William C. Chittick - Rumi Sufijski Put Ljubavi

William C.
Chittick
SUFIJSKI PUT LJUBAVI
Rumijeva duhovna uenja
Naslov izvornika:
William C. Chittick
THE SUFI PATH OF LOVE - Te Spiritual Teachings of Rumi
S engleskog preveo:
Prof. dr. Reid Hazovi
Izdava:
Naunoistraivaki institut
IBN SINA
Potok 24, 71000 Sarajevo, BiH;
e-mail. otok@bih.net.ba
www.ibn-sina.net
Za izdavaa:
Prof. dr. Abdulreza Jamalzadeh
Lektor:
Sabaheta Tabak
Korektor:
Hajra Polovina
Dizajn:
Tarik Jesenkovi
Tehniko ureenje:
Aida Mujezin
tampa:
SABAH PRINT
Tira: 1.000
Sarajevo, 2005. godine
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
141. 336
CHITTICK, William C.
Sujski put ljubavi: Rumijeva duhovna uenja
/William C. Chittick; s engleskog preveo Reid
Hafizovi. - Sarajevo: Naunoistraivaki
institut Ibn Sina, 2005. - 429 str.; 24 cm
Prijevod djela: Te Su path of love. -
Bibliograja: str. [423] - 425
ISBN 9958-9572-3-X
COBISS. BH - ID 14521094
William C. Chittick
SUFIJSKI
PUT LJUBAVI
RUMIJEVA DUHOVNA UENJA
S engleskog preveo: prof. dr. Reid Hazovi
Naunoistraivaki institut IBN SINA
Sarajevo, 2005. godine
Ako si izgubio srce
na Putu Ljubavi,
potri mi bez oklijevanja,
jer ja sam nevidljiva utvrda.
(Rumi, Diwan-i Shams-i Tabrizi, 17925)
SADRAJ
SKRAENICE.......................................................................................................................................................... 11
PREDGOVOR BOSANSKOM PRIJEVODU............................................................................................. 13
UVOD......................................................................................................................................................................... 19
ivot ............................................................................................................ 19
Djela ............................................................................................................ 23
Uenja ......................................................................................................... 26
Tri dimenzije suzma............................................................................... 29
Plan knjige.................................................................................................. 32
Prijevodi ..................................................................................................... 33
Dio I
TEORIJA..............................................................................................................37
A. MOTRITI STVARI KAKVE JESU.............................................................................................................. 39
1. Forma i znaenje ................................................................................... 39
2. Postojanje i nepostojanje...................................................................... 43
3. Priin podvajanja .................................................................................. 43
4. Znanje o religijama............................................................................ 43
B. DUA, SRCE I UM........................................................................................................................................... 47
1. Dua ........................................................................................................ 47
2. Razine due............................................................................................ 30
3. Jastvo i um.............................................................................................. 33
8
4. Univerzalni um i djelomini um........................................................ 33
3. Srce.......................................................................................................... 37
6. Meuodnosi ........................................................................................... 61
C. BOG I SVIJET..................................................................................................................................................... 63
1. Bit, svojstva i djela................................................................................. 63
2. Njenost i okrutnost ............................................................................. 66
3. Razlog stvaranja .................................................................................... 69
4. Suprotnosti............................................................................................. 70
3. Dobro i zlo.............................................................................................. 73
7. Nesmotrenost i postojanje svijeta ....................................................... 80
D. OVJEK................................................................................................................................................................ 83
1. Istina ....................................................................................................... 83
2. Svrha stvaranja i um............................................................................. 88
3. Savez Alast ............................................................................................. 91
4. Silazak i ponovni uzlazak due........................................................... 93
3. Adem i Iblis.......................................................................................... 106
6. ovjekovo mjesto meu stvorenjima............................................... 109
7. Melek nasuprot ejtana: um nasuprot jastva................................... 111
8. Povratak Bogu..................................................................................... 116
9. Srodnost................................................................................................ 119
10. Kamenje kunje ................................................................................. 124
11. Smrt i ponovno proivljenje ............................................................ 126
Dio II
PRAKSA........................................................................................................... 133
A. SUMNJIITELJI I PORICATELJI..............................................................................................................135
1. Sljepoa poricatelja.............................................................................. 136
2. Fatalizam i slobodni izbor................................................................. 137
B. POSLANICI I EVLIJE.................................................................................................................................... 145
1. Potreba za vodiem............................................................................. 147
2. Imitativno znanje i ozbiljeno znanje................................................ 132
3. Uloga evlija........................................................................................... 162
4. ejh........................................................................................................ 164
3. Ogledalo Boije.................................................................................... 166
6. Odbacivanje poslanika i evlija .......................................................... 170
7. Lani uitelji ......................................................................................... 172
SADRAJ
C. DISCIPLINA PUTA.......................................................................................................................................175
1. Duhovno vojevanje............................................................................. 177
2. Prisjeanje na Boga............................................................................. 183
3. ovjekovo pregnue i Boija milost ................................................. 188
4. Mukarci i ene ................................................................................... 191
Dio III
DOSEZANJE BOGA....................................................................................... 199
A. SLABLJENJE JASTVA.................................................................................................................................. 201
1. Osobnost i sebinost ........................................................................... 201
2. Postojanje i nepostojanje....................................................................203
3. Utrnue i ponovno opstajanje...........................................................207
4. Posvjedoenje i poricanje: shahdah ............................................... 210
3. Smrt i ponovno raanje ..................................................................... 212
6. Siromatvo, suzam i dervitvo ....................................................... 216
7. Ja sam Bog......................................................................................... 221
B. LJUBAV.............................................................................................................................................................. 225
1. Bog kao Ljubav i s onu stranu Ljubavi ............................................. 227
2. Svijet kao ono po Ljubavi stvoreno................................................... 229
3. Svijet kao ono Ljubavlju uzdravano................................................230
4. Ljubav i ljepota: izvorno i izvedeno.................................................. 232
3. Potreba i tenja .................................................................................... 239
6. Religija ljubavi .....................................................................................243
7. Ljubav i um...........................................................................................234
8. Smetenost i ludilo................................................................................ 261
C. ODVOJENOST I SJEDINJENJE ............................................................................................................... 267
1. Odvojenost i trpljenje ......................................................................... 271
2. Sjedinjenje i duhovna radost .............................................................282
D. IMAGINACIJA I MILJENJE.................................................................................................................... 285
1. Imaginacija i stvoreni poredak..........................................................287
2. Umicanje imaginaciji ......................................................................... 293
3. Paslika je sve ........................................................................................299
4. S onu stranu Paslike ...........................................................................304
E. POEZIJA I SLIKOVITI GOVOR............................................................................................................... 307
1. Stvaranje i govor..................................................................................308
2. Vrijednost poezije ...............................................................................309
SADRAJ
:o
3. Razumijevanje poezije i govora......................................................... 312
4. Tumaenje slikovita govora............................................................... 319
F. PROLJETNI VRT............................................................................................................................................. 321
G. VOLJENI KOJI SRCE KRADE.................................................................................................................. 329
1. Svjedok.................................................................................................. 331
2. Gledanje Lica ....................................................................................... 338
a) Vizija ........................................................................................... 338
b) Lice............................................................................................... 341
c) Uvojci ...........................................................................................343
d) Poljubac.......................................................................................348
3. Ljubomora............................................................................................349
a) Ruenje idola............................................................................... 331
b) Zadravanje velova.................................................................... 333
H. PIJENJE VINA I LUMPOVANJE............................................................................................................. 357
1. Vino....................................................................................................... 337
a) Pehar............................................................................................360
b) Saki .............................................................................................. 361
c) Razvaline ..................................................................................... 362
d) Mejhanska druina.................................................................... 362
e) Talog.............................................................................................363
2. Pijanstvo i trijeznost ...........................................................................364
3. Mahmurluk.......................................................................................... 371
4. Sama ..................................................................................................... 373
3. Duhovno lumpovanje......................................................................... 377
I. LJUBLJENI LJUBLJENOG............................................................................................................................. 383
1. Zov ljubavi............................................................................................ 383
2. Glasonoa ljubavi ................................................................................390
POGOVOR........................................................................................................................................................... 399
BILJEKE................................................................................................................................................................. 407
Uvod..........................................................................................................407
Dio I: Teorija ............................................................................................409
Dio II: Praksa........................................................................................... 413
Dio III: Dosezanje Boga ........................................................................ 416
Pogovor..................................................................................................... 421
IZABRANA LITERATURA............................................................................................................................ 423
INDEKS IMENA I POJMOVA...................................................................................................................... 427
SADRAJ

SKRAENICE
Slijedee skraenice su koritene kako bi naznaile izvore navoda iz
Rumijevih djela.
D Dwn-i Shams-i Tabrz. Brojevi pisani kurzivom oznaa-
vaju broj gazela koji je preveden u svojoj cjelovitosti; rimski
brojevi oznaavaju stihove djelomino prevedene poeme.
F Fhi m fhi (Rumijevi govori). Prvi broj oznaava stranicu
perzijskog teksta, drugi Arberryjev prijevod.
M Mathnaw. Naznaavani su i knjiga i stihovi.
MK Maktbt. Najprije je dat broj pisma, potom stranica na
kojima se ono nalazi u istanbulskom i teheranskom izdanju.
MS Majalis-i sabah. Dopunjeni su brojevi stranica.
R Ruba iyyat. Pridodat je broj poeme.

PREDGOVOR BOSANSKOM PRIJEVODU
Bosnu i Hercegovinu sam prvi put posjetio u julu 2004. i bio obradovan
kada sam uo da dr. Hazovi prevodi moju knjigu Te Su Path of Love.
Sretan sam da mogu udovoljiti njegovoj molbi da napiem predgovor za
bosanski prijevod te knjige. Boravio sam u Sarajevu i Mostaru, i bio sam
duboko dojmljen ljepotom te zemlje i ljubaznou ljudi. Ono to je za mene
bilo posebno zanimljivo jest opseg unutar kojeg su bili vidljivi tragovi
perzijskog islama u raznovrsnim aspektima nacionalne batine. Bio sam
zapanjen kada sam uo da ondje jo postoje starci koji poduavaju Rumijevoj
Mesneviji na osnovu perzijskog teksta, ali sam takoer bio oaloen kada
sam saznao da je ta tradicija zamalo iezla meu mladim ljudima. Prijevod
ove knjige e, moda, pomoi ljudima da uvide zato je Rumi imao golem
znaaj za njihove pretke i zato je upravo danas znaajan kao to je bio i u
predmodernim vremenima.
Ovu knjigu sam napisao prije dvadeset i dvije godine, domalo nakon
povratka sa viegodinjeg studija perzijskog i arapskog jezika i duhovnog
predanja islama u Iranu. Najvie panje sam posvetio lozofski usmjerenim
verzijama suzma vezanim uz ime Ibn Arabija, ali sam u velikoj mjeri uio i
o Rumiju. Njegove spise sam poeo izuavati u prijevodu kao student 1963., a
svoju posljednju godinu na koledu sam proveo u najveoj mjeri usredsreen
na njegova uenja. To istraivanje je, konano, rezultiralo knjigom objeloda-
njenom u Iranu 1973: Te Su Doctrine of Rumi: An Introduction (koju sam
:
morao iznova objaviti naredne godine u Sjedinjenim Dravama). Kada sam
se vratio u Ameriku, meutim, morao sam potpuno iznova proitati sva
Rumijeva djela, a potom napisati ovu studiju, u nastojanju da predstavim
njegova uenja njegovim vlastitim rijeima.
Dobro je poznato da je Rumi tokom posljednjih godina bio najproda-
vaniji pjesnik u Americi. To je neobina pojava, a ja ne znam kako da
to objasnim. Zacijelo su u to ukljueni brojni inioci. Jedan od njih je,
jednostavno, taj to su neki nadareni ameriki pjesnici posvetili svoje
talente predstavljanju Rumijevih djela u jednoj suvremenoj verziji. Veina
njih, zapravo, nije prevodila Rumija, ali su preraivali prijevode drugih
ljudi, posebice sjajnih britanskih znanstvenika R. A. Nicholsona i A. J.
Arberrya. Neki su suraivali sa ljudima kojima je perzijski maternji jezik,
mada njihovi izvori informacija, esto, nisu bili upoznati sa Rumijevim
duhovnim i kulturnim kontekstom. Niko od novih prevoditelja, u svakom
sluaju, nije imao bilo kakvog interesa za smjetanjem Rumija u njegov
vlastiti intelektualni i duhovni kontekst. Oni su radije nastojali unijeti ga u
temeljni tok duhovnosti New Agea. U tome su na izvanredan nain uspjeli.
Malo toga bi se trebalo rei o pokretu New Agea. Svaki onaj ko je
upoznat sa Sjevernom Amerikom zna da postoji golem interes za nezapad-
njake religije i za raznovrsne dimenzije zapadnjake religije koja se usred-
sreuje na samoozbiljenje i postizanje mira sa sobom i sa svijetom. Mnogi
ljudi su aktivno ukljueni u raznovrsne inaice zena, tibetanskog budizma,
yoge, kabale, kranskog misticizma i suzma. To, katkada, znai da su oni
postali ozbiljni upranjavatelji tradicionalnih disciplina koje su prenijeli
osposobljeni uitelji. U svemu tome, ipak, najee, preovlauje ameriki
karakter sa onim svojim stavom: uini to na vlastiti nain. Pokreti New
Agea skrbe se za one koji odbacuju institucionaliziranu religiju i koji
osjeaju da duhovnost cvjeta izvan okvira onoga to nam je do danas
preneseno u ime kranstva, hinduizma i drugih religija.
Mnogi pristupi duhovnosti danas bujaju u malim skupinama diljem
Sjeverne Amerike, posebice na Zapadnoj obali. Svaki vei grad ima jedan
ili dva centra u kojima se nudi ogromna raznovrsnost uenja i praksi za
ope javno usvajanje. Bilo ko za nekoliko dolara moe priutiti sebi teaj
iz sujskog plesa, kabalistike ili taoistike meditacije, tibetanskih tehnika
vizualizacije, amanikih ekstaza ili jednostavnog duhovnog samoozbilje-
nja. Uitelji, katkada, imaju genijalne veze sa tradicionalnim religijama,
ali oni najee ne oituju takve sadraje. Mnogi od njih su preporuili
:,
usvajanje eklektikih uenja i praksi, osloboenih doktrine i obreda, i
uzimanje onog najboljeg iz raznih religija. Neki drugi tvrde kako su otkrili
svoje vlastite puteve do unutarnjeg mira izvan bilo kojeg religijskog okvira.
Pretena veina uitelja, povezanih sa pristupom New Agea, tvrdi kako je
nadila religijsku dogmu i potragu za duhovnim samoozbiljenjem ukljuila
u modernu znanost.
Golema Rumijeva popularnost u Sjevernoj Americi mora se razumijevati
u kontekstu ovog opeg zanosa prema svim formama duhovnosti. Ali se,
takoer, mora shvatiti da najvei broj pokreta New Agea odbacuje ideju
kako doktrinu i praksu moraju prenositi drevni uitelji poslanici, mudraci,
budhe, avatari. Oni smatraju nevanim to to su ti drevni uitelji traili
od svojih pristalica da steknu snano razumijevanje, ispravno vjerovanje
i moralnu istotu, kao i da vre sustavne obrede. Mi moderni ljudi, misle
oni, posjedujemo naprednu znanost koja nam je podarila osebujne uvide u
univerzum i ljudsku psihu, i koja nam doputa da se oslobodimo svake vrste
praznovjerne prirasti uz onu istinsku duhovnost.
U najveem broju sluajeva ljudi koji su itali Rumijevu poeziju na
engleskom nemaju nikakvog znanja o islamu (osim onoga to uju iz
medija), niti imaju ikakva znanja o nekoj drugoj predmodernoj formi
religije. Mnogi su, zapravo, uvjereni da je Rumi jednostavno pjesnik
ljubavi i pojedinanog duhovnog samoozbiljenja, istrgnut iz bilo kakvog
konteksta neeg drugog doli iz amerikog narcizma dvanaestog stoljea.
Veina misli da suzam nema nieg zajednikog sa islamom. Meutim,
golemo oduevljenje Rumijem i raznovrsnim formama duhovnosti, bile
one izvorne ili ne, otkriva duboku e u zapadnjakoj psihi, posebice
u Sjevernoj Americi. Mnogi ljudi su zgaeni ispraznou potroakog
mentaliteta i indoktrinacije izazvane medijima masovnog komuniciranja i
oni na to dvoje gledaju kao na dvije moderne verzije hljeba i igara koje su
zaokupljale rimski narod prije pada Rimske imperije.
Literatura o Rumiju je naglo poela rasti otkako sam objavio svoju prvu
knjigu o njemu prije trideset godina. Neka djela su utemeljena na izuzetnoj
uenosti, kao to je knjiga Annemarie Schimmel Triumphal Sun (1978)
i knjiga Franklina Lewisa Rumi: Past and Present, East and West (2000).
Pretean dio te literature nastoji Rumijevu poeziju utisnuti u engleski idiom.
Neznatan dio nje poklanja dunu panju onom univerzalnom svjetopogledu
koji nadahnjuje njegovu poeziju njegovoj teologiji, metazici, kozmologiji
i psihologiji. To, na akademskoj razini, moe imati neeg zajednikog sa
:o
injenicom da sam ja potpuno pokrio to polje u knjizi Te Su Path of Love,
ali ja mislim da je to tako, uglavnom, i zato to znanstvenici openito imaju
malo interesa za religijom i duhovnou per se.
to se tie pjesnika, ini se da su oni jedino zainteresirani za
duhovnost istrgnutu iz njenog konteksta i univerzaliziranu na nain da ona
nikako ne postavlja pitanje u vezi sa modernim pretpostavkama o ljudskoj
prirodi i drutvu. Duhovnost je, posebice, shvaena kao osobna, iskustvena
domena, koja ima malo utjecaja na nae razumijevanje svijeta i due.
Istinsko znanje se smatra neim to je dospjelo iz znanstvenih, socijalnih
i humanistikih disciplina. Duhovnost je, nasuprot tome, obzorje ljubavi,
osjeanja i osjeajnosti, a sve to skupa stoji u vezi sa osobnim uvjerenjima
o Bogu i univerzumu, prije negoli sa faktima. Ideja da istinsko znanje o
Bogu, univerzumu i ljudskoj dui mora biti preduvjet za istinsku duhovnost
je strana veini ljudi mada je ona sredinja, posebno kod Rumija, ali i
openito u islamskoj tradiciji (kao i za veinu drugih formi predmoderne
religije).
Moj cilj kod pisanja knjige Te Su Path of Love je bio taj da smjestim
Rumija u kontekst islamskog uenja. To uenje se smatralo onim to mi
nazivamo znanjem kao najmanje vanom formom znanja. Za Rumija i za
veinu njegovih uenih suvremenika samo istinsko i svrhovito znanje je
ono koje nam dariva uvid u zbiljnost Krajnje Zbilje, koja se razlijeva ispod
povrne stvarnosti zvane svijet. Ova vrsta znanja dolazi iz onih temeljnih
vrela od kojih je najznaajnije otkrovenje, to jest Kuran. To je najvanije
vrelo, jer ono priskrbljuje kljueve koji otvaraju kapije druga dva obzorja,
to jest kapiju univerzuma i kapiju ljudske due.
Ova tri kraljevstva objava, univerzum i dua daruju nam znanje
o postanku, kozmologiji i duhovnoj psihologiji, a ovo troje potonje su
temeljne teme u svim formama islamske uenosti (i, zacijelo, u svakom
predmodernom nauavanju). Uvijek se smatralo kako objava priskrbljuje
klju za ono drugo dvoje; bez toga su ljudi izgubljeni. U jednom momentu
objava donosi znakove (yt) o Bogu kako bi se ona druga dva obzorja
mogla preobraziti iz datosti miljenja u kraljevstva izvjesnosti. Univerzum
i dua mogu postati mjesta na kojima se znakovi i tragovi Boiji pojavljuju
oku koje razluuje stvari. Ukratko, izuavanje ova tri kraljevstva za ovu
tradiciju je bio put stjecanja istinskog znanja o istinskom i izvornom
znanju o Bogu, univerzumu i ljudskoj dui. Odvajanje bilo kojeg od ovih
kraljevstava od ona druga dva donosi prikraeno ili prijevarno znanje. Ako
:,
istraujemo univerzum, naprimjer, bez preciznog razumijevanja kako nam
on otkriva znakove Boije, moemo stei znanje o tome kako kontrolirati
i poboljati na okoli. Ali emo ostati potpune neznalice o prirodi Zbilje
koja odreuje na okoli, i neemo imati nikakvog pristupa razumijevanju i
mudrosti potrebnim da bi se ivjelo ispravno, poteno i skladno sa drugim
ljudima i sa svijetom prirode.
Svako zna da je Rumi pjesnik ljubavi, a ova knjiga je naslovljena kao
Te Su Path of Love (Sujski put Ljubavi). Zato ja, onda, naglaavam
ulogu znanja: Zato to je ljubav u kulturi Zapada morala biti razdruena
od racionalnosti, srce od razuma, a mudrost od znanja. Svi mi smo spremni
staviti ljubav na jednu, a nae razumijevanje svijeta i drutva na drugu
stranu. Smatramo jednostavnim da ljubav bude smjetena u jedan odjel
naega uma, a razbor i znanje u neki drugi odjeljak naega uma. Mi
svoje profesionalno znanje odvajamo od religijskih uvjerenja i praksi. Sa
Rumijeva gledita motreno, to je duboko pogibeljna izofrenija. Kada bi
Rumi bio tu da osmotri nau situaciju, kazao bi nam kako je potraga za
znanjem obaveza svakog onog ko eli stei istinski status i podloiti se
Bogu, i da niko ne moe voljeti Boga bez poznavanja Boga. Ljudi bi, najprije,
morali pristupiti uenju osnova svetoga teksta, teologije, prava i lozoje, a
potom bi mogli uiti kako da vole.
Moj cilj kod pisanja ove knjige je, ukratko, da objasnim temelje
ne svojim jezikom, ve onim Rumijevim. Jedan od razloga Rumijeva
univerzalnog poziva je taj to se on nije obraao znanstvenicima, nego
radije obinim ljudima svoga vremena. On je, jamano, imao mnogo
obrazovanih uenika, ali su veina njegovih pristalica bili obini ljudi
ukljueni u svakidanji ivotni tok. On koristi jezik kuhinje, bazara i sela
kako bi objasnio prirodu stvari i posavjetovao svoje itatelje kako mogu
postati istinska ljudska bia. Preciznije govorei, zato to je njegova poruka,
uglavnom, izraena jednostavnim jezikom, lahko je ignorirati iri kontekst,
posebice ukoliko elimo kako je to veina prevoditelja inila izbrisati one
dijelove njegove poezije koji su duboko ukorijenjeni u islamski svjetonazor i
koji nas pozivaju da nastavimo potragu za znanjem o pravim stvarima, a ne o
iluzornim stvarima koje nas zaokupljaju u ovim modernim vremenima.
William C. Chittick
Mt. Sinai, NY
21. novembar, 2004.
UVOD
ivot
Jalal al-Din Rumi je roen u Balkhu, u dananjem Afganistanu 604/1207.
1

Njegov otac Baha Walad je bio veoma poznati propovjednik, pravnik i
suja koji je vukao svoje duhovno rodoslovlje od Ahmada Ghazalija, brata
poznatijeg Muhammada Ghazalija i uitelja toliko poznatog suje kakav je
Ayn al-Qudat Hamadani. Kao pravnik i suja, Baha Walad je bio autoritet
u egzoterijskim naukama povezanim sa erijatom ili Boijim zakonom,
i u ezoterijskim naukama povezanim sa Tariqatom ili duhovnim Putom.
U prvotnim sadrajima on je upuivao svakidanje muslimane u njihove
religijske dunosti, a u potonjim je vodio izabranu skupinu uenika putem
samooienja i duhovnog usavrenja.
Baha Walad je pisac djela Maarif (Boanske znanosti), relativno
opsenog kompendijuma duhovnog uenja sa kojim je Rumi bio temeljito
upoznat, a iji utjecaj stila i sadraja na njegova djela biva odmah uoljiv.
Baha Walad u djelu Maarif pokazuje svoju vrstu uvjerenost u islamsku
objavu i poduzima otvorenu odbranu njenog duhovnog nauavanja i
ezoterijskih uenja tako suprotstavljenih slijepom legalizmu tolikih njegovih
suvremenika. On u brojnim primjerima potee ma umskog i duhovnog
luenja protiv lukavstava i miljenja takvih ljudi kakav je Muhammad
Khwarazmshah, vladar tog vremena, koji je ponekad prisustvovao njegovim
propovijedima, i Fakhra al-Dina Razija, uvenog teologa i pisca nekoliko
klasinih djela islamskoga miljenja, koji je takoer ivio u Balkhu.
:o
Oko godine 616/1219. Mongoli su se do tada najblie primakli Balkhu.
Baha Walad je napustio grad sa svojom obitelji i mnogim pristalicama,
hodoastei Mekku i znajui da se, moda, nee vie nikada vratiti.
Pripovijeda se da se Baha Walad zaustavio u Nishapuru, gdje je Attar
ve bio starac, priznati uitelj u izlaganju sujskih uenja u stihu. Attar se
predstavio primjerkom svog djela Asrarnamah (Knjiga tajanstava), govorei
mu: Tvoj sin e uskoro biti potpirujui plamen u svekolikom svijetu
zaljubljenika Boijih.
Poslije hodoaa Baha Walad je krenuo prema Maloj Aziji gdje je
toplo primljen u Konji (dananja Turska) od seldukog kralja Ala al-Dina
Kaykubada i njegova uenog vezira Muina al-Dina Parwanaha, koji je
kasnije postao jedan od Rumijevih najutjecajnijih potovalaca. Baha Walad
je ubrzo zauzeo visoki poloaj meu gradskim uenjacima i podaren mu je
naslov sultan al-ulama (sultan mudrih ljudi).
Po tradiciji svojih predaka, Rumi je u ranoj dobi zapoeo izuavati
egzoterijske nauke. One su ukljuivale arapsku gramatiku, prozodiju,
Kuran, pravo (nauka o erijatu), naela pravne nauke, Hadis (Poslanikovi
pravorijeci), tumaenje Kurana, povijest, dogmatiku, teologiju, logiku,
lozoju, matematiku i astronomiju. U vrijeme kada je njegov otac umro
628/1231. Rumi je bio priznati uitelj u tim oblastima. Njegovo ime se
nalazilo u starim izvorima meu imenima uitelja Zakona koji pripadaju
hanejskoj pravnoj koli. Zahvaljujui njegovoj erudiciji, ne iznenauje
to je u mladoj dobi od dvadeset i etiri godine bio zamoljen da preuzme
dunosti svoga oca kao propovjednik i pravnik.
Kada je Rumi preuzeo poloaj svoga oca, morao je ve biti dobro
upoznat sa duhovnim tehnikama i ezoterijskim znanostima suzma. Poto
je ve bio izvikani sujski uitelj, teko je mogao izbjei upoznavanje sa
suzmom, kojemu je, ak, bio i sklon. Bilo kako bilo, pretean broj izvora
dri kako je njegovo formalno obrazovanje u suzmu zapoelo onda kada
je Burhan al-Din Tirmidhi, visoko rangirani uenik Rumijeva oca, doao u
Konju 629/1232. Sve do Tirmidhijeve smrti 638/1240. Rumi je upranjavao
disciplinu duhovnoga puta pod njegovim vostvom.
Nakon Tirmidhijeve smrti, Rumi se, uglavnom, posvetio propovije-
danju kako bi upuivao pravim putem narod Konje. Posvuda se prouo
kao jedan od najpotovanijih uitelja Zakona, dok je nastavljao svoje
duhovne prakse kao sujski sljedbenik. Kao to je S. H. Nasr istaknuo,
Rumi je vremenom ve bio postao sujskim uiteljem.
2
Drugim rijeima,
UVOD
::
on je proao duhovne postaje sujskoga puta i ozbiljio izravnu i neposrednu
viziju Boga, o kojoj tako ustrajno raspravlja u svojim stihovima. Ali,
unato svojim duhovnim postignuima, Rumijev izvanjski ivot je ostao
isti kakav je i bio. On je zadrao uobiajene aktivnosti i pompu ozbiljnog
i potovanog uitelja Zakona. On bi, katkada, u svojim propovijedima
raspravljao o duhovnim tajnama, ali nije nikada ponudio izvanjski znak o
tome da je drukiji od ostalih pravnika i kadija koje je poznavao. Potom je
642/1244. zagonetni lik Shamsa al-Dina iz Tabriza prispio u Konju i Rumi
se promijenio.
Bijah trezveni gradski asketa, naviknut sa ursa pouavati
ali me sudbina jednim od Tvojih gorljivih zaljubljenika
uini. (D 22784)
3
Moje ruke bijahu navikle stalno drati Kuran, ali sada
one dre ljubavni pehar.
Moja usta bijahu slavljenjem ispunjena, ali sada samo
pjevue poezijom i kajdama. (D 24873-76)
Ljubav prema Voljenom me otrgnula od uenosti i
uenja Kurana, sve dok ne postah, kakav i jesam, poput
ludaka i opsjenara.
Slijedih put serdade i damije posve iskreno i uz preg-
nue. Kako bih umnoio dobra djela, nosih biljege ispos-
nike.
Ljubav mi u damiju kroi i ree: Bajni uitelju! Pokidaj
okove postojanja. Zato si vezan uz serdadu?
Neka ti srce ne drhti pred zamasima moje sablje! eli
li prei put od znanja do vizije? Tad poloi svoju glavu
dolje!
Ako si pokvarenjak i hulja, pravedno postupi prema
kavgadiji! Ako si divan i estit, zato skriven iza vela
si? (D 26404-08)
Utjecaj Shamsa iz Tabriza na Rumija bio je od odsudne vanosti, jer
je on izvana bio preobraen od trijeznog pravnika u opijenog slavitelja
tajanstava boanske Ljubavi. Moglo bi se kazati da bez Shamsa ne bi bilo
Rumija. Pa, ipak, ne smije se precijeniti uloga koju je Shams odigrao, poto
je Rumi ve bio odnjegovani sljedbenik kada je Shams stupio na scenu.
Istina je da ga je Shams uspio uputiti prema ozbiljenju nekih duhovnih
UVOD
::
postaja usavrenja do kojih on nije bio jo prispio. Ali, sve u svemu, valja se
prikloniti onom Nasrovom tumaenju:
ini se da je Shams bio boanski poslani duhovni upliv koji je u
odreenom smislu ospoljio Rumijeva unutarnja kontemplativna stanja
u formu poezije, i potaknuo okean njegova bia na gibanje koje je izazvalo
goleme talase koji su preobrazili povijest perzijske literature.
4
Nakon razdoblja od jedne ili dvije godine, tokom kojega je Shams bio
stalni Rumijev pratilac, Shams je iznenada napustio Konju, na Rumijevu
golemu zapanjenost. Rumi je uspio uvjeriti ga da se vrati, ali kratko poslije
toga, oko 643/1247. godine, on ponovo nestaje i nikada vie nije vien.
Prema nekim kazivanjima, ubijen je od jednog ljubomornog potovaoca. Ma
kako bilo, on je ostao da ivi u Rumijevu srcu i postao je predmetom brojnih
gazela ili ljubavnih poema u Diwanu koji nosi njegovo ime. Posebice su
bolne poeme koje pjevaju o razdvojenosti od Shamsa. Ali, u tim stihovima,
kao i u cijeloj Rumijevoj poeziji, ubrzo postaje jasno da je izvanjska forma
samo veo preko unutarnjeg znaenja. Odvojenost od Shamsa al-Dina,
Sunca religije, bila je samo privid; odvojenost od boanski Voljenog,
odvojenost Sunca od Sunca bila je stvarnost.
Za razliku od veine sujskih pjesnika ili perzijskih pjesnika
openito Rumi praktino nikada jedan gazel ne zavrava svojim vlastitim
imenom, ve ili nikoga ne spominje ili ukazuje na Shamsa, ili na neke druge
likove.
3
U veini ovih stihova Shams predstavlja lik boanski Voljenog,
sliku boanskog Sunca kako je odsjevnuto u savrenom svetom ovjeku.
Ali se ini da je Rumi esto zamjenjivao Shamsovo ime svojim vlastitim u
smislu ina poniznosti i priznavanja Shamsove odluujue uloge u njegovu
vlastitom preobraenju. U tim stihovima, makar on pjeva o Shamsovom
savrenstvu, on, zapravo, oituje tajanstva svog vlastitog povezivanja s
Bogom i ono uzvieno duhovno stanje koje to povezivanje podrazumijeva.
Zacijelo, Shams-i Tabriz-i samo razlog je jer ja sam
onaj koji otkriva da sam ljepota ljupkosti Boije! (D
16333)
O toj povezanosti slijedi anegdota iz jedne od najstarijih i najmjero-
davnijih Rumijevih biograja, koju vrijedi citirati.
Jednog dana smo bili u vrtu Husama al-Dina Chalabija sa Mawlanom
(naim uiteljem, Rumijem). On oba svoja blagoslovljena stopala bijae
stavio u potok, pripovijedajui o boanskim znanostima. Usred njegovih
UVOD
:,
rijei on zapoe hvaliti odlike kralja ubogih Mawlane Shamsa al-Dina
Tabrizija. Uitelj Badr al-Din Walad, jedan od najsjajnijih i najsavrenijih
uenika, uzdahnu i ree: Kakve li sramote! Kakvog li gubitka!
Mawlana ga upita: Zato je to gubitak: Zato je to sramota: ta sve
misli pod tim gubitkom: ta je taj gubitak prouzroio: Kakve on ima veze
s nama:
Badr al-Din se zbuni i pogleda u zemlju. Potom ree: Jadao sam se
stoga to nikada nisam susreo Shamsa al-Dina Tabrizija i nisam se nikada
okoristio njegovim svijetlim prisustvom. Otuda dolazi sva moja sjeta i
tuga.
Mawlana se preda dugoj utnji. A onda ree: Iako ti nisi doivio
prisustvo Mawlane Shamsa al-Dina neka Bog uzvisi sjeanje na njega po
svetom duhu moga oca, doivio si prisustvo nekoga na ijoj svakoj dlaci visi
po stotinu hiljada Shamsa Tabrizija, od kojih je svaki smeten pred irinom
razumijevanja tajanstva njegove tajne.
6
Nakon Shamsovog ieznua, Rumi nije nastavio svoje propovijedanje
irem sluateljstvu, nego je svu svoju pozornost poklonio poduavanju
sujskih novaka. Od tada pa sve do kraja svoga ivota 672/1273. nastavio je
svoje izobilno izlijevanje nadahnute poezije.
Djela
Glavna Rumijeva djela su: Diwan-i Shams-i Tabrizi, djelo koje se sastoji
iz 40.000 stihova i Mathnawi (Mesnevija), koja se sastoji od oko 23.000
stihova. K tome, sauvane su tri zbirke njegovih govora i pisama.
Diwan (sabrane poeme) sadri nekih 3.230 gazela od ukupno 33.000
stihova; 44 tarjiata, tipa poeme sastavljene iz dva ili vie gazela, ukupno
1.700 stihova; 2.000 ruba iyyata ili etverostiha. Diwan sadri svu
Rumijevu poeziju drukiju od Mesnevije. On obuhvaa stihove pisane u
razdoblju od skoro trideset godina, nekako od trenutka nakon Shamsova
prispijea u Konju do Rumijeve smrti. To je znaajan podatak, jer se esto
zaboravlja da je izvjesni dio Diwana bio sastavljan istodobno sa Mesnevijom,
tokom posljednjih dvanaest ili etrnaest godina Rumijeva ivota.
Mada su treina poema iz Diwana iskljuivo posveene Shamsu,
veina njih ne spominje bilo koju osobu, esto zavravajui frazama kao
to je ova: Budi tih!; nekolicina poema slavi takve likove kao to su
UVOD
:
Salah al-Din Zarkub i Husam al-Din Chalabi.
7
Onaj prvi je, poput samog
Rumija, prvotno bio uenik Burhana al-Dina Tirmidhija, ali se kasnije
prikljuio krugu Rumijevih potovalaca. Chalabi je bio Rumijev uenik
i postao je neposrednim razlogom sastavljanja Mesnevije. Oba ova lika u
Diwanu igraju ulogu slinu ulozi Shamsa: oni su ogledala u kojima Rumi
kontemplira boanski Ljubljenoga.
Mesnevija (Kupleti) obuhvaa est knjiga poezije u didaktikom
stilu, reajui se u duini od 3.810 do 4.913 stihova. Dok Diwan sadri
Rumijeve pojedinane gazele i druge mjeovite poeme sastavljene prema
ritminom obrascu, Mesnevija predstavlja jedinstveno djelo koje je bilo
sastavljeno u svom postojeem poretku.
Biogra smatraju da je Rumi zapoeo pisati Mesneviju na molbu
svog najdraeg uenika Husama al-Dina Chalabija, koji je uoio da mnogi
Rumijevi potovaoci provode dobar dio vremena itajui didaktinu
poeziju Sanaija i Attara, dvojice majstora te vrste poezije prije Rumija.
Takva djela predstavljaju sujska uenja u lahko prijemivoj i lahko
pamtljivoj formi. Ona su mnogo vie odgovarala toplini i bratstvu sujskih
krugova negoli klasini prirunici o istovjetnim sadrajima, koji su esto
pisani suhoparnim i utogljenim jezikom. Takvu poeziju je mogao itati i
uivati u njoj bilo ko vian govoru i sa izvjesnim osjeanjem duhovnog ili
neposrednog kuanja (dhawq), dok su prirunike mogli izuavati samo
oni sa formalnim obrazovanjem u religijskim znanostima.
Chalabi je jednog dana preporuio Rumiju da napie djelo u didakti-
nom stilu Sanaija i Attara, kako bi upotpunio ostalu svoju poeziju. Rumi
je odmah izvadio komadi papira na kojemu je ve bilo napisano prvih
osamnaest stihova Mesnevije. Od tog asa i nadalje su se Rumi i Chalabi
redovito susretali. Rumi e sastavljati poeziju, a Chalabi e je prepisivati,
a potom mu je iznova itati. Njihov rad je zapoeo negdje oko 638/1260. ili
639/1261. i nastavie se, uz stanovito zakanjenje, sve do Rumijeve smrti.
Poto se est knjiga ovoga djela zavrava usred prie, ini se da je Rumi
umro prije njegova upotpunjenja.
Nalik drugim dugakim didaktinim poemama nastalim prije ove,
Mesnevija je jedna opirna zbirka anegdota i pripovijesti izvedenih iz
izuzetne raznolikosti vrela, od Kurana do svakidanjeg narodnog humora.
Svaka pria je ispriana kako bi istaknula odreenu poruku, a njena pouka
je raspravljana do krajnjih pojedinosti. Sutina anegdota i, jo osobitije,
UVOD
:,
sutina odstupnica nosi cjelokupni sukus islamske mudrosti, sa posebnim
naglaskom na unutarnjem ili sujskom tumaenju.
Za veinu pojedinanih poema iz Diwana se moe kazati da predstavljaju
posebna duhovna stanja ili iskustva, kao to je sjedinjenje s Bogom ili
razdvajanje nakon sjedinjenja, opisana u prikladnim slikama i simbolima.
Premda Diwan sadri brojne kratke didaktine odlomke, u cjelini uzevi, on
se pokazuje kao zbirka pojedinanih i odvojenih kristalizacija i konkretizacija
duhovnih stanja iskuanih na putu prema Bogu. Ukupno osjeanje Diwana
predstavlja svojevrsnu duhovnu opijenost i ekstatinu ljubav.
Nasuprot Diwanu, Mesnevija je relativno umjerena. Ona predstavlja
promiljeno i odmjereno nastojanje da se objasne raznovrsne dimenzije
duhovnoga ivota i prakse uenicima koji su naumili slijediti Put. Openitije
kazavi, ona je napisana za bilo koga ko ima vremena da sjedi i promilja
smisao ivota i postojanja.
Moglo bi se, u odreenom smislu, kazati da Diwan sadri toliko
promplamsaja i svjetlucanja iz unutarnjih dimenzija Rumijeva duhovnog
ivota. Svaka poema je simbolina slika jednog mistinog stanja kojeg je
on iskusio na putu prema Bogu ili nakon dosezanja Cilja. Ali, Mesnevija
je komentar na ta mistina stanja i duhovne postaje. Ona ih postavlja
u sveukupni kontekst islamskih i sujskih uenja i prakse. Ona ispravlja
onaj pogreni utisak koji se moe primiti izuavanjem razliitih poema u
Diwanu, odvajajui ih i udaljujui ih od ireg konteksta suzma i islama.
Odve slino Mesneviji u stilu i sadraju je prozno djelo Fihi ma hi (U
onom jeste to to jest u onome), takoer napisano tokom posljednjih nekoliko
godina Rumijeva ivota. To djelo, zapravo, predstavlja prijepise govora koje
je Rumi kazivao raznovrsnim uenicima. Ovo djelo je, poput Mesnevije,
odve didaktino djelo, koje do pojedinosti i kroz sjajnu raznovrsnost
usporedbi i analogija objanjava razliite dimenzije sujskih uenja.
Drugo prozno djelo je Majalis-i sabah (Sedam sjedeljki). Ovo rela-
tivno kratko djelo sadri odreeni broj propovijedi oigledno odranih
sluateljstvu koje nije obuhvaalo samo suje, nego i iri auditorij. Stil
i injenica da Rumi ne navodi nita od svoje poezije smjetaju ovo djelo u
rano razdoblje njegova ivota, prije susreta sa Shamsom. Jedan od najveih
poznavalaca Rumija smatra da je on odrao te propovijedi prije smrti svoga
oca, kada je bio u svojim ranim dvadesetim.
8
Ako je to tako, njegovi sadraji
ilustriraju injenicu da je on bio potpuno proet sujskim uenjima od svoje
UVOD
:o
mladosti. To potkrepljuje miljenje da je uloga Shamsa iz Tabriza bila uloga
ispoljavanja njegova unutarnjeg znanja i duhovnih stanja u formi poezije.
Najzad, postoje Rumijevi Makatib ili Pisma, 143 dokumenata
u prosjeku od jedne ili dvije stranice. Veina tih pisama je adresirana
raznovrsnim prinevima i uglednicima iz Konje, i to su, zapravo, pisma
preporuke ili zamolbe za raznovrsne usluge, pisane u ime uenika ili prijatelja.
Jer, veina tih pisama se ne bavi Rumijevim duhovnim uenjima, osim
usputno; glavnina ulomaka koji bacaju svjetlo na njegova uenja prevedena je
ovdje. Nasuprot mnogim zbirkama pisama sujskih uitelja, Makatib sadre
samo jedno pismo posebice adresirano na nekoga ko se raspitivao za duhovni
savjet (broj 68, djelomice prevedeno u odjeljku II, B, 1).
Uenja
Rumijeva opsena djela predstavljaju kaleidoskopsku sliku Boga, ovjeka,
svijeta i meuodnosa ove tri realnosti. Ali, unato esto zbunjujuoj
sloenosti slike koju Rumi slika, sva njegova izlaganja i objanjenja su
tako natopljena svagdanjom aromom i tako su skladna da se gotovo moe
suglasiti sa onima koji tvrde kako su sva ona svodiva na jednu sentencu
ili frazu. Mada njegova uenja, vjerojatno, nikada ne mogu biti potpuno
opsegnuta bilo kakvim sustavnim izlaganjem, sva ona, jamano, izraavaju
jedincatu zbilju, najvaniju zbilju Rumijeva postojanja i samoga islama:
Samo Bog zbiljski postoji.
Koliko samo svijet sadri rijei! Ali sve imaju jedno
znaenje. Kada porazbija krage, tad jedna voda je.
(D 32108)
Rumi nikada nije planirao pisati organizirani prirunik o suzmu
ili ponuditi iscrpno objanjenje djelominog ili cjelokupnog njegova
uenja. Neki njegovi suvremenici su ak prigovarali njegovu nesustavnom i
anegdotskom stilu, pitajui se zato ondje nema ni spomena metazikim
raspravama i uzvienim tajanstvima (M III 4234). Mnoge velike suje
njegova vremena su pisali uene i sustavne rasprave o sujskom uenju.
Ali, za razliku od njih, Rumi nije opisivao i denirao pojedinano stanje
i postaje kojima se mistik uspinje k Bogu (M III 4236). Rumi odgovara
svojim klevetnicima na nain koji jasno izraava njegovu vlastitu ulogu,
kako ju je on shvatio:
UVOD
:,
Kada je Kuran objavljen, nevjernici su ga na isti nain
kritizirali.
To su samo izmiljotine i prie prijezira vrijedne - oni
su govorili.
Ne postoji nikakvo duboko istraivanje ili uzvieno
propitivanje. I mala djeca to znaju. On je samo zbir
naloga o tome to je doputeno i to zabranjeno je. (M
III 4237-39)
Drugim rijeima, Vi moete, ako elite, kritizirati rijei moje, ali vi
znati morate da, poput samih Boijih rijei, poruka spasenja ljudskome rodu
su one.
U mnogim odjeljcima Rumi jasno tvrdi da njegov cilj u prvome redu
nije da objanjava, ve da upuuje. Njegova svrha je u sastavljanju poezije
i u govorenju svojim sluateljima, a ne u davanju znanstvenog ili uenog
tumaenja o ovom ili onom pitanju islamskog uenja. Niti je njegova svrha
u tome da im objanjava ta sve suzam, ona unutarnja dimenzija islama,
znai. On jedino eli da oni spoznaju da su, kao ljudska bia, odreeni
samom svojom prirodom da se okrenu prema Bogu i da Mu se potpuno
posvete.
9
O Rumiju, zapravo, moemo kazati ono to moemo kazati o brojnim
drugim likovima u povijesti islamskoga miljenja: on prihvaa naelo
ispovijedanja Boije jedinosti (tawhd) kao takvo i objanjava ta sve to
naelo podrazumijeva za nas kao ljudska bia u pojmovima naih ideja,
naih aktivnosti i naeg postojanja. Ali ovo jednostavno stajalite nam ne
moe govoriti zato je Rumi u tolikoj mjeri privlaio pozornost od vremena
svoga ivljenja do danas. Mora se vidjeti ne toliko ta on govori nego
kako govori o tome. im se Rumijeva poruka odvoji od njegova naina
izraavanja te poruke, ona nekako postaje suhoparna i nenadahnjujua. To
je glavni nedostatak knjiga o Rumiju koje, razdvajanjem njegove poezije
od miljenja, gube iz vida njegovo srce i duu. Vrednovati Rumija u svim
njegovim dimenzijama znai itati Rumija samoga, a ne uene tumae.
Ali zapadni itatelj se susree sa brojnim zaprekama kod itanja
i razumijevanja Rumijevih djela. Ostavljajui po strani dobro poznate
zapreke prijevoda uope, ondje preostaju stalna ukazivanja na islamska
uenja sa kojima itatelj ne moe biti upoznat. Rumijev univerzum je
oblikovan Kuranom, Poslanikom i muslimanskim svetim ljudima, ba kao
UVOD
:8
to je i Dante bio oblikovan snagom Krista, Biblije i Crkve. Ali, Rumijeva je
poruka, nasreu, tako univerzalna i on je tako liberalan u svome koritenju
slikovita govora izvuenog iz vrela zajednikih sveukupnom ljudskom
iskustvu, tako da te prepreke ne predstavljaju temeljnu zapreku. One
mogu biti prevladane paljivim odabirom tekstova. Kao rezultat mogu biti
predstavljena njegova sutinska uenja uz golemu raskonost simbolizma i
slikovita govora jo neoptereenih dugim objanjenjima nepoznatih pitanja,
ma kako korisna ta objanjenja mogla biti u svom vlastitom skladu.
Jednu drugu zapreku je tee prevladati negoli onu prvu: temeljito
razumijevanje gotovo bilo kojeg odlomka Rumijevih djela pretpostavlja
upoznavanje sa cjelokupnim opsegom njegovih uenja. Rumi nikada ne
zapoinje jednostavnim, a potom postupnim uvoenjem itatelja, kroz
postaje, u temelje sujskog uenja. Njegov Diwan unaprijed iskljuuje
takvu proceduru po samoj svojoj prirodi. Ali, ak i Mesnevija, koja je
od poetka bila didaktino djelo i koja zadrava svoju prvobitnu formu,
nikako ne nastoji redati sadraj u smislu stupnjeva potekoe ili sloenosti.
Rumi prvim stihom aludira na jedno cjelovito razastiranje sujske teorije
i prakse.
K tome jo, Rumijeva uenja su uzajamno povezana na bezbroj naina.
Svaki stih njegove poezije bi, praktiki, mogao djelovati kao polazite za
izlaganje cjelokupnog obujma njegovih uenja. Kada se Rumijeva poezija
ui u tradicionalnim krugovima u islamskom svijetu, nije neuobiajeno
za jednog uitelja da provede mjesece dana na jednoj kratkoj anegdoti iz
Mesnevije ili na jednom gazelu iz Diwana. Na kraju uenja tokom nekoliko
godina, uenik moe otkriti kako je itao samo jedan mali postotak
Rumijevih stihova. Ali, temeljito izuavajui te stihove, on e biti upoznat
sa ukupnim sadrinskim opsegom Rumijevih duhovnih uenja i bit e
kadar itati ostatak njegove poezije sa dostatnim razumijevanjem, i to bez
uitelja. To, naravno, ne znai da e i sam nuno postati uiteljem Rumijeva
stiha. Kao to svaki istraiva Rumija zna, njegovi stihovi su jedan neiscrpni
okean i, u krajnjoj liniji, razumijevanja jednog istraivaa e ovisiti o
njegovoj vlastitoj sposobnosti.
Okean u krag saspe li, kako e ga samo jedan dan
zadrati? (M I 20)
Prozor odreuje koliko svjetlosti u kuu ulazi, pa makar
istok i zapad Mjeseevi zraci obasjavali. (D 9911)
UVOD
:
Ukratko, kroz razumijevanje bilo kojeg Rumijeva uenja povlai
se stanoviti stupanj razumijevanja svih ostalih njegovih uenja. itatelj
samo do odreene mjere moe izvui korist iz Rumijeve poezije koja je ve
u bliskoj vezi sa uenjima koja ona sadri ili, trebalo bi dodati: samo do
odreene mjere njegov duh ih priziva i prikuplja. Stoga, glavna svrha ove
knjige jest da u glavnim crtama izloi i ukratko objasni, koliko je to mogue
Rumijevim vlastitim rijeima, sredinje teme njegovih djela.
Tri dimenzije suzma
Sujska uenja se mogu podijeliti u tri velike kategorije. Prve dvije
kategorije se mogu odnositi na mudrost i metodu, ili, u pojmovima
uobiajenije koritenim u kontekstu islama, na znanje ( ilm) i postupke
(amal), to jest na teoriju i praksu. Prema Poslanikovu uenju, znanje
bez djela je poput drveta bez ploda. Ovdje je znanje, naravno, isto ono na
ta je Poslanik ukazivao u mnogim drugim pravorijecima kao to su ovi:
Potraga za znanjem je dunost svakog muslimana; Traite znanje, ak i
u Kini; Znanje je svjetlost koju Bog sputa na srce svakog ko tu svjetlost
eli. To je znanje o samome Bogu i ovjekovom konanom svretku. Za
muslimane je znanje otkriveno Kuranom. U takvoj perspektivi postupci
znae primjenjivanje tog znanja na svaiji svakidanji ivot. Za muslimane
to oznaava praksu islama.
U kontekstu ovog islamskog poimanja znanja i djela suje naglaavaju
i trei element koji nije tako izriito zapisan u Kuranu i Hadisu: duhovno
ozbiljenje ili uzdiua stanja ljudskog usavravanja koja rezultiraju pribliava-
njem Bogu. Suje stalno navode jedan Poslanikov pravorijek: Zakon su
moje rijei, Put su moja djela, a Istina su moja unutarnja stanja. Suje ovdje
razumijevaju Zakon ili erijat u njegovu najirem znaenju, obuhvatajui
znanje i sva teorijska uenja islama. Put ili Tariqah je, potom, metoda
dovoenja Zakona u praksu. A Zbilja ili Haqiqah predstavlja unutarnja stanja
i postaje koje je duhovni putnik postigao na svom putovanju prema Bogu i u
Bogu.
Zakon je poput svjetiljke: ona put pokazuje. Ne moe
kroiti naprijed bez svjetiljke. Kada stupi na stazu, tvoj
hod Put je. A kada dosegne cilj, on Istina je.
UVOD
,o
Zakon se moe usporediti sa uenjem teorije iz medicine.
Put ukljuuje izbjegavanje neke hrane i uzimanje nekih
lijekova na temelju te teorije. Potom, Istina znai prona-
laenje trajnoga zdravlja i dalje potrebe za teorijom i
praksom prestajanje.
Kada ovjek umire u ivotu ovoga svijeta, Zakon i Put
bivaju odvojeni od njega, a samo e Istina ostati... Zakon
je znanje, Put su djela, a Istina je dosezanje Boga. (M V,
Proslov).
Ovo su, naime, tri dimenzije sujskoga uenja: Zakon, Put i Istina; ili
znanje, djela i dosezanje Boga; ili teorija, praksa i duhovno ozbiljenje.
Znanje o Bogu, ovjeku i svijetu u konanici se izvodi iz samoga Boga,
najprije znaenjima objave, to jest u kontekstu islama znaenjima Kurana
i Poslanikova Hadisa; a potom znaenjima nadahnua ili otkrivanja, to jest
duhovne vizije svetih ljudi ili duhovno ozbiljenih suja. Znanje priskrbljuje
prosvjetljenje, tako da ovjek moe vidjeti sve u svom vlastitom prostoru.
Stoga znanje ili teorijska dimenzija religije, koja se kodicira u
formi boanskog Zakona, smjeta ovjeka u totalni univerzum, denirajui
njegovu prirodu i odgovornosti kao ljudskog bia. Znanje i teorija pronalaze
svoju upotpunjujuu dimenziju u praksi ili Putu, koji se odreuje djelima
ili Poslanikovim sunnetom, normom za svaku Bogom usmjerenu ljudsku
aktivnost. Slijediti sujski put znai podlagati se nalozima i zabranama
Boijim sukladno onom urneku priskrbljenom od Boijeg Poslanika: Vi
imate dobar primjer u Boijem Poslaniku, svak ko god vjeruje u Boga
i Posljednji dan, i ko se esto sjea Boga (Kuran XXXIII, 21). Kai (o
Muhammede): Ako volite Boga, mene slijedite, a Bog e zavoljeti vas i
grijehe vam vae oprostiti (III, 31). Sujski put je, jo osobitije govorei,
slijeenje modela koji je priskrbljen od Poslanikovih zastupnika na Zemlji,
svetih ljudi, koji su ejhovi ili duhovni uitelji.
Stupivi jednom na Put, uenik poinje proivljavati proces unutarnje
preobrazbe. Ukoliko je on meu onima kojima je dosueno da dosegnu
duhovno savrenstvo, on e se uspeti uspravno postavljenim ljestvama
koje se proteu do neba i s onu stranu nebesa; alhemija Puta e preobraziti
bakarnu osnovicu njegove supstance u isto i plemenito zlato. Istina ili
dosezanje Boga nije jednostavan proces jednog koraka. Moe se rei
da se ova trea dimenzija sujskog uenja bavi sveukupnim unutarnjim
UVOD
,:
iskustvima koja proivi duhovni putnik na njegovu putovanju. Ona
se skrbi za sve vrline (akhlaq) koje suja mora stei, pridravajui se
Poslanikova pravorijeka: Poprimite vrline Boije! Ako stjecanje vrlina
znai zadobivanje Boga, to je tako stoga to vrline ne pripadaju ovjeku.
Uenik Puta, privezan uz Boiju milost i uputu, postie proces oienja
tako da se veo ljudske prirode postepeno pomjera sa ogledala prvobitne
ljudske supstance, nainjene na sliku Boiju, ili, Poslanikovim rijeima
kazano, na sliku Svemilosnoga. Svako savrenstvo koje postigne ovjek
jest Boije savrenstvo odraeno unutar njega.
U klasinim prirunicima ova trea dimenzija sujskog uenja je
razmatrana, uglavnom, pod naslovom duhovnih postaja (maqamat)
i duhovnih stanja (ahwal). Mi sa odreenog stajalita moemo ovu
dimenziju nazvati sujskom psihologijom ukoliko pojam psyche
razumijevamo u najirem moguem znaenju, kao ekvivalenta duhu
u Rumijevoj terminologiji. Sujska psihologija bi mogla, potom, biti
denirana kao znanost o preobrazbama proivljenim snagom due na
njenom putovanju prema Bogu. Valja se, meutim, prisjetiti da ta znanost
nema nikakve slinosti sa psihologijom kakvom je ona danas poznata
na Zapadu. Jer u Rumijevoj terminologiji moderna psihologija se potpuno
temelji na istraivanju samoga jastva. Ali jastvo (nafs) je najnia dimenzija
ovjekove unutarnje egzistencije, njegova ivotinjska i sotonska narav.
Samo Bog ili dua mogu poznavati duu, koja je ovjekova najuzvienija
ili aneoska priroda. Jastvo, u krajnjoj liniji, ne moe, ak, spoznati sebe
bez potpuno izvrnutog gledita, jer sve od svoje pozitivne zbilje ono prima
od due koja poiva iznad i s onu stranu jastva. Samo dua, koja obuhvaa
i obgrljuje jastvo, moe spoznati jastvo. I samo su sveti ljudi dosegnuli ono
stanje u kojemu je njihova svijest o zbilji usredsreena na njihove due ili
na Boga.
Za duhovne postaje se u sujskoj psihologiji kae da su duhovna
i moralna savrenstva ili vrline koje je duhovni putnik poluio na stazi
prema Bogu. Jednom ozbiljivi probuenost, naprimjer, duhovni putnik
se kree prema pokajanju i, potom, prema samopreispitivanju; ili, jednom
postigavi pokornost, on se uspinje prema duhovnom vitetvu i, potom,
prema irenju. Djelo poput Ansarijevog Manazil al-sa irin, iz kojega su
uzeti ovi primjeri, klasicira duhovne postaje u deset odjeljaka sukladno
stotini razliitih podjela.
10
Ostale suje su upotrijebili potpuno drukije
sheme i klasicirali su duhovne postaje u veem ili manjem broju podjela.
UVOD
,:
Ali, openita ideja svih klasikacija je ista: uzlazna ljestvica duhovnih
savrenstava koju ovjek mora savladati.
to se tie duhovnih stanja, za njih se obino kae da se sastoje od
duhovnih milosti koje su izravno podarene od Boga i izvan su ljudske moi
stjecanja. Za razliku od duhovnih postaja, duhovna stanja se ne motre
kao kretanje u jednoj uzlaznoj hijerarhiji, ve, radije, kao neto to dolazi
i odlazi po boanskoj volji.
Bilo kako bilo, Rumi izriito ne razmatra duhovne postaje i duhovna
stanja, niti ih razmatra kao takve. Ali on razmatra unutarnja duhovna
iskustva koja duhovni putnik doivljava u velikoj mjeri, kao i stajalita
i duhovne postaje koje ovjek mora nastojati postii. Kao to je ranije
naznaeno, brojne poeme u Diwanu se mogu smatrati poetinim izrazima
osebujnih duhovnih stanja i iskustava.
Ukratko, Rumi priskrbljuje temeljito razjanjenje sujske psihologije,
ali ne u pojmovima sustavnih shema koje se nalaze u klasinim prirunicima.
Stoga, istraiva njegovih djela mora i sam priskrbiti okvir unutar kojega se
ta uenja mogu razmatrati.
Plan knjige
Ovo djelo je podijeljeno u tri dijela prema upravo razmotrenoj shemi: znanje
ili teorija, postupci ili praksa i dosezanje Boga ili duhovna psihologija.
Rumi priskrbljuje temelje za tu razdiobu u naprijed navedenom odlomku, ali
ja ne tvrdim da je cijela ova shema ita drugo doli moje vlastito nesavreno
razumijevanje i ponovna preraspodjela Rumijevih uenja. Mnoge druge
sheme bi, nesumnjivo, mogle biti razmotrene. U svakom sluaju, jo se valja
sloiti sa onima koji kau da ni sam Rumi nije predstavio svoja uenja kao
jedan sustav i da, stoga, nastojati ih sistematizirati znai rizikovati da ih
se pogreno protumai. Zacijelo, bilo ko da trai da objanjava i tumai
Rumijeva uenja treba unaprijed upozoriti itatelja na potekoe ukljuene
u takav poduhvat i treba ga podsjetiti na onaj poznati stih sa poetka
Mesnevije:
Svak ima postati mojim prijateljem prema vlastitom
miljenju svome. On ne smije traiti moja tajanstva
izvan mene. (M I 6)
UVOD
,,
Mogue bi bilo potpunije sistematizirati i rasporediti Rumijeve ideje
unutar ovog ovlanog prikaza negoli se tome pristupilo u ovome radu.
Meutim, to bi osujetilo moju nakanu da dopustim Rumiju da predstavi
svoja uenja svojim vlastitim rijeima. to se vie analiziraju njegova djela,
to se ona vie pokazuju kao lozoja ili, moda, kao zbir ideja punovanih
jedino za povijest miljenja, prije negoli kao iva duhovna poruka koju nam
je on naumio.
Bilo kako bilo, ja sam nastojao zadrati Rumijeve vlastite rijei i
znaenja izraavanja. Moje vlastite zamjedbe samo predstavljaju uvod u ono
to Rumi eli kazati, a ne iscrpno objanjavanje njegovih uenja. itatelj e
se esto susretati sa stanovitim nedosljednostima u navoenim odlomcima
ili moe uoiti da Rumi upotrebljava jedan pojam u znaenju drukijem
od onoga kojeg sam ja razmatrao u mojim uvodnim biljekama. Premda
bi se mogle izgladiti te nedosljednosti i upotrebe kroz temeljitije izlaganje
teorijskih osnova sujskih uenja, to bi moglo imati za posljedicu preveliko
udaljavanje od arome izvornih odlomaka i od mog postavljenog cilja da
dopustim Rumiju da govori sam za sebe. Te nedosljednosti, u svakom
sluaju, odraavaju izvorni tekst, a moglo bi se kazati da u izvorniku postoji
neto providnosno u vezi sa tim nedosljednostima. U krajnjoj liniji, one
podsjeaju itatelja na to da svako teorijsko i doslovno tumaenje Rumijevih
uenja ne moe nikada biti dostatno. Ako itatelj istinski eli znati o emu
Rumi govori, on mora slijediti njegov savjet i ui unutar znaenja s onu
stranu izvanjske forme njegovih uenja.
Tu tvrdoglavu formu duhovnim putovanjem rastopi!
Ispod nje e Jedinost nalik riznici pronai! (M I 683)
Prijevodi
Potrebno je da neto kaem o mome metodu prevoenja izabranih
dijelova iz Rumijevih djela. Pregnua R. A. Nicholsona i A. J. Arberryja
su uinila Rumija najprevoenijom osobom islamske literature i miljenja.
Nicholsonovo monumentalno prireivanje i prijevod Mesnevije, skupa sa
dva toma njegovih komentara, objelodanjeno prije vie od ezdeset godina,
za svagda je zaduilo sve istraivae Rumija. Njegov prijevod pedeset poema
iz Diwana godinama je predstavljao samo ozbiljno istraivanje ovoga djela
na engleskom jeziku. Arberryjevi prijevodi djela Fihi ma hi, 400 gazela
UVOD
,
i izbor ruba iyyata samo su nastavili doprinositi bogatstvu izvornih vrela
dostupnih na engleskom jeziku. Oba ova znanstvenika su bili krajnje
posveeni briljivom prevoenju sa perzijskog izvornika.
11
Nicholsonovi
prijevodi su nadasve tako tani da je njegov tekst od rijei do rijei sukladan
izvorniku. Njegova vjernost je takva da ak dodaci tekstu, koji se jasno
razumiju na perzijskom, a nuni su za gramatike prijevode na engleskom,
obino su naznaavani u parentezama.
U mojim vlastitim prijevodima ja sam se drao blie Arberryjevu
metodu u tome da sam izbjegavao parenteze i ostale nepotrebne nezgrapnosti
u nastojanju da ponudim itljiv engleski tekst. esto sam, meutim, iao dalje
od Arberryja u svojim literarnim i proznim prijevodima, jer sam bio vie
naklonjen priskrbljivanju ekvivalentnih idiomatskih izraza namjesto tanog
prijevoda; a esto sam dodavao objanjenja u formi jedne ili dviju rijei ili
fraza u nastojanju da izbjegnem potrebu za podnonom napomenom. Pa
ipak, prijevodi su potpuno vjerne predstave izvornika. Svi odlomci koje
su preveli Nicholson ili Arberry takoer su paljivo usporeeni sa mojim
verzijama, a ja sam zadovoljan da su moji vlastiti prijevodi podjednako tani
ili, ak, taniji.
Potrebno je takoer istai da ovaj prijevod posjeduje jednu odliku
koja se ne nalazi kod Nicholsona i Arberryja: on zadrava dosljednost kod
prevoenja nekih vanih tehnikih termina. Iz Nicholsonovog djela i iz
djela njegovog uenika Arberryja, koji u vezi s tim slijedi svoga uitelja
moe se zakljuiti da je on osjeao kako je najbolje da se neki termini
prevedu na razliite naine sukladno kontekstu. U mnogim sluajevima
bi se, jamano, moglo sloiti s tim, ali postoji nekoliko termina koji igraju
kljunu i sredinju ulogu u Rumijevu miljenju. Makar oni mogli izgledati
tako kao da oznaavaju razliita znaenja u razliitim kontekstima, kada
su razliito prevedeni, jedna znaajna i, ak, temeljna nit dosljednosti,
provlaei se kroz Rumijeva djela, biva izgubljena. Moje vlastito miljenje
je da je bolje zadrati jedan tehniki termin na engleskom i razjasniti
poredak znaenja koja on obuhvaa kroz deniciju i pokazivanje kako je on
upotrijebljen u razliitim kontekstima.
Najistaknutiji primjer ovoga tipa tehnikog pojma je rije mana
(znaenje) suprotstavljena rijei surat (forma). Meuigra ova dva pojma
igra prvorazrednu ulogu u Rumijevim uenjima, kao to sam i pokuao
pokazati u ovome radu. Ali u Nicholsonovim i Arberrijevim prijevodima
UVOD
,,
suodnos izmeu ova dva termina je potpuno izgubljen zbog nedosljednosti
prijevoda rijei mana.
12
Trebao bih naglasiti da ja ne elim kritizirati ni Nicholsona niti
Arberryja s tim u vezi. Zadaa koju su oni izvrili, istraujui Rumija,
neusporediva je; posebice danas niko ne pokuava pisati o Rumiju na
engleskom ili itati Mesneviju na perzijskom bez priznavanja golemog
duga Nicholsonu. Pa ipak, uvijek ima mjesta za poboljanje pregnua
ranijih znanstvenika, posebice kada se ima u vidu istraivanje pojedinane
dimenzije Rumijevih djela kao zasebne u odnosu na ostale dimenzije.
Moja liberalna upotreba velikih slova moe prizivati napomenu.
Openito uzevi, ja koristim velika slova tamo gdje se ona ne bi mogla
oekivati stoga jer postoje neke nijanse u znaenju koje, inae, moe biti
izgubljeno. Osebujnije govorei, ja ih koristim za bilo koje ime ili atribut
Boiji, bilo teoloki ili poetiki. Tako je, naprimjer, Bog Milostivi, ivi i
Vladar, i On posjeduje Vlast, ali On je takoer Prijatelj, Skrivena Riznica,
Slikar, Mjesec, Okean, Sulejman opstojanja, Ushititelj i, ak, prigodice,
Krvolok, Skladitar. Iste rijei u drugim kontekstima ne mogu se odnositi
na Boga i, stoga, su upotrijebljena mala slova. Zamjenice koje se odnose na
Boga takoer su pisane velikim slovom. Ja takoer upotrebljavam velika
slova za neke islamske i sujske termine kako bih naznaio da se oni
koriste u tehnikom smislu ili su, praktiki, vlastite imenice. Prema tome,
kao to je uobiajeno za rijei o islamu, pojmovi poput imena i atributa
napisani su velikim slovom kada se odnose na imena i atribute Boije.
Ostali primjeri ukljuuju Drugove (poslanika Muhammeda), Pravi Put (=
islam ili suzam), Put (= suzam), Vrijeme (= sveukupni ciklus vremena i
postojanja), Riba (= mistino bie koje podupire Zemlju), Pero (= Vrhovno
Pero kroz koje je Bog stvorio univerzum), Prijestolje (Boije = deveto
nebo). Najzad, ja koristim velika slova za neke sujske termine posebnog
znaenja koji drugdje ne moraju biti prepoznati; naprimjer, Duh i Oko (=
organi mistine vizije), Posjedovatelji Vizije (= sveti ljudi), Mukarci (= sveti
ljudi, duhovni ratnici), Pol (= najuzvieniji svetac vremena koji podupire
univerzum), Jezik Ptica (= govor posveenih ljudskih dua). Ukoliko sam,
katkada, bio nedosljedan, moda je to bilo neminovno, jer, ja sam bio, meu
ostalim stvarima, sueljen sa problemom gdje da povuem liniju izmeu
stvorenog i Nestvorenog, liniju koju e Rumi osobno povlaiti na razliitim
razinama sukladno pojedinanom gleditu o kojemu je rije. Ja item oprost
od onih itatelja koji su osjetljivi na takve nedosljednosti.
UVOD
,o
Ondje preostaje metod upotrijebljen u odabiru odlomaka za prevoenje.
itatelji upoznati sa Rumijevim djelima ipak se mogu pitati zato sam nainio
ovaj a ne neki drugi izbor, poto su mnogi drugi odlomci mogli ilustrirati
moje naglaavanje podjednako dobro ili i bolje. U tom pogledu sam ja bio
usmjeravan snagom dva razmatranja. Prvo, ja sam donekle nastojao izbjei
ve prevoene odlomke. To je znailo birati manje odlomke iz Mesnevije i
Fihi ma hi negoli se moglo oekivati, i zanemarivati mnoge pronjene gazele
u Diwanu. Ali, poto su Nicholson i Arberry preveli samo oko deset procenata
Diwana, neprevedeni dijelovi su zadrali neiskoritenu riznicu sujskog
sadraja koju sam ja nastojao u potpunosti iskoristiti.
13
Drugo, ova knjiga
je bila prvobitno zamiljena kao uvod u jednu reprezentativnu antologiju
Rumijevih djela sada ve u narastanju. To jo znai upotpunjavanje ovoga
sveska. Stoga sam ja izbjegao sav sadraj provizorno odabran za tu antologiju,
ukljuujui nekih tri stotine izabranih gazela.
William C. Chittick
Woodbury, Connecticut
7. august 1981.
UVOD
Dio I
TEORIJA
A.
MOTRITI STVARI KAKVE JESU
1. Forma i znaenje
Rumi nema nita drugo doli saaljenja i prijezira za one koji motre na svijet i
unutar sebe, a ne shvaaju da ono to oni gledaju je zastor preko zbilje. Ovaj
svijet je san, tamnica, zamka, pjena koju izbacuje more, praina podignuta
galopom konja. Ali on nije ono to se ini da jest.
Ako je sve to nam se pokazuje ba to to nam se pokazuje,
tad Poslanik, koji je bio obdaren tako pronicavim gleda-
njem, prosvjetljenim i prosvjetljujuim, nikada ne bi
povikao: Gospodaru, pokai nam stvari kakve one
jesu! (F 3/18)
Rumi povlai temeljnu razliku izmeu forme (surat) i znaenja
(mana).
1
Forma je izvanjska pojava stvari, a znaenje njena unutarnja
i nevidljiva zbilja. Najzad, znaenje je neto to je znano samo Bogu. A
poto je Bog s onu stranu bilo koje vrste mnotva, znaenje svih stvari je, u
konanici, Bog. Forma je sjena, znaenje je Sunce. (M VI 4747)
Naspram znaenja ta je forma? Odve prijezira vrije-
dna. U mjestu dri znaenje nebesa...
Znaenje vjetar na lutanje tjera poput mlinskog toka
zatoenog u vodi potoka. (M I 3330, 33)
Znaj da spoljna forma nestaje, ali Svijet Znaenja za-
uvijek ostaje.
o
TEORIJA
Dokle ete gladiti oblik kraga? Odbacite oblik kraga:
idite vodu traite!
Motrei formu, o znaenju vi svijest nemate. Ako ste
pronicavi, iz koljke biser zgrabite. (M II 1020-22)
Svijet je tad forma, ili zbir mirijada formi. Svaka forma po samoj
svojoj prirodi oituje svoje vlastito znaenje, koje jest njena zbilja s Bogom.
ovjekova je zadaa da ne bude zavaran formom. On mora shvatiti da
forma ne postoji poradi sebe same, nego ona oituje znaenje iznad i s onu
stranu sebe.
Forme su ulje, znaenje je svjetlo inae, ne bi ustrajno
pitao zato.
Ako je forma sebe same radi, tad zato pita Zato?(...)
Stoga ni mudrost ne moe dopustiti da spoljne forme
nebesa i stanovnika Zemlje trebaju samo zato opstojati.
(M IV 2994-93, 98)
Segni s onu stranu forme, iz imena sei! Uteci naslovima
i imenima i prema znaenju bjei! (M IV 1283)
Poslanik je kazao: Motrite formu nebesa i Zemlje, i kroz tu formu
izvucite pouku iz onog Univerzalnog Smisla. Jer vi vidite promjene izazvane
Tokom nebeskim, kie iz oblaka u sezoni, ljeto i zimu, i mijene Vremena.
Vi vidite da je sve na svome mjestu i u skladu sa mudrou. Najposlije, kako
taj oblak bez due zna da mora poslati kiu u odreenom godinjem dobu:
Vi vidite zemlju kako hrani biljke i od jednog naini desetero. Dakle, Neko
to izvodi. Pogledajte Ga znaenjima ovoga svijeta i uzmite zadovoljtinu
od Njega. Ba kao to uzimate zadovoljtinu iz znaenja ljudske zbilje kroz
tijelo, tako uzmite zadovoljtinu iz znaenja svijeta kroz formu svijeta. (F
39/31)
Dihotomija izmeu znaenja i forme je glavno uporite Rumijevih
uenja, i ona se mora stalno drati na pameti. On na nju ukazuje u toliko
razliitih konteksta i kroz golemu raznovrsnost slika i simbola. Ne
postoji, zapravo, nikakav glavni razlog da se imenuje temeljna dihotomija
unutar zbilje, kao to je ona izmeu forme i znaenja, osim to ovaj par
termina izgleda da je obuhvatniji u primjeni od svih parova koje Rumi
upotrebljava, a on na njega, moda, ukazuje ee negoli na bilo koji drugi
par. U svakom sluaju, ne smijemo nastojati preve blisko vezivati Rumija
za pitanje terminologije. Znaenje je po deniciji s onu stranu forme
:
i njenih ogranienja. Prema tome, svi pokuaji da se ono izrazi rijeima
moraju donekle biti dvosmisleni. Umjesto da nametnemo strogo lozofske
denicije Rumijevoj terminologiji, radije emo njemu dopustiti da on za
sebe govori dok podstie itatelja da prevali s onu stranu denicija i granica
ljudskoga jezika.
Rumi esto razmatra dihotomiju znaenje-forma u pojmovima
izvedenim iz lozofskog obrasca, a jo ee u slikama i simbolima poezije.
Nekolicina pojmova koje on najee dovodi u parni odnos su: drugostepeni
uzroci (asbab) i Prvi Uzrok (musabbib), vidljivi (zahir) i skriveni (batin),
praina i vjetar, pjena i more, slika i slikar, sjena i svjetlo.
Ljudi motre posredne uzroke i misle da sveg bivajueg su
izvorite. Ali je svetima otkriveno da su to tek koprene.
(F 68/80)
Oni su na oima koprene, jer svako oko nije vrijedno
vidjeti Njegovo umijee.
Mora se imati oko koje prosee kroz drugostepene
uzroke i razdire sve koprene,
do kraja, da bi moglo vidjeti Prvi Uzrok na Ne-mjestu
i spoznati da nastojanje, stjecanje i trgovanje su uzalu-
dni.
Svako dobro i zlo dolaze od Prvog Uzroka. O oe, zna-
enja su i drugostepeni uzroci
samo duh materijaliziran na glavnoj dadi,
kako bi razdoblje budnosti moglo neto due potrajati.
(M V 1331-33)
Ko god motri drugostepene uzroke, jamano je tovalac
forme. Ko god motri Prvi Uzrok, taj ima postati svjetlom
koje lui Znaenje. (D 23048)
Zemlja je vanjski oblik praha, ali su svjetlosni atributi
Boiji unutra.
U rat sa svojom nutrinom upustila se vanjtina njezina;
njena nutrina je poput bisera, a obini kamen je njena
vanjtina.
Njena vanjtina veli: Nieg nema vie, samo postojim
ja. Njena nutrina kae: Pogledaj dobro ispred i iza!
:
TEORIJA
Njena vanjtina porie, govorei: Nutrina je nita.
Priekaj! Mi emo ti pokazati na to e nutrina. (M
IV 1007-10)
Samo je ovaj dokaz nevjernika: Osim vanjtine ove ne
vidim drugog stanita.
On ne uvia nikada da tek nudi novosti o skrivenoj
mudrosti svaka vanjtina.
Zacijelo, dobitak svake spoljanje stvari u unutarnjem
poiva skrivenom poput u medicini dobara. (M IV
2878-80)
Doepaj se vanjtine, pa makar ona prijevarno bludi!
Na kraju e ona odvesti nutrini. (M III 326)
On je dobrano uskovitlao svijet poput praine: skriven u
praini, On poput vjetra je. (D 28600)
Svijet je praina, a u praini su skriveni pometa i metla.
(D 13164)
Postojanje je praina cijela, od tog Mjeseca dolazi blista-
vost njena: prainu ne slijedi, ne okrei Mjesecu lea!
(12236)
Dan i no more na sebi bukajuu pjenu dri. Vi motrite
pjenu a ne to more ah, uda li! (M III 1271)
Kako bi se pjenoliki oblik kretao bez valova? Kako se
moe praina do vrh neba dii bez vjetra?
Poto si vidio prainu forme, sad Vjetar pogledaj! Poto
si vidio pjenu, sad pogledaj stvaralake moi Okean! (M
VI 1439-60)
Pjena na Moru je ovoga svijeta forme. Ako si ovjek
istote, kroi s onu stranu pjene! (D 28722)
Njegova Ljepota je sunce, Njegov veo svijet je: ali, ta
slika vidi drugo doli slike i are? (D 706)
Flautu, tamburin i harfu za uho oni sviraju: ta slika-
svijet prst upire ka Slikaru. (D 9312)
Mili, pogledaj Slikara! Zato pilji u slike na zidovima
hamama? U Sunce i Mjesec zuri! Zato pogled poklanja
mjesecolikim djevojkama? (D 24342)
,
Pred Slikarom i kistom je slika bespomona i poput
djeteta u utrobi okovana. (M I 611)
Samo iz Slikareva kista slika izvodi svoje kretnje, obu-
jam joj se vrti oko njegove take. (D 10933)
Prvi Uzrok je Svjetlo, a svaki drugostepeni uzrok je
njegova sjena samo. (D 323)
Ti si Sunce, a sve stvari poput sjena, as lijevo, as desno
slijede Tebe. (D 21966)
Bog je svjetlo, a svi mi smo tama; ova kua svoj sjaj od
tog Sunca prima.
Ovdje je svjetlo sa sjenom pomijeano ako eli svjetlo,
izai iz kue na krov, na svjetlo. (D 30842-43)
2. Postojanje i nepostojanje
Ukazujui na formu i znaenje ili na vanjtinu i nutrinu, Rumi upotrebljava
jedan drugi zbir pojmova koji naglaava negativno lice znaenja u odnosu
prema pozitivnoj strani forme. S tog stajalita, forma je mjesto a znaenje
je bezmjesnost; pjena je boja a more je Bezbojnost. Jer znaenje se
suprotstavlja formi i moe se postii samo poricanjem forme snagom
bezoblinosti.
Svak je okrenuo svoje lice negdje, samo ga sveci nisu
okrenuli nigdje. (M V 330)
Tamo gdje besputnost vlada, proljee je svud, u svakom
drugom smjeru samo je decembarska stud. (D 20089)
ini se da je stamen i u kretnji da je, mada On nije
ni ovo ni to; oituje se u mjestu, iako mjesta nema,
zacijelo. (D 6110)
Ti si iz mjesta, a izvorite ti je bezmjesno: ovdje duan
zatvori, a bazar otvori tamo! (M II 612)
Dokle e davati znake? Umukni! Jer Vrelo znakova tih
za te znakove ne mari. (D 7268)
Bezbojnost je korijen boja svakih, mir je korijen bojeva
svih. (M VI 39)
TEORIJA
Bezbojnost je korijen boja, bezlinost svake slike gle
uda li tog bezrjenost korijen je rijei, a rudnik novia
svakog! (D 13923)
Tisue boja je dolo iz onog Zdenca cijela, kojeg ne
dohvaa boja ni plava niti bijela. (D 28249)
Iz Bezlinosti ulazi oblik u cik postojanja, ba kao to se
iz ognja dim izvija. (M VI 3712)
Gospode nad gospodarima! Darovaoe oblika, Bezlini!
Koji li oblik na mene navlai? Ja ne znam, al to najbolje
zna Ti. (D 14964)
Rumi esto povlai razliku izmeu oblika i znaenja pojmovima
postojanja (hasti, wujud) i nepostojanja (nisti, adam). Ovaj par pojmova
je sloeniji negoli mnogi drugi, poto svaka od dvije rijei ukazuje ili na
oblik ili na znaenje, ovisno o kontekstu. Sa jednog motrita, mi ovdanji
svijet gledamo kao neto opstojee. Tako je oblik postojanje, dok je znaenje
bezoblino i nepostojee. Ali, ako paljivo motrimo, vidimo da je oblik ili
postojanje samo praina na vjetru. U usporedbi sa okeanom, pjena se
istinski moe nazvati nepostojanjem. Tako, sa drugog motrita gledano,
Bog i znaenje su postojanje, dok su oblik i svijet nepostojanje. Rumi esto
suprotstavlja ova dva motrita u istom stihu, a u drugim prilikama on
ukazuje na jedno ili na drugo.
Ovaj postojei svijet je kao neto to biva, a onaj svijet
Postojanja u cijelosti se skriva.
Praina na vjetru je to, igra-varka, ona die veo.
To to izvodi ona samo je puki hir; ljuska je to. Ali ono
dolje skrito, jezgra je i vir. (M II 1280-82)
Mi i nae postojanje, to zanemari. Ti si Apsolutno Pos-
tojanje, a kao da Si prolazne stvari.
Mi smo lavovi, ali lavovi na bajraku: samo usljed vjetra
lepramo i drimo se u zraku. (M I 602-603)
ovjek od ovog svijeta misli da nepostojanje je divota.
O prijatelju, zato bi mudar ovjek poklonio ivot svoj
inu neivota?(...)
Zbog tame u oima svojim ti misli da nita je neto.
Oi ti mogu ozdraviti i prahom ispred Kraljevih vrata
prosvijetljene vjeto! (D 11470, 73)
,
3. Priin podvajanja
Oblik i znaenje su nerazmrsivo povezani: oblik se izvodi iz znaenja, a
znaenje se oituje kao oblik. Poto su to dvoje vidljivi i nevidljivi vidovi
jedincate zbilje, svaki je znaajan na svoj vlastiti nain. Ali, za veinu ljudi
pogibelj poiva u pridavanju pretjerane vanosti formi, ne shvaajui da ona
izvodi svoje postojanje i smislenost iz znaenja.
Oma je za budalu svako parence svijeta, a smisao
izbavljenja za mudra ovjeka. (M VI 4287)
Sjedokosom svijetu rekoh: Oma si i ukorenje. A on
uzvrati tad: Mada sam uitelj drevni, jo sam Njegov
uenik mlad. (D 14988)
I oblik posjeduje trenutnu vanost. tavie, on je i vie od vanosti,
jer sudjeluje u jezgri. Ba kao to se nita bez jezgre ne moe uiniti, tako se
nita ne moe uiniti ni bez ljuske... Ali znaenje je korijen. (F 19/31)
Kada kae da je oblik izdanak znaenja ili da je oblik zdjela, dok
je srce kralj oblik i znaenje su, nakon svega, odnosni pojmovi. Ti veli:
Ovo je izdanak toga; ako nema izdanka, kako se ono drugo moe zvati
korijenom: Stoga to postaje korijenom zbog izdanka. Ako ne postoji
izdanak, nee biti niti imena. (F 144/133)
4. Znanje o religijama
Kao to Rumi stalno pravi razliku izmeu oblika i znaenja, on toliko puta
takoer ukazuje na dvije vrste znanja i vizije: jedno znanje razlikuje samo
oblik, a drugo see s onu stranu oblika i raspoznaje znaenje. Ono prvo
znanje on naziva znanje o tijelima ( ilm-i abdan), kako bi ga razlikovao
od znanja o znanju o religijama ( ilm-i adyan); ono prvo znanje obuhvaa
sve to mi uobiajeno shvaamo pod pojmom nauke ili znanja, ak i
discipline kao to su teologija i matematika, jer one se izuavaju rutinom
i uenjem. Sve dok ta znanja ne provriju iz srca kao rezultat izravne vizije
unutarnjih znaenja i stvarnosti ili od Boga samoga, ona su puka sjena, a
ne svjetlo. Bez izravne i titravo ive vizije znaenja, znanje je samo forma.
Ona se, jamano, moe preobraziti u istinsko znanje, ali samo nakon dugog
duhovnog pregnua.
o
TEORIJA
Savreniji uenjak u znaenju nazaduje, a u formi na-
preduje...
Nuno je ono znanje iji korijen onom stranom roni, jer
svaki izdanak svome ilitu vodi.
Svaki povjetarac ne moe preletjeti okeana irinu: samo
znanje koje od Njega izravno dohodi, moe da odvodi
Njemu. (M III 1117, 24-23)
Svako znanje steeno uenjem i pregnuem u ovome svijetu jest
znanje o tijelima. Ali znanje steeno nakon smrti je znanje o religijama.
Spoznati znanje o onom Ja sam Bog je znanje o tijelima, ali postajati
onim Ja sam Bog je znanje o religijama.
2
Motriti svjetlo lampe ili oganj je
znanje o tijelima, ali biti prisvojen ognjem ili svjetlom ili lampom je znanje
o religijama. Ma koja vizija je znanje o religijama, a ma koje znanje je znanje
o tijelima. (F 228/233)
Oni ljudi koji su uili ili jo ue, oni zamiljaju da, ako su ovdje vjerni
sljedbenici, tamo e zaboraviti i napustiti sve svoje znanje. Naprotiv, kada
ondje dou, sva njihova znanja e upiti dua. Spoznaje su svekolike slikarije.
Kada zadobiju due, ona su u tom trenu poput beivotna tijela koje prima
duu. Korijen svih tih znanja dolazi iz Ondanjeg svijeta, ali su iz tog svijeta
ona prenesena bez zvukova i slova u svijet glasova i slova. (F 136/163-164)
B.
DUA, SRCE I UM
1. Dua
Vidljivi oblik svijeta i svega to je u njemu oituje skriveno znaenje. Ljudska
forma nije nikakav izuzetak u tome.
Najprije kupe ili ador podignu, pa onda Turina ko
gosta dovedu.
Vaa vanjtina je, znajte, ador, a Turin je vaa nutri-
na: nutrina vam je krmar, a vanjtina korablja. (M III,
329-330)
Da je ovjek ovjeno bie po svojoj vanjtini, tad bi
Muhammed i Abu Jahl
3
bili potpuno isti.
Slikanje na zidu ovjekovo je ogledalo. Pogledaj taj
oblik! ta mu je falilo?
Toj divnoj slikariji samo dua fali. Hajde, idi, trai taj
biser skupi, mali! (M I 1019-21)
U jednom esto navoenom stavku Kurana se kae: Pitat e te (o
Muhammede) o dui. Reci: Dua je od zapovijedi Gospodara moga; a znanje
kojim ste vi obdareni samo je trun od toga. (XVII, 83)
Iz onog Reci: Dua je od zapovijedi Gospodara tvoga
4

shvatljivo je, da objanjenje due jezikom neizrecivo je.
(D 21284)
8
TEORIJA
Na nebesima visokim i Zemlji sve to Bog posjeduje,
ovjekova dua najskrovitija je.
Sve tvari svjee i bijele pokaza uzvieni Bog (usp.
Kuran VI, 39), a tajanstva due zapeati onim to je od
zapovijedi Gospodara mog. (M VI 2877-78)
Poto je dua od zapovijedi Gospodara mog, stoga je
skrivena. Ma koju analogiju izrekao, bit e joj supro-
tstavljena. (M VI 3310)
Unato takvim uvjeravanjima, Rumi ima golema udjela u kazivanju
o tom neiskazanom znaenju skrivenom unutar ovjekove forme. Jer on,
zacijelo, ne porie mogunost spoznavanja due. Sami Bog, najposlije, nije
izvan duhovnog poimanja svetih ljudi. Ali on eli istai da sve dok ovjek
ne prosegne s onu stranu forme i pronikne u znaenje, on nee biti kadar
dokuiti istinsku prirodu due. ta god da se rijeima kae ima provizornu i
dvosmislenu odliku. To se ne smije uzeti kao stroga denicija neega to se,
zapravo, ne moe denirati. To je samo upiranje prstom prema stvarnosti s
onu stranu svih formi i spoljnjih izraaja.
Rumi obino raspravlja o dui sa stajalita njenog odnosa prema
drugim stvarnostima. Njegova bezbrojna ukazivanja na povezanost due
sa tijelom dobrano osvjetljavaju narav i jednog i drugog. Dok Rumi upire
prste u njih, Stvari postaju jasne kroz svoje suprotnosti. Ba kao to narav
znaenja postaje jasna kada se suprotstavi formi, tako se i priroda due
pojanjava kada se suprotstavi tijelu.
Tijelo se znaenjima due biba, ali ti ne vidi duu: zato
spoznaj duu dok se tijelo giba! (M IV 133)
Ubogo tijelo se gibati nee sve dok se dua ne makne: dok
konj ne jurne naprijed, bisage se ne klate. (D 14333)
Due su mora, znaj, a tijela su pjena. (D 33178)
Dua je kao soko, njen sindir tijelo, slomljenokrili
stvor! (M V 2280)
Nisu li zemljana grumenja tijela u ivot ula kroz
duevni sjaj? U udivljujuu blistavu svjetlost! Draesnog
sunca raskoni raj! (D 33280)
Ovaj svijet je more, tijelo kit, a dua Junus, od svjetla
zore skrit. (M II 3140)
Tijelo se dri ljepote i krasote hvalisave, dok je dua

skrila svoju blistavost, krila i perjanice kitnjaste.
Dua mu veli: Gnojite! Ko si ti? ivjelo si dan ili dva
od moje svjetlosti. (M I 3267-68)
Ne motri lice tijela gnjilo i istruhlo. Gledaj u due lice
ono moe zauvijek ostati ljupko i draesno! (D 1893)
U svojoj mudrosti dua je planina, u svojim odlikama
tijelo je dolina. Ko je vidio ikada da se planina iz doline
izvija? (D 24161)
U jajetu tijela ti si pti udesni poto si zatoen u
jajetu, ti ne moe letjeti.
Kad bi tjelesna ljutura pukla, ti bi, duo, krilima zale-
prala i na vrh planine stigla. (D 33367-68)
ovjee! Ovo te tijelo stavlja na muke. Ptica due tvoje
je zatoena sa pticom druge ruke.
Dua je soko sivi, al tjelesne navade su vrane. Od vrana i
sova je soko stekao mnoge rane. (M V 842-843)
Kada e poletjeti ptica moje due, prema vrtu, iz krletke?
(D 33887)
Neznanje je jedina stvar koja e zatoenu pticu sprijeiti
da pokae izbavljenja mar. (M I 1341)
Tako je znaenje ili stvarnost ovjekova njegova dua, dok je njegovo
tijelo ili forma tamnica iz koje se on mora izbaviti. Ali, ponovimo jo jednom,
ne smije se pasti u zabludu motrenja temeljne dvojnosti ili podvojenosti,
poto su i tijelo i dua nuni i dobri. Tijelo je, zapravo, samo vidljivo
oitovanje due unutar svijeta. Stoga Rumi moe ukazivati na mogunost
da tijelo postane duom: tijelo svetih ljudi postaje iznova uklopljeno u svoj
duhovni vrutak.
O, ti to hranu grabi sa nebesa i zemlje, dok ti tijelo
ne nakvasa...
Prioni uz duu! Sve druge stvari su aa.
U poreenju s duom ja ih zovem pljeva, ali ne i sa
majstorskim djelom njihova Stvoritelja. (M VI 3392,
94-93)
DUA, SRCE I UM
,o
TEORIJA
Dua bez tijela ne moe da radi, a tijelo bez due se sui
i hladi.
Vidljivo je tvoje tijelo, a dua ti je skrivena: to dvoje sav
poso svijeta dovodi do vremena. (M V 3423-24)
Bog uini da tijelo bude locus za nae due pokus. (M
VI 2208)
Stoga to sveti ne rekoe zabadava: postae tijela istih,
ko dua neokaljana.
Njihove rijei, dua, njihova spoljanja forma sve to
posta, bez traga, jedna potpuna norma. (M I 2000-01)
Nita pronai nee od moga tijela mrtvije. Daruj mu
ivot Svjetlom Tvoje Sutine!
Nek postane dua cijela to tijelo moje koje za Te svoj
ivot rtvuje! (D 19229)
2. Razine due
Suprotstavljenost izmeu tijela i due teko da je jednostavna i lagahna, kako
bi se to u prvi mah moglo initi. Vidjeli smo da znaenje raspolae sa vie od
jedne razine, i da jedino, u krajnjoj analizi, ono moe biti poistovjeeno sa
samim Bogom. Stoga meurazine znaenja su uzviene i pronjene (latif )
u suodnosu sa formama i tijelima, ali su tmaste (kathif ) u suodnosu sa
Bogom.
Ba kao to su ova tijela tmasta u suodnosu sa znae-
njima ljudi, tako su isto ta neizreciva i pronjena znae-
nja u suodnosu sa Bogom tmasta tijela i forme. (F
99/110-111)
Dua, na slian nain, moe biti razdijeljena na brojne razine, one
nie koje se pojavljuju kao forma i tijelo, u odnosu prema onim viim. Rumi
razluuje etiri temeljne razine: ivotinjska dua, ljudska dua, aneoska
dua ili Dibrilova dua, i muhammedanska dua ili dua svetih ljudi. Iznad
posljednje od tih razina je Bog Koji transcendira duu, ali na Kojega se esto
metaforiki ukazuje kao na Duha.
3
ivotinjska, prirodna ili ognjena dua je zajednika i ljudima i
ivotinjama i strogo predstavlja ono to ih ini ivotinjskim. Prema tome,
,:
perzijska rije za duu jn esto se koristi da oznai ivot u Rumijevim
djelima i drugdje; ova dva pojma su, zapravo, posebice nerazdvojni u
tradicionalnom islamskom miljenju. U mnogim prevedenim stihovima u
ovome radu ivot e se takoer prevoditi rijeju jn ili i preciznije negoli
je rije dua, ali potonji pojam je zadran poradi dosljednosti. Ako se na
pameti ima bliska veza izmeu pojma ivot i dua, smisao onih stihova e
biti jo jasniji.
ivotinjska dua ulazi u postojanje sa tijelom i, poput tijela, prilazi
svome kraju. Ona se odlikuje raznolikou i rasapom, nasuprot viim
razinama due, koje sve skupa sudjeluju u jedinstvu. Njena hrana je voda
i ilovaa, poto je ona tako prionula uz tijelo da je gotovo nerazdvojiva od
njega. ivotinjska dua je povezana sa narednom razinom due kao forma
sa znaenjem, ili kao ljuska sa jezgrom.
Putene odlike, poput samog tijela, posuene su nek
srce ne navaljuje na njih, jer kratkotrajne su!
I odlike prirodne due razorenje stresa, stoga trai odlike
due koja je ponad nebesa. (M IV 1840-41)
Divno! Zar te, brate, stid ne vreba, zbog due koja trai
hljeba? (D 28664)
Mnotvo poiva u dui ivotinjskoj. Jedincatost u onoj
ljudskoj
6
. (M II 188)
Naredne tri razine due je tee razluiti, jer one sudjeluju u jedinstvu
i, sa odreenog stajalita gledano, one su jedna i ista dua. Pa ipak, moe
se kazati da je ljudska dua ona dimenzija ljudske stvarnosti koja ovjeka
ini drukijim od ivotinja, to jest ona je njegovo svojstvo artikuliranog
miljenja i samosvjesnosti. Istaknuto svojstvo ove due je razluivanje;
a glede injenice da je dua kadra luiti istinu od zablude, dobro od zla,
apsolutno od relativnog, ljepotu od runoe itd., ta mo se naziva umom
(aql). Ali, ljudska dua u svojoj punini moe se jedino ozbiljiti kroz
prelaenje duhovnog puta. Stoga samo sveti ljudi posjeduju istinsku svijest o
tome, dok svijest ostalih ljudi je ovladana ivotinjskom duom. Ovo pitanje
e biti raspravljano do potankosti u kasnijim poglavljima.
Za ljudsku duu jednom ozbiljenu u svojoj punini se moe kazati da
nije drugo doli dua svetosti. Tako, kada Rumi pravi razliku meu tri vie
razine due, njegov cilj je obino to da istakne kako postoje tri razliite
DUA, SRCE I UM
,:
TEORIJA
razine samoozbiljenih bia, evlija i poslanika; i da su najvie razine koje
ovjek moe dosegnuti ak iznad duhovnih stupnjeva anela.
Kada Rumi kae: Tragaj za duom!, on pod tim podrazumijeva
transcendiranje ivotinjske prirode i postajanje sjedinjenim sa duhovnim
svijetom. On rijetko kad razluuje koju od tri vie razine due on ima na
pameti.
Iskustvo pokazuje da je dua samo svijest. Stoga, ko god
je svjesniji, taj je duevniji.
Naa dua je od ivotinjske uzvienija. Zato? Zato jer
je svjesnija.
Potom, aneoska dua je od nae uzvienija, jer racio-
nalna ula ona transcendira.
Onda, jo je uzvienija dua evlija, Posjednika srdaca.
Daj okani se svoga snebivanja!
Zato su se meleki prostrli pred Adema (Kuran II, 34), jer
je uzvienija dua njegova negoli njihova egzistencija.
Pa ipak, prikladno bilo ne bi vinjemu biu zapovijediti
da se onom niem biu pokloni.
Kako je pravda i njenost Boija dopustila da se rua
pred trnjem obinim prostrla?
Kad dua uzvienija postane, i mimo svih granica prese-
gne, tad due svih stvari svijeta postanu joj podlone. (M
II 3326-33)
O ljudi nedostojni, hljeb, hljeb grabite! O ljudi blaeni,
duu, duu hvatajte!
ivotinju sijeno sebi privlai, ona drugo ne zna. A
ovjeka ahati i korali.
Oni vrtovi su zaspali, ali su ovi procvali i kao nagradu
Sultanovu palau dobili.
Ima nezrelih dua koje u zamke padoe, a ima i onih
koje su uzletjele i put do Voljenog otkrile.
Postoji i dua neopisiva, iznad nebesa to su se vrtila:
ustra, uzviena i skladna kao Mjesec i Vaga,
I jedna druga, poput ognja, hrapava, svojeglava i jogu-
nasta, kratkovjena i nesretna, kao umiljaj vraga.
,,
Prijatelju! Koja dua si ti? Zrela ili zelena? Jesi li oma-
mljenik slatkiima i vinom, il vitez sa bojnoga polja? (D
21377-83)
Iznad svih razina due stoji sami Bog. Ali, kako god se Bog moe zvati
Znaenjem nad znaenjima, On se takoer moe zvati i Duom nad
duama. Premda je On iznad svih ogranienja due, jer ju je stvorio, Njegov
odnos prema dui je, ipak, slian odnosu due i tijela.
Poto je On Dua nad duama, nema Mu umicanja:
ja ne vidjeh da je ijedna dua dumanin Prijatelja. (D
4633)
Ti si Dua nae due, Smisao Imena, Postojanje svega,
Izvor ljubavnog derta. (D 34134)
O slikarijo, Slikaru si svome otila! O duo, Dui due si
odjezdila! (D 29160)
Kad bi se ta Dua due nad duama morala pokazati
tijelima, moje bi tijelo kroz Njenu Njenost duom
postalo, moja dua bi se u radosti smijala. (D 26772)
Ti si Vid vida i Zbilja zbilje! Ti si Svjetlo svjetla tajanstava,
Dua duine due! (D 27041)
Ti si Dua duine due iznutra, a Sunce sunca si izvana.
(D 28789)
3. Jastvo i um
Rumi esto ukazuje na ivotinjsku duu pojmom nafs, koji se najee na
engleski prevodi kao dua ili jastvo. U arapskom i perzijskom pojam
nafs je, katkada, sinoniman pojmovima ruh ili jn, to jest duom. I sam
Rumi povremeno upotrebljava ovaj pojam kako bi ukazao na vie razine
due. Ali, on najee koristi pojam nafs kako bi ukazao na ivotinjsku duu.
On je u toj upotrebi nadahnut, barem djelomino, kuranskim stavkom: Ja
ne pravdam sebe (nafs): ta dua je sklona zlu (II, 33). Suje i ostali esto
ukazuju na tu duu kao na nafsi ammara, duu koja naginje (zlu). Zbog
negativnih konotacija rijei dua na engleskom, ja sam izabrao tu rije
prevoditi kao jastvo.
7
DUA, SRCE I UM
,
TEORIJA
Kada Sulejman napusti palau, din preuzme prijesto:
kada strpljenje i razbor odu, jastvo ti nagne na zlo
mjesto.
8
(3798)
Osjeajno jastvo je slijepo i za Boga gluho. (M IV 233)
Sav Kuran opisuje jastva lomna: ui svetu Knjigu! Gdje
ti je pronicavost bajna? (M VI 4862)
Ne zaokupljaj se kradljivim jastvom i njegovim trudom,
to god Boije djelo nije, to je uzaludno, to je uzaludno!
(M II 1063)
Slobodi ptice koja zamki svog ega umakne nita vie ne
prijeti i kuda god poeli, leti. (D 7327)
Jastvo je poput jeseni u kojoj se vrt krije. im proljee-
dua dopiri, baa se iznutra zasmije. (D 29938)
Napustio si Isaa i magarca njegova, eto, stoga e, poput
magarca, morati ostati iza zastora.
Znanje i mudrost su srea Isaova, tvrdoglavi ovjee...!,
a ne srea magareva.
Nek ti je milost nad Isaom, ne nad magarcem! Ne daj da
ti ivotinjska priroda vlada umom...
Kada Poslanik ree: Ostavite ene zadnje!, mislio je na
tvoje jastvo zastor.
9
Jer ono mora biti posljednje, a prvi
tvoj razbor...
Razbor tvoj priprosti stekao je ud magarca. On jedino
razmilja: Kako li do suha sijena? (M II 1830-31, 33,
36-37)
Kakve li sramote, magarac mi je otiao. Moj magarac
je krepao iznenada! Hvala Bogu: daleko je od moga
predvorja magarea balega!
Smrt magaraca je teka, ali u sluaju mom, bila je to
srea. Za sada je moj magarac krepao, a Isa je pored
mene ostao.
Kako sam iscrpljen i umoran ekajui abar mekinja!
Smravio sam i zgrio se zbog mog smravjelog magarca!
ta mi je taj magarac uradio, nijedan opaki vuk mi to ne
bi uinio. Polovica me, tako mi Boga, nestade, u jadu i
emeru to mi ih on nanese. (D 19072-73)
,,
Bog je sveznajui, a poto je dua od zapovijedi Gospodara moga,
jedna od njenih bitnih odlika je znanje i svjesnost. Ali, jastvo je toliko
udaljeno od prosvjetljenosti i iste svjesnosti due da, poput tijela, ne moe
primiti svjetlo koje sija u njegovoj tami.
Dua po samoj svojoj prirodi posjeduje svojstvo razluivanja, koje je
poznato kao um. Razlike u duhovnim razinama meu ljudskim biima
poinju se izvoditi, u velikoj mjeri, iz razliitih stupnjeva do kojih svjetlost
uma probija zastor jastva. U bilo kojem pojedinanom ljudskom biu um i
jastvo su u ratu. Kod veine ljudi jastvo dobija bitku stoga to oni ne mogu
praviti razliku izmeu istinitog i lanog, stvarnog i nestvarnog, znaenja
i forme. Kod poslanika i evlija um pobjeuje. Kod onih koji ih slijede,
vjerujuih, um vodi glavnu rije.
Soko i vrana u istoj krletki tamnuju: rane ih oboje
iscrpljuju. (...)
Um i jastvo se svaaju i tuguju u naim prsima, opijani
otrgnutou od svoga Izvora. (D 33308-10)
Stia li se tvog magarca-jastva revanje, u zovu uma
tvoga eto tvoga Mesije. (D 34042)
Um po svojoj prirodi motri ta e donijeti poslovi; jastvo
tvoje ne zanimaju ishodi.
Svladan jastvom, um postaje jastvom Jupiter, svladan
Saturnom, postaje zlom sudbom.
Um trai dobro, jer je od svjetlosti. Kako ga onda tama
jastva moe svladati?
Jastvo je u svom putenom domu, a um tvoj je sasvim
sam: pred ulazom svojim pas je strani lav. (M III 2337-
38)
4. Univerzalni um i djelomini um
Jedino umovi poslanika i evlija su istinski svladali jastvo. Kada se jednom
oblaci raspre, sunce nesmetano grane. Um se u svome punom sjaju
pokazuje kao Univerzalni Um (aqli kulli) ili Um povrh uma. Um na
tom stupnju moe razlikovati znaenje svake forme i motriti stvari kakve
one jesu. Kod veine ljudskih bia, nije bitno koju vrstu goleme umnosti
mogli posjedovati i ma koliko umni mogli biti, um je zakriven talogom
DUA, SRCE I UM
,o
TEORIJA
jastva. Tako zakriveni umovi se pojavljuju kao djelomini umovi (aqli
juz i). Prirodno je da postoje razliite razine djelominog uma. I mada
je Univerzalni Um bitno jedna stvarnost, on se ne otkriva svakom evliji i
poslaniku u podjednakom stupnju.
Djelomini um treba hranu izvana; posredstvom njega se uenjem i
istraivanjem moe stei znanje o tijelima. Ali, Univerzalni Um je po sebi
dostatan. On je izvorite znanja o religijama i nema nikakvu potrebu za
bilo kojom vrstom pomoi izvana.
Um je dvovrstan: jedan je steeni. Ui ga poput aka
u koli,
iz knjiga ovih, od uitelja, razmiljanjem i trudom, iz
pojmova, iz sjajnih i znanja novih.
Tvoj um postaje vei od uma drugih, ali je teko optereen
zbog znanja steenih. (...)
Drugi um je dar Boiji. Njegov praizvor je u dui.
Kada iz prsa zapjeni, to vrelo znanja nikad ne presui,
ne mijenja boju i ne stari.
Akoli bi put do njegova spoljnjeg izvora presjekao hir,
razloga za brigu nema, jer u kui ne prestaje kvrcati
vodeni vir.
Steeni um je kao potok to u kuu ulazi spolja kao
uskok.
Bude li mu presjeen tok, pomo ne trai, jok. Nego u
sebi trai vrela tok! (M IV 1960-63, 63-68)
Uoi dobro razlike meu ta uma dva, koje se razlijeu od
Zemlje do nebeskih sfera!
Postoji um kao disk sunani, i onaj drugi od Venere il
meteora manji.
Postoji blaeno treperavi um poput fenjera, i onaj drugi
poput iskre ara. (...)
Djelomini um prezreo je Uma; a pouda za svijetom
ovjeka je liila njegove udnje Predmeta. (M V 439-461
i 463)
Za Muhammeda se ne kae da je bio nepismen (umm) zato
to je bio nesposoban pisati ili nije poznavao mudrosti. On je nazvan
nepismenim zato to su njegovo pisanje, spoznaja i mudrost bili uroeni, a
,,
ne steeni. Treba li osoba koja moe napisati slovne znakove na Mjesecu biti
nesposobna pisati: ta je to postojalo na svijetu to on nije znao: Jamano,
svak ui od njega. Koju je to stvar djelomini um mogao posjedovati, a da je
nije posjedovao Univerzalni Um: Djelomini um je nesposoban stvoriti bilo
ta od sebe to najprije nije vidio.
Ti sklopovi, tehniki poduhvati i graevine koje ljudi podiu nisu
novi sklopovi. Vidjevi tota nalik njima, ljudska bia tome jednostavno
prave dodatke. Oni koji istinski po sebi tvore neto novo jesu Univerzalni
Um. Djelomini um se moe poduiti; on ima potrebu za uenjem. Ali,
Univerzalni Um je uitelj; on za tim nema nikakve potrebe. (F 142/131)
Filozof je privezan uz pojmove razbora; pravi evlija je
uzdignut na Um ponad umova.
Jezgra je Um nad umovima, a tvoj um je ljuska. Trbuh
ivotinja se stalno za ljuskama truska.
Onaj to trai jezgru prema ljusci, ima stotinu prijezira;
u oima blaenih evlija samo se jezgra prebira.
Poto ljuska uma dariva stotinu dokaza, kako bi tek
Univerzalni Um bez sigurnosti kroio ikada? (M III
2327-30)
5. Srce
Krajnje sredite ovjekove svijesti, njena unutarnja stvarnost, njen smisao
kakav je znan po Bogu, zove se srcem (dil, qalb).
10
Glede svjetlosne lue u
prsima, ona je sjena ili najspoljanija ljuska srca. Izmeu ovog i onog srca su
beskrajne razine svijesti i samoozbiljenja.
Kao ovjekova najintimnija stvarnost, srce je uvijek s Bogom. Ali,
samo poslanici i evlije koji se nazivaju Posjednicima srca stekli su
bogoduhu svijest, tako da su istinski i zbiljski svjesni Boga u sreditu svoga
bia. Veina ljudi je zastrta bezbrojnim razinama taloga i tame, tako da
je praktino sredite njihove svijesti ili srce njihova ivotinjska dua ili
jastvo.
Zato je srce stranac u ova dva svijeta? Jer atributi
Neprostornosti zaziru od mjesta. (D 28934)
DUA, SRCE I UM
,8
TEORIJA
Kad paljivo gleda, uvia da sva dobra svojstva u srcu
stanuju. Sva ona prezrena svojstva iz vode i ilovae se
izvijaju. (D 4220)
Ti si svjetlosna voda, ne bacaj ilovau u nju! Ne taji srce,
i srcem ne zovi njegovu koprenu! (D 21367)
Veina ljudi su prodrljivi ne oekuj sigurnost kad
kau: Selam tebi!
Njihova srca su sve same sotonske odaje. Ne prihvaaj
blebetanje te vrake raje! (M II 231-232)
Prema Posjedniku srca djelomina srca su poput tijela, a
moj je Posjednik srca. (M II 839)
Dom srca koje ostaje bez sjajnih zraka Uzvienog Sunca
tjeskoban je i mraan kao dua tvrdice koja ne zna za
Kraljeve slatke poljupce.
Svjetla Sunca tog u takvom srcu ne sijaju, prostor se u
njemu ne iri, kapije se ne otvaraju:
Bie ti prijatniji grob zato doi, uskrsni iz groba srca
svog! (M II 3129-32)
O srce, doi do doma svog! Jer se odande otkriti moe
staza do Voljenog.
Akoli svijet od est strana nikakvu nema kapiju, tad
dojezdi do srca tu moe nainiti kapiju.
Ui u srce, mjesto gdje se promilja Bog. Mada ono
trenutno nije takvo, bie ubrzo. (D 6883-87)
U tebi je Mjesec, takav Mjesec koji ini da Sunce s nebesa
cvili: Ah, ja sam Tvoj rob mili, ja sam Tvoj rob mili!
Pogledaj Mjesec iz grudi svojih, slian Musau, alejhi-
selam.
11
Zagledaj se u svoj prozor i reci: Selam, selam!
(D 18190-91)
Zatvori kapiju jezika, a pender srca otvori! Jer e te
Mjesec jedino kroz prozor cjelivati. (D 19863)
U uzanom sokaku Ljubavi die se povika: Otvori se
pender na kui, na domu od srca.
ta je ta pria o penderu? Jer poto novo Sunce grane,
ni koliko za iglu sjene ne ostane! (D 20083-86)
,
Kad jednom ogledalo srca tvoga postane isto i zasija jae,
vidjet e slike s onu stranu prostora od vode i ilovae,
Ne samo slike, ve i Slikara, ne samo ilim blaeni, nego
i vjetog Tkalca. (M II 72-73)
Evlije su svoju nutrinu latile sve dok se zavist, pohota,
krtost i mrnja ne uklone.
isto ogledalo, nesumnjivo, srce je, koje kao primateljka
beskrajnih slika djeluje.
Evlija, Musau slian, u svojim prsima, u srcu-ogledalu,
udi za beskrajnim, bezlinim, nevidljivim Likom.
ta fali ako taj Lik ne obuhvaaju nebesa i Prijestolje
Boije, Podnoje ili Riba to Zemlju podupire?
Te su stvari potpuno omeene i odreene, samo ogledalo
srca, znaj, ne zna za granice!
Tu um mora ostati nijem, il nas u zabludu povesti,
zacijelo. Jer srce je, odista, s Njim, srce je postalo On.
(M I 3484-89)
Kako bi orijenti svjetala Uzvienog Boga bili sadrani u tom srcu: Pa
ipak, kada traite Njegovo svjetlo, pronalazite ga ondje. Ali to ne znai da je
Njegova svjetlost istinski sadrana u njemu. Dakako, pronalazi je u srcu,
ba kao to pronalazi svoju vlastitu sliku u ogledalu, premda tvoja slika,
zacijelo, nije obuhvaena ogledalom. Ali, kada pogleda u ogledalo, vidi
sebe. (F 163-166/174)
Ova posljednja dva odlomka ukazuju na poznati Poslanikov pravorijek
u vezi sa srcem: Bog veli: Moja Zemlja i Moja nebesa Me ne obuhvaaju.
Rumi esto izravno ili neizravno ukazuje na ovaj hadis.
Kroz savrenu Boiju mo tijela duhovnih ljudi snagu
stekla su, da neizrecivo Svjetlo podnesu...
Stoga je prenio Peat poslanika kazivanje vjenog i
neprolaznog Kralja:
Nisam obuhvaen prazninom i nebesima, nadnaravnim
umovima i duama.
Pa ipak, ja prebivam kao gost u srcu vjerujueg, bez
ograniavanja, odreivanja ili onog opisujueg. (M VI
3066, 71-73)
DUA, SRCE I UM
oo
TEORIJA
I to, gle, uda li iva, izvan sedam nebesa, veih od dva
ovdanja svijeta! Neizrecivo Jedan se u srcu skriva! (D
24344)
Tih sedam nebesa za Njega su mali. Kako li se smjeste u
mojoj halji? (D 18348)
Kada bi ova dva svijeta u moje srce uli, bili bi prijezira
vrijedni. Kako li zaudno prostranstvo, kroz ljubav, Ti
mome srcu ranjenom podario si! (D 30224)
Srce evlije obuhvaa Boga, dok je srce obinog ovjeka u vodu
i ilovau zablaeno. Stanje ovjekova srca je ono to odreuje njegovu
vrijednost. ovjekova je zadaa u ovome svijetu da isti svoje srce, da ga
lati i, u konanici, da ga uini savrenim ogledalom u kome se odraava
Bog. To ovjek moe postii naputkom Posjedovatelja srca.
O srce! Bog e na te pogledati kada se odlui, kao djeli,
cjelini svojoj se vratiti.
Mi motrimo na srce, a ne na formu, ustrajno ponavlja
Bog, jer forma je obina voda i zemni talog.
Ali ja i srce imam, ustrajno ponavlja ti, ono je iznad
Prijestolja Boijeg, nije u dolini!
Zemlja crnica, zacijelo, i vodu sadri, ali ne vodu kojom
bi se mogao kupati.
Iako je voda, nju ilovaa savladala je. Stoga ne reci za
svoje srce: I ono srce je.
Srce koje je iznad nebesa jest srce evlijansko i poslaniko.
isto, oieno od ilovae, naraslo i postalo samodosta-
tno.
Napustilo je ilovau i Moru prispjelo. Osloboeno tam-
nice ilovane, sada je Moru pripalo. (...)
Ti si uporan, pa veli: Srca sam Posjedovatelj. Drugo ne
trebam nita, jer s Bogom sam sjedinitelj.
Kao uzjogunjena voda si usred ilovae koja zbori: Ja
sam voda, zato za pomo moj tok da ubori?
Zamiljajui srcem tu stvar ublaenu, ti otima srce
svoje srca Posjedovatelju.
Zar zaista misli ti da taj predmet, oaran mlijekom i
medom, moe srcem postati?
o:
Okus mlijeka i meda srce nasluti; slatkoa svake slatke
stvari iz srca dolazi.
Stoga je srce supstanca, a svijet je akcident. Kako bi
mogla sjena srca biti srani selamet?
Da li je srce zaljubljeno u imetak i in, i potinjeno toj
crnoj vodi i ilovai?
Ili je zaljubljeno u sanjarenja, tujui ih u tami poradi
isprazna govorenja?
Srce nije drugo doli Okean Svjetlosti. Ili je mjesto na
kome je vienje Boga, i, potom, organ slijeposti?
Meu stotinama tisua izabranih i priprostih srce ne
postoji: ono je u jednom ovjeku. Koji li je taj? Koji?
12

