikacije su takve da vic za dan, za tren, moe prelaziti kontinente. Vicevi jesu vid usmene knjievnosti, ali oni nijesu vid narodne knjievnosti u njezinu klasinome znaenju.
100
II NARODSKA KNJIEVNOST Uvodna napomena U narodsku knjievnost idu tekstovi koje stvaraju pismeni ljudi oslanjajui se na narodnu knjievnost kao na svoj jedini izvor. Dok narodni stvaralac i ne pomilja da se svojim inom stvaranja moe izdvojiti iz kolektiva kome socijalno i ideoloko-politiki pripada, dotle narodski knjievnik ima svijest o knjievnome stvaranju kao drutveno-afirmativnome inu. Cilj narodskoga pisca, bilo da je slavoljubivoga, ideolokoga, politikoga, merkantilistikoga, bilo pak kojega drugog smjera, ne dozvoljava mu, eo ipso, da bude narodni knjievni stvaralac. Dakako, nivo stvaralake obdarenosti narodskoga knjievnika regulie njegovu umjenost da se slui poetikom narodne knjievnosti. Narodski knjievnik izlazi iz okvira etnokulture, kojoj narodni pjesnik i pripovjeda pripadaju najuoljivijim dijelom svoga iskustva. Narodni pjesnik mogao je biti svjestan umjetnike vrijednosti knjievnoga teksta koji stvara, ali nije imao svijest o njegovoj drutvenoj vrijednosti. Takvoga pjesnika najbolje je okarakterisao Vuk Karadi: Srbi jo ne poznaju vrednost svojih pesama (...) u mom prisustvu govorili su Milou da moje sakupljanje pesama nije nita drugo do sprdnja i besposlica (iz pisma Jakobu Grimu). Ovakvih pjesana ja bih mogao i vie ovdje dodati, ali se bojim da i ovo ne bude mnogo i da mi kakav od nove mode Serbljin ne rekne: Gle ta je ovome na um palo
101
Novak Kilibarda
te sljepake pjesne izdaje (iz predgovora Pjesnarice od 1814). Zaudo je da u narodu niko ne dri za kakvu majstoriju ili slavu novu pjesmu spjevati i ne samo to se tim niko ne hvali, nego jo svaki (ba i onaj koji jest) odbija od sebe i kae da je uo od drugoga. (Predgovor prvoj knjizi Srpskih narodnih pjesama). Narodni pjesnik nije bio u prilici da cijeni ono to sam moe stvoriti, a bio je openjen dostignuima kulture kojima sam ne raspolae. Pismo-knjiga za njega je neto slavno, carostavno i staroslavno. Starac Milija radovao se kao dijete kad je sluao Vuka kako ita tekst pjesme koju je sakupljau otpjevao uz gusle. Kao da veliki pjesnik od Kolaina nije vjerovao da tako necijenjena stvar, ta pjesma koja je svaija i niija a najvie prosjaka i sljepaka, moe iz knjige beediti. Filip Vinji nije se naljutio na sluge Lukijana Muickoga koji su mu dali konak u enari, i ko, i koji nijesu ni pomislili da uvee slijepoga prosjaka prepute pred arhimandrita iatovca, koji je blagovao u svojim konacima. Jakako, ni rob koji je Kleopatrine obline trljao mirisima nije ni pomislio da je kraljica ivo ensko eljade! Rijeju, i najvei stvaraoci, kao Vinji i Starac Milija, nijesu imali svijest o drutvenome znaaju svoga stvaranja. Nisku cijenu narodnih knjievnika naglaavala je i injenica to pjesniku-pjevau, kao i pripovjedau, knjievna sposobnost nije donosila nikakvu praktinu korist ni drutveni ugled. Vuk pria kako su Miloevi dvorjani u Kragujevcu zamjerali Starcu Miliji to je onako star pristao za manitim Vukom koga interesuju sljepake pjesme i besposlice. Sugerisali su starome pjesniku da mu je pametnije da pazi ljetinu i imanje no da bezjai s Vukom. Najvia afirmacija pjesnika-pjevaa samo mogla je dostii nivo ugleda koji dostiu ljudi bez ikakva drutvenog znaaja: prosjaci i slijepci. Moglo se dakle dostii ono to samo sobom nema nikakvu cijenu. Slualac narodne pjesme i prie nije bio opredijeljen da pita za onoga koji stvara, nego za onoga ko saoptava ono to je svaije i niije. Zato stoji injenica da je
102
Jakob Grim na osnovu tanih premisa donio pogrean zakljuak o kolektivnome postanku narodne knjievnosti. Znaajni prijatelj Vukov nemogunost pjesnika i pripovjedaa da cijene svoje stvaralatvo protumaio je kao nedostatak personalnosti pojedinanih stvaralaca u oblasti usmene knjievnosti. Narodni knjievnik nije bio u prilici da pria o svome stvaralakome procesu, niti prenosilac o mijenjanju teksta. Niko ga od slualaca o tome nije ni pitao, a da je sam pokuao o tome da pria, to nikoga ne bi interesovalo. Kad Vuk saoptava podatke o ljudima od kojih je dobio pjesme i prie, on nastoji da ugodi grimovskome shvatanju narodne knjievnosti, ali i da projicira svoje uvjerenje koje se bitno razlikuje od Grimovoga. Veli Vuk da je pjesmu o enidbi Maksima Crnojevia sluao jo u etinjstvu, i kasnije, vie puta, ali dok nije naiao na Starca Miliju nije srio pjevaa koji je dobro saoptava. Ako se uzme izdvojeno ta Vukova izjava, dalo bi se zakljuiti da on na pjevaa-pjesnika gleda samo kao na prenosioca kolektivnih knjievnih tekstova. Meutim, tako je za Vuka bilo oportuno da govori jer se trebalo slagati s vodeom kolom o narodnoj knjievnosti. Ali Vuk ne bi bio Vuk kad ne bi u svemu i svuda mislio svojom glavom. U vrijeme svemone grimovske kole, koja narodne knjievnike smatra prenosiocima, spikerima, Vuk objavljuje lapidarne ali sadrajne monografije pjesnika-pjevaa i pripovjedaa, ime upravo indirektno saoptava svoje uvjerenje u njihovu knjievnu kreativnost. Tako on na neprimjetan nain u stvari vodi polemiku s Grimom. Jo u predgovoru Pjesnarice od 1814. godine, dakle na samome poetku svoga sakupljakoga rada, Vuk pokazuje da vjeruje u umjetniki udio pojedinca u formiranju jednoga knjievnog teksta. To se ogleda u njegovu uenju to stvaraoci ne cijene svoju kreativnost. Ali je zaudo da u narodu niko ne dri za kakvu majstoriju ili slavu novu pjesmu spjevati. Ukratko, narodni knjievnik, nepismeni pisac, razlikuje se od pismenoga
103
Novak Kilibarda
knjievnika nemogunou da ocijeni svoju stvaralaku vrijednost, - ono to je nekih puta nedostino i najveim stvaraocima pisane literature. A ko je to u pjesnikoj snazi stvarno nadmaio Starca Miliju, to to ide ispred enidbe Maksima Crnojevia i Banovi Strahinje? Narodski pisac, najminorniji kao i najznaajniji, ima odreeni cilj kad se prihvata pera. Andrija Kai Mioi projektovao je kroz svoje narodske pjesme i slovinske i katolikovatikanske ideje. Vladika Petar I Petrovi opolitizovao je svoje deseterake pjesme koliko i svoje poslanice koje namjenjuje plemenima da bi u plemensko-bratstveniku svijest ucijepio svoju dravotvornu politiku. Njego pjeva deseterake pjesme Kula uruia i ardak Aleksia 1847. godine, dakle ne kao poetnik no kao pjesnik Gorskoga vijenca. Htio je vladika da svoje ideoloko-politike namjere projektuje kroz pjesme koje se slau s narodnim sluhom. S naglaenim ideoloko-politikim ciljem pisao je Svobodijadu u popularnome osmercu. Po svemu izgleda da je Njego pjesmu o smrti Batria Petrovia, iz etvrte Vukove knjige Srpskih narodnih pjesama, koju je saoptio Grahovljanin uro Milutinovi, preradio i taj prepjev unio u svoju antologiju Ogledalo srpsko. Uklonio je Njego iz Vukove varijante misao o hrapavim odnosima Crnogoraca prema raji iz Hercegovine i pjesmu ideoloko-politiki opredijelio shodno svojim interesima. Vojvoda Mirko Petrovi dobro je pazio, kao pjesnik Junakoga spomenika, na dravniki ugled svojega brata knjaza Danila i svojega sina knjaza Nikole. Stari vjetak openio je ne samo kaluera Duia, kome je diktirao pjesme, nego i neke istraivae svojom skromnou da ne opjeva bitke u kojima je komandovao. Veliki vojvoda i pacifikator Kua samo je formalno bio nepismen: nije poznavao slovne znake, ali je nivo njegova poimanja istorije, politike i interesa dinastije daleko nadmaivao nepismenoga narodnog pjesnika, njegova savremenika. I Petrovi u svome knjievnom poslu ipak je najvie bio narodski
104
pjesnik. Teko je vjerovati da je pariski ak i dugovjeki kralj bio sposoban samo za stih i kompoziciju pjesama koje je postigao. Da je mogao vladati i savremenijim knjievnim formama to pokazuju i neki detalji u njegovu knjievnome radu. Meutim, Nikola I prvjenstveno je bio monarh i politiar - pjesnik u politici i politiar u poeziji, kako je reeno. Sve to je radio na knjievnome planu bilo je sraunato na polzu njegove dinastije i politike. Kao maestralni poznavalac antropologije svojih agonalnih, borakih, plemensko-bratstvenikih i nepismenih saplemenika i podanika, pjevao je literaturu koja e mu efikasno sluiti. Birao je adekvatnu tematiku i saoptavao je osmercem i desetercem, stihovima koji su smjeteni u sluh crnogorskoga naroda: u kolu se pjeva osmerac, tubalica bez pripjeva je osmerac, guslarski deseterac prosto je pratio disanje. Nikola I u Novijem kolima dozira plemensku i bratstveniku ast ni manje ni vie nego koliko je dinastiki i politiki predvidio da e biti oportuno. Poznato je kako su plemenici ili u pogibiju: jedni da bi opravdali pohvalu koju je izrekao gospodar, drugi da bi se domogli junake asti koju im je gospodar preutao. Kad je trebalo knjazu alijas kralju da dojueranje neprijatelje savije u poslune podanike, ispjevao je pjesmu o slavnim begovima, Ljuboviima. Pokazao je kako su najuveniji begovi bili ljudi i junaci. Takvom pjesmom o Turcima postizao je dva cilja: u liku najahalca i nedelikatnoga bega Lakeia, koji preotima vjerenicu mladome Ljuboviu, ukazivao je na skorojevie, a u liku bega Ljubovia na sojevie i aristokraciju. U vrijeme buenja demokratske svijesti u Crnoj Gori Nikoli I vie su odgovarali sojevii pa neka su i Turci no skorojevii koji su demokrati. Znao je Nikola I koje e begove opjevati: Trista bega na Ercegovinu, a kad bee Ljuboviu doe tu ne bjee bega avoljega!
105
Novak Kilibarda
S druge strane, Gospodar se takvom pjesmom pokazao kod muslimanskoga ivlja, koji je prihvatio dravljanstvo Crne Gore, kao jemac njihove ravnopravnosti i potovanja. S istim ciljem ispjevao je on i knjievno uspjelu pjesmu Turinu. I njegov Mali sorski ustanak plod je politike inspiracije. Prema tome, Nikola I Petrovi je kolski primjer narodskoga pjesnika koji ima jasno postavljene ciljeve kad sijeda za pisai sto. Da je mogao izvui vie dinastike i politike koristi iz drugaijih knjievnih formi, on bi drukije i stvarao. Njemu je narodna knjievnost sluila kao glavni uzor zato to je svoje djelo namijenio podaniku koji i ne zna za drugu knjievnost osim za narodnu i narodsku. Rezimirajui, narodska knjievnost nije samo ona iji pisac ne umije drukije da pie osim kao imitator narodne knjievnosti, nego i ona knjievnost koja se uklapa u klie narodne literature zato to joj to slui odreenim jasno postavljenim ciljevima. Narodski pakvilski stihovi Pakvilskih stihova bilo je i u vrijeme nae klasine narodne knjievnosti. O njima opirnije obavjetava Vuk Karadi u predgovoru prve knjige Srpskih narodnih pjesama lajpcikoga izdanja. Veli Vuk: Ovake se smijene pjesme i danas esto spjevaju po narodu, no budui da nijesu ni od kakvih vanih i opte poznatih dogaaja, zato se i ne razilaze nadalje, nego e postaju tu i ostaju dok se ne zaborave (...) Ovake se pjesme ponajvie spjevaju oko enidbi, kad se togod smijeno dogodi, npr. kad se svatovi posvaaju, pa kome razbiju glavu ili ga odadru batinom po leima (ali da koji padne mrtav, onda se aljiva pjesma ne bi ni pjevala); kad kome pobjegne ena, a osobito kad se enidba pokvari ili kad otmiari ostanu jalovi. Vuk Vrevi dokazuje da je Njego, kad mu je bilo petnaestak godina, sastavljao aljive pjesme. Po Vreviu, to Njegoevo prvo originalno soinjenije bila je jedna presmijena, i vie
106
satirina no istorijska, pjesma, koju je on vie puta, kradimice od vladike, acima uz gusle pjevao, o nekakvim eklikim svatovima, tako vjeto da se i sam vladika, sluajui ga jednom iz elije, u sav grohot smija. Neosporna je injenica da se Njegoev stihovan prvijenac oslanjao na uhodanu narodnu naviku da se spjevaju aljive i satirine pjesme. Iako ne raspolaemo primjercima takvih stihova, moe se pretpostaviti da takve pjesme nijesu imale valjana ugleda. Sama injenica da je mladi Rade Tomov krijui acima pjevao, sklanjajui se od vladike Petra I, znai da pjesma nije bila prilina, ne samo za manastirsku atmosferu, nego je imala tretman nepristojnoga teksta, koji moe biti nezgodan za bratstvenike i plemenske odnose. Grohotni smijeh Vladiin, kad je ipak uo tu pjesmu, vie govori o uspjelim humornim trenucima u pjesmi buduega velikog humoristikog pisca (kakvim se Njego pokazuje opisom Draka u Mlecima), nego o drutvenoj cijeni takve poezije. Uostalom, karakteristika koju je Vuk dao toj vrsti pjesama moe da obuhvati i pakvilske stihove koji su se javljali u Crnoj Gori tokom razvitka klasine usmene knjievnosti. Meu tekstovima koje je Vuk naveo u pomenutome predgovoru nema stihova koji bi danas mogli privui interesovanje italaca. Ti stihovi ne doturaju do dananjega itaoca nijednu strukturu koja je bila namijenjena ondanjim sluaocima i koju su oni prihvatili. inilac kominoga koji je bio evidentan za ondanje sluaoce danas nije vie to isto za dananje itaoce. Samo pjesme od vanih i optepoznatih dogaaja koje su umjetniki savrene uspijevaju da preu most od sluaoca ka itaocu. Pjesme koje navodi Vuk i pominje Vrevi ostvarene su kao epska stilizacija dogaaja koji nema epski nivo, pa se inilac kominoga iskazivao u raskoraku izmeu epske forme pjesme i njene neepske sadrine, izmeu teme i naina obrade teme. U tim pjesmama seoski potok pretvara se u iroku rijeku po kojoj
107
Novak Kilibarda
plove emije, ovjeuljak kome je pobjegla ena poslije prve brane noi, i svatovi koji nijesu uspjeli da odre nivo svatovskoga obiaja, stavljajui se u poznate epske formule o junakim podvizima i enidbama. Te pjesme ne bi se mogle nazvati ni parodijom ni travestijom zato to ne izvrgavaju smijehu drutveno relevantne inioce. ak one ne pripadaju ni burlesci zato to se u njima govori samo o ljudskim nezgodama. Moda bi se mogli pronalaziti neki zraci burleske u tome to pjesme obuhvataju nemo pojedinaca da se pridravaju uobiajenije normi ponaanja, ali, kaemo, traenje takvoga smjera njihova bezmalo je natezanje. Njihovi stihovi ne parodiraju ni narodnu pjesmu od vanih i optepoznatih dogaaja, zato to se ljudi koji stvaraju pakvilske stihove s najdubljim potovanjem odnose prema ozbiljnim narodnim pjesmama. Te pjesme ne izlaze iz okvira sprdaine, magare nja, one nemaju ni etiku ni estetsku orijentaciju. One su u osnovi svojoj nehumane: najee napadaju na nezgode maloga ovjeka koji je i bez tih nezgoda drutveno unien. To stihotvorstvo imalo je kratak vijek - e postaju tu i ostaju dok se ne zaborave. Propada ta pjesma brzo zato to se nije domogla niijega duhovnog interesovanja; to je bila pjesma-sprdalica koja razonodi ovjeka dok obitava u nusprostorijama. Mogli su ljudi izgoniti ubre na njivu i gredom sluati nekoga da prepriava te pjesme. One su se samo prepriavale, nijesu one pjevane uz gusle. Tu je pjesmu saoptavao kakav eret, sprdalo, rugalica, odrecitovao a sluaoci razglavljivali vilice ne od smijeha no od kikotanja. Tu slualac nije doivljavao konkretnu pjesmu no se zacjenjivao od kikotanja zamiljajui neemurna komiju, ili poznanika, kako je s vjerenicom ljubom uao u svilenu branu lonicu, iz koje e ona ve ujutro pobjei ni ljubljena niti milovana. Te su pjesme bile uvijek kratke, nijesu traile nikakvu posebnu priliku da bi se saoptavale, to je dnevna stihovana sprdaina. Pisac ovih redova ea se procesa improvizacije jedne pjesme sprdalice. To je bilo neposredno poslije Drugoga svjet108
skog rata u zoni C. Kosila je grupa ljudi na imanju jednoga vienog domaina. Na suednome imanju bila je grupa kosaca, meu njima i jedan koji nema ni ugled kosca ni bilo kakvoga poljoprivrednog radnika. Nije on bio zloradnik, nego neznaven ovjek, neumjetan, kao da mu je ped meu oi. Kosa mu je toga dana data samo zato da ne bi pravio skandal grajom to mu brat i otac ne dozvoljavaju da radi kao ostali ljudi. Kao to se zna, u stoarskim krajevima, kakva je zona C, kosidba je imala ugled epske, muke i muevne radnje. Izabrani kozbaa ima stvarno prvijenstvo meu koscima, on sijeda u elo trpeze, preda nj se stavlja plee, dava mu se prva aa i prva mu se zdravica namjenjuje. Da bi kozbaa bio to to jeste mora da imponuje ne sirovom nego umjetnom snagom. To nije premlad kosac, no zrio momak ili, jo ee, sredovjean ovjek koji se opasao snagom, sastavio u ivot, spuio u peenice. Kozbaa treba da je gledan i u moralnome znaenju, u najmanju ruku treba da je moralno formirana osoba. Moda bi se moglo ovako rei: priznati kozbaa morao je imati kvalitete koji su pretpostavka za junake podvige. Obini snagatori ne uivaju ast kozbae. E pa u atmosferi koja je opisana, iskompleksirani N. htio je da kosi, da se pokae u mukoj radnji, da se pomijea s ljudima. Bio je neoenjen, a znao je da karakteristika ne zna da kosi katastrofalno sniava ugled enjenika u oima evojaka. Kosidba i sposobnost za vojsku bili su nezaobilazni uslovi za status zdrava i pametna momka, za enjenika. I veselome N. dali su da kosi. Ali na njegovu alost, brzo je slomio kosu. Skandal je bio na pomolu: N. je bio raspoloen da dokazuje kako mu je namjerno data slaba kosa, da mu je podvaljeno. Da bi se prolo s manje glavobolje, otac uvrijeenoga N. dao je sinu svoju kosu. Ali nije dugo potrajalo, N. je slomio i oevu kosu. Kao ovjek koji ne zna da kosi, uz to jo uzbuen okolnostima konkretnoga dogaaja, brzo je slomio i drugu kosu. Nije se vie svaao, posramljen pobjegao je kui.
109
Novak Kilibarda
U onoj veoj grupi, na uglednome imanju, bio je i jedan kosac koji je bio poznat po sposobnosti da sve to uje moe da sniti u stikove. On je onako kosei naglas improvizovao pjesmu o dogaaju o kojemu je rije. Pjevao je snienim glasom da ga ne bi ula grupa koja je tetovala dvije kose. Pjesma je bila u desetercu, a priala je kako N. uzaludu radi u J, u njegovoj zgradi, kako je kozbaa pravi koji upa, pase ko ostali bravi. Otac mu se ljuti, ali brao udit mu se nije jer je kose tetovao dvije, on je tetovao tri-etiri banke kupio bi gae i opanke. Kosci su se smijali, mlai i neozbiljniji vie a zreli ljudi i ozbiljni domaini tek toliko. Stvar s koscem N. upravo je bila muna. Ljudi su saoeali s ovjekom koji ima neznavena sina, kome uz to javno puca i bruka i teta. Uvee, kad je kosidba zavrena, pa poslije veere, guslar je pjevao pjesmu o sarajevskome atentatu, atmosfera se sasvim promijenila: u prilici za pravu pjesmu nije moglo biti ni pomena o sprdalici. Ona je ve bila spala na neozbiljne osobe, na sprdala i ecu. eca su je izvjesno pjevala u igri, ali ne e sluaju roditelji koji ne ele da kvare odnose s komijama zbog sprdalica i besposlica. Pakvilskih stihova bilo je u izobilju u Crnoj Gori poslije Prvoga svjetskog rata. Slijedei tekuu politiku, pjevalo se kako je kralj Nikola ukro vola / i uteko pro Kotora, ukrao je i maku i uteko u Njemaku. Politike partije sluile su se narodskom pakvilom kao efikasnim orujem za obraun s protivnicima. Prizivalo se ono na to su Crnogorci najoetljiviji: stare mane bratstva i plemena i mane pojedinaca koje su njihov produetak. Neiji je predak krave muza dok su se drugi borili, neiji preci bili su turski dugumai, neiji otac je pod kotulu eni bio dok su se Crnogorci ekli na Vujem Dolu, neko nije poginuo u boj ljuti, no na vrata od pojate ili je pao s murve. Slobodnije ponaanje ena za vrijeme vapske okupacije pakvila nije zaobilazila.
110
Bilo je politikih aspiranata da odstupaju od preuzetoga avansa pred opasnou od sprdalice. Bio je takav ovjek u opasnosti da mu se javno iznesu tamne mrlje prolosti to bi za prosperitet njegove porodice, posebno za udaju evojaka i enidbu sinova, imalo vrlo loe implikacije. Infamna pria o pojedincu i njegovoj porodici, noena osmercem ili desetercem, nalazila je puta jednako do pismenoga i nepismenoga svijeta. Tokom Drugoga svjetskog rata pakvilske stihove koristile su protivnike strane i to vrlo uspjeno. Unieni graanski autoritet pojedinca imputiran je i politikoj struji za koju se opredijelio. eamo se kako su kolaboracionisti iskoristili zanimanje jednoga ovjeka za omalovaavanje partizanskoga pokreta. U zoni C bezemlja M. bio je i socijalno i psiholoki opredijeljen za pokret koji proklamuje socijalnu jednakost i drutvenu pravdu. I on se portvovano ukljuio u partizanski pokret, dokumentujui svoju odluku ratnikom hrabrou i izvravanjem i najteih zadataka. Meutim, njegova iskrena opredijeljenost vie je donijela tete nego koristi partizanskome pokretu u tome kraju. Pjesma sprdalica se postarala da istakne zanimanje M. koje je u zoni C smatrano nedostojnim za pravoga plemenika i bratstvenika: M. je bio kopac svinja i kalajdija. Osmeraka sprdalica identifikovala je partizane sa kopikrmaama i kalajdijamagurbetima. Nudila je ona i lascivne opise svinjskih genitalija s kojima barata borac i partizan M. U bratstveniko-plemenskome poretku odnosa inilac identifikacije jako je istaknut, pa je bilo starih oeva koji su govorili sinovima: E nee vala pro mene iva u partiju e ima mjesta za kopikrmae i kalajdije. Najnovija, sadanja, narodska sprdalica u Crnoj Gori naslijedila je sav rekvizitarijum ratne i poslijeratne sprdalice, ali je poprimila i izvjesne specifinosti. Dananja stihovana pakvila u Crnoj Gori ne prati drutveno-politike dogaaje. Njena trajna osobina - nema nje moralnoga ni politikoga stava - ispoljava se sad u punoj
111
Novak Kilibarda
ogoljenosti. Narodska sprdalica nema snagu oponiranja, ona je prevashodno poltronska i udvaraka. I kad oponira vlastima to je kao bajagi, to je upravo vid udvaranja kroz formu oponiranja. Dakle, njena tzv. otvorenost iz doba predratnih stranakih borbi sad je sasvim izostala. Evo jednoga primjera. U gradu U. tokom jednoga mandata bio je potpredednik optine musliman . Neposredno poto je otiao na novu dunost koja nije politikoga karaktera, nije mjesto od vlasti, javila se o njemu pjesma sprdalica koja je u apirografskim kseroks kopijama rasturena na razne naine. U dosljedno rimovanoj pakvili blati se . kao poturica, pominju se njegovi preci kao vjekovni neprijatelji slobodarske nae zemlje, preporuuje mu se da se gubi u Aziju e mu je leglo, prolazi se kroz porodini i drutveni ivot toga ovjeka. A stvar je u ovome. Muftaroi koji su na nezakonit nain htjeli da rijee neka svoja pitanja, da posvravaju poslove koji idu mimo zakonskih i moralnih normi, sudarili su se sa savjesnim radom potpredednika . Dok je bio na vlasti od sprdalice nije bilo ni pomena, kao to je ne bi bilo da je i dalje ostao na istome poloaju. Sama injenica da sprdalice sastavljaju osobe koje nemaju formiran graanski moral, pretpostavlja ih kao plaljivce i kukavice. Sprdalicom su se svetili za neostvarene muke kad je ovjek siao s vlasti, ali se ipak ispod nje nijesu potpisali. Malograanin i filistar zna da kae: Ne vrni avole repom, ko zna ta nosi dan a ta no, uvaj se i bog e te uvati. Tipina narodska pakvila, stihovana sprdalica, u Crnoj Gori u poetku ima veliku kafansku i arijsku popularnost. Graani koji nemaju ozbiljnijega posla, i koji prekrauju vrijeme u kafani, u sprdalicama pronau oblik razonode. Stihovi se itaju, nagaa se ko bi mogao biti pjesnik, dotura se tekst iz ruke u ruku, razglavljuju se vilice od kikotanja, osanja. Ali kako popularnost naglo doe tako i proe. Kao to bi rekao Vuk, budui da nazovi pjesma nije od vanih i optepoznatih dogaaja, ona ostaje e je i postala, i nepovratno se gubi.
112
inilac identifikacije ne ide naruku trajanju sprdalice. injenica da ozbiljniji i vieniji graani ne itaju sprdalice - oni najee odbiju ponueni tekst pakvile, opomenu imitatore da se valja kloniti takve literature. A onda se deava jedan psiholoki fenomen. One osobe koje su najvie rasturale apirografisane i kserografisane kopije pakvile, koji su saznali ko je tvorac, koji su ga hvalili i oboavali, poinju da se klone i pjesnika i njegove pjesme. I ne samo to se klone, nego nastoje da se priblie licu koje je napadnuto pakvilom, spremni su da ga upoznaju s itavim istorijatom nastanka i rasturanja sprdalice. Tako oni opstaju u granicama istoga morala i kao popularizatori pakvilskoga pisca i kao njegovi grobari. I tako se oni ponavlja ju od sluaja do sluaja. ovjek bez formirane linosti prihvati sprdalicu nadajui se da e dobiti neto na drutvenoj cijeni, a im oeti da mu nije priutila nikakve koristi bjee od nje. ak se uplae to su bili njeni popularizatori pa nastoje, opet shodno svome psiholoko-moralnome integritetu, da se vrate na poetni poloaj. Da bi to postigli ne zadovoljavaju se raskrinkavanjem istorijata sprdalice, nego na javnost iznose postupke pjesnika sprdalice koji su predmet interesovanja organa gonjenja i sudstva. Tada se najee formira novi odnos pisca i itaoca koji bi bio dostojan samo dugake pjesme sprdalice. Ukratko, dananja stihovana narodska pakvila jeste drutveni fenomen koji bi trebalo interdisciplinarno istraivati. Posebno bi tu imali posla sociopsiholozi, antropolozi i andragozi. Nauka o knjievnosti mogla bi da istrai slubu deseterca i osmerca u pakvili ija se leksika razlikuje od ratne i predratne sprdalice. A kao knjievni tekstovi savremene crnogorske pakvile su beznaajne.
113
Novak Kilibarda
Zakljuak Preduzimati sistematsko zapisivanje nepoznatih narodnih pjesama i pria u Crnoj Gori jedva da bi imalo svrhe. Umjesto toga treba interdisciplinarno istraivati savremeno crnogorsko selo, pa e u kontekstu takvih poslova i posljednji ostaci narodne knjievnosti nai svoje mjesto. Izuzetak je donekle tubalica, koja iako je u procesu opadanja moe jo pruiti knjievno ineteresantan tekst. Posebno treba pratiti distribuciju klasinih formalnih sredstava u procesu preovladavanja doslovno rimovane tubalice. I narodsku knjievnost treba posmatrati u okviru materijala koji interesuje antropoloku grupu nauka. A najbolje primjere epske narodske poezije treba istraivati kao reintegraciju narodne epike na novim osnovama. Recepcija narodske knjievnosti jeste fenomen koji prelazi okvire interesovanja nauke o knjievnosti.
114
ASPEKTI HRIANSKE RTVE U CRNOGORSKOJ USMENOJ EPICI U procesu uslova za razvitak usmene epske poezije koja prati crnogorsku borbu protiv Turaka aktualizovao se borbeni profil hriansko-rtvenikoga predanja koje se u usmenoj epici sa starijom tematikom identifikuje s kosovskim martirstvom koje je u usmenu tradiciju unijela postkosovska despotsko-klerikalna politika. Forsiranje jedne dimenzije kosovskoga predanja znailo je korekciju ne njegove ontoloke sutine, nego pronalaenje praktinoga puta za korienje te sutine. Dok je za vrijeme rajetinsko-podanikoga zatija, od pada Zete pod tursku vlast do kraja VXII vijeka, hriansko-rtveniki kosovski podvig postulirao svoju ideoloku slubu prvjenstveno dejstvom na planu uvanja vjere rajetinsko-podanike svijesti, dotle je u procesu sazrijevanja odluke da se otkae poslunost turskoj vlasti u nahijskoj Crnoj Gori, i time otvori front borbe neprestane, kako se to pjesniki reklo, naglo poprimio ulogu teorije oruane borbe za osloboenje od Turske. U srednjovjekovnim knjievno-teolokim spisima o Kosovskome boju, kao i u usmenim pjesmama kojima su ti spisi pruali, preko crkvene propagande, ideoloke propozicije, vitez koji ubija cara ne predstavlja vrhunac kosovskoga podviga. Za nasljednike kneza Lazara, kosovskoga martirskog pobjednika, koji su bili, u spregu s crkvom, politiki cenzori knjievno-teolokoga tumaenja kosovskoga fizikoga poraza, kao i za rajetinsko podanitvo, koje nije zainjalo mi sao o realnijim istorijskim perspektivama oslobaanja, podvig
115
Novak Kilibarda
viteza to ubija turskoga cara nije prelazio okvire jednoga od detalja u kontekstu kosovskoga predanja. Takav vitez nije mogao da znaajnije ideoloki uzbuuje postkosovsko vrijeme zato to je apologetika kosovskoga martirstva jasno isticala injenicu da ideja za podvig potie od Lazara. Ubistvo cara Murata moglo je najvie da znai samo najistaknutiji detalj fizike konkretizacije Lazareve ideje. U kosovskim pjesmama kao i u spisima, svaki potez kosovskoga dogaaja ideoloki je determinisan odlukom kneza Lazara da se rtvuje za mueniki vijenac, odnosno da svoje zemaljsko carstvo prinese na rtvu u ime vjere. Svetenstvo, koje su obavezivali liturgijski zahtjevi da u crkvi pominje Lazarevu rtvu, i usmeni pjesnici-pjevai, kao stvaraoci koji po logici stvari prenose ideologiju narodnoga kolektiva kome pripadaju, u stihovanu povjesnicu. Dakle, svetenstvo i pjesnici kao relevantni prenosioci kosovske martirske ideologije predstavili su Lazarevu rtvu kao vrhunac kosovskoga podvinitva. Otuda logino slijedi injenica da je podvig viteza koji ubija nevjernikoga cara uzdigao autoritet cara Lazara time to nije pokazao autonomnost svoje ideje da uini podvig u ime cilja za koji se Lazar svjesno rtvovao. Tako se u irem ideolokom kontekstu kosovskoga predanja problem uvrijeene asti viteza ograniavao na povod podviga. Njegov uzorak, meutim, olien je u dubokome slaganju viteza s idejom koju je dedukovao Lazar. Prema tome, formiranje obilievskoga kulta i uspostavljanje vjere Obilia, koju je do vrhunca doveo Njego, nije povlailo za sobom pomjeranje slojeva u hriansko-rtvenoj strukturi kosovskoga predanja. Vitez koji ubija cara, nazvan Milo Obili, u vrijeme slobodarskoga osvjeivanja u Crnoj Gori, poetkom XVIII vijeka, zaklonilo je svojom vitekom irinom sav kosovski kult. Ali ne kao njegova ideoloka korekcija, nego kao afirmacija uloge fizikih inilaca u procesu kosovskoga rtvovanja. A to je hristovski smjer preko fizike rtve ide se u nebesku pobjedu! Ideoloka odanost prema Lazarevu kosovskome
116
rtvovanju ne samo da je i dalje ostala potpuna, nego je i osobito naglaena injenicom da je ubistvo turskoga cara Murata mjera hriansko-rtvenike indoktrinacije svijesti Miloa Obilia. Njego u Gorskom vijencu daje sliku procesa kanonizacije obilievskoga podviga kao jedine mogunosti da se u Crnoj Gori na poetku XVIII vijeka slui hriansko-rtvenikom kosovskom moralu. Protagonisti borbe, kao probueni dio naroda, zagovaraju vjeru Obilia, za razliku od rajetinskih podanika koji Miloa prizivaju samo kao svijetlu taku svoje istorijske prolosti, kao junaka koji mrcino krunu ne uputi. Granica izmeu pasivne i propagandnoaktivne slube kosovskoga predanja istaknuta je stepenom mrnje onih koji su rijeeni na rtvu prema neosvijeenima. Njegoev junak u Gorskome vijencu, Vuk Miunovi, s prezrenjem gleda na Crnogorce koji idu u svatove Sulja barjaktara. Veli: Mrzni su mi oni nego Turci... Badava se inate s Turcima, kad im liu ka paad sahane! Rijei Vuka Miunovia precizno definiu razdvajanje preventivne slube kosovskoga podviga od njegove nove slube kao borbene teorije. Milo je za ustanike ertva blagorodnog uvstva i udo vitezovah. Vitez koji je rajetinu sluio za moralno pribjeite postaje za ustanike grom stravini te krune razdraba, sila koja prestol srui a tartar uzdrma. Protagonisti borbe uzgajaju Miloev podvig za svoj vrhovni zavjet, koji znai da pred Miloem treba da se podnose rauni u zaumnoj egzistenciji. Ustanici religiraju s Miloem onako kako su preporuivali kosovski klerikalski propagatori da treba religirati s Lazarom, carem nebeskim! Njegoev Mustaj-kadija naao je pravu rije za novonastalo sluenje obilievskoj religiji u Crnoj Gori. On kae:
117
Novak Kilibarda
Malo ljudstvo (...) Krtsu slui, a Miloem ivi (...) Milo baca u nesvijest ljude, al u pjanstvo neko preerano! Primijeeno je da se Milo Obili pominje u Gorskom vijencu dvanaest puta. Njegoevi istrebitelji poturica u Gorskome vijencu samo Boga ee spominju no kosovskoga zaetnika koji je grom stravini te krune razdraba. Njego je definisanjem odnosa izmeu probuenoga dijela naroda i ivlja koji nema svijesti o osloboenju u stvari dao sintezu te stvarnosti koja je opjevana u crnogorskoj usmenoj epici drugoga repertoara. U pjesmi Sinovi Obilia, koju je redigovao Njego prema svojim ideolokim nazorima, najpotpunije se izraava produenje hriansko-rtvenikoga kosovskog predanja u usmene epske pjesme crnogorskoga drugog repertoara. Odreivanjem datoga naslova pjesmi, kad je unosio u Ogledalo srpsko, Njego je implicite naglasio da je strukturni kalup kosovskoga hriansko-rtvenikoga predanja u pjesmi ouvan. Upravo da se podvig Nikca od Rovina ispoljavanjem u formi sluenja vjeri Obilia kree na ravni Lazareve martirske ideje. anrovska forma ekspozicije pjesme Sinovi Obilia iskazuje jedno dublje znaenje u kontekstu pjesme. Podeanjem junaka na njihovo ubjeenje, da bi bili kadri da uine obilievski podvig, u stvari se istie prilinost zaetnika-junaka da slue hrianko-rtvenikoj ideji kosovskoga predanja. Slavlja iz planine, koja podea Nikca i druinu mu na obavezu rtvovanja, jeste specifikacija knjige od Bogorodice iz koje Lazar ita alternativnu poruku da se privoli jednome od dva carstva nebeskome ili zemaljskome. Zanemarivanje svih linih motiva vitezova koji se spremaju za podvig u pjesmi Sinovi Obilia podrazumijeva ideoloko118
-religijsko ubjeenje da se treba rtvovati za krst asni i slobodu zlatnu. Nukleus martirskoga podviga kosovskoga predanja, koji se zaeo u postkosovskoj politici vazalne srpske Despotovine, lako je primjetljiv u pjesmi, dok je strukturni kalup kosovske rtve izvjenso prikriven Nikevijem govorom koji je primjeren suvoparnoj naraciji usmene crnogorske pjevanije drugoga repertoara i nadojen plemensko-bratstvenikim agonom. Navodno Nikevo odluivanje na podvig zbog slave koja bi uslijedila da priaju do poslijed ljudi, jeste realistiki plemensko-bratstveniki oblik produetka Lazarevoga rtvovanja za vijenac muenika i za nebesko carstvo koje je uvek i doveka, kako se kae u pjesmi Propast carstva srpskoga iz Vukove zbirke. Poreenje iskaza iz dvije pjesme, Sinovi Obilia i Propast carstva srpskoga to jasno potvruje Lazar: Mili Boe, to u i kako u? Kome u se privoleti carstvu: da ili u carstvu nebeskome, da ili u carstvu zemaljskome? Ako u se privoleti carstvu, privoleti carstvu zmaljskome, zemaljsko je za maleno carstvo, a nebesko uvek i doveka. Car volede carstvu nebeskome, a negoli carstvu zemaljskome... Nikac: Sluajte me oba pobratima! Turci su se posilili ljuto e je umro vladika Danilo,
119
Novak Kilibarda
poginuo Miunovi Vue s pobratimom urakovi Jankom, e ostala zemlja bez glavarah. Ve na noge, ako Boga znate da junaki, brao, poginemo, rad slobode i rad oteestva, da priaju do poslijed ljudi za junatvo do tri pobratima! Spomente se da smo uglavili: kako na nas turska doe vojska, da oemo, brao, uiniti to i Milo su dva pobratima na Kosovu te cara ubie i besmrtno ime zadobie... Nikac stremi boanstvu svoje etike, Milou Obiliu, onako kao to je Lazar stremio oreolu muenika. Ideoloki kalup Lazareve rtve ocrtava se i u injenici da se crnogorski junak odluuje na rtvu u ime plemena crnogorskih na koja vojti ehaj-paa, onako kao to se rtvovao Lazar za vijenac muenika kada je Murat pao na Mazgit na polje. Lazara eka vjeito carstvo, a Nikca trajno eanje, da priaju do poslijed ljudi o njemu. Nikac nije novi Obili, nego nastavlja Lazareve ideje koji svoje sluenje ideji ostvaruje imitiranjem podviga epskoga Miloa Obilia kao najistaknutije kote na fizikoj mapi kosovskoga rtvovanja. Tim to je izronio iz Lazareve rtve, Nikev podvig se povezao ne samo s novozavjetnom rtvom, nego i s gnostikim shvatanjem koje je poznato i u drugim religijama. Idui od pjesme Sinovi Obilia preko pjesama o Kosovu dolo bi se do Prometejeve rtve za dobro ljudskoga roda, i do Gilgameova podviga. Uostalom, smisao hrianskoga rtvovanja, i ne samo hrianskoga, ne ogleda se jednostrano u imitiranju nego u sluenju ubjeenju da se treba rtvovati.
120
Koliko se go realistiki opis junatva u pjesmi Sinovi Oblia udaljavao svojim oblikom od praizvora, on zadrava sve osnovne konture opteljudskoga siea o rtvi koja se podnosi u ime viih ciljeva. Dakako, u podvigu Nikca od Rovina specifino je naglaen profil rtve s konkretnim istorijsko-teolokim smislom koji je vaspostavljen u knjievno-teolokim spisima o Kosovu i u usmenim pjesmama s kosovskom tematikom. Tako se u pjesmi Sinovi Obilia, kao elnome predstavnku crnogorskih pjesama drugoga usmenog repertoara u kojima se oea dah obilievskoga podviga, najpotpunije iskazuje produenje hriansko-rtvenikoga siea pjesama o Kosovu. Onoga siea koji je zaet u politiko-klerikalskoj propagandi postkosovskoga vremena u vazalnoj Srbiji. To je vrijeme kad je nepomirljivi borac protiv Turaka, Vuk Brankovi, proglaen izdajnikom, a fiziki poraz na Kosovu pretvoren u nebesku pobjedu. Taj odnos prema hrianskoj kosovskoj rtvi aplicirao je u crnogorskoj slobodarskoj ideji. Posebno naglaen Njegoevim apoteoznim stavom prema njemu.
121
DUH HOMERSKE NEPRISTRASNOSTI U USMENOJ EPICI CRNOGORACA I BONJAKA ALIJAS MUSLIMANA Homerski duh znai moralni elitizam pjesnika Ilijade koji se glasi nepristrasnou u prikazivanju suprotstavljenih strana Ahejaca i Trojanaca. Kako je istakao Milo N. uri, Hektor je hrabriji, valjatniji i humaniji junak nego Ahilej. To znai da italac koji ne bi znao da je Homer ahejski pjesnik, moe pomisliti da je Ilijadu ispjevao Trojanac. Evo dva trenutka homerske nepristrasnosti u dvima pjesmama. Jedna je Strahinji Ban Starca Milije, a druga, erzelez Alija i Vuk Jajanin, potie od anonimnoga bonjakog pjesnika-pjevaa. Milijin Strahinja, vitez iz Banjske kraj Kosova, preobuen u tursku eisiju, uplovio je u more turske sile na polju kosovskome ne bi li doznao e je svoj ador razapeo silni Vlah-Alija, koji mu je dvore razorio, majku konjma pregazio i ljubu zarobio. Trai Ban tursku divaniju koja ne slua cara ni vezira, pustahiju za kojega je careva vojska to i po zemljici mravi. Nedvojbeno, u odnosu na Strahinjiev viteki fanatizam, Don Kihotov pohod na vjetrenjae isti je realizam! Ispred Servantesova zanese njaka mlataraju drvene vjetrenjae, a ispred Strahinjia je Kosovo, uzdu i poprijeko proniklo turskim kopljima i handarima. Da se kia prospe s nebesa, ne bi kapnula na zemlju no na turske hate i junake! im je ugazio u tursku ordiju, Strahinjiu se otmu oi na jedan ador s kraja vojskom skrknutoga Kosova. Pomisli da je to ador pod kojim se njegova ljuba napastvuje, pa nahrupi unutra
123
Novak Kilibarda
da vidi je li cilj pogodio. No, vitez, koji je metonimija zamaha bez uzmaha, nalazi pod adorom ovakvoga junaka: Ne bijae silan Vlah-Alija, no bijae jedan stari dervi: bijela mu prola pojas brada, s njime nema niko pod adorom. Bekrija je taj nesreni dervi pije Turin vino kondijerom, no sam lije no sam au pije, krvav dervi bjee do oiju! Kad Ban, preobuen u tursko oelo, upita bi li mu mogao rei e je Vlah-Alija svoj ador razapeo, podnapiti starac poznade Strahinjia i njegovim ga imenom oslovi. Ustraeni vitez Strahinji planu, kao bajagi oljuen to ga pijani bekrija uvredljivo naziva kaurinom. Na to e dervi natenane odgovoriti da on dobro poznaje Strahinjia Bana iz malene Banjske kraj Kosova. Veli on da jednako poznaje i Banovo elo i njegove oi obadvije i dva mu mrka brka i oga pod njim i hrta Karamana za njim! Onda Turin podeti Strahinjia na ono to se dogodilo pomeu njih dvojice u zemanu, ime zapoe jedan od najuzvienijih moralnih razgovora u svjetskoj knjievnosti! Pria dervi da je robovao u Banovoj tamnici za devet godina. Poslije tolikoga tamnovanja Strahinji je uvidio da e propasti zmija od Turaka u lednu zindanu, pa je pustio roba na otkupe veresijom! Ali kad je, na rije osloboeni Turin, doao u postojbinu mu, ovi su ga jadi zabuili: U dvorove kuga udarila, pomorila i muko i ensko, na odaku niko ne ostao, no ti moji dvori propanuli,
124
propanuli pa su opanuli, iz duvara zovke proniknule. to su bili lavi i timari pojagmili Turci na miraze... Nesta blaga nesta prijatelja. Izgubivi imovinu i prijatelje, dervi nije mogao poslati otkup na koji ga Strahinjieva plemenita rije obavezuje. Postao izdvojenik i usamljenik bez premca, a valja ivjeti! Onda se mezilskih dohvatio konja, stigao u Jedrene, one ga vezir primijetio i caru ga preporuio. Kad car vie da je pridolica junak od megdana, ree da ga upiu u tefter vojnika koji slue cara dovijeka. Taj detalj, ili lokalni sie, ima u umjetnikoj gradnji djela dvostruku funkciju. Rasvjetljava injenicu koja je opredijelila Strahinjia Bana da pusti roba na otkupe veresijom, odnosno na rije. Odrednicom zmiju od Turaka Ban upravo naglaava sveukupnost dervieve linosti koja e impresionirati i turskoga cara da ga primi u svoju elitnu jedinicu. A carev doivljaj dervia kao junaka od megdana indirektno upuuje na injenicu da je u Banovoj odluci da na rije pusti roba, koga je usunjio devet godina, bilo manje samarianstva nego doivljaja ovjeka koji obavezuje da se cijeni. ao je bilo vitezu iz Banjske da jedno momako-viteko lice ispiju tamnike memle i akrepi, pa, iako je taj zarobljenik zmija od Turaka. Interferentni odnos ta dva detalja u pjesmi samo je jedan primjer Milijine pjesnike genijalnosti koja se u svim njegovim pjesmama dosljedno manifestuje. Pjesnikovo rjeenje da dervi svoj nerjeivi ivotno-moralni problem razrijei odlaskom caru u vojnike nedostino je elitan umjetniki detalj u gradnji lika dervia-roba-viteza! Samo takva odluka njegova brie iz itaoeva alijas sluaoeva doivljaja toga lika svaku i primisao da je takav uzorni ovjek mogao drukije postupiti. Samo utapanje svoga ivota u more
125
Novak Kilibarda
vojnike bezlinosti, i drugovanje s rujnim vinom, koje otupljuje otricu eanja na neispunjeno povjerenje koje mu je pruio Strahinji, pronalazi jedinu ivotnu trasu koja je dostojna takvoga ovjeka. ta se dalje dogaa u pjesmi, kako Starac Milija dalje usaglaava interferentnost svakoga sa svakim detaljem u kolosalnoj umjetnikoj graevini Strahinji Ban? Stari vojnik-dervi, kome je vince toliko udarilo u lice pa izgleda kao da je krvav do oiju, pita Strahinjia Bana je li to on doao da od njega trai otkupe koji su dogovoreni. Ban je turski govorio, bio je u turskome oelu, sve se moglo pretpostaviti! Pita to dervi i odmah se sa alom povjerava da on nema pare ni dinara! Kad se Strahinjiu rasvijetli pred oima kakvu je ljudskovinu pustio iz tamnice na veresiju, ispria Ban svome bivemu robu svoju zlu sudbinu koja ga je dovela u tursku ordiju na Kosovu. Kad ispria Strahinji ta je doivio od Vlah-Alije, zamoli staroga dervia da ga turskoj vojsci ne prokae. Ta Banova molba takoe dograuje i njegov lik i lik dervia. Molba da ga dervi turskoj vojsci ne prikae maestralno sputa fanatino zaetoga viteza na nivo realnoga ovjeka. Banovo bez uzmaha kretanje na Kosovo moglo bi se doivjeti i kao preerano donkihotstvo da nijesu u njegov lik ugraeni detalji realnoga ivota. Taj detalj upravo pokazuje da je Strahinji svjestan kako njegov put do cilja moe biti prekinut ako turska vojska, koja je pritisla Kosovo, dozna da se kaurska zmija, preobuena u tursku eisiju kree Kosovom. Jo jedan zrak ivotnoga realizma svijetli iz toga detalja. Naime, psiholoki je sasvim uvjerljiv Banov strah da ga stari podnapiti dervi moe prokazati vojsci u trenucima kad se iskazuje kao dunik koji nije opravdao povjerenje koje mu je ukazao Strahinji. A onda taj detalj, u kojem Ban alaljuje derviev dug, posebno opravdava dervievu odluku da Banu obea svoju odanost. Bolje rei, doivljavanje Banovih vrlina za devet godina
126
tamnovanja, i posebno Banovo povjerenje da ga pusti veresijom, utemeljili su dervievu odanost, a saznanje da Strahinji nije doao na Kosovo da nakudava dugovanje, usmjerili su derviev odgovor u obliku krajnje zahvalnosti Strahinjiu. Moralno utemeljeni ovjek, nekadanji muki delija koji je impresionirao Strahinjia Bana, i skrenuo na sebe panju cara turskoga, ovako odgovara ovjeku koji ga je bio utamniio za devet godina: Ti sokole, Strahinjiu Bane, tvra mi je vjera od kamena. Da e sade sablju povaditi, da e pola vojske pogubiti, nevjere ti uiniti neu, ni tvojega ljeba pogaziti. Iako sam bio u tamnici, dosta si me vinom napojio, bijelijem ljebom naranio, a esto se sunca ogrijao, putio si mene veresijom... Ne moe se odgovoriti na pitanje da li se vie udivljava Ban Derviu ili Dervi Banu! A dive se jedna drugoj dvije beskrajno udaljene slinosti, odnosno dvije stopljene moralne identinosti. Strahinji se divi starome derviu koji u vino to ga je obuzelo nije utopio svoju ljudskovinu. Dervi se divi vitezu kome su na hatu brodi e go doe vodi! Interferentna udivljenost dvojice vitezova u Milijinoj pjesmi jako podea na obostranu udivljenost trojanskoga kralja Prijama i ahejskoga prvaka Ahileja. Kralj trai od Ahileja tijelo svoga sina Hektora da bi ga dostojno sahranio. Odluka da trai svoga mrtvoga sina od junaka koji ga je dobio na megdanu, upravo je divljenje tome junaku i uvjerenje da e takav junak postupiti kako je i postupio, znai divljenje takvoj linosti. U junatvu
127
Novak Kilibarda
nenadmani sin kralja Peleja i boginje Tetide, udovoljivi zahtjevu, iskazao je divljenje prema starome kralju, jer smatra da bi i njegov otac, kralj Pelej, tako postupio. Ahileja je podetio kralj protivnike strane na svoga oca, staroga kralja koga nije vidio ve deset godina. Nije ga vidio krivicom drugoga Prijamova sina Parisa otmiara. Ali ljudskovina sve pobjeuje! Teko je nai tree obostrano udivljenje dvojice ljudi u svjetskoj knjievnosti koje bi moglo stati ravnopravno uz ova dva udivljenja kod Homera i Starca Milije! Pred Homerom je bilo prostranstvo epa kad je pjesniki kitio razgovor Prijama i Ahileja pod adorom ahejskoga prvaka, a Starca Miliju je sapinjala guslarska pjesma koju je trebalo pjevajui graditi kad je opisivao razgovor Strahinjia Bana i staroga Dervia pod njegovim adorom. Stiskali su Starca Miliju i prostor i vrijeme, ali on je s tom smetnjom izlazio nakraj na svoj, u naoj usmenoj epici nedosegnut nain. Pjesnika uslunost naizgled znaenjski obine i svakodnevne rijei Milijino je osnovno pjesniko sredstvo. Konkretnije, ne davanjem novoga znaenja konkretnoj rijei, nego pronalaenjem adekvatnoga mjesta datome leksemu Milija izgrauje i najdelikatnije situacije i psiholoku unutranjost likova. Evo tih primjera. Turskom vojskom preplavljeno Kosovo lapidarno je opisano. Da kia pljusne s nebesa, ne bi skvasila kosovsko polje, no turske tabore! Kad se Dervi jemina Banu da ga ne bi prokazao turskoj vojsci ni kad bi isti Ban svojom sabljom satro pola carske vojske, maloprije naglaena mnogobrojnost turske vojske sloi se s Dervievom rijeju pola kojom se naglasi, s jedne strane, Dervieva neograniena vjernost Banu i, s druge, snaga Banova zamaha sabljom! italac odnosno slualac je u prilici da zapostavi hiperbolu kao pjesniko sredstvo i da doivi Bana u njegovoj realnoj kompletnosti koju nudi pjesma: Strahinji je drugo sunce na Kosovu, nema te vode hladne koja ne nudi brode Banu i njegovu ogu! Derviev iskaz da Ban vie voli hrta Karamana
128
nego i oga, hata koji vode ne pita za brode, ima dvije slube u pjesnikoj arhitektonici Milijine pjesme. Banov ljudski strah od mogunosti da ga prepozna turska vojska stapa se ivotnim realizmom s Banovom ljubavi prema hrtu. A posebno naglaava istinitost naizgled udnoga podatka da je svoga roba, turskoga dervia, Strahinji Ban i vinom napajao! Otvara se prostor za pretpostavku da se Ban udivljavao zmiji od Turaka dok je s robom razgovarao, dok su zajedno pili vino, dok su zajedno etali po suncu. Suanj i gospodar! Otkud Dervi zna da Ban vie voli svoga hrta nego hata, da li se to moglo zakljuiti gledajui kroz mazgalu iz ledna zindana, ili iz razgovora s Banom? Starac Milija samo rijeju ili sintagmom, ak bi se moglo rei jezikim i stilskim gestom, nagovijesti mogunost sluaocu, kao i nama dananjim itaocima, da na osnovu toga izabranoga detalja kompletira konkretni lik ili datu situaciju. Valja napomenuti da slika dvaju pasa Odisejeva Arga kod Homera i Banova Karamana kod Starca Milije, imaju istu uslunost u dogradnji likova Odiseja i Strahinjia Bana. Bezmalo, u oba sluaja se vjerni ovjekovi pratioci antropomorfizuju. To se u knjievnim djelima postie tako to i Arg i Karaman uplovljavaju u ljudsku uoblienost Odiseja i Strahinje Bana. Kad Arg prepoznade Odiseja, koji je bio odsutan dvadeset godina, i kad Karaman zamijeni Banovu tazbinu, koja je okrenula glavu od zetove drame, oba ta hrta iskoie iz uobiajenih abaura opisa psa kao ovjeku vjerne ivotinje. Lijepo bi bilo doznati koji se trei pas u svjetskoj knjievnosti ugradio u glavni lik junaka onako cjelovito kako su se ugradili Arg i Karaman! Da je Starac Milija itao Homera, ne bi ga, u tumaenjima pedantnih istraivaa, oprala gora ni voda, da se nije inspirisao Odisejom. Svinjar Eumej i pas Arg povratili su Odiseju duh njegove Itake, a hrt Karaman nije samo zamijenio Banovu licemjernu tazbinu, nego je ulio i dah ljubavi u razgnjevljenoga viteza koji je iz tazbinskoga Kruevca krenuo u gotovu pogibiju.