(M III 2243-30, 61-70)
6. Meuodnosi
Rumi ne povlai jasnu i apsolutnu razliku izmeu srca, due i uma. Svako
od njih pripada ovjekovom znaenju suprotstavljenom njegovoj formi.
Moemo, moda, kazati da je dua najira u opsegu, obuhvaajuu cijelu
ovjekovu unutarnju stvarnost; pojam uma naglaava sposobnost due
da pravi razliku; a rije srce naglaava svijest i posebice Boga-svijest. Ali,
svaki od tih pojmova je, pokatkad, sinonimno upotrijebljen sa jednim od
dva preostala pojma, i svaki oznaava viestepeno sloenu stvarnost. Stoga,
kada Rumi ukazuje na um, on tad moe ukazivati na bilo koji iroki spektar
zbilja koje se steru od najniih razina djelominog uma do najuzvienijih
stepena Univerzalnog Uma. Kada spominje duu, on moda ukazuje na
bilo koju od tri vie razine due, na jastvo ili na Boga. A pojmom srca on
moe podrazumijevati neije sredite svijesti u openitom znaenju rijei,
ili srce Posjedovatelja srca, ili bilo koju mirijadu meurazina. U svakom
sluaju, kontekst razmatranja obino posvjeuje koje to znaenje on ima
na pameti.
Puteni osjet se, prijatelju, za um vezao! A znaj i da se
um za duu vjenao. (M III 1824)
Tijelo je vidljivo, a nevidljiva je dua; tijelo je rukav, a
dua je ruka.
DUA, SRCE I UM
o:
TEORIJA
Um je od due skriveniji, a osjeti su prema dui outniji.
Ti vidi kretanje i zna da ivota ima. Ali ne zna da je
ivot prepun uma. (...)
Dua poslanikog otkrovenja s one strane uma dolazi;
od Nevidljivog dolazi i s onu stranu odlazi. (M II 3233-
33-38)
Otvori oi svoje! Pogledaj, od puti utekle su due! Dua
je zdrobila krletku, tijelu je umaklo srce. (D 23039)
Dua je postala osloboena tjelesnog metea! Ona leti
na krilu srca, bez tjelesnog stopala. (M V 1721)
ta li je dua? Polovina lista od vrta Tvoje Ljepote. ta
li je srce? Jedan cvijet iz Tvog obilja i Tvoje dobrote. (D
23706)
Nesumnjivo se umovi i srca iz boanskog Prijestolja
izvijaju, ali od svjetlosti Prijestolja oni zakriveni ostaju.
(M V 619)
Zbog strasti mukarca i ene krv je provrela i spermom
postala. Od te dvije kapljice strast je u zraku ador
podigla.
Potom vojska ljudskih jedinki iz svijeta due doe: um-
vezir i srce-sultan toj armiji su voe.
Domalo zatim srce se grada due sjeti. Cijela vojska se
vrati natrag i u svijet Vjenoga sleti. (D 8797-99)
C.
BOG I SVIJET
1. Bit, svojstva i djela
U islamskoj teologiji i metazici nainjena je razlika izmeu Boga po
Sebi, boanske Biti (dhat) i Boga kako se On opisuje u objavi. Tako se Bog
u Kuranu naziva brojnim imenima, kao to su Milostivi, Sveznajui, ivi,
Svemoni. Iz tih imena (asma ) shvaamo da On posjeduje atribute (sifat)
Milosti, Znanja, ivota i Moi. Ali, ta je Bog po Sebi, u samoj Svojoj Biti:
To je izvan naeg dosega. Stoga muslimani prave razliku izmeu Boije Biti,
s jedne, i Njegovih imena i atributa, s druge strane.
Razlika izmeu Biti i Atributa je isto pojmovne naravi, u smislu da ne
postoji ontoloka razlika izmeu toga dvoga. Imena i Atributi nisu drukiji
od Biti u svome postojanju. Bit je Jedna, i svako Ime i Atribut su istovjetni
s Biti. Pa ipak, oigledno mora postojati stanovita razlika izmeu Boijeg
opratanja i Njegove srditosti, ili izmeu Njegova vida i Njegova sluha. Ta
razlika, meutim, ne oituje se unutar Biti, koja je Jedna u svakom pogledu;
ona jedino postaje bjelodana unutar Njegovih djela (af al) ili uinaka
(athar), koji se nazivaju stvorenjima (khalq, makhluqat). U Boijoj Biti su
Srdba i Milost istovjetni, jer na toj razini ne moe postojati dualnost bilo
koje vrste. Ali, u stvaranju ta dva atributa se mogu oitovati kroz beskonanu
razliitost formi, od kojih su dvije najistaknutije: Raj i Pakao.
Stvorenja kao istu i bistru vodu motri u kojoj se odsije-
vaju Svemonog Atributi.
o
TEORIJA
Njihovo znanje, pravda, ljupkost njihova sva ona su
zvijezde u vodi tekuici odraenog nebeskog svoda.
Kraljevi su mjesto oitovanja Boijeg kraljevstva, ueni
su odraz Njegova znanja.
Pokoljenja su prola, i evo novog narataja. Mjesec je
isti, samo je voda drugaija.
Pravda je ista, uenost ista, samo su se ljudska bia
promijenila.
Narataji, prijatelju, za naratajima su prolazili, ali su
se ovi smislovi ustalili i ovjekovjeili.
Voda u brzacu se promijenila toliko puta, samo isti
odraz Mjeseca i zvijezda nebeskim svodom luta. (...)
Svi naslikani oblici odrazi su u vodi potoka tog; kada
malo oi protrlja, zacijelo, svi oni su Bog. (M VI 3172-
78, 83)
Boija djela su podijeljena u dvije temeljne skupine: duhovna i
materijalna. Meutim, postoje tri temeljne razine postojanja: Bog, duhovni
svijet i materijalni svijet. Kuran ukazuje na sve tri razine u stavku: Samo
On stvara i upravlja! (VII, 34). Ovdje stvaranje ukazuje na ziko
stvaranje, dok upravljanje-zapovijed oznaava duhovni svijet koji je, kako
je naprijed istaknuto, od zapovijedi Gospodara moga.
Znaj da u ajetu: On stvara i upravlja, stvaranje je
forma, a upravljanje-zapovijed je dua to nad njim
lepra. (M VI 78)
Ljubav Boija je savrenstva sunce, zapovijedi su svjet-
losti njene, a stvorenja su sjene. (M VI 983)
Rasko i divota stvorenja su posueni, rasko i divota
zapovijedi su uroeni. (M II 1103)
Svijet stvorenja strane i smjerove posjeduje, ali svijet
zapovijedi i Atributa nita ne odreuje.
Znaj, prijatelju, da je svijet zapovijedi lien odreenja
svakoga! A Zapovjednik je jo i vie od toga.
Um jednosmjerno ne pue, a Uitelj Tumaenja (Bog;
usp. Kuran LV, 4) je vie od svakog uma, duevniji od
svake due.
o,
Nijedno stvorenje nije otrgnuto od Njega, amida, ali je
ta povezanost s Njim neizreciva!
Jer unutar due nema odvajanja i spajanja, ali to misao
pojmiti ne moe doli na nain razdvajanja i spajanja...
Kako bi um svoj put do te veze naao? Jer on se uz
razdvajanje i spajanje vezao.
Stoga nas je Muhammed i nastavio tjeiti: Sutinu
Boiju nemojte istraivati!
Ono to se ne da u vezi Biti Njegove pojmiti tome,
zapravo, ne treba niti teiti. (M IV 3692-96, 699-701).
Poto nema strpljenja sa Njegovom Biti, nek ti oi
otvore Boiji atributi.
Kad ne vidi ono Bezgranino, motri svjetlo Njegovo
usmjereno. (D 4106)
ovjek zaklonjen od Atributa, vidi Njegov rad, a ko je
izgubio vid za Bit, sa Atributima je sad.
Utopljeni su u Bit, o mladiu, oni to su sjedinjenje s
Njim postigli, kako bi onda u atribute Njegove zurili?
(M II 2812-13)
Uostalom, ti takoer vidi Boga u samo jednom trenu, u Njegovim
djelima i uincima. Ti svakog asa vidi neto razliito, jer nijedno od
Njegovih djela ne slii drugom. (F 113-114/124-123)
Svakim danom On je neim zauzet (LV, 29), kuranski
ajet kae: Zamisli da je On bez postupaka i djelovanja.
Od Njegovih djela u svakom danu je najneznatnije da u
svijet napolje tri vojske alje:
jedna, koja kree iz bedara prema majkama, kako bi
plod mogao rasti u utrobama;
druga, koja kree iz maternice prema zemnom prahu,
da mukom i enskom ovaj svijet ispuni u dahu;
i trea, koja kree od praha prema grobu, da sva bia,
napokon, svoja djela vidjeti mogu. (M I 3071-73)
Uinci i plodovi Boije milosti su oiti, ali ko, osim
Njega, sutinu milosti moe znati?
BOG I SVIJET
oo
TEORIJA
Niko ne poznaje Njegovih atributa savrenstva sutinu,
doli kroz posljedice i analogiju.
Dijete ne poznaje sutinu intimnih odnosa, izuzev da
mu kae: To je neto slatko poput bombona.
Kako li bi, uitelju, sutina spolnog zanosa mogla biti
kao sutina bombona?
Biti nesposoban razumjeti ta je sutina, o amida,
odlika je obina puka, a ne svaija,
Jer jasno su vidljive sutine i tajna njihova tajanstva
pred oima savrenih evlija.
U postojanju cijelom neshvatljivije i nedosezljivije ta je
od tajanstva i Sutine Boije?
Od do sada skrivenih Njegovih tajanstava, koji Atribut
je skriven i koja sutina? (M III 3633-38, 30-33)
Bog ti je posve blizu. Ma koju misao i zamisao ti poimao, Bog je tik
uz nju. Jer On daruje postojanje miljenju i pojmu, i postavlja ih pred tebe.
Ali On je tako blizu da Ga ti ne moe vidjeti. ta li je neobino u tome: Ma
ta ti radio, tvoj um je s tobom, potiui djelovanje. Ali ti ne moe vidjeti
um. Mada ti vidi njegove uinke, ti ne moe vidjeti njegovu sutinu. (F
172/180)
Kada kaemo da Bog nije na nebesima, mi ne mislimo da on nije na
nebesima. Ono to mi mislimo jest to da Ga nebesa ne obuhvaaju, ali On
obuhvaa nebesa. On ima vezu s nebesima, ali je ona neizreciva i tajnovita,
ba kao to je On uspostavio tako neizrecivu i tajanstvenu vezu s tobom.
Sve je u ruci Njegove moi. Sve predstavlja locus Njegova samooitovanja
i sve je pod Njegovim nadzorom. Stoga On nije izvan nebesa i stvorenih
svjetova, niti je On posve unutar njih. Drugim rijeima, te stvari Njega ne
obuhvaaju, ali On njih obuhvaa. (F 212/219)
2. Njenost i okrutnost
Imena i Atributi se mogu podijeliti u dvije kategorije, poznati kao Atributi
Sutine i Atributi Djela. Prva kategorija ukljuuje sva ona Imena ije
suprotnosti se ne mogu strogo primijeniti na Boga. Tako je Bog ivi, Moni,
Videi itd., ali On nije suprotnost toga. Druga kategorija ukljuuje Imena
ije suprotnosti su takoer Boija imena, kao to su Onaj Koji uzvisuje i
o,
Onaj Koji unizuje, Darovatelj ivota i Onaj Koji ubija. Mnoga Imena Djela,
zauzvrat, mogu se podijeliti u dvije naredne kategorije, Imena koja su,
naprimjer, poznata kao Atributi Njenosti (lutf ) i Atributi Okrutnosti (qahr).
Popratna tabela nabraja nova Boija imena sukladno ovoj shemi.
13
Rumi razumijeva Ime Njeni kao ekvivalent Imenu Milostivi, a Ime
Okrutni kao ekvivalent Imenu Srditi. Sukladno uvenom pravorijeku
Boijem, propovijedanom od Poslanika, Bog veli: Moja milost ide ispred
Moje srdbe. Za Rumija je to isto to i rei: Moja njena imena idu ispred i
imaju prvenstvo nad Mojim imenima strogosti. Za milost, duhovnu radost
i ljepotu, koje Rumi smatra uroenim u svakom stvorenju i prevladavajuim
u svim njegovim formama, moe se kazati da se izvode iz ovog naina
gledanja na Boija imena i atribute: cjelokupno stvaranje je oitovanje
Boijih srditih i milostivih imena, ali ova potonja uvijek imaju ontoloku
prednost nad onim prethodnim. Gdje god mi uzmogli motriti oitovanje
Srdbe i Strogosti, to jest u trpljenju i zlu, trebamo znati da e se Boija
milost i njenost ubrzo oitovati. Ili, pak, svako trpljenje i zlo jedino postoje
da bi posvjedoili veu duhovnu radost i dobrotu. Ma kako sumorna forma
mogla biti, znaenje je uvijek Milost, koja je vjeno ispred Srdbe.
Bog posjeduje dva atributa: Strogost i Njenost. Poslanici
su teatar oitovanja za oba ta Atributa, dok vjernici
oituju Njegovu njenost, a nevjernici posvjedouju Nje-
govu okrutnost. (F 222/227)
Smijeh kazuje o Tvojoj njenosti, jadikovanje se jada
zbog Tvoje strogosti.
U svijetu ove dvije poruke sukobljene govore o jedino
Ljubljenome.
Njenost zaboravnu osobu zavarava, pa ona o Strogosti
ne misli i u grijehu prebiva.
Strogost nekom drugom dokida nadu, pa se ovaj vrati
potpunom beznau.
Ljubav poput ljubaznog posrednika doe, da zatiti ove
dvije izgubljene due. (D 8371-73)
Kada gleda Njegovu njenost, kamenje i obluci postaju
vosak mehki; kad motri Njegovu srdbu, ak i tvoj
vosak postaje granit reski. (D 3793)
BOG I SVIJET
o8
TEORIJA
Tabela I
Neka od Boijih imena
Imena Djela
Imena Biti Imena Strogosti Imena Njenosti
Kralj Strogi Njeni
Sveti Onaj Koji uniava Onaj Koji uzvisuje
Pravedni Onaj Koji poniava Koji ast daje
Zatitnik Koji usmruje Darovalac ivota
Svjetlo Osvetnik Oprata grijeha
Stvoritelj Liavatelj Umnoitelj dobra
ivi Koji tetu daje Dobroinitelj
Moni Koji na cjedilu Poveavatelj dobra
Koji zna ostavlja
Koji uje
Koji vidi
Koji govori
Koji ima dobrohotnu volju
Njegova milost je prije Njegove esti. Ako eli duhovnu
prednost, idi i trai Atribut prednosti! (M IV 3203)
Oganj Pakla je samo iskra Boije esti, bi koji prijeti
niesi.
Premda On ima nesnosnu strogou i takvu mo, pogle-
daj u Njegovu njenost, ona e prva do!
Ona je neizreciva i nedokuiva prednost u carstvu
smislenog: vidje li ti ikada ono prije i ono poslije bez
onog dvojstvenog...?
Strogost je istinska grozota, ali kada jednom pone
drhtati, ta grozota e njena i mehka postati;
Jer taj strani oblik je naumljen za poricatelja kada
bespomonost doivi, pa Njenosti i Ljubaznosti su za
pokajatelja. (M IV 3742-44, 33-34)
o
3. Razlog stvaranja
Stvaranje ili univerzum i beskonane forme koje ga ispunjavaju je drugo
ime za Boija djela, a Njegova djela su oitovanje Njegovih atributa. Shvativi
to, ako se upitamo: Zato je Bog stvorio svijet:, odgovor je jasan: u nakani
da oituje Svoja vlastita imena i atribute. Sama priroda Boanskog iziskuje
neku vrstu djelovanja. Jer, ako kaemo da je Bog Stvoritelj, koje znaenje taj
pojam moe imati ukoliko ne postoji bilo kakvo stvaranje: Bog je stvorio
svijet kako bi pokazao Svoje atribute. Stoga je Poslanik pripovijedao da je
Bog kazao: Bio sam Skrivena Riznica, pa sam poelio da budem spoznat.
Stoga sam stvorio svijet kako bih mogao biti spoznat. Svrha stvaranja je
oitovanje (izhar).
Kad bi izlaganje znaenja bilo dovoljno, stvaranje
svijeta bi bilo beskorisno i uzaludno.
Kada bi Ljubav Boija samo misao i znaenje bila,
forma posta i molitve ne bi nikako postojala.
Darovi koje voljeni izmjenjuju su nitavni, u odnosu
prema ljubavi koja je liena formi,
Stoga darovi tu mo imaju da pokau ljubav unutra
skrivenu. (M I 2624-27)
Bog veli: Bio sam Skriveno Blago, pa sam poelio da budem upoznat.
Drugim rijeima: Stvorio sam cijeli univerzum, a svrha svega toga je u tome
da Se oitujem, katkada kroz Njenost, a kojiput kroz Srditost. Bog nije
kralj nad kraljevima kojemu bi jedan glasnik bio dovoljan. Kada bi svi atomi
univerzuma bili Njegovi glasnici, bili bi nesposobni uiniti Ga dostatno
poznatim.
Prema tome, sva stvorenja danonono oituju Boga. Meutim, neka od
njih to znaju i svjesna su toga da Ga oituju, dok su druga nesvjesna toga.
Bilo kako bilo, njihovo oitovanje Boga je izvjesno. Kraljevi, naprimjer,
zapovijedi da neko bude iiban i kanjen, da vriti i jaue. Pa ipak, i onaj koji
iba i iibani oituju kraljevieve naloge. (F 176-177/184-183)
Bog se ne uveava uvodei u postojanje univerzum cio;
On ne postaje neim to ranije nije bio.
Ali, kada je On uveo stvorenja u postojanje, poveale su
se posljedice: a meu stvorenjima svim postoje razlike.
BOG I SVIJET
,o
TEORIJA
Uveani uinci Njega oituju, a atributi i djela Njegova
vidljiviji bivaju.
Ali uveavanje sutine bio bi argument da je ona vreme-
nita porijekla i prouzroeni moment. (M IV 1666-69)
Univerzum je stvoren zbog traga oita, da Riznica
Mudrosti ne bi ostala skrita.
On ree: Bijah Riznica Skrita. uj! Ne gubi dodir sa
svojom vlastitom biti, uini je da bude oita! (M IV
3028-29)
Bog ree: Mi smo Otkrivatelj Tajanstva i Nae djelo
je ba to: Mi inimo da skrivene stvari napuste svoje
mjesto, od oiju skriveno.
Iako kradljivac u svom pritajenju nije tako nevjet,
andari nasilu izvuku njegovu ispovijest.
Svi ti zemni oblici poharae darove nae, stoga nam
svaki mora napose doi da ispovijeda se. (M IV 1014-
16)
Bog nam veli: Ba kao to poeljeh oitovati Riznicu Svoju, tako
poeljeh oitovati sposobnost vau da priznate Riznicu Moju. Kao to
zaeljeh pokazati istotu i Njenost tog Okeana, tako zaeljeh pokazati
vrhunske tenje i rast kroz njenost ribe i stvorenja Mora. Stoga i ona moraju
razmatrati svoju vlastitu vjernost i oitovati svoje tenje. Misle li ljudi da e
biti ostavljeni na miru ako kau: Mi vjerujemo! i da u iskuenje nee biti
dovedeni? (XXIX, 2) Stotine tisua zmija sebe smatra ribama. Njihovi oblici
su oblici ribe, ali su njihova znaenja zmijska. (MS 29)
4. Suprotnosti
Rumi se esto poziva na ili navodi poslovicu: Stvari postaju jasne kroz
svoje suprotnosti. Svakidanje iskustvo svjedoi o toj istini, jer postojanje
mirijada stvari ovoga svijeta jedino postaje mogue kroz luenje razlike ili
kroz suprotnost. Kad dvije stvari ne bi bile razliite i, prema tome, donekle
suprotstavljene, bile bi jedna i ista stvar. Svaki pojedinani par suprotnosti
omoguuje postojanje jednog drugog para suprotnosti; danonono postoje
savrenstvo i nesavrenstvo, cjelovitost i razmrvljenost, srea i tuga, novo
i staro, duh i tijelo. Svaki od tih korelativnih pojmova moe iskljuivo
,:
postojati i biti poznat usljed svoje suprotnosti. A takav je sluaj i sa svim
stvarima, izuzev Boga. Samo On nema suprotnosti, ve nadilazi sve
suprotnosti. Samo je On istinsko izmirenje suprotnosti coincidentia
oppositorum (jam i- addd), gdje su sve suprotnosti ponitene u Okeanu
Jedinstva. Iz istog razloga mi ne moemo Njega spoznati, poto On nema
nikakvu suprotnost da Ga uini jasnim.
Bog je stvorio trpljenje i tugu kako bi se duhovna radost
mogla pokazati kroz svoju stranu drugu.
Tako skrivene stvari kroz suprotnosti jasne postaju.
No, poto Bog nema suprotnosti, one Mu tajanstvo ne
dohvaaju.
Jer pogled je najprije na svjetlo pao, potom na boju:
bijelo jasno pokae na crno ko na suprotnost svoju.
Tako si i ti spoznao svjetlo kroz suprotnost svjetla:
suprotnosti se jasno pokau usred tvojih prsa.
Boije svjetlo suprotnost nema u postojanju, da bi kroz
svoju suprotnost moglo ii ka ukazanju.
Zato Ga ne doseu nae oi, a On oi dohvaa (VI, 104)
podui se tome od Musaa i brda Sinaja.
14
Znaj da forma iz znaenja iskoi ko lav iz gustia ili ko
glas i govor kad poteknu iz miljenja.
Iz govora je roena forma, a potom umrla. Na valu
svom se natrag k moru odbibala.
Forma istjee iz Bezoblinog to oblik daje svemu, potom
se opet natrag vrati, jer i mi se natrag vraamo Njemu.
(II 136). (M I 1130-36)
Suprotnost jedne stvari je mjesto njenog ukazanja, a svaka
suprotnost se na svoju vlastitu suprotnost naslanja.
Pie li na crnoj stranici, tvoje pisanje e biti tajna, jer
e pisanje tvoje i mjesto pisanja biti boje katrana. (D
3761-62)
Ko vjerodostojnost Musaove zmije vidio nije, taj misli
da su konopci arobnjaka ive zmije.
13
Ptica koja nikada bistru vodu pila nije, svoje perje i krila
u slanom jezercu mije.
BOG I SVIJET
,:
TEORIJA
Nikakva suprotnost se bez svoje suprotnosti ne spoznaje:
trpljenje udarca, doznaje poljubac ta je. (M V 397-399)
Dok ne upozna dobro, ti nee zlo spoznati: moe
razluiti suprotnost kroz njenu suprotnost, o mladosti!
(M IV 1343)
Svako svjetlo vatre ima, na svakoj rui su trnovi; zmija
nad svakom riznicom bdije u ruevini.
Ah, Tvoj Ruinjak nema trnje! Tvoje isto Svjetlo ege!
Oko Tvoje Riznice zmije nema, itanja ni povrede! (D
23634-33)
Njegov opis ne sadri um, jer On je Izmirenje Suprotno-
sti. Bez sastavnih dijelova divni Sklad! Divni, slobodno
djelujui i neminovno Jedincati! (D 26832)
Stvoritelj je Taj Koji ini da je neko unien a neko
uzvien. Bez ova dva svojstva nijedan in ne bi bio
dovren.
Pogledaj, prijatelju, unienje Zemlje i uzvienje nebesa!
Nebesa se ne bi mogla okretati bez tih svojstava!
Nizina i visina zemlje je jedna druga vrsta: pola godine
je zelena i svjea, a pola godine pusta.
Unienost i uzvienost tog otunog vremena jedna je
druga stvar: pola vremena je no, a pola vremena dan.
Unien i uzvien takav je i ovaj tjelesni spoj, da, katkada
je dobro, a kojiput trpi bol.
Znaj da sva ta stanja svijeta su, tad, kao nestaica i
sua, mir i rat samo za na jad. (M VI 1847-32)
Boanska Mudrost je sastavila cjelinu u suprotnostima.
Ti si vrat, mesaru, izloio u renjevima!
Dua sa tijelom djeluje skladno. Bez due tijelo je uvehlo
i hladno.
Tvoje tijelo je vidljivo, a dua ti je skroz drugog reda: to
dvoje sve stvari svijeta dovodi do slijeda.
Zaspe li neiju glavu zemljom, ona e ostati prava,
srui li na nju vodu, opet e biti zdrava.
eli li mu glavu razbiti, vodu i glib mora smijeati. (M
V 3422-26).
,,
ivot je kad suprotnosti miruju, smrt je kad naprsline
ondje piruju.
Boija njenost lava i ovcu sparuje, te daleke suprotnosti
dvije. (M I 1293-94)
U nekolicini Rumijevih gore navedenih stihova ukazuje se na
suprotnost unutar temeljne strukture prirodnog svijeta, to jest unutar etiri
elementa: zemlje, zraka, vatre i vode. Ova etiri elementa, koji sebe nikada
ne pokazuju, predstavljaju etiri ontoloka stremljenja unutar vidljivog
svijeta. Ove etiri vidljive supstance, koje nose svoja imena, samo su njihovi
najizravniji izrazi. Ali, sve to postoji u zikome svijetu, ukljuujui
spoljnju zemlju, zrak, vatru i vodu, samo je mjeavina ova etiri elementa.
Stoga se za ozraje istih elemenata kae da predstavlja etiri sfere koje
poivaju izmeu nebesa, ili duhovnog svijeta, i Zemlje, ili materijalnog
svijeta.
Ti elementi, na koje se esto ukazuje kao na stupove (arkan)
materijalnog svijeta, u krajnjoj analizi su temeljne ontoloke smjernice
podarene ovome svijetu snagom boanskih Atributa. Neke suje govore o
etiri stupa Boanskog, ciljajui na etiri najtemeljnija boanska Atributa,
i opisuju te elemente kao vidljivo oitovanje ona etiri Imena.
16
Svaki element predstavlja jedan dvostruki kvalitet, kako je pokazano
u narednoj popratnoj tabeli. Svaki od njih je suprotnost svakog drugog
elementa s obzirom na jedan ili dva od tih kvaliteta. Mjeavina elemenata
rezultira postojanjem zikog svijeta.
Kad paljivo motri, ovaj svijet je sav obuzet sukobom:
estica se sa esticom bori, kao vjera s nevjerom...
Ali, na rat i mir nisu nai u svjetlu duhovnog oka: oni
dolaze izmeu Njegova dva prsta.
17
Rat prirode, rat postupaka, rat rijei usred pojedinih
dijelova uasan boj.
Svijet opstoji kroz taj rat: promotri ona etiri elementa i
razrijei taj dvoboj.
BOG I SVIJET
,
TEORIJA
Tabela II
Suprotnost meu elementima
ZRAK
topao vlaan
vrela vlana
VATRA VODA
suha hladna
hladna suha
ZEMLJA
Ova etiri elementa su etiri nepopustljiva direka na
kojima nebeski svod ne mrda sa mjesta.
Ali svaki direk onog drugog rui: direk od vode onaj
direk od vatre gui.
Tako je i stvaranje na suprotnostima podignuto, na
korist il tetu svoju i mi ratujemo. (...)
No, da ovaj svijet nije drugo trajnost i bujnost doli, tad
mu sadraj oprenost bila ne bi.
Svaka oprenost srazmjerno ponitenje sebi oprenog
ukljuuje; kada oprenost iezava, opstanak jedino
ostaje. (...)
Bezbojnost je korijen svih boja, a mir je korijen svih
ratova.
Svijet ovdanji je korijen ovom obitavalitu emera pu-
nom; a sjedinjenje je korijen osami i dijeljenju svakom.
Zato smo u takvoj oprenosti, prijatelju? Zato
Jedinstvo daje ivot ovom mnotvu?
Zato to smo mi ogranak, a korijen su etiri elementa.
Korijen je rodio svojstvima u svojim granama.
Poto je supstanca due s onu stranu osamljenosti, ona
ne sudjeluje u tim svojstvima: njena svojstva su odlike
boanske Visosti. (M VI 36, 43-30, 36-37)
,,
5. Dobro i zlo
Oprenost unutar stvaranja uvijek je relativna u smislu da ondje nikada ne
moe biti apsolutnih razlika. Apsolutno znanje, apsolutni ivot, apsolutna
mo sve su to Boiji atributi. Ali, kada se oni oituju unutar ovdanjeg
svijeta, oni oslabe i izgube mo kroz svoju udaljenost od svoga Vrela. Stoga
su znanje i mo, kada se zateknu u ovom svijetu, samo blijedi odraz
istih i transcendentnih atributa samoga Boga.
Najpogubnija oprenost za mnoge ljude, koja se nalazi u ovdanjem
svijetu, jest ona koja se zatjee izmeu dobra i zla. Iz onoga to je
naprijed kazano postaje bjelodano da se apsolutno dobro moe nalaziti
samo u Bogu. Raznovrsni stupnjevi zla izvode se iz pomraenosti dobra
tako kako ono postaje udaljeno od Izvora. Stvari su u ovome svijetu
relativno dobre i zle, a nisu apsolutno samo dobre ili samo zle, poto se
ne mogu pronai apsolutna svojstva unutar stvaranja. Sa drugog stajalita
motreno, stvari su dobre ili zle samo u suodnosu s nama, ne u suodnosu
s Bogom, jer u Njegovom pogledu sve stvari imaju samo jednu svrhu:
oituju Skrivenu Riznicu. tavie, kad ne bi bilo zla u svijetu, tad ne bi bilo
naina na koji bi se mnogi Boiji atributi mogli i sami oitovati, naprimjer
Opratanje i Osvetoljubivost. Koje grijehe bi On mogao oprostiti, a za koje
bi kaznio: U svakom sluaju, savrenstvo Slikarevog beskrajnog stvaranja
trai da On slika i lijepe i rune slike.
Pa, ne postoji u svijetu apsolutno zlo, jer ono je relativno
spoznaj i to.
U cijelom Vremenu ne postoji nikakav otrov niti slatko
koje nije noga za jedno, a zapreka za neto drugo.
Jer jednome je to noga, a za neto drugo okov. Za jedno
je eerlema, za neto drugo otrov.
Zmijski otrov je za zmiju ivot, ali je za ovjeka smrt.
Vodena stvorenja vide okean kao vrt, zemna stvorenja
ga vide kao patnju i smrt. (M IV 63-69)
Nita Bog nije stvorio uzaludno, bilo srdbu ili strpljenje,
iskren savjet il iznevjerenje.
Nita od tih stvari nije apsolutno dobro, nita nije
apsolutno zlo.
Korist il teta ovise o stanju stvari. Stoga je znanje
nuno i korisno, za njim mari. (M VI 2397-99)
BOG I SVIJET
,o
TEORIJA
Kada bi u ovjeku bilo svo znanje i nikakvo neznanje, on bi bio uniten
i prestao bi postojati. Prema tome, neznanje je poeljno jer kroz njega ovjek
ostaje u postojanju; a znanje je poeljno jer vodi izravnoj spoznaji Boga.
Tako svako od njih potpomae ono drugo. Sve suprotnosti su sline. Mada
je no oprena danu, ona pomae danu, i oni oboje vre jednu zadau...
Stoga nam se sve suprotnosti pojavljuju kao suprotnosti. Ali, mudar
ovjek zna da one vre samo jednu zadau i da nisu suprotnosti. Pokai mi
ijedno zlo u svijetu bez dobra i dobro bez zla! ovjek je, naprimjer, vrsto
odluio da ubije, ali je obuzet razvratnim ivotom, tako da ne prolijeva krv.
S obzirom na razvratno ivljenje, njegov postupak je lo; ali, s obzirom na
preduprijeeno ubojstvo, on je dobar. Tako su dobro i zlo jedna stvar i ne
mogu biti razdvojeni.
Zato mi raspravljamo sa zoroastrovcima. Oni kau da postoje dva
boga: jedan kao stvoritelj zla i onaj drugi kao tvorac dobra. Dobro, pokai
mi dobro bez zla. Tad u ja posvjedoiti da postoji Bog zla i Bog dobra.
Ali to je apsurd, jer dobro nije odvojeno od zla. Poto oni nisu dvije stvari
i poto nema razdvajanja izmeu toga dvoga, nemogue je da postoje dva
stvoritelja. (F 213-214/221)
Sve je dobro i savreno u suodnosu sa Bogom, ali ne i u suodnosu sa
nama. Razvratan ivot i istota, naputanje dnevnih molitvi i obavljanje
molitve, nevjerovanje i islam, idolopoklonstvo i ispovijedanje Boije
jedinosti sve je to dobro u suodnosu sa Bogom. Ali, u suodnosu sa nama,
razvratan ivot, kraa, nevjerovanje i idolopoklonstvo su loi, dok su
ispovijedanje vjere u Jedinog Boga, molitva i djela milosra dobra djela. Ali,
u odnosu prema Bogu, sve je to dobro.
U kraljevstvu nekog kralja, naprimjer, postoje tamnice, kazna
vjeanjem, dvorska dostojanstva, bogatstvo, posjedi, svita, gozbe, uivanje,
bubnjevi i bajraci. U odnosu prema kralju, sve je to dobro. Ba kao to su
dvorska dostojanstva savrenstvo njegova kraljevstva, tako isto su vjeala,
smaknua i tamnice savrenstva njegova kraljevstva. U odnosu prema
njemu sve je to savreno, ali u odnosu prema njegovu narodu, kako vjeala
mogu biti isto kao i dvorska dostojanstva: (F 31/42-43)
Ako kae da i zlo od Njega dolazi, kako ono Njegovu
dobrotu ne uniti?
I Njegovo davanje zla je Njegova savrenstva in: da ti
dadnem primjer, ovjee dostojanstveni!
,,
Slikar je nainio dvije vrste slika, jedne su prekrasne,
druge su bez ukusa.
Naslikao je Jusufa i sladunjave hurije, naslikao je rune
vragove i odvratne ejtane.
18
Obje vrste slika oituju Njegovu uzvienost. One ne
predstavljaju Njegovu runou, one su Njegova veliko-
dunost.
On runou najvie vrste tvori, sva runoa se oko toga
roji,
tako da savrenstvo Njegova znanja moe postati oito, a
poricanje Njegove uzvienosti sramotno.
Ako on ne moe tvoriti rune slike, nesavren je on: eto,
zato Bog stvara i iskrenog i slugu nevjernog.
U tom pogledu nevjera i vjera Njega posvjedouju:
i jedno i drugo niice se pred Njegovim Gospodstvom
prostiru.
Vjerujui se, meutim, od svoje volje niice prostire, jer
mu je nakana traiti zadovoljstvo Boije.
I nevjernik, nehotice, Bogu se klanja, ali je njegov cilj
sasvim druga putanja. (M II 2333-43)
Suja ree sucu: Onaj ija se pomo ite, ima mo s
nama trgovati bez tete.
Onaj Koji u drvo i u ruinjake vraa vatru moe i ovaj
svijet nainiti mjestom koje ne zna za tetu.
Onaj Koji rue iz sred trnja izvue, Taj moe na
decembar pretvoriti u proljee.
Onaj po Kojemu svaki empres uspravno i slobodno se
izvija moe nau gorinu u veselje da razvija.
Onaj iz Koga svaka nepostojea stvar moe ui u
postojanje kako bi bio imalo manji, ako je uinio da
jedna stvar ue u trajanje?
Onaj Koji tijelu daruje duu da bi moglo ivjeti kako
bi na gubitku bio Onaj Koji ne moe umrijeti?
ta bi se desilo, uostalom, ako bi tag Plemenitog ruka
podarila svakom slugi njegove due elju bez muka,
i od svakog slabunog stvorenja daleko drao lukavstva
jastva i busiju za kojom je vrag ekao?
BOG I SVIJET
,8
TEORIJA
A sudac odgovori: Kad ne bi bilo zapovijedi otrih,
kamenja i bisera, ljepote i runoe,
kad ne bi bilo ejtana, jastva i sebinosti, i kad ne bi bilo
rata, bitke i nesree,
kojim bi imenom, onda, Kralj Svoje sluge nazvao, kvarni
ovjee?
Kako bi mogao rei: Strpljivi ovjee! ovjee blagi!?
Kako bi mogao rei: Srani ovjee! ovjee mudri!?
Kako bi postojalo strpljenje, iskrenost i milostivo dijeljenje
(III, 17) bez drumskog razbojnika i prokletog sotone?
Rustam, Hamza i lutovac, svi bi bili isti.
19
Znanje i
mudrost bili bi, tad, dokinuti i bez koristi.
Znanje i mudrost postoje da se izmeu pravog i krivog
zna ta je razlika, kada bi sve bilo pravo, mudrost bi bila
izlina.
Misli li da je dopustivo razoriti oba svijeta, da bi drao
otvorenim duan svog bezvrijednog prirodnog imetka?
Ja, naravno, znam da si ti krijepostan i nezreo, pa je
stoga tvoje pitanje, u vezi s tim, priprosto. (M VI 1739-
33)
Bog eli i dobro i zlo, ali On jedino odobrava dobro. Jer Bog je
kazao: Bio sam Skrivena Riznica, pa sam poelio da budem spoznat. Bog,
nesumnjivo, eli i zapovijedati i zabranjivati. Zapovijedi su samo prikladne
ukoliko postupak koji je nareen nije valjano izvren od onoga kome je
nareeno da ga izvri. Ne kae se: Jedi slatkie ili eer, izjelice! Ako se
tako kae, to se ne zove zapovijed, ve prije gostoprimstvo. Isto tako,
nije prikladno zabranjivati stvari koje ovjek ne voli. Ne moe rei: Ne jedi
kamenje i trnje!, a ako to kae, to se ne zove zabranom.
Prema tome, zapovijedi da se ini dobro i zabrane zla nisu prikladne
sve dok ne postoji jastvo koje eli zlo. eljeti postojanje takvog jednog jastva
znai eljeti zlo. Bog ne odobrava zlo ili, pak, On ne bi zapovijedao dobro.
Isto tako, kada jedna osoba eli poduavati, ona eli neukost uenikovu;
a eljeti neto, takoer, znai eljeti popratne momente te stvari. Bilo kako
bilo, uitelj ne odobrava uenikovo neznanje ili ga, pak, ne bi poduavao.
Isto tako, lijenik eli da ljudi budu bolesni, poto on eli primijeniti lijek.
Jer njegova vjetina u medicini ne moe se oitovati sve dok ljudi nisu
bolesni. Ali on ne odobrava njihovu bolest, u protivnom, ne bi ih tretirao i
,
lijeio. Potom, pekar eli da ljudi budu gladni kako bi on mogao upranjavati
svoju vjetinu i uzdravati se. Ali on ne odobrava njihovu glad, inae ne bi
prodavao hljeb...
Tako se zna da Bog eli zlo u jednom smislu, ali ga u drugom smislu
ne eli. Nai protivnici kau da Bog ne eli zlo niti u jednom pogledu. Ali
je apsurdno da bi Bog elio jednu stvar, a ne i njene popratne momente.
Tako, meu popratnim momentima Njegovih zapovijedi i zabrana je i ono
tvrdokorno jastvo, koje eli zlo, a mrzi dobro po samoj svojoj prirodi. Meu
popratnim momentima jastva su sva zla ovoga svijeta. Da On nije elio ta
zla, On ne bi elio ni to jastvo. A kad On ne bi elio jastvo, On tad ne bi
elio ni zapovijedi i zabrane koje su usmjerene na jastvo. tavie, da On nije
odobravao ta zla, On ne bi zapovijedao i zabranjivao jastvu. Ukratko, zlo je
prieljkivano, ali ne samo po sebi.
Potom, nai protivnici vele: Ako On eli svako dobro i ako je
odvraanje od zla dobro, On tad eli da se sprijei zlo. Ali, nemogue je
odvratiti od zla ako ono ne postoji.
Ili, oni vele: On eli vjeru. Ali, vjera je nemogua izuzev nakon
nevjerovanja. Tako, jedan od prateih momenata vjere je i nevjerovanje.
Da zakljuimo. Htjeti zlo je iskljuivo pokudna stvar ukoliko se ono
eli zla radi. Ali, ako se ono eli dobra radi, tada ono nije pokudno. (F 179-
180/186-188)
Za itatelje koji ive u dvadeset i prvom stoljeu i koji su svjesni
nevjerovatnog zla i trpljenja koje je ovjek sposoban nanijeti ljudima,
Rumijeva rasprava o dobru i zlu bi mogla izgledati preve suhoparna
i odvojena od ivota. Ali, Rumi takoer motri na ovaj problem sa jednog
drugog motrita, koje see u samu bit ove egzistencijalne dvojbe nametnute
mnogim ljudima postojanjem zla i trpljenja. Bilo kako bilo, da bi se osjetilo
plamtee osjeanje u njegovim stihovima, potrebno je biti potpuno upoznat
sa njegovom raspravom o ovjekovom konanom Jastvu i agoniji i nemiru
kojeg ovjek podnosi zbog odvojenosti od tog Jastva. Preteit dio treeg
dijela ove knjige bavi se ovim pitanjem. Meutim, ja u citirati naredni
odgovor kojeg Rumi nudi na pitanje zla i uvjerava kako njegovo puno
uvoenje moe biti shvaeno tek kada ostatak knjige bude proitan.
Ne gledaj slijed dogaaja Vremena, koji od nebeskih
tijela dolazi i ini da ivot neprijatno prolazi!
BOG I SVIJET
8o
TEORIJA
Ne gledaj oskudicu svagdanjeg kruha i sredstva uzdra-
vanja! Ne gledaj tu glad, strah i tu strepnju duha!
Pogledaj ovo: uprkos svoj gorini svijeta, ti si strasno i
bestidno priono uz njega.
Znaj da je Milost ta gorka patnja! A kraljevstvo Merva
i Belha je Osveta!
Svako trpljenje i okrutnost Vremena, laka je od udalje-
nosti od Boga i svijesti koja je nesmotrena.
Jer ta okrutnost e proi, ali udaljenost od Njega nee.
Niko nije blaen doli onaj koji se s Njim trijeznom
duom susree. (M VI 1733-36, 36-37)
7. Nesmotrenost i postojanje svijeta
Bog je stvorio univerzum kako bi pokazao Skriveno Blago. Stoga On eli
da svijet postoji s ciljem da svijet pokae krajnje stvaralake moi Njegovih
atributa. Ali, da bi se svijet zadrao u postojanju, istinsko znanje o stvarima,
kakve one jesu, mora se drati podalje od najveeg dijela stanovnika svijeta.
U protivnom, oni bi se prestali baviti aktivnostima nunim za pokazivanje
potpunog poretka Njegovih atributa. Tako Bog eli postojanje nekih stvari
koje se ne bi smjele oekivati; ali, naravno, ne po sebi, ve prije kao pratioci
Njegove krajnje svrhe u stvaranju svijeta. Bog, naprimjer, eli da postoji
nesvjesnost i zaborav Njega u svijetu.
U nastojanju da zadri kraljevstvo nesvjesnosti, Bog zaklanja oi
ljudi od istinske zbilje stvari. Aluzije na Boije zadravanje ovjekove
nesvjesnosti Rumi razmatra u kuranskim ajetima kao to su ovi: I
nevjernici poee smiljati spletke, ali ih Bog otkloni, jer On to umije
najbolje. (III, 34) Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne: Allahove
kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji. (VII, 99) Allah je
zapeatio srca njihova i ui njihove, a pred oima njihovim je koprena. (II,
7) Allah je bri u kanjavanju. (X, 21)
To obitavalite je nainjeno od nesmotrenosti. Tijela i svijet su
u cijelosti odrani kroz nesmotrenost. Ovo tijelo je u potpunosti doraslo
usljed nesmotrenosti. Ta nesmotrenost je nevjerovanje, a vjerovanje ne moe
postojati bez nevjerovanja, poto je vjerovanje naputanje nevjerovanja.
Prema tome, nevjerovanje mora postojati zbog nas, da bi se napustilo. Stoga
8:
oboje, i vjerovanje i nevjerovanje, su ista stvar, jer ono prvo ne postoji bez
onog drugog, a ono drugo ne postoji bez onog prvog. Oni su nedjeljivi. (F
206-207/213)
ovjek je poput luka u ruci Boije moi. Bog ga koristi za raznovrsne
svrhe. Upravitelj je, zapravo, Bog, a ne luk. Luk je instrument i sredstvo.
Ali, zbog odravanja svijeta, luk je neoprezan i nesvjestan Boga. Zacijelo je
silovit luk koji postaje svjestan Strijeleve ruke! (F 199/208)
Svijet se odrava kroz nesmotrenost. Kad ne bi bilo nesmotrenosti,
ovaj svijet ne bi opstao. udei za Bogom, sjeanje na budui svijet, duhovno
pijanstvo i zanos su arhitekti tog svijeta. Kad bi se sve to pokazalo, svak od
nas bi otiao u taj svijet, a ne bi ostao ovdje. Ali Bog nas eli ovdje kako bi
ova dva svijeta mogla postojati. Tako je On naznaio dva suca: nesvjesnost i
smotrenost, kako bi ova dva boravita mogla bujati. (F 109/120)
Stup ovog svijeta, voljeni, je nesmotrenost; unitenje
njegovo je prisebnost.
Prisebnost dolazi od onog svijeta, kada taj svijet
prevlada, ovdanji svijet je uzorana livada.
Prisebnost je sunce i ugodni hlad, prisebnost je voda, a
dunjaluk smrad.
Nekolike kapi iz onog svijeta prokapa, da se pouda i
zavist u ovom svijetu preglasno ne ismijavaju.
Kad bi kapljice iz svijeta Nevidljivog porasle, krijeposti
nit slabosti ovoga svijeta ne bi opstale. (M I 2066-70)
Ima li ikoje mjesto u kome na Kralj nije? Ali Njegova
arolija motriteljeve oi krije.
On prekriva tvoje oi, pa ti usred dana vidi estice
praine, ali ne i Najblistavije Sunce,
vidi lau na moru, ali ne i valove na okeanu.
unasta laa kazuje ti o moru toliko taman koliko i
kretnja ljudi slijepcu da je dan.
Nisi li itao ajet: Allah je zapeatio... (II, 7), kako
se nie. Bog je Taj Koji zapeauje, i On je Taj Koji
otpeauje i koprene die (L, 22) (D 2633-37)
Kako bih Te zaveo i namamio Te do svoje torbice? Jer Ti
si okot svake varke i lampa svakog varalice. (D 14316)
BOG I SVIJET
8:
TEORIJA
Ne budi siguran od Boije varke, ak i kad nisu blaenstva
rjea. Kada pomisli sve je sigurno, nek ti ostane rastrta
vjea.
Jer varka je Boija tako hitra da ti dua umisli kako je
nebeska, makar je potpuno zemaljska. (D 22976-77)
Bog je pun varki. On e ti pokazati lijepe forme, ali u njihovoj nutrini
vrebaju zli oblici. On to tako radi kako ovjek u svojoj odbojnosti ne bi u
zamku umiljaja pao: Otkrio sam sjajnu zamisao i svrhu. (F 3/18)
D.
OVJEK
1. Istina
Stvaranje ispunjava svoju krajnju svrhu kroz poslanike i evlije, to jest
kroz one koji su ozbiljili sve mogunosti ljudskoga stanja. Prvi poslanik i
prototip ljudskog savrenstva je Adem. Rumi esto upotrebljava njegovo ime
i jo ee pojam Ademljanin (adami), to jest ovjek u krajnjem stanju
duhovnog savrenstva (u nekim drugim kolama suzma pojam savreni
ovjek se koristi u istom znaenju). Stoga Rumi razumijeva kuranske ajete
i poslanike pravorijeke koji spominju Adema, kako bi ukazao na ovjeka
u stanju savrenstva.
Ako je Adem prototip ljudskog savrenstva, tad se poslanik Muhammed
koji je kazao: Bio sam poslanik u asu kada je Adem jo bio izmeu duha i
tijela moe zvati prototipom prototipova.
Motrih svoju unutarnju svijest i skrivenog univerzuma
dah, a Adem i Hava jo bijahu ovoga svijeta prah. (M
III 4342)
Stanje savrenog ovjeka, koje je dosegnuo Poslanik, najuzvienije je
koje se moe zamisliti; svi drugi poslanici i evlije su poput zraka njegova
sunca.
U Kuranu Bog govori melekima o Svom stvaranju Adema rijeima: Ja
u na zemlji namjesnika postaviti (II 30). A Poslanik veli: Bog je stvorio
Adema prema odrazu Svom.
8
TEORIJA
Stvorio nas je Bog na Svoju vlastitu priliku: na opis je
sroen po Njegovu liku (M IV 1194)
Bog-Opratalac je u vjenosti poelio i otkriti Sebe
odluio.
Ali nijedna se suprotnost ne moe bez sebi suprotnoga
pokazati, samo neusporedivi Kralj nema nikakve suprot-
nosti.
Stoga on namjesnika postavi, Posjednika Srca, da bude
ogledalo Njegova Kraljevstva.
Zatim mu podari beskrajnu nevinost, a iz tame izvede
njegovu oprenost.
Dva bijela i crna On naini bajraka: jedan bijae Adem,
a drugi hajduk iz Njegova sokaka.
Potom sukob i rat krenu, meu ta dva golema tabora boj
se zapodjenu.
U jednom drugom vremenu desi se slino Habilu, koji se
svojim istim svjetlom suprotstavio Kabilu...
Razdoblje za razdobljem, pokoljenje za pokoljenjem, te
dvije strane nastavie sa gloenjem. (M VI 2131-37, 62)
Adem je u svojoj bezgraninoj netaknutosti postao
ogledalom Boijih atributa. Tako su se sveukupno zna-
nje i sve stvari zatekli unutar njegovih prsa.
On je bio forma Boijeg znaenja, to jest mjesto unutar
kojega su Boija imena i atributi vidljivo oitovanje
pronali. U svjetlu ovoga uenja Rumi tumai kuranski
ajet: On je pouio Adema imenima svih stvari. (II,
31)
Otac ljudskog roda, koga je On pouio imenima, ima
stotine tisua mudrosti u svojim ilama.
Njegova dua je imenu svake stvari poduena, ba tako
kakvom ona jest sve dok nije iezla.
Ma koji da mu je naslov dao, nikada ga nije promijenio
on. Taj koga je Bog nazvao Hitrim, nije postao spor.
Ko god bude vjernik na kraju, smatran e biti Ademom u
Raju, ko god postane nevjernikom, on e mu se pojaviti
na kraju...
8,
Za nas je ime svake stvari njeno vlastito oblije vidljivo,
za Stvoritelja je ono njeno vlastito nevidljivo otajstvo.
Za Musaa je ime njegove ipke bilo palija. Za Stvorite-
lja njeno ime je bilo zmija. (...)
Ukratko, nae ime s Bogom je, zacijelo, ono je nae
konano doelo.
On je na ovjeka poloio ime prema njegovoj zaradi, a
ne tek prema njegovoj posudbi.
Kada se Adem pokazao sa istim Svjetlom, dua i tajna
imen pojavili su mu se odjednom. (M I 1234-37)
ovjek je stvoren da bude Boiji namjesnik i darovano mu je znanje o
svim stvarima. Njegov poseban poloaj i uloga u stvaranju ukazuju na neto
to je Povjereni polog (amanat).
Postoji jedna stvar u ovome svijetu koja se ne smije nikada zaboraviti.
Ako zaboravi sve, samo ne tu stvar, tad nema nikakve bojazni... Mi smo
nebesima, Zemlji i planinama stavili u dunost da budu posluni i oni to bez
pogovora jesu, ustruavaju se da takvi nisu, samo ovjek takav nije sam
ovjek je prema sebi nepravedan i lahkomislen je. (XXXIII, 72)...
Mi smo sinove Ademove doista odlikovali (XVII, 70). Bog nije kazao:
Mi smo odlikovali nebesa i Zemlju. Tako je ovjek sposoban vriti tu
zadau koju ni nebesa, ni Zemlja, niti planine ne mogu vriti. Kada izvri tu
zadau, on nee vie biti prema sebi nepravedan i lahkomislen.
Ako kae: Premda ne izvravam tu zadau, ja izvravam mnoge druge
zadae. To je isto kao da uzme skupocjeni ma od indijskog elika, nalik
onim maevima koji se nalaze u kraljevskim riznicama, i od njega naini
mesarsku sjekiru za gnjilo meso, govorei: Ne dangubim sa ovom sjekirom.
Radim njome toliko korisnih stvari! Ili, kao da uzme zlatnu zdjelu i kuha
u njoj repu, iako si za svako zrnce tog zlata mogao kupiti stotinu lonaca.
Ili, kao da uzme pozlaenu britvicu za nokte da presjee tikvu, govorei:
Dobrano je koristim. Kaim na nju susak za vodu. Ne doputam da mi stoji
besposlena. (F 14-13/26-27)
Izuzetnost ovjekova stanja je izraena u poznatom Boijem iskazu
kojeg je prenio Poslanik. Iako se Bog obraa samom Poslaniku, Rumi smatra
da se taj iskaz odnosi na ovjeka u stanju duhovnog savrenstva: Da tebe
nije, Ja nebeske sfere stvorio ne bih. Rumi na slian nain tumai sljedei
kuranski ajet, takoer upuen Poslaniku: Mi smo ti, uistinu, mnogo dobro
dali. (CVIII, 1)
OVJEK
8o
TEORIJA
Nebesa su mjesecu evlije sluga, istok i zapad itu od
njega kruha.
Zbog tebe na Njegovu fermanu pie: On postavlja i sve
stvari grupie.
Kad Njega ne bi bilo, nebo se ne bi vrtjelo, niti bi bile
sfere nebeske mjesto svjetla i meleka stanite.
Kad Njega ne bi bilo, more ne bi imalo divne valove,
ribu nit kraljevsko biserje.
Kad Njega ne bi bilo, Zemlja ne bi riznice krila i bez
jasmina bi bila. (M VI 2102-06)
Otuda se zna da je Muhammed temelj. Da tebe nije, Ja nebeske sfere
stvorio ne bih. Sve stvari koje postoje - plemenitost, podlonost, uzviena
stanja Njegov su dar i sjena, jer one su se oitovale iz Njega. (F 103-106/
117)
Zvijezde, oblaci i nebeske sfere; dini, vragovi i meleki - o
vi koji ste bez pouzdanja, sve to, ipak, postoji ovjeka
radi. (D 9310)
Kruna onoga Mi smo odlikovali je na tvojoj glavi, a oko
tvoga vrata je ogrlica onoga Mi smo ti, uistinu, mnogo
dobro dali.
ovjek je supstanca, a nebesa su njegov prigodak. Sve
stvari su grane i koraci on je krajnji dohodak. (...)
Trai znanje iz knjiga. Kakva sramota! Trai nasladu u
slatkiima. Kakva grehota!
Ti si okean znanja u kapi rose skriven, svijet u tjelesnom
stablu, arin dugom zakriven.
ta su vino, muzika ili snubljenje u kojima bi traio slast
i koristoljublje?
Sunce trai pozajmicu iz mrve praha! Venera trai vino
iz kraga! (M V 3374-73, 78-81)
Krhka su ovjekova tijela osjetila, ali u tijelu njegovu
prebiva mona priroda...
Stoga je citirao tajanstvo Poslanik posve ozbiljeni: Mi
smo posljednji i prvi.
Stoga je ovjek po obliku ogranak svijeta, ali je po
atributu, znaj, temelj svijeta!
8,
Sitnicom omamljena je spoljanjost njegova, ali sedam
nebesa opsee njegova nutrina. (M IV 3739, 64, 66-67)
O ti koji si se prepirci posvetio, ti sebe od drugih nisi
razluio!
U kojoj god se pojavi formi, zaustavi se i reci: Bogami,
to nisi ti!
Kako ti moe biti slian ovom? Ti si jedinstven, sretan,
lijep i neoaran sobom.
Ti si svoja vlastita ptica, molitva i zamka, ti si svoj
vlastiti peat, ilim i odaja.
Supstanca po sebi opstoji, a stvari to iz nje istjeu su
puki prigoci.
Ako si od Adema roen, poput njega sjedi, i domiljaj
njegovo potomstvo u sebi.
ta to badanj sadri, a to nema u rijeci? ta to odaja
krije, a to u ariji nije?
Ovaj svijet je badanj, a srce je hitra rijeka, ovaj svijet je
odaja, a srce grad udesa. (M IV 803-804, 6-11)
Adem je astrolab Boijih atributa, njegov opis je mjesto
pokazivanja Boijih ajeta.
Ma ta dotaknulo njegovu intimu, Njegov je odraz,
poput Mjeseca u rijenom viru. (M VI 3138-39)
Poslanik je kazao: Onaj ko spozna sebe, spoznao je svoga Gospodara.
Ba kao to bakarni astrolab odraava nebesa, tako je ovjekovo postojanje
Boiji astrolab Mi smo odlikovali potomke Ademove. Kada Bog omoguuje
ovjeku da posjeduje znanje o Njemu i da Ga upozna, on iz asa u as
razvia teofanije Boije i Njegovu neizrecivu Ljepotu iz astrolaba svoje
vlastite egzistencije. Ta Ljepota nee nikada ieznuti iz njegova ogledala.
(F 10/22)
OVJEK
88
TEORIJA
2. Svrha stvaranja i um
Ako ovjek postaje ogledalom svih stvari, to je stoga to su svi Boiji atributi,
to jest arhetipovi ukupne egzistencije, odraeni u njemu. Drugim rijeima,
kroz njega Skrivena Riznica postaje vidljivim oitovanjem u svojoj punini.
On je svrha stvaranja, jer kroz njega Skrivena Riznica postaje poznata. Poto
je on svrha, on je tad posljednja stvar koja ulazi u postojanje. Sve druge
stvari su priprava za njegov dolazak i sredstva preko kojih on zadobiva
svoje duhovno savrenstvo. Rumi zaziva drevni pouak: Prvi u miljenju
je posljednji u zbilji. Kada jedan arhitekta eli sagraditi kuu, njegova prva
pomisao je u vezi s cjelokupnom strukturom. Sveukupne mirijade stadija
planiranja i graenja izvode se iz onog prvog miljenja i vode njegovom
ozbiljenju. Isto tako, kada vrtlar eli proizvesti plod, u tom procesu postoje
mnogi koraci, kao to je preoravanje tla, zasijavanje sjemena, navodnjavanje
i obraivanje, prije negoli se plod otrgne i pojede. Ali, plod je, nesumnjivo,
bio izvorite drveta, poto je drvo bilo zasaeno iskljuivo sebe radi.
Boije zamisli u vezi sa stvaranjem su sadrane u Njegovom vjenom
Znanju, u Skrivenoj Riznici. Njegova prva zamisao je potpuno oitovanje
Njegovih atributa kroz ovjeka, jer ovjek nije drugo doli sveukupno
oitovanje Skrivene Riznice. Sve druge zamisli su ovisne o i izvedene
iz te objedinjujue ideje koja jest Skrivena Riznica kao takva. Ali, u toku
stvaranja svi pratioci Skrivene Riznice moraju biti oitovani i pokazani
prije negoli slika cjeline moe ui u motrenje.
Prema Poslanikovu pravorijeku: Prva stvar koju je Bog stvorio bio
je Um i Prva stvar koju je Bog stvorio bilo je svjetlo. Univerzalni Um je
istovjetan sa Muhammedovim Svjetlom, koje je duhovna zbilja poslanika i
evlija, ili duhovna zbilja ovjeka u njegovom stanju savrenstva. Univerzalni
Um zna sve stvari, jer on je izravni odraz Boijeg znanja. Drugim rijeima,
on je Skrivena Riznica na prvoj razini svog vidljivog pokazivanja. Stoga su
Rumi i mnoge druge suje govorili da je cijeli univerzum vidljivi odraz
ovjekove duhovne zbilje. Univerzum je dio ovjeka, premda se ovjek
pojavljuje kao dio univerzuma.
Tako moe znati da su uzdignuta nebesa odraz ovjeko-
vih osjetilnih odlika.
Nije li Uzvienog Boga ruka najprije stvorila Um, prije
ova dva svijeta? (M VI 1933-36)
8
Kakve sve galaksije su Umom ushiene! Kako je iroko
umsko more!
U tom slatkom moru nae forme se bukaju, poput
pehara na vodoskoku.
Sve dok su prazne one ondje, poput zdjelica, ostaju. Ali
jednom napunjene one u vodu potonu.
Um je skrit, a svijet je oit: nai oblici su njegovi valovi
ili njegove kapi. (M I 1109-12)
Prva zamisao dolazi u zbilju zadnja: temelj svijeta
takav bijae, znaj, u vjenosti bez poetka.
U toj sranoj zamisli prvi su plodovi; u zbilji oni posljednji
bivaju vidljivi.
Nakon ozbiljenja drveta usljed sadnje, ti e svoje prve
rijei itati kao zadnje.
Premda grane, lie i korijenje prvi dohode, svi su oni
poslani da bi dali plodove.
Tako tajanstvo koje zapoinje kao nebeska sjemenka da
klije, na kraju postaje gospodarem onog Da tebe nije...
Ovaj svijet jedincata zamisao Univerzalnog Uma bijae;
Um je poput kralja, a forme su njegove glasonoe. (M II
970-74, 78)
Ozbilji Poslanikove rijei, o draesni ovjee: Mi smo
posljednji i mi smo prvi! Svjei plodovi su prvi, a ne
drvee.
Mada plod dolazi zadnji u postojanje, on je bio sprva,
jer on je oduvijek bio svrha. (M III 1128-29)
Vonjak dolazi u vidljivu formu prvi, ali je plod bio prvi
u zbilji: prvu supstancu kao posljednju uvijek alje Ti.
(D 31421)
Neporone, zvjezdolike due nadopunjuju nebeske
zvijezde.
Vidljivi oblik tih zvijezda odrava na svijet, ali naa
nevidljiva zbilja dri nebeski lijet.
Stoga si ti mikrokosmos po obliku, a makrokosmos po
znaenju.
Vidljivi oblik grane izvor je ploda; ali iznutra motreno,
grana je ula u postojanje radi roda.
OVJEK
o
TEORIJA
Da za plodom nije postojala elja i nada, zato bi se
vrtlar skrbio oko stabla?
Plod je, dakle, u znaenju podario postojanje stablu,
makar je u formi stablo podarilo ivot plodu.
Stoga Muhammed govori: Iza mene su i pod mojim
bajrakom Adem i od Boga poslani.
Zato Poslanik, posjednik mirijada vrlina, o tajanstvu
govori: Mi smo posljednji i mi smo prvi:
Premda sam u formi roen od Adema, u znaenju ja
sam predak svoga pretka.
Jer hor meleka pred njim je mene radi kleknuo, a on je
mene do sedmog neba slijedio.
Tako je od mene roen prvi otac u znaenju, i plod je, u
znaenju, ivot podario drvetu.
Prva zamisao je u zbilju prispjela posljednja: naroito
ona to je Atribut Vjenosti bez postanja. (M IV 319-
330)
Ljudi koji govore da je ovaj svijet vjean kako im rijei mogu biti
zaozbiljno uzete: Drugi vele da je ovaj svijet uao u postojanje. To su evlije
i poslanici, koji su stariji od svijeta. Bog je poloio nalog za stvaranje ovoga
svijeta u njihove due, i tek tada je ovaj svijet postao vidljiv. Stoga oni
znaju za istinu da ovaj svijet ima poetak: samo oni daruju novosti o svom
vlastitom stanju. Mi, naprimjer, koji sjedimo u ovom domu, naa ivotna
dob je ezdesetak ili sedamdeset godina. Bili smo svjedoci kada taj na dom
nije postojao, a onda je, nakon nekoliko godina, podignut. Ako su neka iva
stvorenja roena u zidovima i vratima tog doma, poput korpiona, mieva,
zmija i sitnih ivotinjica koje ondje ive, oni su vidjeli kada su ta stvorenja
roena, kada je kua ve bila podignuta. Ako bi oni kazali da je ta kua
vjena, to za nas ne bi bio nikakav dokaz, jer smo mi vidjeli da je ta kua
nastala. Ba kao to ta stvorenja, koja su narasla u zidovima i vratima te
kue, nisu nikada stekla spoznaju o iemu drukijem ili nisu nikada vidjela
ita drukije od toga, jednako tako ljudi, koji su narasli u kui ovoga svijeta,
ne posjeduju bilo kakvu supstancu. Oni su tu ponikli, i tu e se zemlji natrag
vratiti. Ako kau da je ovaj svijet vjean, to ne moe biti dokaz za poslanike
i evlije, jer su oni postojali stotinu tisua milijuna godina prije ovoga svijeta.
Zato govoriti o godinama: ta je ovo mjesto za te godine i brojeve: Jer to
je beskrajno i onosvjetsko raunanje. Oni su vidjeli da je ovaj svijet uao u
:
postojanje, ba kao to ste vi vidjeli da je ova kua nastala. (F 140-141/149-
130)
3. Savez Alast
Istina nije bila nametnuta ovjeku. Kada Kuran kae da je ovjek ponio
Istinu, to znai da ju je on prihvatio uz punu spoznaju o ukljuenosti
odgovornosti u taj in. To je izriito naznaeno jednim poznatim kuranskim
stavkom: (Sjeti se) kada je Gospodar tvoj iz kimi Ademovih sinova izveo
potomstvo njihovo i zatraio od njih da posvjedoe protiv sebe: Zar ja
nisam (alast) Gospodar va: oni su odgovorili: Jesi, mi svjedoimo i to
zato da na Sudnjem danu ne reknete: Mi o ovome nismo nita znali. (VII,
172). Ovaj dogaaj se zove Savez Alast, koji se odigrao prije ovjekova
ulaska u ovaj svijet, kada je on postojao kao neotjelovljena dua u blizini
Boijoj.
Mi smo u toj svjetskoj sudnici, kojom Sudac upravlja,
izdaje naredbe, zbog parnienja izmeu Nisam li Ja? i
Da.
Jer mi smo rekli Da, a u naem suenju su svjedoanstvo
i dokaz nae rijei i djela.
Zato u Suevu sudu utimo? Nismo li stigli u prvi red
da posvjedoimo...?
Za stotinu godina ili za jedan tren, izreci ovu Istinu i
budi osloboen. (M V 174-176, 82)
Kakvo je to svjedoanstvo? Skriveno vidljivim uini,
kroz rijei, djela il na nain drugi.
Glede svrhe, ona je u otkrivanju tajanstva skrivenog u
tvojoj supstanci: njen atribut e ostati, al e akcidenti
nestati...
Ova molitva, duhovno vojevanje i post nee trajati: ali
e dua s dobrim imenom ostati. (M V 246-247)
Na Dan Alast Voljeni joj je neto kazao, apui. Da li se
iko od vas moe sjetiti?
Kazao je: Ja sam vas nabrzio, jer sam vas za Sebe
nainio. to sam za Sebe nainio, ne bih na drabi
prodao.
OVJEK
:
TEORIJA
Ko si Ti?, upitah ja. A On e mi: Ja sam enja
sveopa. I rekoh: A ko sam ja? Kaza mi: Ti si enjina
enja. (D 9263-67)
Tako ovjek predstavlja svrhu stvaranja. On je na ovaj svijet doao da
oituje one Boije atribute koji su odraeni u njemu ili, drugim rijeima, da
odigra svoj vlastiti komad u otkrivanju Skrivene Riznice. On je, istovremeno,
na iskuenju: da li se prisjea Saveza Alast: Da li razumije i priznaje da
on raskriva Boiju Riznicu, a ne svoju vlastitu: Ideja Saveza na taj nain
preplie onu isto metaziku perspektivu oitovanja i teofaniju Boijih
atributa uz neto naglaeniju religijsku i moralnu perspektivu ovjekove
svijesti i odgovornosti za svoje dunosti prema svome Stvoritelju.
U narednim stihovima Rumi pokazuje vezu izmeu Alasta i oitovanja
Atributa Njenosti i Strogosti.
Koje e nadvladati: Milost ili Srdba? ta e pobijediti:
vrela rajska il vatra paklena?
Savez Alast i popustljivost i bijes postojali su da
namame svijet.
Poricanje i posvjedoenje su sadrani stoga u jedincatoj
rijei Alastu (Nisam li Ja?).
Jer ta rije je potvrdna kroz svoju upitnu formu, ali je
ono ne pohranjeno u nju. (M V 2123-26)
Prvotno je ljudska dua prebivala s Bogom u stanju jedinosti, skupa
sa svim drugim duama i melekima. Prihvativi Istinu, ovjekova dua je
obdarena tijelom na ovome svijetu. Kao to smo ve vidjeli, tijelo je, u jednom
smislu, krajnje suprotstavljeno dui, ali, u drugom smislu, ono je odraz ili
sjena due. Jer svijet stvaranja izvodi svu svoju egzistenciju iz svijeta Naloga.
Stoga Rumi naziva tijelo sjenom sjenine sjene srca. (M VI 3307)
Ondje gdje je Bezmjesje, tamo je dua Boijeg zaljublje-
nika, dok je njegovo tijelo onog Alastu sjena. Dua-sunce
plee, a vlastito stopalo gnjei tijelo ovdanje. (D 23013)
Uavi u ovaj svijet, dua je zaboravila svoj prvotni dom i svoj savez
s Bogom. ovjek se poistovjeuje sa svojim jastvom i nesvjestan je okeana
due koji lei tik podno pjene njegove svijesti. Ako ovjek moe prevaliti s
onu stranu vela svog vlastitog jastva, njegova se dua tad moe iznova spojiti
sa svojim prvotnim stanjem istote i sjedinjenja.
,
Tijelo nije postojalo, a Ja sam bio dua na nebu s Tobom;
nismo bili razdvojeni ni sluanjem nit zborom. (D
19132)
Bez sastavka u supstanci sjedinjeni, bili smo sasvim na
tamonjoj strani, nespretni i nesmotreni.
Poput Sunca jedna supstanca smo mi, poput vode smo
isti i nezatalasani.
Kad to isto svjetlo u oblik ulije, mnotvo poput grudo-
brana sjene izbije. (M I 686-688)
U onom Nisam li Ja i Da bio si kao dua bez tijela. U to
vrijeme vidio si da si to ti. Zato si sada zabrinut zbog
toga? (D 32620)
Prije nego si bio ovo tijelo, bio si dua ista, koliko dugo
e ostati razdvojen, sam?
Ti si ista dua usred crne zemlje. Neu nita rei
razmilja li valjano o tome?
Ne moe se izmigoljiti iz svog plata jer ti je plat voda
i ilovaa. (D33704-06)
Prije toga su due prebivale u nebeskim sferama, pijui,
poput meleka, iz istog pehara. Moja dua pljee svojim
rukama, jer Ti je tegli natrag do mjesta istoga. (D
33818)
Ptice svijesti su se s nebesa spustile i dva ili tri dana bile
za zemlju vezane.
Bile su iz nebeskih sfera poslane mada su zvijezde na
nebu religije
da vrlinu sjedinjenja s Bogom polue, i bol razdvojenosti
od Njega uoe. (D 7192-94)
Ovaj svijet je prvi iz nunosti istekao kako bi ti vrijednost
kraljevstva Alast spoznati mogao. (M V 600)
Poput ribe Okeanu ivota zborimo: Zato si valove podigao
i na pjeani al vode i ilovae nas izbacio: Takvu milost posjeduje, pa
zato nam takvu muku daje: O, slaa je nesmiljenost Tvoja od milosti
najmilostivijih stvorenja svijeta!
Okean uzvrati: Bio sam Skrivena Riznica, pa sam poelio da budem
poznat: Iza koprene Nevidljivog skrit, sklonjen u osamu Nemjesta, riznica
OVJEK
TEORIJA
bio sam. Da Moja Ljepota i Uzvienost budu spoznate kroz vela postojanja
poelio sam. Zaelio sam da svak vidi koja sve vrsta Vode ivota i Alhemija
Blaenstva Ja jesam.
Tad riba ree: Mi koji smo ribe u tom moru, od prapoetka plovismo
u tom Okeanu ivota. Poznavali smo njegovu Strahotnost i Njenost, jer mi
smo bakar koji prima eliksir te konane Alhemije. Poznavali smo mo tog
eliksira ivota. to vie smo govorili o njemu onima koji nisu ribe u tom
moru, oni su sve manje sluali, gledali i shvaali. Od poetka smo poznavali
tu Riznicu, i poznavaemo je sve do konanosti. Ta, kome si Ti naumio tako
dugo sunjevanje poradi onog Poelio sam da budem poznat:
Uto odgovor doe. O ribo! Dosta istinito riba poznaje vrijednost
vode, voli more i revnuje sjedinjenju s njim. Ali njegova ljubav nije od iste
vrste, tako topla i gorljiva, sa takvom nesebinou, sa takvim jadikovanjem
i takvim krvavim plaem, tako izgarajuom jetrom, kao to je ljubav te ribe
koju su talasi izbacili na suho, a poradi dugotrajnih trvenja i izbacivanja na
vruu zemlju i vreli pijesak. Pa u njoj nee ni ivjeti ni umrijeti (LXXXVII,
13). Odvojenost od Okeana ne doputa joj da kua slast ivota ta, to je
odvojenost od Okeana ivota. Kako bi neko ko je vidio taj Okean pronaao
radost u ovom ivotu: (MS 29)
Suneva svjetlost-dua u penderima, tijelima se raspr-
ila.
Kada pogleda u sunevu loptu, ona je, zacijelo, jedna.
Ali, onaj koji je zakriven tijelima, on u to sumnja. (M II
186-187)
Due vukova i pasa su, svaka za sebe, razdvojene. Ali
due Boijih lavova su povezane.
Mnoinom ukazujem na njihove due, jer u odnosu na
tijela, kao stotina, jedna dua je.
I svjetlo nebeskog sunca je kao stotina u odnosu na
kuna dvorita.
Ali, sva njihova svjetla kao jedno postanu kada im se
zidovi razmaknu.
Kada temelje svoje kue tjelesne pogubie, vjernici kao
jedna dua postae. (M IV 414-418)
U ovom posljednjem odlomku Rumi tumai pravorijek Poslanikov:
Vjernici su braa, a ljudi od znanja su kao jedna dua. Ali njegove zamjedbe
,
na prvotno jedinstvo ljudske due prije njenog oitovanja u svijetu upravo
mogu dobro doi kao komentar na bilo koji od brojnih kuranskih ajeta na
koje on, katkada, ukazuje. Naprimjer:
U pogledu ozbiljenog razluenja svi smo mi jedna dua: Stvoriti sve
vas i sve vas oiviti isto je kao i stvoriti i oiviti jednu duu (XXXI, 28). to
vie ranjivosti, to vie svijesti o tom jedinstvu, stoga to jedinstvo poprima
boju mira, a ne boju rata.
20
(MK 8: 13/32)
4. Silazak i ponovni uzlazak due
Rumi se posvetio tradicionalnoj islamskoj kozmologiji, poto je ona bila
prikladna predodba njegovih vlastitih zikih razmatranja i mistinog
iskustva, i ona je priskrbila izvanredno simboliko sredstvo za izraavanje
njegove metazike spoznaje. Svijet se, prema toj kozmologiji, sastoji od
devet koncentrinih sfera koje okruuju njihovo sredite, Zemlju. Te sfere
se mogu motriti istraivanjem nebeskog svoda i gibanja planeta. to je jo
vanije, uzdiue sfere sukladne su uzlaznim stanjima duhovnog putovanja.
Sam Poslanik je opisao najnie dijelove svog Mirada ili putovanja Bogu u
pojmovima tradicionalnih koncentrinih nebeskih sfera.
Mi smo ve ukazali na hijerarhijsku strukturu zbilje: ziki ili vidljivi
svijet, potom duhovni svijet, zatim Bog. Sve suje, zapravo, upotrebljavaju
pojmove koji opisuju daleko veu sloenost. Ove tri razine priskrbljuju
samo ovlani pregled. Prema Poslanikovu stavu, postoji 70 ili 70.000 velova
od svjetla i tame koji odvajaju ovjeka od Boga, a suje obino razumijevaju
te velove kako bi ukazali na ontoloke stupnjeve. Rumi, katkada, ukazuje na
18.000 svjetova, koji oigledno poivaju na istoj razini egzistencije, ali mogu
ukazivati i na vertikalnu hijerarhiju.
21
On takoer ukazuje na 100.000 stanja
due koja su, zacijelo, poredana u uzlaznom stupnjevanju.
Neka Rumijeva uenja ne mogu se staviti u kontekst bez ukazivanja
na ovu hijerarhijsku strukturu zbilje. Da su neki autori malo temeljitije
meditirali nad Rumijevom slikom kozmosa, na koju se ukazivalo diljem
njegovih djela, oni nikada ne bi tvrdili da njegove ideje slikovito predouju
teoriju bioloke evolucije. Jedino dua moe uzlaziti na nebo, jer je najprije
sila s neba. Stanja njenog uzlaska sukladna su stanjima njenog silaska.
Stoga se moe razumjeti denitivni paralelizam meu sljedea dva stiha:
OVJEK
o
TEORIJA
Takve privlanosti su nas vukle kroz 100.000 postaja, iz
Grada Due na putu do ovog donjeg svijeta. (D 2217)
U noi miraja Poslanik je u nesebinosti svojoj proveo
na putanji 100.000 godina dugoj. (D 31027)
Razliite kole islamskog miljenja opisuju strukturu univerzuma
u razliitim pojmovima, ali meu njima ne postoji niti jedno temeljito
razilaenje. Mada Rumi ne raspravlja ovo pitanje per se, on na njega uzgredice
u vie navrata ukazuje. Iz njegovih ukazivanja bi se moglo zakljuiti da on
ne bi naao nita loe u sljedeem opisu: krajnji rub vidljivoga svijeta je
deveto ili nebo bez zvijezda, katkada ukazujui na Boije Prijestolje (arsh).
Pored vidljivog svijeta nalazi se duhovni svijet, svijet Zapovijedi. Osam
preostalih nebesa, u silaznom poretku, su sljedea nebesa: (8) nebo zvijezda
stajaica, katkada nazvanih Boijim Podnojem (kursi), (7) Saturn, (6)
Jupiter, (3) Mars, (4) Sunce, (3) Venera, (2) Merkur i (1) Mjesec.
Premda se za ovih devet sfera kae da pripadaju vidljivom svijetu,
zacijelo e biti da vidljiva nebesa predstavljaju izvanjsko oitovanje duhov-
nih stupnjeva svijeta Zapovijedi. Ako ne prihvatimo ovo tumaenje, ne
moemo objasniti zato su nebeske sfere nastanjene duhovnim biima, to
jest melekima, i zato je Poslanik ukazivao na svako pojedinano nebo kao
na obitavalite pojedinog poslanika. Tako je, naprimjer, zbog Poslanikovih
rijei u perzijskoj poeziji uobiajeno da Isa bude postavljen na etvrto nebo.
Ali, tako istaknut posjedovalac duhovne svetosti, oigledno, mora prebivati
u duhovnom svijetu.
22
Kada se Isa pred ljestvama od boanske svjetlosti naao,
na vrh etvrte kupole on je pohitao. (M II 920)
Kada je Isa otiao na etvrto nebo, koju je on crkvu
uope trebo? (D 1283)
Za ovaj dom ja vezan nisam, jer ja, poput Isaa, na
etvrtom nebu dom imam. (D 18388)
Od sada pa ubudue, daj da idem da sa Isaom na
etvrtom nebu imam sjedeljke! (M I 649)
Muhammed se vratio sa Mirada! Isa je stigao iz etvr-
tog neba odaja! (D 3683)
Unutar granica posljednje nebeske sfere, sfere Mjeseca, nalaze se sfere
etiri elementa: vatre, zraka, vode i zemlje. Kao to je naprijed istaknuto,
,
ova etiri elementa su jo s onu stranu plana isto materijalnog oitovanja,
poto oni ne mogu sami egzistirati u svom istom stanju unutar ovog svijeta
suprotnosti. Okretanje sfera rezultira mijeanjem elemenata. Drugim
rijeima, sve to se deava na elementarnom i materijalnom planu, izvodi se
iz nebesa, koja predstavljaju vie ontoloke razine. Od ova etiri elementa su
stvorena tri kraljevstva poelnog svijeta: minerali, biljke i ivotinje.
Sukladno ovoj kozmolokoj shemi, dua mora proi kroz sve silazee
razine univerzuma u svom putovanju od prebivalita Alast, do oitovanja
u ovdanjem svijetu kao tijela. Sa jednog drugog motrita gledano, to znai
da dua ostaje kao dua u svom vlastitom svjetlosnom prebivalitu, ali
izvanjski biva oitovana kroz niz sve tamnijih sjena, sve dok se ne pojavi
najtamnija sjenka, ziko tijelo.
Prema Rumijevim uenjima, dua se mora oitovati kao i svaki
pojedinani od etiri elementa, i tek onda ulazi u ona tri kraljevstva. Kada
se pojavi u ovome svijetu u formi minerala, ona tad zapoinje svoj povratak
svom vlastitom svijetu. Kroz susljedna stanja ona se preobraava iz minerala
u biljku, ivotinju i, najzad, u ovjeka. Kada poprimi formu ljudskog bia,
dua je spremna da se pone osloboati od materijalnog svijeta. Njena
svijest je, najprije, na razini ivotinjske due ili jastva. Sva religijska uputstva
i duhovni ivot su usredsreeni na oslobaanje due iz te tamnice i njeno
vraanje natrag njenom prvobitnom domu.
23
Mora se naglasiti da ova shema ne opisuje neku vrstu zikog silaska
i ponovnog uzlaska due. U viim duhovnim stanjima to je oito, jer dua
sama po sebi transcendira materijalni svijet. Ali, ak i kada Rumi kae
da dua ulazi u svijet elemenata, to je samo nain izraavanja. Dua je
uvijek transcendentna, prebivajua u svom prvotnom domu. Ako govorimo
o silasku, to govorimo zbog toga to je dua znaenje koje rezultira
oitovanjem vidljivih formi egzistencije koje ona obuhvaa unutar sebe.
Svijet stvaranja je izveden iz i potpuno ovisan o svijetu Zapovijedi: ziki
svijet je samo sjena ili odraz duhovnog svijeta.
Ljudska dua u sebi sadri bezbrojne mogunosti vidljivog oitovanja.
Ona moe odbaciti bezbrojne sjene ili forme. Poto je Adem bio pouen
imenima, znaenja svih stvari su tad sadrana unutar ovjekove due.
A svako od tih znaenja moe se oitovati kao jedna odgovarajua forma.
Ali to se ne dogaa pukim sluajem; postoji, naime, postupno oitovanje
ontolokih mogunosti koje postaju, u ovome svijetu, vremenitim slijedom
formi. Te forme su razliite razine oitovanja i vidljive egzistencije kroz koje
OVJEK
8
TEORIJA
dua putuje. Ali dua, zapravo, ostaje na svojoj vlastitoj ontolokoj razini, a
samo njene forme silaze i iznova uzlaze.
Kada ovjek stupi na duhovnu stazu, on postupno uspijeva osloboditi
svoju duu od ograda jastva. Tako dua kree na put, stjeui znanje,
trijeznost i ljepotu ili vrline koje pripadaju ljudskom stanju. Dua uzlazi
kroz razine simbolizirane ljudskim i aneoskim duama, i, u konanici,
ona moe dosegnuti razinu due svetilje. Simbolino govorei, putovanje
kroz ljudske i aneoske due predoeno je kao uzlaenje pomou nebeske
ljestvice, ba onim putem kojim je dua prvotno silazila. U islamskoj
kozmologiji Lotos krajnje granice preko koje Dibril nije mogao prei
tokom Poslanikova Mirada i koja tvori gornju granicu aneoske due
smjeten je na sedmo nebo, to jest neposredno ispod Podnoja. Kada
Rumi govori o krovu nebesa, on ukazuje na prebivalite na toj razini ili
iznad nje.
Mjesec u jednoj noi zodijakalne konstelacije pree, pa
zato tvoj razum Mirad Poslanikov nijee?
Taj draesni, jedinstveni biser (Poslanik) je kao mjeseci
sto pa kad je on jedan pokret nainio, Mjesec se na
dvoje rascijepio.
Zaudnost koju je pokazao cijepajui Mjesec na dvoje,
ukorak sa krhkou osjetilnosti stvorenj ila je.
Pregnue vjerovjesnika i posao poslanika iznad sfera je
i zvijezda.
Stoga nadii nebeske sfere i njihov koloplet! Tad e
vidjeti posao taj i hizmet. (M VI 3444-48)
Zna ta je vidjelo kroz Njegovu auru oko srca: svjetlo i
milost: oboje je put do sedmoga neba.
ta su, zacijelo, za to oko sedam nebesa? Kao sedam
basamaka od ljestava. (D 21214-13)
Cijelo stvoreno postojanje je srcem ispijeno, ono je u
njegovoj ruci igraka. Devet razina sfera, bez sumnje,
prema srcu su samo dva koraka. (D 14134)
Nadiavi sve razine zike i duhovne egzistencije, dua se iznova
povezuje sa boanskom Zapovijedi odakle se i izvila. Ali, sada se ona
ozbiljuje i zadrava punu svijest o svakom stanju i stupnju silaznih i
uzlaznih razina egzistencije.
Za uzlazak ili Mirad due moe se kazati da zapoinje sa ljudskim