129
Novak Kilibarda
Iako je bio sapet stihom i vremenom, pritisnut godinama, ranama i rakijom, Starac Milija je psiholoki kompletirao likove Strahinjia Bana i Dervia mimo normi usmene deseterake epike kojoj anrovski pripada. Tvorac Dervia i Strahinjia Bana ne da se saerati u pregratke teorije knjievnosti. Pjesnici kao to su Starac Milija niti preuzimaju pjesnika rjeenja od drugih pjesnika-pjevaa, niti drugi to od njih mogu preuzeti. Moralna nepristrasnost nije pjesnika slika, no stanje duha koje pjesnici pojedinano na svoj nain iskazuju. Nebeske munje se ukrtaju, ali jedna drugu ne imitiraju! Evo kako se glasi homerski princip moralne nepristrasnosti u bonjakoj, odnosno muslimanskoj, deseterakoj pjesmi erzelez Alija i Vuk Jajanin. Naalost, ne zna joj se pjesnik-pjeva od koga je zapisana. Uvod pjesme je opis porodinoga detalja iz begovskoga miljea. Staroga Jakub-pau na kapiji dvori hajduk Husein, danju ga uva, a ponoi painicu ljubi. Karakteristikom hajduk pjesnik-pjeva kompletira lik Huseinov. A to znai da nikakav potez Huseinov ne moe iznenaditi zato to je on hajduk, ili razbojnik. Razumije se, hajduki karakter ne umanjuje violentnost Huseinova erosa, ba naprotiv. A da je Husein vrstan ljubavnik indirektno kazuje mlada painica. Painica savjetuje svoga ober dilbera e da pobjegne od gnjeva staroga Jakub-pae koji je od Kumrije robinje saznao za ljubavnu vezu hajduka i painice. Naetovala je painica svoga milosnika Huseina da ide Vuku Jajaninu, obukla ga u paino oelo, opremila mu hata iz painih harova i snabela ga dukatima. Tolika naklonost painice odista je mjera ljubavnih noi koje je s hajdukom Huseinom provodila na mekim duecima u Jakub-painu ardaku! injenica da tako opremljena hajduka-ljubavnika srdano prima Vuk Jajanin, i s njim se bratimi, dograuje lik nevjernoga sluge staroga Jakub-pae. Morao je Husein svojom pojavnou impresionirati silnoga Jajanina Vuka da mu prui pobratimstvo. To
130
opet neposredno tumai mladu painicu, pa i pau Jakuba. Nije paa rijeio komudrago da mu uva ulaz u saraj, a painica nije bilo koga uvela u svoju branu lonicu. Tako anonimni pjesnik -pjeva svojom sposobnou da svaki detalj u pjesmi viestruko interferira s drugim detaljima pjesnikoga tkiva dostie tu istu stvaralaku sposobnost Starca Milije, o kojoj je bilo rijei. Da je hajduk Husein ponio sa sobom i srce i pamet mlade painice, dokazuje njen prijedlog koji mu u Jajce alje po slugi Mitru Latininu. U pismu koje je donio abernik painica predlae dvojici pobratima Vuku Jajaninu i hajduku Huseinu, da potegnu voj sku na Sarajevo. Painica veli da su se za to namjestile prilike. Nekakva boleina na Sarajevo udarila, a prvi sarajevski junak, erzelez Alija, nee nadaleko otiao. Moe se sarajevski eher porobiti. Painica dalje predlae da vojska njihova spali Sarajevo, da zakolju Jakub-pau staroga, da Jajanin Vuk ugrabi sestru Alije erzeleza, da hajduk Husein uzme nju, mladu painicu, za vjernu ljubovcu. Surovost prijedloga mlade painice paljevina, klanje i otimaina, ublaava se injenicom to je Jakubpaa otvorio prostor za surovost toga njezina prijedloga. Naime, kad je Kumrija robinja dokazala pai da mu hajduk hanumu ljubi, Jakub-paa je odmah donio odluku da se hajduk zakolje, a nevjerna ljuba rastrgne konjma na repove. Tako se maestralno dopunjavaju spremnost Jakub-pae na surove kazne i odlunost mlade painice da mu istom mjerom treba uzvratiti. I lik Vuka Jajanina graen je direktno i indirektno, a umjetniki je sliven kao i ostali likovi u pjesmi erzelez Alija i Vuk Jajanin. Dok je Husein hajduki spreman da se odmah prihvati prijedlog painice, dotle se Vuk Jajanin neka da na to pristane. Vuk se plai da e mu u pohodu na Sarajevo izginuti mnogo vojske, a lino ga je strah od junaka erzeleza Alije, pa iako ga nema u Sarajevu. Ali navaljivanje pobratima Huseina, koji je motivisan eljom za painicom-milosnicom i namjerom
131
Novak Kilibarda
da Jakub-pai priredi onu smrt koju je paa bio njemu namijenio, Vuk pristade te pobratimi krenue s vojskom na Sarajevo. Stie silna vojska iz Jajca u Sarajevo. Huseinu poe za rukom da uini sve to mu je painica predloila. Zakla Jakub-pau staroga i orobi mu dvore, a painicu smjesti iza sebe na sapi onoga hata od megdana koga mu je ona ista painica-ljubavnica darovala. Vuk Jajanin opeo s vojskom ardak erzelezov koji s kule amazonski brani Alijina sestra Ajkuna, enska glava ama soko sivi! Brani se junaica s kule, stotinu im ubi konjanika, ali nestade joj praha i olova! No ni tada se ona nije predala, no po sivome sokolu poslala saiju svome bratu Aliji koji je tada blagovao kod svoga prijatelja od Avale Pore. Dok je soko do Avale dolijetao i dok je erzelez od Avale do Bosne stizao, jajaki bojovnici: uhvatie erzelesku seku, poklonie Jajaninu Vuku. adijahu porobiti kulu, Alijinu pogaziti majku, al ne dade Jajanine Vue: Kad junaka doma ne imade, sramota je porobiti Kulu, a grijota pogazit mu majku jer je dobra rodila junaka! Bonjaki pjesnik-pjeva vrhunskim umijeem da se viestruko interferiraju detalji u pjesmi, istie nemjerljivu razliku izmeu dva bojovnika viteza Vuka Jajanina i hajduka-sluge Huseina. Vuk oklijeva da prihvati prijedlog painice, jer zna cijenu i junatva i potenja, a hajduk i ljubavnik erotik Husein ustreptao je od njezina prijedloga, jer se on srodio s pljakom i ubijanjem. Pjesnik-pjeva dograuje lik viteza Vuka isticanjem njegove moralne sposobnosti da viteki potuje svoga hrabroga
132
protivnika erzeleza. Nee da mu robi Kulu s koje mu je ubijeno sto konjanika, ni da mu kastiga majku, zato to je dobra rodila junaka. Tako bonjaki alijas muslimanski pjesnik-pjeva gradi lik aurina i kaurina Vuka Jajanina. Tako pjesnik ostvaruje epski lik istorijskoga lica despota Vuka Brankovia koji je sa svojim etama, kao uslunik maarskoga kralja prodirao do duboko u osmansku Bosnu. Kako je istakla enana Buturovi, istorija struji kroz estetsku ostvarenost pjesme erzelez Alija i Vuk Jajanin. Bonjaki pjesnik-pjeva ovako dograuje lavirint svoje knjievne graevine. Soko donosi knjigu erzelezu na Avali. Sestrina poruka iz pisma slae se sa snom koji je Aliji predskazao tragiku njegova doma u Sarajevu. Ahilejevski rasren i strahinjiki odluan, erzelez stie u Bosnu, kupi vojsku i sustie Jajanina i Huseina, koji su se sa iarom primicali Jajcu. Udar Alijin na protivnike pjesnik-pjeva rjeava na psiholoki cizelirani nain. Prvi erzelezov potez bio je jednozamano presijecanje Huseina i painice, koji su se bili stopili na painu hatu od megdana. to bi se narodski reklo, o njihovoj smrti pjesnik ne zucnu ni rijei, kao da se radi o fizikom materijalu koji je trebalo preei. Valjda o hajduku koji kolje, robi i dije nije bilo prilino govoriti kao o junaku koji je kadar stati ispred Alije erzeleza. A o painici, izvoritu svih nesrea koje su se izreale otkad ga je ona pozvala na meke dueke, nije trebalo nita vie rei. No, umjesto toga kazivanja pjesnik-pjeva je ostvario jednu enigmu. Veli da je painica bila trudna, te da Alija erzelez u njoj muko edo presijee. Reeno je da je prola godinica dana od Huseinova dobjega u Jajce do primanja knjige od painice, koju u Jajce donosi Mitar Latinin. Da nije moda stiha radi, a anrovski uobiajeno, pjesnik-pjeva pod godinicom podrazumijevao neko krae vrijeme? Kao ono to usmeni epski pjesnik kae da se crni Arapi ljube u bijela lica. Ako
133
Novak Kilibarda
je tako postupio, to otvara prostor da se motivacija painice da predlae Vuku i Huseinu surovi obraun s paom Jakubom i njegovim Sarajevom ublaava mogunou da se u njen takav stav upleo motiv budue majke. Onda se mogunost doivljaja lika painice dvostruko uslonjava. Kad saznade za njeno nevjerstvo Jakub-paa stari ree da e je rastrgnuti konjma na repove. No proe godinica dana i to ne uini. Da mu moda ona, koja je i violentnoga hajduka smamila, nije trajno srce ponijela? Da nije, moda, ta bonjaka eherezada nekako izmamljivala dan po dan od svoga ivota, od starca kome je ivo srce ponijela? Da nije u toj borbi za ivot zaeto njezino muko edo? A kad se prietimo njezine krajnje erotske naklonosti prema hajduku, zar ne moemo dointuirati i Huseinova nasljednika u njezinu zagrljaju na mekim duecima u dvoru Jakub-pae staroga. Rijeju, pjesma erzelez Alija i Vuk Jajanin provocira domiljanje, bolje rei pjesma sluaoca alijas itaoca opinjava kao Pikasova slika ije bi prepriavanje doivljaja njezine sadrine znailo banalizaciju umjetnike zagonetnosti. Kako radnja pjesme tee k svome kraju, tako kompoziciono majstorstvo i umjetnika snaga produbljuju likove. era Alija Vuka koji mu na hatu izmie. Ako na nj zamahne sab ljom, obrezae sestru na sapima Jajaninova konja. Ne moe erzelez ni da ga gaa buzdovanom, jer i tako moe sestru ubit na sapima. A kad je gonilac na svoga protivnika pustio buzdovan, Vuk Jajanin je za brezu minuo. Topuz je kroz brezu proletio i mrku Vuku dohvatio ruku. Pjesnikov odabir breze, kao drveta koje je zaklonilo Vuka od buzdovana, nije nimalo sluajan! Njeno lijepa breza matovito je odabran detalj za opis dogaaja koji svojom irokom pitoresknou ini jednu od uoljivih karakteristika bonjake usmene epike. Bijela, njena i treperava breza kao da je sestra Ajkune koja drhti na sapima hata iza junaka koji ju je ugrabio. Eto takva breza zatiti ivote i amazonke Ajkune i viteza Vuka Jajanina.
134
Ranjeni Vuk trai od erzeleza da mu pokloni ivot. Kae: Kriv nijesam oinjeg mi vida, a daba ti tvoja mila seka.
Kao da je junak erzelez dointuirao viteku vrlinu Vuka Jajanina da mu u Sarajevu ne pohara Kulu i konjima ne pregazi majku, pa mu oprata ivot. Vukov prijedlog da brat prihvati sestru naglaava injenicu da Jajanin nije ni planirao dogaaj koji se izmeu njega i erzeleza desio. Kao da su Vukova, ljudski jednostavna izjava, kriv nijesam oinjeg mi vida, i sestra Ajkuna, iva i zdrava iza njega na hatu, zaustavili erzeleza da ne ide u konani obraun. Kao to je pjesnik-pjeva zadovoljio sluaoce i nas, dananje itaoce, rjeenjem da onakvoga Huseina Alija erzelez ne sijee nego presijee, tako spaavanjem Vukova ivota pjesnik-pjeva produava viteku dobrotu junaka Jajanina, koja se iskazala prihvatanjem Huseina za pobratima i, posebno, potovanjem Kule i majke Alije erzeleza. Rijeju, pjesnik-pjeva rjeava poteze u gradnji likova i kompoziciji djela onako kako to ti likovi zasluuju i kako konzument s receptorima za umjetnost to prihvata. Samo veliki pjesnici-pjevai, kakvi su Starac Milija i tvorac pjesme o erelezi i Jajaninu, svoju maksimalnu saradnju s elitnim sluaocima produavaju i s itaocima. Takvi pjesnici-pjevai formalno su bili rapsodi, a sutinski aedi. Kraj pjesme razrjeava agonalnu prirodu epskoga junaka Alije erzeleza, po snazi agona roenoga brata Ahileja iz Ilijade i Marka Kraljevia iz Milijine pjesme Sestra Leke kapetana. Poslije sukoba s Vukom Jajaninom i njegovom vojskom, erzelez je eo u travu s osloboenom sestrom Ajkunom. Ne pita je ta se s majkom i Kulom dogodilo u Sarajevu, no kako izgleda Vuk Jajanin u njezinim oima. Kao da hoe da provjeri da se moda nije prevario kad je pokazao velikodunost prema junaku koji to ne zasluuje. I pita erzelez sestru:
135
Novak Kilibarda
O Ajkuna, mila moja seko, ja ne vieh Jajanina Vuka, kakve slike bjee i prilike, daj mi pravo, napretka ti, kai! Ajkuna, jednako amazonska junakinja i njena enska dua, odgovorom svome bratu vraa dug ovjenome junaku Vuku koji je potedio i njihovu majku i njihovu Kulu. A moe lako biti da je nju takav Vuk zagrijao svojom mukom toplotom dok mu se privijala uz lea na hatu od megdana. Veli Ajkuna svome bratu Aliji: Hou, brate, ivota mi tvoga! Bjee tvoja slika i prilika, na te bjee dobro nalikovo, ini mi se, moj brate Alija, boljeg srca od tvoga bijae! Homerski agonalac koji u svakom trenutku hoe najbolji da bude i odlian meu drugima, dvojnik Marka Kraljevia, koji sijee ruku Novaku kovau samo zato to je rekao da je Musa Kesedija od njega bolji junak, potee svoju otru sablju i zakla sestru kako janje malo. Kraj pjesme erzelez Alija i Vuk Jajanin zadahnut je Kuranom. erzelez uzima dvije glavnje crne i kae: Dok ja klanjo turskoga namaza, ako sestra prava srca bila, dvije glavnje dvije breze bile, grane dale, a list razavile. Ako sestra kriva srca bila, crne bile ka to no su sade.
136
Dok je erzelez otklanjao namaz, dvije su crne glavnje ozelenjele, grane dale, a list razavile. Bile su njeno bijele u uzrastu kao i ona breza koja je zatitila od Alijina topuza i Ajkunu i Vuka. Tako su antropomorfizovano stasale tri breze u toj romaneskno organizovanoj pjesmi. Alija erzelez se vie kuranski nego ahilovski kaje. Kad je vidio ozelenjele glavnje, jaoknuo je: Avaj meni, moja mila majko u ijedu posjekoh djevojku! I na kraju dvije napomene: 1. Da je pored junatva bilo i ojstva u megdanskim i ratnikim sukobima muslimana i hriana, na prostorima jezika kojim govore Crnogorci, Srbi, Bonjaci alijas Muslimani i Hrvati, svjedoi, pored ostalih, i ovaj detalj iz Putopisa Evlije elebije: Kad nai junaci na ovoj krajini padnu u hriansko ropstvo i tom prilikom jedu i piju za stolom, oni se pobrate s hrianinom i zakunu mu se na vjernost. Hrianin da vjeru muslimanu da e ga u sluaju potrebe izbaviti iz nevjerskoga ropstva, a musliman, opet, zada vjeru hrianinu i rekne da e ga izbaviti od Turaka ako padne u ropstvo. Kao to je rekao Munib Maglajli, dobrosusjedsko uvaavanje u razliitostima (vjerskim, nacionalnim) koje je zalog i nae budunosti postojalo je i odravalo se i u vrlo sloenim okolnostima u prolosti na ovim prostorima. 2. Uporednom analizom reprezentativnih primjera iz opirnoga zbornika hrianske, posebno crnogorske, usmene epike, i usmene epike jugoslovenskih Muslimana, odnosno Bonjaka, lako se primjeuje da se u vrhunska ostvarenja te epike homerski duh produio. Onaj duh koji u protivniku vidi ovjeka prema kome se treba ovjeki odnositi. Na tu epiku treba ukazivati kao na etiku itanku koja je ljekovita za miltietniku i vievjersku dravu Crnu Goru.
137
KNJIEVNO UOBLIENJE ISTORIJSKOGA DOGAANJA U CRNOGORSKOJ USMENOJ EPICI Ako se specifinost oslobodilake borbe i naina crnogorskoga ivota odrazila u punoj mjeri u usmenim epskim pjesmama tek u XVIII i prvoj polovini XIX vijeka, onda nauci ostaje da rijei problem odnosa pjesme i istorijskoga dogaanja koji ona obrauje. Bez sravnjivanja umjetnikoga postignua crnogorskih usmenih pjesama s istorijskim istinama koje su im tematska osnova, nema uoptenoga poimanja etike i umjetnike specifinosti crnogorske usmene epike drugoga repertoara. Meutim, istraivai su vie poklanjali panju pjesmama kao odrazu svojevrsne herojske stvarnosti lovenske i nahijske, i vie rasvjetljavali najsvjetliju stranu crnogorske istorije odraene u poeziji, nego to su istraivali ta dva profila jedne stvarnosti i fizinomiju njihova kompleksa. A da bi se gledala i ocijenila polifonija crnogorske istorije, koju uokviruje silabinost narativnoga deseterca, treba uti sve glasove orkestra tamne koliko i svijetle. Sve tonove crnogorske istorije, koji odzvanjaju kroz monotonu naraciju epskoga usmenog saoptavanja. I sve antologije crnogorske usmene epike, od Njegoeva Ogledala srpskoga pa nadalje nude jednoobrazan izbor tekstova. Njego antologiar vie se rukovodio politikim i vaspitnim ciljevima nego estetikim mjerilima, jer je htio da Ogledalom prui Crnogorcu knjigu-itanku iz koje e uiti kako se asno ivi, bori za slobodu i junaki gine. Zato je Petar II namjerno zaobiao pojedine odline pjesme, u kojima se govori o ravim
139
Novak Kilibarda
odnosima nahijskih Crnogoraca sa suednim plemenima, koja su pripadala Turskoj, kao i pjesme o usaglaavanju interesa pojedinaca s turskom politikom. Nije Vladika htio da svojim Ogledalom naglaava nemile dogaaje, nego da popularnou guslarskoga deseterca, prenijetoga u pisane rijei, velia ertve svekolike i borbu kojoj se nije mogao sagledati kraj. Ostali antologiari, okupljanjem izabranih pjesama na jedno mjesto vie su, u stvari, profilovali umjetniku sliku crnogorskoga morala i junatva, nego to su ponudili itaocu panoramu umjetnikih istina mozaike crnogorske istorije. A da bi se moglo ui u sistem individualnih poetika pojedinih pjevaa kao komponenti kolektivne poetike usmene poezije crnogorske drugoga repertoara, treba nauno precizirati odnos crnogorske usmene epike prema povjesnici koju ona opjevava. Pisma crnogorskih vladika, posebno Poslanice Petra I, Vukova Crna Gora i Boka Kotorska i njegove napomene uz pjesme IV knjige Srpskih narodnih pjesama i, nadasve, pisma Vuka Popovia koji iz Kotora obavjetava Karadia o odnosima Crne Gore i suednih plemena, dragocjeni su materijal za deifrovanje mnogih, do sada u nauci problematinih, mjesta u crnogorskim pjesmama drugoga repertoara. Tim dokumentima mogu se slobodno pridruiti Memoari grahovskoga vojvode Anta Dakovia. U nekoliko mahova istaknuto je da su Dakovievi Memoari znaajan prilog za rekonstrukciju novije crnogorske istorije i znaajan tekst za crnogorsku etonografsku i filoloku nauku, ali nije bilo rijei o znaaju te proze za sagledavanje sloene problematike crnogorskih usmenih pjesama, posebno onih iz Vukove zbirke koje pjevaju o vojevanju za slobodu, kako kae njihov sakuplja i izdava. Subjektivni ton pisca Memoara adekvatan je idejnoj poruci jednoga broja usmenih pjesama koje pjevaju o tamnim stranama odnosa nahijske Crne Gore i plemena Banjana, Pive, Grahova i Drobnjaka. Ponekad se Vojvodin opis izvjesnoga istorijskog
140
dogaanja potpuno slae s opisom istoga dogaaja u usmenoj pjesmi. Dakako, treba naglasiti da se ne smije zaobii mogunost da su tampane usmene pjesme, posebno Ogledalo i Vukova zbirka, mogle uticati na pisca Memoara, vojvodu Anta Dakovia. Ta je mogunost objektivno postojala, Dakovi se jednom i poziva na jednu objavljenu pjesmu. Ali, ipak, sutina Memoara i njihov stil nedvosmisleno dokazuju da je Vojvoda bio ovjek patrijarhalne kulture, da je njegovo obrazovanje izvorno narodno i da lektira nije na njega izvrila vidniji uticaj. Gola slova kojim je kasnije pisao svoje Memoare bila su mu, izgleda, jedino bogatstvo koje je iznio iz kole s Cetinja! On se, po obrazovanju, ne moe barabariti ni s Markom Miljanovim. Vojvoda grahovski nije u svojim Memoarima ni pokuao da istorijski dogaaj koji opisuje osmotri u kontekstu evropske politike, koja je, u stvari, uslovljavala sve dogaaje u njegovu Grahovu. Niti je on pojave kojima se bavi osmiljavao drutveno-istorijskim kretanjima vremena kome te pojave pripadaju. Vojvoda nije mogao da se odmakne od lokalnoga dogaanja i prostonarodnoga tumaenja drutveno-istorijskih fenomena. Da je vojvoda Dakovi aktivnije itao knjige, morali bi se na njegovu tekstu oetiti tragovi te lektire. Dakle, i ako je mogao itati pjesme iz Njegoeva Ogledala, vojvoda Anto nije bio prilian da pie Memoare pod njihovim uticajem. Pominjanje jedne objavljene pjesme krajnja je sluajnost u njegovu tekstu. Pri utvrivauju znaaja Memoara Anta Dakovia za nauku o crnogorskoj usmenoj poeziji sasvim je irelevantna mogua Voj vodina subjektivnost u tumaenju izvjesnih dogaanja. Pojam istina u usmenoj crnogorskoj poeziji drugoga repertoara, kao i u Memoarima Anta Dakovia, treba posmatrati u njegovu sasvim relativnome znaenju. Ako je jedan istorijski dogaaj, u jednome vremenu, protumaen od jednoga dijela naroda na nain koji se razlikuje od tumaenja drugoga dijela kolektiva, i ako se ta oba shvatanja prenesu u usmene pjesme, i u jednom i u drugom
141
Novak Kilibarda
sluaju rije je o istini koja je pretoena u umjetnost. Osmotrena je jedna istina iz posebnih uglova, data su dva vienja jedne pojave. Dakle, istorijska istina, koju narod definie umjetnikom istinom u pjesmama na dva ili vie naina, nije u svim tim posebnim vidovima istina u smislu njezina idealnog slaganja i poistovjeenja s bukvalnim uzrocima, tokom i posljedicama stvarnih dogaanja, ali je, u stvari, istina po svojoj funkciji koju vri kod onoga dijela etnosa koji ju je prihvatio. Ona je tada komponenta duha svih pojedinaca koji u nju vjeruju. Jedno shvatanje izvjesne pojave i njezino dejstvo na duhovni metabolizam jednoga broja ljudi u smislu uslovljavanja umjetnike produkcije ima snagu sutinske a ne formalne istine. Vojvoda Anto pripadao je onome dijelu naroda iz pograninih plemena prema nahijskoj Crnoj Gori koji nije vidio u svim cnogorskim potezima samo ovaploenje nove herojske etike i herojskih normi. Vojvoda je dijelio taj pogled i unio je u svoje Memoare ubjeenje koje je izvjestan broj ljudi preko svojih pjesnika sroio u pjesme kao istinu o datome dogaanju. Dakle, jedno vienje nahijske Crne Gore i okolnih plemena, koje ne mora biti tano za kriterijume kritike istorije, nalo je svoj odraz u dijelu usmenih pjesama i u Memoarima grahovskoga vojvode Anta Dakovia. Nije od bitne vanosti da li se pojedini opisi u pjesmama odnose na dogaaje koje pominje vojvoda Anto. Vano je da se osnovna poruka pjesama slae s nekim vjerovanjima vojvode Anta, odnosno, s istinama koje je Dakovi dijelio s ko zna kolikim brojem ljudi. I Memoari i usmene pjesme, koje se slau s njima, oslanjaju se na realno istorijsko platno u onolikoj mjeri koliko su to uslovile zakonitosti usmene pjesme i tradicije. Istina da u narodnijem pjesmama (kao gotovo ni u kakvijem) ne treba traiti istinite istorije, ali pripovijetka, koja je u junakijem pjesmama najglavnija stvar, u pjesmi od dobroga pjevaa nikada nije sasvijem protivna zdravome narodnome i u pjesmama obinome razumu kae Vuk Karadi.
142
Vojvoda Anto obavijeten je iz porodine tradicije o neslozi svoga praeda Daka i Crnogoraca. Kae: Dako se povrati u Grahovo i donesi buruntiju da je knez. Potlje toga udari Crnogorci na stoku Dakovu u Graovu i stoku mu pojavi i Daka ubij u Strekanicu, blizu granice austrinske. Na kraju svojih Memoara vojvoda Anto ne ostaje samo na pominjanju dogaanja o kojima je uo preko usmene tradicije, nego daje svoj sud o odnosima nahijske Crne Gore i svoga plemena do prisajedi njenja Grahova Crnoj Gori. to se tie Graovljana veli Anto u svoje ime dosta ih je jada ubilo sa svake strane: jedno od Turaka, drugo od Crnogoraca i od Austrije... Isti su Graovljani ekli Crnogorce, ali svrh sebe. Doi da mu uzme ono to ima ivo, pa se branili svrh sebe, ali nikada glavu crnogorsku ponijeli nijesu na gradove turske... kao to su imali obiaj Crnogorci, te su jedan drugoga ekli i nosili glave u Mostar i Skadar. U pojedinim crnogorskim usmenim pjesmama otvoreno se govori o neprijateljstvu izmeu nahijskih Crnogoraca i suednih pravoslavnih plemena. Tako u pjesmi Perovi Batri, koju je Vuku saoptio uro Milutinovi iz Grahova, pria se kako je Osman orovi, spreman da za otkup pokloni ivot zarobljenome Batriu, ali to sprijei Panto od Tupana iz Banjana. Panto kae Osmanu: Oj, Turine, orovi Osmane, nemoj putit Perovi Batria! to ti daje nebrojeno blago, uzeo je blago od Turaka... to ti daje vjence i oboce, on e nae snahe povatati, te e skidat vjence i oboce. to ti daje Cuckinju robinju, to e moju erku zarobiti... to ti daje konja golemoga, taj je konjic rodom iz Banjana...
143
Novak Kilibarda
U pjesmi Do tri harambae, iz Pjevanije Sima Milutinovia, Bajo Pivljanin je zapazio dobar iar u Drobnjaku pod bijele Karadia dvore i predlae svojoj druini da udare na plijen. Cvijetko Vlastelinovi odvraa Baja od toga njegova nauma, pa iz toga Vlastelinovieva iskaza izranja slika opore sudbine raje koja je nastanjivala predjele preko kojih su se kretali Turci i Crnogorci jedni na druge. Otud Turci, odovud hajduci sirotinja podnosit ne moe! Prema tome, vjerovanje vojvode Anta da su pogranina plemena trpjela upade iz Crne Gore sasvim se slae s vjerova njem naroda koje je projicirano kroz pomenute pjesme. Interesantna je i ova napomena Vuka Karadia o istome problemu: Banjani se sad broje u tursku dravu, a otprije su morali s Turcima udarati na Crnu Goru i braniti se od Crnogoraca, kao to su i Crnogorci etujui onda po Turskoj slabo razlikovali imanje hriansko od turskoga. Vojvodi Antu priao je otac, vojvoda Jakov, da je bilo nekije glavara koji su bili nevjerni svome gospodaru kada su Turci udarali na Crnu Goru. Kad je vojvoda Jakov izaao iz mostarske tamnice, rekao mu je kavazbaa: Hajde zbogom, Jakove, i pope, (pop epan Kovaevi N. K.). Imao sam dosta muke oko vas, turske mi vljere i Boga koji me je jaratisao na ovi svijet. Svi kadiluci u Ercegovinu inili su mazare na vas, i Turci i raja, da vas nikada ne pute iz Mostara, ako misle da je Ercegovina mirna. I Ali-paa je mislio tako da uradi da nije bilo mene. Kasnije Anto potkrepljuje kazivanje svoga oca pojavama koje je i sam vidio i doivio. Godine 1853. Turci su osvojili Grahovo, obradili o ivotu vojvode Jakova na njegovu robovskome putu za Mostar, a sina mu Anta poveli u mostarsku tamnicu. Mladi Anto se u tamnici srio s banjskim, pivskim i drobnjakim prvacima
144
koji su bili utamnieni ba zbog bune na Grahovu koju je vodio vojvoda Jakov. Ti prvaci nijesu oetili sve tekoe u tamnici koje je Anto preivio, nego su imali mnogo snoljiviji poloaj. Vojvoda Anto u Memoarima veli: Banjani i Drobnjaci imadu pare pa dobavljaju, te pecijau kavu vie nas. I pie i duvan doba vljaju... A zajmljavae im vladika mostarski i trgovci mostarski, a nama niko nita. Ne mogu nas Drobnjaci i Pivljani i isti Banjani vieti koliko avola, no nas kunu: Sve vam je ovo s vas Grao vljana i s vojvode Anta. O njegovoj dui. Vojvoda Anto pominje i ba nj ske glavare koji su bili lino poli u Gacko da sretnu Devi-pau kad je zavojtio na pobunjeno Grahovo. Navedena mjesta u Memoraima A. Dakovia slau se s pjesmom Prvi udarac turski na Grahovo 1836, koju je Vuk Karadi dobio preko svoga saradnika iz Boke popa Vuka Popovia. U pjesmi se pria kako se odmetnuo Jakov Dakovi i ostali listom Grahovljani, to uvahu carevu granicu od valjatne lomne Gore Crne i suvie zemlje esarove. Na grahovskoga odmetnika Jakova dolazile su mostarskome veziru davije nita manje od pravoslavnih knezova nego od Turaka iz hercegovakih kadiluka. Jednako su se svi alili da na ete idu Grahovljani, robe, pale i sijeku glave, ne dadu nam ovcu zametnuti i u ralo vola uvatiti, ni debela konja osedlati sve otee, pare ne dadoe!
145
Novak Kilibarda
Ravno dvanaest Turaka i devet pravoslavnih knezova alili su se mostarskome veziru Ali-pai, ali viu davu uini Mijajlo Goranovi iz sela Vrbice neg ostali svi gataki Turci. Svi su u jedan glas molili: Haj pomagaj, dragi gospodare, / na Jakova i na Grahovljane! Vojvoda Anto dokazuje da nije ponekad ni blisko roatvo predstavljalo nikavu prepreku za neslogu izmeu nahijskih Crnogoraca i Grahovljana. Andrija Ivanov Perovi (zet Njegoev, a otac Stevana Cuce) bio je izvanji sestri vojvode Jakova, ali Andrija i Jakov bili su zavaeni. Andrija je jednom po Vladiinoj zapovijesti bio doao u Grahovo da se obrauna s Jakovom. Ako Jakov nee Turke poei, svega ga raznesite na oganj glasila je Njegoeva zapovijest svome zetu Andriji. Vojvodu Jakova je tada samo sluaj spasio. Drugom prilikom Jakov je otvoreno rekao Andriji, koji mu je savjetovao da se preda Turcima, ovo: Ko da se preda, orjate cucki! A da se nijesi oenio od kue Petrovia, ti bi kopao proz one rupe budakom kao ti i otac te kopa! Na kraju Memoara vojvoda Anto prekorijeva Andriju zato je izbjegao borbu s Turcima na Grahovu. Kae: Ali serdar Andrija s Cucama nije dopirao u boj, no mi se ini da je bio u Risan saao da od boja poine. Ravi odosi izmeu pojedinaca iz Crne Gore i suednih plemena opjevani su i u pjesmi Teana Podrugovia Pop Crnogorac i Vuk Koprivica. Tean pria kako nekakav pop iz Crne Gore trai naina da pogubi Vuka Koprivicu iz Banjana koji mu je devet brata pogubio bio. Snaha kneza crnogorskoga zloupotrebljava svetinju kumstva, koja je imala svakako jai znaaj u oformljivanju harmonije meuljudskih odnosa nego to je imala krvna veza, pa Vuka zove na kumstvo, kako bi ga pop
146
pogubio. (Poznata pjesma Kumovanje Gria Manojla takoe je iz Crne Gore.) Jako je primjetna naklonost pjesnika-pjevaa iz Kazanaca, iz kraja koji je imao isti status kao i Grahovo, Drobnjak, Piva i Banjani, prema Banjaninu Vuku Koprivici, koji je poekao devet crnogorskih glava, a otvorena mrnja prema popu i knezu iz Crne Gore. Kao da je pjesnik-pjeva zaboravio o kojoj vjeri pjeva, pa njegov Vuk vitla maem i sijee na desetine Crnogoraca: Kad se svoga dobavi ogata... tridest Vue posijee glava, pa pobjee preko Crne Gore... U evu ga eta doekala... on potee maa zelenoga... i ujagmi glave tri etiri, te otie u Banjane ravne, pobratime, zdravo i veselo. Nije neumjesno postaviti sljedee pitanje: Poto je Tean ubio Turina u svojim Kazancima, zato nije pobjegao u Crnu Goru, koja mu je bila najblia od Turaka slobodna teritorija, nego je zlehudim hajdukim putevima doao u ustaniku Srbiju, ratovao u Prvome ustanku, poslije 1813. godine ekao trsku po sremskim ritovima, kasnije preao u Drugi srpski ustanak, da bi onda bio po Bosni kiridija dok mu nijesu Turci konano doli glave? Zar nije, moda, kakav nemali obraun izmeu Crnogoraca koji idu u pljenidbu i njegove kue rodio onu mrnju hajduka-pjesnika prema Crnogorcima koja se ita iz pjesme Pop Crnogorac i Vuk Koprivica. Crnogorcima koji su po Turskoj slabo razlikovali imanje hriansko od turskoga, kako primjeuje Vuk Karadi. Jo u nauci nije detaljno odgovoreno na pitanje koliko je omraeno fanariotsko svetenstvo uticalo na usmene pjesnike147
Novak Kilibarda
-pjevae da u pjesmama esto daju opskurne likove pravoslavnih svetenika. Od fanariotske gramzivosti premnogo je trpio pravoslavni ivalj neosloboenih krajeva ba u vrijeme Vukova aktivnoga rada na sakupljanju usmenih pjesama. Fanarioti su hvatali prevlast i sticali svoje bogatstvo analogno opadanju turske vojne i dravne moi. Kad se Tursko Carstvo poelo razlamati, kad je nestalo jake stege osvajakoga feudalizma, fanarioti su s Portom usaglaavali svoju politiku, znajui da e moi zadrati ogromne crkvene teritorije, koje nijesu imali ni za vrijeme najvee moi Vizantijskoga Carstva, samo dok potraje integritet Turske Imperije. Znao je Fanar da e izgubiti ispod svoje administrativne jurisdikcije svaku teritoriju koja se oslobodi od turske vlasti. Memoari vojvode Anta predstavljaju vaan dokumenat za ispitivanje sloenih odnosa Crne Gore s Vaseljenskom crkvom s Fanara u XIX vijeku. S druge strane, Memoari dopunjavaju izvore na osnovu kojih treba ispitivati uticaj fanariota na stvaranje negativnih likova pravoslavnih svetenika u usmenoj epskoj poeziji. Za turske oblasti Fanar je davao samo visoke crkvene dostojanstvenike, a svetenici koji su vrili rutinerske poslove bili su domicilni seljaci, esto jedva opismenjeni. Fanariotske vladike na jugoslovenskim prostorima za vrijeme turske vladavine pozaj mili su dosta negativnih atribucija visokome svetenstvu u pjesmama s tematikom iz predturskoga perioda. Njego u Gorskome vijencu blagohumorno govori o tipinome seljakom sveteniku popu Miu. A u epanu Malome prikazuje carigradskoga patrijarha Esperijusa kao turskoga pijuna i uhodu, koji anatemom odvraa Crnogorce od oslobodilake borbe protiv Turaka. Vojvoda Anto kae da je njegov otac, vojvoda Jakov, otro reagovao na pismo mostarskoga vladike fanariota, koji ga je preklinjao da se pokori Turcima. Ovako vojvoda Anto citira svoga oca: Lijepo blagosilja oni Grk, te se tobo zove vladika, ako ne poem da poljubim ruku Dervi-pai. Ono kad ovako pie mene i Graovljanima, na njemu nema vie arhijerejstva no
148
na ovome mome momku te me slua. Ono nije pravi vladika. Ko to zna koja je vjera! Po Antovu dokazu, vojvoda Jakov ovako je iskalio svoju ljutnju na fanariotskoga pismonou, kaluera Teodosija iz Kosijereva: A ti, Teodosije, to je tebe elo amo da ide? Jesi li mogo u manastir stajati i gledati onu crkvu... no si i ti doo da me zove da me preda Dervi-pai! Ti i vladika ka biste me doveli Darvi-pai da mu ruku poljubim, vi biste se onda izali na vii in, kao bimbaa vladika moe da bi izaao paom. Kad je dopao okova u tamnici, Anto je molio tada vrlo uticajnoga vladiku da uradi kod pae da mu se teka gvoa zamijene lakim. Vladika se na tu njegovu molbu nije ni okrenuo. Za rasvjetljavanje uslova za negativno prikazivanje visokoga svetenstva u usmenoj epici jugoslovenskih naroda Memoari vojvode Anta Dakovia su instruktivna literatura. Koliko su Dakovievi Memoari znaajni i za tumaenje pojedinih izraza u crnogorskim deseterakim pjesmama moe se pokazati i na osnovu jednoga primjera. U Latkovievim komentarima IV knjige Vukove zbirke stih 31. iz pjesme Perovi Batri nije dobro protumaen. Stih s taki ih je skinuo Turaka Latkovi tumai: Stih znai: tek to (taki) ih je skinuo Turaka. Vido Latkovi se nesumnjivo posluio Vukovim Rjenikom u kojemu je dato objanjenje rijei taki. Meutim, ta rije, u kontekstu pjesme ura Milutinovia Crnogorca, ne znai priloku odredbu za vrijeme, nego pokaznu zamjenici. Memoari Anta Dakovia pokazuju kakvo je znaenje imala rije taki u kraju iz kojega je pjesma Perovi Batri. A kad se zna da je nekoliko poznatih pjevaa-pjesnika Vuka Karadia i Sima Milutinovia Sarajlije iz jezike oblasti kojoj pripadaju Memoari, lako je zapaziti koliko je Vojvodina nevjeta proza znaajna i s filoloke strane za istraivanje sloene fizionomije crnogorskih narodnih pjesama. Posebno pjesama novih vremena o vojevanju za slobodu, odnosno drugoga repertoara crnogorske deseterake epike.
149
O ISTORINOSTI CRNOGORSKIH EPSKIH PJESAMA Uz pjesmu Ivan Nikolin, u IV knjizi Srpskih nardnih pjesama, Vuk Karadi je dao ovu napomenu: Ovo je sve istinska istina, a u ostalijem crnogorskijem pjesmama vie je istorije nego poezije. Ta Vukova napomena skoro stalno uzimala se kao glavna karakteristika crnogorskih usmenih pjesama s istorij skom tematikom. Meutim, Vukovu biljeku o kojoj je rije treba dovesti u vezu s karakteristikom crnogorskih pjesama koju je Vuk saoptio 1837. godine u svom radu Crna Gora i Crnogorci. Vuk tu veli: Oni (Crnogorci N.K.) imaju i starijih pjesama koje su u cijelom srpskom narodu poznate, ali ih mnogo vie ima novih o njihovu ratovanju i etovanju protiv Turaka. Zanimljivo je da ove nove pjesme daleko izostaju pjesnikom ljepotom iza starijih narodnijeh pjesama. Mnoge su prosto reanje dogaaja u stihovima, bez pjesnikijeh ukrasa. Istraivai koji su Vukovu napomenu iz etvrte knjige uzimali iz njene pozicije eo ipso dvostruko su grijeili! Zapostavljali su crnogorski epski repertoar sa starijom tematikom koji pominje Vuk i, drugo, nijesu se osvrtali na injenicu da se atribucija crnogorske znaenjski ne poklapa s odrednicom iz Crne Gore koja ide uz naslove zapaenoga broja pjesama iz Vukove zbirke. Rijeju, ti istraivai nijesu uoili da je Vuk primijetio dva simultana epska repertoara u Crnoj Gori, i da se odrednica iz Crne Gore odnosi, u principu, samo na prvi usmeni repertoar deseterake epike u Crnoj Gori. Ta odrednica, u prvim trima knji gama Srpskih narodnih pjesama, e se esto sreta, ne
151
Novak Kilibarda
upuuje ni na odreenu tematiku ni na odreeni narod, nego samo fiksira teritoriju s koje je data pjesma prispjela u tampanu zbirku. Odrednica crnogorske samo oznaava pjesme s tematikom iz crnogorskoga ratovanja i etovanja protiv Turaka. Sva je prilika da je Vuk svojim nastojanjem da to blie odredi demografsko i teritorijalno porijeklo pjesme, i mjesto njezina prelaska iz etnoloko-usmene u knjievnopisanu poziciju, izlazio u susret zahtjevima Jakoba Grima da zapisivai usmenih knjievnih tekstova treba da prue to potpunju dokumenatciju o datome tekstu, kao pomo filolokoj nauci. Istraivai koji su na osnovu Vukovih odrednica iz Crne Gore, iz Bjelopavlia, iz Risna i sl. izdvajali crnogorsku usmenu poeziju iz Vukova zbornika mogli su s istim pravom i pjesmu Smrt majke Jugovia smatrati samo hrvatskom pjesmom. Uz njezin naslov u drugoj knjizi Srpskih narodnih pjesama Vuk je dao odrednicu iz Hrvatske. Karadi je uoio pojave i naznaio pravce kojima treba tim pojavama prilaziti, ali poneki istraivai nijesu razumjeli Vukovu misao, ili nijesu htjeli da je razumiju. Njego je prihvatio Vukove poglede na epsku usmenu poeziju iz Crne Gore. U predgovoru Ogledalu srpskom Vladika istie: Nae narodne pjesme ne trebaju nikakva predgovora za svoju preporuku, jer sad hvaliti ih pred svijetom to bi bilo povtoravati ono to su ve davno o njima kazali mnogi, i nai slavjanski i drugih naroda nauni ljudi, koji su ih pravedno pohvalili i u zvijezde podigli, a neki i usporedili s Omirovima i Osijanovima pjesmama. Njego, Vukov prijatelj i poetilac bekih i petrogradskih biblioteka, znao je da najznaajnije pohvale Vukovu zborniku nijesu izreene samo na osnovu pjesama o crnogorskome ratovanju i etovanju protiv Turaka, nego, prije svega, na osnovu usmene lirike i epskih pjesama sa starijom tematikom koje su u cijelom srpskom narodu poznate. Uostalom, glavninu crnogorskih hroniarsko-istorijskih pjesama Vuk je objavio tek u IV knjizi 1862, godine. Dakako, objavljeno ih je dosta i u zbirci
152
Sima Milutinovia, ali Pjevanija crnogorska i hercegovaka nije okivana u zvijezde kao Vukove zbirke to su. Kad Njego kae da nijesu potrebne pohvale za nae pjesme, za one koje su usporeene i s Omirovima i Osijanovima, time on usvaja Vukovo vienje dvaju epsko-usmenih repertoara u Crnoj Gori i prihvata injenicu da je Vukov zbornik narodnih pjesama knjievna batina naroda koji govore jezikom Vukovih zapisa. Sve i da to Njego nije naglasio, ta bi se misao lako itala iz njegova knjievnoga djela, posebno Gorskoga vijenca kao sinteze usmene knjievnosti koja se razvila na jeziku Crnogoraca, Srba, Bonjaka alijas Muslimana i Hrvata, osobito tekstova koje je Vuk Karadi prikupio i objavio. U predgovoru Ogledalu srpskom Vladika dalje istie: Za crnogorske pjesme moe se rei da se u njima sadrava istorija ovoga naroda, koji nikakve ertve nije potedio samo da sauva svoju slobodu. Tako Njego usvaja Vukovo vienje crnogorskih pjesama kao reanje dogaaja u stihovima. A onda kao da pjesnik malo ispravlja Vukov stav da su crnogorske pjesme o ratovanju i etovanju protiv Turaka samo golo reanje dogaaja bez pjesnikih ukrasa. Prihvatajui injenicu da su crnogorske pjesme hroniarske i istorine, Njego istie, ono to je odista nepobitno, da mora biti pjesnikoga jezika, barem ponee, u tekstovima koji se pjesmama nazivaju! Kad se crnogorske hroniarske pjesme, odnosno pjesme drugoga repertoara, ili pjesme junake novijeh vremena, porede s pjesmama iz Crne Gore koje imaju tematiku iz najstarijih i srednjih vremena Vukova karakteristika pretegne. A kad se crnogorske pjesme o vojevanju za slobodu, kako ih je oznaio Vuk, posmatraju izdvojeno kao hroniarska povjesnica dogaaja od poetka XVIII vijeka do Njegoeva vremena, kao pjevanija koja se slui stihom i poetolokim sredstvima pjesama sa starijom i raznovrsnijom tematikom tada Njegoeva ispravka Vukova stava o umjetnikoj strani datih pjesama pokae svoje znaanje.
153
Novak Kilibarda
Vukovo nepromijenjeno miljenje o istorinosti crnogorskih pjesama moe se dovesti u vezu s injenicom to je pjesnik Gorskoga vijenca, vladika i gospodar crnogorski, naglasio tu istorinost u predgovoru Ogledalu srpskom. A moda nije neumjesno istai i ovu pretpostavku. Prilikom svojih boravaka u Crnoj Gori Vuk se mogao osvjedoiti da i najpametniji Crnogorci prihvataju junake pjesme o tekuoj borbi s Turcima kao istorij sku istinu. Vuk je imao odlinu priliku da razgovara s mnogim nahijskim i branskim Crnogorcima koji su tih dana dolazili na Cetinje da se poklone novoproglaenome svecu Petru I. Uvijek aktivni, nezamorni i za sve zainteresovani Vuk, mora da je koju rije o crnogorskim pjesmama proturio s Njegoem, prije nego to e dati karakteristiku tih pjesama u svojoj knjizi o Crnoj Gori i Crnogorcima. Tako bi se, dakle, moglo pretpostaviti da je Vuk karakteristiku crnogorskih pjesama koju je objavio 1837. godine, i ostao joj trajno dosljedan, formirao ne samo na osnovu svoje procjene pjesama, nego i na osnovu onoga to su mu o svojim pjesmama mogli rei mislei Crnogorci. Tako bi onda ispalo da je Njego u predgovoru Ogledala srpskoga napisao ono to je ranije mogao rei Vuku. S druge strane, time je Njego afirmisao karakteristiku crnogorskih pjesama koju je preko Vukove knji ge na njemakome jeziku ve bio upoznao veliki svijet. Na tome primjeru pokazuju se interakcijski odnosi dvaju uzvienih duhova Njegoa i Vuka Karadia. Njegoeva mogunost da na najbolji nain kontrolie istorij sku istinu u pjesmama koje je unio u Ogledalo neosporna je. Evo nekoliko loginih dokaza za to. U istorijsku istinitost pjesama svoga predasnika i strica Petra I morao je Njego vjerovati. Ta mogunost naglaava se i injenicom to je vladika Petar I pjevao pjesme i o dogaajima u kojima je lino ustvovao, o bojevima u kojima je komandovao crnogorskom vojskom. avie, Njego je bio u prilici da pjesme Petra I smatra kao tipini i tipoloki primjer odnosa hroniarske pjesme prema istoriji. O stepenu istorinosti
154
svih pjesama o crnogorsko-turskim i crnogorsko-francuskim borbama, od vremena epana Maloga do 1830. godine, Njego se mogao obavijestiti kod svoga strica, vladike Petra I. Ne treba zapostaviti ni okolnost da je i dugovjeni Tomo Markov mogao biti svome sinu Radu ivi izvor za kontrolisanje istorinosti pjesama o borbama s Turcima i Francuzima, koje su unesene u Ogledalo srpsko. Dogaaje koji su opjevani u dvadeset i dvije pjesme Ogledala Njegoev otac mogao je direktno da pamti. A u veini njih i da uestvuje! Dogaaji opjevani u dvadeset i dvije pjesme Ogledala toliko su malo udaljeni od Tomova linoga zapamenja da nijesu za njega predstavljali prolost ni u psiholokome ni u ideolokome smislu. Ne mogu se nai relevantni inioci koji bi vodili drugaijim pogledima na te dogaaje u vrijeme Toma Markova nego to su bili prije njegova roenja. Vremenska distanca Toma Markova i od najstarijih od tih opjevanih dogaaja, kao to su Bitka na Carevu Lazu i pogibija Batria Perovia, bila je takorei zanemarljiva. Mogao je Tomo Markov da od ivih uesnika slua rijei o tim dogaajima. Razumije se, iskazima svoga oca Njego nije morao pristupiti kao kanonu. Od pedeset i dvije pjesme, koliko ih s crnogorskom tematikom ima u Ogledalu srpskom, samo tri Njego nije oznaio godinom dogaaja o kojima pjevaju. Isticanje tane godine dogaaja koji je opjevan, nekih puta pominjanje i dana u mjesecu, moe da upuuje na mogunost da je Njego epsku priu sravnjivao ne samo s iskazima ivih uesnika, nego i s dokumentima kojima je raspolagao. A kako je Njego cijenio arhivske dokaze najbolje pokazuje njegov predgovor epanu Malom. U tome predgovoru pria Vladika kako se potrudio da uljeze u ogromnu arhivu bive stare republike mletake, kako za njega pet-est valjatijeh pisariah tri itave neelje po svim uglovima od arhive kopae. Kad nije mogao da tano utvrdi godinu opjevanoga dogaaja, Njego je napomenuo oko godine te i te. Prijedlog oko kao da upuuje na eanje
155
Novak Kilibarda
pamtia i prenosilaca narodnoga predanja. Da je Njego na narodno predanje gledao kao na istorijski izvor pokazuje njegova izjava u predgovoru epanu Malome kojom uvjerava itatelje da u djelu nema njegovo sopstveno nita, no da je sve osnovano na prianju narodnom i na arhivskim izvorima. E za takvo narodno prianje Tomo Markov mogao mu je biti najbolji pamtia usmenoga predanja i ivi izvor podataka. Tomo Petrovi roen je oko 1754. godine, a nadivio je sina, Petra II, sedam godina. U testamentu koji je izdiktirao pisaru u pero, pred dvojicom svjedoka, i koji je svojeruno potpisao krstom, pokazao je potpunu duhovnu svjeinu. Ne impresionira samo njegova pribranost prilikom reanja mnogobrojnih toponima na svome imanju, i raun od imovine do u najsitnije detalje, nego i njegovo rasuivanje kao moralne, religiozne, pa i politike linosti. Ono to je Tomo Markov Petrovi izdiktirao 1854. godine kao svoj raun pred Bogom i ljudima, odaje jedinstvenu svjeinu toga tada ve stogodinjaka s Njegua. Odista, nestorske pameti i pamenja bilo je ne samo u poeziji nego i u ivotu! Neka je Tomu Markovu kakav njegov predak ili komija, svje i star, priao o dogaajima iz svoga zemana, eto puta do Njegoa kojim su pristizala obavjeetenja, ak od sredine XVII vijeka. Narodno predanje prenosi istinu, samo nije svak uputan da razumije nain na koji to predanje prenosi istoriju. Zato to su znali karakter narodnoga predanja i prirodu usmene knjievnosti, Vuk i Njego su saoptili o crnogorskoj usmenoj epici drugoga repertoara istine koje imaju trajno znaanje. Vukovo i Njegoevo procjenjivanje junake crnogorske poezije, kao vjernoga pratioca istorije, uglavnom se prihvata u tumaenjima te epike. Posebno se isticala hroniarska istorinost crnogorske usmene epike drugoga repertoara bez pominjanja prvoga repertoara koji je u Crnoj Gori postigao svoj poetski vrhunac. Ponekad su pominjani uzroci te stihovane hroniarnosti, ali, uglavnom, raslojavano je Vukovo vienje
156
uzroka te hroniarnosti koje je saoptio u svojoj knjizi o Crnoj Gori. A osnovna Vukova misao u tom pravcu je da se prosto reanje dogaaja u stihovima bez pjesnikih ukrasa moe protumaiti to su Crnogorci svojim stanjem kao u svemu tako i u ovome bili prinueni da se ogranie na ono to je najpotrebnije. To Vukovo ograniavanje na najpotrebnije tumaeno je kao odraz plemensko-bratstvenike naravi Crne Gore i ratnikoga takmiarstva koje predstavlja specifini patrijarhalno-bratstveniki agonalizam. Sporo sazrijevanje uvjerenja da plemenske i bratstvenike interese treba podrediti irim interesima i teritorijalna skuenost Crne Gore, koja pretpostavlja meusobno poznavanje ne samo plemena i bratstava nego i vienih pojedi naca, tretirani su kao straari istorijske istinitosti pjesama. Istraivanje izvorita istorinosti crnogorskih pjesama, koju je Vuk uoio i napisao, najee se podastiralo istorijskoj nauci. Naime, odreeni dogaaj koji je verifikovala istoriografija sravnjivan je s njegovom slikom u epskoj pjesmi da bi ta verifikacija bila jo vra. Istina koju nudi pjesma nije se priznavala za krunskoga svjedoka, nego za sluajnoga prolaznika koji moe da potvrdi neto to se ve priznaje kao istorijska istina. Dogaalo se tako da nedostatak pozitivistikih podataka zatamnjuje dublju istorijsku istinu koju pjesma nudi. Boris Nikolajevi Putilov prvi je priao problemu istorinosti crnogorske usmene epike drugoga repertoara s knjievnoteorijskoga stanovita. Posvetivi opsenu studiju crnogorskoj usmenoj epici drugoga repertoara, Putilov je doao do sljedeih zajkljuaka. Istorinost crnogorskih junakih pjesama moe se razrijeiti na osnovu istorijsko-tipoloke metodologije i teorije koje se primjenjuju u najcjenjenijim pristupima usmenoj epskoj poeziji. One metodologije kojom se dokazuje da junaki ep, kao jedna od univerzalnih formi folklornoga stvaralatva, ne poinje s prikazivanjem i opisivanjem stvarnih istorijskih linosti, nego izvorite junakoga epa ine najstarije naslage
157
Novak Kilibarda
etnike istorije, shvaene i formirane jezikom mita. Tom se metodologijom dokazuje da se na stupnju arhaikoga epa formira osnovni epski siejni fond, kao i osnovni kompleks motiva. Upravo, formiraju se zakonitosti epskoga ustrojstva siea, i stvaraju tipovi epskih junaka i njihovih protivnika. Na tome stupnju oblikuju se principi karakterizacije prostorno-vremenskih odnosa i raa se epski stil. Putilov dokazuje da dalja istorija epskoga stvaralatva znai istoriju uzastopnih, zakonomjernih transformacija i evolutivnoga razvitka epa tokom njegova susreta s novim epohama narodne istorije, i usljed preokreta u narodnoj svijesti. Pozniji stupnjevi usmenoga epa uvijek su posljedica prethodnih stupnjeva, te je tako junakome epu razliitih tipolokih stupnjeva svojstven kontinuitet. S druge strane, veli Putilov, taj se proces karakterie neprekidnim pomjeranjem epa od fantastike ka konkretnome istorizmu i jaanju realno-ivotnoga principa. Tako se pokazuje da su ona obiljeja narodnoga epa koja je istorijska kola smatrala prvotnijem u stvari poznija tekovina i rezultat dugotrajnoga stupnjevitoga razvitka, od arhainih do istorijskih oblika. Zakljuuje Boris N. Putilov da je proces u principu ireverzibilan. Putilov, naunik velike erudicije i iroke teorijske kulture, podvrgao je podrobnoj kritici sve istraivae koji su slijedili Vukovo i Njegoevo vienje crnogorskih junakih pjesama, ali nije posvetio panju Vuku i Njegou kao prvim ocjenjivaima crnogorskih epskih pjesama o vojevanju i etovanju protiv Turaka. Putilov nije mogao u potpunosti primijeniti istorijskotipoloku metodologiju i teroriju na crnogorsku usmenu epiku zato to je ta metodologija zasnovana na usmenoj knjievnosti koja u principu prethodi pisanoj literaturi i viim oblicima kulture. Naime, Putilov ne posveuje dovoljno panje injenici da crnogorska usmena epika doivljava svoj razvitak i svoje umjetniko uzrijevanje u stalnom interferiranju s pisanom
158
kulturom. Bolje rei, stalno se proimala s hrianskom civilizacijom koja se najmanje pola milenijuma razvijala prije turskoga osvajanja Zete i koja je, u specifinim oblicima matino vezana za svoju prethodnost. Taj njen uticaj nastavlja da traje i tokom turske vladavine, kad epska junaka poezija doivljava zavrnicu svoje klasine prirode. Svakako, sve to ne iskljuuje djelovanje najoptijih zakonitosti junake usmene epike tokom njezina razvitka u Crnoj Gori. Unutar univerzalnijeh formi folklornoga stvaralatva prisutnost istorije, i psiholoko-ideoloka potreba naroda tokom turske vladavine, odnosno u borbi protiv turskoga ropstva, da kroz pjesmu korespondira s tom istorijom, bila je odvie evidentna da bi se dolo do zakljuka da crnogorska junaka epika ne poinje sa prikazivanjem i opisivanjem stvarnijeh istorijskih linosti, nego da je izvorite toga prikazivanja u najstarijim naslagama etnike istorije, shvaene i fiksirane jezikom mita. Meutim, ako su te univerzalne zakonitosti folklorne poezije u znatnoj mjeri istorizovane u pjesmama sa starijom tematikom, one su u pjesmama o crnogorskome ratovanju s Turcima skoro maksimalno izale iz okvira jezika mita. Ostale su te zakonitosti samo kao tradicionalni nacrt za nove pjesme koji ne predvia da e njihova graevinska konstrukcija i arhitektonski poredak biti od istorijskoga materijala. U plemensko-bratstvenikoj Crnoj Gori, iju borbu protiv Turaka usmjeravaju vladike, kao knjievno i politiki obrazovani ljudi, usmena pjesma stavljala je u prvi plan socijalno-politike i vjersko-ideoloke rezone, a mitoloke i fantastine predstave istorijske, i uopte antropoloke, problematike dobijale su poloaj draperije. Univerzalna priroda epske junake poezije iskazivala se neuporedivo potpunije u pjesmama iju istorijsku istinitost nijesu mogli kontrolisati sluaoci nego u pjesmama o tekuoj plemensko-bratstvenikoj ratnikoj stvarnosti. I pjesnik-pjeva i njegovi sluaoci ukljuivali su svoje pozitivistike parametre kad se prosuivao dogaaj koji
159
Novak Kilibarda
elaborira plemenski i bratstveniki agonalizam. Kako bi rekao Mihailo Lali, skuorepa strina istina nije dozvolila crnogorskoj epici drugoga repertoara da se rascvjeta u poeziju. Nije se pjesnik-pjeva te epike mogao prepustiti svojoj mati kao kad pjeva o temama najstarijih i srednjih vremena. Prema tome, ako se moe prihvatiti pretpostavka da istorija nije bila prvotna kategorija najstarije crnogorske usmene epike, ne moe se nai valjanih pokazatelja da crnogorske junake pjesme, koje prate oslobodilaku borbu od poetka XVIII vijeka pa nadalje, nijesu u samom svojem poetku polazile od prikazivanja i opisivanja stvarnih istorijskih linosti i dogaaja. Te pjesme i uslovljene su prvim repertoarom i opsluene s njegove strane svim rekvizitima bez kojih se prianje o datome istorijskom dogaanju ne bi slilo u pjesniki stihovani izvjetaj. Epsko usmeno prianje na crnogorskome, kao i na drugim terenima tokavskoga podruja, davno se bilo zaelo. Jo u Ljetopisu Popa Dukljanina imamo jasnih tragova junakoga predanja! Pjesniku-pjevau crnogorske ratnike tematike davno uspostavljeni stih bio je pri ruci, stilska i poetoloka sredstva bila su mu tu, pratila ga je epska tradicija. Svim tim kategorijama posluio se koliko mu je bilo potrebno, i sve je to specifikovao u pjesmu kojom saoptava ratniku istoriju s kojom je ideoloki indirektnije vezan. Vuk je u radu Crna Gora i Crnogorci napomenuo da crnogorski slualac ne slua glas gusala, ve ono to se pjeva i to ga oduevljava. Ta Vukova opaska odnosi se na crnogorske pjesme s novom tematikom, jer tek poslije te tvrdnje on kae da Crnogorci imaju i starih pjesama koje su u cijelom srpskom narodu poznate. Tekui ideoloki i politiki rezoni, koje planiraju vladike kao duhovni i svjetovni gospodari, uinili su da se u podlovenskoj Crnoj Gori prilino utia epska popularnost Marka Kraljevia, a da obilievski podvig doraste do nivoa religijskoga kulta. Moe se uslovno rei da je o Milou Obiliu napisano Jevanelje po Njegou!
160
Jedan lokalni sie u Gorskom vijencu ima gnoseoloki znaaj za rasvjetljavanje istorinosti crnogorske usmene epike drugoga repertoara. Okupljeni glavari na Cetinju sasluali su potresnu tubalicu sestre poginuloga Batria Perovia i doivjeli samoubistvo te tuilice. Emocionalno pokrenuti tim inom, i razgnjevljeni saznanjem da je Osman orovi na vjeru domamio Batria da ga smakne, takmiili su se ko e izgovoriti sjajniju pohvalu poginulome vitezu. Knez Rogan kae da je za svojih osamdeset godina sto puta gledao i Crnogorce i Turke i Latine, ali mlade glave kao to je Batrieva on viao nije! Vuk Tomanovi veli da se u ove gore nigda nije / ovakvoga mladeta dizalo. Bio je, kae, junak pod krilima koji je mogao skoiti s mjesta po etrnaest nogah, iz trke po dvadeset i etiri i preskoiti po tri konja iz zagona. Vuk Miunovi ide dalje tvrdei da onakvoga sivoga sokola / Crnogorka jot raala nije! Nije se moglo znati da li je Batri zgodniji, valjastiji, mudriji ili ljubavniji. Batrieve oi gvozdene Miunovi nije gledao u drugoga momka, niti takvoga junaka e prah gori pred oi junake / i e glave mrtve polijeu. Junak Barti se tako bio izdvojio iako nemae jot dvadest godinah. Vrhunac je njegove junake karakteristike uzdah Vuka Miunovia da je Batrieva smrt svu zemlju ocrnila. Kao to stihovi Njegoevi pokazuju, ljudi raspaljenih ratnikih strasti, i rjeiti plemenici koji elementarno vole i mrze nijesu u svojoj nekrolokoj apologetici prili poginulome junaku Batriu Peroviu kao realnome ratniku, nego ga upravo fiksiraju jezikom mita! Izuzev boanskoga porijekla po majci Tetidi, Homerov Ahilej nema znatnijih natproenih osobina vie nego to ih ima Batri Perovi u vienjima kneza Rogana i dva Vuka! Meutim, usmene deseterake pjesme koja bi sadravala bilo ta od hipertrofiranih kvaliteta Batria Perovia nema! Sauvane varijante, jedna u Vukovoj IV knjizi, druga u Ogledalu srpskom,
161
Novak Kilibarda
znae realnu sliku odnosa nahijske Crne Gore i hercegovakih oblasti koje jo nijesu bile spremne da slijede crnogorsku oslobdilaku borbu. U lik Batriev nije ugraena ni jedna osobna koja, kao epska stilizacija, ne bi mogla stajati uz junaka koji je uzet iz realnoga borbeno-pljenidbenoga ivota Crnogoraca. Obadvije varijante imaju zapaenih pjesnikih zgunjenja, posebno ona ura Milutinovia kod Vuka, ali sve je to jo daleko od najboljih pjesama s tematikom iz starijih vremena. Prema tome, Njego je ukazao u Gorskom vijencu da su univerzalne forme folklornoga stvaralatva egzistirale u kolektivnome duhu patrijarhalno-ratnikih Crnogoraca, i da su te zakonitosti u poetku usmjeravale duhovni odnos pojedinaca, kao i kolektiva, prema datim istorijskim dogaajima. To je ono epskomitsko odreenje prema istoriji koje istie Boris N. Putilov kao otkrie istorijsko-tipoloke metodologije i teorije. Meutim, skuorepa strina istina, koja je u stopu pratla slavoljubive plemenike i bratstvenike, palila je krila pjesnikoj mati. Samo joj se ponekad otrgla pjesnika mata, kao u pjesmi Smrt Nikca od Rovina, na primjer. Ukratko. Crnogorska istorijska hronika u desterakim stihovima u svemu je jednostavna. Nalik je na klasinu prednjegoevsku crnogorsku nonju. Unutranji sklop usmene pjesme drugoga repertoara slae se s enterijerom crnogorske kue doma harambae Nikca od Rovina ili koga drago drugoga nahijskoga i branskoga Crnogorca. Realizam pjesama o ratovanju i etovanju protiv Turaka elementaran je kao crnogorski bezvodni kr. Usmene crnogorske epske pjesme drugoga repertoara jesu istorija, ali opoetizovana onoliko koliko je ta ista istorija dozovljavala. U beedi koju je izgovorio prilikom dobijanja Nobelove nagrade Ivo Andri je rekao: Moda je u priama, usmenim i pisanim, i sadrana prava istorija ovjeanstva, a moda bi se iz njih mogao bar naslutiti, ako ne saznati, smisao te istorije.