embrionom. Tako Rumi ukazuje na Mirad od embrija do stanja uma. Kako
se embrion razvija, tako on prolazi sva stanja zike egzistencije. Jer, on je na
poetku kao mineral tako to ne posjeduje bilo ta od vidljivih savrenstava
ivota. Kako se postupno razvija, tako ponavlja razine narastajue
sloenosti meu ivim stvorenjima. On, najprije, stjee vegetativna svojstva
rasta i hranjenja. Vremenom ulazi u svijet, kada kao dojene posjeduje
sva ivotinjska svojstva, kao to je voljno gibanje, elja, emocionalni osjet,
srdba i shvaanje. Kako dijete raste, ta svojstva se usavravaju. Postepeno
se razna ljudska savrenstva povezuju sa inteligencijom i vrlinama koje im
se pridodaju. Duhovni ivot otvara kapiju prema jo uzvienijim razinama
savrenstva.
Sa jednog drugog motrita gledano, Rumi takoer istie da mrtve
stvari koje su se spustile kroz ista stanja, od Atributa do svijeta praha
takoer pronalaze svoj mirad kroz ovjeka. Jer ovjek ih guta i ini ih
sastavnim dijelom sebe, i one se, u konanici, preobraze u duu.
Ako sam se upustio u golemi detalj, objanjavajui ovu dimenziju
Rumijevih uenja, razlog za to su kriva shvaanja na koja smo naprijed
ukazali, koja su, ini se, iroko rasprostranjeno prihvaana. Ova rasprava o
silasku due i njenom ponovnom uzlasku ne igra, zapravo, odve znaajnu
ulogu u Rumijevim uenjima. Jer, njegov cilj nije objanjavati kozmoloku
shemu svojim itateljima. Naprotiv, bjelodano je iz naina na koji je ova
teorija predstavljena da Rumi pretpostavlja da su njegovi itatelji upoznati s
njom, ba kao to bi moderni pjesnik mogao pretpostaviti da njegovi itatelji
znaju da je Sunce sredite suneva sistema. Cijela ova rasprava u Rumijevim
djelima slui iskljuivo da ilustrira moral koji on eli istaknuti: stalna
preobraavanja koja ovjek trpi tako graki predstavljena njegovim
rastom od mineralne egzistencije, kroz stanja djetinjstva i punoljetnosti,
do stanja zrelih godina slue iskljuivo za to da ga povuku naprijed ka
viim razinama duhovne egzistencije. Svakog trena ovjek umire u odnosu
prema jednom stanju, i iznova se raa u jednom viem stanju. Stoga se on
ne treba nikada plaiti pregnua i patnji duhovnoga puta, koje predstavljaju
tako brojne smrti u odnosu prema lanom ivotu svijeta i jastva. Jer smrt
jedne stvari uvijek predstavlja ponovno raanje neeg boljeg i uzvienijeg.
Mi ovjeka od biti zemlje stvaramo, zatim ga kao kap sjemena na
sigurno mjesto stavljamo, pa onda kap sjemena ugrukom uinimo, zatim
od ugruka grudu mesa stvorimo, pa od grude mesa kosti napravimo, a
OVJEK
:oo
TEORIJA
onda kosti mesom zaodijemo, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oivimo.
(Kuran, XXIII, 12-14)
Nain na koji Rumi tumai ovo uenje, kako bi istaknuo jasan moral,
moe se u punini opaziti u prvom odabiru nie, nainjenom iz jednog od
njegovih pisama.
Neka Onaj Koji izvodi u postojanje sve na Istoku i na Zapadu uini
da se iznova susretnemo. Jer On je priskrbio razloge kako bi nas od kapi
sperme nainio. Ona nije imala ui, ni svijest, ni um, ni oi, nijedan
atribut gospodara ili sluge; ona nije znala za alost i radost, za ponienje ili
uzvienost. On je toj nesvjesnoj kapljici podario dom u utrobi i pretvorio je u
krv kroz uzvien proces. Potom je usirio i zgruao tu krv, i, u tom vlastitom
domu, pretvorio je u novo tijelo bez glave i organa. Otvorio mu je usta, oi i
ui. Priskrbio mu jezik i, potom, iza usta riznicu grudi. U njoj je On poloio
srce, koje je i kapljica i svijet, biser i okean, sluga i kralj. iji um bi mogao
razumjeti ono to e nam On stvoriti iz te priproste i nesvjesne mrtvaje:
Bog veli: Vidjeli ste i uli ste odakle dokle sam vas doveo. Sada vam velim
da u vas odvesti sa ove Zemlje i nebesa u zemlju niju od sirovog srebra
i u nebo koje ne moe biti sadrano u imaginaciji i predodbi zbog svoje
duhovno narastajue moi i pronjenosti. Vrtnja tog neba ini da nijedan
mladi ne orone ili ijedna nova stvar ostari; nikakve truhlei ili raspadanja
nee biti, nita nee umirati; nijedna probuena osoba nee spavati, jer
spavanje je poradi odmora i odagnanja iscrpljenosti, ali umora vie nee biti
niti ikakve premorenosti.
Ako ne vjeruje Boijim rijeima, tad promisli o onoj kapljici sperme;
pretpostavi da si joj kazao: Bog posjeduje svijet izvan ove tame, u kojemu
su nebesa, Sunce i Mjesec, zemlje, gradovi i vrtovi. U njemu su Njegove
sluge od kojih su neki kraljevi; neki su bogati, neki zdravi, neki potiteni i
slijepi. Koliko li se boji napustiti ovaj mrani dom, o, kapljice sperme! ta
li e od tebe postati: Imaginacija i um te kapljice sperme nee povjerovati
u tu priu. Kako bi ona mogla prihvatiti da neki drugi svijet i hrana postoje
osim tame i hrane iz krvi: Stoga budi siguran da ona za to ne bi marila
i porekla bi to. Pa ipak, tome se nee moi umai. Ona e biti potisnuta i
izvuena u svijet napolje. (MK 39: 43-44/99)
Neko vrijeme bio si elementa etiri, pa ivotinja. Sada
dua si, stoga postani Voljenim! Voljenim postani! (D
22361)
:o:
okot dobrota se spustio na Zemlju sa neba, i hranom
iste due postao okot svih dobrota.
Kada je stigao dolje u poniznosti sa neba postao je
dijelom sranog i ivog ovjeka.
Od te mrtve stvari su ljudski atributi postali i radosno
sa Prijestoljem plovili.
Kae se: Iz Svijeta ivota smo stigli od davnina. U
visine smo se opet vratili iz udolina.
Svi dijelovi pjevaju, pokretni i nepokretni: Njemu emo
se iznova vratiti (II 136). (M III 460-464)
Kada mineral lice svoje prema biljnom kraljevstvu
okrene, iz stabla njegova blaenstva ivot izraste.
Kada se prema dui okrene biljka svaka, sa vrela ivota
se napaja, poput Hidra.
Potom, kada se dua okrene prema Voljenom, ona svoju
postelju stere u ivotu vjenom. (M VI 126-128)
O putnie, ne izlai svoje srce na malom kolodvoru, da
ne bi bio iznenaen kad bude vraen Njemu.
Jer preivio mnoge male kolodvore ti si, od vremena kad
si embrion bio, do dana svoje mladosti. (D 3324-23)
Ne moe bez truda kamilu iz gustia izvui. Kada si, o
duo, prah napustila, lagahni?
Na koliko mjesta si se ukiselila, govorei toliko: Neu
napustiti mjesto ovo. Pa sam te, ba ko ljudsku
supstancu, teglio za uho...
Zato nosi mrki lonac? Trai li zdenac? Gdje je onog
Mi smo odlikovali (XVII 70) slava? Gdje je kraljevska
tenja?
Pogledaj te poelne i parie vegetativne, koji su te
pratili, meusobno smeurane!
I njih u Ja izvui sa onog mjesta na ovo, ko i tebe. Iza
ovog malog kolodvora stotine duevnih kolodvora lee.
(D 27623-26, 28, 32-33)
Zato bi zaudno bilo to se dua ne sjea svojih ranijih
domita, u kojima je nekada poivala i u njima bila
roena?
OVJEK
:o:
TEORIJA
Jer ovaj svijet, nalik snu, prekriva sve stvari, kao to
zvijezde zastiru oblaci,
Tim prije to je dua u tolikim gradovima bila, a jo ni
praina s njenih ula nije spala.
Ona jo nije ni zapoela pregnuima vrelim da srce
oisti, kako bi moglo sve to se zbilo kontemplirati?
I kroz otvor tajanstva zuriti, i poetak i svretak otvore-
nim okom gledati.
ovjek najprije u kraljevstvo minerala stie, a iz njega
potom meu biljke pade.
Godinama meu biljkama ivljae, i nieg se, usljed
kavge, iz tog kraljevstva ne sjeae.
Kada je napustila biljke i ivotinjama se pridruila,
nieg se iz svog biljnog stanja nije sjeala,
Osim naklonosti koju prema njemu osjea, naroito u
proljee i u vrijeme miomirisnih trava. (...)
Potom onaj Stvoritelj za Koga zna da je tegli od
ivotinjskog do ljudskog stanja,
na isti nain je bijae vodio od kraljevstva do kraljevstva,
sve do sada kada je umna, razborita i snana.
Ona se ne sjea svojih ranijih umova, a i ovaj sadanji
iza sebe da ostavi ima
Oslobodit e se tolike krtosti i pohote sadanjeg uma,
i vidjet e zadivljujuih stotinu tisua umova. (M IV
3632-40, 46-49)
Umro sam u kraljevstvu mineralnom i biljka postao; umro
sam u biljnoj naravi i ivotinjsku prirodu dosegnuo.
Umro sam u ivotinjskoj naravi i ovjek postao. Zato
bih se onda bojao? Kada sam to kroz umiranje ita
manje postao?
Naredni put u u ljudskoj prirodi umrijeti kako bih krila
svoja mogao razviti i glavu meu meleke uzdii...
I opet u se u aneoskoj prirodi rtvovati, i ono postati u
ta imaginacija nee moi kroiti. (M III 3901, 03)
Od dana kad si u postojanje uao, vatra, ili zrak, ili
zemlja si bio.
:o,
Da si u tim stanjima ostao, kako bi ovo uzdignue
dosegao?
Prvo postojanje, koje si od Preobraavatelja primio, nije
ostalo; On je bolje postojanje na njegovo mjesto doveo.
Tako se nastavilo stotine tisua postojanja zaredom, ono
drugo uvijek bolje od onog prethodnog. (...)
Dosegnuo si te supstance kroz ponitenja. Zato si
okrenuo svoje lice od samoponitenja?
Vidio si, zadrti ovjee, stotine tisua uskrsnua, od
poetka svog postojanja do sada. (...)
Doi, o vrano, podigni ovu duu! Budi soko! rtvuj se
pred Boijom preobraziteljskom snagom! (M V 789-792,
796, 799, 808)
Ue li u redove onih koji na mirad uzlaze, nepostoja-
nje, nalik Burqu
24
, gore e da te uznese
Ne nalik miradu zemaljskog bia na Mjesec, ve slino
miradu eerne trske na eer;
Ne poput mirada magle koja se u nebo isparava, ve
nalik miradu od embriona do uma.
Divan li je hat, za uzlazak na nebo, Buraq nebivanja!
Postane li nepostojanje, ono e te odvesti do istinskog
postojanja. (M IV 332-333)
Gledaj grake slanutka u loncu kako, tjerani vatrom,
poskakuju.
Svakog trena one na povrinu isplivavaju i stotinu
krikova putaju:
Zato nas vatrom zlostavlja? Potovanje svoje nam
ukazuje, kada nas kupuje, zato nas sada zloslutno
prezire?
Domaica kutlaom mijea lonac i veli: Hajde, hajde!
Vrij, divni, i iz lonca, vatrom podjarenog, ne kipi!
Ne kuham te zato to te prezirem; elim da te opet
kuam i miriem.
Postae hranom, a onda s duom bie jedan. Ne trpi
patnju ovu zato to si prijezira vrijedan.
Piti vodu u bai naviko si, soan i taze; zbog vatre ove
bilo je tvoje pijenje.
OVJEK
:o
TEORIJA
Njegova milost je ispred srdbe Njegove, stoga Milost
moe uiniti stvorenja vrijednim patnje.
Njegova milost Njegovu strogou pretjee, da stvorenja
mogu nuno postojanje da polue.
Jer bez zadovoljstva tijelo i koa ne mogu narasti. Ako li
ne rastu, ko moe ljubav prema Prijatelju pokazati?
Pa, ako esti dou i ti moradne alat nuan za ivot
dati,
Njenost e opet doi i iskupljenje iskati:
Sada si se oistio i u vir spasenja zaronio.
Domaica opet veli: Slanute! Hranio si se travom u
proljee, a trpnja ti je sada dola kao gost. Primi je to
ljepe!
Kako bi se mogao, u zahvalnosti, vratiti i pred Kraljem o
svojoj velikodunosti kazivati.
Zatim na mjesto dobroinstava Dobroinitelj e
prispjeti; sva dobroinstva e ti na tome zavidjeti.
Ja sam Ibrahim, moj sin si ti. Svoju glavu pod no spusti:
vidio sam u snu da te moram zaklati (XXXVII, 102)
Spusti svoju glavu pred Srdbu srca ohrabrena, da bih
mogao prerezati ti vrat poput onog Ismailova.
Glavu u ti odsjei ja, mada je glava poteena odsijeca-
nja i umiranja.
Ali Boija je elja da se treba potiniti: muslimane,
nastoj Mu podlonost ponuditi!
Vrij, slanute, u muci, postojanje i jastvo svoje uniti.
Mada si u onoj bai smijao se, ti si rua iz vrta Oka
i Due.
Kad bi se od vrta vode i ilovae odvojio, i u mrvicu
pretvorio, meu ive bi opet uao.
Postani hrana, snaga i misao! Navikao si lav biti
(opet) lavom u gustiu mora postati!
Najprije od atributa Njegovih, Bogami, roen si: sada se
iznova u Njegove atribute ivahno i hitro vrati!
Iz oblaka, Sunca i neba dojezdio si; opet postani Atribu-
tima i na vrh neba otii.
:o,
Doao si u vidu kie i svjetla sunevog. Vratie se iznova
u atribute Svemilostivog.
Dio Sunca, oblaka i zvijezda bio si; jastvo, djela, rijei,
misli i ini postao si.
Kada je umrla biljka, nastupilo je ivotinjsko postojanje.
Halladeve rijei su dojezdile: Prijatelji moji vjerni,
ubijte me!
23
Poto se toliko toga kroz smrt moe stei: U umiranju
mom je ivot moj!, tad su istinite njegove rijei.
Tvoja djela, rijei i iskrenost postali su hrana meleka,
tako da kroz njih ti vri mirad u nebesa.
Ba kao to je mrvica hrana ovjeku postala; ona je
izala iz mrtvila i ivot zadobila...
Ako li ti bolje rijei zborim, to je samo zato da ti gorinu
sklonim...
Kada ti se jednom srce krvlju napuni usljed ljute gorine,
od svih gorkih stvari ti e zadobiti spasenje...
Slanutak ree: Poto je to, hanumo, tako, deder lijepo
me kuhaj pomozi mi dobro!
Kao moj arhitekt u kuhanju tom si ti. Jer je udarac
prijatan tvoj, stoga me kaikom udari!
Ja sam poput slona; udarcima me mlati, jer tako Indiju
i vrtove neu snivati.
Vrijenju u se predati i zagrljaju Voljenog izruen biti.
Jer u samozadovoljstvu ovjek postane buntovan, poput
dremljivog slona postaje neposluan.
Kada slon Indiju sanja, on gonia ne slua, ve izdajniki
postupa.
Hanuma slanutku ree: Prije ovoga ja sam, kao i ti,
bila zemlje pare.
Kada sam oganj duhovne borbe okusila, prijemiva i
vrijedna ja sam postala.
Jer, jedno vrijeme sam u Vremenu vrila, a onda sam
neko vrijeme u tjelesnom loncu bila.
Postala sam ojaana ulima kroz ova dva vrijenja;
postala sam dua i, potom, tvoja vodilja.
OVJEK
:oo
TEORIJA
U beivotnom stanju sebi kaem: Hitam da znanjem i
atributima znaenja postanem.
Kad postah duom, rekoh: Due vrijeme tako vrij, pa
ivotinjsku narav brzo nadii!
Utjei se Bogu od spavanja ovih slatkih stvari radi, uz
Njegovu pomo ovaj cilj svoj dosegni!
Zbog Kurana je mnoge ljude stranputica pronala; sa
tim spasotvornim uetom jedna skupina je u bunar
upala.
To ue nema grijeha, ovjee prgavi! Ali nezainteresiran
za putovanje u visine si ti. (M III 4139-89, 93, 93, 197-
211)
5. Adem i Iblis
Kuransko kazivanje o Ademu i avolu ili Iblisu, kako se on obino naziva
u islamskim vrelima, bogato je slikovitim govorom i simbolizmom,
koje Rumi obilato koristi. Upoznavanje sa tim kazivanjem olakava
razumijevanje mnogih Rumijevih razmatranja o ovjekovom duhovnom
razvitku i preprekama s kojima se on sueljava na svome putu, ba kao to
i kuransko stajalite o tome da je Adem bio pouen imenima pribavlja
vrstu osnovu za mnoga Rumijeva uenja u vezi sa ovjekovim prvobitnim
i krajnjim stanjem.
U Kuranu se Bog obraa ljudskom rodu na sljedei nain:
Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali, a poslije melekima
rekli: Poklonite mu se! i oni su se poklonili, osim Iblisa; on nije htio da se
pokloni.
Zato se nisi poklonio kad sam ti naredio: upita On. Ja sam bolji
od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovae odgovori on. (VII
11-12)
Rumi ukazuje na brojne poruke koje se trebaju nauiti iz ovih i slinih
kuranskih ajeta. Oni, naprimjer, svjedoe o Ademovom uzvienom
duhovnom stanju; oni pokazuju da se Iblisov grijeh temeljno izvodi iz
duhovne sljepoe ili iz nemoi da se vidi znaenje iza forme; a njegove rijei
predouju nekoliko temeljnih grijehova ljudskoga roda, posebice gordost,
zavist i nepokornost.
:o,
Od Adema, koji neusporediv i bez premca bijae, samo
ilovau Iblisovo oko gledae. (M III 2739)
Kada je hor meleka pred njim niice poniknuo, Adem
ree onom to je samo ono izvanjsko vidio: Budalo!
Zar misli da je prikladno da sam ja samo bezvrijedno
tijelo? (D 13122)
Princ je u kravolikom tijelu, riznica smjetena u ruinu,
Stoga bi magarac stari mislim Iblis od tog
bezvrijednog dragulja utekao, i ondje samo kravu, a ne
i kralja vidio. (M VI 3381-82)
Iblis je motrio stvari razdvojeno: pomislio je da mi i Bog
bivamo odvojeno. (D 16332)
Ne pilji u Ademovu vodu i ilovau, poput Iblisa; gledaj,
iza te ilovae je ruinjaka stotina! (D 18226)
Pazi, sa oba oka poetak i kraj motri! Poput prokletog
Iblisa jednook ne budi! (M IV 1709)
Zatvori na tren svoje iblisoliko oko. Koliko dugo e
piljiti u formu? Koliko dugo? Koliko? (M III 2300)
Stotinama tisua godina prokleti Iblis je bio svetac i
princ vjernika.
Ali, kasnije, u svojoj uznositosti, za lakrdijae je Adema
trampio i omraen poput balege u osvit dana postao. (M
I 3296-97)
Taj ovjek je nalik Iblisu, jer njegova uznositost i slijepo
oponaanje su ga uinili prezrenim slugom svecu.
Dovoljno je za Boga, veli, da bude predmet naklona
moga.
Taj naklon Njemu pripada, ree Adem. Pogled ti se
udvojio, jer ti poree i zabasa.
Prah zlobnika se uzbuni i stvori koprenu, da je spusti
izmeu zvijezde blaenstva i njegovih oiju...
O Boe, zloba je takav veo izmeu prijatelja dva! Danas
su tvrdoglavi vuci, a juer su bili kao dua jedna!
Kakav veo! Iblisu bi taj veo neko sluio, da bi nebesa i
zemlju u naklonu presvodio...
OVJEK
:o8
TEORIJA
Bog ga je iz damije nebeskih sfera prognao: Idi, ti si
sada neist postao!
Ali on Njegove rijei nije sluao i, udaljivi se, u neistoi
je ustrajao:
Zato bih iao? Zbog ega? ta sam uinio? Koji je razlog?
Doi, o jedini i voljeni Boe, raspravljati hajdemo!
Ako je i bilo zla, Ti si ga nainio, jer sve stvari su djela
Tvoja: zabluda subonitva i idolopoklonstvo krana i
jevreja.
Jer si me Ti u zabludu naveo, to je bila Tvoja elja.
Kada se zbilo moje dovrenje, Ti nisi htio pogledati taj
jedinstveni, hvalevrijedni uinak Svoga djela! (D 9603-
07, 10-11, 13-17)
Kada je Iblis izgonjen iz Denneta, kazao je Bogu: Gospodaru moj,
zato to si me u zabludu doveo, ja u njima na Zemlji poroke lijepim
predstaviti. (XV, 39) Za razliku od njega, kada su Adem i Hava iz Denneta
izgonjeni, kazali su: Gospodaru na, sami smo sebi krivi! (VII, 23)
Rekavi: Poto si me Ti u zabludu naveo, neasni vrag je
svoje vlastito djelo skrio.
Sami smo sebi krivi, rijei su Adema, On nije, poput
nas, nerazborit bio prema Boijim Djelima,
Nego je iz uljudnosti Njegova djela u grijeh sakrio.
Pririui sebi pogreku, on je jabuku ubrao.
Bog ree nakon Ademova kajanja: Ademe, taj grijeh i
kunju u tebi ne stvorih li Ja?
Ne bijae li to nalog i odluka Moja? Kako to da, dok si
za oprost molio, ta injenica bijae skrivena?
Skrio je ne bih, ree Adem, ali se pobojah da nepristojan
ne budem prema Tebi.
Na tom mu Bog uzvrati: I Ja sam prema tebi vodio
rauna o uljudnosti.
Ko god potovanje dariva, taj ga i dobiva. Ko god eer
daruje, okoladni badem blaguje. (M I 1488-94)
Kada je Adem zgrijeio, Bog ga je iz Denneta izgnao. Bog mu je kazao:
Ademe, poto sam te smatrao odgovornim i kaznio te za taj grijeh koji si
poinio, zato se nisi parbio sa Mnom: Najzad, imao si dokaz. Mogao si
:o
kazati: Sve je od Tebe i Ti si tvorac svega. to god Ti poeli na ovome
svijetu, to se dogodi. Nadasve, imao si tako jasan, ispravan i oit dokaz.
Zato ga nisi izloio: Adem uzvrati: Znao sam to, ali mi to uljudnost nije
doputala u Tvome Prisustvu; ljubav prema Tebi nije mi doputala da Ti
prigovaram. (F 102/113)
Adem je posrnuo zbog stomaka svog i seksualne gorlji-
vosti, a Iblis usljed slavoljublja i uznositosti.
Stoga je Adem brzo oprost zatraio, ali prokletnik je bio
preve ponosit da bi se kajao. (M V 320-321)
Posuena je stvar Ademov posrtaj, stoga je on brzo
molio oprotaj,
Ali je Iblisov grijeh bio uroen, zato mu je put do
dragocjenog kajanja bio sakriven. (M IV 3414-13)
Onaj koji je izabran u potomstvu Ademovu, dahom
rijei ivi: Sami smo sebi krivi.
Svoju potrebu za Bogom pokai kao neisti i prokleti
Iblis se ne gloi. (M IV 347-348)
6. ovjekovo mjesto meu stvorenjima
Poslanik je podijelio stvorenja na brojne kategorije. Rumi ga ovako citira:
Uzvieni Bog je stvorio meleke i u njih um poloio,
stvorio je zvijeri i u njih out ugradio,
a stvorio je i potomke Ademove i u njih um i out utkao.
Stoga onaj kod koga nad osjetilnou um prevladava, taj
je uzvieniji od Njegovih meleka,
a onaj kod koga osjetilnost prevlada, ponien je kao
zvjerka. (M IV 1496 i 97)
Ovaj iskaz razgraniava tri temeljne vrste stvorenja: meleke, ljude i
ivotinje; i tri temeljne vrste ljudi: aneoske ljude, obine ljude i zvjerske
ljude. Prvoj vrsti ljudi pripadaju poslanici i evlije, drugoj vei dio ljudskog
roda ili obini vjernici u kojima se vjera i nevjerovanje prepiru; a treoj
vrsti pripadaju nevjernici ili sljedbenici ejtana.
Tri su vrste stvorenja. Prvu vrstu ine meleki, koji su isti Um.
Pokornost, poslunost i prisjeanje na Boga su odlike njihove naravi i
OVJEK
::o
TEORIJA
njihova hrana. Oni se time hrane i od toga ive. Oni su poput ribe u vodi:
njihov ivot je od vode, njihova postelja i jastuk su od vode, poto su oni isti
i slobodni od osjetilnosti. Pa, kakvu naklonost su mogli pokazivati ako sebi
ne priuuju osjetilnost ili ako ne raspolau sebinim eljama i jastvom:
Oni su isti od tih stvari, pa stoga se i ne uputaju u duhovnu borbu. Ako
su posluni, ta poslunost nije promiljena poslunost, poto je ona sama
njihova priroda. Oni ne mogu initi nita drugo.
Drugu vrstu stvorenja ine zvijeri, koje su ista senzualnost i uope
ne posjeduju um da ih obuzdava. Njima takoer nisu darovane bilo kakve
religijske predodbe.
Preostaje jo taj siroti ovjek, koji je sastavljen od uma i osjetilnosti. On
je pola melek a pola ivotinja; pola zmija, a pola riba. Njegova riba ga tegli u
vodu, a njegova zmija ga vue prema suhom tlu. On je ukljuen u gloenje i
rat. Onaj iji um prevladava nad osjetilnosti, uzvieniji je od meleka, a onaj
ija osjetilnost prevladava nad njegovim umom, unieniji je od zvijeri.
Melek se iskazuje kroz znanje, a ivotinja kroz neznanje.
Potomci ljudski ostaju u borbi izmeu toga dvoga.
Neki ljudi su slijedili um dotle da su potpuno meleki i isto svjetlo
postali. Oni su poslanici i evlije...
Kod nekih je osjetilnost prevladala njihov um tako da su potpuno
poprimili ivotinjske odlike.
A neki su ostali da se bore. Oni su ona skupina koja u sebi osjea trpnju,
bol, oaj i enju. Oni nisu zadovoljni svojim ivotima. To su vjernici. Evlije
ekaju da uvedu te vjernike u svoje domove i da ih uine sebi slinim. A i
ejtani ih ekaju da ih povuku nadolje, prema sebi, do najniih nizina (XCV,
3). (F 77-78/89-90)
Tvrditi da se zlo koje postoji u ovjekovu jastvu ne nalazi u ivotinjama
i divljim zvijerima ne znai da je ovjek gori od njih. To znai da zla narav,
bezbono jastvo i opakost u ovjeku su takvi u odnosu prema supstanci
skrivenoj u njemu, supstanci koja je zakrivena tim karakternim crtama,
porocima i zloama. (F 234/241)
ovjekovo stanje je takvo kao da je donesen na krilima meleka i da
je dotaknuo magarei rep, kako bi onaj magarac, kroz svjetlosno zraenje i
pratnju meleka i sam mogao postati melek. (F 107/118)
Stanje poslanika, evlija i nekih drugih ljudi, dobrih i loih, u odnosu
prema njihovim stupnjevima i njihovoj supstanci, moe se izraziti u sljedeoj
:::
paraboli: iz nevjernikih krajeva budu dovedena djeca u muslimansko
carstvo i budu prodana. Neki od njih su dovedeni od pet godina starosti,
neki od deset, a neki od petnaest godina. Nakon to ovi koji su dovedeni
kao djeca budu dugi niz godina odgajani meu muslimanima i ostare, oni
potpuno zaborave svoju prvobitnu domovinu i niega se ne sjeaju. Oni
koji su dovedeni kao malo stariji, se poneeg sjeaju, a oni koji su dovedeni
mnogo stariji najvema se sjeaju svoje prvobitne domovine.
Due su na isti nain u onom svijetu bile u prisutnosti Boijoj: Nisam
li Ja va Gospodar: Jesi, odgovorile su one. Njihova hrana i izdravanje
bila je Rije Boija, bez slova i glasova. Neke due su ovdje u ovaj svijet
dovedene u posve mladoj dobi. Kada uju tu Rije, ne sjeaju se svog ranijeg
stanja i smatraju se stranima toj Rijei. To je onaj dio ljudi koji su zastrti,
koji su potpuno utopljeni u nevjerovanje i zabludu. Neke due se prisjeaju
dijelova te Rijei, i u njima se pojavi elja i ljubav prema onoj drugoj strani.
To su vjernici. Kada trea skupina uje onu Rije, njihovo staro stanje im se
vrati u sjeanje: zastori se potpuno pomaknu i oni uplove u sjedinjenje. To
su poslanici i evlije. (F 69-70/81)
ovjek se naziva razumnom ivotinjom. Stoga je on dvostran: hrana
njegovoj ivotinjskoj prirodi na ovome svijetu su njegove osjetilne strasti
i elje. Ali ono to ini njegovu bit, njegovu duhovnu hranu, jest znanje,
mudrost i vizija o Bogu. ovjekova ivotinjska priroda izbjegava Boga, dok
njegova ljudska priroda izbjegava svijet. On vas stvara, pa ste ili nevjernici ili
vjernici. (LXIV, 2) U tvom postojanju se dvije osobe sukobljuju.
Kome e srea pripasti. Koga e ona svojim prijateljem uiniti: (F 36-
37/68-69)
7. Melek nasuprot ejtana:
um nasuprot jastva
Na borbu izmeu uma i osjetilnosti ve je ukazivano u kontekstu suprotnosti
izmeu uma i jastva, jer Rumi motri osjetilnost kao na jednu od prevlaujuih
odlika jastva. Osim toga, on esto usporeuje jastvo sa raznim ivotinjama
posebice sa magarcem, psom, svinjom i kravom zbog njihove sutinske
ivotinjske prirode i zbog injenice da se njihov vidokrug ne protee
ponad njihovih prosjenih nagona i putenih potreba. U prvom odjeljku nie
on naizmjenino koristi pojam jastva i senzualnosti.
OVJEK
:::
TEORIJA
Taj oganj je sada vatra putenosti, u njemu lei okot
grijeha i zabludnosti.
Spoljanja vatra s malo vode se gasi; vatra putenosti u
Dehennem tegli.
ta je lijek za vatru putenosti? Svjetlo religije: ono e
vatru nevjernika ugasiti.
ta ta vatra ubija? Svjetlost Boiju; uzmi svjetlo Ibrahi-
movo za svoju vodilju,
kako bi se tvoje tijelo drvendurasto moglo izbaviti od
tvog jastva koje je nimrodoliko.
26
(M I 3697-701)
Putenost drijela nikakva okusa nema, a nazad te tegli
putenost spola obje putenosti su psa i svinje batina,
obje te izjednauju s magarcima i kravama. (D 26031)
Priaj psu u jastvu, nek cijeli svijet bude po tvom! Da
li je al okeana ikada bio uprljan psom? (D 10627)
Pas jastva je svoje zube pokazao i petu due zagrizao.
(D 29379)
Kada jastvo vlada tobom, ti si ivotinja. Odlike tebe,
koji se bogom smatra, su odreene onim to tobom
vlada! (M IV 2003)
Otvori oko uma, a magaree oko obuzdaj! Jer jastvo je
magarcu nalik, a krtost mu je uzda. (D 32321)
Ljudi su vragovi, a putenost je povodac: ona ih tegli u
duan i na zeleni panjak. (M IV 1116)
Bog je stvorio meleke od istog uma, a ivotinje od puke putenosti,
a u ovjeka je postavio i um i putenost. Tako je ljudski um bitno aneoske
prirode, a njegovo jastvo je bitno demonsko. Iblis i ostali avoli pristupaju
ovjeku kroz njegovo jastvo, koje je i po svojoj supstanci istobitno s njima.
Meleki i Um su jedne prirode,
ali, zbog Boije mudrosti odijevaju se u dvije forme;
Melek je stekao krila i perje kao papagaj, a um je odba-
cio krila i zadobio sjaj.
Stoga svako od njih jedno drugo pomae, svaka divna
stvar sa sebi ravnom se slae.
I melek i um pronalaze put k Allahu; obojica se niice
steru i pomau Ademu.
::,
Jastvo i ejtan od poetka su isti, oni su Ademovi
neprijatelji i zavidljivci.
Onaj koji je vidio Adema kao tijelo bijedno, nije ga vidio
kao svjetlo naklona vrijedno.
Zato su melek i um pravi promatrai bili, ali su oi
jastva i ejtana u vodu i ilovau zurili. (M III 3193-99)
Jastvo i ejtan jedno tijelo su bili, al su se u dvije forme,
ipak, pojavili.
Tvoje jastvo je vrag, a zavidnost je djeli njegov; zamisli,
onda, kako nakazan je sav on!
Ti sada hrani mlijekom tu mrsku zmiju. Oprezan budi!
Ona e postati zmaj, jer po prirodi svojoj ona je dera
ljudi. (D 4833-36)
Izaberi crte aneoske prirode i vladaj nad sotonom!
Zakolji svoju kravu i vrh nebeskih sfera takni svojim
stopalom! (D 24430)
Ubij svoje opako jastvo, jer ono je tvoj vrag vlastiti.
Potom e se hurije u tvojim prsima ukazati.
Kad jednom bude ubijeno tvoje jastvo opako, tad e,
zacijelo, moi staviti na sedmo nebo stopalo! (21323-24)
Ba kao to se jastvo poistovjeuje sa Iblisom, tako isto ono se
poistovjeuje sa njegovim carstvom, sa Paklom. Nakazni atributi jastva
takoer se izvode iz odlika Pakla. Pakleni oganj se hrani nevjerovanjem i
svim onim to odbacuje um: formom i koom. Jer melek i um motre znaenje,
a ne formu. Oni nisu bili prevareni Ademovom vodom i ilovaom.
eli li spoznati formu jastva, o junoa, itaj o Paklu i
njegovih sedam kapija! (M I 779)
Ovo jastvo je oganj pakleni, a pakleni oganj je zmaj
kojeg ne oslabljuju okeani.
Ono sedam mora iskapljuje, pa opet vrelina tog ovjeka-
buktinje se ne smanjuje...
Ono svijet guta, svodei ga na zalogaj. Ima li jo? (L
30) vriti njegov eludac. (...)
Jastvo nae je djeli paklene siline, a svi dijelovi posjeduju
prirodu svoje cjeline. (M I 1373-76, 80, 82)
OVJEK
::
TEORIJA
Svakog trena tvoje jastvo pokae stotinu varnica:
Pogledaj me, ja sam jedan od paklenih stanovnika.
Ja sam dio Ognja, svojoj cjelini u se pridruiti. Ja nisam
svjetlo i neu u Prisutnost Boiju kroiti (M III 2464-
63)
Pakao je zmaj sa sedam glava; tvoj oaj je mamac, a
pakao zamka. (M VI 4637)
okot zluradosti je pakao, a zluradost tvoja dio te
cjeline, dumanina tvoje religije. (M II 274)
Milost, koja pripada religiji, njega je iskljuila; on u
satansku zluradost zaodjenut biva.
Ta tvornica zluradosti i srdbe znaj da je zluradost
okot zablude i nevjere! (M IV 111-112)
Iz ovjekove due roene su zavisti. Budi aneo! Ademu
kraljevstvo povjeri!
Jastvo e sjeme onih putenih nakana progutati i, kada
ga jednom zasije, ono e, zacijelo, izniknuti. (D 11948-
49)
Ljudi osueni na Pakao, iji prijatelj je ljudska koa,
od Boga im je ona darovana: kad im se koe ispeku,
zamijeniemo im ih drugim koama (IV, 36).
Nad Vatrom vladaju tvoja jezgra i tvoje znaenje, ali su
gorivo Vatri njihove ljuske.
Drvena zdjela vode prepuna sila Vatre samo zdjelu
dohvaa.
ovjekovo znaenje Vatrom gospodari. Kako Pakao
moe svog vlastitog gospodara da razori?
Zato svoje tijelo ne uveavaj, svoj um poveavaj!
Gordost je ljudske koe plodina. Stoga su njegovi prija-
telji poloaj i svojina.
ta je gordost? Nesmotrenost mozga: smrznut, on je
poput na suncu nesmotrena leda...
Ono to gordost uvijek eli jest poloaj i svojina, ba kao
to savrenstvo zagrijanoj kupki dariva suha balega.
Jer to dvoje hrani ljudsku kou, gordosti i oholosti od
sala i mesa pripremaju dolmu.
::,
Nisu uprli poglede na nad jezgrama jezgru, oni jezgrom
smatraju obinu ljudsku kou.
Iblis je tog puta perjanica, jer on je stupice poloaja
rtva. (M V 1933-37, 40-41, 47-30)
U nekoliko naprijed navedenih stihova suprotnost izmeu jasva i uma
je izjednaena sa onom izmeu ognja i svjetla. Ta suprotnost iznova ima
svoje utemeljenje u poslanikom predanju: Kada vjernik stane nogom na
upriju to vodi iznad Pakla, Vatra e rei: Prei, vjernie, jer tvoje svjetlo
je utrnulo moj oganj.
Muhammed je za Pakao obiavao kazati da e Pakao u
panici ponizno vjernika preklinjati:
Brzo prei, kralju. Pohiti! Pohrli! Jer tvoja svjetlost
oduzima vrelinu mojoj vatri.
Tako vjerniko svjetlo Vatru obuzdava samo suprotnost
svoju suprotnost uklanja.
Vatra e biti suprotnost svjetlu na Dan pravednosti, jer
je vatra izvedena iz Srditosti, a svjetlo iz Dareljivosti.
eli li zlo vatre otjerati, prospi na srce ognja vodu Milosti.
Te vode Milosti vjernik je fontana voda ivota je ista
dua ovjeka krijeposna.
Zato tvoje jastvo bjei od njega, jer ti si od vatre, a on je
voda bistra potoka. (M II 1248-34)
Sa prethodnim odjeljkom mi smo se vratili natrag arhetipovima
glavne suprotnosti u svijetu, onim dvama Atributima: Njenosti i Srditosti,
Milosti i Jarosti. Cijela drama ove suprotnosti izmeu meleka i ejtana, uma
i jastva, evlija i nevjernika, Denneta i Dehennema, svjetla i ognja izvodi
se iz ovih Atributa. Svi ovi parovi suprotnosti su nuni za opstojnost svijeta i
za oitovanje Skrivene Riznice. Svaki od njih igra jedinstvenu ulogu.
Da nije bilo faraonskog slavoljublja i asti, gdje bi Pakao
hranu mogao pronai?
Utovi ga, Kasapine! Zatim ga ubij! Jer opor paklenih
pasa za hranom udi.
Kad suparnika ne bi na svijetu bilo i dumana, ljudska
srdba bi umrla.
Dehennem je ta srdba, njemu treba suparnitvo da
ivi inae Milost ga niti.
OVJEK
::o
TEORIJA
Potom bi Njenost bez Srditosti i zla ostala. Kako bi
onda Kraljevo Savrenstvo pokazala? (M IV 1073-79)
Skladna meuigra Njenosti i Srditosti ne oituje se samo u strukturi
univerzuma, nego i u nainu na koji ovjek izraava svoju vlastitu
egzistenciju, na ma kojoj razini to bilo. Cijela Rumijeva duhovna psihologija
se objanjava u terminologiji utemeljenoj na odnosu izmeu ta dva
boanska Atributa, tako kako se oni oituju u razliitim formama. U tabeli
III navedeni su neki od tih pojmova; mnoga kasnija poglavlja e se baviti
rasvjetljavanjem ovdje sukusiranih meuodnosa. Meutim, mora se imati
na pameti da su te uzajamne povezanosti uidne i promjenjive, a ne vrste i
nepomine. Uostalom, Boija Milost ide ispred Njegove Srdbe, to e rei
da su sva oitovanja Srdbe i Strogoe obojena i odreena Milou. ak je
i Pakao Milost, kako emo ubrzo vidjeti. Osim toga, u ovom svijetu nikako
ne postoji apsolutno dobro i apsolutno zlo. Apsolutne vrijednosti jedino se
mogu vezivati uz Apsoluta. Samo u Bogu moe postojati apsolutna Njenost
i apsolutna Strogoa, a nikako u svijetu. Ako su poslanici i evlije oitovanja
Njenosti i Milosti, sa jednog motrita gledano, oni su i oitovanje Strogoe
i Srditosti, sa drugog motrita razviano.
Boija milost prevladava nad Njegovom odmazdom;
stoga je svaki poslanik savladao ono sebi suprotno,
jer on je plod Milosti, dok je njegova suprotnost runa
plod Njegove strogosti. (M V 313-316)
Svaki egzistent, koji je iz nitavila digao svoju glavu,
otrov je za jednu osobu, a eer za drugu. (M V 4236)
Svaki djeli svijeta je stupica za ludoga, a sredstvo
spasenja za mudroga.
eerlama za jednu osobu je otrov za drugu; za jednu je
Njenost, a Strogost za drugu. (M VI 4287-88)
8. Povratak Bogu
ovjekov povratak Bogu moe se motriti sa dva gledita. Sa prvog stajalita
motren, ovjek se vraa svome Stvoritelju jer je on prethodno doao od
svoga Stvoritelja. Njegov povratak je dio boanske mudrosti i nauma u
vezi sa stvaranjem, jedan vid oitovanja Skrivene Riznice. To bi se moglo
nazvati Boijim gledanjem na stvari. Jer, u Njegovom vjenom znanju, sve
::,
je unaprijed pripremljeno i odreeno. Sa drugog gledita motreno, ovjek se
suelio sa boanskim nalogom da ustrajava na putu religije. Poslanici i evlije
su tu da ga vode, a postojanje njegove vlastite moi izbora posvjedouje mu
da je njegov povratak Bogu u njegovim vlastitim rukama. Ja u sukusirati
onu prvu perspektivu u preostalim odjeljcima ovoga poglavlja, i baviu
se raznovrsnim dimenzijama one druge perspektive, to jest praksom i
religijom u odjeljku II.
Tabela III
Forme koje oituju Njenost i Strogou
Njenost Strogoa
meleki ejtani
Um jastvo
Dennet Dehennem
Svjetlo vatra
Adem Iblis
evlije nevjernici
religija nevjerovanje
sjedinjenje razdvojenost
irenje skupljanje
nada strah
smijeh suze
radost patnja
slatkoa gorina, kiselost
eer ocat
proljee jesen
ljeto zima
dan no
rua trn
vjernost okrutnost
isto vino talog
opijenost strpljenje, miljenje
opijenost bolest pijanenja
OVJEK
::8
TEORIJA
Spoljanji vid nije kadar razlikovati stvarno stanje ovoga svijeta. Poto
on vidi formu, a ne i znaenje, ili sliku a ne i Slikara, takav vid ne moe praviti
razliku izmeu oitovanja Atributa Strogosti i Atributa Njenosti. On moe
iskusiti to to on smatra ljubaznou Milosti, otkrivi kasnije da je on samo
pretrpio udarac Srditosti. Jedini nain bijega iz tog svijeta varke predstavalja
uputstvo poslanika i evlija (vidi nie, II, B), onih koji su dosegnuli viziju
Srca i vid koji dosee znaenje; njihovo uputstvo, u krajnjemu, jedino moe
omoguiti nam da ozbiljimo tu viziju u sebi. Ukratko, sve dok ne pristupimo
znaenju s onu stranu formi, ne moemo izvriti niti jednu zadau sa apsolutno
pouzdanim znanjem o tome koju vrstu ploda e ta zadaa donijeti.
Mjeavina suprotnosti, koja ispunjava svijet i uzrokuje nau zbunjujuu
situaciju, nee ostati beskonano. Za svakog pojedinca smrt je prijelomnica, a
ponovno proivljenje konano pomjeranje vela koji zakriva istinsku prirodu
stvari. Ako ne poluimo stanje gledanja stvari kakve one jesu na ovome
svijetu, svakako emo ga poluiti na buduem svijetu. Meutim, moglo bi
biti prekasno za nas da iz toga izvuemo bilo kakvu korist.
Jedan od naslova za Ponovno proivljenje jest Dan pravednosti, jer
na taj dan svi ljudi primaju ono to im upravo pripada. Sa jednog stajalita
motreno, to e rei da na taj dan znaenja ljudi bivaju ogoljeni, a njihove
forme vie ne igraju bilo kakvu ulogu. Istinska priroda ljudi preovlauje,
tako da e bilo ko, ukljuujui i njih, vidjeti ta znaenja. Svaka osoba e
postati jasno i upeatljivo mjesto oitovanja Atributa Boijih, ali Atributi
Milosti i Njenosti stvaraju daleko razliitije mjesto negoli je mjesto
Atributa Srdbe i Strogosti. Tog dana Allah e ih kazniti kaznom koju su
zasluili i oni e saznati da je Allah, doista, oliena istina. Nevaljale ene su
za nevaljale mukarce, a nevaljali mukarci za nevaljale ene: estite ene su
za estite mukarce, a estiti mukarci za estite ene. (XXIV, 23-26)
ta je pravda? Na pravo mjesto neto postaviti. ta je
nepravda? Na pogreno mjesto neto postaviti. (M VI
2396)
To je Dan pravde, a pravda je davanje onoga to pripada
po pravdi: cipela pripada stopalu, turban pripada glavi.
(M VI 1887)
Mada More Dareljivosti u svakom smjeru die svoje
valove, zbog Pravde nevaljalim mukarcima pripadaju
nevaljale ene. (D 3132)
::
Mada iskre mekinja se sakriju u branu poput tata,
sudija za prekraje Njegove Pravde raetom ih izvue iz
svakog oeta. (D 19474)
9. Srodnost
Pravda Boija postavlja sve na njemu odgovarajue mjesto, to jest na
mjesto koje dotina stvar zauzima s Njim odvijeka. Kada se jedna stvar
vraa Bogu, nakon igranja svoje uloge u ovome svijetu, ona se pridruuje
Izvoru iz Kojeg je istekla. Njena uloga je bila da oituje svoju vlastitu
istinsku prirodu jasnim pokazivanjem svoga arhetipa ili znaenja, to jest
pokazivanjem osebujne kombinacije Atributa koji je pripravljaju. Odigravi
svoju ulogu, ona se vraa samim tim Atributima iz kojih je proistekla. Tako,
kada Pravda postavi sve stvari na njima odgovarajua mjesta, to znai da
ih ona sastavlja sa njima samima. Rumija odlikuje poticajna snaga u ovom
procesu snagom jednostavnog naela: Slino privlai slino. Svaka vrsta
(jins) nastoji da se vrati svojoj vlastitoj vrsti zbog te temeljne srodnosti
(jinsiyyat) meu njima.
Mada svaka stvar u ovome svijetu suprotnosti bjei od svoje vlastite
suprotnosti, ona se odreeno vrijeme zadrava na svom mjestu poradi
boanske svrhe: da uini vidljivom Skrivenu Riznicu. Kada suprotnosti
izvre svoju ulogu u ovdanjem svijetu, odvajaju se i kreu prema buduem
svijetu, gdje slino privlai slino.
Pogledaj u apotekarovoj radnji plitice; svaku vrstu bilja
on je postavio do njegove vlastite vrste.
Poto je svaka vrsta sa svojom vrstom pomijeana,
njihovom srodnou je odreena ljepota proizvedena.
Pomijea li neko eer i aloe drvo, apotekar e to
razdvojiti, zrno po zrno.
Zdjele su se polomile i due se izlile: od dobra i zla su se
mjeavine nainile.
Bog je poslanike poslao sa njihovim objavama, da u
pliticu pokupe zrna iznova. (M II 280-284)
U tijelu ima sedamdeset i dvije bolesti, svaka je nastala
izlijevanjem elementa etiri ali bez vrpci.
OVJEK
::o
TEORIJA
Da rastakne tijelo bolest dolazi, kako bi elementi mogli
biti slobodni.
Ti elementi su etiri ptice povezanih nogu; smrt, slabost
i bolest noge im oslobaaju.
Kada su najednom noge slobodne, svaka ptica-element
e odletjeti, bez sumnje.
Izlijevanje tih korijena i grana, bol svakoga trena polae
u njihova tijela,
kako bi se te sastavine mogle rastvoriti i ptica svakog
dijela mogla izvoru svome odletjeti.
Ali toj urbi pregradu stavlja Mudrost boanska: ona ih
dri na okupu sve do odreenog smrtnog asa. (M III
4426-32)
Istovrsnost se, bez sumnje, izvlai iz znaenja, a ne iz
vode i ilovae.
Ne postani tovatelj forme! Oprezan budi! Tajanstvo
srodnosti u formi ne trai!
Forma je poput mrtva predmeta, kamenu slii; beivotne
stvari ne znaju nita o slinosti.
Zamisli da je dua mrav, a zrno jema tijelo; svakog
asa mrav tamo-amo tegli zrno.
Ja dobro znam da ta posuena zrna e se preobraziti i
sama iste vrste postati.
Jedan mrav na putu zrno jema otkriva, a drugi se
domogne zrna penice i pohita.
Jeam ne juria na penicu, ali mrav dolazi mravu.
injenica da jemu naginje penica, manje je vana;
pogledaj mrava, on se svojoj vrsti vraa iznova.
Ne pitaj: Zato penica naginje jemu? Oko usmjeri
na dumanina, ne prema njegovu taocu.
Crni mrav je skriven na crnom suknu, ali je zrno pred
tobom na putu.
Um veli oku: Budi oko promatraa! Kako se zrno moe
micati bez nosaa...?
Umom razlui razliku izmeu runog i lijepog, a ne
okom koje govori o crnom i bijelom. (...)
:::
Ptiija kuga je oko koje gleda svoju elju; ptiije izbavlje-
nje je um koji vidi svoju zamku.
Ali postoje i druge zamke koje um ne opaa. Stoga
Objava, koja motri Nevidljivog, na tu stranu pohita.
Jedna vrsta se moe od druge kroz um razlikovati: nije
prikladno prema formama uriti. (M VI 2932-62, 67,
69-71)
ta je srodnost? Vrsta uvida kroz koji ljudi pronalaze
svoj put, jedan do drugoga.
Bog zakriva taj uvid u nekome; ako ga On postavi u
tebe, ti si tad od vrste Njegove.
ta je to to odvlai tijelo od jednog kraja do drugog?
Uvid. Kako bi svjesni privlaio nesvjesnog...?
Kada Bog poloi u tebe atribute tvrdoglavosti, ak i da
stotinu krila imade, ti e se sruiti. (M VI 2992-94, 97,
99)
Brate, ti si svoja misao: kosti i meso je sve ostalo.
Razmilja li o ruama, ti si ruinjak ve; no, razmilja
li o trnju, ti si gorivo za pe. (M II 277-278)
Svaka ptica leti svojoj vlastitoj vrsti, slijedei svoju duu
koja naprijed prhti.
Poto su nevjernici, kao Pakao, u istoj vrsti, oni su sretni
u ovom svijetu kao u paklenoj tamnici.
Poto su poslanici, kao i Raj, od iste vrste, oni su se
skrasili u Dennetu srca i due. (M I 639-641)
ta je to to privlai isprazne ljude? Isprazne lai. ta je
to to zadovoljava glupavca? Gluposti.
Svaku vrstu privlai njena vlastita vrsta krava nikada
ne izlazi pred bijesnoga lava. (M II 2033-36)
Vatra je njihovo izvorite, na kraju; oni se opet svome
izvoritu vraaju.
U toj skupini su svi od vatre roeni; pojedinani dijelovi
tee svojoj cjelini...
Majka trai edo svoje, korijenje svoje mladarke. (...)
Gle, svaka vrsta, bez sumnje, u svojoj vrsti trai naslade.
A svaki dio tamo gdje je dio cjeline! (M I 874-873, 78,
89)
OVJEK
:::
TEORIJA
Ka svome korijenu tei gibanje svake estice; emu god
ko tei, to i postaje. (D 10616)
Trai onaj uvid koji se iz Vjenog Svjetla izvija, jer taj
vatreni pogled tvoj poput iskri odsijava.
Svaka vrsta trai svoju vrstu to je dovoljno za kunju.
Kralj kralju ide, a magarac magarcu.
Oni u vrtu zasade svjeu sadnicu; kada se ona osui
poput drveta za ogrjev, oni je sjekirom posijeku. (D
9313-13)
Poto su poslanici bili iste vrste kao dua i meleki, oni su
meleke s nebesa na Zemlju privukli. (...)
Potom su one due, od vrste poslanike, nepokolebljive,
poput sjenki ka poslanicima nagele,
jer su njihovi umovi premoni; priroda uma je, zacijelo,
jednaka meleka prirodi.
Ali kod neprijatelja Boijeg, samovolja jastva preovla-
uje. Jastvo je od iste vrste kao i ono najnakaznije (XCV,
3) i ono njoj naginje. (M IV 2697, 702-704)
Jezikom znaenja rua balegaru ree: O, ti pazuha
smrdljivih,
ako ruinu postelju ne begenie, zacijelo odvratnost od
savrenstva ruinjaka imade.
Moja ljubomora je pendrek koji te po glavi bije: Tornjaj
se odavde, nedostojni bilmeze!
Kada bi se pomijeala sa mnom, stjenice ogavna, neki bi
pomislili da si istekla iz moga izvora.
Lug je pravo mjesto za slavuje; zahod je bolja kuara za
balegare.
Poto me je Bog spasio od neisti, da mi balegari budu
drutvo, kako bi moglo biti?
Jednom sam posjedovala u sebi ud njihove prirode, ali
ju je On izbacio kako me zla ud sada dosei moe?
Odlika je Ademova odvijeka bila da mu se meleki
klanjaju zbog njegova stanja.
Da mu se Iblis nije poklonio bila je odlika druga, nego je
kazao: Kralj i voa sam ja.
::,
I da mu se Iblis pokloni, on Adem bio ne bi, ve neko
drugi.
Najednom je anelovo poklonjenje mjera njegova i
neprijateljevo poricanje njegova dokaza.
Svjedoanstvo su mu bili priznanje meleka i nevjerovanje
onog smrdljivog psa. (M II 2112-23)
Pakao bjei od vjernika svom svojom duom, svom
duom paklenom svojom.
Jer drukije od vatre je svjetlo njegovo; tragalac za
svjetlom je suprotnost vatri, zacijelo.
Poslanik je kazao da, kada vjernik u svojim zazivima za
zatitu moli Boga,
i Pakao iskreno ie zatitu od Njega: Boe, dri me to
dalje od toga i toga!
Ono to privlai je istorodno. Stoga pazi: da li si s vjerova-
njem ili nevjerovanjem jednorodno? (M IV 2712-16)
Svaka vrsta kida svoj lanac, gledajui da dosegne svoju
vrstu. ije vrste sam ja ovdje uhvaen u zamku? (D
13409)
Partnera od njegove vrste Boija pravda je podarila
svakom: komarac sa komarcem, slon sa slonom. (...)
Za Dibrila i meleke Lotos Krajnje Granice je Kaba;
kibla ropskog trbuha je postavljena trpeza.
Gnostikova kibla je svjetlo sjedinjenja, a razbor koji se
okree mati lozofova je kibla. (...)
Kibla ljudi od znaenja je u strpljivosti i promiljenosti, a
kibla tovatelja forme su kameni natpisi.
Kibla onih koji prebivaju u nevidljivom je Gospod
Dobrostivi, a kibla onih koji tuju vidljivo obrazi enski...
Poto si zadovoljan i sretan sa onim to posjeduje, zato
bjei od onog to tome je prikladno? (M VI 1894, 96-
97, 1899-1900, 1903)
OVJEK
::
TEORIJA
10. Kamenje kunje
Poslanici i evlije zovu ljude Bogu i Dennetu, dok Iblis poziva svoje
pristalice u Dehennem. Tako ove dvije skupine ljudi vre suprotne uloge u
ovome svijetu. Ali, sve su suprotnosti korelativni pojmovi i one, u konanici,
oituju istu stvarnost. Meutim, sa drugog motrita gledano, poslanici i
Iblis vre istu ulogu: ine Skrivenu Riznicu vidljivom poticanjem ljudi da
pokau svoje unutarnje udi. Oni koji slijede poslanike i evlije pokazuju da
u njima preovlauje Atribut Njenosti, dok oni koji slijede ejtana, otkrivaju
da su oni, u prvome redu, oitovanja Atributa Strogosti. Ali, u oba sluaja
svrha i krajnji ishod je isti: oitovanje Boijih neoitovanih atributa.
Sukob izmeu poslanika i ejtana, ili izmeu vjere i nevjerovanja
deava se unutar ovoga svijeta, teatra za pokazivanje Skrivene Riznice.
Stoga Rumi esto ukazuje na ovaj svijet, na poslanike i evlije, i na Iblisa i
njegove pristalice kao na tri kamena kunje. Svaija kovina je na kunji
naspram ovoga troga. Oni koji su isto zlato pridruuju se svjetlu iz kojega
su izvedeni. A oni koji su bezvrijedna kovina idu u vatru.
Poto se svrha postojanja jasno pokaza, stvorenja
moraju biti pravim putem i stranputicom kuana.
avo stalno na stranputicu navodi, a evlija uporno na
pravi put izvodi. (M IV 3388-89)
Svi znaju za Boiju njenost i Njegovu strogost. Svi bjee od Njegove
strogoe i Njegovu njenost trae. Ali Bog srdbe unutar Njenosti krije, i
unutar Srditosti skriva njenosti. To je Boija varka, skrivalica i prijevara, s
ciljem da se ljudi koji znaju razluivati oni koji gledaju svjetlom Boijim
mogu razdvojiti od onih koji vide samo trenutno, vidljivo stanje stvari. ...da
bi iskuao koji od vas e bolje postupati. (LXVII, 2) (M V izmeu 419 i 420)
Bog je ova obeanja i prijetnje kroz Objavu poslao, zbog
dobra i zla to ih je izmijeao zajedno.
Poto su istina i la pomijeani i poto su valjano i
nevaljano u isti koveg ukrcani,
glavni kamen kunje je nuda, onaj koji je protiv
transcendentnih stvarnosti kunja,
tako da se mogu luiti krivotvoreni i pravi lijekovi. (M
II 2963-68)
::,
Prije toga smo jedinstvena zajednica bili; niko nije znao
dobri ili loi jesmo li.
I lano i pravo su u ovome svijetu kruili, jer posvuda
bijae no, a mi noni putnici.
Potom sunce poslanika granu, i reeno bijae: Kvarni,
odlazite! Krijeposni, doite!
Jedno oko je potrebno da boje razlikuje, a drugo da
razdvaja kamenje i rubine.
To oko razlikuje dragulje od bunjita; stoga komadi
smea posjedjuju ga.
Te bezvrijedne triarije mrze dan, ali moji zlatni
grumenovi daruju mu ljubav.
Jer dan je ogledalo u kojemu su grumenovi znani; kroz
njega su zlatni cekini potovani.
Bog je dan nazvao danom proivljenja pukog, jer dan
oituje ljepotu crvenog i utog.
Stoga je najdublja svijest evlija zblja dana; uz njihov je
zenit dan samo sjena obina. (M II 283-293)
Kada paljivo motri, vidi da sve slui Boga: pobonjak i nepoboni;
bundija i posluni, ejtan i melek. Kralj, naprimjer, eli iskuati i provjeriti
svoje sluge na razne naine, tako da se vjerne sluge moraju razluiti od onih
nevjernih, predani od nepredanih, iskreni od neiskrenih. Postoji potreba za
zavodnikom i izazivaem, tako da vjernost sluga mora biti stamena. Ako
nema nieg od toga, kako bi se mogla uspostaviti razlika: Stoga zavodnik
i izaziva slue kralja, jer kralj je elio da oni rade na takav nain. On je
poslao vjetar kako bi se moglo razluiti stameno od nestamenog, komarci
od drvea i vrtova. (F 46/38)
Iblis ree: Razrijei ovo tajno! Ja sam kamen kunje za
zlato lano i pravo.
Bog me uinio kunjom lavu i psu. Uinio me iskuenjem
valjanu i nevaljanu.
Da li sam ikad potamnio lice lanom noviu? Ja sam
ispitiva pravog novca. Samo ja otkrivam vrijednost
njegovu.
S dobrim ja kao vodi postupam, al sasuene grane ja
trgam.
OVJEK
::o
TEORIJA
Zato ja dolje meem sijeno ovo? Da bi ivotinjsko
srodstvo postalo vidljivo.
Ako bi vuk i gazela mlade rodili i ako bi oko vrste u
dvojbi bili,
tad spusti travu pred njih i kosti, i gledaj ka kojoj hrpi
e pohrliti.
Ako priu kostima, to su mladi vuci, a ako ele travu,
gazelini su potomci.
Strogost i Njenost su se vjenali i svijet dobra i zla
rodili.
Pokai kosti i travu! Pokai due i jastva hranu!
Trai li hranu jastva, krnjav je, ako trai hranu due,
paa je.
Slui li tijelu, magarac je, ako u okean due zagazi,
nalaza bisera je.
Dobro i zlo, mada razliiti su, oboje igraju istu ulogu.
Poslanici pokazuju dobre ine, dumani pokazuju elje
putene.
Kako mogu tvoriti dobro u loem? Ja nisam Bog.
Izazivam ih, al nisam im Razlog.
Ne inim lijepo runim; Gospodar ja nisam. Runoe i
ljepote ja ogledalo sam. (M II 2672-87)
11. Smrt i ponovno proivljenje
Smrt i ponovno proivljenje daruju ovjeku punu svijest i trijeznost o
prirodi njegove vlastite due. ovjek se kroz smrt budi iz sna nesvjesnosti,
dok kod trenutka ponovnog proivljenja dogaa se konano razdvajanje
suprotnosti.
Smrt svakog pojedinca iste je boje kao i on sam, o junoa;
dumanin je za Boga dumanin, a prijatelj je prijatelj za
Njega.
Ogledalo pred Turkmanom blistavo lice pokazuje; pred
crncem ono crnou predouje.
Ako se boji i bjei od smrti, sebe se boji ti. Prijatelju,
malo se obazri!
::,
To je tvoje vlastito nakazno lice, ne lice smrti. Poput
stabla je tvoja dua, a smrt kao njegovi listovi.
Bilo dobro ili loe, ono je iz tebe izraslo. Svaka skrivena
misao, zadovoljstvo il nezadovoljstvo, sve je iz tebe
isteklo. (M III 3439-43)
Znaj da je svaka trpnja pare smrti. Ako moe, izvedi
iz sebe pare smrti!
Poto ne moe utei smrtnom dijelu, znaj da e ti je
ivot pljusnuti na tvoju glavu cijelu.
Ako slatkou nae u smrtnome dijelu, znaj da e ti je
Bog uiniti slatkom cijelu.
Bolovi su smrtni poslanici. Ne okrei glavu od poslanika,
ovjee prezreni!
Ko god slatko ivi, u gorini e mrijeti, ko god tuje
tijelo, duu e izgubiti. (M I 2298-302)
Ubijanje i smrt tjelesnog oblika, nalikuju mecanju
mogranja i jabuka.
Soni plodovi odlaze u dem od mogranja, uvehli su sve
samo ne hrana.
Zacijelo, oni koji imaju znaenje postaju oiti, a oni
uvehli bivaju samo prezreni.
Idi, znaenju tei, tovatelju lika! Jer znaenje je krilo na
tijelu oblika. (M I 707-710)
Taj zapovjednik ljudskog roda, Poslanik, istinu je govorio:
Niko ko je s onu stranu ovoga svijeta presegnuo
ni bol, ili al, ili gubitak zbog smrti nije osjetio, ve je on
stotinu alosti imao zbog svega onoga to je u vremenu
propustio.
Zato li smrt ne uinih da mi bude kibla, smrt koja je
blaenstva i opskrbe riznica?
Zato li ja iz svoje sljepoe nainih kiblom cijelog svog
ivota one umiljaje koji ieznue odreenog asa?
al mrtvac od smrti ne oslobaa, on se javlja stoga jer
su oni zaustavljeni pred slikama:
Nismo primijetili da sve to su slikarije i pjena; pjena
uzima svoju opskrbu i hranu iz Mora. (M VI 1430-33)
OVJEK
::8
TEORIJA
Znaenja svih formi u asu ponovnog proivljenja bivaju ogoljena.
Sva djela, karakterne odlike i misli koje su pripadale ovjeku u ovome
svijetu pokazuju se u svom istinskom izgledu. Sva znaenja koja su zastrta
i zakrivena primaju na sebe forme prikladne njihovoj istinskoj prirodi. Ti
nisi mario za ovo, pa smo ti skinuli koprenu tvoju, danas ti je otar vid. (L,
22)
Poslanik je kazao da na Dan ustajanja na ivot novi
svako tijelo e uti zapovijed: Ustani!
Zapovijed Boga Svetoga je Zvuk trublje: estice
zemljane, podignite svoje glave iz praine!
Dua svake osobe e se vratiti njenome tijelu, na nain
na koji se svjesnost vraa tijelu u zoru...
Noga svoju cipelu u mraku prepozna; pa kako dua svoje
vlastito tijelo da ne zna? (M V 1772-74, 79)
Kae se da e na drugom svijetu letjeti svici knjige, neki u desne ruke
mrtvaca, a neki u lijeve njihove ruke. Bie ondje meleki, Prijestolje, Raj i
Pakao, Ljestve, Svianje rauna i Knjiga. Nita od toga nije jasno dok se ne
primijeni analogija. Premda te stvari nemaju ekvivalente na ovome svijetu,
one se mogu odrediti analogijom.
Analognost tog svijeta je u sljedeem: nou svak odlazi na poinak
obuar, kralj, sudac, kroja i svi drugi. Njihove misli odlutaju od njih
i nijedna ne ostane uz bilo koga. Ali, potom cikne jutro, poput Isralovog
puhanja u trublju, i podari ivot esticama njihovih tijela. Misao svakog od
njih leluja poput svitka: leti, hita i natrag se svakome vraa. Nema tu nikakvih
pogreki. Krojaeva misao se vraa krojau, odvjetnikova odvjetniku,
gvoaru gvoareva misao, nasilniku njegova misao, pravedniku pravedni-
kova misao. Da li iko ode na poinak kao kroja, a probudi se kao obuar: Ne,
jer djelovanje i zanimanje krojaa pripada njemu, i on e se time opet baviti.
Tako bi trebao znati da e i u buduem svijetu biti isto. To nije nemogue, jer
to se zbiva i u ovome svijetu.
Ako ovjek pristane uz ovu analogiju i slijedi je do kraja, posvjedoit
e sva stanja onoga svijeta na ovome svijetu. Uhvatit e njihovu aromu i ona
e mu se otkriti. Saznat e da je sve sadrano u Boijoj moi. Ti vidi mnoge
sasuene kosti u grobnici, ali one su utjeene. Njihov vlasnik sretno i opijeno
spava, i ima punu svijest o toj duhovnoj radosti i opijenosti.
::
...Ova analogija se primjeuje u ovome svijetu osjetilnih predmeta:
dvoje ljudi spava u jednom krevetu. Jedna osoba sebe vidi usred gozbi,
ruinjaka i raja, dok se druga zatjee usred zmijskog gnijezda, uvara
pakla, korpiona. Ako pokua istraiti njihova stanja dok spavaju, nee
nita vidjeti ni kod jedne niti kod druge osobe. Stoga, zato bi bilo zaudno
to su dijelovi nekih ljudi u grobu radosni, sretni i opijeni, dok su drugi u
bolovima, nemiru i trpljenju, premda ti ne primjeuje ni jedno niti drugo:
(F 166-167/173-176)
ovjekovo iskustvo dungla je: ako die dahom due,
njegove egzistencije uvaj se!
U naem postojanju su tisue vukova i svinja: dobrih i
zlih, potenjaka i luda.
ovjekova svojstva su odreena svojstvom koje vlada:
zlato je on ako je u njemu bakra manje nego zlata.
Nuno e u asu ponovnog proivljenja formu primiti,
sukladnu odlici koja vlada u tvojoj egzistenciji. (M II
1416-19)
Tvoje ponovno proivljenje kazae ti tajnu smrti; tajnu
lia e ti rei plodovi. (M II 1823)
Jutro je malo proivljenje, o, ti koji trai zaslugu! Shvati
ga kao velikom proivljenju analogiju...
Manje proivljenje na ono vee pokazuje; manja smrt
onu veu osvjetljuje.
Ali, ovdje je tvoj svitak imaginacija, stoga je skriven; u
asu velikog proivljenja on e biti jasno vien.
Ovdje je imaginacija skrivena, dok su njeni tragovi
vidljivi; tamo e forme iz imaginacije vema izrastati.
27
Pogledaj sliku arhitektine kue u njegovu srcu, nalik
sjemenu u zemnome tlu.
Iznutra dolazi imaginacija, ba kao to tlo raa zbog
sjemena.
Svaka slika koja od srca tvori domite, na Dan ponovnog
proivljenja formom postae.
Poput slike u umu arhitekte, poput biljke koja u zemljinoj
lijehi raste. (M V 1780, 88-93)
OVJEK
:,o
TEORIJA
Mnoge zaudnosti postoje u svijetu Nevidljivog. Noi su bremenite,
donosei ishode i uinke Nevidljivoga u vidljivo oitovanje. Srca su puna
elja i glave su pune enji koje privlae one ishode i dovode ih u ovdanji
svijet. Ljudi se vajkaju u nastojanju da dovedu one stvari, zakrivene u
Nevidljivo i skrivene u bremenitoj noi, u ovdanje postojanje, u vidljivost, u
formalno oitovanje. Jer u ovom i buduem svijetu Bog e iz svake nevidljive
misli stvoriti vidljivu formu dostojnu te misli, i On e tu formu povezati
sa misliocem. Ako je ta misao plemenita, ona e te oplemeniti; ali, ako je
priprosta, priprosto e djelovati i prema tebi. O, kralju vladara neka Bog
odloi tvoje uzdignue ti zna i vjeruje u ovo uenje, neka je hvala Bogu!
To je razlog zbog kojeg tvoje misli proslavljaju Njegov nalog i saosjeaju
sa Njegovim stvorenjima. Tvoje ui su potpuno okrenute prema kricima
oajnika, a tvoje oi sasvim uperene prema plau onih koji su nepravedno
trpjeli stoga ti privija mehlem na njihove rane i prua ruku pomoi.
Bog ti svakog dana moe podariti uspjeh za uspjehom i posvjedoenje za
posvjedoenjem! (MK 98: 102-103/193)
Jednobojnost ponovnog proivljenja bit e otkrivena, i
dobrima i loima pokazana.
Jer u onom svijetu znaenja formom postaju; nai likovi
obueni u nau ud bivaju.
Potom e misao postati ispis na pergamentima; a
vidljivom vanjtinom odede postat e ona nit nevidljiva.
Ti dani ljudske nevidljive svijesti su poput arenih krava;
vreteno razboritosti sue preu od stotinu razliitih boja
meu vjerskim sektama.
Mo stotina boja i stotina oblika to je; kako bi Svijet
Jednobojnosti iskazao se?
Sad je mo vuka, a Jusuf na dnu zdenca je; sada je
Egipana mo, a kralj Faraon je...
Ali u ikarama lavovi ekaju. im Bog zapovijedi:
Naprijed krenuti! oni se rasturaju.
Potom e iz prerije lavovi izai. A Bog e, bez zastora,
prihode i rashode pokazati.
ovjekova supstanca kopno i more e obujmiti. arene
krave na Dan klanja rtvovane e biti.
Strani Dan klanja je blagdan u asu ponovnog pro-
ivljenja za vjernike, a za krave on poast je...
:,:
Ovaj svijet je dom Boije Strogoe. Jer si je sam izabro,
stoga nje uvaj se!
uvaj se kostiju i kose onih koji su Strogoe predmetom:
ma Strogosti ih je razbacao kopnom i morem. (M VI
1863-69, 71, 73-76, 90-91)
Koliko potomaka tvojih misli e nakon smrti u grobu
vidjeti, svi naikani oko tvoje due: Babo!, tebi e
vikati?
Tvoje dobre misli rodie mladie i hurije; a rune tvoje
misli rodie goleme demone.
Pogledaj tajanstvo misli arhitekte, kako palae i kue
postaju! Pogledaj u vjeno predodreenje, koliki svjetovi
nastaju! (D 20433-37)
Poslije tvoje smrti tvoja dobra svojstva tebi e pohitati;
poput mjesecolikih djeva ona e ljupko etati.
Jedno e te za ruku uzeti, drugo se raspitivati za tebe,
a ono tree e ti darove donijeti: usne rujne i poljupce
eerne.
Kada se od tijela odvoji, vidjet e hurije, u redove
poredane krotke, poslune, strpljive i usrdne. (LXVI, 3)
Tvoja svojstva ure ispred tvoga lijesa, nevjerovatno
strpljivost ti je postala kao oni koji upaju grubo, tvoja
zahvalnost kao oni koji vade blago. (LXXIX, 1-2)
U grobu krjeposni atributi postaju tvoji bliski prijatelji,
okupljeni oko tebe kao sinovi i keri.
Osnova i potka tvoje poslunosti mnogo ruha e ti izatkati;
irenje tvoje due vani e se u est smjerova pokazati.
Pazi! Miran budi, tako da moe zasijati sjeme dobrih
djela jer Vrt Eden e izrasti iz djela vjernih sluga. (D
383)
Tvoja djela, roena iz tvoje due i tijela, prionue uz
tvoju halju poput tvoga eda. (M VI 419)
Znaj da djela nisu iste boje kao njihova naknada;
nijedna usluga kao plaa nije obojena.
Njegovu radu ne slii radnika nadnica, jer ovo potonje je
prigodak, a prvo trajnost i supstanca. (M III 3443-46)
OVJEK
:,:
TEORIJA
Grana i cvijet sjemenci ne slie. Kako bi tek spermato-
zoidu tijelo ovjeije...?
Spermatozoid se iz kruha izvodi, ali kako bi to dvoje bili
isti...?
Isa se pojavio iz Dibrilova daha, pa kako bi mu Isa bio
slian ili se s njim poredila forma od praha?
ovjek je od ilovae, no da li on ilovai slii? Nikakvo
groe na vino ne lii.
Da li kradljivac izgleda poput vjeala? Treba li pobonjak
biti ivota vjenog prilika?
Nijedan uzrok nije kao njegova posljedica, stoga ni ti ne
zna korijen bola i nemira.
Ali ova odmazda nije bez razloga. Kako bi Bog nanio
bol, a osoba neduna?
Mada poetak jedne stvari i tvorac njoj ne nalikuju, oni
je ipak uzrokuju.
Stoga, znaj, tvoja trpnja je rezultat nekih tvojih greki;
zbog tvoje putenosti nanesen ti je udarac teki. (M V
3978, 80, 82-88)
Ukratko, svijet je poput planine. ta god kae, dobro ili loe, vratie
ti se natrag. Zamisli li da si lijepo govorio, ali da je planina vratila ruan
eho, nemogue je. Ako bi slavuj zapjevao u gori, da li bi ti ona uzvratila
kravljim mukanjem, ovjeijim glasom ili magareim revanjem: Stoga,
zasigurno znaj da si ti sam sebi proizveo magaree revanje.
Kada u planinu stigne, ljupko govori. Zato kao magarac reve: (F
132/160)
Stanovnici Pakla su sretniji u Paklu nego to su bili na ovom svijetu,
poto su u Paklu svjesni Boga, a u ovom svijetu nisu bili. Stoga razlog zbog
kojeg oni ele da se vrate na ovaj svijet je taj da vre djela u nakani da
postanu svjesni mjesta oitovanja Boije njenosti. Razlog nije to to je ovaj
svijet sretnije mjesto od Pakla. (F 229/236)
Dio II
PRAKSA
A.
SUMNJIITELJI I PORICATELJI
Kada se suele sa svjedoanstvima i zahtjevima religije, ljudi odgovaraju na
brojne naine. Neki mogu vjerovati u religijsku istinu i, kao rezultat toga,
poinju upranjavati njena uenja. Rumi iznosi mnogo toga to ima kazati
u vezi sa ovom skupinom. Neki drugi mogu potpuno odbaciti religijska
svjedoanstva. Rumi ima malo toga kazati ovoj skupini i on se ograniava
na iznoenje njihove sljepoe i injenice da svi njihovi postupci i rijei
ilustriraju naelo istorodnosti.
Neka trea skupina ljudi moe reagirati na trei nain na religijski
poziv: oni e se suoiti sa sumnjama, nesigurnostima i krivim shvaanjima.
Oni mogu biti privueni religiji, ali njihova nesigurnost im ne doputa da
upranjavaju njena uenja. Mnogi Rumijevi stihovi su upueni ovoj skupini
ljudi.
Posebno krivo shvaanje, naprimjer, moe iskrsnuti iz meditiranja nad
Boijim sveznanjem i svemoi. Ako je stvaranje, zapravo, samo oitovanje
Skrivene Riznice i ako je istina da se sve stvari vraaju svojim vrelima, tad
je sve predodreeno, i ne postoji, zacijelo, nikakva svrha stupanja na Put.
Jer, ako e jedna osoba biti meu osuenima, tad ne postoji nita ime to
ona moe sprijeiti; i ukoliko e neko biti spasen, ta god da on ini, nema
promjene. Ova vrsta dokaza u najmanju ruku je morala biti preovlaujua
u Rumijevo vrijeme, kao to je i u ovo nae, jer on se napree da ilustrira
njegovu apsurdnost.
:,o
PRAKSA
1. Sljepoa poricatelja
Astronom veli: Ti kae da postoji neto drugo negoli su ova nebeska obzorja
i zemljina kugla koju ja gledam. to se mene tie, samo te stvari postoje.
Ako postoji jo neto, pokai mi gdje je! Njegov zahtjev je bezvrijedan od
poetka. On veli: Pokai mi gdje je to!, ali ta stvar ne posjeduje mjesto.
Stoga, doi ti meni i pokai gdje i odakle tvoj prigovor potjee. On nije na
jeziku, na ustima ili u prsima. Rasijeci sve to, dio po dio, esticu po esticu.
Nee nai nita od tog prigovora i od pomisli na te stvari. Stoga mi uviamo
da tvoja misao ne posjeduje mjesto. Poto ti ne poznaje mjesto svoje vlastite
misli, kako bi onda poznavao mjesto Stvoritelja te misli: (F 212/218-219)
Poricatelj je ovaj dokaz esto ponavljao: Da jo neto
postoji, ja bih ga opazio.
Ako dijete stanja uma ne moe uoiti, hoe li ga razborit
ovjek stoga napustiti?
Ako razborit ovjek stanja ljubavi ne bi zapazio, zname-
nje ljubavno Mjesec ne bi umanjio.
Oi Jusufove brae ne vidjee njegovu ljepotu: kako bi
ona nestala u Jakubovu srcu?
Musaovo oko je gledalo drvenu palu, ali oko Nevidljivoga
zmiju i vrevu...
Ove rijei su bezgranine u svom savrenstvu, ali oi
svakog bezdunog vide samo fantazmu.
Poto je za njega stvarnost pimpek i trbuina, to
manje mu govori o tajanstvima Prijatelja!
U oima naim pimpek i trbuina su fantazija; stoga
nam u svakom asu svoju ljepotu oituje dua. (M V
3930-34, 37-39)
On je napustio svijet, pun svjetla, sunca i mjeseine, i
glavu svoju zabio u mrane jazbine:
Ako je istina to, svjetlost gdje li je? Makni glavu svoju
iz mrane jazbine i pogledaj, prezreni ovjee! (M III
4796-97)
Veli: Pokai mi stanovnike nevidljivoga svijeta! ta
velom zakrivenim djevama nedostaje marva teglea?
(D 20008)
:,,
Filozof porie postojanje vraga: u svakom trenu vrag
posjeduje njega.
Zar nisi vidio vraga? Pa, pogledaj sebe! Ako ti vraka
nije priroda, zato ti mrko izgleda lice?
Ako srce ovjekovo sumnji i bunilu utok daje, u ovom
svijetu on lozof potajno je. (M I 3283-83)
Poricatelji se izruguju primjerima i objanjenjima onih
kojima je Bog u srcu.
eli li se i ti rugati, naprijed samo koliko dugo e
ivjeti, strvino? Koliko dugo? (M IV 1080-81)
Ako neprijatelj moje opijene due postaje dua Tvog
poricatelja, kao odgovor njemu meni je dovoljna Tvoja
Ljepota...
On veli: On ne postoji i ja Mu vjeran nisam. Iz tog
ne, o brate, ja jesam to to jesam. (D 17680, 82)
2. Fatalizam i slobodni izbor
Muslimani su esto nazivani fatalistima, a u islamu postoji, nesumnjivo,
snaan naglasak na apsolutnoj Boijoj moi. Islam se temelji na ispovijedanju
Boije Jedinosti (tawhid). Stroga primjena ovog naela znai da sve mora, u
konanici, biti vraeno Jednom, ije sveznanje, naime, trai da On posjeduje
potpuno znanje o svakoj pojedinosti stvaranja. Brojni kuranski odjeljci
podupiru ovo stajalite, kao to to ine i oni dobro poznati Poslanikovi
pravorijeci poput ovog: Pero je presuilo biljeei ono ta e biti. Pero, koje
Poslanik poistovjeuje sa Umom kroz koji se dogaa stvaranje, ve je upisalo i
zabiljeilo sve to e se desiti od poetka stvaranja do njegovog kraja.
Jedan nepristran pogled u brojna razdoblja islamske historije ne
pokazuje niti jedan znak fatalistikog traga u muslimanskim narodima.
Prosijavanjem kroz Kuran i poslanike pravorijeke mogu se, zapravo, u
najmanju ruku pronai brojna ukazivanja na ovjekovu slobodnu volju, mo
izbora i odgovornost, kao i na njegovo predodreenje. Muslimani su potpuno
svjesni bili toga da kazati nekome da je predodreen u svakom smislu rijei, a
potom ga pitati za upranjavanje religije, to ukljuuje oiglednu apsurdnost.
ovjekovo stvarno stanje, pogotovo sa stajalita njegove vlastite egzistencije
i trezvenosti, lei negdje izmeu dvije krajnosti. On je predodreen, ali on
:,8
PRAKSA
bira put kojim hodi, slijedei svoju vlastitu slobodnu volju. Kad on ne bi bio
slobodan, tad bi Bog bio nevjerovatan tiranin, nagraujui ili kanjavajui
ljude za djela za koja oni nisu odgovorni. Ali, Bog je Pravedan, i On postavlja
svaku stvar na njoj odgovarajue mjesto.
Rumi nauava da je ovjek, zacijelo, slobodan da pravi svoj vlastiti
izbor. Sa odreenog motrita gledano, slobodan izbor je najvanije
razmatranje ovjekove egzistencije. To je Istina koju mu je Bog naprtio.
A Savez Alast znai to da je ovjek prihvatio bjelodanu posljedicu slobodne
volje: odgovornost za nagrade i kazne on e primiti zbog svojih djela.
injenica da ovjek biva stalno iskuavan kamenjem kunje jedino
tvori smisao u kontekstu slobode njegove volje. Osim toga, injenica da je
ovjek nainjen na sliku Boiju kazuje da on na neki nain mora sudjelovati
u Boijoj Slobodi. Bog ini ta On hoe, a ovjek do odreene mjere
sudjeluje u tom boanskom Atributu.
Konano, oni koji tvrde da je sve predodreeno i da, stoga, nema
nikakve potrebe za upranjavanjem religije, su oiti licemjeri. Jer, oni
jedino koriste takve dokaze kada im odgovaraju. Ako se od njih zatrai da
uine neto to oni ne ele initi, oni vele kako to nema nikakve svrhe. Ali,
upitajte ih da napuste djelovanje u nekim drugim oblastima kao to je
uivanje u njihovoj putenosti oni to odmah odbijaju.
Slobodna volja je so bogotovlja: pa ipak, te nebeske sfere
se vrte kako ih nije volja
Njihova vrtnja ne donosi ni nagradu ni kaznu, jer
slobodna volja donosi zaslugu u obraunskom Danu.
Cijeli svijet slavi Boga, ali je slavljenje prinudno, nikakve
nagrade od toga.
Stavi ma u njegovu ruku i njegovu nemo pokreni,
tako da moe postati ratnik sveti il razbojnik drumski.
Jer kroz slobodnu volju Mi smo odlikovali Adema: tako je
postao on polu-medena pela i polu-zmija.
Vjernici su medeni majdan, nalik pelama, nevjernici
su rudnik otrova, nalik zmijama...
Kada su pokvarenjaci zatoeni, svi oni, dozivajui Boga,
bivaju poboni i krotki...
Mo djelovanja je tvoj nain kako imetak dobiti,
iskoristit e tu priliku moi i dobro je promotriti.
:,
ovjek je podignut na ata onog Mi smo odlikovali: kie
slobodne volje su u rukama njegove razboritosti. (M III
3287-92, 97. 299-300)
Slobodna Volja Boija je postojanje nae slobodi volje
darovala: Njegova slobodna Volja je, poput jahaa,
podno praine skrivena.
Njegova slobodna volja nau slobodnu volju stvara,
Njegove zapovijedi su osovljene na slobodi volje u nama.
(M V 3087-88)
Melek i vrag samo pokazuju ari svoje, kako bi zatitrale
strune slobodne volje...
Stoga avo i dua, koji te ari pokazuju, zatiti ljudske
slobode pomau.
Mi slobodnu volju imamo skrivenu u nama. Ona
nakvasa im dva razliita predmeta udnje ugleda. (M
V 2984, 3004-03)
Da Bog odlui pojedinani rijeb jednoj osobi doznaiti,
taj rijeb ne moe njen pristanak, elju i slobodnu volju
njenu unaprijed iskljuiti.
Bog ini da nesretan ovjek trpi, i ovaj od Njega u
nezahvalnosti bjei,
Ali kada trpnju sretnom ovjeku poalje, on Mu se
vema pribliuje.
Kukavice za svoje ivote u boju strahuju, i rado odstupni-
cu biraju.
I hrabri se boje za svoje ivote, ali ipak optereuju
neprijateljske redove.
Rustama naprijed vuku strah i bol u srcu, ali vlastiti
strah u njemu usmruje kukavicu.
Kamenje kunje su strah za ivot i patnja kroz njih se
razlika vidi izmeu straljiva i hrabra. (M IV 2914-20)
O, srce, zbog luenja razlike pokai analogiju, kako bi
moglo znati prinude i slobodne volje razliku:
Jedna ruka se trese od drhtanja, ali ti je drugom pomie
s njenog mjesta.
Znaj da je obje te kretnje stvorio Bog, ali nijedna od njih
ne moe se izjednaiti s onom drugom.
:o
PRAKSA
Sjetan si jer ti je ruka drugom rukom pomjerena kako
to da ovjek nije sjetan zbog drhtanja? (M I 1496-99)
Poslanici su poricateljima odgovarali: On je, zacijelo,
stvorio neke atribute koji se ne mogu mijenjati,
Ali on je stvorio i trenutane atribute; tako osoba koju
prezire prijatnom postati moe.
Ako kamenu kae: Zlatom postani!, uzaludno je; ali,
ako to bakru kae, izgledno je.
Kae li pijesku: Glina postani! , to se ne moe desiti.
Bog je trpnje za koje nema lijeka darovao, kao to je
epavost, ulegnut nos il sljepilo.
A podario je i patnje za koje lijeka ima, kao to je
paraliza lica i glavobolja.
Stvorio je lijekove za sklad tjelesni; ti bolovi i lijekovi
nisu uzaludni.
Naprotiv, za veinu bolesti lijek postoji. Ko ga ozbiljno
trai, taj ga i nalazi. (M III 2909-16)
Posjedujemo izvjesnu slobodnu volju, nesumnjivo je. Ne
moe porei osjetila, sasvim oito je.
Niko nikada kamenu: Doi!, ne kae. Niko nikada
vjernost od grumena zemlje ne oekuje.
Niko ovjeku ne kae: Hej ti, poleti Niti e ikada kazati:
Slijepe, doi, pa me vidi!
Nije grijeh slijepcu (XXIV, 61), veli Bog kako bi grijeh
umjesto olakice nametnuo Gospod?
Niko kamenu ne kae: Prekasno si stigao, niti tapu
veli: Zato si me ibao?
Da li e iko tako neto od osobe pod prinudom traiti?
Da li iko iba osobu koja moe ispriku pruiti?
Zapovijedi, zabrane, srdba, darivanje asti i prijekor,
krijeposni prijatelju, zaokupljaju samo one koji slobodu
volje imaju! (M V 2967-73)
Ti ne zna kojoj od dvije skupine pripada, ko si ti, stoga,
nastoj da spozna.
Kada smjesti svoja dobra na korablju, postupaj tako
sve dok vjeruje Bogu.
::
Ti ne zna ko e od dvojice utopiti se, a ko spasen na
putu biti e.
Ne moe rei: Sve dok znam ko sam, blizu korablje i
mora nisam.
Da li sam tako spasen ili potopljen? Otkrij mi kojoj
skupini sam pribrojen!
Ja neu ovaj put nastaviti, sumnjajui i bez nade ko
drugi.
Kae li to, nikakvu trgovinu nee poluiti, jer u svijetu
Nevidljivoga lei skriveno tajanstvo tih dviju mo-
gunosti.
Straljiv i kukavan trgovac poluiti nee ni dobitak nit
gubitak.
Ne, on e gubitak trpjeti svega lien i vrijedan prijezira:
samo guta plamena pronalazi put do svjetla.
Poto su sva djela na ono moda oslonjena, religijski in
je bolji, jer kroz njega sloboda moe biti pronaena...
Ujutru kada odlazi u svoj duan, hita u nadi i iekuje
svoj dnevni pazar.
Nema li nadu u svoj kruh svagdanji, zato do tamo
dosee? Gubitka se pribojava zato se onda upinje?
Zato te je strah od predodreenog gubitka tvog kruha
svagdanjeg uinio slabim u tvom nastojanju da ga
dobije?
Ti veli: Mada postoji takav strah od gubitka, on e jo
vei biti budem li ja lijenina.
Zato te, onda, ovjee nerazboriti, strah od gubitka
vraa natrag vjeri? (M III 3082-91)
Kad god tei ti takvome inu, jasno vidi svoju vlastitu
jainu.
Al kad god tome ne tei i nema cilja nikakvoga, ti
postaje fatalist i govori: Ovo je od Boga.
Poslanici su fatalisti u inu ovosvjetskome, nevjernici su
fatalisti u inu ahiretskome.
Poslanici slobodno biraju in svijeta buduega, neznalica
sam bira in svijeta ovdanjega. (M I 633-638)
::
PRAKSA
Pazi! Rijei Iblisove itaj: Gospodaru moj, zato to si
me u zabludu doveo... (XV, 39) da ne postanem fatalist i
izopaenosti tkam.
Dokle e se peti na drvo predodreenja, ostavljajui po
strani slobodni hod,
borei se i parbei s Bogom kao Iblis i njegov rod?
Kako moe zahtijevati da se djeluje prinudom, kada
se uputa u neposluh sa takvim uitkom?
Da li iko pod prinudom ini takvo naputanje? Da li iko,
gubei svoj put, kao ti hrli u uivanje...?
Ti ima slobodnu volju u tome, ma ta tvoje jastvo
eljelo, ali to god tvoj um poeli, ti kae da je prinudno.
(M IV 1393-97, 1401)
Pravo tumaenje onog Pero je presahlo u tome je da
vri ono to je prevano.
Pero je zapisalo: Posljedica i naknada idu uz svako
djelo.
Hodi li pogrbljeno, Pero je presahlo: pogrbljenost e
primiti. Hodi li uspravno, sreu e ponjeti.
Djeluje li nepravino, bie nesretan: Pero je presahlo.
Ako li si pravian, plod pravinosti e jesti: Pero je
presahlo.
Krade li neko, ruku e izgubiti: Pero je presahlo. Pije li
vino, pijan e postati: Pero je presahlo.
Da li doputa ako je to mogue dopustiti da je Bog,
zbog odluke prethodne, sa Svog prijestolja odluio sii, i
da je rekao: Posao Mi je iz ruku izao. Nemoj Me toliko
preklinjati, ne izlazi preda Me preesto!?
Nikako! Smisao onog: Pero je presahlo je u injenici
da u Mojim oima pravda i nepravda nisu isto.
Ja sam razluio dobro i zlo, i razluio sam loe i runo...
Kako bi moglo znaenje onog Pero je presahlo biti da
vjernost i vjerolomstvo su jedno i isto? (M V 3131-39, 31)
Na nain licemjera ti pokazuje svoju ispriku: Tako
sam zauzet za svoju enu i djecu traei opskrbu,
Da nemam vremena po glavi se poeati, a jo manje
vremena imam religiju upranjavati.
:,
ovjee plemeniti, sjeti me se u svojim molitvama, kako
bih na kraju mogao postati jedan meu evlijama!
Takve rijei sa osjeajem i gorljivou on ne govori
napola pospani ovjek mrmlja i ponovo zaspi.
Ja od hranjenja svoje obitelji ne mogu pobjei, ja
moram svom snagom halal zaradu ii traiti.
ta ti znai to halal, o ti zalutali? Osim tvoje krvi
nikakav halal ja ne mogu vidjeti drugi.
Od Boga si utekao, ali ne od jemeka. Od religije si
pobjegao, ali ne od idola.
O ti koji ne moe podnijeti da bude bez ovog prezrenog
svijeta! Kako moe podnijeti da bude bez Onog Koji ga
stere poput ilima?
O ti koji ne moe podnijeti da bude bez udobnosti i
luksuza! Kako moe podnijeti da bude bez plemeni-
toga Boga?
O ti koji ne moe podnijeti da bude bez onog to je
isto i neisto! Kako moe podnijeti da bude bez Onog
Koji je to oboje stvorio...?
Rijei Njegove: Pa, ja razmiljam o tome takoer su
varka jastva.
I rijei njegove: On je Opratalac, Milostivi samo su
opakog jastva varka.
O ti koji si umro u strahu da nee nai kruh svoj! Zato
se boji? Zar nije Opratalac Milostivi Bog moj? (M II
3067-76, 83-87)
B.
POSLANICI I EVLIJE
Vidjeli smo ve da su poslanici i evlije sutinski aneoska bia, poto
su njihovi umovi prevladali njihova jastva. Takoer smo vidjeli da oni
predstavljaju jedan od najznaajnijih Kamenova kunje: ako je neko kadar
priznati poslanike i evlije za ono to oni jesu i slijediti njihovu uputu, to
pokazuje da i u njemu um vlada nad jastvom. Ali, on, naravno, nee biti
kadar dosegnuti duhovno stanje u kojemu je njegov um potpuno savladao
njegovo jastvo bez dugotrajnog pregnua i nastojanja na duhovnom putu.
Znaajan dio Rumijevih uenja tie se prirode poslanika i jo osobitije
evlija, kao i nunosti slijeenja jednih i drugih. Brojna kazivanja u Mesneviji
bave se ovom temom, a stotine gazela u Diwanu je napisano u slavu emsu
iz Tabriza i drugih evlija.
Poslanici su oni ljudi koji su primili poruku od Boga za cijelu zajednicu.
Evlije su oni koji slijede jednog od poslanika i doseu stanje ljudskog
savrenstva ka kojemu poslanici pozivaju ljudski rod. Pojednostavljenja radi
ovog pitanja
1
, moglo bi se kazati da poslanici primaju objavu od Boga koja
obuhvaa i formu i znaenje: forma je sveti tekst, uenja i sve osebujne
prakse i poslanike institucije, dok je znaenje duhovni sadraj tih vidljivih
formi. Ali, evlija ne moe primiti novu formu. Umjesto toga, on slijedi
poslanika u formalnim stvarima, ali zadobiva punu svijest o skrivenom
znaenju objave. Izvanjski, on je ovisan o poslaniku zbog raznih formalnih
elemenata religije koju upranjava, ali je on, iznutra, u izravnom dodiru
:o
PRAKSA
s Bogom. On je, u tom smislu, primio svoje vlastito otkrovenje. Mnoge
suje su, naravno, oprezni kod luenja razlike izmeu objave (wahy), koju
je primio poslanik, i nadahnua (ilham) ili otkrovenja (kashf ), koje je
primio evlija. Ali, Rumi esto upotrebljava pojam objavljenje, ukazujui
na posebnu spoznaju evlije.
2
On ovako objanjava zato to ini:
Kae se da objava, nakon poslanika i evlija, ne dolazi vie nikome.
Zato ne dolazi: Ona, zapravo, dolazi, ali se tad vie ne naziva objavom. To
je ono na ta je Poslanik ukazivao kada je kazao: Vjernici gledaju snagom
Svjetla Boijeg. Kada vjernik gleda snagom Svjetla Boijeg, on vidi sve
stvari: prve i posljednje, prisutne i odsutne. Jer, kako ita moe biti skriveno
Svjetlu Boijem: A ako je neto skriveno, tad to nije Svjetlo Boije. Stoga,
znaenje objave postoji, makar se ono vie ne naziva objavom. (F 128/139)
Rumi podjednako ukazuje na poslanike u mnoini, i esto kazuje
pripovijesti o semitskim poslanicima kao to su Ibrahim, Musa i Isa,
u nastojanju da izvue zakljuke punovane za duhovni ivot. Jedino
je prirodno za njega da je poslanik par excellence Muhammed. tavie,
Rumijevi stihovi su upueni sluateljstvu za koje su temeljna istina
i nadmonost Muhammedovih uenja uglavnom neupitni. Njegov bitni
naglasak je na vanosti evlije, jer on dri da su poslanici i evlije od iste biti;
gotovo bilo ta to je reeno u vezi sa onim prvima, takoer, se primjenjuje i
na one potonje. Njegova stalna ukazivanja na nunost slijeenja poslanika
takoer znae i to da ovjek mora slijediti evlije.
Prema Poslanikovu uenju: Starac u njegovu narodu je nalik
poslaniku u njegovoj zajednici. Pojam starca (ar. shaykh, per. pir) je od
prvorazredne vanosti u Rumijevim uenjima. Jer, postoje mnoge vrste
i razine evlija, sukladno raznim vrstama i razinama ljudskog savrenstva.
Ali, samo je ejh potpuni nasljedovatelj poslanika, jer samo on ima pravo i
autoritet da vodi uenike duhovnim putem.
3
Mada Rumi stalno ukazuje na nunost slijeenja ejha, on takoer
pridodaje i rije upozorenja na pretjeranog zanesenjaka: postoje mnogi koji
tvrde da su ejhovi, ali to oni nisu. Povjeriti neiji duhovni razvoj takvoj
osobi ista je glupost, i ona e proizvesti najviu tetu. Jedva da je potrebno
dodati da, ako je to bilo tano u Rumijevo vrijeme, u jednom od zlatnih
razdoblja ne samo suzma nego i drugih duhovnih puteva diljem svijeta,
jedva je manje istinito i u ovo vrijeme, kada na sve strane veliki duhovni
uitelji piljare svoju robu.
:,
1. Potreba za vodiem
Mada si daleko, daleko od Boga, svojim repom mahni: i
ma gdje bili, okrenite lica svoja ka toj strani. (II, 144)
Kada magarac zbog svog brzog hoda u blato padne, u
svom nastojanju stalno hudum ini da ustane.
On ne gladi svoje mjesto s ciljem da tu ostane; on zna da
to nije mjesto gdje ivot da provede.
Od magareeg je slabiji opaaj tvoj, jer tvoje srce nije
iskoilo iz gliba tog.
Kao posebnu providnost to blato ti shvaa, jer ti svoje
srce od tog gliba odvojiti ne eli.
Kae: Ovo je dozvoljeno, jer ja sam pod prinudom. Bog
nee iz svoje plemenitosti kazniti ovjeka nemonog. (M
II 3334-39)
Kua bez prozora pakao je; temelj religije, slugo Boiji,
je praviti prozore! (M III 2404)
Zulejha je sa svake strane zabravila kapije, ali je Jusuf
uzmogao pronai izlaz kroz ustrajavanje...
4
Mada ne vidi otvore pred sobom u svijetu, silovito
navali na njih nalik Jusufu,
tako da se zabravljeno otvoriti moe i izlaz se ukazati, a
ti uzmogne u Bezmjesju mjesto pronai.
Doli ste u ovaj svijet, o vi iskuavani, ali vi ne vidite put
kojim ste dojahali.
Doli ste iz prebivalita i mjesta. Znate li kako ste doli?
Ne, nikada.
Stoga ne reci kako izlaza nema sviju nas odvesti moe
ta besputna staza. (M V 1103, 7-11)
U ovome svijetu bjei li od uitelja neko, taj bjei od
sree. Upamti to!
Nauio si da ravnoteu tvog tijela uspostavlja trgovanje.
Sada se doepaj trgovine religijske!
U svijetu imuan i zbrinut si postao. ta e initi kada
napusti ovo mjesto?
Onu trgovinu naui kroz koju dobit oprosta na buduem
svijetu moe stei! (M II 2391-94)
POSLANICI I EVLIJE
:8
PRAKSA
Poto je Iblis naviknut da bude voa, pogledao je na
Adema okom poricanja:
Moe li neko biti voom od mene boljim, kako bi se taj,
poput mene, morao pokloniti pred njim...?
Poto je vostvo postalo nutrinom, prijatelji, ko god vas
lomi, va je dumanin drevni.
Ako neko suprotno tvome raspoloenju govori, golema
mrnja prema njemu u tebi e ustati:
On me iz mog raspoloenja izgoni; on eli da me svojim
uenikom i sljedbenikom uini...!
Tvoje neraspoloenje je postalo ukorijenjeno snano; crv
putenosti snagom navada zmijom je postao.
Ubij zmiju putenosti s prvoga maha! U protivnom, tvoja
zmija postae adaha.
Ali svak vidi svoju vlastitu zmiju kao mrava. Trai
objanjenje o tome od Posjedovatelja srca!
Sve dok bakar ne postane zlato, on ne zna da bakar je.
Sve dok srce ne postane kraljem, ono ne zna da ubogo je.
Postani slugom eliksiru, poput bakra! Trpi, o srce,
okrutnost uvara Srca!
Ko je uvar Srca? Posjednik Srca. To dobro znaj, jer on
je taj koji izlijee iz svijeta, i no i dan!
Ne trai sluge Boijeg pogreku! Ne optuuj kralja za
krau! (M II 3462-63, 66-68, 71-77)
Trai ljude Boije! Ui meu robove moje! I ui u Dennet moj!
(LXXXIX, 29-30) Bog to ne govori svakome, ba kao to kraljevi ovoga
svijeta ne govore sa svakim tkalcem. Oni postavljaju ministre i predstavnike
tako da preko njih ljudi mogu pronai put do njih. Bog je na isti nain
odlikovao neke sluge, tako da svako ko Njega trai moe Ga u njima pronai.
Svi poslanici su dolazili poradi te svrhe. Samo su oni Put. (F 229/237)
Poto ti nisi poslanik, slijedi taj Put! Pa e jednoga dana
moi izai iz tog bezdana i dosegnuti uzvieni kut.
Poto ti nisi sultan, budi podloan! Ne prihvaaj se
kormila, jer ti nisi kapetan!
Poto nisi savren, ne idi u kupovinu sam! Budi gibak
pod rukom, kako bi mogao postati nakvasan.
:
Posluaj ovaj tekst: I utite! (VII, 204), i uuti! Poto
nisi postao jezik Boiji, uho postani! (M II 3433-36)
Poslanik kaza: Na tom putu vi neete imati vjernijeg
pratioca negoli su vaa djela.
Ako su dobra, ona e vam zauvijek prijatelji biti; ali,
ako su loa, u vaem grobu e se kao zmije kriti.
Kako ta djela, oe, i ta zasluga na nain pravinosti, bez
uitelja, mogu postignuta biti?
Moe li primijeniti ispovijest najmanju bez uiteljeva
uputstva u svijetu?
Najprije postoji teorija, pa onda praksa; potom to dvoje,
nakon vremena il poslije smrti, plodom raa...
Teorija se kroz djela naui, ispovijest kroz postupke
ispuni. (M V 1031-33, 62)
Ko god stupi na put bez voenja, za dvodnevno putova-
nje trebat e mu stotinu godina...
Ko god poduzme ispovijedanje bez uitelja, taj postaje u
gradu i varoi poruga. (M III 388, 90)
U Moru Due nikakvo plivanje ne koristi; Nuhova
korablja je spas jedini.
Muhammed, taj kralj poslanika, kaza: U Beskrajnom
Okeanu ja sam ta korablja,
ja, ili ona osoba koja postane moj zastupnik istinski u
unutarnjoj viziji. (M IV 3337-39)
Rad sa elikom, krojau, nije tvoj posao! Ti ne poznaje
djelovanje vatre; ne radi to!
Od ljudi to sa elikom rade ui najprije. U protivnom,
ne pokuavaj se baviti tim bez upute.
Poto ti nisi mornar, u More ne zalazi. Ne uputaj se u
talase i huci morskoj ne prilazi.
Ako li odlui joj prii, sjedi u oe korablje i iz nje
nemoj izii.
Posrne li, u korablju padni! Nemoj da su ti oslonac
tvoje ruke i tabani!
eli li nebo, Isaov pratilac postani! U protivnom, za
azurnim sferama ne udi! (D 21291-96)
POSLANICI I EVLIJE
:,o
PRAKSA
Vjenanje se proslavljalo na vrhu nebesa ah, ne
raspituj se o tome! A ako se o tome raspituje, raspitaj
se kod Venere.
Niko nije znao za to vjenanje, stoga su poslanici poslani
da pronesu vijesti radosne. (D 10340-41)
Put do Boga je krajnje strahovit, zaprijeen i pun snijega. Muhammed
je bio prva osoba koja je rizikovala svoj ivot, tjerajui svog konja tim putem
i krei put. Ko god ide tim putem, isto ini posredstvom njegove upute
i brige. Jer, on je bio prva osoba koja je otvorila taj put. On je postavio
znakove pored puta i podigao graninike: Ne idi ovim smjerom, ne krei
se onim pravcem. Ako slijedi onaj pravac, propast e poput naroda Ada
i Semuda.
3
Ali, ako slijedi ovaj put, bit e spasen poput vjernika. Cijeli
Kuran to objanjava: U njemu su znamenja oevidna (III, 97), to jest Mi
smo na tim putevima graninike postavili...
Stoga znaj da je Muhammed vodi. Bog veli: Sve dok neko ne doe
Muhammedu, ne moe doi Nama. Isto tako, kada eli otii na neko
mjesto, najprije te um usmjerava, govorei: Treba otii na to mjesto, to je
u tvom najboljem interesu. Potom te oi vode, zatim se udovi pokrenu. To
su razine, makar udovi ne znaju nita o oima, a oi ne znaju nita o umu.
(F 223/232-233)
Kada su se jednom neki isposnici poalili pred nekim velikanom
kome su vjerovali, rekavi: Trpimo vie i tee negoli Drugovi poslanika
Muhammeda, i odvojeni smo od putenih elja. Pa ipak, ne primamo odlike
koje oni primaju. Zato ih ne primamo:
Onaj velikan im odgovori: Znanje o Boijoj prirodi, asketske vjebe,
isposnitvo, odvojenost od ovga svijeta i tome slino, sve je to naslijee
i uputa poslanika. Bez njihove upute niko ne moe stei znanje o Bogu, o
prikladnom ponaanju i o Njegovom putu, jer te stvari su njihovo naslijee.
Vi ste im okrenuli lea; od njih ste primili sve te blagoslove.
A oni rekoe: Prihvaamo i pokazujemo zahvalnost prema prijanjim
poslanicima.
On im odgovori: Poto su oni jedna dua, porei jednog od njih
znai porei njih sve... Oni su, zapravo, jedna svjetlost od jednog sunca, koje
sija kroz prozore njihovih tjelesnih domova. Poto ste se vi suprotstavili i
porekli jedno od tih svjetala unutar doma ovosvjetskog ivota, vaa imi-
priroda je iskuana, i vi ste poricatelji. Ako bi imi kazao: Priznajem
:,:
prekjueranje sunce, i ne poriem ga, ali poriem dananje sunce, tad
bi mu se moralo kazati: Prekjueranje sunce i dananje sunce nisu dva
sunca. Isto tako, ako zmija iz zemlje kae: Ja sam riba koja pliva u vodi
prekjueranjeg potoka; ja ne poznajem ovu vodu, tad joj se mora rei:
To je ista voda, ali voda o kojoj ti razmilja drukija je, i ona ne moe
posvjedoiti tvoje dananje stanje. (MK 68: 74/148-149)
Bog je kazao: Putujte po svijetu! (III, 137) Istraujte u
svijetu, iskuavajte kruh svagdanji i svoju sreu!
U mnotvu umova tragajte za umom nalik umu Posla-
nika.
Jer samo to je Poslanikova batina. Takav um vidi
nevidljive stvari sprijeda i straga. (M VI 2616-18)
Um predstavlja ovjekovo perje i krila. Nedostaje li mu
um, nek trai um vodia.
Budi pobjednik ili tragaj za ovjekom od pobjede! Ili
posjeduj Viziju il tragaj za Posjednikom Vizije!
Bez umskog kljua kucanje na Boiju kapiju ishod
samovolje je, zvuk pobuda nije. (M VI 4073-77)
Ko god posjeduje djelomini um, tome je potrebna uputa, ali je
Univerzalni Um uzronik svih stvari. Oni koji su djelomini um pripajali
Univerzalnom Umu, tako da su to dvoje postali jedno, bili su poslanici i
evlije. (F 143/132)
Bog veli: Divno zadovoljstvo tih sluga je Nae divno zadovoljstvo,
jer Mi smo sakrili Nae zadovoljstvo u njihovom zadovoljstvu. Ako bi
vam mudre lukavtine omoguile da se uspnete na sedam nebesa, ne biste
pronali Moje divno zadovoljstvo. Vi ete, poput Iblisa, ostati u stanju
Srditosti. Ako li bi se vratili natrag od Bika i Ribe u poniznost zbog svoje
vlastite samovolje i inata, ne biste pronali zadovoljstvo. Moja nebesa
i Zemlja ne obuhvaaju Me, ali Me srce Mog vjerujueg sluge obuhvaa.
Ja sam svoje zadovoljstvo poloio u njihovo zadovoljstvo. Trai njihovo
zadovoljstvo, jer ovjek od uma i blaenstva je onaj koji traga za svakom
stvari u koju sam ga Ja poloio.
Trai biserje u koljkama, mous kod gazela, srce kod Ljudi, razmetlji-
vost kod budala! (MK 2: 6/38)
POSLANICI I EVLIJE
:,:
PRAKSA
2. Imitativno znanje i ozbiljeno znanje
Poto su oni iznutra poistovjeeni sa Univerzalnim Umom, poslanici i evlije
su segnuli izvan granica diskurzivnog znanja i racionalnog miljenja,
jer ovo dvoje potonje su uinci djelominog uma. Poslanici i evlije ne
tragaju za znanjem, jer su oni sami njegovo izvorite; oni ne znaju nita
o predmnijevanju i miljenju, jer oni prebivaju u izvjesnosti i neposrednoj
viziji. Njihovo znanje je istinito (haqiqi) i ozbiljeno (tahqiqi), jer se ono
izravno izvodi iz Vrela sveg znanja. Ono kvrca u njihovim prsima bez i
najmanjeg pregnua sa njihove strane. Ali, oni koji nisu postali poistovjeeni
sa Univerzalnim Umom moraju cijelo svoje znanje uzimati izvan sebe samih
kroz oponaanje (taqlid), a pretean dio onog to oni ue ostaje u carstvu
onog rekla-kazala i mnijenja. to vie oponaaju poslanike i evlije, njihovo
znanje je sve pozitivnije, ali daleko ispod ljudske mogunosti. Stoga Rumi
provodi mnogo vie vremena kritizirajui oponaanje negoli da ga hvali.
Postoji samoportvovnost i postoji znanje. Neki ljudi posjeduju
velikodunost i dareljivost, ali ne i znanje; neki drugi ljudi posjeduju
znanje, ali ne i samoportvovnost. Ali, ako bi neko posjedovao oboje, taj bi
bio odve uspjean. Takva osoba je neusporediva. ovjek, naprimjer, hoda,
ali ne zna da li slijedi stazu ili je zabasao. On hoda naslijepo. On e moda
uti pijetlov zov ili e pronai orijentir. Ali, kako se on moe usporediti
sa osobom koja poznaje put: Ova potonja nema potrebe za putokazima
i biljezima. Ona e ii pravo i proi. Stoga je znanje vanije od svega
drugoga. (F 39/71)
Naklapanje je zamjenik vizije; ko je prisutan, ono za
njega nije, ve za onog ko odsutan je.
Ko god prione uz viziju, taj vie za naklapanjem nema
potrebu.
Kad skupa sa voljenim sjedi, posrednika otpustiti
moe.
Ko god proe djetinjstvo i ovjek postane, za pismima i
izaslanicima nema vie potrebe.
ita li pismo, on tako uiti nastoji; govori li, on neto
shvatljivim nastoji da uini.
Ali, govoriti na temeljima naklapanja u prisustvu
onih koji oi imaju, pogreno je, jer to nesmotrenost i
nesavrenstvo oituje.
:,,
Pred onim ko oi ima tvoja dobit lei u utnji. Stoga je
ovjek upozoren rijeima: uti. (VII, 204) (M IV 2066-
72)
Taj znak na putu je za putnika, koji postaje izgubljen u
pustinji svakog asa.
Oni koji su dosegnuli jedinstvo samo unutarnje oko
i boansko svjetlo posjeduju osloboeni od znakova
i puteva oni su.
Ako je ovjek u sjedinjenju o znakovima govorio, inio je
to u nakani da bi one koji jo raspravljaju urazumio.
Otac novoroenog djeteta mrmori, premda njegov um
treba svijet da obujmi. (M II 3312-13)
Ko god u duhovnom mirovanju put do vizije pronalazi,
nikada podrku u znanostima on ne trai.
Poto je on postao pratilac ljepote duhovne, umoran je
postao od naklapanja i spoznaje.
Vizija nad znanjem vlada. Stoga i ovaj svijet nad
prostotom dominira;
Oni ga vide kao spremnu gotovinu, a na budui svijet
gledaju kao na dugovinu. (M III 3836-39)
Stotinu tisua sljedbenika gesta i oponaanja samo
jedna bol je u bezdane gurnula,
jer njihovo oponaanje i razmiljanje sva njihova krila
i perje o miljenju ovise.
Zli Sotona sumnju pobuuje i te slijepce naglavce izvre.
Noge onog ko razum koristi su drvene; drvene noge su
odve nestalne.
Ali, pogledaj duhovnog Pola vremena, Posjednika Vizije;
planine su njegovom stamenou zadivljene i same.
Slijepac hodi uz pomo tapa, tapa koji ga titi da se
naglavce na tlo ne stropota.
Ko je vitez koji vojsku ka pobjedi okree? Za ljude od
religije on je Posjednik Vizije.
Samo uz pomo svojih tapova slijepci put mogu pro-
nai, ako su onima prosvijetljenih oiju zatieni.
Gdje nema ljudi od vizije i duhovnih kraljeva, sva slje-
poa svijeta e biti umrtvljena.
POSLANICI I EVLIJE
:,
PRAKSA
Slijepac ne sije, ne anje, ne gradi, ne trguje niti za
dobiti udi.
Da vam Bog nije pokazao milost i obilje, stoer vaeg
racionalnog dokaza pukao bi na dvoje.
ta je taj sljepaki tap? Racionalni dokazi, predodba i
argumenti. Ko im je podario taj tap? Svevidei, Moni,
Jedini...
O halko slijepih, ta to radite? Stavite ovjeka od vizije
u svoje sredite!
Uhvatite Njegove skute, onog koji vam podari tap! Sjetite
se ta je trpio Adem, jer je bio nedozvat! (M I 2123-36,
39-40)
Oponaatelj nudi stotinu dokaza, ali iz njeg govori
diskurzivno miljenje, ne izravna vizija.
On je mousom namirisan, ali nije od mousa; on mirie
poput mousa, ali on sam je balega. (M V 2470-71)
Kada ovjek novosti o boji i stanju svoje due nema, nek
mu se dadne kakav mu drago odgovor u sutini on
samo pitanje postavlja. (D 4233)
Neko u Shamsuddin Tabrizijevu prisustvu ree: Uspostavio sam
egzistenciju Boiju kroz nepobitan dokaz! Sljedeeg jutra Shamsuddin
ree: Sino meleki dooe i molie se za tog ovjeka. Zavapili su: Slavljen
neka je Bog! On je uspostavio egzistenciju naeg Boga! Neka mu Bog podari
dug ivot, jer on nije bio nedostatan u svom sluenju ljudskome rodu! Ti
si bedast! Bog postoji. Njegovo postojanje nema potrebu za bilo kakvim
dokazom. I ne postoji nita to Ga ne velia. (XVII, 44). (F 92/103-104)
Taj nepravedni ovjek poznaje suvinih stvari stotinu,
ali ne poznaje svoju vlastitu duu.
On poznaje odlike svega to je supstanca, ali u objanjenju
svoje vlastite supstance on je poput magarca.
Ja poznajem sve to boanski Zakon doputa i ne
doputa. Kako to da ne zna da li si ti sam doputen ili
si obina stara baba?
Ti zna da je ovo doputeno, a ono nedoputeno, ali, da
li si ti doputen ili nedoputen, pogledaj dobro!?
:,,
Ti poznaje svake stvari vrijednost ta je ali, to glupost
je.
Ti zna da li je povoljna il nepovoljna svaka zvijezda,
ali ti ne nastoji da vidi da li si ti sam povoljna ili
prljava lica.
Samo je ovo dua svih znanosti: znati ko e ti na Dan
ponovnog proivljenja biti. (M III 2648-34)
Ako eli da nestane tvoja nesrea, nastoj da od tebe
utekne mudrost tvoja.
Ta mudrost koju je rodila tvoja prizemna priroda i tvoja
uobrazilja, liena je izlijevanja Svjetlosti Velianstve-
noga.
Mudrost ovoga svijeta mnijenje i sumnju uveava, reli-
gijska mudrost lebdi ponad nebesa. (M II 3201-03)
Znanosti Posjedovatelja srdaca uzdiu ih visoko, zna-
nosti ljudi od tijela vuku ih dolje nisko.
Znanje pomo postaje kada se srcu otkrije; ali znanje
steeno tijelom preteki teret postaje.
Bog ree: Slini su magarcu koji nosi knjige (LXII, 3);
znanje koje nije od Njega, pravo je breme.
Znanje koje neposredno od Njega nije brzo e nestati
poput minke na licu ene. (M I 2446-49)
Nepismeni ima dva znaenja. Prvo je ono koje oznaava onoga ko
ne moe itati ili pisati; to je ono to su ljudi uglavnom shvaali iz te rijei.
Ali za one koji su spoznali Istinu, nepismen ovjek je onaj koji pie bez
ruke i pera sve to drugi piu uz pomo ruke i pera. Drugi govore o stvarima
koje su nekad postojale i nestale, ali ovaj govori o Nevidljivome, budunosti
i onom to jo nije prispjelo ili ulo u postojanje.
Svaki posjedovalac due vidi opstojee stvari, ali onaj koji vidi ono to
ne postoji je neko sasvim drugi!
O, Muhammede! Ti si bio nepismen i siroe. Nisi imao oca i majku
da te vode u kolu i poduavaju pisanju i znanju. Gdje si, onda, nauio one
mnoge tisue znanosti i znanja: Govorio si o svemu to je ulo u svijet od
poetka stvaranja i postojanja. Korak po korak, ti si opisao svoje putovanje.
Donio si radosne vijesti o svojoj srei i nesrei. Dao si opise rajskog vrta,
jednog po jednog stabla, a opisao si ak i naunice hurija. Govorio si
POSLANICI I EVLIJE
:,o
PRAKSA
o paklenskoj tamnici, svakoj njegovoj provaliji i kutku. Propovijedao si o
razaranju svijeta, njegovom kraju i o Vjenosti kojoj nema kraja. Dakle, od
koga si sve to nauio: Koju kolu si ti pohaao:
Muhammed odgovara: Poto ja nisam nikoga imao i bio sam siroe,
taj Neko od nepoznatih postao je moj tutor i pouio me, jer Milostivi
pouava Kuranu (LV, 1-2). Ako neko poeli nauiti ovo znanje od stvorenja,
nee biti u mogunosti da ga stekne stotinama tisua godina. Ali, ako ga je
nauio, njegovo znanje e tad biti steeno i imitirano. On nee posjedovati
njegove kljueve. Ono e biti zakljuano, i ono po sebi nee rasti. Ono e biti
izvanjska slika znanja, ne stvarnost i dua znanja. Bilo ko moe naslikati
sliku na zidu. To je glava, ali ne i um; to je oko, ali ne i vid; to je ruka, ali ne i
velikodunost; to su prsa, ali ne i prosvijetljeno srce; to je isukani ma, ali ne
i otri brid. U svakoj nii za molitvu moe pronai sliku lampe. Ali, kada
no doe, ona nee svijetliti. Oni slikaju drvo na zidu, ali, ako ga prodrma,
nikakav plod nee pasti na tlo.
Pa ipak, ta slika na zidu nije sasvim bez koristi. Zamisli da je neko
roen u tamnici i da nikada nije vidio buljuke ljudi i lijepa lica. I zamisli
da taj vidi slike na zidu i vrata te tamnice likove lijepih ena, kraljeve
i nevjeste, raskone ukrase sultana, prijestolja i krune, terevenke i slavlja,
svirke i igrae. Ako je on upoznat sa tim stvarima zbog svoje srodnosti s
njima, on e istraivati i, najzad, shvatiti da su izvan tamnice svijet i gradovi,
i divni oblici poput ovih, i da u tom svijetu stabla, poput onih naslikanih,
raaju plodovima. Vatra e splasnuti u njegovu srcu, jer e kazati: Takve
stvari postoje u ovom svijetu, a ja sam sagorio u grobu dok sam jo na
ivotu. Zaridat e u tamnici, govorei svojim sustanarima:
Ljudi! Ovih prizemnih stvari se uvajte! Ustanite, u
nebeski svijet krenite!
Dua je dosegla savrenstvo u obliju tvom, a ti jo
govori o propadljivom tijelu svom.
Isa sjedi pred vama, ali vaa srca iz glupavosti slue
nadutosti njegova magarca!
O iste due! Koliko dugo ete prebivati u toj gomili
praka nalik smeu i ljudima Pakla?
Nekad davno se radosne vijesti truba oglasila: o, vi koji
ste roeni ivi, dignite svoje glave iz tog praha! (MS 28)
:,,
Vaa mudrost, utemeljena na oponaanju i miljenju,
zamka za kruh je postala, ali oblik Oka Sigurnosti
podario je Svemilosni Koji Kuranu pouava. (D 7662)
O vi koji ste edni i nesmotreni, hodite! Mi pijemo vodu
Hidrovu
6
iz brzaca: evlij govore.
Ako ne vidite tu vodu, poput slijepca radite; donesite
bardak na potok i u njega ga zaronite.
Jer vi ste uli da voda u potoku postoji slijepac to
pipanjem mora da usvoji.
Zaronite mjeinu u taj brzac, jer ona o vodi sniva, da
biste mogli osjetiti kako se nadima.
Kada ona postane teka, ti e vostvo zadobiti; tog trena
srce tvoje e od suhoparnog oponaanja izbavljeno biti.
Akoli slijepac ne vidi da potokom voda tee, ali, kada
osjeti da bardak postaje teak, to spoznat e.
Ta voda iz potoka e se uliti u bardak; a on neko lahak,
sada je pun i teak. (M III 4302-08)
Pipanje na tom putovanju je kao u tvojoj ruci toljaga, ali
divotom Puta postaje nesavladiva sablja. (D 33167)
Izmeu ozbiljenog evlije i imitatora razlike su goleme, jer
onaj prvi pjeva ko Davud, a potonji tek odjekuje.
7
Rijei evlije izviru iz gorljive udnje, a imitator je tek
zapamtio neke stare tvrdnje. (M II 493-494)
Kako bi dojene na Putu mislima Ljudi raspolagalo?
Kako bi se njegovo matanje sa istinitom spoznajom
usporedilo?
Djeica razmiljaju o mlijeku i hrani, suhom grou i
orasima, plaui i cmizdrei.
Oponaatelj je kao bolesno dijete, pribavljajui tanahne
argumente i dokaze.
Od duhovnog uvida ga odvlai njegova dubina u
dokazima i teki problemi.
On uzima ovojnicu svoje duhovne svijesti i koristi je u
raspravi. (M V 1287-91)
Prokleti ejtan ini da se imitator suoava sa golemim
pogibeljima od puta i varalica.
POSLANICI I EVLIJE
:,8
PRAKSA
Kada ugleda svjetlo Boije, bie siguran, sumnja njegova
i nemir bie stiani...
Kad oi otvori i proita formu vidljivu, i vraija zaraza
nee vie biti na njemu. (M V 2430-31, 34)
Knjiga suje nije sainjena od tinte i slova: kao snijeg
bijela samo srce je ona.
Tragovi pera su opskrba uenjakova. ta je sujska
opskrba? Otisci stopala evlija. (II 139-160)
Moje znanje nije akcident nego supstanca. Ne koristi se
za svaku svrhu ova stvar dragocjena.
Ja sam izvor eerlama, eerne trske plantaa ona u
meni raste i samo je jedem ja.
Samo imitativno i odgojno znanje na odbojnost sluate-
lja ali se.
Njegov posjednik kao mamac stekao ga, a ne poradi
prosvjetljenja. Tako je lo on, koliko i ovjek koji trai
znanje ovog svijeta zloestog.
On trai znanje iz prostote i izabranja, ne da bi stekao
izbavljenje iz ovoga stanja...
Znanje o propovijedi koja nema due zaljubljeno je u
lice svoga razbirue.
Premda je ono sjajno dok teorijska rasprava traje, kad
muterije odu, ono mre i nestaje.
Moja muterija je Bog, jer me u visine gura: Allah je
otkupio ivote od vjernika (IX, 111). (M II 2427-31, 36-
38)
Znaj da u prisustvu duhovnog Pola vremena, preneseno
znanje je kao pranje pijeskom, unato vodenog prisus-
tva. (M IV 1418)
ak i da moe Jezik Ptica opisati
8
, kako luiti moe ta
one hoe kazati?
Naui li slavuja poj, ta e saznati o ljubavi prema rui
njegovoj?
A pokua li razumjeti kroz mnijenje i nagaanja, to e
liiti pretpostavkama gluha ovjeka o pokretima neijih
usana.
:,
Neko tom gluhom ovjeku ree: Tvoj susjed bolestan je.
Gluhi ovjek u sebi pomisli: Kako u svojim uima
tekim razumjeti tog mladia rijei?
Pogotovo sada kada je bolestan i glas mu je slab. Ali,
ipak, otii i obii ga moram.
Kada mu se usne ponu micati, ta veli moi u shvatiti.
Kad kaem: Kako si, o, moj prijatelju, jadno? Rei e:
Dobro ili Nije gadno.
Ja u na to: Hvala Bogu! Potom: ta si jeo jo? A on e
rei: erbe i Grahov sos.
Ja u kazati: To ti, moda, vrati zdravlje! Koji lijenik o
tebi brine? Ovaj il onaj, rei e
A ja u rei: O, dobar doktor, zaista! Ako li on dolazi,
sve e da zablista!
Ja sam vidio uinke njegova truda, i gdje god on ide,
njega trebaju svuda.
Tako gluhi ovjek odgovore domisli, potom ode bolesnika
vidjeti.
Kako si?, ree.
Praktino mrtav, odgovor stie.
Hvala Bogu! na ta se bolesnik uznemiri i naljuti.
Kakva vrsta zahvalnosti bijae to? Pa dumanin moj
on je bio.
Gluhi ovjek razum upregnu i promai u svom nastoja-
nju.
ta si jeo?
Otrov, ovaj izusti.
Moda ti on ivot produlji!
Na to se bolesniku ljutina povisi.
Potom stie pitanje: Koji te lijenik lijeiti dolazi?
Melek smrti, ree on. A sada me na miru pusti i
odlazi!
O, izuzetan doktor, zacijelo! Osjeat e se blaeno!
Gluhi ovjek ode, sretno sebi apui: Sad mogu ii
otpoinuti u kui.
Bolesnik ree: Pa on je moj smrtni duman. Nisam znao
da je on tako nevjeran...
POSLANICI I EVLIJE
:oo
PRAKSA
Onaj gluhi ovjek tako poniti, kroz svoje mnijenje,
godine kada bili su jarani.
O uitelju! Ti posebno mora izbjei niih osjetila
mnijenje glede toga da uz Objavu ljudi ne priveu bilo
kakvo ogranienje.
Mada je sposoban uti rijei i tvoga osjeaja osluh, tvoj
sluh koji poima Nevidljivo, ipak je gluh.
To ludo mnijenje je prvi upotrijebio Iblis pred svjetlom
Boijim.
Kazao je: Vatra je, nesumnjivo, bolja od zemlje, a ja
sam stvoren od vatre, a Adem od ilovae mavene.
(Kuran, VII, 12). (M I 3337-76, 93-97)
Rumijeva uenja u vezi sa znanjem, nasuprot duhovnoj spoznaji, moda
su sabrana iz knjiga i mogu biti sukusirana u tvrdnji da mi sami moramo
slijediti put Boiji, i da nam knjige u tome nee biti od pomoi, osim u mjeri
u kojoj nas usmjeravaju u pravom smjeru. To pomae objasniti zato i sam
Rumi nikada nije napisao bilo kakve sustavne rasprave o suzmu i zato
njegova poezija, uglavnom, znai to da ohrabruje itatelja da stupi na Put.
Jedina prigoda za koju znamo jest ona kada je zamoljen da napie raspravu
o suzmu od jednog plemenitaa sa kojim je bio u bliskim odnosima i
kada je odgovorio ovako:
Bog otvara kapije
Neka vjeno blaenstvo, vjena srea i Boije zadovoljstvo budu
objedinjeni sa izuzetnim danima sjajnog dostojanstvenika, pobonog
isposnika, vrlog plemenitaa, vjernog i sranog pregaoca Hajji Amira
Bog mu blagoslove produljio, uvrstio ga i pomogao. Neka ga Uzvieni
Bog blagoslovi i krijeposna prsa mu uini vrelom nadahnua i izvorom
milosti. Neka oi njegovih prijatelja budu prosvijetljene i njihove elje
ostvarene, i neka njegovi dumani budu svladani odmazdom po pravdi
Muhammedovoj, neka je mir i spas s njim!
Razmotri moje pozdrave i molitve, koje su emanet i ovlaenje ak
i za ovog starog prijatelja. Znaj da su nada i enja za tvojim znamenitim
licem i voljenim obrazom to je uvodnica za rajsku milost opinili me i
potaknuli. Neka Velianstveni Stvoritelj olaka i ubrza priliku za na susret!
Jer On je, zacijelo, Uzrok svake prilike.
:o:
Kasno si doao, a rano otiao a cvijee je to koje kasno dolazi i rano
odlazi.
Ali, ja sam siguran da, gdje god ti prebiva, isti element aneoske
supstance poiva u tvojoj prirodi; ona e te vezivati uz dobre i divne stvari
i potaknuti te da traga za stupnjevima koji vode blizini Boijoj i da raste
prema velikom zadovoljstvu Gospodara nebesa.
No je uvijek no, a dan je dan, ruin grm je ruin grm,
leopard je leopard
U ma kojem gradu prebivao, postolar je uvijek postolar.
I uinit e me, gdje god budem, blagoslovljenim. (XIX, 31) Svaka dobra,
njena i krjeposna dua, koja umire za ovaj svijet raanja i propadljivosti
i prenosi se u svijet Zbilje, bit e ondje obuzeta istim poslom kojim je bila
obuzeta na ovome svijetu. Kao to ivi, tako e i umrijeti; kao to umire,
tako e i proivljen biti a Poslanik Boiji istinu govori.
Kroz Boije darivanje uspjeha i privlanost istog porijekla mog
dragog prijatelja, ti uvijek moe poloiti svoje stopalo na ljestvicu sree
ovdje ili tamo, na ovom putu ili na onoj postaji. A moe hrliti i prema
miradu blizine: neka Allah uvrsti tvoj korak!
Tvoj ueni dobroelitelj shvaa teinu bivanja odvojenim od tvoje
forme. Jedan dan kad te ne vidim je kao tisuu mjeseci, a jedan mjesec
kad te ne vidim je kao stotinu godina. Okupljanje je milost, odvojenost je
kazna. Neka Bog spoji mene i tebe i ukloni razdaljinu izmeu nas!
Onaj isti Bog Koji nam je pokazao put razdvojenosti nadam se da e
nam olakati put sjedinjenja.
Tvoje gospodstvo ostani zauvijek moj gospodar, uitelj, potpora i
odabranik naloilo je da napiem dva ili tri retka koji bi sadravali stupove
i preduvjete hoenja Stazom i napredovanja Putem pravoputnosti.
Tjelesni dogaaji i zbivanja su, nesumnjivo, nie i neznatnije vanosti
od dogaaja unutarnjeg svijeta, makar tisue knjiga bilo napisano o
jurisprudenciji, upuivanju ljudi u to kako odravati stupove izvanjskog
ponaanja. Ali, ipak, nije napisano dovoljno djela; izvanjski se zbivaju
dogaaji ije lijeenje i iscjeljivanje nije objanjeno niti se objanjenje moe
nai u svim tim knjigama. Poto nekolicina izvanjskih, tjelesnih dogaaja
ne moe biti obuhvaena jednim tematskim opsegom, koji ostaju odvojeni
zbog mnogostrukosti i opsega stalnog obnavljanja izvanjskih stanja, kako
bih ja mogao objasniti znaenje odravanja stupova nevidljivih i unutarnjih
POSLANICI I EVLIJE
:o:
PRAKSA
stanja koja se ne mogu porediti sa onim izvanjskim: Izvanjska stanja su,
zacijelo, razmatrana u dva ili tri retka, ali svrhe tih redaka se ne mogu
doznati. Jedan redak se bavi prolim stanjima, drugi sadanjim stanjima, a
trei buduim stanjima. Ali, koji god redak ita, nikada ne dosee njegov
kraj. Ova tri retka su napisana na ploi djelominog uma, i potpuno su i u
cjelini objanjeni na ploi Univerzalnog Uma. Ali stanja onog nevidljivog,
koja su izvan ova tri retka divote li! kako on oekuje da ona budu
obuhvaena u ova tri retka: Jer ona su uasno daleka od dvoga i troga;
ona im potpuno izmiu.
Stoga, moje gospodstvo ostani zauvijek moje gospodstvo
dobrohotni Boe, ti e biti slobodan od onog dvoga i troga, i bie
kadar motriti preko susljednih i neprekidno obnavljajuih stanja koja
prispijevaju u svijet nevidljivoga. Ipak, ti e biti nov i svje u svakom trenu,
a tvoja imaginacija e biti potpuno odsjeena od ogranienosti, raspodjele,
omeenosti i konanosti.
Zbog tih znaenja koja su se pokazala ovom uenom dobroelitelju,
ja nisam kadar ispuniti tvoj nalog da napiem dva ili tri retka. Ono o emu
bih ja volih govoriti, u vezi s tim, ne moe biti sadrano u pisanim djelima,
nego se jedino moe usmeno izraziti, dobrohotni Boe... (MK 48: 33-34/
114-116)
3. Uloga evlija
Kada sjena Boija tvojom dadiljom postane, ti e biti
spasen od uobrazilje i sjene.
Sjena Boija, koja je za ovaj svijet mrtva, Njegov je
sluga, koji je iv za Njega.
Smjesta se za njegov skut uhvati, pa e od tih posljednjih
dana spasen biti.
Kako Gospodar tvoj sjenu rasprostrije (XXV, 43) tijelo
evlija, koji su vodii svjetlu boanskog Sunca, ona je. (M
I 422-423)
Mada se rijei velikih evlija pokazuju u stotinu razliitih formi, ipak,
poto je Bog Jedan i Put je jedan, kako bi onda njihove rijei mogle biti
dvoje: One se pojavljuju razliitim u formi, ali su jedno u znaenju. U formi
je razliitost, ali je u formi sve ujednaeno.
:o,
Naprimjer, princ naredi da se saije ator. Neko sue konopce, neko
priprema koie, neko tka platno, neko probija rupe, neko cijepa platno,
neko iva. Sve te forme su razliite i raznovrsne; ali, sjedinjene u znaenju,
one tvore jedinstvenu svrhu. (F 46/37-38)
Pogledaj ona dva ortaka to rublje bijele: u sukobu se
izvanjski nalaze. Jedan ogrtae u vodu potapa, a drugi
ortak ih na suncu rea.
Potom, onaj prvi ih opet vodom natapa, kao da planove
protivniku u boju brka.
Ali ta dva protivnika, naizgled sukobljena, u dui jedno
su, i skladno vre svoju zadau.
Svaki poslanik i svaki evlija ima svoj vlastiti duhovni
smjer, ali on vodi Bogu; svi oni su jedan pejgamber. (M
I 3082-86)
Ako svjetiljka trai da se podigne visoko, ne ini to sebe radi. Njena
svrha je da koristi drugima, da prime dio njene svjetlosti. U protivnom, gdje
god svjetlo moglo biti iznad ili ispod ono je svjetiljka, vjeno sunce. Ako
evlije trae poloaj i ugled ovoga svijeta, ine to zato to ljudi ne posjeduju
vid da vide njihovo istinsko stanje. Oni ele uloviti ljude ovoga svijeta u
stupicu ovoga svijeta; tako ljudi ovoga svijeta mogu tragati za poloajem i
pasti u stupicu budueg svijeta. (F 23/37)
Ukratko, evlije su transcendentni i nemaju potrebu za onim iznad
i onim ispod, i oni potuju stvorenja. I ti sam, ukoliko bi ti se trun zanosa
i iskra njenosti tog svijeta ukazala, postao bi ravnoduan prema onom
gore i onom dolje, prema slavi i liderstvu, i ak prema svom vlastitom
jastvu koje ti je blie od svih drugih stvari. Nita od toga ne bi obuhvaao
tvoj um. Stoga, kako bi evlije koji su rudnik, izvor i vrutak tog svjetla i
duhovne radosti prionule uz ono gore i ono dolje: Njihov ponos je
u Bogu, a Bog je neovisan o onom gore i onom dolje. To dvoje pripada
nama, koji posjedujemo glave i stopala. (F 103/114)
uo sam da Jusuf deset godina nije spavao nou. Taj
princ je molio Boga za svoju brau:
Boe, ako im Ti oprosti, pa neka bude tako. Ali, ako ne
oprosti, ja u svijet tugom ispuniti jako.
Nemoj ih kazniti, Gospodaru, jer oni su alosti puni
zbog grijeha koji ih iznenada zbuni!
POSLANICI I EVLIJE
:o
PRAKSA
Jusufova stopala su se plikovima osula od njegova
nonog bdijenja, oi mu se bolom ispunile od plaa i
tugovanja.
To alovanje se do sfera nebeskih i meleka proiri, More
Njenosti prokvrca i potom okove porui.
etrnaest odora dojezdi poasnih: Vas svih etrnaest
su poslanici, izaslanici i glaveine izmeu sluga Mojih.
Takvo je danonono nastojanje ejhova, u pokuaju da
izbave stvorenja iz muke i truhlea. (D 9788-94)
4. ejh
Nisu li poslanici doli (Skrivenu Riznicu) pokazali da bi?
Prahu zemni! Ti rudnik ima u sebi!
Iako sam u tijelu bio samo smrtnik kao i vi (XVIII, 110),
moje stanje je sada stanje riznice, iz koje posjedujete
samo jedno zlatno zrnce i vi.
Ja sam tvoje srce; ne trai svoje srce u sebi, u meni trai
ga! Ako je tvoja srea mlada, postani uenik ejha,
ovjeka staroga.
Motri li sebe drukije negoli mene, ti tad ne poznaje
sebe; ti si pun trpnje i emerne muke.
Doi, ti si dio mene! Ne odvajaj dio od cjeline! Prioni uz
cjelinu, jer to predivno je!
Dokazi su ti bez koristi dokaz sam ja! Bez mene
izbavljen nee biti, makar nudi mirijade dokaza. (D
32894-98, 900)
Ko je ejh? Starac, to jest onaj koji je kose sijede. O ti koji
si nadu izgubio, spoznaj znaenje njegove kose!
Samopostojanje je crna kosa. Od tog samopostojanja ne
smije opstati vlas nijedna.
Kada nijedno samopostojanje ne ostane, on je starina,
svejedno je li mu kosa sijeda il crna.
Ta crna kosa je svojstvo ljudske prirode, a ne svojstvo
brade i glave.
U kolijevci je zavapio Isa: Ne postavi mladiem, ja sam
ve ejh i starina!
9
:o,
Ako se ovjek nekolicine svojih ljudskih svojstava oslobo-
di, on jo nije ejh, ve ovjek srednje dobi.
Kada ne ostane ni jedna crna vlas, niti i jedno njegovo
svojstvo, tad je on ejh i Bogu dobrodoo. (M III 1790-
96)
ejh je starina u umu, a ne u sjedini brade i glave,
mladiu.
Kako bi iko, odista, bio stariji od Iblisa ali, ako neko
nema uma, on je nitica...
Poto imitator ne poznaje drugo doli dokaza, on se na
putu pridrava vidljivih znakova.
Kazali smo za njega: Ako eli izlijeiti svoju boljku,
neka izabere ejha.
Neko ko je umakao imitatora zastoru i ko Svjetlom
Boijim motri stvari kakve jesu.
ista svjetlost njegova, bez predodbe ili dokaza, ljusku
rastvara i jezgru dohvaa.
Za onog ko gleda samo izvanjsko, istinit i laan novac su
isto kako bi on znao ime se to torbak natisko...?
Trudi se, kako bi starina od uma i religije postao, tako
da poput Univerzalnog Uma motri nevidljivo. (M IV
2163-64, 67-71, 78)
Nikom doli ejhu ne povjeravaj svoju ruku poradi ruko-
polaganja, jer samo je poduprta Bogom ruka njegova.
Starac tvog uma je priviknut na ono to je naivno,
bivajui susjed jastvu, koje nije drugo doli veo.
Uini svoj um pratiocem Uma savrenog ejha, tako da
se tvoj um moe okrenuti od svojih loih navada...
Kada stavi svoju ruku u ruku ejha tog starine od
mudrosti koji je krjepostan i koji zna,
koji je poslanik svoga vlastitog vremena, uenie, tako
da u njemu svjetlo Poslanika sija.
Potom, ti si prisutan na Hudejbiji, i ti si jaran onih
Poslanikovih drugova za iju se prisegu zna.
10
(M V
736-738, 41-43)
Poslanik ree: Poput korablje sam ja usred oluje Vreme-
na.
POSLANICI I EVLIJE
:oo
PRAKSA
Poput Nuhove lae sam ja i moji Drugovi; ko god je se
doepa, prosvjetljenje e pronai.
Kada si sa ejhom, od runoe daleko si, cijeli dan i no
ti u lai si.
Zatien duom onog ko duu uliva, dok naprijed tegli
laa, tebi se u njoj prisniva.
Ne razdvajaj se od poslanika tvoga vremena! Ne oslanjaj
se na svoju vjetinu i svoja stopala!
Makar i lav bio, ako bez vodia hodi Putem, bie svoj
proricatelj, zabasao i prezren.
Budi oprezan! Samo na ejhovim krilima leti, kako bi
mogao pomo njegovih vojski motriti!
Val njegove njenosti u trenu tvojim krilom postane; u
sljedeem asu bude naprijed ponesen ognjem srdbe
njegove.
Ne misli da je njegova srdba suprotna njegovoj njenosti
motri jedinstvo toga dvoga u njihovoj svrnosti! (M IV
338-346)
5. Ogledalo Boije
Dolazak Shamsa iz Tabriza u Konju preobrazio je Rumijev spoljni ivot i, u
krajnjemu, kristalizirao njegov poetski genij. Mada Shams nije bio Rumijev
duhovni uitelj u svakidanjem smislu rijei, on je, ipak, za Rumija odigrao
ulogu ejha barem u jednom vanom pogledu: bio je ogledalo u kojemu
je Rumi kontemplirao Boije Savrenstvo. U stihovima u kojima Rumi
hvali Shamsa i u neto manjoj mjeri Salaha al-Dina Zarkubija i Husama
al-Dina Chalabija moemo razumjeti dubinu do koje uenik mora biti
posveen ejhu i stanje svetosti koje bi istinski ejh dosegnuo. Jer, kod ejha
su Atributi i Skrivena Riznica otvoreno pokazani premda je malo ljudi
sposobno da to vidi.
Da vino ljubavi nije ispijeno duom ivotinjskom,
Shams al-Dinova bi se ljubav razlila diljem svijeta,
svakom u omjeru jednakom.
Da njegova ljubav nije bila u svjetla Boije ljubomore
uronjena, draguljem ovjekova duha i due bila bi posta-
la.
:o,
Da se njegova gozba preko oba svijeta nije protegla, kao
proljetna kia bi lilo vino na Zemlju iz pehara njegova.
Zacijelo, to su proljetni oblaci tik uz njegova okeana
obilje? Siloviti talasi vina njegova ispunjavaju prostor
od planine Qaf do Qaf planine.
11
Da Njegovo lice Ljubomora Boija ne taji, kako bi Sunce,
kako li Mjesec imao kurai da sjaji?
Da njegova ljepota nije u sukobu sa najljupkijim licima
svijeta, lijepi Jusuf bi u tamnici ostao dovijeka. (D
29372-78)
Sladousta dua vijesti je donijela: Karavana je upravo
iz Egipta pristigla!
Stotinu kamila, sve eer i slatke stvari Gospodaru,
kakvi li divni dari!
U pono je prispjela svijea! U truplo je ulegla dua!
Rekoh: Govori jasno! Ona ree: Zna ti dobro ko je
uo.
Srce mi zaplovi u ushitu i spusti ljestve na umskom
rubu.
Odjuri ka krovu svoje ljubavi, traei jasan znak za tu
vijest radosnu.
Sa vrha kue iznenada svijet izvan naeg svijeta ugleda
Sveobuhvatni okean u kragu, nebo na zemnog praha
sliku.
Beskrajni vrt i baa rajska u prsima tog vrtlara.
Njegov lik propiri od prsa do prsa, pravdajui se srcu
Sultana.
12
O sliko tog kralja, ne uteci oima mojim! Obnovi mi srce
na trenutak!
Shamsi Tabrizi je vidio Bezmjesje i od toga satkao
kutak. (D 2730)
Gledam mjesec u oima svojim, izvan svojih oiju, ali ga
oi vidjele nisu, ni ui ule vijesti o njemu.
Od tog trenutka prvo sam potajno gledao to lice, ali vidio
nisam, osim u nesebinosti, ni jezik, duu, nit srce.
Da je Platon vidio ljepotu i ljupkost tog Mjeseca, postao
bi lui i mahnitiji nego li sam bio ja.
POSLANICI I EVLIJE
:o8
PRAKSA
Vjenost je ogledalo vremenitosti i vremenitost Vje-
noga: to dvoje prepleteno je u tom ogledalu ko njegova
dva uvojka.
Ponad opaajnog osjeta je oblak ija kia je dua cijela
kako velikoduno su lile kie na prainu njegova tijela!
Mjesecolike ljepote nebeske su odraz njegova lica vidjele
posramljene pred njegovom ljepotom u udu su ekale
svoje glave.
Bespoetna Vjenost uhvatila je ruku Vjenosti beskrajne,
i ruku pod ruku su u palau tog mjeseca otile.
On ih ljubomorno pogleda i nasmijei se:
Oko njegove palae lavovi su kivni oblijetali, za krvlju
samoportvovnih i iskrenih rikali.
Iznenada upitah: Taj kralj ko je? Kralj Tabriza Shams
al-Din i moja krv poe da vrije. (D 2293)
O trubljo Boija! O oi zbilja! O ti koji izbavlja stvore-
nja iz tog ognjena okeana!
Ti si posve ostarjeli ejh, kralj bez premca! Rukom uzmi
duu i izbavi je iz njenog tegobnog zdenca!
Ti si najprivlaniji za due na putu rtvovanja. Avaj,
koja od njih je vrijedna da bude tvoja molitva?
Ko je, zacijelo, to stvorenje koje se enjom za tobom
hvasta? Ah, u ljubavi sa tvojom ljepotom je svjetlost
Stvoriteljeva Velianstva.
Veli: ta da inim, jer ja sam njegove ljubavi dar? Ja
sam ucviljen i ginem od ljubavi ah, ti si vjeti vidar!
Tvoja njenost veli: Naprijed! A Tvoja srdba kae:
Nazad se vrati! Daj da u trenu doznam koje od njih
dvoje eli istini ugaati?
O, sunce du! O, Shamse iz Tabriza, ti si boanski
luonoa! Svaki traak tvoga svjetla je pronjena i
rjeita dua! (D 1310)
Moe li um pojmiti te, il ljubav, il dua ista? Poznaje li
te na nebu zbor anela i Ploa uvana?
13
Da li Dibril, il Isa, il Musa, ak, u snovima svojim
poznaju tebe? Da li nebeska sfera je vrijedna da ti bude
prebivalite, il Lotos-Stablo Krajnje Granice?
:o
Musaovo brdo Sinaj toliko puta je u ljubavnom ludilu
postalo krvlju, jer odjek slave gospodina Shamsa al-
Dina prosuo se po njemu.
Svjetlosne niti preko njegova lica je izatkala ljubomora
Jedinoga. Muhammedova dua sopti: Ah, kako eznem
da sretnem ga!
14
Ljubomora Boija bi sagala ta dva svijeta do ugljevlja,
kada bi nam se samo jedan traak njegove ljepote
pokazao bez zastora.
Ljepota njegova je bljesnula iza stotinu tisua zastora.
Dobro doao, kralju, dobro doao!, u zanosu je dua
vikala.
Niice padaju pred Tabrizom, prekrasni empres se
previo dva puta; siuna Suh sjaji preko Tabriza poput
bljetava sunca. (D 144)
Od dana kada su pijanci osjetili potrebu za vie vina,
ejh je pehar due drao u svojim rukama.
Svako jutro igramo pred njim poput praine zrnaca
takav je obiaj kod sunanih tovalaca.
Sve dok beskrajna Vjenost, poslije svake zore, svoje
sunano lice ne pokae, pretvarajui kamena srca u
rubine dragocjene.
O Salahu al-Dine, o estitosti vjere i srdaca, ti si izvan
onih est linija
Inae, mogao kako si sve njih tako svjetlosnim uiniti?
Kako je mogao on, koji je tvoje ljubavi rob, biti sleen u
ljubavi za Onim Koji je Bog?
Jer je buktinja plamena buktinja estitost vjere i srca!
Treba li srce, trai zadovoljstvo srca njegova! Ali, kako
bi traio njegovo srce ovjek sa toliko duha?
Ah, mnogo je puta vjera bezvjerjem bez njega postala!
Ah, mnoga je nevjera vjerom postala kroz njegova
blagosiljanja!
Vidi da je crna lica i srca gomila pepela ta uope ona
govori o tome da rudnik dragulja je kleveta!
Shamsi Tabrizi! Kralj si ljudi divne due svih! U Jusufu
iz Kanaana moe takmaca imati. (D 797)
POSLANICI I EVLIJE
:,o
PRAKSA
6. Odbacivanje poslanika i evlija
O ti neumivena lica! ta to ini? S kim se ti bori i kome
zavidi?
Poigrava se repom lava; ali na meleke nasre, poput
Turkmana!
Zato oito dobro naziva zlom? Promisli! Svoju
niskost kao uzvienosti nikada ne motri!
ta je zlo? Potreba, bakar prijezira vrijedan. Ko je ejh?
Eliksir beskrajan.
Vode se uvijek boji vatra, a kako bi se bojala vatre
voda?
Na licu Mjeseca mahanu nalazi, trn u Raju trga.
Ue li u Raj za trnjem tragajui, ondje osim sebe nita
nee nai. (M II 3340-48)
Svoji vlastiti dumani su poricatelji; sami sebe porica-
njem povreuju oni.
Dumanin je ovjek koji tvoj ivot uzeti nastoji, a ne
onaj koji uzima svoj ivot vlastiti.
Kukavni, skriveni imi je neprijatelj vlastiti svoj, ne
nikako neprijatelj svjetlosti sunanoj.
Sunani sjaj e ga ubiti kako on moe Suncu nauditi?
Duman je onaj koji kavgu zamee, koji svjetlom odvaja
rubin od eravice.
Ali se svi nevjernici odvajaju od svjetlosnog zraenja
poslanikog dragulja.
Kako mogu ljudi skrivati oi od ovih jedinstvenih ljudi?
Ne, oni slijepim i izopaenim ine vlastite oi.
Poput gnjevnog indijskog roba koji se ubija, uprkos
svome sahibu.
Strmoglavi se sa krova kue da teku tetu izazove mu.
Postane li pacijent lijenikov dumanin, postane li
uenik uiteljev protivnik,
Oni sami, zapravo, na svojim putevima zamke postavlja-
ju oni sami svoje ivote i umove upropatavaju.
Naljuti li se pera na Sunce, esti li se riba na more,
Pogledaj i vidi ko gubi? Ko na kraju zlu kob podnosi?
:,:
Ako te je Bog stvorio runa lica, oprezan budi! Runu
mu sklonost ne pridaji! (M II 789-802)
Ne pokuavaj razumjeti djelo istih evlija tako to e
ih sa sobom porediti, makar su mlijeko (shr) i lav
(shr) napisani na nain isti.
Takvim usporedbama su zastranili svi stanovnici svijeta
nekolicina je samo svijeu o Boijim evlijama obuzeta.
Oni se smatraju jednakim poslanicima, zamiljajui da
su evlije potpuno sline njima.
Oni vele: Pogledaj: mi smo ljudi, a i oni su kao ljudi,
isti, i mi i oni imamo potrebu spavati i jesti.
Da je meu njima beskrajna razlika, zbog sljepoe oni
ne znaju...
Obje vrste gazela piju vodu i pasu travu; jedne se okreu
ka balegi, a druge ka mousu.
Korijen obje vrste trske istu vodu upija, ali je jedna
prazna, a druga puna eera.
Promotri stotine tisua slinih parova; promotri razliku
izmeu dva putovanja od sedamdeset godina.
Ova osoba jede hranu i neist isputa; ona druga takoer
jede, ali je njena hrana potpuno postala svjetlost Boija.
Ova jede i krtost i zavidnost raa; ona druga jede i
jedino ljubav za Jedinim poraa. (M I 263-267, 69-73)
Kada Bog naini od utoga stakla veo, utim e vidjeti
svjetlo sunevo.
Zdrobi ona stakla uta i plava, tako da moe razluiti
ovjeka od praha.
Oko konjanika se praina podigla; zamilja da ovjek
Boiji postane praina.
Iblis vidje prainu i ree: Kako bi mogao biti bolji od
mene, sa mojim vatrenim izgledom, ovaj potomak od
ilovae?
Sve dok evlije kao ljude gleda, svoju viziju od Iblisa
prima. (M I 3938-62)
Ko god motri duhovne ljude oima svoje slabosti
njegovim varavim oima mora se smijati! (D 21107)
POSLANICI I EVLIJE
:,:
PRAKSA
U krajnjoj analizi element srodnosti odreuje kako e jedna osoba
reagirati prema poslanicima i evlijama. Svjetlost privlai svjetlost, vatra
vatru. Onom iji um prevladava nad jastvom, poslanici i evlije e se
pojavljivati kao nebeski izaslanici sree, kao utjelovljenje Univerzalnog
Uma. Ali, ako ovjeije jastvo prevladava nad ovjeijim umom, taj ovjek
e vidjeti poslanike i evlije kao izaslanike trpnje i runoe, jer njihova
svjetlost e mu se ukazivati kao osporavanje supstance njegova vlastitog
jastva. Odsada e njegovo jastvo gledati svjetlost njihove njenosti kao
oganj srdbe i strogosti. Ukratko, poslanici i evlije se javljaju kao ogledala
onima koji u njih gledaju. ovjek uma vidi svjetlo, a ovjek jastva oganj.
Ogledalom je postala evlijina forma ponitena; u njemu
su druga lica sada odraena.
Pljuje li, ti pljuje u lice vlastito; udara samoga sebe
ako udara ogledalo.
Vidi li runo lice, to si ti; vidi li Isaa i Merjemu, to si ti.
On nije ni ovo niti ono, on je ulateni obraz, koji je
ispred tebe postavio tvoj vlastiti odraz. (M IV 2140-43)
7. Lani uitelji
Uenik koji je poduavan od ovjeka Boijeg posjedovat e istu i
proienu duu. Ali, onaj koji je poduavan od laca i licemjera i ko naui
teoriju od njega bie posve nalik njemu: prijezira vrijedan, slab, nesposoban,
mrzovoljan, bez ikakva izgleda da se izvue iz nesigurnosti i nedostatan
u svakom svom osjetilu. A onima koji ne vjeruju zatitnici su idoli koji ih
izvode iz svjetla u tmine (II 237). (F 33/44)
Ti si uenik i gost nekog ko e u svojoj opakosti sva
postignua tvoja pokrasti.
On nije pobjedonosan kako e tebe pobjedonosnim
nainiti? On ti nee dati svjetlo, on e te tamnim uiniti.
Poto on nema svjetla, kako e drugi primiti svjetlo kroz
druenje s njim?
Poput slijepca koji lijei oi: vunom e ti nauljiti oi,
ime bi drugim...?
On nema ni mirisa ni traga od Boga, ali u odnosu na
njegovu potragu ta je ona itova i Ademova?
:,,
I vrag je u neprilici da se pojavi pred njim; neprestance
velei: Mi smo sveci, ak i od svetaca vei.
Mnoge rijei dervia on krade, pa ljudi pomisliti mogu
da on stvarno neto znade.
U mudrolijama svojim on ak Bayazidu nalazi mahanu;
i sam Yazid je od njega u sramu.
13
Lien je kruha i opskrbe nebeske; od Boga dobio nije niti
jedne koske...
Godinama su se uenici pred njegovim vratima tiskali,
ovisei o njegovu sutranjem obeanju koje nikada ne
dolazi.
Prirodi ljudskoj treba vremena, kako bi postala vidljiva
u njegovim velikim i malim djelima:
Pod zidinom tijela poiva li riznica, ili je ono zmija,
lisica i zmajeva peina?
Kad najzad postane jasno da je nitica on, tragaev
ivot e minuti; kako e mu tad znanje uope koristiti?
(I 2263-68, 72-76, 79-82)
Jer ademovsko lice mnogo iblisa ima, a vjernost rukopo-
laganja svaija ruka ne da...
Podao ovjek rijei dervia krade, kako bi bacio ini na
priproste duhove.
Djelo Ljudi je svjetlo i sranost, djelo opakoga je
lukavstvo i sramotnost. (M I 316, 19-20)
Poto je skupina ljudi kupila moje rijei, na posao su se
dali krpetine stare ivai.
Da bi protiv mene galamu digli, sprae svoje brade svi;
ali im zloba pokaza kako su lica prljavih.
Obdan se umiljavaju kao lijepe djevojke, a obno
ponavljaju svoje melodije kao abe.
Neka je hvala Bogu to moj glas uini da ovi spavai
napuste spavanje i ostanu budni.
Ali su oni ostali budni zbog Boga, i sve njihove jadikovke
nisu bile zbog neeg srebrenoga i zlatnoga!
Kako im bolest moe rumen na lica vratiti? Jer oni su
posve uti ko zlatni cekini.
POSLANICI I EVLIJE
:,
PRAKSA
Kako mogu izbaviti stvorenja od zavisti? Jer ih je zavist
uinila da su posve bolesni.
Oni kraljevi to dojezdie vizije poradi, kao oko su
prosvjetljeno u srcima ljudi.
Njihova svjetlost je samo jedna ko u sedam planeta,
zadaa im je, ko u pet prstiju, ona svrha jedina.
Ne ele ljudi da im se podsmijavaju, te ludake to se u
turbanima i bradama pokazuju.
Ljudi Srca su sunce, ljudi od ilovae u zraku praina; oni
prvi su poput rue, a potonji poput trna.
Ne alosti se, prine, zbog budala tih Ljudi Srca su
darovatelji srca, srcu ugoditelji. (D 817)
Sram vas bilo, stanovnici svijeta, sramite se! Te neznali-
ce, nemuke kradljivce, samo ih pogledajte!
Vi askete vidite u njihovoj vanjtini ugodnoj, al iznutra
Bog uope ne nastanjuje taj dom!
Za dva novia se mogu kupiti tri-etiri tovara magarea
tih krupnih patki! (D 1163)
C.
DISCIPLINA PUTA
Ve je ukazivano na temeljnu svrhu duhovnoga puta: podjarmljivanje jastva
snagom uma. ovjekov temeljni problem jest da ovjek ne motri stvari na
nain kakve one istinski jesu. Poto on motri formu, a ne znaenje, on
zapada u oaranost opsjene, u draesnost ovoga svijeta. Ali, kamen kunje
ovoga svijeta nije u krivnji, nego je ovjekova vizija nepotpuna; ovjek mora
zapoeti svoju zadau izbavljenja iz opsjene u sebi samome.
Ma religije je onaj koji se upusti u bitku poradi religije i ija
pregnua su potpuno injena u ime Boga. On lui razliku izmeu ispravnog
i neispravnog, i izmeu istine i lai. Ali, on se najprije bori sa samim sobom
i ispravlja svoje vlastite karakterne crte. Kao to Poslanik ree: Zaponi sa
svojim vlastitim jastvom! (F 171/179)
Sve to ovjek moe poeljeti da posjeduje sadrano je unutar njega
samoga. Nainjen na sliku Boiju, ovjek obuhvaa sve Boije atribute.
ovjekovo savreno srce je Boije Prijestolje, ali je njegovo jastvo zastor koji
ga sprjeava da gleda svoje istinsko Jastvo. Sve dok se zastor ne podigne,
ovjek e ostati u neznanju i zabludi.
Veliki uenjaci ovog vremena su rascjepkali batinu unutar svih
znanosti. Oni su stekli sveobuhvatno znanje i potpunu prevlast nad
stvarima koje nemaju nita zajedniko s njima. Ali, ono to je vano i blie
ovjeku negoli ita drugo, to jest njegovo vlastito jastvo, jest da taj tvoj veliki
uitelj ne zna. (F 17/30)
:,o
PRAKSA
Jadni ovjek! Ne poznajui svoje vlastito jastvo, doao je
iz uzviene batine i pao u siromatvo!
Jefino je prodao sebe; saten je bio, a sada se za pohabanu
kabanicu prikrpio. (M III 1000-01)
Kad bi samo mogao vidjeti svoju vlastitu ljepotu jer
velianstveniji si od sunca! Zato si se osuio i uvehnuo u
ovom zatvoru od praha?
Zato se njenou sranog vrela ne osvjei? Zato se ne
smije poput rue? Zato miris ne iri...?
Zato je tvoj Jakub lien svjetline tvog divnog lica? Hej,
draesni Jusufe! Zato poiva na dnu tog zdenca? (D
26412-13, 13)
Koaricu hljeba na svojoj glavi nosi, ali ti za korice
hljeba od vrata do vrata prosi.
Slijedi svoju vlastitu glavu. Ostavi vrtoglavicu po strani!
Idi, kucni na kapiju srca! Zato od vrata do vrata ustra-
jno kuca po danu?
Na koljenima u vodenom brzacu nesmotreno klei, a
pie od ove i one osobe trai. (M V 1073-73)
Kad bi za trenutak spoznati sebe mogao! Kad bi znak
ljepote vlastitog lica vidio!
Tad ne bi, nalik ivotinji, spavao u vodi i ilovai; odje-
zdio bi domu svih draesnih dua radosti.
Odjezdio bi do svakog svog dalekog kutka kako bi bio
oit, jer trag Skrivene Riznice je ostao u tebi skrit!
Da si bio samo ovo tijelo, nikakvih vijesti o dui imao ne
bi; da si bio samo dua, ti bi sretno poivao u sebi!
Ti bi, poput ostalih, dobro i zlo tvorio, ovim i onim se
bavio kad bi samo ovo ili ono bio.
Da si samo kuhano meso, jedan okus bi imao; da si
samo lonac, na jedan nain bi kljuao.
Kad bi bio oien tim naglim gibanjem, poput onih bi
koji na vrh neba borave bio, obdaren poivanjem.
Svakom liku svoje vlastite uobrazilje kae: Ah, moja
dua, moj svijet! Kad bi ti likovi nestali, ti sam bio bi
dua i svijet.
:,,
Dosta, jer rijei tvoje su postale uma okovi! Da nije
rijei, ti bi bio samo jezik, kao Um Savreni.
Dosta, jer znanje je koprena na mudrosti kad bi znao
da si ti Kralj, zato bi htio tumaiti? (D 3003)
1. Duhovno vojevanje
Rumi ne raspravlja izriito o svakidanjoj disciplini i pravilu koje su suje
slijedili na duhovnom putu. On opisuje plodove unutarnje preobrazbe kojoj
se ovjek u velikoj mjeri izvrgava, ali on ne daje precizna uputstva kakva
bi se mogla ponuditi, naprimjer, u priruniku o jogi u vezi sa duhovnim
praksama koje pomau da se postigne ta preobrazba. Takva uputstva su se
prenosila samo usmenim putem od uitelja na uenika, a ak i sistematska
nastojanja oko sujske prakse imaju malo toga rei u vezi sa pravim
tehnikama.
Bilo kako bilo, iz Rumijevih djela bi se moglo sakupiti dosta toga o
openitom obrisu discipline koju je slijedio on i njegovi potovaoci. Sujska
praksa, openito uzevi, zapoinje vrenjem obrednih naloga erijata ili
Boijeg zakona kojeg slijede svi muslimani. Drugim rijeima, suje smatraju
prirodnom ovjeku obavezu da izvrava stupove islamske prakse, kao
to su pet dnevnih molitvi, post u mjesecu ramazanu itd. Te stvari su,
dakle, sunnet ili obiaj Poslanikov, i kao to je on rekao: Put predstavljaju
moji postupci. Ali suje se ne ograniavaju na ove elemente Poslanikova
sunneta kodicirane u erijatu. Oni naglaavaju jedno dublje razumijevanje
znaenja onog obrednog, kao neeg suprotstavljenog svojoj formi; oni
dodaju i neke druge prakse koje Kuran i Poslanik preporuuju, ali ih ne
nameu svim vjernicima. Temeljna sujska praksa, u tom kontekstu, za
Rumija i za sve ostale sujske uitelje, jest sjeanje (dhikr, yd) na Boga, na
koje se nagovara u brojnim kuranskim stavcima i poslanikim iskazima.
Jedno od temeljnih znaenja rijei dhikr je spominjanje i prisjeanje
na Boga, a u Kuranu je ukazano na tu rije kako bi oznaila u isto vrijeme
spominjanje ili zazivanje Boijeg imena. Kako je nauavano od
Poslanika i preneseno kroz lanac (silsilah) sujskih uitelja, prisjeanje
predstavlja sustavno ponavljanje jednog od Boijih Imena s ciljem da se
postigne stalna svijest o Njemu. Na najviim postajama duhovnoga puta,
prisjeanja, onaj koji se prisjea (dhkir) i Onaj na Koga se odnosi
DISCIPLINA PUTA
:,8
PRAKSA
prisjeanje (madhkr) su jedno i isto, jer ne preostaje bilo kakvo mnotvo.
Ukratko, prisjeanje ili zazivanje predstavlja sredinju duhovnu tehniku
suzma, ali uvijek pod vostvom ejha koji jedini moe ueniku pokloniti
pravo i prijemivost da zaziva Ime Boije na sustavan nain. Redovito
zazivanje Imena Boijeg bez ejhova doputenja ukljuuje posvjedoenje
pouda jastva i grijeh uznositosti, a na takvoj osnovi se ne moe poluiti
nikakav pozitivan ishod.
Svaka duhovna disciplina pretpostavlja vjeru kod onog koji je
upranjava. Rije vjera (imn) u arapskom jeziku se izvodi iz korijena koji
oznaava postajanje sigurnim. Vjera je u muslimanskoj svijesti povezana
ponajprije sa znanjem i, samo u drugotnom smislu, sa voljom i emocijama.
Kao to smo ve vidjeli, Rumi opisuje vjernika, mumina, kao onoga
koji posjeduje vjeru, kao nekoga kod koga preovlauje um i onoga koji je
prosvijetljen Svjetlom Boijim. Stoga vjera i vjerovanje nemaju nita
od prizvuka one iracionalnosti povezane sa rijeju belief vjerovanje
u engleskom jeziku. Ono ta muslimani razumijevaju u toj rijei, kako se
moglo vidjeti u naprijed navedenom odjeljku, jest postajanje sigurnim u
spoznaji Boga. To je poetak pouzdanja.
ovjek vjere mora upranjavati svoja uvjerenja. Jer za Rumija to
upranjavanje je onaj veliki sveti rat, pojam izveden iz onog poznatog
pravorijeka Poslanikovog kada se vratio u Medinu iz jedne od onih prvih
bitaka: Vratio sam se iz manjeg svetog rata u vei sveti rat. Ovdje bi
trebao uoiti blisku vezu izmeu sljedeih pojmova koji su izvedeni iz istog
korijena: jihd (sveti rat), mujhadah (duhovna borba), jahd (trud) i
ijtihd (duhovno nastojanje) Jeziki gledano, ovaj drugi pojam praktiki
nosi isto znaenje kao i onaj prvi, jer oni predstavljaju dvije razliite forme
one iste glagolske imenice. Ali kao tehniki pojam u suzmu, duhovna
borba se upotrebljava sinonimno sa isposnikom praksom (riyda),
kako bi oznaila sve prakse koje uenik poduzima na putu samoproienja
i duhovnog ozbiljenja, dok sveti rat ukazuje na izvanjski i unutarnji rat
protiv nevjernika, ili na duhovnu praksu u neto irem znaenju. Onaj
trei i etvrti pojam oznaavaju, u jo irem znaenju, nastojanje i osobno
pregnue nuno na tom Putu.
Meu osebujnim djelima duhovog vojevanja i isposnikog upranjava-
nja, na koja Rumi ukazuje, jesu druenje sa sujama, smanjeno unoenje
hrane, post, zazivanje/prisjeanje na Boga i nono bdijenje. Poput tolikih
drugih suja, Rumi je veoma poznat po svom vlastitom upranjavanju
:,
posljednjeg od nabrojanih djela, a napisao je brojne poeme u svome Diwanu
koje to djelo hvale i potiu druge da ga upranjavaju. U noi, dok drugi
spavaju, moe se biti sam sa Bogom i pokloniti Mu punu pozornost.
ovjek je, bez sumnje, sastavljen od tijela koje je priprosto,
priprosto, priprosto; i od due koja je plemenita, plemenita, plemenita. Bog
Velianstveni je to dvoje sastavio da budu jedno kroz Svoju savrenu Mo.
Stotine tisua mudrosti se pokazuje iz te plemenite due, i stotine tisua
tame iz tog grubog tijela. Zato je Bog kazao melekima: Stvoriu smrtnika
(ovjeka) od ilovae, pa kad mu savren oblik dam i ivot u nj udahnem,
vi mu se poklonite! (XXXVIII 72-73) On je povezao tijelo sa tamnom
ilovaom, a duu sa dahom Svog vlastitog Duha, kako bi svjetlost i boanski
Dah nainili tu tamnu ilovau instrumentom due za pravinost, pravdu i
uvanje boanske Istine; tako bi ilovaa mogla postati sredstvom spasenja,
uzdignua i dosezanja visokih stupnjeva. Svrha nije bila to da bi ona tamna
ilovaa, kroz svoju pohlepu za svjetlom onoga Udahnuo sam u njega od
duha Svoga, nainila od svoje svjetiljke instrument za izdajstvo i krau.
Kada kradljivac doe sa svjetiljkom, posee za plemenitijim boljitkom.
Naprotiv, lampa i svjetiljka Daha-Due treba prosvijetliti tjelesnu
ilovau svjetlom religije i odvraati je od njene pohlepe za ilovaom,
neznanjem i onim tmastim. Stoga je onaj iji um dominira njegovom
senzualnou uzvieniji od meleka, a onaj ija senzualnost dominira
njegovim umom je nii od zvijeri. (MK 93:99/189-190)
Neko je pitao ta je izvanrednije od obredne molitve.
Uitelj je odgovorio da je jedan odgovor dua obredne molitve, kako
je ve objanjeno do potankosti (F 11-12/24). Drugi odgovor je da je vjera
bolja od obredne molitve. Jer molitva se mora obaviti pet puta na dan, dok
je vjera trajna. Molitva se moe izostaviti zbog validnog izgovora, a u nekim
prilikama se moe odloiti. Evo jedne druge prednosti vjere: ona se ne moe
propustiti ni zbog kojeg izgovora i ni pod kojim okolnostima ne moe biti
odgoena.Vjera bez molitve je korisna, ali u molitvi bez vjere nema nikakve
koristi, kao, naprimjer, u sluaju licemjera. tavie, obredna molitva je u
svakoj religiji drukija, ali se vjera ne mijenja niti u jednoj od njih njena
unutarnja stanja, njena kibla i tome slino su potpuno isti. (F 32/43)
Jedan od glavnih uenika ree: Nevjernici su u ranijim vremenima
oboavali idole i klanjali se pred njima. Mi danas inimo istu stvar. Idemo
pred Mongole, steremo se pred njih i ukazujemo im svaku vrstu potovanja.
DISCIPLINA PUTA
:8o
PRAKSA
Potom se smatramo muslimanima! A imamo i mnoge druge idole u sebi,
kao to je pohlepa, samovolja, kivnost i zavist, i podlaemo se svima njima.
Prema tome, izvana i iznutra mi inimo isto to i idolopoklonici, ali sebe
smatramo muslimanima!
Uitelj odgovori: Ali postoji jo jedna stvar. Poto sve te stvari dolaze u
na um, one su loe i ne mogu se odobriti. Ali, oko tvoga srca je, nesumnjivo,
vidjelo neto silno, istinito i nedokuivo to ti doputa da te stvari vidi kao
rune i sramne. Slana voda se javlja slanom nekome ko je pio svjeu vodu.
Stvari postaju jasne kroz svoje suprotnosti. Tako je Bog postavio svjetlo
vjere u tvoju duu koja, tada, vidi one stvari kao rune. Nakon svega, one se
javljaju runim u suodnosu sa neim lijepim. Ako nije tako, zato neki drugi
ljudi podnose tu bol: Zato su oni sretni zbog onog to ine i govore: To to
posjedujemo znaajna je stvar: (F 77/89)
Ne vidi li da, u vrijeme Faraona, kada je Musaov tap postao zmijom
a i tapovi i uad opsjenara su postali zmije, onaj koji nije imao mo
razluivanja vidio je sve to u istom svjetlu i nije luio nikakvu razliku: Ali
onaj koji je posjedovao mo luenja shvatio je razlike izmeu istine i opsjene.
Tako je on postao vjernik kroz mo luenja razlike. Otuda mi shvaamo da
je vjera luenje razlike. (F 146-147/133)
Vjernik je onaj ko zna da iza ovog zida postoji Neko Ko je svjestan
svakog pojedinanog od svih naih stanja. On nas vidi, iako mi Njega ne
vidimo. Za vjernika je to postala izvjesnost. Nasuprot tome neka druga
osoba veli: Ne, to je samo bajka i ne postoji nikakva vjera. Doi e Dan kada
e Bog zapeatiti njene ui i ona e biti alosna. Kazat e: Avaj! Izrekoh jednu
lou stvar! Bila sam u krivu! Zacijelo sve to je bio On, ali sam Ga poricala!
Ti, naprimjer, svira violinu i zna da sam ja iza zida. Ti e izvjesno
vrijeme nastaviti svirati. Nee prestati, jer ti si violinist. Svrha tog
molitvenog obreda, nakon svega, nije to to e ti stajati, pregibati se i padati
niice po cijeli dan. Svrha te molitve je da mora neprestano posjedovati ono
duhovno stanje koje ti se pojavljuje u molitvi; spavao ili bio budan, pisao ili
itao, u svim tim stanjima ne smije nikada biti ispranjen od prisjeanja na
Boga; tavie, ti mora biti jedan od onih koji su stalno u svojim molitvama
(LXX, 23). (F 174/182-183)
Veli: Ja danonono obavljam obrednu molitvu. Kako
to, brate, da same tvoje rijei obredna molitva nisu? (D
31332)
:8:
Mada je obredna molitva jedan izvanredan in, njen duh i znaenje
su izvanredniji od njene forme, ba kao to je ovjekova dua izvanrednija i
pronjenija od njegove forme; jer ovjekova forma ne ostaje, ali dua njegova
ostaje. Forma obredne molitve, isto tako, ne ostaje, ali njeno znaenje i duh
ostaju, ba kao to Bog ree: Oni koji su stalno u svojim molitvama... (LXX,
23)
Ovako jurista tumai formu obredne molitve: Zapoinje onim Bog
je najvei, a zavrava onim: Mir neka je nad tobom. Ali suja objanjava
duu te molitve: Obredno pranje je sjedinjenje sa samim Bogom tako da
niko ne poznaje onoga ko vri to pranje doli sami Bog. Preduvjet za formu
molitve je ienje vodom; ali preduvjet za duu molitve je da ti utapa svoje
oi i srce u krv etrdeset godina kroz duhovnu borbu onog velikog svetog
rata (dihad kabir), i da prosegne kroz sedamdeset vela od tmine i da se
vrati iv kroz ivot Boijeg postojanja. (MK 19:23/66-67)
Poslanici i prijatelji Boiji ne izbjegavaju duhovnu borbu. Prva
duhovna borba koju oni poduzimaju u svojoj potrazi jest ubijanje jastva
i naputanje osobnih elja i senzualnih pouda. To je onaj veliki sveti rat
(dihad kabir). (F 130/140-141)
Trpljenje onoga svijeta je jad neopisivi; sva patnja ovoga
svijeta je nita u poreenju s njim.
Sretan je onaj koji sveti boj bije, koji kanjava svoje
tijelo i daje to mu duguje.
elei se izbaviti od patnje iz svijeta onog, on uzima na
sebe bolno breme tovanja iz svijeta ovog. (M II 2472-
74)
Ovaj rat je onaj veliki sveti boj, a onaj rat je ona bitka
najnia; oba su djelo viteza poput Rustema i Alija.
16
Oni nisu djelo onoga iji um i trijeznost na trzaj miijeg
repa odskau od ovog tijela.
Osoba nalik takvoj biti daleko mora od bojnih redova i
kopljanika, poput ena. (M V 3802-04)
Tvoje jastvo stvara tvoje grijehe kako bi poraslo; naviklo
je biti crvuljak sada je zmajem postalo.
Nou truplo, jede to je zabranjeno; danju punog trbuha,
krade i zbori besmisleno.
Idi, pravdu od princa, stjegonoe, vizionara iti.
DISCIPLINA PUTA
:8:
PRAKSA
Zemlja nikada nije liena Boijeg vladara; kako bi tu
mogla biti stvorenja bez Gospodara?
Svijet je bolestan u svojoj pometnji, bez pravde, kazne ili
stijega vlasti.
Krajnji lijek je ma za bolest svijeta i slabosti.
Vrijeme je dolo za onaj sveti boj! Ustanite suje! Uite
u taj boj!
Otkarite s uitkom iju senzualnosti! Ne izjedajte se u
oajnosti! Dervi se odrie due i tijela svog; naelo je to
svakog ina velikodunog.
Stavlja ih u vatru, jer alhemija ona je, koja nedozrelo
mijenja sve. (D 36113-22)
Dareljivost prema tijelu ini te nedozrelim, ali tjelesna
bol ini te zrelim.
Sve dok ne pretrpi bol religije, nee osvojiti blaenstvo
vjere. (D 23928)
Samo bogobojaznost, religija i pobonost su od koristi;
kroz njih napredak oba svijeta zadobija ti. (M VI 264)
Opakost, zlo i odlike loeg morala zakrivaju ljudsku bit. Pomjeranje
tih zastora je nemogue bez golemog udjela duhovne borbe. ini duhovne
borbe su mnogovrsni, a najuzvieniji je izmijeanost sa drugovima koji su
okrenuli svoje lice prema Bogu, a svoja lea prema ovome svijetu. Nijedan
in duhovne borbe nije tei od druenja sa vrstim drugovima, jer i sam
pogled na njih pustoi jastvo i ponitava ga. Stoga se kae: Kada nijedno
ljudsko bie ne vidi zmiju etrdeset godina, ona postaje zmaj drugim
rijeima, kada ovjeka ne vidi niko ko moe prouzroiti njegove zle odlike
koje bi ga opustoile. (F 234/141)
ovjek mora ukloniti sve prizemne poticaje iz svog svojstva luenja
razlike i traiti suputnike u religiji. Religija znai prepoznati prave
drugove. (F 8/20)
Idi, srce, kreni sa karavanom! Postajama Puta samo ne
jezdi, jer bremenito Vrijeme se iskuenjima gnijezdi. (D
24227)
Ukratko, budi drug zajednici ljudi poput drvodjelje,
makar i iz kamena drugara izdubi,
:8,
jer mnotvo karavane i guva zdrobie kimu i drumskih
razbojnika koplja. (M II 2130-31)
Ko god eli sjediti s Bogom, nek sjedi u prisustvu Boijih
prijatelja.
Ako se udalji od prisustva njihova, izgubljen e biti,
dio kome nedostaje cjelina.
Ako te vrag odvoji od prijatelja Boijih plemenitih,
zatei e te bez prijatelja i glavu e ti odgristi.
Jedan asak bez druine putovati, makar i jedan pedalj,
navika je koja potjee od sotonske lukavtine dobro to
upamti! (M II 2163)
Govori li mi o bolu ili o sranoj radosti, okupimo se
zajedno i zborimo u skupini.
Mora li na jaran putovati daleko, postupit emo
jednako; mora li malo putovati, postupit emo i mi
tako.
Nek mi i nai jarani isto srce i dah imamo, da
Rustamove bojne redove poput ognja napadamo.
Mada smo mukoga roda, samotno putovanje e donijeti
samo jadanja i alost, nalik enama.
Na hodoae bez jarana ako krenemo, Kabu dosegnuti
neemo.
Mi smo strune harfe kao njeni dijelovi, stoga, hajdemo
visokim i niskim tonovima svirati!
U Ademovoj smo zajednici boravili, Ademu se hajdemo
skupa vratiti!
Adem je samo put, naa je svrha skrivena adore nae
podignimo na obali Velikog Okeana!
Kada prispije Njegovu Prijestolju Sulejman Postojanja,
poljubit emo Mu prsten peatnjak tisuu puta. (D
1671)
Poslanik je kazao: No je duga, pa je svojim snom ne skraujte;
dan je blistav, stoga ga grijesima svojim ne zatamnjujte. No je duga da ti
tajne tvoje otkrije i na potrebe tvoje odgovori bez ljudskog ometanja. Kada
prijatelji i neprijatelji nisu oko tebe da te uznemiravaju, ti moe imati
samou i zadovoljstvo. Bog sputa zastor tako da tvoja djela mogu biti
DISCIPLINA PUTA
:8
PRAKSA
zatiena i sauvana od licemjerja tako da ona mogu biti istinski uinjena
samo u ime Njega. U mrklini noi licemjer se razlikuje od istinskog
vjernika i osramoen je. Stvari su skrivene snagom noi i bivaju raskrivene
jedino snagom dnevnog svjetla. Ali je licemjer raskrinkan snagom noi. (F
60/71-72)
Due ti tvoje, ne prestani raditi! Ne spavaj! Jednu no od
ivota svog oduzmi i bdij; ne sanjaj!
Tisuu noi za svoj eif prospavao si; ta je jedna no za
Prijatelja? Ne spij!
Za Prijatelja Plemenitog koji ne spava nou ne spavaj ni
ti! Povjeri Mu srce i ne snij!
Boj se one noi kada od bolesti, dok je dan, ti se jada i
jei: Gospodaru! Ah, Gospodaru! ne spij!
Te noi kada Smrt doe i kae ti: Dobro doao! tako
ti jetkosti te noi, putnie, ne spij!
Kamenje stopljeno pred stranim sindirima tim: ako
nisi kamen, tad se prisjeti onih sindira i ne spij!
Mada je no ljupki tamnoputi saki, ne uzimaj njen
pehar i strahuj od narednog jutra: ne snij!
Bog je kazao: Nou ne spavaju Moji prijatelji. Ako si
zbunjen i posramljen Njegovim rijeima, ne spij!
Boj se one uasno strane noi od koje ne moe utei;
u ime ljubavi onog Kralja koji eljama udovoljava, ne
snij!
Kada jezgra tvoja usahne, svjeu jezgru On e ti darovati
sav e postati jezgra, sretni li ovjee, ne spij!
Budi tih!, tisuu puta sam kazao ti. Ali uzalud. Donesi
jedno, a zauzvrat tisuu primi ne spij! (D 312)
ta e skrivena sladunjavost usred tog trbuha praznoga!
ovjek je lutnja, ni manje ni vie od toga.
Kada je trbuh lutnje napunjen, tad ona ne moe svirati
tugovanku, bilo visokim il niskim tonovima.
Budu li tvoj mozak i trbuh od posta sagani, njihov
oganj e stalnu tualjku iz prsa tvojih putati.
Kroz taj oganj ti e tisuu zastora u svakom trenu
sagati i tisuom stepenica na Putu i u svojoj enji
e se uspeti.
:8,
Dri svoj trbuh praznim! Jadikuj poput aute i svoju
elju kai Bogu! Dri svoj trbuh gladnim i govori o
tajanstvima poput svirale!
Ako je tvoj trbuh pun, dovee ti, u asu Proivljenja,
Sotonu umjesto tvoga uma, umjesto Kabe idola.
Kada posti, oko tebe se okupljaju dobre odlike, poput
sluga, suanja i svite.
Nastavi svoj post, jer on je od Sulejmanova peata; ne
daj vragu iga, i ne rui svoje kraljevstvo.
Akoli tvoje kraljevstvo i vojska dadnu se od tebe u bijeg,
vojska e se vratiti, stoga podigni stijeg!
Onima koji poste, Golema Trpeza je stigla s neba, jer ju
je Isa, sin Merjemin, prizvao svojim molitvama.
17
Iekujte Trpezu Plemenitosti zbog vaega posta Trpeza
Plemenitosti je bolja od dinstana kupusa! (D 1739)
2. Prisjeanje na Boga
Nemoj nikada biti bez prisjeanja na Boga, jer prisjeanje na Boga
opskrbljuje pticu due snagom, perjem i krilima. Ako se tvoj cilj ostvari u
potpunosti, tad je to Svjetlo nad svjetlima (XXIV, 33). Ali, kroz sjeanje na
Boga, u svakom sluaju, tvoj unutarnji vid e biti prosvijetljen i ti e stei
stupanj odvojenosti od svijeta. Pogledaj, naprimjer, pticu koja eli prhnuti
u nebo: mada ona ne moe dosegnuti nebo, ona se iz asa u as sve dalje
vine od Zemlje u nebesa i sve vie i vie od ostalih ptica. Ili, razmisli o boici
mousa iji otvor je uzan: stavi ruku na njega, ali ne moe mous izvui
vani; pa ipak, tvoja ruka postane namirisana i tvoja osjetila osvjeena. Tako
isto je i sa prisjeanjem na Boga: makar ti ne dosee Njegovu Bit, ipak
prisjeanje na Njega ima brojne uinke na tebe. Ti ozbiljuje goleme koristi
zazivajui Ga. (F 173/183)
Krik strvinara je krik znanca jednog znanca koji te
tiska razorenju bijednom.
On grakti: Karavano! Ovim putem hodi, evo smjero-
kaza, ovaj put vas vodi!
Strvinar svakog po imenu zove Hej ti, hej ti! kako
bi prikljuio putnika onima to su zabasali.
DISCIPLINA PUTA
:8o
PRAKSA
Kroivi naprijed, vukove i lavove ugleda on, ivot mu
opustoen, udaljen od puta, a dan odmako.
Reci nam, onda, ta je taj krik strvinara? elim bo-
gatstva, poloaja i potovanja.
Sprijei li te krike da se u tebi pojave, tad moe uveden
biti u tajne.
Zazivaj Boga i saei krik strvinar! Zatvori svoje
narcisoidno oko u pravcu leinara! (M II 748-734)
Ispij napitak sjeanja na Njega i od misli se isprazni!
Ako se u cijelu tu borbu uputao nisi, ovjee koji
ugaa Bogu, kako bi to mogao propustiti?
Obnaeni ovjek je u vodu skoio kako bi aoke strlje-
nova izbjegao.
Strljenovi oko njega kruie; kada on glavu svoju
izmoli, oni ga ne putahu vie.
Sjeanje na Boga je voda, a strljenovi su upravo sjeanje
ove ene i onog ovjeka.
Zadri svoj dah i strpljiv budi u vodi sjeanja, tako se
moe osloboditi starih misli i unutarnjih aptanja.!
Stei e kasnije potpunu prirodu te iste vode od glave
do pete. (M IV 433-439)
U spoljnjemu svijetu vjetar tjera drvo na povijanje,
prisjeanje tjera lie sranog stabla na ukanje. (D
9778)
Prisjeanje ini ljude eljnim putovanja; ono ih u
putnike pretvara. (D 33369)
ta je slae od sjeanja na Prijatelja? Hej, ne sjedi tako
besposlen! Zazivaj Boga! (D 23208)
Spominje li Njegovo ime u dubini zdenca bez kraja, On
e ti nainiti dubine zdenca samim vrhuncem Raja. (D
8363)
Odvojenost od njega je zdenac, prisjeanje je Njegovo
ue: na dnu zdenca Jusuf hvata se za ue. (D 19323)
Njegovo ime je Dua nad duama, Njegovo zazivanje
rubin iz majdana. Njegova ljubav je u dui, u Njemu su
na utok i naa nadanja.
:8,
Kad spomenem Njegovo ime, dolazi ono blaenstveno;
tad bez dvojnosti i oklijevanja, Ime postaje Imenovano.
(D 30700-01)
Gdje je ono spoznavajue, putujui Pjesnik Ljubavi
Onaj koji samo u ime Ljubavi pjeva, koji niiju molbu
ne primi?
Umro sam nadajui se Njemu, ali Ga vidio nisam; u
svojoj enji najzad i u mezar uao sam.
Prijatelju dragi, akoli si Ga vidio, kolika je to srea za
tebe! O prijatelju, kakva je to srea zacijelo.
Ali, akoli je On skriven poput Hidra,
18
usamljen na
obalama mora,
tad, vjetre, prenesi Mu selame nae! Jer zbog Njega je
nujno moje srce!
Ja znam da plamtei selami vode zaljubljene njihovom
Voljenom.
Ljubav tvori mlinski kamen nebeske okomice, ne voda;
Ljubav ini da Mjesec krene naprijed, ne noga.
Mlinski kamen dua u zikru pokree se kroz vodu oiju.
Prisjeanje na Boga je okov koji za Voljenog vee budi
tih, jer ludilo je poelo da stee! (D 127)
Jedna od manje poznatih dimenzija sujske prakse je usredotoenje
( kr) koje prethodi ili prati prisjeanje na Boga/zazivanje. Neki sujski
tekstovi nude relativno izriit uvod u vezi sa upranjavanjem usredotoenja,
premda su neki drugi pojmovi uobiajenije upotrebljavani, kao to je pojam
muhsabah (preispitivanje unutar duhovnih stanja) ili murqabah
(oprezno motrenje). Rumi usput ukazuje na usredotoenje kao na duhovnu
disciplinu iskljuivo pod openitijim pojmom kra i u suodnosu sa njegovim
pratiocem dhikrom. On takoer relativno potanko raspravlja o preobraenju
usredotoenja u njegov Predmet i o preobraenju zazivanja u ono Zazivano.
Ali to vie pripada ozraju duhovne psihologije i bie raspravljano kasnije,
poevi sa odjeljkom III, D. U tom kontekstu, poradi razloga koji e iskrsnuti,
rije kr se moe radije prevoditi kao razmiljanje.
Glede usredotoenja kao duhovne discipline, sljedee dvije aluzije na
to zasluuju da budu navedene. Prva je jedan stih iz Mesnevije koji sukusira
ukupnost ove sujske discipline; druga je kratki gazel iz Dwna koji
kritizira one uenike kojima manjka onaj neophodni ar u njihovoj praksi.
DISCIPLINA PUTA
:88
PRAKSA
Suje svoja srca zazivanjem i usredotoenjem poliraju,
tako da im ogledala srca (iz svijeta Nevidljivoga) iste
paslike primaju. (M I 3134)
Brate! Da bi voljeni bio, ti mora trpjeti bol! Gdje je tvoj
bol? Iskrenost i strpljenje trae ovjeka. Gdje je on?
Koliko dugo e tvoje zazivanje biti zamrznuto i tvoje
usredotoenje nemono? Gdje su jecaji srca i ono lice
uto?
Ja ne traim eliksir ili zlato. Gdje je onaj prijemivi
komadi bakra? Kako uope onog uenika-mlitavca
moe dosei ljubav arka? ta ako je on samo leda
santa? (D 2206)
3. ovjekovo pregnue i Boija milost
Da bi se prihvatio discipline Puta, ovjek se mora napregnuti do krajnje
granice svojih mogunosti. Ali ga to ne smije odvesti dotle da precijeni znaaj
svog vlastitog jastva, poto je ono, u krajnjoj analizi, to odakle on mora utei.
Stoga, dok Rumi neprestance potie duhovnog putnika da se trudi na Putu,
on ga esto podsjea na to kako cijelo njegovo pregnue i sve to on posjeduje
izvodi se iz Boijeg obilja i milosti (inyat). ovjekovo duhovno nastojanje
(himmat) mora teiti ka onom najviem, ali on ne smije nikada zaboraviti da
ga je Bog obdario tim nastojanjem. Konano, Boija milost i naklonost je sve
to o emu jeste rije. Jer, prema Poslanikovim rijeima: Samo jedna jedina
Boija naklonost je jednaka svim djelima dina i ljudi.
Samo jedan traak sjene Milostivog je bolji od tisuu
pregnua sluge poslunog,
Jer ejtan e pomjeriti podlonosti opeke. Makar bilo
i dvije stotine njih, on e prokriti put za sebe. (M VI
3869-70)
Nepostojanje je Okean, a svijet je pjena; Sulejman je
Okean, a mravi su stvorenja.
19
Pjenu stvara more vrijue, Iran i Turan su samo njene
dvije mrvice.
20
ta je pregnue u tom vrenju, reci mi? Zato se svojim
strpljenjem hvastaju ovi ljudi strpljivi?
:8
Ono runo More je lijepim nainilo, ono gorko u slatko
je valovlje pretvorilo. (D 20010-13)
Milost je jedna stvar, a pregnue druga. Vjerovjesnici nisu zasluili
duhovno stanje vjerovjesnitva kroz pregnue; oni su blaenstvo kroz milost
otkrili. Bilo kako bilo, Boija Navika trai da, ko god poluuje vjerovjesnitvo,
proivi svoj ivot u istrajnosti i krjeposti. Tako stvar stoji poradi obinih
ljudi, u nastojanju da oni mogu imati povjerenja u vjerovjesnike i njihove
rijei. Jer obini ljudi nisu kadri vidjeti ono unutarnje oni vide samo ono
spoljanje. Ali, kada oni slijede ono spoljanje, oni otkrivaju pristup onom
unutarnjem kroz posrednost i blagoslov onog spoljanjeg. (F 176/183-184)
Korijen je, zacijelo, Boija naklonost; ali, potrudi se,
prijatelju! Ne oekuj tek tako naklonost tu!
Napustiti pregnue znai prijezir pokazati; kako bi
prijezir mogao dostojan duhovnog ratnika biti?
Ne razmiljaj o prihvaanju niti o odbijanju, mladiu!
Ve dri Njegove zapovijedi i zabrane stalno na umu.
Zatim e ptica naklonosti iz svoga gnijezda iznenada
sletjeti kada ugleda jutro, tad e moi svjetiljku
utrnuti. (M VI 1477-80)
ovjek zamilja da e kadar biti svoje pokudne odlike ukloniti
trudom i svetim ratom. Nakon iskrenog truda i jaanja svoje snage i orua,
on zapada u oaj. Potom mu Bog veli: Mislio si da moe izvriti ovu
zadau svojom vlastitom snagom, djelovanjem i pregnuem. To je navada
koju sam Ja uspostavio: troi sve to posjeduje na Na nain. Potom e ti
doi Nae izobilje. Na tom beskrajnom putu Mi zapovijedamo da putuje
svojim slabim rukama i nogama. Zacijelo, za stotinu tisua godina ti nee
prispjeti na prvu postaju na Putu. Bilo kako bilo, dok putuje tim putem,
sve dok tvoje noge ne sustanu i dok ne klone, kad vie ne bude imao snage
da krene naprijed, tad e te milost Boija uzeti u svoje ruke. (F 78-79/91)
Spavao sam, pa si me Ti probudio, kako bih znak luka
obrve Tvoje vidjeti mogao.
U protivnom, da se za naklonost snagom Duha Tvog
nije borilo, ta bi stvorenje od praha sa Tvojom Ljubavi
imalo? (D 23386-87)
Naa enja se iz Tvoga zahtjeva izvija gdje god da
ovjek slijedi Put, on Boiju naklonost otkriva.
DISCIPLINA PUTA
:o
PRAKSA
Kovitla li se praina bez vjetra? Plovi li laa bez mora?
(M V 4216-17)
Svak vidi Nevidljivo bistrini srca svog srazmjerno, a to
ovisi o tome koliko je taj srce poliro.
Ko god ga je vema glancao, sve vie Nevidljivo je vidio
sve vie oblika Nevidljivog bivalo mu je oito.
Kae li: istota je Boije obilje, pa, taj uspjeh u
glancanju srca iz Njegova darovanja takoer je.
ovjek se trudi i moli dokle njegova duhovna tenja
dopire: a ovjeku pripada samo ono to sam zarauje
(LIII 39)
Samo Bog tenju dariva nijedan bijedni prosjak ne
nastoji kraljem da biva. (M IV 2909-13)
Kroja Vremena nikada koulju za ovjeka ne ije a da
je na komadie ne izdere.
Vidi tisuu bedaka na svijetu tom, koji plaaju Iblisu
skute prepune zlata za bol.
Kao slatkie oko tvoje vidi te viebojne cvjetove jede
ih, a oni ti daruju poutjele obraze.
O ti to si grlio truplo, velei: Dragi moj! Na kraju to
grljenje trupala sledit e ti duu i tijelo.
Navikni se na Boga, jer kad tvoj as doe sudnji, ti e
protiv volje odvojen biti od slikarija tih avoljih.
Ne istei noge svoje na tom slatkom zemnom ilimu, jer
on je posuena postelja; boj se asa kada e doi da ga
smotaju!
Ne bacaj nesmotreno tu kocku u ovaj pehar Vremena!
uvaj se svoga protivnika, jer on je majstor kockanja.
Ne motri prainu tog tijela, upravi pogled prema
uzdignutom jahau duevnog ata! Iskoristi svoju viziju
da pronae konjskog jahaa usred blata!
Lica nalik ruama moraju doi iz ulistana; ako rui-
njaka nema, odakle cvijee tada?
Kada ugleda jabuku podbradak znaj da tu mora
biti i stablo. Ta jabuka slui za primjer a ne da se
pojede naglo.
::
Dri svoju tenju visoko, jer preniska ona akoli ti je,
Kraljev komornik e ti vrijeme tratiti tricama Gubi
se!
Tiina! Nikakvih vie rijei! Govori bez glasa, poput
razumnog svojstva meleka na krovu od lazurnog
kamena. (D 869)
4. Mukarci i ene
Nalik ostalim tradicionalnim metazikim i kozmolokim uenjima,
suzam dijeli zbilje egzistencije na aktivne i pasivne, muke i enske, na yang
i yin.
21
Tako je Stvoritelj muke naravi i aktivan u odnosu prema stvaranju
koje je enske naravi i prijemive prirode. Unutar stvorenog poretka stvari
Univerzalni Um ili Vrhovno Pero (Al-qalam al-al) je aktivan, upisujui
predmete svoga znanja u Univerzalnu Duu ili Plou pomno uvanu (Al-
lawh al-mahfz), uvodei na taj nain pojedinana stvorenja u postojanje.
Isto tako, nebesa i duhovni svijet su aktivni u odnosu prema Zemlji, prema
materijalnom svijetu.
U motrenju uma nebo je mukarac a ena Zemlja je:
ta god jedno spusti dolje, ono drugo ga njeguje. (M III
4404)
Univerzalni Um i Univerzalna Dua su u ljudskom mikrokozmosu
odraeni u umu i jastvu. Meutim, zbog ovjekova jedinstvenog poloaja
meu stvorenjima, prirodni poredak stvari je, katkada, poremeen ili
ak ispreturan. Drugim rijeima, um treba biti aktivan u odnosu prema
pasivnom jastvu. Um treba luiti razliku izmeu istinitog i lanog poput
maa i, potom, treba donositi odluke na temelju tog luenja razlike; a jastvo
treba oivjeti i kontrolirati tijelo, drei ga u sukladnosti sa uputama uma.
Takvo je stvarno stanje sa vjerovjesnicima i evlijama, koji su se iznova
vratili ljudskoj normi ili izvornoj prirodi (trat). Ali je kod veine ljudi
jastvo poprimilo jednu aktivnu ulogu kao rezultat Ademovog pada; tako
ono vlada ili, u najmanju ruku, bojadie umsko luenje razlike. Osjeajnost
preovlauje i zastire ovjeka od umskog svjetla. Ako se ovjek iznova vrati
svom prvotnom savrenstvu, njegov um e iznova zaigrati muku ulogu, a
njegovo jastvo e ivjeti u sukladnosti s njim kao njegova enska druica.
DISCIPLINA PUTA
::
PRAKSA
Kad bi dvojnost nae srce i duu za tren napustila, na
um bi bio Adem, a nae jastvo Hava. (D 23842)
Poto ova dva spola odraavaju ona dva univerzalna principa
aktivnosti i pasivnosti, mukarci posjeduju odreenu srodnost sa umom,
dok su ene izravnije obojene jastvom. Pa ipak, to ne znai da je ijedan dati
ovjek obdareniji umom negoli bilo koja data ena, jer ovdje je prvenstveno
u pitanju forma, a ne znaenje.
Rumijevi stihovi esto slijede simbolizam ovog kozmolokog obrasca,
tako da su mukarci simboli evlija, a ene simboli nevjernika. Drugim
rijeima, on (ili ona), ukoliko kod njih preovlauje um, su mukarac, dok
su on (ili ona) ena, ukoliko kod njih preovlauje jastvo. Stoga mukarci
gledaju u znaenja, dok su ene zatoene u formama.
Najuobiajenija primjena ovog simbolizma je u ozraju prakse i
duhovne borbe. Prema tome, mukarci su duhovni borci, dok su ene
mutni ovosvjetski ljudi. Uzviena tenja na duhovnom putu je ozraje
mukaraca, dok ene sjede kod kue i bave se svjetovnim stvarima.
Duhovna borba je carstvo viteza poput Rustama i Alija, dok ene vie vole
vidljivu sigurnost sela i govore o ovom i onom.
Premda je enska priroda iz ovog motrita negativna zbog svoje
srodnosti sa jastvom i ovosvjetskim, sa drugog motrita ona je pozitivna,
jer odraava i oituje Boiju Ljepotu, Plemenitost i Milost. Ukazat u na
ovaj drugi simbolizam na kraju ovog odjeljka, a potom u kasnije potanje
ukazati na to (dio III, G).
Kada se ena upusti u boj, ona nee razbiti neprijateljske
redove, nego e oajno biti njeno stanje.
Premda ona nosi ma poput lava, njena ruka e biti
drhtava.
Teko onom iji je enski um i ije runo jastvo je muko
i na gotovs!
Neupitno je da e njegov um biti poraen; on e biti
samo gubitkom obdaren.
Sretan je onaj iji um je muko, a ije jastvo je ensko i
bespomono!
Njegov djelomini um je ono prevlaujue muko;
pamet je porekla ono jastvo ensko...
:,
ivotinjske odlike prevlauju u eni, jer bojama i
miomirisu ona tei.
Kada je magarac osjetio boju i miris trave, svi dokazi su
utekli iz njegove glave. (M V 2439-64)
Ovaj mukarac i ena, koji um i jastvo su, za oito-
vanje dobra i zla nuni su.
No i dan u tom stanitu od praha, u ratu i prepirci to
dvoje nuna su bia.
ena uvijek eli gospodarenja ugoaj ugled, hljeb,
hranu i poloaj.
Jastvo katkada, poput ene, oituje poniznost, a katkad
trai vostvo da iscijeli svoju zlovoljnost.
Um ne zna nita o tim mislima, zacijelo; njegov duh
nita ne sadri, samo ezne za Bogom. (M I 2618-22)
Znaj, zacijelo, tvoje jastvo je ena ono je gore od ene,
jer ena je dio zla, tvoje jastvo je njegova cjelina. (M II
2272)
Svih mukaraca mi due! Ko god nije voljeni Boiji, ena
je po znaenju onda koja vrsta ena su ene, pazi! (D
9384)
ena je ona kojoj su boja i miris put i svrha; ona je zbilja
jastva koja zapovijeda zlu da se utjelovi u ziko zdanje
roda ljudskoga. (D 19431)
Premo mukaraca nad enama o tovatelju sadanjeg!
jest to to mukarci bolje vide svrhe onog svagdanjeg.
(M IV 1620)
Mukarac enskonja nije prikladan da se bori protiv
jastva; tamjan i mous nisu prikladni stranjici ma-
garca.
Poto ene nikada ne idu da svetu borbu vojuju, kako bi
se mogle potruditi da Veliku Svetu Borbu dobiju?
Osim onih rijetkih, kada se Rustam u ono tijelo ene
skrio, kao to je i sluaj hazreti Merjeme bio.
ene su na isti nain u tijelima onih mukaraca skrivene,
koji su zbog plaljiva srca postali enskonje.
DISCIPLINA PUTA
:
PRAKSA
Na buduem svijetu ensku prirodu e svak poprimiti,
ko u mukoj prirodi nije uspio dozreti. (M VI 1882-86)
...Kralj je udao za generala djevojku; on je satrao svoj
bijes i lakomost u prainu.
Mada je bio slab u muevnosti magareih godina, zado-
bio je muevnost vjerovjesnik.
Napustiti srdbu, senzualnost i pohlepu, posvema
predstavlja muevnost i odliku vjerovjesniku.
Smatraj da on nema nita od muevnosti magaraca u
venama svojim. Bog e ga i dalje zvati kraljem uzvie-
nim.
Za mene je bolje da sam mrtav i od Boga voljen, negoli
da ivim, a daleko od Njeg i odbaen.
Znaj da je to jezgra muevnosti, a kora je ono drugo. Ono
prvo vodi u Dennet, a drugo u Pakao. (M V 4024-29)
Muevnost je ta muevnost, ne penis i brada: inae e
kraljem mukaraca biti magarea alatka. (M V 3711)
Akoli nisi razbojnik na putu religije, tad ne tuj boje i
miomirise poput ene. (M V 4082)
Na tom putu su mnogi razbojnici, a ovi pratioci su ene
ali nije dostojna Puta ona koja je draesno obojadisala
stopalo svoje.
Borbeni dobo je odjeknuo, oruje Ljubavi je pristiglo.
Gdje je srani Rustam da moe izvriti to djelo? (D
8826-27)
Ako si mukarac, postojano prema Njegovu stranome
licu okreni svoje srce, jer kibla mukaraca je Njegovo
lice. (D 4311)
Da bi stekao odliku mukaraca pogledaj u lice Ljubavi
ne sjedi na studenome, jer i njihov dah e te slediti. (D
30413)
Pridrui nam se kao mukarac, jer ti si udi lava zato
dopusti da ti srce kao ena lepra? (D 29032)
Ko je Rustam u ovom svijetu u usporedbi sa borbenim
redovima Boijih zaljubljenika? Oni svaki dan jau
svoje pastuhe u moru krvavom od uitka.
:,
Dvjesta trupova buka se u moru pokolja na svakoj
strani, bezglavi, ali zaljubljeni, nalik eeru, igraju i
smiju se u svom udivljenju i slavi,
jer zacijelo Njemu se vraamo mi. (II 136) (D 18700-01)
Divno bojite, divni mukarci, svaki uiva u vlastitoj
smrti! Naini svoju glavu polo loptom, potom na ledinu
izjai! (D 19402)
Ko je to ensko jastvo koje moramo sabljom sasjei?
Moraemo Rustama presjei i od njega due primiti! (D
16711)
Od Boga smo nauili zanat muevnosti! Mi smo prvaci
ljubavi i drugovi Muhammedovi! (D 17499)
Ona ajkula za koju je okean samo jedan gutljaj, to smo
mi! Od namoena hljeba, lee i stola mi nismo mukarci.
(D 17089)
Poskoimo, hajdemo igrati svi, rukama pljeskati! Jer smo
od ena kroz nau muevnost izbavljeni! (D 33333)
Za orasima i suhim groicama dijete plae, ovjek od
uma kao triarije gleda stvari takve.
Tijelo je orah i groice u viziji srca ali, kada e dijete
stei mudrost mukarca?
Ko god je zakriven koprenom, dijete je zacijelo a
mukarac je od sumnje utekao.
Ako si ti mukarac zbog muda i brade pa, bilo koji
jarac ima obilje dlake i brade. (M V 3342-43)
Mukarci se prolaznosti ovoga svijeta raduju, a djeca se
vesele njegovu trajanju.
Jer slijepa ptica nikada nije slatku vodu kuala, ona to
slano jezerce gleda kao potok iz Raja. (M IV 2393-94)
U ovom svijetu zemnom dokle emo puniti svoje halje
prljavtinom, kamenjem i otpacima, poput djece?
Ostavimo prah i poletimo u nebo, od djetinjastosti na
pir mukaraca utecimo! (D 14306-07)
Jednog dana enskasti mukarac povika: O, prljavog li
pastira! Hoe li me taj jarac ubosti, pitam se? Piljio je u
mene iz sredine stada.
DISCIPLINA PUTA
:o
PRAKSA
Pastir ree: Uboe enskasta mukarca, ak e ga
zgaziti svojim papcima. Ali, zato bi mukarac trebao
brinuti zbog njega? Na to e ovaj: Divna besjeda!
Gdje ti je um, kako bi mogao razborit postati? Gdje su ti
noge, kako bi mogao hoditi,
kako bi mogao napustiti suhu mrtvaju i stii do okeana,
i biti siguran od zemljinog drhtanja?
Postae kralj nad kraljevima i stii do vjenog kralje-
vstva; dosegnue ponad sfera, daleko od ovog smetljita.
(D 24218-21)
O ti koji se zove mukarcem! Koja vrsta je to muev-
nosti kad doputa Iblisu da te kao razvratnik grbi? (D
7328)
Ba kao to su forme mukaraca relativno izravni odrazi strogosti i
aktivnosti Univerzalnog Uma, isto tako forme ena oituju blagost i istinsku
prijemivost i ljepotu due u miru s Bogom; u njima se jasno raskriva Boija
Ljepota. Mesnevija, a posebno Dwn su krcati stihovima koji proslavljaju
enu kao sliku boanski Voljenog. U ovom kontekstu samo jedan odlomak
moe biti dovoljan kao aluzija na to uenje.
Ona ije lijepo lice uini da je ovjek njen rob kako bi
to moglo biti, zacijelo kako, kad ona zapone djelovati
kao njegov rob!
Ona ija uznositost ini da drhti tvoje srce ta e ti se
dogoditi, zacijelo ta, kad doe da preda te plae!
Ona iji prezir krvlju tvoje srce i duu puni kako li e
izgledati kad ti doe u nevolji!
Ona koja nas u zamku hvata svojom tiranijom i
okrutnosti ta e biti na odgovor kad pred nas doe
molei?
Ljudima se ini da je lijepo samo ono za im ude: ene...
(III 14) Bog je stvorio njenu ljepotu, pa kako ovjek od
nje utei moe?
Jer On je stvorio Havu da se Adem uz nju smiri (VII 189),
pa kako se Adem moe od nje da odvoji?
ak da je mukarac i vei od Hamze, i da je Rustam, on
je jo zapovijedi svoje starice suanj.
:,
Poslanik, ijem govoru je cijeli svijet potinjen, obiavao
je govoriti: O, Aia, hajde sa mnom zboriti!
Voda savladava vatru, jer se vatra nje plai; ali, kada je
vatra zaklonjena, natjera vodu da vri.
Kad lonac doe meu njih, o kralju, vatra obezvreuje
vodu i pretvara je u paru.
Akoli ti, poput vode, izvana vlada nad enom, iznutra
ona svladava tebe i ti ezne za njom.
Ljudska vrsta takve odlike ima, ali ivotinje nemaju
ljubav zbog svog prizemnog stanja.
Poslanik ree da ene potpuno vladaju nad mukarcima
od uma i onima to Srce posjeduju.
Ali mukarci neznalice vladaju nad enama, jer su
sputani svirepou ivotinja.
Oni nemaju ljubaznosti, njenosti ili ljubavi, jer njihovim
udima vlada nagon ivotinjski.
Ljubav i ljubaznost su svojstva ljudska, srdba i ulnost
su odlike ivotinja.
Ona je Boiji sjaj, ona nije tvoja voljena. Ona je
Stvaralac ti ne bi mogao kazati da ona nije stvorena.
(M I 2421-37)
DISCIPLINA PUTA
Dio III
DOSEZANJE BOGA
A.
SLABLJENJE JASTVA
1. Osobnost i sebinost
Ve smo vidjeli mnotvo aluzija na prvotnu svrhu isposnike discipline i
duhovne borbe: ukidanje ili preobraenje jastva, koje zakriva ovjeka od
opaanja i ozbiljenja njegove istinske osobnosti. Rumi ukazuje na jastvo
i drugim brojnim pojmovima, ukljuujui i (samo-) opstojnost (hast,
vujd), jastvo (khwud, khwsh), osobnost (khwud, khwsh), ego
(man, an iyyat), i ja-mi ego (m-u-man). Njegove rasprave o nunosti
samoponitenja provijavaju kroz svu njegovu poeziju i prozu.
Ne misli da je zaudno ako dua zakriva Voljeno:
upregni se u isposniku disciplinu i ostavi po strani
jastvo nemirno! (D 2639)
Brzo jastvo iz sredine makni, kako bi mogao svoje Jastvo
u zagrljaj epati! (D 12280)
Kreni na put od jastva do Jastva, prijane, jer takvim
putovanjem zemlja rudnikom zlatnim postaje! (D 12117)
Oisti se od egoistinih odlika, kako bi ti se mogla
ukazati tvoja ista sutina! (M I 3460)
Ja i Mi su ustava slame i blata makni ustavu, i, gle,
ti si badanj od vina! (D 33271)
Samoopstojnost donosi uasnu pijanost; ona razbor iz
glave izgoni i iz srca uklanja ednost.
:o:
DOSEZANJE BOGA
Leanje u zasjedi, zanoenje samoopstojnou, stotinama
tisua ranijih pokoljenja je postavilo zasjedu.
Kroz to je sluga, poput Azazela, Iblis postao, govorei:
Zato bi Adem nada mnom gospodar bio? (M V 1920-
22)
Svak u ovome svijetu bjei na stranu pijanstva od
slobodne volje svoje i od svojega ia.
Nastojei biti za trenutak slobodnim od svijesti, sramotu
od vina i muzike na sebe nastoje navui.
Svi znaju da ovo postojanje je stupica, da snaga misli i
pamenja su mjesto stradanja.
Od osobnosti u sebinost, pravoputni ovjee, oni bjee;
u sebinost, u pijanstvo i zauzetost oni tee! (M VI, 224-
227)
Sebinost (b-khud, b-khwish) je, zacijelo, svrha puta, jer ona nije
nita drugo doli Osobnost.
Postao sam beutan, zapao u ono sebino u apsolutnoj
sebinosti kako mi je sa Jastvom radosno! (D 17689)
Prispjet u sebi u trenu kad u zaborav padnem i
postanem nesvjestan: potpun sam samo onda kada sam
od pet ula i etiri poela odsutan. (D 17741)
Okajali smo svoje vlastito jastvo neemo napustiti ovo
selo. (D 24891)
Bog doziva: Izaite iz svog tjeskobnog stanita; na
posljednji susret e biti u velianstvenoj blizini Doma
Svetoga.
Prijevod Njegovih rijei je ovaj: Brzo se izvucite iz
svojega ega, ili e, pak, svaki tren biti okov, svaka dva
koraka zamka i stupica.
Da se izvuemo iz svojih ega? Ali, gdje da odjezdimo?
U sebinost! Sebinost je smisao, duhovna znaenja!
Samosvijest su imena, duhovna imena! (D 16600-02)
Kada prispijemo u samo sredite, On se povlai ustranu;
kada segnemo postrance samih sebe, On se opet vraa u
srijedu. (D 6109)
:o,
Sve oi i ui su zatvorene, osim oiju i uiju onih koji su
se izvukli iz sebe. (M III 837)
O vi koji ljubite, iz atributa osobnosti se izbavite!
Zaboravite sebe u viziji ive boanske Ljepote. (D 7830)
Nisi vidio nita doli sebe, okree se i vrti u sebi. Stare,
zato si tako skvren? Postani beutan i izbavljen budi!
(D 27433)
O Ti iji blijesak je rudnik svakog eliksira! O Ti ije
Jastvo svakoga jastva je lampa! (D 36328)
Svako ko privlai dobro ili zlo, sebi ga privlai samo Ti
privlai nas do Nas, o rijetko Voljeni! (D 33823)
2. Postojanje i nepostojanje
Da bi pronaao svoje istinsko Jastvo, ovjek mora segnuti ponad svog
iluzornog ega. To putovanje Rumi opisuje tako to koristi nekoliko skupina
pojmova, od kojih svaki zavrjeuje nau pozornost. Moda je najira i
najtemeljnija skupina pojmova postojanja i nepostojanja na koje sam ve
ukazao u jednom drugom kontekstu.
Zato to su pojave varljive, ovjek opaa svijet kao postojanje,
a sebe samog poima kao egzistenta meu mirijadama drugih egzistenata.
Meutim, samo Bog, zacijelo, postoji. Kada On smjesti nae postojanje
tik do Svog Postojanja, mi izgledamo tako kao da smo potpuno izvedeni
iz Njega, to e rei da mi ne posjedujemo bilo kakvo postojanje. Mi smo
primili traak svjetlosti Njegova Bia, i taj traak e se uskoro vratiti natrag
svome Izvoru. Prema tome, ono to se izvana javlja kao postojee, zapravo
je nepostojee, a ono to se javlja kao nepostojee, zacijelo jest Postojanje.
Izvanjski paradoksalan zakljuak je taj da, ukoliko ovjek eli postojanje,
on ga mora traiti u svom vlastitom nepostojanju.
Motri svijet prividno nepostojei, ali opstojei u biti;
a ovaj drugi svijet, prividno postojei, ali bez stalnosti!
(M I 793)
Bog je uinio da se nepostojanje kao postojanje i podno-
ljiva zbilja pojavljuje; uinio je da se Postojanje u ruhu
nepostojanja osmjehuje.
SLABLJENJE JASTVA
:o
DOSEZANJE BOGA
Skrio je More, a pjenu vidljivom uinio, skrio je Vjetar, a
prah ti jasno pokazao. (M V 1026-27)
Poto se postojanje u nepostojanju uatorava, dok u
postojanju nies prebiva, vatra je u duu prosegnula i
njeno postojanje ona je progutala. (D 807)
Cijeli svijet je pogrena staza vodila, jer ljudi se plae
nepostojanja, dok im je ono njihova krajnja sudbina.
Gdje bismo trebali znanje traiti? U odstupanju od
znanja. Gdje bismo mir trebali traiti? U odstupanju
od mira.
Gdje trebamo traiti postojanje? Tamo gdje je od njega
odustajanje. Gdje trebamo traiti jabuku? U odustajanju
od naih ruku.
Samo Ti, Pomagau najbolji, moe oko preobraziti,
koje vidi nepostojee stvari, u oko koje moe Postojanje
vidjeti!
Oko koje je iz nepostojanja izronilo vidi Sutinu postoja-
nja kao nebivstvovano. (M VI 822-826)
Islamska dogma dri da je Bog stvorio svijet iz nita. Suje tvrde
kako to ne moe znaiti da su stvari prije stvaranja svijeta bile nepostojee
u svakom pogledu. Jer Bog posjeduje znanje o svim stvarima odvijeka, tako
da su stvari prije svoga stvaranja postojale unutar Boijeg znanja, mada
ne i u svijetu.
Nepostojanje je strogo pjenuanje u iekivanju da bude obdareno
postojanjem. Nepostojee stvari su nalik etverici ljudi koji sjede u redu
ispred kralja. Svaki od njih ezne i oekuje da e mu kralj doznaiti neko
mjesto kod sebe, a svaki je postien pred ostalima, jer njegovo oekivanje
protuslovi njihovom. (F 206/213)
Vidjeli smo da, ako uzmemo da postojanje oznaava svijet, tad
je nepostojanje stanje stvari s Bogom. Ali, ako zapazimo da je svijet
istinsko nepostojanje, tad su stvari s Bogom ono postojee. Sa ovog stajalita
motreno, sami Bog nije ni nepostojanje niti postojanje, nego je iznad toga,
ba kao to je On iznad svih drugih dualnosti i suprotnosti. Meutim, Rumi
jo moe ukazivati na Njega kao na Postojanje, ali ja u tom kontekstu vie
volim prevoditi pojam svijeta kao Bitak, kako bih stavio do znanja da taj
pojam oznaava stanje ponad dualnosti nepostojanja i postojanja.
:o,
Postojanje je radost i pijanstvo s Tobom, a uho neposto-
janja u Tvojoj je vlasti oboje su paraziti na Tvome
Bitku, oboje su prepustili svoje htijenje Tvojoj prevlasti.
(D 10734)
Boija Prisutnost puna je milosti i njenosti, i postojanje
i nepostojanje s Njim su u ljubavi. (M I 2443)
Kraljevo Prijestolje je izvan postojanja i nepostojanja.
Ono poiva stotinu tisua godina ponad svjedoenja i
osporavanja. (D 3049)
Nepostojanje je radionica Boija, u kojoj On tvori stvari i postojanjem
ih dariva. eznemo li za postojanjem, apsurdno je da za njim tragamo ovdje
meu ve postojeim stvarima. Moramo to traiti tamo kod Njega. Da bi
predstavio ta pitanja, Rumi pokazuje da ko god za bilo im traga, on traga
za nepostojeom stvari, to jest nepostojee je u suodnosu s njim.
eli li biti siguran od tete, sklopi oi svoje pred onim
to ih prvo privue i svrhu promotri.
Zapazi da sve nepostojee su stvari, zapravo, ono
opstojee! Uoi da sve opstojee kukavno je!
U svakom sluaju da zapazi, hou, kako svako ko um
posjeduje za nepostojeim traga i danju i nou.
Prosei, oni tragaju za dobrotom koja to nije; u dua-
nima oni prou trae koja to nije.
Na poljima oni urod trae koji to nije; u gajevima oni
palmu trae koja to nije.
U kolama oni znanje trae koje to nije; u manastirima
oni strpljenje trae koje to nije.
Opstojee stvari su za sobom ostavili, za nepostojeim
stvarima oni su tragai i robovi,
jer rudnik i riznica Boija nisu drugo doli nepostojanje,
koje ulazi u oitovanje. (M VI 1360-67)
Apsolutno Bie djeluje u nepostojanju a nepostojanje
ta predstavlja drugo ako ne Tvorca postojanja radnju?
Da li iko pie na papiru ispisanom? Sadi li iko mladarak
na mjestu ve zasaenom?
Ne, ve trai papir prazan od pisanja, a sjemenku
zasauje tamo gdje ne bjee saenja.
SLABLJENJE JASTVA
:oo
DOSEZANJE BOGA
Budi, brate, mjestom nesijanim, budi bijelim papirom
perom nediranim! (M V 1960-63)
Od postojanja se nepostojanju vrati! Za Gospodom
traga, a Njemu pripada ti!
Od nepostojanja ne bjei, jer mjesto je prihoda!
Postojanje je, manje-vie, mjesto rashoda.
Radionica Boija nepostojanje je, sve to je izvan nje,
potpuno bezvrijedno je. (M II 688-690)
Tvorac je skriven u radionici ondje ulazi, i licem u lice
s Njim se ondje susretni!
Rad je nad Tvorcem izatkao veo, bez tog rada niko Ga
nije vidio.
Radionica je Tvorevo stanite oni na polju za Njim
ne haju.
Stoga ui u radionicu tu, to jest u nepostojanje, tako da
vidjeti moe i Tvorca i tvorenje! (M II 739-762)
Srea potpuno u nepostojanju poiva, ali luak za njom
u postojanju traga. (D 29146)
Nema odmorita doli Nepostojanja Pustoi, jer postoja-
nje nema nikakve vjernosti. (D 29440)
Plai se postojanja u kojem sada si ti! Tvoja uobrazilja je
nies, a i ti sam potpuno nita si.
Jedno nita s drugim je u ljubavi, vjena nies zamku je
postavila niesi.
Ove paslike kada ieznu, tvoja uobrazilja e prispjeti
punom razboru. (M VI 1447-49)
Ovaj svijet je, nesumnjivo, postojanja krma alosti.
Nae poivalite je nepostojanje, stoga idi! (D 34832)
ak da posjeduje dvije stotine ivota, nepostojanjem
u Njegovu Biu postani zacijelo je prikladno biti
nepostojanjem Bia tog radi! (D 7919)
Ljudi Puta su za lijekom tragali, ali za cijeli svoj ivot
nisu ga pronali.
U vatri Ljubavi oni su se ko eljezo, bakar i granit
stisnuli.
:o,
Poput Ljudi oni su se potpuno u Okean utopili. (D
24929-31)
ta ja znam da li opstojim, ne opstojim li? Ali, ono to
odve dobro znam: kada jesam, ja nisam; kada nisam,
ja jesam, Voljeni! (D 13017)
Putujui pjesnie, u nepostojanje povedi nas! Jer
postojanje je drumski razbojnik, poto zastrauje, a sve
to strai ne predstavlja blaeni as.
Ah, postojanje postavi zamku egzistentima! Jer dua
eli da nikad ne ue u postojanje, i da nikad ne bude
roena iz nepostojanja...
Nepostojanje je okean, mi ribe, a postojanje je mrea
ribarska kako moe onaj to u mreu je upao
poznavati okus okeana? (D 7704-03, 07)
Bliskost Bogu nije uspeti se ili se dolje spustiti bliskost s
Njim znai iz tamnice postojanja utei.
Da nepostojanje moe biti gore il dolje, kako moe
misliti neko? Nepostojanje nije ni odmah, ni kasnije,
niti daleko.
Radionica i riznica Boija su u nepostojanju; ti postoja-
njem zavaran si, pa kako bi ita o nepostojanju mogao
znati ti? (M III 4314-16)
3. Utrnue i ponovno opstajanje
Ba kao to Rumi esto govori o riznicama koje poivaju u nepostojanju,
on jednako tako upotrebljava onaj uveni pojam iz klasinog suzma,
pojam ponitenja (fan ), pojam koji se esto koristi zajedno sa svojim
suodnosnim pojmom ponovnog opstajanja (baq ). ovjekovo postojanje
ili jastvo ili osobnost zovite to kako hoete mora biti poniteno kako
bi on mogao dosegnuti svoje istinsko jastvo, koje jest njegovo postojanje i
opstajanje u Bogu. Sve ovjekove karakterne crte i navade, sve to pripada
njegovoj pojedinanoj egzistenciji, mora postati potpuno obezvrijeeno
i potrveno (mahw). Zatim e mu Bog vratiti natrag njegove karakterne
odlike i sve pozitivno to je on ikada posjedovao. Ali e ovjek na toj razini
znati svjesno i zbiljski ne samo teorijski sa istinom i kroz duhovno
SLABLJENJE JASTVA
:o8
DOSEZANJE BOGA
ozbiljenje, da sve ono to on jest apsolutno se izvodi iz Boga. On nije nita
drugo doli traak Boijih atributa koji oituju Skrivenu Riznicu.
Niko nee pronai do Vrta Veliajnosti put, sve dok ne
bude utrnut. (M VI 232)
Ti si svoja vlastita sjena u zracima Sunca iezni!
Koliko e gledati u svoju sjenu? Pogledaj pravac
Njegove Svjetlosti! (D 20393)
Samo je u svojstvu savren onaj ko je postao molitvom
utrnua u krugu Jedinosti nee nai prostora koliko
jedna dlaica. (D 27470)
Dok nas eka, trai nas blizu Voljenoga, jer mi smo
ishlapili iz nae koe, ali smo se pokazali tik do Njega.
(D 13707)
Ui u vrt ieznua i pogledaj: iza perivoja rajskog rajski
perivoj u dui tvog opstajanja vlastitog. (D 4047)
Atributi Njegovi su moje atribute potrali; istotu i
atribute moje On je darovao mi. (D 8484)
ta je bijedni bakar kada eliksir kucne na vrata, ne bi li
se trebao osloboditi svoje bakrenosti atributom zlata?
ta je bijedni komadi drveta kad padne na vrelo ugljevlje,
ne bi li se trebao preobraziti u iskriavo plamenje?
Svi umovi i znanosti su nebesko sazvijee, ali si Ti
sunce svijeta koje dere njihove velove.
Svijet je snijeg i led, a Ti vreli ljetni dan ni traga od njih
ne ostaje, Kralju, kad Ti pokae trag.
Ko sam ja kai mi ubogi ja, da bih opstao blizu
Tebe? Tvoj pogled me ponitava, i stotine poput mene.
(D 32701-06)
Nema dervia u svijetu, neko tamo kaza; akoli dervi,
ipak, postoji, taj dervi je nitica!
On postoji kroz opstojnost svoje vlastite biti, ali su
atribute njegove potrli atributi Njegovi.
Nalik plamenu svjetiljke u sunevoj blizini ali, kada
razmisli bolje, ne postoji svjetiljka:
Bit svjetiljke postoji, jer ako stavi pamuk na plamen,
plamen ga u puh pretvori.
:o
Ali plamen ne postoji; on ti ne daje svjetlo nikakvo
sunce ga je sasvim potrlo. (M III 3669-73)
Jednog jutra voljena svome voljenom, da ga iskua, ree:
Ah, voljeni, pitam se, mene il sebe voli li vie?
ovjee tuge, istinu reci mi! Bio sam toliko usahno
u tebi, uzvrati voljeni, da su mi tobom i glava i peta
nasieni.
Od mog postojanja samo jo ime postoji. U mom posto-
janju, o slatka, postoji samo ti.
Ko sire ispio me okean medeni.
Obini kamen pretvoren je na isti nain u prepun
sunevih svojstava savren rubin.
Ne ostaje u njemu slika tog kamena prepuna sprijeda i
straga sunevog odsjaja.
To sama ljubav bude li, tad se ljubav prema suncu,
mladiu, ne moe skriti!
To ljubav sunca prema sutastvu svoje due bude li, to
e tad, nesumnjivo, samozaljubljenost biti! (M V 2020-
28)
Jo jednom smo svoje srce, um i duu iza sebe ostavili.
Prijatelj je stao u sredinu, a mi smo iezli.
Okrenuli smo se od ieznua i u opstojanje se utkali;
pronali smo Onog bez traga, i sve tragove odbacili.
Mijeajui blato iz okeana i maglu iz devet sfera,
odbacili smo Vrijeme, zemlju i nebesa.
Gle, pijanci su stigli! Raisti put! Ne, rekoh, loe je to,
jer ve smo se izbavili od puta i putnika, nipoto!
Dua ognja digla je glavu iz zemlje tjelesne; srce je
zakliktalo i, nalik klicanju, mi uspravili smo se.
Govorimo manje jer, ako govorimo, shvaamo malo. Jo
vina sipaj, jer drutvo nae u redove samoporicatelja je
palo!
Postojanje je za ene nepostojanje je podvig muki.
Neka je hvala Bogu, jer smo uskrsli u nepostojanju kao
prvaci! (D 1601)
SLABLJENJE JASTVA
::o
DOSEZANJE BOGA
4. Posvjedoenje i poricanje: shahdah
Rumi, poput mnogih drugih suja, vidi jasan izraaj onog naela koje
potcrtava ieznue i opstajanje u temeljnom svjedoanstvu vjere u islamu
shahdah: Nema boga doli Boga. Ovo svjedoanstvo vjere se sastoji iz dva
dijela. Prvi dio: nema boga (l ilha) poznat je kao poricanje (nafy), dok
je drugi dio: doli Boga (illa-llh) posvjedoenje (ithbt). Prva shahdah
porie svijet, potom posvjedouje opstojnost Boiju. Ona oznaava to da
nita nije zbiljsko doli Zbilja. Sve to vidimo ili zamiljamo kao zbiljsko,
zapravo, predstavlja lanu stvarnost, lano boanstvo; a ponad svih tih
stvari i svih vizija i umiljaja nalazi se istinska Zbilja, Jedini Bog. Nema Boga
osim Njega! Sve e, osim Njega, propasti! (Kuran, XXVIII, 88).
Kada se shahdah primijeni na ljudsku jedinku, tad ona oznaava to
da Nema jastva doli Jastva. Poto ovjek ne vidi stvari kakve one jesu,
on umilja kako je njegov vlastiti ego zbiljan i kako nita drugo ne poiva
ponad njega. ak i kada prizna postojanje Boije, on jo ivi i djeluje tako
kao da je on navlastito stvaran, a da je Bog iluzija. Stoga, on potrebuje
duhovni put koji ukljuuje duhovno ozbiljenje i postignue ieznua i
opstajanja, ili poricanja i posvjedoenja: ovjekov iluzorni ego mora biti
poniten kako bi njegovo istinsko Jastvo moglo biti posvjedoeno i kako bi
on mogao opstojati s Bogom.
Shahdah, s jedne strane, oznaava to da Nita istinski ne postoji doli
Bog. Sve se to pokazuje kao neto drugo doli On (ghayr), kao nepostojanje
po sebi, bilo da ono poiva napolju, u svijetu, ili unutra, u nama samima.
Ali sve su forme oitovanja znaenja, sva pjena se izvodi iz Mora. Tako,
s druge strane, shahdah takoer znai da Sve to postoji je Bog. Jer
nema zbilje doli Zbilje i sve to se moe nazvati stvarnou to jest svaka
pojedina stvar u krajnjemu nije drugo doli Zbilja, jer ne mogu postojati
dvije potpuno neovisne zbilje, budui da bi to znailo da postoje dva boga.
Motrei stvari kakve jesu, ovjek mora kombinirati dvije vrste
motrenja koje su sadrane u onoj shahdah. On mora poricati svijet i sebe
kao dvije odvojene egzistencije, a potom ih obje posvjedoiti u smislu
oitovanja Boijeg Bitka. Meutim, teorijska kombinacija ovih dviju vrsta
motrenja ukljuuje nasljedovanje. Ono se ne izvodi iz izravnog duhovnog
vienja naina na koji stvari postoje. ovjek nee nuno izvui duhovnu
korist iz pukog teorijskog znanja sve dok ne stupi na Put s ciljem ponitenja
sebe i zadobivanja opstajanja u Bogu.
:::
Mislili smo da posvjedoenje je poricanje, nae oko je
vidjelo stvari nepostojane.
Ono oko koje se pokazalo dremljivo kako bi moglo
biti drugo doli uobrazilja i nepostojanje vidljivo? (M
V 1032-33)
Ovaj svijet je poricanje, stoga posvjedoenju tei; tvoja
forma je nitenje, do svog znaenja sei! (M I 2241)
Koliko se stijeg ovoga svijeta leluja, toliko oko tvoje vidi
stijeg, a vjetar prepoznaje dua tvoja.
Onaj ko i nesposobnost vjetra znade, promatra sve osim
Prisua samog Boga, kao da ga ne imade. (D 6437-38)
Sve osim lica Njegova prolazi; poto ne postoji u licu
Njegovu, postojanje i ne trai:
Sve stvari prolaze, to onog ko ieznu u licu Naemu
vie ne brine.
Jer on je u onom doli Bog, ponad onoga: nema boga se
uzdigo; ko god je jo uvijek u onom doli, taj jo nije
iezo. (M I 3032-34)
Nema boga, on ree, doli Boga, potom kaza: nita doli
Bog i Jedinost tako se ne pokaza.
Gdje je tvog tijela postojanje da se uniti, da se potom
tvoja dua visoko uzvisi
poto se tvoje ieznue upotpuni, ti se u onom doli
Boija Jedinost nastani. (D 23843)
Duo, doi i posvjedoi! Tijelo, odlazi i poreci! O ti,
nema boga, na vjeala me vodi, ka onom doli Boga ti me
privodi! (D 33824)
Raduj se s Njim, a ne sa drugim: On je proljee, sve
drugo su veljae.
Sve drugo doli Bog vodi u stranputicu, stoga nek ti On
ini prijestolje, kraljevstvo i krunicu. (M III 307-308)
Sve svrhe svijeta razliite su, ali sve one, ipak, jedno su.
Znaj da onaj ko se jada kako Voljenog nema, dok za
njime traga, u srcu svom svoj grob sprema.
Tragao sam diljem svijeta za drugim i pouzdanje
stekoh: Ne postoji nita drugo, sam sebi rekoh.
SLABLJENJE JASTVA
:::
DOSEZANJE BOGA
Svi kupci su jedan kupac, a bazar je samo jedan amac.
Onaj ko je vidio prirodne vrtove tome se otkrilo da vrt
nema nikakve trnove.
Kad napunih vodom zdjelu od leda, ona se raspade
nikakva traga od nje vie ne ostade.
Svijet je cjelina nedjeljiva, harfa svijeta samo jednu
strunu ima. (D 34969-73)
5. Smrt i ponovno raanje
Najuobiajenija slika koju Rumi koristi dok govori o ieznuu i ponitenju
ega jest slika smrti. On esto citira Poslanikov savjet: Umri prije negoli
umre! A veoma voli ukazivati i na stih uvenog sujskog muenika
Hallaja: Ubijte me, vjerni prijatelji moji! Jer u mome ubojstvu je ivot moj
moja smrt je u mom ivotu, a moj ivot je u mojoj smrti.
1
Tajna onog Umri prije negoli umre ova je: to dolazi
nakon smrti, plijen je.
Doli smrti, drugo sve, nimalo ne slui Bogu, tvore
opsjene! (M VI 3837-38)
Poput zrna koje mre i postaje tisuom klasova, kroz
dareljivost Boiju ja, kada umrem, pretvaram se u
stotinu tisua. (D 18026)
Nek umrem, ako mi On smrt podari! Ta smrt je bolja od
daha mladosti. (D 29277)
Na povrinu iznosi truplo voda okeana, ali ako je ovjek
iv, kako moe utei njegovim dubinama?
Kada umre u ljudskim odlikama, Okean Tajanstava e
te uznijeti na mjesto uzdizanja. (M I 2842-43)
Ovaj moj i va ego su ljestve kojim se svi ljudi uspinju
na kraju, svi se oni s njih nuno stropotaju.
Ko god se vie uzdie, vea e luda postati, jer e mu se
kosti gore smrviti.
Ja govorim o onom izvedenom, ali, evo naela: smatrati
se uzvienim je kao uzeti Boga za partnera.
Sve dok ne umre i ne oivi kroz Njega, ti si pobunjenik
koji trai kraljevstvo partnerstva svoga.
::,
Kada oivi kroz Njega, ti si zacijelo On. To je Jedinstvo
potpuno. Zar da partnerstvo bude to? (M IV 2763-67)
Evlija je umro za sebe i postao ivi kroz Gospodara; zato
i jesu tajanstva Boija na njegovim usnama.
Kad tijelo umre u samodisciplini, ivot je to; tjelesno
trpljenje je dui pod nogama tlo. (M III 3364-63)
Poput nasmijeene rue klonuli smo na peteljci, duu
smo svoju predali Kralju, koji duu obdari.
ovjek se ponovo iz utrobe Radionice raa; bio je to
drugi put da nas naa majka, ovaj svijet, poraa.
Ti nas jo ne vidi, ugrue mali! Samo onaj ko je
nanovo roen vidi gdje smo pali. (D 33493-97)
Mada majka trpi bol raanja, zametak prekida ivot
svog tamnovanja.
ena jaue na porodu: Gdje je utoenje? A edo se
smijei: Stiglo je spasenje! (M III 3360-61)
Majko, svoje roenje od tebe kao smrt sam vidio! Veoma
sam bio prepadnut da te ne bih izgubio!
Potom sam roen i izbavljen iz tjeskobnog sunjevanja,
uao u svijet slatkoga zraka i divnog bojadisanja. (M I
791-792)
Mora biti iv u Ljubavi, jer mrtvaevo je nikakvo
injenje. Ko je ivi? Onaj kome ljubav dariva roenje.
(D 8824)
On je, zapravo, Tvorac svih uinaka, ali Ljudi Puti ne
vide nita vie doli drugorazrednih uzroka.
Jezgra koja ne utekne svojim ljuskama ne umie ljekari-
ma i bolestima.
Kada se ovjek po drugi put raa, svoje stopalo mee na
glavu drugorednih uzroka. (M III 3374-76)
Mrtav si, a tvoje motrenje se okree svijetu due. Kada
iznova oivi, ve si spoznao kako ivljae.
Ko god umire i iznova se vraa poput poslanika
Idrisa
2
taj daje naputak melekima i posjeduje znanje o
nevidljivim stvarima.
SLABLJENJE JASTVA
::
DOSEZANJE BOGA
Doi, reci mi kojim putem si napustio svijet. I, zaista,
kojim putem si doao? Jer, zacijelo, taj put je zastrt. (D
3233-37)
Umro sam i kroz tebe iznova ivot zadobio. Potom sam
po drugi put ovaj svijet vidio. (D 16262)
ta je to mjesto za mene? Umro sam pod stopalom
Ljubavi Njegove. Ne, krivo sam rekao: onaj koji je kroz
Njega oivio, nikada umrijeti ne moe. (D 224333)
Mada si samo jedna dua bio, u stotine te smrt pretvara
kada te vjena Ljubav razara. (D 36332)
Umirao sam i umirao, potom me je Tvoj dah oivljavao.
Kada bih u Tebi morao jo stotinu puta umrijeti, opet
bih na isti nain umirao.
Bijah razasut poput praha, a potom bijah u sabranosti,
kako bih mogao umrijeti u rasutosti prije Tvoje Sabra-
nosti?
Kao dijete koje umire na svoje majke prsima, ja u
umrijeti na svemilosne Milosti i Dobrote grudima.
Kakva je to pria? Kako zaljubljeni ikada moe umrijeti?
Bio bi to pravi apsurd u vodi ivota ne ivjeti. (D 17166-
69)
Voda ivota svaku duu obnavlja, ali Ti si vode ivota
Voda.
Svakog trena Ti mi dariva dar smrti i proivljenosti
tako ja vidjeh nadzirui mo Tvoje Dareljivosti. (M
V 4222-23)
Umirao sam stotinu puta, Voljeni, i ovo sam iskuao:
kad god je Tvoj miomiris doao, ja sam se na ivotu
odrao.
Stotinu sam puta svoju duu predavao, i s nogu padao;
ponovo sam se raao, kad god sam Tvoj zov douo. (D
17697-98)
Kravu svoga ega, to prije moe, zakolji, kako bi tvoja
skrivena dua prispjela ivotu i svijesti! (M II 1446)
Sve to umiranje nije smrt forme, jer ovo tijelo nije drugo
doli instrument due.
::,
Krv uvelike nedozrela ovjeka zacijelo je izvanjski
prolita, dok se njegov ivi ego na drugu stranu odskita.
Ovaj instrument je skren, ali je hajduk ostao; ego se
zadrao na ivotu, ali se ivot jahalice njegove iz nje
izlio.
Njegov konj je ubijen prije negoli je Put preao; on je
samo nezreo, ruan i mahnit ostao.
Kad bi svak bio muenik ko je svoju krv lio, i zaklani bi
nevjernik kao Abu Sa id
3
svetac bio.
Ah, postoje mnoga muenika ega koja su u ovom svijetu
umrla, ali okolo tumaraju kao da su iva.
Hajduka dua umire, ali njen ma u ruci ratnika ostaje.
Ma je uvijek isti, ali ovjek nije forma u njemu
pometnju sije.
Kada se ego preobraava, ma tijelo u ruci se dobro-
stivog majstorstva Gospodnjeg zadrava. (M V 3821-29)
Zato to Ti uzima duu, umiranje je poput eera
umiranje u Tebi daleko je slae od slatka ivota...
Gurni ustranu svoje tijelo i dua postani! Igraj u tom
svijetu! Makar je sada umiranje nemir i pometnja, iz
svijeta ne bjei...
Zato bismo ostavili duu? Istinsku duu pronalazimo
kada duu predajemo. Zato bismo duh napustili?
Umiranjem duh od zlata zadobivamo!
Kad jednom bude izbavljen iz ove krletke, tvoje prebi-
valite bie vrt rua. Kad jednom bude slomljena ljuska,
umiranje e biti poput bisera.
Kad te Bog pozove i povue te Sebi, taj hod je poput raja, a
umiranje je poput nebesnog jezera. (D 21472, 73, 77-9)
ta znai biti blizu ljubavi? Samo se od srane poude
razdvojiti.
Postati krv, svoju vlastitu krv zatomiti, i sa psima pred
vratima vjernosti bdjeti.
Zaljubljeni sebe rtvuje za njega smrt i udaljavanje su
isto to i ekanje.
Na svom putu, muslimanu, sigurnou se zatiti, i ustra-
javaj u svojoj pobonosti.
SLABLJENJE JASTVA
::o
DOSEZANJE BOGA
Za ove muenike nema strpljenja bez smrti oni su
svojim vlastitim ieznuem u ljubavi.
Bjei ako eli od tuge i sudbine njihov strah je ivljenje
bez tuge.
U preporuene dane i za vrijeme Aure posti jer na
Kerbelu
4
ne moe ii. (D 2102)
6. Siromatvo, suzam i dervitvo
U sklopu perzijskih i arapskih sujskih spisa rije siromatvo (faqr,
darwsh) je sinonimna sa suzmom, a siromaan ovjek (faqr, darwsh)
je suja. Drugim rijeima, derv ili faqr je onaj ko je stupio na duhovnu
stazu pod vostvom ejha. Ove dvije rijei su u Rumijevim djelima
sinonimne sa rijeju evlija, iako on, katkada, posebice u kazivanjima u
Mesneviji, rije dervi koristi s obzirom na one koji lano tvrde da su suje.
Njegova upotreba rijei suja je slina, dok pojam kalander (qalandar)
obino oznaava suju koji je dosegnuo najvii stupanj ieznua. On, poput
mistinog salamandera, ulazi i izlazi iz vatre ne trpei posljedice: poniten
plamenjem vatre, on je poluio opstajanje.
Rumi esto upotrebljava pojam siromatva u kontekstu koji pokazuje
da je taj pojam sinoniman sa pojmom ieznua/ponitenja i nepostojanja.
Dervi je onaj koji je siromaan, jer on ne posjeduje nita svoje vlastito.
On je potpuno bez osobnosti. Istinski siromah je, zacijelo, najbogatiji od
svih ljudi, jer, osobno ne opstojei, on opstaje kroz Jastvo. To je, uostalom, i
ono znaenje Poslanikovog pravorijeka: Siromatvo je moj ponos.
Rumi na slian nain prepoznaje dobro poznato izvoenje rijei
suja iz korijena rijei vuna (sf ). Doslovce, suja oznaava ovjeka
koji nosi vunenu odjeu, ukazujui na rane isposnike prakse nekih evlija.
Ali, Rumi smatra da se ovaj simbolizam izvodi iz korijena rijei istota
(saf), jer suja je onaj koji se oistio od svog vlastitog jastva.
Od svih razliitih vrsta znanja na dan smrti samo znanje
o siromatvu e opskrbu za put priutiti. (M I 2834)
Ko god ezne sjediti s Bogom, neka sjedi sa ljudima suzma. Sva
ova znanja su igre i pustopoljina neijeg ivota u usporedbi sa duhovnim
stanjima fakra. ivot na ovom svijetu je samo igra i zabava! (Kuran XLVII,
36)
::,
Na putu siromatva dosee sve svoje elje. ta god moe poeljeti,
to e poluiti na taj nain bilo da je rije o poraavanju vojski,
pobjeivanju neprijatelja, porobljavanju kraljevstava, podjarmljivanju
naroda, nadmaivanju svojih suvremenika, pronjenom govoru, lijepom
izraavanju ili bilo emu tome slinom. Kada izabere put siromatva,
dosegnut e sve ove stvari. Nije niko nikada stupio na ovaj put, a onda
se poalio nasuprot drugim putevima. Ko je god stupio na ovaj put i ko
ustrajava na njemu neka zna da jedan od stotinu tisua dosee svoj cilj, i to
ne tako da je njegovo srce radosno i da stjee poinak...
Ali, kada ue u svijet siromatva i upranjava ga, Bog te obdaruje
kraljevstvima i svjetovima koje nisi nikada zamiljao. Bude posramljen
zbog onog za im si udio i ta si odjednom elio. Kae: Ah! Poaen
postojanjem neeg poput ovog, kako sam mogao juriti za sitnicama: (F
143-46/134)
Kada bilo ko u ova dva svijeta stekne srce isto, taj uvia
da svrha onog Da, u odgovoru na pitanje Nisam li Ja va
Gospodar?, bilo je siromatvo.
Svijet od praha je poput malog brda, siromatvo je
riznica u njemu skrivena; radost djeteta je da igra i
razmee se na brdima. (D 26343-46)
Siromatvo nije zbog patnje. Ne stoga. Ono je tu jer
nema nieg drugog doli Boga. (M II 3497)
Siromatvo je nadmailo sve i izmijenilo mnogo postaja!
Siromatvo otkljuava vrata plemenita li kljua!
Onaj ko za senzualnou ezne uprljan je, a ko za
umnou udi oien je
ali je siromatvo s druge strane prljavtine i istote
svoj ador podiglo.
Sva srca Boijih zaljubljenika dre siromatvo u krunici:
siromatvo je ejh ejhova, a sva srca su njegovi uenici.
(D 9326-28)
Kada ieznue ukrasi ovjeka zbog siromatva njegova,
on bez sjene postane, poput Muhammeda.
Ieznue je bilo ukras onoga ko povika: Siromatvo
je moja dika. Poput plamena svijee, on je bez ikakve
sjene...
SLABLJENJE JASTVA
::8
DOSEZANJE BOGA
Kada svijea bude u plamenu potpuno iezla, nee
vidjeti traga ni od nje niti od plamena. (M V 672-673)
Dua fakira krui oko ieznua kao gvoe oko magne-
ta.
Jer je ieznue postojanje u njegovu pogledu: on je sprao
sljepou i falinku sa svojih oiju. (D 2948-49)
Zato odrubi glavu, ratnie, svome egu! Budi bez ega i
ieznut, nalik derviu!
Kada bude bez ega, siguran si u ono, ma ta radio, jer
nisi ti bacio kada si bacio, ve je Bog bacio. (VIII 17) (M
VI 1322-23)
Poto je nepostojanje stadij najvii, stoga su sve druge
nadmaili dervii. (M VI 1471)
Svaka dua koja bjei od nepostojanja i siromatva,
nesrea je koja bjei od sree i blaenstva.
Bez ieznua niko nije obdaren dobrotom iz Nepostoja-
nja zdjele. Potakni izmirenje izmeu mene i ieznua,
voljeni Boe!
Jer ivotni vijek koji ima sudio je tvoje postojanje.
Jednom e morati temeljito iskuati i nepostojanje!
Divota i fanfare siromatva i ieznua nisu isprazno
hvastanje: gdje god da ima dima, ondje ima i vatre. (D
9018-19, 23-26)
Lijenik, siromatvo traili su i ulo srca moga pronali.
Ono im je apnulo: Raznesite radosnu vijest. Od trpnje
postojanja ste izbavljeni. (D 32832)
Feniks
3
, alhemija, stanje Kalandera to su Ka-
landera atributi, ali je on potpuno slobodan od sviju
njih.
Kae: Ja sam Kalander, ali srce to prihvatiti ne smije;
Kalander stvoren nije. (D 31948-49)
Ukratko, ljudska priroda ne obuhvaa Kalandera on
je potpuna vizija, a vizija je okrenuta ka tiini govora
srana! (D 14133)
Svako trpi sranu bol drugorednih uzroka, ali su zaljublje-
nici segnuli ponad uzroka, poput kalander. (D 6990)
::
O srce, put onih koji se ponitavaju je opstojanje u
opstojanju! O srce, Kalender je, nesumnjivo, pouzdanost
u pouzdanju! (D 14148)
Ljudi uvru svoje rukave u apsolutno ponitenje, pra-
znei svoje halje od lai i istine.
Kako bi neogranieni ovjek svoje ruke duom uprljati
mogao? Nakon svega, prijatelju, odakle je Kalander
krenuo?
Putnik je Kalanderu predstavio svoju duu osloboenu.
Kalander mu je u uho apnuo: Ti bi trebao prei na
drugu stranu.
Sve dok izgara na ovoj strani u plamenju svoje ljubavi,
ti si jo ogranien, jer te salijeu nemiri. (D 29484-87)
Tajna salamandera nee dopustiti da ga vatra spri
Kalander ima duu rjeu od te; o tome govor dri! (D
23004)
O gnostie koji poznaje tajanstvo Znanoga, o isti
ovjee koji si poprimio odlike Kalandera!
Voda okeana do glenjeva ti je dosegla ti usred vatre
posjeduje prirodu salamandera! (D 31667-68)
Oni kojima siromatvo glavu odrubi stotinu puta su
iezliji od onih koji su jednostavno umrli.
Mrtvac je iezao u jednom smislu kroz gubitak ivota,
ali su suje iezli u stotine smislova.
Smrt je jedno usmrenje, ali je ovo tri stotine tisua
usmrenja, od kojih svako prima cijenu krvi mimo
rauna. (M VI 1337-39)
Jesi li uo kako je Hidr prelomio daske broda, kako bi ga
spasio od ruku tirana? (Kuran XVIII 72, 80)
Hidr je Ljubav tvoga vremena: slomljen i ist na dnu,
kao talog, poiva suja. (D 4313-16)
Suja je onaj koji istotu trai, a ne onaj koji vuneni
plat nosi, krpi ga i sodomiju ini.
U ovih prezrenih ljudi oima, suzam nije drugo doli
krpanje i sodomija. (M V 363-364)
SLABLJENJE JASTVA
::o
DOSEZANJE BOGA
U samostanu univerzuma, u rasadniku ovoga svijeta, ja
sam suja ista srca, a ne vuneni suja. (D 34963)
Siromatvo, kojeg smatra sramotom, na svijetu budu-
em urodit e ponosom. (D 10319)
Fakirovo siromatvo nainili su njegovim ponosom
Tvoje darivanje i dobrota smrt vie nema nikakva
upliva na njegov nain ivota. (D 26301)
Strpljenje je ekalo jer je vidjelo Tvoju zahvalnost slatku,
siromatvo ima ponos, jer mu Ti dariva batinu bogatu.
(D 31989)
Dervii su kraljevi, svi su u pijanstvu samozatajni.
Mada nainjeni od praha, ipak su ahovi i sultani. (D
6078)
Kako su oni dervii? Za svakoga je kraljevska riznica,
kraljevi pred njima stoje posramljenih lica.
S Tobom oni su dervii, ali su sa drugima sultani jer Ti
im kraljevstvo i krunu podari.
Mjesec je pred Suncem dervi, ali meu zvijezdama jae
kao kralj. (D 28339-61)
Ti si rana i zavoj u Kalanderovu srcu i dui o Apsolutna
Svjetlosti, rana i zavoj siromatva, o Apsolutna svjetlosti,
Ti si! (D 29706).
Dobro dola, o Duo Samostojna, pobjedniki Kralju,
Duo-Darovatelju svakog sjedinjenja i Sunce svakog
kraljevstva!
Ovaj i onaj svijet su robovi Tvome Nalogu ako ih Ti ne
eli, razori ih neka drugi postanu.
Obasjaj, zrako sunca, siromatva postojanje! Oslobodi
nas od nade u Raj i straha od vatre!
Oslobodi ponosne ljude siromatva od srama njihovih
dua! Razori sve ove slikarije i slike poradi Slikara
Tog Prvaka koji je prolio krv stotinama tisua! Sa arom
vjenog blaenstva u eravici izgaraju im srca!
Niko nee ova tajanstva Tvoje naklonosti razumjeti,
osim onog koji iz duhovnog pregnua, bez postojanja,
poniten siromatvom, dolazi. (D 11234-39)
:::
7. Ja sam Bog
Samo onda kada je ovjekov ego istinski poniten i iezao, ovjek
moe strogo kazati ja. Ali, on tada to ne govori, jer njegovi atributi su
zamijenjeni Boijim atributima. Na tom stadiju opstajanja u Bogu ovjek
istinski nosi Istinu i postaje Boiji namjesnik na Zemlj, puno i trijezno
oitovanje Njegova Bitka. No, kada ovjek kae ja prije dosezanja tog
stadija, on time posvjedouje postojanje svog vlastitog ega. ak i ako je
vjernik, on time veli: Ja postojim i Bog postoji Ali to protuslovi onoj
shahadah, koja svjedoi da ne postoji zbilja doli Zbilja. Poto je jastvo
zbilja, tad je ovjekovo jastvo nezbiljsko. Zapravo, ne postoji ja doli Ja.
Ali, sada to nije vie ovjekovo ja, to je Boije Ja. Sve dok ovjekov ego i
osobnost postoje, on je nevjernik i idolopoklonik, jer on nastavlja svjedoiti
u praksi, ako ne u teoriji da postoje dva zbiljska egzistenta, dvoje Ja.
Uz Boga dvoje Ja ne nalazi prostora. Ti kae Ja i On kae Ja. Ili
ti umire pred Njim, ili neka On umre pred tobom; potom dualnost nee
ostati. Ali je nemogue da On umre, bilo subjektivno ili objektivno, jer je
On ivi Bog, Onaj Koji ne umire (XXV 38). On posjeduje takvu Plemenitost
da, kada bi to bilo mogue, On bi umro za tebe kako bi dualnost iezla.
Ali, poto je Njemu nemogue da umre, tad ti umire, tako da se On moe
oitovati tebi, i dualnost mora nestati. (F 24-23/36)
ta je nae Mi kad Ti kae Ja? ta je na bakar pred
tim eliksirom to sja?
Pred suncem pregrt snijega ini bilo ta, ali na zraci i
svjetlosti poniten biva? (D 33349-30)
Kada je Halladeva ljubav za Bogom dosegla svoju krajnju granicu,
on je postao svoj vlastiti dumanin i ponitio je sam sebe. Kazao je: Ja
sam Bog, to jest: Ja sam poniten; Bog ostaje, nita drugo ne ostaje. To je
krajnja podlonost i kranja granica poslunosti. To znai da samo On jest.
Tvoriti lano svjedoanstvo i biti uznosit znai kazati: Ti si Bog, a Ja sam
sluga. Jer ti na taj nain posvjedouje svoju vlastitu egzistenciju, a dualnost
je nuan ishod toga. Ako kae: On je Bog, to je takoer dualnost, jer ne
moe biti On bez onog Ja. Stoga je Bog kazao: Ja sam Bog. Osim Njega
nita drugo nije postojalo, Hallad je bio ieznuo, pa su ono bile rijei
Boije. (F 193/202)
Kada din ovjeka opsjedne, on gubi ljudske atribute.
SLABLJENJE JASTVA
:::
DOSEZANJE BOGA
ta god on da kae, din izgovara te rijei onaj koji je s
one strane, na ovoj strani glasom jei.
Kad din tu mo i prirodu posjeduje, ta tek sa Tvorcem
dina je?
ovjekova osobnost je iezla, a din je postao ovjekoliki;
bez nadahnua Turin poinje govoriti arapski.
Kad ovaj sebi doe, ni rijei jedne ne poznaje. Jer tu bit
i atribut samo din posjeduje.
Kako bi Gospodar dina i ljudi mogao od dina nezna-
tniji biti? (M IV 2112-17)
Kad Hallad kaza: Ja sam Bog i u tome ustraja, on
svaku sljepou prigui do kraja.
Kada se ovjekovo ja iskorijeni iz postojanja, ta tad
optrajava? (M VI 2093-97)
Boije umakanje (II 138) je umirua zdjela Njega: u
njoj se svaka arena stvar u jednobojnu pretvara.
Kada neko padne u tu zdjelu, a ti kae: Izlazi vani!, on
e u svojoj radosti rei: Ja sam zdjela, mene ne krivi!
To ja sam zdjela isto je to i Ja sam Bog. On ima boju
vatre, mada je eljezo.
Boja eljeza je ponitena bojom vatre: eljezo se dii
vatrom, makar nijemo ostaje.
Kada crveni poput zlatnog rudnika, ono bez glasa klie:
Ja sam vatra!
Kroz boju i vatru dola mu je slava. Stoga veli: Ja sam
vatra, ja sam vatra.
Ja sam vatra. Ako sumnja ili dvoji, kuaj me! Svojom
vlastitom rukom takni me.
Kada ovjek prima svjetlost od Boga, on postaje, jer je
izabrani, predmet aneoskog niice steranja...
ta vatra? ta eljezo? Usne svoje sklopi! Ne izruguj se
usporedbama onih koji s Bogom porede stvari! (M II
1343-31, 33, 33)
Kad bih bio kralj, ali bez Tebe, kako bi tad bilo lano
ono Ja i Mi! Ali, ak i ako sam prah, ali s Tobom, ah,
to je ono moje jastvo divno li! (D 33394)
::,
Faraon ree: Ja sam Bog i bi prezren.
6
Hallad ree: Ja
sam Bog i bi spasen.
Ono Ja sa sobom Boiju kletvu nosi, ali kazati ga u
pravi as, milost znai.
Halladevo Ja, bez sumnje, milost znai, ali ono
faraonovo kletvom bi. Dobro to uoi!
Pijetlu koji kukurijee u krivo vrijeme glava se odrubiti
mora kao upozorenje.
ta je odrubljenje glave? Pogubiti ego u svetom boju i
odrei ga se...
Nita ne ubija ego doli ejhova sjena: vrsto se dri uz
skute ubice ega! (M II 2322-23, 28)
uj, o faraone, Egiptu tei! U Egiptu due stotine egipata
lei...!
Svjetlost se pojavljuje kao vatra, a vatra kao svjetlo je
akoli tako nije, zato je ovaj svijet Prebivalite Iluzije ?
Ne hiti, prvo nepostojanje budi! Kada se pojavi na
zapadu, tad e ti svjetlost na istoku granuti.
Srce se zbog jastva Vjenosti osupnulo njegovo vlastito
jastvo je obljutavilo i osramotilo se.
Dua je postala radosna kroz obezvrijeeno Ja; ona je
utekla od jastva ovoga svijeta.
Kada je pobjeglo od tog Ja, tad je postalo Ja. Molim te
postani to Ja, bez tuge i jada!
Kada e uope to Ja ikada biti otkriveno na nain
miljenja? Ono e biti otkriveno tek nakon ponitenja.
(M V 4127, 36-40, 46)
Doi, smjesti se u mojim oima, o Ti Koji Si vie Ja
od onoga Ja! Hajde pokai mi Mjesec od kojeg Ti ak
ima vie odsjaja! (D 29713)
SLABLJENJE JASTVA
B.
LJUBAV
Lahko se moe pokazati kako je Ljubav ( ishq)
7
sredinja tema svih
Rumijevih djela. Kad bismo krenuli istraivati je kroz Dwn, brzo bismo
uvidjeli da se najvei dio ove njegove poeme iskljuivo bavi ovim sadrajem.
I to se prije shvati ta Rumi podrazumijeva pod pojmom Ljubavi, prije e
se uoiti da ak i Mesnevija i Fihi ma hi, gdje se rije ljubav ne spominje
tako esto, uglavnom bave mladarcima i izdancima Ljubavi.
Ljubav, u Rumijevu miljenju, potpuno preovlauje i odreuje sujina
unutarnja i psiholoka stanja. Ali, zato to se Ljubav odnosi na iskustvene
dimenzije suzma, a ne na one teorijske, tad ono to se razumijeva mora se
iskuati. To se ne moe objasniti rijeima, nimalo vie negoli to se neija
istinska priroda, prionula uz voljenoga od ovoga svijeta, moe zabiljeiti
na papiru. Sve je to u veoj mjeri i jo vie tako stoga to sujin Voljeni
transcendira ne samo ovaj svijet, nego i budui svijet i sve to mi moemo
pojmiti ili zamisliti. Rumi esto podvlai nemogunost objanjenja Ljubavi,
premda u nekim drugim stihovima on prihvaa komplementarno gledite:
o njoj se moe raspravljati do vijeka, ali ju se nikada ne moe iscrpiti. U
svakom sluaju, ishod je isti: Ljubav ne moe biti istinski iskazana rijeima.
Ona je, temeljno govorei, jedno iskustvo smjeteno ponad uzanih granica
deniranog miljenja ali jedno iskustvo zbiljskije od univerzuma i svega
onoga to on obuhvaa.
::o
DOSEZANJE BOGA
Nije bitno ta kaem kako bih objasnio i Ljubav rasvijetlio,
sram bi me svladao kad god bih do same Ljubavi kroio.
(M I 112)
Ljubav se naim govorenjem ili sluanjem ne moe obujmi-
ti; Ljubav je okean ije se dubine ne mogu izmjeriti.
Bi li pokuao kapljice mora izbrojiti? Pred tim Okeanom
sedam mora ne moe nita initi. (M V 2731-32)
Ljubav se ne moe pronai u uenosti i znanju, u
knjigama i listovima. ta god raspravljali ljudi to ne
vodi zaljubljenikim stazama. (D 4182)
ta god da si kazao ili uo, ljuska je; jezgra Ljubavi je
tajna koja se ne objavljuje. (D 2988)
Dosta! Koliko jo dugo ete prianjati uz te rijei jezika?
Ljubav ima mnogobrojna ispoljenja mimo govora. (D
4333)
Tiho! Tiho! Jer aluzije Ljubavi nestaju; znaenja od
mnogog govorenja skrivena postaju. (D 12073)
ta je Ljubav?, neko upita. Ja rekoh: Ne pitaj o tim
znaenjima.
Kad postane kao ja, tad e znati. Kada te On pozove,
njeno kazivanje e recitirati. (D 29030-31)
O ti koji si sluao priu o Ljubavi, Ljubav promotri!
Koje su to rijei u uima usporedive sa vizijom u oima,
koje rijei? (D 24681)
Ljubav se, potom, mora iskuati kako bi se razumjela. Ali mi jo
moemo samo u golemoj mjeri pabiriti o ovoj neiskazivoj zbilji u Rumijevim
djelima, sve dok se ne prisjetimo da Ljubav postoji kako bi se ozbiljila, a ne
da bi se o njoj raspravljalo. Ukoliko Rumi raspravlja o njoj, on to ini samo
zato da bi podstaknuo enju za Ljubavlju u srcu sluateljevu:
ta je Ljubav? e savrena. Stoga, hajde mi rastumai
Vodu ivota. (D 17361)
::,
1. Bog kao Ljubav i s onu stranu Ljubavi
Bog je izvorite sve ljubavi, ba kao to je vrelo svake druge stvari. Ali, do
koje mjere se moe strogo kazati da Bog jest Ljubav: injenica da je Ljubav
Atribut Boiji implicitno je posvjedoena brojnim kuranskim stavcima u
kojima se kae da Bog voli neto. Suje obino ciritaju sljedei stavak, poto
on jasno pokazuje hijerarhijski odnos izmeu Boije Ljubavi prema ovjeku
i ovjekove ljubavi prema Bogu, s tim to ova potonja izvodi svoje postojanje
iz one prvotne: Bog e dovesti narod kojeg On voli i koji Njega voli, snishodljiv
prema vjernicima, nesmiljen prema nevjernicima. Dovee ljude koji se bore na
Boijem putu, ne strahujui od prigovora bilo kakvog prigovoritelja. (V 34)
to se tie toga da li moemo ili ne moemo kazati da Bog jest Ljubav,
odgovor je isti kao i u sluaju drugih boanskih Atribura: jest i nije. Bog je,
zacijelo, Ljubav, ali ovaj Atribut ne iscrpljuje Njegovu Zbilju. On je na jednak
nain Milost, Znanje, ivot, Mo i Volja. On posjeduje sve ove atribute;
Njegov Bitak je isto to i njihov Bitak; ali mi ne moemo kazati da je Bog
Milost i nita vie, ili da je On Znanje i nita vie. to se tie Izmirenja
Suprotnosti, on na apsolutan nain posjeduje sve Svoje Atribute, pa, ipak,
On je u Svojoj Biti ponad svih njih. On je, sa jednog stajalita gledano, Ljubav,
ali sa drugog stajalita On je iznad Ljubavi. Oba stajalita se razmatraju u
Rumijevoj poeziji i prozi.
Ljubav je tenja s onu stranu granija. Stoga se kae
da je istinski Boiji atribut, a samo je u izvedenom
znaenju svojstvo Njegovih sluga.
On njih voli je sve. A ono da oni vole Njega, ta je? (M II
uvod.)
Strah nije ak ni trunica pred Ljubavi; sve stvari su
posveene u njenoj religiji.
Ljubav je atribut Boiji, ali je strah svojstvo sluga pou-
dom i lakomou muenih.
Jer si u Kuranu itao da Njega vole oni, upisano u isti
stih sa i On voli njih,
Znaj da Ljubav i Naklonost su atributi Boiji. Ali strah
nije atribut Boiji, prijatelju dragi!
Kakav odnos postoji izmeu Boijeg atributa i atributa
one pregrti praha? Ili izmeu svojstva vremenitog bia i
Bia Apsolutno Svetoga?
LJUBAV
::8
DOSEZANJE BOGA
Kad bih morao nastaviti svoje tumaenje Ljubavi,
stotine uskrsnua bi se zbilo prije nego se ono upotpuni.
Mada as uskrsnua ima granicu ali, kada su u pitanju
Boiji atributi, granice gdje su? (M V 2184-90)
Znaj da su mladarci Ljubavi u Vjenosti bespoetnoj,
njena ilita u Vjenosti beskrajnoj.
To drvo nije poduprto Prijestoljem Boijim, Zemljom ili
deblom. (D 4183)
Kad napustim jelo i spavanje, postat u kao vjena
Ljubav: ivot, Samoodranje. (D 16036)
Drugi Te zovu Ljubav, ali Te ja zovem Sultanom Ljubavi
o Ti Koji si iznad pojma ovog ili onog, bez mene ne idi!
(D 23303)
Niko nikada nije kroio dva ili tri koraka prema vrtu
Ljubavi bez stotina selama od Vrtlara.
Iznad Ljubavi su tisue nad tisuama dvorita, ali
njihova uzvienost i velianstvo tite ih od duha uljeza.
(D 10109-10)
Karavana Nevidljivog ulazi u svijet vidljivi, ali ostaje
skrita od svih tih runih ljudi.
Kako bi ljupke ene prilazile runim muevima? Slavuj
uvijek prilazi grmu rua.
Jasmin raste tik do narcisa, rua se pokazuje divno
otvorenog pupoljka.
Sve ovo su samo simboli ja mislim da drugi svijet u
ovaj svijet ulazi.
Poput maslaca skrivenog u mlijeka dui, neprostornost
u prostornost ulazi.
Poput uma skrivenog u krvi i koi, Bestrani u vidljive
tragove ulazi.
A s onu stranu uma zanosna Ljubav dolazi, vukui svoje
skute s peharom vina u svojoj ruci.
A s onu stranu Ljubavi, onaj jedino neopisivi, koji se
samo opisati moe Onim koji dolazi. (D 30789-96)
::
2. Svijet kao ono po Ljubavi stvoreno
Ljubav je enja i potreba. Premda je Bog u Svojoj Biti iznad svih potreba,
On je, ipak, na razini Svojih Atributa kazao: Poelio sam (ili zavolio
sam) biti spoznat, i tako sam stvorio svijet.
8
Isto tako, Njegova Ljubav
prema Poslaniku je bila ta koja Ga je navela da kae: Da tebe nije, Ja
nebeske sfere stvorio ne bih. Prema tome, Boija Ljubav prema oitujuoj
Skrivenoj Riznici kroz vjerovjesnike i prijatelje Boije je bila poticajna snaga
u Njegovu stvaranju univerzuma. Svako gibanje i djelovanje ishode iz te
izvorne Ljubavi; forme svijeta su samo odrazi Njegove jedincate zbilje.
Stvorenja su stavljena u gibanje snagom Ljubavi, Ljubav
snagom bespoetne Vjenosti;
vjetar treperi zbog obzorja, a stabla zbog vjetra. (D 3001)
Bog ree Ljubavi: Kad ne bi bilo tvoje ljepote, kako bih
poklonio panju zrcalu egzistencije? (D 26108)
Svijet je nalik zrcalu koje pokazuje savrenstvo Ljubavi.
Ko je ikada vidio dio velianstveniji od njene cjeline,
prijatelji? (D 23248)
Ljubav je jezgra, svijet je oklop prazan; Ljubav je slatki,
svijet je kazan. (D 22223)
Poput Adema i Have Ljubav raa tisuu oblika; svijet je
prepun njenih slika, a ona nema nikakva lika. (D 3037)
Ah, Ljubav, koja ima tisuu imena i pehar slatkog vina!
O, Ti koja si obdarena sa tisuu vrlina!
Ah, bezoblino Jedno sa oblika tisuu! Ah, Darovatelju
forme Turinu, Grku i Habeu! (D 14022-23)
Ljubav razdvaja sfere sa stotinu pukotina, ona mono
Zemlju potresa.
ista Ljubav je sa Muhammedom jedno zbog nje mu je
Bog rekao: Tebe radi jedino...
Poto je on bio jedina svrha Ljubavi, Bog ga od drugih
vjerovjesnika posebno izdvoji:
Ali da nije iste Ljubavi, egzistenciju nebeskim sferama
podario kako bih?
Pokrenuo sam toak nebeski, kako bi ti mogao razumjeti
velianstvo Ljubavi. (M V 2736-40)
LJUBAV
:,o
DOSEZANJE BOGA
Sfere se vrte zaljubljenika radi, Toak se okree poradi
Ljubavi,
ne zbog pekara i topioniara, ne zbog ilimara ili apote-
kara.
Nebesa se vrte oko Ljubavi: ustaj, jer i mi se moramo
vrtjeti!
Gle! Da tebe nije, ja stvarao ne bih... ta On to ree?
Muhammed izabranik je rudnik Ljubavi.
Hajdemo se za tren vrtjeti oko Ljubavi. Dokle emo se
oko ove strvine vrzmati? (D 12293-97)
3. Svijet kao ono Ljubavlju uzdravano
Sve stvari sudjeluju u Boijoj Ljubavi, poticajnoj sili stvaranja, pa su stoga
sve stvari zaljubljenici. Drugim rijeima, svaki egzistent je natopljen
potrebom i enjom za drugim egzistentima i neprestance nastoji postii
sjedinjenje s njima. Ti pojedinani zaljubljenici su neposredno vrelo svakog
gibanja i djelovanja.
Boija mudrost je uinila da u Njegovoj odluci i odredbi
budemo zaljubljenici meusobni.
Ta predodreenost je sve dijelove svijeta povezala, i
uinila ih u svoje parove zaljubljenicima.
Svaki djeli svijeta ezne za svojim parom, ba kao to
ezne slamka za amberom.
Nebo veli Zemlji: Zdravo! Privlai me kao magnet
eljezo...! enska priroda e uvijek za mukom eznuti,
da bi mogli zajedniki savreno djelovati.
Bog je enju u ovjeka i enu zasadio, da bi svijet
opstojanje kroz njihovo sjedinjenje pronaao.
On zasauje uzajamnu enju meu sve djelie, a njihovo
sjedinjenje raa potomie. (M III 4400-03, 14-16)
Stotinu tisua zmija i lisica, stotine tisua jede svoj hljeb
svagdanji svak trai svoj dio, svak ima svoje boli. (D
20467)
Ah, drukija vrsta ploda svaku granu njie, drukiji pehar
vina opija svakog od nas i svojom budalom nas pie!
:,:
Iza vela dvije stotine dama izgrebanih obraza i izubijanih
glava, svaka od drukijeg suprunika obudovjela.
Ribareva udica je probola usta svake ribe jedna
povika: Ah, dragi!, a druga: Kakve li divote!
Iz ljubavi prema Boijoj Ljepoti plee Dibril, a iz ljubavi
prema svojoj avolici igra Ifrit. (D 24643-46)
Svak je stvoren poradi svrhe posebne; enja prema njoj
zasaena je u svako srce.
Kako bi se ruka i stopalo bez enje pokretali? Kako bi se
granice i lie bez vode i vjetra nosili? (M III 1618-19)
Kralj je kazivao skrivene rijei svakome uhu u duu
svaiju podario je drukiju poruku.
Trvenje meu stvorenjima, mrnju meu ivima svakog
trena meu njima On ureduje: Prijatelj kome se dive!
Slatko i tenim rijeima je rui govorio, i na smijeh je
naveo, njeni mig je oblaku dobacio i oi mu skvasio.
Rui je kazao: Veselje je najbolje! A oblaku je rekao:
Plakanje je najbolje!
Nijedno od njih ne prihvaa savjet drugoga.
Grani je kazao: Njii se!, liu: Treperi!, a nebesima:
Vrtite se oko zemaljskih dveri! (D 26047-31)
Onaj svijet je kao Okean, a ovaj nalik pjeni. Allah Velianstveni je
poelio zadrati pjenu u dobrom poretku, pa je stoga uinio da se neki ljudi
vraaju natrag u okean u nastojanju da zadre pjenu... ador je podignut za
kralja, a neki ljudi su bili zadueni da odravaju ador. Jedan od njih ree:
Ne nainim li koie, za ta e se povezati konopci...: Svakom od njih Bog
je usadio zadovoljstvo i uitak u tom poslu, tako da i kada bi stotinu tisua
godina ivjeli ne bi drugo radili, i svakim danom bi im ljubav spram tog
posla narastala. (F 92-93/104)
Drevee veli: Kakve li sramote! Mi na zemlji posjedujemo toliko
umijea, kienosti i ljepote! Takve smo darove primili od Boga; a ostalo
korijenje nema nikakva znanja o tim stvarima. Ah, kada bi samo postojao
pijani dan, mi bismo mogli pokazati svoju ljepotu! Tako bi naa izuzetnost
i runoa drugih mogle biti pokazane na svjetlu dana!
Iz Nevidljivog svijeta im je prispio odgovor: O, zatoenici vode i
ilovae, pozabavite se svojim svrhama i postignite svoja umijea! Ne budite
LJUBAV
:,:
DOSEZANJE BOGA
srceparajui! Ne bojte se da e vaa umijea ostati skrivena! Jer Mi smo
postavili te dragulje i plodove u vae riznice, a vi o tome niste pojma imali.
Oni su bili skriveni u Naem Nevidljivom Znanju. Prije ulaska u postojanje
umijea i ljepote, koje vi danas vidite u sebi, predstavljali su dragulje
u Nevidljivom okeanu, urei da uu u riznice stanovnika suhe ilovae.
Mi smo u svakog posjednika odreene vrline postavili odreenu odliku,
u svakog umjetnika i majstora odreenu svrhu, bio on zlatar, draguljar,
arobnjak ili alhemiar; tako isto u svakog trgovca, odvjetnika i uenjaka
pa svaki od njih glagolja svoju svrhu i oituje svoje umijee. Mi smo im
usadili to glagoljanje i tu svrhu, a oni su bili zbunjeni poput curetaka koje
su tek dosegnule pubertet. One u svojim domovima se strasno dive svojim
haljinama, svojoj ljepoti, i virkaju u ogledalo. One poele da smaknu veo i
pokau svoju ljupkost odabranom i priprostom. Iz dna due one zavape:
Rijei starica ne mogu nas drati u zapeku, svijet
alosna srca ne moe nas zadrati u pritvoru.
Onu iji dugi uvojci se isteu kao sindiri nju ne moe
ni sindir zatoenu u kui da smiri...
Ali, kakvo mjesto je ovjekova farma u kojem urodu je
meso, kosti i koa poradi kojih tenji i enji? Te enje
su Moja sveta svojstva.
...Bijah Skrivena Riznica, koja poelje biti spoznata.
(MS 28)
4. Ljubav i ljepota: izvorno i izvedeno
ovjekova ljubav se moe dijeliti u dvije vrste: istinska ljubav (ishq-i
haqq) ili ljubav prema Bogu; i izvedena ljubav (ishq-i majz) ili ljubav
prema neem drugom. Ali, kod blieg ispitivanja moe se uoiti kako je
svaka ljubav, zapravo, ljubav prema Bogu, jer sve to postoji predstavlja
Njegov odraz ili sjenu. Tad razlika izmeu ove dvije vrste ljubavi je ta to neki
ljudi znaju da samo Bog istinski postoji i usmjeravaju svoju ljubav iskljuivo
prema Njemu; dok neki drugi vjeruju u neovisno postojanje raznovrsnih
predmeta enje, pa stoga usmjeravaju svoju ljubav prema njima.
No, poto se ljubav prema drugome mimo Boga izvodi iz ljubavi prema
Njemu, ona tad, u konanici, vodi ka Njemu. Jedan po jedan predmet
ovjekove elje e pokazati svoju neizvornost, i ovjek e okrenuti svoju
:,,
ljubav prema neemu drugom. Meutim, mnogi nee pronai istinski
Voljenog sve dok ne umru, kada e biti suvie kasno da pokuaju poravnati
jaz razdvojenosti. Suja je ve otkrio da postoji samo jedan Voljeni; on sve
izvedene ljubavi vidi kao hladne i nestvarne.
U ovom kontekstu Rumi jasno i jezgrovito objanjava narav ljepote:
Ljubav je kapljica koja kapa iz beskrajnog Okeana, ili je traak svjetla koji sija
na zidu. Sva ljepota se izvodi iz drugog svijeta, tako da je ona na ovdanjem
svijetu posuena i prizemna. Istinska Ljepota opstaje samo u Bogu.
U oima izabranika, Ljubav je izobilna vjena svjetlost,
makar je priprosti vidi tek kao oblik i senzualnost. (D
18197)
Sva nadanja, enje, ljubavi i tenje, koje ljudi imaju prema razliitim
stvarima oevima, majkama, prijateljima, nebesima, Zemlji, vrtovima,
palaama, znanostima, djelima, hrani, piu evlija zna da su sve to enje
za Bogom, a sve one stvari su samo zastori. Kada ljudi naputaju ovaj svijet
i kada vide Kralja bez tih zastora, oni e tada znati da su sve to bili samo
zastori i koprene, a predmet njihove enje je, zapravo, bila samo Jedna
Stvar. Sve njihove potekoe e biti razrijeene, sva pitanja i nedoumice
koje su imali u duhu svome bie raspetljane. Oni e sve stvari vidjeti licem
u lice. (F 33/46)
Sve stvari na ovome svijetu bogatstvo, ene, odjea su poeljne
poradi nekih drugih stvari, a ne poradi njih samih. Zar ne vidi da, ako
bi imao stotinu tisua dirhema, a gladan si, ali ne bi mogao pronai hranu,
ne bi mogao jesti one dirheme: ene su poradi djece i uitka. Odjea je
kao zatita od hladnoe. Prema tome, sve te stvari, koje su meusobno
povezane, jedna za drugu, su samo put do Boga. On je Taj za Kojim se ezne
poradi Njega samoga, a ne poradi neeg drugog. On je bolji od svake stvari,
plemenitiji od sviju njih, draesniji od svega. Stoga, kako bi Ga se moglo
eljeti poradi neeg to je neznatnije od Njega: Jer, samo je On Bog (LIII 42).
Kada se On dosegne, dosegnut je Univerzalni Predmet enje. Ne moe se
ii dalje od toga. (F 101/112-113)
Ko god je ludo zaljubljen u neto mrtvo, taj se nada
neemu to je ivo.
Tesar se okrenuo prema drvetu, nadajui se da slui
mjesecoliku ljubljenu.
LJUBAV
:,
DOSEZANJE BOGA
Ustraj nadajui se Jedinom Koji je ivi, Koji poslije dan
ili dva ne postaje mrtvi!
Iz krtosti ne biraj krta druga, jer je bliskost s njim
samo posuena tuga.
Ako su tvoji blinji drugima odani mimo Boga, ta se
onda dogodilo sa tvoja roditelja oba?
Akoli moe ovisiti o nekom drugom mimo Boga, ta bi
onda od sluavke i tutora tvoga?
Tvoja bliskost sa mlijekom i prsima prola je, tvoja groza
od gimnazije nestala je.
Bio je to traak svjetla njihova postojanja na zidu;
traak svjetla iznova se vratio Suncu.
Kad taj traak svjetla na neto padne, ti postane njegov
zaljubljenik, srani ovjee!
ta god u postojanju zavoli, to zlatnu patinu Atributa
Boijih poprimi.
Kada se zlato svome izvoru vrati, a bakar ostane, tvoja
priroda pobjesni i od toga se rastane.
Odlijepi se od onih stvari pozlaenih atributima Njego-
vim, i ne nastavljaj zanemarivati da krivotvoreni novi
naziva lijepim.
Ta ljepota krivotvorena novia stvar je posuena;
podno njegove ljupkosti bit je nevaljana.
Zlato naputa povrinu krivotvorena novia Duha
poradi stoga i ti slijedi Duha kud god on da hodi!
Sa bedema se ka Suncu svjetlo povlai Sunce, koje se
uvijek kree srazmjerno, to Sunce slijedi!
Uzimaj vodu sa neba od sada i ubudue, jer si vidio da
nema pouzdanja u vodi iz kanalizacije. (M III 343-360)
Ljubav je Atribut Boiji, kome ona ne treba; biti u
ljubavi sa drugim doli Boga, prava je potvora.
Jer njena ljepota je pozlaena: izvana ona je svjetlo,
iznutra maglina.
Kada svjetlo nestane, a pojavi se maglina, tad izvedena
ljubav postane studena.
Ta ljepota se iznova vraa svome Izvoru; samo gnjilost,
zlosrea i rugoba ostaju tijelu.
:,,
Mjeseevo svjetlo se vraa Mjesecu, njegov odblijesak
slii crnom bedemu.
Tad voda i ilovaa ostaju bez tog ukrasa: bez Mjeseca
bedem postaje poput avola.
Kad zlato napusti lice krivotvorena novia, i vrati se
prebivati usred vlastita rudnika,
zlosretni bakar ostaje poput magline ali je lice njegova
zaljubljenika jo i mranije. (M VI 971-978)
Sva ta ljepota i privlanost u licu crne zemlje blistavost
su poprimile od Mjeseca iz svijeta Nevidljivog: svjetlosni
traak Savrenstva Svjetlosnog. (D 14289)
Nalik pozlaivanju je ovjekova ljepota zato je, inae,
tvoja ljubljena postala stara magarica?
Ona je bila poput anela, ali je avolom postala, jer je
posuena stvar njena ljepota. (M II 712-713)
Mjesecolike ljepotice ovoga svijeta su Naoj Ljepoti lje-
potu ukrale: ukrale su samo trunicu Ljepote i Dobrote
Moje.
Na kraju e te mjesecolike ljubimice slamnatih lica rasti.
Takvo je stanje kradljivaca u prisustvu Moje vlasti.
Doao je dan, o zemna stvorenja! Vratite to ste pokrala!
O, voljeni, kako bi bogatstvo ili ljepotu mogla imati
zemna praina?
Kada no zastre Sunce, planete e se poeti hvastati.
Znaj da sve to pripada meni!, Venera e kazati. Meni
sve to pripada, Mjesec e uzvratiti.
Jupiter iz svoje torbe isto zlato vadi; Mars prijeti
Saturnu: Mog otrog bodea se pazi!
Merkur sjedi ispred, pa veli: Ja sam sultan nad sultanima.
Nebesa su moje vlasnitvo, a moji stupovi su sazvijea.
U svanue Sunce sa svojim trupama doe sa istoka. I
ree: Gle, kradljivaca! Gdje li nestaste? Sada sve meni
pripada!
Venerina jetra je rastrgana, a Mjeseev vrat skren;
Merkur je pred mojim licem postao suhoparan i studen.
Nae svjetlo je poruilo djelo Marsa i Saturna; ubogi
LJUBAV
:,o
DOSEZANJE BOGA
Jupiter zarida: Nesta mog torbaka zlatnoga! (D
20343-33)
Ljepotu Tvoje Divote univerzum pokazuje! Svrha je
Tvoja Ljepota uzrok je drugo sve. (D 31334)
Kroz kale uzvienosti Ti si iz skrivenog pehara prosuo
jednu kapljicu na ovu Zemlju od praha.
Poto kovrde i obrazi znak te kapljice oituju, kraljevi
stoga zemljano tlo lizati ne prestaju.
Njena zemlja je jednu kapljicu Ljepote primila, ti je
danonono cjeliva sa stotinu srdaca.
Mada pomijeana sa zemljom, jedna kapljica samo
moe te odvesti u ludilo ta e ti tada pomoi to isto
vino? (M V 372-373)
Ono to, zapravo, privlai, jest jedincata stvar, ali se ona pojavljuje
viestrukom. Ne vidi li kako ovjek ezne za stotinu razliitih stvari: On
veli: elim tutmj pirijan, elim burk, hou halvu, elim preno meso,
elim voe, datule. On nabraja i imenuje sve te stvari, ali je korijen samo
jedna stvar: silna elja. Zar ne vidi da kada se zasiti jednom stvari, on
povie: Nita od ovoga nije nuno: Stoga je jasno da ne postoji deset ili
stotinu stvari, postoji samo jedna. (F 7/19)
Tvoj voljeni nije silueta, pa bila tvoja ljubav od ovog il
onog svijeta.
Zato naputa formu koju voli, kad njenu duu ne
moe da zaustavi?
Njena forma je jo tu svoju puninu imao zato si?
Zaljubljeni, paljivo motri! Ko je tvoj voljeni? (M II
703-703)
Kad ode ka prijateljevoj formi, ide mu svog druenja
s njim poradi.
Tako ti u duhu ka bezoblinom odlepra, makar i ne bio
svjestan svojega cilja.
Zato Boga, zacijelo, tuju sve stvari, jer sve one prelaze
svoj put za radou u potrazi.
Ali neki su svoje lice prema repu okrenuli. Glava je
korijen, ali su je oni izgubili. (M VI 3733-36)
:,,
Neka Allah Velianstveni uini da radosne vijesti o kojima si napisao
uvod u Velianstveno Dobro budu radosne vijesti, jer sve radosne vijesti
ovoga svijeta blistaju kao svjetlosna zraka one slatke Radosne Vijesti. Da
one nisu poradi svjetlosnog zraenja i divote onih velianstvenih Radosnih
Vijesti, nijedna radosna vijest u ovome svijetu ne bi imala nikakav okus
sve one bi bile kao prljavtina i slama. Svjetlosna zraka Njegova Darivanja
slamki je podarila zrno slamki, zvijezde maglini (cf. Kuran XLI 11-
12), a ljepotu ljudskoga roda zemnome prahu; isto tako, radosne vijesti
su darovane kako bi se djelomine due sjedinile sa svojim nadanjima i
enjama. Stoga ljudi od uma nisu zadovoljni samo prahom; oni tragaju za
Beskrajnim Korijenom, Vrelom i Rudnikom tih enji i tenji. Potom, oni
uspijevaju dosegnuti ona ilita kroz ove grane i ozbiljiti onu Zbilju kroz ovo
izvedeno. (MK 8: 13/32)
Neka zapovjednik nad zapovjednicima dosegne sreu i blaenstvo
koje poiva s onu stranu sree i blaenstva pojmljenog od duhovnih ljudi
i ljudi od ovoga svijeta! Poslanik je, u vezi s tim, kazao: Nijedno oko to nije
vidjelo, nijedno uho ulo, nijedno ljudsko bie nije to pojmilo u srcu svom.
Kada to jednom vidite, vidjet ete blaenstvo i golemi trijumf. Glede sree
na ovome svijetu, ona je samo odraz i posljedica onosvjetske sree: ivot na
ovom svijetu je samo igra i zabava! (XLVII 36) Svaka igra je odraz jednog
ozbiljnog pregnua i ukradena je odande, ba kao to djeca kradu svoje igre
od ozbiljnih zadaa. (MK 38:64-63/133)
udim se ovim ljudima koji kau: Kako mogu evlije i zaljubljenici
voljeti onaj neizrecivi svijet kada on nema ni mjesto ili formu, i iznad je
predodbe: Kako oni izvode nadopunu i pomo odande i kako mogu biti
pod utjecajem tog svijeta: I oni sami su, najposlije, danonono zaokupljeni
istom stvari. Uzmi za primjer osobu koja voli neku drugu osobu i od nje
izvlai nadopunu: ta nadopuna, ljubaznost, dobrota, znanje, uspomena,
pomisao, veselje, tuga sve te stvari ona izvodi odande, a sve one najposlije,
prebivaju u neprostornom svijetu. as za asom ta osoba prima nadopunu
od onih duhovnih znaenja i biva pod njihovim utjecajem, ali to u njoj ne
izaziva nikakvu zaudnost. Pa ipak, ona se pita kako su neki ljudi zaljubljeni
u onaj neprostorni svijet i iz njega izvlae unutarnju nadopunu. (F 38-39/
30)
U ovjeku postoji ljubav, bol, enja i ovakva ili onakva elja, i kada bi
stotinu tisua svjetova postalo njegovom batinom, on bi i dalje bez stanke
i odmora stjecao. Ti ljudi su se potpuno zabavili svakom vrstom zanata,
LJUBAV
:,8
DOSEZANJE BOGA
umijea i namjetenja; oni ue astronomiju, medicinu i druge stvari, ali ne
nalaze olakanja, poto njihova svrha nije dosegnuta. Poslije svega, Voljeni
se naziva sranim mirom, poto srce kroz Njega pronalazi mir. Prema
tome, kako bi se mogao pronai mir i olakanje kroz drugo:
Sve ove razliitosti i svrhe su poput ljestava. Poto basamci ljestava
nemaju mjesta da se u njega smjesti, nego postoje samo zato da bi ti mogao
ii dalje, sretan je stoga onaj ko se brzo dozove i postane svjestan! Potom
dugi put postane kratak, i ovaj ne trati svoj ivot na basamcima ljestava. (F
64/73)
Bila ljubav odavde ili odande, ona nas na kraju na onu
stranu odvede. (M I 111)
Razmisli o blagoslovu to si pretrpio gubitak na putu
ljubavi: svrha je ljubav prema Bogu, zato izvedenu
ljubav ustranu gurni.
Ratnik daje svom sinu ma drveni, kako bi ovaj mogao
nauiti maevati i ma umio u boju drati.
Ljubav prema ljudskome biu je onaj ma drveni.
Kada put svoj kraj dosegne, predmet ljubavi e biti
Svemilostivi. (D 336-338)
Ljubav prema Bogu je rezultat znanja, dakle: hoe li
ovjek ikada u ludosti zasjesti na takvo prijestolje?
Kako bi nesavreno znanje moglo ljubav takvu poroditi?
Kad e ono samo ljubav prema mrtvim stvarima
poticati...
Ne moe luiti znanje nedostatno; ono od svjetla misli
da Sunce je to. (M II 1532-33, 35)
Kada se svjetina dadne u hajku i lov, vepra ulovi; kota
ih beskrajnog truda, ali im ga njihova molitva jesti ne
dopusti.
Samo je ljubav vrijedna lovljenja ali kako u tvoju
zamku moe biti ulovljena?
Moda jo se ne pretvara u Njegovu molitvu: gurni
ustranu zamku i ui k Njemu! (M V 408-410)
:,
5. Potreba i tenja
Da bi se postalo Boijom molitvom, mora se postati vrijednim Njegova
pogleda i naklonosti. Prvi korak u tom smjeru je tragati i eznuti za Njim.
Voljeni nee ignorirati iskrenu nabonost i potrebu.
Kada neko uje kako neki plemeniti ovjek u nekom gradu silne
darove i izobilja dariva, taj e, prirodno, krenuti tamo u nadi da e primiti
svoj udio. Poto je Boije Izobilje tako uveno i cijeli svijet zna za Njegovu
Ljubaznost, zato onda i ti ne ie od Njega: Zato ne eli odore asti i
zlatnike: U ljenarenju sjedi i kae: Ako On hoe, dae mi neto, a ti ne
trai. Pogledaj psa koji nema nimalo pameti ni shvaanja. Kada ogladni i
kada je bez hrane, on doe tebi i zamae repom. To znai: Daj mi hranu, jer
ja nemam hrane, a ti ima neto. To je tako razborito. U ovom asu, zapravo,
ti nisi nimalo manje pas, koji nije zadovoljan da spava u pepelu, pa kae:
Ako on hoe, on e mi dati neto hrane. On laje i mae repom. Ti, takoer,
mai svojim repom i ii od Boga! Ii, jer pred takvim Dobroiniteljem,
iskanje je silno poeljno. Poto ti nema sree, ii je od nekoga ko nije krt
i ko posjeduje golemo bogatstvo. (F 171-172/180)
Oni vele da je ljubav, u konanici, elja i potreba za neim. Stoga je
potreba korijen, a stvar koja se potrebuje je ogranak. Ja velim: Kada govori,
ti, u krajnjemu, bez ustezanja izrie potrebu. Tvoja potreba uvodi rijei
u postojanje. Poto si ti elio te rijei, one su ule u bivanje. Tako je potreba
bila prva, a rijei su dole u bivanje iz te potrebe. Prema tome, potreba je
postojala bez rijei, a ljubav i potreba ne mogu biti ogranci rijei.
Neko ree: Ali svrha potrebe su bile rijei. Stoga, kako svrha moe biti
ogranak:
Uitelj odgovori: Ogranak je uvijek svrha korijenje stabla postoji
poradi njegovih grana. (F 139/148)
Bog Velianstveni ne dariva nita bez potrebe. Da nije
bilo potrebe za svijetom, njega Gospodar ne bi stvorio ni
stanovnike njegove.
Da ova drhtava Zemlja nije trebala planine, bili ih On
stvorio tako goleme?
Da nije bilo potrebe za nebeskim sferama, On ne bi
sedam nebesa izveo iz nepostojanja.
Sunce, Mjesec, te zvijezde kako bi postale vidljive u
postojanju da nije bilo potrebe?
LJUBAV
:o
DOSEZANJE BOGA
Stoga je potreba vor sveg postojanja: ovjekovo orue je
obujam njegova trebanja.
Tako, ovjee prepun potreba, brzo uveaj svoju potrebu!
Potom e More Obilja izlijevati se u svom velikoduju.
Ovi prosjaci i bogalji na putu pokazuju svoju potrebu
ljudima
sljepou, epavost, bolest i patnje, kako bi se ljudska
milost pokrenula.
Da li je prosjak ikada kazao: Ljudi, hljeba mi udijelite,
jer ja imam bogatstvo, robne kue i trpeze krcate!? (M
II 3274-83)
Gdje ima patnje, ondje prokletstvo dolazi; gdje ima
siromatva, ondje bogatstvo nadolazi.
Gdje ima pitanja, i odgovori e se dati; gdje ima brodova,
ondje e i voda tei.
Manje vremena troi traei vodu i e gasei! Tad e
voda iz neba i iz zemlje potei. (M III 3210-12)
Zau se pla: Doi, tragatelju! Izobilje, poput prosjaka,
za prosjacima ima potrebu!
Izobilje traga za prosjacima i ubogima, ba kao to za
istim ogledalom traga ljepuna ena.
Ogledalo ini divnim lijepa lica, prosjaci velikodunost
izvode iza zastora. (M I 2744-46)
Glad je, zacijelo, sultan lijekova. Smjesti glad u duu i,
gle, nije tako neposluna!
Glad ini prijatnim sve stvari neprijatne ali bez nje,
sve prijatne stvari bile bi odbaene.
ovjek je jeo hljeb napravljen od mekinja. Neko ga
upita: Kako ti moe biti h na njega?
A ovaj ree: Kada se glad kroz strpljenje udvostrui, u
mojim oima halvom postaje hljeb jemeni...
Bog je podario svoj izbor gladnima, kako bi oni mogli
postati monim lavovima. (M V 2832, 38)
Glad daje prijatnost, a ne svjei slatkii glad ini
boljim od eera hljeb jemeni...
Bol obnavlja stari lijek i kree granu svake ravnodu-
nosti.
::
Bol je alhemija koja obnavlja gdje je ravnodunost kad
bol nastupi?
Pazi, ne uzdii hladno u svojoj ravnodunosti! Trai bol!
Bol, bol, bol trai! (M VI 4296, 4302-04)
Gdje ima boli, ondje e prokletstvo doi; gdje je zemlja
nizinska, ondje e voda potei.
eli li vodu milosti, kreni, nizina budi! Potom pij vino
milosti i pijan postani! (M II 1939-40)
Jurnuu brzo, brzo, jahae da dostignem; postat u
nepostojanje, nies, Voljenog da dosegnem.
Postat u veseo, radostan ja sam iskra u ognju. Spaliu
svoju kuu i otii u Pustinju.
Postat u prah, blato, kako bi me Ti mogao ozeleniti.
Postat u voda i cijelim putem se do Ruinjaka sterati.
Sputen s neba, poput iskre praine trepem zadobiu
sigurnost i prestati treperiti kad Cilj dosegnem.
Sfere su mjesto asti, Zemlja mjesto ruenja ovim
dvama pogibeljima u utei, kad dosegnem Sultana.
Ovaj zemaljski svijet i zrak su nevjerovanja i ponitenja
supstanca kroio sam u srce nevjerovanja da bih
stigao tamo gdje je vjera.
Taj uravnoteeni i skladni Kralj svijeta trai uravnoteena
zaljubljenika moje je lice uto kao zlatni novi, kako bi
moglo biti stavljeno tamo gdje je Njegova Uravnilovka.
Boija milost je voda ona se kree samo tamo gdje je
zemlja nizija. Postat u praina i predmet Milosti, kako
bih dosegnuo Svemilostivoga.
Nijedan lijenik ne daje tablete i lijekove bez bolesti ja
u postati potpuna bol, kako bih mogao Lijek dosegnuti.
(D 1400)
Poto je Lijek svijeta potraga za bolom i bolesti, mi smo
se odvojili od lijekova i bolu postali drugovi. (D 33477)
Ljubav je lijenik koji trai onog ko je bolestan zato
bih ja, inae, bio bolestan i nemoan? (D 33964)
Nijedan zaljubljenik, zacijelo, ne tei sjedinjenju a da
njegov voljeni ne tei k njemu.
LJUBAV
::
DOSEZANJE BOGA
Ali ljubav zaljubljenika tijela im u omama dri, dok
ljubav ljubljenih sretnim i nabreklim ih ini.
Kad svjetlo ljubavi prema voljenom jednom u tom srcu
bljesne, znaj da u tom srcu jo ljubav vrsne.
Kada se ljubav prema Bogu u srcu tvome umnoi, tad i
Bog, bez sumnje, ima za tebe ljubavi.
Nikada uo nisi da jedna ruka bez druge pljee.
Vodo slatka!, jadikuje ovjek edni. Oednjeli, gdje si!,
voda veli.
Ta e u naim duama je Vode privlana snaga mi
pripadamo Njoj, a Ona pripada nama. (M III 4393-99)
Ljubav i pogled prijateljstva, naravno, uvijek dolaze sa obje strane.
Poticaj enje i prilika za zanos izvode se iz oba smjera, jer ljubav prema
Bogu ili prema stvorenju nije jednostrana, niti je ikada bila. Ne moe se
zamisliti jeka klepeta jedne ruke, niti se moe igrati na jednoj nozi. On
voli njih, to se nikada ne moe odvojiti od ...oni vole Njega, niti je ikada
Bog zadovoljan njima, a da ...i oni nisu zadovoljni Njim. (V 119) (MK 98:
102/193)
Sve kraljeve su njihovi sunji zatoili, sva stvorenja su
sa svojim zaljubljenima u ljubavi...
Srca otimaa srdaca su zatoena u onima koji su svoja
srca izgubili, svojim zaljubljenicima se mole svi voljeni.
Kad smatra ovjeka zaljubljenikom, znaj da je voljeni i
on, jer, relativno govorei, i ovo i ono je on.
Mada oednjeli trai vodu iz svijeta, i ednoga u ovom
svijetu trai voda. (M I 1736, 39-41)
Ja nosim ime zaljubljenika, ali On, zacijelo, bez mene
nema strpljenja ljubav mog Voljenog je granicu ljubavi
moje presegla. (D 23028)
Sami zaljubljenici ne idu u potragu samo je On
tragalac u cijelome svijetu. (D 4471)
Zaljubljenici Voljenog traiti moraju, poput bujice svoja
lica i glave prema Njegovu brzacu okreu.
Ali, samo je Voljeni tragalac, a mi smo kao sjene. Ah,
nae rijei su jo rijei Voljene...!
:,
Sjedimo s Njim i velimo: O, Voljeni! Gdje je Voljeni?
Pjevuimo: Gdje je, gdje? na Njegovoj stazi opijeni. (D
4630-31, 37)
Divno! Voljeni je s tobom, usred tvoga traganja! On ti
ruke dri kad god ti je volja. (D 27421)
Kroz Tvoj sjaj u rubine se pretvara kamenje! Tragai
doseu Traenog kroz Tvoje traganje. (D 32430)
On izvodi svako traganje, pa ipak, njegovo ime je Tra-
eni; On ini svako oboavanje, pa ipak, Njegovo ime je
Oboavani. (D 30467)
Kada se srce poniti u Njemu, ostaje On; potom ono
shvaa sadraj Njegovih rijei: Ja sam navlastito Traga-
lac i Traeno. (D 13317)
Kada uoi ljubav u sebi, poveavaj je kako bi mogla rasti! Kada vidi
u sebi tu duhovnu batinu svoju potragu za Bogom uveavaj je kroz
traganje! Jer, blagoslovi su u kretanju. Ako ne uveava svoju batinu, ona
te naputa.
Ti nisi nita manje doli zemlja. Ljudi mijenjaju zemlju pomjeranjem i
prevrui je lopatama, zatim ona udi za usjevom. Kada je oni napuste, ona
postaje tvrda. Prema tome, ti vidi da je potraga u tebi, dolazi i odlazi! Ne
reci: Kakva je korist u odlaenju: Samo idi! Korist e ti se pokazati. Kada
ovjek ide u svoju radnju, korist njegovog odlaska je u tome da pokae svoju
potrebu. Potom e mu Bog dati njegov hljeb svagdanji. Ali, ako on sjedi kod
kue, to bi bilo oitovanje njegove samodovoljnosti, i njegov hljeb svagdanji
mu ne bi doao.
Divim se tom siunom djetetu koje plae, i njegova majka mu daje
mlijeko. Kad bi se pomislilo: Kakva korist je u plakanju: ta je to to
uzrokuje da mlijeko doe: zatim kad ono ne bi primilo nimalo mlijeka.
Ali mi vidimo da ono prima mlijeko zbog svoga plakanja. (F 213/222)
Kako bi dijete poznavalo utjecaj svoga plakanja nad
srcima...?
Toliko plae, makar ti i ne poznaje ishoda!
Vjeni vrtovi i rijeke rajske e se roditi iz tvojih suza. (D
11090, 92)
Trao on ili hodao, na kraju e tragalac pronai svoju
batinu.
LJUBAV
:
DOSEZANJE BOGA
Potpuno budi obuzet traganjem, jer traganje je dobar
vodi na Putu! (M III 978-979)
Svaki izgladnjeli ovjek na kraju hranu pronalazi
sunce sree e nad njim zasijati. (M V 1733)
Ne gledaj u svoje divno ili runo oblije gledaj u Ljubav
i Predmet svoje potrage!
Ne gledaj u svoju bezvrijednost i neznatnost svoju ve
gledaj, plemeniti ovjee, u tenju svoju!
U ma kakvom stanju mogao biti, ti potrazi tei! Trai
vodu neprestance, ovjee usana ednih!
Jer tvoje suhe usne svjedoe da vrelo vode na kraju nai
e.
Suhoa usana je poruka vode: Nastavi li tragati, bez
ikakve sumnje nai e mene.
Traganje je blagoslovljeno gibanje, traganje na Boijem
Putu unitava pregrade.
Traganje je klju tvoje elje predmeta, ono je tvoja vojska
i likovanje tvojih stjegova. (M III 1437-43)
Ne bjei, bio ti ist ili u blatu. Jer bliskost s Njim uveava
istotu. (D 7096)
ta god posjeduje tragao za tim nisi li? Tvoje potrage
te na oprezu dre i donose radosne vijesti.
Djeluj tako, jer tako e potragu uveati: onaj koji
mnogo sadi, moe se obilnoj etvi nadati. (D 3733-34)
Ako si vjernik, kroi u bojne redove! Na nebu je blagdan
pripravljen za tebe...
Prolij suze i sagori u svom cjelononom traganju, kao
to plamen lagano uniti svijeu.
Zatvori usne za pie i hranu, nego pouri na nebesku
trpezu...!
Ako se ondje nae, ne udi se! Ne gledaj u svoju nemo
gledaj u svoje traganje!
Boiji polog u tebi je tvoje traganje, jer svaki tragalac je
vrijedan predmeta svoje potrage.
Ustraj, kako bi tvoje traganje moglo narasti, kako bi srce
moglo taj tjelesni zdenac da napusti! (M V 1727, 29-30,
33-33)
:,
Ma ta bilo parica tvojoj enji, idi dalje! Iezni u svome
Voljenom! Primi na sebe isti oblik i atribute!
eli li Svjetlo, tad pripravu za Svjetlo zadobij! eli li se
udaljiti od Njega, samoljubiv i dalek budi!
eli li izai iz ove ruine od zatvora, od Voljenog se ne
okrei, ve molitvu obavljaj i Njemu se priblii! (XCVI,
19) (M I 3603-07)
Ma od ega strahovao znaj da si vrijedan ba toga!
Zbog toga je srce zaljubljenikovo vee od Boijega Prijes-
tolja. (D 6400)
Bog e ti dati to eli. Gdje tvoja tenja lei, ondje e postati, jer
ptica na svojim krilima leti, a vjernik na svojoj tenji. (F 77/89)
Svaka od 18.000 rijei u ljubavi je sa neim, a visoki stupanj svakog
zaljubljenika ovisi o visokom stupnju njegova voljenog. Kada je voljeni
pronjenije proliran i plemenit, tad je i zaljubljenik uzvieniji... Dnevno
svjetlo mora biti preferirano nad svjetlom noi, a u istoj mjeri to svjetlo je
preferiranije nad tamom, jer je ono u ljubavi sa sunevim svjetlom, dok je
nono svjetlo u ljubavi sa tamom. (MK 1: 4/33)
Slava zaljubljenika ima istu slavu kao i njegov voljeni.
Pogledaj kojoj skupini ti pripada, zaljubljenie ubogi!
(D 27832)
ovjek je kao dragulj koji odreuje vrijednost vlastitu:
ni Sanjar ili Qubd kao erf nisu.
9
(D 26027)
6. Religija ljubavi
Ljubav prema Bogu podrazumijeva teoriju, praksu i duhovno ozbiljenje.
Zaljubljenik jasno razlikuje istinski Voljenoga od drugotno izvedenih
voljenih, dokazuje svoju potragu i potrebu kroz duhovnu disciplinu pod
vostvom ejha, a porie sve stvari drukije negoli je Voljeni, ukljuujui i
sebe, tako da samo On ostaje.
Od svih religija je odvojena vjera ljubavi: ta vjera i
naslov jest Bog zaljubljenih. (M II 1770)
ta je to mird nebesa? Nebivanje. Religija i vjera
zaljubljenih jest nepostojanje. (M VI 233)
LJUBAV
:o
DOSEZANJE BOGA
ivljenje kroz Ljubav jest moja religija ivot kroz ovu
duu i tijelo moja je sramota. (M VI 4039)
Razum ne spoznaje i smeten je religijom Ljubavi ak i
onda kad svjestan svih religija treba biti. (D 2610)
U religiji zaljubljenika dua je smrtno bolesna, ali njena
bolest svaki dan stanje zaljubljenika ne pogorava. (D
3610)
Sve drugo, mimo ljubljenja najdivnijega Boga, agonija je
due, makar ona bila i eerom hranjena.
ta je to agonija due? Odgavarati na smrt bez otimanja
za Vrelo ive Vode. (M I 3686-87)
Gore od svake smrti je biti bez Ljubavi. Poradi ega
ostriga treperi? Bisera poradi. (D 13297)
Svaka prsa bez Voljene su kao tijelo bez glave.
ovjek udaljen od stupice Ljubavi ptici bez krila slii.
ta on zna o univerzumu? Jer on nita ne zna o Onima
Koji Znaju. (D 7376-78)
Ako puls Ljubavi u ovjeku ne udara, nek bude Platon,
jer on je tek poput magarca.
Ako glava nije Ljubavi puna, ona stoji iza repa. (D
12330-31)
Ako nisi zaljubljenik, ne broji da si ivot ivio, jer na
Dan Zbrajanja to nee biti brojeno.
Svaki tren proveden bez Ljubavi, lice sramote pred Bogom
e imati. (D 10313-16)
ivotni vijek bez Ljubavi uope ne raunaj. Ljubav je
Voda ivota srcem je i duom ispijaj!
Znaj da su samo ribe bez vode zaljubljenici, mrtvi i
osueni, ipak, su veziri. (D 11909-10)
kola je Ljubav, uitelj je Svemogui a mi smo kao
aci, nae recitiranje su ove rijei. (D 4334)
Uitelj zaljubljenih je Ljepota Voljenog: njihove knjige i
lekcije su od Lica Njegovog. (M III 3847)
Biraj Ljubav, Ljubav! Bez slatka ivota Ljubavi kao
to si vidio teret je ivjeti. (D 32210)
:,
ivi na ovom svijetu dva dana ili tri kakva sramota
samo snagom due ivjeti!
Nikad ne budi bez Ljubavi, da mrtav bio ne bi da bi
ostao iv, u Ljubavi umri!
Opstojee stvari, ispravna djela (XVIII 47) ine Ljubav. Ovaj svijet je
pljeva, a Ljubav je zrno. Vjetar smrti je odredio tren koji e otpuhati pljevu
nijedna mrvica nee ostati. Neka svjetlo njihovo pred njima (LXVI 8)
uvijek bude ilo. Zadri u sebi nakanu, sranost, savjet i pomozi svojim
prijateljima da ine isto, jer to je djelovanje, sve ostalo je tuga. Prevladavanje
ovoga svijeta je poput bubnja koji zbunjuje ljude i privlai ih sebi, mada je
u sebi prazan ne posjeduje nikakvu izuzetnost ili korist. Sretan je onaj
koji pronalazi apotekarev traak (tablah) Ljubavi i ije se srce hladno okree
prema zvuku bubnja (tabl) ovog preovlaujueg svijeta.
Prevlast ovoga svijeta s kraja na kraj tvojoj glavi donosi
samo glavobolju. Prazna glavo! Zato toliko glavobolje
se slijeva u tvoju glavu?
Mada od Sunca i Mjeseca svojoj glavi tvori krunu,
poloie svoju glavu na hladnu ciglu kada tvoj ivot
dosegne mjeru punu. (MK 21:26-27/71-72)
Ljubav je Voda ivota, od smrti e te izbaviti. Ah, onaj
koji se survao u Ljubav, taj e kraljem postati! (D 6363)
Ljubav je Okean ivota bezdani neprolazni ivot je od
svih njegovih darova najmanji. (D 23469)
Iz svijeta najskrovitije zaljubljenikove tajne doao je glas:
Ljubav je Boiji Burq, stoga ga natjeraj u kas! (D 13330)
Uzveri se na Ljubav i ne misli o putu! Jer at Ljubavi je
pouzdan u trku.
Taj put neravan mada je, on e te u jednom skoku
odnijeti do postaje. (D 6922-23)
Ljubav je majka koja e svoje dijete zaljubljenika
prihvatiti, koje e pred Sultanom jedino sigurno biti.
Sve dok ne sazrije i ne postane slobodno od svoje due,
ona ga pred duine due Duu odvesti nee...
Moja dua moe biti u ime Ljubavi zaklana! Jer jedino
mjesto na koje srce kree jest mird na nebesa. (D
10374-73, 77)
LJUBAV
:8
DOSEZANJE BOGA
Burq ljubavi poradi duhovnih znaenja je moj um i
srce prihvatio. Gdje ih odvodi? Na onu stranu koju ti jo
nisi spoznao! (D 32300)
Ah, sokoliko srce moje! Leti ruci Njegove Ljubavi na
krilima Njegove Ljubavi! Kako dugo e na svojim
vlasitim krilima letjeti? (D 26330)
Ti si Dua due svijeta, a Ljubav je od Tvoga imena:
ko god prima dah od Tebe, taj leti tamo gdje nebesa su
ognjena. (D 9322)
Ljubav je eliksir alhemijski: on zemlju pretvara u rudnik
znaenja duhovnih. (D 8383)
Tvoja senzualnost je bakar, a eliksir je ljubavno svjetlo:
svjetlo Ljubavi pretvara bakar tvog postojanja u zlato.
(D 9003)
Cijeli svijet spava u noi nemara, ali mi ivimo u
dnevnom svjetlu ljubavnog Sunca.
Samo zaljubljenik se suna na svjetlu dana Ljubav i
gorljiva enja e te uvati za danje svjetlosti odsjaja.
(D 8323-24)
Pred radou Njegove Ljubavi i pred svjetlom Njegova
sunca ta je tijelo? Praina. A dua? Puka isparina. (D
31324)
Koja vrsta Voljenog je On: Dok god i jedna trunica ljubavi prema
sebi samome ostaje, On nee pokazati Lice Svoje; ti nee biti vrijedan
sjedinjenja s Njim, i On ti nee dozvoliti pristupa. Ti mora sebe i svijet
potpuno zatajiti i biti neprijatelj svog vlastitog jastva, ili, pak, Prijatelj nee
pokazati Svoje Lice. Stoga, kada naa religija poiva u srcu jedne osobe, ona
upravo tamo ostaje dok ne odvede njeno srce Bogu i ne odvoji je od svega
nevrijednoga. (F 114-113/123-126)
Radost je On i bol srana, za njihovu slubu On je
nadnica i plaa.
Da je trebalo drugo doli vjeno Voljenog kontemplirati,
kako bi mogla to biti Ljubav? Uzaludna zaluenost to bi
jedino mogla biti.
Ljubav je buktinja koja, kada se zapali, osim Voljenog
sve drugo sagori.
:
Ona vraa u korice ono nema boanstva, kako bi sve to
je drugo doli Bog pogubila. Dobro razmisli ta ostaje
nakon onog nema boanstva?!
Ostaje samo ono doli Boga, sve drugo je iezlo. Ah,
velianstvena Ljubavi, koja spaljuje idole, bravo, bravo!
(M V 386-390)
Ti si zaljubljenik Boiji, a Bog je takav da, kada dolazi,
od tebe vie ne opstoji ni jedna trunka.
Pred Njegovim pogledom stotinu poput tebe nestaje. Jesi
li to ti u ljubavi sa vlastitim poricanjem, gospodine?
Sjena zaljubljena u Sunce ti si. Sunce dolazi, a sjena
brzo odlazi. (M III 4621-23)
Ljubavi, gorki sud ti preleti! Od svega drugog, samo me
od Sebe ne odvoji!
Ah, bujice, ti si huanje. Hui, hui! U Okean me
odvedi. (D 33823)
Svijet kao arolijom iskrsava, ali Musaov tap je Ljubav,
koji ga jednim gutljajem proguta. (D 12830)
Stoljeima, Voljeni, udarah bubanj Tvoje ljubavi prema
melodiji Halladevoj: Zacijelo, zacijelo, u smrti mojoj
je ivot moj. (M VI 4062)
ejh ree: Stvoritelju, ja sam zaljubljenik. Ako traim
ita drugo doli Tebe, ja sam tad grjenik.
Kada bih u svoju viziju osam rajeva unio ili Tebi iz
straha od pakla sluio,
Tad bih ja vjernik bio, traei ono sigurno. Jer i raj i
pakao imaju u tijelu udio.
Zaljubljenikova hrana je ljubiti Boga, u njegovim oima
stotine tijela ne vrijedi ni boba. (M V 2713-16)
Divna, pobjedonosna, zadivljujua Ljubavi! Izgubila si
na kocki dva svijeta i duu, ali i dalje ostaje u igri. (D
33032)
Voljeni ree: Uinio si sve ove stvari, ali pouj dobro,
svoje ui irom otvori:
Nisi dovrio korijen korijena nabotva i ljubavi to to
si uradio samo su ogranci.
LJUBAV
:,o
DOSEZANJE BOGA
Zaljubljenik ree: ta je to korijen, kai mi? A ona e:
Umri i nepostojanje postani. (M V 1232-34)
Svako ko je roen u ovom svijetu umire i duu meleku
uvaru povjerava ali zaljubljenik se nikada ne raa:
Ljubav oca nema. (D 11936)
Neko moje srce i Ljubav djelovae zajedno sada se
toga prisjeam, malo po malo.
Kao da sam ja ljubav rodio, tako izvana izgleda, ali je,
uistinu, Ljubav mene rodila. (D 2487-88)
ta je to Put, upita neko. Ovaj put znai da napusti
poude, ja rekoh.
Ti koji ljubav njeguje prema Kralju! Znaj da, dok trai
zadovoljstvo onog Plemenitog Gospodara, ti si na Putu.
Dok trai enju Voljenog i zadovoljstvo, traiti svoju
vlastitu poudu je zabranjeno.
Dua e u ljubav prema Voljenom potpuno biti preobrae-
na, jer Ljubav plemenitih putnika je isposnika elija.
Njegova Ljubav nije manja od vrha neke planine vrh
planine Njegove Ljubavi je dovoljan za mene!
Ljubav jest spilja u kojoj moe Prijatelja pronai
potom e dua ukras ljepote Ljubavi stei.
ta god te oiava, put je ispravan ja se neu truditi
to da deniram.
Budi tih i dri se vrsto Ljubavi ejha jer on je tvoj
vodi u dva svijeta ova. (D 374)
Onaj ko trai sreu jedno je, a zaljubljenik neto drugo
je onaj ko svoju glavu ljubi, taj korak prema Ljubavi
gubi.
Kako bi se dva ognjem ispunjena oka Ljubavi utopila u
jetre krvi, tragajui za enjom srca i opstankom due-
vnim?
Zaljubljenik ne jadikuje zbog svog hudoga stanja, niti
trlja oi zbog srceparanja; on eli biti sve gori svakoga
trena.
On ne ezne za danom sree, niti traga za nocom
olakanja njegovo srce ostaje stisnuto izmeu noi i
dana, poput svitanja.
:,:
Ovaj svijet ima dva gnijezda: gnijezdo sretnoga i
zlehudoga snagom Svete Boije Biti zaljubljenik je
izvan oboga!
Okean ga ne sili da kipti, jer on je poput neusporediva
bisera. Njegovo lice nije dolo iz majdana, makar je on
ut poput zlata.
U ljubavi sa Kraljevom duom kako srce moe za kra-
ljevstvom tragati? Zanesena Njegovim vitkim stasom,
kako bi dua traila haljinu od asti?
Moradne li Feniks doi u susret svijetu, ljubavnik nee
morati traiti njegovu sjenu, jer on je opijen ljubavlju
prema tom uvenom Feniksu.
Kad bi cijeli svijet postao eerom, njegovo srce bi jo
jadikovalo poput trske; ako bi Voljeni morao rei: Ne!,
on bi se jo topio poput eerli kocke.
Pitah svog Gospoda o Shamsuddinu iz Tabriza, koji
stalno u Ljubavi prebiva: Zato takav kralj neprestance
putovati mora? (D 386)
Zaljubljenici, koji pri svijesti umiru, pred svojim Volje-
nim poput eera nestaju.
Na dan onog Alastu oni su Vodu ivota pili stoga ne
mogu umirati kao ostali.
Poto su oni uskrsnuli u Ljubavi, oni ne umiru kao
puani.
Oni su kroz Boiju Plemenitost iznad meleka segnuli
daleko bilo od njih to da umiru kao smrtni ljudi!
Pretpostavlja li da lavovi umiru kao psi, daleko od
Njegove Prisutnosti?
Kada zaljubljenici umiru dok kreu na putovanje,
Kraljeva dua im istrava u sretanje.
Kada umiru pred nogama onog Mjeseca, svi oni svjetlom
zasijaju poput Sunca.
Zaljubljeni, koji su u dui uzajamni, umiru u svojoj
uzajamnoj ljubavi.
Voda Ljubavi njihove bolne jetre smiruje, svaki od njih
dolazi i u tom sranom bolu umire.
LJUBAV
:,:
DOSEZANJE BOGA
Svaki je neusporedivi biser siroti uz majke i oeve ne
umiru oni.
Zaljubljeni lete put nebeskih sfera, poricatelji umiru u
dubinama Plamena.
Zaljubljeni otvaraju oko koje Nevidljivo vidi, svi ostali
umiru slijepi i gluhi.
Zaljubljeni u strahu nikada nisu navikli nou spavati
danas e svi oni bez straha ili bojazni umirati.
Oni koji su ovdje stonu hranu tovali, kao obine krave
su bili a poput magaraca poumirali.
Oni koji su danas traili tu viziju, sretni su i usred te
vizije se smiju.
Kralj ih postavlja tik do Svoje Plemenitosti oni ne
umiru u niskosti i beznaajnosti.
Oni koji nastoje stei odlike Muhammedova morala,
umiru poput Ebu Bekra i Omera.
10
Daleko od njih je smrt i ponitenje! Ja sam pjevao ovaj
gazel koji pretpostavlja njihovo umiranje. (D 972)
Akoli me ne poznaje, tad pitaj tu no crnu ona je
zaljubljenikov pouzdanik, koji svjedoi njegovu jadikovku
i suzu.
Zato govoriti o noi? Jer u njoj zaljubljenik pokazuje
toliko znakovlje, od kojih su najmanji suze, uti obrazi,
krhko tijelo i slabo zdravlje.
Jadikujui, on postaje nalik oblaku, postojan poput
planina, ponizan kao voda, snishodljiv poput kala na
drumu.
Ali sve te potitenosti ograuju njegov vrt poput trnova
u vrtu su rue, Voljeni i fontana grgoljiva.
Kada pree zid vrta i u njegovo zelenilo ue ti,
zahvaljivae i niice iz zahvalnosti padati:
Hvala i slava Bogu pripada! Jer On je otklonio okru-
tnost jesenju. Zemlja je cvijeem procvala, proljee svoje
lice pokaza!
Tisuu golih grana odjenu haljine od cvjetova! Tisuu
pustinjskih trnova osta bez svojih zubaca!
:,,
Kako bi mogao poznavati slast srane boli za Voljenim
ovjek od uma? On je poput tkalca koji ne poznaje
umijea ratovanja i jahanja.
Tvoj brat, majka i otac su oni koji su zaljubljeni jer svi
oni su postali jedno, Ljubavlju prepleteni.
Kada se u rudnik soli baci tisuu tijela, so e postati
nikakva dvojnost ne ostaje, nikakav ovjek iz Merva
ili ovjek iz Belha nee ostati.
Zbog tupoglavosti svojih dosadnih sluatelja ne uputaj
se u govoranciju! Kada izgovara svoje rijei, oslukuj
edne meleke na nebu! (D 3041)
Ko god nema Ljubavi ni pramen, u Boijim oima je
samo drvo i kamen.
Ljubav cijedi vodu iz kamena, Ljubav isti hru sa
ogledala.
Vjera je dola u miru, a u ratu nevjerovanje Ljubav
udara ognjem na oboje.
U okeanu srca Ljubav otvara svoja usta, i poput kita
guta dva svijeta.
Ljubav je lav, bez prijevare i lukavstva, nije u jednom
trenu leopard, a u narednom lisica.
Kada Ljubav uini da prispije punina, dua se izbavlja
iz te tame i tijela uzana.
Od poetka je Ljubav zbunjenost potpuna ona je
zaudnost za um, za duu sljepoa.
O istoni vjetre, moje srce je kod Tabriza odnesi moje
selame ondje bez odlaganja! (D 1331)
Odlazi! Znaj da je zaljubljenikova religija sa drugim
putevima u suprotnosti, jer lani postupci Prijateljevi
bolji su od iskrenosti i ljubaznosti.
Ono to je za Njega nezamislivo, to je stvarnost istinska,
Njegova kazna je nagrada, sva Njegova tiranija pravda,
Njegova kleveta pravica.
Njegova strogost je njenost, Njegova sinagoga je Kaba
trnoviti vrt Otimaa srca ljupkiji je od bosiljka i rua.
Kada je ogoren, On je izvrsniji od eera; kada ti
dodijavati doe, sav je od ljubavi i poljubaca.
LJUBAV
:,
DOSEZANJE BOGA
Kada ti kae: Tako mi Boga, od tebe mi je muka!, to ti
je Hidrov eliksir sa Vrela ivota.
Kada kae: Ne!, tisuu onih Da! u njemu je skrito; u
toj religiji nesebinosti On, iako stranac, postaje obitelj
i jastvo.
Njegovo nevjerovanje je vjerovanje, korali sve Njegovo
kamenje, Njegova krtost velikodunost, Njegova uvreda
je opratanje.
Naruga li ti se i kae: Tvoja religija je bezveze! pa
dobro, ja sam kupio, za cijenu svoje due, religiju Njegove
obrve.
Ta religija obrvnog luka me je opila! Dosta! Zatvoriu
svoje usne ti nastavi i ostatak odrecitiraj tiho, prosvje-
tljeno srce!
Gospode! emse iz Boijeg Tabriza! Kakav to eer sipa
dolje? Stotinama dokaza i pokazatelja jee usne tvoje!
(D 1869)
7. Ljubav i um
Rije um je, kao to smo vidjeli, izvan konteksta dvosmislena. Um je
zbilja sa brojnim dimenzijama, od kojih su one nie iznutra povezane sa
jastvom, ali su one vie od iste supstance kao i meleki. ovjek mora nastojati
prevladati svoj djelomini um, koji je prevladan jastvom. On mora tragati za
uputom Univerzalnog Uma koji je utjelovljen u vjerovjesnicima i evlijama.
On, u krajnjoj liniji, mora pronai Univerzalni Um u sebi i izvrgnuti se
potpunom utjecaju svoje vlastite aneoske naravi.
Mi smo takoer vidjeli da su melek i um jedna zbilja bili, ali su dva
razliita oblika poradi Boijih svrha poprimili. (M III 4034). Prema tome,
nema nikakve sumnje da je um bio on djelomini ili univerzalni stvoren,
poto je prva stvar koju je Bog stvorio bio um. Stoga, kada ovjek dosee
stanje ieznua, um u njemu takoer iezne; ili, pak, on ostavlja Um iza
sebe. U stanju onog ja sam Bog, ostaje samo Bog. Ondje ne moe biti uma
kroz kojeg ovjek moe spoznavati Boga, jer ne postoji vie ak ni ovjek,
ve jedino postoji Apsolutna Jednost.
Ova ogranienja uma i, ak, Univerzalnog Uma simbolino su izraena
u kazivanjima o Poslanikovom uzlasku do Boije Prisutnosti tokom njegova
:,,
Mirda: Dibril, koji je bio Poslanikov vodi i koji predstavlja utjelovljenje
Univerzalnog Uma, jedini je bio kadar odvesti ga do Lotosa Krajnje Granice
na najudaljenijem obodu sedme sfere. Kada su njih dvojica dosegnuli tu
taku, Dibril je kazao Poslaniku da on ne moe ii dalje, a da mu krila ne
sagore. Tako je Poslanik posljednje postaje preao sam.
Poto Ljubav uzrokuje ovjekovo ieznue i opstajanje, ona transce-
ndira um na koji se, sa ovog stajalita motreno, gleda kao na zapreku na putu
Ljubavi. Postavljanje Ljubavi i uma jednog uz drugo, sa stajalita Ljubavi
gledano, igra znaajnu ulogu u veini sujske literature, a Rumijeva djela nisu
izuzetak. Meutim, kritiziranje uma, koje Rumi poduzima iz perspektive
Ljubavi, ne smije se nikako izbrisati iz konteksta njegovih ukupnih uenja,
u kojima um igra glavnu i pozitivnu ulogu. Stoga on nije nita manje doli
nuna priprava za Ljubav i ovjekov vodi do kapije Boijeg svetilita, kao to
je Dibril bio nuni vodi na Poslanikovu Mirdu. No, to se tie posljednjeg
koraka tog putovanja, on moe biti preen nogama Ljubavi i samoieznua.
Bog ti je dao dvije ruke, s porukom: Zgrabi Moj skut!
Podario ti je um da bi mogao krenuti na nebeski put.
Jer um je isti po vrsti kao i melek, i on ka njemu hiti.
Vidjet e to ako se znade od ogledala skriti (D 32343-
46)
Kada Sunce odlazi, ta ostaje? Tamnina mrklosti. Kad
um naputa glavu, ta preostaje osim ludosti?
O umu, svaije nevolje dolaze iz tvoga odlaska! Potom
ostavlja prijekor tijelu lienom uma.
Gdje god okrene lea, tamo je rat i bludnja, gdje god
pokae svoje lice, tamo je pijanstvo i ljubavna udnja.
(D 31643-43)
Ovo je dobro: um sa te strane, djelatan, prema posljednjoj
svrsi zagledan, slobodan od pohlepe i putenosti, za
Ljubav pripravan. (D 23713)
Um je ono to je neprestance i bez stanke upregnuto u usredotoenje,
djelovanje i nastojanje da razumije Stvoritelja iako je On neshvatljiv i
nedosezljiv. Um je poput nonog leptira, Voljenog i svijee. to vie leptir
nalijee na svijeu, utoliko vie biva sagan i uniten. Ali je leptir taj koji,
to vie trpi tetu, prenje i bol, to vema nije kadar djelovati bez svijee.
(F 36/47)
LJUBAV
:,o
DOSEZANJE BOGA
Samo aneoska svojstva su, nesumnjivo, povjerilac
Ljubavi: ti si jo uhvaen u atribute magaraca, vragova
i zvijeri. (D 30338)
Odakle meleki uzimaju hranu? Iz ljepote Boijeg Prisua
Mjesec i planete uzimaju hranu od ovosvjetskoga
Sunca. (D 21943)
Um je dobar i poeljan sve dotle dok te dovodi do Kraljeve kapije.
Kada jednom dosegne Njegovu kapiju, tad napusti um! Od tog asa,
pa nadalje, um e za tebe biti tvoj vlastiti gubitak i odmetnik. Kada Ga
dosegne, povjeri Mu se! Ti vie nema nita sa onim kako i zato. (F
112/122-123)
Znaj da sva pronicavost uma predvorju pripada. ak
i da posjeduje Platonovo znanje, jo je dvorcu izvana.
(D 3141)
Um je kao sudija. Kada Sultan dolazi, um posramljeno
u oe odlazi.
Um je sjena, Bog je Sunce: kako mu sjena moe gledati u
lice? (M IV 2110-11)
Ko je Univerzalni Um pred Tobom? Dijete koje tek
polazi u kolu. Usporeen sa Tvojim savrenstvom, ta
Um ima drugo doli turban i bradu? (D 26889)
Pred rijeima mog Otimaa srca, um bjei iz moje glave.
Univerzalni Um nije mogao uhvatiti trag ostatku prie
kakvog je onda ondje bilo mjesta za mene? (D 19160)
ak i da Ti podmetne poar koji guta vrt Univerzalnog
Uma, Ti bi podigao tisue vrtova iz ludosti i neuma. (D
26373)
Kada je Muhammed preao Drvo Lotosa i mjesto
Dibrilova motrita, prebivalita i granice,
kazao je Dibrilu: Doi, slijedi me! A Dibril ree: Idi,
idi! Ja nisam dostojan tebe!
Muhammed opet bijae doviknuo: Doi, ti koji spaljuje
velove! Ja jo svoj zenit nisam dosegao.
Dibril ree: Akoli preko ove granice zaplutam, o moja
slatka slavo, moja krila e se pretvoriti u plam!
:,,
Ova pria o tome kako izabranik beutan postaje pred
najodabranijim, jest pometnja unutar pometnje.
O, Dibrile! Plemenit i moan mada si, ti leptir i svijea
ipak nisi.
Kada plamtea svijea svoj poziv poalje, leptirov duh
pred nestajanjem ne uzmie! (M IV 3801-03, 07-08)
Um je komarac u estokoj buri Ljubavi, kako priliku za
uenje oni mogu pronai?
Kada je putovanje preseglo Drvo Lotosa, Dibril se
drao podalje od Muhammeda:
Sagan u biti kroim li dalje, jer na tom mjestu se
samo Ljubav i nitica nalaze. (D 7600-02)
Ja sam s Kraljem, ja sam i Kralj i rob kako Dibril
moe pronai mjesta tamo gdje smo samo ja i Bog? (D
34933)
Imao sam krila poput Dibrila sedam stotina krila
bilo je mojih. Kada sam prispio na Njegovu stranu,
kakvu sam korist imao od njih? (D 3791)
Bez Burqa Ljubavi i pregnua Dibrilova, kako e
dosegnuti one postaje poput Muhammeda? (D 30731)
Djelomini um je strvinar, bijedni ovjee! Njegova krila
su povezana sa jedenjem strvine.
Um evlija je poput krila Dibrilova on te milju po milju
pribliava hladovini Drveta Lotosova. (M VI 4138-39)
Djelomini um je poricatelj Ljubavi, ak i u trenu dok
nastoji tajanstva spoznati.
On je pronicav i saznajan, ali bezvrijedan je sve dok je
aneo bezvrijedan, dotle on samo ejtan je. (M I 1982-
83)
Naini li sebi kokoinjac, ne mei u njega kamilu uz
njenu iju predugu.
Kokoinjac je um, a kua je tijelo tvoje; kamila je ljepota
Ljubavi, visoka i glave uspravne. (D 31168-69)
Nastojei objasniti Ljubav, um se u blato kao magarac
zaglibi Ljubav i ljubljenje samo Ljubav moe da
objasni.
LJUBAV
:,8
DOSEZANJE BOGA
Sunce je Sunev dokaz: mora li imati dokaza, tad ne
odvraaj svoje lice od Sunca. (M I 113-116)
Poput ajkule Ljubav je opet pokazala svoju glavu, ruei
amac uma u ljubavnom okeanu. (D 13877)
Ne sluaj kazivanja o Ljubavnoj sranoj boli od racio-
nalna ovjeka, jer on ima hladne usne i brblja.
Vidje li ti il iko drugi da rashladna krinja znak vatre
nudi? (D 24887-88)
Onaj ko je sretan i kome su tajanstva povjerena zna da
je pronicavost od Iblisa, a ljubav od Adema.
Pronicljivost je u moru plivanje. Ali pliva jedva moe
pobjei na kraju mu slijedi potapanje.
Ostavi plivanje, napusti ponos i inat! Ovo je Okean, nije
Oksus ili brzak!
tavie, to je duboki Okean bez svetilita ikakva on
prodire sedam mora ko da su slama.
Ljubav je za izabranika barka: nesretni su malobrojni,
spasena je veina.
Prodaj svoju pronicavost i kupi pometnju! Pronicavost
je miljenje, smetenost je u gledanju.
rtvuj svoj um pred Muhammedom i kai: Allah mi je
dovoljan (XXXIX 38), jer samo je On Samodostatni...!
Naini sebe divanijom i slijedi evliju: spasenje e prona-
i samo ako se pretvori u divaniju.
Stoga, oe, taj kralj ljudi, Poslanik, kaza: Veina stanov-
nika Raja su izvan umnih staza.
Zato to je pronicavost tvoj ponos i to te vjetrom puni,
da bi ti srce moglo ostati zdravo, divanija budi,
Ne divanija lakrdijom unakaena, ve divanija u Bogu
smuena i pometena.
One ene koje su porezale svoje ruke bile su zbunjene
zbunjene u odnosu prema svojim rukama, ali licem
Jusufovim oarane.
rtvuj svoj um iz ljubavi prema Prijatelju; uostalom, svi
umovi dolaze s Njegove strane.
Pravi posjednici umova su na stranu ostavili svoje
umove; ludak je ostao na toj strani gdje se Voljeni
pronai ne moe.
:,
Ako se tvoj um odrekne tvoje glave u pometenosti, svaka
dlaka na tvojoj glavi glavom i umom e postati. (M IV
1402-08, 19-26)
U slavi i u divoti Ljubavi pronai e mnoge umske
pojmove drukije od ovih.
Pored ovog tvog uma Bog posjeduje mnogo drugih
umova, gospodarei posrednim uzrocima nebesa.
Ti kroz ovaj um stjee kruh svagdanji, ali kroz onaj
drugi od sfera tvori ilim nebeski.
Ko svoj um iz ljubavi prema Bogu rtvuje, On mu deset
ili sedam stotina istih podaruje. (M V 3233-36)
Ima li srce, izgubi ga! Posjeduje li um, lud postani! Jer
djelomini um ir je na oku ljubavi. (D 24224)
Mada je Iblis imao znanje, nije imao nita od religijske
ljubavi, stoga nije vidio nita u Ademu doli otisak u
ilovai. (M VI 260)
Divota uma nije obgrljena sa sedam nebesa ah,
Ljubavi, zato je ona u tvoju zamku i torbu pala?
Mada je um samo zrnce iz hambara Ljubavi, sve tvoje
perje i krila za njega su privezani. (D 22989-90)
Onaj ko nije vidio Tvoju Ljepotu, um ini svojom
kiblom slijepac se tapom slui umjesto svjetiljkom.
(D 11437)
Ljubav nema nikakvih misli, jer misao je tapac. tap
uma pokazuje da um je pravi slijepac. (D 16734)
O umu! Ti si bakar, a potom te Ljubav zlatom naini. Ti
nisi eliksir, znanje o eliksiru si ti. (D 36313)
Dok Tvoja Ljubav moj um u pepeo ne sagori, ja sam
nesmotren, nerazborit. Stoga mi doi! Doi! Doi! Doi
mi Ti! (D 1790)
Akoli je um sudija, gdje mu je onda diploma i svjedod-
ba? Motrei strpljenje, dostojanstvo, odanost i ishode
poslova.
Akoli je Ljubav povjerenje, ta je tad znak njenog
povjerenja? Sve osim Lica Prijateljeva ponitila je vizija
njena. (D 4901-02)
LJUBAV
:oo
DOSEZANJE BOGA
Bjelodana je trgovina uma, ali darivanje due je
ljubavna trgovina: u asu usredotoenja duevno biserje
ona rasipa.
Povee li zajedno tisuu dua, srca i umova, oni te nee
odvesti bez Ljubavi do Njegova prozora. (D 9483-86)
Ne mijeaju se zaljubljenici i ljudi od uma, jer niko
nikada polomljeno sa nepolomljenim ne mijea.
Dok ljudi od uma iz opreza pred mrtvom lisicom se
povlae, dotle nesmotreni zaljubljenici gaze zmajeve.
(D 23018-19)
Ljudi od uma bivaju slomljeni pred Njim iz nunosti,
a zaljubljenici sa stostruko slobodnom voljom postaju
slomljeni.
Ljudi od uma su u okovima Njegovi sunji, ali su
Njegovi zaljubljenici eer i slatki bonboni.
Pojavite se silom! To je uzda ljudi od uma; Pojavite se
milom! (XLI 11) je proljee onih koji su izgubili svoja
srca. (M III 4470-72)
Na znak upozorenja od utapanja u Okean, ljudi od uma
bjee od toga ali zaljubljenici drugog posla i zanimanja
nemaju doli utapanja u njega.
Ljudi od uma stjeu olakanja kada im se ono podari;
zaljubljenici razviaju ropstvo kako bi nemilost olakali.
(D 20636-37)
Um veli: Ovih est smjerova su granice i nema izlaza.
Ljubav kae: Ima staza. Toliko puta sam je ja prela.
Um je ugledao bazar i trgovina ga je privukla; Ljubav je
mnoge bazare ponad tog bazara vidjela...
Zaljubljenici koji vinski talog ispijaju mnoge vizije u tome
imaju; umski ljudi srca pocrnjelih iznutra su poricanja
prepuni.
Um veli: Ne idi naprijed, jer ieznue samo trnje
sadri. A Ljubav umu ree: Trnovi su u tebi.
Dosta! Tiina! Izvadi trn egzistencije iz sranog stopala!
Tad e u sebi vidjeti mnogo ruinih vrtova. (D 1322-23,
23-27)
:o:
Meu zaljubljenicima ne ostaj ovjek od uma, pogotovu
ako voli onog slatkoliko Voljenog.
Neka ljudi od razuma ostanu daleko od zaljubljenih,
neka smrad ubreta bude daleko od vjetrova istonih!
Ako bi ovjek od razuma doao, reci mu da je put zatvo-
ren; ali, ako bi zaljubljenik doao, nek mu je usrdan
doek izreen!
Dok se razum otrijezni i razmisli, ljubav do sedmog
neba dojezdi.
Dok razum pronae kamilu da na hadd krene, ljubav
se ve oko Kabe okrene.
Ljubav je dola i pokrila moja usta: Odbaci svoju
poeziju i segni do zvijezda! (D 182)
8. Smetenost i ludilo
Znak racionalna ovjeka je trijezna razboritost i hladna spoznaja svog
vlastitog stanja i stanja svijeta. Ali je zaljubljenik smeten, izvan sebe i lud.
Ko moe opisati djelo Nezabludivog? Ja sam samo
govorio tako jer izbora nisam imao drugog.
On se katkad pokazuje na jedan nain, kojiput sasvim
na drugi in religije nije nita drugo puka smetenost
doli.
Ne smetenost koja te od Boga odbija, nego smetenost
koja te utapa u Prijatelja i Njime te opija. (M I 311-313)
Ljubav prema Tebi smuuje, vizija o Tebi izbezumljuje
jer Okean ini ovo, a Biser radi ono. (D 7766)
Operi srce moje od svakog znanja, uini me nesvjesnim
moga jastva; ne smije se ustuknuti pred znamenito
Voljenim kao uiteljem mudrosti svih vrsta.
Due ludaka znaju da je ova dua duevna ljutura:
poradi te spoznaje, mora kroiti s onu stranu znanja,
do ludila. (D 19447-48)
Spremi se za prijekor, a ne za oite religijske znake!
Kako moe ptica od ilovae letjeti u religijske nebeske
oblake?
LJUBAV
:o:
DOSEZANJE BOGA
Za ptiiji let je zrak najuzvienije mjesto, jer on je iznad
ulnosti i samovolje visoko.
Stoga budi smeten, ne reci ni da ni ne! Potom ti
Milost moe poslati sve.
Zato to si preglup da razumije te zaudnosti, kae li
da, u lanom uvjerenju e biti.
A ako kae ne, to ti nee glavu srezati uinit e da
ti Strogost prozor zalupi.
Prema tome, budi smeten i izbezumljen, nita manje od
toga, tako ti moe sprijeda i straga stii pomo od Boga.
Kada postane smeten, lud i poniten, tad e tvoje
duhovno stanje rei: Vodi nas Pravim Putem! (I 3)
Strogost je istinski uas, ali kad se pone tresti, ta
strahotnost sva postane od blagosti i mehkosti;
Jer lik uasa je svrha poricatelju kad bespomoan
postane, u Njenost i Ljubaznost on se pretakne samu.
(M IV 3746-34)
Ko god slast religije okusi u medu svijeta uivati
mogao kako bi?
ta hoe sa razumom poput tvojega, kapljicom vina
naglavce prevrnutoga?
Prodaj svoj razum i kupi samo pometnju! Takva kupovi-
na e ti donijeti zaradu. (D 10446-48)
Jesi li Ti Sunce il Venera il Mjesec? Ja ne znam. ta Ti
eli od ovog izbezumljenog ludaka? Ja pojma nemam.
U ovom dvoritu Nezabludivosti sve je Njenost i Sklad
kakva ravnica si Ti, kakva livada, kakva avlija? Ja
pojma nemam.
U nebeskom prostranstvu, Mlijenim putem presjeenim,
zvijezde se oko Tebe okupile poput Turkmena. Kakav
ador si Ti? Ja pojma nemam.
Kako divan okean u srcu, prepun riba i bez alova!
Nikad nisam vidio takav okean, pojma nikad imao o
takvim ribama.
Kraljevska ast stvorenja je bajka, poput maslaka
beznaajna, nikakvog kralja ja ne poznajem doli tog
Kralja Opstojanja.
:o,
Divno, beskrajno Sunce govore sve iskre praine Tvoje!
Jesi li Ti Svjetlo Boije Biti? Jesi li Ti Bog? To da znam,
nije moje.
Tvoja ljupkost spaljuje due tisuu Jakuba u pepeo i prah
o Jusufe ljepota svih, zato si Ti u tom zdencu. Ja ne
znah.
Umukni! Ti si brbljivac, u stalne si promjene potonuo.
U jednom trenu ti si h u drugom h pa onda h ja o
tome nisam nita spoznao.
Biu tih, jer sam pijan od arolije koja me je svladala.
Ja ne raspoznajem nesebinost i pijanstvo od stanja
trijeznoga. (D 1436)
O neprijatelju moga razuma! Mome neznanju mehleme
moj! Ja sam bava, a Ti si vino to previre u njoj.
Ti si Prvi i Posljednji, Ti si i u duhu Vidljivi (Kuran
LVII 3), Ti si sultan i ah, komornik i straar budni.
Ti si divne i zle udi, onaj koji srce potpaljuje i koji
srce smiruje, ti si mjesecoliki Jusuf, onaj koji zapreku
postavlja i koprenu povezuje.
Ti si potpuno svje i zelen, odve prijatan i n u duhu
ti si moj duh nalik umu i poput minue na mome
uhu.
Ti si dalek i samo svoj, Ti si zao dost, Ti si ispred i ono
vie, Ti si eliksir i pakost.
O Ti koji vreba nesebinost, o Riznico dervia, Gospoda-
ru! Kako su samo veseli fakiri kada si Ti u njihovu
zagrljaju!
Na dan kada sam trijezan, prepun pijanske galame sam
ja ali kada sam pijan, kakva li strpljenja i strpljenja!
(D 2602)
On me svaki dan izluuje i dolazi mi sa nekom drugom
igrom jer ja sam Njegova igraka, smeten u ringu
Njegovom. (D 19410)
Mada polijee uvis tvoj razum-ptica, ptica tvog opona-
ajueg znanja se ipak hrani sa tla.
Oponaajue znanje je kuga nae due: ono je posuena
stvar, a mi samodopadno velimo: Ono je nae.
LJUBAV
:o
DOSEZANJE BOGA
Ti mora taj razum zanemariti; ti mora lud postati!
ta god korisnim vidi, bjei od toga, avaj! Pij otrov, a
vodu ivota prosipaj!
Proklinji svakog ko tebe hvali! Svoju dobit i utedu
nedostojnom podijeli!
Napusti sigurnost i na stranim mjestima izbivaj!
Odbaci slavu, budi sramotan i bestidan!
Dalekovidi razum ja iskuao sam poslije toga postat
u bezuman.
Jedne noi kralj Sayyedi Ajall ree Dalqaku: urno si
otiao i oenio bludnicu.
Trebao si traiti savjet od mene, ja bih naao krjeposnu
enu za tebe.
A on uzvrati: Oenio sam devet pobonih i krjeposnih
ena, svaka je postala bludnica, dok sam ja lutao iz
oaja.
Ja sam oenio bludnicu ovu bez elje da unaprijed vidim
ta e se desiti na kraju.
Mnogo sam puta razum iskuavao od sada i nadalje
u traiti rasadnik za ludilo. (M II 2326-37)
Bilo ta drugo na tome putu, osim zbunjenosti i ludila,
udaljenost je i otuenje od Boga. (M VI 609)
Pogledaj samo kako su ludaci skoili i iz okova postoja-
nja se izbavili. Pogledaj kako su potakli svoja srca da ih
izgube, jer ta srca su nedaa stupice. (D 423)
Ba kao to su razumi ludou smeteni, smeten sam i ja
stanjem tih razuma sleenih.
U sjene skriven led se nee otopiti zrake mog sijajueg
sunca on nee vidjeti. (D 18236-37)
Razum je pojeo neto opijuma iz ruke Ljubavi: sejri sada
te razumske ludosti!
Danas su i luda Ljubav i trijezni razum poludjeli.
Oksus rijeka, koja je iz ljubavi prema Moru potekla,
Morem je i sama postala Oksus je sada rijeka
zaboravljena.
Kada je Oksus Ljubav dosegnuo, okean krvi on je
ugledao usred te krvi razum bijae sjedio.
:o,
Valovi krvi o njegovu glavu su se ruili, i od est smjerova
prema Bespuu ga tjerali,
sve dok se on nije izgubio u cijelosti i postao bistar i
dobar srazmjerno Ljubavi.
I dok se tako gubio, mjesto je gdje Zemlja i nebesa nisu
postojali dosegnuo.
Kada je htio kroiti naprijed, nogu nije imao ali, kada
bi sjeo, golem gubitak bi pretrpio.
Najednom s one druge strane ugleda ponitenje i uni-
verzum Neizreciva Svjetla,
Stijeg i stotinu tisua kopljanika. Postade suanj tog
Plemenitog Svjetla.
Noge mu bijahu sapete, ali se poeo micati; naprijed je
ka toj nevjerojatnoj ravnici stao se kretati,
nadajui se da e prei Tamonjost i izbaviti se od jastva
i svega prizemnog.
Dvije doline se na njegovu putu ukazae, jedna krcata
ruama, a druga prepuna vatre.
Poziv stie: U vatru ui, i u ruinjaku olakanja sebe
pronai!
Akoli u ruinjak ue, u vatri i plamenu e da se nae.
Ili uzleti na nebesa poput Isaa, ili padni u ponore poput
Koraha!
11
Leti i svetilite kralja due pronai, da bi mogao sve
stupice izbjei.
To Sunce Religije i Ponos Tabriza, koji je velianstveniji
od tvog svakog podarenog mu atributa! (D 1931)
Moja ludost je postala prijestolnicom stotinu ljudi od
razuma, moja gorina postala je okeanom jestivog
eera. (D 27721)
Budi lud i izbezumljen kakav si i bio! Zato li si uope
razuman i trijezan postao?
Razmiljanje je uvijek poradi stjecanja ali ti si od glave
do pete sav postao od dara! (D 28080-01)
Ljudi! O ljudi! Ljudsku prirodu u meni neete pronai!
ak ni ludak ne bi pojmiti mogao ono to se u srcu
mome poelo zainjati!
LJUBAV
:oo
DOSEZANJE BOGA
Zvijezda ludaka se pomraila i on utee od moga nemira
pomijeao sam se sa smru, utekao od svog postojanja.
(D 14490-91)
O Saki, u taj dom sa ludou su uli razbori! Sipali su
krv u pehar ludosti sve dok ga nisu prelili!
edni mukarci i ene su stotinu tisua domova pos-
tojanja sagali kako bi muevnost svoju u ludosti poka-
zali...
Zar ne vidje da ustrajno se sruuje leptir ludosti na
svijeu zbog neodoljive sile Ljubavi?
im dua i srce od razuma kazivanje o ludosti ue, da
ne bi kazivanje o dva svijeta sluali, ui zaepie. (D
29743-44, 46-47)
O sretni i potovani ovjee! Jesam li ja lud ili si ti? Ispij
pehar sa mnom, prijekora se oslobodi! (D 872)
C.
ODVOJENOST I SJEDINJENJE
Ljubav Boija je uvela univerzum u postojanje, a njen odraz u stvorenjima
pribavlja poticajnu snagu za svako pojedinano djelovanje koje postoji u
svijetu, od djelovanja najsiunijeg atoma do djelovanja zvijezda i nebeskih
sfera. Ljubav pronalazi svog najpotpunijeg odraza u ovjeku u kojem
izvedena ljubav moe iznova postati istinskom Ljubavi.
Na putu Ljubavi i duhovnog ozbiljenja zaljubljenik iskuava dva
osnovna iskustva: sjedinjenje (wisl) sa Voljenim i odvojenost ( rq, hijrn)
od Njega. Poput svih zbirova suprotnosti, ova dva pojma su suodnosna.
To u praksi znai da postoji beskonaan broj stupnjeva svega pojedinog
u tim zbirovima. Jedno duhovno stanje se moe smatrati sjedinjenjem
u suodnosu sa onim to je ranije uslijedilo, ali i odvojenosti u suodnosu
sa nekim viim duhovnim stanjem. Meutim, sve dok duhovni putnik
ne dosegne najvie stupnjeve svetosti, duhovno stanje sjedinjenja e biti
povremeno praeno, u najmanju ruku, relativnim razdvajanjem. Veoma
poznati sujski pojmovi irenja (bast) i skupljanja (qabd) ukazuju na
iskustvo raznovrsnih stupnjeva sjedinjenja i razdvajanja. ak i usponi i
padovi, koje svi ljudi iskuavaju u svom svakidanjem ivotu, predstavljaju
nejasne odraze tih duhovnih stanja.
Poto istinsko opstojanje i istinski ivot poivaju u opstojanju i
sjedinjenju, tad je razdvojenost smrt. Prema tome, kako god pojam smrti
moe oznaavati rastakanje tijela ili, jo openitije, ponitenje jastva, tako
:o8
DOSEZANJE BOGA
isto on moe oznaavati ono to se prirodno naziva ivotom, to jest
egzistencijom bez Voljenog, razdvojenou. Kada Rumi govori o umiranju
vie puta, mogue je da ukazuje i na ova potonja dva znaenja tog pojma.
Bilo kako bilo, njegov naglasak je sljedei: tokom duhovnog putovanja
ovjek iskuava uzastopna iskustva odvojenosti i sjedinjenja ili smrti i
ivota. Ali on svakog trena umire i iznova se raa, primie se posljednjoj
duhovnoj postaji opstojanja i onome Ja sam Bog.
Zaljubljeni svakog trena mru, jer nije jednolina smrt u
njihovu umiranju.
Zaljubljenik je primio dvije stotine dua od Due Vodilje,
i u svakom trenutku on ih sve rtvuje.
Za svaku duu on, zauzvrat, deset prima ko ui
Kuran: deset nagrada dobiva (VI 160). (M III 3834-36)
Moj ivot je sjedinjenje s Tobom, moja smrt razdvojenost
u oba umijea Ti si me nainio kao neusporedivost. (D
21233)
Sjedinjenje s Njim je No Moi (Kuran XCVII), odvoje-
nost od Njega no smrtne tame no silne Njegove Noi.
(D 6169)
Ljubav Boija, kroz koju svijet ulazi u postojanje, oituje se kroz
zadravanje dvije temeljne kategorije Atributa: Atributa Strogosti i Njenosti.
Kao to smo ve vidjeli, cijeli univerzum sve njegove suprotnosti, sudari i
arolikost sve to se izvodi iz skladnog meuproimanja tih dviju skupina
Atributa. Za zaljubljenika ti Atributi se oituju kao razdvojenost i sjedinjenje.
Stoga i razdvojenost i sjedinjenje vre jednu istu zadau: Skrivenu Riznicu
ine vidljivom. Kroz njihovu meuigru ovjek biva voen naprijed prema
potpunom i cjelovitom oitovanju Atributa koji se odraavaju u njemu
samome.
Opisujui bezbrojna duhovna stanja i postaje, iskuane od strane
zaljubljenika, sujski pjesnici upotrebljavaju iroku lepezu paslika i simbo-
la. Mada su oni izvueni iz svijeta formi, oni su smiljeno odabrani za
pojedinana znaenja koja izraavaju znaenja koja nisu skrivena suji u
njegovim vizijama i ekstazama. Mnogi od tih simbola poprimaju karakter
tehnikih pojmova u sujskoj literaturi.
Nalik ostalim sujskim pjesnicima, Rumi upotrebljava slikopise
koji posjeduju posebno tehniko znaenje, kako u to pokuati ilustrirati u
:o
narednim poglavljima. Pa ipak, openito znaenje njegovih stihova uvijek je
lahko dokuiti, jedno jednostavno naelo je razumljivo: ta god zaljubljenik
kae, to se tie njegovog Voljenog.
Kada krenem od poetka, On me vodi; kada traim
svoje srce, On mi ga grabi.
Kada se trsim oko mira, za mene se zauzima On; kada
odlazim u boj, On je bode moj.
Kada na svadbu doem, On je vino i slatkii; kada u vrt
uem, On je njegovi narcisi.
Kada se spustim u rudnik, On je rubin i kamen dragi,
kada u more uronim, On je biser bijeli.
Kada pustinjom hodim, On je oaza; kada se nebeskim
sferama verem, On je zvijezda.
Kada pokaem svoju snagu, On predstavlja moje grudi,
kada izgaram od srcobolje, On me tamjanom kadi.
Kada me trenutak rata u stranu bitku vodi, On bojne
redove dri i vojsku predvodi.
Kada na svadbu idem u asu veselja, On je saki,
svadbeni pjeva i vinska zdjela.
Kada pismo piem svojim jaranima, On je papir, pero i
zdjela mastila.
Kada se probudim, On je moje novo buenje; kada
odlazim na poinak, On ulazi u moje snovienje.
Kada rimu traim za svoju poeziju, On mome umu
olakava do nje stazu.
On je ponad bilo kojeg oblika kojeg moe naslikati
poput slikara i kista.
Nije vano koliko gleda visoko, On je jo uzvieniji od
onog najvieg to ti dosee oko.
Idi, mani se prie i knjig mnogo je bolje da On bude
tvoja knjiga.
Tih budi! Jer svih est smjerova su Svjetlo Njegovo;
a kada se vine ponad tih smjerova, ostaje On, samo
Nadnaravno.
Od svega sam vie volio Tvoje zadovoljstvo; Tvoje
tajanstvo je moje, stoga ga drim skrito.
:,o
DOSEZANJE BOGA
Divnog li Sunca iz Tabriza! On je krajnje vrijedan sebe,
poput Sunca. (D 2231)
U narednom odjeljku iz Mesnevije Rumi objanjava na neto didaktiniji
nain i u kontekstu razdvojenosti i sjedinjenja kako je zaljubljenik jedino
zaokupljen svojim Ljubljenim. Taj odjeljak takoer upozorava na pogibelj-
nost od lanih suja koji su ukrali spoljanju formu slikovitog govora bez
razumijevanja njegova znaenja, i koji koriste sujsku terminologiju za
vlastitu korist. Pod jezikom ptica zaljubljenik podrazumijeva jezik kojim
zbori ptica due koja je prhnula u nebo Boije Prisutnosti.
Prostak je poneto od Jezika Ptica nauio, i za njih je
rasko i vostvo traio.
Ali one rijei su samo forma ptiijih dozivanja: nezreo
ovjek je nesvjestan njihovih duhovnih stanja.
Gdje je Sulejman koji ptiiji govor poznaje? Ako vrag i
prisvoji Sulejmanovo kraljevstvo, on neupuen ostaje.
Vrag ondje stoji Sulejmanu slian. Znanje o prijevari
posjeduje, ali ne posjeduje ono: dato nam je da
razumijemo ptiije glasove. (XXVII 16)
Shvati da si ti ovosvjetskog zraka ptica, jer ti nisi vidio
ptice iz Njegova Prisustva.
S druge strane planine Qaf prebivaju feniksi svaka
imaginacija ne moe to mjesto dosegnuti,
Samo ona imaginacija koja je Sjedinjenje kontemplirala,
a, onda, nakon izravne vizije, razdvojenost iskusila.
Ne konanu razdvojenost, nego onu poradi bolje svrhe,
jer to stanje je sigurnost od razdvojenosti svake.
U nastojanju da oduhovljeno tijelo sauva, Sunce se za
asak pred snijegom zakriva.
Za dobro svoje due, trai dobrobit od evlija! Oprezno,
ne kradi rijei iz njihova govora!
Zulejha je sve imenom Jusufovim uinila, od sjemena
rutice do tamjana.
Svoje ime je u onim imenima sakrila, svojim vjernima je
znanje o tajni podarila.
Ako je rekla: Vosak je postao zbog vatre mekahan, time
je mislila: Taj prijatelj za mene je postao zagrijan.
:,:
Gle, Mjesec je izaao! ako je kazala, i ako je dodala:
Ona vrbova grana je ozelenjela
I ako je rekla: Lie uka divno i k tome jo: Kralj je
svoju ljubav prema Shahnaz otkrio
I ako je kazala: Kako je blaen znameniti! i jo dodala:
Posteljno rublje treba razastrti
I ako je povikala: Vodonoa je vode donio i dodala:
Sunce je granulo
I ako je rekla: Sino su oni pun lonac hrane skuhali ili:
Variva su do savrenstva doveli
I ako je kazala: Hljeb slan nije I ako je dodala: Nebo
se unatrag vije
A ako je povikala: Poela me boljeti glava i dodala:
Bolje je moja glavobolja sada
Ako je hvalila neto, njegov zagrljaj je hvalila; a ako je
kudila neto, kudila je razdvojenost od njega.
Akoli je nabrajala stotinu tisua imena, Jusuf je uvijek
bio njena svrha i elja njena. (M VI 4010-13, 13-33)
1. Odvojenost i trpljenje
Sujski pjesnici esto kude Voljenog u pojmovima koji u konanici mogu
navesti na pomisao da oni izraavaju neuljudnost prema svome Stvoritelju.
Jer Voljeni katkada moe biti okrutan, moe uivati nanosei trpljenje
nedunom i moe biti raskalaen u prolijevanju njihove krvi.
Avaj! Avaj! Vjerna osoba, poput mene, ezne krv piti
poput Tebe!
Avaj! Avaj! Lijenik koji krv puta si Ti, bolesniku
uplakanu zbog bolesti.
Te okrutnosti su mi patnju nanijele nijedan zaljubljenik
ih ne nanosi zaljubljeniku svome.
Rekoh Mu: eli li krv moju liti bez ikakve krivnje ili
grijeha s moje strane?
Da, ree On, ljubav ne ubija drugog doli nedunog:
Ljubav Moja nee ubiti grjenika.
Svakog asa ja spaljujem ruinjake. ta si ti Meni?
Obino trnje.
:,:
DOSEZANJE BOGA
Skrio sam tisuu har sviranja ugodna. ta si ti u
Mojim kandama? Struna obina.
Moje vojske su razorile gradove. Ko si ti? Obine sruene
zidine. (D 33679-86)
Temeljni naglasak ovih stihova je na tome da ovjek u svom
samoopstojanju ne moe vidjeti stvari na nain na koji one jesu. Smrt
jastva, koja se izvana pojavljuje kao trpljenje i patnja, zapravo je izvorite sve
radosti, a radosti koje mi uobiajeno iskuavamo su patnje, jer nas one dre
daleko od Boga. Poto je ovjek privren samome sebi, on trpi kroz patnje
s kojima se susree. Ali te patnje su sva Milost skrivena u odori Srdbe. Bog
ga izvrgava trpljenju kako bi se ovjek otrgnuo od sebe i pokuao dosegnuti
Jastvo. Prema tome, kada duhovni putnik u trenu osjeti slast sjedinjenja,
tad je njegova razdvojenost gora od nevolje, mnogo gora od bilo kakvog
trpljenja koje svijet moe nanijeti. Temeljni problem veine ljudi je to
to oni ne uviaju da su svaka tekoa i bol koje oni podnose samo sjena
njihove razdvojenosti od Boga. Neki ljudi, naime, ive u ak veoj iluziji, jer
ne znaju da samo njihovo postojanje nije drugo doli bol i trpljenje.
Neko je, primjerice, postavio uetom granicu sa etiri koia. Pomisli
kako je sretan; zaboravio je radost slobode. Kada bi se otarasio koia,
razumio bi kroz kakvu je muku proao. Djeca, isto tako, pronalaze hranu
i olakanje u beici, dok su im ruke povojem povezane. Kada bi odrastao
ovjek bio povijen u beici, za njega bi to bila tamnica i patnja. (F 194/
203)
Prvi korak na putu izbavljenja je uvianje da, kada se neprestance trpi
bol i patnja, to je dua neija zavezana sa etiri elementa, i ezne samo da
se oslobodi. Kao to smo ve vidjeli, Rumi smatra ovu vrstu svijesti o patnji
(dard) kapijom prema putu Ljubavi, i on nam savjetuje: Trai bol! Trai bol,
bol, bol trai! (M VI 4304) ovjek ne moe istinski razumjeti znaenje boli
i trpnje (ranj), sve dok ne postane svjestan svog stanja razdvojenosti. to
je svjesniji toga, to vie trpi.
Ko god je svjesniji toga, veu bol boluje, ko je god toga
vie svjestan, lice mu ue postaje. (M I 629)
Poslanici i evlije su najsvjesniji od svih stvorenja. Stoga je Poslanik
kazao: Oni koji najvie trpe patnju su poslanici, potom pravednici, zatim
oni najodliniji poslije njih i tako redom.
:,,
Postoji ivotinja dikobraz zvana, koja, ako je udara
tapom, postane velika i debela.
to je vie udara, ona vie raste, sve se vie napinje i tovi
od batine.
Dua vjernikova je u istini dikobraza, jer poveanje
patnje je deblja i poveava.
Zato su patnja i tegoba nanoeni poslanicima vie negoli
su nanoeni cijelog svijeta stvorenjima. (M IV 97-100)
Stoga ovjek ne smije bjeati od trpljenja; on ga s dobrodolicom treba
doekivati u spoznaji da mu ono poveava ljubav prema njegovoj suprotnosti,
prema radosti i zanosu sjedinjenja. to ovjek vie trpi, to vie ezne da bude
osloboen od izvora svoga trpljenja: od svoga samopostojanja. Srcobolja
(ghamm) i okrutnost (jaf), naneseni od Voljenoga, pripravljaju put za radost
(shd, surr) i Njegovu odanost (waf ). Trpljenja i patnje su posvema nune
etape proienja, kroz koje se ovjek oslobaa od prianjanja uz sebe i svijet.
Njegovo odgovaranje na trpljenje istovremeno pokazuje njegovu vrijednost.
Pokua li pobjei od toga kroz raznovrsne zavrzlame, on, zapravo, bjei
od Boga. On ne smije bjeati od svog bola i srcobolje koji mu dolaze od
Boga ve on mora bjeati od vlastitog jastva. Jedini nain da se pobjegne
od trpljenja jest traenje utoita kod Boga od svoga jastva. Ali, izabravi
Boga, ovjek je takoer izabrao ravnodunost ma ta elio dobiti na dar.
Svaki drugi pravac djelovanja pokazuje kako je on jo prionuo uz jastvo.
Najzad, Rumi esto istie da je okrutnost nametnuta od Voljenog bolja od
ljubaznosti i odanosti svih stvorenja svijeta.
U elji da nas obuzdaju i pomognu onom ko putuje,
poslanik za poslanikom sa tog Vrela postojanja dolazi.
Svaka srcobolja i trpljenje koji u tvoje tijelo ulaze za uho
te prema obeanom Prebivalitu tegle. (D 33486-87)
On ti je patnju nanosio sa svih strana kako bi te ponovo
vratio Tamo gdje nema strana. (D 3932)
Sretna je dua Njegovim kanjavanjem probuena iz
drijemea! Radujui se tome, ona to smatra znakom
blagoslova. (D 3993)
Izmeu Boga i Njegovog sluge su upravo dva vela; svi drugi velovi
bivaju oitovani iz onih dvaju: zdravlja i bogatstva. Onaj koji je zdrav veli:
Gdje je Bog: Ja ne znam i ne vidim Ga. im pone da trpi, kae: Ah, Boe!
:,
DOSEZANJE BOGA
O, Boe! I tako zapone dijeliti svoje tajne s Njim i govoriti o Njemu. Tako
vidi da je zdravlje bilo njegov veo, a Bog je bio skriven ispod njegova bola.
Tako isto kada ovjek zabogati, on svim sredstvima udovoljava svojim
udnjama. Danonono bavi se njima. Ali, im izgubi bogatstvo, ego mu
oslabi i on se Bogu okrene. (F 233/240)
Neko ree: Bio sam nemaran. Uitelj ree: Misao i ponienje dooe
ovjeku, a ovaj ree: ta ja radim: Zato ja to radim: Ovo je dokaz Boije
ljubavi i naklonosti: Ljubav ostaje tako dugo dok traje ponienje. Jer se
prijatelji ponizuju, ne stranci.
No, ima raznih vrsta ponienja. Kada je neko ponien i osjea bol zbog
toga, i kada je svjestan toga, to je dokaz da ga Bog voli i da je prema njemu
naklonjen. Ali, ako je on ponien, a ne osjea nikakvu bol, to nije dokaz
ljubavi. Ljudi, primjerice, udaraju tapom po ilimu da istjeraju prainu.
Razborit ovjek to ne bi nazvao ponienjem. Ali, ako ovjek iba svoje
vlastito voljeno dijete, to se naziva ponienjem, i u ovom sluaju je to
dokaz ljubavi. Sve dok u sebi primjeuje bol i ukor, dotle je to dokaz Boije
ljubavi i naklonosti. (F 23/33)
uvar srca nee te napustiti u povjerenju ni u okrutnosti,
u poricanju niti u priznanju.
Kad god okrene svoje srce prema neemu, od toga e
te, o srce, Njegova Srdba odvojiti ne zadravaj svoje
srce na bilo kojem mjestu, nemoj u tome ustrajavati! (D
11949-30)
Ne trai radost, prijatelju, kada srcobolju eli Ljepota,
jer ti si molitva u lavljim pandama.
Bude li prljavtinu sipao na tvoju glavu Zarobitelj srca,
budi dobro doao na mjesto tatarskog mousa.
U tebi se krije neprijatelj pasije naravi, koji se jedino
svirepou moe otjerati.
Kada neko serdadu tapom mlati, on ne eli serdadu
mlatiti cilj mu je prainu ukloniti.
Tvoja nutrina je prepuna praha od zastora jastva, i
odjednom se nee ukloniti sva ta praina.
Sa svakom okrutnosti i patnjom ona se, katkada u
snivanju, malo-pomalo od sranog lica odvaja, a kojiput
u budnome stanju. (D 12074-79)
:,,
Vinogradi moga tijela vinom e postati tek kad Vinar
zaplee stopalom svojim na meni.
Podlaem duu svoju kao vinograde Njegovu stopalu,
kako bi se moja unutarnja svijest mogla oglasiti s
radou.
Iako vinogradi krvavim suzama plau i kau: Imadosmo
dostatnu svirepost i nepravdu
Ipak Plesa stavi pamuk u Svoje ui i kaza: Ja ne
pritiem iz neznanja.
eli li porei, ispriku ima, ali ja sam ovog djela
Gospodar.
Kada dosegne savrenstvo kroz Moja pregnua i uenje,
tad e Mi izricati zahvale beskrajne. (D 17384-89)
Ue li srcobolja u tvoj um i uhvati li u stupicu radost
tvoju, ona tad ipak pripravlja put tvome blaenstvu.
Ona tad brzo sve drugo iz kue istjera, tako da ti radost
moe doi sa dobrote Izvora.
Ona stresa uto lie sa grane srane kako bi stalno
moglo rasti lie svjee.
Ona korijen starog blaenstva zauzdava kako bi novi
zanos mogao doi iz Onkraja.
Srcobolja e uvehlo i zgrbljeno korijenje obuzdati kako
nijedan korijen ne bi mogao skriven ostati.
Mada srcobolja moe mnoge stvari iz srca istrgnuti, ona
e, zacijelo, zauzvrat neto bolje donijeti. (M V 3678-
83)
Vatra bjei od vode, jer je voda unitava. Tvoja osjetila
i sve misli vatra su, ali ejhova osjetila i misli svjetlost
slatka su.
Kada vatra njegova svjetla tvoju vatru pokropi, ona
zacvri i odjednom uvis poskoi.
Dok ona cvri i pucketa, to smru i bolom se zove
- sve dok taj pakao od tvoga ega studen ne postane. (M
II 1233-38)
Kroz tjeskobu razdvojenosti Ti najprije zaljubljenike
isprazni, potom ih zlatom do vrha njihovih glava
ispuni! (D 29733)
:,o
DOSEZANJE BOGA
Duhovna vatra e doi da te ispri, ali, ako ustukne
poput ene, nedozreli rogonja si ti.
Ne bjei li od vatre, potpuno peen e postati poput
taze peena hljeba, ti e domain i dragi gost za stolom
biti. (D 3296-68)
Posramljen si od svih ljudi potegne li On ma u okrutnosti,
i, umjesto da kroi naprijed, ti e tit nastojati loviti. (D
30336)
eli li zadobiti duu i nasmijeenu sreu stei, svejedno
vidi li njenost ili okrutnost, poput rue se smijei. (D
33387)
Bol je ovjekov vodi u svakome inu. Sve dok on osjea bol zbog
takvog ina, sve dok ezne i voli zbog takvog ina koji se javlja u njemu, on
se nee dati na posao da taj in izvri. On bez boli nee biti kadar da taj in
dovri, bilo da je taj in uspjeh na ovom ili na buduem svijetu, bilo da on
predstavlja trgovanje ili kraljevanje, bilo da oznaava religijske znanosti ili
astronomiju ili ta god da on bio.
Sve dok Merjema nije osjetila bol raanja, ona nije kretala prema stablu
sree. I poroajni bolovi je prisilie da doe do stabla jedne palme. (XIX 23).
Taj bol ju je odveo do stabla i neplodno stablo je donijelo plodove. Tijelo je
poput Merjeme, a svaki od nas ima Isaa u sebi. Ako se bol pojavi, rodit e
se na Isa. Ali, ako bol ne doe, Isa e se vratiti svome Izvoritu onim istim
skrivenim putem kojim je i doao. Mi emo ga biti lieni i etva e biti bez
ikakve koristi.
Tvoj unutarnji vid je siromaan, ali je bogata tvoja
ivotinjska priroda vidljiva, vrag ima lou probavu, a
Damid od gladi skapava.
12
Lijei svoje stanje sada dok je jo tvoj Isa ovdje na Zemlji!
Kada on ode na nebo, lijeenje se izgubi. (F 20-21/33)
Kada bi se ovjek uope pogledao i kada bi vidio da je
smrtna i zaraena rana njegova,
tad bi iz takvog gledanja bol se pojavila i iza zastora bi
ga odvela.
Dok majke ne osjete bol raanja, djeca ne nalaze naina
da budu roena.
:,,
Istina je u srcu, a trudno je srce; kao primalje djeluju
evlijanske opomene sve.
Primalja veli: ena nema bola nikakva. Bol je nuna
jer priprema dolazak djeteta.
Razbojnik je onaj koji nema nikakvu bol, jer biti bez boli
isto je to i rei: Ja sam Bog.
Kazati Ja u krivi as kletva je, ali rei to u pravi as
milost je. (M II 2316-22)
Tijelo je bremenito duom, a poroajna bol tjelesna
trpnja bol i nemir donose eni dolazak embrija.
Ne gledaj u kiselost vina, gledaj u radosti pijane! Ne
gledaj u potitenost ene, gledaj u nadu primalje! (D
24291-92)
Tuga za Njim je u mome srcu riznica. Moje srce je Svjetlo
nad svjetlima (XXIV 33), sa Isaom u utrobi je ono divna
Merjema. (D 3990)
Koliko je Voljeni da trpim uinio prije negoli se ovaj in
u vodeno oko i jetrenu krv naselio!
Tisuu vatri, dimova i srcobolja a oni su ime Ljubavi!
Tisuu bolova, tuga i jadova a njihovo ime je Voljeni!
Nek svaki neprijatelj svoje due oko posla se trsi! Dobro
doao na rtvu due i milosrdne smrti!
Pogledaj me, jer ja Ga vidim vrijednim stotinu ovakvih
umiranja ja se ne bojim niti umiem klanju Plijendije
srdaca!
Jadi Ljubavi dva lica imaju nalik vodama Nila: vodu
njenim vlastitim ljudima, krv onim drugima.
Ako tamjan i svijea nisu sagorjeli, kakvu vrijednost e
imati? Isto to i grana od trnova i tamjan e biti.
Da rat nije imao maa zamahe, koplja i strijele, Rustam
ne bi bio nita od perverznjaka drukije.
Rustam vidi da je ma slai od eera, da strijele padaju
dolje bolje od zlatnih cekina. (D 12063-69)
Ljubav mora malo boljeti, prijatelju! Srce mora boljeti i
obrazi malo poutjeti moraju.
Bez bola u srcu i vatre u grudima, tvoja hvala gorljivom
nabonosti je neukusna. (D 13970-71)
:,8
DOSEZANJE BOGA
Ljubavi, svak ti imena i naslove dariva sino sam ti jo
jedno ime nadjenuo: Boljka bez lijeka. (D 63)
udim se tom tragau koga privlai istota, koji bezglavo
bjei u asu latenja.
Ljubav je kao sudska parnica, a trpjeti okrutnost je
poput svjedoka: nema li svjedoka, izgubljena je tvoja
parnica.
Ne budi oajan kada te ovaj Sudac pita za svjedoka:
poljubi zmiju i gledaj gdje je riznica! (M III 4008-10)
Hej! Govori nam naim jezikom! Otvoreno govori,
ne kazuj nam u simbolima! Koliko dugo e krv piti u
okrutnosti? Ah, sva Tvoja obiljeja su krvava!
Koliko dugo e ibati njegovu jetru? Koliko dugo e ga
kuati u njegovu ivotu? Koliko dugo e mu loe vijesti
donositi: Ovakve ili onakve stvari su.
Koliko dugo e njegove usne gorati? Koliko dugo e
njegove noi zlosretnim initi? O Ti ije usne su slatke
kao eer! O Ti ija no je Raj nebeski!
Da li med ikada ezne za otrovom? Da li se ocat ikad
iz eera pojavi? Dokle e na stranputicu navoditi, o
Zavoditelju Najvei!
ta god ini, Tvoje usne kazuju prie eerne! ta god Ti
da pokrene, Njenost se u njemu zametne.
Kako bi empres sliio trsci? Kako bi zlatnina bakru
sliila? Kako bi Ti ikome sliio? O Kralju Dana sudnjega!
(D 19103-08)
Budi okrutan! Tvoja okrutnost je Njenost vascijela.
Budi lo! Tvoj loi postupak je svaka praksa pravedna.
(D 3630)
Biser je Kamen kojeg si bacio Ti, Tvoja nepravda je bolja
od stotinu vjernosti! (D 3349)
Postoji beskrajna radost koja se Ljubavlju zove: pravilo
je aliti se zato bi, inae, okrutnosti bilo okakve? (D
3941)
Bog ree: Ne odgaam zbog prijezira Svoj dar njemu:
pomo je upravo u tom odlaganju.
:,
Njegova potreba je dola iz bezobzirnosti prema Meni,
za kiku ga u Moj sokak teglei.
Kad bih udovoljio njegovoj potrebi, on bi se natrag
vratio i utopio u toj igri.
Mada on tui u dnu svoje due: O, Ti ija se trai
zatita! neka ga nek jadikuje slomljena srca i ranjenih
prsa.
Jer Ja uivam u njegovu glasu, dok govori: O Boe!, i u
tajnim zazivima njegovim...
Ljudi dre papagaje i slavuje usred kafeza, kako bi uli
cvrkut njihovih slatkih pjesama.
Ali, kako bi u kafez stavili vrane i sovuljage? Ko, zacijelo,
ima sluha za prie takve?
Zasigurno znaj da je razlog ba to zato vjernici trpe
razoarenje i kad je dobro i kad je zlo. (M VI 4222-26,
28-29, 37)
Na stranu podlonost odbaci i zbog okrutnosti te Ljepote
poni se jadati.
Tuim se jer tubalica moe samo Njemu goditi dva
svijeta se moraju jadati i poradi Njega oajavati.
Zato se ne bih gorko alio zbog lukavstava Njegovih?
Jer ja nisam u halci onih Njime opijenih.
Zato se ne bih tuio poput noi bez dana Njegova? Jer ja
nisam sjedinjen s licem Njegovim koje dan obasjava.
U mojoj dui je slatka neslatkoa Njegova nek je moj
ivot rtva Prijatelju koji mojoj dui patnju dariva!
Volim svoju bol i patnju kako bih ugodio svom jedinom
Kralju.
Zjenice oiju mojih od praha srcobolje sam sazdao kako
bih ta dva mora biserima ispuniti mogao!
Dragulji su suze to ih ljudi zbog Njega prolie, mada ih
oni i dalje suzama smatrae.
Jadam se zbog Due nad duama, ali ja nisam tubalica,
ja sam samo prialica.
Moje srce ustrajno veli: Zbog Njega se izlaem trpljenju,
a ja se ustrajno smijem njegovom slabom licemjerju. (M
I 1773-82)
:8o
DOSEZANJE BOGA
O Ti ije Lice je poput rue i iji su uvojci slatki mauran!
Moja dua je radosna kada sam zbog Tebe srcobolan! (D
4438)
O, moja dua je radosna zbog Tebe neka mi dua
nikada ne bude bez Tebe! Moja dua je Tebi darovala
svoje srce i zajedno s Tvojom srcoboljom druguje.
Srcobolja zbog nekoga je gorka, ali ova srcobolja zbog
Ljubavi je nalik eeru. Ne gledaj vie u tu srcobolju
Ljubavi, u tu tobonju srcobolju!
Kada srcobolja od Ljubavi prsa za tren napusti, kua
postaje mezarom, a svi ukuani nujni. (D 19363-67)
Srcobolja se ne usuuje pribliiti onom ko je zbog Tebe
bolovao. A ako bi se i pribliila, on bi joj glavu odrezao.
(D 21233)
Lijek za bol u srcu mom jest bol za Njim. Zato svoje srce
ne bih povjerio Njegovoj boli? (D 17382)
Kada mi alje manju srcobolju, oajan sam i srce plae
mi. Ali kada izlijeva srcobolju na mene, ja se postidim
zbog njene njenosti.
Ni asak boli nije mi dopustila srcobolja Tvoja enja
za Tobom nije mi dala da budem ilovaa i voda...
Divna li bol koju nanosi postaje lijekom mojih boli!
Divni li prah kojeg mijesi oi miomirisom mae mi...!
Patnja zbog Tebe neda patnji da doe mi Tvoja riznica
da budem siromani i nedostojni dervi neda mi. (D
13133-34, 36, 38)
Tako sam pijan od Tvoje nepravde koju ne mogu
od pravde razluiti ne pitaj me o Njegovoj pravdi,
darivanju i njenosti! (D 13396)
Tvoja gorka okrutnost, Duo, u biser me pretvara - jer
carstvo bisera i korala u gorkosti mora prebiva.
Vjernost Tvoja je jedan drugi okean, tako sladak za piti
iz njega izviru rajske rijeke etiri. (D 21869-70)
U istom asu sjedinjenja, samo Bog zna Mjesec taj ta
je! Jer, ak i tokom odvojenosti nevjerojatne li radosti i
duevne irine! (D 30321)
:8:
Svitak srca moga stere se do Vjenosti, u beskraj, skraja
na kraj ispisan: Mene ne ostavljaj! (D 23493)
Razdvojenost i odijeljenost od Tebe, Voljeni, je tegobna,
osobito poslije zagrljaja Tvojega! (D 13901)
Ljudi izbjegavaju smrt, ali umiranje pred Njim je meni
poput eera ivot bez Njega je moja smrt, slava bez
Njega moja sramota! (D 18797)
Smrt u nadi za sjedinjenjem s Njim je slatka, ali gorina
odvojenosti od Njega je gora od ognja. (M V 4117)
O Ti koji si na Dobroinitelj, uvrsti naa stopala! (II
233) bez Tebe olakanje je patnja, a zdravlje je boljka!
(D 14698)
Ti govori o razdvajanju i odijeljenosti. ta god hoe,
samo nemoj to eljeti!
Stotinu tisua gorkih umiranja nije koliko jedna
odvojenost od Tvoga lica! (M V 4114-13)
Sjedinjenost s ovim svijetom je razdvojenost od onog
svijeta. Bolest due je zdravlje ovoga tijela.
Teko je biti razdvojen od ovog karavansaraja stoga
znaj da je tea razdvojenost od onog stalnog prebivalita!
Poto ti je teko biti razdvojen od tog slikanja, onda
razmisli ta e tu biti mrvica od onog Slikara!
O ti koji ne moe podnijeti da bude bez ovog svijeta
varljivoga! Kako e podnijeti, prijatelju, kako da bude
bez Boga?
Poto ne moe podnijeti da bude bez te crne vode, kako
moe podnijeti da bude bez Boije fontane...?
Ako bi za tren ugledao Ljepotu Boga voljenog, i bacio
duu svoju i postojanje svoje u oganj,
tad, vidjevi slavu i divotu blizine Njegove, ti slatki
napici bi ti liili na otpatke...
Brzo kreni traiti jastvo u nesebinosti a Bog najbolje
zna smjer pravoputnosti. (M IV 3209-13, 13-16, 18)
Udaljenost od Tebe je smrt prepuna bola i nemira,
osobito udaljenost koja poslije sjedinjenja doeta! (M
VI 2894)
:8:
DOSEZANJE BOGA
2. Sjedinjenje i duhovna radost
O, sjedinjenje s Tobom je sviju radosti utemeljenje! Jer
sve su ovo oblici, samo je ono znaenje. (D 29290)
Kao to se niti jedan bol i trpljenje ne mogu ak ni izdaleka usporeivati
sa odvojenou od Boga, tako nikakva radost ili ekstaza nisu usporedivi sa
sjedinjenjem s Njim. Jo jednom, naime, moramo imati na pameti to da
postoje brojna duhovna stanja sjedinjenja, od kojih su neka privremena,
a neka su stalna. Duhovna iskustva kroz koja su proli duhovni putnici
beskrajno su raznovrsna i poredana u bezbroj stupnjeva. Ti stupnjevi su
blisko povezani u hijerarhiji evlija i poslanika, tako da ono to je sjedinjenje
za jednu osobu, moe znaiti razdvojenost za neku drugu osobu.
to je sutina Njenosti za priproste, Srdba je za
plemenitae voljene. (M IV 2982)
Rumi opisuje radosti duhovnog sjedinjenja u sjajnoj raznovrsnosti slika
od kojih je veina povezana sa ljubavlju i vinom. Prije negoli ih razmotrimo i
raspravimo, moglo bi biti korisno navesti sljedei odlomak koji predstavlja
svojevrsno didaktino i neimaginalno objanjenje tog tipa iskustva kroz
koje evlije prolaze. Uoimo da Rumi razmatra dvije iroke kategorije evlija:
duhovne putnike (slikn) ili one koji jo nisu dosegnuli nepromjenjivo
stanje opstajanja; i one koji su u sjedinjenju (wsiln) ili one evlije koji su
tako bjelodano preobraeni stanjem svijesti o Bogu da istinski mogu izustiti
onu reenicu: Ja sam vrhovna Istina.
Litanije tragalaca i duhovnih putnika su to to su oni obuzeti
duhovnim putovanjem i sluenjem. Oni su svoje vrijeme razdijelili tako da
svaki vremenski tren ima svoju posebnu svrhu i, poput nadzornika, taj tren
ih tjera prema toj svrsi. Kada ovjek, primjerice, ustaje ujutru, to vrijeme
je uglavnom rezervirano za bogotovlje... Postoje stotine tisua redova. to
jedna osoba postaje proienija, to vii red zauzima...
to se tie litanija onih koji su dosegnuli sjedinjenje, o njima u
govoriti to je mogue razumljivije: ujutro svete due, isti aneli i ona
stvorenja koja samo Bog poznaje (XIX 9) ija imena On dri u tajnosti od
krajnje ljubomornih ljudi dolaze da ih posjete... Vi sjedite tik do njih, ali ih
ne vidite. Vi ne ujete niti jednu od onih rijei, pozdrava i smijanja...
To je izuzetno visoko duhovno stanje. Potrebno je mnogo vremena
ak i da se govori o tome, jer se izuzetnost toga stanja ne moe izraziti.
:8,
Kada bi se to stanje moglo samo u trenu razumjeti, nikakvi opisi, nikakvo
posjedovanje, nikakve tenje vie ne bi postojale. Vojske svjetala bi razorile
grad postojanja: Kada carevi neki grad osvoje, oni ga razore. (XXVII, 34)...
ta mogu kazati o duhovnim stanjima onih koji su dosegnuli sjedinje-
nje osim to da su beskrajna, dok su duhovna stanja duhovnih putnika
ograniena. Granica duhovnih putnika je sjedinjenje. Ali, ta moe biti
granica onih u sjedinjenju to jest onom sjedinjenju koje ne moe biti
ugroeno razdvojenou: Nijedan dozrio nar nikada vie ne postaje zelen i
nijedan dozreli plod nikada vie ne postaje sirov. (F 122-123/132-134)
D.
IMAGINACIJA I MILJENJE
Rumi istie da kod upotrebe slikovita govora i simbolizma, kako bi
opisao raznovrsne dimenzije razdvojenosti i sjedinjenja, on ne slijedi svoj
vlastiti hir i samovolju. Sami slikoviti govor kojeg on upotrebljava nametnut
mu je izvan njegove volje, u krajnjoj liniji on je nalog Boiji. Jednostavno
govorei, mogli bismo to uzeti tako kao da znai da je on bio nadahnut
od Muze, ali, tvrdei takvo neto, nismo nita objasnili. Rumi, nasreu,
ukazuje na prirodu svojih vizija i na nain na koji one poprimaju formu
poetina slikovita govora u brojnim odlomcima. Usporeujui sve to,
moemo vidjeti da on predouje jasne ontoloke osnove za svoju poeziju
koja mu dolazi iz Svijeta imaginacije (lam-i khayl).
Svijet imaginacije, kao tehniki pojam, u suzmu se obino povezuje
sa kolom Ibn Arabija. Mada Rumi raspravlja o tom svijetu kao takvom na
odve malom broju stranica, on na njega neprestance ukazuje implicitno
i izrijekom. Kada se njegovo znaenje, zapravo, razumije u Rumijevim
uenjima, tad postaje bjelodano da najvei dio Rumijeve poezije, ako ne sva,
povezuje se s tim svijetom.
Svijet khayla ili imaginacije predstavlja posebne potekoe za
prevoditelja zbog iroke lepeze zbilja koje taj svijet obuhvaa i zbog izvjesne
osiromaenosti znaenja rijei imaginacija u engleskom jeziku. Poput
rijei imaginacija, khayal ukazuje na umsko svojstvo koje priziva slike i
ideje u um; ali, ovaj pojam takoer ukazuje na te slike i zamisli pojedinano i
:8o
DOSEZANJE BOGA
openito, kao to ukazuje i na cijeli svijet ili kraljevstvo iz kojega su te slike
i zamisli izvedeni. Jer, sukladno sujskoj psihologiji, imaginacija ne tvori
slike i ideje koje vidi, niti ih izvodi iz sebe, iz pamenja ili iz uma. Ona ih,
tavie, prima iz posebnog Svijeta imaginacije, koji neovisno opstoji izvan
uma.
Svijet imaginacije ima brojne dimenzije. Na najniim razinama tog
svijeta pojedinano ljudsko svojstvo imaginacije odreuje formu u kojoj
se one slike predouju svijesti. Drugim rijeima, umske slike svake osobe
poprimaju osebujnu boju u skladu sa njenim vlastitim mentalnim sklopom,
pamenjem, inteligencijom, okruenjem i tako dalje. Ali, na svojim najviim
razinama Svijet imaginacije je neovisan o pojedinanom ovjeku. U mjeri u
kojoj onaj pojedinani ovjek stjee pristup tom viem obzorju imaginacije
kroz vizije koje moe primiti na duhovnom putu taj pristup mu utoliko
odreuje i denira njegovu imaginaciju, ne obrnuto; jer imaginacija prebiva
na uzvienijem ontolokom planu negoli njegov racionalni duh.
Zbog neto ire skale znaenja sadranih u rijei khayl, dva razlii-
ta pojma se upotrebljavaju kod prevoenja ove rijei: imaginacija,
oznaavajui umsko svojstvo, ili svijet iz kojeg je izveden njegov sadraj;
paslika ili forma, ideja ili pojam sadran u toj imaginaciji.
Paslika je u tom smislu netjelesna forma; Rumi, zapravo, esto
naizmjenino upotrebljava pojam forme i paslike. Rije paslika, kao
netjelesna forma, ukazuje na forme pojmljene snagom uma i srca (ba
kao to je u klasinim tekstovima primijenjena na odraze stvari odraene u
ogledalu ili vodi). Ve smo vidjeli da je forma svojevrsni izvanjski aspekt,
kao neto suprotstavljeno svom znaenju ili unutarnjem aspektu. Stoga
se forma moe primijeniti na bilo ta to postaje drukije i razliito od
nekih drugih stvari na bilo kojoj razini egzistencije, ne ba na materijalnoj
razini. Tako ideja ili aneo mogu biti u odnosu sa formom. Meutim,
kada se upotrebljava rije forma, ona neposredno u um priziva znaenje
koje poiva ponad nje i obdaruje ju egzistencijom.
13
Paslika, nalik formi, podrazumijeva suprotnost, mada je ona ne
priziva u um sa takvom snagom. Suprotnost paslike je zbilja (haqqat);
stoga openito postoji, kao u engleskom jeziku, neto nesupstancijalno i
nezbiljsko u vezi sa paslikama pojmljenim snagom imaginacije. Ali, to
nije uvijek tako, jer kada se paslika izvodi iz viih razina Svijeta imaginacije,
ona je tada zbiljskija od samog uma.
14
:8,
Nie razine Svijeta imaginacije obuhvaaju sve forme, obrasce i boje
unutar naih umova. Stoga Rumi esto koristi pojam miljenja ( kr,
andshah) sinonimno sa khaylom, bilo kao sa svojstvom ili sa sadrajem
tog svojstva, to jest u smislu imaginacije ili paslike. Ali, moramo imati
na pameti injenicu da, prema Rumijevu domiljanju svijeta, unutar uma
postoji i svijet due, makar on samo postoji kao svijet animalne due ili
animalnog jastva. Kao to smo ve vidjeli, postoje, u najmanju ruku, tri
univerzalne razine due koje su vie od jastva: ljudska dua, aneoska dua i
dua svetosti. Sve te razine su nastanjene formama koje mogu biti pojmljene
snagom imaginacije. Ali, kao to postoji gotovo beskonano odstojanje
izmeu jastva i due svetosti, takvo odstojanje postoji i izmeu miljenja i
imaginacije svakidanjih ljudi i miljenja i imaginacije evlija.
ta je taj govor o miljenju? Ondje je sve svjetlost ista.
Zbog tebe, mislioe, jedino koristi se rije ta! (M VI
114)
1. Imaginacija i stvoreni poredak
Sveukupnu imaginaciju, koja ini dio hijerarhijskog poretka univerzuma,
stvorio je Bog i ona neprestance podaruje novosti o Njemu. Ali veina
ljudi vidi samo izvanjske forme imaginacije. Te forme ih potiu da tee
odreenim svrhama, a ta tenja je, u krajnjemu, nuna za opstanak svijeta.
Drugim rijeima, ovjekova imaginacija navodi ovjeka da bira raznovrsne
izvedene voljene prije negoli samog Istinskog Voljenog. to se tie evlije, on
motri ponad forme imaginacije, on gleda njeno znaenje ili zbilju, stoga on
ezne samo za Voljenim.
Ovaj svijet se odrava snagom imaginacije. Ti to naziva zbiljom,
jer ona moe biti opaena ili pojmljena, a ona znaenja iji mladarak je ovaj
svijet vi nazivate imaginacijom. Pravo stanje stvari je obrnuto. Imaginacija
je upravo ovaj svijet, jer ono Znaenje uvodi u postojanje stotine svjetova
nalik ovom, i oni se raspadaju, rastau i postaju nita. Potom ono Znaenje
stvara novi i bolji svijet...
Jedan arhitekt razmatra gradnju u svome srcu. Njena irina je u
njegovoj imaginaciji tako golema, jednako tako njena duljina, njeni stropovi
i njena dvorita. To se ne zove imaginacijom, jer stvarnost te gradnje je
roena i izvedena iz te imaginacije. Kad bi neko drugi doli onaj arhitekt,
:88
DOSEZANJE BOGA
zacijelo, zamislio takvu formu u svojoj imaginaciji, to bi se tad nazivalo
imaginacijom. Ljudi u svakidanjem govoru kau nekome ko nije graditelj
i ko o tome ne posjeduje znanje: Ti zamilja stvari. (F 120/131)
Od imaginacije do imaginacije se nalaze brojne razliitosti. Imagina-
cija Abu Bakra, Umara, Uthmana i Alija je iznad imaginacije ashaba.
13

A izmeu jedne i druge imaginacije su goleme razlike. Znalaki arhitekt
zamilja gradnju kue, a i onaj koji nije arhitekt takoer je zamilja. Razlika
je golema, jer imaginacija arhitekte je blia stvarnosti. Isto tako, u svijetu
zbilja i vizija, na toj strani, postoje razlike izmeu jedne i druge vizije ad
innitum. (F 228/233)
U suodnosu sa svijetom formi i osjetilnih stvari Svijet imaginacije je
prostraniji, jer su sve forme roene iz imaginacije. Ali, u suodnosu sa tim
svijetom iz kojeg imaginacija ulazi u postojanje, Svijet imaginacije je uzak.
To se mnogo bolje moe razumjeti kroz govor. Ali je za stvarnost znaenja
nemogue da bude shvaena kroz rijei i verbalna objanjenja. (F 193/202)
Boe, pokai dui ono stanje gdje govor raste bez rijei,
tako da ista dua prema irokom prostranstvu Ne-
postojanja moe ploviti
prostranstvu krajnje otvorenom i irokom, u kojem
imaginacija i postojanje hranu mogu pronai.
Paslike su tjenje od Nepostojanja stoga je srcobolje
uzronik imaginacija.
Postojanje je jo tjenje od imaginacije stoga u njoj
mjeseci mlaaci postae.
Jo je tjenje postojanje svijeta osjetilnog opaaja i boja,
jer to je tjeskobna tamnica.
Uzrok tjeskobnosti je sloenost i mnotvo, a osjetila tee
onom to je sloeno tostvo.
Svijet Jedinstva poiva u suprotnom pravcu od osjetila,
znaj. eli li Jedinost, slijedi pravac taj! (M I 3092-99)
Mada je sultanovo tijelo jedno u obliku, stotine tisua
soldata iza njega je u trku.
Potom, tim oblikom i likom dobrog kralja jedna skrivena
misao posvema vlada.
Gle, kako se, poput bujice, ljudi na Zemlju beskrajno
slijevaju iz samo jedne misli.
:8
U oima ljudi ta misao je mala, ali je poput plime svijet
ponijela i progutala.
Ipak, vidi da svako djelo u svijetu kroz misao opstoji
kue, dvorci i gradovi, planine, ravnice i rjeni slivovi,
Zemlja i more, nebo i sunce, poput ribe iz mora o misli
ivi sve.
Zato onda iz zatucanosti motri, kao Sulejman, tijelo
svoje, i misao svoju kao mrav, slijepi ovjee?
U oima tvojim planina je golema misao je maka,
vuk je planina.
Svijet je uasan i strahovit u tvojim oima; boji se i
drhti pred olujom, nebom i oblacima.
Ali, ti koji si manji od magarca, ti si bezbrian i siguran
od Svijeta miljenja, poput nesvjesna kamena!
Jer ti si tjelesni oblik i ne batini uma. Ti nema ljudskih
odlika, ve odlike mlada magarca.
Ti u neznanju vidi sjenu i misli da je stvar nekoja, pa
ti ta stvar izgleda kao igra i lakrdija.
Stani, saekaj dan kada misao i imaginacija razviju
krila i sapete skute bez zastora,
kada planina postane vuna mekahna, a ova topla i
hladna zemlja postane nitica.
Nee vidjeti nebesa, ni zvijezde ni postojanja samo
ivog, Voljenog, Jedincatoga Boga. (M II 1030-43)
Prema tome, uoavamo kako su misli vane, dok su forme podreene
njima i one su isti instrumenti. Bez miljenja forme su nepokretne i
bezdune. Stoga, onaj ko iskljuivo gleda formu takoer je bezduan; on
nema pristupa znaenju. On je dijete, nedozrela osoba, makar je on po formi
starac i makar imao stotinu godina. (F 37/70)
Imaginacija, miljenje i pojmovi su predvorje ove kue. Kad god vidi
da se neto pojavilo u predsoblju, zasigurno znaj da e se ono pojaviti i u
kui. Sve te stvari koje se pojavljuju u ovome svijetu, dobre ili loe, najprije
su se imale pojaviti u predsoblju, potom u kui. (F 140/149)
Boija bezoblinost oblik uspostavlja, a tijelo raste sa
organima i osjetilima.
Ma kakva mogla biti forma, ona dobru ili zlu privodi
tijelo sa sobom u sukladnosti.
:o
DOSEZANJE BOGA
Ako je forma dareljiva, tijelo je zahvalno; ako forma
odugovlai, tijelo je strpljivo.
Ako je forma milost, tijelo buja; ako je forma ranjena,
tijelo se u bol zavija.
Ako je forma grad, tijelo nastavlja putovati; ako je
forma strijela, forma e tit prisvajati.
Ove forme su iznad granice i raunanja sve te paslike
su poticaj djelovanja.
Svi obiaji i vjetine su sjena forme miljenja.
Ljudi sretno stoje na krovu pogledaj sjenu svakog od
njih na tlu.
Na najviem krovu je oblik miljenja, dok je in oitova-
nje meu tjelesnim lancima kao sjena. (M VI 3720-24,
27-30)
Trupe-ideje imaginacije neumorno iz sranoga zastora
pritjecahu.
Ako te ideje ne dolaze iz jedinstvenog nasada, kako to
da jedna po jedna u srce prispijeva.
Druina za druinom, armija naih ideja u eanju
vrelu sranom hitaju.
Puni svoje krage i odlazi, stalno se pojavljuj i nestaj.
Znaj da su misli zvijezde koje se na svodu jednog drugog
neba vrte.
Vidi li znamenitu zvijezdu, zahvali se i uini djelo
milosra; vidi li neznamenitu zvijezdu, zekat udijeli i
trai oprosta. (M VI 2780-83)
Paslika-domaja miljenja izvlai snagu obnove iz tvoje
due, ba kao to ovi oblici ispod snagu obnove iz kretanja
sfera izvlae.
Postoje duevne sfere, drukije od sfera svijeta ovoga,
odakle darovi silaze na konstelacije neba najniega.
Obnavljanje za zemaljske konstelacije, darovi za konstela-
cije vode, vatre za konstelacije ognja najsavreniji
Darovalac njih podari sve.
16
Tako je i sa konstelacijom osjetila, uvijek punih opaa-
nja: ona traga za umom, ne onim iz osjetila, ve iz due,
i za svjetlom uma. (D 33263-68)
::
Motrilac srca na svojim putanjama ne moe da motri iz
kutka due iz kojeg imaginacija dolazi.
Kad bi on mjesto njenog raanja vidio, lukavo bi stazu
svake neugodne paslike preprijeio.
Ali, kako bi skaka mogao uspjeti straarski toranj i
utvrdu Nepostojanja dosegnuti?
Hvata se skuta Njegove dobrostivosti poput slijepca to
je ono, kralju, to oni podrazumijevaju pod pojmom
slijepeva posjeda.
Njegov skut su Njegovi nalozi i zabrane sretan je onaj
koji je due pobone! (M III 3046-30)
Slike su, svjesno ili nesvjesno, u ruci Slikara prisutne.
Nedohvatljivi Jedan svakog trena crta i pie na stranici
njihova miljenja.
On donosi srdbu, a zadovoljstvo odnosi, On odnosi
krtost, a dareljivost prinosi.
Jutrom i veeri ovo posvjedoenje i ponitenje ne naputa-
ju ni za pola vremenskog hipa moje predoenje. (M VI
3332-33)
Ti uklapa sliku u nau pamet svakoga trena: mi smo
stranica Tvog rukopisa i Tvojih pismena. (D 17329)
Svaka paslika onu drugu jede, svaka misao onu drugu
melje.
Imaginaciji ne moe utei, niti moe zamiriti pa joj
pobjei.
Misao je strljen, voda je tvoje drijemanje: kada se
probudi, pele su se sve vratile.
Nekoliko strljenova imaginacije dolje slijee, i ovim il
onim putem te pokree. (M V 729-732)
Mladiu, domain je ovo tijelo, svakog jutra novi gost
mu dolazi urno.
Pazi! Ne reci: S vrata sam ga skinuo, jer e on, u svakom
sluaju, vratiti se u nepostojanje brzo.
Gost je sve to iz nevidljivog svijeta u tvoje srce doe
neka ti u srce s dobrodolicom ue! (M V 3644-46)
Oblici u mome srcu su gosti dobrodoli, a domain sam
ja, koji ih gosti. (D 13992)
::
DOSEZANJE BOGA
Kada su lijepe paslike ljudske, imaginacija mu tijelo
vrsne.
Pokazuju li se neprijatnim one, on se topi poput voska
kad u vatru tone.
Kada bi te Bog opskrbio ugodnim drutvom paslika
usred korpiona i zmijurina,
Zmijurine i korpioni bi bili tvoji prijatelji, jer e u zlato
bakar tvoja imaginacija pretvoriti. (M II 394-397)
ovjek je posveen svakoj pojedinoj stvari snagom svoje predodbe
o toj stvari. Njegova paslika o vrtu dovodi ga do vrta, paslika o duanu
dovodi ga do duana. Ali, varka je skrivena u imaginaciji. Zar ne vidi da
ide na odreeno mjesto, a potom ali zbog toga: Kae: Mislio sam da e
biti dobro, ali ono ne bude dobro. Prema tome, te paslike su poput adora u
kojemu se neko krije. Kada se paslike, najzad, pomjere i stvarnosti se pokau
bez adora imaginacije, to e, u konanici, predstavljati in Uskrsnua.
Kada se to dogodi, tad vie nee biti mjesta za aljenje. Ma kakva stvarnost
te privukla, ti vie nee biti nita ona stvarnost e te, zacijelo, privui
sebi. (F 7/19)
Imaginacija namagari svakoga, pa po oetima za
riznicama tragaju oni ba stoga.
Imaginacija je nekoga idejom divote ispunila, i lice
njegovo prema planinskim majdanima okrenula.
Lice nekog drugog imaginacija je prema moru okrenula,
pa taj estoko se daje u potragu za biserima.
Neko trei je poradi bogotovlja u crkvu otiao, a etvrti
se poudno prema njivama uputio.
Imaginacija nekoga navodi da zasjedu postavlja onima
koji su ve izbavljeni, a nekoga tjera da bude mehlem
onima koji su ranjeni.
Neko izgubi svoje srce izgonei dina, drugi svoj korak
prema astronomiji upravlja.
Vanjsko razilaenje svih ovih puteva dolazi od unu-
tarnjih raznovrsnosti paslika.
Neko je zbunjen onim drugim: ta li on to ini? Svakog
pehara za kuanje porie naredni.
Ako su nepodudarne paslike, zato se spoljnji putevi
razilaze?
:,
Zato to je skrivena Kibla due, svako svoje lice u pravcu
drukijem okree. (M V 319-328)
Kad naa dua nije u Bogu probuena, nae buenje je
poput zatoenika zakapijana.
Po cijeli dan djelovanje imaginacije nad dobiti i gu-
bitkom dredi,
a strah od ieznua ne doputa dui nikakvu istotu il
plemenitost il udivljenje, niti ikakav nain da u nebo
odjezdi.
Istinski je usnio onaj ko se u svaku pasliku nadao i s
njom neprestance razgovarao. (M I 410-413)
Ti si pasliku nadzornikom Tvojih stvorenja nainio, pa
su ona sva pomislila da Ti si nestvarnim postao.
Tvoja Paslika je sudac u gradu razdvojenosti ali Ti si
ist od toga, jer Ti si Sultan sjedinjenosti. (D 28836-37)
Odbaci misao i u srce svoje je ne unosi, jer ti si obnaen,
a misao je vjetar ledeni.
Razmilja kako bi nemiru i trpnji umakao, a tvoje
razmiljanje je tom nemiru vrelo.
Znaj da je izvan misli duan Boijeg stvaranja o, ti
kojim oganj prevladava, razmatraj djela Njegova!
Pazi na Prolaz iz kojeg kuljaju forme, to je Tok koji mlin
nebeski pokree,
Pazi na tu ruoliku Ljepotu koja tvori lica onih to srca,
poput rua, plijene, pazi na taj Vrutak svih iskuenja od
kojeg zaljubljenima obrazi se zaplamene!
Ovih stotinu tisua ptica sretno iz Nepostojanja dolijee,
ovih stotinu tisua strijela iz istog Luka polijee. (D
11837-42)
2. Umicanje imaginaciji
Jedini put utjecanja od uobrazilje je raspirivanje plamena ljubavi u srcu.
Ali, paradoksalno govorei, ljubav se hrani i raste na paslici o Voljenom.
Tako, sve dok ovjek ne usmjeri svu svoju pozornost prema Voljenom i ne
zaokupi svoju imaginaciju samo pomislima na Njega, njegova ljubav nee
:
DOSEZANJE BOGA
rasti i on nee biti kadar utei od misli i paslika o nekim drugim stvarima.
Veza izmeu miljenja i usredotoenja, istaknuta naprijed u jednom drugom
kontekstu (II, C, 2), ovdje ulazi u igru. Cilj ovog vjetaka je u tome da svoje
miljenje potpuno preusmjeri prema Bogu i da ne motri bilo ta drugo doli
pasliku Voljenog. Kao rezultat tog vrstog rasta njegove ljubavi je to to e on
dosegnuti taku na kojoj samo glad i e za tom Paslikom ostaje. On e biti
voen korak po korak kroz naizmjenina stanja irenja i skupljanja sve dok
njegova uobrazilja ne bude vie mogla biti razlikovana od stvarnosti izvan i
ponad njega samoga. Uobrazilja kao relativno subjektivno stanje je preobra-
ena u pasliku Voljenoga, koja neprestance tegli zaljubljenika prema gore.
Zaljubljenik je neto divno, jer on prima snagu, rast i stjee
vitalnost od paslike svoga Voljenog. Zato je to zauujue: Paslika Lejle
je Mednunu neprestance darivala snagu i postajala njegovom hranom.
17