162
ODNOS NJEGOA DRAVNIKA I POLITIARA PREMA CRNOGORSKOJ USMENOJ EPICI Istraivanje procesa rada izvjesnoga zapisivaa usmenih knjievnih tvorevina trebalo bi da podrazumijeva teorijsko uporite za odgovor na pitanje, to je nezaobilazno istraivau: Koje karakteristike definiu pojam sakuplja tekstova usmene knjievnosti? Kao to je poznato, traenje teorijskoga usmjerivaa za odgovor na postavljeno pitanje je postojano u dananjoj, vrlo razuenoj, literaturi o usmenoj knjievnosti. Isto je tako poznato da arobni klju nije pronaen. Treba ukazati na injenice koje i dalje odgaaju prihvatanje bilo koje dosadanje teorijske pretpostavke to bi vaila, ako ne za precizno definisanje pojma sakuplja tekstova usmene knjievnosti, ono barem za njegovo blie tipoloko odreenje. Forma sljedeih pitanja ukazuje na te injenice. Kome je do sada bila jasna semantika granica izmeu usmene i pisane knjievnosti? Da li je prvi zapisiva usmenoga knjievnog teksta, nee u Mesopotamiji, Egiptu, antikoj Grkoj ili druge, pristupao usmenoj pjesmi i prii s vjernikim strahom i obavezama da dati tekst ne povrijedi ni ideoloki ni estetski ni kompoziciono, ili je, pak, kao ovjek pismenosti, dakle kao lice vie kulture, pronala zio u usmenome knjievnom djelu samo one prostore koji e da zadovolje njegovu pismenu, tu viu kulturu? Moe li jedan istorijski narod, crnogorski ili koji drugi, ponuditi zapisivau usmenu pjesmu ili priu koja bi bila tipoloki
163
Novak Kilibarda
ravna usmenoj pjesmi ili prii prethomerovskoga vremena, ili, recimo, slovenskoj pjesmi ili prii prethrianskoga perioda? Da li, dakle, jedan istorijski narod poslije hiljadugodinjega razvitka pisane kulture moe imati u devetnaestome vijeku, ili danas, nepismenoga ovjeka? Je li na ed koji nije razabirao slova nepismen ovjek, i pored injenice da su njegovi preci bili kroz duge vjekove na stalnoj izlobi freskoslikarstva? Onoga slikarstva koje je likovno ispriana literatura koja se ita iz Staroga i Novoga zavjeta. Da li su grafiki nepismene generacije naih predaka ostajale po strani od svih vidova kulture koja eksplicira pismenou? Da li se moe govoriti o tipu pjesnike nepismenosti koji bi objanjavao Starca Miliju i njegova pjesnikoga pretka iz vremena takoe pune zrelosti usmene knjievnosti koju sintetizuju jedan Ep o Gilgameu ili Homerovi spjevovi, na primjer? Znae li intervencije Vuka Karadia, Njegoa i prvoga zapisivaa homerske poezije, koje su injene tokom prenosa usmenosti u pisanost, stvarno mijenjanje usmenoga teksta, ili su to pak izmjene to su se inae mogle dogoditi tome tekstu na njegovu prirodnom putu kroz prostor i vrijeme? Da li blie odreenje toga prirodnoga puta, kako se uslovno moe nazvati usmena egzistencija knjievnoga djela, podrazumijeva odgovor na postavljena pitanja, kao i na mnoga druga jo koja se mogu postaviti kad se govori o zapisivaima usmene knjievnosti? Na raskru postavljenih pitanja treba osmotriti pravce Njegoeva rada na sakupljanju usmenih pjesama za Ogledalo srpsko i za Vukovu zbirku. Za Vuka je dobavljao pjesnike-pjevae na Cetinje i odreivao pisare da od njih pjesme zapisuju, a prilikom izbora pjesama za Ogledalo srpsko Njego se osvrnuo na svoje dravnike i politike interese. Vladika i gospodar Crne Gore starao se da u usmenim pjesmama koje nabavlja i objavljuje
164
istakne istine o Crnoj Gori koje, po njegovu miljenju, odgovaraju ideolokim i politikim ciljevima crnogorskoga naroda. Evo jednoga primjera takvoga Njegoeva odnosa prema usmenoj epskoj poeziji drugoga crnogorskog repertoara. Njego zaobilazi pjesmu Perovi Batri od ura Milutinovia, objavljenu u Vukovoj zbirci, a unosi u Ogledalo njezinu varijantu Osveta Batria Perovia, ne dajui rauna o tome kako je doao do te pjesme i ko ju je saoptio zapisivau. Milutinovieva pjesma umjetiniki uoljivo nadrasta varijantu za koju se Njego odluio. Zato se tako odluio? Ne moe se govoriti o tome da je Njegou zatajilo umjetniko oeanje prilikom izbora date pjesme. Njego je 1846. godine, kad je objavio Ogledalo srpsko, ve bio napisao Luu mikrokozma. Ali, vrhunskome pjesniku, dravniku i politiaru nije odgovarala varijanta iz Vukove zbirke zato to ona otvoreno govori o nemilim odnosima izmeu nahijske Crne Gore i suednih plemena koja su pripadala Turskoj. Naime, u pjesmi pjesnika-pjevaa ura Milutinovia, pjeva se o Crnogorcima koji ne razlikuju imovinu pravoslavnoga od imovine islamskoga ivlja i, s druge strane, govori se o raji koja sarauje s Turcima. Raunajui na mogunost da e okolna plemena, kao to su Banjani u kojima se radnja pjesme dogaa, jednoga dana pripasti Crnoj Gori, to se upravo i dogodilo, Njego pribavlja pjesmu o smrti Batria Perovia u kojoj nema ni rijei o pomenutim odnosima okolnih plemena s Crnogorcima. Treba napomenuti da je pjesmu iz Vukove zbirke saoptio pjesnik-pjeva iz Grahova, dakle s terena preko kojega su Crnogorci prolazili u Hercegovinu plijena radi. Milutinovieva pjesma je odgovarala onim oblastima preko kojih se prelamaju interesi Turaka i Crnogoraca, kao to Njegoeva varijanta iz Ogledala odgovara samo nahijskoj Crnoj Gori koju kontrolie teokratska vlast cetinjskih vladika. Prema tome, Njego je priba vio pjesmu za Ogledalo kakva je jedino i mogla biti prihvaena
165
Novak Kilibarda
u Crnoj Gori. Ne treba ispustiti iz vida ni mogunost Njegoeva redakcijskoga upliva u tekst pjesme koji je unio u ideoloko-politiki usmjereno Ogledalo srpsko. A trebalo bi odgovoriti i na pitanje da li je Njego i izborom pjesme i moguim intervencijama u tekstu inio ita drugo to implicite nije verifikovala kolektivna svijest Crnogoraca iji su interesi tako jasno naglaeni u pjesmi Osveta Batria Perovia. Da li se, dakle, splet Njegoevih odnosa prema drugoj pjesmi kree onim prirodnim putem usmene poezije koji je istaknut u uvodnoj napomeni ovoga teksta? Odista, nije svakome dozvoljeno to i Jupiteru! Njegou je nesumnjivo jako bilo stalo da potomstvo ita Ogledalo srpsko ne samo kao ideoloku itanku, nego i kao lektiru iz koje je izronio Gorski vijenac i druga njegova djela s tematikom iz crnogorske istorije. Ve sasvim ostvareni pjesnik, koji iza sebe ima Luu mikrokozma, i koji je ve uzeo pero da pie Gorski vijenac, mogao je, kad je sastavljao Ogledalo, da pravilno prosudi da e za njegovu knjievnu budunost imati velikoga znaaja injenica da izrastanje djela iz crnogorske usmene knjievnosti znai izrastanje toga djela iz svoga prirodnoga korijena. italac Homera i Slova o polku Igorovu, i djelimino prevodilac tih spjevova, Vladika Rade, znao je ta se u razvijenome svijetu misli o jezikoj i motivskoj ucijepljenosti knjievnih djela u bie naroda kojemu pripadaju. Jedan napomena u Ogledalu srpskom pokazuje da je Njego ponekad bio jednako zainteresovan za izvjesne usmene epske pjesme i kao gospodar Crne Gore i kao pjesnik Gorskoga vijenca. Evo te napomene: Od 1510. do 1702. godine od svih crnogorskih bojevah koji su se u ove gotovo dvije stotine godinah dogaali, nikakve pjesme nemamo koja bi od tih bojevah nama to opjevala, premda se mnoga mjesta i dan dananji u Crnoj Gori znaju na koja su Turci gomilama ginuli... Pjesme za kojima ali Njego bile su potrebne njemu, dravniku koji nastoji da ukae na neprekinutu crnogorsku borbu
166
protiv Turaka, na narodni otpor koji je bio, u veoj ili manjoj mjeri, evidentan za vrijeme sukoba izmeu Mleana i Turaka na crnogorskoj teritoriji XVI i XVII vijeka. Iste te pjesme bile su mu potrebne i kao knjievniku koji u Gorskome vijencu govori o bici na Vrtijeljci i Baju Pivlajninu, vitezu te bitke, koji e se pominjati dok svijeta traje. Dakle, Njegou je bilo potrebno da usmeno predanje i usmena poezija potvruju istorijsko-dokumentarnu podlogu jednoga lokalnoga siea u Gorskom vijencu, kakvo je etvrto Kolo koje Baja Pivljanina uznosi u obilievske visine. Rijeju, Njego ne trai stamenijega svjedoka no to je usmena poezija za svoje sudove o crnogorskoj borakoj prolosti koje iskazuje i kao dravnik i kao pjesnik. ak i kao dinast Petrovi kojemu je osobito znaajno da potvrdi crnogorsku dravnost i ukazivanjem na narodni otpor koji se iskazivao u vrijeme od pada Zete pod Turke do poetka XVIII vijeka. Prema tome, Njegoevo aljenje to nema pjesama o znaajnim borbama Crnogoraca protiv Turaka otkriva napor koji je on uloio prilikom pribavljanja pjesama za Ogledalo i ideoloki smjer koji je na tom putu slijedio. Ko zna kakve je, moda, umjetniki suvisle pjesme Njego zaobiao opredjeljujui se za deseterake hronike kakvih je dosta meu pjesmama Ogledala srpskoga, ideoloko-politiki usmjerene antologije pjesama drugoga crnogorskoga repertoara. Zna se pouzdano da je Njegoevo Ogledalo srpsko bila vrlo popularna knjiga u Crnoj Gori, toliko popularna da su njezini primjerci dostizali zapaenu cijenu. Posljedice takve popularnosti bile su oigledno negativne za prirodni tok usmene poezije u Crnoj Gori. Ogledalo je jednostavno inaugurisalo jedne istine koje su preekle dalje mijenjanje narodnih pjesama koje je objavio Njego. Pjesme bi se nesumnjivo mijenjale shodno prirodi usmene poezije, to znai da bi mogle kasnije biti zapisane u boljem svom obliku. Zahvaljujui knjigama Sima Milutinovia i, osobito, Vuka Karadia, sakupljaki rad je ve bio dobio
167
Novak Kilibarda
drutvenu cijenu, pa zato pjesme, koje su se ule od guslara po Crnoj Gori, jamano kasnije ne bi ostale nepoznate. Ne samo to je Ogledalo srpsko preeklo dalji kreativni put tih pjesama, nego je i paralisalo mogunost nepismenih guslara da dalje mijenjaju varijante s tematikom koju obrauju pjesme iz Ogledala. Veliki autoritet Vladike Rada jednostavno je uspostavio istine u koje treba da se vjeruje kao u aksiomatinu vrijednost. Tako se formirao psiholoki inilac koji je od guslara traio da se priklanja istinama koje je vaspostavio Gospodar, vladika i pjesnik Gorskoga vijenca. Interakcijske veze slualake publike i guslara bile su takvoga intenziteta da nije bilo nikakve druge mogunosti da se jedan dogaaj osmisli drugaije nego to ga je osmislio Njego. Kao to je to istaknuto u njegoologiji, Gorski vijenac je snano uticao na usmenu junaku epiku u Crnoj Gori, iako njegov deseterac nije pitak za guslarski recitativ, kako je prikladan uobiajeni deseteraki stih hroniarske pjesme bez misaonih zgunjenja. Tako Njegoevo Ogledalo srpsko predstvalja netipian dogaaj u istoriji usmene poezije Crne Gore. Svaki sakuplja djela usmene knjievnosti kod jugoslovenskih naroda u XIX vijeku iskazuje se vie u svojim specifinostima, nego u pripadnosti istoj kategoriji koja bi se dala definisati s ideoloke, psiholoke i knjievne strane. Zato u procesu istraivanja sakupljakoga korpusa jednoga zapisivaa usmenih pjesama treba prvo rasvijetliti sve profile datoga sakupljaa. Motivi koji reguliu odnos sakupljaa prema tekstu to ga zapisuje lako e pokazati da li sakuplja ini nasilje nad pjesmom ili plovi maticom prirodnoga toka usmene poezije. Vuk Karadi razlikuje se od svih drugih sakupljaa zato to su njegove intervencije bile usaglaene s prirodom teksta koji zapisuje. Priroda usmene poezije povjerila je Vuku mandat da tako radi.
168
SAZRIJEVANJE EPSKE LEGENDE O NIKCU OD ROVINA Pjesme iz drugoga epskog usmenog repertoara crnogorskoga, objavljene u Njegoevu Ogledalu srpskome, Sinovi Obilia i Smrt Nikca od Rovina, upadljivo se razlikuju od ostalih pjesama o Nikcu Tomanoviu koje su integralni dio hroniarsko-reporterske pjevanije, u kojoj se sadrava istorija ovoga naroda. Njegoeva napomena u predisloviju Ogledala da poezija na nekim mjestima poneto uveliava podvige Crnogoracah najvie se odnosi na te dvije pjesme. Uoavajui u njima suprematiju epskih podviga Nikca od Rovina nad svim opjevanim podvizima u crnogorskim pjesmama koje je unio u Ogledalo, Njego je konstatovao da je Nikac najslavniji vitez crnogorski. Njego nije raspolagao dokazima, kao to ni istorijska nauka ne raspolae, da je Nikac svojim stvarnim podvizima proao mimo sve istorijske junake crnogorske koje je opjevala usmena epika, da bi pridjevom najslavniji definisao istorijsko znaenje cuckoga harambae Nikca Tomanovia. Odgovor na pitanje kako se zasnivala epska slava Nikca od Rovina jeste uslov za rjeenje problema zato se pomenute pjesme razlikuju od ostalih pjesama o Nikcu, odnosno od svih pjesama drugoga epskog repertoara koji tematski obuhvata XVIII vijek i prvu polovinu XIX vijeka? Odgovor na ta pitanja otean je injenicom da nauka raspolae samo oskudnim podacima o istorijskom Nikcu. Zna se samo toliko da je Nikac Tomanovi nekoliko puta pregovarao kao izaslanik vladike crnogorskoga s Ahmet-paom, ehajom bosanskoga vezira Mehmed-pae koji
169
Novak Kilibarda
je s jakim snagama krenuo na Crnu Goru, ali nita se konkretno ne zna o ulozi Nikca u borbama koje su voene, kao to je ona na evskim Ublima 1756. godine. Zbog nedostatka istorijskih izvora valja pozvati u pomo narodnu tradiciju da bi se naao odgovor na postavljena pitanja. A treba pokloniti panju samo onim narodnim predanjima koja se nijesu razvila pod uticajem usmenih pjesama i koja svojim oblikom ubjeuju da su bliska istorijskoj istini. Usmena epika u internacionalnome smislu pokazuje da stoer oko kojega pjesnika mata akumulira legendarne naslage mora biti postavljen, ili bar nagovijeten, prije smrti opjevanoga lica. Postojala su dva uslova da prvi junaki podvig Nikca Tomanovia, koji nije mogao da prelazi granice standardnoga crnogorskog junatva za koje se interesuje usmena guslarska pjesma, bude mnogo vie primijeen nego isti takav podvig kojega drugoga junaka, njegova savremenika. Junako porijeklo Nikevo (poticao je iz kue opjevanoga junaka Vuka Tomanovia) i neobian biljeg koji je imao na desnome oku, predstavljali su uoljive karakteristike po kojima je Nikca lako bilo prepoznati. To je onaj junak od junaka to ima krvav biljeg na oku! Tako su se ta dva sudbinska uslova meusobno dopunjavala. Nikevi savremenici koji su po biljezima zakljuivali o sudbini ljudi i koji su znali iz epske lektire da su i najslavniji junaci Milo Obili i Zmaj-ognjeni Vuk, imali biljege kao znake neproenosti i neobinosti, imali su psiholoku mogunost da saznaju pjesmu i priu o Nikcu kao junaku koji je dostojan epske slave. im je Nikac Tomanovi poeo da se ogleda u borakim i pljenidbenim okrajima, pruio je pjesmi i prii svoj miraz neobinosti. Uz Nikevo junako porijeklo i krvav biljeg na njegovu oku, i nizak njegov rast pretvorio se u izuzetnu njegovu prepoznatljivost. Narodna tradicija ovako opisuje Nikca od Rovina: Maloga rasta, preko pojasa tanak a u ramenima irok, velike
170
glave, crnijeh oiju s neizdrljivim pogledom, na desnom oku mu je krvav biljeg, neugledna lica, velikijeh brkova koje je za vrat vezivao kad je putovao, velikih nakostrijeenijeh obrvica, tankih nogu i tankoga dugoga vrata. Dva uslova za poetak epske popu larnosti junako porijeklo i krvav biljeg na oku, uslovili su da narod iskoristi i Nikev mali rast kao pogodno sredstvo za isticanje njegove junake superiornosti. Tako je psiholoki uslovljena namjera da se ukazuje na Nikevu superiornost kroz velianje junaka koji nije naoit, koji nema junaki fis. Populari sanje podviga takvoga junaka sadravalo je i ironino pitanje koje se upuuje Turcima: ta bi bilo od vas, Turci, da je ovaj junak kao neki od starih vitezova Milo, Marko, Momilo, Relja, Ognjeni Vuk?! Taj ironini glas jasno se uje u pjesmi Sinovi Obilia, u kojoj je opjevano i najvee Nikevo junatvo, obilievski podvig. Kae se: Meu sobom govorili Turci. Ala more, negledna junaka, ali strana u junaka brka, stranijeh mu tokah na prsima! S istoga izvora potie i narodna pria da je najsilniji turski junak Nikia, Babi Jakar, traio vjeru od Nikca da doe u njegovu kolibu da bi vidio kakav izgleda taj glasoviti junak od Rovina. Babi, za koga legenda veli da je bio neobino krupan jer ga je majka dojila tokom pet godina, nije mogao da vjeruje da silna i neobina junatva ini neemuran ovjek. Mora da su i prialac i sluaoci oeali silno zadovoljstvo kad su zamiljali gaziju Jakara koju svu boraku svitu Nikia upoznaje kakav ih junak dri u tekome strahu. Legenda veli da je ovako Jakar zborio: Vi, Turci, mislite da je Nikac ko planina Lisac, a tako mi pai turske vjere, koliki je i kakav je Nikac pojela bi ga maka po veeri!
171
Novak Kilibarda
Moe se navesti vie primjera iz istorije Crne Gore koji pokazuju da narod koji je mnogo cijenio junako oblije i fis muki zna i da pokloni izuzetnu panju junacima proenoga izgleda i da tako osobinu koja se u svakodnevnome ivotu smatra nedostatkom, pretvori u neobian kvalitet koji koristi kao sredstvo za psiholoki obraun s neprijateljem. Evo jednoga optepoznatoga primjera. Poznati crnogorski junak iz doba kra lja Nikole I, Novak Ramov Jovovi, bio je neosporno energian borac i poznati zaetnik, jednako u pljenidbi i na ratitu, ali i zbog svoga vrlo proenoga izgleda bio je primijeen. Nedorastao junakim fisovima, a niko ga od fisova ne dostie u junatvu! Postoji pria o scenama koje je doivljavao u susretu s ljudima koji nijesu mogli povjerovati da je tako neveliak Novak Ramov, uveni junak. Najuspjelije knjievno zaokruenje narodne idejno-politike tematike da svojim malim predstavnikom pobjeuje glomaznoga protivnika dao je Stefan Mitrov Ljubia u Kanjou Macedonoviu. Izvorite te pojave moe se traiti u mitolokim slojevima svijesti, jer u bajkama najmai brat ili neko do tada sasvim neprimijeen, izvri, gotovo uvijek, najvee podvige ili rijei kakav problem. Psiholoki je opravdana pretpostavka da je Nikac svoj neemurni izgled uspjeno kompenzovao u junatvu. Kad je prvi Nikev podvig, koji tradicija vezuje za pljenidbu, privukao panju naglaeniju od proene, svaki sljedei podvig toga junaka znaio je i opravdanje jednom steene prednosti, svjesno opravdanje steenoga glasa. Poslije prvoga talasa iznenaenja i popularnosti, junak iz Rovina postao je zatoenik svoje slave, linost koja poistovjeuje svoje dalje egzistiranje s dokaziva njem kvaliteta koji su javno prihvaeni i priznati. Posluiemo se i ove primjerima iz istorije Crne Gore, kao stvarnim injenicama, da bismo ukazali na svjesno nastojanje junaka da odre steenu slavu. Prvi podvig etka Pejova, o kome Nikola I
172
pjeva u Banjanskome kolu, odjeknuo je kao iznenaenje. Bilo je udo da podvig koji je rezervisan za junake sojevie izvri momak koji to nije. A kad je etko Pejov svojim prvim podvigom prolomio tvrdu opnu porodine anonimnosti, uskoio je on u psiholoku atmosferu koja ga je opredjeljivala na podvige da bi s mukom steeni glas sauvao po svaku cijenu. Nije se imalo kud nazad, trebalo je ii u puni rizik, jer bi u protivnome prvi neuspjeh oznaio korekciju narodnoga ubjeenja da se desilo neto neobino. Nikola I u pomenutome Kolu pominje sve junake iz Banjana, ali naglaava da je etko poekao najvie turskih glava, vie i od junaka koji su imali porodinu junaku tradiciju. Kae: etko Pejov ponavee otkinuo glava to je. Nikac od Rovina nije bio u prilici da probija opnu porodine anonimnosti, nego je samo na glas svoje junake kue nadovezao svoju neobinost i postarao se da opravda narodno ubjeenje da je neobian junak okom pogledati. Meutim, kompenzovanje jednoga nedostatka vrio je, u stvari, na isti nain kao i Novak Ramov i etko Pejov. Nikac Tomanovi bio je krajinik u pravome smislu. Od njegovih Cuca niti je bila daleko turska teritorija ni latinsko primorje. Kao harambaa ete kojoj je plijen izvor prihoda i iskaz junatva bio je upuen na iroke stoarske oblasti Rudine, Grahovo i Banjane, u kojima nije bilo stajaega islamizovanog ivlja i kroz koje su vodili putevi za Niki iz pravca Hercegovine. Imao je tako vrlo povoljan teren da presrijee turske namjernike koji saobraaju tim pravcem. Jednako je plijenio tursku stoku na pasitima i trgovake i svatovske prolaze. Najvaniji put, koji je iao iz pravca Gacka preko Duge i Nikia za Spu, Podgoricu i Skadar, kojim su najvie prolazile vojske i karavani,
173
Novak Kilibarda
bio je izvan oblasti kroz koju se kretao harambaa iz Rovina. Postojee pjesme govore samo o Nikevu etovanju preko Grahova, Banjana i dviju Rudina, Nikike i Oputne. I Njego u Svobodijadi istie Nikca kao krajinika koji se razlikuje od junaka koji su ivjeli dublje u unutranjosti Katunske nahije. Nikac one kae: A ja stojim na krajini, vjet sam ratu i krvljenju i poganskoj turskoj udi. Rijeju, povoljni geografski poloaj omoguio je Nikcu od Rovina da preduzima ee podvige kako bi stalno opravdavao ubjeenje da je on prvi meu katunskim harambaama. Iako je obanovanje u crnogorskoj hroniarskoj epici priznato kao svakodnevno zanimanje koje je dostojno junaka, ipak je samo Nikac od Rovina postojani junak-obanin. Sintetika slika njegova obanovstva, kao zanimanja kome se on uvijek vraa, nalazi se u pjesmi Sinovi Obilia, u kojoj je Nikac, uz Njegoevu pomo, prerastao u legendu. Naslov koji je Njego dao toj pjesmi to posebno potvruje. Poslije oblievskoga podviga u boju s ehaj-paom na evskim Ublima, najlegendarnijega podviga u crnogorskoj usmenoj epici drugoga repertoara, podviga koji je, po pjesmi, rijeio ishod boja, Nikac se opet vraa svojim torovima: Ponesoe Nikca u Dobrotu, te se vida za godinu danah. I soko se Nikac izlijei, i eto ga opet kod ovacah na Izvore i Kobilje Dole.
174
Nikac, kao i mnogi junaci iz crnogorskih pjesama sa starijom tematikom, jeste junak od odreenoga mjesta koje je toliko sraslo s njegovom linou da ini sastavni dio njegova imena. On je Nikac od Rovina, kao to je Marko od Prilepa, Relja od Pazara, Novak od Romanije, od Senja Ivane, Tale od Oraca i dr. Tako se iz pjesama o Nikcu od Rovina uju posljednji akordi vremena kad je svaki poznati vitez bio od nekoga mjesta. Cuckome selu Rovine nije bilo teko da u pjesmama o svome domorocu Nikcu poprimi ulogu srednjovjekovnih utvrenja iz epike s tematikom iz starih i srednjih vremena, kako bi rekao Vuk. Rovine su i prije Nikca imale opjevanoga junaka Vuka Tomanovia, i prije Nikca Rovine su bile junako polazite. Prema tome, i Rovine su dio epskoga miraza koji je Nikac naslijedio. Karakteristike junak od junaka s krvavim biljegom na oku, dopunjene su podatkom junak od Rovina. Tako su dvije naglaeno epske privilegije junaka iz pjesama sa starijom tematikom mjesto stanovanja koje je uveno i znamenje bez kojega se ne spominje junak, postale osnov za uobliavanje kompletne fizionomije epskoga lika Nikca od Rovina i pretpostavka da se psiholoke i etike dimenzije opjevane linosti ponavljaju kao konstantna kategorija u svakoj pjesmi. Da se epska linost jednako imenuje u svakoj prilici. Nezaobilazno je pitanje kako su pjesnici-pjevai koji su dobro poznavali epsku usmenu lektiru u kojoj su opjevani vitezovi, sve junaci u srmi i zlatu, prihvatili obanovanje kao dostojnu epsku temu i kao zanimanje najslavnijega viteza crnogorskoga, kako je Njego nazvao Nikca od Rovina. Iako je stoarstvo bilo osnovna grana privreivanja svih itelja Crne Gore, ne bi se taj svakodnevni seljaki posao mogao prihvatiti u epici kao zanimanje dostojno vitetva da se neprijatelj s kojim je voena borba neprestana nije bavio istim zanimanjem. U unutranjosti Turskoga Carstva, one e su bila bezbjedna turska imanja, sluge i raja obavljali su zemljoradnike i stoarske
175
Novak Kilibarda
poslove. Begovi, age i istaknuti ratnici nijesu imali potrebe da se angauju oko uvanja stada na svojim imanjima, jer su im ta imanja bila sasvim bezbjedna, pa se zemljoradniki i stoarski posao preputao slugama. Meutim, najpoznatiji junaci turskih gradova na crnogorskoj granici najee su iskazivali svoje junake sposobnosti u stalnoj odbrani svojih stada, osobito nikiki turci, odnosno islamizovani Crnogorci koje usmena pjesma stalno naziva Turcima, koji su drali prostrane panjake na teritoriji svoga kapetanstva. I najpoznatiji nikiki junaci, kad ne bi bili na carevoj vojsci, provodili su najvie vremena s obanima svoje stoke. Nijesu se smjeli odvajati od svojih stada po Krnovu i Rudinama, jer se trebalo ponijeti s najveim junacima iz Katunske nahije, bezvodne i krevite oblasti, za vrijeme sunih, gladnih i ratovitih godina pribavljali su najvie sredstva za ivot plijenom stoke s turske teritorije. Prema tome, injenica da i Turci iskazuju junatvo u odbrani stada i da protivnika strana smatra da se moe pokazati junatvo u odbrani i plijenu stoke, uslovila je da se obanska pruina (previjaa), torovi i obanovanje sliju u epski podijum za junako djelovanje i slavnoga viteza od Rovina, Nikca Tomanovia. obanovanje i pruina dobili su u crnogorskoj usmenoj epici drugoga repertoara ulogu koju su u pjesmama sa starijom tematikom imali utvreni dvorci i carske slube. Samo obanovanje kao specifina epska kategorija koja je uspostavljena u crnogorskim hroniarskim pjesmama moglo je da utie na usmene epske pjesme koje ne pjevaju o dogaajima iz crnogorske istorije od poetka XVIII do sredine XIX vijeka. Taj uticaj je oigledan i u Podrugovievoj pjesmi enidba Duanova. obanovanje kao priznato zanimanje epskih junaka u crnogorskim pjesmama posluilo je Teanu Podrugoviu za graenje epskoga lika Miloa Vojinovia. U pjesmama o enidbi cara Duana koje se nalaze u Erlangenskom rukopisu i u zbornicima bugartica svatovske podvige ine Marko Kraljevi i
176
vojvoda Janko, a one nema ni traga od obanina-viteza, kakav je carev sestri Milo Vojinovi, u Teanovoj pjesmi. U pjesmi Andrije Kaia Mioia, u Razgovoru ugodnom naroda slovinskoga, Sekula koji izvrava podvige uime svoga ujaka Sibinjanin Janka nije dat kao obanin, nego kao junak koji samo oblai obansko odijelo da bi se preruio, kamuflirao. Dakle i kod Kaia, koji je odlino poznavao usmenu epiku koja se razvila na jeziku kojim je on govorio, nema traga o obaninu-vitezu. Milo obanin, koji nagovjetava Podrugovieva obanina Miloa, javlja se prvi put, koliko se to zna, u pjesmi koju je iz primorskih rukopisa, to znai s dananjih terena Crne Gore, objavio Stojan Novakovi. To je pjesma po svome postanku starija od Podrugovieve, a objavljena je tek 1879. godine. Usvajajui ubjedljivu pretpostavku Vladana Nedia da je ta pjesma iz poznoga XVIII vijeka, moe se zakljuiti da je pjesma o obaninu-vitezu mogla nastati pod uticajem crnogorskih pjesama u kojima se obanovanje priznaje kao dostojno zanimanje junaka u ovoj pjesmi, ali jo se oea pjesnikova namjera da pokae kako je Milo neto vie od obanina. Milo se u toj pjesmi s Crnogorskoga primorja ponaa kao ovjek od vlasti. On nareuje slugama i prijeti im tekim kaznama ako ne sauvaju stado dokle je on odsutan. Veli: uvajte mi biele ovce moje! To li bi mi poginula koja, kunem vam se tvrdom vjerom svojom, biu vas drvenom batinom dokle u vas mrce uiniti! Tean Podrugovi je, preraujui pjesmu, priznao obanovanje kao zanimanje kojim se moe baviti ne samo obian plemi, nego i sestri carev. Teanov Milo Vojinovi stvarno uva ovce na ari planini i stara se o njima kao i svaki
177
Novak Kilibarda
obanin. Obavlja najjednostavnije obanske poslove (rano ustaje kad se jagnje ovce) i obraa se obanima kao svojoj brai kad ih moli da mu sauvaju stado dok se on ne vrati iz carevih svatova. Kae: O obani, moja brao draga, ova knjiga jest od dvora moga: stara mi je na umoru majka, pak me zove da me blagoslovi, da na mene kletva ne ostane. Vi uvajte po planini ovce dok ja odem i natrag se vratim. I u pjesmama o Nikcu i u Teanovoj pjesmi enidba Duanova pominje se jedna ista obanska osobina i Miloa i Nikca prevario je san kad je to zapletu radnje u pjesmi trebalo. Nesumnjivo je da su crnogorske pjesme drugoga repertoara otvorile prostor hajduku-pjesniku iz Kazanaca, Teanu Podrugoviu, da zamisli najsjajnijega srednjovjekovnoga viteza, i jo careva sestria, kao obanina sa are planine. Iako pjesme o crnogorskome pljenidbenom etovanju nijesu imale pogodan teren za prostore na kojima se to etovanje izvodilo, kome pripadaju i Teanovi Kazanci, roeni pjesnik, i kasniji hajduk, morao je imati sluha za obanovanje kao epsku tematiku. Poznato je da je Tean dobro poznavao i nahijsku Crnu Goru i primorje s kojim je trgovao prije no se odmetnuo u hajduke. Teanova pjesma Pop Crnogorac i Vuk Koprivica obrauje doslovno tematiku drugoga repertoara crnogorskih epskih pjesama. Rijeju, obadvije varijante u kojima se govori o obaninu-junaku, jednu zapisao Stojan Novakovi, a drugu Vuk Karadi, potiu iz krajeva do kojih se mogao prostirati glas o obanovanju kao zanimanju poznatih junaka. Oformljeni epski personalitet Nikca od Rovina predstavlja prvi stadijum u formiranju legendarnoga lika koji se pokazao
178
u pjesmama Sinovi Obilia i Smrt Nikca od Rovina. Ti detalji ispunjavaju epski curriculum vitae Nikca od Rovina. On je harambaa, deferdar mu je glavno oruje (kao junak nevelike fizike snage zaobilazi no i sablju), razgovara s pukom kao s glavnom svojom uzdanicom, strijeljanje iz puke usavrio je do nepogreivosti, nikad ne strahuje da e ga prevariti oko kad niani, plai se samo da mu ne zataji barut! Nikac ima odreeno drutvo kao harambaa, ali uvijek on izvri ono to nije kapac da uradi ko drugi u eti negovoj. Obavezno sveti ne samo poginule svoje drugove, nego i zaplijenjenu stoku i psa koga su mu ubili Turci. Nikac je hitar te stalno odmie pred etom. Od znakova otmjenijega i bogatijega ivota nema nita osim sjajne toke i bistri deferdar. Turcima ulijeva strah vie od skupno svih junaka svoje druine. Nikac zna da pregovara s Turcima (to je i istorijska istina) kad se za to ukae potreba. Nastoji da se domogne plijena kad go moe i pravedno ga dijeli sa svojim saborcima. Nikac se uvijek vraa svojim ovcama i svojim Rovinama. Nikac je uvijek uzbuen pred okraj jer je zarobljenik svoje slave. Oea strah kao i svaki ivi ovjek, ali vie se boji da ne izgubi steeni glas svoje slave nego ivot. Ovako se obraa svome deferdaru: Tanka puko, moj uzdani drue... Ako bi me, puko, prevarila, te mi ne bi oganj prihvatila, okudie i mene i tebe: loa puka u rave ruke! Ako li me ne bi prevarila, no bih s tobom ubio Turina, pohvalie i mene i tebe: dobra puka u dobra junaka!
179
Novak Kilibarda
Oformljena junakova epska biografija u pjesmama koje ne izlaze iz okvira hroniarske deseterake povjesnice crnogorske predstavlja materijal za izgadnju legendarnoga lika u pjesmama Sinovi Obilia i Smrt Nikca od Rovina. Stvaranje novih pjesama o ve izgraenim epskim likovima bitno se razlikovalo od stvaranja pjesama o podvigu junaka ije osobine ne poznaju sluaoci kojim je pjesma namijenjena. Sva novonastala pjesma o linosti koja je imala izgraen epski personalitet govori samo o jednome dogaaju iz epskoga djelokruga te linosti, ali ne donosi nita sutinski novo o glavnim karakteristikama te linosti, onim osobinama zbog kojih je to lice uljeglo u epiku. Tako su i pjesme Sinovi Obilia i Smrt Nikca od Rovina izgraene od poznatoga epskog materijala o Nikcu, to su pjesme o epskome Nikcu, a ne o istorijskome Nikcu, kakve su, u stvari, druge pjeme o njemu koje govore o stvarnim dogaajima. Te dvije pjesme su legende o poznatoj epskoj linosti. Istorijske dogaaje o kojima pjevaju prilagodili su pjesnici ve stvorenome epskom liku Nikca od Rovina, pa su dogaaji posluili samo kao ispit na kome treba da se zajedno pokau sve osobine junakove koje su bile mozaino razmjetene u pjesmama o njegovim ranijim junatvima. Junak je doveden u novu situaciju da se u svjetlosti novoga podviga sintetino iskau njegove osobine. O Nikevu tzv. obilievskome podvigu istorija nema podataka. I Njego, koji je bio odmaknut od opjevanoga dogaaja jedva sedamdesetak godina, kad u Svobodijadi pjeva o Nikcu, ne oslanja se na podatke, nego na legendu. On u petoj pjesmi Svobodijade kae da je okraj s vojskom ehaj-pae bio ubrzo poslije smrti vladike Danila, dakle, neposredno poslije 1735. godine, a u Ogledalu Njego za taj dogaaj kae da je bio 1750. godine. U Svobodijadi kae da je borba bila na Cuckim Ublima, a u pjesmi koju je unio u Ogledalo pominju se kao razbojite ne Cucka nego evska Ubla. Istorijski izvori pokazuju da je boj izmeu Crnogoraca i turske vojske koju je predvodio Ahmet180
-paa, ehaja travnikoga vezira Mehmed-pae, po inu u narodu nazvan ehaj-paa, bio je 1756. godine, dok nita ne govore o obilievskome podvigu Nikca Tomanovia iz Rovina. O Nikevu podvigu koji je opjevan u pjesmi Smrt Nikca od Rovina, naime o traenju haraa od grada Nikia od strane harambae Nikca, u istorijskim dokumentima nema ni pomena, odnosno o tome kao istorijskoj injenici ne moe biti ni govora. Moe taman onoliko koliko se o Miloevu podvigu na Kosovu moe govoriti kao o istorijskoj injenici! Oigledno je da pjesma Sinovi Obilia mora da se oslanja na Nikevo pokazano junatvo u borbi s vojskom ehaj-pae, a pjesma o smrti Nikevoj slae se s istorijom samo utoliko to govori da je harambaa od Rovina poginuo u sukobu s nikikim Turcima branei svoje torine u Nenadi planini. Moda je tano i eanje u pjesmi da su Turci na prepad osvojili ostarjeloga harambau-obanina koristei njegovu neslogu sa smjesnicima, odnosno sporednicima, a to su obani koji su naporedo s Nikcem pasli stada po Nenadi zelenoj planini. Koje su sve linosti pomogle Nikcu i je li ih uote bilo, kao i koliko je Nikiana napalo Nikca, istoriji nije poznato. Ono to se sauvalo u usmenoj tradiciji uglavnom je sve preuzeto iz pjesme. Pjesma koju je Njego unio u Ogledalo srpsko 1846. godine, u antologiju koja je bila neobino popularna u Crnoj Gori, prihvaena je kao istina. Pjesma, nad kojom je Njego, dravnik i vladika uinio posljednju redakciju, svojim ulaskom u kolektivnu svijest crnogorsku potrla je i ona eanja na stvarne dogaaje koji su se mogli izvjesno prenositi kroz prostor i vrijeme. Moe se rei da je Njego, kao vladar i pjesnik, Ogledalom srpskim uspostavio istine u koje treba narod da vjeruje, pa je Ogledalo umnogome zamijenilo ranija pojedinana vjerovanja i ubjeenja. Sjajna pobjeda Crnogoraca nad velikom turskom vojskom (oko 20.000 baibozuka) i smrt ehaj-pae (pretpostavlja se da je izdahnuo od zadobijenih rana na putu bjeanije za Travnik)
181
Novak Kilibarda
bio je dogaaj koji je otvorio prostor za slobodu pjesnikove mate. Poslije krvavoga uprilieva prolaska kroz Crnu Goru 1714. godine, i poslije sukoba s islamizovanim Crnogorcima, svaki vojni uspjeh obrauna s proturskim raspoloenjima u okolini, kao i svaki vojni uspjeh udruenih Crnogoraca protiv Turske, morao je biti proslavljen prvjenstveno kao dokaz sloge i borakoga jedinstva plemenske i bratstvenike Crne Gore. Prema tome, usmeni pjesnik je imao psiholoku mogunost da velia podvige koji su pokazani u borbama mnogo vie nego podvige crnogorskih eta koje su uobiajeno upadale na tursku teritoriju i esto remetile oficijelne odnose Cetinja i Turske, ili, pak, podvige pojedinaca kad brane svoja imanja od osvetnikih upada oplijenjenih Turaka. Plemenska ljubomora mnogo se manje mogla ispoljiti kad je pjesnik-pjeva slavio podvige u kojima su uestvovali svi i od kojih na kraju svi dijele slavu, nego kad je u pitanju lino junatvo iz lokalnih okraja koje je plemenima i bratstvima sluilo i za ratniko agonalno nadgornjavanje. Najjasniju sliku plemenske ljubomore nalazimo u pjesmi Vuk Tomanovi, iz Njegoeva Ogledala. Junak poziva evljane da ne tede svoje ivote samo da ne bi Cuce i Bjelice ponjeli slavu. Tokom najeega okraja suprotstavljenih strana klikuje evski prvak Gavrilovi Turo: Ubi Cuca, poee Bjelica, a evljani, eva ne vieli! Slava koju je pojedinac stekao u kolektivnome okraju uzbuivala je i one strane bratstvenike i plemenske svijesti koje pripadaju kolektivnome biu Crnogoraca, dok je pojedinano junatvo iz lokalnih okraja izazivalo najvie plemenske strasti i bratstvenikoga hvalisanja. Priznati epski junak Nikac od Rovina, kao lik s oformljenim epskim personalitetom, bio je najpogodniji junak za ulazak u centar jednoga kolektivnoga okraja o
182
kome je trebalo stvoriti legendarnu pjesmu. On je jedini mogao da osvjedoeno junake sposobnosti, koje su priznate mimo plemenskih granica, nadraste u ovoj pjesmi u onoj mjeri koliko je kolektivni okraj narastao po svome znaenju pojedinana i etno-pljenidbena junatva. injenica da su Turci u graninim turskim gradovima prema Crnoj Gori dobro razumjeli jezik usmene epike imala je jakoga uticaja na karakter crnogorskih pjesama. Tvorci pjesama, kao i sluaoci, nastojali su da pjesma pogodi i iznervira neprijatelja. Turske vojske su dolazile i odlazile, a stalni neprijatelj bio je u komiluku u Nikiu, Spuu, Podgorici, Klobuku, Medunu, abljaku i dr. Crnogorci su o svojim junacima pjevali zbog sueda, s kojima govore isti jezik, koliko i zbog sebe. Trebalo je tim okolnim Turcima, kako su ih Crnogorci stalno i uporno nazivali, koji nijesu bili u vojsci ehaj-pae na evskim Ublima, pokazati ta se dogodilo od sile travnike u toj bitki. Trebalo je islamizovanim komijama predoiti da se lokalni podvizi ratnika na koje su se navikli mogu pokazati kao mnogo znaajniji podvizi kad se ujedine plemena. Takav pjesnikov stav znaio je poruku suedima Turcima da izbjegavaju jai nasrtaj, to je imalo i preventivne efekte. Tako je kolektivni obraun s Turcima uslovio jai uzlet pjesnike mate nego to se mogao pokazati u pjesmama o pojedinanim okrajima. Zahvaljujui najvie pjesmama u kojima su dati uslovi za legendarni kreendo Nikeva junatva, mogao je pjesnik da boj izmeu udruenih Crnogoraca i vezirske vojske presnuje u legendu i da Nikcu pripie najveu ast u crnogorskoj epici nasljeivanje zaetosti Miloa Obilia! Proces sazrijevanja dviju pomenutih pjesama o Nikcu od Rovina trajao je neuporedivo krae nego proces sazrijevanja pjesama o linostima iz starije istorije, iako oba ta pravca objedinjuje isto polazite. Te pjesme su sazrele u svojim prethodnicama pjesmama i prije nego to su ispjevane. Pjesme o linim Nikevim podvizima brzo su otvorile prostor za postanak
183
Novak Kilibarda
pjesme o njegovu legendarnome junatvu zato to je znaaj dobijene bitke hitro nadrastao znaaj lokalnoga junatva. I lokalno junatvo i pjesme o njemu pretvorili su se u materijal za znaajnije junatvo i zreliju pjesmu. Ne moe se zamisliti pjesnik koji bez pripremljenoga terena pretvara jednu istorij sku linost u legendarnu. I ako pokua tako neto, pjesma ne bi naila na prijem kod slualaca. Na primjer, pjesmu o Marku Kraljeviu u kojoj bi se on pokazao kao Jovan Bear, kao zavodnik i vrstan ljubavnik, niko ne bi htio da slua, niti bilo koju pjesmu o Marku u kojoj ne bi bio Kraljevi s topuzom i na arinu, onaj junak koji je ve utemeljen u svijesti slualaca. Kao to usmena bajka ne bi imala svrhe u kojoj bi najmlai, trei, brat bio glup i nesposoban. Mnoge usmene pjesme u Crnoj Gori, deseterake, junake, ostale su nerazvijene ba stoga to nije bilo uslova da se otvori prostor za slobodu pjesnikove mate. Bilo je mate, ali nije bilo prostora za njezinu slobodu! Mihailo Lali u romanu Ratna srea dao je ubjedljivu sliku ivota crnogorske usmene epike drugoga repertoara. Kae: Te su nae pjesme ostale zatoene u tijesnim okvirima sela, bratstva, ili plemena, kao suanj u tamnici. Nijesu mogle prei preko brda, preko rijeke, jer je tamo drugo pleme. Nijesu se mogle poskitati po narodu, te da budu osloboene od svjedoka cjepidlaka i njihove skuorepe strine istine, pa zato nijesu mogle da dobiju hranljive sokove majke mate koja jedino uspijeva da popravi dogaaje koji su proli i kad su im svi uesnici odavno pod zemljom. Pa ne samo to su prostorno bile sapete na dva-tri dola izmeu potoka, no je i vrijeme tih naih pjesama bilo esto ogranieno. Ako se potomak junake kue ne pokae na istoj visini, ili ako vlast izgubi, ako ga potisne neko jai, ili ako mu blinjika izumre tim i pjesma o podvigu njegovoga pretka gubi pravo na opstanak i gasi se u zaboravu. Tako nam je u preuskim okvirima poezija esto uvela prije nego procvjetala.
184
Poslije pjesme Sinovi Obilia, u kojoj je junak prerastao uobiajenu sliku pojedinanoga junatva i preao granicu koju nijedan drugi junak nije prekoraio u crnogorskome usmenom pjesnitvu, nije se vie mogla pojaviti nova pjesma o Nikcu u onome ranijemu obliku, pjesma koja se samo bavi opisom obinoga junatva. Pjesma Sinovi Obilia, u kojoj je Nikac od Rovina nadrastao legendom svoje junatvo, verifikovala je novu istinu o Nikcu od Rovina i preekla dalje stvaranje pjesama o junatvu Nikca o kojima se pjevalo prije no mu je priznat obilievski podvig. Meutim, pjesma Sinovi Obilia, kao nova istina, mogla je usloviti karakter pjesme Smrt Nikca od Rovina. Okraj u kojemu gine Nikac ne samo to se nije mogao mjeriti s okrajem na evskim Ublima, iz koga je Nikac izaao kao nasljednik Obilia, nego nije prelazio ni standardne okvire sukoba u kojima se Nikac toliko puta ogledao i u kojima su ginuli njegovi saborci. Tvorac pjesme Smrt Nikca od Rovina, koji je nesumnjivo poznavao pjesme s tematikom iz starih vremena, u kojima slavom ovjenane linosti i neobini junaci ne umiru smru proenih juanka, morao je da nae nain da Nikeva smrt svojom neobinou bude razliita od uobiajene junake smrti, bar koliko podvizi toga junaka koji su ve opjevani odskau od standardnih podviga takoe opjevanih junaka. Morao je pjesnik da usvoji ustaljenu epsku kategoriju, ali i da ostane u granicama istine u doslovnom smislu nita manje nego to je slijedio istinu tvorac pjesme Sinovi Obilia. Na skuenim prostorima Katunske nahije, i Crne Gore kao cjeline, svakome je bilo poznato kako je Nikac poginuo, a pjesnik je zato morao da u opisu njegove smrti ostane na realnome tlu. Nije bio odmaknut od dogaaja nizom vjekova, pa je morao da slua i zahtjeve plemenske strine istine, kako veli Mihailo Lali. Pjesnik-pjeva je bio u vrlo delikatnoj situaciji znao je da vitez koji je ponovio podvig Obilia ne moe da umre epskom smru kao obini crnogorski junak koji brani svoje ovce
185
Novak Kilibarda
od buljuka Turaka to su poli da plijene a ne da ratuju, a, s druge strane, znao je da pjesma treba da ostane na ravni istine da bi bila prihvaena od slualaca. Pjesnik-pjeva koji bi dozvolio da Nikac od Rovina umre najobinijom junakom smru napravio bi epsku banalizaciju uspostavljene i ustaljene navike koja je prela u kategoriju poetike usmene guslarske epike. Dakle, pjesnik je morao da kae da je Nikac poginuo branei svoje torine, ali morao je i da nae nain da se taj dogaaj predstavi kao in koji je dostojan junaka iz pjesme Sinovi Obilia. Poto pjesnik nije imao mogunosti da trai teren za slobodu svoje mate u opisu same Nikeve smri, ostala mu je na raspolaganju samo mogunost za nalaenje prostora u povodu turskoga napada na Nikca od Rovina. Jedino je tu mogao da nae teren za Nikevu junaku ulogu u kojoj e da zablista iznad svih junaka crnogorske usmene epike i da na taj nain produi Nikev legendarni podvig iz pjesme Sinovi Obilia, na koji ga je obavezivala nova istina o Nikcu. Pjesnikovu slobodu da izmilja povod Nikeve smrti pomogla je injenica da stvarni povod i nije bilo mogue sagledati onoliko koliko je bilo mogue sravnjivati epski opis Nikeve pogibije s injenicama koje su se pouzdano znale o dogaaju. Prema tome, pjesnik je imao psiholoku mogunost kad je izmiljao povod za odlazak Nikiana na torine Nikca od Rovina u Nenadi zelenoj planini. Na poetku pjesme Smrt Nikca od Rovina harambaa se naziva starcem: Sluaj, Hamza, turski kapetane... pak mi polji hara od Nikiah... Tvoje sjajne toke sa ramenah toke polji mene Nikcu starcu... Napomenom da je Nikac starac jasno je kazano da o ranijoj borakoj snazi i hitrini toga junaka ne moe biti govora. Tim
186
se i osnovna misao pjesnikova pokazuje koja upravo znai da stari junak nee dozvoliti da umre kao i svaki starac od Boga staroga krvnika. Niti u okraju u kojemu ne moe zablistati junatvom kakvo je pokazao u pjesmi Sinovi Obilia. Pjesnik rjeava da njegov Nikac, nekad nastavlja Obilia a sad starac, zaikava jedan moni grad, jedno krajiko kapetanstvo, itavu jednu vojsku, i time ini podvig na koji nije ni pomiljao dok je bio u elitnome naponu junake snage i na koji se niko prije njega nije rijeio. Potenciranje Nikeve starosti pjesnik-pjeva je iskoristio i kao svoje, i svojih slualaca, sredstvo za sarkastini obraun s Turcima. Jasno se uje prkos: Turci, naekao se Nikac vaih glava, drao vas u strahu decenijama, pae je ubijao, a sad ete morati da potegnete svu vau silu nikiku na starca koji vas ika i eka, neustraiv kao i uvijek. Zove vas na megdan starac koji se ionako sprema da promijeni svijet! Tako se neprijatelj dovodi u vrlo inferiornu moralnu poziciju da bi se jo jednom naglasilo koliko je strah morio Turke od Nikca harambae. Kad nikiki Turci razumjee, svi rekoe: Da mu hara damo, bolje nam se s Nikcem pomiriti. Babi Jakar, najsilniji junak krajikoga Nikia, pokuava da spasi ast grada i kapetanstva, on jedini ne pristaje da se Nikcu da hara u obliku znamenja oruja i ratnike asti. Ali ni Jakaru pjesnik ne dozvoljava da istakne svoje junatvo koje bi se moglo mjeriti s Nikevim junatvom. Jakar veli da e najprije skupiti vojsku od Nikia, pa tek onda pozvati Nikca na megdan. Izdvajanjem Babia Jakara iz ostalih preplaenih Turaka, pjesnik planira jedinoga junaka koji je dostojan da od njegove ruke pogine Nikac od Rovina. Babi je u svojoj odluci sublimisao svo tradicionalno junatvo Nikia, pa e tek takav junak, jo uz pomo vojske, biti dostojan Nikev protivnik na posljednjem
187
Novak Kilibarda
megdanu ostarjeloga harambae od Rovina. Treba pomenuti da pjesnik takvim postupkom slijedi dobro poznati epski obiaj neprijatelju velikoga junaka treba priznati kvalitet junatva. Nikac ne trai od Nikia hara kao novanu vrijednost, nego kao dokaz svoje premoi u junatvu. Nikac upravo trai ono u to je siguran da nee dobiti. Ovako se obraa kapetanu Hamza-begu Muoviu: Sluaj Hamza, turski kapetane... pak mi polji hara od Nikiah... sa tvojijeh sedam buljubaah, na mojijeh sedam arambaah: tvoje sjajne toke sa ramenah, toke polji mene Nikcu starcu, druge toke Hadimani Dura na mojega Gavrilovi Tura, deferdara Suki-barjaktara na sokola Baletia Rada, sjajne toke Babia Jakara na viteza Radulovi Sima, sjajnu breu Mrke Huseina na mojega utka Lipljanina, sjajne toke Derve Bajrovia na hajduka Peja Markovia, pa deferdar Paripovi Zuka Na mojega s Dobre Vode Vuka! Nikeva odluka da trai hara od Nikia samo u ime svoje i svojih prijatelja saboraca jeste podvig koji je dostojan obilievskoga podviga iz pjesme Sinovi Obilia. Zato je povod opjevanoga dogaaja u pjesmi i umjetniki vrh njezin, u njemu je dola do izraaja sloboda pjesnikove mate da Nikca prenese u legendu. To je nastavljanje Nikeve slave iz pjesme Sinovi Obilia.
188
Poslije umjetnike obrade toga trenutka mogao se pjesnik prizemljiti opisom Nikeve smrti, bez opasnosti po legendarni lik junaka koji je bio uspostavljen. Pjesnik je imao epsko pravo na takvo glorifikovanje Nikca od Rovina jer je slijedio uspostavljenu istinu o legendarnome Nikcu i nije mu se moglo zamjeriti da preuveliava. Hara trai od Nikia, i prijeti osvetom ako mu se ne udovolji zahtjevu, ne kakav uobiajeni junak, nego obilievski zaetnik kome je pjesma ve bila priznala da je spasao Crnu Goru. Psiholoka radnja voena je od poetka pjesme vrlo ubjedljivo, pa dramatika pjesme ne izostaje za najizgraenijim pjesmama crnogorske deseterake epike sa starom tematikom. Pjesnik ne dozvoljava da Nikac po obiaju izvri kakav junaki podvig, jer je u ekspoziciji kazano da je on starac. A poto su njegovi protivnici moralno pobijeeni u zapletu pjesme, nema potrebe da slavni junak i moralni pobjednik ubija takve protivnike, oni vie nijesu dostojni da poginu od njegove ruke. Da im Nikac pokloni i trenutak panje u junakome okraju, oni bi mogli da se jo nekako pokau. Mogli bi da povrate neto od izgubljene asti u samom okraju s Nikcem, iako je on starac. I sam nikiki Hektor, Babi Jakar, moralno je umanjen injenicom to ne izlazi na megdan Ahilu nego Nestoru! Pjesnik je precizno odredio nivo junakih kvaliteta Babia Jakara da bi Nikac imao dostojna protivnika, ali ne dozvoljava mu ni za trenutak da trijumfuje. Babi nije doekao da vidi Nikevu smrt. Pjesnik ovako rjeeva sukob moralno ujednaenih protivnika: Jesi l stari Nike, u pruinu? Evo Nikca, turska buljubao, e je bio, on se nije krio! Tre oni jedan put drugoga, sretoe se u bijele ovce jedanak im pukli deferdari, oba mrtvi pali meu ovce.
189
Novak Kilibarda
Inferiorna moralna pozicija Turaka, koja se pokazala jo u njihovu razgovoru s kapetanom Hamzom, doivljava najdublji pad poslije istotrenutne smrti dostojnih protivnika, Nikca i Jakara. Turci su otili masovno na staroga Nikca (e go bjee boljega junaka / povede ih poljem nikikijem), predvodio ih je junak Babi Jakar, koji je spasilac asti Nikia, ali se poslije Nikeve smrti vraaju bez asti koju je Jakar predstavljao. Ili su u masovni pohod na starca, a on im posljednjim junakim udarcem oduzima svu ast, zadaje im najstraniji moralni udarac. Nijesu Nikiani u pjesmi udostojeni asti ak ni toliko da im se dozvoli da vide ivoga Nikca od Rovina. Nema tako moralno poraene turske vojske u nekoj drugoj pjesmi iz drugoga repertoara crnogorske usmene epike! Umjesto bilo kakvoga borakoga podviga uiarili su plijen i dojavili Nikeve ovce. Takvim opisom nikikoga pohoda na Nikca od Rovina pjesnik daje i iru karakteristiku turske politike i ideologije. U takvim trenucima usmene epike Njego je nalazio grau za Gorski vijenac. Karakteristika Turaka koja se nalazi u pjesmi Smrt Nikca od Rovina dovedena je do poetskoga vrhunca u Njegoevu spjevu. Ali jedan homerski refleks pjesme Smrt Nikca od Rovina nije se produio u pjesnike slike Turaka u Njegoevu Gorskom vijencu. Uzvienost Nikevu usmeni pjesnik naglaava i injenicom da je moral Babia Jakara usaglaen s njegovim junatvom. Jakar na zaspaloga Nikca ne napada muki, nego viteki. Samo od ruke takvoga junaka mogao je Nikac poginuti. A slikom nikikih Turaka koji su spremni da poalju Nikcu hara, i kojima je plijen jedini biljeg okraja s Nikcem, pjesnik u stvari definie poruku da pljakanje i otimanje, kao stalni cilj jedne politike, uslovljava atrofiju i fizike strane junatva nosilaca te politike. Pjesma Smrt Nikca od Rovina, kao misaona i estetska cjelina zavrava se poentom:
190
Jedanak im pukli deferdari, oba mrtvi pali meu ovce! Ostalih dvadeset stihova koji slijede do kraja pjesme nijesu pozitivni dio pjesme kao umjetnike cjeline, jer poslije Nikeve pogibije nita se vie novo ne govori o glavnome motivu koji je i opredijelio pjesnika da stvori takvu pjesmu. Pria o Nikcu je ispriana, a u preostalim stihovima pjesnik se obraunava s Turcima. On se teko mirio s injenicom da su se Turci domogli Nikeve glave, pa je na kraju pjesme kao oduke i svome ijedu, dao vie maha svome graanskome raspoloenju nego pjesnikome umiljenju. Treba pomenuti da je i u pjesmi Sinovi Obilia primijenjen isti postupak kao i u pjesmi Smrt Nikca od Rovina. To je uzlet u legendu i prizemljenost, kao i u ostalim hroniarskim pjesmama drugoga repertoara. Razlika je samo u tome to je prizemljenost u pjesmi o Nikevoj smrti jednostavno nakalemljena na pjesmu, to vjerovatno moe biti dodatak tampanoj egzistenciji teksta, a u pjesmi Sinovi Obilia ona je posluila kao sredstvo da legendarni Nikac ostane na realnome tlu. Naen je nain da se obilievski podvig protumai i kao plod kolektivnoga ubjeenja plemena koja su bila na udaru. Obadvije pjesme nadrasle su poezijom ostale hroniarske izvjetaje o njegovu junatvu, ali su jednom svojom stranom, i Sinovi Obilia i Smrt Nikca od Rovina, ostale u granici anra kome pripadaju sve pjesme u kojima se sadrava istorija ovoga naroda, kako je rekao Njego. Da je neuporedivo zahvalniji za knjievnu obradu junak s linom dilemom, nego junak koji svojim podvigom tumai ideologiju kojoj pripada, koga na podvig opredjeljuje samo ideja, pokazuje pjesma Smrt Nikca od Rovina. Uostalom, i u epici drugih naroda, usmenoj epici, najizgaeniji likovi i najvei podvinici su ljudi koji svojom regularnom obavezom u stvari rjeavaju neku svoju linu dramu. kolski je primjer Homerov
191
Novak Kilibarda
Ahilej sa svojim postupcima tokom Trojanskoga rata, koji su rezultat njegovih odnosa s Agamemnonom, na jednoj, i Patroklom, na drugoj strani. Lik junaka u pjesmi Smrt Nikca od Rovina neuporedivo je vie psiholoki dograen nego u pjesmi Sinovi Obilia. Nikac posljednjim svojim podvigom razrjeava linu dramu koju je uklopio u prostore irega znaaja. Nikac starac u toj pjesmi je kompleksnija linost nego Nestor u Ilijadi. Posljednje akorde svoga junakoga trajanja Nestor produava u davanje savjeta mlaim junacima. On ponestalu svoju snagu nadomjeta slubom svoga bogatoga iskustva. Meutim, Nikac, zarobljenik svoje slave kao Nestor, satire se od pomisli da e doekati kraj ivota u postepenom i vidljivom nestajanju. Njegova odluka da trai hara od Nikia posljednji je pokuaj da se sauva trajno u svjetlosti koja ga prati. Ideoloko ubjeenje koje je kulminiralo u pjesmi Sinovi Obilia i samo se graniilo sa subjektivnim, najlinijim oeanjima, a u toj pjesmi je proeto linom dramom. Rijeju, psiholoko graenje lika Nikca od Rovina u pjesmi koja govori o njegovoj smrti nesvojstveno je deseterakoj, horniarskoj i usmenoj povjesnici Crne Gore. Ostaje tajna koliko je Njego doprinio datoj konstelaciji tih pjesama.