Ako paslika drugotno voljenog posjeduje mo i djelotvornu snagu da osnai
zaljubljenika, zato se onda udi to e paslika istinski Voljenog podariti
snagu zaljubljeniku i u njegovom vidljivom i u nevidljivom svijetu: Ali,
kako mi ovdje moemo govoriti o imaginaciji: Ona je sama dua Zbilje
koja se ne zove imaginacijom. (F 119-120/130-131)
Svako miljenje je za sebe pasliku izabralo tako, kada
se nau zajedno, zaljubljenici Njegove paslike su neto
odvojeno i jedinstveno. (D 3342)
Imaginacija u dui vidi nepostojeu stvar, ali, gle, svijet
je imaginacije dar!
Rat i mir, ponos i sram sve to je imaginacije mar.
Ali paslike, koje u zamku svece love, mjesecolike ljepote
Boijeg vrta zrcale. (M I 70-72)
Ljudi se rasipaju tim gizdavim idolima; oni ugaaju
senzualnosti, potom prigovaraju svojim djelima.
Ugaajui paslikom senzualnosti, oni ak ostaju jo
dalje od stvarnosti.
Tvoja enja za paslikom je krilo koje te moe vinuti do
onog to je zbiljno.
Ali kada u senzualnosti uiva, tvoje krilo tone; postaje
kljast i paslika bjei od tebe.
uvaj svoja krila i ne ugaaj senzualnosti tad ono
krilo enje do Raja te moe odvesti. (M III 2133-37)
:,
Kad god srce povjeri miljenju, neto e ti iznutra biti
izvrgnuto nitenju.
ta god domisli i zadobiva, kradljivac e ui sa one
strane s koje se sigurnim osjea.
Stoga se pozabavi onim to je bolje za tebe, kako bi se
neto manje uzelo od tebe. (M II 1303-07)
O, Saki srca prosvijetljenih, podigni pehar od plemenitosti,
jer iz pustare Nepostojanja mene doveo si Ti.
Kako bi dua mogla kroiti ponad miljenja i poderati
ta vela. Jer miljenje guta duu, izjeda je svakog trena.
(D 14620-21)
Ne razmiljaj o drugom doli o miljenju o Stvoritelju!
Bolje je gledati misli o Voljenom nego misli o hljebu. (D
27369)
Ono to otvara put je istinsko umovanje, istinski Put na
kojemu je kraljevo napredovanje.
Istinski kralj je onaj ko je kralj u sebi, kroz riznice i
vojske niko kraljem ne b.
Njegovo kraljevstvo vjeno ostaje, poput slave imperija
Muhammedove religije. (M II 3207-09)
Ljudi su podijeljeni u odreeni broj klasa i oni imaju razliite stupnjeve
na Putu. Kroz borbu i pregnue neki od njih dosegnu stanje u kojemu nije
bitno za im oni u sebi i u mislima eznu, oni tu enju ne ozbiljuju. To
je stanje unutar ovjekove moi. Ali, kad u ovjeku ne bi postojao izvor
enje i miljenja enja ne bi bila unutar njegove moi. Nita osim Boije
privlanosti ne moe to istrgnuti iz njega. (F 128/139)
Grotlo unutarnjeg aptanja je Ljubav i nita drugo ko
bi, inae, ikada priguio aptanje to? (M V 3230)
Ti si vidio vatru koja spaljuje svaku mladicu. Pogledaj
sada vatru due koja spaljuje imaginaciju!
Ni imaginacija niti stvarnost nisu od te vatre sigurne,
kad se ona usred due razbukta.
Ona je dumanin svakog lava i make svake; Sve prolazi,
jedino ostaje Njegovo lice (XXVIII 88). (M VI 2236-38)
im je Ljubav rairila svoje ruke da bi me zagrlila, svaka
misao je tad na stranu od mene pobjegla. (D 24933)
:o
DOSEZANJE BOGA
Oisti svoje srce od miljenja i imaginacije! Zanemari
travu i razgledaj livade! (D 33237)
Dosta miljenja! Dosta, jer svakog ti trena ono zbori:
Ah, pitam se ta se s time zbilo? Ah, ta li u initi? Gdje
li je ovo il ono, gdje li? (D 21764)
Kradljivca loih misli u tamnicu vodi. Brzo vei njegove
ruke i u andarski ured ga odvedi.
Akoli ga policajac um ne kazni, policajca zgrabi i
Sultanu ga dadni. (D 34791-92)
Oisti srce od srcobolje, jer ono je dom Njegove paslike!
Paslika tog zavodnikog Idola njena odve je. (D 4710)
Prazan je dom moga srca, lien enje poput Raja.
U njemu nema nikakva rada, samo ljubav Boija,
nijednog stanovnika nema, samo sjedinjenja s Njim
paslika.
Oistio sam taj dom od dobra i od zla moj dom je
prepun ljubavi spram Jedinoga. (M V 2802-04)
Poput ruinjaka paslika Tvog lica je dola, i kazivanja o
Tvojim eerli usnama donijela.
Rekoh joj: Kakve novosti ima o nutarnjem duevnom
Sreditu? Kako je zaudno da dua i svijet nemaju
novosti o Tvome svijetu!
ta si ti, zacijelo, i gdje je izvor tvoj? Kakav dragulj si ti
i gdje je rudnik tvoj?
Hod izmeu bila je Ljubav koja me tjerala Tebi. Najprije
bijah suanj Ljubavi, potom sluih Tebi. (D 23686-89)
Odvojivi se od srca i due, zasjedoh kraj puta, da posta-
vim zasjedu karavani imaginacije koja na Njeg naluta.
Osim od sluga Njegove srcobolje i glasonoa Njegova
pomazanja, okreem glavu i korak od svakog ko lice
svoje pokaza. (D 14876-77)
U nastojanju da Tvoju pasliku prouimo, neznatniji od
privienja biti moramo. (D 16316)
Nuh paslika Tvoja moli za Amurdariju i za okean kad
mi molimo: Eto zato mi, sa oima poput Amurdarije,
plivamo. (D 17222)
:,
Njegova je paslika vr na fontanu oiju mojih stavila.
Njegova li izgovora: elim da moja odjea u vodi toj
bude oprana.
Rekoh Mu: Kako moe prati odjeu u krvi? A On ree:
Na toj strani sve je krv, ali sam ja na ovoj strani.
U tom smjeru sve je samo krv, ali u Mome smjeru voda
je sve. Ja nisam Egipanin pred ovim Nilom ja imam
odlike Musaove. (D 18301-03)
Neko mudraca upita: ta su istina i la, ovjee govora
divna?
On dohvati uho svoje i stade da kazuje: Ovo je la. Oko
je istina i ono pouzdanost posjeduje.
Ono prvo je la u odnosu na ono potonje veina
kazivanja je relativna, pouzdani ovjee...!
Trudi se kako bi imaginacija mogla iz tvoga uha u tvoje
oko dospjeti, kako bi ono to je bilo lano moglo istinito
postati!
Zatim e tvoje uho prirodu tvog oka poprimiti: tvoja dva
vunolika uha e biserjem postati.
Ili e, pak, cijelo tvoje tijelo u ogledalo se pretvoriti, sve
e okom i biserom srca tvoga postati.
Uho e pasliku uzburkati, koja e posrednik sjedinjenja
s Voljenim postati.
Trudi se kako bi paslika mogla narastati, tako da e taj
posrednik Mednunovim vodiem postati. (M V 3907-
09, 20-24)
ta je roeno od atributa i imena? Paslika. Potom
paslika postaje posrednik sjedinjenja. (M I 3434)
Za posjednike duhovnih stanja sve to, na poetku,
paslika bilo je, u konanici sjedinjenje postaje, kada
Voljeni prispije. (D 11823)
Ono to je na poetku paslika, jednog dana postaje
sjedinjenje sino je nekoliko nepostojeih paslika
prispjelo u postojanje. (D 13304)
Svi voljeni su pred nama poput imaginacije iezli: pasliku
naeg Voljenog smo pred svoje oi stavili. (D 16704)
:8
DOSEZANJE BOGA
Njegova paslika je poput moga vodia na ljubavnome
Putu: ja govorim o Putu, ali utim o vodiu. (D 16913)
Ibrahim je kao Voljenoga paslika u formi idola, u
znaenju ruitelja idola.
Neka je hvala Bogu stoga to, kada se ukazao, dua je
vidjela svoju vlastitu pasliku u obliju kakvo je Njegovo!
(M II 74-73)
Sve dok paslika Prijateljeva u naim unutarnjim srcima
stanuje, na je posao da Mu sluimo i da Mu se dua
rtvuje. (M II 2373)
Poput divljai od mene bjei Tvoja divna paslika, jer
moje tijelo je forma sa rukama i nogama.
Ta bezoblina paslika je tjelesne oblike ogadila meni i
meni slinih stotinama, i ieznue u Njemu mi omilila.
(D 9810-11)
tednjak moga uma opet je poeo grijati lonac koji pri-
jesnu hranu kuha: pasliku ljubavi Voljenoga. (D 12743)
Kada Tvoja slatka srana paslika brzo u nevidljivo
promakne, plamen ognja Ljubavi uvis do sfera sukne.
(D 26296)
Odvojenost od Tebe me razara! Tvoja paslika je postala
mojom hranom: jer moje srce je steklo stomak pun
nezasite gladi za Tobom! (D 11448)
Ako ne ide u postelju, tad sjedi, ja idem u postelju.
Kazuj svoju priu, ja sam ispriao svoju.
Dosta sam pria imao i bio poput pijanice drijeme me
tjera da teturam i svuda padam postrance.
Bio pospan ili budan, ja eam za Prijateljem tim,
pratiocem i drugarom srodnim sa likom Njegovim.
Ja slijedim to lice nalik liku u ogledalu, koje skriva i
otkriva samu ud Njegovu.
Kada se On smije, nasmijem se i ja, kada se On pokrene,
isto uinim ja.
Kai: Odmori se jer biseri znaenja koje sam nanizao
na erdan govora skupljaju se iz dubina Okeana Tvoga.
(D 1431)
:
3. Paslika je sve
Imaginacija evlija je potpuno preobraena, tako da primaju paslike od
svojih vlastitih umskih svojstava, oni ih primaju na ontolokoj razini
neovisno o njima samima. U svojim duhovnim iskustvima i uznesenjima
oni primaju pasliku Voljenoga.
Ne daj srce moje ruci odvojenosti, jer to nije dolino! Ne
ubijaj onog koji za Njega umire! Ne ubijaj njega, idola,
jer to je dvolino!
U naklonosti Ti si me izabrao, zato si sada od mene
utekao? O, Ti koji si povjerenje oitovao, ne budi okru-
tan, jer to nije prikladno!
Riznica Tvoje plemenitosti podarila mi je odoru sree.
Ne svlai tu odoru sa moga tijela, jer to prikladno nije!
Moje srce se ini kao da je cjelovito lice, bez nalija. Nije
pristojno da okree Svoje lice od mene! Ne okrei mi
Svoja lea!
O sjedinjenju s Tobom sam govorio. Tvoja plemenitost je
na to pristala! Poto je ve pristala, ne pitaj zato jer
to nije dolino!
Ti si moj eer i slatki a slatki ne govori o gorini.
Ne govori o gorkim rijeima pred nama, jer to nikako
ne prilii!
Donesi one rijei od kojih je svaka dui slina! Ne skrivaj
svjetiljku u noi, jer to nije gesta dolina!
Tvoja srcobolja, koja me je krhkim uinila, nije ni
u tijelu niti izvan njega. Srcobolja je vatra bez mjesta
prikladno pitati nije iz mjesta je kojega!
Moje srce je dolo iz Svijeta neizrecivoga, a Tvoja paslika
sa druge srane strane. Ne razdvajaj ta dva putnika, jer
to pristojno nije!
Ne zatvaraj kuna vrata, gledaj prema sujama! Reci:
Dobro doli!, i ne jedi samo riu, jer to ne prilii pristo-
jnima!
O, srce, zamiri pred miljenjem, jer miljenje zamka
srca je. Ne idi Bogu neosloboen od misli, jer to pristojno
nije! (D 907)
,oo
DOSEZANJE BOGA
San putniku nou odagna Ti: Ne spavaj! Ustani! Sjedi!
U paslici-domu srca sjedi, i motri svaki potez kista kojeg
povlaimo Mi!
Jedna po jedna slikarija od Nas dolazi, tako da ona prva
moe onoj drugoj mrvica postati,
pa ti moe u srcu znati istiniti oblik od lanoga razliko-
vati.
Naslikao sam te u nakani da hvali Moj kist.
18
Sve slike su noas tvoja molitva ne skidaj samar sa
svoga ata.
Radi lova se veri po danjemu svjetlu! Ne razmiljaj o
jastuku i dueku!
No je Lejla, stoga tumaraj nou. Akoli si ti Mednun,
ne skidaj obuu! (D 20326-33)
Oslukuj iz srca tajanstva koja nisu ono svjetovno!
Shvati ono to ne moe biti shvaeno!
U kamenolikom srcu ljudi vatra prebiva, koja zastore u
njihovu korijenu i temelju spaljuje.
Kada koprene budu sagane, srce e potpuno shvatiti
kazivanja Hidrova i Boije znanje.
Drevna Ljubav e stalno obnavljajue forme pokazivati,
usred due i srca ona e ih oitovati. (D 21238-41)
im Tvoj lik se odlui u srcu mome nastaniti, gdje god
da ja sjednem, tu uzvieni Raj e biti.
One misli i paslike poput Goga i Magoga svaka hurijin
obraz postaje i kineska beba. (D 6718-19)
Kada usred noi u srce ue Njegova paslika, gle u svakom
kutku je Jusuf, u svakom pravcu hurija! (D 29800)
Tvoja paslika je sultan koji u srcu tumara, ona je Sule-
jman koji u Hram prispijeva.
Tisue svjetiljki svijetli i cijeli Hram obasjava to je Raj
i vrelo Kevser
19
nakrcani melekima i hurijama. (D 771-
772)
Kada Tvoja paslika zaigra u srcu mome, koliko samo
opijenih paslika dolazi zajedno s njome!
Oko Tvoje paslike igraju one, Tvoja mjesecolika paslika
u sreditu vrti se.
,o:
Kada se jedna paslika o Tebe oee, ona sunanim
trakom poput zrcala odbljesne.
Moje rijei su postale opijene od jednog Atributa, i
stotinu puta one proputuju od jezika do srca, od srca
do jezika.
Moje rijei su opijene, moje srce je pijano, i Tvoja paslika
je pijana padajui jedno na drugo pogleda upiljena.
(D 21098-102)
Ah, in due je ist od ispraznosti, njeno opstojanje je
isto od oskvrnua! Svakog trena je jedna forma roena
u gradu due, bez mukog i enskog zaea.
Svaka forma je bolja od Mjeseca, od meda i eera slaa,
sluei moga Voljenog sa stotinu tisua divota i hvala.
(D 18948-49)
Ah, forma due i dua forme! Ti si sruio duan za
idole.
Poto je moj idol Tvoja paslika, mi moramo postati
tovatelji tog idola! (D 29473-74)
Ibrahim, koji je svake godine imao obiaj idole ruiti,
danonono je bio klesar idola u Tvome domu-paslici.
(D 8061)
Pijana i posrua tumara mojim srcem-Mjesecom pas-
lika mog Prijatelja: plemenita, beskrajna, kraljevska,
velikoduna, divna! (D 23681)
Od tog asa Tvoj lik je postao drubenik srca, ja vie ne
prebivam na Zemlji, ve na nebesima. (D 16448)
Njegova paslika je postala pratilac zaljubljenika vatrenih
neka Tvoj lik nikada ni za tren ne odsustvuje iz oiju
naih! (D 62)
Ljepota Nevidljiva lika je s onu stranu posudi, samo
posudi prosvjetljenih oiju tisuu. (D 18189)
Zna li ti ta to sija u sranom zrcalu? Samo onaj koji
poznaje istotu zna Pasliku ondje pokazanu. (D 6436)
Rekoh svom srcu: Kako si? Rastem, jer ja sam dom
Njegovoj paslici, Bogami.
,o:
DOSEZANJE BOGA
Njegova paslika u srcu potom srcobolja i jad teki.
Uronjeno u Njegovu Vodu ivota potom prestravljeno
od smrti. (D 19817-18)
Njegova paslika proe pored, a dua ree: To je On,
Kralj gradova zemlje nepostojee! (D 23344)
Lik te kineske ljepotice nee nikada napustiti moje srce!
Okus Njegova eera nee nikada napustiti moje usne!
(D 8113)
Njegov lik nije nikada napustio niti e napustiti moje
srce ondje nikada nije bio niko jednak ili Njemu slian,
niti e. (D 22676)
Tvoja paslika je stalno pred mojim oima divnog li
snovienja kojeg gledam u asu buenja!
Kada Tvoja paslika miluje bespomono srce, ono se
ne slae sa njegovom koom od udivljenja zbog Tvoje
ljubaznosti ljupke. (D 27332-33)
Sve drugo doli paslika Voljenog je trn ljubavi, mada e
to ruinjakom postati. (D 12266)
Kada Tvoja paslika ue u srce zaljubljenika, svjetiljke
ivota ispune dom njegova tijela.
Druge paslike nestaju kad doe Tvoja paslika, poput
umova zatoenika dok uzvikuju: Sloboda! (D 3013-16)
Paslika Voljenog nenadano iz srca podie svoju glavu,
nalik mjesecu na obzorju, slina na grani cvijetu.
Sve paslike svijeta bjee pred Njegovom paslikom, nalik
komadiima eljeza pred magnetnom silom. (D 432-
433)
U trenucima obredne molitve, Tvoja paslika, Kralju, je
nuna i obavezna za mene kao sedam ajeta Fatihe.
20
(D
2307)
Tvoja paslika, poput Isaa, jezdi u srce da novu duu
udahne ona se na planini sputa na Musaa poput
boanske Objave. (D 19466)
Ti u prsima crta lik, bez oca, na sliku Isaa da je
Ibn Sina pokuao razumjeti to, bio bi poput na ledu
magarca.
21
,o,
Divni, slatki lik koji sadri sav okus svijeta slankasti ko
je ikada vidio da so pristaje uz halvu, o muslimani!
Kad bi zraenje tog lika moglo sliku na zidu dotaknuti,
slika bi dobila duu i poela govoriti i gledati. (D 33277-
79)
Moje srce je ostriga, njen biser Prijateljeva paslika ali,
mene sada ondje nema, jer taj dom je prepun Njega. (D
6098)
Njegova paslika je zastala, jo snanije zurivi, u srcu
svome mene zaboravivi.
Uniti me taj mete, satra, poniti! I veliko i ono malo
mene napusti. (D 33941-42)
Paslika moga Turina svake noi atributima moje biti
postaje jer poricanje moje biti u Njemu posvema je
posvjedoenje mene. (D 3933)
Ah, u Tvojoj ljepoti vidjeh svoju ljepotu! Postah ogledalo
samo za Tvoju pasliku. (D 23677)
Paslika srca-tog ireeg Mjeseca ue u moje srce. Poto
nema puta niti kapije, kuda ue, pitam se.
Kada ljupkoliki Idol te ljepote i vedrine ue, idol,
idolopoklonik i vjernik, svaki na seddu padne.
Kako je blaeno vatreno, elino srce kao mjesto Njegove
svjetlosti! Zar se zrcalo ne raduje kada istota ondje
kroi?
Zato to sam plantaa eerne trske, kako se mogu
zahvaliti? On izae kroz kapiju okrutnosti, i ue kroz
kapiju vjernosti!
Svako nasilje vjernost e postati, svaka kaljua u istotu
pretvoriti! Atributi ljudske prirode e poniteni biti,
atributi Boiji e dojezditi!
Sve slikarije su nestale, cijeli okean prekrila boja plava!
Sva uznositost je iezla, dospjela je cijela Slava! (D
8072-77)
,o
DOSEZANJE BOGA
4. S onu stranu Paslike
Poto je svaka forma u odreenom smislu istovjetna sa svojim znaenjem,
tad paslika Voljenoga nije nita drugo doli zbilja Voljenoga. Ali, sa
jednog drugog motrita gledano, znaenje transcendira svaku formalnu
predodbu: Voljeni poiva s onu stranu Svoje paslike. ak i ako je paslika
Voljenog neusporedivo zbiljskija od ovoga svijeta, ona je jo manje zbiljska
negoli sami Voljeni. Sjedinjenje sa Paslikom je jedno uzvieno stanje na
Putu, ali sjedinjenje sa Voljenim je daleko iznad toga.
O, Pasliko, koja kroz srce prolazi, Ti paslika nisi, ni
din i ovjek niti si.
Ja eznem za Tvojim tragovima, ali Ti tragove ne osta-
vlja na Zemlji ni na nebesima.
Misao koja dolazi u srce govori o Prijatelju njena usta
u napuniti zlatom i rtvovati duu svoju...
Njegov lik je uzrok On je svjetlo neba: prosegni s
onu stranu slike i lika Njegova dua je slatka, dua
Njegova! (D 13373, 73)
as za asom Paslika glasonoa Njegov putem srca
dosegnu mene; stalno obnavljano zraenje mi doe od
Njegove ljupkosti i ljepote.
O, Gospode, je li to mene dohvatio ovaj miomiris tere-
venke iz Raja? Ili mi to dolazi Zer iz dana sjedinjenja?
(D 17123-26)
Poloih Tvoju divnu pasliku u svoja prsa crveni ar je
biljeg od Sunca. (D D 28310)
Ma kakav dar da sam primio od Tebe, ja sam se povjerio
Tvome Liku, jer Tvoj eerli lik ima Tvoju slavu i sliku.
Ne, ja sam u krivu, jer, iako Tvoja paslika nije kao druge
paslike, sva njena ljepota i krasota Tvoje su darivanje.
(D 7932-33)
Traio sam slinost sa Tvojom mjesecolikom paslikom,
o, bezlino Jedno, ak sam i sedam nebesa pretraio,
nita ne naoh slino. (D 4481)
Ti si moja Ljubav, pa kako bi Ljubav mogla imati lik i
oblik? Ti si samo u drugorazrednom smislu uzeo na sebe
lik. (D 26147)
,o,
Mada Ljubav svaki lik nadilazi, ipak se u Ljubavi javlja
svaki Jusuf predivni! (D 27703)
Koje oblike bezoblini Jedan poprima? ta ti uope zna
o Njegovim oblicima? (D 28167)
Taj Idol nije sadran niti u jednom obliku ne unosi
idole u kuu-pasliku!
Poto su svi idoli i idolopoklonici On, On nije drugo doli
sve: ta su sve stvari drugo doli u Njemu ponitene?
Ljudi to ne mogu razumjeti, niti ja imam doputenje
potpuno o tome govoriti. (D 13133-33)
Rua je od onog svijeta, u ovom svijetu ne moe biti
sadrana. Kako bi paslika Rue u svijetu imaginacije
mogla biti prisutna? (D 14236)
Ako si otvorio oi prema suncu sjedinjenja, tad se uspni k
obzorju zbilja ne govori vie o paslikama! (D 14328)
Padni niice pred paslikom Kraljeva lica! Jer ta paslika
je vezir te Zbilje, tog Kralja. (D 3889)
Ah, bez paslike Tvoga lica uobrazilja sve zbilje su! Bez
Tebe je dua u mom tijelu truplo u svome pokrovu. (D
18872)
Ti si Dua zbilja, srca-veselih paslika, i Dua onih
Mjeseevih slika koje se opisati ne mogu rijeima. (D
21638)
Kada se dua izbavi iz ranog djetinjstva, ulazi u sjedi-
njenje, osloboena od opaaja, umovanja i umiljaja. (M
III 4113)
Ja sam onaj koji rezbari idole iz Njegovih paslika ali
ja smrskam idole kada doe vrijeme sjedinjenja! (D
13137)
Ljubav u odvojenosti tvori oblike. Ali u vrijeme sretanja
ono Bezoblino pokae Svoju glavu i povie:
Ja sam korijen korijena strpljivosti i pijanstva; odraz je
Moj ljepota koju vidi u oblicima.
Sada sam razmaknuo velove i bez posredovanja pokazao
Ljepotu.
,oo
DOSEZANJE BOGA
Poto si postao tako utkan u Moj odraz, pronaao si
snagu da vidi samu Sutinu. (M V 3277-80)
Njegova paslika svjetlost u oku pojaava, ali je ta svjetlost
tama u prisustvu sjedinjenja Njegova. (D 4727)
Ah, u utvare je zaljubljenike pretvorila Tvoja paslika
takva je vojska paslika, ta e onda biti Tvoja ljepota?
(D 22763)
O, bezoblini Otmiaru srca! O, neoblikovani Tvore
oblika! O, Ti Koji si zaljubljenima dao pehar prepun
nemira!
Ti si zatvorio moja usta, da tajanstva ne mogu izustiti, a
u srcu si otvorio kapiju koju ne mogu imenovati.
im je Tvoja ljepota u tajanstvu odbacila veo, moje srce
je osjetilo sakija, a moja glava vino.
Bijah svitanje, a Tvoja paslika odjaha na njegovu atu.
Svete due, bezbrojne poput pijeska, odjezdie u pje-
akom hodu.
A oni koji su na nebu uveni po svome slavljenju Tebe,
satrae svoje ruinjake i poravnae svoje molitvene
ilime.
Dua ne moe podnijeti da gleda nezakriveno lice Tvoje,
a Tvoja ljepota je velianstvenija nego bilo ta to kau
usne moje.
Moja dua je pijana kamila to tetura iza Tebe, a moje
tijelo je ular oko vrata kamile.
Moje srce je bremenito od tebe, emse Boiji iz Tabriza!
Kada u ugledati edo roeno iz tvoga znamenja! (D
2331)
Graciozno je poela tumarati Kraljeva paslika, grumenje
zemlje i kamenje je oivjelo, mrtvo drvo se nasmijalo,
ena nerotkinja edo rodila.
Poto je Njegova paslika takva, gle kakva Njegova
ljepota mora biti! Njegova ljepota se pokazuje u paslici
koja Ga ne moe pokazati.
Njegova paslika je sunani sjaj nad duama, Njegova
ljepota plamtee Sunce na etvrtim nebesima. (D 24336-
39)
E.
POEZIJA I SLIKOVITI GOVOR
Kada duhovni putnik jednom opazi paslike u kojima Se Voljeni objavljuje,
on jo ne moe biti kadar opisati ih rijeima. Neki od nekolicine obdarenih
koji su to, ipak, uspjeli, pjesnici su postali. Kao jedan od najveih takvih
pjesnika, Rumi je u svojoj ulozi esto razmiljao o tome kako se paslike i
znaenja preobraavaju u slikoviti govor i rijei. On istovremeno raspravlja o
sredinjoj ulozi rijei u njegovim uenjima i u islamu.
Srce islama je rije Boija, Kuran, koji predstavlja izravni, pisani odraz
Boijeg atributa govora ili rijei (kalm). Poto su Boiji atributi suvjeni
sa samim Bogom, muslimani smatraju da Kuran u svojoj biti odvijeka
supostoji s Bogom. Rije Boija je istovremeno cjelovito i potpuno odraena
i u drugim dvama domenima: u makrokozmosu ili stvorenom univerzumu
kao cjelini, i u mikrokozmosu ili u ovjeku.
22
Svaka pojedina stvar, u
krajnjoj analizi, stvorena je kroz rije Boiju: Kada neto poeli, On tome
samo kae: Budi!, i ono biva. (Kuran XXXVI, 81). Muslimanski mislioci
su uvijek naglaavali vanost Boije stvarateljske rijei u prirodnom poretku
univerzuma i ovjeka, ba kao to su potcrtavali sredinju ulogu Njegove
pisane rijei u ljudskom privoenju spasenju.
Rumi je u velikoj mjeri govorio o rijeima openito, a posebice o
znaenjima kroz koja je izraena mudrost Boija za ovjeka; jo osebujnije
govorei, on govori o nainu na koji su rijei bile preobraene u poeziju.
,o8
DOSEZANJE BOGA
1. Stvaranje i govor
Korijen svih stvari su govor i rijei. Ti ne zna nita o govoru i o rijeima
i smatra ih beznaajnim. Ali, govor je plod drveta djelovanja, jer rijei su
roene iz djelovanja. Preuzvieni Bog je stvorio svijet iz Rijei, jer je kazao:
Budi! i on bi.
Vjera moe biti u srcu, ali, ako je ne izrazi rijeima, beskorisna je.
Premda je obredna molitva in, taj in nije vrijedan ukoliko u molitvi
ne recitira sadraj iz Kurana. Kada kae: Rijei nita ne vrijede, ti tad
porie svoje vlastito posvjedoenje kroz svoje rijei. Ako rijei nita ne
vrijede, zato sluamo kad govori da rijei nita ne vrijede: Ti to, nakon
svega, izraava rijeima. (F 73/87)
ovjek je skriven ispod jezika svoga. Jezik je pred
dvoritem due zavjesa.
Kad vjetar zavjesu podigne, mi motrimo tajanstvo dvo-
rita kue,
Bilo da su biseri u njemu ili zrnje penice, ili da su zlatne
riznice, zmije su to i korpioni sve.
Ili da je tik pored zmije riznica jer ne moe biti bez
uvara niti jedna riznica zlatna. (M II 843-848)
Ove rijei su za osobu koja treba rijei u nakani da razumije. Glede
onog koji shvaa bez rijei, kakva je njegova potreba za rijeima: Nakon
svega, nebesa i Zemlja su posvema rijei za onoga ko razumije. Oni su roeni
iz Rijei Budi! i ono bi. Kakvu potrebu ima za vritanjem i klicanjem onaj
koji uje aptanje: (F 22/33)
Obilaenje onoga koji motri Kralja, pred Strogoom i
Njenosti, nevjerovanjem i vjerovanjem se odvija.
Njegov verbalni izraz nikada u ovaj svijet nije uao, jer
to je skriveno, skriveno, skriveno!
Ta divna imena i rijei pojavile su se jedino sa Ademo-
vom ilovaom i vodom.
Ademov vodi bio je Onaj Koji imenima pouava (II 31)
ali ne u odori od slova.
Kada je Adem odjenuo ruho od vode i ilovae, sva ona
duhovna imena crnoga lica postae,
Jer ona stavie masku od daha i rijei, da bi se znaenje
oitovati moglo vodi i ilovai.
,o
Mada govor u jednom smislu zastore pomjera, u deset
drugih smislova on ih navlai i sakriva. (M IV 2967-73)
Mudrac vidi govor kao neto veliajno govor sa neba
dolazi on nije neto bezvrijedno.
Kada ne govori dobre rijei, one nisu tisune, jedno su
one; ali kad govori dobre rijei, jedna rije je na tisue.
Govor dolazi iza zastora potom vidi da on predstavlja
atribute Boga Stvoritelja. (D 9896-98)
Moj govor je sakat i nesavren, jer jedino Tamo govor je
savren.
Ako bi evlija o Onome rijei govorio, stopalo bi ti se
okliznulo. A ako govorio ne bi, teko li tebi!
A ako bi koristio formalnu analogiju, ti bi se za samu
formu prihvatio, mladiu! (M III 1277-79)
Krila govora ne iri, jer jedino Tamo ti moe bez krila
letjeti!
Sve to kaem, koa je od govora kada je iko otkrio da
je od njegove koe bit tajanstva? (D 12683-84)
Trai ono znaenje u ovim mojim rijeima! Moji slatki
uzdisaji su Njegova busija,
Jer imena su sa imenovanim istovjetna: Adem motri
Sutinu kroz sama Imena! (D 7033-34)
2. Vrijednost poezije
Rumi nije imao nikakva potovanja prema poeziji kao takvoj. Ako poezija
ima ikakvu vrijednost, tad se ona nalazi u znaenju i poruci koju prenosi. U
svakom sluaju, Rumi nije imao izbora u svom vlastitom stihovanju. Kada
kae: Sluaj trsku u prvom retku Mesnevije, on aludira na injenicu da on
sam predstavlja tek sredstvo za rijei koje su stavljene u njegova usta.
Jedna od mojih odlika je to da ja ne volim alostiti bilo koga... Ja sam
toliko obuzet time da ugodim drugima tako da, kada ovi prijatelji dou
da me posjete, ja se prestraim od pomisli kako bi im moglo biti dosadno.
Stoga ja recitiram poeziju kako bih ih drao zaokupljene. U protivnom, ta
uope da inim sa poezijom: Ja, Boga mi, osjeam odvratnost prema poeziji.
Ondje, u mojim oima, nema niega vrijednog...
,:o
DOSEZANJE BOGA
Uostalom, ovjek nastoji uvidjeti ta trgovci trebaju u datom gradu i ta
e oni kupovati. Potom on kupuje i prodaje to, makar to bila i najneznatnija
dobra. (F 74/83-86)
Moja poezija je poput egipatskog hljeba: no prolazi, a
jesti ne moe ga.
Dok je jo svje jedi ga, prije nego se prah naseli na
njega!
Njegovo mjesto je u arkim predjelima svijesti usljed
hladnoe on e u ovom svijetu umrijeti.
On poput ribe u trenu pljusne o suho tlo. Trenutak
kasnije vidi ga kako lei beivotno.
Kako je svje, dok ga jede, stane li umiljati, mnoge e
fantastine paslike morati naslikati.
Svoju vlastitu uobrazilju e gutati, ovjee, a nee
gutati te rijei drevne! (D 981)
Izbavio sam se, kakve li tuge, iv ili mrtav, iz ove samo-
volje i ovog jastva! Ali, iv ili mrtav ja drugog doma
nemam doli Boijeg izobilja.
Izbavio sam se iz ovih stihova i gazela, Kralju i Sultanu
Vjenosti! Mufailun, mufailun, mufailun me je progo-
nio do smrti!
23
Neka bujica ove rime i posebne rijei odnese! One su
koa! One su koa! Samo pjesnikim mozgovima one
prilie! (D 483-487)
eli li svakim svojim dijelom da kazuje i sklada
poeziju, tad idi, govor svoj utiaj! Ne oslanjaj se na
stihove i prozu! (19487)
Tvoja ljubav je preobrazila u stih i gazel svaku vlas
moju! Tvoj zanos je svaki dio mene pretvorio u zdjelu
medenu! (D 24633)
Motri krv u mojim stihovima, ne motri poeziju! Jer moje
oi i srce iz krvi Njegove ljubavi istjeu.
Kada krv prokljua, boju poezije dajem joj ja, tako da
moja odjea ne ostane krvlju umrljana i bez krvavih
tragova. (D 29787-88)
,::
Bog mi nije podario bilo kakvu bol srca, ve to da tragam
za rimama mojih stihova, a potom me i izbavio iz toga.
Uzmi tu poeziju i rastrgni je, kao staru krpu! Jer znae-
nja izmiu rijeima, vjetru i zraku. (D 2392-93)
Boija privlanost uvodi moje rijei u postojanje, jer On
je meni blii negoli ja sebi samome. (D 7393)
Onaj Koji me izveo iz Nepostojanja ini da govorim
u svakom trenu. Iz Svoje plemenitosti On je u biser
pretvorio svaku rije moju. (D 19019)
Ja sam potpuno iezao, a potom tuma Boiji postao
bio ja pijan il trijezan, niko od mene nita ni manje
niti vie nije uo. (D 14703)
Uuti! Ali ta ja mogu initi? Kia je dola, a ja sam
samo jarak odvodni. (D 29280)
Prijatelj me sino poljubi u usta zato bi, inae, moje
rijei bile tako pune mirisa? (D 33970)
Hrana meleka su moje rijei. Akoli ne govorim, gladni
meleki e kazati: Govori! Zato si utljiv ti?
Ti nisi melek, ta ti zna ta je njihova hrana? ta e
initi sa manom? Ti si samo za poriluka!
ta ti zna o ovom pirjanom jelu iz kuhinje moga mozga?
Jer Bog danonono tim kuhanjem upravlja. (D 30144-
46)
Sva pitanja i odgovori su Njegovi ja sam poput stare
violine. On brzo i nevjeto odsvira ono: Oplakuj! zna-
enje. (D 14293)
Vidio sam Njegovo suenje i okanio se svog krivog
suenja. Postao sam auta i jadikovka na Njegovim
usnama. (D 17044)
Ja samo elim govoriti o Sakijevim nadahnjivanjima u
srcu mome, jer ja nisam drugo doli gajde. (D 17234)
Mnogo sam govorio, oe, ali ja znam da to dobro zna
ti: ja sam bezglava i nespretna auta u Flautistovoj ruci.
(D 14683)
,::
DOSEZANJE BOGA
Akoli sam pun vjetra, to je zato jer sam auta, a Flautist
si Ti jer Ti si moje Jastvo, a ja sam samozadovoljan,
Voljeni. (D 16830)
Zaljubljeni jadikuju poput trski, a Ljubav je autist.
Kako divne stvari Ljubav udie toj od tijela auti!
Flautist je skrit, a vidljiva je auta moja auta je, u
svakom sluaju, pijana od vina Njegovih usana.
On, katkad, miluje autu, kojiput je bije! Ah! Ja jadikujem
u rukama tog slatkomelodinog, autolomeeg Flautlije!
(D 20374-76)
Jedina korisnost govora je ta to on moe uzrokovati da traga za
i potie svoju enju. Ta svrha se ne ozbiljuje kroz sami govor. Akoli to
nije tako, tad nee biti nikakve potrebe za svim tim duhovnim vojevanjem
i samoponitenjem. Govor je nalik tvom nastojanju da vidi neto to se
poizdaleka giba, a potom se ti najednom nae iza toga, kaskajui i teei da
to vidi. Ti to ne vidi iz onog gibanja sa odstojanja. (F 193-194/202)
Saet i koristan govor je poput upaljene svjetiljke koja ljubi neupaljenu
svjetiljku i odlazi. To je dovoljno za nju, jer je postigla svoj cilj. Konano,
jedan poslanik nije ta izvanjska forma. Njegova forma je njegov bojni konj.
Poslanik je Ljubav i Naklonost, i to zauvijek traje. (F 226-227/234)
Priaj mi o Tvojim zaudnostima, Ljubavi! Kroz govor
mi vrata Nevidljivoga za stvorenja otvori! (D 14324)
Govor je laa, a znaenje je more ukrcaj se brzo, da
mogu upraviti pramac korablje! (D 13983)
3. Razumijevanje poezije i govora
Govor dolazi po ljudskoj mjeri. Na govor je poput vode koju isputa uvar
zdenca. Kako bi voda znala u koje polje ju je uvar poslao u krastavaca
lijehu, u lijehu s lukom ili u ruinjak: Ja to veoma dobro znam: akoli voda
doe u bujicama, tad postoji znatan komad edne zemlje na tom mjestu.
Ali, ako voda pomalo nadolazi, tad ima malo zemlje; u pitanju je mali
vrt ili neznatno dvorite. Poslanik je kazao: Bog utkiva mudrost u jezike
propovjednika do mjere sluateljeve tenje. Ja sam krpa cipela. Postoji
obilje koe, ali ja reem i ijem prema mjeri stopala. (F 108/119)
,:,
Ah, da samo ima moi da primi srano objanjenje iz
moje due!
Govor je mlijeko u prsima due: ono nee slobodno tei
bez nekog ko ga sie.
Kada je sluatelj edan i kad spoznaji tei, propovjednik
postaje glagoljiv, ak i kad mrtav lei.
Kada je sluatelj svje i bez dosade, i mutavac govori
jezika na stotine.
Kada stranac na moja vrata ulazi, ena iz harema iza
vela zalazi.
Ali, akoli bi blizak prijatelj uao, bez ikakve tete, one
gospoe bi podigle sa lica svojih pokrivke.
to god je od dobrog, nog i lijepog nainjeno, nainjeno
je takvim kako bi okom bilo vieno. (M I 2377-83)
Kuran je poput nevjeste. Mada ti povlai koprenu sa njenog lica, ona
ti se ne pokazuje. Kada istrauje Kuran, ali ne osjea nikakvu radost ili
mistino otkrivanje, to je stoga to je tvoje povlaenje koprene uinilo da
bude odbijen. Kuran te je zaveo i pokazao ti se runim. On ti veli: Nisam
ja ta divna nevjesta. On je sposoban pokazati se u bilo kojem obliku kojeg
poeli. Ali, ako ti prestane povlaiti njegovu koprenu i traiti njegove
ugoaje, ili ako napaja svoje polje, ini to poizdaleka i ustrajavaj u onome
to te zadovoljava, tad e ti ona nevjesta pokazati svoje lice bez ikakve
potrebe da svlai njenu koprenu. (F 229/236-237)
Mnogo puta sam ove rijei, dobri ovjee, govorio! I
nikada se od tumaenja njihova nisam umorio.
Jeo si hljeb da prekomjeran gubitak teine sprijei. Ovo
je isti hljeb, zato ne dokoliari?
Glad ti dolazi iz tvog zdravog tjelesnog sustava, i lou
probavu i dosadu u tebi sagara.
Kada ovjek dobiva spremnu gotovinu od gladi, njegovi
organi i dijelovi tijela postanu za stalnu obnovu vezani.
Zadovoljstvo se izvodi iz gladi, a ne iz novih slatkia;
glad ini jemeni hljeb boljim od eera.
Stoga je tvoja dosada iz nedostatka loe probave i gladi,
a ne iz ponavljanja rijei.
Zato ti nije dosadno kupovanje, cjenkanje, rasprava i
askanje?
,:
DOSEZANJE BOGA
Kako to da ti u ezdeset godina nije dojadilo avrljanje
i klevetanje?
Dan za danom, bez imalo dosade ti si laskanja izricao
kako bi se stidnice doepao.
U ovaj posljednji as si izgovarao rijei one, sa arom i
udnjom stotinama puta vatrenije negoli ranije. (M VI
4292-301)
ak i kad nikoga ne bi bilo da slua, moje rijei bi bile
uzviene: ili se u svjetlo pretvori ili kreni! Sa takvom
nepravednou ne postupaj prema meni!
Ti si poput bola u oku, ti si moje oko probio. Gospodine,
prevrni stranicu svoga jastva, ili u ja slomiti svoje pero!
(D 14627-28)
Ovo spominjanje Musaa postalo je preprekom u ljudskim
umovima oni misle da su se nekad davno dogodila ta
kazivanja.
Spominjanje Musaa slui kao krinka: Musaovo svjetlo
je, dobri ovjee, tvoja vlastita kovanica!
Musa i faraon su u tvom vlastitom iskustvu ta dva
protivnika ti mora traiti u vlastitom egu. (M III 1231-
33)
Avaj! Sve to je situacija tvoja vlastita ali sve to tvoja
uobrazilja faraonu pridijeva. (M III 972)
Ui primaju moje rijei spoljanje, ali niko ne uje moje
duhovno vriskanje.
Moj dah je zapalio mnoge vatre u svijetu, moje rijei,
trpei ieznue, prouzroile su da mnoga postojanja
snano provriju. (D 21930-31)
Ja ne govorim ove rijei, Ljubav ih govori. Ja sam jedan
od onih koji o tome ne zna nita da zbori.
Jer to je pria koju su kazivali samo oni stari nekoliko
milenija. ta ja znam? Ja sam potomak trena ovoga.
Ali, moj potomak je parazit na Vjeno Jednome, poveza-
nost sa kojim stoljeima dariva me.
Govorim rijei izvrnute, jer izokrenuti svijet i mene
izokree.
,:,
Sluaj moj govor kada moja neumorna dua iskoi iz
tih vrtloga!
Isprepliteno su razgranate rijei to ih tvori ilovaa
i voda. Kako im mogu dati jednu boju? Ja sam u tim
granama.
Ne, pogrijeio sam, jer ja sam jednobojan poput Sunca,
ali skriven iza oblaka ovog prizemnog svijeta. (D 16007-
13)
To je Okean Jednosti, u kojem ne postoje supruniki
partneri. Njegovi biseri i ribe Njegove samo su Njegovi
talasi.
Ah, apsurda li! Apsurda! Da bi iko Njemu pripisao
partnera! Daleko to bilo od onog Okeana i Njegovih
neprestanih talasa!
Ne postoji u tom Okeanu nikakvo partnerstvo. Ali, ta
mogu kazati o onom koji izgleda udvojeno? Nita! Nita
i nikako!
Poto se mi usporeujemo sa lanim vidovnjacima,
idolopoklonie, nuno je rei kao da Njemu pripisujemo
suparnike.
Ona Jednost je s druge strane predodbi i opisa. Nita
doli dvojnost ne ulazi u arenu jezika.
Stoga, ili poput lanog vidovnjaka ivi u toj dvojnosti, ili
zaij svoja usta i budi sretan u nijemosti!
Ah, govori i budi tih naizmjence udaraj u svoj dobo
poput lanog vidovnjaka, i to ti je sve.
Kada vidi povjerljivoga, povjeri mu tajanstva duevna,
a kada vidi ruu, zapjevaj poput slavuja!
Ali, kada vidi mjeinu punu prijevare i lanosti, sklopi
svoje usne i u badanj se pretvori. (M VI 2030-38)
ta ja to priam, Voljeni ove dvije-tri podkusurene
usporedbe sa Tvojom slinosti. ta ja imam? ta ja to
znam? Zato poredim stvari sa Njim? (D 19434)
Kako bih se ja hvastao sjedinjenjem s Njim? Kako u
Njegovu ljepotu opisati? Jer one egzotine ptice izbjega-
vaju stupicu mojih rijei. (D 18766)
,:o
DOSEZANJE BOGA
Kako bih Te nazvao Mjesecom? Mjesec trpi nestajanje.
Nazovem li Te empresom, on je drvo ali
empres moe sagorjeti, a Mjesec moe ieznuti. Osim
korijena od korijena due, nita drugo nikakvim se
korijenom ne hvali. (D 2033-34)
Daj mi vina, muka mi je vie misliti! Koliko jo dugo e
me miljenju povjeravati?
Koju prijevaru mogu upotrijebiti, Saki, koja je prijevara
ta? Jer Ti si Stvoritelj prijevare i Varalica.
alje me vani sa nekim dokazom svakog trena, jer Ti si
ljubomoran i teko dostupan veoma.
Ne postoji nikakvo vani ili unutra, nikakav pehar
ili vino, strujanje govora sadanjeg to je jedino. (D
34170-73)
Doi! Doi! Jer Ti si darovatelj uzvienosti i ljepota.
Doi! Doi! Jer Ti si lijek tisuama ejuba.
Doi! Doi! Mada Ti ne naputa nikada ali na
najljepi nain svaku rije Tebi govorim ja. (D 32431-
32)
Znaenje u stihu moe biti samo sluajno, jer poezija
je kao praka ona nije pod kontrolom potpuno. (M
I 1328)
Tiho, jer stihovi ostaju, ali odlaze znaenja kada bi
znaenja ostajala na mjestu, svijet bi bio krcat njima.
(D 26741)
Sayyid Burhan al-Din bijae poduavao. Usred njegove besjede
ludak ree: Trebamo rijei bez ikakvih analogija. A on uzvrati: Doi bez
analogije! Tad e uti rijei bez analogija. Konano, ti si analogija samoga
sebe; ti nisi ovo. Tvoja tjelesna osoba je tvoja sjena. Kada neko umre, ljudi
kau: Preselio je taj i taj. Akoli je on bio samo to tijelo, gdje je on onda
otiao: Meutim, zna se da je tvoja vanjtina analogija tvoje nutrine, kako bi
ljudi mogli suditi o tvojoj nutrini iz tvoje vanjtine. (F 219-220/226-227)
ta god da kaem, analogija je, a ne ekvivalent. Analogija je jedno,
ekvivalent neto drugo. U nastojanju da povue analogiju, Preuzvieni Bog
je usporedio Svoje svjetlo sa svjetiljkom, a postojanje evlija sa staklenkom
(usp. Kuran XXIV 33). To je zbog analogije. Njegova svjetlost ne moe biti
,:,
obuhvaena stvorenom egzistencijom ili prostorom. Kako bi tek On mogao
biti sadran u staklenci i svjetiljci: (F 163/174)
Ja ustrajno tragam za onim to je analogno Tebi u oba
svijeta, ali ga niko ne nalazi. Gospode, zar nee rei ta
je to to Tebi slii? (D 27044)
ta su prolost, budunost i sadanjost Bezmjea ovjeku,
unutar onoga koji se nalazi u svjetlu Boijemu?
Da li je jedna stvar prolost ili budunost koja se za tebe
vezuje; to dvoje su samo jedno, ali ti misli da su dvoje.
Neko je neiji otac, a sin je neko drugi; strop je ispod
Zayda, a iznad Amra visi.
Odnos onog gore i dolje izvodi se iz te osobe dvije. A
samog stropa to se tie, on tek stvar jedna je.
Ali to nije ekvivalent onome. Te rijei su analogija. Stare
rijei su nemone da izraze nova znaenja. (M III 1131-
33)
Tvoje atribute neuki ne moe razumjeti bez analogija,
premda analogija poveava pogrenu predstavu o Tvojoj
slinosti sa stvorenjima.
Ali, ako bi zaljubljenik u svojoj enji pripisao neku formu
Tebi, More neusporedivosti stoga zamutilo se ne bi.
Akoli pjesnici usporede mlaak sa potkovicom, njihova
besmislica nee ga uiniti manje Mjesecom. (D 31631-
33)
Postoje beskrajne razlike izmeu zikog tijela lava i
tijela sranog ratnika.
Ali, kada se povue analogija, ovjee koji razluivati
zna, pogledaj njihovo jedinstvo u pogledu njihova borbe-
nog duha!
Jer, taj srani ratnik, u konanici, analogan je lavu,
makar i nije ekvivalentan njemu u svakom pogledu. (M
IV 420-422)
Gnostik je umakao onim pet ula i est dimenzija,
posvjeujui ti ono to je nad njima.
Njegove aluzije su aluzije Vjenosti; on je sasvim pro-
segao uobrazilje i postao njen dio sastavni.
,:8
DOSEZANJE BOGA
Akoli on nije izvan tog estokutnog zdenca, kako e biti
kadar iz njega izvui Jusufa?
On se sputa iz nepoduprta nebeskog ekrka, da bi
izvukao vodu; njegovo tijelo, poput abra, je tu da
pomogne u zdencu.
Jusu uz njegov abar prianjaju, izbavljaju se iz zdenca
i kraljevi Egipta postaju.
Ostali abri tragaju za vodom iz bunara, dok je njegov
abar osloboen od vode i za duhovnom druinom tra-
ga.
Traei hranu svoju, abri u vodu zaranjaju svoju, ali
njegov abar je hrana i ivot za duu riblju.
abri su navezani za ekrk veliki, ali njegov abar meu
dva prsta Svevinjega se dri.
ta je taj abar? To ue? Taj ekrk, hoj? To je odve
slabana analogija, paa li moj!
Odakle mogu donijeti nerazmrskanu analogiju? Nikad
predoio nisam i nikada neu slinost gnostikovu.
Stotine tisua ljudi u samo jednom ovjeku je skriveno,
stotinu lukova i strijela u jednom tobolcu je sadrano.
(M VI 4368-78)
Boije neiscrpno obilje vrtom zovem ja, jer ono je vrelo
svekolike izobilnosti i sukus svih vrtova.
To to, inae, nijedno oko vidjelo nije kako bi to bilo
mjestom vrta? Sami Bog je svjetlo nevidljive svjetiljke
nazvao lampa,
Ali, to je analogija, ekvivalent nije. Kroz nju zbunjeni
ovjek uhvatiti trag umije. (M III 3403-06)
Mrav se zadovolji jednim suhim zrnom ovsa, jer on nije
svjestan naeg zelenog i svjeeg klasa.
Reci mravu: Proljee je, a ti ima ruke i noge. Zato ne
napusti humku i ne ode u polje?
ta je to mjesto za jednog mrava? Sulejman je sam
pocijepao plat od enje! Boe, nemoj me kazniti za ove
moje lomne analogije!
Haljine se kroje prema stasu muterije. Mada je platno
dugo, njen stas visok nije.
,:
Dovedi mi visoki stas, potom emo dati da se kroji duga
haljina, ija mjera nee moi biti izmjerena mjerom
Mjeseca. (D 23433-37)
4. Tumaenje slikovita govora
Poetini slikoviti govor, ija prvotna uloga je da potakne Ljubav u sluatelju,
prema Rumijevu miljenju, mora biti prikladan i oblikovan sukladno
ovjekovu razumijevanju. Ondje ne smije biti nita sluajno, osobno ili
povrno u vezi sa nainom na koji se to ini. Glede onoga kojega se to tie,
njegova poezija mu je dana od Boga. Drugim rijeima, on ne stvara niti je
izumio sam svoj slikoviti govor, nego ga on prima iz Svijeta imaginacije
unutar kojega se Voljeni oituje zaljubljenima u imaginalnim formama.
Rumi see u pojedinosti kako bi objasnio znaenje svog poetinog
slikovitog govora mnogo dalje od veine sujskih pjesnika, i njemu se ini
da ovisi o usmenom predanju i itateljevu uvidu, kako bi priskrbio duhovno
tumaenje. U naredna tri poglavlja emo razmotriti Rumijeva objanjenja
tri glavne teme sve sujske poezije: vrta, lijepe ene i pijenja vina. Mada sam
osobno razdvojio ove teme poradi prikladnijeg raspravljanja, to ne znai da
ih i sam Rumi razdvaja. Mnogo je vie sluajeva u kojima njegova poezija
preplie dvije ili sve tri ove teme, dok pravi kombinacije i nekih drugih
tema.
Ieznue u Bogu je sljedee: Bog uini da Ga se evlije boje, ali ne
strahom kakav imaju ljudi od lavova, leoparda i tirana. On im otkriva da
strah dolazi od Boga, da sigurnost dolazi od Boga, radost i veselje da dolaze
od Boga, hrana i san dolaze od Boga. On se pokazuje evliji u trijeznom
stanju, dok su njegove oi otvorene, i to u osjetilnim formama koje su
dostupne samo evliji: u formi lava, leoparda ili vatre. Stoga evlija uvia
da, kada ugleda formu stvarnog lava ili leoparda, taj prizor nije od ovoga
svijeta. To je forma iz svijeta nevidljivoga, koja je oitovana na tom mjestu.
On se takoer pokazuje u formi velianstvene ljepote; isto tako vrtovi,
rijeke, hurije, palae, hrana, pie, haljine od asti. Buraci, gradovi, kue i
svaka vrsta zaudnosti. On istinski zna da sve to nije od ovoga svijeta, ve
da je sve to Bog oitovao njegovoj viziji i pokazao mu sve to u konkretnim
formama. Stoga evlija zasigurno zna da je strah od Boga, da je sigurnost od
Boga i da sve to daje olakanje je od Boga. (F 44-43/36)
,:o
DOSEZANJE BOGA
Najprije bijae opijenost, zaljubljenost, mladost i tome
slino; zatim doe raskono proljee i sve tako osta
zajedno.
Oni ne imadijahu oblike, potom se u formama divnim
pokazae gle kako na sebe primaju forme stvari imagi-
nacije!
Srce je predsoblje oka: za neke, sve ono to moe srce
dosegnuti, ui e u oko i oblik e postati. (D 21374-76)
F.
PROLJETNI VRT
Ako je sjedinjenje proljee ili, katkada, ljeto, tad je jasno da je razdvojenost
jesen ili zima. U pjevanju o vrtu Rumi nudi izriit izraz o toj suprotnosti i,
istovremeno, povezuje odreeni broj vanih sukladnih pojmova, ukljuujui
atribute njenosti i srditosti i duhovna stanja irenja i skupljanja (vidi tabelu
III, odjeljak I, D, 7).
Ekvivalent nije isto to i analogija. Stoga gnostik daje naslov proljea
srei, radosti i irenju, dok jeseni ime daje skupljanju i srcobolji. Ali, kako
radost nosi formalnu slinost proljeu, ili srcobolja slinost padu: Ipak je to
analogija bez koje um ne bi bio u stanju pojmiti ili razumjeti ona znaenja.
(F 167/176)
Ti katkada spaljuje koprene, kojiput ih uva. Ti si
tajanstvo jeseni, Ti u proljee duha.
Jeseni i proljeu od Tebe prispijeva gorina i slatkoa.
Doi, pokai ta ima Ti si njihova njenost i
strogoa!
Proljee dolazi, Ti si sree darovalac; kada jesen doe,
Ti si jesenji sadilac. (D 34321-23)
Prema Poslanikovim rijeima, vizija i srce su meu
Boijim prstima ba kao to je i pero, prijatelju, u
pievim rukama!
,::
DOSEZANJE BOGA
Ta dva prsta su Njenost i Strogoa, a meu njima je
pero srca; njegovo irenje i skupljanje izvodi se iz ta prsta
dva. (M III 2777-78)
Iskuenja zime i jeseni, vruina ljeta i duolikost pro-
ljea,
povjetarci, oblaci i svjetlucanje sve to opstoji sa takvim
razlikama meu stvarima izvanjskim oitovanjima biti
moe.
Prah obojene zemlje moe izloiti, svakako, rubine i
drago kamenje u zemnoj utrobi skriveno.
ta god da je ova tamna zemlja iz Boije riznice i
Okeana Velikodunosti ukrala
Sud unaprijed donesene odluke veli: Reci mi istinu.
Mrvu po mrvu, sve ta si uzela opii?!
Kradljivac ree mislim Zemlja Nita! Nita! Sud joj
dvostruku muku zada.
On mu, katkada, govori njeno, poput eera; kojiput
ga za kosu tegli i na najgori nain postupa,
U tenji da one stvari skrivene mogu postati oite kroz
Njenost i Strogou, kroz oganj straha i nade.
Njenost Svemonog suda je proljee, dok je jesen Boija
prijetnja i zastraivanje.
U znaenju zime je soba za muenje, tako da u njoj
muenju moe biti izvrgnut, ti, lopove!
Stoga katkada iskuava irenje srca ratnik duhovni, dok u
drugim trenucima trpi skupljanje, bol i patnju on trpi.
Jer ova voda i ilovaa naa tijela su poricatelji i
kradljivci duevnog svjetla.
Bog podvrgava naa tijela vruini i hladnoi, trpljenju i
patnji, ovjee lavlji.
I na nas On tovari strah, glad i liava nas bogatstva
i tijela, sve zbog oitovanja istinskog duevnog cekina.
(M II 2931-64)
Kada ti skupljanje doe, putnie, ono je u tvojoj najboljoj
koristi. Ne daj da ti srce u gorini sagori!
Jer ti se iri u stanju irenja i radosti, a prihod za
skladitenje opskrbe se trai u rastronosti.
,:,
Da je uvijek ljetno vrijeme, u vrt bi ule vreline Suneve
I sprile bi njegove zasade do samih njihovih korijena. I
to staro mjesto ne bi vie bilo zeleno nikada.
Mada je decembar kisela lica, ljubazan je; jest da se ljeto
smije, ali i spaljuje.
Kada vrijeme stezanja doe, motri u sebi irenje! Budi
svje i ne nabacuj bore na elo svoje...!
Duhovni ratnik srcobolju kao ogledalo vidi, u kojem se
lice njegove suprotnosti pojavi.
Nakon to trpnja pokae svoje lice, njena suprotnost,
srea i divota potom se pojave.
Gle te dvije suprotnosti u prvoj tvojoj ruci: nakon
stezanja, irenje mora doi.
Kada bi stezanje ili irenje uvijek prvo dolazilo, tad ono
ne bi drugo doli potitenost bilo.
Poredak uspostavljaju ova dva atributa; ta dva stanja
su vana za njega, kao to su ptici krila. (M III 3734-39,
62-66)
Ovo vidljivo proljee i vrt odraz su unutarnjeg vrta:
cijeli ovaj svijet je samo jedan grumen zlata, a rudnik
je nutrina.
Stoga zaljubljenik motri, to god kaem u stihu, kao
isti cekin njegova duhovnog stanja, ali ovjek od uma u
tome vidi samo rekla-kazala. (D 20482-83)
Za trenutak uz svoj um, brate, prioni: trenutak za
trenutkom proljee i jesen su u tebi.
Promotri vrt srca, zelen, svje i nov, prepun ruinih
pupoljaka, empresa i jasmina,
tako mnogo lia u kome su grane skrite, tako mnogo
rua kojima se lug i ador kite!
Ove rijei koje se izvode iz Univerzalnog Uma
miomiris su onog pupoljka, empresa i zumbula...
Znaenje umiranja je potreba: usmrti se iz potrebe i
siromatva,
Kako bi Isaov dah u ivot te mogao uvesti, i ivot sa tim
dahom divnim i znamenitim jednakim uiniti.
Da li je kamenje kroz proljee zelenim postalo ikada?
PROLJETNI VRT
,:
DOSEZANJE BOGA
Postani prah, tako da moe narasti poput raznobojnih
rua.
Godinama si bio kamen srceparajui pokuaj sada za
tren prah biti! (M I 1896-99, 1909-12)
Proljee i vrt su iz Raja nevidljivoga vjerovjesnici
posluaj, jer na vjerovjesniku je da poruku dostavi (V
99). (D 13712)
ta god da moj um obraduje, miomiris je mog Voljenog,
ta god srce moje ponese, svjetlosni trak je Prijatelja
mog.
Zato su Zemlja i njena stvorenja u takvom kvasanju,
zato? Moj Saki je prosuo kapljicu na tlo.
Vidi li nekoga smrznutog i slabog, taj je u ljubavi sa
svojim vlastitim djelima ne gledaj na svoja vlastita
djela, u mene budi pogleda uprta!
U vrijeme proljea sva zemaljska tajanstva oita postanu;
kada moje proljee doe, sve moje duhovne tajne pro-
beharaju.
Zemaljski ruinjak skriva zemaljsko trnje; kada moj
ruinjak se pojavi, svo moje trnovito nespokojstvo
odnese.
Jesen ini ovjeka bolesnim, stoga on gutljaj proljea
pije; kada se moje proljee nasmije, moj bolesnik na
noge ustaje.
ta je taj vihor jeseni? Dah tvog poricanja. ta je taj
lahor proljea? Dah mog posvjedoenja. (D 1943)
Ti si posijao srano sjeme ispod ove vode i ilovae. Ono
nee stablom postati sve dok ne doeka Tvoje proljee.
(D 3811)
Kada jednom opazi Njegovo lice, tad e rue, narcisi,
vrbe, empresi i ljiljani izrasti u srcu tvome. (D 20148)
Kada paslika mog Voljenog razveseli moje proljee,
Njegovo lice rasijava rue, moja vizija ruinjak postaje.
(D 10194)
To to je Bog kazao rui pa je nasmijeio, i mome srcu
kazao je i stotinu puta ljupkijim ga nainio. (M III
4129)
,:,
Stiglo je proljee, prijatelju! Ustani i u vrt poi! Ali ja
nita drugo ne gledam moje proljee si Ti. (23673)
O, smijehu, novo proljee, stiglo si niotkuda! Nekako mi
slii Prijatelju. ta si vidjelo od Njega?
Smije se i svjea si lica, zeleno i mousom namirisano
jesi li iste boje kao na Prijatelj ili si neto od Njegove
boje kupilo?
Divna li razdoblja, nalik dui koju si sakrio od oka:
oita u tvojim djelima, ali u biti tvojoj skrivena.
Ruo, zato se ne smijei? Ta, izbavila si se iz razdvoje-
nosti. Oblae, zato ne plae? Ta, od svog prijatelja
odsjeen si.
Ruo, namirii livadu i nasmijei se svemu to si vidjela!
Jer si se mjesecima meu trnjem skrivala.
Vrte, dobro nahrani one nove pridolice, ije prie, to
do tebe dopiru, iz groma su odjekivale.
Vjetre, zanjii grane u znak sjeanja na dan kada si bio
svjedok sjedinjenja.
Pogledaj ta stabla, sva su poput terevenke razdraganih
radosna ljubiice, zato si se u srcobolji previla?
Ljiljan veli pupoljcima: Mada su vam oi zatvorene,
brzo ete ih otvoriti, jer blaenstvo kuate. (D 2936)
Crvena rua, koja u paramparad razdire svoj oblak
njen poticaj za to meni je najednom poznat.
Vrba je opustila svoje grane u pravim nizovima, kako bi
sve proputene molitve tako nadoknadila.
Ljiljan sa svojim maem i jasmin uz tit svoj, i jedan i
drugi se pripremaju za sveti boj.
Siroti slavuj kako samo trpi! Na pojavak rue on
stalno pilji.
Svaka draesna nevjesta u vrtu veli: Ta rua ondje u
mene pilji.
A slavuj odgovara: Zbog mene izvodi one ljubomorne,
bezglave i nesmotrene geste ba ta rua!
Mladarak podie svoje ruke u zazivnoj molitvi hou li
vam rei koje zazive on sada ini?
PROLJETNI VRT
,:o
DOSEZANJE BOGA
Ko stavlja turban na glavu pupoljka? Ko li ljubicu na
pola presavija?
Mada je jesen bila odve okrutna, promotri dobro
predanost proljea!
ta god da je jesen u plijenu odnijela, proljee e doi i
donijeti novo namjesto toga.
Govorim o ruama, slavujima i ljepoticama vrta kao o
razlogu ali zato, zato to inim, pobogu?
Zbog ljubomore one Ljubavi u svakom sluaju ja
opisujem Boije milosti.
Ponos Tabriza i svijeta Shams al-Din jo jednom veliku
naklonost pokaza mi. (D 1000)
U punini srca mora koraati, jer se u punini ilovae
srea ne moe nalaziti.
Srce je domaja sigurnosti, prijatelji ona je izvor i u
ruinjacima ruinjaci! (M III 314-313)
Kada oblaci Tvoje ljubavi proliju kiu svojih neusporedivih
bisera, tisuu divnih oblika izraste iz due i srca,
ba kao kada kia sa neba doe, pa brzac, jezerce i
bistru tekuicu prekriju siune kupole.
Kakve kupole!? Jer iz tih kupola dolaze narcisi, rue,
ljubiice i zumbuli mlaaku slini. (D 14319-21)
Jutros me moje usredotoenje u vrt odvede, a vrt nije ni
izvan niti u svijetu ovome.
Upitah: Bao zaudnosti! Kakav vrt si ti? A ona mi ree:
Onaj to se ne plai ni zime ni jeseni. (D 33726-27)
Cvijee koje raste iz zelenoga bilja samo jedan tren traje,
ali cvijee Uma nikada cvjetati ne prestaje.
Cvijee koje izbija iz slabe ilovae, ali cvijee koje u srcu
cvjeta ah, kakve li sree! (M VI 4649-30)
Ljubav je ruinjak od nje nek se hrana uzima! Drvo
siromatva puni unutarnji vrt plodovima. (D 11873)
uvari vrta Ljubavi trgaju plodove iz svojih srca vlasti-
tih. (D 22212)
U beskrajni vrt srca uetaj i njegove obilne slatke plodove
razgledaj!
,:,
Gledaj zelenilo njegovih njiuih grana, motri njenost
rua bez trnja!
Koliko dugo e gledati formu tijela ovoga svijeta? Vrati
se i razmatraj njegova nutarnja tajanstva! (D 11648-
30)
U zelenom vrtu Ljubavi, koji kraja nema, pored srcobolje
i radosti ima obilje plodova.
Zaljubljenost je iznad ova dva stanja. Zelena i svjea,
bez jeseni i zime je ona. (M I 1793-94)
PROLJETNI VRT
G.
VOLJENI KOJI SRCE KRADE
Bog je jedini vrijedan nae ljubavi, jer On je istinski Voljeni; svaki drugi
predmet ljubavi zakriva Njegovo lice. Kod opisivanja Njegove paslike,
koju oni domiljaju u svome srcu, suje esto koriste terminologiju koja
se ponajprije odnosi na ono izvedeno ljubljeno iz mukog ljudskog bia, to
jest odnosi se na enu. Svaki slikoviti govor, koriten od perzijskih pjesnika
u gazelima ili ljubavnoj poemi kada slave one izvedene ljubljene, kod
sujskih pjesnika poprima novo znaenje.
Jo jednom treba imati na pameti da ovdje nije u pitanju poetska
uobiajenost, jer ene, prema sujskim uenjima, oituju boanske atribute
Ljepote, Milosti, Njenosti i Ljubaznosti na jedan relativno izravan nain
unutar svojih izvanjskih formi. Prema Rumijevu miljenju, njihova izvedena
ljepota je najblia istinskoj Ljepoti u materijalnom svijetu. Iz tog razloga
njihova ljepota, koja privlai mukarca, moe biti jedna od najveih prepreka
njegovu duhovnom razvitku. Sve dok on misli da enska ljepota pripada njoj,
on e zastranjivati. Ali, kada jednom postane kadar gledati njenu ljepotu
kao odraz Boije ljepote, tad se njegova izvedena ljubav moe preobraziti u
istinsku Ljubav.
Iblis prokleti ree Stvoritelju: elim golemu zamku za
ovu lovinu.
Zlato, srebro i krdo konja Bog mu pokaza: I sa ovim
moe ljude skretati s pravoga puta.
,,o
DOSEZANJE BOGA
Divno! povika on, i mrzovoljno opusti usne; stisnu se i
kiseo ko limun postade.
Tad Bog onom zlosretnom ejtanu podari zlato i dragulje
iz majdana zaudnih.
Uzmi ove druge zamke, prokletnie! Daj mi vie od
toga, najbolji Pomagau, prokletnik na to e.
Podari mu slatku i bogatu hranu, divne napitke i mnoge
platove svilene podari mu.
On ree: Treba mi vie pomoi od ovoga, Gospode, tako
da ih mogu vezati za ue od liine usukane (CXI 3).
Potom oni koji su Tobom opijeni, koji su muevni i
kurani, mogu polomiti kosti ove poput ljudi.
Kroz ove zamke i uadi od samovolje, Tvoji ljudi e biti
odvojeni od navade kukavike.
Sultane Prijestolja, ja elim jednu drugu zamku zamku
koja izdajniki gura ljude u prijevaru.
Bog donese vino i muziku, i postavi ih pred Iblisa. Iblis
se malo osmjehnu i zamalo sretan posta.
Tad Iblis zazva Boiji vjeni atribut Onoga koji
u zabludu odvodi:
24
Dno okeana iskuenja dobro
zamuti...!
Tako mu On ljepotu ene pokaza, velianstveniju od
uma i ovjeijeg strpljenja.
Iblis ispreplite svoje prste i od radosti zapjeva: Bi li mi je
odmah podario do svoje elje sam dospio ja!
Kada vidje one eznutljive oi koje duh i um burkaju,
njihovu istotu obraza, koja u oganj gura laskavost
sranu,
lice, made, obrve, usne putene inilo se da i sam Bog
zasja iza njene koprene.
Vidio je njene pokrete i njeno koketiranje, poput Boije
teofanije iza pregrade tanahne. (M V 942-933, 936-
961)
Raskonost simbolizma i slikovita govora sujske ljubavne poezije
uveana je snagom injenice to perzijski jezik ne pravi nikakvu razliku
izmeu rodova u imenicama ili zamjenicama. Kao rezultat toga je injenica
da pretean dio terminologije upotrijebljene u kazivanju o izvedenim ili
,,:
profanim voljenim moe se podjednako primijeniti i na Boga. Golemi
dio, ako, zacijelo ne, pretean dio, sadraja sujskih ljubavnih poema se
moe itati tako kao da su upueni eni. Izvjestan broj njih je, zapravo,
nesumnjivo nadahnut enskim lijepim odlikama, ali to nije sprjeavalo
pjesnika da motri ensku ljupkost u smislu ogledala Boije ljepote.
Dvosmislenost izvornog perzijskog jezika u pogledu roda ne moe se,
naalost, zadrati u engleskom jeziku. Kao i veina prevodilaca, mislio sam
da je bolje ako uklonim tu dvosmislenost umjesto da upotrijebim neku varku
kako bih sauvao izvornu aromu.
23
Iz odreenog razloga sam samovoljno
upotrijebio velika slova, mada ni takav nain ne postoji u perzijskom jeziku.
Ono to praktiki znai jest to da, primjerice, kada Rumi govori o mashqu
ili dilbaru, ja to prevodim kao Voljeni i tvorim zamjenicu koja se odnosi
na taj prethodni pojam, u smislu zamjenice On, Njega ili Njegov. Ali
bi se jeziki moglo upravo jednostavno tvoriti imenicu voljena i zamjenicu
ona ili nju. U svakom sluaju, sami sadraj stihova esto je dvosmislen, a
paslike koje su upotrijebljene nepoznate su zapadnjakim itateljima. Jedino
bi ta injenica mogla opravdati moju odluku da u prijevodu uzmem u obzir
pojam istinski Voljeni i da zanemarim podjednako mogue ukazivanje na
izvedeno voljenog.
1. Svjedok
Rije shhid ili svjedok je jedan od dvosmislenih pojmova perzijske
ljubavne poezije usljed irokog poretka znaenja koja taj pojam obuhva-
a. Taj pojam, u jednom smislu, oznaava Boije ime, podjednako ravno
kuranskom pojmu shahd, koje se pojavljuje u brojnim stavcima, kao
naprimjer: Allah je, zaista, svjedok svemu. (XXII 17) U drugom smislu
shhid je atribut Poslanikov i, u irem smislu, atribut svih poslanika i evlija,
kao, naprimjer, u stavku: O Vjerovjesnie, Mi smo te poslali kao svjedoka...
(XXXIII 43), to jest kao svjedoka vjere i ljudskih djela, kao onoga koji e
posvjedoiti u vezi s njima na Dan ponovnog proivljenja. U slinom smislu
je ovaj pojam upotrijebljen da oznai svjedoka ili jedan element dokaza
predstavljenog sudu. Diljem perzijske literature ovaj pojam takoer moe
oznaavati divnu enu ili lijepog mukarca, koji su uzeti da budu znakovi,
ogledala ili svjedoci Boije ljepote. Stoga ovaj pojam takoer oznaava
predmet ljepote vrijedan nae ljubavi, to jest on oznaava voljenog ili
,,:
DOSEZANJE BOGA
voljenu, u izvornom ili u izvedenom znaenju rijei. Ovaj pojam takoer
moe ukazivati na pasliku ili formu istinski Voljenog u srcu. U tom smislu
ovaj pojam iznova susree ono svoje prvo znaenje, jer niko ne poznaje
Boga doli Bog sam. Ono vremenito ne moe poznavati Vjeno do te mjere
da suja kontemplira Boga u svome srcu, a Bog je navlastito Onaj Koji
kontemplira: u konanici, Svjedok, Svjedoanstvo i Posvjedoeno su jedno.
Neke suje, poput Awhada al-Dina Kirmanija i Fakhra al-Dina
Iraqija, ini se da su sustavno upotrebljavali vidljive predmete u svijetu
kao potporu za kontempliranje onog unutarnjeg posvjedoenja. Ova dva
lika su posebice poznati po meditiranju nad Svjedokom kako je odraen u
osobi mladih ljudi, zbog koje prakse su esto bili osuivani od drugih suja,
ukljuujui i samog Shamsa iz Tabriza.
Kada Rumi govori o Svjedoku, on obino misli na Svjedoka u srcu. On,
katkada, misli na evliju koji je preobraen u locus oitovanja Boije ljepote i
koji je postao Njegovim voljenim, ili predmetom Njegovih rijei: Ali, glede
tebe...
Mora se takoer spomenuti shhid-bz, osoba koja je predana
svjedocima, onaj koji je zaokupljen kontempliranjem njihove ljepote. Zbog
razliitih razina znaenja rijei svjedok u perzijskoj literaturi, shhid-bz
moe, katkada, oznaavati ljubitelja mladia u homoseksualnom smislu
rijei. Ova rije se ee odnosi na onoga koji je posveen kontemplirajuoj
ljepoti u ljudskoj formi. U drugom odjeljku koji je neto nie citiran, Rumi
tu rije primjenjuje u onom potonjem znaenju na samoga Boga.
Do mjere do koje Rumi govori o izvanjskim zikim formama ljudskih
bia kao svjedoka ili oitovanja Boije ljepote, on ili ne pravi nikakvu
aluziju na njihove rodove ili ih feminizira. Rumi na slian nain esto
ukazuje na netaknute djevojke ili nevjeste srca, to jest na paslike i forme
Boije ljepote u njemu. Moda je rije o svjedoku u smislu u kojem na sebe
preuzima muki lik Jusuf kojega muslimanski izvori nazivaju najljepom
osobom koju je Bog ikada stvorio.
Bog ima odreene sluge koji, kada vide enu pod velom, zapovijede
joj: Skini svoj veo kako bismo mogli vidjeti tvoje lice! Ko si ti: ta si ti: Kada
ide tako pokrivena i kada te mi ne moemo vidjeti, mi bivamo zbunjeni,
govorei sebi: Ko ono bijae: Kakva ono osoba bijae: Ja nisam neko ko e,
vidjevi tvoje lice, biti oaran tobom i privuen tvojom ljepotom. Odavna
me je Bog uinio istim i slobodnim od svega tvoga. Ja sam siguran od
pogibelji da te gledam i da postanem zbunjen i oaran. Ali, kada te ne
,,,
bih vidio, tad bih bio zbunjen od pomisli: Ko ono bijae: Ova skupina je
u suprotnosti sa jednom drugom skupinom skupinom ljudi ega. Ako bi
oni vidjeli lica svjedoka, oni bi bili oarani i zbunjeni zbog njih. Stoga je
bolje da se svjedoci zadre zakrivenim kako ne bi bili zarobljeni od tih ljudi.
Ali, glede ljudi srca, za njih je bolje da im se svjedoci otkriju, kako ne bi bili
zbunjeni.
Neko je kazao kako u gradu Khawarazmu niko nije zaljubljen, jer
ondje ima mnogo svjedoka. Niko odskora ne vidje svjedoka i ne izgubi svoje
srce doli onaj koji vidi jednog drugog, ljepeg svjedoka, i njegovo srce posta
hladno prema onom prvom svjedoku.
Uitelj ree: Mada se oni nisu zaljubili u svjedoke Khwarazma, ipak su
se zaljubili u sam Khwarazm, jer u njemu ima beskonaan broj svjedoka. Taj
Khwarazm je siromatvo: u njemu su bezbrojne ljepotice, to jest znaenja i
duhovne forme. Prema kojoj god se okrene i kod nje malo otpoine, druga
ti pokae svoje lice i ti zaboravi onu prvu i tako ad innitum. Stoga, daj
da postanemo zaljubljenici u samo siromatvo u kojemu se mogu pronai
takvi svjedoci. (F 139/167)
eli li da ti se svjedoci nebeski pokau, uini da tvoje
srce bude drug zrcalu-glaalu! (D 21363)
Kuu svoga tijela uini vrtom i ruinjakom! Kutak srca
svoga naini da bude damija petkom!
Potom u svakom trenu ti e kontemplirati jedincatog
svjedoka, koji ti na pladnju donosi rijedak slatki od
badema. (D 32022-23)
Ko je to to doe tako pijan od Prodavca vina? On je ili
Prijatelj ili je prispio sa strane Prijatelja,
ili je svjedok due, njen strgnuti veo; ili je Jusuf Egipa-
nin, koji je iz duana prispio. (D 24684-83)
Noas radimo kao sluge, sranu uad zateemo, da
ador nad narcisima i ljiljanima podignemo.
Koliko dugo emo, traei put, gugutati: Gu, gu... (Gdje
je? Gdje?), poput golubice. Srebrenkasta prsa Svjedoka
drobe ovaj svijet u mrvice.
Svaki mjesecoliki svjedok je postavio zamku na putu za
drugoga, svaki je kralj nad kraljevima, svaki je ljepi od
narednoga. (D 34724-26)
,,
DOSEZANJE BOGA
Da posvjedoim o Bogu, svjedok due zamoli me, ovo
nevjerno srce pronae vjeru, zacijelo je pronae! (D
30916)
Ah, kad bi samo otvorio za trenutak vrata ove kue,
vidio bi da je prisni prijatelj srce ive stvari svake;
Jakubove oi e postati radosne kroz pogled na svoga
sina, Saki sjedinjenja e proliti pehar vjenoga vina.
On e pokazati Svoje lice i rei: Ja sam tvoj Svjedok,
nemoj se bojati! Ovo gubitak nije, dobitak si pronaao
ti! (D 30439-61)
Kada posvjedoeni Svjedok svijet ukrasi, mi smo od
svjedoka i bugarskih robinja izbavljeni. (D 13390)
Proljee je dolo i decembar je minuo, vrijeme pijenja
i auta je stiglo! Sjedinjenje pehara i vina je dospjelo,
trenutak stola je iezo!
To staro lukavstvo je minulo, nestali su ta zima i nevolja!
Proljee je stiglo i stotinu svjedoka porodilo, mukaraca
i ena. (D 34700-01)
Ovo uniteno srce ja u pred Tvoju pasliku staviti. Bude
li moralo govoriti o vjernosti: Je li ovo vjernost?, ja u
kazati.
Kada pokucam na kapiju pritubi, sud pravde e
otvoriti svoja vrata moj svjedok e biti Njegov obraz,
moj dokaz e biti Njegove oi poput narcisa. (D 3836-
39)
Ti si istinska i izravna vizija, stoga se smij miljenju i
oponaanju! Ti si svekolika kontemplacija, koja se smije
prenesenoj novosti i kazivanju.
U trajnoj Prisutnosti ti si Svjedok i Posvjedoeno u jednom
trenu! Smij se Putu, putniku, kretanju i putovanju!
Svoju glavu izmeu ieznua i ponitenja uzdigao
si smij se glavi, kraljevskoj vlasti, pasu i kruni! (D
30442-44)
Proputovao si svijet i mnoge planine pretrao na Zemlji.
Putuj sada u dui i motri ljude koji su cijelom duom
postali!
,,,
Motri tovatelje zapovijedi Boije, natopljene njom, sa
svojim boanskim darovima, svojom ljepotom i svojim
svjedokom-prirodom. (D 24187-88)
Svjedoe bez nesavrenstva, dua plee zbog tebe! Ah, ti
si opio nau glavu mir Boiji se stere od nas do tebe!
Shamse Boiji iz Tabriza! U parmeriji ti si i mous i
amber od nas do tebe mir se Boiji stere! (D 24322-
23)
Znaj da gnostikovo oko svetilite za ova dva svijeta
pribavlja, jer svaki kralj prima pomo od njega.
Muhammed je zagovornik za nemilost svaku, jer njegov
pogled nigdje od Boga ne smaknu (LIII 17).
U toj noi ovome svijetu gdje je Sunce iza vela, on je
sauvao svoju viziju o Bogu i zadrao nadu u Njega.
Njegove oi su primile mirisnu vodicu iz onog Zar grudi
tvoje nismo prostranim uinili? (XCIV 1). On je gledao
ono to Dibril nije mogao nositi...
On je kontemplirao stanja svih Boijih sluga. Bog ga je
nazvao Svjedokom ba stoga.
Alatke Svjedoka su jezik i oi, tako britki da nijedna
tajna ne moe njegovu nonom bdijenju umai.
ak i kada bi stotinu tuitelja svoju glavu pokazalo,
Sudac bi Svjedoka sluao.
Takav je postupak sudaca kod donoenja odluka: svje-
dok pokazuje njihova dva jasno motrea oka.
Rijei svjedoka zamjenjuju oi sueve, jer on je nepri-
strasni vidjelac tajne.
Tuitelj ima jedno oko, ali ga samozanimanje prevlada-
va; samozanimanje je veo sranog oka.
Bog eli da poboan postane, stoga treba da napusti
samozanimanje i svjedok ostane,
jer ti samoivi poticaji su na oima zastori, stegnuti oko
vizije kao na oima povezi...
Tako je Poslanik vidio tajanstva bez ikakvih zastora;
vidio je putanju dua vjernika i nevjernika.
Bog ne posjeduje skrovitije nita u visokim nebesima i
na Zemlji negoli je ljudska dua.
,,o
DOSEZANJE BOGA
Bog je otkrio sve stvari, uvehle i svjee (usp. Kuran VI
39), ali je sa onim dua je od naloga Gospodara mog
(XVII 83) zapeatio tajanstva due.
Stoga, poto je Poslanikovo mono oko duu vidjelo,
nita vie njemu nije ostalo skriveno.
On je apsolutni svjedok u svakom sporu; ove rijei
svakoj glavobolji ini skidaju.
Boije ime je Pravedni, a svjedok je Njegov; stoga je
pravedni svjedok oko Voljenog.
U oba ova svijeta Bog u srce zuri, jer kralj na svjedoka
motri.
26
Boija ljubav i Njegova tajna kontempliranja svjedoka
(shhid-bz) su temelji svakog Njegovog metanja zasto-
ra.
Stoga je kazao na Motrilac svjedoka: Ali zbog tebe u
asu susreta u noi mirada.
Boiji sud vlada nad dobrim i nad zlim, ali zar Svjedok
ne vlada nad sudom Boijim?
Zatoenik tog Suda postao je njegov zapovjednik! Blago
tebi, otrovidi Poslanie, koji si Boiji miljenik! (M VI
2860-63, 66-73, 76-86)
Leti ka Nevidljivome! Ne leti u tom smjeru, moja brza
ptico! Idi Skrivenom Domu, moje shvaanje i moja misli!
ta ima svijet pokazati iz bezdana Univerzalnog Uma
doli bubnjanja? ta je nebeskim sferama drugo ostalo od
uroda mojih sfera doli slama?
Ja sam ranio tvoje srce ne iscjeljuj ranu koju nanosim
ja! Pocijepao sam tvoju halju ne krpi halju koja je
pocijepana!
Motri me sa to vie radosti, jer ja sam od glave do pete
Voda ivota. Ne budi tako sumnjiav, ti koji strahuje
od razorenja u mojim rukama!
Tik uz obalu mog duevnog mora, okean je manji od
kapljice u blizini moje tenje ispunjene srcoboljom,
radost vrijedna jemenog zrna nije.
Kraljevi love zeeve, prepelice i gazele, ali pogledaj divlje
lavove naglavce zavezane u moje kone remene!
,,,
Lavlja srca krvi su okrenuta, a krv je, nalik ruama,
obojila bojite. Oni koji ljude navedu na bjesnilo, s moje
strane su u bjesnilo odvedeni, svjedoci onog Zbog tebe.
(D 18897-903)
Pojmovi poput Svjedoka, Otimaa srca, Osvajaa srca, Sranog
olakanja se primjenjuju na divnog, zanosnog Voljenog i predstavljaju
teofanije Njegove naklonosti. Ali se Voljeni, pokatkad, oituje kao Strogost
i Srdba, u kojem sluaju je On okrutan i krvopija. Kao to smo vidjeli,
Rumiju ne smeta upotrebljavati relativno okirajui slikoviti govor. U
narednim odjeljcima navodimo dva odvojena primjera upotrebe termina
bludnica (rsp). Ako je svjedok Voljeni opaen u divnoj formi, tad je
bludnica voljena pojmljena u runoj formi. Drugim rijeima, bludnice
su paslike, opaene u srcu, koje na prvi pogled poveavaju bol i agoniju
razdvojenosti. Ali, zaljubljenik ih s radou mora obujmiti, jer one, zapravo,
nisu drugo doli divni Svjedok.
Pa, ja sam bludnik. U vrijeme kada sam bio mali, to je bio moj
posao. Znam da to pomjera prepreke i spaljuje velove. To je korijen svih
ina podlonosti. Sve drugo je drugorazredno. Isto tako, sve dok ne
preree vrat janjei, beskorisno je klevetati njegove koljenice. Post odvodi
u nepostojanje gdje se, nakon svega, zatjee svako blaenstvo. A Allah je na
strani izdrljivih. (II 249) (F 126/137)
Od Poslanika alhemiju naui: ta god ti Bog podari,
zadovoljan budi.
Svakog trena u potitenosti zadovoljan mora biti,
kapija rajska e ti se otvoriti.
Ako ti doe srcobolje glasonoa, prigrli ga kao prijatelja!
Okrutnosti koja od Voljenog dolazi toplu dobrodolicu
iskai!
Potom, da srcobolja uzmogne zastor podii, sipaj eer,
budi njean i onaj koji srce plijeni budi.
Doepaj se ivice krajika vela od srcobolje, jer ona je
divna, ali i varljiva je.
U tom sokaku bludnik sam ja svukao sam veo sa
svakog lijepog lica.
Sve one su navukle rune velove, tako da pomisliti
moe da lie na zmajeve.
,,8
DOSEZANJE BOGA
Ali ja sam sit due svoje ja tujem zmajeve! Ako si
zasien svojom duom, tad osluhni njihove jeke dobro-
dolice!
Srcobolja me bez smijeha pronai nee nikada kao
lijek bol dozivam ja.
Nita nije blagoslovljenije od srcobolje, jer njena
nagrada beskrajna je.
Ne pokae li svoju muevnost, nita nee pronai. Biu
tih, da pogreka iz mojih usta ne iskoi. (D 2673)
2. Gledanje Lica
Gledanje Voljenog je istinski dobitak ljubavi. Prije negoli zaljubljeni
uhvati bljesak Voljenog, njegovo pregnue na duhovnom putu e ovisiti o
govorkanju, i vatra e u njegovu srcu buknuti. Ali, kada jednom primi dar
najpronjenijeg kuanja zanosa u viziji, on e potpuno izgubiti zanimanje
za sve drugo doli za Boga.
U jeziku Ljubavi Lice ukazuje na sjedinjenje, dok se duhovne naklonosti
primaju snagom poljupca. No, uvojci Voljenog zaklanjaju Njegovo lice i,
na taj nain, ukazuju na razdvojenost. Ili su oni, pak, dvosjekli ma. Oni
zakrivaju Lice, ali u konanici oni su Njegovi uvojci. Stoga su oni lanac koji
e, kada se dosegnu, spaavati od survavanja u more mnotva.
a) Vizija
ovjek je uvijek u ljubavi sa onom stvari koju nije vidio ili za nju uo
ili je nije shvatio. On za njom danonono traga. Ja sam sluga onog to ne
vidim. Ali, on se dosauje sa onim to je vidio i to je shvatio, i on bjei od
toga. To je razlog zbog kojeg lozo poriu vienje Boga. Oni vele: Kada
biste Ga vidjeli, moglo bi se desiti da Ga se zasitite i da vam bude dosadno
ali je to nedopustivo. Sunijski teolozi odgovaraju da bi to moglo biti
tako samo kada bi On imao samo jednu boju. Ali On oituje stotine boja
u svakom trenu, jer svakog asa On je obuzet nekom svrhom (LV 29). Ako
bi se On pokazao u stotinama tisua teofanija, nijedna od njih ne bi nikada
sliila nekoj drugoj. Konano, ti takoer vidi Boga u samom tom trenutku, u
Njegovim uincima i djelima. Ti svakog trena vidi neto drugo, jer nijedno
od Njegovih djela ne slii nekom drugom. U trenutku radosti postoji jedna
,,
teofanija, a u asu potitenosti postoji neka druga teofanija, u momentu
straha neka trea, a u asu nadanja neka etvrta teofanija. Poto su djela
Boija i teofanije Njegovih djela i uinaka razliite i ne slie jedne drugima,
sa teofanijom Njegove Biti je isto, ba kao i sa teofanijom Njegovih djela. O
jednoj od njih sudi iz perspektive one druge! I ti takoer, koji si jedna estica
Boije moi, svakog trenutka trpi tisuu promjena i nikada ne ostaje isti.
(F 113-114/124-123)
ovjek je vizija, ostalo je koa; ali je samo vizija Prija-
telja stvarna vizija.
Gdje ne postoji vizija o Prijatelju, ovjek je od slijepca
neto bolji. Kada tvoj prijatelj nije trajan, bolje je ti ga
izbjegni. (M I 1406-07)
Ili vizija o Prijatelju ili ljubav prema Njemu zar bi
ovjek mogao koristiti ovaj svijet za neku svrhu drugu?
eli li vidjeti Prijatelja u Njegovu liku, svoju duu dri u
sedde stavu! (D 1443-46)
Boija nakana spram ovjeka je vizija i razumijevanje
ah, milosti Boija, nikada ne naputaj viziju i
razumijevanje! (D 10906)
Kada ovjek ubere plodove vizije, ovaj mu svijet izgleda
poput strvine. (M II 382)
U predanju se prenosi kako je jedan lijep i skupocjen konj, ija je
vrijednost bila vrijednost poreza cijele jedne provincije, doveden Poslaniku
Boijem kao dar. On ga je prihvatio i kazao: Da mi je bila ponuena
koljenica, ja bih je prihvatio. Drugim rijeima, Moja nezainteresiranost
mi jasno stavlja do znanja kako zemaljska skladita i riznice nisu nita
u usporedbi sa onim nebeskim, jer ova Zemlja moli za nebeske mrvice.
Meni su ponuene one nebeske riznice i skladita, a ja ih, ipak, ni pogledao
nisam. Pogled mu nije skrenuo, nije prekoraio. (LIII 17) Pitam se, kada je
neko ve vidio lice Boije, kako bi ijedna stvar u njegovim oima mogla
ita predstavljati: Postupio sam tako iz svoje nezainteresiranosti. Ali i iz
velikodune muevnosti, saosjeanja i elje da ugodim Boijim stvorenjima,
te stoga prihvaam i ukazujem ast svakom daru koji mi je donesen, ak i
nozi zeca. Ne bih razoarao darodavca. (MK 47:32/113)
Zar nikoga nema iste i vizije vrijedne kojom zuri u
zvijezde?
,o
DOSEZANJE BOGA
Zar nikoga nema istog od te vode i ilovae da zuriti u
Okean uzmogne?
Da je kadar nogu svoju poloiti na Qaf planinu, i pogled
uperiti prema Feniksovom krilu?
Da Sunce uzmogne njegovu viziju uiniti pijanom,
bezglavom i beznogom?
Zar nema nikoga ko prima puninu od svjetla Ljubavi,
kako bi vizija njegova mogla potpuno Onkraj segnuti?
Voda snagom vode postaje ista ovjek koji moe
gledati viziju od Vizije prima.
Postani samo vizija, jer Boijem dvoritu samo vizija
ima pristupa! (D 1169)
Vidio sam tog dobrog i divnog Kralja, to Oko i Svjetiljku
srca,
tog Tjeitelja srca i Nutrinu, svijet i tu duu narastajuu
duu.
Vidio sam Njega, Koji umu um dariva, a istotu istoti
poklanja,
taj Predmet divljenja prema Mjesecu i nebesima, tu
Kiblu dua evlija.
Svaki moj i najsiuniji djeli svojim vlastitim glasom
dozivao je: Sva hvala pripada Bogu i sve zahvale!
Kada je Musa iznenada vidio to Svjetlo iz grma,
kazao je: Spasen sam od traganja! Jer bijah batinik tog
dara.
Bog ree: O Musa, putovanja se mani! Svoj tap baci!
(XXVII 10)
Odjednom Musa izbaci iz srca svog prijatelje, drugove
i blinje.
To je znak onoga: Izuj, zato, obuu svoju! (XX 12):
Prema ova svijeta dva dokraji ljubav svoju!
Srani dom nema prostora za drugo doli za Boga srce
poznaje ljubomoru poslanih od Boga.
Bog ree: O, Musa, a ta ti je to u tvojoj desnoj ruci?
Ovo je moj tap za moj put Musa izusti. (XX 17-18)
Bog ree: Baci ga (XX 19) i motri udesa nebeska!
On ga baci i on zmija postade; kad on zmiju ugleda,
bjeati stade. (XX 20-21).
,:
Bog ree: Ne boj se, uzmi je! Ja u je vratiti u ono to je bila
ranije. (XX 21);
Tvog neprijatelja u uiniti tvojim pomonikom, tvog
protivnika tvojom potporom.
Tad e znati da jedino iz Mog obilja dolaze prijatelji
vjerni i njeni.
Kada tvojim rukama i nogama budemo bol darivali, u
tvojim e oima izgledati ko da su zmijama postali.
Ruko, samo Nas dosei! Nogo, jedino Cilju tei!
Ne bjei od trpljenja koje emo ti tovariti, jer gdje god
trpljenje nae, ondje e i nain izljeenja pronai.
Niko nije od trpljenja bjeao a da, zauzvrat, neto gore
nije pronaao.
Bjei od mamca to je mjesto gdje pogibelj poiva.
Napusti mjesta pogibelji i idi tamo gdje um prebiva!
Shams iz Tabriza je svoju plemenitost pokazao, ali,
kada je otiao, sa sobom ju je ponio. (D 123)
b) Lice
Gospodaru, ako bismo ikakvu olakicu bez Tvoga lica
imali, svaku olakicu nam tad oduzmi! (D 16277)
Niko ne biva svjestan te kraljevske Prisutnosti, sve dok
bez srca i uma ne doe kui.
Ludak je onaj ko je Tvoje lice vidio, a potom se od Tebe,
ne hodei u ludilu, udaljio! (R 618)
Jedan pogled na Njega vie od stotinu dua vrijedi. Stoga
predaj svoju duu, kupi jefinu, potom idi! (D 23099)
Mada je prvi pogled bio bez razmiljanja, ipak je postao
glavnica i za Ljubav osnova. (D 7468)
im sam vidio lice tog Jedinog Voljenog, vidio sam svoje
srce u srcobolji beskrajnoj. (D 16390)
Lica mi Tvoga, nikada nisam lice poput ovoga vidio!
Kako Ti slii toj formi o kojoj sam mnogo sluao? (D
14979)
Ah, ne tjeraj onoga ko je jednom lice Tvoje vidio, Tvoje
lice vidio od Tvog lica daleko!
,:
DOSEZANJE BOGA
Ko gleda drugo doli Tvoga lica, mukama izvrgnut je! Sve
drugo doli Boga, ispraznost je! (M VI 2897-98)
Poto je Tvoje lice idol, tad je idolatrija jo slaa; poto
vino dolazi iz Tvog pehara, tad je opijenost jo draa.
Bijah tako poniten u postojanju ljubavi Tvoje, da je
moje nepostojanje od postojanja mog tisuu puta slae.
(R 904)
On, poput Sunca, ne spava niti jede, i On hrane i spava-
nja liava due:
Doi, postani Ja, ili imaj iste odlike kao Ja! Tad moe
vidjeti Moje Lice u onom to je teofanija! (M VI 378-
379)
Kada je dua bila ponitena, kazala je u usredotoenju:
Nita doli Boga kontempliralo nije ljepotu Boiju! (D
8994)
Tvoje lice me je uinilo ruinjakom trajnim, Tvoja
vizija je moje oi zadrala trajno blistavim.
Obiavao sam govoriti: Moje zlo oko neka je od Tvoga
lica daleko! Voljeni, bih li ja mogao biti ono zlo oko? (R
1166)
U nastojanju da se moemo sjeati jedni drugih, ja
poklonih svoje ranjeno srce Tebi i Tvoj lik primih.
Primih lik Tvoje ljepote, mjesecoliko-podjarmljujue
lice, i, mlaaku nalik, luk obrve Tvoje! (D 17092-93)
Danas je moja prilika Voljenog vidjeti; danas e najveli-
anstvenije Sunce granuti.
Juer je Prijatelj bio svekolika Srdba i krvopija, ali je
danas apsolutna Njenost i bespomonome hrana.
Nita ne govori o hurijama, mjesecima, duama ili
ljupkim stvorenjima, jer niko od njih Njemu ne slii
On je od neeg sasvim drugoga.
Ko god je vidio Njegovo lice, a uniten nije, taj ovjek
nije on ploa mramorna je. (D 4713-16)
Mjesee moj, moja svjetiljko blistava! Otkada sam prvi
put vidio Tvoje lice, gdje god da sjedem, radostan sam ja,
gdje god da idem, usred ruinjaka sam.
,,
Gdje god paslika Kraljeva da je, tu je vrt i mjesto konte-
mplacije; u ma koje stanje da kroim, u samozadovoljstvo
umoim se.
Premda su vrata ovog estostranog manastira zatvorena,
mjesecoliki Voljeni Svoju glavu proturi kroz moj prozor
iz Nemjesta. (D 14632-34)
Onaj ko te svega naslikao samim Njime, u tvojoj ludoj
enji te na miru pustiti nee.
U tvome domu obavijesti mislim na tvoje srce On
e uiniti da dvije stotine divnih drugara ondje poraste.
(R 37)
Da se raj Tvoga lica otkrije u teofaniji, ni pakao ni
njegovi nesretni stanovnici ne bi opstali. (D 33434)
Kada teofanija Boije ljepote narasta, gledaj: mrva po
mrva obaju svjetova poput Musaa se opija.
27
(D 4208)
Onaj ko je vidio Tvoje lice kako to da su hladne njegove
oi riznica pohranjena u zemlji, Mjesec koji nebom eta!
(D 3831)
Da li iko uz Tvoje lice razmilja o luama i svjetiljka-
ma?
Oni vele: Mozak svoju snagu prima iz sna. Da li zalju-
bljenik o mozgu razmilja? (R 619)
Kada Te ena susretne, ona se od svog mua razie;
kada mukarac vidi Tvoje lice, on svojoj eni vie ne ide.
(D 8119)
Kunem se duhom Tvojim! Makar i vladanje nad svijetom
po srijedi da je, bilo ta drugo osim gledanja Tvoga lica
prazna bajka i prijevara je. (D 3396)
Znaj da bilo kakvo pregnue ili trud, osim kontempliranja
lica Tvog, nevjerovanje je na Putu i nepoznavanje Isti-
nitog.
im si pokazao to Lice, s Tobom je nestala pamet i
vjera. U svakom smjeru Hallad due vidi neka druga
vjeala.
Ti si duu uinio ludilom, a srce okeanom. Kako bi srce
moglo slati pogled drugom doli onom Voljenom? (D
11341-43)
,
DOSEZANJE BOGA
Svjetlost Suneva lica ne moe initi to Tvoje lice ini;
pometnja Uskrsnua ne moe uiniti ono to Tvoja
ljubav uini.
Ko god vidi Tvoje lice, nikada u ruinjak otii nee; ko
god kua Tvoje usne, nikada o vinu govoriti nee.
Kada Tvoji uvojci stignu, mous svoj miomiris povue;
kada Tvoje svjetlosno zraenje doe, razum svoju glavu
natrag vue. (D 8226-28)
Da samo jedna trunica Tvog lica pokae se, ni derviev
ogrta niti kranski pojas ne bi na Zemlji odrali se.
Kada pokae Svoje lice bilo kome u ova svijeta dva,
vatra ga proguta i ne preostaje mu drugo doli Tvoja
srcobolja.
Kada bi ti strgnuo veo sa tog divnog Lica, od Suneva i
Mjeseeva lica ne bi ostalo ni traga.
Sa vinom Ljubavi Ti ostavlja da spavaju oni koje je
vatra progutala samo si Ti onaj koji je povjerilac
tajanstava. (D 637)
Tvoje blistavo lice je ogledalom moje due postalo to
dvoje: moja i Tvoja dua najednom postae jedno.
O savreni, puni Mjesee! Dom srca Tvoj dom je! Um
koji neko bijae gospodarem Tvoj suanj i vratar
postade.
Od onog dana Alastu dua se Tobom opila, mada ju je
za trenutak voda i ilovaa zbunila.
Poto je sada ilovaa na dno se spustila, voda je bistra
ostala. Ne mogu kazati vie: Ovo je moje, a ono je
Tvoje.
Sada je Vladar iz Ruma smrskao Etiopljane
28
neka
Tvoja nasmijeena srea za svagda pobjedonosna bude!
Ah, Tvoje lice je poput Mjeseca daj da ponekad
jadikujem, jer Tvoja slatkorjeiva ljubav moj je veo
postala. (D 2243)
ta si Ti pio sino? Kai mi, eerli Idole moj, kako bih i
ja mogao isto piti dan i no, sve ove godine duge, dok
ne iscrpim ivot svoj.
,,
Ako me zavodi Ti, istinito e mi pripovijedati Tvoja
boja otkako sam vidio Tvoju boju, moja glava je
omamljena.
Za trenutak povuci Svoje uzde ne ostavljaj me u urbi!
Nek se moje srce prosvijetli, da u punini u Tebe zuri.
Moje srce divlje udara ostani jo trenutak ovaj! Krv mi
se cijedi iz oiju moje piljenje u urbi ne ostavljaj!
Kada sam daleko od Tebe, poduavam zemlju da bude
tamna i zlosretna; ali, kada Te za trenutak pogledam, ja
obasjam plava nebesa.
Kada se Sunev obraz od Zemljina lica odmakne, no
mora tamnu odoru razdvajanja na sebe da namakne.
Ali, kada se Sunce ujutro pokae, Zemlja bijelo ruho
odjene ah, Tvoje lice je sunce due! Ne udaljavaj se od
mene!
Ne budi tiranin, Idole! Krv moju nevino ne prolivaj!
Svoje srce prema meni ne zatvaraj, Idole, moj dragulj ne
upropatavaj!
Sino je pehar Tvoju pasliku u moju ruku stavio prije
nego Te vidjeh ondje, elju za vinom nisam imao.
Nebesa i Zemlja su nakvasali od napitka kojeg Si im
podario nahrani me iz Svog vlastitog Jastva, jer ja sam
omravio!
O, prgavi Idole, Tvoja svadljivost bi ak i eer opila!
Tvoja dua je moja dua, Tvoja zvijezda je i moja!
Srcu svome stalno govorim: Pij krv i ostani mirno!
Ali ono samo slegnu ramenima: Ti si miran, ja sam
nagluho. (D 1407)
c) Uvojci
Oko koje je kradomice u to Lice gledalo, stotinama
opijanja i terevenki je svjedokom bilo,...
Uho koje je ulo rije Mir! sa usana tog Prijatelja,
nikada nee prihvatiti laskanja i prijevare Vremena.
Poto nisi vidio kovrde Njegovih uvojaka, isprian
si kod Njega, ti koji si se zapleo u dobro i zlo tekuega
Vremena! (D 23133, 33-36)
,o
DOSEZANJE BOGA
Bog je tebi prisutan Mi smo ovjeku blii negoli njegova
vratna ila kucavica (L 16) ali ti si u Njegovim uvojcima
i nesvjestan, poput elja. (D 24826)
U velovima mirisne kose motri to Lice! Ah, kakvog li Lica!
Sami Bog ga je mio, daleko od svih umivatelja lica.
Nita ne zastire Njegov obraz doli krajevi Njegovih
uvojaka katkada su oni palica, kojiput polo loptica.
Njegovo lice je tako prozrano da zaljubljeni zalutaju,
i na krajevima onih loknica Njegovu formu gledaju. (D
2334-36)
Mnoge due su se kotrljale pred tom polo palicom
Njegovih uvojaka! Dua ambera je smetena od takvog
mousa! (D 27397)
Stijeg Tvojih uvojaka Tvoju ljepotu zakriva inae bi
Tvoja svjetlost snanije sijala, o, Ti ljepoto brbljiva! (D
21768)
On je sjena i svjetlo, On je sabranost i rasprenost: Svjetlo
obasjava Njegovo lice, a sjena Njegovu kosmatost. (D
22734)
Neka Nevidljivi Lik doe i makne te iz forme, jer Njegove
udvostruene kovrde u tekoe su te uplele. (D 24223)
Kovrde Tvojih uvojaka raupale su i zaplele moje
poslove stavi Svoje raskutrane uvojke na moje zape-
tljane poslove! (D 23303)
Zgrabi Sunevu haljinu objema svojim rukama: budi
potpuno raspetljan od onih kutravih loknica. (D 34800)
Nee dosegnuti lice Idola sve dok te On zamkom Svojih
uvojaka ne zgrabi ali ustraj, jer ustrajnost e te ispei!
(D 9487)
Za onoga ko ima mrvicu srca u svojim prsima, ivjeti je
teko bez ljubavi spram Njega.
Onaj ko gleda Tvoje sindirli uvojke, halku na halci, pa
opet racionalan ostane, taj lud je. (R 381)
ta bi me to oaravalo doli Tvoja oka dva? ta bi me to
do ludila dovodilo doli Tvoja sindirli dva uvojka?
,,
Zato bih se okretao prema licu Tvome, poput nebesa,
doli iz ljubavi, Licu za kojim se traga na mjeseini? (D
17213-14)
Od one noi kada krajeve Tvojih uvojaka u snu vidio
sam, bijah zbunjen i pometen, ali Ti nisi tumaio moj
san. (D 28043)
Kada sam segnuo s onu stranu svoga uma, dohvatio sam
krajeve Tvojih uvojaka sada sam uhvaen i zarobljen u
Njegovim kovrdama. (D 14931)
Doi, zakuj taj sindir za moja stopala, jer ja sam
otkinut od lanca racionalnih spona!
Kada bi donio dvije stotine sindira, potrgao bih svaki,
osim kovrda silno Voljenog moga. (M VI 610-611)
Danas je Kralj potajno izaao pred ludake, pa su
jadikovati stale duhovno opsjednute due njihove.
Taj Kralj je prepoznao moj glas u toj vrevi, jer je bio ist
od zadaha ivotinjske naravi.
Nainio je kraljevsku gestu, to jest jednog od opsjednutih
je oslobodio njegovih okova. O, Kralju, ako sam ja op-
sjednut, Ti si Sulejman svih opsjednutih dua.
O, Kralju! Ti zna tajanstva ptica i zaziva dinskih.
Kako bi izgledalo kad bi i Ti izgovorio aroliju nad
ludakom ovim!
Neki starac doe pred Kralja i ree: U okove stavi njega,
jer ovaj ludak je izazvao golemi mete i tetu meu
vragovima.
Moj Kralj ree: Ovaj ludak moe biti okovan samo
Mojim uvojcima tebi nije poznata njegova priroda.
On e tisue lisiina potrgati i u Nau ruku doletjeti. On
e postati od onih koji e se Nama vratiti (XXI 93), jer on
je soko kraljevski. (D 2309)
,8
DOSEZANJE BOGA
d) Poljubac
Doi! Koliko dragocjenih rubina kota poljubac, koliko?
Kad bi poljubac i cijeli ivot vrijedio, kupiti bi se morao.
Zato to je poljubac ist, on prahu ne moe pristajati
slobodnom duom u postati, ovo tijelo u napustiti.
Okean istote mi ree: Svoju enju nee bez rauna
dosei: skupocjeni biser poiva u tebi, stoga ljuturu
razdrobi! (D 19837-39)
On prodaje poljubac za duu! Idi, kupi ga! On poklanja
poljupce bez dinara! (D 21187)
Ah, djelo Tvojih oiju nevinog ubija! I, avaj, djelo Tvojih
rumenih usana potrebama udovoljava! (D 19843)
Nita slino Tvojoj paslici nisam vidio nikada: Ona
ljubi, ali ona usta nema! (D 7278)
Poljubac mi dade i ode taj kradljivi plijendija srca! ta
bi se desilo da mi je umjesto jednog dao est ili sedam
poljubaca?
Svaka usna koju On ljubi nosi svoje biljege: slatkou
Njegovih usana ona raznosi i rasprskuje.
Drugi biljeg je to to luda enja za usnom Vode ivota
svakog asa ini da Ljubav pali tisuu vatri i plamenja.
Jedan drugi biljeg je taj to tijelo, poput srca, juri
uurbano nakon tog poljupca.
Kao Prijateljeve usne ono postaje njeno i divno kakve li
divote! Njenost iz vatre Onoga Koga se voli bezgranino!
(D 419)
Molio sam za jedan poljubac, a Ti mi njih est darova!
iji uenik Si bio, pa Se takav uitelj iskova?!
Kako divna zaklada si Ti za dobrotu i njenost! Ah, Ti si
sa tisuu sloboda obdario svijet! (R 1692)
,
3. Ljubomora
Arapski i perzijski rjenici deniraju rije ghayrat kao gnuanje zbog
prisvajanja neijeg prava od nekog drugog. To nije daleko od Websterove
denicije ljubomore: nepodnoenje suparnitva ili nepovjerenje. Obje bi
denicije bile podesne da objasne starozavjetnu upotrebu rijei ljubomoran:
Ne smije tovati nikakvog drugog boanstva, jer Gospod... je ljubomorni
Bog (Izl 34 : 14).
U arapskom i perzijskom jeziku bliska veza izmeu rijei ljubomoran
(ghayrat) i drugi (ghayr) je od temeljne vanosti za razumijevanje naravi
ljubomornog Boga. Mada pojam ljubomoran nije upotrijebljen u Kuranu,
rije drugi se javlja u brojnim odjeljcima koji su blisko povezani sa
pojmom ljubomoran, kako je on shvaen od suja. Da navedemo samo
jedan primjer: Kuran veli kako je poruka mnogih predislamskih poslanika
bila sljedea: tujte Boga! Nema drugog boga doli Njega (VII 39, 63, 73, 83;
Xi 30, 61, 84). Slinost izmeu ove zapovijedi i one starozavjetne: Ne smije
tovati drugog boga po sebi je oita.
Ukratko, Boija ljubomora je blisko povezana sa postojanjem stvari
i bia drukijih negoli je On. No, mi se ovdje neposredno susreemo sa
prividnim paradoksom: ne postoji nita drugo. Ono to se pojavljuje
drukije doli Boga, jest, zapravo, pjena na povrini Okeana, a pjena oituje
znaenja, Skrivenu Riznicu koja se izvanjski pojavljuje kao sunevo svjetlo
na zidu. Cjelokupno mnotvo je oitovanje Jedinstva.
Ako ovjek vidi stvari kao neto drugo negoli je Bog, to mu se dogaa
stoga to on nije kadar vidjeti ih kakve one istinski jesu. On mora smrskati
ljuturu samopostojanja i vidjeti sve stvari kao oitovanje Boijih imena i
atributa.
Ostane li u formama, idolopoklonik si. Izii izvan
forme i znaenje motri! (M I 2893)
Zdrobi li sebe, jezgra e postati tad e kazivanje o
zadivljujuoj Jezgri uti. (M V 2143)
Za haljinu ljubavi prepunu zanosa ti se uhvati, jer nita
te drugo ne moe iz drugotnosti izbaviti. (D 32312)
Ono drugo je zastor na naim oima izatkan od nae vlastite
uobrazilje. Ni mi sami niti stvari koje opaamo izvan sebe nisu istinski
drukiji od Boga. Stoga, kazati da je Bog ljubomoran znai da se On
,,o
DOSEZANJE BOGA
gnua injenice da je ono drugo prisvojilo Njegovo pravo da bude jedino
Boanstvo. Jer, kada mi gledamo ono drugo, mi gledamo mnotvo, stvari
neovisne od Boga, lana boanstva. Sve dok ne dosegnemo konano
samoponitenje i optrajavanje u Bogu, mi neemo prestati biti predmetom
Njegove ljubomore. Jer, tad postoji samo On ono drugo je prestalo
postojati.
Rumi govori o ljubomori sa dva temeljna i uzajamno nadopunjujua
motrita. Sa prvog motrita gledana, Boija ljubomora oznaava to da,
gnuajui se injenice da je ono drugo prisvojilo Njegovo pravo da bude
jedini predmet tovanja, On ponitava sve drugo. On to ini pokazujui
Svojim stvorenjima da su sve stvari koje su drugo doli On ukljuujui
i sama ta stvorenja nestvarne, nestalne i rune. Prema tome, On okree
ljude od onog drugog prema Sebi. Bog vodi neke ljude na taj nain sve
dok oni ne postanu Njegovi zaljubljenici, a potom ih esto ini predmetom
podsmijeha i kuenja onog drugog.
Sa drugog motrita gledana, ona ista ljubomora znai to da Bog
zadrava zastore preko oiju stvorenja, jer oni nisu vrijedni da Ga gledaju.
Onima koji nisu odbacili sve drugo iz svoje vlastite vizije nije darovan
pristup Njemu. Ako jedna osoba ne eli stupiti na duhovnu stazu i podnijeti
cjelovitu disciplinu koju ta staza podrazumijeva, Boija ljubomora toj osobi
nee dopustiti da gleda ita drugo doli onoga to je drukije doli Boga.
Postoji oigledna veza izmeu ovog drugog motrita i nerazboritosti
koja podrava opstojnost svijeta. Kada bi Bog pokazao Svoje lice onom
drukijem negoli je On, to bi ishodilo ponitenjem tog drugog, to je
suprotno Boijem planu otkrivanja Skrivene Riznice.
Ukratko, Boija ljubomora se oituje, s jedne strane, u ruenju idola
ili onog drukijeg i, s druge strane, oitovanjem zastora koji brane onom
drukijem da ima pristupa Njegovoj nepovredivoj prisutnosti. Mada se
ove dvije aktivnosti pojavljuju suprotstavljenim, one, zapravo, ozbiljuju
jedinstvenu svrhu oitovanja Skrivene Riznice razdvajanjem razliitih vrsta
stvorenja i injenjem njihovih naravi bjelodanim. Jer, ljubomorna djelovanja
potiu naelo slinosti snagom kojeg svjetlost privlai svjetlost, uzrokujui
da tama ostane iza zastora svoje vlastite drugotnosti.
,,:
a) Ruenje idola
Kada Ljubav zavlada i svoj bijes pokae, ona sve lijepe
stvari za oko uini runim.
Ljubavna ljubomora svaki smaragd uini takvim da se
kao poriluk pojavi to je znaenje onog nikakav drugi
bog ne postoji.
Ne postoji nikakav drugi bog doli On, ah, zatitnie,
Mjesec ti se kao crni kotao pokazuje. (M IV 866-868)
Kada Okean Svoju ljubomoru prema drugotnim uzroci-
ma pokae, oednjeli ovjek naputa mjeinu za vodu
poput ribe. (M VI 3629)
Rekoh: Postao si mrzovoljan, kao ovaj il onaj. A on
ree: Kiseo sam zbog dobra, a ne zbog gorine ili tete,
to znaj!
Kada neko ue i kae: To sam Ja, ja ga za kiku povuem
i kaem: Ovo je svetilite Ljubavi, ivotinjo, a ne tala!
(D 14124-23)
Ti ostaje i vino, dok mi poniteni bivamo zato onda
Svoje lice pred Sobom dri skriveno?
Ali, Tvoja ljubomora je sveprisutnost i tutor koji motri
Ti si ubio tisuu zaljubljenih tutora poradi.
Svakog trena tutor (ll) veli: Ne! Ne! (l, l), u porica-
nju: Odsijeci glavu onom nema boanstva! Predaj se
samo Bogu! (D 2370-72)
Poalih se zbog Njegove ljubomore. On se nasmija i kaza:
ta god ti put zapreava ukloni ga! (D D 13337)
Jedini Bog oitova Svoje znakove na est strana onima
prosvijetljenoga vida.
Ma koje ivotinje ili biljke oni bi motrili, vrtove boanske
Ljepote oni bi kontemplirali.
Zato im je On kazao: Gdje god da se okrenete, ondje lice
Njegovo naete. (II 113)
Akoli edan pije vodu iz pehara, ti Boga motri u toj
vodi.
Ali onaj koji zaljubljen nije u vodi svoj vlastiti lik nazire,
o ti koji oko ima nutarnje!
,,:
DOSEZANJE BOGA
Poto lik zaljubljenoga u Njemu poniten bi, koga on u
vodi vidi? Reci mi!
Zbog djela Ljubomornog Boga, on Boiju ljepotu u
licima hurija gleda, poput Mjeseca u vodi odraena.
Njegova ljubomora je uperena na zaljubljene i predane
vjernike, a ne na zvijeri i vragove.
Da je vrag zaljubljen postao, igru bi dobio Dibril bi
postao, a onaj vrag bi nestao. (M VI 3640-48)
Iz ljubomore Ljubav ini da se zaljubljeni pokae kao
i neprijatelj svaki. Kada uini da ga ljudi odbace, on se
Ljubavi iznova vrati.
Onaj koji je vrijedan stvorenja, vrijedan Ljubavi nije
samo dua rospije za stotinu mueva se udaje.
Poto zaljubljeni nije prikladan za one druge, neka ga
svi drugi odbace tad e Kralj Ljubavi uiniti ga lanom
Svoje sjedeljke.
Kada ga stvorenja od sebe odbace, on se druenja
s njima odrie; svoju vanjtinu i nutrinu on slatkoj
Ljubavi prilagouje.
Ali, kada ga stvorenja prihvate, njegov duh ga njima
mami, a njegovo srce potajno ovom ili onom stazom
jezdi neijoj ljubavi.
Kada Ljubav to vidi, ona kae: Moji uvojci su sjenu
pustili, tako da miris mousa i ambera ondje mirie
zaljubljeni.
Ta dva mirisa ja u nainiti neprijateljem njegova uma i
mozga i on e ih, najzad, morati napustiti oba.
Mada je zaljubljeni udisao mous kao znak sjeanja na
Mene, samo se novak na Stazi, nalik djetetu, pita: Gdje
li je to? Gdje je?
Kada jednom ostavi djetinjstvo, oko znanja e otvoriti
zato bi trkarao tamo-amo obalom rijeke, vodu
traei?
Akoli si odskora postao zaljubljeni, nek ti gorki lijek
bude pilula, da bi te Shirin mogla nainiti slaim od
meda Khosrawova.
29
,,,
Moda e te Shams iz Tabriza opiti piem ponad ova
dva svijeta, i tako te sasvim izvlastiti iz ovog tijela
tvojega! (D 742)
b) Zadravanje velova
Ljubomora znai da je On drugo doli sve druge stvari,
da je On s onu stranu objanjenja i iznad vreve rijei.
(M I 1713)
Divne li ljubomore koju Kralj prema Sebi primjenjuje!
Jer On je Sultan i uvar zastora je.
Boija ljubomora je zastor podigla; ona je nisko i
uzvieno pomijeala. (M VI 2613)
O, ivote due! Poto Ti ima u ovome svijetu dom, zato
praina na putu ne zbori? Zato je kamenje nesvjesno?
Zato je otrov gorak? Zato je otro trnje? Zato ljutnja
nasilje pokazuje? Zato su noi crne?
Jednoga dana u vrtu Njegova lica stadoh se pitati: Kako
je u ovome svijetu, za Njegove vladavine, trn mogao
trnom biti?
Da li je ta Prisutnost iz ljubomore Njegovo vlastito lice
zakrila? Je li On to zadrava Svoju drugotnost kako
one drukije stvari ne bi mogle vidjeti Njega?
Ili je samo tako obino, opako i tusto oko svijeta ovoga,
da ne moe vidjeti nita od Plemenitosti tog Lica
Bljetavoga? (D 21100-04)
Ti nisi takav da ono drugo ne bi moglo stati tik do Tebe,
nego si Ti iz ljubomore podario one divne naslove:
Katkada vr, koji put pehar, ponekad nedoputeno,
gdjekad zabranjeno svi oni su Ti, jer Ti si ponekad
Vodi, katkad ono voeno.
Kroz svjetlost Tvoje Uzvienosti Ti si Mjesec, kroz Svoju
Plemenitost ruinjak si; ali poput empresa i ljiljana, Ti
slobodan od oboga si.
Ali, kad bih povikao: O, Cjelino!, dijelovi Te ne bi
priznali, jer zasebni dio ne poznaje drugo doli ono
pojedinano.
,,
DOSEZANJE BOGA
Usporeujem Te sa dijelovima kako bi mogli enju
traiti; kad oni ponu eznuti, Ti e ih srei gurati. (D
32483-89)
Zbog ljubomore Bog Adema imenima poui svegrlea
Cjelina velove tka, velove koji su dijelovi.
Ljubomora je bila usmjerena ka onom to je drukije,
ali, poto ondje ne bijae nieg drugaijeg, zato taj
jedincati Bog pokaza jedno kao da dvoje je?
Usta su ispunjena tajnama iz Mukloga Svijeta. ta
glagoljivog sprjeava da ih izgovara?
Zbilje eerli usana priguile su rijei talasima od
poljubaca. (D 2433-36)
Od sada i nadalje slavuj e u vrtu nau pjesmu pjevati:
on e o Ljubavi, koja slast iri i duu uveava, kazivati.
Akoli on poznaje boju lica naeg Prijatelja, zato govori
o tulipanima, potoarkama i ruama?
On tako govori iz ljubomore i s nakanom da prikriva
on i ne spominje glavu i izvor, on govori o stopalima.
(D 9937-39)
Ljubav je sutina svake divne paslike, ali Boija
ljubomora oblikuje koprenu od due. (D 10680)
Tvoja uobrazilja je pendrek ljubomore, koji titi okoli
dvorca od Ljepote.
On je sprijeio svakog tragaa koji veli: Nema nikakva
prilaza dvorcu! Svaka paslika koja doe: Stani!, kae
mu. (M V 367-368)
Da nije to tako za ljubav Sunevoj ljubomori, svaka
trunka praine saki bila bi. (D 34046)
Ti si skriven zbog Svoje ljubomore inae si Ti Sunce
oito, jer se pojavljuje u svakoj trunci praine. (D
29940)
Stotinu milosti je sakrilo Njegovu ljubomoru inae bi
njome u jednom trenu bilo spaljeno svjetova stotinu. (M
IV 2631)
Svojim uenicima savjetujem da, kada vam nevjeste znaenja pokau
svoja lica u vama, i kada su vam tajanstva otkrivena, oprezni budite! Pazite
,,,
da o njima drugima ne govorite! Ne opisujte ih! I ne kazujte svakome
rijei koje od mene ujete! Kao to je Poslanik kazao: Nikakvu mudrost
nedostojnom ne udjeljujte, ili ete nepravdu poiniti; i ne zadravajte nita
od onog vrijednog, inae ete nepravdu poiniti. Zamislite da trebate
zadobiti svjedoka ili voljenu, i da se ona skriva u vaem domu, govorei:
Nikome me ne pokazuj, jer ja tebi pripadam! Da li bi ikada bilo prikladno
ili dopustivo da ju se voda po bazarima i da se svakom rekne: Doi,
pogledaj ovu divnu enu!: Ta voljena ne bi nikada bila sretna da joj se takvo
ta dogodi i, zacijelo, ona bi se na vas veoma razljutila. (F 70/81-82)
Kad to ne bi bilo zbog ljubomore ruolikog lica Njegova,
ja bih bio slavuj svakog ruinjaka i vrta. (D 33961)
Iz enje za Njegovom paslikom postao sam poput srdbe,
a iz ljubomore prema imenu Njegovu ja spominjem
Mjeseevo ime. (D 14868)
Tako sam sladak, a poivam u mrzovolji; tako sam pun
rijei, a sjedim u nijemosti.
Kako bi veo mrzovoljni moju slatkou od ta svijeta dva
mogao sakriti.
Ne elim da svak uje ove rijei, tako da od stotinu
tajanstava iz Njegove Prisutnosti ja u samo jedno rei.
(M I 1760-62)
Rekoh: Postanem li mrzovoljan, iz ljubomore u to
initi, kako svako zlo oko slavu i divotu mog prijateljstva
s Tobom ne bi moglo dosegnuti.
On ree: Zaboravi zlo oko! Ono samo upija ilovau i
vodu. Kako posjednik zlog oka moe dosegnuti Uzvienost
Moju? (D 19136-37)
Ne dosauj se sa mnom, jer sam, zacijelo, divan svjedok
ja! Ljubomora me u ador sakrila.
Na dan kada ja zbacim sa due ador od tijela, vidjet e
da sam ja zavist Mjeseca i zvijezda.
Umij svoje lice i oisti se, da bi me mogao vidjeti! U
protivnom se udalji, jer ja sam svoj svjedok vlastiti!
Ja nisam svjedok koji e sutra stara baba postati
ja u biti mlad, svjea srca i divotan sve do beskrajne
Vjenosti.
,,o
DOSEZANJE BOGA
ak i kad bi se taj stari ador pohabao, svjedok nee biti
oronuo; ivot adora e doi do kraja, ali mi beskrajno
ivimo.
Kada Iblis vidje Ademov ador, odbacio ga. Adem mu
doviknu: Ti si odbaen, nisam ja!
Ostatak meleka na seddu su se prostrli i izustili: Mi
smo svjedoka, evo, napokon pronali!
Pod adorom je idol iji atributi su nae umove pomrsili,
stoga smo se mi na tle niice prostrli!
Kad nai umovi ne bi smrdljive vjetiije oblike od
oblika svjedoka luiti umjeli, mi bismo tada otpadnici
u Ljubavi bili.
Kakvog li mjesta za Svjedoka? Lav Boiji on je mi
poput djece zborimo, jer mi govorimo djeci koja tek
abecedu ue.
Djeca su orasima i groicama zavedena ta mi, inae,
zajednikog imamo sa bademima i sjemenjem susama?
Kad bi se stara baba u oklop i pod kacigu sakrila, pa
kazala: Ja sam Rustam na Boijim frontovima,
svak iz njenih pokreta da ena je poznao bi. Kako bismo
uope pogrijeili? Mi smo okupani u Muhammedovoj
svjetlosti!
Poslanik ree: Vjernik je onaj koji razliku zna praviti
sada uuti! Jer bez zborenja, ja sam pravoputno voeni.
Ostalo posluaj od Shamsa, ponosa Tabriza, jer mi smo
rekli tek dio prie tog kralja. (D 1703)
H.
PIJENJE VINA I LUMPOVANJE
Jedna od najomiljenijih paslika sve sujske poezije, kod opisivanja duhovnih
uitaka i ekstaza sjedinjenja, jest paslika o pijenju vina i opijanju njime. Ako
su egzoterijski uitelji, katkada, osuivali suje za krenje Boijeg zakona,
vjerovatno su kao primjer osude navodili pijenje vina, koje su suje stalno
hvalili u poeziji koju su citirali. Ali Rumi jo jednom objanjava znaenje
svog slikovitog govora u tako izriitim pojmovima da ostaje malo prostora
za krivo tumaenje.
1. Vino
Vino je ono to opija, stoga postoji nekoliko vrsta vina. Pored vina koje se
pravi od groa, postoji senzualnost koja uzrokuje sljepou i udaljuje onoga
koji to vino pije od Boije naklonosti; postoji Ljubav koja dere zastore to
dijele ovjeka od Boga i uzrokuje sjedinjenje. Golem dio sadraja Diwana
i znaajan broj mjesta iz Mesnevije Rumi koristi kako bi hvalio onu treu
vrstu vina i potaknuo njegovo ispijanje.
Gutljajem vina Bog snagu pijancu podari, da se iz ova
dva svijeta izbavi.
On je u hai vrlinu zasadio kako bi ovjeka za trenutak
od njegova jastva oslobodio.
,,8
DOSEZANJE BOGA
On je san podario kako bi svaku misao iz ova dva svijeta
izbrisao...
On ima stotine tisua takvih vina da ih tvojim opaajima
dariva.
Zloslutno jastvo raspolae vinima ogavnosti, koja uda-
ljavaju od Staze pravoputnosti.
Um posjeduje vina sree, koja ga ka vjenom boravitu
vode...
Sluaj, srce! Ne budi svakim opijanjem zavedeno! Isa je
pio s Bogom, ali se njegov magarac jemom opijao. (M
IV 2683-83, 87-89, 91)
Znaj da svaka putena elja vinu i haiu slina je ona
zakriva um i razbor omamljuje.
Vino nije samo uma opijanje: ta god je puteno, to oi i
ui zapuuje.
Iblis je daleko od jednog vinopije ponos i odbijanje
pijanim uinilo ga je. (M IV 3612-14)
Mada na tisue onih je koji su s Bogom pili, oni jedno
su; oni koji su sa samovoljom pili, dvolani i trolani su.
(D 3603)
Odvoji se od putenog opijanja, poput mene motri
njenu opijenost u deve!
Znaj da u ovom svijetu putena opijenost je prezrena u
usporedbi sa opijenou anela.
Njihova opijenost zasjenjuje opijenost putenosti kako
bi oni ijedan pogled putenosti poklonili?
Sve dok se ne napije slatke vode, slatka ti je slana, kao
to je i svjetlo u oima.
Samo jedna kap nebeskog vina otrgnut e tvoju duu od
svih ovih vina i sakija. (M III 819-823)
Hej, ti koji si vino pio ovoga jutra u svoje zdravlje! Hej,
kroi naprijed! Da ti apnem neke tajanstvene rijei u
uho tvoje:
Vino due je rijetko, stoga idi kuaj malo i njega! Jedna
kapljica e te odvojiti od tvoje trijeznosti i razbora.
Kada kroz pijenje i opijanje utekne od te trijeznosti,
velikodunost Prodavca vina stotinu drugih trijeznosti
podarit e ti.
,,
Kada ue u tajanstva, dua e ti da pije dati. Tvoje
klicanje i vreva sfere e u mete gurnuti.
Uzmi ovog drukijeg vina, ne tog crvenog ili onog od
ambera. Ovo vino e te uiteljem znaenja uiniti i
izbaviti iz vidljivih oblika! (D 4273-77)
Kada ne bi vie groe iz zemlje izrastalo, znaj da bi
pijanstvo Ljubavi jo djelovalo.
Kada staklopuha ne bi vie pehare pravio, znaj da bi
pehar vina Ljubavi jo u ruci se nalazio. (D 12341-42)
Njegovo vino nije od soka pravljeno niti Njegov pehar
od stakla Njegovi slatkii nisu od eera i badema, kao
oni od tijesta oskudna. (D 32333)
Pokai nam Svoje lice! Ne sakrivaj ga, o Ti Koji si poput
Mjeseca poznat diljem sedam nebesa!
Mi smo skupina zaljubljenih ija enja je doprla na ovo
putovanje izdaleka,
o Ti Koji u Svom vlastitom Duhu posjeduje stotine
tisua denneta, hurija i mjesta!
Pogledaj dolje sa krova, i s naklonou promotri tu
zajednicu potitenih zaljubljenika!
O Saki suja! Daj nam vina koje ne dolazi iz bave ili
grozdova!
Daj onog vina iji miris vrijenja podie umrle iz njihovih
mezara! (D 1160)
O Saki due! Napuni taj pehar stari, tog odmetnika srca,
tu busiju religije napuni!
Napuni taj pehar vinom koje izvire iz srca i sa duom
se mijea, vinom ije vrijenje opija oko koje na Boga
pogleda!
To vino loze je za zajednicu Isaa ali ovo halladevsko
vino pripada zajednici Kurana.
Postoje bave onog vina i bave vina ovoga. Dok otvara
one prve, vino onih drugi ne kua nikada!
Ono vino za tili as potjera srcobolju iz srca ovo ne
unitava srcobolju niti moe ukloniti zlobu nikada,
nikada. (D 929-933)
,oo
DOSEZANJE BOGA
Dvije tisue bavi vina nije ravno jednoj kapljici vina Tvog!
ta je vino od praha u poredbi sa vinom duevnog?!
Vino i slatkii ovoga svijeta kao i svijet ovaj nikakvu
vjernost nemaju; ali Boije vino i pehar poput Boga
vjeni su. (D 30096-97)
Muhammed je otvorio kapiju pivnice Nevidljivog
golemo mrtvilo je prevladala potraga za vinom Preistog.
(D 6740)
Boije vino viestruko je doputeno, vino iz bave Boije
nije zabranjeno. (D 13804)
Prostak pije vino izvana, ali ga gnostici piju iznutra. Miris
tih usta priu kazuje, stoga mi je jezikom ne priajte! (D
19204)
Tiho! I ne spominji ime vina pred nezrelim ovjekom, jer
njegov um se vraa vinu koje je sramotno. (D 9062)
a) Pehar
Pehar moe biti aluzija na samo vino ili na vinsku zdjelu: a ona je
tijelo zaljubljenikovo, dua ili egzistencija.
Ovo nije vidljivi pehar i vino vidljivo. Ne zamiljaj tako
stvari o ejhu koji motri Nevidljivo!
Budalo, pehar vinski je ejhova egzistencija, u kojem
mokraa ejtanska ne moe biti sadrana.
Njega preplavljuje svjetlost Boija on je slomio pehar
tjelesni, on je Svjetlost Apsolutna. (M II 3408-10)
Ako se slomi moja aa, ja neu ispijati tugu, jer Saki
ima drugi pehar na Svome rukavu.
Zemljano tijelo je pehar, a dua vino isto je. On e mi
dati drugi pehar, jer pehar koji imam nepotpun je. (D
6320-21)
Poklonio sam pehar svoje glave vinu duevnom, tako da
mogu drugovati sa Sarijem, Shiblijem i Dhu l-Nunom.
30