192
PJESNIKA INDIVIDUALNOST TEANA PODRUGOVIA U kolikoj su mjeri epski pjesnici-pjevai iskazivali sebe prenoenjem epskih tema koje su usmenim putem ile s koljena na koljeno, ponekad vjekovima, moda je najkrupnije pitanje nauke u crnogorskoj usmenoj poeziji. Koliko je svaki pjesnik-pjeva projicirao svoja sagledanja ivota uz estetska i etika kolektivna naela i apercepcije svojih prethodnika, pitanje je teko koliko i privlano za istraivae usmene knjievnosti. Dok je usmena epska pjesma ivjela kao umjetnika slika narodne misli o sopstvenoj savremenosti na relaciji budunost prolost, kolektivno narodno bie definisalo je odnose linosti i kolektiva kao i sutastvena pitanja ivota i smrti, ali pjesnike prie, preko kojih se narodna ubjeenja naglaavaju umjetnikom istinom, raali su uzleti mate pojedinaca. Kreativni prenosilac usmene pjesme mogao je biti neimar svoje graevine iako je pripadao sistemu pjesnike logike svoga istorijskoga miljea i drao se uzora po uzusu. Sve tvorce i prenosioce crnogorske usmene epike objedinjuje jedna idejna osnova tenja za slobodom, izraena kroz negativni odnos prema neprijatelju, i zaljubljenost u sve viteko iz nacionalne prolosti. Idejna osnova bila je udruena s vjerom u vrijednost ivljenja. Ali organizacija umjetnikih slika etikih problema, teogonije i kosmogonije zavisila je od stvaralake moi pojedinaca. Tako su prenosioci mogli ve stvorene pjesme preinaavati po svome nahoenju, a da ne odstupe od stalne idejne osnove. Na primjer, Homer u svakom trenutku svoga pjesnikoga iskaza pripada kolektivnoj
193
Novak Kilibarda
misli kritsko-mikenske civilizacije, vjeruje da su ljudi u potpunoj vlasti bogova i da je sve efemerno i nebitno u odnosu na dunost pojedinaca prema kolektivu i dravi. Slijepi mudrac-pjesnik je izraz ivotne filozofije svoje epohe, ali kao pjesnik kretao se kroz autonomiju line slobode i stvarao situacije da bi djelale linosti koje su akteri kolektivnih normi vjere i morala. Njegova mo da razluuje ljudske individualnosti, naglaavajui nerazmrsivost izukrtanosti linih poriva, zahtjeva datoga trenutka i ovjetalih obiaja, ujedno je i ispovijest pjesnika da se u svim sluajevima i iznenadnim situacijama ne moe apsolutno oivotvoriti svaka norma koja inae vlada kolektivom i regulie njegove unutranje odnose. Homerovo poniranje u lavirinte svake posebne linosti i ispitivanje sloene strukture ljudskoga bia ini tvorca Ilijade rodonaelnikom nepatvorenih evropskih pjesnika. Helenska usmena epika je prije Homera imala nesumnjivo dugu tradiciju, ali je lina stvaralaka autonomnost u Ilijadi i Odiseji jako vidljiva. Zato bi se dalo postaviti pitanje je li vei pjesnik onaj koji, preziujui tuu graevinu, uzleti visoko, ili onaj koji je prvi gradio ono to je kasnije prezidano? Bio bi vjerovatno najbolji odgovor saznanje da je stalno preraivanje i usavravanje usmenih pjesama produavalo usmenoj epici ivot kroz prostor i vrijeme. Usmena epska pjesma podea na persijske ilime koji se vjekovima i snuju i u na isti nain i od iste pree, ali are koje se po njima izvode i raspored boja upuuje na pojedince koji su se ukljuivali u tkalaki posao. Podea i na freskoslikarstvo u pravoslavnim manastirima. Biblijska pria bila je za freskopisca kanon u koji nije ni mogao ni htio da sumnja, ali duhovni ivot likova, pa i Hrista i Bogorodice, izraz je kreacije svakoga pojedinanoga slikara. Freskopisac nije dirao u fabulu biblij skoga saoptenja, ali u svim valjanim sluajevima umjetniko moranje naeralo ga je da u pravom smislu stvara, kreira. Dakle, u prenoenju umjetnike vizije ivota kroz usmenoepske poruke
194
jednoga naroda, u prenoenju vizija istorije i trajnih ljudskih problema, izranjali su pojedinci koji su doziivanjem kolektivne graevine usmene epike ljepotom trasirali njenu budunost. Traenjem udjela prenosilaca ne cijepa se kolektivno platno usmene epike, trai se samo razlika izmeu vezilja s istoga erefa. Ako se sagledaju tajni biljezi crnogorskih usmenih pjesama, skrivena blaga njihova i noi iz potaje, onda e te pjesme same sobom da priaju bajku kako su rasle kroz dopunjavanje i mijenjanje koje ih je pratilo na usmenoj estradi njihovoj. To se moe jasno vieti i u pjesmama Teana Podrugovia. Tean Podrgovi se bitno razlikuje kako od slijepih pjesnika-pjevaa, odnosno profesionalnih guslara, tako i od ostalih pjesnika-pjevaa koji su uz gusle javno pjevali pred uom ili irom publikom. Slijepi pjeva-guslar nikad nije mogao zaobii interesovanje slualaca, nego je morao svjesno initi napore da ponekad, i mimo svojih ubjeenja, unese neto u pjesmu i ugodi sluaocima koji treba da ga podare korom hljeba ili parom. Slijepi prosjak Filip Vinji znao je na iftarskim eeljkama ugoditi bosanskoj muslimanskoj publici i mijenjati pozornicu dogaaja u svojim pjesmama na priliku muslimanske usmene epike. Meutim, kad je bio obuzet ustankom protiv Turaka u Srbiji, najbre i u celini rtvovao je svoj muslimanski repertoar. Usmenome pjesniku-pjevau koji nije bio slijep pjesma koju pjeva nije donosila nikakve materijane koristi, a opet je morao paziti, svakako manje no slijepi guslar, na interesovanje slualaca. Dobar glas koji ga je pratio i uslovljavao potovanje njegove guslarske sposobnosti, pribiranje i prizivanje, imao je odraza na pjesme koje on uz gusle kazuje. Tean Podrugovi, meutim, nije pripadao ni jednoj od ovih grupa narodnih pjevaa. Vuk Karadi dokazuje da je Tean vrlo lijepo znao udarati uz gusle, ali pjevati nije znao (ili nije eo) nikako, nego je pjesme kazivao kao iz knjige. Prema tome, pjesnik iz Gornjih Kazanaca nije imao od svojih pjesama ni materijalne koristi, niti su mu sluile
195
Novak Kilibarda
za bilo kakavu linu afirmaciju. A poto mu je pjesma predstavljala samo duhovnu potrebu, on je morao s istom ljubavlju prihvatiti tuu pjesmu ako je odgovarala njegovim ubjeenjima, kao i svoju koja je plod njegova neslaganja s ve postojeim neijim tuim rijeenjem. Kreui se rudinama usmene epike, traio je sebe kroz poetsku povjesnicu, a kad se ne bi naao, sam bi se vaskrsavao, zainjao jedan umjetniki ivot iz pepela drugih. Tako je i u odabiranju i prihvatanju ve stvorenoga koliko i u preziivanju ranijih graevina u svoja zdanja, davao sebe cijeloga i potpunoga. Sve to je odabrao, preradio i stvorio jeste slika ivota koja odgovara njegovim linim nazorima. Dvadeset i etiri pjesme koje je saoptio Vuku Karadiu tuma su sudbine toga velikoga crnogorskoga usmenog pjesnika. Tean je poslije ubista lokalnoga turskog napasnika poao sentom koji ne vodi u luku smirenja, on ga je stalno odmicao od porodinoga ognjita i graanske smirenosti. A momak neobino naoit i meu branima (Podrugoviem su ga zato prozvali to je bio vrlo veliki, tj. i po drugoga ovjeka) eznuo je za mobama kosaa i etelaca, sve prosidbe, slave i svadbe ostale su one e se on ne moe vratiti. Kako veli Vladan Nedi, zato velika veina Teanovih pesama, mnogo vie nego to bi se zakljuilo iz njihovih naslova, ima kao glavni motiv enidbu i ljubav. Izgleda da su Podrugovievi zamasi sabljom i poezijom velika kompenzacija jedne izgubljene mladosti. Nema u Teanovim pjesmama nijedne evojke koja se o neto ogrijeila, one su aneoska bia o koja se drugi grijee. Njih uvijek izbavlja kakav zaetnik, kao to je Tean spasao svoju sestru od turskoga napasnika u Kazancima. Bilo da je pamtio samo pjesme s takvim motivima, bilo da je u tue pjesme unosio takve likove, u oba sluaja je projicirao svoj kredo umjetnika i ovjeka. Odnos pjesnika prema enskim likovima je izraz hajdukove udnje za enom i ognjitem, ali i slika uroene gospodstvenosti i otmjenoga kavaljerstva koje majka raa. Evo primjera za to.
196
Razigrana romansa o ljubavi Hajka Atlagia i Jovan bear je pjesma vreline mladosti, a posveena je enskom eljadetu koje preskae opasne zahtjeve vjere i obiaja, sluajui ula. Mogla je poznata tenja narodna isticanje muke moi hrianina nad muslimanom, da odvede pjesnika na ivicu gole erotike, ali Tean je s nekoliko pelivanskih pjesnikih poteza zaobiao skarednost i ispjevao apoteozu umnom krvotoku mladosti. Divovski razvijeni neenja iz Kazanaca bjeao je od svoje jalove sudbine uivljavajui se u erotsko uivanje Jovana beara, ali znao je da je dosta osvete prema Turcima ako Jovan provede no s Hajkom u turskome ardaku na begovskim duecima. Glasovi etike njegova patrijarhalnoga mentaliteta rekli su pjesniku da Hajku valja udati za Jovana poslije njezine cjelonone erotske stopljenosti s bearom. Samo srena nevjesta iz Kotara, ija je ast udajom za Jovana Kotaranina viteki spaena, mogla je poruiti majci, to je u stvari vie poruka ene eni: Da ti znade, moja stara majko, kako vlae plahovito ljubi, ti bi moga baba ostavila, pa otila stara za kaura! U pjesmi Novak i Radivoje prodaju Grujicu Podrugovi ne dozvoljava da Turkinja evojka kupi za novac Grujicu Novakovia. Zna patrijarhalac i veliki pjesnik da se do neba uju kletve evojake bilo koje vjere ona bila. Dok turska evojka ide da donese ugovoreno blago, udovica Dafer-begova za tri tovara blaga odvede s pijace roblja hajduka dragokupa. Meutim, i lik turske udovice kompleksiniji je nego to bi na prvi pogled izgledao. Tean ne naglaava sluajno da je ona udovica starca, prebogatoga Sarajlije. Ima traginih tonova u vrelim pogledima mlade udovice na Grujovu mukost, obuenu u svitu pokojnoga Dafer-bega starca. Prvi put je ona u svome domu viela
197
Novak Kilibarda
srmu i svitu oko muevnoga struka, oetila momaku snagu kojoj pristaje i begova bogata odjea i njezina mladost koja je venula sa starcem na begovskim duecima. Nije hajduk Tean zaboravio da je Grujo lakom na dukate i turske glave. Iako bi samo jedan igraj njegove sablje kotao ivota pratioce koje mu je Dafer-begovica kao pratnju dodijelila, Grijica ih junaki pusti da Dafer-begovici odnesu puste glase. Vjeruje Tean da odnijeto blago i odijelo rahmetli Dafer-bega nadoknauje udovici cijena noi koju je provela s Grujom u ardaku na meku dueku. Vraajui joj poslugu nijesu udovici nita odnijeli Grijica ni Tean, a obogatili su je udnjom da bude jo trgovina kakva je bila ona kad je Gruja s tri tovara blaga otkupila. Bilo da je Tean od poznatih varijanti oformio novu pjesmu, bilo da je poznate pjesme u kojima je nalazio sebe prihvatio i pamtio, u oba je sluaja pjevao o sebi i nadoknaivao poezijom al za mladost. Otkad je poekao turskoga napasnika u Kazancima pa do svoje junake pogibije u Bosni, Tean se nagledao ponaanja ljudi u raznovrsnim ivotnim prizorima. Mogao se u hajdukim druinama, kojima nikad nije htio biti harambaa, nasluati hvale i uobraenosti, a na ratitima Prvoga srpskog ustanka osobito se osvjedoiti da jurnjava za astima i imanjima mutno eni i svjetlost velike bune. Junak koji je na drinskome ratitu inio uda od junatva, kasnije kao eonoa trske i prodava njenoga snopovlja, nagledao se filistarske karlovake gospotine, koja je za predmet s kojim se poredi runo uzimala sljepake gusle. Beskunik i eromah, smijeni sklupani dugajlija pored snoplja mokre trske, gledajui ljudsku ariju, mora da se uivljavao u poetske vizije prolosti, drugovao s Miloem Vojinoviem koji nabija prdnju sa iardijama, s tri senjska viteza koji povezae tridesetoricu sitih, pjanih i uobraenih. I poistovjeivao se s Jovanom bearom koji je dan i no proveo s Hajkom u begovskome ardaku. Gledajui zatvorene kapije bogatoga svijeta Karlovca,
198
i ranije Dubrovnika, iz koga je so u Kazanca dogonio, primijetio je da se kue imunoga svijeta ne otvaraju gostoprimno slijepcu, putniku i namjerniku, kako se otvaraju slamne potleuice u njegovim Kazancima. Bie da se tada eao Marka Kraljevia koji je buzdovanom razbio sedamdeset i sedam kapija i zaljuljao jedan grad iz temelja. Nagledao se Tean u Srijemu, e je dobjegao poslije uguenja Prvoga srpskog ustanka, ukraenih koija, vilovitih konja i hintova i vidio da tu ima vie bogatstva no to je vjerovao. Pa zato, moda, njegov Marko uzima od ljube Vue denerala toliko blaga da bi mnogo bilo da se iz carske riznice zahvaa. Poto je hajduk-pjesnik Tean ljuto oetio krtost karlovakih trgovaca, koji su se cjenjkali o svaki struk trske, dozvolio je Marku Kraljeviu da prebogato proda Vuu iz Varadina. Hajduk, koji je eu glava s turbanima zamijenio striom bara mrtvica oko debeloga Dunava, etio se pred Vukom Karadiem, u manastiru iatovcu, pjesama u kojima je tada utjehu nalazio, a znao je jo najmanje sto junakih.. od kojekaki primorski i bosanski i ercegovaki ajduka i etobaa. Da je Podrugovi, voen duhovnom potrebom, ne samo odabirao i pamtio tue poetske tekstove, nego i korjenito mijenjao varijante koje je uo, pokazuje njegova pjesma Marko Kraljevi poznaje oinu sablju. Vuk je u Karlovcima 1815. godine zapisao dvije pjesnike varijante iste tematike, jednu od Teana Podrugovia, drugu od jednoga trgovca iz Bosne koji se 1815. godine, prebegavi 1813. godine iz Srbije, bavio u Karlovcima u Sremu. Vuk je na prvo mjesto u zbirci stavio Teanovu pjesmu i dao joj naslov, a varijanti trgovca iz Bosne odredio je manju cijenu, smatarjui je kao opet to, malo drukije. O bosanskome trgovcu Vuk nije dao nikakvih podataka, iako je od njega zapisao i dvije uzorne pjesme Bolanin Dojin i Jurii Janko. Dakle, od dvojice kazivaa u isto vrijeme i u istome mjestu zapisao je Vuk dvije varijante jedne pjesme, koje osim osnovne fabule Marko Kraljevi poznaje u turskim
199
Novak Kilibarda
rukama sablju svoga oca, nemaju nita zajedniko. Da li su oba kazivaa donijeli svoje varijante dolaskom u Karlovac, ili je jedan uo od drugoga, jesu li je obojica prvi put uli od nekoga u Srijemu, otvorena su pitanja. Svetozar Mati je oprezno iznio svoje vjerovanje da su i Tean i bosanski trgovac uli pjesmu u Srijemu i da je nemogue odgonetnuti ko je od koga uo. Meutim, postoji velika vjerovatnoa da je Tean uo pjesmu od trgovca iz Bosne. Vuk Karadi naglaava kao kuriozitet da Tean nije pjevao uz gusle, iako je znao uz njih lijepo udarati. Da je i bosanski tgovac saoptavao pjesme bez guslanja to bi Vuk kao rijetkost naglasio, ali poto je obina pojava da se pjesme kazuju pjevajui uz gusle, nije pomenuo na koji nain bezimeni pjeva iz Bosne pjesme kazuje. Ako je Bosanac pjevao iz gusle, to je vjerovatno, onda je postojala mogunost da Tean od njega uje pjesmu o Marku koji poznaje oinu sablju. Hajduku, prebjegalcu sa srpskoga ratita na Drini, bio je trgovac iz Bosne, takoe prebjegalac iz ponovo Turcima preplavljene Srbije, po mnogo emu blii da mu postane sabeednik, nego ostali graani Karlovaca. Obojica su znali usmene epske pjesme, jeziki su bili bliski i dijelili su istu sudbinu bjeanije. Zar trgovac iz Bosne nije na neki nain mogao pomoi Teanu u prodaji trske od ega se hajduk-pjesnik prehranjivao? Bosanac je saoptio Vuku samo tri pjesme, onoliko koliko je onda mogao znati svaki ovjek koji je umio pjevati iz gusle. Da je Bosanac imao jai fond pjesma, Vuk bi to iskoristio, a da nije mogao iskoristiti, on bi to naglasio i zaalio, kao to je to uradio u sluaju Starca Milije. Prema tome, malo je vjerovatno da je Bosanac uo pjesmu od Teana neguslara i tako je brzo preradio. Vuk kae: Tako ja mislim da kakav Podrugovi danas uje najgoru pjesmu, on bi je poslije nekoliko dana kazao onako lijepo po redu kao to su i ostale njegove pjesme... A da je bosanski trgovac bio kreativni prenosilac usmene epike, on ne bi mogao onako velianstvenu pjesmu
200
u proenu pretvoriti. Ako je Bosnac unio ita svoje u pjesmu Bolanin Dojin, onda odista nije mogao od sjajne pjesme napraviti proenu. Bosanac je, izgleda, dobrim pamenjem nauio sve tri pjesme koje je Vuku kazao, jer da je imao izraenu kakvu svoju specifinost u upotrebi zajednike poetike, i da je pjesmama svoje to dodavao, ne bi se mogla njegova varijanta o Marku Kraljeviu i oevoj mu sablji sasvim razlikovati od druge dvije pjesme. Iz svega toga dalo bi se zakljuiti: Da su kojim sluajem, to je malo vjerovaatno, i Tean i Bosanac uli pjesmu u Srijemu od istoga ovjeka, trgovac bi saoptio Vuku vjernu kopiju onoga to je uo, a pjesnik Tean bi izvrio redakciju varijante shodno svom specifinome korienju zajednike poetike. Sva njezina rjeenja i situacije ne slau se s poznate Teanove dvadeset i tri pjesme u onolikoj mjeri koliko je Teanova prerada te varijante stameno postavljena na kolosiijek poetike koja objedinjuje sve tekstove to ih je saoptio Vuku. Motivisanje Vukainove smrti, kralja Vukaina Markova oca, u pjesmi trgovca iz Bosne nevjeto je dato. Pjeva nije uspio da naglasi zloin Vukainova ubice, pa postupak sultanova telala prema ranjenome kralju ne samo to ne budi ogorenje slualaca, nego je donekle i shvatljiv. Kralj-samrtnik moli turskoga askera da prieka pola sata, pa eto mu tri emera blaga, sablja dimiija i svilen ador, kao nagrada za zamuku oko kraljeve sahrane. Zaista je kralj Vukain Mrnjavevi infantilno naivan ne poznaje odnos pobjednika, ratnika Turina, koji je preivio bitku, prema pobijeenome hrianinu, i to kralju s kraljevskom opremom. Vukainova molba mogla je biti provjera hrianina koji zna znaaj sahrane svoga istovjernika, a ne pak ispit ljudske savjesti Turina koji e rjeenjem pjesme, koja taj razgovor saoptava, svoje zlodjelo platiti svojom glavom. Starac Milija je potroio vie od dvjesta stihova dok je objasnio dobroinstvo turskoga vojnika prema hrianinu, i tek interpola cijom te dvjestastihovne siejne cjeline u pjesmi Strahinji Ban
201
Novak Kilibarda
uspio da to umjetniki ubjedljivo dokae. Valjda niko ne oekuje da bi turski ratnik svezao svoga konja ispred Vukainova adora i uvao odlazeu duu kralju hrianinu radi bogatstva koje mu samrtnik nudi, a koje je pobjednikovo svakojako! A udno je to i Vukain misli samo na svoju sahranu. Koliko su puta u usmenoj epici izginuli ratnici ostali na bojitu da ih sahrane gavranovi! Dakle, u Bosanevoj varijanti i nevjeto je otpoela radnja i nevjeto je prizvana pria kojom je trebalo opravdati Markov postupak prema poedniku sablje kralja Vukaina. A tvorac te varijante udaljen je od istorije mimo limita koji je normirala usmena epika koja se prihvata istorijskih lica. U toj varijanti Bitka na Marici i rijeka Marica zamijenjene su Kosovskom bitkom i rijekom Sitnicom. U pjesmi Marko Kraljevi poznaje oinu sablju pjesnik Podrugovi dao je prii logiku, stilu snagu i stihovima poeziju. U njegovoj varijanti Turkinja evojka rani na Maricu da bijeli platno, evojka bez koje hajduk-pjesnik iz Kazanaca ne moe ni u snu ni u poeziji. Bistrinu vode, zore i evojakih oiju, bjelinu lica njezina i platna koje ona hoe da bijeli, pjesnik eni krvavom bojom. Rijeka Marica potekla je krvava s prvim rujem sunca, sukrvilo se platno i evojake ruke do lakata, a tugom se zamutile evojake oi nad mutnom maticom rijeke Marice. Apokalipsa smrti dotakla se ene i rijeke, ali veliki pjesnik od ta dva simbola ivotnoga postojanja i kretanja trai da spase jedan ivot. Tako Tean nije tursku evojku obavezao samo pobratimstvom koje joj je ranjeni kralj ponudio dublja je misao pjesnika Teana Podrugovia. Znao je Tean da je mnogo mladome Mustaf-agi da plati glavom svoje lakomstvo na sablju ranjena junaka, pa je pjesma Marko Kraljevi poznaje oinu sablju vie posveena evojci adamskom koljenu nego podvigu Marka, sina osvetnika. Tean priziva sablju i dokazuje da je samo njezina ljepota u mladim rukama Mustaf-age mogla slomiti zakletvu sestrinsku. Hajduk Tean razumije Mustafine snove o skupocjenom
202
oruju kao biljegu junake vrijednosti i prestinoga ugleda. I sestra Mustafina zna kako zanosi mladost i ambicija ratnika, pa opominje svoga brata Muja da se ne zaboravi i ogrijei o ranjena junaka, njezina pobratima. Zato pjesnik postepeno vaja Mujovu krivicu, koja e kulminirati tek kad se javi Marko kao olienje pravde. U drugome dijelu pjesme naglaava se ljepota sablje, onda kad je sva carska ordija primjeuje, kad je gleda jednako inom mali i veliki u turskoj ordiji, a nikome se iz korica ne da izvaditi. Kad Marko, tada turski vojnik, ugleda na sablji njezina tajna i zlatna obiljeja, onda ljepotu sablje zamijeni jedna pria i rodi se sudbinska odluka da Mustafu stigne sestrinska kletva kroz osvetniku Markovu dunost! Prepirka Marka i Mustaf-age o agalucima kolosalno upotpunjuje obadva ta lika, osobito mladoga Mustafu. Malo bi neobino zvualo da vazal Marko moe nekome izmoliti kod cara agaluke da se to na kraju pjesme ne razjanjava. Kad je car uo za dogaaj, alje sluge po Marka, a rasreni Kraljevi nee ni da ih pogleda. Tean ne naglaava sluajno da se Marko rjeava da ide pred sultana-pooima ne od straha, nego to Marku careve sluge dodijae. Onda nema uobiajenoga klanjanja pred carem-pooimom, u izmama Marko ede na carevu serdadu, gleda cara poprijeko i primie mu se dok doera cara do duvara. Topuz i krvave oi Markove opomenue padiu da uini diplomatsko rjeenje da prui Marku stotinu dukata kao utjehu za ljutnju koju su mu nanijeli. Marku nije dala srdba da prilikom dolaska kod cara bilo ta kae, pjesnik je znao da treba priekati s Markovom rijeju dok car to ne ree. Marko je mogao samo caru prieranome uz duvar onako inadijski rei da ali to oevu sablju nije prepoznao u njegovim rukama. Dakle, opaskom da Marko moe za nekoga od cara izmoliti agaluke postignut je veliki cilj. Naime, nesmotreni mladi Mustaf-aga, aludirajui na Markovo vazalsko pridvorstvo, izaziva Markovu srdbu, a onda Mustafina momaka elja da sabljom ljepoticom, koja
203
Novak Kilibarda
bi, da nije bilo njegova grijeha prema sestrinskoj rijei, mogla imati nekakvo opravdanje, ustupa mjesto uvredi da bi Markov zamah oevom sabljom imao dvostruko opravdanje. Tako je kletva Turkinje evojke, kao jo na poetku izlaganja pjesnike naracije definisana kategorija u ije ispunjenje niko ne sumnja, naglaeno opravdana i sticajem realnih ivotnih dogaanja. Teanov pjesniki manir da svoje likove ne objanjava direktno nije osvjedoen samo u pjesmi Marko Kraljevi poznaje oinu sablju. Podrugovi u svojim pjesmama nastoji da svaki problem sagleda do kraja i da trai sve motive koji uslovljavaju neminovnost date odluke. Kod toga pjesnika jedna stvar ili situ acija pomae da se objasni druga. Detaljno isticanje Markove prinevsko-gospodske prolosti naglaava teinu njegova obrauna s Musom koji je roen na ploi studenoj, a izvori prkosa i junatva carskoga odmetnika Kesedije definiu odnos cara i njegova vezira uprilia prema usunjenome Marku Kraljeviu. Nie u zamanome ciklusu pjesama o Marku nije potenciran Marko jogunica kao u pjesmi u kojoj se vidno naglaava njegovo kraljevsko porijeklo. A to se naglaava u Teanovoj pjesmi Marko Kraljevi i Musa Kesedija. Morao je biti kakav prenaglaeno drzak nasrtaj na oen carske moi da car-pooim svoga posinka-miljenika kazni tamnicom za ije se sunje vie ne pita. Poto je postojala opasnost da preslobodni nasrtaj vazala na cara bude nevjerovatan i kad je Marko u pitanju, pjesnik taj nasrtaj i ne pominje, nego indirektno upuuje na nj. Naime, o Markovu deliktu zakljuuje se prema Markovu izgledu kad je izveden iz ledne tamnice u kojoj se legu guje i jakrepi. Tean ne kae ni jednom rijeju da je Marko bio miljenik carev, velikome pjesniku dovljno je malo sredstava da to kae samo dvije rijei! Kad, u prilikama uzurpacije Carstva od strane Muse Kesedije, vezir uprili spomenu Marka Kraljevia, car turski proli suze. Dakle, ne samo to se pjesme Marko Kraljevi i Musa Kesedija i Marko Kraljevi poznaje oinu sablju slau
204
jedna s drugom po misaonome i pjesnikome sklopu, nego su i njihovi svreci bezmalo identini. Nita nije manje preslobodnoga Markova ponaanja u ironiji kojom prekorijeva cara to od mrtve Musine glave poigrava, nego u otvorenoj izjavi kojom ali to ga car nije razljutio umjesto Mustaf-age. A to je Marko malo blai u pjesmi o Musi, to je otuda to Tean ne zaboravlja da se junak tek kurtalisao tamnice toga istoga cara. U trima Teanovim pjesmama dat je odnos Markov prema sultanu (trea je Marko Kraljevi i Arapin) i sva tri puta taj je odnos isti. Rijeju, car se mora na kraju posluati, ali to Marko izvodi inadijski i sporije nego u bilo kojoj drugoj usmenoj pjesmi u zamaitome ciklusu pjesma o Marku Kraljeviu. U varijanti trgovca iz Bosne Marko ima tri emera blaga koje nosi, kao trgovci to kese s dukatima nose, ispod haljina. Privuen je Marko ljepotom i neobinom prodajom sablje pa hoe da je kupi. Kao dunik mnogim Turcima krije se da bi prodavcu sablje izbrojao dukate. Kad se vratio s oevom sabljom u rukama, predstavio se Turcima kao telal s dobijenim novcem od trgovca koji je poao u trgovinu. Jo da mu Turci povjerovae, ta bi Bosaneva pjesma odista bila kuriozitet. U njoj se Marko niim ne bi razlikovao od tipinoga ratnika turske vojske. Mora da je takvo rjeenje u pjesmi koju je uo nerviralo Teana, jer u toj pjesmi nije bilo niega to bi odgovaralo prilici njegova Marka. A da carski telal ne prepoznaje Marka Kraljevia, to Tean nikako nije mogao prihvatiti. Taj podatak bio je apsolutno nesvojstven epskoj biografiji Marka Kraljevia koje se drao Tean Podrugovi. Marko je u svakoj Teanovoj pjesmi o njemu svakome poznat, nikome on nije neznana delija. to ga ne poznaje emo Branin, druga je to stvar. Trebalo je Marka dovesti u teku situ aciju pa ga spasiti, a emo je krenuo da upozna Marka. I tree. Teko je bilo emu povjerovati da je junak bez ikakvoga oruja, pa bio on i na arenome konju, Marko Kraljevi, junak koji se
205
Novak Kilibarda
dri adeta da pod orujem pije vino i sanak boravi. Podrugoviev Marko poznat je svakoj ivoj dui kuda ga je arac pronosio! U Teanovoj varijanti im je Mustafa vidio Marka rekao mu je kaurine Marko. Teana je lako prepoznati meu ostalim pjesnicima crnogorske usmene epike ba po iroko razvijenim opisima opreme konjske i junake, ponekad sa svim detaljima te opreme, ali Marko, glavni lik njegove poezije, nikad se ne gizda i kiti. Njegov Marko ima odijelo, konja i oruje kakve drugi junaci nemaju. Ve je primijeeno da se sve pojedinosti o spoljanjem izgledu, one preko kojih mi otprilike zamiljamo naega epskoga junaka, Marka nalaze u pjesmama Teana Podrugovia. Kad Marko i od kume prima dar, to je teka topuzina, a to mu sultan poklanja sablju, to hoe pjesnik da nae najprikladniju stvar na kojoj e biti carev peat da ga vezir pogubit ne moe dok estitog cara ne zapita. Teanov Marko niti je htio to kupovati, ni mogao biti to kome duan. Marko ne ore kao ostali svijet, ne pije vino kao drugi ljudi, nije kupio konja ni oruje. Ono to nije oteo poklonile su mu vile i carevi, kupljena roba nije mu mogla trajati trista godina! Tean je trgovaku crtu Markovu iz trgoveve pjesme zamijenio istom poezijom. Sablja ide od ruke do ruke, praena zovom Vukainove smrti i snagom kletve sestre Mustafine, ali se nikome ne da izvaditi do onome ije joj je ime Novak kova ukalio. Vladan Nedi je pokazao da je Podrugovi unio u pripovijetku Meedovi pojedinosti iz svoga vremena, svoga zaviaja i svoga ivota. U toj bajci Tean pominje polje e su stotine plugova orale spahiji, uvene meave na emernu, karavan koji je krenuo u Dubrovnik po so. Nikola Banaevi ukazao je na toponime s prostora Teanova ivota i hajdukovanja koje je unio u pjesmu Rinjanin hadija i Limun trgovac. Pjesma Marko
206
Kraljevi i Vua deneral odlino pokazuje kako je Tean i svoje iskustvo iz Srijema projicirao kroz pjesme koje je Vuku saoptio. I u varijantu Marko Kraljevi poznaje oinu sablju pjesnik je unio poneto i iz svoga zaviaja. U varijanti trgovca iz Bosne kae se da su na Vukainovoj sablji tri slova rianska (Sv. Dimitrija, Sv. Aranela i kralja Vukaina), a na sablji iz Teanove pjesme umjesto svetaca upi sani su inicijali Novaka kovaa i Marka Kraljevia. Primijeeno je da sveci nemaju mjesta u Teanovim pjesmama, ali pjesnik je imao i posebnih razloga da uree slovo kovaa koji je doivio epsku slavu iskljuivo preko pjesme Marko Kraljevi i Musa Kesedija. Risto Kovijani i Ilija Stijepevi, podstaknuti uputima Jovana Tomia i Vladimira orovia, rasvijetlili su istorijsko lice Novaka Kovaa, uvenoga majstora iz Kotora, savremenika kralja Vukaina. Epske linosti Novaka Kovaa nema nie drugo u usmenoj epici jugoslovenskih naroda osim u pjesmama koje su iz postojbine Teana Podrugovia, Starca Milije i Starca Raka, dakle s prostora e su se raale legende o Mrnjaveviima. U pjesmi iz Makedonije Vukainovu sablju kovao je Janjo iz Soluna, a jednu je sablju Marko kupio u Carigradu. Zaista je impresivna injenica da su s dananjih terena Crne Gore prispjele u Vukovu zbirku pjesme: Marko Kraljevi poznaje oinu sablju, Marko Kraljevi i Musa Kesedija, Uro i Mrnjavevii, enidba kralja Vukaina, Zidanje Skadra, Milo u Latinima, enidba Duanova, enidba Maksima Crnojevia, Strahini Ban. Nema pjesnika-pjevaa u usmenome zborniku pjesama koji je upriliio Vuk Karadi koji vie od Teana pominje latinsko lukavstvo. On bira duda mletakoga za nevjernoga kuma Marka Kraljevia, ura Smederevca eni prokletom Jerinom iz Dubrovnika, njegov Marko Kraljevi topuzom razbija sve dubrovake kapije i ljulja dubrovaki grad iz temelja. Teanovi preci ili su za trgovinom u Dubrovnik i oduvijek zazirali od latinskoga lukavstva, jer su Dubrovani ismijavali vlahe onako
207
Novak Kilibarda
kako je to prikazao Marin Dri u pokladnoj igri Novela od Stanca. Tean je uzimao tematiku iz daleke prolosti, a obraivao ju je dahom ivotne stvarnosti kroz koju je prolazio. Mogao je Tean ne samo uti prie o uvenim sabljama s bokekoga primorja, nego poneku i oima vieti. Na terenima turskoga begovata, kuda se kretao Tean Podrugovi, bilo je begova koji su zadrali svoja prezimena iz neprevjerenoga vremena i ponosili se svojim porijeklom. Da su begovski ardaci na tim prostorima bili imuni skupocjenim orujem i opremom dokazuje Evlija elebija. uveni turski putnik iz XVII vijeka kad opisuje prostore koji se obino nazivaju Stara Hercegovina naglaava: Bilo je zaista skupocjenih srebrnih i zlatnih stvari i posuda, skupocjenih tkanina i rijetke robe, tako da su to zaista bile rijetke stvari. Za uenoga hafisa s Porte, koji je proao Tursko Carstvo uzdu i poprijeko, morao je pojam skupocjena roba imati pravu teinu, nije upotrijebljen za bilo ta. Ta elebijina napomena moe pomoi da se objasni otkud crnogorskim usmenim pjesnicima sposobnost da slikaju dvore Leke kapetana, darove nevjeste Maksima Crnojevia i viteko odijelo Miloa Vojinovia kao da su im bili savremenici. Dakako, ne treba zaboraviti ni freskoslikarstvo u pravoslavnim manastirima koje je za usmenoga pjesnika imalo znaajnu obrazovnu funkciju. Sve ove napomene navode na pomisao da se povjeruje kako je Tean Podrugovi zamijenio imena svetaca iz trgoveve varijante slovom Marka Kraljevia, junaka koga je on opjevao vie nego iko u usmenoj jugoslovenskoj epici, i slovom Novaka Kovaa, glasitoga srednjovjekovnoga maara iz Kotora, kome je samo on, Tean Podrugovi, uznio niskom stihova hefestovsku vjetinu i opjevao njegovu traginu subinu. Za vrijeme moi voj ske i drave Kotoranin maar mogao je biti uven kao kova oruja, a njegova epska slava stvarala se onda kad je sablja kojega junaka iz prolosti, okaljena Novakovom rukom, prerastala u nacionalnu svetinju. Ropstvo je jednoga kovaa pretvorilo u
208
traginoga viteza! I pomisao na maara koji je hrianskim bojovnicima kovao sablje i oklope uznosila ga je u epske visine. A zar u sjajnome pjesnikom rjeenju Teana Podrugovia da Marko Kraljevi sijee ruku Novaku Kovau nema, pored svega ostaloga, i neke tragine simbolike! Mogao je hajduk-pjesnik iz Kazanaca pomisliti: E, pa kad je Marko Kraljevi postao turski vazal, a ti poeo Turcima sablje kovati, boljim junacima od Kraljevia, onda, kovau i vitee, Novae Kotoranine, prolo ti je vrijeme i ne kuj vie sabalja boljih ni gorijeh! A kad dou dobra vremena, vaskrsnue kovai Novakova kova vjerovao je osvetnik iz Kazanaca, gorski hajduk, uesnik oba srpska ustanka, eonoa trske u Srijemu. ivot mu se ugasio nee u Bosni, ne zna mu se groba ni mramora!
209
SLIKA HAJDUTVA U CRNOGORSKOJ USMENOJ EPICI Karakteristike hajduka iz predvukovske usmene epike, koju reprezentuje Erlangenski zbornik, produile su se u Vukov zbornik usmenih epskih pjesama. To se posebno naglaava injenicom da uzroci odmetanja u hajduke ne prelaze okvire socijalno-politikih nevolja koje pogaaju pojedinca i da kodeks hajdukoga morala ne elaborira znake narodnoga otpora s ideoloko-slobodarskim smislom. Hajduk se opredjeljuje za goru zelenu kao razbatinjeni seljak, ili seljak trgovac, koji nema drugoga izlaza da se odri. Hajduka etika znai postojanost odmetnika da i na mukama produi prkos prema sili koja ga je razbatinila. in odmetanja, kao i stabilnost hajdukoga amaneta, u usmenoj epici nijesu motivisani koncepcijom osloboenja i hrianske postojanosti. Na psiholokoj ravni usmene epike kult junake opreme ruha i oruja, nadomjeta obeskuenome ovjeku izgubljeni drutveni ivot i razrueni porodini milje. U pjesmi anonimnoga pjesnika-pjevaa Stari Vujadin, amanetniku hajdukoga junatva i sintezi hajdukoga morala, nema prizvuka drutvenoga stanja i odnosa hajduka prema okolnostima u koje se uklapa njegovo junatvo. Uzdah evojke to je propustila priliku da vidi Vujadina sa obadva sina, kad su ih provodili Turci, nema druge motivacije osim znatielje da se oseiri ono to se ne susrijee svakodnevno junako oblije i sjajna nonja hajduka. evojka se ne pita ni kako su se hajduci upustili da ih pohvataju Turci, ni ta ih eka u Lijevnu e ih Turci vode. Zna ona hajduku sudbinu, propustila
211
Novak Kilibarda
je samo priliku da vidi odlinike iz pjesme i prie. Pjesma Stari Vujadin nudu istinu o moralu koji su slijedili samo protagonisti te istine. S druge strane, pjesma je nudila nepohajduenome rajetinu metaforu junatva koje mu imponuje, ali koje on ne moe da slijedi. Pojedini komentatori te pjesme, udaljeni od vremena turske vladavine i hajdutva, ee su tumaili sebe povodom junake pjesme i hajduka, nego konkretni knjievni tekst kao umjetniku sliku hajdutva koja ima i gnoseoloke reference. U napisima o hajducima i hajdukim pjesmama Vuk je istakao injenice na osnovu kojih se moe zakljuiti da su epsku sliku o hajducima stvorili prevashodno hajduci, kao odmetnici od zakona koji nemaju ni politiku ni vjersku koncepciju borbe protiv Turaka. Vuk je gnoseoloku emisiju hajduke epike potkrijepio primjerima iz savremene mu hajduije. Odnosno, u lino vienje hajduka predustanikoga vremena u Srbiji udahnuo je, kao objektivnu ideju, epske istine o hajducima. Vukova zapaanja ekspresivno tumae kako epsku tako i istorijsku istinu o hajdutvu. Vuk kae: Na narod misli i pjeva da su u nas hajduci postali od turske sile i nepravde. Da reemo da gdjekoji otide u hajduke i bez nevolje, da se nanosi haljina i oruja po svojoj volji, ali kome da se osveti, ali je i to cijela istina da to je god vlada turska bolja i ovjenija, to je i hajduka u zemlji manje, a to je gora i nepravednija, to ih je vie... Istina da mnogi ljudi ne odu u hajduke da ine zlo, ali kad se ovjek (osobito prost) jedanput otpadi od ljudskoga drutva i oprosti se svake vlasti, on pone osobito jedan za drugoga i zlo initi... U stara su vremena hajduci, kao to se i u pjesmama pjeva, najradije doekivali Turke kad nose novce od dacije, ali je to u nae vrijeme slabo bivalo, nego doekuju trgovce i druge putnike, a kato udare i na kuu kome, za koga misle da ima novaca ili lijepa ruha i oruja, te ga poharaju. Kad kome udare na kuu pa ne nau novaca a misle da ih ima, oni ga ucijene pa mu odvedu sina ili brata, i vode ga
212
sobom dokle im god on ucjenu ne odnese. Pravi hajduk nee nikada ubiti ovjeka koji mu nita ne ini, ve ako ga nagovori kakav prijatelj ili jatak... Predani hajduci poslije ponajvie bivaju panduri, jer su se oduili od rada poljskoga, samo knez ne moe biti onaj koji je bio hajduk... Hajduci zimi na jataku danju lee u potaji, a po svu no piju i pjevaju uz gusle, i to najvie pjesme od hajduka. Istorinost epske istine o hajducima, odnosno objektivnost usmene istorije koju je naznaila svijest njezinih batinika, naglaava se injenicom da ju je Njego bez ostatka prihvatio. U njegovoj pjesmi Mali Radojica definisano je hajdutvo kao sramotno junatvo. U epanu Malome, na prijekor beglerbega da su Crnogorci hajduci da im para nema, Teodosije Mrkojevi odgovara: Na hajdutvo i sva opaila Turci su im uitelji bili! U Gorskome vijencu Ridal Osman naziva Vuka Miunovia samovoljnim kavurskim hajdukom. Miunovi priznaje da je hajduk, ali opravdanje svoga hajdutva nalazi u poreenju sebe s vezirom kojemu slui Ridal: Zar obadva nijesmo hajduci? On je hajduk roblja svezanoga, on je bolji e vie ugrabi. Ja sam hajduk te gonim hajduke, glasnija je moja hajduija! Na malu cijenu hajduke antiturske borbe ukazuje i spomen duama koji ini Iguman Stefan u trenucima slavlja zbog sreno izvedene istrage poturica. U najistaknutije vitezove naega naroda Iguman ubraja i Novaka, ali poradi
213
Novak Kilibarda
halaka. Nije u igumanovu spomenu halak radi leoninske rime s imenom Novak, nego se tom rijeju precizno razluuje hajduija od istorijskih i epskih junaka koji su imali ideoloku koncepciju borbe. Kao da je Njego pored epske istine oslunuo o Starini Novaku i Vukovu napomenu kojom je propratio jednu hajduku pjesmu u Pjesnarici od 1815. godine. Ona glasi: Novak, Grujica i Radivoj bili su (u pripovijetkama narodnim) razbojnici u Bosni, u gori Romaniji blizu Sarajeva. Treba napomenuti i to da u Njegoevu pjesnikom vienju istrage poturica, kao ideolokoj prethodnici Karaoreva ustanka, hajdutvo nije poprimilo bilo kakav znaaj. Kao to ga nije poprimilo ni u Vinjevievu spjevu o buni protiv dahija koja je prerasla u organizovani ustanak protiv turske vlasti u Srbiji. Neke opservacije Iva Andria, inae istoriara po struci, pokazuju da se epska slika hajdutva produila i u njegov pogled na hajduke koji je knjievno iskazan u njegovoj prozi. Na tome prostoru ekspresivan je ovaj detalj iz prve glave romana-hronike Na Drini uprija: Pria se da je Starina Novak, kad je iznemogao i morao da se povue i napusti hajdukovanje po Romaniji, ovako uio dijete Grujicu, kad je trebalo da ga zamijeni: Kad sjedi u busiji, ti dobro gledaj putnika koji naie. Ako vidi da jordamli jae i na njemu crven demadan, srebrne toke i bijele tozluke, to je Foak. Udri odmah, jer taj ima i na sebi i u bisagama. Ako vidi siromaki odjevena putnika oborio glavu i poklopio se po konju kao da je u pronju poao, udri slobodno, to je Rogatianin. Takvi su svi tvrdice i tutumraci, a puni para kao ipak. Ali ako vidi neku divaniju prekrstio noge na sedlu, kuca u arkiju i pjeva iza glasa, ne udaraj i ne kaljaj ruke uzalud, nego pusti trice nek proe, to je Viegraanin, taj nita nema jer se u njih para ne dri. Nije bilo ni ideolokih ni psiholokih uslova da se u pjesme, koje su prema svojim mogunostima i potrebama os214
mislili hajduci, naknadno integrie slobodarski i hrianski sjaj. Konkretnije, ni crkva, ni rajetin koji se stulio uz tekue prilike i uvao svoje imanje i vjeru, ni ustaniko vrijeme, kao ni enklave pravoslavnoga svijeta na teritorijama Venecije i Austrije, nijesu bili zainteresovani da se bljetavi sjaj hajdukoga junatva oplemeni ideolokim sadrajima. Pjesme su se prihvatale kao legende o junatvu, ali oni koji su voljeli da sluaju tu legendu nijesu bili ideoloki poravnati s njezinim tvorcima. Ima trenutaka hrianske smjernosti u hajdukim pjesmama, kao to je strah Starine Novaka od Boga i priznanje Starca Vujadina da su ga oi na zlo navodile, ali, uopte uzevi, u hajdukim pjesmama hajduki se djela i razmilja o problemima ropstva i slobode. ak i u kompleksno sloenoj pjesmi Teana Podrugovia Starina Novak i knez Bogosav, primjetno je hajduko poimanje hajdutva. Teanovo uspjeno prevladavanje uspostavljenoga epskog oklopa istorijskih linosti, kao to je Kraljevi Marko, ne osvjedoava se kad Tean obrauje hajduko junatvo Starine Novaka. U umjetinikoj uoblienosti pjesme Starina Novak i knez Bogosav usklaeni su svi profili hajduke tematike: uzrok odmetanja, nain odlaska u goru zelenu, karakter hajdukovanja, ideoloki nivo i psiholoki profil datoga hajduka. Tako taj tekst postie umjetniku sintezu tematskih detalja koji su rasuti u mnogobrojnim pjesmama hajdukoga ciklusa, bolje rei u vienjima raznih pjesnika-pjevaa koji su se bavili hajdutvom. Socijalne prilike naglaene su u toj pjesmi kao magistralni uzrok pohajduenja seljaka. Starina Novak se pohajduio u srpskoj dravi, u despotovini ura Brankovia, a njegovo kasnije hajdukovanje u turskoj Bosni nema ni traga od vjerskoga i rajetinskoga resentimenta prema Turcima nevjernicima i okupatorima. Tako isto u reenoj pjesmi nema ni traga od klasnoga i ideolokoga odreenja koje bi se iskazivalo prema feudalnome gospodstvu. Novak je kuluio uz svoja kola i volove, ali nije
215
Novak Kilibarda
roptao na trogodinje besplatno argatovanje na smederevskoj tvravi. Znao je on da je gospodarevo pravo da nareuje, kao to je oeao kmetovsku dunost da izvrava ta nareenja. Nije se Novak odluio na hajdukovanje zato to je uvidio moralnu nesuvislost gospodareva nameta na vilajet. On to nije mogao uvieti, kao to nije mogao da ocijeni svrhu podizanja utvrenih gradova. I taj in on oprata, ali ne moe materijalno da udovolji gospodarevu zahtjevu koji znai namet na vilajet. Novak se pohajduio stoga to nije mogao da smogne tri litre dukata koje je traila Prokleta Jerina kad je odluila da pozlauje smederevska vrata i pendere. Ide, dakle, epski Novak u hajduke zato to mu drugoga izlaza nema da bi odrao svoju golu egzistenciju. Razbatinjuje se on, ali u njegovoj se svijesti ne zamee osuda eksploatacije. Novak feudalno izrabljivanje seljatva doivljava kao od Boga datu nepogodu koju treba trpjeti dok se to fiziki moe izdrati. Kao da Novak zavidi svojim sapatnicima-kuluarima koji su mogli da isplate naloenu dabinu i da ostanu na batini sa svojom porodicom. Novak veli: Ko imade i predade blago, ko predade onaj i ostade. Ja sam bio ovjek siromaan, ne imadoh da predadem blago, uzeh budak s im sam argatovo, pa s budakom odoh u hajduke. Iznijansiran je, ideoloki i psiholoki, koliko se to u usmenoj epici maksimalno postie, i odnos Starine Novaka prema Turcima. Poto se rijeio prvoga napasnika Turina, pa kroz svoje etrdesetogodinje hajdukovanje, Starina Novak se nije svetio nego otimao da bi opstao. Kae:
216
Doekujem Sarajlije mlade, te otimam i srebro i zlato i lijepu ohu i kadifu, odijevam i sebe i drutvo. A kadar sam stii i utei i na stranu mjestu postojati. Svi Novakovi hajduki potezi ne prelaze okvire nadomjetanja razruene batine i porodice. Sistem tih postupaka u pjesmi podrazumijeva analizu procesa pretvaranja seljaka u hajduka. Novak se lako ne odluuje na ubistvo Turina! Izmeu deklarativnoga opredjeljenja za hajduiju i prvoga njegova hajdukoga poteza razvija se psiholoka drama ovjeka koji se odmee u hajduke. Sve dok je nosio budak na ramenu, Novak je mislio kao kuluar i argat. Turskome napasniku ne obeava nikakav otpor, no ga moli i preklinje kao i svaki siromah koji je navikao da nadreenoga moli. Jeste da je poao na hajduki put, kao jedinu preostalu ivotnu stazu, ali Novak kmetovski bogoradi pred trostrukom turskom kamdijom: Molim ti se, Ture mladoenja, a tako ti sree i junatva, a tako ti sretnoga veselja, proi mi se, hajde putem smirom vidi da sam ovjek siromaan! in ubijanja takvoga neumoljivoga napasnika znai prijelaz granice izmeu dva psiholoka stanja, izmeu dva vida ivljenja, izmeu seljaka-kuluara i hajduka-gorskoga cara. im Novak budakom ubije najahalca, vata mu se rukom u depove, nalazi tri kese dukata i puta ih sebi u njedarca. Hjaduki zanat je poloen, Romanija se nudi kao dvori koji mu svoja vrata otvaraju od ureva do Mitrova dana. Meutim,
217
Novak Kilibarda
Novak sabljom zamjenjuje budak kao alatkom za privreivanje, a ne orujem iju otricu prati i ideja. Isto bi tako Novak potegao budak i na srpskoga mladoenju kad bi ga kamdijao na drumu, onako iz obijesti, pred mladom i svatovima, kako je to inio turski mladoenja. Napasnik na carskome drumu nije gospodar koji ima pravo da tlai, nego divanija od koje se treba braniti i koja svoj nasrtaj na neduna ovjeka ne ini uime turske vlasti. Novak se ne pita ni koje su vjere Sarajlije mlade, njega interesuje ono to je na njima i u njihovim bisagama i kesama. Dah divlje slobode i sjaj otetoga ruha samo zavaravaju kuluara da je postao neto drugo. Novak nastoji da novim rijeima krsti svoje novo stanje, ali u dubljoj semantici tih rijei prepoznaje se seljak koji ali za onim to je odlaskom u hajduke izgbio. Poslije etrdeset godina hajdukovanja ea se Starina Novak svoje seljake kue, koju, sad kao car planine, naziva dvorima: Romaniju goru obiknuo bolje, brate, nego moje dvore, jer ja uvam druma niz planinu. Novak je navikao da slui, on i kao gorski hajduk uva druma niz planinu. Za koga to on taj drum uva? Priznaje Novak da otima, hajduka je to rije. Daba hajduku i sve blago cara od Stambola, ne uzdie se on iznad svoje poetne namjere otimati da bi se preivjelo. Doekuje Starina Novak i obijesne Turke i bogate trgovce, plasti se silna oha i kadifa, sasiplje se na snopove blago, ali sve to ne slui niemu drugome osim hajdukome trajanju od danas do utra. Novak otimainom samo odijeva i sebe i drutvo. Nema on viega cilja, gola je pusto hajduka, najbolje to zna hajduk-pjesnik iz Kazanaca, Tean Podrugovi. Uzvikivanje ne bojim se nikoga do Boga takoe odaje pohajduenoga seljaka-kuluara. Eto i poslije etrdeset godina divlje slobode ne zainje mu se misao
218
koja bi oznaila prostor kakve njegove ingerencije. Sva sloboda njegova je u injenici da se on nikoga ne boji. Iskaz ne bojim se zvui hajdukom studeni. Ne pripada odmetnik nikome osim sebi i gorskoj peini, ne postoje drutvene norme i obziri koji bi ga na bilo ta obavezivali. Gorski vitez koji se ne boji nikoga do Boga lako je doveden u poziciju da brani svoju etrdesetogodinju ast hajdukovanja, i to da je brani pred ovjekom koji nije ni car ni vitez. Knez Bogosav, na svojoj kui u Bosni, uz vino, pita Starinu Novaka ta ga je oeralo da lomi svoj vrat po hajduci po lou zanatu. Kuluar i argat koji je na sve drutvene strukture gledao iz ablje perspektive, hajduk koji ne pripada nikome, i ovjek koji ivi od otimaine, ne umije da oponira ni srpskome seoskom knezu koji slui turskoj vlasti u Bosni. Novak priznaje da je u hajduke poao od nevolje ljute i preutno se s knezom Bogosavom slae da je hajduki zanat loe zanimanje. Ni apsolutna sloboda, ni sve blago koje s drugoga sasipa u svoju kesu, ni ponosna gora Romanija, ni nita to je njegovo i to mu je dostupno, ne uzdiu ga iznad nekakvoga rajetinskoga kneza koji pije vino u svojoj kui upravljajui svojim imanjem. Novak istie sjaj ruha i oruja, ali ne moe da istakne svrhu toga ruha i oruja na megdanima e bi se dokazivalo etiki verifikovano junatvo. Tako svi Novakovi zamasi na carskome drumu, koji on uva, praktino su usmjereni i potrono unieni. Iz svakoga viri budak s kojim je argatovao na Smederevu kad ga je Prokleta Jerina podizala. Ideologija junatva Starine Novaka, iz pjesme Teana Podrugovia, stala je u dvije rijei: stii i utei. Valja stii e treba, oteti ono to valja, i utei s plijenom na vrijeme. Na hajdukome stranome mjestu moe se postojati ako se usavri stizanje i bjeane. Hajduk ivi od junatva koje blijeti samo fizikim sjajem. Moralnu profilaciju toga sjaja domiljaju itaoci pjesama o hajducima, itaoci koji su romantiarski naklonjeni junakoj prolosti svoga naroda. Uostalom, moda je
219
Novak Kilibarda
i svaki italac koji je vremenski udaljen od hajduka i vremena usmene poezije izvjesno prilian da u legendi o hajducima pronalazi i ono ega u noj nema. Simetrija hajdukoga junatva ne da se zamisliti ne samo u pjesmama o bojevima i ustancima, nego ni u pjesmama o uskocima. Iako je uskoki dobjeglica bio razbatinjen od svoje oevine i domovine, opet mu se u akcijama koje je izvodio s mletake ili austrijske teritorije, nekakav barjak priinjavao nad glavom. A hajduk je bio ovjek bez ikakva porodinog i drutvenog pribjeita. Ukratko, umjetniki razuene pjesme o hajducima, kakva je Teanova pjesma Starina Novak i knez Bogosav, ne projiciraju vjersko-ideoloki prkos prema Turcima, to je osvjedoeno u crnogorskim pjesmama o borbama za slobodu, i u Vinjievim pjesmama o Prvom srpskom ustanku. U tome se ogleda naglaena istorinost hajdukih pjesama koje, i umjetniki i gnoseoloki, reprezentuje pjesma hajduka Teana Podrugovia Starina Novak i knez Bogosav.