(D 17223)
O skrivena ao! Jesi li ti pehar ili si dua? Voda ivota?
Zdravlje za slaboga? (D 27343)
,o:
Makni ovu prizemnu igraku od pehara! Donesi mi
pehar dostojan ovjeka! (D 12360)
b) Saki
Saki ili peharnik je Ljubav ili Voljeni ili lik Voljenog opaen u srcu;
ovaj pojam, katkada, moe ukazivati na evliju koji je izvanjski i ljudski
lik Ljubavi. Rumi esto ukazuje na kuranske stavke koji govore o rajskim
vinima i o Bogu kao Onom Koji napaja (saq, to jest saki). Najee citirani
stavak je ovaj: Njihov Gospodar e im dati da piju isto pie (LXXVI 21)
Ljubav ini da vino duhovnog ozbiljenja kljua Ljubav
je skriveni saki iskrenog vjernika. (M III 4742)
Mi smo ribe, a na Saki nije drugo doli Okean Ljubavi
ako ga manje ili vie pijemo, taj Okean presahnuti
hoe li? (D 16716)
Ti si vino, a ja sam vr. Ti si voda, a bardak sam ja. Ja
sam pijan u tijesnu sokaku, ah, moj Saki, moj Vodonoo!
(D 19174)
O duhovni Saki, duhovnog vina donesi! Ti si Voda
ivota, a svi mi neutaivo edni! (D 33649)
Sve ljubavne potrebe ovdje su, ali bez Njega banenja
nikakva su.
Bilo koje vino iji saki Prijatelj nije, samo je poveavanje
bolesti i munine. (D 10437-38)
Kad Bog sipa vino vjeno, ovjek pije kao ovjek vino
Njegovo.
Vino i pehar Stvoriteljev ajetom hrane duu: On e im
dati da piju. (D 12362-63)
Njihov Gospodar e im dati da piju: to je pehar silni u
zakrivenosti od vjernika i nevjernika dodaj ga meni! (D
24737)
eli li da ajet Njihov Gospodar e im dati da piju bude
upuen tebi, o edni! A Bog najbolje zna put ispravni.
(M III 3219)
,o:
DOSEZANJE BOGA
c) Razvaline
Razvaline (kharbt) ili krme (may-khna) su mjesta na koja ljudi
idu piti vino daleko izvan drutva. Ta mjesta su ponitenje samopostojanja,
mjesto preivljavanja unutar Sakija.
Poto Si Svojim razvalinama posvetio mene, Ti si
razvalio mene pa, ipak, Ti si moje zdanje. (D 12171)
Daj to duhovno vino iz Razvalina, to jest znaenja ona,
jer samo u vinu koje mi je darovano vrijednost je moja.
(D 16830)
Poto ti nisi ostavio ovaj svijet poradi duevnih
Razvalina, ti tad ispijaj bezukusno bludite umjesto
vina! (D 32021)
Moja prsa su postala svjetska krma stotinu je
blagoslova na mojim vitekim prsima! (D 18023)
Jednog dana e u krmi vidjeti izvaljena mene; moj
turban e biti u zalogu, a ja izmoren od molitvene
serdade.
Bit u pijan, moj Jaran e pijan biti, a Njegovi slatki
uvojci na mojoj ruci e biti ah, divnog li Svjedoka! Ah,
divna li vina mi! (D 24626-27)
Ja sam rob ljudi Tvojih razvalina: prema tim razvali-
nama ne okrei moja lea! (D 21334)
ta ti zna o Razvalinama? Jer one postoje izvan est
smjerova. Razvaline su vjene, a ti si prispio ba sada.
(D 19346)
U ovom prizemnom mjestu bijah u veselju i pijanstvu
saputnik Ljubavi. Upitah: Ko si ti? Sultan Razvalina,
ona e meni. (D 13289)
d) Mejhanska druina
Razvaline su nastanjene nedolinim osobama koje se uobiajeno
dovode u vezu sa takvim mjestima, to jest sa razuzdanim (rindn), sa
huljama (qallshn), sa ljudima koji izazivaju nevolje (awbsh) i,
naravno, sa kalandarijama i sujama.
,o,
Mi smo razuzdani, sjedimo po okovima razvalina
ponitenja gospodine, ta mi imamo sa ukrasima,
trgovitima i dobrima? (D 11310)
Ui u krug razuzdanih, jer najbolja halka to je! Motri
neizbrojna vina, svjedoke i sakije! (D 12121)
Sino se moje srce opilo voljenim licem i, gle, razbilo
pehar pred Kraljem.
Opijen sam licem Mjeseca! Sretan sam sa svojim grijehom!
Stoga sad skri moju ruku, zgrijeio sam pred Kraljem!
Ja sam potpuno razuzdan i huljav, ja sam drznik u
religiji Ljubavi kakvu batinu imam da bih je na dar
mogao poslati? (D 17683-83)
im sam vidio Njegov pehar, postao sam huljama glavar
im sam vidio njegov eir, izgubio sam svoje srce i
turban. (D 14733)
Ako si razvratnik i hulja, pravednost pokai prema
neredu! Ako si divan i estit, zato ostaje iza lea
zastoru? (D 26408)
Ako si potpuni razvratnik, tad se budala kloni! Prema
Vjenome Svjetlu oko svoga srca otvori! (D 32973)
Srce, u Razvaline ne idi, premda si ti Kalender svijeta
najvei!
Jer oni ondje sve to jesu proerdaju. Bojim se da nee
sve odigrati, pa e ostati iza lea zastoru.
Akoli ode, ne idi sam sa sobom! Predaj se tragu onog
Bestranog! (D 29046-48)
e) Talog
Akoli postoji negativna strana vina, tad se ona pronalazi u njegovu
talogu (durd), koji je u suprotnosti sa vinom, koje je isto (sf). Talog je
aluzija na odvojenost od Boga, ukazivanje na bol (dard) i srcobolju koja prati
Ljubav. Istinski zaljubljenici, naravno, ispijaju talog zajedno sa istim
vinom, jer oni s radou prihvaaju sve ta god im Voljeni podari.
Zato si se poeo gnuati taloga, koji je srcobolja i misao?
ta se desilo ljepoti Voljenog, ta b, o vino magino? (D
3229)
,o
DOSEZANJE BOGA
Idi u pustinju nepostojanja, poi u Vrt Irama!
31
Nee
nai vina bez taloga u ciklusu Vremena. (D 23091)
Zamisli da si ispio isto vino cijeloga svijeta tragao
sam za neim jednakim talogu, to jest za bolom religije,
ali nisam naao nita. (D 4483)
O Saki, naspi onog taloga to bol nanosi istim evlijama,
i pij isto i od tjeskobe slobodno vino sa sujama. (D
1343)
Kada e se praina pod Idolom sa naom krvlju pomije-
ati? Kakva slast, glede ovih tijela, sa duama e se
stopiti!
Kakva slast, glede ostriga naega srca, sa njihovim
stranim bolom razdvojenosti, sa istim i pravim bise-
rima e se pomijeati!
Kakva divota da dan i no skupa divane, da vatra i voda
su drugari, da Srdba i Plemenitost su vjenani, da talog
i isto vino su pomijeani,
da sjedinjenje i razdvojenost su pomireni, da vjera
i nevjera su jedno postali, i da miomiris sjedinjenja s
naim Kraljem i istoni lahor su isprepliteni! (D 23038-
61)
Mada je sino u pehar talog sipao duevni Saki, talog
kojeg na Saki sipa sva je istota u istoti! (D 3003)
Daj taloga, ionako um ne lui razliku izmeu taloga i
ista vina! (D 29448)
Mada me On sakijem pijanih uini, ja sam pehar za
talog, koji je Njegov bol slaahni. (D 17377)
2. Pijanstvo i trijeznost
Ljudi piju vino jer ono donosi pijanstvo (mast, sukr). Trijeznost (hushyr,
sahw), iz koje suje nastoje utei, jest samopostojanje sa svim njegovim
prateim elementima. Opijenost je ponitenje samosvijesti, ideja i poticaja
povezanih sa jastvom; konano, pijanstvo je ieznue u Bogu.
Ve smo vidjeli da je Ljubav, u odreenom smislu, suprotstavljena
umu. Pijanstvo, na slian nain, istjee iz prevlasti Ljubavi, dok trijeznost
,o,
proistjee iz prevlasti uma. Kao to to bijae sluaj sa suprotnou izmeu
Ljubavi i uma, u ovom sluaju je takoer um taj koji je osporen, jer njegovo
nepretrgnuto posvjedoenje sprjeava zaljubljenog da zadobije pristup
Univerzalnom Umu i onom to poiva onkraj. Takoer bismo se trebali
prisjetiti suodnosa izmeu Ljubavi, sjedinjenja i boanskog atributa
Njenosti, svega onoga to ponajprije dolazi u stanju pijanstva.
Trunicu tijela iz pehara istoga vina izbaci! Ukloni je
kako bismo mogli blaenstvo zgrabiti,
kako bi nae oi mogle segnuti iza velova i biti izbavljene
od kue i pokustva, od krova i od vrata. (D 11821-22)
Sipaj staro vino na glave zaljubljenih! Uvuci novi oblik u
srca pijanih! (D 12339)
Daj vina, o Saki, ovih dana posljednjih! O Ti koji si
kradljivac umova ljudskih!
Ovo vino je zemaljska stvorenja podiglo u sfere nebeske.
O, vino, ti predstavlja ljestve nebeske!
Vinom razvali kapiju srcobolne tamnice! Izbavi duu iz
zatvora tuge! (D 21220-22)
Srce je vezano sa stotinu vrsta vorova, i nita ne labavi
te vorove doli vino duevnog trsa. (D 29438)
O ti ije srce je okean, jedan pehar mora popiti! Tad e
tvoja ljudska supstanca moi se pokazati. (D 33476)
Darovao mi je vino mudrosti. Daj da ga opiem za tebe:
gorko, ugodno i divno, poput vjernosti u srcu mome. (D
19034)
O zadovoljni i radosni Saki! Odmah vina donesi,
da bismo blaeno mogli piti i blaeno u sjeni vjene
Njenosti zaspati. (D 28976-77)
Njegovu njenost, katkada, sa vinom nastojim porediti,
a kojiput sa svjedocima, ali nita od toga u Boijem
Jedinstvu sadrano ne moe biti. (D 27683)
Kada spomenem ime vina, na Tebe i Tvoj oganj mislim
ja; kada tualjku pjevam, Ti si usred mojih vapaja. (D
32484)
Ti si vino, stoga je pijenje vina opunomoenje! Ti si idol,
stoga je idolopoklonstvo ovlaenje! (D 28397)
,oo
DOSEZANJE BOGA
Uzmi pehar i sve nas uini pijanim, jer niko blaen
postao nije sve dok sam sebi nije postao skrivenim.
Kada si od sebe skriven, brzo ovaj svijet napusti! Ne
okrei lice nazad k sebi pazi! Pazi! (D 21761-62)
Budi uvijek opijen i sebi ne dolazi kada se otrijezni, ti
ve sputan si. (D 36337)
Bog ree: O duo koja si od tuge pobjegla, Mi smo otvorili
kapiju za sjedinjenje s Nama dobro Nam dola!
O ti ija nesebinost i opijenost su Nae Jastvo, o, ti ije
postojanje se iz Naeg izvodi stalno!
Sada u ti govoriti bez rijei i uz stalno obnavljanje
drevnih tajni: posluaj, ti! (M III 4682-84)
O Saki, kada Si bio vino koje je na Zemlju kapalo, zato
Si ondje kapao, ako nas ludim nisi uiniti elio?
O Saki, gdje je Njenost onog dana kada Si bio Sunce
koje sipa svjetlo i na igru tjera iskre praha?
Svoj prst na Svoje usne stavlja: Umukni! Ja se pokoravam,
ali e kapljice koje Si na nas prosuo, govoriti...
Sa prvom kapljicom koja na Zemlju pade, Adem je duu
primio; kada Si kapljicu na nebesa prosuo Dibril se
rodio.
Birao Si predane vjernike sve dok se Milost nije opila
tad se Milost nasumice na dostojne i nedostojne sipala!
(D 29336-38, 60-61)
Bog ima vino, skriveno vino, od ije jedne kapljice si ti
i svijet postao.
Drugi put, drugi put kada On kapljicu ispusti, ti e iz
ovoga i budueg svijeta, i od sebe samoga izbavljen biti.
(D 6639-40)
Kada potpuno u vinu bude rastvoren, za tili as
postaje bitak savren.
Postat e vjean snagom onoga On pie darova bez
smrti, ponitenja i bez udaljavanja. (D 28980-01)
Noas potpuno izvuci duu iz moga tijela, tako da vie u
svijetu ne mognem imati ni oblika nit imena!
,o,
Ovog asa sam pijan u Tebi daj mi pehar drugi! Tad
ja mogu biti izbrisan iz oba svijeta i biti zadovoljan
u Tebi.
Kada postanem ono to zna Ti i kroz Tebe se ponitim,
tad u uzeti pehar nepostojanja i ispiti ga, jedan za
drugim.
Kada dua kroz Tebe postane prozrana, kada plane
svijea ako nije ponitena Tobom, prijesna je, prijesna.
Iz asa u as mi sada darivaj vino nepostojanja; kada
u nepostojanje kroim, neu razlikovati kuu od njenog
krova.
Kad tvoje nepostojanje poraste, dua e se stotinu puta
pred tobom prostrijeti o, ti ijem nepostojanju tisue
postojanja su robovi!
Daj mi vina, mjeru za mjerom! Izbavi me iz mog
postojanja vlastitog! Vino je Tvoja posebna milost, um
Tvoja opa naklonost.
Poalji valove iz nepostojanja da me tiho odnesu! Koliko
u jo obalom Okeana hodati u strahu?
Zamka mog kralja Shamsa al-Dina u Tabrizu lovi
molitve poj, ali ja nemam straha od te stupice, jer ja sam
sada u njoj. (D 1716)
Boe! Boe! Ne pitaj za atribute vina iz samopostojanja!
Motri njegovu svegrleu njenost u oima pijanca! (D
23311)
Kako bi trijezan ovjek poznavao pijanstvo pijanca?
Kako bi Abu Jahl znao duhovna stanja Muhammedovih
drugova? (D 906)
Poto si Ti Saki, nevjera trijeznost biti mora. U noi
kada si Ti Mjesec, spavanju je zabrana! (D 19913)
O Posjednie obilja! Ko god pije iz Tvog pehara, izbavljen
je od trijeznosti i kazni dovijeka.
Njihovo pijanstvo je to to su poniteni zasvagda ko
god je poniten u Tvojoj ljubavi, nee vie uskrsnuti
nikada. (M V 4204-03)
Sluaj moje rijei: Pij vino trsa duevnog! Uini svoj
trijezni um umom nesebinog i pijanog! (D 2280)
,o8
DOSEZANJE BOGA
Lik uma je vascijela kritika srca, ali je lik Ljubavi tek
opijenost sama. (D 33781)
O umu! ini me opstojeim! O Ljubavi! ini me
pijanim! Tjera me Svevinjem Gospodu, iako me
smatra prijezira vrijednim. (D 33822)
Nemijeanim, kraljevskim vinom polij mene! Poalji
moj viestruko nadareni um na spavanje! (D 1130)
Kada bi samo jedna kapljica te pijanosti pala na svih
stanovnika ovoga svijeta umove, ni svijet niti ovjek, ni
prisila niti slobodna volja ne bi opstali. (D 33076)
Najprije treba pehar tom brbljivom jastvu dodati, tako
da njegovo racionalno svojstvo nee vie brbljati.
Kada se jednom svojstvo razboritosti isprijei, bujica
e doi i sve znakove ovoga svijeta i mjesta zbrisati. (D
24716-17)
Juer je um otiao sa trskom u svojoj ruci i u halku
razvratnika kroio: Koliko jo dugo ete ovu pokvarenost
slijediti, koliko dugo?
Kada je na Saki na njegovu glavu prolio pehar vina,
um je kapiju isposnike elije razvalio: Koliko jo e biti
ovoga bogotovlja?
On je svoj ruinjak odbacio i licemjerje napustio: Sada
je vrijeme za radost! Koliko e jo ove beutne srcobolje
biti, jo koliko? (D 27773-77)
O gospodine, navikao sam imati tisuu umova i dobre
navike. Sada, kada sam pijan i razoren, loe navike su
dobrodole! (D 32431)
ovjek u svojoj srcobolji slii meti za strelice osim
pijanstva i nesebinosti, nema nikakve oklope. (D 21898)
O Saki, digli smo bunu i u rat odluili krenuti! Prolij to
rujno vino kako bi sve moglo jednom bojom postati!
U ova dva svijeta Tvoj lik oituje Plemenitost Boga koji je
dao da se pije. Pokai Svoje boje vina lice, kako bi moglo
biti omamljeno sve!
Kada u naravi postanemo vino, vino e se ponititi! Kada
postanemo potpuni hai, haia e sasvim nestati!
,o
Gle! Miljenje i srcobolja su se tik do nas odluili nastaniti.
Daj vina da bismo se mogli dvije milje udaljiti!
O putujui pjesnie, tako ti Boga zapjevaj pjesmu
o pijanstvu, da bi nam tvoje pjevanje, poput harfe,
donijelo ugodu.
To je gozba Cara od Ruma stoga ulati naa srdaca
tako da moemo postati bez hranja, poput duevnog
ogledala!
Cijeli svijet je stegnuto srce, ali smo mi tako prostrano
radosni, tako da za tren poelimo stegnuto srce postati!
Ko je ikada vidio takvog dumanina razboru? Mijea-
njem s njim mi posve postajemo umom, znanjem i
umjetnou!
Kada Shamsi Tabrizi pokae svoje lice u vrtu istote,
hajdemo ga to prije zgrabiti za vrat ljubavi njegove.
(D 1648)
Daj mnogo vina, o Saki, kako bi nae nade i zebnje mogle
nestati! Odrubi glavu miljenju ta mi zajedniko s
miljenjem moemo imati?
Zaponi zdravicom! Trijeznost iskorijeni! Nezakrivenu
nasladu iz okova postojanja izbavi! (D 420-421)
O, Ljubavi, donesi vina za due Tvoje djece! Izbrii misli
tim vinom poput eravice! (D 11234)
Kada Saki svodi moj gutljaj vina na jednu uru, ja
zgrabim Njegovu halju u kukavnom jadanju.
Ja lijem krv pred Njim poput pehara; u svojoj kolebljivosti
poput vina vrijem ja:
Sit sam od dumanja, daj mi vina! Koliko me dugo eli
predavati mislima? (D 34168-70)
Nae srce je poput srca ptice: slobodno od miljenja. Jer
mi smo posve postali bezbrini od tog tekog pehara! (D
23130)
Pehar njihovog Boga due ponitava: on ih izbavlja od
miljenja, rata i sukoba. (D 33680)
O, srcoboljo, idi, odlazi! Ti nema nita sa pijanima. Ti
moe nanjuiti ozljedu bilo kojeg trijezna ovjeka.
,,o
DOSEZANJE BOGA
Pijanci su sigurni od misli i srcobolje uini tunim
onoga ko jo siguran nije!
O pijana duo na gozbi na kojoj e estiti iz pehara piti
(LXXVI 3), potajno se lukavim makama, zatoenim
samovoljom, smijulji! (D 21333-37)
Ovi pijanci nemaju svoje vlastite kontrole osim zatite
Boije nemaju druge utvrde. (D 11702)
Sluaj rijei Sana ija iza zastora: Poloi svoju glavu ba
ondje gdje si se napio vina!
Kada pijanac iz krme zaluta, on sprdnja postane i
igraka djeija.
Zapada u blato s ovu il onu stranu puta, a svaka budala
njemu se naruga.
On tako nastavlja dalje, a za njim pristaju djeca,
nesvjestan pijanstva i okusa vina.
Svi su ljudi ko djeca, samo ne onaj koji je Bogom opijen.
Niko ne dosee zrelost doli onaj koji je od samovolje
osloboen. (M I 3426-30)
ovjekova trijezna umnost i razbor izvode se iz njegove
hladnoe gdje su um i razbor kada ga vino ugrije?
U nedostatku umske trijeznosti ovjek posjeduje drugu
vrstu razbora kako se moe umska trijeznost porediti
sa spavaevim snovima?
Sve dok je ptica u krleci, ona skuenost trpi. Kada se
krletka zdrobi, ta se tad dogodi?
Kada je um prisutan, jastvo je puno pogreki zbog
grijeha, ali kada je Um nad umovima prisutan, gdje su
tad grijesi jastva? (D 23413-18)
To je dan veselja, godina radosti, jer danas si se Ti
dogodio u naoj ulici!
Tmua srcobolje se podigla kada je u sredinu stavljena
Tvoja svjetiljka.
Kako miljenje i srcobolja mogu ustati pred peharom
vjernosti, kojeg si pljuskao Ti?
O vino, iz koje koe si prispjelo? O Mjesee, koje razdoblje
te je donijelo?
,,:
Ti si opijen, razdragan i pun blaenstva, ti si srce sulta-
na i aha.
A um, koji je presuditelj srcobolje bio s takvom
umijenou ju je od nas odagnao!
Blago tebi, jer ti si stopalo srcobolje zavezao, i kapiju
stotinu vrsta radosti otvorio! ( D 2744)
3. Mahmurluk
Trijeznost ili sabranost je stanje onih koji su jo zatoeni snagom svog
vlastitog jastva. Ali, kada jednom duhovni putnik uznapreduje do stanja
u kojem iskuava naizmjenina stanja sjedinjenja i razdvojenosti, tad je
njegova razdvojenost esto znak mahmurluka (khumr). To je stanje
bolesti i munine iskuane snagom alkoholinog ili drogerskog poroka
onog koji biva otrgnut od izvorita svoga poroka i koji ne moe pronai
nita bolje doli jo vie poronosti. To je bol, enja, gorina i srcobolja zbog
razdvojenosti nakon kuanja sjedinjenja s Bogom.
Svaka putena elja u ovom svijetu, bila ona batina,
poloaj ili hljeb,
moe te opiti. Potom, kada je ne moe pronai, tad e
mahmuran postati.
Taj mahmurluk koji je srcobolja dokaz je da te tvoja
enja opila. (M III 2237-39)
Ako Ti na tren odnese vino Svojih usana iz ruinjaka,
svaki jasmin (saman) e teiti tri maunda (sah man)
zbog glavobolje i mahmurluka. (D 20376)
Mada surovost decembra vrt u mahmurluk tjera, pro-
ljetna njenost tu muku prekida. (D 3929)
Taj Saki due nije doao! Moj mahmurluk svoj lijek nije
dobio! (D 7433)
Iako se On kisela lica zbog tvoje srcobolje pojavi, posluaj
novosti: ako si no, jutro je tu! Ako si mahmuran, vino
dolazi! (D 14339)
Rano mi daj vina, o velikoduni Saki! Sino nisam
nikako spavao od mahmurluka i ei.
,,:
DOSEZANJE BOGA
Uini da Tvoje ime spominju usne slatke moja glava
je mahmurna zbog Tebe, pijanstvo nek je okrzne! (D
12164-63)
Ljubav me je upitala: Gospodine, ta eli ti? ta li drugo
doli kapiju prodavaa vina mahmurna glava eli? (D
10896)
Bez Tvojih vinodarnih usana kako moe mahmurno
srce biti slomljeno? Bez luka Tvoje vijugave obrve djelo
due ne moe biti svreno. (D 19262)
O Idole, donesi vina i odagnaj mahmurluk pijanaca!
Ljubav prema Tvome licu ih je potpuno nesigurnim
uinila. (D 20968)
Sino, poto sam dugo ekao i mahmuran bio, paslika
Voljenog mi doe O, Gospode, emu to bijae nalik? O
Gospode! (D 21838)
Mi smo potpuno mahmurni zbog Tvoga lica, edni zbog
pehara opstojanja. Stoga u zalog ostavimo turbane i
halje kod Sakija! (D 24260)
Ustaj, jer mi smo izbavljeni i okove smo rastrgali! Ustaj,
jer mi smo opijeni, dovijeka od mahmurluka slobodni!
(D 11833)
Mi smo od smrtnog mahmurluka slobodni, jer mi vjeno
vino pijemo, od mahmurluka osloboeni. (D 18477)
O Ti koji si san moj prekino, otiao u oe i sjeo!
U moje srce si uao poput Mjeseca ali nestane kada
Te srce pogleda.
Poto Si pokazao vrt Nepostojanja, kako bismo sa posto-
janjem mogli imati strpljenja?
Kada je dua opijenost pronala i sjedinjenje, kakvo e
njeno stanje biti u mahmurluku, kada doe razdvojenje?
Kako bi taj dom uspravan stajati ostao, iji stup si Ti
kroz razdvojenost sruio?
O pijani mozgu, ti si pomislio kako si se iz trpnje
mahmurluka izbavio!
Ali sjedinjenje i razdvojenost postoje u Ljubavi na
putu postoje usponi i padovi.
,,,
Mada u jednom smislu poznaje Boga, u deset drugih ti
tuje to to je ilovaa i voda!
Ti jo dugo mora biti na putovanju, prije negoli
dosegne mjesto koje trai u svome ludilu. (D 2742)
4. Sam
Nijedno veselje pijenja ne bi moglo biti potpuno bez muzike. Rije sam
doslovce znai sluanje i ukazuje na sesije sluanja muzike. Mada Zakon
Boiji, openito uzevi, s prijezirom gleda na muziku, uitelji Zakona
nisu mogli postii jednodunost na njenom zabranjivanju. Mnogi od njih
su smatrali kako je sluanje muzike poput raspirivanja vatre. Supstanca
jedne osobe, ma kakva mogla biti, biti e ovrsnuta muzikom. Stoga je
muzika dopustiva onima sa dobrom supstancom. Mnoge sujske skupine,
u svakom sluaju, sluale su muziku na svojim okupljanjima i esto bi
igrali uz muziku. Rumi i neke druge suje su ak koristili ples kao sredstvo
uvjebavanja uenika, jer on moe pomoi kod usredotoenja umskih
svojstava i odagnanja nesabranosti.
Sam u Rumijevoj poeziji ukazuje na sluanje muzike, uz uobiajenu
pretpostavku da je u to ukljuen i ples. On takoer izrijekom ukazuje na
ples posredstvom drugih pojmova (raqs, pa kfan). Ali, kao to je sluaj sa
svim paslikama koje on koristi, muzika i ples su, u prvome redu, unutarnja
strana, a samo u drugotnom smislu pojava unutar spoljnjega svijeta. U
sami putujui pjesnik (mutrib) igra ulogu analognu ulozi sakija u stanju
mahmurluka.
On je u zvuku tamburina, poput gorljivih zaljubljenika,
prepoznao pasliku Boiju koja doziva ovjeka.
Tualjka ratne trublje i prijetnja doboa univerzalnoj
trublji su slinost strahovita.
Stoga lozo vele kako su melodije ove iz vrtnje nebeskih
sfera izvedene.
Ljudska pjesma uz basa zvuke odjek je vrtnje nebeske.
Vjernici kau da e rajski uinci svaki ruan glas lijepim
uiniti.
Svi smo mi dio Adema, i sluamo sve one melodije iz
Raja.
,,
DOSEZANJE BOGA
Mada su nas sumnjom prekrile ilovaa i voda, mi se jo
sjeamo tota od onih zvukova.
Ali, poto su sa prainom tuge pomijeane, kako bi ove
visoke i niske note taj uitak proizvele...?
Poto je sam hrana zaljubljenih, oni u njoj pronalaze
pasliku sretanja sa Voljenim.
Zvukovi i jeke snae paslike u umu, ili ih, pak, u forme
obru. (M IV 731-738, 42-43)
Kralj igra polo u polju da bi stanovnicima grada onima koji nisu
kadri sudjelovati u borbi i ratovanju pokazao tota od borbe i ratnika:
odsjeene neprijateljske glave i njihovo kotrljanje ba poput lopti koje se
kotrljaju u polju; i njihovo proganjanje, napad i uzmicanje. Ova igra u polju
je poput astrolaba za ozbiljno bavljenje borbom. Ljudi Boiji na slian nain
vre obredne molitve i samu, kako bi pokazali ta to oni rade unutar svoje
skrivene svijesti. Oni promatraima pokazuju kako slijede Boije naloge
i zabrane koji su posebno njima dani. Pjeva u sami je poput imama u
molitvi: sudionici ga slijede. Ako on pjeva polagano, oni polagano igraju.
Tako izgleda to kako oni slijede Boga koji im iznutra dariva zapovijedi i
zabrane. (F 136-137/146-147)
ta je sam ? Poruka od onih koji su u srcu skriveni. Srce
taj stranac mir pronalazi u njihovoj poslanici.
Vjetar je taj koji ini da procvjetaju grane uma, zvuk
koji otvara izlaze postojanja.
Zov duhovnog pijevca zoru donosi, zvuk Marsova bu-
bnja pobjedu pronosi.
Vino due je zadralo ubojite strelice u tjelesnom
buretu kada je tijelo ulo tamburin, poelo je kvasati i
pripravnost pokazivati svoju.
Divna li slatkoa se u tijelu pojavila, jer su mu sav eljni
eer podarili auta i usne pjevaa.
Gle sada tisuu korpiona koje je srcobolja ubila, tisuu
susreta radosnih bez ijednog pehara! (D 18177-82)
U naim borbenim linijama mi nismo titove pred
naa lica stavljali u naoj sami mi smo bez svijesti o
tamburinu i auti.
Sam je postala prozor prema Tvome ruinom onkraju;
ui i srca zaljubljenih kroz taj prozor virkaju.
,,,
Mi uzdiemo, jer taj prozor straan zastor postao je ali
ne! Jer to je slatki veo ne kai nita, isti ovjee! (D
23392-93)
Ovo je dan radosti. Doi, hajde da svi budemo prijatelji!
Uzmimo jedni druge za ruku i krenimo tamo gdje je
Voljeni!
Kada svi postanemo jednobojni i budemo omamljeni u
Njemu, samo hodimo dalje, pleui, prema bazaru.
Ovo je dan za sve ljepote da pleu hajdemo svi zatvoriti
svoje duane i da svi budemo na izletu!
Ovo je dan za due da nose odore od asti krenimo
prema tajanstvima kao Boiji uzvanici!
Ovo je dan kada u vrtu podiu adore idoli krenimo
prema ruinjaku i piljimo u njih! (D 1647)
Ah, bez Tebe se vino u talog pretvorilo! Ah, bez Tebe je
samu led okovao! (D 24838)
Donesi pehar u rano jutro poput Sunca, jer Sunce je
nauilo svaku iskru praha da igra. (D 32337)
Danas postoje sam, vino i pehar; pijani Saki, bratstvo
razuzdanih
ona vrsta raspojasanih koji s one strane postojanja
dojezdie, ne oni smeteni, lakrdijai koji hai jedu
razuzdani! (D 27973-76)
Zaigraj ondje gdje moe svoje jastvo sruiti, istrgni
mehlem iz rane osjeajnosti!
Ljudi igraju na trgu i ale se kao lakrdijai ljudi pleu
u svojoj vlastitoj krvi.
Kada su se iz svojih vlastitih ruku izbavili, svojim rukama
su zapljeskali; kada su iz svog vlastitog nesavrenstva
iskoili, oni su zaplesali.
U njima samima njihovi pjesnici tamburin sviraju;
njihova vreva ini da se valovi okeana ljeskaju.
Mada ne vidi ti, ali da i lie u kronjama pljeska, oni
to mogu uti.
Ti ne moe opaziti pljeskanje lia tebi treba srani
sluh, a ne uho tijela. (M III 93-100)
,,o
DOSEZANJE BOGA
Nebesa su poput dervike odore u plesu, ali je Suja
skriven. Muslimani, ko je ikada vidio da plat plee bez
tijela u njemu?
Odora plee zbog tijela, tijelo plee zbog due, a ljubav
prema Voljenom je iju due zavezala za kraj uzice. (D
20379-80)
U asu same jedan drugi zvuk uje suja, onaj zvuk sa
Boijeg Prijestolja.
Ti jezdi naprijed i oslukuje oblik same; a oni posje-
duju jedno drugo sluanje. (D 11163-64)
Sam moga sluha je Tvoje ime, Tvoj pehar sam moga
uma. Stoga me iznova sazdaj, jer snagom Tvoje due ja
sam ruina! (D 22894)
Kada si napustio ilovau, brzo si kroio u vrt srca. Svijet
same je izvan ovog i onog svijeta.
Mada je visok krov sedmoga neba, ljestve same seu
dalje od krova.
Pod tvojim stopalom plee sve drugo doli Njega! Ti
sami a ona tebi pripada! (D 13683-87)
Niko ne plee sve dok Tvoju naklonost ne ugleda Tvoja
naklonost ini da zametak u utrobi zaigra.
ta je tako neobino s plesanjem u utrobi ili u nepostojanju?
Tvoja svjetlost ini da kosti u mezarju igraju!
Igrali smo daleko iza zastora svijeta ovoga budite
ustri, prijatelji, zbog igre onog svijeta drugoga! (D
2061-63)
Vjernici igraju i svojim rukama pljeskaju u dnu mezarja;
oni su pijani na gozbi Bezmjesja, edno pijui vino od
imana. (D 26386)
Ljubav je svoju putujuu pjesmu otpoela, a ja sam
danonono harfa ili auta.
Ti danonono terzijanom kuca u icu, a moje visoke
note i tualjka do neba seu. (D 3293-94)
Neko ree: Dostojanstvo i potovanja umanjuje sam
ti moe imati dostojanstvo, jer moja srea i dostojanstvo
su ljubav Njegova.
,,,
Ja ne elim um i mudrost znanje o Njemu je dovoljno
meni. Nou je svjetlost lica Njegova moj Mjesec jutarnji.
(D 19143-44)
Budi ist i praina ove vee postani! Ne budi ohol prema
sami zaljubljenih!
Njihovu samu porie li, na Dan Proivljenja meu pse
e svrstan biti. (D 21326-27)
eli li da tvoja domovina bude Voljenim ispunjena,
kreni, isprazni dom od svega drugoga!
A eli li da sam djelotvorna bude, dri je podalje od
oka koje porie!
Koga god sam nije pijanim uinila smatraj ga
poricateljem, makar za njega prihvatljiva bila...
Odaalji mu izgovor neki, kako bi ti mogao korist same
njeti;
Sebe iz sredita izbaci, kako bi mogao vlastito jastvo u
svom zagrljaju zgrabiti! (D 12273-77)
5. Duhovno lumpovanje
Pijenje vina, opijanje i lumpovanje su paslike sjedinjenja sa Voljenim. Dua
kroz vino otkriva svoj istinski identitet i dosee trajnu duhovnu radost.
Donesi vina, o Saki neka moja glava i turban budu
Tvoja rtva! Donesi pehar due gdje god da nae ga!
Doi pijan, tumarajui, s peharom u ruci neka Ti ne
bude doputeno da bude Saki, a nama da smo trijezni!
Donesi pehar, jer moja dua u svojoj enji izgubila me
je kakvo je ovo mjesto za strpljivost i odmaranje?
Donesi Pehar ivota, ija narav je ista kao Tvoja jer
prijatelj je on ranjenih srdaca i uvar tajanstava.
Kad bi jedna kapljica vina na zemlju jalovu pala,
najednom bi cvjetovima ruinjaka ona procvala.
Kada bi aa rujna vina u pono zapjenuala, svjetla
njegova bi nebesa i Zemlju ispunila.
Divna li vina! Divna li vra! Divnog li Sakija! Neka se
due prostru pred njima, neka se prostru pred njima!
,,8
DOSEZANJE BOGA
Doi, jer su tajne skrivene u mome srcu pronesi
unaokolo rujno vino i na mjestu ne ostavi niti jednu
koprenu!
Poto si me opio Ti, tad gledaj kako e lovac na lava u
lov krenuti!
Blagoslovljeni Bog! Kakvog li asa! kada je nakrcana
miomirisom pehara i svjetlom lica Voljenog druina
naa!
Na pladnje polau svoje due tisuu pijanaca, poput iskri
praine pred svijeom Uzmi ovo, a donesi vina!
Pjesnici slaahna glasa i glasne pijanice ine da venama
Prodavca vina vino tee!
Motri stanje mladi iz peine koji su vino pili: trista i
devet godina su snivali u peini razvaljeni i pijani!
32
Kakvo vino je Musa sipao na opsjenare? Pijani, kao
samozatajni ljudi, predali su svoje ruke i noge! (Kuran
VII 124)
ta su Egipanke u Jusufovu licu vidjele, koje je uinilo
da do rana posijeku svoje ruke predivne?
ta je sveti Saki sipao na glavu svetog Jurija, tako da ga
je potpuno srcobolja napustila i od nevjernika nije imao
nikakva straha?
Ubili su ga tisuu puta, a on je ipak ustrajavao: Ja sam
pijan i svijest o jednom niti o tisuu nisam imao.
33
Ashabi koji su otili nagi pred strijelama, razvaljeni su i
opijeni zbog Izabranog Muhammeda.
Ne, pogreno! Jer Muhammed nije bio Saki on je bio
pehar prepun vina, a Bog je bio Saki onih pobonih.
Koje vino je sin Edhem pio pa je, poput pijanca, gadljiv
prema svojoj vladavini i kraljevstvu bio?
34
Koje pijanstvo je podarilo usklik: Meni slava!?
33
Ko
izusti tajnu: Ja sam Bog i ode na vjeala?
Miris tog vina vodu uini da bude ista i blistava
i ona poput pijanice ode prema okeanu u neprestanim
seddama.
Ljubav prema ovom vinu ispuni Zemlju bojama, njen
sjaj ozari slatko lice od ognja.
,,
Ako ne zbog tog vina, zato vjetar postade donositelj
tajnih kazivanja, koji oivljuje pastire i vrtove, i koji je
knjiga pravorijeka?
Kakav uitak ova etiri poela izvode iz mijeanja! Gle
kako su biljke, ivotinje i ljudi njihova posljedica!
Kako svjesno uzimanje vina ovu crnu no ima? Jedna
aa vina iz cipela izbacuje stvorenja.
Koju plemenitost Majstorovu trebam opisati i koje
rukotvorenje? More Njegove moi nema nijedne obale!
Hajdemo piti vino Ljubavi i ponijeti ljubavno breme,
poput pijane kamile usred karavane.
Da ezne za razborom takvo pijanstvo te nee uiniti,
ve ono pijanstvo koje e i razum i duu probuditi.
Pijanice e izbljuvati sve drugo doli Boga, jer drugo doli
Bog samo je mahmurluk i glavobolja.
Kako je ovo isto vino u usporedbi s vinom trsa? Ovo je
Voda ivota, a ono je strvina.
as te ono vino svinjom, a as majmunom uini na
kraju te ona rujna voda u ovjeka crna lica pretvori.
Srce je bava Boijeg vina, stoga mrdni njenim epom:
neodgojeni prirodni karakter zapuio ju je ilovaom.
Kad makne djeli ilovae sa vrha bave te, njen
miomiris i tisuu koristi odande die se.
Moradnem li izbrojiti te koristi, do Posljednjeg dana ne
mogu ih izbrojiti.
Poto smo nemoni, ostanimo uz Poslanikovu molitvu:
Ne mogu izbrojiti tvoje blagoslove! Stoga je vrijeme da
prestanemo brojiti, a pehar due da ponemo dizati!
Ui u drutvo Shams al-Dinovih zaljubljenika! Jer
Sunce na nebu krade svjetlo od njegova sunca. (D 1133)
Ti si jo uhvaen u stanju namjetanja svojih cipela i
turbana. Kako li e pronai pehar onog teko pijana?
Tako ti due moje, doi u Razvaline naas! I ti si ovjek,
osoba, i ti duu ima.
Doi i zaloi kod Prodavca vina onog Alastu svoju
sujsku halju, jer od tog vremena prije vode i ilovae
ondje je bilo u izobilju vina na prodaju.
,8o
DOSEZANJE BOGA
Siromah, gnostik i dervi a onda ti trijezni? Ova imena
su sve metafore ti samo zamilja stvari.
Nisu li sam i pijenje vina onog to On daje da se pije
djelo dervia? Nisu li dobit i gubitak, viak i manjak
djelo trgovca?
Doi kai nam ta je to Alastu?. Trajno uivanje.
Ne ostaj u licemjerju, jer ti si potpuno spreman za
Putovanje!
Zato stee glavu koja ne boli? Zato sve ini da ti se
zdravo tijelo razboli? (D 3067)
O, pjesnie, zapjevaj ovu melodiju: Na Prijatelj je
pijan doao, isti i vjerni ivot je pijan doao!
Akoli bi se On, poput varnica, na odoru Srditosti
spustio, ja bih Ga poznao, jer nam je On mnogo puta u
uobiajenoj halji pijan doao!
Akoli bi On prolio moju vodu i moj krag razbio nita
ne reci, brate, jer ovaj Vodonoa je pijan doao!
Ja nastojim da zavedem svoga Pijanca, a On se smijei:
Gle ovog priprosta ovjeka, odakle on pijan dolazi?
Pokuava li to prevariti onu Osobu ije najneznatnije
rijei ine vodu i vatru nesebinom, a pijanim zrak i
zemlju?
On ree: Kako da dua onoga koji prima ovaj dah
umire? Onaj koji je opijen Bogom, u Njemu zauvijek
opstaje.
Motri istinsku Ljubav, koja duu nalik peharu ispunja!
Gledaj lice Sakija, koji iz carstva Opstojanja dolazi,
smije se i opija.
Svak u ovome svijetu je izabrao prijatelja, a mi imamo
Ljubav za prijatelja od vremena Alastu On se sa mnom
i s tobom opija. (D 391)
Opet smo se iz krme vratili pijani, opet smo iz onog gore
i dolje utekli.
Svi pijanci su radosni i igraju neka idoli svojim
rukama zapljeu!
Riba i more su posve opijeni, jer stupice su Tvojih uvojaka
vrhovi!
,8:
Nae razvaline su naglavce okrenute, bava je prevrnuta,
a krag u pariima je.
Kada je ejh razvalina taj nered vidio, na krov se popeo
i odozgo skoio.
Vino je poelo previrati i postojanje u nepostojanje, a
nepostojanje u postojanje pretvarati.
Na sve strane padaju razbijene ae i stakla parii
koliko pijanaca e svoja stopala raniti!
Gdje je onaj koji ne moe glavu razlikovati od nogu? On
je pijan pao u orsokak onoga Alastu.
Lumpovanjem su sasvim obuzeti tovatelji vina sluaj
sviranje lutnje, o tovatelju tijela! (D 313)
I.
LJUBLJENI LJUBLJENOG
Rumijeva religija Ljubavi je poruka ovjeku od njegova Istinski Voljenog,
poruka koja ga podsjea da je on predmet rijei Boijih: Ali zbog tebe...
1. Zov ljubavi
U Mesneviji ili u Diwanu Rumi stalno podsjea itatelja na njegovo istinsko
jastvo. Mada on naglaava obeanja koja je dala Boija plemenitost, on ne
zanemaruje prijetnje Njegove srdbe i strogosti.
36
Gospodine, ti si grenik na putevima moga Prijatelja.
Ti i stotinu poput tebe zbunjeni ste mnome i mojim
zaokupljenostima.
Svaki vrat nije vrijedan maa Ljubavi kako bi moj
krvoedni lav krv pasa mogao srkati?
Kako bi moj Okean podupirao daske svake korablje?
Kako bi tvoj slani napitak iz mojih oblaka sputao dolje
bisere?
Ne povezuj tako svoju glavu, ne trljaj tako svoj nos kako
bi magarac, poput tebe, dokuio zob iz moga koa?
Gospodine, doi sebi naas! Otvori malice svoje oi
makar to nisi ravan iemu to kaem naglas.
,8
DOSEZANJE BOGA
Taj ovjek veli: Zato zaljubljenik izgleda pijano i
bestidno? Je li vino ikada napustilo sram, naroito kada
ga je moj Saki sipao?
Onaj koga je razbojnik prevario, istu varku i pokvarenost
ui moj dosjetljivi lovac ga zamkom njegova vlastitog
jastva ini.
Kako bi oni eljeli kupiti starog razbojnika u Njegovu
duanu? U mome bazaru ivi Jusuf se pokazuje u svakom
kutku.
Kako bi sova poput tebe mogla pristajati Ruinjaku
Irama? Ni slavuj due, ak, ne pronalazi svog puta do
moga ruinjaka!
Ponos Tabriza! Sunce Boije i Sunce religije! Kai mi:
nisu li tvoj glas sve ove rijei moje? (D 2036)
Neka se stidi cijela karavana! Iblisom je rasprena!
Svakog trena odabire jedan pravac djelovanja i postaje
njegova luda!
rtvovao si se tijelu zbog avolove hrane jesi li ti onda
avolov jarac ili Iblisovo janje?
ovjee zlatnog rudnika! Zato se ali? Povij svoju iju
samo ti trpi te pljuske, jer si Iblisov talir.
Bijelu repu vari! Ne nadaj se ni mrvici tog vrta zelena!
jer ti sjedi tik do hljeba, kao Iblisova salata.
Kada vidi hranu, na svoje lice pada poput pedera
ljubitelj si vraije sperme i Iblisova penisa!
Odlui da posti, ali ti unutarnji glas kae: Magare,
poloi svoju glavu u Iblisove nave!
Ti pojma nema kakva e biti tvoja stvarna situacija
uz sve tvoje znanje i uenost, ti si samo ija Iblisova.
Odlutao si u brizi kako da utovi svoje tijelo; poeo si
jadikovati kao da si vlastito grlo Iblisovo!
Bilo da zapadne u nevjeru il vjerovanje, ti bljuje na
oboje poput psa tvoja vjera i nevjerovanje su jedino
u Iblisa.
Sve dok dan smrti ne doe, poput loeg sireta, i doepa se
tvoga vrata, postae kiseo i gnjio kao Iblisova grgljaa!
Jurei za onima koji kolaju oko komada hljeba i jate
se oko gozbi poput muhe oko trpeze sve do Dana
,8,
ustajanja na ivot vjeni ti e biti uzvanik sofre
Iblisove! (D 2879)
O, srce, ne stavljaj med u usta bolesnika! Ne govori
zanosnim oima na skupu slijepaca!
Mada je Bog blii slugi Svom od damara ivota koji kuca
(Kuran L 16), On je daleko od onih koji su daleko od
Njega.
Svojim vlastitim nutarnjim jastvom sebe zabavi! Tad
e skrivene djevice, poput Mjeseca, iza svojih velova u
teofaniji izai!
Mada e u tom inu za sebe i svijet se izgubiti, izvan
svijeta i sebe uven e postati.
Akoli si Mjesec sjedinjenja, daj znak svog sjedinjenja!
Priaj o rukama, srebrenim prsima i licima hurija!
A akoli si uto zlato od srcobolje razdvojenosti, gdje je
tad plamtei ugarak razdvojenosti? Samo su novii
bijednika bez sjaja i zamrljani.
Poto ti nema ljubavi, barem vri sluenja dunosti, jer
Bog nikada nee zarade radinih zanemariti.
Znaj da je ljubav prema Bogu peat Sulejmanov kako bi
se Sulejmanov prihod mogao odnositi na trud mravov?
Odbaci odoru miljenja i sumnje, jer jedino Sunce sija
nad onim bez odjee!
Trai utok u zaporima Shamsa iz Tabriza, jer oni kie
mousnim mirisom i tite te od nasilnika. (D 2073)
Ne prljaj svoje usne ljubei svaka usta i svaku hranu
jedui! Tad e ih usne Voljenog uiniti pijanim i eerom
ih nahraniti.
Tvoje e usne biti slobodne od zadaha usana drugih
osoba, a tvoja ljubav e biti nedodirljiva, ista i jedina.
Usne koje ljube stranjicu magarca kako bi ih svojim
eerli poljupcem mogao blagosloviti Mesija?
Znaj da je sve, osim vjene svjetlosti, nanovo prispjelo u
postojanje zato sjedi na hrpi novog ubreta i trai
usredotoenje?
Kada ubre nestane u srcu povrtnjaka, osloboeno e tad
biti od svoje ubretnosti i smrada, i bit e ugodna hrana.
,8o
DOSEZANJE BOGA
Sve dok si izmet, kako bi mogao znati radost posveenja?
Segni ponad svoje ubretli prirode i kreni kod Blago-
slovljenoga i Transcendentnoga!
Kada je Mesija povukao natrag svoju ruku od munog
bludilita, njegova ruka je postala lijekom cijeloga
svijeta.
Kada je Musa oprao svoje ruke i usne od Faraonova
obilja, bijela ruka mu je podarena iz plemenita Okeana.
(Kuran VII 108)
eli li sauvati stomak i usne od svakog nezrela ploda,
budi pun biserja, ali gorak na povrini, poput okeana.
Pazi! Okreni svoje oi od drugih, jer ono Oko je
ljubomorno. Pazi! Dri svoj stomak praznim, jer On je
za tebe trpezu postavio.
Akoli se pas nasitio, ni za kakvu igru nije, jer tranje i
borba za natjecanjem u aru gladnoga se bije.
Gdje su isto srce i usne da prime pehar isti? Gdje je
ustri suja da nakon halve pohiti?
Nek pokae zbilje u ovim mojim rijeima Onaj koji nam
vino i pehar dariva! (D 96)
Sam je samo za neumornu duu stoga brzo poskoi,
zato si u ekanju?
Ne sjedi ovdje sa svojim vlastitim mislima ako si
ovjek, idi do Voljenoga.
Ne reci: On me, moda, ne eli. ta edan ovjek ima
od takvih rijei?
Razmilja li leptir o plamenu? Misao je beae za duu
ljubavnu.
Kada ratnik uje zvuk doboa, najednom vrijedi ljudi
deset hiljada!
uo si bubanj, stoga izvuci svoj ma bez odlaganja!
Tvoja dua je korica svevladajueg Dhu l-Fiqara!
37
Potegni ma i uzmi kraljevstvo Ljubavi, jer kraljevstvo
Ljubavi e vjeno trajati.
Ti si Husein na Karbali, ne razmiljaj o vodi! Voda
koju e danas vidjeti samo je ma vode iz vjenosti!
38