220
ENIDBA MILIA BARJAKTARA JE PJESMA STARCA MILIJE Stilsko-jezika slinost enidbe Milia barjaktara i pjesama Starca Milije prelazi okvire anrovske slinosti. Ukaziva nje na tu pojavu moe da podstakne istraivanje balade enidba Milia barjaktara o ijemu pjesniku-pjevau nije ostavio nikakvih podataka njen zapisiva Vuk Karadi. Sluba anrovskih stilskih sredstava u pjesmama Starca Milije (enidba Maksima Crnojevia, Strahini Ban, Sestra Leke kapetana i Gavran harambaa i Limo) ne moe se obuhvatiti standardnim pravilima a da se taj pokuaj ne nae na Prokrustovoj postelji. Starac Milija je kao neimar koji ne bira najljepi kamen za svoju graevinu, nego onaj koji jedino odgovara klimi i podneblju e e graevina da vjekuje. Toga pjesnika-pjevaa je vie sputavala siromana leksika nego stilska tehnika usmenih deseterakih pjesama, jer su anrovska stilska sredstva u usmenoj epici kao nadareni glumci koji u slaboj drami i slaboj reiji nikad ne iskau svoje najbolje mogunosti. Milijino zastajanje i preskakanje tokom saoptavanja pjesme, na koje se ali Vuk Karadi, nije prouzrokovano naporom pjesnika da se eti zaboravljenoga, jer Starac Milija nije pjevao Vuku tek nauene pjesme. Milija se pokazuje kao pjesnik stvaralac ba time to nije doslovno pamtio pjesme koje uz gusle pjeva u raznim prigodama. Doslovni reproduktivci bili su u razvitku crnogorske usmene epike samo poklisari tuih misli i poruka. Postojei leksiki fond bio je esto preuzak da se Starac Milija iskae pjesniki. Stvaralaki napor da se postojeim
221
Novak Kilibarda
rijeima nae novo znaenje istoga je karaktera u pjesmama Starca Milije i u pjesmi enidba Milia barjaktara. Evo dvaju primjera te pojave. U pjesmi enidba Maksima Crnojevia Jovan kapetan, sestri Ivanov, nastoji, poslije svoga zlokobno simbolinoga sna, da sprijei odlazak mnogobrojnih svatova u Mletke po zarunicu Maksimovu. Svome ujaku, Ivu Crnojeviu, Jovan ukazuje na veliku opasnost koja prijeti zemlji od Turaka: Nu rasturi te svatove tvoje, moj ujae, Crnojevi Ivo! E smo nau zemlju opustili, slomila se zemlja u svatove, osta zemlja pusta na krajini, zemlja naa strna od Turaka, od Turaka preko vode sinje. Pridjev strna treba itati s kratkosilaznim akcentom zato to oba duga akcenta koji egzistiraju u normativnoj slubi toga pridjeva ne bi u ovoj upotrebi imali logian smisao. Pjesnik je nastojao da nae adekvatnu rije kojom bi naglasio da Zeti prijeti izuzetna opasnost od Turaka, a da ipak ne kae da se zemlja mnogo plai, da je ustraena. Trebalo je ukazati na veliku opasnost, ali i istai da boraki moral zemlje kojoj prijeti opasnost nije doveden u pitanje. Ako se za vojsku kae da se ustraila, da se strai, onda je umanjena najistaknutija strana njezina oficijelnoga ponaanja neustraivost. Starac Milija je oslunuo sva znaenja rijei straiti se i strana da bi dao sasvim novo znaenje strna. Iza te Milijine rijei stoje sva uobiajena znaenja, ali u datoj upotrebi formirano je sasvim novo: Zeta se pribojava Turaka, strano bi bilo da napadnu dok je njena vojska preko mora eteres konaka. Turci su strana sila, strana je i namjera Ivanova da u takvim okolnostima odvodi svu boraku
222
snagu zemlje u Maksimove svatove. Sve te komponente straenja slivaju se u stih naa zemlja strana od Turaka. Sloenost znaenja rijei strna ne pokazuje se sasvim u poretku jednoga stiha, sintagme ili reenice, niti ak u lokalnome sieu pjesme. Teko bi se mogla nai prikladnija rije kojom bi se istovremeno definisali odnos Zete, koja se sprema u svatove, prema Turcima, odnos Turaka prema Zeti i raspoloenje Jovana kapetana, poglavice i sestria Ivana Crnojevia, u trenutku kad je skrhan najcrnjim slutnjama u srean ishod prijateljstva s Latinima. Tako se pridjev strna iskazao u Milijinoj pjesmi enidba Maksima Crnojevia. Pridjev strana upotrijebljen je i u pjesmi enidba Milia barjaktara o ijemu pjesniku-pjevau Vuk nije ostavio traga. Kad su sahranili urokljivu evojku Ljeposavu u gori, na raskrsnici puteva, onda mladoenja Mili barjaktar, koji je obiao svijet od istoka pake do zapada da nae za sebe evojku, izgovara tubalicu, koja je jedno od najlirskijih mjesta u crnogorskoj usmenoj epici. Taj iskaz glasi: arna Goro, ne budi joj strna, crna zemljo, ne budi joj teka, vita jelo, pusti irom grane naini mi zarunici lada, kukavico, rano je ne budi neka s mirom u zemlji poiva. Pridjev strna u navadenome stihu treba itati s istim akcentom (kratkosilaznim) kao i u pjesmi enidba Maksima Crnojevia. Pjesnik je personifikovao goru arnu, pa Mili u svojoj iluziji dijeli tugu s gorom moli je da bude bliska Ljeposavi, da se ne bi ona straila. Jer je pusta gora, kao stanite vuka i hajduka osobito strana na ensko eljade koje se u njoj samo nae. Sve je to pjesnik htio da kae, ali da ipak ne naglasi
223
Novak Kilibarda
da je gora strana, daleka i tua. Mili s arnom gorom razgovara kao s nekim dragim i bliskim, jer ite on od te gore da prui njenosti njegovoj umrloj izabranici. Zato joj se ne obraa kao stranoj gori karakteristika strana ne stavlja se u prvi plan kao najvidljivija osobina arne gore koju barjaktar Mili moli. Za lirski izliv Miliev naena je ublaena riije, upotrijebljen je pridjev sa stianim znaenjem kao i u pjesmi Satrca Milije. Sloeno znaenje pridjeva krasan istoga je karaktera u enidbi Milia barjaktara i u pjesmama Starca Milije. Tim pridjevom se u pomenutim pjesmama ne oznaavaju moralni kvaliteti jedne linosti i arm kao izraz njezine duhovne skladnosti da bi se okarakterisala linost koja ima te osobine, nego se njima odreuje drugo lice koje trai takvu linost da se s njome orodi. Milijini junaci Milo, Marko i Relja, svaki pojedinano, ele da se orode s Lekom kapatenom ne samo zato to je Rosa glasovita ljepotica, nego i stoga to je njezin brat krasan prijatelj. A voj voda Maleta, kad hvali izbirljivom mladoenji Miliu barjaktaru izuzetnu ljepoticu, naglaava da je njen otac Vide Marii krasan prijatelj. Usmeni pjesnik-pjeva nije mogao da opirnije objasni kakav treba da bude prijatelj s kojim se opjevani junak oroava, iako je oeao potrebu da to kae. Bio je sprijeen ogranienom duinom pjesme i zahtjevom anra da slijedi motive koji neodoljivo zovu. Pjesnik-pjeva kao tuma vjerova nja i ubjeenja kolektiva kome pripada trebalo je da naglasi da prijatelj mora biti i fizikim izgledom, i moralnim profilima, i glasom svoje kue, jemac odlinoga potomstva svoje odive. A to je trebalo da se naglasi da bi bila ubjedljiva odluka izvjesnoga mladoenje da se eni iz kue takvoga prijatelja. Pored toga, u Milijinoj pjesmi Sestra Leke kapetana trebalo je posebno naglasiti ugled Lekin da bi se ublaila jedinstvena pjesnikova odluka da tri najpoznatija junaka Milo Obili, Relja Krilatica i Marko Kraljevi istovremeno i dogovoreno prose istu evojku. Za takvu odluku prosce je opredijelio i krasan prijatelj, pored izuzetne
224
ljepote Rosande evojke. Pominjanje krasna prijatelja u pjesmi enidba Milia barjaktara ima jo jae opravdanje. Trebalo je ubijediti Milia barjaktara, koji je obiao zemlje i gradove, da ne prosei evojku potegne sa svatovima iz Hercegovine u Zagorje pokraj mora sinja. Navodadija vojvoda Maleta nije uspio da nagovori na to Milia samo tvrdnjom da evojci nema druge u svojoj zemlji, nego i napomenom da je Vide Marii krasan prijatelj. Dakle, u obadvije pomenute pjesme upotrijebljen je pridjev krasan da se oznae svi kvaliteti koje prijatelj treba da ima, a koji se nijesu mogli istai u pjesmi zbog objektivne nemogunosti. Pridjev krasan, koji je vrlo est i u svakodnevnome govoru i u usmenoj epici, tako je dobio sloeno znaenje bez kojega ne bi bila potpuna karakterologija likova u pjesmama Sestra Leke kapetana i enidba Milia barjaktara. Bogdan Popovi je istakao injenicu da histerologija prosto i elegantno rjeava takozvanu zagonetku zavretka Milijine pjesme Strahini Ban. U nekoliko napisa koji su se pojavili poslije rada Bogdana Popovia pokazano je da je ta stilska pojava imanentna pjesmama Starca Milije. Stilska pojava histeron-proteron osvjedoava se i u pjesmi enidba Milia barjaktara. Ako sljedee stihove uzmemo kao cjelinu koja je nezavisna od konteksta pjesme, onda bi dati poredak te cjeline bio loginiji i skladniji kad bismo premjestili esti stih i stavili ga iza prvoga, pa da onda slijede drugi, trei, etvrti i peti: Podie se kita i svatovi: razvie se svileni barjaci, zasvirae svirke svakojake, udarie jasni talambasi, zaue se svatske davorije, stade bakat surih bedevija.
225
Novak Kilibarda
im su se svatovi podigli i krenuli, morao je nastati bakat surih bedevija. I razvijanje barjaka i sve svatovske davorije primjeuju se tek onda kad svatovi pojau konje. Od trenutka izlaska s evojkom iz njene rodbinske kue do uzjahivanja konja ne primjeuje se puno svatovsko veselje. Barjak je tek barjak kad se zalepra barjaktaru-konjaniku u ruci. Dakle, posljednji stih stade bakat surih bedevija, logino dolazi odmah iza prvoga stiha podie se kita i statovi. Meutim, ako bismo tako razmjestili stihove, izostala bi misao pjesnika-pjevaa koja je upravo data u postojeem poretku stihova. Stihovi koji govore o barjacima, svirkama, talambasima i davorijama umetnuti su izmeu prvoga i estoga da se naglasi ono to je glavno u slici koja govori o nainu polaska svatova iz kue Vida Mariia. Ti stihovi naglaavaju i radost Milievu i veselje svatova zbog izuzetne ljepote evojke, a i zbog elitnoga doeka u kui krasna prijatelja. Tako slika svatovskoga veselja dopunjava iskaz gospodstvenoga i bogatoga doeka svatova koji je ranije bio istaknut. Veselje je uslovljeno konkretnim stanjem u domu Vida Mariia otkad su doli svatovi, a podizanje svatova i bakat surih bedevija nijesu nikakav izraz svatovskoga veselja. To bi se desilo pa da su i mladoenja Mili barjaktar i njegovi svatovi sasvim drukijega raspoloenja! Rijeju, spoj histerologije i parenteze uslovljen je u pjesmi enidba Mlia barjaktara zahtjevom efektne situacije kao i u pjesmama Starca Milije. Anafora i nagomilavanje rijei slui Starcu Miliji za isticanje efektnih situacija. Pjesma o Miliu barjaktaru sva je od dramskih vorova koji u njoj imaju istu stilsku funkciju kakva se osvjedoava u pjesmama Starca Milije. Mili barjaktar naglaava svoje oduevljenje i sreu zbog ostvarenog cilja ubrzanim pita njima koja adekvatno doaravaju njegovu uzbuenost:
226
Ili si je od zlata savila, ili si je od srme skovala, ili si je od sunca otela, ili ti je Bog od srca dao?! Uspanienost ovjeka koji zbog iznenadne nesree ne moe mirno i staloeno da govori sintetino je data u ovim stihovima: Stani kume, stani stari svate, stani pobro, Mili barjaktare, ljuto tui moja mila snaa, ljuto ju je zaboljela glava! Starac Milija nagovjetava sluaocima rasplet drame pomou parentetikih umetaka. Napomenom da je neminovan nesrean kraj drame, on podstie sluaoce da nestrpljivo ekspliciraju iskaz toga nagovjetaja. Kad Milo Obrenbegovi prima u Mlecima darovnu koulju na kojoj je zlatom izvezena guja, umetnuta napomena guja e ga udrit znai priprema nje slualaca za konkretizovanje nesree koja je predviena simbolinim snom Jovana kapetana. Poslije napomene guja e ga udrit, sluaoci su znali da je smrt podmetnutoga mladoenje, Miloa Obrenbegovia, neminovna, a pridjevi zlosrena (Maksimova punica naziva se zlosrenom) i zlosrenik (Maksim je zlosrenik kad se odazvao na poziv evojke) vrlo precizno govore o sudbini lica na koja se odnose njih nee guja udrit, nee umrijeti, ali e biti unesreeni. U enidbi Milia barjaktara nagovijetena je tragedija u najsveanim trenutku veselja u kui Vida Mariia: Najbolji mu ure peke daju (najbolji je, najeije jada) svoju seku ure zetu daju.
227
Novak Kilibarda
Ironija ima istu boju u pjesmama Starca Milije i u pjesmi enidba Milia barjaktara. Ironija u tim pjesmama pogaa osobe koje nemaju mjere u svojim ambicijama. Kad Milija kae da nijesu ala svatovi u koje je krenula sva Crna Gora, pjesnik-pjeva rijeju ala, u stvari, naglaava da je odluka Ivana Crnojevia da vodi u svatove svu boraku snagu svoje zemlje tragina besmislica. Isti je stav pjesnikov kad veli da nijesu ala na gradu topovi koji se pune i prepunjavaju da se dadne svatovski aber svoj latinskoj zemlji. Za Miliju je takav enluk iz topova, u vrijeme kada je zemlja strna od Turaka, kad je opovien san Jovana kapetana i kad se snuje jedna prevara, takoe crna ala. Kad su svatovi poveli ljepoticu iz Zagorja, mladoenja Mili sav treperi zvekee mu sablja o bedici / a ubore puca na prisima, jer: Nije ala onakva evojka, nije ala onakvi darovi! Tako pjesnik-pjeva eni bolno ironinim i saaljivim prijekorom momaku i uveglijsku samouvjerenost i jalove pute njegove koje je, traei ljepotu koju drugi nemaju, projezdio od istoka pake do zapada. Mili barjaktar i Maksim Crnojevi dobijaju od tazbine darove koji imaju istu namjeru i simboliku. Razlika je samo u vrijednosti darova jer je srazmjerna drutvenome rangu mladoenja i darodavaca. Obojica uveglija dobijaju zlatnu koulju i bez biljege vranca. Milieva darovnoga vranca zlatne kite biju po kopitam, a Maksimova vranoga hata darovnoga zlatne rati biju po kopiti. Pokrovac na Milievu konju je isti skerlet zlatom izvezeni, a na Maksimovu jajeaku je od istoga i srebra i zlata. I konj Marka Kraljevia u pjesmi Sestra Leke kapetana pokriven je ohom do kopita. Mili dobija sablju okovanu i estoper pozlaeni, a Maksim sablju salivenu od istoga zlata.
228
Najsrdaniji darodavci Jezdimir, stric isproenice Maksima Crnojevia, i majka Milieve ljepotice Ljeposave pogoeni su neumoljivom kobi. Jezdimir je sedam ena mijenjao bio / i od srca ne imo poroda, a Milieva punica imala je devet eri i ni jedne ih nije pohodila. Oba ta lica, Jezdimir i ljuba Vida Mariia, kroz suze govore kad uruuju darove. Evidentni su zajedniki elementi opisa evojake ljepote u pjesmama Starca Milije i u pjesmi enidba Milia barjaktara. Kad se vratio iz Mletaka u abljak, Ivan Crnojevi nije bio u prilici da opisuje evojku koju je za sina Maksima isprosio. Pjesnik-pjeva zna da ne bi bilo ubjedljivo da Ivan nie sve detalje ljepote isproene Latinke u trenutku kad pokuava da zaboravi i da ju je prosio, iako je prosei je tri godine u Mlecima blago troio. Ivan samo napominje da nadaleko nema onakvih oiju, stasa i obraza: to je zemlje na etiri strane ljepote joj u svu zemlju nema: onakoga oka u evojke, nit onoga stasa i obraza ni vila joj beli druga nije! Pjesniku enidbe Milia barjaktara bilo je potrebno da detaljno opie evojku Ljeposavu zato to je njezina izuzetna ljepota kobna. Zato je poznati, u usmenoj epici stereotipni, opis evojake ljepote dobio novu snagu i novu funkciju u toj pjesmi. Uoptena napomena u enidbi Milia barjaktara da nema nadaleko onakvih oiju, stasa i obraza razvijena je u pjesmi o Milievoj enidbi u detaljan opis kojim se kazuje kakva je izuzetna ljepota urokljive evojke, ali osnovni elementi te ljepote isti su u objema pjesmama. I u pjesmi Sestra Leke kapetana istiu se stas i obraz kao elementi evojake ljepote:
229
Novak Kilibarda
A kad Rosa doe na ardake, sinu ardak na etiri strane od njezina divna odijela, od njezina stasa i obraza. Kao to od Rosine ljepote sinu ardak na etiri strane, tako je i Ljeposavi kroz marame zasijalo lice i svatovima oi zaenile od njezine ljepote. Kazuju ljudi za sestru Leke kapetana da joj druge u svu zmlju nema, eri duda mletakoga ni vila joj beli druga nije, a Milievoj vjerenici daleko joj, vele, druge nije. Kad Starac Milija govori o neemu nesvakidanjemu, rado se poziva na ljude koji o tome priaju, ime i naglaava stepen neobinosti date pojave. Ljudi se kunu i kazuju da od krastavoga Maksima grdnijega u iljadi nema, a Rosni Stevan iz Milijine pjesme Gavran harambaa i Limo je promaio cilj iako veljahu da nema boljega strijelca. Rijei mutuluk, udo, jad, ud i rjece j i n na poetku stiha imaju sloenije znaenje u pjesmama Starca Milije i u enidbi Milia barjaktara, nego u ostalim pjesmama Vukova zbornika, prvaka meu svim zbornicima usmene poezije koja je ostvarena na jeziku kojim se slue Crnogorci, Srbi, Hrvati i Bonjaci alijas Muslimani. Junako oruje kao alat za kopanje groba pominje se u enidbi Maksima Crnojevia i u enidbi Milia barjaktara. evojka kune Maksima od koplja ti gradili nosila, / a od tita grobu poklopnice, a evojci Milievoj sabljama (joj) sanduk satesae, / nadacima raku iskopae. Starac Milija ne uzima sunce samo kao adekvatan predmet s kojim poredi Strahinjia Bana, nego ga pjesnik antropomorfizuje da bi vitez Strahinji, dok gazi sam kroz Turcima pritisnuto Kosovo, imao sabeednika. Toplinu ljudskoga razumijevanja koja je u tazbini izostala Banu nadomjeta Sunce. Mili barjaktar i njegova majka doivljavaju Sunce kao iva stvora. Mili
230
pita evojaku majku je li Ljeposavu od Sunca otela, i on kopa ljepotici grob na pravcu otkuda se jarko Sunce raa. Milieva majka odmjerava prema Suncu svoje trajanje i svoje iluzorne nade. Kada bude na zahodu sunce, majci se uini da joj se sin Mili vraa iz lova, a kad bude na istoku sunce, privia joj se nedoekana snaha Ljeposava. Ukratko. Zajedniki stilsko-jeziki, poetoloki i misaoni elementi koji su zajedniki pjesmama Starca Milije i pjesmi enidba Milia barjaktara, ijega pjesnika-pjevaa Vuk Karadi nije pomenuo, otvaraju prostor da se istrauje doprinos Starca Milije crnogorskoj usmenoj poeziji i mimo etiri pjesme koje je stari pjesnik-pjeva od Kolaina saoptio Vuku 1822. godine.
231
ISTORIJSKA OSNOVA ENIDBE MILIA BARJAKTARA Od junaka koji se pominju u pjesmi enidba Milia barjaktara tri su poznate istorijske linosti: Bajo Pivljanin, Vuk Mandui i Stojan Jankovi. Vuk Vinaver pretpostavlja da je Mili barjaktar u toj pjesmi epski lik Milia Vujadinovia, jednoga od hercegovakih harambaa koji su obnovili borbu 1610. godine i nastavili je sa celim narodom u nastupajuem Kandijskom ratu. Arhivski izvori koje navodi Vinaver pokazuju da se harambaa Mili morao pod pritiskom potera povui sa svojom etom u Dalmaciju i stupiti s druinom i roacima u vojsku koja je uvala dalmatinske gradove od janiara i martoloza. Otuda se vie puta vraao natrag u Hercegovinu da vrbuje ljude za svoju etu. Sluio je jedno vrijeme kao barjaktar pod komandom kasnije uvenoga Deli-Markovia. eta harambae i barjaktara Milia prelazila je vie puta preko dubrovake teritorije, pa su zato dubrovaki poklisari morali da dokazuju turskim vlastima na Neretvi, u Novome, Pljevljima i Carigradu da dubrovaka vlada ne pomae hajduke Milieve druine. Izvori takoe pokazuju da je harambaa Mili bio odveo svoju porodicu na Hvar kad je naputio hajduko etovanje po Hercegovini. Harambaa i barjaktar Mili Vujadinovi pripada velikoj epopeji Kandijskoga rata (16451669) koja je dala tolike serdare, age i kapetane, opevane u narodnim pesmama kako kae Vuk Vinaver. Ubjedljiva je Vinaverova pretpostavka da je Mili Vujadinovi poginuo kao mlad ovjek, ne dugo posle poetka
233
Novak Kilibarda
svoje akcije, te nije ostavio mnogo traga u uspomenama i arhivima. A narodna tradicija u Banjanima, s puno realnih injenica, dokazuje da su Vujadinovii od kojih potie Mili barjaktar naseljavali selo Tupan prije no su se, zbog izgubljenoga krvavog obrauna oko zemljine imovine, odselili u gataku oblast u Hercegovini. Nesumnjivo je da su najznaajniji tragovi toga raseljenoga bratstva iz Banjana lik Milia Vujadinovia u pjesmi Stari Vujadin i njegov lik u pjesmi enidba Milia barjaktara. Salko Nazei primijetio je da meu hajducima iz vremena Kandijskoga rata, za koje su se interesovali i Carigrad i Venecija i Dubrovnik, dvojica hajduka imaju ime Marketa Marketa Bei iz Patrovia i Marketa Rafaeli iz Budve. Meutim, vjerovatno je da su obojica ista osoba. Razgranato bratstvo Rafailovia ivjelo je u XVII vijeku na prostoru Beia u Patroviima, u neposrednoj blizini Budve. Rafailovii i danas nastanjuju Beie. Nesumnjivo je da je hajduk Marketa mogao jednom biti imenovan kao Bei, a drugi put kao Rafaeli Rafailovi. Poznato je takoe da u arhivskim zapisima, koji govore o hajducima iz vremena Kandijskoga rata, ima vie primjera razliite nominacije lica nekad po prezimenu, nekad po mjestu, nekad po tituli i sl. I najpoznatijemu hajduku XVII vijeka, Baju Pivljaninu, ne susrijee se u zapisima stalno isto prezime, ak ni isto ime. Prema tome, od oblika imena Marketa, iz arhivskih dokumenata, do imela Malketa i Maleta, u usmenim pjesmama, nije daleko. Kad se uzme u obzir karakter dubrovakih arhivskih spisa, putova nje pjesme od njenoga nastanka do zapisivanja, njezin put od pjesnika-pjevaa do zapisivaa i od zapisivaa do tampanoga teksta, doe se do zakljuka da je razlika zanemarljiva izmeu imena Marketa i Maleta. Da je Maleta iz pjesme enidba Milia barjaktara epski lik hajduka Markete Rafailovia iz Beia, govori i ova injenica. U pjesmama starijega i mlaega sloja crnogorske usmene epike hajduk Malketa, odnosno Maleta, opjevan je kao savremenik poznatih junaka iz Kandijskoga rata.
234
Do sada nijesu pronaeni podaci na osnovu kojih bi se moglo pretpostaviti ko je Vide Marii. Meutim, njegovo stalno drugovanje u epici s junacima iz Kandijskoga rata ukazuje da je istorijski legalitet toga lika nesumnjiv. Zanimljivo je da se Vide Marii dva puta pominje u usmenoj crnogorskoj epici kao martoloz koji slui u eti Turina Muja Jelekovia koji je takoe opjevan u drugim pjesmama kao savremenik junaka iz Kandijskoga rata. Taj podatak svakako ukazuje na istorinost epskih likova i Vida Mariia i Muja Jelekovia. Pjesma enidba Milia barjaktara nije istorina samo po tome to pominje stvarne istorijske linosti Baja Pivljanina, Stojana Jankovia, Vuka Manduia, Milia Vujadinovia i, sva je prilika, Vida Mariia, nego i po boji jednoga istorijskoga doba kojom ono zrai. U toj pjesmi, ba kao i u pjesmama Starca Milije, istorija protie kao ponornica rijeka. Hiperbila kojom se kazuje da je Mili barjaktar obiao zemlje i gradove od istoka pake do zapada da nae prema sebe evojku ima istorijski prizvuk. Velika pokretljivost Milia Vujadinovia, hajdukoga harambae i barjaktara na Jadranskome moru tokom Kandijskoga rata, mogla je da stvori realan osnov za hiperbolu od istoka pake do zapada. I druga hiperbola te on kupi kiene svatove po svoj Bosni i Hercegovini i po upi i Kotaru Ravnu oslanja se, kao i prva, na materijal koji je kreativnome pjesniku -pjevau dozvoljavao takvu obradu. Mili Vujadinovi je krsta rio upom Dubrovakom, barjaktar se kretao primorjem kao venecijanski uslunik koji uva mletake prostore od janiara i martoloza. A Bosna i Hercegovina bila je atar hajduka Milia. Miliev odlazak na jutrenje Mileevki crkvi nije ni istorijski ni geografski anahronizam. Karakteristino je da Evlija elebija,
235
Novak Kilibarda
koji je proputovao kroz Prijepolje pri kraju Kandijskoga rata, napominje da prijepoljski Turci esto vode borbe s hajducima s primorja. Katkada njihove gazije idu u etovanje prema mletakome gradu Kotoru veli elebija. Sve i da nije imao nekakvih eanja na borbe primorskih hajduka i uskoka s Turcima iz Sandaka, pjesnik-pjeva, a to je po svoj prilici bio Starac Milija, imao je pun razlog da uzme manastir Mileevu kao naj prikladnije sastajalite hajduka. Taj manastir bio se stameno utemeljio u narodnu svijest kao bogomolja u kojoj su poivale moti Svetoga Save. A Sinan-paa je te moti iz Mileeve deloirao i na beogradskome Vraaru spalio ba zato da bi umanjio znaaj manastira Mileeve kao stjecita hajduka i neposlunika prema turskoj vlasti. A trgovake, to podrazumijeva i politike, veze manastira Mileeve s mletakim primorjem tokom dugoga vremena bile su poznate. Dakle, za usmenoga pjesnika-pjevaa koji logino misli o onome o emu pjeva, i koji je tuma kolektivnoga bia naroda kome pripada, manastir Mileeva bio je vrlo prikladno mjesto za odlazak na jutrenje hajduka iz tzv. Stare Hercegovine tokom ratovitoga XVII vijeka. Pjesnikova odluka da vojvodu Maletu naseli u grad Kolain takoe nije sluajnost. Kolain je podizan kao turski krajiki grad ba u vrijeme Kandijskoga rata, od 1647. do 1651. godine. Podizao ga je Ali-paa engi koji je, najblae reeno, imao netipine odnose s Venecijom i Kotorom. U vrijeme turske opsade Kotora 1657. godine Ali-paa je tajno odravao veze s Mlecima i otkrio im zavjeru u Kotoru za predaju grada Turcima. Pridobijen od Mleana, Ali-paa je kasnije zaobilazio Dalmaciju, a napadao je Hrvatsku everno od Velebita. Poraen je 1663. godine. Pjeva-pjesnik koji nije mogao da utvrdi iz koga mjesta potiu pojedini hajduci prve polovine XVII vijeka, koji su hajdukovali po prostranstvu Bosne i Hercegovine, i mijenjali mjesta svoga bivakovanja od Perasta do Istre, vezao je Maletu za grad koji je podizan u doba hajdukoga
236
djelovanja te linosti. A pjesniku-pjevau, odnosno Starcu Miliji, sve je ilo naruku da Maletu osmotri u Kolainu gradu. U prvoj polovini XIX vijeka, kad je zapisana pjesma enidba Milia barjaktara, Kolain je bio snano uporite energinih turskih krajinika koji su se stalno sukobljavali s branskim i nahijskim Crnogorcima, pa je pjesnik-pjeva mogao da dozvoli sebi slobodu da pjeva o junaku iz Kolaina koji je otiao gori u hajduke onda kad su Turci podizali Kolain. A ne treba zaboraviti da je Starac Milija iz okoline Kolaina i da je od zuluma kolainskih napasnika morao da napusti svoj rodni kraj. Tradicija o Maleti, koga pjesme nazivaju silnim vlahom i na koga u jednoj pjesmi sultan alje vojsku, mogla je dati pravo pjesniku-pjevau da hajduka iz Patrovia, Marketu Rafailovia, produi u vojvodu od bijela Kolaina grada. Treba pomenuti da se u pjesmi Zulum bez Baja, iz Milutinovieve Pjevanije crnogorske i hercegovake, Grahovo pominje kao postojbina hajduka Malete koju je morao da napusti i ode u Perast u etu harambae Baja Pivljanina. Iz konteksta pjesme se jasno vidi da pjesnik-pjeva ne misli na bosansko nego na crnogorsko Grahovo. Istorijski podaci koji govore da su hajduci u vrijeme Kandijskoga rata sklanjali svoje porodice u primorske gradove, ili se naseljavali na primorju, imaju svoj refleks u usmenim pjesmama. U pjesmi Zulum bez Baja Maleta se direktno fiksira kao hajduk naseljen u Perastu. A Zagorje, oblast u Dalmaciji u zaleu primorskih planina splitskoga, ibenikoga i zadarskoga primorja, bilo je prikladno mjesto da pjesnik-pjeva naseli Vida Mariia koji u pjesmama stalno druguje s poznatim linostima iz vremena Kandijskoga rata. Moe se pretpostaviti da je kakav kobni dogaaj u porodici Milia Vujadinovia, ili kojega drugoga njegova saborca i savremenika, opredijelio pjesnika-pjevaa da vee poznati internacionalni motiv za odreenu istorijsku linost. Teko je i zamisliti kakva su sve iskuenja mogla da snalaze hajduke
237
Novak Kilibarda
porodice, osobito evojke i mlade ene, u primorskoj sredini e su bili drukiji obiaji i narav nego u mjestima iz kojih su doseljene. Na tromei velikih sila ivalj koji je naputao status turske raje bio je izloen razliitim iznenaenjima. eanja na stvarne dogaaje i stvarne zamuene ivote mnogo su ea u usmenim pjesmama nego to se ponekad vjeruje. enidba Milia barjaktara, varijanta interancionalnoga motiva o predestinaciji i fatumu, ima realnu istorijsku osnovu. Uostalom, svaka pjesma Starca Milije obrauje po neki internacionalni motiv, a istorija limfno protie kroz krvotok tih pjesama. Pjesma enidba Milia barjaktara esto je izdvajana iz kruga epskih pjesama s istorijskom tematikom i smatrana baladom koja se ne vee za odreene dogaaje i linosti. Meutim, iako je ta pjesma po svojoj formi blia epsko-lirskim pjesmama, ona se svojom istorijskom osnovom uklapa u crnogorske usmene epske pjesme s istorijskom tematikom. U pjesme srednjijeh vremena, kako bi rekao Vuk Karadi.
238
ENIDBA SMAILAGI MEHA KASNI ALI PRAVI USMENI EPOS Tragajui za dokazima da su Homerovi epovi Ilijada i Odi seja usmena poezija jednoga tvorca, dvojica amerikih profesora s Harvarda provjerili su zakonitost usmenoga knjievnog stvaranja na ivim primjerima usmene epike Bonjaka alijas Muslimana. Doputovavi u Jugoslaviju 1933. godine, Milman Peri obiao je krajeve koje je elio da obuhvati svojim istraivanjem, da bi tokom dva druga putovanja sakupljao usmene epske pjesme. Poslije Perijeve tragine smrti (1935) njegov rad nastavlja mlai mu kolega s iste katedre na Harvardu, Albert B. Lord. On je prvo izvrio transkripciju tekstova koje je Peri bio snimio na gramofonske ploe, a onda je poao tragom svoga prethodnika. Od 1950. godine pa nadalje Lord je zabiljeio vie od 500 novih tekstova koje e pridruiti Perijevoj kolekciji na Harvardu. Tako rezultat zapisivanja dvojice amerikih homerologa u Novome Pazaru, Bijelome Polju, Kolainu, Gacku i Bosanskoj krajini ine jedinstvenu zbirku usmene poezije koja je ostvarena na jeziku Bonjaka, alijas Muslimana, Crnogoraca, Srba i Hrvata. Ta zbirka sadri, pored ostaloga, vie od 1.000 tekstova junakih pjesama. Posebnu vrijednost kolekcije ima 3.500 fonografskih ploa s glasovima izvornih narodnihjeh pjesnika-pjevaa. ta taj materijal predstavlja za nekoliko naunih disciplina, posebno za nauku o knjievnosti i muzikologiju, dovoljno je istaknuto u nauci. Najznaajniji rezultat Perijeva sakupljakog posla jeste poznanstvo s pjesnikom-pjevaem Avdom Meedoviem iz Obrova kraj Bijeloga Polja. Tako se ameriki istraiva pribliio
239
Novak Kilibarda
ivome Homeru! Srio je nepismenoga pjesnika-pjevaa, guslara, koji je kadar da u jednome dahu usmeno saopti epski spjev homerske duine. Tokom pet dana pjevajui uz gusle, saoptio je Meedovi spjev enidba Smailagi Meha koji ima 12.311 deseterakih stihova. To je nerimovani deseterac, a rima, i obina i leoninska, bljesne samo kad se ukae prirodna potreba da se ona upotrijebi. Genealoki Meedoviev spjev enidba Smailagi Meha tematski se nadovezuje na prvu verziju koja je objavljena, a koju je nepismeni Avdo uo od jednoga mladia koji je naglas itao tu jednostavnu usmeno-deseteraku pjesmu. Homerski usmjeren pjesnik-pjeva, Avdo Meedovi, razvio je obinu pjesmu u spjev homerske obimnosti! I drugi ep homerske duine zapisan je od Avda Meedovia pod naslovom Osmanbeg Delibegovi i Pavievi Luka. Internacionalno poznata studija Alberta B. Lorda The Singer of Tales upravo se oslanja na pjesniko improvizovanje Avda Meedovia i drugih bonjakih pjesnika-pjevaa, kao Murata Kurtagia i or Husa, koji, u tipolokom smislu, nastavljaju Homera. To usmeno, homersko, pjevanje indirektno je posluilo Maralu Makluanu da istrauje aktivnost usmene tradicije i njezinu kompatibilnost sa sloenim svijetom vizuelnih komunikacija tehnolokoga vremena. Autor Gutenbergove galaksije naglaava da je njegova knjiga po mnogo emu komplementarna s pomenutom studijom Alberta B. Lorda. No, mnogo je vei znaaj studije The Singer of Tales u tome to je na osnovu karaktera saoptavanja usmenoga epa od strane Avda Meedovia definitivno rijeeno Homersko pitanje koje je u nauci bilo stalno otvoreno od 1795. godine kaga je Fridrih A. Volf u svome djelu Prolegomena ad Homerum izrazio sumnju u postojanje jednoga tvorca Ilijade i Odiseje. Meedoviev spjev enidba Smailagi Meha prvi je put objavljen 1974. godine, i to na Harvardu u SAD. A na jugoslovenskim prostorima, i to u Sarajevu, objavljen je 1987. godine,
240
od kada je to veliko knjievno djelo dostupno iroj italakoj publici. Redaktor teksta Alija Isakovi podijelio je spjev na 12 poglavlja koja ine manje-vie lokalno-siejne motivske cjeline te obimne i homerovski razuene epske strukture. Tekst originala dosljedno je potovan, ispravljene su samo greke i anahronizmi koji izlaze iz uobiajene komocije usmenoga epskog pjesnika-pjevaa. Enes Kujundi pisao je predgovor, pridodao knjizi spisak selektivne literature o bonjakoj usmenoj epici i upriliio rjenik orijenatlizama i manje poznatih rijei. Predgovor je primjereno instruktivan. On pribliava itaocu sakupljaki rad Lorda i Perija, nudi lapidarno isprian portret Avda Meedovia i upuuje itaoca na osnovne podatke o istorijskome vremenu koje se obrauje u enidbi Smailagi Meha. Dakako, Kujundi slijedi savremene poglede na usmenu knjievnost i primjerno je obavijeten. Podgorika izdavaka kua Almanah objavila je 2007. godine Epiku Avda Meedovia u dva toma. U prvome je spjev enidba Smailagi Meha, a u drugom Izabrane pjesme. S visokim naunim kriterijumom knjige je priredio Zlatan olakovi. Avdo Meedovi je nepatvoreni usmeni epski pjesnik. Nepismen je, ima bogato ivotno iskustvo, svjedok je propasti Osmanskoga Carstva kome je sluio, zatoenik je i zatonik prolosti, ideoloki je poravnat sa socijalnom konfesijom kojoj graanski pripada. Kreativno vlada itavim instrumentarijem tematike, stilske i poetoloke tehnike bonjake, odnosno muslimanske, junake usmene poezije koju je upoznao kad i maternji jezik kojim govori. Podrugovievske i vinjievske karakteristike epske usmenosti, koje je Vuk Karadi istakao u predgovorima I i IV knjige Srpskih narodnih pjesama, Avdo Meedovi maksimalno ispunjava. Pjesnik-pjeva Meedovi ima i jednu sudbinsku prednost bez koje ne bi bio ono to jeste. Ljuta je sirotinja bio kad je pred Amerikancima pjevao o slavi bosanskih gazija XVII vijeka. Usmena epika zahtijeva od svoga
241
Novak Kilibarda
pjevaa bol poraza ili al za nestalom slavom. Sitost i rahatluk mogu da stvore epsku pjesmu, ali bez unutranjega sjaja koji emituje tragika. Bivi osmanski vojnik ovo je rekao Milmanu Periju: Ponee ljeti radim, i to majeno zemljice savijam, a zimi edim. Pomalo drvaca kod kue i grij se s to malo eice, a nema ta da radim. Radijo bih ako sam i star. Ali sad u ova vremena nema ta. Tada je Avdu bilo vie od ezdeset godina, a eca su mu bila nedorasla. Stari nadniar, a bivi carev vojnik, s matom se preselio u zeman kad su njegovi Bonjaci irili carev vatan do duboko u Evropu. Meedovi tako nastavlja onaj ijed i tugu muslimanskoga ratnikog svijeta koje je poslije dugoga gospodarstva dvor s Bosfora morao da napusti. Onu tugu koju je Ivo Andri ucijepio u lik Alihode Mutevelia u romanu Na Drini uprija. Tuno oeanje upravo je i bila pretpostavka za umjetniku zrelost bonjake epike koju reprezentuje Avdo Meedovi. Naime, oeaj gubitka carstva eliminisao je pobjedniko-gospodarsku uobraenost koja u usmenoj pobjednikoj epici vie zvei no zvoni! Kako Stanislav Vinaver veli: Gusle su zaikivanje, inat, prkos. to nemonije to su gorostasnije! Avdo Meedovi pkosi svojoj siromatini i sudbini da je bio svjedok kolapsa velikoga carstva koje se nekad irilo od istoka pake do zapada! Ostala mu je prolost, hranila ga je iluzija kao i svakoga pravoga pjesnika. U svatove alajbarjaktara iz Kanie, Smailagi Meha, Avdo Meedovi je podigao svu epsku svitu iz svoje usmene lektire. Impresivan je broj begova i aga, ajana i prvaka, barjaktara i serdara, kuia i odakovia! Sve gazije od Bosne ponosne, i ehiti i zlice i krvavci tu su! Sve se sleglo u ratniki pohod na budimskoga vezira, Turkeu i murtatina koji je nevjeran padiahu i devletu. A povod je ratniko-svatovskome pohodu ljepotica Fata koju nevjerni vezir izdaje aurima. Vitez Smailagi Meho, mladi alajbeg iz Kanie, oslobodio je Fatu, kao to su poznati junaci
242
vaktile ljepotice od napasti oslobaali. Meho Fatu oslobodio, a ona mu ivo srce ponijela! Sva Bosna stala je iza mladoga alaj bega iz Kanie. U Avdovu spjevu Bosna ponosna je kljuanica Stambola, krilo od krvave krajine, desna ruka careva, zatitni bedem od dindumana! Svemu je pjesnik dao epski patos, ali bez pobjednike silobatosti. Tragino oeanje ivota i istorije dalo je umjetniku vrijednost spjevu Avda Meedovia. enidba Smailagi Meha jeste sinteza svih vrijednosti bonjake junake epike iji se razvitak moe pratiti od Erlangenskoga rukopisa naovamo. Osim uslune funkcije za rjeenje Homerskoga pitanja, druge strane spjeva enidba Smailagi Meha nijesu istraene koliko bi trebalo da budu. Posebno je privlaan taj homerski spjev za istraivanje kritikoga odnosa pjesnika-pjevaa prema poetolokim floskulama koje su za reproduktivnoga pjevaa petrificirana kategorija. Za interferentne odnose crnogorske i bonjake, odnosno muslimanske, usmene epike na zajednikome jeziku Meedoviev spjev je nezaobilazan. A lik Tala od Oraca, ili Budaline Tala, koji je opjevan u zavidnome broju usmenih pjesama, ini se da je jedinstveno ostvarenje Avda Meedovia. italac lako oeti da Meedoviev Tale, koji ima u sebi i refleks nasrudinhodinske iznenadne neobinosti, temeljito upotpunjava plejadu knjievnih likova tzv. narodnjaka koji su ostvareni u knjievnostima to su se razvile na jeziku Crnogoraca, Srba, Bonjaka, alijas Muslimana, i Hrvata. To su Kanjo Macedonovi, Petrica Kerempuh, David trbac, Nikoletina Bursa i dr. Prema tome, enidba Smailagi Meha ne nudi se samo istraivaima usmene knjievnosti, nego i itaocima koji od literature trae uitak.
243
O BUGARTICAMA IZ CRNE GORE Ukorijenjeno miljenje da su bugartice, epske usmene pjesme dugoga stiha s refrenom, poetski inferiornije od usmenih deseterakih epskih pjesama, stalno je umrtvljivalo interes italaca za otmjenim pjesmama rastegljivoga stiha, koje su u najveemu svome broju zapisane na Jadranskome primorju, osobito u Boki Kotorskoj i Dubrovniku. Najstariji zapis bugartice dogodio se krajem XV vijeka, i to u Italiji od slovenskih iseljenika, a najznaajniji zbornik bugartica oformio je Valtazar Bogii krajem XIX vijeka. Shvatanje Valtazara Bogiia da poetska uvelost bugartica ukazuje na umjetniku bujnost njihovih nasljednica deseterakih pjesama, i da stare pjesme imaju vie svrhu kao materijal za rasvjetljivanje problema usmene deseterake epike nego kao poetski tekstovi koji se preporuuju itaocu, bezmalo je poprimilo snagu ukorijenjenoga miljenja o bugarticama. Iako je Bogii istakao estetsku vrijednost pojedinih bugartica, naelni negativni sud autoritativnoga naunika imao je ubjedljivu snagu. Da su izreene i najvie pohvale bugarticama u vrijeme kad je veliina Vuka Karadia svemono vladala na prostoru odnosa prema usmenoj knjievnosti, imale bi slabanu snagu, jer u poreenju s Vukovom enormnom zbirkom usmenih pjesma, bugartice su izgledale kao siroad. Nijesu zapisi bugartica iz Perasta i Dubrovnika bili zatieni patronatom genijalnoga sakupljaa usmenih pjesama koga su cijenili Gete, Grim, Mickijevi i dr. A drutveno-politiki i ideoloki uslovi
245
Novak Kilibarda
u novonastaloj kraljevini jugoslovenskih naroda 1918. godine nijesu omoguavali pitanje da li se idejnom bujicom borakoga deseterca, koji je nesumnjivo zamijenio bugartice, ipak neto izgubilo. Naime, da li je prekid razvoja bugartica znaio i uda ljavanje usmene epike jugoslovenskih naroda od univerzalnih motiva? Da li je, napokon, rastegljivi stih bugartica, od 12 do 20 slogova, s obaveznim refrenom, bio mnogo pogodinija osnova za razvitak pisane poezije, nego to je bio kruti deseterac? Deseteraka epika, koja se isticala kao batina Njegoa i romantiarske poezije kod jugoslovenskih naroda, i koja je doivljavana kao neiscrpno vrelo inspiracije slikara, muziara i vajara, nije dozvolila da se postavi pitanje o moguoj teti koju je oznailo usahnue bugartica. A kad se uporedi broj bugartica s brojem deseterakih pjesama doe se do zakljuka da analogno tim brojevima bugartice nijesu inferiorne stepenom oeajnosti, traginom notacijom i visokom umjetnikom vrijednou. Deseterake usmene pjesme broje se na hiljade, a bugartice na desetine! Ukratko, vrijeme na koje je Vuk uspostavio hipoteku svoga neospornoga autoriteta nije bilo zainteresovano da trai poruke u baladino stiajnim i samarianski oenenim bugarticama koje bi uplivale u interesovanje ire italake publike. Smatrano je da su pjesme koje se nijesu uz gusle pjevale i idejno i estetski preivjele. Bilo je, neosporno, pokuaja da se rehabilituju vrijednosti koje je Vukov autoritet eliminisao, ali ti su pokuaji u sutini bili samo vazalne autonomije pod Vukovim suverenitetom. Tako je Miroslav Panti izdao antologiju Narodne pesme u zapisima XVXVII veka 1964. godine koja sadri sto i etiri pjesme. U predgovoru te antologije Panti veli: Kad se god kolebao, sastavlja se pitao: da li bi pesma koju bira mogla, takva kakva je, po svojoj vrednosti ui u jednu od Vukovih zbirki (...) Onda joj je bilo mesta. Vladan Nedi u antologiji Bugartice, koju je izdao 1969. godine, a koja sadri samo 22 teksta, unio
246
je est bugartica koje su zapisane u Perastu. Kada se uzme u obzir Nediev poslovino strogi antologiarski kriterijum, koga nije usmjeravalo nita osim estetike, lako se doe do zakljuka da je Boka Kotorska dala enorman prinos bugartikoj poeziji koja je ispjevana jezikom kojim govore Crnogorci, Srbi, Hrvati i Bonjaci alijas Muslimani. Ovih est bugartica, to su zapisane u Perastu, Nedi je unio u svoju antologiju: Marko Kraljevi i Minja Kosturanin, Smrt majke Sekulove, Ruka kralja Vladislava, Ban Miklo i sestra Sekulova, Sultana Prezdana i Vlai Mlaenj i Molitva evojina. Od svoga ribara Paskoja Debelje Petar Hektorovi je zapisao 1555. godine bugarticu Marko Kraljevi i brajen mu Andrija. Kad se uzme u obzir napomena koju je Hektorovi uinio povodom naina pjevanja usmenih pjesama koje je zapisao, moe se rei da se o tim pjesmama moe jednako govoriti i kao o hvarskim i kao o bokekim. Kao to se i za prvozapisanu bugarticu u Italiji ne moe rei kome jugoslovenskome narodu pripada, jer je zapisana od iseljenika a ne zna se odakle su oni bili. Kao to se ne zna odakle su bili uslunici hrvatskoga vlastelina Petra Hektorovia koji su mu pjesme saoptili. Bugartica Marko Kraljevi i brajen mu Andrija ima naglaen misaoni okvir, a njezino milju uokvireno platno izatkano je istom poetskom icom. Krhkih ezdeset petnaesteraca obgrljuju trajne istine o ivotu, poetski definiu ljubav, tugu, plahovitost, mo i nemo ljudskih karaktera. Pjesnikovi dohodi produuju se stalno kroz prostor i vrijeme, jer su i fabula pjesme i poruka pjesnikova samo oeneni odreenom istorijom, dok je osnovni problem u pjesmi od univerzalnoga znaenja. Mune uglove nerazborite plahovitosti i brutalnost ubijanja ovjeka pjesnik nadvladava vjerom u rtvu koja svoju smrt humanizuje mirenjem s neumitnou, kako bi zadnji akordi ivota prerasli u plemenita oeanja osoba koje ostaju da traju pod suncem, pa i onih koje bi trebalo da stigne kob osvete.
247
Novak Kilibarda
Andrijaeva smrt mora da se oplakuje ne toliko zbog nepravde, ija je posljedica, nego zbog humane poruke samrtnika koja ima snagu amaneta ljudskosti i koja nema prostornih i vremenskih granica. Poreenje sangvinikoga rza i razboritosti dato je tako da kontrast mraka i svjetlosti maestralno karakterie obje kategorije. Pristrasnosti i osudi tu nema ni traga prostire se samo ubjeenje da je ivot grean zbog postojanja ljepote, a da se ljepota i primjeuje zato to je prate sirene zla i nesree. Pjesnik-pjeva nije orijentisan doktrinom hrianstva, nego oplemenjen da svi vii interesi u momentu smrti mogu da se svedu na ljudske poruke onima kojim e to umiranje donijeti bol i patnju. Teko je izbjei utisak da je Marko Kraljevi, sluajui rijei svoga brata Andrije, pozavidio samrtniku, ali pjesma o Markovu duhovnome lomu nita ne kae. Pjesnik-pjeva imao je povjerenje u svoje sluaoce! Krv, no, ubistvo, ropac, koji su uvijek apostrofirani u hiperbolama deseterake epike, zamije njeni su u bugartici Paskoja Debelje tihim posmrtnim marom i poetskim romorom refrena. To je rekvijem koji, preko slika o raju to nudi ivot, odvodi sluaoca, odnosno itaoca, u adske dubine smrti. Ta pjesma prerasta u apoteoznu iluziju, namijenje na je osobama koje su kadre da u nju vjeruju! elio bi pjesnik carstvo ilizije za svakoga ovjeka, ali iznad toga njegova subjektivnoga stava lebdi osuda, stara koliko i vrijeme, i pitanje staro koliko i ljudi zato se umire? Andrija je aveljski umro, a bila je mogunost da ostane zatravljen ljepotom ljubavi u arkadijskoj zemlji. Mogla je srena majka da pita svoga sina Marka je li mu sablja obojena turskom krvlju, ali sablja je oskrnavljena krvlju brata Andrije. Mogao je Marko da u nevolji i dalje klikuje junaka brata, postojala je za to mogunost, ali, eto, on ga je svojom rukom i nizato ubio. Pjesnik vidi stravinu kavalkadu svih nasilnih umiranja, a neprogovorno se pita da li se smrt groznije kezi onome koji nasilno nestaje, ili nasilniku koji ivei umire. Ta tiha, misaona i
248
staloena pjesma dostie i najsuptilnije vibracije helenske lirike. Teko je nai sadrajnijega a kraega teksta u usmenoj poeziji jugoslovenskih naroda. Pojedinane slike bugartice Marko Kraljevi i brajen mu Andrija ostaju pravo savrenstvo i kad se izuzmu iz integralnoga konteksta. To su susret viteza i jelena gorskoga, junak u pustoj gori okruen gusarima klikuje mrtvoga brata, majka izmeu krvave sablje jednoga sina i nade u sreu drugoga, junak s bratskom sabljom u srcu koji se bratski oprata od svoga ubice i dr. Metaforinost jezika i snaga probrane rijei najbolji su dokazi da je jezik usmene poezije jugoslovenskih naroda bio uzrelo pjesniki progovorio jo sredinom XVI vijeka. Bez primorske bugartice Marko Kraljevi i brajen mu Andrija ne bi se mogli uspjeno sagledati svi epski tokovi koji su se vjekovaima slivali oko istorijskoga Marka Kraljevia. Bugartica daje Marka kao traginu osobu koju prati strava Kainova grijeha, a deseteraka usmena epika prati Marka kao zatitnika potlaene raje od lokalnih divanija i kao carskoga uslunika. Samo je Starac Milija u pjesmi Sestra Leke kapetana pruio ruku svome prethodniku iz sredine XVI vijeka, pjesnikupjevau Paskoju Debelji. Kao da su Paskoje i Milija izrasli iz jednoga etno-istorijskoga korijena. Za ubrajanje bugartica u usmenu knjievnost Crne Gore znaajna je i ova izjava Vojislava P. Nikevia: Iako su nae bugartice bile zapisane starom latininom grafijom, u saglasnosti s naelima ondanjega talijanskoga pravopisa, koja nijesu ni priblino bila primjerena glasovnoj strukturi crnogorskoga govornog jezika, sauvale su autentini jezik izvanredne pjesnike ljepote, koji pokazuje veliko jedinstvo s mjesnim narodnim govorima i s jezikom ostalih usmenih i pisanih knjievnih tvorevina nastalih u Crnogorskom primorju do XIX vijeka. Taj jezik zasluuje posebnu panju literarnih prouavalaca i filologa.
249
USMENA TUBALICA NAJINTIMNIJA PJESMA Tubalica ide u najstarije obiajne pjesme. Pamti ona i period divljatva, kad je bila u sreditu mrtvakoga kulta. Izvoena je tada ne samo za dragim pokojnikom, nego i za mrtvom totemskom ivotinjom i za ubijenim neprijateljem. Ljude i smrt ona prati, konkretno u Crnoj Gori, i poetkom XXI vijeka. Malo koji narod danas ima usmenu tubalicu, ali ni kod jednoga od tih naroda tubalica nije bestraga nestala, nego se samo prometnula u drugi oblik aljenja za umrlim. Nekroloka apologetika tiradno uvaavanje umrloga, poasne strae, po smrtni marevi i horovi, plotuni i masovno klanjanje umrlome ta je sve to nego savremeni oblik obiaja koji je pratila tubalica, i drugo lice same tubalice koja je u svome ortodoksnome obliku davno nestala. Pjesma to je bila pradavno u sreditu mrtvakoga kulta jeste praoblik sadanje pogrebne adoracije i kod ekonomski i kulturno najopremljenijih naroda. Sistematsko zapisivanje tubalica u Crnoj Gori poinje tek od Vuka Karadia. Od tada ta obredna pjesma stalno ima svoje zapisivae. Meu njima su najistaknutiji Novica auli i Vukoman Dakovi. Zapisuju se, ponekad, i sada i to ne samo u Crnoj Gori. Ima jo njezinih tragova u Hercegovini, na Kosovu, u Dalmatinskoj Zagori, jugozapadnoj Srbiji i, posebno, kod crnogorskoga ivlja u Vojvodini. Razumije se, pored tipoloke datosti, tubalica jedne oblasti raspolae razliitim ambijetalnim karakteristikama. Vuk
251
Novak Kilibarda
je prvi uoio te specifinosti, njegova odrednica patrovsko naricanje za mrtvima to pokazuje. Tubaliko pjesniko stvaranje u vidu razgovora s umrlim ima dva vida: a) intimna tubalica koja nastaje u trenucima osamljenosti oaloene ene i b) javna tubalica koja projicira interakcijske odnose stvaraoca-izvoaa i slualaca njegove tune pjesme. Javna tubalica koja ne prenosi nita od intimnoga sadraja vie je tubalika retorika, kao prirodni produetak kultnoga tuenja, nego lirska pjesma. U njoj se mogu iskazivati i sadraji koji se nikad ne javljaju u intimnoj, humor na primjer. U javnome izvoenju intimne tubalice ostaje samo djelimino sadraj koji je u osami stvoren. Prvu vijest o smrti vie prati tekst koji se kree u granicama jedva artikulisanih uzvinih reenica, nego tubalica-pjesama. Tek kasnije oaloena ena pribere psiholoku mogunost da ostvari pjesnike slike svoga bola. Potreba za umjetinikom ugodnou koja stiava elementarne blokove bola izvorite je tubalice-pjesme. Poetska vizija smrti, i ivota koji je pogodila smrt, pvi je znak mirenja s tunom stvarnou. Kukanje, grenje tijela i strienje kose sve pojave koje su ranije pratile alosti za umrlim jesu najnii stepen olakavanja nadole tuge. Tuna pjesma je kultivisani oblik pranjenja nabujale alosti. Od trenutka vijesti o smrti do ispraaja umrloga na groblje ili do okupljanja albenika protekne taman dovoljno vremena da se oaloena ena, rodbinski najblia majka, sestra, er, psiholoki pripremi za stvaranje organizovanoga teksta tubalice. Obiaj da se nou glasno ne ali prua utranjoj tunoj pjesnikinji potrebno vrijeme da dozove sve slike nesree koja ju je snala. Ujutro, im svane, kad i poinje tuenje, mogu te slike da uoblie svoju pjesniku i vokalnu morfologiju, ako je oaloena ena za taj posao, kako bi rekao Vuk Karadi.
252
Prvi san, moda sljedee noi, pruie iluzorne slike sree to je nestala, i one koja je mogla tek da bude. Treega jutra, kad se izlazi na grob, ili nekoga drugoga dana, kad pristiu zakanjeli albenici, sve te iluzione slike bie pogodan materijal za poetski uspon pjesme koja se zaela prve noi besane. I tubalici bez najbliega srodnikoga poetka treba vremena da izglaa svoj retorsko-pjesniki sjaj. Na prvu vijest o smrti odgovarajuega lica tuilica koja e samo da sauestvuje svojim tuenjem u alosti za umrlim vie ima vremena za pjesniki iskaz tubalice koju e da iskae, nego tuilica koja je pogoena najintimnijim bolom za umrlim. Naime, od prvoga glasa o datoj smr ti do ispraaja umrloga na groblje protekne potrebno vrijeme da tuilica, koja e da izvodi javnu tubalicu, pribavi potrebne podatke o umrlome i da razmisli o tekstu koji e da iskae. Do obiajem regulisanoga termina, kad se albenici okupljaju u kui umrloga ili na groblju sedmica, etrdesnica, polugodinjica, godinjica estradna tuilica e da zaokrui pjesmu o umrlome i da je izvede bez smetnji koje su je izvjesno koile u vrijeme sahrane. Osamljeni trenuci odvode oaloenu enu na raskre asocijacija to su usmjerene na sve pravce njezinih odnosa s umrlijem licem i prije i poslije smrti toga lica. Stvorene slike u snovima, u snatricama i svjesno prizvanim iluzijama, kasnije se preberu za javno izvoenje. Sve te slike moraju se u javnome izvoenju uskladiti s ambijentalnim propozicijama tuenja. Zato se u javnome izvoenju intimne tubalice vre restrikcije koje ponekad pogaaju najvitalnije psihike pravce u samoi ostvarenoga sadraja. Otuda je vjerovano nezainteresovanost supruge da tui za svojim muem prerasla u obiaj. Najintimnije slike koje je dosanjala u samoi supruga je morala da zaobie u javnom tekstu. Umjetniki sadraj javne tubalice u velikoj mjeri je regulisan emocionalno-iskustvenom prolou pjesnikinje. Intimni pravci, i kad se u tekstu ne ekspliciraju, znae polazite
253
Novak Kilibarda
u traenju slika za pjesmu kojom se sauestvuje u alosti. Evo jednoga primjera pjesnikoga uzleta u javnoj tubalici koji je nenamjerna projekcija tune prolosti tubalice: A kad doe, Pajo bolan, na to Polje jadikovo: ue jeku ranjenika i uzdahe bolesnika. Ali ti, Pajo, njima kai da su u nas ei jadi od mladije udovica, od sestara bezbratnica i od piske ece tvoje! Tu je tubalicu izvela sedamdesetogodinja ena nad odrom svojega daljega roaka koji je izvrio samoubistvo. alila je ona umrloga najvie kao cijenjena ovjeka i dobra komiju. Nije imao brae, iza njega su ostale tri sestre, mlada udovica i nedorasla eca. Tuilica se dakle pokazala kao pjesniki opservater tune sveanosti. Dalo bi se zakljuiti da je formiranje pjesnike slike postignuto samo opservacijom najkonkretnih dogaaja koji su pratili tuilicu dok je improvizovala pjesmu. Tri sestre umrloga koje sahranjuju treega brata kontrolisano su glasno izraavale svoju alost. Udovica je ulagala napor da ostane u okviru uobiajenih normi da glasno ne zaplae. Odraslija eca su glasno alila, a nedorasla se uplaeno pribijala uz majku. U procesu stvaranja date slike, koja je upravo pjesniki dio prilino dugoga stihovanoga tubalikog recitativa, znaajnu je ulogu imala tragina prolost tuilice. Ona je kao mlada ena ostala udovica s nedoraslom ecom. Petoricu brae odnijeli su joj ratovi, ameriki rudnici i bolesti. Konkretna piska Pajove ece obnovila joj je sliku nekadanje stvarnosti njezine kue, a dugo
254
njezino sopstveno udovstvo pruilo sliku buduih patnji Pajove udovice. S Jadikova polja, iz zaumnoga svijeta, tuilica je ula lelek i uzdahe svoje brae i supruga. Pjesnike slike konkretnoga dogaaja bez napora su iskrsle i uobliile se zato to su bile uskladitene u svijesti tuilice. One su samo konkretna specifikacija pjesnikoga sadraja koji se oformio poslije estih smrti u njezinoj porodici. Pisac ovih redova, koji je i zapisao pomenutu tubalicu, nije nikad uo, u patrijarhalnome kraju iz koga potie, dobru tubalicu-pjesmu o tuzi majke ili sestre od ena koje nijesu bile pogoene bolom majke, odnosno sestre. Javna tuilica, u ijoj pjesmi latentno ne obitava intimna tubalica, svoju nadarenost ispoljava u izboru detelja koje treba uvesti u pjesmu s inventivnom upotrebom anrovskih stilsko-kompozicionih sredstava. To ne znai da je ona indiferentna prema dogaaju koji uvodi u svoju tunu pjesmu. Pjesnika opravdanost javne tuilice pretpostavlja njezino emotivno sauee. Ipak, ako joj lini bol nije dao inicijativu, njezina uzbuenost teko da e biti dovoljna za valjanu lirsku tenziju tubalice koju javno izgovara. Nije li tako, njezina tubalica bie konvencionalno opisivanje jedne alosti koje ne podrazumijeva kreativnu upotrebu anrovske poetike. Evo i jednoga elitnog primjera javne tubalice koja nema intimnu predistoriju, ali ima tematsku neobinost. Na sahrani maloumnoga mladia tujela je samo jedna ena, najpoznatija tuilica u datome kraju, Cvijeta Goranovi, a tujela je zato to je zamoljena da to uradi: A koja e to druga, ako Cvijeta ne zna? reklo se. uenje njezinoj odluci da tui nad odrom osobe iji ivot nije imao nijednu afirmativnu dimenziju za koju bi se hvatala tubalika apologetika produilo se u izuzetnu panju slualaca. A sluaoci su uli ovu Cvijetinu tubalicu:
255
Novak Kilibarda
Da ti kaem: grade piro, gradovi su od kamena. Da ti kaem: bore piro, borovi su po planina. Da ti kaem: vilo piro, ma su vile enske glave. No ti kaem ono to je: Ao, piro, majin sine! Tebe tvoja majka ali evo punih dvades ljeta, danas e te prealiti! Dugogodinja tuilica Cvijeta Goranovi iz Golije upotrijebila je bila mnogo puta atribucije viti bor, tvrdi grad, i gorska ili bijela vila kao tipine predmete s kojima se u tubalici poredi skrena momaka mladost, u ratu ili kakvoj nesrei. U izvanrednoj situaciji, to je upravo albeni ispraaj maloumnoga mladia, tuilica nije mogla da u standardnim anrovskim sredstvima pronae bilo kakvo znaenje u tubalici kazane rijei koje bi nadomjestilo izostanak njihove normativne upotrebe. A, po prirodi stvari, tuilica nije mogla da se sukobi s logikom anra kojemu cjelovito pripada. ta joj je onda ostalo? Diskretno je istakla svoju nemogunost da izvede tunu pjesmu po obiaju. Meutim, pjesniko rjeenje nije postigla tim saoptenjem, nego maestralno sroenom indirektnom porukom da samo smrt koja oznaava kraj ivota sa smislom otvara prostore za tuenje po obiaju! Nemogunost da udovolji obiajnoj normi, Cvijeta je nadomjestila milju viega reda! Tuilica je napravila i pjesniki i etiki podvig. Ukazivanjem na pomrinu jednoga ivota proslavila je ljepotu mladosti koja je i u smrti afirmativna, a nije povrijedila ovjeka koji je ivio u okrutnoj pomrini sudbine. Drugim rijeima, tuilica nije povrijedila oeanja majke umrloga maloumnika, kojoj otvoreno poruuje da i smrt moe biti spasenje.