(D 338)
,8,
O ti koji traga na stazi religije, daj mi zrnce savjeta
ugodnog srcu, dobro odmjerenoga.
Nesmotreno sa pohlepnim ne sjedi, jer prljave due e i
tvoju prljavom uiniti!
Postane li tvoje srce isto od poude, ono e pronai
slatkou od smokve. (Kuran XCV 1).
O nemoni ovjee, kad ovjekom Boijim odlui postati,
nevjeste e iz tvoga srca prokljuati.
Nalik Mjesecu, Veneri, Plejadama i Suncu, dobre vile e
svoje lice pokazati u zdencu tvojih oiju.
Ispij ono to kaemo, jer to su upute Ljubavi te upute u
grobu nee biti od koristi.
Pokai svoje milosre darovanjem utog zlata svoje
srcobolje onim divnim nevjestama tad te rune ene
nee zavesti svojim hvalisanjima.
Ove divne djevice jedino ele nekoga ko moe njihovu
ljepotu razlikovati ti ih ne moe mirazom zavaravati.
Te ljepotice lica poput rue postidit e te bude li svoju
istinsku prirodu prodavao za ubre.
Od ova dva mlinska kamena, onog nieg koji nosi kamen
koji je tei nije li donji od onog gornjeg vredniji?
Kameni blok za zidanje koji je isklesaniji, vie udara
dlijeta je morao trpjeti.
Sinaj je odlikovan meu planinama, jer je bio snagom
Boije teofanije smrvljen u komadima. (Kuran VII 143)
Tiho! Budi strpljiv! Gdje ti je postojanost? Da li je
Ljubav ikada od bilo koga oduzela istrajnost? (D 1911)
Sana i! Akoli ne pronae prijatelja, budi svoj prijatelj
vlastiti! U ovome svijetu svakovrsna ovjeka i svekolike
svrhe ovjekom za vlastitu svrhu budi!
39
Svaki lan ove karavane krade svoje vlastito breme
ostavi svoje vlastito jastvo iza i sjedi pred breme svoje!
Ljudi prodaju prolaznu ljepotu i kupuju to to je ljubav
prolazna prei preko ona dva suha rijena korita i
budi svoja vlastita rijeka!
Ovi tvoji prijatelji ustrajno te za ruku ka nepostojanju
vuku svoj vlastiti pomaga budi, uzmi natrag svoju
ruku!
,88
DOSEZANJE BOGA
Ove ljepotice su na slikarskom platnu od vela ljepote
srca naslikale sa svojim vlastitim Voljenim budi, ui
iza koprene!
Budi sa svojim vlastitim Voljenim i razborit, dobar
ovjek budi! Budi vie od dva svijeta u svom vlastitom
carstvu ivi!
Idi ne opijaj se vinom koje oholost poveava motri
blistavost Lica i zadri svijest o svom vlastitom ja! (D
1244)
Koliko jo e ii nazad? Naprijed kreni! Ne ulazi u
nevjerovanje, u vjerovanje ui!
Pogledaj eliksir skriven u ui u u doi! I doi,
korijenu korijena svoga vlastitog jastva se vrati!
Mada si oblikom zemlja, izatkan si od biti pouzdanja.
Ti uva riznicu Boijega svjetla stoga doi, vrati se
korijenu korijena svoga vlastitog jastva!
Kada si se jednom zavezao za samozatajnost, bie
izbavljen od onog to jest sebinost,
i osloboen od spona stotinu stupica stoga doi, vrati
se korijenu korijena svoga vlastitog jastva!
Roen si od potomaka zastupnika Boijega, ali si oi
okrenuo u pravcu ovog svijeta niskoga.
Avaj, kako moe samo sa ovim sretan biti? Stoga doi,
korijenu korijena svoga vlastitog jastva ti se vrati!
Iako ti titi riznicu svijeta kao talisman, u sebi ti si
samo majdan.
Otvori svoje skrivene oi i doi, korijenu korijena svoga
vlastitog jastva se vrati!
Stvoren si od traaka Uzvienosti Boije i zadobio si
sreu svoje sretne zvijezde.
Koliko e jo, onda, u rukama nepostojeih stvari
trpjeti? Doi! Korijenu korijena svoga vlastitog jastva
se vrati!
Ti si rubin u granitnom sreditu koliko jo dugo e
nam nuditi obmanu?
Moemo vidjeti istinu u tvojim oima stoga doi, vrati
se korijenu korijena svoga vlastitog jastva!
,8
Doao sam tu iz prisutnosti onog uznositog Prijatelja,
pa si ti pijan, njean i zanosna srca,
A tvoje oi su slatke i pune ara stoga doi, vrati se
korijenu korijena svoga vlastitog jastva!
Kralj i saki Shams-i Tabrizi spustio je preda te pehar
vjeni.
Slavljen neka je Bog! Kako li divna, ista vina! Stoga
doi, vrati se korijenu korijena svoga vlastitog jastva!
(D 120)
Zacijelo ljubav prema Prosvjetitelju srdaca dri budnim
zaljubljenike cijelu no, bez hrane i spavanja.
Prijatelju, ako si zaljubljen, budi poput svijee: topi se
cijele noi, radosno sagaraj sve do zore!
Onaj koji je poput hladna vremena u jesen, nije
zaljubljen nikako zaljubljenikovo srce je usred jeseni
arko ljeto.
Dragi prijatelju, akoli ima ljubavi, to eli obznaniti.
Stoga klikni poput zaljubljenika! Klikni! Klikni!
Ali, ako si okovan putenou, prava na Ljubav ne trai
u duhovni mir kroi i okove svoje spali!
Priprosti ovjee, kako bi se zaljubljenik zakaio za
putenosti pokrovac? Kako bi Isa jeo istu hranu kao i
njegov magarac?
eli li dosegnuti miomiris ovih simbola, tad svoje oi
okreni od svega, samo ne od Shamsa al-Dina iz Tabriza!
Ali, ako ne moe vidjeti da je on od oba svijeta vei, ti si
jo uteg na dnu okeana od nesvijesti.
Stoga, idi pred uitelje uobiajena znanja pravovjerjem
se bavi i uitelj znanja o onom to je zabranjeno, a ta je
doputeno postani!
Prevalila je djetinjstvo u ljubavi za Shamsom al-
Dinom moja dua ljubav za njim nije pomijeana sa
groicama i orasima.
Moj razum me napustio i nepotpuni su stihovi moje
pjesme zato moj luk nema nikakve are niti presvlake.
O Dalaluddine, snivaj i govor napusti! Nijedan leopard
nee nikada tog lava zgrabiti! (D 1196)
,o
DOSEZANJE BOGA
2. Glasonoa ljubavi
Kao sljedbenik Poslanikov, ejh je Boiji glasonoa na Zemlji. Gazeli koji
raspravljaju o ejhovom duhovnom stanju i tajanstvima njegova sjedinjenja
s Bogom posebice su snani kada pjevaju u prvome licu.
Hajdemo izabrati jedni druge za drugare! Hajdemo
sjediti jedni drugima uz noge!
Prijatelji, sjedite malo blie, tako da moemo gledati
jedni drugima lice!
Iznutra posjedujemo mnoge skladnosti ne misli da
samo to to vidi smo mi.
Mi sada sjedimo zajedno ovdje, ruke nam vino dre, a
rukave nam pune rue.
Mi imamo put iz ovog vidljivog svijeta do svijeta
Nevidljivog, jer mi smo drugari otkrivenja poslanikog.
Svaki dan u vrt dolazimo i stotinu cvjetova motrimo.
U elji da ih razbacamo meu zaljubljene, njima punimo
svoje halje preko mjere.
ta god nakupimo u vrtu, prospemo dolje, zatim izabere-
mo ono to je najbolje.
Ne kradite od nas srca svoja mi kradljivci nismo, mi
smo dostojni povjerenja.
Motrite nae rijei! One su miomiris onih rua mi smo
ruin grm iz ruinjaka pouzdanja.
Ovaj svijet je ispunjen miomirisom rua onih. Oni vele:
Doi! Jer takvi smo ti mi!
Kada smo se doepali njihova mirisa, oni su nam ga
oteli oni nas ine velikim, mada smo mi malehni.
Mogli bismo biti najbezvrijedniji suanj Ljubavi, ali mi,
poput Ljubavi, vrebamo u busiji. (D 1333)
Da sam igraka u rukama svih srcobolja, ne bih bio
pronicav i mudar, ve bih bio budala.
Kad Sunce Ljubavi ne bi meni pripadalo, katkad bih,
poput Saturna, u tekom jadu uzlazio, a kojiput silazio.
Da moj vodi nije miomiris grada Ljubavi, demoni bi me
uhvatili kao one to su se u pustinji lakomosti izgubili.
Da je u svome domu ostalo sjediti Sunce dua, ja bih obuzet
bio otvaranjem kapija, dolaenjima i odlaenjima.
,:
Da Ruinjak due nije potitenog milovao, kako bih
glasonoa Vrta vjernosti, poput istonog vjetra, bio?
Da Ljubav nije sam-zaljubljenik i tamburin-rob navike,
zato bih ja pjevao pjesme aute i harfe?
Da mi moj Saki nije napitak podario kako bi me ugodno
popunio, ja bih kao nitica, kao rub pehara bio.
Da Vrt grane i hladovinu nije imao, ja bih bez korijenja,
poput drvea sree nitavnih ljudi bio.
Da Istina Boija nije na mojoj Zemlji zasjala, ja bih
grjenik, luda bio, kao zemaljska priroda.
40
Ako nikakva puta iz groba do Raja nema, zato tako
radostan i sran u ovom tjelesnom grobu sam ja?
I ako nikakva puta sa lijeve na desnu stranu nema, zato
sam ja drugar sjevernog i junog vjetra, poput vrta?
Da nije bilo Vrta plemenitosti, kako bih procvjetao ja?
Da nije Boije plemenitosti i obilja, bio bih nametljiva
dosada!
Dosta! Sluaj kazivanje to se raa iz Sunca! Kad ne bi
bilo takvog raanja, zalazak bio bih ja! (D 2996)
Pred takvom duom-obdarujuom divotom, kako ne
bih umro? Kako poludio ne bih i Tvojih uvojaka, poput
lanaca, se doepao?
Kada pijem Tvoje vino, kako ne bih ieznuo? Ti si vino,
a ja sam voda, Ti si med, a ja sam mlijeko.
Otvori Svoja usta, tu beskrajnu slatkou akoli Ti ne
prihvati moje izvinjenje, pa dobro, Tvoja laskanja
prihvatiti ja u!
Da li zna zato se smijeim? Svoje goleme enje poradi
ja sam princ zaljubljenih u gradu tvoje Ljubavi!
Ja i vjena Ljubav na svijet smo doli iz utrobe iste
mada se pojavljujem kao novi zaljubljenik, po Bogu
sam starosti beskrajne!
Otvori li svoje oko, samo e se sebi dopasti. Ali,
pronae li ovu viziju, znat e da sam bez usporedbi.
Poput ljudi ja potpaljujem tednjak svih onih koji su
smrznuti; a u tednjaku toplih dua, moje tijesto e do
najveeg savrenstva ispeeno biti.
,:
DOSEZANJE BOGA
U svojoj njenosti ja sam kao mlijeko nikada u grlu
zastao nisam ja. Ne ini nikakve greke, mada sam slan
poput sira!
U svojoj ljubavi za Shamsom iz Tabriza, ja sam sultan
na ijoj glavi je kruna ali kad on na prijesto doe,
njegov vezir sam ja. (D 1693)
Ova karavana ne nosi na teret ona nema nita od
ara naeg Prijatelja.
Mada su stabla sva postala zelena, ona nisu dokuila
miris proljea naega.
Tvoja dua moe ruinjak biti, ali njeno srce nee na
trn raniti.
Tvoje srce moe biti okean stvarnosti, ali se njegova
uzavrelost s naom obalom ne moe uporediti.
Mada su planine odve postojane, blagodarei Bogu
nau postojanost nemaju one.
Dua, vinom jutarnjim opijena, nije ak ni miris nae
mahmurnosti dosegla.
I sama Venera, putujui pjesnik nebeski, ne posjeduje
mo za ovaj na in.
Pitaj nas o Boijemu lavu svaki lav ne posjeduje nau
snagu.
Ne pokazuj novi Shamsa Tabrizija onom koga ne
krasi naa istoa! (D 693)
Kako zna kakve smo mi ptice, ili ta to pjevui svakog
trena nae srce?
Kako nas iko moe zaustaviti? Mi smo, katkada, riznica,
kojiput smo razvaljeni ostaci!
Nebesa se vrte zbog nas eto zato se i mi vrtimo kao
toak.
Kako bismo mogli u ovome domu ostati? U ovome domu
svi mi smo samo uzvanici.
Mada smo kao prosjaci u sokaku, nae odlike promotri!
Potom e saznati koja vrsta sultana smo mi!
Poto emo sutra biti kraljem u cijelom Egiptu, zato
bismo bili oajni zato to smo danas u zatvoru?
Sve dok bijasmo ovakvog oblika, niko nas zlostavljao
nije, niti smo mi zlostavljali ikoga.
,,
Kada Shamsi Tabrizi postane naa zvanica, mi se
umnaamo stotinama milijuna puta! (D 1767)
Kako bih znao moj unutarnji drugar koja je vrsta kralja?
Ne gledaj moje poutjelo lice, jer ja imam noge od elika!
Ja sam svoje lice sasvim okrenuo prema Kralju Koji me
je ovdje doveo: tisuu zahvala imam za Onoga Koji me
je stvorio.
U jednom trenu ja sam Sunce, u narednom okean
bisera. Iznutra posjedujem uzvienost nebeskih sfera,
izvana prizemnost zemnoga praha.
U ovom kragu svijeta ja lutam kao pela ne gledaj samo
u moje alosno zujanje, jer ja imam dom krcat meda!
O srce, trai li nas, uzleti do plave kupole moja palaa
je utvrda koja mi daje sigurnost zatite.
Kako je strana voda koja vrti mlinski kamen nebeski!
Ja sam vodeni toak zato su tako slatki moji krici!
Poto vidi da svi slijede moju zapovijed: vragovi, ljudi
i dini, zar ne moe shvatiti da sam ja Sulejman i da je
peat u mojoj desnoj ruci?
Zato bih bio sasuen? Sve je na meni u cvatu! Zato bih
bio magarev suanj? Ja jaem na Buraqu!
Zato bih bio manji od Mjeseca? Nijedan korpion nije
moju petu ugrizao! Zato ne bih izaao iz ovog zdenca?
vrsto ue sam dosegnuo!
Podigao sam dom za golubove due u ovom smjeru
poleti, ptico duevna, jer ja posjedujem stotinu nedo-
sezljivih tornjeva!
Ja sam traak Sunca, mada svim ovim domovima lutam.
Ja sam kornelijan, zlato i rubini, od vode i ilovae roen
mada sam!
Kakav god biser vidi, potrai u njemu drugi biser!
Svaka estica praha veli: Iznutra ja sam riznica!
Svaki dragulj ti veli: Nek ti nije dovoljna moja ljepota, jer
svjetlo u mome licu izvodi se iz svijee moga razbora!
Biu tih jer, da shvati, ti nema razbora ne stei svoju
glavu, ne pokuavaj me prevariti, jer ja oko imam koje
razbor cijepa. (D 1426)
,
DOSEZANJE BOGA
Pogledaj me! U bilo ta drugo pilji li ti, ti, zacijelo, nisi
svjestan Boije ljubavi!
Motri lice koje je primilo svoj sjaj od Boga! Moda e
najednom zadobiti blaenstvo iz toga.
Poto je razbor tvoj otac, a tijelo majka ti, motri ljepotu
lica svoga oca! Pokai da si njegov sin!
Znaj da ejh od glave do pete nije drugo doli Boiji
atributi, svejedno to e ga u ljudskom liku gledati.
On je u tvojim oima kao pjena, ali se kao Okean
predstavlja; u ljudskim oima on jo stoji, mada je na
putu svakog trena.
Jo smatra da je teko dosegnuti stanje ejha, mada on
pokazuje tisuu Boijih najveih znakova kakva si ti
budala!
Duhovni lik, ist od elemenata, oteo je sranu Merjemu
sa Dvora Boijega.
Usputni glasonoa dahom je obremenio srce, dahom
koji zakriva tajanstvo due.
O srce obremenjeno s Kraljeve strane! Kada spusti
breme, budi sigurno da se motri na tebe!
Kada Shams-i Tabrizi podari oblik tom bremenu, kao
srce e postati i nalik srcu ti e odletjeti Nevidljivomu!
(D 3072)
Nisam napustio tvoj in stalno me time zaokuplja;
svakog trena ti meni sve drai biva.
Tako mi sunca moga carstva i moje mi iste biti! Neu
dopustiti da ode, u njenost u te pretvoriti.
Svojim vlastitim sjajem u tvoje lice prosvijetliti i sa
deset prstiju oprosta tvoju glavu okrznuti!
Nebo Boijeg zadovoljstva je ispunilo milosnih oblaka
tisuu moradnem li dopustiti njihovoj kii da padne,
uinit u da padne na tvoju glavu.
Opasao sam slabine svojom njenou kako bih te utjeio,
jer blagoslove moje utjehe i sjedinjenja ti si vido.
Tisuu iscjeliteljskih napitaka vrije u Ljubavi, u noi u
kojoj si mi kazao: Bolestan sam ti.
,,
Istupi naprijed, kako bih mogao novo ulje izliti na oi
tvoje moda e postati dovoljno blistave da opsegnu
tajne moje.
Kako bih povukao svoju njenost sa izabranika od
mojih izabranih? Jer u savrenstvu moje njenosti ja i
prema drugima pruam ruku pomoi.
41
Zgrabio sam te kao kradljivac i izruio uvarima, jer
pehar moje riznice pronaen je u tvojim bisagama.
42
Zbunjen si pred mojom strogoom i nema priliku
govoriti mada sam silno strog, u mojoj strogoi je
skriveno tisuu njenosti.
Nije li Benjamin kroz tu nesreu pronaao svoga Jusufa?
Pojmi samu njenost u svim mojim djelima!
Jusuf ga je odvojio i objasnio mu ta se desilo: Ja ne bih
bez razloga bol srcobolje nanio.
Biu tih kako bi ti mogao biti sam ali nikada ne misli
loe o meni ti, moj sunju! (D 1723)
Zaljubljeni! Zaljubljeni! Ja prainu u dragulje pretvaram!
Putujui pjesnici! O putujui pjesnici! Vae tamburine ja
istim zlatom ispunjavam!
O edne due! O due edne! Danas vam dajem vodu da
pijete! Ovu kantu za smee u u raj pretvoriti, u nebesko
jezerce.
Bespomoni ljudi! Ljudi bespomoni! Pomo mora stii!
Pomo mora doi! Svako ranjeno i bolno srce, o Sanjaru,
u sultana u pretvoriti.
Eliksiru! O eliksiru! Pogledaj mene, jer ja stotinu manastira
u damije pretvaram, stotine vjeala u propovjedaonice!
Nevjernici! O nevjernici! Ja razvezujem vae vorove! Jer
Ja sam apsolutni vladar: neke ljude inim vjernicima, a
nevjernicima neke druge!
Gospodine! O gospodine! Ti si vosak u mojim rukama!
Postane li ma, peharom u te uiniti; postane li
peharom, u ma u te pretvoriti Ja.
Bio si kap sperme i krv postao, potom si ovaj skladni
oblik poprimio doi mi, sine Ademov! Jo i ljepim te
budem nainio.
,o
DOSEZANJE BOGA
Oaj pretvaram u radost i izgubljenog vodim, vuka
pretvaram u Jusufa, a otrov u eer svodim.
O sakiji! Sakiji! Usta sam svoja otvorio, kako bih u
svadbeni vez svaku suhu usnu za usnu pehara svezao!
Ruinjae! O ruinjae! Posudi rue iz mog ruinjaka!
Tad u ja tvoje slatke trave staviti pored lotosa.
Nebesa! O nebesa! Biete jo i zbunjenija od narcisa
kada ja prah u amber pretvorim, a jasmin nainim od
trnja.
O Univerzalni Umu! Univerzalni Umu! Sve to kae
istina je. Ti si vladar, dareljiv si uini da moj govor
presahne. (D 1374)
Obrnuo sam se kao nova godina, kako bih slomio
prijevore zatvorske i skrio pande i zube tih ljudodernih
sfera.
Sedam nevodenjakih planeta zemaljska stvorenja
gutaju prosuu vodu na njihovu vatru i njihove vjetrove
uutkat u.
Poletio sam od bespoetnog Kralja poput sokola, koji se
sprema da sove, koje papige jedu, u ovom razvaljenom
manastiru poubija.
Od samog poetka sam sklopio savez da rtvujem svoju
duu Kralju. Smije li se kriti duevna kima, moram li
prekriti svoj savez i prisegu!
Danas sam ja Asaf, vezir Sulejmanov, ma u ruci i ferman
slomiu iju svakome ko bude pred Kraljem drzak.
Vidi li vrt buntovnog cvijea koje cvjeta dan ili dva,
ne alosti se! Jer u ja sa nepoznate strane sasjei sve
njihovo korijenje.
Skriu samo nepravdu i zloestog tiranina bude li ita
imalo i trun od toga, tad sam ja nevjernik, i skriti u ga!
Gdje god postoji polo loptica, drvenom palicom Jedinosti
je udarena ne otkotrlja li se ona dolje do polja, smrskat
u je udarcem moga malja.
Ja sam sada na Njegovoj gozbi, jer je Njegova nakana
Plemenitost, to sam vidio. Postao sam najmanji sluga
Njegova puta, kako bih Sotoni noge polomio.
,,
Bio sam samo gruda zlata, ali, kada me je Sultanova
ruka zgrabila, rudnik sam postao postavi li me u
ravnoteu, tasove vage ja bih skrio.
Kada pusti razvaljena i pijana ovjeka, poput mene, u
kuu, zar ne zna da as ovo, as ono u njoj polomit u?
Kada uvar povie: Stoj!, na njegovu glavu pehar vina
prolit u; a ako me vratar epa, njegovu ruku slomit u.
Akoli se nebeske sfere oko mog srca ne zavrte, za korijenje
u ih potegnuti; akoli nebesa s podlou djeluju, vrtea
nebesa ja u smoditi.
Stolnjak plemenitosti Ti si rairio i na ruak me pozvao
zato si me prekorijevao kada sam hljeb lomio?
Ne, nikako ja sjedim u proelju Tvog stola, ja sam
ravnatelj Tvojih uzvanika. Jedan ili dva pehara vina ja
u na goste proliti i liiti ih njihova srama.
O Ti koji nadahnjuje moju duu poezijom iznutra!
Smijem li odbiti i utljiv ostati, jer se bojim da ne
zgrijeim protiv Tvoga naloga.
Ako bi mi Shams-i Tabrizi vina poslao i pijanim me
uinio, briga bih osloboen bio i stupove univerzuma
bih sruio! (D 1373)
Pogledaj me! Biu ti u mezaru prijatelj blizak, u noi
dok duan i dom naputa.
ut e moje selame u mezaru, a potom e saznati da
nikada nisi skriven mome pogledu.
Iza tvoga vela ja sam poput tvoga razbora i svijesti u
vrijeme radosti i sree, u vrijeme trpnje i bolesti.
Kada u toj samotnoj noi uje glas prijatelja, bit e
izbavljen od nasrtaja zmija i bojazni od mrava.
Mahmurluk od Ljubavi donijet e ti dar u mezar: vino,
svjedoke, svijee, evape, slatkie i tamjan.
Kada upalimo luu razbora, kakva vriska i vreva e se
dii iz umrlih u njihovim mezarima!
Bit e zbunjena tom vriskom i vrevom praina iz groblja,
zvukom bubnja Uskrsnua, stranom grajom Ustajanja.
Onaj iji mrtvaki pokrov se raspao u strahu e zatvarati
une duplje ali ta da ine mozak i ui koji su tik do
zvuka Trublje?
,8
DOSEZANJE BOGA
Gdje god da pogleda, vidjet e lik moj bilo da gleda u
sebe ili u tu vrevu i bunilo.
Bjei od kiljave vizije i ispravi oi svoje jer na taj dan
e zlo oko biti daleko od ljepote moje!
Pazi! Pazi! Ne gledaj kakva je moja ljudska forma!
Ne grijei, jer dua je silno njena, a Ljubav strano
ljubomorna!
ta je to mjesto za formu?! Da je pokrov od klobuine
ak nabran u stotinu nabora, njegov stjeg bi pokazala
svjetlost duevnog ogledala.
Udari u bubnjeve i slijedi svoj put do grada putujuih
pjesnika! Mladii puta Ljubavi provode dan ienja.
Ako slijepci tragaju za Bogom umjesto za novcem i
mrvicama, nijedan od njih nee ostati sjediti na rubu
jarka.
Zato si u naem gradu otvorio dom pripovjedaa? Neka
usta pripovjedaa ostanu zatvorena, poput svjetla! (D
1143)
Mada oko razbora i pronicanja vidi me kao ludaka, ja
posjedujem mnoga umijea u krugu zaljubljenika.
Ljubav me nainila Sulejmanom, a moj jezik Asafom
kako bih ja bio vezan svakim tim lijekom i zazovom?
Ja se nikada nisam okrenuo od Kabe, poput Ibrahima
ja boravim u Kabi, ja sam njen stup od kamena.
43
Ne moe mi pristupiti Rustema tisuu zato bih se ja
potinio mlitavom jastvu?
Uzimam u ruku ma krvavi ja sam muenik Ljubavi
usred moje vlastite krvi.
U ovoj zaravni ja sam slavuj Svemilosnoga. Ne tragaj
za mojom granicom i meom ja nemam nikakvih
granica.
Shams-i Tabrizi mi kroz ljubav bio je hrana ja sam
vei od Duha Svetog i od Kerubina. (D 1747)
Dolazi dan kada e ove moje rijei protiv tebe svjedoiti:
Zvao sam te ja, Voda ivota ali si se ogluio ti. (D
23638)
POGOVOR
Rumi poetska jeka sa orijenta ljudske due
Boiji ovjek kralj je ispod dervikog haljetka,
Boiji ovjek riznica s blagom u ruini skrivena.
1
Da li je Rumi, zacijelo, susreo kozmikog emsa iz Tabriza vidljive,
pozitivne geograje Irana ili je susreo svog vlastitog hijerokozmikog
emsa iz hijerogeografskih prostranstava svoje due, svog duevnog Irana,
emsa iz smaragdnog grada Hurqalye, Hurqalye svoje nadsvijesti (sirr), to
pitanje je sada sasvim nevano na jednak nain kao to je na kraju postala
izlinom Rumijeva vlastita potraga za iezlim emsom nakon njihova
etrdesetodnevnog duhovnog egzila i sranog razgovora (munajat) kojem
su bile izvrgnute njihove dvije razuene intime. Ma ta bio pravi uzrok
Rumijeve potpune duhovne preobrazbe, sada je vano samo to da nakon
etrdeset godina njegova zemaljskog ivota imamo jednog posve drugog
Rumija ili Rumijeva iznutarnjeg, duhovnog vodia, Rumijeva meleka
njegova bia ili samog Hidra ili Dibrila Rumijeva bia sukusiranog u samoj
supstanci i semantikom talogu sadrinskog opsega Rumijeve Mesnevije i
Diwana. Rumijeva potraga za emsom iz Tabriza nije drugo doli njegova
vlastita duhovna pustolovina, njegovo duhovno putovanje (sayr al-suluk)
u sredite vlastite hijerogeograje, potraga za samim orijentom njegove
due na kojem se raa ems njegova bia
2
i vremenite ritmove njegova
kozmikog ivota preobraava u vjenost, a velike talase okeana Rumijeva
bitka,
3
uzbibane boanskim uplivom u Rumijevu intimu, pretvara u vjene
oo
i negaene snjegove. Poneka pahuljica tih snjegova dopire i u svjetove
naih dua sa mesnevijskih i divanskih obronaka intuitivne planine Qaf
sada ve iezlog Rumija. Rumi je zavrio svoju vlastitu duhovnu potragu
i najzad se susreo sa svojim alter egom u kraljevstvu Mesnevije i Diwana,
svejedno da li taj alter ego nosi ime hidrovske, dibrilijanske ili neke druge
melekutske inteligencije. Sada je preostalo da danas, nakon Rumija, svako
od nas pokrene vlastitu duhovnu potragu na sliku Delaluddina Rumija i
na tragovima to nam ih je Rumi ostavio na snijegu-cjelcu svog blistavog
knjievnog i poetskog opusa.
Nije nimalo lahko pokrenuti svoju vlastitu duhovnu potragu bez
duhovnog vodia, jer Rumijevo mesnevijsko i divansko sadrinsko
kraljevstvo je bezgranino, metageografsko, metajeziko i hijerokozmiko.
Njegove granice su granice srca, a njegovo prijestolje je hijeratiko srce,
duhovno srce boanskog Mikrokozmosa.
4
Ono nije ni istono ni zapadno,
ni sjeverno niti juno. Na njegovu hijerokozmikom nebu sija emsudinovski
sunani disk, dibrilijansko sunce sa luminoznozelenom hidrovskom
svjetlou. Svjetlost tog Sunca nije ni istona (arqi) niti zapadna (garbi),
nego je iraqi svjetlost koja grije toplinom srca i due, a sjaji sjajem polarnog
svjetla transcendentnog Uma (aurora consurgens).
3
Snagom te svjetlosti
Rumi je uspio svladati sva pomraja i mrkline svoga prizemnog jastva,
a njegovim sjajem je razbistrio i rastalio talog tog jastva i pretaknuo ga
u isto, prozirno vino Ljubavi, koje nije vino trsa, nego vino koje je plod
enje i duhovnog sjedinjenja zaljubljenika-vinopije i Voljenoga-Peharnika
koji vino Ljubavi sipa u sujin pehar-srce i neprestance ga dri u stanju
duevnog mahmurluka derta i ei za Voljenim. Vino Ljubavi raste na
slojevitom tlu i duhovnom humusu mesnevijskih i divanskih vinograda,
koji iz tog tla crpe najbolje duhovne gene i raaju plodovima sjajnim, zrelim
i sonim poput zrela maslinova ploda na vrhu mistinog Sinaja. Ti plodovi
su soni stoga jer se hrane humusom Rijei Boije i duhovnim supstratom
pravorijeka Poslanika islama, ali njihovoj sonosti doprinosi i voda sa Vrela
ivota, koja se slijeva sa obronaka planine Qaf i poput obilne kie pada
u plodne zaravni onog duhovnog Tabriza okruenog vjenim proljetnim
vrtovima Mesnevije i Diwana. Sjaj tim plodovima, iz kojih se cijedi isto
vino Ljubavi, daju topli iraqi zraci emsudinovskog sunanog diska, koji
stoji u zenitu ak i onda kada se tek raa ili zalazi na hijerkozmikom nebu
Rumijeve due.
POGOVOR
o:
Kada bismo pokuali zamisliti sada posve duhovno, svjetlosno lice
Rumijevo, to su do danas mnogi uznastojali uiniti, teko bismo ga
odjednom mogli naslikati, jer nakon onoga to nam je Rumi kao duhovni
zalog ostavio svojim knjievnim opusom jasno je da njegovo lice, koje
se zrcali u sadraju Mesnevije, Divana, Fihi ma hi, Maktubata i drugih
proznih djela, nije slika, monolitna predodba, jednoobrazno odraeni
odslik. Njegovo duhovno lice je krajnje raskoan mozaik, egzistencijalni
arhipelag, beskrajno iznijansirana duga, svekozmiko zrcalo, uzbibani
okean, savreno brueni dijamant, graciozno raireni paunov rep,
sjajni biser iz okeanskih dubina... Ono je, zamalo, bezlino i bezoblino
naprosto zato to je njegov duhovni bitak nakvasao na svjetlosnoj ilovai
koju je kroz viestruke svetopovijesne i hijeropovijesne aione obasjavalo
dibrilijansko sunce suhufskih, zeburskih, tevratskih i kuranskih rijei, i
hidrovsko sunce to je prosijavalo kroz intime neizbrojnih glasonoa Rijei
Boije, kroz duhovna predanja hijeropovijesnih tradicija kakve su one
vedske, upaniadske, puranske, zen-avestinske, dasatirske i druge. A sva
ta svjetlosna sazvuja su, na kraju, u punini zasjala u svjetlu pravorijeka
Poslanika islama, koji je semantika punina (jawami al-kalim) svih rijei
Boijih i svih izvornih predanja, i koji je univerzalna primateljka (al-qabil al-
kulliy) svakog svetopovijesnog i hijeropovijesnog oblika Rijei Boije koja je
svoj dugin spektar lomila na snjenoj povri ko zna koliko dostojanstvenika,
pravednika, navjestitelja, glasonoa i apostola Jedinoga Boga. On je, ujedno,
Rumiju nepotroiva i neprevazidljiva paradigma i duhovni obrazac na iju
sliku je i sam Rumi kretao u svoju duhovnu pustolovinu (sayr al-suluk) od
odsudne ivotne vanosti.
Slijedei primjer Poslanika islama i njegovo iskustvo svetopovijesnog
mirada, Rumi je svoj hijeropovijesni, sujski, duhovni mirad uvijek
ozbiljivao, ne kao habibullah miljenik Boiji, jer taj naslov je mogao imati
samo Poslanik islama, nego kao aiq, onaj koji je nepretrgnuto u svom
eanju za Voljenim ispijao sami Talog svjetlosnog vina Ljubavi, i to iz onog
Pehara koji je u sebi jedino sukusirao taj talog i iji pehar je sagraen na
samim iznutarnjim znaenjima Rijei Boije. Treba li kazati da Talog vina
Ljubavi predstavlja sama sutina Rijei Boije kao takve, a Pehar ili Krag je
Poslanik islama kojeg su navlastito oblikovale Dvije Ruke Boije i u njega
kao makro i mikrokozmosa izlile sami Talog boanskih rijei u njihovu
punoljetnom, krunskom kuranskom dovrenju: Ako je Poslanik islama
u sebi sukusirao svu svetopovijesnu puninu Rijei Boije (tanzilat), onda je
POGOVOR
o:
Rumi, na neki nain, u svoj duhovni krag smirio i nataloio hijeropovijesnu
puninu Rijei Boije (tawilat), dok se gombao sa beskrajnim talasima
silaznorazlijevajue svjetlosne rijeke Objave u svojoj neodoljivoj potrazi za
ko zna kojim emsom iz ko zna kojeg Tabriza.
Dok opisuje svoj cjeloivotni sujski mirad, koji za Rumija ne
zapoinje u zrelijim godinama zemaljskoga ivota nego ve u majinskoj
utrobi kao put kojeg on esto oslovljava miradom od embrija do
Uma, Rumi koristi univerzalni jezik u kojemu miruju sadrinski geni
najnjegovanijeg akademskog pojmovlja do svakidanjeg pukog govora,
jezika kuhinje, bazara, jezika nerazumne prirode stvorenja, malakutskog
jezika, jezika krajnje metazikog simbolizma i znakovlja. Njegov jezik
je, dakle, univerzalan, jer semantika irina njegova jezika izrie onu
cjelovitu egzistencijalnu dugu koja se razvija u polju mineralnog kraljevstva
boanskog mikrokozmosa, kao ovjeka Boijeg, a svoj raskoni viebojni
spektar smiruje u polju same boanske Prisutnosti, u istodobno prozirnoj
i neprozirnoj svjetlosti Ilijuna. Koliko god se njegov jezik moe smatrati
jezikom ljudskog zemaljskog svakodnevlja, valja ipak rei da je njegov jezik
potpuno hijerokozmiki, malakutski, metapovijesni, gotovo preegzistentan.
To ne kaemo s razloga raskonih simbolizama, metazikih znakova i
nesvakidanje slikopisnosti njegova jezika, iju irinu semantikog polja je,
esto, veoma teko pratiti, nego to velimo s razloga unutarnjih, inicijacijskih
znaenja koja on smiruje u svoje rijei i u svoj jezik, a ta znaenja, te
preegzistentne zdjele najraniranijeg duhovnog jezika (al-taayyunat
al-tabita) takve su da jednostavno granie sa svijetom Nebitka, sa tom
beskrajnom i bezgraninom pustopoljinom u kojoj, meu ostalim darovima
Duha Boijeg, stanuje, prebiva i odvijeka se uatorava i sam jezik. No, pojam
Nebitka u Rumijevoj poeziji i prozi nikako ne oznaava nebitak kao puko
nita, kao isto nepostojanje. Za njega je taj pojam, kao i za veinu sujskih
mislilaca, simbol beskrajnog prostora vjenog i sveobuhvatnog boanskog
Znanja iz kojeg Voljeni, snagom svoje promisli, trijezne i dobrohotne Volje
i nepogreivog Nauma izvodi sve na bivstvodavnu svjetlost svog vlastitog
samooitujueg Bitka. Ondje su izvori one pregoleme egzistencijalne rijeke
tajallijata, epifanija, oitovanja, kraljevstava mnotva, u ijem svakom
detalju je skriveno zrcalo jedinstva na ijoj ulatenoj povri se pojavljuje
Lice vjeno Jednog i Jedinog Gospodara svih svjetova i civilizacija. U toj
beskrajnoj pustopoljini Nebitka, koji je tek drugo ime za vjeno boansko
Sveznanje, klija sjemenje za svaki egzistencijalni oblik i za svako boansko
POGOVOR
o,
stvorenje koje eka milost svog bivstvodavnog oblikovanja i izlazak na
svjetlost kozmikog Dana u vremenskom ritmu svog strogo odreenog
kadera. To preegzistentno sjemenje i preegzistentne zdjele bitka svake stvari i
svakog budueg stvorenja sukusirani su u boanskom Mikrokozmosu (insan
rabbani), u zatvorenom okeanu njegova sranog pehara, koji je dostatno
irok i dubok unutar samo jedne podlone mikrokozmike due ive da
se u njemu odraze sva kraljevstva, ukljuujui i samo Lice Boije. Svaka
egzistencijalna pregrada svjetova i kraljevstava smirenih u okeanu sranog
pehara boanskog Mikrokozmosa, koja ih odvaja jedno od drugoga, ujedno
predstavlja i svojevrsni egzistencijalni talog, brojna egzistencijalna vela ije
tamne tonove opijeni boanski Mikrokozmos mora, okom srca, do te mjere
prozirnim uiniti da kroz njih moe vidjeti samo Lice Voljenoga. Jer, sve dok
ne ugleda Lice Voljenoga, boanski Mikrokozmos, evlija, sujski hijeratik
ili homo viator se nalazi u stanju egzistencijalne razdvojenosti od Voljenog,
u zarobljenitvu svoga jastva, u tamnici vlastite prenabujale uobrazilje, a to
stanje Rumi, uglavnom, oslovljava dertom, mahmurlukom, srcoboljom. To
stanje je po svojoj egzistencijalnoj tegobnosti i nepodnoljivosti nalik stanju
u kojemu se Poslanik islama naao nakon prve stanke koja je nastupila
poslije prvih objava koje je primio od Boga. Ako je sadrina boanskih
objava, prema Rumijevu miljenju, metafora za isto vino koje Bog-
Objavitelj, Voljeni sipa u srani pehar Poslanika islama, tad je zatije, koje
je nastalo nakon prvih objavljenja Boijih, dert, mahmurluk i srcobolja koju
je Poslanik islama u tom razdoblju osjeao. Razlika je jedino u tome to je
taj dert u Poslanikovu srcu bio snaniji, jer je Poslanik islama imao priliku
i ast kuati univerzalni semantiki Talog svih boanskih objava koje su
ikada jeale svetopovijesnim aionim i svetogeografskim obratnicama
Rijei Boije. Koliko je tek, s druge strane, Poslanik islama morao
pokazati talenta u svom hermeneutikom prozrijevanju i izbistravanju
onih svetopovijesnih pregrada i svetojezikih zastora, koji su dijelili jedno
svetopovijesno razdoblje Rijei Boije od drugog, kako bi vidio samo
semantiko dno boanskoga Logosa kao takvog razljeveno na samome Licu
Duha Boijega. Kako bi drukije Poslanik islama mogao bez zazora najaviti
sebe kao puninu svih rijei Boijih i kao primateljku svake egzistencijalne i
sapijencijalne epifanije koja se ikada otkrila na stranicama Liber mundi (al-
Quran al-afaqi) i Liber revelatus (al-Quran al-anfusi) i poput pojedinanog
bisera se iz Skrivene Riznice dokotrljala do srca Poslanika islama. Snagom
takvog hermeneutikog (tawili) izbistravanja cjelovitog svetopovijesnog
POGOVOR
o
svjetlosnog toka Rijei Boije, Poslanik islama je mogao puninu Rijei Boije
u svom sranom kragu pretaknuti u sami svjetlosni nektar u, rumijevskim
jezikom kazano, isto vino (khamr sa) kojim e se do kraja kozmikog
Dana opijati pokoljenja, kulture i svekolike zemaljske civilizacije.
Rumijeva upotreba jezika je takva da je odve osebujna i kao takva
samo njemu svojstvena. Rumi ne zazire da upotrebljava za obine ljudske
ui gotovo bogohulno pojmovlje kroz koje nastoji izraziti ono najsvetije i
najuzvienije. On je, u tom pogledu, jedan gotovo bespremani malamati
sujski mislilac, onaj koji svjesnom relativizacijom i brisanjem linije
izmeu tzv. korektnog i ortodoksnog i onog blasfeminog jezika
svjesno se u oima svakidanjih ljudi nastojao pokazivati kao onaj koji
izaziva sablazan obinog svijeta. No on nije, zacijelo, elio izazivati sablazan
kod ljudi, nego je njegov prvi i jedini cilj bio to da svakidanji ljudski jezik
univerzalizira do kraja i da pokae kako niti jedna rije u ljudskom jeziku
i u uhodanoj govornoj praksi nije do te mjere nedostojna da ne bi mogla
ponijeti i znaenje onog najsvetijeg. S razloga takovrsne upotrebe jezika, kao
i zbog svega onoga to je on nainio svojim briljantnim knjievnim opusom,
Muhammed Iqbal je Rumija nazvao svjetiljkom na putu slobodna ovjeka.
6