256
Ta tubalica pokazuje da opta, anrovska, sredstva u dobrim pjesnikim rukama pokazuju svoju unutranju, skrivenu, umjetniku mogunost koja se u reproduktivnoj upotrebi nikad ne pokazuje. Kod reproduktivaca najfrekventnija anrovska sredstva beivotno zvee, a kod pjesnikinje-tuilice ona zvue svjeinom znaenja! Istraivanje takvih tubalikih tekstova moe imati, pored konkretnoga praktinoga, i iri knjievnoteorijski znaaj. Na irokim prostorima crnogorske tubalice i humor je nekih puta iskazivao svoju pjesniku svrhu. Taj rijetki pratilac tubalice ima dva svoja ispoljavanja. Jedan se formira u tekstu tubalice-pjesme kao knjievna kategorija koju obuhvata umjetnika koherentnost djela, a drugi vid nastaje u atmosferi koja okruava nastajanje knjievnoga teksta i njegovo recitativno-vokalno javno izvoenje. Humor koji se formira u tekstu tubalice-pjesme uklapa se u atmosferu koja prati stvara nje teksta i integrie se s humorom koji se stvara u publici, kao neknjievna kategorija sa zabavljakim refleksom, povodom izvoenja tubalice. Drugi vid, meutim, moe biti nezavistan od humora koji u tubalici egzistira kao knjievna kategorija. U knjievno-estetskom raspravljanju o tubalicama kao tampanim tekstovima koji su, kao i svaki drugi pisani tekst, namijenjeni itaocima, trebalo bi smatrati humornim sadrajem samo ono umjetniko ostvarenje koje ima humorno znaenje za itaoce, nezavisno od naina njegova postanka i funkcije koja se ispoljava u obredno-obiajnoj namjeni usmenoga oblika tubalice. Meutim, humor koji prati estradni ivot tubalice ne mora se obavezno produiti u humor kao knjievnu kategoriju koja e biti relevantna i u pisanome obliku tubalice. U tampanoj egzistenciji tubalice, koja je odvojena od obiajno-obrednoga izvoenja, humor je kao knjievno sredstvo sveden na najmanju mjeru. Izvjesno knjievno rjeenje u tekstu nee imati humorni sadraj za itaoce, iako bi to isto rjeenje imalo
257
Novak Kilibarda
humorni sadraj za toga istoga ovjeka da ga je sluao iz pozicije sluaoca na estradnome izvoenju tubalice. Slualac nije sam pred tekstom koji se recitativno-vokalno izvodi, nego je lan slualake publike koja pronalazi humorne trenutke u usmenome izvoenju pjesme. Kao i humor tako i neki drugi sadraji usmene tubalice produavaju u svoj tampani oblik samo svoje sjenke, ili se pak konano gube. Zato to je dobro uoio tu injenicu, Vuk Karadi je opirno objanjavao sve okolnosti koje prate tekst tubalice. Znao je da se u usmenome obliku tubalice ne odraava sve ono to je bilo imanentno njezinome knjievnom stanju u usmenome obliku. Da bi slualaka publika prihvatila tubalicu kao pjesmu koja dostojno govori o umrlome, tekst tubalice mora da se kree u granicama obiajno-etike dozvoljenosti. Iako je neprikosnoveno pravilo da tubalica pominje samo afirmativne strane umrloga, ipak pozitivna naklonjenost tuilice mora da ima predvienu mjeru. Zato je ena koja improvizuje tunu pjesmu vie na ispitu adekvatne upotrebe ustaljenih anrovskih sredstava, nego to je na probi obaveznoga knjievnoga kreiranja. Na primjer, ako se tui za ovjekom skromnoga fizikog izgleda, ne mogu se upotrebljavati epiteti i opta mjesta iz okvira poetike usmenih tubalica koje govore o izvanrednoj ljepoti i mukosti. Meutim, takve se greke dogaaju i imaju za sluaoce humorno znaenje. Na tome prostoru grijee ene koje ne poznaju dovoljno umrloga, ili one koje se kao reproduktivke kruto dre anrovskih karakteristika koje se uobiajeno upotrebljavaju kad umre osoba dostojnoga izgleda. Te potonje grijee kao epski pjesnik-pjeva koji za crnoga Arapina kae da ima bijelo lice i koji vjenom ljubom naziva enu koja je izdala svoga mua. Evo jednoga primjera koji je sluao i zapisao pisac ovih redova. Jedna tuilica, slijedei anrovsku naviku, pita umrloga:
258
Kad se s duom dijeljae, ta ti bjee najalije: ja li sunca, ja l mjeseca, ja l lijepe ece tvoje, ja l glasitog domainstva... Na koga si ostavio tvoje zorno domainstvo, ti, ugledni domaine? A pokojnik je bio poznat kao ovjek koji je i za najsitnije stvari morao da pita svoju vrlo strogu enu. Mnogim sluaocima je titrao osmijeh na licu, nestaniji su se pogledivali i namigivali. Tuilica, koja je poznavala umrloga, nije namjerno formirala ironiju, nego je samo kruto primijenila opte mjesto koje je uvijek upotrebljavala kad je tujela na sahranama gazda-domaina. Jedna tuilica pitala je umrloga starca koji je bio nepismen: Kuda si se opremio, kruti dome, Nije ovo kola tvoja, moj delijo! Tuilica je prvoga dana oplakivala umrloga kolarca, pa je vjerovatno iskreno doivjela bol. Onda je pod takvim utiskom upotrijebila izraajno sredstvo one e mu nije mjesto. U takvim sluajevima sluaoci ne prikrivaju svoj podsmijeh, jer smrt vremenoga starca za patrijarhalni svijet vie znai tuni obiaj nego iskreno sauestvovanje u alosti s oaloenom porodicom. Njego u epanu Malome kae: U Crnu su Goru, mimo ie, prejevtini starci dozla boga.
259
Novak Kilibarda
Tuilica, u principu, nenamjerno stvara humorne sadraje u pjesmi koju improvizuje. Sem ako nije u pitanju anakreontski doping, ne bi se mogao nai pouzdan primjer namjernoga potcjenjivanja umrloga od strane javne tuilice. S jedne strane, zato to tuilica nikad ne izlae svoj renome riziku i, s druge, to se u svijesti patrijarhalne ene teko zamee misao da se u tubalici ali nad odrom ili na grobu. Patrijarhalni ovjek hoe vrlo rado da se podsmjehne greci i neloginosti, ali nee prihvatiti namjerno skrnavljenje obiaja. Kad bi sluajno oetili da tuilica namjerno pravi alu na raun umrloga ili njegove porodice, taj njezin postupak ne bi za njih imao humorno znaenje, nego bi bio ocijenjen kao drskost i nepotenje. Patrijarhalni ovjek ne ide na sahranu da bi se alio, ali je vrlo spreman da se za vrijeme tune sveanosti nasmije svemu onome to se ne slae s ustaljenim obiajima. Odnos tuilice prema pojedincima u albenikoj publici, i prema auditorijumu kao cjelini, moe da uslovi humorne sadraje u tekstu tubalice. Tui snaha za svekrom koji je bio istaknuti junak u mnogim okrajima. Ne moe da se pomiri s injenicom da mu na podignutoj grobnici nije postvaljen krst. Grobnicu i savremeni simbol, petokraku, koji je zauzeo mjesto krsta, tuilica poreuje s pojavama koje su nedoline kao predmet s kojim se moe poreivati nadgorobni spomenik. Takvim poreenjem tuilica se u stvari sveti svojim everima, kolovanim ljudima koji ive u gradu, koji su podigli ocu grobnicu a nijesu ukazali dunu panju njoj, udovici sa sitnom ecom. Tuilica je istakla sve kvalitete i zasluge svoga svekra bana, i osobito ih naglasila da bi ukazala na nedolinost grobnice u kojoj e njezin svekar vjeno poivati. Tuilica kae da je dobio odlikovanja s krstovima od kralja Nikole, a eto na grobnici su mu umjesto krstova rogovi. Ta tuilica se uklapa u sklonost patrijarhalnoga svijeta da se vrlo teko odvaja od uobiajenih formi ivljenja. Ona ide pravcem
260
poslovine seljake ljutnje na gospodu i kaputae koji olako prekidaju osvetane obiaje. Zato je ta tubalica bogatija aljenjem za narodnim obiajima nego ideolokom i politikom tendencijom. Deavalo se poslije Drugoga svjetskoga rata da se takav stav tuilice ocijeni kao politika insinuacija, pa je dolazilo do scena koje izlaze iz domena crnogorskih obiaja. U tekstu tubalice pomenute udovice humorno je zvuala neobina slika nadgrobnoga spomenika, na kojemu su pet rogova na vr glave, ali se njezin humorni sadraj ipak uklapao u iru atmosferu koja se formira povodom tubalice. Humorna slika nadgrobnoga spomenika d se primijetiti i u tampanome tekstu pjesme, ali ona itaocu nudi neuporedivo slabiju ekspresiju od one koju je nudila sluaocima. Novica auli je zapisao tubalicu u kojoj se tuilica direktno obraa eni umrloga koja neiskreno ali svoga mua. Portret lano oaloene ene ouvan je izvjesno i u tampanome tekstu tubalice, ali on je imao za sluaoce mnogo humorniji sadraj, jer su oni na licu mjesta sravnjavali istinitost opisa s licem koje se opisuje. Tuilica se nije izloila nikakvome riziku, ni kao umjetnik ni kao graanin, jer je svojim surovim obraunom ugodila patrijarhalnome svijetu koji nema mnogo povjerenja u tugu mlade udovice bez ece. A nesumnjivo je da se javna zamjerka tuilice morala oslanjati na ubjeenje slualaca da udovica i prije muevljeve smrti nije bila osobito afirmisana kao supruga. Tuilica se moe kretati u okvirima svih uobiajenih normi a da, i pored toga, njezina pjesma stvori humornu atmosferu. Stara ena iji sinovi intelektualci ive u gradovima dugo je bila sama na svome ognjitu. Snahe i sinovi nijesu joj ukazivali potrebnu panju, to je dolo do izraaja i na njezinoj sahrani. Umjesto primjerenih cipela, obuli su mrtvoj majci obine kune papue. Vjerovali su da e taj detalj ukopne odjee ostati skriven od oiju gledalaca, ispod pristojnoga mrtvakoga pokrova. Meutim, obiaj je u patrijarhalnome svijetu da se najblii
261
Novak Kilibarda
roaci interesuju kako je umrli nareen. Sestra umrle, stara ena koja takoe ne uiva osobitu panju svojih sinova i snaha, uoila je lou ukupnu opremu svoje sestre. Starica je bila uvrijeena i traila je najefektniji put da se osveti nesavjesnim sestriima i njihovim enama. Kad je jedna tuilica, poslije hvaljenja umrle kao uzorne ene i po rodu i po domu, poela da pozdravlja svoje umrle, zamolila je pokojnicu da joj pozdravi brata kojino je ostanuo u dalekoj Americi. Sestra umrle glasno je i vrlo namjerno reagovala: Prekini, amana ti bojega! A kako e ti ga pozdraviti, jadna, u daleku Ameriku, kad u tim papuama te su joj obuli ne moe stii ni do pjace! Tuilica je sve razumjela, ali nije reagovala, nego je nastavila da tui. Ona nije bila niim pogoena, jer su sluaoci odlino razumjeli pravac replike. U takvoj situaciji sluaoci jedva zadravaju smijeh. Reagovanje stare ene intimno je vrlo toplo pozdravljeno, pa se scena prepriava u raznim oblicima na putevima usmene anegdote. Pria se kiti i zaboravlja se e je nastala. Mnogi je veu za svoje mjesto, iako se opisani dogaaj desio na periferiji Titograda alijas Podgorice. Neuobiajeni odnos tuilice prema drugoj tuilici, koju smjenjuje u tuenju, publika moe da doivi kao humornu scenu. Posebno kad se tuilice nadgornjavaju kao u sljedeem primjeru. Dvije jetrve barabarile se kao tuilice. Jedna bila rodom iz vojvodskoga bratstva, a druga od bratstva bez inova. Prva bi vazda u tubalici, po obiaju, kad odtui umrloga, pozdrav ljala po umrlome svoje uvene pretke sve serdare i vojvode. Jednom je druga jetrva, uobiajenim nainom, prekinula svoju prethodnicu u tuenju, svoju jetrvu, rekavi: Daj poini, jetrvice, od pozdrava rodu tvome vojvodskome, glasitome.
262
E u i ja da pozdravim lijepoga roda svoga: ne serdare ni vojvode, nego bojne gradolome to junakom sabljom maju, a vojvode ne pitaju, to moj rode! Meu tuilicama postoji rivalstvo. Glasite tuilice se bore da ouvaju steeni ugled, a neafirmisane nastoje da ga steknu. Kad poznata tuilica bez ikakvoga konvencionalnoga obzira uskoi u rije tuilici za koju smatra da je nedostojna njezina drutva, toj prvoj nestane glasa kao radio spikeru kad nestane struje. Time je humorna scena postignuta. Takvo potcjenjiva nje obino doivljavaju one tuilice koje pored loega renomea tuilice nemaju zavidan ni graanski autoritet. Odnos slualaca prema tuilici kao graanki nekih puta formira humornu situaciju. Publika sravnjuje adorantski stav tuilice prema umrlome s njezinim dojueranjim odnosom prema njemu ivome, pa u neobinoj razlici nalaze humorne sadraje. Svi pomenuti oblici humora, kao pratioca crnogorske tubalice, javljaju se na sahranama starih osoba ili lica koja svojom smru nijesu osobito porazila porodicu. Ako je u pitanju alost koja obavezuje sluaoce na iskreno sauestvovanje, onda je vrlo malo mogunosti za javljanje humornih prostora u tekstu tubalice i u atmosferi koja je prati. Ni tuilice koje su u graanskome smislu vrlo tragine ene ne mogu usloviti humornu atmosferu ni u sluaju kad naprave grubu greku u toku izvoenja tune pjesme. Na primjer, majka koja je izgubila sina jedinca s panjom se slua na svakoj tunoj sveanosti, jer se pouzdano zna da e ona poslije pominjanja umrloga prijei na svoj tuni teren i saoptiti toliko puta izvoenu potresnu tubalicu. Njezino tuenje prati potpuna rekvijemska atmosfera.
263
Novak Kilibarda
Obim humornih prostora u tekstu pjesme i u atmosferi koja se formira povodom takve tubalice-pjesme zavisi od drutveno-istorijskih i etno-psiholokih karakteristika sredine u kojoj se odrava obiaj tuenja za umrlim licima. U plemensko-bratstvenikoj i borako-agonalnoj sredini, kakva je bila patrijarhalna Crna Gora, postojali su povoljni uslovi da se formiraju humorni trenuci na sveanostima koje su samo oficijelno tunoga karaktera. U takvoj sredini obiaj je prelazio znaaj intimnoga porodinoga dogaaja. Prema tome, humor je samo pratilac narodne tubalice u pojedinim njezinim vidovima, a ne kategorija koja se situira u ontoloko znaenje pojma narodna tubalica.
264
JEDNA ANONIMNA CRNOGORSKA PJESNIKINJA I pored zapaenih pokuaja da se u narodnoj knjievnosti definiu pjesnike individualnosti, utemeljena navika sputava itaoce koliko i istraivae da od toga anra kao skupa individualnih dela, kod kojih je vie istaknut identitet oblika i sadraja nego razlike koje postoje meu njima, ne zalaze u oblast umjetnikoga procesa pojedinca, koji je oploen milju i oeanjem da kauzalitet duha i materije uobliava umjetnikim sikama. Jezikoslovna tehnika jo dri patronat i umrtvljuje specifinosti koje su vidljivo naglaene kroz posebne spregove misli i oeanja u djelima narodne knjievnosti. Tako esto ostaje po strani najosnovnije mjerilo za vrednovanje jednoga umjetnikog ostvarenja njegova sutina. Meutim, nauka o pisanoj knjievnosti ponekad samo na osnovu nekoliko stihova obezbjeuje piscu ime, bez obzira na injenicu to je kodeks zahtjeva pravoga umjetnikog djela tu apsolutno neprimjenljiv. Pisana literatura mono je potpomognuta zahtjevima nacionalne kulture da se oformi geneza povjesnice pisane rijei, pa i minormnim piscima odrava ime kroz generacije i vrijeme. Na primjer, svi se eamo Siluana, kaluera iz Manastira Svete Trojice kod Pljevalja, iako je ostavio nasljeu samo jedanaest stihova koji su vie izraz plemenite namjere nego pjesnike inspiracije. Dovoljno je napraviti letimian pogled kroz nau srednjovjekovnu poeziju pa da se nae veliki broj takvih primjera. A najuzdignutiji pjesnici u usmenoj literaturi teko uspijevaju da prolome okvire kolektivnoga stvaralatva.
265
Novak Kilibarda
Anonimna crnogorska pjesnikinja iz Krivoija, od koje je Vuk Karadi dobio samo jednu pjesmu, izuzetno je naglaena pjesnika individualnost, ne samo u panorami jugoslovenske narodne lirike no i u najuemu znaenju pojma knjievnost. O njoj ne znamo nita, osim da je bila sestra popa Marka Samardia, kojega su Turci nikiki na Omuti sa tri njegova sinovca na vjeru poekli 1848. godine. Pjesma sestre popa Marka Samardia samo formalno pripada anru tubalica nainom izvoenja, stihom i ritmom. Pjesnikinja se ne pridrava obiaja da samo rea detalje opisa, svaki njezin atribut znai polazni stav u pjesnikoj definiciji cjelovite karakteristike linosti o kojoj se govori. A umjetnika slika linoga bola koji ima intenzitet naglaene individualnosti sa psiholoko-emocionalnim dimenzijama kolektiva, koje su uslovljene etikim i drutveno-istorijskim agensima, neponovljiva je u poznatim tubalicama. Prvo se pjesnikinja zadrava na detaljima ljudskoga oblija kroz koje se ispoljava ovjekov duhovni ivot, ali ne ostaje u okvirima obiaja, nego ono to je zajedniko anru kojemu pjesma pripada dopunjava svojim linim odrednicama. Ne zadovoljava se sjajnom poredbom gusta kosa kao rosa, nego ide dalje u poetsko objanjenje: kosa je niz plei raspletena, raeljana i raetana, da bi misao i sliku podizala poentom sveta maglo. Oi brata duhovnika su divne zato to su svete moi, ruke izvedene u bratsko krilo, ali i umivene svetom vodom u stranoj bogomolji. Svim tim poetskim ipkama pjesnikinja je u stvari objasnila jo u poetku istaknute kategorije brat je bio mudra glava i slika sveca. Da bi slika u svojoj dvostrukosti bila maestralno jedinstvena, prizvana je pratnja refrena: bratsko krilo, ljudska vilo i bratska diko smjenjuju se sa duhovnie, nae anele i apostole. Tako se ljepota koju je sestra poznavala udruuje s ljepotom kojom je brat svijetlio u profanome svijetu, pa kontaminacija ta dva zraka, indirekt266
no i nenametljivo, punom snagom naglaava razloge prevelike sestrinske alosti. Onda iznenada arobna pletilja pretvara sve do tada kazano u uvod za novu karakteristiku linosti, sputa se u sfere svakodnevnoga ivota da bi dokazala to je znaila duhovna ljepota brata svetenika za svijet kojemu pripadaju pjesnikinja i sluaoci tunoga izvoenja pjesme. Naglaavanjem muke visine kao nezamjenljive strane vitekoga izgleda pravi metaforu kojom ostvaruje i funkciju istaknutoga kvaliteta: Na javore na sabore. Dodavanjem novih premisa otra sabljo i na sokole, koje su ujedno i objanjenje prvoga stava, uslovljava zaokruenu karakteristiku fizike snage i ljepote i njihova znaaja u kontekstu kolektivnih interesa: Uzdanice na granice. Tako se na raniju sliku, koju je oformila spojem ljepote duha i tijela, nadovezuje simbioza ojstva i junatva pregalaca i bojovnik bio je i mirokrv u kmetove. Neodvajanjem ojstva od junatva pjesma se uklapa u anr crnogorskih tubalica, ali ipak poetska funkcija toga spoja blia je Njegoevoj i Mauranievoj misli nego obinim tubalikim tekstovima. Pjesnikinja po obiaju prekorijeva brata to je vjerujui turskoj rijei lakomisleno uputio glavu, a da bi opravdala ranije reeno svatoznane priziva zlo biljeje vjekova i dokazuje da je pop Marko bio neizbjena rtva kobi svatoznanac i mudra glava samo je jedna od brojanica u nizu od Lazareve glave naovamo: Zlo biljeje, svud mramorje, aoh, pope! Meom kolac, grob u dolac, vitezovah! Onda Krivoijanka na nain drevnih pjesnika opominje optu silu u ijoj su vlasti svi vaseljenski i zemni poreci:
267
Novak Kilibarda
Kako, boe, trpjet moe volja tvoja! Taman kad je pjesnikinja ponijela misao u oblast etikoga smisla vrhovne sile koja sve objedinjuje, i kad se povjeruje da je graevini postavljen zavrni friz, tuilica svu raniju priu i njezin filozofski zakljuak pretvara u osnovu za razvijanje mitoloke slike kojom e oformiti objektivnu ideju djela i poistovjetiti je sa svojom subjektivnom idejom. Tako pjesma prerasta u nadu, koja je rijeena kroz zahtjev i prijekor Bogu: Skutom tresni, zemljom stresni, rajski caru! Utop turke u zle muke, nevjernike! Neka pod ma vrag zaplae, ja kukala! Apokaliptinu sliku prskanja zemlje i nestajanja jednoga naroda pjesnikinja ublaava suavanjem opsega kataklizme turaka treba da nestane s naeg kraja i ognjita. Dakle, infernalna slike srpske zemlje poslije Kosova zamijenjena je novom stravinom slikom, na kojoj se jasno prepoznaju majstori pravoga platna, ali je zamiljenu osvetniku viziju pjesnikinja umekala lirikom preveliki bol sestre zbog skrene ljepote brata opravdava zamisao strane osvete. Kad italac (koji prvi put srijee ovu pjesmu) povjeruje da poslije slike osvetnike vizije nema to vie da se kae, onda se pjesnikinja pokazuje u novome svijetlu. Poslije zaleta u istoriju i smisao opte sile, nakon prorokovanja odmazde pravde nad zlom, pjesnikinja se vraa samoj sebi i sputa na teren sestre. Tako poslije mnogogranate i jedinstvene cjelovite pjesme sestra dariva mrtvoga brata nadom da e nai boje plate u boji
268
dom. A zar se zavrnim stihom Krivoijka rekvijemu alosti bila za trenutak otila u sfere prema kojima je ovjek samo tvarca i ena, pa se sad hrianski priklanja redu i obiaju? Poto bi stilske karakteristike ovom pjesmom premaile nau namjeru, samo emo jo opomenuti budue ispitivae da je pop Marko Samardi svojom smru bio zavio tugom Krivoije. Vuk Popovi pisao je iz Kotora Vuku Karadiu 12. IV 1849. godine: Od alosti za popom Markom izvrnuli su kape i jeerme naopako svi Krivoijani, i svijem konjima repove ostrigli, a ene rasplele i putile niz plea kose, i kad idu na pazar dvije i dvije neprestano tue. (Vukova prepiska, knj. VII, Beograd, 1913, str. 73).
269
SOCIJALNI ELEMENTI NARODNIH TUBALICA Apoteozna namjena tubalice obavezuje tuilicu da zaobilazi injenice iz biografije umrloga koje ne naglaavaju njegovu afirmaciju. De mortuis nihil nisi bene. Zato socijalna problematika nalazi mjesto u narodnoj tubalici samo ako je sredstvo za isticanje vrlina umrloga etikih, intelektualnih i fizikih. Zastupljenost socijalnih inilaca u tematskoj strukturi tubalice zavisi, u prvome redu, od fonda afirmativnih premisa kojima tuilica raspolae prilikom saoptavanja tune slavopojke. e go ima uslova da rangira vrline umrloga, tuilica se dri redosljeda koji je uobiajeno ustaljen. Ako je umrli imao zapaene kvalitete koji zauzimaju visoko mjesto na drutvenome priznatome indeksu vrlina junatvo, moralno pregalatvo, inteligencija, zavidan fiziki izgled, uzorno porijeklo, visok poloaj, drutvena priznanja i sl. socijalna problematika kroz koju se kretao ili nee biti ni pomenuta ili e imati sasvim nizak poloaj u hijerarhiji vrlina koje tuilica nabraja. U tubalicama koje govore o istaknutim linostima iznose se po pravilu samo magistralne karakteristike lica; najee samo ono to ulazi u njihov istorijski znaaj. Takve tubalice srijeu se u prvoj i petoj knjizi Srpskih narodnih pjesama Vuka Karadia i u njegovu djelu ivot i obiaji naroda srpskoga. U zbirci Novice aulia Srpske narodne tubalice (Beograd, 1929) naroito su brojne. To su br. 24, 25, 68, 69, 70, 72, 75, 77 i 95. Upeatljive slike socijalne problematike koje se srijeu u tubalicama to prate smrt obinih graana nijesu rezultat
271
Novak Kilibarda
sagledanja drutveno-socijalnoga stanja. Tuilica striktno ostaje u okvirima socijalnih odnosa porodice o kojoj tui, ne smatrajui te konkretne socijalne prilike dijelom drutvenoga konteksta. Na primjer: Sirota si i ti bila I siroad podizala, Sve radei tue radnje! Lele mene! Oh do boga! Ja sirota od roenja, Pa sirota dok sam iva. (Vukoman Dakovi, Antologija narodnih tubalica, Beograd, 1962, str. 69) Kad tuilica ne stavlja apoteozu mrtvoga u prvi plan svoje pjesme, moe govoriti o svojim tekim socijalnim neprilikama. To je oblik intimne tubalice u kojoj se ne vri anrovska selekcija injenica. I kad se javno izvodi, takva je tubalica usmjerena sutinom koja je nastala ranije, u osamljenim trenucima oaloene ene. Navodimo jedan primjer iz pomenute Dakovieve antologije (str. 69): Stara seljanka Neda Kneevi iz aranaca, siromana udovica, najamnim radom podigla je pet sinova, a oni su, u kraim i duim razmacima, svi poumirali od tuberkuloze. Bez porodice i imanja, ivi kod udate keri. U njezinoj se tubalici pored ostaloga kae:
272
eco moja sreo moja! Majka vas je podizala, Majka vas je odranila, Na pleima alosnijem! Na rukama umornijem! Sve radei tue radnje!
Pa kad rekoh da utekoh, Utrije se srea moja!
Tuilica sistemom asocijacija priea se svih pravaca svoje prolosti koji obiljeavaju izuzetnost njezine nesree. Ona istie socijalne nevolje koje su je okruivale dok je podizala ecu da bi naglasila neostvarenost svojih napora i nadanja. I ne pomilja da svoje socijalno stanje odmjeri prema drutvu i prema pojedincima. Neda Kneevi vidi svoju tragediju kao kategoriju s fatumskom determinacijom. Meutim, tu sliku ona ne bi mogla primijeniti na slian socijalni sluaj kad bi nastupila u ulozi estradne tuilice, niti bi je koja druga tuilica mogla izrei kao sliku Nede Kneevi. Najnii socijalni poloaj moe se pominjati samo u autobiografskoj slici. U estradnoj tubalici apoteozni ton ide u prvi plan; ukazuje se na tragiku ljudi ali bez detaljnog ulaenja u socijalne patnje nadniara, bezemljaa, sirotinje. Neije nezavidno ekonomsko stanje eventualno se pominje s namjerom da se naglasi veselost, dostojanstvenost i portvovanost osobe koja se nosila s niskim socijalnim poloajem. Pominjanjem gladovanja i muenja u zatvorima ukazuje se na snagu muenika i okrutnost neprijatelja. U atmosferi socijalnih i ideoloko-politikih promjena dolazi do vrlo frekventne upotrebe socijalnih inilaca u tubalicama. U seoskoj patrijarhalnoj sredini, koja je kao teren tubalica bila konstantna na junoslovenskome prostoru do Drugoga svjetskog rata, nijesu postojali ideoloki i psiholoki uslovi koji bi opredjeljivali tuilicu da kritiki osmatra drutvene pojave. Ako je tuilica govorila o poginulome borcu, ona nije ulazila u idejno-politike i socijalne dimenzije rata. Ako je tujela za osobom koja je umrla zbog nedostatka materijalnih sredstava za lijeenje, kao sinovi Nade Kneevi na primjer, tuilica nije bila u prilici da konkretnu socijalnu pojavu osmotri na raskru drutvenih odnosa. Patrijarhalna ena nije te odnose ni
273
Novak Kilibarda
primjeivala, jer je sve dogaaje viela na prostorima sudbine. Meutim, tokom Drugoga svjetskog rata i neposredno poslije osloboenja tuilica se odreivala prema socijalnim, politikim i idejnim kretanjima. Njezino emancipovanje kretalo se u smislu sagledavanja pojava koje se razilaze s dotadanjim ustaljenim drutvenim normama. Poela je svjesno da ih primjeuje tek kad su poele da se mijenjaju. U rat kao tematsku strukturu tubalica uli su do tada nepoznati sadraji: nova ideologija narodnooslobodilake borbe i injenica da neprijateljsku stranu ne ini samo osvajaka sila stranca nego i pojedinci iz bratstva, sela, plemena, i pojedine linosti koje su do jue nastupale u ime drutva. Tuilica zato nije mogla da novi vid neprijatelja, kao temu, obuhvati ustaljenom anrovskom tehnikom, nego je morala da u okviru poetike tubalica pravi izmjene. Ne manje napore ulagala je i u oblasti ideoloko-religijske strukture tubalica. Svetenik, crkva, bog i zagrobni ivot nijesu se mogli prizivati po navici, anrovski. Talas socijalne revolucije koji je irila narodnooslobodilaka borba navodio je tuilicu da s fatumskoga prostora pomjera i oblike ljudske tragike, kakva je tragika Nede Kneevi na primjer. To sve ne znai da su ustaljena sredstva iz oblasti znaenjske i pjesnike stvarnosti tubalica odmah zamijenjena novim. Desio se samo zastoj u procesu koji je imao sasvim definisanu trasu. Tuilica je bila esto primorana da lino bira boje umjesto da upotrijebi anrovski pripremljenu paletu. Poslije rata taj se proces nastavio u specifinome izrazu. Iako su smogle psiholoku slobodu da unose inovacije u tubalicu, tuilice nijesu shvatile postratne i postrevolucionarne drutvene tokove. Tuilica se esto nala rastrzana izmeu otrih suprotnosti: ustaljene navike da se o neprijatelju govori samo u mranim bojama i roakih obzira koji su takoe izgraeni u vrlo krutu etiku normu; izmeu intimnoga uvjerenja u postojanje imaginarne sile i ateistikih zahtjeva koje je mogao postavljati
274
mu, brat, sin. Prenaglaena naklonost bilo kojemu profilu nastaloga stanja dovodila je do mijenjanja ustaljenih normi tuenja, ponekad i do vrlo bizarnih trenutaka. Socijalna problematika poslijeratnoga perioda eksproprijacija zemlje iznad dozvoljenoga maksimuma, raspodjela zemlje bezemljaima, zamje njivanje privatnoga kapitala drutvenim dobrima i sl. nala je punoga izraza u tubalicama. Odnos prema novim drutvenim rjeenjima kretao se od apologetike do paskvile. Shodno tome, u umjetniki i vokalni sloj tubalice infiltrirali su se oblici izraavanja koji su joj ranije bili nesvojstveni eufemizam, ironija i sarkazam, na primjer. Sve pomenute propratne pojave postepeno su se povlaile, analogno stabilizaciji drutva i uvrivanju novih socijalnih, politikih i ideolokih normi. Proces emancipacije ene se nastavio, njezina psiholoka sloboda produila se u oblike drutvenoga uvaavanja linosti i prava ene, ali odnos tuilice prema drutvenim kategorijama, koje vae za drutvo u cjelini socijalni, ideoloki i politiki pravci drutvenoga sistema ostao je kakav je i bio: tipski. Iako je obrazovni nivo nove tuilice, koja ima osnovnu pa i srednju kolu, izuzetno uznapredovao, tuilica dosljedno usvaja nove norme onako kako ih je usvajala njezina nepismena prethodnica. I stara i nova tuilica prilazi drutvenim normama kao aksiomatinoj vrijednosti. Oformila se ponovo anrovska armatura na kojoj poivaju sve strukture narodne tubalice. Sistem vrijednosti koje se proslavljaju u tubalici-apoteozi donekle se izmijenio, ali osnovni ljudski kvaliteti, koji nadivljavaju drutvene i dravne promjene, ostali su u novoj tubalici prisutni u svojemu osnovnome znaenju. Ako se indeks ljudskih vrlina, ije se stavke danas unose u tubalicu kao graa za tunu apoteozu umrloga, poredi s tubalicom sestre Batrieve, u kojoj je Njego dao sintezu svih glavnih karakteristika crnogorske tubalice, viee se da junatvo, moralni podvizi, snaga uma i ljepota tijela i danas
275
Novak Kilibarda
zadravaju poziciju koju su imali i u Njegoevo vrijeme. Kao i u tubalici svih ranijih vremena, u novoj tubalici socijalna se problematika svela na sredstvo za isticanje ljudskih vrlina koje imaju postojanu vrijednost. Savremena tubalica lii na rijeku koja poslije velikoga potresa tee s istim smislom iako je djelimino promijenila korito, izgubila jedne i dobila nove pritoke. Zato istraivanje pomenutoga procesa razvitka narodnih tubalica ima znaajne teorijske implikacije za knjievnu nauku o usmenoj literaturi.
276
OPET TO, ALI DRUKIJE Ja tebi, gospo, ovaj venac prilaem, na nekadanjoj to ga savih livadi, gde nikad nije pastir stado pasao, niti kosa nikad kosio, tek pelica rudinom leti nedirnutom, proletnjom, Gradinar Stid je topi rosom potonom, tu samo uroena bere nevinost, u srcu to se razvija bez uenja, a branje grenicama nije slobodno. Euripid U neprekidnome nizu pjesnikih svjetova usmene poezije onaj koji je umjetnik ipak samo se sposobnou stvaranja razlikuje od kolektiva obinih. Njegova znanja o ivotu (obrazovanje kao uopteno iskustvo, ono to ga prisajedinjuje savremenoj mu kulturi) ne uzdiu ga iz zajednice kojoj pripada. Samo linim poimanjem stvarnosti, predstavama o sudbini ovjeka i svijeta, zagledanou u ivot i obdarenou za dublje doivljavanje izdvaja se pjesnik od svijeta proenih. Narodnoga umjetnika nije podsticala svjesnost potrebe stvaranja, nije on znao da obavlja vaan posao, pjevao je po nagonu, vokacija nadahnua okrenula ga je maticom pjesme. Sentom je doao u poeziju! Vuk Karadi je preciznom definicijom varijanata opet to, ali drukije kazao mnogo vie od upuivanja na razliku izmeu dvije pjesme, istakao je specifikum individualnoga pjesnika, ono to ga ini stvaraocem i razlikuje od pjevaa reproduktivca. Vuk je naglasio
277
Novak Kilibarda
tvorca varijante i kao kritiara koji nema drugih mogunosti da saopti svoja neslaganja s prethodnikom osim da pokae kako bi on sam uradio taj isti posao. Tako je istaknut jedan vid kritike koji je ivio stalno u razvitku usmene knjievnosti, a koji se u genezi pisane literature nije mogao pojaviti ni zamisliti. U toj kritici ili mijenjanju ve nastaloga, kvarenju ili popravljanju, dodavanju i oduzimanju manifestuju se pjesnike individualnosti. U tim momentima treba traiti pojedinca koji je bio oploen milju i oeanjem da sve ne usvaja, da se ne slae. Traiti umjetnika naeranoga moranjem saoptavanja doivljenoga da stvara, mijenjajui tua rjeenja. Ta pojava lako se uoava u epskoj usmenoj poeziji, a neto tee u lirskoj. Usmena lirska pjesma je kratka, iako se u cjelini pamti, esto je konzervirana rimom (mnogo ee nego epska pjesma) i prati je uvijek melodija. Dok je epska usmena pjesma postala i ivjela da se pria uz gusle, lirska pjesma je imala svrhu da se pjeva uz jednu odreenu melodiju koja vie prua vokalni no tekstualni uitak sluaocima. Ali, pored svega toga, i na kratkim lirskim usmenim tekstovima mogu se sagledati i kompletne pjesnike fizionomije. Za primjer uzmimo jednu pjesmu u dvjema varijantama. Prvu je zapisao Vuk Karadi, a drugu Veljko Marovi vie od sto godina kasnije. Obadvije su iz Grblja. Vukova: Mare uva paunie i bijele golubie u rudini pelinovoj. Kod njih cvijee berijae, pa ga u kitu ukiae, u vijenac uvijae, pak u Mletke poiljae, pak ga zlatom zlatijae, pa ga kumu darivae.
278
Marovieva: Mare uva paunove i bijele golubove uz rudine pelinove. Na dan pero sabirala, u Mletke ga poiljala, da se pero zlatom zlati, da daruje dva evera i sve svate.
Te dvije varijante predstavljaju dva razliita pjesnika. Prvi je slikar stvarne, obine svakidanjice i ne odmie se od opisa dogaaja. evojka iz prve pjesme bere cvijee za svoje svatove kao i svaka druga udadbenica. Ona vri posao svih isproenica koji je njihov obiaj i dunost. Drugi pjesnik, meutim, nije tako doivio evojku koja sprema darove za svoje svatove. Mare iz njegove pjesme ide ko zna kamo slijedei lepravu ljepotu iz nepregledne rudine pelinove. Njezino kretanje samo je vidljiva slika duhovne etnje, evojaka mata se materijalizovala, to je oblaak misli zalebdio za trenutak i uhvaen u kairoskom prolazu kroz pelinove zemlje. Sva je pjesma u kretanju, sve u njoj tee kao i misli evojake, a teni glas v u tri prve rijei (paunove, golubove, pelinove) to posebno i naglaava. Ali mo pjesnikove inspiracije jo nije u zenitu, tek nadolazi snaga za jelenski skok preko ambisa koji premoavaju samo elnici meu pjesnicima! Mare, sad vila evojka, ne zadrava se u prvoj varijanti berui cvijee, pjesnik je vidi u hodu njezinu za krilima kao uvaricu misli i gospodstvene zapaljenosti due. Ona samo to uva do neizguba! Prva Mare u rudini pelinovoj obavlja jedan posao, bere cvijee, slae ga u kitu, plete vijence i alje ih u Mletke. A Mare iz druge varijante ide za beharanjem ptica i sakuplja dnevno po jedno pero
279
Novak Kilibarda
otpalo u ljubavnoj igri krilate ljepote. Kao da se njezina obuzetost ljubavnim mislima oslikava u ljubavi razigranoga jata, a naeno pero, svatovski dar, rodilo se uz svadbe ptica. evojaka misao ide uz rudine elja kao, eto, i ona to ide pelinovim rudinama. Drugi pjesnik je imao jako estetsko opravdanje da cvijee zamijeni perjem, jer postanak pera i nain na koji Mare do njega dolazi naglaava ga kao svatosvki dar prvoga reda. Drugi pjesnik ispravlja prvoga i ta ispravka zadivljuje logikom estetskoga oeanja, skladnou poetske meditacije. Vukov pjesnik-pjeva sprema cvijee u Mletke da se pozlati, zaboravljajui da cvijee ne trpi ukraavanje, jer je svako kienje cvijea njegovo kuenje. Cvijee samo sobom ima dovoljno ljepote, kao to ima zlato sjaja i voda bistrine! Prvi pjesnik bio je odvie praktiar licem okrenut stvarnosti svakidanjice i njije se u opservaciji ivota uzdigao od proenoga svijeta. Ta dva pjesnika potpuno se razlikuju i u nainu prenoenja stvarnosti u umjetniku sliku. Prvi kroz shvatanje ljudi svoga vremena i svoga dana gleda svijet i prenosi ga u slike pjesama. Drugi pjesnik nadlijee sve efemernosti, sve zahtjeve praktinoga tekuega i neminovnoga rezona kolektivne psihe drutva iji je dio i on sam. Kod njega je istina u optem, u konanome smislu i nepovrijeena je vremenski organienom i prostorno lociranom odlukom. On platno pojava koje se glase vjeitom logikom realnoga bitisanja pretkiva u umjetnike slike ne odmiui se ni za lijek od naturalne istine, nego je samo magijom umjetnosti naglaava, daje joj poetski ivot. Njegova aromatina vina nemaju nita sem sokova groa! Pjesnikovo neslaganje s prethodnikom pokazuje zadivljujuu preciznost. Mare iz prve varijante uva golubie i paunie u pelinovoj rudini i bere cvijee, itave kite i vijence. Drugi pjesnik to ne ispravlja jer zna da pelinova rudina, pjeskovita prisojna strana, nema toliko svatovskoga cvijea da bi Mare pravila itave vijence. Kad je naglaena jedna rudina, to je onda
280
ogranieni prostor na kome se stalno uvaju golubii i paunii i tu zato ne moe biti pravoga, cjelovitoga cvijea. Cvijee raste ili u bai ili na divljoj racvjetaloj livadi, darovno cvijee treba da bude ono koje je raslo drugujui s ljudskom rukom i kome je krvotok utoen iz sunca i kondira. To je cvijee intime jer je zaliveno oeanjem koliko suncem i vodom! Planinsko i livadsko cvijee ivi u nepovrijeenim sokovima divljine, ono je pusto vilinsko bilje koje su uzgajale zore i rose, mitsko i arobno, a dua je njegova u nedodiru prije branja. To je sveto arobno bilje ija je ljekovitost ljepota. Ako se takvo cvijee dariva, onda se preko njega poklanja ono neto divlje, vilinsko i boje, ono to je bilo nevieno okom i nedohvatno rukom! Cvijee iz bae poklanja sva zalivanja, aptanja i milovanja, a planinsko poklanja nedodir, sutone i svitanja. Drugi pjesnik, dakle, zna da rudina pelinova koja je paa, pa bilo da je golubova ili paunova, niti moe dati intimu cvijea iz bae, niti ar gorskih umova. Nema u toj rudini cvijea prilinoga za vilinske mate. Mare iz Vukove pjesme, uurbana i praktina evojka, bere skromno cvijee, onako kakva je i ona. obanica hoe da se uda pa treba nabrati cvijea i darivati svatove. Vukov pjeva-pjesnik nije oetio ni smrt cvijeta. Cvijee branjem umire, a samo za tren vaskrsne u momentu poklanjanja. Njegov ivot je svjeina, ono mora bistriti suzama jutarnje rose kad se predaje kome. Svrha cvijea kao poklona je samo u trenu, u momentu darovnoga predavanja. Zato to druge koristi nema, cvijee je najljudskiji, naj istinitiji poklon, pravi dar od srca. Umrlo cvijee je najtuniji mrtvac na svijetu, jer tek svojom smru ono bolno ukazuje na svu arobnost umrle ljepote. Vukov pjeva to ne oea, nego cvijee udara na grozne muke. alje ga u Mletke da ga okuju zlatom, naruuje mu zlatni koveg, pa onda mrtvim cvijeem, kao uvenulim ivotom, dariva Marine svatove. Pjesnik druge pjesme i njegova Mare uasnuli bi se od takvoga dara. Mimo pravoga pjesnika prola je neopaeno sva fantastina polifonija
281
Novak Kilibarda
ivota cvijea, ono je za njega arena trava koju treba sa zlatom pomijeati da bi neto zavrijeela. Vukova Mare alje cvijee u Mletke da se pozlati, skoro da itamo izmeu redova da ona plaa tu pozlatu. Pjesnik se ne odmie od praktinosti i stalno je prizemljen. Drugi pjesnik ide irinama! I nepregledne rudine pelinove, i jata golubova i paunova, i erdan dana nanizan biranim perima, i let svakoga pera u Mletke slivaju se u sjajnu hiperbolu evojake uznesenosti u ljubavnim mislima. Pjesnik je prizvao sve vidljivo da se razbukti veliinom jedne due istrajne u nadanju, postojane u boanskoj elji. A ko se moe oteti doivljaju da svako pero leti u Mletke noeno samo Marinom milju! Sve drugo ide, ono samo leti, zato je golublje ili paunsko pero no da leti! Kako bilo da bilo, uglavnom, nema traga one naglaenosti iz prve pjesme da evojka ba stvarno neto sprema u Mletke. Drugi nas pjesnik uvodi u luku istinite iluzije, te se moe povjerovati da pera odista u Mletke putuju. Pjesnik je otvorio sve pore duha i talasi usijane imaginacije odjedrili su ga onamo e izabranici stiu. A zato njegova Mare dnevno izabere samo po jedno pero? Isproena evojka stalno je obgrljena snom udaje i ta je misao prati kao i kucanje njezina srca, stalna je kao i disanje. Mare cijeloga dana trai pero i nalazi ga, da bi nastavila utra isto traenje, jer je vodi stalno i ista misao. U ljubavnoj igri golubova i paunova s golubicama i paunicama njihova pera precvjetavaju, ali Mare bira samo po jedno. Kao to je i trenutak koji je eka samo jedan! evojka iz Vukove pjesme je realno uurbana, bere puno cvijea, itave kite i vijence. A Mare iz druge pjesme prolazi pelinove rudine da ubere dnevno jedno pero. A kad ona, Mare iz druge pjesme, umije da odabere onakav dar bijelo pozlaeno perje, onda je teko i nai prilino pero, pero koje e i dalje ostati pero, a zlato mu biti tek dodatak, bie pero pozlaeno. Marin vilinski hod za ljepotom kroz pelinovo carstvo, smisao njezin da pronae dati dar i biranje pera jesu stavke koje se slivaju u sliku gospodstvenosti njezinih oeanja.
282
Drugi pjesnik je iz temelja preradio pjesmu svoga prethodnika, ali je zadrao rudinu pelinovu samo to ju je produio u rudine pelinove. Usmeni pjesnik strogo pazi na znaaj boja. Polje je kod njega uvijek zeleno, jer zelena boja istie ono to se na polju dogaa: bitku, svatove, stado ovaca, igranje konja i dr. Ako se po zelenome polju igraju konji, oni su vrani, a konj zelenko pase i oslukuje. Naglasak je u pritajenom prislukivanju, pa konj zelen na zelenu polju i treba da je nevidljiv da bi mogao uti neto tajno i skriveno. Usmeni pjesnik, dakle, usaglaava boju s dogaajima o kojima pjeva. Gora je u usmenoj pjesmi uvijek arna. Gusta, zelena gora, naglaena udaljenou, prelazi u zeleno-tamnu, gotovo crnu (arnu) boju, a gora treba da bude takva da bi nudila iznenaenje i opasnost svatovima i karavanu. Vuci i hajduka eta izabrali su ba arnu goru. Tajnovita arna gora uvijek nagovjetava neku slutnju, neto to e se dogoditi, obeeva iekivanje, a realno polje istie jasnou dogaaja koji se posmatra. Pelin je bilje pjeskovitih, sunanih i prisojnih strana. Bjeliastom stabljikom, blijedim nalijem listova i diskretno pepeljasto-zelenom bojom lista daje utisak uzdranoga zelenila, rudine pelinove tek to nijesu zelene kao polje. One su zeleno oenene, ali dovoljno zelene da istaknu prolazak evojke i ptijega jata. Svatove treba tako posmatrati da bi se viele nevjestine oi i trepavice, i tu pomae jaka zelena boja. Rudine pelinove pod suncem su strane uzdrajnih boja, a grudve bijelih golubova uvaju ih od jednolinosti. Bokori arenih paunova sve to magliasto, uznijeto i arobno opominju na prisustvo ivoga, obinoga svakidanjega svijeta i ivota. Na perju ta dva jata ptica sve su boje svatovske nonje iz Grblja. Pored boje, i zamiljenosti, melanholino tuni miris pelina opomenuo je pjesnika da rudine pelinove uzme za podijum orkestra pjesme. Usmeni pjesnik uvijek usaglaava miris cvijea i bilja s ljudskim oeanjima, najfinije nijanse ovjekovih oeanja pronalazi u
283
Novak Kilibarda
cvijeu, antropomorfizuje cvijee, pa relacije oeanja i ivoga mirisa bilja veoma su bliske. Ruzmarin je mirisom proglaen evojakim cvijeem, bosiok upuuje na groblje, smilje povueno u odaje tuge i uspomena, a dunja poistovijeena s duom evojakom. Zato se, recimo, nevjesta meu everima poredi s dunjom meu listovima: Lijepo l je niz polje gledati utu dunju meu listovima i evojku meu everima... uta dunja, njeno obgrljena listovima, zri u jesen kad se momci ene, ali pored toga miris dunje bio je odluujui za pojavu poreenja udadbenice s dunjom. U usmenoj svatovskoj pjesmi ne naglaava se potpuna otvorena radost evojke koja se udaje. Car li bijah dok evojka bijah! Udaja je naputanje jednoga toka ivota i prelazak na drugu, nepoznatu obalu. Udaja je radost, ali propletena finom, tihom tugom, to je glas sree s prizvucima alosti. A takav je i miris ute dunje. Kako dunja vene ona sve jae mirie da bi nala smrt u vrhuncu svoga mirisnoga daha. Oeanja evojke meu everima takva su. evovanje se gasi i sve ljepote ranije slobode na putu do novoga doma slivaju se u tune tonove, u nezaborav na evovanje-carovanje. I zasita, patrijarhalna evojka meu runim everima ne moe imati skladniji predmet s kojim se ona moe porediti nego utu dunju meu listovima! Dunja meu listovima i evojka meu everima toliko se unutranjim harmonijama pribliavaju da se u poredbenoj slici pjesme stapaju u jednu ljepotu. Poznavanje najskrivenijih tajni boja, mirisa i ovjekovih oeanja omoguilo je pjesniku da rudine pelinove prihvati od prethodnika. Pelin nije mirisan samo cvjetovima nego svim biem, svakom svojom liskom, svom svojom vidljivou iznad zemlje koja ga je rodila. Pelin je sav obuzet malo naglaenim, ozbiljnim mirisom, kao i
284
Mare milju svojom. Boja pelina i miris njegov se dopunjavaju, to je pjesnik oetio i uzeo. Usmeni pjesnik i u epskoj i u lirskoj pjesmi, po obiaju, slika ljepotu evojaku, ako ne ide u detalje, to je rijetko, onda obavezno kae da je lijepa, ljepota-evojka. U obadvije pjesme o Mari iz Grblja ne kae se ni rije o izgledu evojke-isproenice. Pjesnik se potpuno okrenuo njezinu unutranjemu ivotu. Ona je preokupirana mislima i oeanjima, to osvjetljava njezino cijelo bie, i to je stavljeno u prvi plan. Ostavljeno je otvoreno pita nje da li je ona pored svega jo i lijepa evojka. Je li to trebalo naglaavati kad je ve isproena? Prednost drugoga pjesnika naglaavaju jo ritam i rima njegove pjesme. Rimovanje prva dva stiha odzvanja muzikom pripovijedanja, a posljednji stih, upola krai od ostalih, kao da preziuje pjesmu, zaustavlja pjesniku priu one e treba. Umjetniko bogatstvo te pjesme dopunjava se njezinim nagovjetajima.
285
O POSLOVICAMA Poslovica je knjievno, lapidarno iskazano zapaanje o ivotu. krta je u upotrebi izraajnih sredstava, a ostvajuje maksimalni izraajni obim. Ispeci pa reci, na primjer. Knjievno, lapidarno iskazano pitanje sa saetim odgovorom naziva se poslovina pitalica. Na primjer: Pitali magarca ima li ta gore od bobove slame? Ima, prazne jasle. Poslovina pitalica, kako kae Vido Latkovi, nije nita drugo nego kratka anegdotina pria osloboena svih opisa radnje ili situacije u kojoj se radnja zbiva, zajednike strane poslovice i poslovine pitalice jesu formiranje suda o izvjesnoj pojavi i zaokruivanje misaonoga zakljuka o njoj. Rije poslovica ruskoga je porijekla. Ula je preko knjiga u jezik kojim govore Crnogorci, Srbi, Hrvati i Bonjaci alijas Muslimani. Iako su je prije Vuka Karadia upotrebljavali Zaharije Orfelin, Dositej Obradovi, Jovan Mukatirovi i drugi, Vukov zbornik ju je popularisao i uveo u maticu ivoga jezika. I to zbornik koji je objavio na Cetinju 1836. godine pod naslovom Srpske narodne poslovice i druge razline kao one u obiaj uzete rijei. U Vukovu Srpskome rjeniku od 1818. godine ima rije poslovica, ali ne u znaenju latinskoga naziva proverbium, odnosno u znaenju koje je poslije Vukova zbornika poslovica opteprihvaeno. Poslovice su stare bezmalo koliko i organizovani jezik. Ima ju ih svi narodi svijeta. Bogatstvo i karakter poslovica jednoga naroda zavise od istorijske komunikativnosti njegove, stepena i karaktera njegova istorijskoga i duhovnoga razvitka. Poslovice su
287
Novak Kilibarda
utkane u umjetniko tkivo najstarijih knjievnih djela Homerovih spjevova, Biblije, pjesama i pria drevnih istonih naroda i dr. U Njegoevu djelu usmene poslovice postale su sastavni dio umjetnikoga teksta. Ugraene su u konkretne lokalne cjeline, a njihova misaona poruka logino proizilazi iz situacije koja se opisuje. Zato se usmeno porijeklo tako upotrijebljenih poslovica pokazuje indirektnom svojom slubom. Usmene poslovice posluile su Njegou na nekoliko naina. Nekad iskazuju misao univerzalnoga znaaja na ravni objektivne ideje djela, nekad ih izgovaraju lica koja hoe da izraze svoje subjektivno, aperceptivno gledite, a nekad su dio govora lica koja nastupaju uime odreene drutvene strukture. Kako je Njego mijenjao jeziku formu usmenih poslovica, prilagoavajui ih prirodi stiha koji upotrebljava i zakonitostima svoje poetike, pokazuje razlika izmeu oblika poslovica koje je Vuk Karadi objavio na Cetinju 1836. godine i novoga oblika koji im je dao Njego u Gorskome vijencu. Evo nekoliko primjera: Vuk Njego U dobru je lako dobro biti, na muci se poznaju junaci. Njego to zborite? Jeste li pri sebi? Trn u zdravu nogu zabadate! Njego Zla mrznome init ne moemo, ako nam je mio ili svojta, trag po tragu njegov iskopamo.
U dobru se lako ponijeti. Vuk
Zabada trn u zdravu nogu. Vuk
Vjetica na svoju krv tri.
288
Vuk
Njego to se mri kad kovati nee? to zbor kupi kad zborit ne smije? Njego Ovaj dri za rep adi-Ada i putit ga zadovijek nee, dok pogine kuka ili rvni. Njego Kakvu sablju kae i Kosovo? Da l na njemu zajedno ne bjesmo, pa ja rva i tada i sada, ti izdao prijed i poslijed!
Ja kuj, ja ne mri gaa. Vuk
Kad se kuka naui rvnje lizati, ili kuku ubij, ili rvnje slomij. Vuk
Bio rvat na Kosovo.
Gotovo da nema poznatijega proznoga djela u crnogorskoj knjievnosti u kojemu usmene poslovice ne figuriraju kao detalji dijalekatskoga i lokalnoga govora pojedinih likova. A one su nezaobilazne piscu posebno kada doarava govor likova iz seoske sredine. Za tu pojavu reprezenti su Stefan Mitrov Ljubia, Mihailo Lali i amil Sijari. Poslovice se javljaju u obinoj prozi, u ritmikoj prozi i u stihu. Vjeruje se da ih je u vrijeme njihova postanka bilo vie u obinoj prozi nego to ih je takvih bilo u vrijeme Vuka Karadia, ili to ih ima u sadanjem njihovu trajanju. Kroz stalnu upotrebu postepeno su dobijale sveani ton i ritmiku organizaciju. Na primjer, poslovica Sloga u kui najvea je srea prela je u ritmikiji i pjesnikiji oblik Slona braa kuu teku, da bi se proces zavrio u organizovanome ritmiko-stihovnom obliku, koji sadri cjelovitu pjesniku sliku, Slona braa nove
289
Novak Kilibarda
dvore grade, / a neslona stare razgrauju. Ali ne znai da je savreniji oblik obavezno i uvijek potiskivao nesavreniji, koji je bio stariji. Upotreba jednoga od oblika zavisila je od duhovne konstitucije lica koje se slui poslovicom, od namjenskoga pravca poslovice i od karaktera govora u koji se ona situira. Veliki broj poslovica je u stihu koji moe biti tonini stariji i akcenatsko-silabiki mlai. U toninome stihu poslovica esta je aliteracija. Na primjer: Vrana vrani oi ne vadi, Zbog sirota sunce sija. Ponekad takve poslovice imaju i rimu: Hrani sirotu za svoju sramotu. Taj tip poslovice osvjedoava svoju duboku starinu. Od akcenatsko-silabikih stihova desterac je najei: Sirotinjo, i bogu si teka, Zla vremena nema bez snijega. Rjee se javlja simetrini (lirski) deseterac: Dlaka po dlaka eto bjelaa, zrno po zrno eto pogaa, kaplja po kaplja eto Moraa. Moe biti simetrini osmerac: Ko se dima ne nadimi, taj se vatre ne nagrija, sedmerac Kako sam se uzdala, dobro sam se udala, esterac Kog ubije ruda, onom nema suda i dvanaesterac Muno ovjek uvjek moe jedno biti. Poslovice se najee javljaju u ritmiki sreenoj prozi kojoj su rima i asonanca najee ritamsko sredstvo. Obino se rimuju posljednji slogovi dviju ili vie sintaksikih cjelina koje su istovremeno i posebne ritamske cjeline. Na primjer: to sa zlom doe, s vragom proe. Moe rima da ima u poslovicama slobodnu primjenu, a nijesu rijetke nepravilna i nepotpuna rima. Ritamska sreenost postie se i drugim razliitim stilskim sredstvima, jer su stvaraoci poslovica koristili za postizanje metaforike slike sve to im je moglo posluiti za rjeito iskazivanje zapaanja o ivotu. Poslovice nijesu opstojavale samostalno, kao to ni danas ne opstojavaju izdvojeno, nego samo kao sastvani dio prie, pjesme i razliitih oblika govorenja. Potrebna poslovica, koju je ovjek nekad ranije nauio, iskrsavala mu je u svijesti tek kad
290
ju je prizvala asocijacija koja se misaono dodiruje s njezinom sutinom. Zato je bilo tee sakupljati usmene poslovice nego bilo koji drugi oblik usmene knjievnosti. To je i Vuk Karadi istakao: Za pjesme i pripovijetke moe oek koga pitati da mu ih kae, ali za poslovice ne moe (kao ni za rijei), nego, kad se govori, valja paziti i ekati dok se koja ne rekne u razgovoru. Svaka osoba, bez obzira na svoj obrazovni nivo, upotrebljava poslovice kao sredstvo za potkrepljenje ubjeenja koje iskazuje nekome. Poslovica mu doe nekako kao svjedok, kao jemac istine koja treba da se istakne. On u govoru ima najee snagu argumenta kojim se brani izvjesni stav, pa zato dobro doe, ne samo kao stilsko i govorno pomagalo, nego i kao definisana istina o kojoj ne treba diskutovati. Takva funkcija poslovice podrana je dugom upotrebom kroz koju je verifiovana njezina vrijednost i utvreno pravo da svjedoi o istini s kojom se ne treba sporiti. Prizivanje poslovica u svakodnevnome govoru temelji se i na injenici to u naelu pojedinac ima pozitivno odreenje prema narodnome, kolektivnom geniju. Psiholoka i etika struktura pojedinca kao socijalnoga bia uslovljavale su njegovo potovanje dokaza koji su smjeteni u poslovicama. Odnos prema poslovicama ima zato vii pozitivni koeficijent u drutvima patrijarhalne kulture, u seljakoj sredini u kojoj i danas poslovica ivi najaktivnije, nego pak u urbanoj sredini i u drutvu visoke savremene kulture. Pojedine drutvene strukture, vjerske i staleke konfesije u prolosti mogle su da imaju tabuisan stav prema poslovicama u kojim je bio saet kodeks normi i ponaanja date strukture ili konfesije. Na primjer, za drutvo u kojemu je krvna osveta bila nepisani zakon poslovica Kad se osveti ko da se posveti morala je imati aksiomatinu vrijednost. Ljudi koji su se mirili s ropstvom, kao i oni koji su nepogovorno potovali silu vlasti, odravali su poslovice ovoga tipa: Kako koji vjetar duva tako mu se navijaj, Koju ruku ne moe poei ti je poljubi i sl. Smjerni hrianin i vjeti klerikalac
291
Novak Kilibarda
propagirali su parole Bogu se ne plaa svake subote i Ko tebe kamenom ti njega hljebom. U hajdukoj druini, u doba buna i ustanaka i u drutvu ljudi koji su raspoloeni da se bore protiv neprijatelja bila je aktuelna poslovica Bolje grob nego rob. Status rajetina tokom turske vladavine izraen je poslovicama Ako u krivo ne smijem od Boga, ako u pravo ne smijem od bega. Kadija te tui, kadija ti sudi. Naueni iskustvom da su ljetnji oblaci udljivi i advokati prevrtljivi, seljaci su izrekli poslovicu Bogu i advokatu ne treba vljerovati. Kad usahne snaga i pritisnu godine, ostaje ljudima utjeha da Bez starca nema udarca. Mirenje s ekonomskim stanjem koje se ne da izmijeniti stvorilo je poslovicu Ako nee Boi kae, a ono hoe eca. Izvoenje besciljnoga posla i gubljenje vremena oko nepopravljiva lica ili situacije okarakterisano je poslovicom ali Boe tri oke sapuna / to potroi bula na Arapa. Poslovica je ponekad izgovorena kao divna izreka s bezazlenim i diskretnim humorom: Bunar voda svaka grozniava / udovica svaka samovoljna. Eto tako je svaki vid ivota naao svoju knjievnu aplikaciju u poslovici. Poslovice koje su prenosile istine kao opteljudske poruke nijesu bile omeene nikakvim konfesionalnim konicama. Takva je Um caruje, a snaga klade valja. ivotne pojave ije se izvorite ne moe kontrolisati zakonitostima iskustvenoga svijeta uslovile su postanak poslovica dubljega smisla i metafizikoga smjera: Jedna koza okozila dvoje jaria, pa od jednoga koa dospije na ciganjski bubanj, a od drugoga na jevanelje. Poslovice su imale konstantniji znaaj u meuljudskim odnosima nego bilo koja druga vrsta usmenoga knjievnog stvaranja. Prie, pjesme, pitalice, zagonetke, brzalice i teatroloki tekstovi sluili su samo pojedinim situacijama. Morala je biti prigodna prilika da se pripovijeda, pjeva, odgoneta i glumi. Poslovice su, meutim, pratile svakodnevni govor u svakoj njegovoj manifestaciji. A u vrijeme kad nije bilo organizovanoga kolstva, poslovice su imale znaaj filozofskoga,
292
etikoga i pedagokoga repetitorijuma u kojemu se akumuliralo ono to je trebalo pamtiti. Nije nimalo sluajno to u naemu jeziku nema izgraenoga pojma kojim bi se imenovala semantika poslovica. Poslovica je bila stalna potreba i svakodnevna navika, pa je njezina izuzetna frekventnost i integrisanost u ljudski govor zamjenjivala njezino ime. Umjesto imena, kako veli Vuk, reklo bi se: tono ima rije, tono stari vele i sl. Poslovice nalikuju na neke stare narodne obiaje koji su upranjavani, a nije im se znala prava svrha. Izvoeni su stoga to se valja, to treba, zato to su ostali od starina. Pozivanje na poslovicu znailo je i sigurnost da se dokaz koji se utvruje poslovicom oslanja na iskustvo u koje jednako vjeruju i lice koje se slui poslovicom i njegovi sluaoci. Ne bi trebalo smatrati da su sve stihovane poslovice, koje se sretaju u usmenim pjesmama, postale kad i pjesme u kojima se nalaze. One su doista mogle postati, kao to e se vieti, kad i pjesma, ali mogle su biti i preuzete iz svakodnevnoga govora. Trebalo ih je samo ustihovati i versifikativno primijeniti datoj pjesmi. Mogle su poslovice ostati integralni dio pjesme kroz sve mijene usmenoga prenoenja, a mogle su ui u pjesme i mnogo kasnije, na jednoj od stanica dugoga puta pjesama od njihova postanka do zapisivanja. Teko je povjerovati da je poslovica Teko svuda svome bez svojega, ija je poruka stara koliko i drutvo koje priznaje krvno srodstvo, postala kad i pjesma enidba Duanova, ija dva posljednja stiha zauzima. Vjerovatno je da je pjesniku-pjevau prilikom stvaranja, odnosno preraivanja, pjesme bila dobrodola gotova poslovica, u iju istinu jednako vjeruju i pjeva i njegovi sluaoci, da njome efektno zavri pjesmu. Varijante enidbe Duanove postojale su i prije pjesme koju je Vuku saoptio Tean Podrugovi, u kojoj je pomenuta poslovica, ali hajduk Tean, koji je proveo ivot bez porodice i roaka, bio je psiholoki predisponiran da upamti tu usmenu poslovicu i da je primjeri pjesmi o caru Duanu kojega spaava njegov sestri Milo Vojinovi.