Dovoljno je samo prisjetiti se ta rijei poput vina, pijanstva, mejhane,
peharnika, razvalina i mejhanske druine znae u svakidanjem ljudskom
govoru, a kako uzviene poruke i znaenja one imaju u samoj Rumijevoj
upotrebi. To e rei da Rumi eli jasno staviti do znanja kako su svakidanja
znaenja koja ljudi daju rijeima samo pjena koja se prigodice javlja i ve u
narednom trenutku iezne na beskrajnom vodotoku ljudskoga jezika ijim
dnom, kao nepotroiva postojanost i beskrajnost struji pustopoljina Nebitka
ili semantiki beskraj boanskoga Sveznanja.
ta da inim muslimani? Samog sebe vie ne znam,
Nit sam idov nit kranin, nit tujem vatru nit sam
musliman
Nit sam s istoka niti sa zapada, nisam s kopna, nisam
s mora,
Sa ovog svijeta sigurno nisam, a nebeske sfere nisu mi stan
Nisam od zemlje, nisam od vode, nisam od vatre, nisam
od zraka,
Nisam nebeski, zemaljski nisam, postojim a ko da i ne
bivam
POGOVOR
o,
Iz Indije nisam, nisam iz Kine, niti sam iz Bulgara niti
Saksina,
Nisam iz kraljevstva irakoga, a dom mi nije ni Horasan
Ni s ovog ni s onog nisam svijeta, nisam iz Vrta, nisam
iz Ognja,
Nisam od Adema, nisam od Have, moj nije Firdevs niti
Ridvan
Bezmjesnost je moje mjesto, neoznaenost moj je znak,
ta e mi tijelo, ta li dua, Dui svih dua sam pokoran.
7
Prof. dr. Reid Hazovi
POGOVOR
BILJEKE
Uvod
1. irok i opsean prikaz Rumijeva ivota, djela i znaenja priskrbila
je Annemarie Schimmel u djelu Te Triumphal Sun (London:
East-West Publications, 1978). Postojanje ove izuzetne knjige, koja
je posebno snana u svom razmatranju pjesnikih i knjievnih
dimenzija Rumijeva djela, oslobaa me potrebe da pribavim
odreenu materijalnu pozadinu koja bi, u protivnom, mogla biti
nuna.
2. S. H. Nasr, Jalal al-Din Rumi: Supreme Persian Poet and Sage
(Tehran: Shura-ye Ali-ye Farhang o Honor, 1974), p. 23.
3. to se tie spiska kratica, vidjeti p. IX. Cjelokupne bibliografske
pojedinosti vidjeti u Indexu vrela.
4. Nasr, Jalal al-Din Rumi, p. 23.
3. Rumi koristi svoje vlastito ime (Jalal al-Din) samo u jednom
gazelu (D 1196); glede prijevoda ove poeme, vidjeti kraj odjeljka
III, I, 1.
6. Aaki, Manaqib al-arin, priredio T. Yazici, 2 sveska. (Ankara:
Trk Tarih Kurumu Basimevi, 1939-1961), pp. 102-103).
7. Tisuu gazela zavrava Shamsovim imenom ili njegovim spominja-
njem, pedeset i pet je posveeno Salahu al-Dinu, etrnaest Husamu
al-Dinu, a etiri nekim drugim likovima. Dvije tisue i stotinu
i pedeset gazela ne spominju nikakvo ime. Vie od pet stotina
o8
gazela zavrava sa frazom: Uuti! ili tome slino, koristei rije
khmsh, to je neke znanstvenike navelo na sugestiju da je Rumi
koristio rije khmsh kao naslov za pero. Meutim, kontekst i
gramatika struktura u mnogim od ovih sluajeva pokazuju kako
to nije tano. tavie, Rumi zavrava stotinu drugih gazela slinim
frazama, kao to je: Dosta! Loginije objanjenje toga zato on
tako esto koristi rije khmsh lei u injenici da je on cijenio
vrline utnje i da je volio hvaliti ih kao uobiajeno sredstvo da se
gazel privede kraju.
8. B. Futuzanfar, Risalah dar tahqiq-e ahwal wa zindigani-ye
Mawlana Jalal al-Din, drugo izdanje, (Tehran: Taban, 1333/
1934), p. 216)
9. Ovo pitanje e biti potpuno jasno kroz izbore stihova. Vidjeti
posebice odjeljak III, E, 2.
10. Ovo djelo je priredio i preveo na francuski S. De Laugiera de
Beaurecueila (Cairo: LInstitut franaise darchologie orientale,
1962).
11. Nicholson je, u vezi s tim, bio uspjeniji od Arberrya, iji
prijevod djela Fihi ma hi obiluje mnogim grekama koje bi se,
vjerojatno, mogle pripisati neopreznosti i urbi kod pripremanja
teksta. K tome, Arberijeva nastojanja oko versiciranog
prijevoda Ruba iyyata daleko su uspjenija, bilo kod pronalaenja
odgovarajueg prijevoda bilo kod davanja osjeaja za izvornu
aromu poezije.
12. I Nicholson i Arberry uporno prevode rije surat kao forma, ali
rije man prevode sukladno svom razumijevanju misanog sklopa.
Nicholson, u najmanju ruku, koristi deset razliitih prijevoda,
ukljuujui sljedea znaenja: smisao, zbilja, duhovna zbilja,
sutinska zbilja, duh, duhovna istina, duhovno naelo, duhovna
stvar, sutina, zamisao, idealna stvar. Arberry dodaje barem
jo etiri prijevoda: istina, nebeska istina, apstrakcija, istinitost.
Nekoliko drugih primjera tehnikih termina, koje jedan ili obojica
povremeno prevode, skupa sa mojim prijevodima, jesu sljedei
prijevodi: aql (raz/um), lutf (njenost), qahr (strogoa), ghamm
(srcobolja), dard (bol), ranj (trpljenje) khumr (mahmurluk).
BILJEKE
o
Dio I: Teorija
1. S. H. Nasr je iznio temeljni znaaj ove razlike u Rumijevim
djelima, i to u svojoj knjizi Jalal al-Din Rumi.
2. Ja sam Bog je uveni iskaz sujskog muenika Hallada, a taj
iskaz igra znaajnu ulogu u Rumijevim uenjima (vidjeti III, A,
7). Trebalo bi takoer uoiti da smrt ovdje ukazuje na smrt
tijela, u tom stanju se stvari opaaju snagom prodorne vizije
(vidjeti I, D, 11), i na duevnu smrt, kada se ovjek iznova raa u
Bogu (vidjeti III, A, 3).
3. Abu Jahl, otac neznanja, je ime kojeg je Poslanik dao jednom
od svojih savremenika iz Mekke koji je inio sve to je u njegovoj
moi kako bi onemoguio novu religiju.
4. Unutar izabranih tekstova kuranski navodi su naznaeni kurzi-
vom i, kada je to neophodno, navedeno je poglavlje i ajet.
3. Dua pripada stvorenom poretku stvari, to je injenica koja je
posvjedoena poslanikim pravorijekom (hadth) koji je citiran
nie. Rumi lui etiri razine due i to izrijekom u dva odjeljka, od
kojih je prvi preveden nie (M II 3326-29, IV 1887-89).
6. Na Jednu duu (nafs-i whid) se ukazuje i u Kuranu i u Hadithu.
Vidjeti nie, kraj odjeljka I, D, 3)
7. Pojam nafs se u suzmu esto dijeli u tri razine, sukladno kuranskoj
terminologiji: nafsi ammrah ili dua koja ka zlu tei, to je razina
jastva, kako smo naprijed vidjeli. Na dvije vie razine, lawwamah
(dua koja sebe kori zbog svojih vlastitih grijeha) i mutmainnah
(dua koja je u miru s Bogom) Rumi ukazuje (primjerice u M V
337, D 9047, 23068, 29313, 31182, 34209). Rumi takoer spominje
univerzalnu duu (nafs-i kull ili kull), koja predstavlja pasivni
pol duhovne egzistencije, pol koji je u suprotnosti sa aktivnim
polom, Univerzalnim umom (vidjeti M II 173, D 2307, 4884, 32326,
33296); on ukazuje i na uzviene, nebeske due (nufs), koje
su ekvivalent nebeskim umovima (uql; M VI 430, VI 3072).
U jednom odjeljku knjige Fihi ma hi, pojam nafs se uzima da
oznai uzvieniju duu, a rh da oznai ivotinjsku duu (F 36/68).
Postoje jo mnogi drugi primjeri u kojima Rumi koristi rije nafs u
pozitivnom smislu, kao ekvivalent za duha. U tim sluajevima ja
sam ovaj pojam prevodio kao dua umjesto kao jastvo.
BILJEKE
:o
8. Sulejman je dobro poznat po svojim udotvornim moima nad
silama prirode, posebice nad divljim ivotinjama i dinima.
Rumi esto ukazuje na njega u svojoj poeziji, koristei nekoliko
razliitih predanja povezanih sa islamskim izvorima. Najvanija
od tih predanja, za nae ovdanje svrhe, su sljedea: 1. Sulejmanov
peat. Sulejmanov udotvorni peat ili prsten peatnjak koji mu
je pribavljao vlast nad ovjekom, prirodom i dinima. I sakupie
se Sulejmanu vojske njegove, dinovi i ljudi i ptice, sve eta do
ete, postrojeni. (Kuran, XXVII 17). Jednom prilikom jedan
din uze na sebe Sulejmanov lik i bijae u stanju koristiti njegov
ig, i za kratko vrijeme zavlada nad Sulejmanovim kraljevstvom.
2. Jezik ptica. U Kuranu Sulejman veli: O ljudi, dato nam je da
razumijemo ptiije glasove (XXVII 16). Suje to tako tumae
kao da to oznaava jezik boanskih tajanstava ili jezik ptica
due koje lete Boijoj Prisutnosti. 3. Mravi. Kada Sulejmanove
vojske stigoe do mravlje doline, jedan mrav ree: O mravi,
ulazite u stanove svoje da vas ne izgazi Sulejman i vojske njegove
a da to i ne primijete! I Sulejman se nasmija glasno rijeima
njegovim. (XXVII 19). Rumi esto suprotstavlja to duhovno
onom materijalnom ili sutinsko onom neesencijalnom kroz
sliku Sulejmana i mrava.
9. enska priroda jastva je razmatrana u II, C, 4.
10. Rije sirr, doslovce tajna, obino se prevodi kao krajnje
unutarnja svijest, a gotovo redovito predstavlja sinonim za srce,
kako se ono ve denira, mada Rumi rijetko koristi taj pojam.
Krajnje unutarnja svijest je poput korijena drveta; mada skriven,
njegovi uinci se pojavljuju u liu i granama. (F 187/196) Vidjeti
takoer M III 4386, D 20438, 23410, 33131.
11. Rumi ovdje aludira na Musaove rijei u Kuranu: Gospodaru
moj, ukai mi se da Te vidim! Stavak nastavlja dalje: Ne moe
Me vidjeti ree ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane
na svom mjestu, vidjet e Me. Kada je njegov Gospodar otkrio
Svoju teofaniju brdu, u prah ga je pretvorio; a Musa se onesvijeen
strovali (VII 143) Rumi esto ukazuje na pretvaranje u prah
planine Sinaj.
12. Rumi ne podrazumijeva da samo jedna osoba ima pristup
srcu koje vidi Boga. tavie, on ukazuje na sebe kao nekoga
BILJEKE
::
ko je ozbiljio to stanje zamalo do savrenstva, to jest stanje
najuzvienijeg prijatelja Boijeg na kojeg neke druge suje
ukazuju kao na pola (qutb). Svi drugi prijatelji Boiji su
poredani u hijerarhijski slijed podno njega; oni od njega primaju
svoje opstojanje i okreu se oko njega. to se tie najsavrenijeg
prijatelja Boijeg, on je sredite univerzuma, univerzuma koji
izvodi svoje postojanje iz egzistencije tog ovjeka (vidjeti I, D,
1). Rije qutb se u Rumijevim djelima, manje ili vie, koristi kao
sinonim sa pojmom wal (prijatelj Boiji, svetac). On u jednom
odjeljku denira pojam qutb u smislu gnostika koji je dosegnuo
sjedinjenje (M V izmeu 2338 i 2339).
Qutb je onaj koji se vrti oko sebe oko njega se vrte
nebeske sfere. (M V 2343)
Grijeh je oko sebe se vrtjeti, samo ne za qutba u
njegovoj ljepoti to dozvoljeno i halal njemu je, jer on u
Praroditeljsku Zemlju putuje. (D 18746)
Vidjeti takoer M I 2129, II 1984, IV 1418.
13. Postoje brojni obrasci za klasiciranje Imena i Atributa sukladno
razliitim kolama islamskoga miljenja. Izabranik ovdje je
sukladan sa onim to je implicirano Rumijevim djelima. U nakani
da zadri ovu raspravu u granicama, neke klasikacije i primjene,
prirodno pripojene snagom tekstova teologiji i metazici,
zanemarene su. Ta Imena, pribavljena u tablicama, preuzeta su
iz dobro poznatog Poslanikovog pravorijeka o devedeset i devet
Boijih imena. Glede prijevoda tog hadisa, vidjeti Mishkat al-
masabih, preveo J. Robson, 4 sveska (Lahore: Sh. Muhammad
Ashraf, 1963-1963), pp. 483-484.
14. Za dalje Musaovo moljakanje da vidi Boga (biljeka 11 naprijed).
13. Glede kuranskog kazivanja o Musaovu tapu, njegovog pretvara-
nja u zmiju i njenog gutanja arobnjakih konopaca, vidjeti VII
113 i dalje, XX 63 i dalje, XXVI 43 i dalje.
16. Af al-Din al-Tilimsani, naprimjer, uenik Ibn Arabijev i prijatelj
Sadra al-Dina al-Qunawija, pie kako su etiri temeljna Boija
atributa: ivot, Znanje, Volja i Mo, koji se pojedinano oituju
u smislu vatre, zraka, vode i zemlje (Sharh al-asma al-husna ,
tumaenje Imena Al-Basir, ms. Laleli 1336, Slejmaniye Library,
BILJEKE
::
Istanbul). Al-Qunawi, uenik Al-Farghanijev, na slian nain
pripisuje ime svakom od svojstava tih elemenata: ivot-toplota,
Znanje-hladnoa, Volja-vlanost, Mo-suhoa (Muntaha l-
madarik, Cairo: Maktab al-sanai, 1293/1876, svezak I, p. 34).
17. Aluzija na hadith: Srce vjernikovo je meu dva prsta Milosti-
voga.
18. Za Jusufa se u islamskim vrelima kae da je najljepa osoba koju
je Bog ikada stvorio. Rumi stalno na njega ukazuje kao na primjer
Boije ljepote odraene u ljudskom liku.
19. Rustam je arhetipski junak drevne Perzije, kojeg je Firdawsi
uinio besmrtnim u djelu Book of Kings. Hamza je amida
Poslanikov i jedan od sjajnih ratnika ranoga islama.
20. Bol i trpljenje poveavaju svijest i znanje o Bogu. Vidjeti poglavlje
III, C, 1.
21. Vidjeti, naprimjer, D 643, 2707, 7482, 32890.
22. Kao to su neki suje izrijekom isticali odlike i utjecaj svakog
vidljivog neba sukladni su odreenom aspektu duhovnog
zraenja pojedinanog poslanika, ali poslanici ne prebivaju na
nebesima, jer njihovi duhovi transcendiraju mjesto. Vidjeti Sadr
al-Din al-Qunawi, Al-Fukuk, tampano na margini Kashanijeva
djela Sharh manazil al-sa irin, Teheran, 1313/1897-1898, pp. 273-
276; odjeljak je naveo Jami u djelu Naqd al-nusus, priredio W.
C. Chittick (Tehran: Imperial Iranian Academy of Philosophy,
1977), pp. 240-241.
23. Rumijev bliski prijatelj Sadr al-Din al-Qunawi, Ibn Arabijev
nekadanji uenik, jo jednom raspravlja o silasku due kroz
raznovrsna nebesa, sfere elemenata i kroz tri kraljevstva, i to na
izriitiji nain negoli sam Rumi; on jasno pokazuje vezu izmeu
silaska due i njenog ponovnog uzlaska. Sukus njegova uenja u
vezi s ovim pitanjem vidjeti kod W. C. Chitticka i P. L. Wilsona,
Fakhruddin Iraqi:Divine Flashes (New York: Paulist Press, 1982),
pp. 162-164. O neto detaljnijem prikazu vidjeti Chittick, Te
Circle of Spiritual Ascent According to al-Qunawi, Neoplatonism
and Islamic Tought, priredio P. Morewedge (Albany: SUNY
Press, uskoro iz tampe). Glede islamske pozadine ovoga gledanja
na silazak due, usporediti Al-Farabijevu neoplatoniku shemu
BILJEKE
:,
(M. Fakhry, A History of Islamic Philosophy, New York: Columbia
University Press, 1970, pp. 136-139).
24. Buraq je konj koji je odnio Poslanika na nebo prilikom njegova
mirda.
23. O Halladevim uvenim iskazima vidjeti nie III, A, 3.
26. Nakon to je Ibrahim poruio idole svoga naroda, kralj tog
vremena Nimrod naredio je da on bude baen u vatru. Ali ga
je Bog sauvao od povrede: O vatro - rekosmo Mi postani
hladna, i spas Ibrahimu! (Kuran XXI 69)
27. O znaenju imaginacije u Rumijevim uenjima vidjeti III, D.
Dio II: Praksa
1. Rumi se ne bavi ovim pitanjima na izriit nain, a ini se da nema
nikakva razloga da se uputa u tanahna luenja koja je nainilo
islamsko miljenje meu nekim poslanicima, posebice onim
anbiy , rusul i lu l-azm. Ta luenja su se mogla pripisati Rumiju,
ali ona ne igraju nikakvu ulogu u njegovim uenjima.
2. Primjerice u M III 704, 4317, IV 1416, 1833; D 17961.
3. Suje jasno lue razliku izmeu ove dvije vrste savrenih
prijatelja Boijih: oni kojima je povjerena nebeska misija da vode
druge Putem, i oni kojima nije data takva ovlast. Rumijev prijatelj
Sadr al-Din al-Qunawi iznova razmatra ovo pitanje u svom djelu
Tabsirat al-mubtadi (Ja sam priredio i preveo ovo djelo, i nadam
se da e uskoro biti objelodanjeno).
4. Kazivanje o Jusufu i Zulejhi ili Potifarovoj eni openito je
razmatrao Rumi i drugi pjesnici u smislu arhetipskog primjera
zaljubljenikove predanosti Voljenom, mada Jusuf predstavlja
Voljenog, a Zulejha zaljubljenika. U ovom stihu Rumi aludira na
kuransko kazivanje o njihovu odnosu, prema kojemu je Zulejha
pokuala zavesti Jusufa, ali je on uspio tome umai: I njih dvoje
prema vratima potrae a ona razdera straga koulju njegovu
(XII 23). Kazivanje se nastavlja pripovijedanjem o tome kako su
ene iz grada optuivale Zulejhu: Upravnikova ena navraala
momka svoga na grijeh... I kad ona u za ogovaranja njihova,
posla po njih, te im pripremi divane, dade svakoj od njih po
BILJEKE
:
no i ree: Izai pred njih! A kad ga one ugledae, zadivie se
ljepoti njegovoj i po rukama svojim se porezae: Boe, Boe!
uskliknue ovo nije ovjek, ovo je aneo plemeniti! (XII
30-31)
3. Ad i Semud su bili dva naroda koje je, prema kuranskom
kazivanju, unitila Boija srdba zbog njihovih grijeha.
6. Hidr ili Zeleni poslanik se esto poistovjeuje sa Iljasom.
Sukladno kazivanjima, on se napio Vode ivota i jo se ukazuje
svetim ljudima kako bi ih uveo u uzviena tajanstva.
7. Ovaj stih sadri aluziju na Kuran: Mi smo Davudu Nau milost
ukazali O brda, ponavljajte zajedno sa njim hvalu! XXXIV
10)
8. Vidjeti dio I, fusnota 8.
9. Ukazivanje na Kuran: A Merjema im na njega pokaza: Kako da
govorimo djetetu u beici: rekoe. Ja sam Allahov rob ono
ree meni e On Knjigu dati i vjerovjesnikom me uiniti.
(XIX 29 i dalje)
10. Poslanik je primio prisegu od mnogih ashaba u Habibiji
nadomak Meke, este godine po Hidri; na taj dogaaj se aludira
u Kuranu: Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se
pod drvetom na vjernost zakleli. (XLVIII 18) Ovaj in je postao
prototipom za ceremoniju inicijacije u suzmu, tokom koje ejh
uzima uenikovu ruku u svoju i, izmeu ostalih stvari, recitira
sljedei stavak: Oni koji su ti se zakleli na vjernost zakleli su se,
doista, na vjernost samome Allahu; Allahova ruka je iznad ruku
njihovih. (XLVIII 10)
11. Planina Qaf je mistina planina za koju se tvrdi da opasuje
Zemlju. Izraz: Od planine Qaf do planine Qaf oznaava ukupni
opseg zemaljske kugle.
12. O paslici koja ulazi u srce vidjeti III, D.
13. Ploa dobro uvana (Lawh-i mahfz), spomenuta u Kuranu kao
lokus u koji je upisan Kuran (LXXXV 22), obino se tumai
u kozmolokom smislu, to jest da oznai Univerzalnu Duu,
pasivni pol duhovne egzistencije. U nju Pero Univerzalni Um
upisuje znanje o svim stvarima koje e ui u postojanje. Kao
rezultat toga javlja se stvoreni univerzum.
BILJEKE
:,
14. Poslanik je kazao: Ah kako ja eznem sresti svoju brau; za taj
iskaz se smatra da se odnosi na prijatelje Boije koji e biti roeni
u narednim pokoljenjima.
13. Bayazid iz Bistama je jedan od najveih sujskih evlija, na koga se
esto odnosi naslov sultan gnostika. Yazid je drugi umejeviki
halifa, ovjek odgovoran za ubojstvo Poslanikova unuka Huseina,
i openito je arhetip zloinca.
16. Ali je roak i zet Poslanikov, najvei vitez u islamu i prijatelj
Boiji, zatitnik duhovnog vitekog bratstva (futuwt).
17. Poglavlje V iz Kurana je naslovljeno nakon trpeze na koju se
ukazuje u sljedeim stavcima: A kada uenici rekoe: O Isa, sine
Merjemin, moe li nam Gospodar tvoj trpezu s neba spustiti:
on ree: Bojte se Allaha, ako ste vjernici! Isa, sin Merjemin,
ree: O Allahu, Gospodaru na, spusti nam s neba trpezu da nam
bude praznik, i prvima od nas i onima kasnijim, i udo Tvoje, i
nahrani nas, a Ti si hranitelj najbolji! (V 112, 114)
18. U kazivanju o Musau i Hidru u Kuranu (XVIII 61-83), Musa
krenu u potragu za tajanstvenim Hidrom, koga je Bog pouio
pravom znanju. (66) Musa ree: Sve u ii dok ne stignem do
mjesta gdje se sastaju dva mora, ili u dugo, dugo ii! (60) Ovdje
se ukazuje na to da Hidrovo skrivanje u moru, ini se, aludira na
ovaj kuranski stavak i na potekou da mu se i na kakav nain
pristupi.
19. Vidjeti dio I, fusnota 8.
20. U djelu Book of Kings Turan predstavlja zemlju Turaka koji su
neprestance bili u ratu sa Irancima. U ovom kontekstu izraz Iran
i Turan aludira na cjelokupni nastanjeni svijet.
21. Metaziki temelji za ovaj polaritet razmatrani su u koli
Ibn Arabija. Al-Qunawijev uenik Al-Farghani, naprimjer,
pravi razliku izmeu arhetipa djelovanja (f liyyah) i arhetipa
prijemivosti (qbiliyyah) unutar Jednosti i Mnotva koje
obuhvaa Boansko. Drugim rijeima, sa stajalita Iskljuive
Jedinosti (ahadiyyah), Bog je Jedan u svakom pogledu i iskljuuje
svako mnotvo. Ali, iz perspektive Ukljuivog Jedinstva
(whidiyyah), Boija Jednost je vrelo svekolikog mnotva, to
je injenica koja je ilustrirana mnotvom Njegovih imena. To
BILJEKE
:o
korespondira onom to je ve razmatrano: Esencija je apsolutno
Jedna, ali Imena podrazumijevaju mogunost izvanjskog
oitovanja i pluralnosti. Prema tome, Boija esencija je aktivna
u smislu da je vrelo svega, dok su Imena pasivna u smislu da sve
to ona oituju izvodi se iz Esencije. Ali, u suodnosu sa svijetom,
Imena su aktivna. Vidjeti Muntaha l-madarik, p. 13, djelomino
navedena kod Jamia u djelu Naqd al-nusus, pp. 36-37. Al-Kashani
potvruje ovo stajalite i dodaje da i aktivna i pasivna Imena se
nalaze na razini Boanskog. Istilahat al-suyyah, na margini
djela Sharh al-manazil al-sa irin, p. 107; takoer djelo Naqd al-
nusus, pp. 107-108.
22. Aishah je bila Poslanikova najmlaa ena, za koju se esto kae
da mu je bila najdraa.
Dio III: Dosezanje Boga
1. Rumi ak zapoinje jedan svoj gazel Halladevim stihom i
nastavlja poemu od trinaest stihova u istom ritmu i metru (D
2813). Vidjeti takoer M I 3934-33; III 3839, 4186-87; V 4133;
VI 4062; D 4116. Primjeri ukazivanja na Poslanikov pravorijek
ukljuuju M VI 724 (na poetku), 734; D 9931, 11966.
2. Za Idrisa, dva puta spomenutog u Kuranu, koji se obino
poistovjeuje sa Enohom, kae se da je bio blizak sa melekom smrti
i da je jednog dana od njega traio da mu ovaj uzme duu; melek je
to uinio i nakon izvjesnog vremena opet je vratio u tijelo.
3. Abu Said Abi-Khayr je jedan od uvenih ranih sujskih
uitelja.
4. Prema Poslanikovom sunnetu, preporua se post na Auru, to
jest desetog dana mjeseca muharrema. Bio je to onaj dan u kojem
je ubijen Poslanikov unuk Husein na Karbali 61/680. godine.
3. Feniks (anq ili simurgh) prebiva na planini Qaf. Sukladno
drevnim predanjima, ako bi njegova sjena pala na nekoga, taj bi
postao kraljem. U suzmu feniks esto simbolizira duu prijatelja
Boijeg ili samog prijatelja Boijeg, dok planina Qaf predstavlja
njegovo duhovno stanje u Boijoj Prisutnosti.
BILJEKE
:,
Zov je dosegnuo due: Dokle ete krzmati se? Hajde
krenite, svom prvotnom domu se vratite!
Poto je planina Qaf naa blizina vae prvotno
mjesto u kome ste se rodili, poletite radosno planini
Qaf, jer vi ste feniksi! (D 9964-63)
U ovom odjeljku ini se da feniks simbolizira duu prijatelja
Boijeg, dok je alhemija ejhova mo da preobrazi due uenika
iz bakra u zlato.
6. Prema kuranskom kazivanju, Musaov protivnik faraon je kazao:
Ja sam gospodar va najvei! (LXXIX 24).
7. Zbog iroke skale znaenja koju obuhvaa rije ishq i njeni
sinonimi (to jest mahabbat, dst), pokuao sam povui razliku
izmeu nekih od njih kroz upotrebu velikih i malih slova: Ljubav
kao univerzalna zbilja neovisna o ovjeku, ili u smislu atributa
Boijeg pisana je velikim slovom, dok pojedinana ljubav, kao
ljudsko svojstvo, nije. Meutim odve je teko povui liniju
izmeu dvije upotrebe, a otuda moe proistei i odreena
nekonzistentnost.
8. Glede raspravljanja o metazici Boije ljubavi prema svijetu,
vidjeti Chittick i Wilson, Fakhruddin Iraqi (naprijed, dio I,
biljeka 23), posebice pp. 17-28.
9. Sanjar i Qubad su poznati kraljevi; onaj prvi je bio posljednji od
velikih seldukih kraljeva (umro 332/1137), dok je onaj potonji
vladao tokom predislamske sasanidske dinastije.
10. Abu Bakr i Umar, skupa sa Uthmanom i Alijem su bili najbliskiji
drugovi Poslanikovi i prva etverica halifa islama.
11. Za Koraha, jednog od Musaovih sunarodnjaka, kae se da je
bio najbogatiji ivi ovjek. Prema kuranskom kazivanju, bio je
sravnjen sa zemljom zbog svojih grijeha i drskosti (XXVIII 81 i
drugi odjeljci).
12. Jamshid je mistini iranski kralj i prorok, i takoer prvi smrtni
ovjek. On ovdje takoer simbolizira ovjekovu duhovnu priro-
du.
13. Suje e, katkada, govoriti o formama koje su razluene i
denirane unutar Boijeg znanja. Znaenje koje stoji iza forme
u ovom sluaju je Boija Esencija, koja je potpuno nerazluiva.
BILJEKE
:8
14. U Ibn Arabijevoj koli svijet imaginacije je deniran kao
meucarstvo u rasponu svijeta dua i svijeta protenih tijela.
Drugim rijeima, on je zbiljskiji od materijalnog svijeta, ali je manje
stvaran od duhovnoga svijeta. tavie, taj svijet nuno oznaava
vezu izmeu ona dva svijeta; bez njega svijet protenih tijela
prestao bi postojati. On je jednostavan i svjetlosan u supstanci kao
duhovni svijet, ali on posjeduje mnotvo formi poput materijalnog
svijeta. Bez njegova posrednikog stanja, ona druga dva svijeta ne
bi ni na koji nain bili u dodiru. Na ovaj svijet se esto ukazuje
kao na pregradu (barzakh) izmeu one dvije strane. Za dalje
rasvjetljavanje trebaju biti konzultirana djela Ibn Arabija i njegove
kole. Vidjeti, naprimjer, moj lanak koji se uskoro pojavljuje: Pet
boanskih Prisutnosti: od Al-Qunawija do Al-Qaysarija, Muslim
World, 1982. I sam Rumi aludira na posredniku prirodu ovoga
svijeta; a ini se da njegovo razumijevanje imaginacije je ire od
Ibn Arabijevog i njegovih pristalica.
13. Ashabi su oni muslimani koji su vidjeli Poslanika u tijelu. Prema
njegovom pravorijeku: Moji drugovi su poput zvijezda; kojeg
god od njih slijedite, uputu pronalazite.
16. Znakovi zodijaka su podijeljeni u etiri skupine u skladu sa ona
etiri elementa: zemlja-Bik, Djevica i Jarac; voda-Rak, korpion i
Ribe; zrak-Blizanci, Vaga i Vodenjak; vatra-Ovan, Lav i Strijelac.
Rumi esto ukazuje na astronomske i astroloke pojmove, ali
samo da bi ih upotrijebio kao simbole za svoje vlastite svrhe. On
se nije uope zanimao za te znanosti kao takve.
17. Layla i Majnn (luak) su bili predislamski arapski zaljubljenici
koji su uinjeni besmrtnim kroz arapske i perzijske stihove.
18. Ovaj stih je parafraza kuranskog stavka LI 36: Dine i ljude sam
stvorio samo da Mi se klanjaju.
19. Kevser (obilje) je ime za vrelo u Dennetu.
20. Fatiha, Poglavlje koje otvara Kuran, je obavezni sastavni dio
obredne molitve.
21. Ibn Sina (Avicenna), vjerovatno najvei lozof u islamskoj
povijesti, simbolizira djelomini um.
22. Tema o tri knjige Kuran, univerzum i ovjek znaajna je
tema u suzmu, i ona pribavlja nadahnue za neka glavna djela,
kao to je Al-Qunawijevo djelo Tafsir al-fatihah.
BILJEKE
:
23. Mufailun je jedna od brojnih skupina slabih glasova koji se
koriste za skandiranje u arapskoj i perzijskoj poeziji.
24. Na mnogim spiskovima Boijih imena, Onaj Koji na stranputicu
odvodi (Al-mudill) je ime koje je postavljeno odmah do Imena
Onaj Koji na pravi put navodi (Al-hd). Ovo ime je ukljueno
snagom nekoliko kuranskih stavaka, kao to je ovaj: A Allah
ostavlja u zabludi onoga koga On hoe i ukazuje na pravi put
onome kome hoe. (XIV 4) Ibn Arabijeve pristalice istiu da je
Iblis oitovanje ovog Imena (vidjeti, primjerice, Al-Qaysarijeve
rijei navedene od Jamia u njegovu djelu Naqd al-nusus, p. 109).
Ovdje Rumi aludira na vezu izmeu Iblisa i ovog Atributa, vezu
na koju se takoer ukazuje u Kuranu: Ovo je ejtanov posao!
uzviknu on je, zaista, otvoreni neprijatelj koji u zabludu
odvodi! (XXVIII 13)
23. Prevoditelji, meutim, obino naginju k tome da uzimaju u obzir
izvedeno voljenog prije negoli Istinski Voljenog, to je praksa koja
esto oteava itatelju da lui duhovno uenje koje je pjesnik imao
na umu.
26. Nicholson je preveo rije svjedok u ovome stihu kao omiljeni,
i on objanjava kako je ovdje data prednost vitekom znaenju te
rijei.
27. Odnosi se na Musaovo padanje u nesvijest kada je Bog objavio
Svoju teofaniju planini Sinaj (vidjeti naprijed dio I, fusnota 11).
28. Rum ili Bizantsko carstvo Rumi koristi kao simbol svjetla i
sjedinjenja, dok Etiopljani simboliziraju tamu i razdvojenost.
29. Kralj Khusraw i Shirin su par zaljubljenika koji je esto slavljen
u perzijskom stihu. Khusrawi ili kraljevski med je predstavljao
poznatu vrstu odabranog meda. Shirin, ije ime doslovce znai
slatka, takoer predstavlja Voljenog ili voljenu.
30. Ova tri lika, koja su ivjela u treem/devetom i etvrtom/desetom
stoljeu, su meu najpoznatijim likovima ranih sujskih uitelja.
31. Iram, na koji se ukazuje u Kuranu (LXXXIX 7), je bio niz kua sa
pogledom na plodne nasade, sagraen u vrijeme poslanika Hda
od jednog nevjernika kao imitacija Denneta. Ovdje takoer
simbolizira vrt sjedinjenja.
BILJEKE
:o
32. Kazivanje o druini iz peine ili o sedam spavaa iz Efesa
opirno je ispriano u Kuranu (XVIII 9 i dalje), gdje je usputice
spomenut njihov boravak ondje.
33. U islamskim vrelima za Jirjisa se kae da je bio prorok, mada se
povijesno ini da se poistovjeuje sa svetim Dordem, kojeg je
dao pogubiti Dioklecijan 303. godine. Prema kazivanjima, bio je
nasmrt muen vie puta, ali se svaki put vraao u ivot.
34. Ibrahim ibn Adham je jedan od velikih evlija ranoga islama.
Njegova ivotna pria je slina onoj Budhinoj.
33. Slava meni je uveni Bayazidov ekstatiki usklik, tumaen od
suja skupa sa istim Al-Halladevim uzvicima poput onog: Ja
sam Bog!.
36. Na ovom mjestu bih podsjetio itatelja da sam pokuao izbjei
previe citata iz djela koja su ve prevedena, posebice iz Mesnevije
i Fihi ma hi. Stoga sam u ovih nekoliko posljednjih poglavlja
naglaavao neprevedene gazele, mada je mogao biti obilno citiran
i sadraj iz nekih drugih vrela.
37. Dhul-Faqar je ime za Alijev ma.
38. Voda se uvijek spominje kako bi podsjetila na Huseinovu smrt
na Karbali, jer vojska koja je okruila njegovu malu druinu
boraca nije dopustila Huseinovim pristalicama da pristupe rijeci
unato njihovoj golemoj ei.
39. Rumi ukazuje na Sanaijevu raspravu o dobrim i loim drugovima
u njegovom djelu Hadiqat al-haqiqah (priredio M. Radawi,
Tehran: Tahri, 1329/1930, pp. 448 i dalje); on posebno aludira
na ovaj stih: Postoji zadaa za svakog ovjeka u ovome svijetu, i
postoji ovjek za svaku zadau. (p. 449, stih 4).
40. Vidjeti odjeljak I, D, 1.
41. Kao tehniki pojam u suzmu: pruiti ruku pomoi (dastgr
bdan) znai inicirati ili primiti prisegu vjernosti. Vidjeti
naprijed dio III. Biljeka 10.
42. Svoj strogi tretman uenika Rumi usporeuje sa ratnom varkom
koju je Jusuf upotrijebio kako bi zadrao Benjamina (Kuran XII
70 i dalje; Postanak 44.1 i dalje).
43. Prema predanjima, Ibrahim je sagradio Kabu i neko vrijeme se
ondje nastanio.
BILJEKE
::
Pogovor
1. Mevlana Delaluddin Rumi, Divan-i ems, s perzijskog preveo:
Muamer Kodri, Lingua Patria, Sarajevo, 2003., 37)
2. Reid Hazovi, Ljudsko lice u ogledalu suzma, Institut Ibn
Sina, Sarajevo, 2003., str. 139-142.
3. S. H. Nasr, Jalal al-Din Rumi: Supreme Persian Poet and Sage,
Tehran: Shura-ye Ali-ye Farhang o Honor, 1974., p. 23.
4. William C. Chittick, Te Su Path of Love: the sopiritual teachings
of Rumi, State University of New York Press, Albany, 1983., p. 27.
3. Henry Corbin, Svjetlosni ovjek u iranskom suzmu, Institut Ibn
Sina, Sarajevo, 2003., str. 89.
6. Nazir Qaiser, Rumis Impact on Iqbals Religious Tought, Lahore,
2003., pp. XI-XII.
7. Mewlana Delaluddin Rumi, Divan-i ems, s perzijskog preveo:
Muamer Kodri, Lindua Patria, Sarajevo, 2003., str. 43.
BILJEKE
IZABRANA LITERATURA
1. Abdul Hakim, Kh. Te Metaphysics of Rumi, Lahore, Institute of
Islamic Culture, 1933; obnovljeno izdanje 1939.
2. Aaki, Manqib al-rifn, priredio T. Yazici, 2 sveska, Ankara:
Trk Tarih Kurumu Basimevi, 1939-1961. Prijevod na francuski
nainio C. Huart, Les saints des dervishes-tourneurs, Paris: E.
Leroux, 1918-1922; obnovljeno izdanje 1978. Djelomoni engleski
prijevod kod J. W. Redhouse, Te Mesnevi (nie); obnovljeno
izdanje pod naslovom Legends of the Sus, London: Octagon
Press, 1976.
3. Arasteh, R. Rumi the Persian: Rebirth in Creativity and Love,
Lahore: Sh. Muhammad Ashraf, 1963.
4. Arberry, A. J. Te Rub iyyt of Jalal al-Din Rumi, London: R.
Walker, 1949.
Tales from the Masnavi, London: George Allen and Unwin,
1963.
More Tales from the Masnavi, London: George Allen and
Unwin, 1968.
3. Bausani, A. Djalal al-Din Rumi. Encyclopedia of Islam, drugo
izdanje, London i Leiden: Luzac i A. J. Brill, 1960 i nadalje, svezak
II, pp. 396-397.
:
6. Chittick, W. C. Te Su Doctrine of Rumi: An Introduction,
Teheran Aryamehr University, 1974.
i Wilson, P. L. Fakhruddin Iraqi: Divine Flashes. New York:
Paulist Press, 1982.
7. Furznfar, B. Rislah dar tahqq-i ahwl wa zindign-ye
Mawln Jalal al-Din..., drugo izdanje, Tehran: Taban, 1333/
1934.
Sharh-i Mathnaw, 3 sveska (u I 3012). Tehran: University of
Tehran, 1346-1348/1967-1969.
8. Golpinarli, A. Mevlana Celaleddin, hayati, felsefesi, eserlerinden
semeler. Istanbul: Varlik Yayinevi, 1932.
9. Halman, T. S. Te Turk in Mewlana/Mawlana in Turkey. Te
Scholar and the Saint, izdao P. J. Chelkowski, New York: New
York University Press, 1973, pp. 217-234.
10. Hum, J. Mawlaw-nmah, y Mawlaw chih mgyad, 2 sveska.
Tehran: Shura-ye Ali-ye Farhang o Honar, 1334-1333/1963-1966.
11. Iqbal, A. Te Life and Work of Mohammad Jalal-ud-Din Rumi,
tree preraeno izdanje, Lahore: Institute of Islamic Culture,
1974.
12. Meyerovich, E. (de Vitray-). Mystique et posie en Islam: Djall-
ud-din Rumi et lordre des derviches tourneurs. Paris: Descle de
Brouwer, 1972.
(prijevod). Le Livre du dedans. Paris: Sinbad, 1976.
13. Morewedge, P. A Philosophical Interpretation of Rumis Mystical
Poetry: Light, the Mediator, and the Way. Te Scholar and the
Saint, pp. 187-216.
14. Nasr, S. H. Jalal al-Din Rumi: Supreme Persian Poet and Sage.
Tehran: Shura-ye Ali-ye Farhang o Honar, 1974.
Rumi and the Su Tradition. Te Scholar and the Saint,
pp- 169-183.
13. Nicholson, R. A. Rumi, Poet and Mystic. London: George Allen
and Unwin, 1930.
16. Onder, M. Mevlana bibliografyasi. Ankara: Trkiye I Bankasi
Kltr Yayinlari, 1973.
17. Redhouse, J.W. Te Mesnevi... of Mevlana... er-Rumi... Book the
First. London: Trbner, 1881.
IZABRANA LITERATURA
:,
18. Rehde, R. M. Te Style of Jalal al-Din Rumi. Te Scholar and the
Saint, pp. 273-283.
19. Ritter, H. Djalal al-Din Rumi. Encyclopedia of Islam, svezak II,
pp. 393-396.
Maulana Galaluddin Rumi und Sein Kreis, Philologika
XI. Der Islam 26 (1942): 116-138, 221-249.
20. Sadiq Behzadi, M. Bibliography of Mawlavi. Tehran: Shura-ye
Ali-ye Farhang o Honar, 1973.
21. Schimmel, A., A Spring-day in Konya According to Jalal al-Din
Rumi. Te Scholar and the Saint, pp. 233-273.
Te Triumphal Sun. London: East-West Publications, 1978.
Rumi: Ich bin Wind und du bist Feuer. Cologne: Diederichs,
1978.
As Trough a Veil: Mystical Poetry in Islam. New York:
Columbia University Press, 1982.
22. Shibli Numani. Sawnih-i Mauln Rm. Lahore: Naval Kishor,
1909.
23. Wineld, H. Masnavi-i Manavi, Spiritual Couplets. Obnovljeno
izdanje. London: Octagon Press, 1973.
24. Youso, Gh. H. Mawlavi As Storyteller. Te Scholar and the
Saint, pp. 287-306.
IZABRANA LITERATURA
INDEKS IMENA I POJMOVA
A
Abu Said 213
Ahwal, duhovna stanja 31
Al-lawh al-mahfuz, ploa dobro uva-
na 191
Al-Qalam al-a la, Vrhovno Pero 191
Amanat, duhovni polog, povjereni
polog 83
Ansari 31
Arberry, A.J. 14, 33, 34, 36
Arkan, kozmiki stupovi 73
Asma Allah, Imena Boija 63
Awbash, ljudi koji izazivaju nevolje
362
Adam, nepostojanje 44
alam al-khayal, svijet imaginacije,
mundus imaginalis 283
Aql, raz/um 31
aqli juz i, djelomini um 36
aqli kulli, univerzalni um 33
Attar, Fariduddin, 24
B
baqa, opstajanje nakon ieznua 207
Batin, iznutarnje, skriveno, 41
C
Chalabi, Husam al-Din 22, 24, 166,
177
D
Dante 28
Dard, patnja, srana bol 272, 363
Dhat, bit, sutina 63
Dhikr, prisjeanje na Boga, molitva
srca 177, 187
Dil, duhovno srce 37
Dilber, zaljubljenik na putu Ljubavi
331
Durd, vinski talog 363
F
Fana , egzistencijalno ieznue 207
:8
Faqr, duhovno, metaziko siromatvo
216
Fikr, promiljanje, molitva uma 187,
287
Firaq, egzistencijalna odvojenost 267
Fitrat, primordijalna ljudska narav
191
G
Ghamm, srcobolja 273
Ghayr, drugo doli Bog, svijet 349
Ghayrat, ljubomora 349
Ghazali, Ahmad 19
H
Hallad, Abu Mansur 221
Hamadani, Ayn al-Qudat 20
Haqiqa, duhovna zbilja 29, 286
Hasti, postojanje 44, 201
Hijran, egzistencijalna odvojenost 267
Himma, duhovno htijenje 188
Hushyari, duhovna trijeznost 364
I
Ibn Arabi 13
Ilham, nadahnue 146
Ilm-i abdan, znanje o tijelima 43
Ilm-i adyan, znanje o religijama 43
inaya, Boije obilje, Boija milost 188
Iraqi Fakhr al-Din 332
ishq, duhovna ljubav 223
ishq-i haqiqi, istinska ljubav 232
ishq-i majazi, izvedena ljubav 232
ithbat, posvjedoenje 210
J
jaf, okrutnost 273
Jan, duh, dua 33
Jihad, sveti rat protiv svoga jastva
178, 181
K
Kalam, rije, govor, stvaralaki Logos
307
Kharabat, razvaline, sujina egzisten-
cijalna pustopoljina 362
Khayal, stvaralaka imaginacija 283
Khumr, mahmurluk 371
Khwish, osobnost 201
Khwud, jastvo 201
Kirmani, Awhad al-Din 332
L
Lewis, Franklin 13
Lutf, njenost 67
M
Mahw, egzistencijalno potiranje 207
Mana, duhovno znaenje 34, 33, 39
Mashuq, ljubljeni/Ljubljeni 331
Maqamat, duhovne postaje 31
M-u-man, ja-mi ego 201
Masti, duhovno pijanstvo 364
May-khana, krma 362
Muhasaba, duhovno preispitivanje 187
Muraqaba, duhovno motrenje 187
Mutrib, putujui pjesnik 373
N
Nafs, jastvo, dua 31, 33
Nafs ammara, dua koja naginje zlu
33
Nafy, poricanje 210
Nasr, S. H. 20, 22
Nicholson, R.A. 14, 33, 34, 33, 36
Nisti, nepostojanje 44
:
P
Pa kfan, ples, duhovni zanos 373
Parvanah, Muin al-Din 20
Q
Qahr, okrutnost, srditost 67
Qalandar, suja u najviem stanju
ieznua 216
Qalb, srce 37
Qallashan, hulje 362
R
Ranj, trpnja 272
Raqs, ples, duhovni zanos 373
Razi, Fakhr al-Din 20
Rindan, razuzdani ljudi 362
Ruh, duh 33
Rumi, Delaluddin Mawlana 13, 14,
13, 20, 21, 22, 24, 23, 26, 27, 28, 29,
32, 33, 34, 36, 39, 40, 41, 43, 44, 43,
48, 49, 31, 32, 39, 61, 67, 70, 79, 80,
83, 83, 92, 94, 93, 96, 97, 99, 133,
143, 146, 160, 166, 178, 203, 212,
223, 272, 287, 307, 319, 321, 329,
332, 337, 383
Ruspi, bludnica 337
S
Sahw, duhovna trijeznost 364
Sam , duhovni koncert 373, 374, 373,
376, 377, 380, 386, 391
Sanai 24
Sayyid Burhan al-Din 316
Schimmel, Annemarie 13
Shadi, put duhovne radosti 273
Shahid, duhovni svjedok 331
Sifat Allah, Atributi Boiji 63
Silsilah, duhovno rodoslovlje 177
Sukr, duhovno pijanstvo 364
Surah, vidljiva forma 34, 39
Surr, duhovna radost 273
T
Tabrizi, Sham al-Din 21, 143, 134,
166, 332
Taqlid, slijepo oponaanje u vjeri 132
Tawhid, jedinost Boija, monoteizam
137
U
Ummiy, uroena, a ne steena pisme-
nost 36
Z
Zahir, izvanjsko, vidljivo 41
T
Tariqah, put duhovnog ozbiljenja 29
Z
Zarkub, Salah al-Din 24, 166
W
Wafa , sujina odanost Bogu 273
Walad, Badr al-Din 22
Walad, Baha 20, 21
Wisal, sjedinjenje s Bogom 267
Wujud, postojanje, bitak 44, 201
Y
Yad, prisjeanje na Boga 177

William C. Chittick - Rumi Sufijski Put Ljubavi

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

William C. Chittick - Rumi Sufijski Put Ljubavi

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

William C.

Tijelo se dri ljepote i krasote hvalisave, dok je dua

Za uzlazak ili Mirad due moe se kazati da zapoinje sa ljudskim

You might also like