293
Novak Kilibarda
Hriansko uvjerenje da je misao o dui stalna ovjekova obaveza imanentno je itavoj srednjovjekovnoj hagiografskoj literaturi i irokoj hrianskoj javnosti. Poslovica Bolje je izgubiti glavu nego duu stara je koliko i hrianska ideologija. Usmenome pjesniku nije bilo nita lake nego da savjet koji majka Jevrosima daje svome sinu Marku Kraljeviu, u pjesmi crnogorskoga pjesnika-pjevaa Starca Raka Uro i Mrnjavevii, osmisli poslovicom koja duu stavlja iznad glave. Starac Rako je gotovu poslovicu obukao u deseterac i utkao je u tekst: Nemoj, sine, izgubiti due: bolje ti je izgubiti glavu, nego svoju ogrijeit duu! Kad se odmjeravaju hrabri protivnici ujednaene snage, ili kad se zamjera kakvoj sili to suvie svoje snage iskazuje na nejaemu, kae se: Vuk nee na vuka. U crnogorskoj usmenoj pjesmi Junatvo i smrt Lopuine Vuka ta poslovica je prenijeta u desterac i pretvorena u poetski aforizam naglaene ekspresivnosti. Njom su lapidarno okarakterisana dva lika i itav jedan dogaaj: Vuk na vuka ni po noi nee, ama hoe junak na junaka, Avdi-Ljuca na bijesna Vuka. Nesumnjivo je da je poslovica koja govori o ovjeku hude stree ivjela i prije svoga stihovanoga uoblienja kojim pjesnik saima dramu tragine heroine: Jao, jadna, ude li sam sree! Da se, jadna, za zelen bor vatim, i on bi se zelen osuio!
294
Kad bi poslovica jednom dobila sreen ritmiki oblik i stihovnu postojanost, izala bi iz pjesme i, pripremljena za lako pamenje, nastavila da ivi kao i sve poslovice koje nijesu ni ulazile u pjesmu. Postoji psiholoka vjerovatnoa da su sluaoci pjesama u kojim se nalaze poslovice bili najbolji popularizatori tih poslovica. Slualac koji je emotivno doivio pjesmu pamtio je ne samo poslovicu nego i dogaaj, razvijen u priu i poetske slike, koji eksplicira misao sadranu u poslovici. Stvoreni su dakle svi uslovi da se takvome sluaocu poslovica ucijepi u pamet i da mu kasnije iskrsne u eanju kad go se primjeri situacija koja se slae s porukom opjevanoga dogaaja. ovjek koji je na taj nain zapamtio poslovicu mogao je kasnije njezinu upotrebu da potvrdi, ako ustreba, najboljim primjerom kojim se potvruje istinitost poslovice. To je imalo relevantan psiholoki znaaj za svakoga pamtiu poslovica. Ne treba zaboraviti da je u vrijeme kad knjiga nije bila sredstvo masovne kulture ivi govor bio mnogo vie sredstvo afirmacije jedne linosti nego to je to danas. Ima jasnih dokaza da su poslovice nastajale kad i pjesme u kojima su upotrijebljene. Poslovica Zakleli se Turci na pogau / da ne vojte nigda na Morau mogla je nastati samo kad i pjesma Uskoci, koja je objavljena u Pjevaniji crnogorskoj i hercegovakoj Sima Milutinovia, odnosno varijanta na istu temu Klorinda srpska koju je Njego objavio u Ogledalu srpskom. Poslovica govori o turskome porazu na Morai koji je opjevan u pjesmi, upravo o dogaaju poslije kojega su se Turci zaklinjali da vie nee kretati na Morau. Ta poslovica ne izraava misao irega znaaja, kao ona u pjesmi enidba Duanova, nego samo daje rezime jednoga konkretnoga dogaaja. Poslovice koje su nastajale kao usluno sredstvo pjesme najee imaju ogranien dijapazon svoje poruke i zato nije teko odrediti da li je poslovica postala kad i pjesma kojoj slui, ili je kao optepoznata istina posluila pjesniku u jednom trenutku za potkrepljenje pojave o kojoj govori.
295
Novak Kilibarda
Svaki pokuaj tematske klasifikacije poslovica ostaje u okvirima formalne podjele koja ima svrhe samo kao pomo itaocu da nae poslovice na temu koja ga zanima. I najdetaljnija podjela uvijek se sukobi s poslovicama koje ne odgovaraju ni jednoj od predloenih tema u klasifikaciji. S druge strane, neke od poslovica mogu tematski da pripadaju nekolikim vrstama. Vuk Karadi je utvrdio nemogunost pouzdane klasifikacije poslovica. On kae: Pored svega to bi se poslovice mogle razdijeliti na vie redova, ja sam ih do sada sve zajedno pometao azbunim redom. Ta Vukova misao ima ire znaenje nego to bi se na prvi pogled moglo zakljuiti. Vuk je i tu, kao i mnogo puta, prividnom nepreciznou precizno kazao svoje vjerovanje, sumnje i nedoumice. Da je oetio da se moe napraviti ikakva druga bolja podjela, on bi to nesumnjivo i uradio. Nemogunost podjele poslovica uslovljena je ne samo tematskom kompleksnou, nego i mogunou razliitoga znaaja gramatikoga iskaza date poslovice. esto ne mora da znai da je jedna poslovica iskazivala u svakoj narodnoj upotrebi samo ono to nama danas kazuje kao autonomni tekst koji se ita u zbirkama. To uostalom pokazuje i njegova sadanja upotreba u ivome govoru. Na primjer, poslovica Kad se osveti ko da se posveti pokrivala je svojim normativnim znaenjem jedan uvreni i utemeljeni etiki stav, ubjeenje jednoga drutva, narav jednoga vremena. Hajduk je morao tu poslovicu smatrati kao amanet svoje porodice. Meutim, ta ista poslovica mogla je imati i drukiju poruku. Kad je trebalo razumjeti neiji osvetniki podvig koji dalje iri zlo i potraiti izvor zloina, tom poslovicom nije se pravdao sami in, nego se objanjavala njegova uzronost. Poslovica Ko pobjee ne plae mu majka odraava privrenost ivljenju po svaku cijenu, sadri misao da se ivot ne moe kompenzovati nikakvim etikim ekvivalentom. tampani tekst poslovice prenosi nam takvo znaenje. Ali u posebnoj upotrebi, kad je trebalo oinuti ironijom nekoga ko je pobjegao
296
iz okraja, mogla se upotrijebiti upravo ta poslovica. Suprotno znaenju od onoga koje sadri sintaksiki oblik poslovice postizalo se posebnom intencijom izgovorenoga teksta. Dakle, ta ista poslovica mogla se izgovoriti i tako da se kae misao sasvim suprotna onoj koja se njom najee iskazivala. Ni u jednom obliku usmene knjievnosti nije dolazilo do otrije distinkcije izmeu gramatike strukture i psiholoke sadrajnosti, koja se formira u trenutku upotrebe, kao to je to bio sluaj s poslovicama. Poslovica Nikad vrana ne rodi sokola nije u svakoj upotrebi izraavala samo ubjeenje da integritet linosti zavisi od faktora nasljea. Nesumnjivo je da je to bilo najee znaenje te poslovice, koja je bila funkcionalna u krugovima drutveno nadreenoga sloja, u agonalno-borakome mentalitetu i plemensko-bratstvenikoj atmosferi, kakva je bila u nahijskoj, odnosno tzv. Staroj Crnoj Gori. Ali poruka njezina ipak nije u apsolutnome smislu trajala samo kao nepovrediva kanonizovana istina, nego se mogla primijeniti i na posebne sluajeve. Ako je nekome otac bio okarakterisan kao nesoj i nejakuica, pa je i sin produio tu oevu negativnu reputaciju, onda je zgodno bilo da se ta evidentna pojava okarakterie upravo datom poslovicom. U takvoj upotrebi njom se samo konstatovalo ono to je empirijski provjereno i kontrolisano. Poslovica sasvim suprotnoga znaenja I crna koka bijelo jaje snese izraava, u svome normativnom znaenju, vjerovanje da nasljee nije presudni faktor u procesu formiranja linsti, ali moe da se odnosi i na izuzetni sluaj koji se dogodio. Poslovice Nikad vrana ne rodi sokola i I crna koka bijelo jaje snese samo naelno demantuju jedna drugu, jer se nijedna od njih ne ograniava samo na razvijeni sistem vrednovanja, nego se odnose i na pojedine mogunosti koje su izvjesne. Prema tome, poslovice koje su izraavale normativni sistem vjerovanja pojedinih socijalnih i etikih grupacija mogle su da projiciraju i mogunost dogaanja izuzetnih sluajeva. Zato u sredini u kojoj je poslovica Nikad vrana ne rodi sokola
297
Novak Kilibarda
imala maksimalnu cijenu nije obavezno morala predstavljati jeretiko uenje ni poslovice I crna koka bijelo jaje snese. Zbog takvih pojava se poruka jedne poslovice koja se ita u zbirkama ne moe nikada decidirano odrediti. Ona se doslovno d proitati samo u govoru u kome je iskazana kao pomagalo za neku tvrdnju. Normativno znaenje poslovice koje se ita iz njezina, u zbirkama objavljenoga, teksta ne moe u svim sluajevima biti kriterijum za odmjeravanje vrijednosti date poslovice kao vaspitno-obrazovnoga teksta i njezine upotrebljivosti u toku naega etikoga ivljenja. Na primjer, poslovica Medena rije i gvozdena vrata otvara moe da izraava poltronski karakter, etiki negativan stav lica. Ali ta ista poslovica moe da pouava kako treba u svim situacijma mirno i staloeno nastupiti. Moe ona da istie i vrijednosti pribranoga i odmjerenoga govorenja, bilo da je molba bilo da je nareenje, i da kritikuje grubost, drskost i surov nain govorenja. Ima poslovica koje, kad se izuzmu iz istorijskoga konteksta u kojemu su nastale, imaju negativnu etiku poruku, pa stoga u razvijenome drutvu ne mogu imati pozitivnu i afirmativnu funkciju. Takve su: Koju ruku ne moe poei, ti je poljubi, Kad kau da si pijan, lezi pa se valjaj, Kako vjetar duva tako mu se navijaj i dr. Njihov se znaaj ogleda jedino u dokumentarnoj strukturi. U dananjemu drutvu poslovice nemaju isti stepen primjene koji su imale u prolosti i koje jo imaju u seoskoj sredini. Frekventnost njihove upotrebe je smanjena zato to obrazovan ovjek raspolae potrebnim izraajnim sredstvima koja potiskuju poslovice. U ovo vrijeme, a tako e biti i ubudue, najvie svrhe imaju poslovice-metafore koje, kad se upotrijebe, djeluju umjetnikom izraajnou, moda jae nego porukom radi koje su nastale. Na primjer, poslovica Da nije vjetrova, pauci bi nebo premreili predstavlja kompleksnu umjetniku sliku koja
298
se sjedinjuje s etikom porukom i prerasta i vaseljenske razmjere. Intuiramo stravinu sliku mrtvoga neba koje je upakljeno paukovom mreom, pretvaranje svjetlosti u tamu okova i podruma. To je jedinstvena slika postepene kataklizme koja je naglaena tihim narastanjem uasa. Oformljena slika daje izvanrednu snagu etikoj poruci koju nosi poslovica. Sve svijetlo i duhovno uhvatile bi mree filistara, bio bi smak svega ljudskoga da nije ljudi prometejskoga duha, protagonista napretka, ekspedicije u novo. Vjetrovi simbolizuju nemirenje, revoluciju, svaki hod ovjeanstva koji planiraju ljudi odabrani da idu naprijed. A sama rije premreili valja dukata, dostojna je najveega pjesnika. Ispitivanje porijekla te i slinih poslovica bio bi isprazan posao. Ta je poslovica prevodljiva na jezik svakoga istorijskoga naroda. A koliko je ona stvarno i narodonosno obiljeena to pokazuje njezin pjesniki oblik. Podatnost jezika da iskae pjesniku poruku te poslovice govori o misaonoj prijemivosti date narodnosne prolosti za takve univerzalne poruke. Ta poslovica je naa svojim poetskim oblikom, a opteljudska porijeklom i trajnom aktualnou. Ako se jezik, ritam i stil jedne poslovice uklapaju u prirodu datoga jezika, onda to govori da je ona preivjela u kolektivnome narodnom biu kao duhovna potreba, postala njegova bez obzira na karakter poruke koju prenosi. Nije bitno to to joj se inaice mogu nai jo kod antikih naroda, ili nekih istonih civilizacija. Poslovice su nekako sline internacionalnim mitovima koji se sretaju u crnogorskim usmenim pjesmama i pripovijetkama. Poslovica moe, kao i motiv, da doe ogoljena jednome narodu da bi se obukla u jeziku svitu toga naroda.
299
NIKI U CRNOGORSKOJ USMENOJ EPICI U davni vakat nakav bogat oek to je imao i tiijega mlijeka stijo da podie grad. Io po svijetu i traijo prikladno mljesto da metne temelj. Doe u Niiko polje i svie mu se: i ravnine, i rijeke, i okolo drveta i zvijerke. Taman u oe veli. Onda potegni po argate i majstore, nabavi ih nee u Dalmaciju, zametni kuaru pro vrata i vrati se da prvi zakopa i metne podumijentu. On pred njima, a radnici za njim pa uz polje niz polje ne more da se rijei e da zakopa. U jedan m otmi mu se oi na crn trn vas obrastao travom. Pogledaj kad se arganzmija zaplela u trn, pa ne moe da se od njega odvrze. Trn joj isprobado ivot, a ona ga kolje u ijedu dva se zla poklala jedno z drugijem. oek onom kuarom polako zakui zmiju i raspleti je. Baci je na zemlju, ma ne edi je ubit. Ona se odvijugaj do prve nore i umili. Onda taman onako krvavom kuarom zakopaj u ile trnu, argati prisnai da kopaju i tu je postavljen temelj Niiu. to mu je elo da tu ba pone grad to samo avo zna. Ovo je bilo Bog te pita kad u zemanu! Ne pamti niko tano kad ni kako je bilo ime tome oeku. Usmena legenda Nijedan crnogorski grad nije opjevan u usmenoj epici koliko Niki. Pored velikoga broja pjesama u kojim se govori o Turcima, ratnicima iz Nikia alijas Onogota, zapisane su etiri varijante pjesme o podizanju turskoga grada Nikia. To su:
301
Novak Kilibarda
1. O zidanju Nikia (zapisao Simo Milutinovi Sarajlija od Vidaka Batakovia iz sela Oraha kraj Nikia), Pjevanija crnogorska i hercegovaka, br. 23, Lajpcig 1837. g. 2. Paa od Nikia i Stanko Kosori, Vuk Karadi, Srpske narodne pjesme, knj. VIII, br. 13, Beograd 1900. g. 3. Zidanje Nikikoga grada (saoptio uro Cerovi), Knjievni list, knj. 1, sv. IV, Cetinje 1901. g. 4. Zidanje grada Nikia, Andrija Luburi, Drobnjaci pleme u Hercegovini, sr. 293, Beograd 1930. g. Krajiki turski gradovi bitno su se razlikovali od gradova koji su se nalazili u unutranjosti mone Osmanske Imperije. U krajikim gradovima, kakav je bio Niki, bio se izgradio kult linoga junatva i ugleda kojemu je sve drugo bilo podreeno. Viteka ast sticala se brojem poeenih glava, ali ne bilo kakvih glava. Protivnik se morao cijeniti i potovati da bi se to isto od njega moglo zasluiti i doivjeti. S obadvije strane, turske i crnogorske, znalo se da ne treba ruiti sve mostove suedskih odnosa, koji su ipak postojali. Trebalo se obostrano mreti do iskopa, ali i potovati, jer je svaka generacija ostavljala u amanet potomcima postojee odnose. Nikiki Muslimani, isto kao i Crnogorci, vie su potcjenjivali svoje nesojevie i zavaljenike nego svoje neprijatelje. U takvim prilikama malo je bilo mogunosti za lirske sfere ivota, epika je svemu dala boju i smisao. Dok je pljevaljsku bau i mjeseinu pratila sevdalinka, nikiko junatvo pratila je narativna epika. O Krajino, krvava haljino karakteristika je svih krajikih gradova. Pljevlja se i danas glase sevdalinkom koja se u Nikiu jo nije zainjala! Epsko osmiljavanje ivota uslovljavalo je i nain privreivanja nikikoga muslimanskog stanovnitva. Geografski uslovi opredijelili su Graane, kako se Nikiani u usmenoj epici oznaavaju, na stoartsvo, pa su se tako bavili istim nainom privreivanja kao i Crnogorci koji nikad nijesu nazvani
302
graanima. Sve panjake oblasti oko Nikia bile su katunske, a najpoznatiji okraj Graana i Crnogoraca bili su oko plijena, odnosno preotimanja ovaca. Nijesu nikiki ratnici mogli da prepute pasita i katune svojim slugama, kao to je to bilo mogue u unutranjosti Carstva, nego su najpoznatiji junaci bili istovremeno i obani. Sluge se nijesu mogle same ponijeti s krvavim Rudinama, Krnovom i Lukavicom i izai nakraj s poznatim crnogorskim junacima koji su takoe bili obani svoje stoke. Mogao je na tim planinama da ostane obanin samo kao junak za ije su junatvo znali Crnogorci. I Nikac od Rovina, najpoznatiji vitez crnogorski, kako ga i Njego naziva, koji se, po tradiciji, bio osmjelio da trai hara od grada Nikia, proveo je svoj vijek uvajui ovce i poginuo na struzi svojih torina u Nenadi zelenoj planini. Dakle, nain ivota u turskome Nikiu svakodnevno se glasio epskim zvucima i bio daleko od lirskih oblika ivota po kojima su bili poznati bogati i sigurni gradovi koji su odmaknuti od Krajine e je s krvlju ruak i s krvlju veera, kako to usmena pjesma konstatuje. Dananji crnogorski gradovi Pljevlja, Bijelo Polje, Berane, Plav, Gusinje i Roaje imali su razvijenu sevdalinku, lirsku pjesmu s ulno-orijentalnom aromom, a imali su takoe i usmenu epiku. Umjesto lirske raspjevanosti, cvjetnih baa i komotnoga ivota, Nikiem je gospodario kult vitetva i ratnikoga ponosa u kojemu je sevdalinci tijesno mjesto. Garaani su se uznosili au, bar tako kae epika, to mogu da se odre u mjestu koje je obasukano vujim gnijezdom Crnogoraca. Branili su svoje panjake sa stadima i u stalnoj odbrani nalazili smisao svoga krajikoga bitisnja. Neimar Nikia znao je da gradi Tvrdi bedem u Nikia grada kljuanicu od Ercegovine, straarnicu sprema Crne Gore i Sedmoro na krajinu Brda!
303
Novak Kilibarda
Koliko je bio ratniki ponosan taj nikiki muslimanski graanin pokazao je Artur Evans, engleski naunik i publicista, oevidac osloboenja Nikia 1877. godine. Evo Evansova opisa koji pokazuje kako su se dostojanstveno povlaili iz grada nikikoga ljudi koji su ivot proveli na ratnikoj krajini: Ljudi su bili i suvie ponosni da bi odali neki znak alosti. ak su oblaili najsvjetlija praznina odijela. Muslimanski stoicizam ipak poputa prilikom oprataja s orujem. S mojim prijeteljem (Njemac, saputnik A. Evansa N. K.) nagodio se neki stari Turin da mu za trideset fiorina proda ve tri stoljea staru puku-kremenjau. Starac se nije mogao suzdrati i kad je zavrio pogodbu, suze su mu potekle uz jecaj: Moj praed e sad ustati iz groba da me prokune! I kao dokaz i primjer potenja istinskoga pravovjernika mogu napomenuti da je neki crnogorski trgovac prije tri godine, na poetku neprilika, ostavio svoju robu na povjerenje i uvanje svome prijatelju muslimanu i sad, prilikom povratka, sve je naao potpuno nedirnuto... Nikiki turci su stvarno, kao i svi ostali muslimani u ovome dijelu svijeta, slovenske rase, kao to su to njihovi neprijatelji. Oni govore istim maternjim jezikom kao i crnogorski ratnici s kojima razgovaraju o uzajamnim doivljajima. Mnogi su od njih po roenju Crnogorci, jer Niki je sluio kao neka vrsta zbjega za one koji su u Kneevini stavljani van zakona. U gradu nije bilo nijednoga Osmanlije i samo neznatan broj nizama u garnizonu predstavlja itavu tursku krv.
304
PETAR MRKAI PJESNIK-PJEVA IZ BANJANA Kad je poeo pribirati pjesme za Pjevaniju crnogorsku i hercegovaku, Simo Milutinovi Sarajlija bio je u prilici da se opredijeli za herderovsko-grimovsko ili za Vukovo tumaenje usmene poezije. Herder i Grim su gledali na narod kao na kolektivnu duu koja u sebe utapa pojedinane stvaraoce, a Karadi je vidio darovite pojedince kao majstore koji od kolektinoga materijala prave pjesmu po mjeri svoje darovitosti. Vuk ni jednom rijeju nije izrazio sumnju u tada vodee grimovsko-herderovsko shavatanje usmene knjievnosti, jer je znao da na tome planu on tada ne bi mogao nita postii. Mudri Vuk je uz Grimovu preporuku doao do Getea, a podacima o usmenim pjesnicima-pjevaima slijedio je svoje uvjernje da su oni, kao to je Tean Podrugovi, knjievni stvaraoci u najpotpunijem znaenju. Vuk je mogao, i bio u prilici, da jo u svome ranom etinjstvu uoi injenicu da istu pjesmu razliito saoptavaju guslari koji su etnoloki, socijalno i oficijelno obrazovno ujednaeni. Dolazak Drobnjaka iz Petnjice i njihovo zimovanje kod roaka Joksima Bandule u Triu, prie koje su roaci zametali uz ognjite i odnos guslara i njegovih slualaca u tim noima, sve su stavke koje e ui u osnove kasnijih Vukovih iskaza o znaenju pojedinaca u razvitku epske usmene poezije. Jakob Grim imao je neuporedivo vie uenosti nego Vuk, ali nije imao Vukovo saznanje prirodnoga toka usmene pjesme. Vukovi univerziteti na kojima je spoznao usmenu poeziju nijesu bili u Beu nego u Triu.
305
Novak Kilibarda
Iako se Simo Militinovi nije harmonino sretao s Vukom, ini se ipak da je kao sakuplja usmenih pjesama vie slijedio Vukov pogled na te pjesme nego Grimov. Naime, Sarajlija je nastojao da saopti imena svojih pjesnika-pjevaa tako to je njihovim imenima pridodao odrednice koje su osobito znaajne za sagledavanje odnosa pjesnika-pjevaa i njegove pjesme. Evo nekoliko tih odrednica: Od Vuline aka iz Bjelopavlia, Od popa Jovana Kneevia, vojvode iz Bjelopavlia, Od maloga Bracana, kozaria u Ostrogu manastiru, Od slijepoga Gaa Rinjanina, Od Leke Mastilovia, uskoka i slavnog gudca i pjevca iz Gacka, Od Gole evojke u Morai, Od Jaglike mukobanje u Morai, Od maloga dvanaestoljetnoga Stojania ivkova iz Jasenove u Morai, Od ovara Dragoja Drekalovia s Plotia u Morai Donjoj, Od Dmitra Vojvodia igumana u manastiru upe Graanike, Od igumana Mojsija Vasojevia iz manastira urevijeh Stupova itd. Milutinovi je uinio znaajnu selekciju podataka o svojim pjesnicima-pjevaima. Moglo bi se rei da je on vukovskim ulom oetio kako s najmanje rijei treba predstaviti lica koja su mu kazivala pjesme. No, kao uostalom i Vuk, Milutinovi nije uz svaku pjesmu koju je zapisao pomenuo i njezina pjesnika-pjevaa, pa mu je raun od pjesama, kao i kod Vuka, ostao nepotpun. Samo je pjesniku-pjevau Petru Mrkaiu Milutinovi posvetio itavu monografiju, upravo odnio se Sarajlija prema njemu onako detaljno i ozbiljno kao to se Vuk odnio prema Starcu Miliji i Teanu Podrugoviu. Vrijedno je odgovoriti na pitanje zato je tako uradio Simo Milutinovi? U Kotoru, na svome putu za Cetinje, Milutinovi je upo znao Petra Mrkaia, kamenoresca i guslara. Poto se zna da je Milutinovi bio donio odluku da parira Vuku Karadiu u sakupljanju usmenih pjesama, posebno u Crnoj Gori, moe se pretpostaviti da se takav Milutinovi ugodno oeao kad je pri samome svojem ulasku u Crnu Goru srio pjesnika-pjevaa
306
kakav je bio Petar Mrkai. Guslar Mrkai ponudio mu je pjesme i svoju biografiju kao injenice s kojima se moe sreno otpoeti sakupljaki posao u kome je Vuk bio isprednjaio. Za ovu priliku uputno je porediti tradiciju o guslaru i zidaru Petru, koju prenosi bratstvo Mrkaii, s podacima koje je Petar Mrkai pruio u Kotoru Simu Milutinoviu. Razumije se, iz toga predanja moi e se zakljuiti da je Petar vie tuma sredine iz koje potie nego prenosilac injenica s nivoa usmene tradicije. Prema tradiciji, Petar Mrkai roen je oko 1770. godine u Petroviima, Donji Banjani. Bio je obdaren kamenorezac i jo obdareniji guslar i prialac. Na bratstvenikim i plemenskim prigodama zanosno je priao o glasovitim pojedincima i znamenitim dogaajima, pa ga prozvali Petar istorija. Vjerovalo se da je sam spjevao neke od pjesama koje je uz gusle pjevao, ali je on to poricao. Vraajui se iz Konavala, s piem i drugim potrebama za slavu Jovanjdan, doao je u sukob s nekakvim Turcima iz Korjenia. Tu je, na Zupcima, Petar ubio jednoga Korjenia i pobjegao glavom po svijetu. Boravio je jedno vrijeme u Mostaru kao zidar-majstor. A onda je svoju hrabrost, koja mu je bila priznata i prije zubakoga dogaaja, pritvrdio odlukom da se na strani Rusa bori u rusko-turskome ratu 1807. godine. Tradicija veli, to je bilo moskovske godine. Nije ostalo da se pria ni kako je Petar stigao do Rusije ni kako se otuda vratio. Zna se da je u Rusiji dobio in oficira, ali ostala je tajna to se opet vratio svome sentu, guslama i kamenu. Umro je u Kotoru 1830. godine, svoj imetak je zavjetao u dobrotvorne svrhe, nije imao line porodice, ni za grob mu se danas ne zna. Po Milutinovievu zapisu Petar Mrkai je iz varoi negda, a danas sela Petroviah. ta znai Petrova napomena koju je rekao Sarajliji da su Petrovii negda bili varo? To znai da je Petar jasno vidio da njegovo rodno mjesto Petrovii nijesu serijsko selo na prostoru plemena Banjana. Prastare mogile, postojee crkve i crkvita, manastiri Kosijerevo i Dobrievo,
307
Novak Kilibarda
koji su u neposrednoj blizini, a posebno srenjovjekovni steci ukazivali su na injenicu da je sjajnija bila prolost Petrovia, nego to se moglo zakljuiti po njihovu izgledu u Petrovo vrijeme. Jo da je Petar Mrkai znao da je tu u neposrednoj blizini arheoloki snos Crvene Stijene, vjerovatno bi jo jae istakao negdanje znaenje svojih Petrovia. ini se da je Petra vosperjavalo to to su njegovi preci svoje naseljavanje u Petrovie poeli krilatom gradnjom. Mrkaii su na Ilijinu brdu sagradili crkvu, hram Svetoga Ilije, i to, kako legenda kae, sagradili ga nou prema mjeseini, krijui se od Turaka. Nakon gradnje crkvi su postavljena krila kako bi se proula rije da je crkva tu sama odnekud doleela. Turci su zastali pred tom priom, nastavlja legenda, i ostala je Krilata crkva na Ilijinu brdu. Petar nije Milutinoviu kazao priu o krilatoj crkvi, pjesnik i neimar radije je priao o gospodskoj prolosti Petrovia nego o izdvojenome znaenju Mrkaia. Priao je Petar Sarajliji priu humornu i pomalo grotesknu o kozbai, saoptio mu lirsku pjesmu o vilama i oblacima, ali je svoje gospodstvo pokazao u tome to je svoju darovitost i znaaj svoga bratstva povlaio u sebe. Simo Sarajlija oetio je takvoga Mrkaia, pa ga naziva vitezom. Pjesnik Srbijanke propratio je smrt Petra Mrkaia epigrafskim dvostihom koji je stavio na donju marginu jedne stranice u Pjevaniji: Pjevajui poivio, / pokojno se prestavio. Svoje misli o usmenoj poeziji s crnogorsko-hercegovakih prostora, kao gnijezdu zrele poezije i knjievnoga jezika, Simo Milutinovi umnogome je izveo na osnovu linosti i pjesama Petra Mrkaia. U jednoj stvari Milutinovi je nadmaio Vuka Karadia. Naime, sve pohvale koje je Satrajlija rekao o jednome pjesniku-pjevau nastojao je da pokae u analizi njegovih pjesama. Kao to se zna, Vuk nije analizirao poeziju svojih kazivaa, on je taj posao ostavljao drugim, glavno je njemu bilo da uhvati pjesmu za italaku budunost njezinu. Simo Militinovi vrtoglavo je tumaio i svoju i tuu poeziju, ali ju
308
je tumaio! Moda je Milutinovi manje te vrtoglavosti, kojom ga je Vuk opravdano okarakterisao, smjestio u monografiju o Petru Mrkaiu nego ie drugo. Petar Mrkai je, da li naizust ili uz gusle, ostalo je nepoznato, saoptio Sarajliji devet deseterakih epskih i tri lirske osmerake pjesme. Ukupno to iznosi 2.492 stiha. Podetimo se da Gorski vijenac broji 2.819 stihova. No Mrkai nije pred Saraj lijom iscrpio sav svoj repertoar, sakuplja je zaalio to nije mogao sve njegove pjesme prepisati. Osnovna karakteristika Mrkaievih deseterakih pjesama je prihvatanje internacionalnih motiva i siea koje nude pjesme najstarijih i srednjih vremena, kako bi rekao Vuk kad epske usmene pjesme razvrstava na osnovu starosti njihove tematike. Tu su vojvoda Momilo, Strahini Ban, Jakii i Ugriii voj voda Janko i Banovi Sekula. Tu su Starina Novak i erzelez Alija. Trai Mrkai porijeklo Miloradovia i Vladisavljevia, a dogaaje vee za Riane, Sutorinu, Hercegovinu, Trebinje i svoje Banjane. Kad se uzmu u obzir detalji iz ivota Petra Mrkaia i odnosa Petrova prema njegovim Petroviima, lako se doe do zakljuka da je on, Petar, onakvu svoju linost prirodno uklapao u motive, teme i prostore koji se sretaju u njegovim pjesmama. Mrkai je naglaeno okrenut porodinoj atmosferi, ali kao da ga nijesu osobito interesovali bojevi i megdani. No i tu se moe dati objanjenje. eznuo je za porodicom ovjek koji je ostao bez porodice, a moda bojevi i megdani nijesu odgovarali pjesniku i majstoru od kamena. Bio je oficir ruske vojske, a nije ni rije rekao o toj vojsci i svojemu oficirstvu. Moda se iz atribucije znatni vitez krije injenica da je Milutinovi znao za Petrovo vojevanje, a moda mu je i sam Petar rekao da ne bi bilo uputno navoditi ratniku biografjiju zidara i guslara koji u latinskome Kotoru ivi od pjesme i kamena. ini se ipak da je najistaknutija prepoznatljivost pjesnika-pjevaa Petra Mrkaia pripovjedaki, ak romaneskni poredak
309
Novak Kilibarda
izlaganja opjevanih injenica, odnosno tematskoga materijala. Mrkai ne raspolae tipinom ekonominou epskoga pjesnika-pjevaa koji uz gusle pjesmu saoptava. Evo za to primjera. Pjesma Dva Heraka jeste itava pripovijest u stihovima. U toj stihovanoj pripovijesti Mrkai netipino obrauje internacionalni motiv sukob roaka koji se prepoznaju kad se namjere jedan na drugoga. Kod Mrkaia se neprepoznavanje brae sreno zavrava, za razliku od nesrenoga zavretka takve prie u Firdusijevu spjevu ahname, u pjesmi iz Vukove zbirke Predrag i Nenad i druge. Kod Mrkaia jednoga je sina majka dala Caru a drugoga esaru, dala ih kad su bile zle godine. Kad je izbio rat izmeu Cara i esara, roena braa bore se pred vojskom uime svojih gospodara. Kad se braa zatonici prepoznaju na megdanu, mire se, pa se ak i zaraeni vladari dogovore da braa odu da obiu svoju majku. To b tako, a poslije car turski nagrauje brau jednoga Mostarom a drugoga Foom! Kao to se vidi, malo je u toj ustihovanoj prii i epskoga i tipinoga daha. Kao da je Mrkai elio mirne dogovore dvaju careva pod kojima je, jednom pod jednim, drugom pod drugim, ivio, pjevao i zidao. A moda se Petar u latinskome Kotoru bojao bira i pijuna s obadvije strane, pa je lijepe rijei pjevao i o caru turskome i o esaru austrijskome. Ko zna i kakvu je selekciju svojih pjesama Petar inio pred ovjekom vjetrasta izgleda i nejasne namjere, pred Sarajlijom koji se zadrava u Kotoru, a krenuo je na Cetinje! Morao je Petar oprezan biti, trebalo mu je misliti na dogaaj sa Zubaca, koji ga je od Petrovia odvojio, i na rusko-japansku vojnu u kojoj je oficirski in zaradio, ali je od njega odstupio. U pjesmi o Jakiima Mrkai obrauje poznati motiv koji ide uz te junake, ali on je uz to ispriao bezmalo jedan pustolovni roman. Tu se sestra Jakieva preoblai u muku eisiju da bi zavarala Arapina koji ju je nasilno odveo. A kad se sastaje s braom, Jakia odivu pjesnik jednostavno pretvara u muko
310
eljade. Kao da Banjanin pria fantastinu priu, pa eto ne moe da prirodu takve prie savije u pjesmu. Ne moe pjesmom da iskae fabulu koju bi prialac, koristei se neverbalnim sredstvima, lako prenio na sluaoce. Mrkai prihvata da obrauje onaj dio istorije crnogorskohercegovakih prostora koji je reprezentativno opjevan u pjesmi O grivo, tue je mlivo, iz Njegoeva Ogledala srpskoga, a od anonimnoga pjesnika-pjevaa. Naime, to su vremena kad su se Turci uvrivali na tim prostorima, a to im nije ilo lako. To je bilo prije pada turskoga Risna pod Mletke i prije formiranja jakoga turskog kapetanstva u Nikiu. U Mrkaievoj pjesmi Vitkovii Rade od Riana sveti svoje ureve iz Trebinja, Vitkovie, koje je Novljanin Alija domamio i pogubio ih u Sutorini. Pjesma je uhvatila, kao i ona u Njegoevu Ogledalu, vid otpora koji nije ni hajduko-rajetinski ni ustaniko-oslobodilaki. To je onaj otpor koji znai posljednji dah dravne samostalnosti. Turci su bili zabavljeni velikim osvajanjima, a na osvojene prostore ostavljali su samo znake svoje vlasti. Na tim prostorima zadugo je bilo oaza otpora, zadugo nije haralija smio da silazi s carskih drumova i da dublje zalazi u naseobine. Petar Mrkai je imao sluha za to dopriano vrijeme, njegove pjesme zasluuju ozbiljnu panju kao odraz jednoga vremena ija fluidnost izmie kritikoj istoriji kojoj su putokazi pisani dokumenti. U Mrkaievoj pjesmi Otkud je Gergelez bula udovica kupuje hajduka Radivoja. Poslije erotske noi s turskom udovicom, pa utri dan, hajduk se obukao kao beg, nasuo njedra begovskim dukatima i vratio se gori Romaniji. Kao uspomenu na ljubavnu no s hajdukom dragokupom, Turkinja e roditi erzelez Aliju koji e brzo narasti u junaka, kako se u mitologiji narasta. Kako je, recimo, narastao Suhrab iz ahnane. Kopiljan Alija pati to ga tako nazivaju, majka mu odaje tajnu, onda ode junak u Romaniju e nalazi svoga oca Radivoja, ali i jo dvojicu hajduka Novaka i Grujicu. Sve ih erzelez povee i objesi ih konju o
311
Novak Kilibarda
unka, pa onda s tim robljem pravo u Sarajevo! One su bivi hajduci mirno ivjeli, nijesu vie hajdukovali. Oigledno zidar i pjesnik Mrkai nije bio preoduevljen hajdukom peinom, sve Banjanin hoe da svede na pripovijest, na priu. Ima u toj pjesmi daha orijentalnoga, ali i uticaja hajdukih pjesama. Kaemo uticaja, jer Mrkai nema osnovnu dimenziju da ispjeva tipinu hajduku pjesmu. Njegovi Banjani su bili izmeu Turaka i crnogorskih hajduka kao gvoe izmeu nakovnja i ekia. Pjesma crnogorskoga pjesnika-pjevaa ura Milutinovia Petrovi Batri je sinteza pjevanije o takvome poloaju Ba njana! Pjesma Mrkaieva o porijeklu Alije erzeleza pjevana je pod uticajem pjesme iju je jednu varijantu Tean Podrugovi saoptio Vuku Karadiu. To je pjesma Novak i Radovoje prodaju Grujicu. Bolje rei, Mrkaieva i Podrugovieva pjesma kreu istim smjerom, a onda se razilaze. U Mrkaievoj pjesmi nema ni Teanova hajdukoga pravca niti ljubavne veselosti. Mrkaia vodi epsko-pristrasni motiv da junak protivnike strane ne bude i od protivnike krvi. Iz takvoga rjeenja progovara porodina atmosfera koju iz svojih pjesama ne isputa Petar Mrkai. Izgleda da je najuspjelija Mrkaieva pjesma Bonjak. Ali i ona je knjievno vjeto voena pripovijest u stihovima. Motiv je internacionalan. U toj pjesmi Mrkai se uzdie iznad vjerske pristrasnosti, kao da mu je u moralnome dahu zasvijetlio refleks Starca Milije. U toj pjesmi je saliven i lik mudre majke koji se javlja i u njegovim pjesmama Dva Heraka, Vitkovii i Jakii. Sve je stavljeno u slubu spaavanja evojke od Arapina. I viloviti konj i sure bedevije! I car turski je milostiv, kao i u pjesmi Dva Heraka. Sve se sreno zavrava: Mujo Serhatlija dobije na Bosni vezirstvo, svak se duevnome veziru moli za zdravlje. Neobino je to koliko je u toj Mrkaievoj pjesmi plemenite tiine i dobrote. Prije bi se po toj pjesmi reklo da je Petar Mrkai ivio u nekakvoj bogatoj varoi, nego da je proao pute kojima je hodio.
312
Petar Mrkai je rijedak primjer epskoga pjesnika koji u svojim pjesmama na lirski nain pominje svoje pleme i svoje selo. A kao linost neobian je i po tome to mu je Simo Milutinovi Sarajlija vie posvetio panje nego svima zajedno pjesnicima-pjevaima koji su mu saoptili pjesme za Pjevaniju crnogorsku i hercegovaku, koju u krugu zbirki s crnogorskim usmenim pjesmama zaenjuje samo Vukova zbirka.
313
KLASINU CRNOGORSKU USMENU EPIKU TREBA USAGLASITI S PRAVOPISOM CRNOGORSKOGA JEZIKA Zahvaljujem Institutu za crnogorski jezik i knjievnost to sam pozvan na ovaj okrugli sto koji raspravlja o temi Crnogorski jezik u javnoj upotrebi. Moje usmeno izlaganje ne pretpostavlja kompoziciju pisanoga teksta koji je namijenjen za objavljivanje, ali ako potovani Institut bude objavio snimljeni tekst moga izlaganja, neu se pobuniti. Odavno je postojana injenica da je usmena poezija, koju je Vuk Karadi objavio u etirma knjigama tzv. Lajpcikoga izdanja od 1823. do 1833. godine, oduevila najelitnije predstavnike knjievnih i naunih krugova Evrope, a ubrzo i Sjedi njenih Amerikih Drava. Dovoljno je za ovu priliku da pomenem samo oduevljenje J. V. Getea naom usmenom poezijom. Razumije se, nikad ne treba zapostaviti istinu da je balada Hasanaginica, koju je zapisao Alberto Fortis i objavio 1774. godine, a onda ju je preveo Gete na njemaki jezik, bila izuzetno znaajna proputnica Vuku Karadiu za skretanje panje tada najelitnijih intelektualaca Evrope na njegov sakupljaki rad. Sutina je bila u tome to su Hasanaginica i pjesme koje je Vuk objavio ostvarene na istome jeziku. Pomenimo poimenino samo linosti koje su se oduevile poezijom iz Vukove zbirke. Evo tih imena: J. V. Gete, braa Grim, Jernej Kopitar, Leopold Ranke, Tereza Albertina (Talfi), V. Bjelinski, A. Mickijevi, N. Tomazeo... Meutim, u pristupu usmenoj poeziji, koju je Vuk Karadi sakupio i objavio, permanentno se zapostavlja injenica da su
315
Novak Kilibarda
najobdareniji pjesnici-pjevai od kojih je Vuk pribavio pjesme bili s teritorija na kojima se govori crnogorskim jezikom. Valja odmah napomenuti da te teritorije sad pripadaju dravi Crnoj Gori koja je svoju hiljadugodinju dravnost, to joj je bila ukinuta na Podgorikoj skuptini 1918, godine, povratila na Referendumu 21. maja 2006. godine. Najelitniji crnogorski pjesnici meu tim usmeno-knjievnim stvaraocima su: Starac Milija, Tean Podrugovi, Starac Rako, Stojan Lomovi, Todor Ikov i uro Milutinov. Prvi je iz Rovaca, drugi iz Golije, trei iz kolainskoga kraja, etvrti iz okoline Durmitora, peti iz Pipera, esti s Grahova. Pomenimo samo po jednu njihovu najvelianstveniju pjesmu: enidbu Maksima Crnojevia, Marko Kraljevi i Musa Kesedija, Zidanje Skadra, enidba kralja Vukaina, ovjek-paa i Mijat obanin i Perovi Batri. Najelitniji duhovi Evrope i Amerike iz prve polovine XIX vijeka oduevljavali su se naom narodnom poezijom, uopte kazano, iz dva razloga. Prvi se ogledao u tome to su univerzalne istine o ovjeku saoptene maestralnim knjievnim slikama koje su tematski oslonjene na specifian iskaz te univerzalnosti to ima motivsko-istorijsku tematiku iz jednoga prepoznatljivog etnosa. Kao to je za Dostojevskoga konstatovano da je najuniverzalniji knjievnik ovjeanstva ali i velika polifonija strasti ruskoga ovjeka, tako se za pjesme koje su navedene u ovome izlaganju moe rei da univerzalne istine o ovjeanstvu one pronalaze u etno-jezikoj stvarnosti iz koje su iznikle. Drugi razlog oduevljenja crnogorskom usmenom poezijom jeste njezina homerska nepristrasnost. Kao to helenski usmeni pjesnik Homer izgrauje trojanskoga junaka Hektora kao kompletnu moralno-junaku linost, koja harmonijom svoje ljudskosti i visinom rodoljubivoga pregalatva nadmaa ahejskoga prvaka, junaka Ahileja, tako se isto crnogorski usmeni epski pjesnik odnosi prema junacima iz protivnikoga, odnosno tursko-islamskoga poretka s kojim su Crnogorci, kako se to glorifikativno kae, vodili
316
borbu neprestanu. Samo da napomenem poneki detalj s toga homersko-moralnoga prostora usmene epike crnogorske. Starac Milija, kad ga je Vuk upoznao 1822. godine kao sirotinjskoga izbjeglicu u Srbiji, taj starac imao je duboke oiljke na glavi koje je zaradio u sukobu s nekakvim divanijama zvanine osmanske vlasti iz Kolaina. Poslije toga sukoba Milija je pobjegao iz svoje kue i ostao bez svojega imanja. Kao izbjeglica tu svoju nesreu ublaavao je alkoholom, konkretno rakijom ljivovicom koju je stalno nosio u uturi to mu je visila o jandiku. Meutim, u pjesmi toga genijalnog stvaraoca Banovi Strahinja stari dervi, Turin, visoko je uzdignuta moralna linost. A za Turkinju evojku iz Milijine pjesme enidba Milia barjaktara Vladan Nedi je rekao da ona, ta turska evojka, ,,lepotom svoga morala nadmaa Kosovku devojku. A kao to je poznato, Kosovka evojka, iz istoimene pjesme koju je Vuk objavio u II knjizi Srpskih narodnih pjesama, u svim kritiko-estetskim pristupima tretira se kao do knjievnoga savrenstva izgraeni lik rodoljubive Srpkinje. Marko Kraljevi najopjevanija je linost iz srednjovjekovne balkanske istorije. Kao knjievni lik uao je u usmenu knjievnost svih balkanskih naroda. Dostro se ak do ukrajinske usmene knjievnosti. Marko je nepobjedivi junak na ko nju arcu koji stie i vilu pod oblake, a nema junaka koji moe doakati Marku, nadjunaku koji se ne razdvaja od estopernoga topuza i tulumine vina od dvanaest oka! Ali Starca Miliju nije interesovao taj i takav Marko. Milija je uao pod njegov epski oklop i naao nesrenika kome izmiu zadovoljstva svakodnevnoga mukarca. Epski zatitnik i drave i pojedinaca od razmahanih pustahija i razbojnika, Marko Kraljevi posinak cara iz Stambola, u Milijinoj pjesmi Sestra Leke kapetana vri stravini zloin. Vadi evojci oi i sijee joj ruku zato to mu je sasula istinu u oi i zato to nije ela da mu bude supruga! Pominjem samo nekolika detalja iz pjesama Starca Milije, a o slikama homerske nepristrasnosti iz pjesama stvaralaca koji
317
Novak Kilibarda
su spomenuti, i o umjetnikome savrenstvu likova koji su im knjievno uoblieni, moglo bi se opirno govoriti. A bilo bi interesantno pomenuti izjave o tom knjievno-moralnom postignuu naih pjesnika-pjevaa koje su izreene dosta puta i na raznim mjestima. Pomenuu samo nekoliko imena iz zamanoga broja naunika i knjievnika, iz postvukovskoga vremena, koji su poeziju o kojoj je rije u ovome kratkom osvrtu smatrali prirodnim nasljednikom homerske pjesniko-moralne savrenosti. To su: G. Gezeman, A. Vajan, N. Kravcov, M. Murko, R. Jakobson, A. maus, M. Braun, M. Peri, A. Lord, P. Bogatirjev, B. Putilov, G. Kutuzov, H. Levin Ali, naalost, Crna Gora je potpuno zapostavila velianstvena knjievno-usmena ostvarenja o kojim je rije. Nije Crna Gora umjela da se poslui primjerom Srbije koja je odala zaslueno potovanje usmenome pjesniku-pjevau Filipu Vinjiu koji potie iz bosanskoga Podrinja. Filip Vinji svojim pjesmama, koje reprezentuju Poetak bune protiv dahija i Boj na Miaru, pripada grupi homerskih nasljednika koji su stvarali na jeziku kojim govore Crnogorci, Srbi, Hrvati i Bonjaci alijas Muslimani, ali, bogami, kao to Rako, Podrugovi, Lomovi, Todor Ikov i uro Milutinov ne mogu stati u stvaralaki red sa Starcem Milijom, tako u taj red ne moe stati ni Filip Vinji. Jednostavno, svim usmenim pjesnicima-pjevaima koji su stvarali usmene pjesme jezikom kojim govore etiri pomenuta naroda, Starac Milija je nedostian! Ali Srbija je selo Grk u kome je umro Filip Vinji preimenovala u Vinjievo, organizovala 1935. godine nauni simpozijum u Beogradu o Vinjiu; nema nijednoga veeg grada u Srbiji koji nema ulicu s Vinjievim imenom, ima i nagrada koja nosi ime velikoga guslara-pjesnika Vinjia! Zaboravih da naglasim da je izdat zbornik naunih saoptenja s pomenutoga simpozijuma koje su pripremili ugledni strani i domai istraivai knjievnosti i istorije. Zaista treba rei - Bravo, Srbijo!
318
Nijedan od spomenutih, velianstvenih, crnogorskih pjesnika-pjevaa nema ulicu sa svojim imenom u bilo kom gradu Crne Gore. Bezmalo niko, osim onih koji su studirali knjievnost, ne zna ni da je postojao Starac Milija, a suvino je i da pominjem da niko nije uo za Podrugovia, Raka, Stojana i ostale knjievno-usmene stvaraoce koje sam spomenuo. Naveu i jo jedan alosni detalj. Nema univerzitetske katedre u ovjeanstvu na kojoj se posveuje panja Homeru, na kojoj se ne pristupa i Avdu Meedoviu iz sela Obrova kraj Bijeloga Polja. Kao to je poznato, ameriki naunici s Harvarda, Milman Peri i Albert B. Lord rijeili su tzv. homersko pitanje pomou usmene epike koju je saoptio Avdo Meedovi, posebno pomou njegova spjeva enidba Smailagi Meha. Pitanje koje je zaotrio Fridrih A. Volf 1795. u svome djelu Prolegomena ad Homerum, pitanje da li je Ilijadu i Odiseju ispjevao jedan ili vie pjesnika, rijeili su ameriki helenisti, a zavrnicu toga rjeenja pruio je Albert B. Lord u svojoj studiji The Singer of Tales koja je na osnovu stvaralakog procesa Avda Meedovia dokazala da je jedan pjesnik ostvario magistralna knjievna ostvarenja u Ilijadi i Odiseji. No, nije Meedoviev ep enidba Smailagi Meha znaajan samo zato to je na osnovu njegove knjievne konstelacije rijeeno homersko pitanje, nego i stoga to je taj spjev svojom knjievnoumjetnikom snagom zasluio visoko potovanje. Ali, i pored svega toga u Bijelome Polju nema ulice s imenom Avda Meedovia. A o njegovu spomeniku na gradskome trgu moe se govoriti koliko i o spomeniku Starca Milije u Kolainu ili Teana Podrugovia u Nikiu! Sve ovo to sam dosad rekao samo su napomene koje ima ju svrhu da se jasnije ukae na sljedee injenice. Kao to je poznato, Vuk Karadi je pribavljao tekstove usmene knjievnosti svojim linim zapisivanjem tekstova od pjesnika-pjevaa i od prialaca. Zapisivanje usmenih pripovjedaka on je nazvao pisanje, i to s punim pravom. U
319
Novak Kilibarda
predgovoru Srpskoga rjenika od 1818. godine Vuk naglaava da je ,,pripovijetke teko pisati zato to treba ,,rijei namjetati. A to namjetanje upravo znai pretvarati u rijei, odnosno u reenice, mimike gestove, glasovne efekte, pantomimske izraze i druga nejezika pomagala kojim se prialac sluio da bi odrao panju svojih slualaca. A svoje saradnike koji su mu spremali tekstove pria koje su zapisali savjetovao je da oni samo biljee rijei koje uju od priaoca, a da e on namjetati rijei kako treba. Evo samo jednoga primjera iz toga Vukova namjetanja rijei. U jednome tekstu pripovijetke koju mu je zapisao i poslao u Be njegov aktivni saradnik Vuk Vrevi ima reenica: ,,A na livadi razne fele konja. Karadi je udaljio pleonazam s tuicom fele i formirao reenicu: ,,A na livadi raznijeh konja. Tako je jeziki obdareni Vuk upotrebom partitivnoga genitiva uspjeno poknjievio reenicu iz Vrevieva rukopisa. I jo samo jedan detalj. Vuk Karadi je 1815. godine sluao od Teana Podrugovia pripovijetke Meedovi i Meed, svinja i lisica, zapamtio ih, od sebe ih mnogo kasnije zapisao i objavio 1852. godine. Vuk Karadi nikad nije rekao da treba namjetati rijei u pjesmi koja se zapisuje od pjesnika-pjevaa, ili recitatora kakav je bio Tean Podrugovi, a nije bilo ni potrebe da to kae poto pjesniku-pjevau ne dozvoljava stihovni poredak pjesme da se slui nejezikim sredstvima kad pjesmu pjevajui saoptava. Ali to ipak ne znai da je Vuk morao gledati na jeziko-stihovnu konstelaciju pjesme kao na jeziko-poetski kanon u koji se ne smije dirati. Vuk, koji je jo od ranoga etinjstva znao zapaen broj usmenih pjesama, kao sin ratarsko-stoarske porodice koja se ispod legendarnoga Durmitora nedavno doselila u bosansko Podrinje, bio je u prirodnoj prilici da poneto ispravi, prema svome sluhu, u tekstu pjesme koju zapisuje. A da je nekih puta bio i primoran da se umijea svojim intervencijama u pjesmu koju zapisuje najrjeitije govori sljedei podatak.
320
Vuk Karadi je u Kragujevcu 1822. godine zapisao od Starca Milije rukovet epskih pjesama koje znae nenadmani vrh knjievne umjetnosti na crnogorskome jeziku. Vuk je zamolio kneza Miloa da mu se iz Poeke nahije dobavi taj stari prebjegalac iz Crne Gore, to mu je gospodar Srbije upriliio. Ali kad je Vuk srio Miliju, radost mu se u brigu prometnula. Milija je bio starac s dubokim oiljcima na glavi to ih je dobio u nekakvu sukobu s lokalnim divanijama iz osmanske vlasti u Kolainu. Poslije toga sukoba Milija je naputio svoju kuu i postojbinu, pa onako izranavljen prebjegao u Srbiju. Bez rakije Milija nije htio da pjeva uz gusle. Pripijajui ljivovicu esto dok pjeva esto je gubio pravac kojim je krenuo da pjesmu saopti. Vuk doslovno veli da mu nije bilo ostalo nita drugo no da mu Milija svaku pjesmu pjeva po nekoliko puta. Pjevao mu je sve dotle dok zapisiva pozna kad se to preskoi. A kad je neku Milijinu pjesmu zapisao, onda mu je Starac opet morao pjevati. Milija uz gusle pjevao, a Vuk gledao u rukopis da vidi je li sve dobro napisano. Sve te injenice Vuk je saoptio u predgovoru IV knji ge Srpskih narodnih pjesama koju je objavio u Beu 1833. godine. Prema tome, takav nain zapisivanja pjesama od velikoga stvaraoca koji je ugrentao u starost i utonuo u pie pretposta vlja normalan zakljuak da se Vuk-zapisiva morao mijeati, ne u nervni sistem velianstvenih pijesama koje Milija saoptava, nego u leksiki fond pjesama i poredak pojedinih stihova. Kao to je poznato, u graanskoj konstelaciji ivota nijesu rijetki veliki umjetnici koji se boemski ponaaju. A pa, isto tako u toku usmenog knjievnog stvaralatva bilo je pjesnika-pjevaa koji su se, uslovno kazano, boemski ponaali, odnosno iskakali su iz uobiajenih normi ivljenja stanovnitva iz kojega su ponikli. Dakle, Vuku je od takvih stvaralaca, pjesnika-pjevaa, bilo najtee zapisivati pjesme koje oni uz zvuke gusala izvode. Najbriljantniji pjesnici-pjevai od kojih je Vuk zapisivao pjesme, epske deseterake pjesme, bili su sa dananjih prostora
321
Novak Kilibarda
Crne Gore. Spomenimo, pored Starca Milije, jo ovu nekolicinu. To su: hajduk Tean Podrugovi iz Golije, hajduk Stojan Lomovi odnekle od Durmitora, Starac Rako, prebjegalac iz kolainskoga kraja u Srbiju. Svi su se oni bili udaljili od svakodnevnoga rajetinsko-seljakog ponaanja, uslovno kazano, svaki se boemski ponaao! Tean je bio seoski kiridija, pa poto je ubio nekakvoga islamskog napasnika koji mu je na sestru nasrnuo, odmetnuo se gori u hajduke. Stojan Lomovi odmetnuo se u hajduke poto je ubio neku staru enu koju je smatrao vjeticom to mu je dijete iela. Ne znamo to je motivisalo Starca Raka da prebjee iz Kolaina u Srbiju. U pomenutome Vukovu predgovoru za etvrtu knjigu epskih pjesama Vuk napominje da mu je zamaan broj pjesama poslao crnogorski vladika Petar II. Vuk veli da je zamolio Njegoa da dobavlja guslare na Cetinje da bi se tu od njih zapisivale pjesme. Tako je Njego dobavio iz Pipera Todora Ikova od koga je zapisan veliki broj pjesama. Ovi, u ovom mom usmenom izlaganju, nabacani podaci upuuju na potrebu da se estetskim kriterijumom uprilii izbor pjesama iz opusa velikih crnogorskih pjesnika-pjevaa od kojih je Vuk Karadi pribavio i objavio pijesme. A onda, tako estetski izabrane pjesme, koje su prvenstveno namijenjene za kolsku lektirsku upotrebu, treba leksiki srediti. A to znai da sve rijei koje odskau od konteksta date pijesme, odnosno od govora oblasti u kojoj je dati pjesnik-pjeva nauio maternji jezik kojim e kasnije pjesme saoptavati, odnosno spjevavati, odnosno davati usmenoj pjesmi koju je uo umjetniko uoblienje, treba naglasiti kao umetke sa strane u dati tekst. Ne kaem da treba te rijei udaljiti i drugim ih rijeima zamijeniti, nego treba samo naglasiti da one odskau od jezikoga konteksta date pjesme. Napominjem da postoje studije iz oblasti nauke o jeziku u kojima je obraena govorna priroda oblasti iz kojih potiu pjesnici-pjevai koje sam spomenuo. Prema tome, u umjetniku cjelovitost pjesama koje
322
je Vuk Karadi upriliio za tampu, i ijom je knjievnom ljepotom zadivio intelektualnu elitu Evrope, ne treba dirati, ali treba ukazati na rijei u tim pjesmama koje odskau od leksikoga fonda datoga pjesnika-pjevaa, odnosno od prirode govornoga podruja iz kojega potie dati saoptava pjesme. Zabiljeio sam na jednoj listici nekoliko rijei koje sam primijetio u pjesmama navedenih pjesnika-pjevaa iz Crne Gore. Evo proitau ih. U pjesmama Starca Milije sretamo rijei: netko, otide, snaha, prifatiti, pohodi, hiljada, bila (to znai bijela), sjetovati, sjesti, pobjei. Rekosmo, Starac Milija je iz kolainskoga kraja, vjerovatno iz Rovaca. U pjesmama Teana Podrugovia sretaju se ove rijei: besjediti, pjano, vjeati, tko, promjena, mejdan, posjediti, nisi (to znai nijesi), presjei, otsjei. Napomenuh, Tean je iz Gornjih Kazanaca iz Golije. U pjesmama Starca Raka sretaju se ove rijei: intovi, hariti, sjutra, nevjesta. U pjesmama Todora Ikova iz Pipera stoje ovakvi oblici rijei: paunovah, ardakovah, pavunicah, hajduci. Dakle, dalo bi se zakljuiti da je Todor Ikov s Njegua a ne iz Pipera! I zakljuak na kraju ovoga kratkog usmenog izlaganja. Adekvatni strunjaci treba da antologijski izbor crnogorskih usmenih pjesama, koji ine sam vrh crnogorske knjievnosti, izbor koji je namijenjen za kolsku upotrebu, prilagode Pravopisu crnogorskoga jezika iza kojega stoji Ustav Crne Gore. A prije toga prilagoavanja Pravopisu, treba ukazati na rijei koje su tokom prepisivanja i objavljivanja date pjesme ule sa strane, a koje se ne uklapaju u jeziki kontekst pjesnikoga ostvarenja datoga pjesnika-pjevaa, odnosno u govorni milje iz kojega je on ponikao. Na primjer, otkud ikavizmi u leksici nepismenoga ovjeka iz Rovaca? Otkud u piperskome govoru oblici rijei koji su opstajali na Njeguima? A ve da ne govorim o glasovima i koji i danas opstaju punim ivotom na terenima s kojih potiu pomenuti pjesnici-pjevai, a nema ih u pjesmama usmenih knjievnih stvaralaca s tih terena.
323
Novak Kilibarda
Hod jedne pjesme, od guslara koji ju je zapisivau saoptio do formiranja njezina tampanoga oblika u jednome Lajpcigu ili Beu, podrazumijevao je mogunost da su i zapisivai i slovoslagai, vie nenamjerno no namjerno, unosili u organizam pjesme detalje koje nije pjesnik-pjeva izgovorio.
324
PJESNICI-PJEVAI Starac Milija O Starcu Miliji zna se samo ono to je Vuk Karadi rekao o njemu u predgovoru za etvrtu knjigu lajpcikoga izdanja Srpskih narodnih pjesama. Milija je roen u kolainskome kraju Crne Gore, pretpostavlja se u Rovcima. Poslije nekakvoga obrauna s lokalnim silnicima turske vlasti, pobjegao je u Srbiju i ivio u Poekoj nahiji. Vuk Karadi bio je uo za njega kao znalca usmenih pjesama, posebno enidbe Maksima Crnojevia i Strahinjia Bana, pa doavi u Kragujevac 1820. godine, umolio je knjaza Miloa Obrenovia da mu se taj pjesnik-pjeva dobavi u tadanju srpsku prijestonicu. Dvorjani knjaza Miloa dobavili su Miliju, ali tek 1822. godine, kad se Vuk ponovo obreo u Kragujevcu. Tokom petnaestak dana Vuk e od Milije zapisati etiri pjesme, a petu e naknadno od njega dobaviti. Po Vukovu dokazu Milija je znao jo mlogo pjesama, a evo zato se zapisivau nije dalo da ih sve pobiljei. Kad se Vuk sastao sa Starcem Milijom na dvoru knjaza Miloa, sakupljau narodnih pjesama radost se okrenula na novu tegobu i muku. Ne samo to Milija, kao i ostali gotovo svi pjevai (koji su samo pjevali) nije znao kazivati pjesme redom, do samo pjevati, nego Starac Milija nije bez rakije htio da pjeva uz gusle. A kako malo srkne rakije, veli Vuk, Milija se koje od starosti koje od rana (jer mu je sva glava bila isjeena tukui se s nekim Turcima iz Kolaina), tako zbuni da nije znao svagda redom ni pjevati.
325
Novak Kilibarda
Onda Vuku nije ostalo nita drugo do da podstie rakij ski raspoloena guslara da mu svaku pjesmu pjeva po nekoliko puta. Tako je zapisiva mogao poznati kad Milija neto preskoi tokom kazivanja date pjesme. Onda je Miliju molio Vuk da mu pjeva polako rasteui rijei, te je Starac tako pjevao, a zapisiva je hvatao stihove to je bre mogao. Onda Vuk ovako zakljuuje opis svakoga zapisivanja pjesama od Starca Milije: A kad sam koju pjesmu tako napisao, onda mi je on opet morao pjevati, a ja sam gledao u moj rukopis da vidim je li sve dobro napisano. Vuk navodi i jedan interesantan detalj o Milijinu pije nju rakije. Starac nije imao obiaj da pije rakiju iz onoga suda u kome mu se pie donosi, nego on ponuenu rakiju saspe u uturu koju je u jandiku nosio, pa poslije pjevajui pripija svaki as pomalo. Ko se god desi kod njega on mu nazdravi, ne pruajui je nikome. Kad bi ga ko onda zapitao kakva je rakija, on je imao obiaj, stresavi se i namrgodivi se, odgovoriti: Zla, sinko, i grdna, ne more gra biti, ne dao ti je bog piti. Poslije takvoga vukovsko-milijinskog natezanja tokom petnaestak dana Miliji se ve bilo dosadilo one besposlenu sjeeti. Uz to su ga dvorski besposljenjaci nagovarali da ostavi Vuka kojemu je samo do pjesama i do besposlica kojekakvih stalo. I tako ga podgovore jedno jutro, te on primivi od knja za Miloa pristojni poklon za dojakonju dangubu, otide iz Kragujevca, ne javivi se Vuku. Kad je proavi godina, Vuk opet doao u Kragujevac i pitao za Starca Miliju, kazali su mu da je umro. Ne zna se je li od Milije ostalo potomstva. A ne zna mu se ni groba ni mramora. I ova Vukova napomena pribliava nam linost Starca Milije, jednoga od najveih pjesnika koji su stvarali na jeziku kojim govore Crnogorci, Srbi, Hrvati i Bonjaci alijas Muslimani. Vuk veli: Kako Starac Milija tako i drugi ekoji pjevai molili su me u ovakvim dogaajima da im proitam pjesmu, i
326
koliko su se radovali, sluajui je onako kao to je oni znadu, toliko su se udili kako sam ja sve tako mogao napisati. Tean Podrugovi Vuk Karadi je o Teanu Podrugoviu davao podatke dva puta: u predgovoru prve knjige Srpskih narodnih pjesama (Lajpcig, 1824) i u predgovoru etvrte knjige iste zbirke (Be 1833). Tean je roen u selu Gornji Kazanci, to je teritorija dananje optine Niki. Ocu mu je bilo ime Gavrilo, a Teana su prozvali Podrugovi zato to je bio visok koliko jedan ovjek i pola drugoga. Kad se zamomio, Tean je bio kiridija, saobraajui s natovarenim konjem na relaciji Kazanci Konavli. Sa svoga seoskoga imanja prodavao je stone proizvode, a iz Konavala gonio je vino i rakiju. I poneku pomorandu koja se od jestivoga voa s primorja pretvarala u darje i uzdarje u snjegopadnim Kazancima. Poto je u jednome sukobu s nekakvom lokalnom turskom divanijom, koja mu je nasrnula na ast sestre, ubio napasnika, otiao je jedinim putem koji mu je obezbjeivao ivot. A to je gori u hajduke! A tokom Prvoga srpskog ustanka Tean je naputio planinske peine po Bosni i Hercegovini i drumska pljenidbena saekalita svatova i trgovaca, pa preao u ustaniku Srbiju. Nije ga tamo odvela nikakva ideoloko-politika smjernica, no ovjekova potreba da obitava u ljudskome drutvu. Kad su Karaorevu ustaniku Srbiju opet preplavili turski tabori, Tean je pobjegao u Srijem zemlju ravnu. Vuk Karadi ga je naao 1815. godine u Sremskim Karlovcima kao ljuta siromaha. Dvometraki hajduki dugajlija ekao je trsku po vonjavim ritovima oko Dunava, donosio je, kako Vuk kae, na leima u varo karlovaku i od takve prodaje se hranio. Nije teko zamisliti kako je sremsko-karlovaka gospoda gledala na toga dobjegaoca koji je s mokrim snopljem trske okapao na karlovakim raskrima.
327
Novak Kilibarda
Kad je douo Vuk da Tean zna dosta pjesama, davao mu je na dan koliko da moe ivjeti i prepisivao od njega pjesme. A onda je Karadi poveo Podrugovia u manastir iatovac, e je Vuk imao kod arhimadrita Lukijana Muickog gospodarski kvartir i svaku drugu zgodu i potrebu, pa je u takvoj atmosferi zapisiva nastavio da hvata u pero pjesme iz recitative bivega hajduka. Tean je lijepo znao udarati u gusle, ali pjesme nije kazivao guslajui, no ih je samo kazivao, kako Vuk naglaava. Evo kako Teana, saoptavaa usmenih pjesama, Vuk opisuje: Kad sam ja od njega pjesme prepisivao, ne znam je li bio to stariji od etrdeset godina. Bio je pametan i, kao ajduk, poten ovjek. Vrlo je rado kojeta veselo i aljivo pripovijedao, ali se pri tome nigda nije smijao, nego je sve bio kao malo namrten. On je znao jo najmanje sto junaki pjesama, sve ovaki kao to su ove koje sam od njega prepisao, a osobito od kojekakvi primorski i bosanski i ercegovaki ajduka i etobaa. Nikoga ja do sada nijesam naao da onako pjesme zna kao to je on znao. Njegova je svaka pjesma bila dobra, jer je on (osobito kako nije pjevao nego samo kazivao) pjesme razumijevao i osjeao, i mislio je ta govori. Onda Vuk daje ovu napomenu: I sad imam na jednoj artiji napisano rukom moga bratueda, pokojnoga Obrada Tomia, koji je Podrugovia jo otprije poznavao i sa mnom ga u Karlovcima upoznao, da Podrugovi zna petnaest pjesama od samog Mijata arambae. Vuk ovako zakljuuje svoje vienje pjesnika Teana Podrugovia: Tako ja mislim da kakav Podrugovi danas uje najgoru pjesmu, on bi je poslije nekoliko dana kazao onako lijepo po redu kao to su i ostale njegove pjesme, ili je ne bi nikako ni upamtio, nego bi kazao da je to budalatina koja nije za pamenje ni za kazivanje. Vuku se nije dalo da od Teana Podrugovia zapie sve pjesme koje je taj, po miljenju Vukovu, nenadmani kaziva, znao. Kad se ispred Veskrsenija 1815. godine podigne Drugi
328
srpski ustanak, Teanu, pristojno opskrbljenome u bogatome manastiru iatovcu, kao da ue sto iljaka pod kou. Hajduka je Vuk jedva zadrao u iatovcu jo nekoliko dana da od njega zapisuje pjesme. A onda je Tean preko Mitrovice otiao u Srbiju da se ponovo bije s Turcima. Poslije prelaska u Srbiju 1815. godine Tean one nije dugo ostao zato to se knez Milo ustaniki primirio, pa je hajduk ostao bez zajednikoga kazana pobunjenika. Onda je Tean otiao onamo odakle je u Srbiju i doao, u Bosnu po kojoj je poeo hajdukovati. I prije i tada Podrugovi se odlikovao junatvom i skromnou, pa nikad nije pristao da bude hajdukoj eti harambaa. A kad su mu godine ve oteale hajdukovanje, Tean se povratio svome prvobitnome zanimanju kiridiluku. Po kazivanju Vukovu, Podrugovi u Bosni sastavi nekoliko konja i namljesti se nee u Nahiji Srebrenikoj da ivi kao kiridija. Ali, uskoro potom isprebijaju ga nekakvi Turci, pa umre od uboja. Teanovu biografiju znatno je dopunio Vladan Nedi u svojoj studiji Tean Podrugovi (Vukovi pevai, Novi Sad 1981). Na osnovu podataka koje je pribavio, Nedi kae da je Tean po dolasku, odnosno povratku, u Bosnu dopro ak u Bosansku Krajinu i one se neko vrijeme zadrao. Ali poto je u nekakvome sukobu hajduki eliminisao bega Omerovia, otiao je hajduk opet u goru zelenu da presrijee Turke i trgovce. Ali u nekakvome novom obraunu Tean bude ranjen, pa tako ljuto iskrvavljen pobjegne u planinu. A onda se s dvije teke rane povratio iz planine u jedno pravoslavno selo e je poslije nekoliko dana umro. To je bilo 1820. godine, ne zna se ni njemu groba ni mramora. Radosav Medenica u knjizi Naa narodna epika i njeni tvorci (Cetinje, 1975) s pravom konstatuje: Metod Teanova pesnikovanja ima nesumnjivo i svoj posebni znaaj u pogledu karaktera i stila njegovih pesama, odnosno njegova lina udela u stilizovanju odnosno reprodukovanju njegovu. Kad se jo ima
329
Novak Kilibarda
na umu da je Vuk kod Teana otkrio, pored ostalih, i itav majdan pesama o Marku Kraljeviu, i da mu je on oiveo, bezmalo, takorei celokupnog Marka, onda moemo jo bolje da razumemo i Vukovo oduevljenje Teanom kao znalcem i kazivaem pesama. Vuk Karadi je od Teana Podrugovia zapisao dvadeset i etiri pjesme i svaku objavio u lajpcikome izdanju zbirke Srpske narodne pjesme. Teanu Gavriloviu Podrugoviu po svoj prilici prezime je bilo Papovi. Stojan Lomovi Stojan Lomovi, poznatiji mnogo po nazivu Stojan Haj duk, roen je i sazrio nee u durmitorskoj oblasti Crne Gore. Ne zna se ni koje godine, ni u kome selu. Kako bi rekao Radosav Medenica, Lomovi je iz zone najrazliitije patrijarhalne kulture i usmene epike kao najpregnantnijega izraza njezina. Visina snjenoga Durmitora, imena jezera Crno i Vraje, krilati konji iz tih voda izlijeu, i Tara valovita koja ne da na se brodu ni upriji, istorijsko-mitska je atmosfera iz koje je izronio hajduk Stojan Lomovi. Stojan Lomovi obreo se u Srbiji tokom Prvoga srpskog ustanka. Vuk Karadi je Stojana zatekao 1820. godine u Brusni ci kod njijovog sijateljstva gospodara Jovana Obrenovia, e je bio zatvoren to je doavi iz ajduka, ubio nekakvu babu za koju je mislio da je, kao vjetica dijete izjela. Tada je Karadi od njega zapisao tri pjesme koje e objaviti u lajpcikoj zbirci, i jo nekoliko tekstova koji e kasnije biti objavljeni. Kad se Vuk kasnije interesovao za Stojana, reeno mu je da se opet poajduio i utekao u Ercegovinu. Radosav Medenica se opravdano udi to Vuk Karadi nije saoptio vie detalja o Stojanu Hajduku od koga je, pored ostalih pjesama, zapisao i enidbu kralja Vukaina koja spada stvarno u prave bisere nae
330
knjievnosti. A jo je zaudnije to genijalni Vuk nije doveo u vezu jako izraen mizoginski motiv, to je ostvaren u liku Vidosave, ljube Momilove, u Lomovievoj pjesmi, s postupkom uobliitelja te pjesme koji je jednu enu liio ivota. Vladan Nedi je pribavio podatke koji nam pribliavaju Stojanovu biografiju. Jedno pismo Miloa Obrenovia iz 1833. godine kazuje kako je Knjaz javljao buljubai Lazaru Limljaninu na Mokroj Gori da e s turske strane uskoro doi Stojan Lomovi, ajduk i stareina koga treba lijepo predusresti i ne ispitivati ga nita. Pa nastavlja: On ako ima odgovarati za djela prije poinjena, to vae nije nego moje i Narodnog suda, a ni vi ni ko drugi da ga nemate nita pitati za ono to je bilo. Onda nareuje knjaz Milo buljubai Gavriloviu da Stojana Lomovia s pouzdanijem ovjekom to prije otprati u Kragujevac. Kontekst toga nareenja pokazuje da je bila u pitanju neka povjerljiva misija, radi koje se prelo preko Stojanovih hajdukih postupaka. Reeno pismo Miloa Obrenovia otkriva prezime Stojana Hajduka Lomovi, koje Vuk nije spomenuo. Starac Rako O Starcu Raku zna se samo ono to je Vuk Karadi napomenuo u predgovoru etvrte knjige Srpskih narodnih pjesama (Be 1833). Rako je bio iz Kolaina, pa je jo u poetku srpske bune na daije dobjeao u Srbiju i namjestio se u Nahiji Jagodinskoj, u selu Sabanti. Vuk je od Starca Raka zabiljeio jedanaest pjesama. Kako naglaava Radosav Medenica, u knjizi Naa narodna epika i njeni tvorci (Cetinje 1975), veoma iznenauje injenica to Vuk Karadi o tako znatnome pjesniku nije dao nikakve blie podatke. Ni o njegovu ivotu, ni o njegovoj prepoznatljivosti meu usmenim pjesnicima-pjevaima. Posebno je znaajno to to se
331
Novak Kilibarda
Vuk nije ponio za svojim vrlo znaajnim prijateljem, i velikim knjievnim autoritetom, Jakobom Grimom koji je Rakovu pjesmu Zidanje Skadra smatrao najljepom pjesmom u Vukovu zborniku. Za bar relativno pribliavanje linosti Starca Raka uputna je ova izjava Radosava Medenice. Naime, Medenica veli da Rako spada u onu plejadu velikih pjevaa koji su, poneeni oslobodilakim zanosom Karaoreva ustanka, prebegli u Srbiju da svoje fizike i duhovne snage uloe u temelje nove otadbine koja je vaskrsavala u slobodi. I pored ugodne romantiarske izjave cijenjenoga znalca usmene knjievnosti Radosava Medenice, treba naglasiti loginu injenicu da je teko zamisliti ovjeka durmitorskoga kraja koji sa svoga sreenoga imanja i iz porodine atmosfere rodne kue, odlazi slobodarskom trasom u ustaniku Srbiju. Kako su to pokazali Filip Vinji svojom pjesmom Poetak bune protiv dahija i Vuk Karadi, koji je taj naslov dao pjesmi, ustanici s Karaorem na elu nijesu krenuli na cara u Stambolu i njegov devlet, nego na janiarske glavare, odmetnike od turske vlasti koji su 1801. godine, ubivi vezira Hadi-Mustafu u Beogradu, zavladali Beogradskim paalukom ne prezajui od najbrutalnijih zloina. Karaorev ustanak na dahije inicirala je zvanina turska vlast pomaui ustanike novcem i orujem. Prema tome, vjerovatnija je pretpostavka da je neka lina nevolja odvela Raka iz Kolaina u Srbiju, kao to su ivotne neprilike opredijelile istom trasom Starca Milicu, Stojana Hajduka i Teana Podrugvia. I pored romantiarskoga pogleda na Rakov odlazak u Srbiju, vrlo je osmiljena ova Medeniina izjava: Starac Rako je predstavnik one mirne, realistikom tenjom i uvjerljivou nastrojene epike koja nastoji da bude objektivna i prema neprijatelju.
332
Todor Ikov Piper Godine 1835. Petar II Petrovi Njego pie, iz manastira Maine, Vuku Karadiu, u Be, da je na Cetinje pribavio guslara Todora Ikova iz Pipera koji znade 120 pjesanah dosta dobrijeh. Onda Vladika Rade sugerira svome prijatelju Vuku da bi bilo dobro ako bi se prepisane pjesme od Todora tampale u Beu. Veli Njego da bi to tampanje bilo za udivljenje ljudima kako jedan prosti ovjek moe upamtiti toliko pjesama u svoju prostu glavu. Naalost, to to je Njego rekao Vuku sve je to se zna o pjesniku-pjevau iz Pipera Todoru Ikovu. Ne znamo mu ni prezime ni selo iz kojega je ponikao. Vuk nije smatrao vrijednim poslom da o Todoru Ikovu pribavi najosnovnije podatke, nego on jednostavno saoptava da su te i te pjesme zabiljeene od nekog Todora Ikova iz Pipera. Vuk je ve bio postigao slavu svojim zbirkama, odnosno vrhunskom knjievnom umjetnou ne maloga broja pjesama iz te zbirke, pa nije imao potrebe da promovie ni sebe ni usmenu poeziju, koju sakuplja i objavljuje, biografskim podacima o ovjeku koji je u svoju prostu glavu smjestio stotinu i dvadeset epskih pjesama. Inae, Vuk je cijenio Todorove pjesme to pokazuje injenica da je zapaen broj njegovih tekstova uveo u zbirku Srpske narodne pjesme. Za Todorovu pjesmu ovjek-paa i Mihat obanin Ljubomir Zukovi, u svojoj knjizi Vukovi pevai iz Crne Gore (Beograd, 1988) kae: Ovoj pesmi sigurno pripadaju zasluge to je u Vukovoj tampanoj zbirci epskih narodnih pesama ostala istaknuta jedna znaajna odlika naeg epskog pesnitva: sposobnost da se ljudi i ivot sagledaju i prikau kompleksnije, da se u tom prikazu preskoe verske i nacionalne barijere u traganju za ljudskim i plemenitim u ivotu. Bilo bi interesantno znati ko je Njegou preporuio Todora Ikova da mu doe na Cetinje e bi se od njega junake pjesme
333
Novak Kilibarda
prepisivale. Vladika Rade cijenio je Pipere koji su vodili este borbe protiv Turaka, naroito spukih, podgorikih i nikikih, ali se znao i krvavo obraunati s piperskim plemenicima koji su se opredjeljivali za Skadar a ne za Cetinje. uro Milutinov Kovaevi uro, ijemu prezimenu Milutinovi Vuk Karadi dodaje odrednicu Crnogorac, upravo je prezimenom Kovaevi, a roen je i odrastao u Grahovskome plemenu. Izgleda da je roen 1770, a umro je u Beogradu 1844. godine. Ve kao sedamnaestogodinjak uro je ostao slijep poslije nailaska velikih boginja. U kratkoj biljeci o uru, koji je oprezimljen kao Milutinovi, Vuk naglaava da je slijepi uro negdje oko 1809. godine donio Karaoru pismo od crnogorskoga vladike Petra I, pa potom i zaostao u Srbiji. Kako kae Ljubomir Zukovi, izvesno je, u svakom sluaju, da priu o slepom pismonoi izmeu Cetinja i pobunjene Srbije Karadi nije izmislio. A ostalo je da se pria u narodu kako je urov tap prerezan po sredini, onda u njemu izdubljena upljina da se u nju smjesti Vladiino pismo Vodu. Onda su dva dijela bijeloga tapa vjeto slijepljena da bi s njime slijepac proao carske drumove od Cetinja do Topole. Interesantna je injenica koju Vuk istie da je slijepi uro Milutinovi Crnogorac za Karaorijina vremena polazio u Beogradu Veliku kolu. Veli i da je sila puta znao lekciju bolje nego ijedan od aka. A da se uro bio opismenio prije osljepljenja potvruje Vukovo saoptenje u Srpskome rjeniku da su se u Veliku kolu u Beogradu tada primala samo momad koja su ve znala itati i pomalo pisati. Poslije prestanka Karaoreva ustanka uro Milutinovi je prebjegao u Besarabiju, a onda se 1817. godine vratio u Miloevu Srbiju. Od tada je uro stalno bio u dvorskoj milosti knjaza Miloa
334
Obrenovia. I, kako Vuk napominje, uro je postao najbolji skupitelj prenumeranata na sve knjige koje su se tada tampale na naem jeziku. Kad je Vuk odustao od namjere da knjigu Crna Gora i Crnogorci, koju je bio objavio na njemakome jeziku, izda na svome jeziku, i to u trenutku kad je imao zapaen broj pretplatnika i pribavljeni novac za tamparske trokove, slijepi prenumerant uro se rasrdio i poruio Vuku da se ne skita kojekuda, ve da edi na jednome mjestu i ispunjava ono to javno obea. Koliko je prenumerant uro bio cijenjen pokazuje odluka izdavaa knjige Kazivanje starih Trebjeana, koju su pripremili Dimitrije Tirol i Ivan Dragievi, da je posvete blagorodnomu gospodinu Georgiju Milutinoviu Crnogorcu. Knjiga je s tom posvetom objavljena u Beogradu 1842. godine. uro Milutinovi, odnosno Kovaevi, nije bio samo naj bolji sakuplja pretplatnika za knjige, nego i prvi torbar-knjigoprodavac u Beogradu.
335
LITERATURA Zbirke, antologije, izbori Banjevi, Branko. Polje jadikovo, Titograd, 1971. Bai, Husein. Usmena lirika Bonjaka iz Crne Gore i Srbije, Podgorica, 2002. Bai, Husein. Usmena epika Bonjaka iz Crne Gore i Srbije, Podgorica, 2002. Beirovi, Radovan. Pjesme borbe, ropstva i slobode, Niki, 1984. Bogii, Valtazar. Narodne pjesme iz starijih, najvie primorskih zapisa, Beograd, 1876. Bugartice, priredio Vladan Nedi, Beograd, 1969. Bugartice, priredio Novak Kilibarda, Beograd, 1979. Djela Andrije Kaia-Mioia, priredio Tomo Mati, Zagreb, 1964. olakovi, Zlatan. Epika Avda Meedovia, I i II, Podgorica, 2007. ubeli, Tvrtko. Lirske narodne pjesme, Zagreb, 1956. Dakovi, Vukoman. Antologija narodnih tubalica, Beograd, 1962. onovi, Pavle. Dim u dim, Podgorica, 1996. uranovi, Boo. Vuk i Crna Gora, Niki, 1987. urikovi-Dragovi, orije. Crnogorske junake pjesme, Cetinje, 1910. uri, Vojislav. Antologija narodnih junakih pesama, Beograd, 1983. uri, Vojislav. Antologija narodne poezije, Beograd, 1960. Erlangenski rukopis, priredio Gerhard Gezeman, Beograd, 1925.
337
Novak Kilibarda
Herman, Kosta. Narodne pjesme Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini, I i II, Sarajevo, 18881889. Homer, Ilijada i Odiseja, Novi Sad, 1963. Jovanovi, Vojislav. Srpske narodne pripovijetke, Beograd, 1932. Karadi, St. Vuk. Srpske narodne pripovijetke, Be, 1853. Karadi, St. Vuk. Srpske narodne pjesme, IIX, Beograd, 18911902. Karadi, St. Vuk. Srpske narodne pripovijetke, Beograd, 1937. Karadi, St. Vuk. Srpske narodne poslovice, Cetinje, 1836. Karadi ,St. Vuk. Srpski rjenik, Beograd, 1966. Kazivanje starih Trebjeana, priredio Branko Pavievi, Niki, 1973. Koprivica, Andrija. Takvi su bili, Cetinje, 1966. Latkovi, Vido i aenovi, Jovan. Epska narodna poezija Crne Gore, Titograd, 1964. Lipovac, Nikola. Crnogorske prie i anegdote, Beograd, 1998. Luburi, Andrija. Rukopisna zbirka narodnih pjesama, Arhiv Srbije, Beograd. Martinovi, S. Niko. Evanelje po narodu, Titograd, 1969. Medenica, Radosav. Crnogorske anegdote, Titograd, 1967. Mekuli, Esad. Albanske narodne balade, Pritina, 1976. Milutinovi, Sarajlija Simo. Pjevanija crnogorska i hercegovaka, Lajpcig, 1837. Miljanov, Marko. Primjeri ojstva i junatva, Titograd, 1964. Narodne pesme u zapisima XVXVII veka, priredio Miroslav Panti, Beograd, 1964. Nedi, Vladan. Antologija jugoslovenske narodne lirike, Beograd, 1962.
338
Nikevi, P. Vojislav. Crnogorske bugartice, Titograd, 1979. Pavievi, Miun. enske narodne pjesme iz Crne Gore, Beograd, 1938. Petrovi, Mirko. Junaki spomenik, Cetinje, 1864. Petrovi, Petar II Njego. Ogledalo srpsko, Beograd, 1846. Popa, Vasko. Od zlata jabuka, rukovet narodnih umotvorina, Beograd, 1979. Popovi, I. Stefan. Crnogorske gusle, Beograd, 1858. Poslovice, priredio Novak Kilibarda, Beograd, 1978. Radojevi, Radoje. Vilina gora, Titograd, 1971. Radojevi, Radoje. Vatra samotvora, Titograd, 1976. Radojevi, Radoje. Kad je sve zborilo, Titograd, 1979. Radievi, Filip. Gusle crnogorske, Beograd, 1872. Slovo o polku Igorovu, Beograd, 1979. Softi, Aia. Zbornik bonjakih usmenih predanja, Sarajevo, 2005. aranovi, BrankoBanjo. Novije crnogorske narodne pjesme, Titograd, 1964. auli, Jelena. Lirska narodna poezija Crne Gore, Titograd, 1965. auli, Novica. Srpske narodne tubalice, Beograd, 1929. obaji, Maksim. Osveta kosovska, Beograd, 1879. Uhlik, Rade. Ciganska poezija, Beograd, 1982. Vasiljevi, A. Miodrag. Narodne melodije iz Crne Gore, Beograd, 1965. Vrevi, Vuk. Srpske narodne pripovijetke, Beograd, 1868. Zogovi, Radovan. Crnogorske epske pjesme, Titograd, 1970.
339
Novak Kilibarda
Studije, rasprave, asopisi Ajdai, Dejan. Predstave o hrianskom paklu u naro dnim pesmama balkanskih Slovena, Prilozi prouavanju folklora balkanskih Slovena, Beograd, 2004. Andrijaevi, M. ivko i Rastoder, erbo. Istorija Crne Gore, Podgorica, 2006. Banaevi, Nikola. Pjesme o najstarijoj crnogorskoj istoriji u Pjevaniji Sima Milutinovia, Zbornik radova za prouavanje knjievnosti, I, Beograd, 1951. Banaevi, Nikola. Pjesnika legenda o Badnjem veeru, Prilozi za knjievnost, jezik, istoriju i folklor, knj. XIII, sv. 12, Beograd, 1957. Banaevi, Nikola. Ljetopis popa Dukljanina i narodna predanja, Beograd, 1971. Banaevi, Nikola. Ranija i novija nauka i Vukovi pogledi na narodnu epiku, Prilozi za knjievnost, jezik i folklor, 12, Beograd, 1971. Blagojevi, Obren. Piva, Beograd, 1971. Bokovi-Stuli, Maja. Usmena knjievnost nekad i sad, Beograd, 1983. Bokovi, Radosav. Odabrani lanci i rasprave, Titograd, 1978. Bokovi, Risto. Istorijske prie iz povjesnice Bjelopavlia, Niki, 1902. Boovi, Rade. Arapi u usmenoj narodnoj pesmi na srpskohrvatskom jeziku, Beograd, 1977. Brajevi, Milan. Crnom Gorom sa uzlom na kraju rupca, Podgorica, 2007. Brodel, Fernan. Mediteran, I i II, Podgorica, 2001. Budimir, Milan. Sa balkanskih istonika, Beograd, 1969. Buturovi, enana. Usmena epika Bonjaka, Sarajevo, 1995.
340
Buturovi, enana i Munib Maglajli. Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici, II, Sarajevo, 1998. Cerovi, Stojan. Primjeri iz ivota Crnogoraca, I, II, III, Niki, 19291936. Cviji, Jovan. Balkansko poluostrvo, Beograd, 1951. ajkanovi, Veselin. Mit i religija u Srba, Beograd, 1973. olakovi, Zlatan i Rojs-olakovi Marina. Mrtva glava, jezik progovara, Podgorica, 2004. ubeli, Tvrtko. Knjievnost, Zagreb, 1965. orovi Vladimir, Istorija Jugoslavije, Beograd, 1939. Dakovi, Anto. Memoari, Niki, 1965. Dereti, Jovan. Istorija srpske knjievnosti, Beograd, 1983. Dereti, Jovan. Srpska narodna epika, Beograd, 2000. Dobrainovi, Golub. Kotorska pisma Vuka Popovia, Beograd, 1964. Dadi, Petar. Homo balcanicus, homo heroicus, Beograd, 1987. ukanovi, Marija. Kroz tursku narodnu poeziju, Beograd, 1969. uki, Trifun. Pregled knjievnog rada Crne Gore, Cetinje, 1951. uki, Trifun. Pjesme Petra I Petrovia-Njegoa, Cetinje, 1951. uravaj, Petar. Malesija u lirskoj i epskoj narodnoj pjesmi, Podgorica, 2001. urev, Branislav. Uloga crkve u starijoj istoriji srpskog naroda, Sarajevo, 1964. urev, Branislav. Postanak i razvitak brdskih, crnogorskih i hercegovakih plemena, Titograd, 1984. urevi, Martin. Memoari sa Balkana, 18581878, Sarajevo, 1910. uri, Vojislav. Knjievnost starog istoka, Beograd, 1951. uri, Vojislav. Govor poezije, Beograd, 1966.
341
Novak Kilibarda
uri, Vojislav. Tubalica u svetskoj knjievnosti, Beograd, 1940. Erdeljanovi, Jovan. Stara Crna Gora, Beograd, 1926. Evans, Artur. Ilirska pisma, Sarajevo, 1967. Fortis, Alberto. Put po Dalmaciji, Zagreb, 1984. Gezeman, Gerhard. Crnogorski ovjek, Podgorica, 2003. Gezeman, Gerhard. ojstvo i junatvo starih Crnogoraca, Cetinje, 1968. Hauzer, Arnold. Socijalna istorija umetnosti i knjievnosti, I, Beograd, 1962. Herodot. Istorija, Novi Sad, 1966. Huzinga, Johan. Jesen srednjeg vijeka, Zagreb, 1964. Imamovi, Mustafa. Historija Bonjaka, Sarajevo, 1997. Inaldik, Halil. Osmansko Carstvo, Beograd, 1974. Jagi, Vatroslav. Historija knjievnosti naroda hrvatskoga i srpskoga, Zagreb, 1867. Jakobson, Roman. Temelji jezika, Zagreb, 1988. Karadi, St. Vuk. Crna Gora i Boka Kotorska, Beograd, 1923. Kilibarda, Novak. Bogoljub Petranovi kao sakuplja narodnih pesama, Beograd, 1974. Kleut, Marija. Ivan Senjanin u srpskohrvatskim usmenim pesmama, Novi Sad, 1987. Koljevi, Svetozar. Na junaki ep, Beograd, 1974. Koprivica, Branko. Jela Sandaljeva u narodnim pre danjima i pjesmama na podruju BiH, Stare Crne Gore, Zete i Toplice, orovievi susreti, Bilea-Gacko, 2000. Kovijani, Risto i Stjepevi Ilija. Kulturni ivot staroga Kotora (XVXVIII vijeka), Perast, 2003. Kratki opis o Zeti i Crnoj Gori, priredio Boidar ekularac, Podgorica, 1998. Lalevi, S. Miodrag. Epska i lirska narodna poezija Vasojevia, Andrijevica, 2000.
342
Lalevi, S. Miodrag. Legenda i poezija, Narodno stvaralatvo folklor, XVXVII, sv. 5761, Beograd, 19761977. Latkovi, Vido. Narodna knjievnost I, Beograd, 1983. Latkovi, Vido. Petar Petrovi-Njego, Beograd, 1963. Lei, Zdenko. Jezik i knjievno djelo, Sarajevo, 1971. Loma, Alaksandar. Slovenski i indoevropski koreni srpske epike, Beograd, 2002. Lord, B. Albert. The singer of Tales, Harvard university press, SAD, 1964. Ljetopis popa Dukljanina, priredio Slavko Mijukovi, Titograd, 1967. Ljubinkovi, Nenad. Neke metodoloke pogreke Bogiieva izdanja bugartica, Rad XV kongresa Saveza udruenja folklorista Jugoslavije, Jajce, 1968. Ljubinskovi, Nenad. Pjevanija crnogorska i hercegovaka Sime Milutinovia Sarajlije, Beograd, 2000. Maglajli, Munib. Pjesme o Muji Hrnjici, Sarajevo, 1990. Mareti, Tomo. Naa narodna epika, Beograd, 1971. Markovi, M. Momir. Crnogorski rat, Podgorica, 2007. Martinovi, S. Niko. Prednjegoevsko doba, Titograd, 1963. Maticki, Miodrag. Istorija kao predanje, Beograd, 1999. Maticki, Miodrag. Srpskohrvatska graniarska epika, Beograd, 1974. Mati, Svetozar. Novi ogledi o naem narodnom epu, Novi Sad, 1972. Medenica, Radosav. Naa narodna epika i njeni tvorci, Cetinje, 1975. Medenica, Radosav. Banovi Strahinja u krugu varijanata i tema o nevernoj eni i narodnoj epici, Beograd, 1965. Medenica, Radosav. Nekoliko najistaknutijih problema iz nae usmene (narodne) epike, Niki, 1985.
343
Novak Kilibarda
Mihailovi, . Boo. Cetinjski manastir, Cetinje, 1969. Mihailovi, Konstantin. Janiareve uspomene, Beograd, 1989. Miloevi-orevi, Nada i Pei Radmila. Narodna knjievnost, Beograd, 1996. Minjovi, Duica. Avdo Meedovi na raskru reprodu kcije i kreacije, Podgorica, 2002. Mojaevi, Miljan. Jakob Grim i srpska narodna knjievnost, Beograd, 1983. Murko, Matija. Tragom srpsko-hrvatske narodne epike, I i II, Zagreb, 1951. Nakienovi, Sava. Boka, Podgorica, 1997. Nazei, Salko. Iz nae narodne epike, I, Sarajevo, 1959. Narodna knjievnost, priredio Vladan Nedi, Beograd, 1981. Narodne pesme u zapisima XVXVIII veka, priredio Miroslav Panti, Beograd, 1964. Nedi, Vladan. Vukovi pevai, Novi Sad, 1981. Nedi, Vladan. Sima Milutinovi Sarajlija, Beograd, 1959. Nedi, Vladan. O usmenom pesnitvu, Beograd, 1976. Nenadovi, Ljubomir. O Crnogorcima, Beograd, 1923. Nezirovi, Muhamed. Krajika pisma, Sarajevo, 2004. Nikevi, P. Vojislav. Istraga poturica mit ili stvarnost, Podgorica, 2001. Nodilo, Natko. Religija Srba i Hrvata, Rad JAZU, LXXXVII, Zagreb, 1885. Novakovi, Stojan. Srbi i Turci, Beograd, 1990. Novakovi, Stojan. Istorija i tradicija, Beograd, 1990. Orbini, Mavro. Kraljevstvo Slovena, Beograd, 1968. Pani-Surep, Miodrag. Kad su ivi zavideli mrtvima, Beograd, 1963. Panic-Surep, Miodrag. Filip Vinji, Beograd, 1967.
344
Panti, Miroslav. Prepiska Sreka Vulovia i Valtazara Bogiia, Zbornik istorije knjievnosti, 2, Beograd, 1961. Pavievi, Miun. Crnogorsko pravosue i pravno shvatanje u anegdotama, Zagreb, 1933. Pavlovi, Miodrag. Obredno i govorno delo, Beograd, 1987. Petrovi, Nikola I. Djela, Podgorica, 1997. Petrovi, Petar I. Djela, Podgorica, 2001. Petrovi, Petar II Njego. Djela, Podgorica, 2001. Petrovi, Vasilije. Istorija o ernoj Gori, Cetinje, 1985. Pei, Radmila. Vuk Vrevi, Beograd, 1967. Popovi, Miodrag. Vidovdan i asni krst, Beograd, 1975. Popovi, Simo, vojvoda. Memoari, Podgorica, 1995. Prilozi prouavanju narodne poezije, IVIII, Beograd, 19341939. , . . , , 1981. Radojevi, Radoje. Tokovima crnogorske knjievnosti, Titograd, 1979. Radulovi, B. Vukota. Sula Radov u svom vremenu, Podgorica, 2003. Rastoder, erbo i drugi autori. Istorijski leksikon Crne Gore, 1,2,3,4,5, Podgorica, 2006. Rotkovi, Radoslav. Kratka ilustrovana istrija crnogorskog naroda, Podgorica, 2005. Rovinski, A. Pavel. Studije o Crnoj Gori, Podgorica, 2004. Ruvarac, Ilarion. O Cetinjskoj tampariji pre etiri stotine godina, Glas SKA, 40, Beograd, 1893. Samardi, Radovan. Usmena narodna hronika, Novi Sad, 1978. Samardija, Sneana. Likovi vladara u usmenoj epici, Srbistiki prilozi, Beograd, 2005. Savi-Rebac, Anica. Helenski vidici, Beograd, 1966.
345
Novak Kilibarda
Slijepevi, Pero. Sabrani ogledi, I, Beograd, 1956. Stanojevi, Gligor. Crna Gora u doba vladike Danila, Cetinje, 1955. Stanisavljevi, Vukain. Naa narodna knjievnost, Beograd, 1968. Stojanovi, Ljubomir. ivot i rad Vuka St. Karadia, Beograd, 1924. Stojovi, Milorad. Nadmo ljudskosti, Titograd, 1968. Suvajdi, Boko. Ilarion Ruvarac i narodna knjievnost, Beograd, 2007. ekularac, Boidar. Crna Gora u doba Vojislavljevia, Cetinje, 2007. maus, Alojz. Gavran harambaa, Prilozi prouavanju narodne poezije IV, Beograd, 1937. obaji, Simo. Crnogorci, Beograd, 1928. Tomi, Jovan. Crna Gora za Morejskog rata, Beograd, 1937. Vinji, Obrad. Golija i Golijani, Trebinje, 1987. Vujai, Milan. Dvije razure Trebjeana i postanak plemena Uskoka, u Crnoj Gori, Glas SANU, CCLXXX, Beograd, 1971.
346
INDEKS IMENA A Agamemnon 192 Ahilej 18, 123, 127, 128, 133, 135, 161, 192, 316 Ajdai, Dejan 23, 340 Ajkuna 132, 134, 135, 136, 137 Albertina, Tereza 315 Ali-paa 144, 236, 146 Andri, Ivo 37, 99, 162, 242 Andrija 24, 247, 248, 249 Andrijaevi, ivko M. 340 Arapin 32, 205, 258, 310, 312 Atlagi, Hajka 197, 198 Avdi Ljuca 294 B Babi, Jakar 171, 187190 Bajo Pivljanin 144, 167, 233, 234, 235, 237 Bajrovi, Derva 188 Ban Miklo 247 Banaevi, Nikola 9, 206, 340 Bandula, Joksim 305 Banjevi, Branko 337 Bai, Husein 337 Batakovi, Vidak 302 Bei, Marketa 234 Beirovi, Radovan 337 Bjelinski, V. 315 Blagojevi, Obren 340 Bogatirjev, P. 318
347
Novak Kilibarda
Bogii, Valtazar 24, 245, 337, 345 Bogorodica 118, 194 Bolani Dojin 199, 201 Bokovi, Blao 68 Bokovi, Radosav 8, 340 Bokovi, Risto 340 Bokovi-Stuli, Maja 340 Boovi, Rade 340 Brajevi, Milan 340 Brankovi, Vuk 121, 133 Braun, M. 318 Brodel, Fernan 340 Budalina Tale v. Tale od Oraca 175 Budimir, Milan 340 Bursa, Nikoletina 243 Buturovi, enana 133, 340, 341 C Car Duan 176, 178, 207, 293 Cerovi, uro 302 Cerovi, Stojan 341 Crnojevi, Ivo (Ivan) 222, 223, 228, 229 Crnojevi, Maksim 12, 103, 207, 208, 221223, 228230, 316, 325 Cviji, Jovan 341 aenovi, Jovan 338 ajkanovi, Veselin 341 elebija, Evlija 208, 235, 236 engi, Ali-paa irgi, Adnan 2, 9, 364
348
olakovi, Zlatan 241, 337, 341 ubeli, Tvrtko 337, 341 ehaj-paa 120, 181 etko Pejov 68, 173 or Huso 240 orovi, Osman 143, 161 orovi, Vladimir 207, 341 D Dakovi, Akim 68 Dakovi, Anto 15, 140142, 149, 341 Dakovi, Jakov 145 Debelja, Paskoje 244, 249 Delibegovi, Osman 240 Dereti, Jovan 341 Dervi-paa 148, 149 Desimir sluga 47, 50 Dobrainovi, Golub 341 Don Kihot 18, 123 Dragievi, Ivan 335 Drakovi, edomir 3 Drekalovi, Dragoje 306 Dri, Marin 208 D Dadi, Petar 341 Dafer-beg 197, 198 Dakovi, Vukoman 251, 272, 337
349
Novak Kilibarda
akon Stevan 54 emo Branin 205 erzelez, Alija 18, 37, 123, 130137, 309, 311, 312 onovi, Pavle 337 ukanovi, Marija 341 uki, Trifun 10, 341 uranovi, Boo 337 urakovi, Janko 120 uravaj, Petar 341 ure Smederevac 207 urev, Branislav 341 urevi, Martin 341 urikovi-Dragovi, orije 337 uri, Milo N. 123 uri, Vojislav 337, 341, 342 urovi, Mireta 68 E Engels 57 Erdeljanovi, Jovan 342 Esperijus 148 Eumej 129 Euripid 227 Evans, Artur 304, 342 F Fata 242 Fortis, Alberto 315, 342
350
G Gao Rinjanin 306 Gavrilovi, Turo 182, 188 Gezeman, Gerhard 318, 337, 342 Gilgame 18, 120, 164 Gojkovica 47, 48, 50, 51, 52 Gola 141 Goranovi, Cvijeta 255, 256 Goranovi, Mijajlo 146 Gri, Manojlo 147 Grim, Jakob 101, 103, 152, 305, 332, 344 Grujica (Novakovi) 214, 311, 312 Gutenberg 240 H Hadimani, Duro 188 Hadi-Mustafa vezir 332 Hajduk Husein 130, 131, 132 Hauzer, Arnold 342 Hektor 18, 123, 316 Hektorovi, Petar 247 Herder 305 Herman, Kosta 338 Herodot 57, 342 Homer 18, 19, 30, 47, 57, 63, 65, 123, 128130, 136, 137, 161, 164, 166, 190193, 194, 239, 240, 241, 243, 288, 316319, 338 Hrnjica Mujo 343 Huzinga, Johan 342
351
Novak Kilibarda
I Iguman Mojsije Vasojevi 306 Iguman Stefan 17, 213 Imamovi, Mustafa 342 Inaldik, Halil 342 Isakovi, Ilija 241 Isus Hrist 116, 194 Ivan Nikolin 151 J Jagi, Vatroslav 342 Jaglika 306 Jajanin, Vuk 18, 123, 130136 Jakobson, Roman 318, 342 Jakub-paa 130132, 134, 130 Jankovi, Stojan 233, 235 Janjo iz Soluna 207 Jelekovi, Mujo 235 Jevrosima 294 Jovan Bear 184, 197 Jovanovi, Vojislav 338 Jurii, Janko 199 K Kai-Mioi, Andrija 104, 177, 337 Kaluer Teodosije (iz Kosijereva) 149 Karadi, St. Vuk 1217, 24, 25, 38, 41, 67, 71, 101, 106, 142, 144, 145, 147, 149154, 164, 167, 168, 178, 195, 196, 199, 200, 207, 221, 231, 238, 241, 245, 245, 252, 258, 266, 269, 277, 278, 287289, 291, 296,
352
302, 305, 306, 308, 312, 315, 319334, 338, Karaore 214, 327, 332, 334 Kerempuh, Petrica 243 Kesedija, Musa 31, 136, 204, 207, 316 Kilibarda, Novak 727, 337, 339, 342, 363 Kleut, Marija 342 Knez Bogosav 215, 219, 220 Knez Lazar 115120 Knez Rogan 161 Kneevi, Jovan 306 Koljevi, Svetozar 342 Kopitar, Jernej 315 Koprivica, Andrija 338 Koprivica, Branko 342 Koprivica, Vuk 146, 147, 178 Kosori, Stanko 302 Kovaevi, epan 144 Kovijani, Risto 207, 342 Kralj Vladislav 247 Kralj Vukain v. Mrnjavevi, Vukain 43, 201 Kraljevi, Marko 12, 13, 16, 24, 30, 31, 3439, 135, 136, 160, 176, 184, 199209, 215, 224, 228, 247249, 294, 316, 317, 330 Kravcov, N. 318 Kujundi, Enes 241 Kumrija robinja 131 Kurtagi, Murat 240 Kutuzov, G. 318 L Lalevi, Miodrag S. 342, 343 Lali, Mihailo 21, 25, 160, 184, 185, 289
353
Novak Kilibarda
Latkovi, Vido 9, 287, 338, 343 Leka kapetan 36, Lei, Zdenko 343 Levin, H. 318 Limljanin, Lazar 331 Limun trgovac 206 Lipovac, Nikola 338 Loma, Alaksandar 343 Lopuina, Vuk 294 Lord, Albert B. 19, 239, 240, 319, 243 Luburi, Andrija 302, 338 LJ Ljeposava 229-233 Ljubinkovi, Nenad 343 Ljubia, Stefan Mitrov 172, 289 M Macedenovi, Kanjo 172, 243 Maglajli, Munib 137, 341, 343 Maklanun, Maral 240 Mali Radojica 213 Mandui, Vuk 233, 235 Mare 278-282, 285 Mareti, Tomo 343 Marii, Vide 224229, 235, 237 Markovi, Momir M. 343 Markovi, Pejo 60, 61, 67, 188 Marovi, Veljko 278, 279 Martinovi, Milo 66 Martinovi, Niko S. 338, 343
354
Mastilovi, Leka 306 Maticki, Miodrag 343 Mati, Svetozar 200, 343 Mati, Tomo 337 Medenica, Milovan 68 Medenica, Radosav 9, 329, 330, 331, 338, 343 Meedovi, Avdo 19, 239243, 319, 337, 344 Mehmet-paa 169, 181 Mekuli, Esad 23, 41, 338 Mickijevi, A. 315 Miunovi, Vuk 117, 120, 161, 213 Mihailovi, Boo . 344 Mihailovi, Konstantin 344 Mihat obanin 58, 69, 333 Mijukovi, oka 68 Mijukovi, Slavko 343 Milii, Boidar Ilijin 7 Mili barjaktar 223, 226230, 233, 234, 235 Miloevi-orevi, Nada 9, 344 Milutinovi Sarajlija, Simo 12, 20, 144, 149, 153, 167, 295, 302, 305308, 313, 340, 343, 344 Milutinovi, uro 1214, 104, 143, 149, 162, 165, 312, 334, 335 Minja Kosturanin 247 Minjovi, Duica 344 Mitar Latinin 133 Mojaevi, Miljan 344 Mrka Husein 188 Mrkai, Petar 12, 13, 305313 Mrkojevi, Teodosije 213 Mrnjavevi, Gojko 49, 50, 52 Mrnjavevi, Ugljea 53 Mrnjavevi, Vukain 43, 53, 200 Murko, Matija 318, 344
355
Novak Kilibarda
Mustaf-aga 203 Mustaj-kadija 117 Muicki, Lukijan 102, 328 Mukatirovi, Jovan 287 Muovi, Hamza-beg 188 Muteveli, Alihoda 19, 242 N Nakienovi, Sava 344 Nazei, Salko 234, 344 Nedi, Vladan 9, 177, 196, 206, 246, 317, 329, 331, 337, 338, 344 Nenad 45, 181 Nenadovi, Ljubomir 344 Nestor 21, 22, 189, 192 Nezirovi, Muhamed 344 Nikac od Rovina 2022, 66, 119, 120, 169175, 179, 182, 185192, 303 Nikevi, Milorad 11 Nikevi, Vojislav P. 10, 249, 339, 344 Nodilo, Natko 344 Novak kova 206 Novak Ramov (Jovovi) 172, 173 Novakovi, Stojan 177, 178, 344 NJ Njego v. Petrovi Njego, Petar II O Obili, Milo 16, 39, 116120, 160, 170, 183, 224 Obradovi, Dositej 287
356
Obrenovi, Jovan 330 Obrenovi, Milo 325, 331, 334, 335 Odisej 18, 57, 129, 194, 239, 240, 319, 338 Omerovi beg 329 Orbin, Mavro 344 Orfelin, Zaharije 287 P Pajo 254 Pani-Surep, Miodrag 344 Panti, Miroslav 246, 338, 344, 345 Panto od Tupana 143 Paripovi, Zuko 188 Paris 128 Pai, Osman 60, 61, 67 Patrokle 192 Pavievi, Branko 9, 338 Pavievi, Luka 240 Pavievi, Miun 339, 345 Pavlovi, Miodrag 345 Pelej 128 Peri, Milman 19, 239, 242, 319 Perovi Cuca, Stevan 66 Perovi, Andrija Ivanov 146 Perovi, Batri 13, 143, 149, 155, 161, 165, 166, 316 Pei, Radmila 9, 79, 344, 345 Petrovi Njego, Petar I 104, 154, 341, 345 Petrovi Njego, Petar II 817, 20, 25, 43, 60, 62, 66, 69, 104107, 116118, 121, 139, 141, 146, 148, 152156, 160, 162, 163169, 174, 175, 180182, 190192, 213, 214, 246, 259, 267, 275, 276, 288, 289, 295, 303, 311, 322, 323, 339, 341, 343, 345
357
Novak Kilibarda
Petrovi, Danilo knjaz 64, 66, 67, 104 Petrovi, orije 66 Petrovi, Maan 66 Petrovi, Mirko 339 Petrovi, Nikola I 105, 106, 172, 345 Petrovi, Pero Tomov 66 Petrovi, Tomo Markov 155, 156 Petrovi, Vasilije 345 Pikaso 134 Pileti, Jole 67 Podrugovi, Tean 9, 12, 13, 146, 176178, 193209, 215, 218220, 293, 305, 306, 312, 316, 7, 8, 9, 320, 322, 323, 327330 Pop Dukljanin 160, 340, 343 Pop Mio 148 Popa, Vasko 339 Popovi, Bogdan 225 Popovi, Drako 61 Popovi, Marko Miljanov 67 Popovi, Miodrag 345 Popovi, Simo vojvoda 345 Popovi, Stefan 339 Popovi, Vuk 15, 67, 140, 145, 269, 341 Pora od Avale 132 Predrag 45, 310 Prijam 127, 128 Prokleta Jerina 216, 219 Prometej 120, 299 Putilov, Boris Nikolajevi 157
358
R Rade neimar 46, 47 Rade od Riana 311 Radievi, Filip 339 Radivoje 197 Radojevi, Radoje 339, 345 Radoman, Aleksandar 2, 11 Radulovi, Simo 188 Radulovi, Vukota B. 345 Rafaeli, Marketa 234 Ranke, Leopold 315 Rastoder, erbo 340, 345 Relja Krilati 39, 224 Ridal Osman 213 Rinjanin hadija 206 Rojs-olakovi, Marina 341 Rosa, sestra Leke kapetana 31, 36, 39, 224, 230 Rotkovi, Radoslav 10, 11, 345 Rovinski, Pavel A. 345 Ruvarac, Ilarion 345, 346 S Samardi, pop Marko 22, 266, 269 Samardi, Radovan 345 Samardija, Sneana 345 Savi-Rebac, Anica 345 Seni, ivko 60, 61, 67 Senjanin Ivan 342 Servantes 123 Sibinjanin Janko 177 Sijari, amil 25, 289
359
Novak Kilibarda
Sinan-paa 236 Slijepevi, Pero 346 Smailagi, Meho 18, 19, 239, 240243, 319 Soica, Lazar 68 Softi, Aia 339 Stanisavljevi, Vukain 346 Stanojevi, Gligor 346 Starac Milija 9,12, 13, 18, 24, 29, 30, 33, 34, 37, 38, 102, 126, 129, 130, 135, 201, 221, 222, 227, 230, 236, 237, 249, 316319, 323, 325, 236 Starac Rako 41, 49, 294, 316, 322, 331, 332 Stari Vujadin 211, 212, 234 Starina Novak 214216, 218, 220, 309 Stjepevi, Ilija 342 Stoja 49 Stojan 49 Stojani, ivko 306 Stojanovi, Ljubomir 346 Stojovi, Milorad 346 Strahinji, Ban 123130, 201, 230, 325 Suki barjaktar 188 Sula Radov 345 Sultan (car) Murat 116, 117, 120, 240 Suljo barjaktar 117 Suvajdi, Boko 346 Sveti Araneo 207 Sveti Dimitrije 207 Sveti Ilija 308 Sveti Sava 236
360
aranovi, Branko Banjo 79, 339 auli, Jelena 339 auli, Novica 251, 261, 271, 339 epan Mali 148, 155, 156, 213, 259 eherezada 134 ekspir 13, 39 ekularac, Boidar 342, 346 maus, Alojz 318, 346 obaji, Maksim 339 obaji, Simo 346 piro 256 trbac, David 243 T Tale od Oraca 175 Tetida 128, 161 Tirol, Dimitrije 335 Todor Ikov Piper 316, 318, 323, 333 Tomanovi, Vuk 6062, 161, 170, 175, 182 Tomazeo, N.315 Tomi, Jovan 207, 346 Tomi, Obrad 328 U Uhlik, Rade 339
361
Novak Kilibarda
V Vajan, A.318 Vasiljevi, Miodrag A.339 Vila Ravijojla 31 Vinaver, Stanislav 242 Vinaver, Vuk 233 Vinji, Filip 102, 195, 318, 332, 344 Vinji, Obrad 346 Vladika Danilo 119, 180, 346 Vlah-Alija 123, 124 Vlastelinovi, Cvijetko 144 Vlai, Mlaenj 247 Vojinovi, Milo 176, 177, 198, 208, 293 Vojvoda Maleta 224, 225, 234 Vojvoda Mirko 66, 67, 104 Vojvodi, Dmitar 306 Volf, Fridrih A. 240, 319 Vrevi, Vuk 106, 107, 320, 339, 345 Vua deneral 199, 207 Vujai, Milan 346 Vujadinovi, Mili 233235, 237 Vuk s Dobre Vode 188 Vulovi, Sreko 345 Z Zmaj-Ognjeni Vuk 170, 171 Zogovi, Radovan 339 Zukovi, Ljubomir 334 utko Lipljanin 188
362
NAPOMENA UREDNIKA Studije obuhvaene ovim izborom nastale su tokom viedecenijskoga bavljenja Novaka Kilibarde crnogorskom usmenom knjievnou i objavljene su u knjigama: Novak Kilibarda, O usmenoj knjievnosti, Titograd, 1982. Novak Kilibarda, Usmena knjievnost pred itaocem, Cetinje, 1998. Novak Kilibarda, Epska mjera istorije, Niki, 2007. Novak Kilibarda, Usmena knjievnost Crne Gore, Podgorica, 2009. Novak Kilibarda, Via je gora od gore. Antologija usmene poezije Crne Gore, Podgorica, 2010.
Budui da su tekstovi koji su ove objavljeni, kako je ve reeno, nastajali za nekoliko decenija, prirodno je to u njima ponekad ima i ponavljanja. Meutim, kako svaki od tih tekstova obrauje posebnu problematiku u okviru crnogorske usmene knjievnosti, urednici su smatrali da bi se uklanjanjem tih ponavljanja itaoci mogli uskratiti za informaciju ukoliko bi je morali traiti u drugoj studiji u okviru ove knjige. Stoga, osim pravopisnoga usaglaavanja sa zvaninom crnogorskom standardnojezikom normom, nijesu vrene nikakve izmjene u studijama koje su ove objavljene.
363
Novak KILIBARDA STUDIJE I OGLEDI O CRNOGORSKOJ USMENOJ KNJIEVNOSTI Izdava Institut za crnogorski jezik i knjievnost Podgorica Za izdavaa Adnan irgi Tehniki urednik Milutin Markovi Lektura i korektura Sanja Orlandi Dizajn korica Suzana Pajovi-ivkovi tampa Grafo Bale Podgorica Tira 500
CIP - , ISBN 978-9940-579-23-4 COBISS.CG-ID 20156432

Studije I Ogledi

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Studije I Ogledi

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Novak KILIBARDA STUDIJE I OGLEDI O CRNOGORSKOJ USMENOJ KNJIEVNOSTI

Izdava Institut za crnogorski jezik i knjievnost Podgorica

Biblioteka MONTENEGRINA Knj. 7

Urednici Adnan irgi Aleksandar Radoman

Recenzenti edomir Drakovi Milorad Nikevi

Novak KILIBARDA STUDIJE I OGLEDI O CRNOGORSKOJ USMENOJ KNJIEVNOSTI

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti

Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjievnosti