Spomenik izdaji - Nova Orjuna

Luka Podrug, na prikazivanju knjige Joška Čelana

---------------------------------------------------------------------------
Prilozi za životopis Miljenka Smoje, zapravo su paralelni životopisi Smoje i
Joška Čelana, životopis izdajnika u usporedbi s životopisom čestitog čovjeka –
ustvari zapisi o obračunu orjunaša ili Sorosevih udbaša sa hrvatskom i sa
istinom i borba pojedinca, u ovom slučaju Joška Čelana za istinu.

Hoće li hrvatski Split podići spomenik orjunašu i četniku Smoji? – temeljno je

pitanje koje proizlazi iz ove knjige.

Nova Orjuna koja je i danas snažna i utjecajna u hrvatskom Splitu postavljanjem

spomenika izdajniku demonstrira svoju snagu i svoj utjecaj i testira naše
strpljenje i naš ponos.

Mi živimo u virtualnom svijetu, svijetu zabluda i prijevara, pa mnogi međi nama

i danas iskreno vjeruju kako je Smoje bio simpatični istina prosti ,ali svakako
mali, obični čovik, anarhist koji se ruga sa vlastodršcima.

Istina je upravo suprotna i to Čelan egzaktno dokazuje ovom knjigom, koju će

mnogi željeti prešutjeti, jer će u protivnom eksplodirati kao bomba i srušiti sve
njihove laži o Smoji. Zato treba sve učiniti da ova knjiga dođe u svaku kuću i da
istina iziđe na vidjelo.

Smoje je cijeli život bio režimski novinar. Smoje je pisao režimski, nije bio tek
režimski miljenik, već njegov stup, njegov medijski egzekutor, pa je tako bio i
tretiran … piše o njemu Čelan

Bio je kukavica, prostak, žderonja, pijandura, orjunaš, antihrvat, jugoslaven i

samoproglašeni četnik… i samo zato i upravo zato je podignut na razinu idola.
Upravi zato mu se postavlja spomenik, kao uvreda, provokacija i demonstracija
sile.

Spomenik Smoji u Splitu je sramota i uvreda za hrvatski Split.

U ovoj knjizi Čelan kiruški precizno secira Smoju činjenicama i dokazima,

njegovim citatima i istinom o njegovom nečasnom životu. Na 588 strtanica
britkog teksta, u 11. poglavlja od rođenja do smrti oslikana je sva bijeda ovoga
danas glorificiranog orjunaša. Citatima njegovih izjava Čelan ga je potpuno
razotkrio i pokazao u svjetlu kakav je zapravo bio – nekarakterni prostak i
izdajnik.

U mladosti je bio makro i kockar. U prvom braku je bio ravno 4 dana dok ga
nisu izbacili iz kuće.

Smojin anarhizam bio je trajni komunistički , jugonacionalistički i srboljubivi

fanatizam. On se smjenjivao s običnim režimskim oportunizmom i potpunom
političkom amoralnošću… navodi na jednom mjestu Joško Čelan

Na 77. Stranici Čelan piše citiram: neprijatelji su mu bili Isus Krist, njegova
majka, kraljica Hrvata, i oni seljački momci preko brda koji pjevaju dištonantno.
Hrvati iz dalmatinske zagore koje Smoje i njegovi zovu vlajima.

2.

Smoje ih zove hrvatske horde koje su se u fini crveni i jugoslavenski Split

spustile s druge strane brda.

Tako povodom sukoba na utakmici Hajduk - Crvena zvijezda 26. 10 1985 piše:

Kleronacionalisti, još bolje reći fašisti, spremaju se na akcije, ali nisu to splićani,
ti torcidaši su opaki, opasni, zadojeni mržnjom a još i tuku pitomce…tim
riječima brani Smoje crveni Split pred svojim beogradskim prijateljima i poziva
«miliciju da dejstvuje».

To je bio Smoje, trebaju to znati mladi, posebno pripadnici Torcide koje

podsjećamo na još jedan biser orjunaša Smoje.

Bio je najžešći protivnik skidanja crvene zvjezde sa hajdukova grba, zakleo se

da više nikada neće na utakmicu dok je hrvatski grb na prsima hajdukovaca, što
je i održao, nije otišao na niti jednu utakmicu. U Beogradu 1994 godine je
obećao da će se zvijezda vratiti na hajdukov grb. To je bio Smoje orjunaš i
izdajnik.

Smoje je svih godina imao logističku potporu u Slobodnoj Dalmaciji, istina ima
je i danas. Kulušići, Krnići, Gali i slična orjunaška svita otvoreno je podupirala
Miloševića i balvan revoluciju.

Smoje je preko slobodne tražio 1988 godine uvođenje vojne diktature, Čelan je
u to vrijeme bio protiv zabrane Ferala, to je razlika između režimskih piskarala i
slobodnih ljudi.

Milošević je od Smoje, Slobodne, splitske udbe, splitske partije i subnora iz

splita dobivao stalnu podršku za veliku srbiju.

Od tih istih je Joško Čelan bio proganjan, napadan i fizički, smjenjivan i

izbacivan s posla .

Smoje je 04.03. 1990 tražio da se poglavnika Tuđmana strpa u pržun, za Matu

Meštrovića je pisao da je ustaša, a za HDZ- ovce je naveo da su to: crni paraziti
iz malih mista koje je lako pripoznat po glavan….zamislite Tuđmanova stranka i
ti crni paraziti mu danas dižu spomenik u Splitu. Bože prosvijetli im pamet.

Najzaslužniji je zajedno sa orjunom iz Slobodne Dalmacije što je od zločinačke

tzv. JNA i zločinca, njegovog prijatelja Kadijevića, Slobodna Dalmacija dobila
plaketu zahvale za suradnju s JNA, 22. 12. 1990 godine.

Jedan od rijetko hrabrih pojedinaca u to vrijeme, kao i danas, u Splitu bio je

Joško Čelan. Pisao je članke naslova: «Kulušić i Kadijević dva oka u glavi» i
otvoreno je te orjunaše iz Slobodne nazivao nacionalnim izdajnicima.

Za nagradu Kulušić ga je fizički napao a uručen mu je i otkaz na način da je

Slobodna na naslovnici objavila vijest: srušeni Sadam i Čelan. Toliko im je bilo
bitno dati Čelanu otkaz da su to izjednačili sa rušenjem Sadama Huseina. Danas
se, vjerovali ili ne, novinarska nagrada zove po tom miloševićevcu Jošku
Kulušiću koji je bio glavni urednik s završenom osnovnom školom.

Usred rata izdajnik Smoje je nestao otišao je najprije u prag prijateljima Srbima,
pa u opatiju Srbima, pa u Beograd svojim Srbima, očito tamo gdje i pripada.
Uvijek je bio na obratnoj strani od hrvatskog naroda, ali je bio i ostao omiljen
među narodima i narodnostima Jugoslavije.

3.

Podsjećamo na još neke od bisera «velikana blaženoga» Smoje o čemu su

iznijeti dokazi u ovoj knjizi:

- Pozdravio je oduševljeno antibirokratsku revoluciju

- Za Miloševića napisao da je naš čovik

- Tražio uvođenje izvanrednog stanja na Kosovu

- Slavio Miloševićev skup na Gazimestanu

- Pisao kako je istorijska zadaća Dalmacije u spašavanju Jugoslavije

- Bio je posebno omiljen među generalima tzv. JNA

Iako je već rečeno, ponavljam:

- Najzaslužniji je što je Slobodna Dalmacija dobila plaketu JNA 22. prosinca

1990 godine

- Ajduka se potpuno odreka i nije više iša na utakmice jer je skinija crvenu
zvizdu

- U Beogradu je obeća 1994 godine da će vratit zvizdu na hajdukov grb…. I

mnoštvo sličnoga što će te naći u knjizi

Zadnji dio knjige nosi naslov : Orjunaška otmica hrvatske budućnosti.

Tu je Čelan kratko, na samo pet stranica sažeo sve zlo koje je Smoje sijao i iza
sebe ostavio, a knjigu je završio čuđenjem što se takvom nečasnom čovjeku
postavlja spomenik u hrvatskom Splitu.

Može li ova knjiga spriječiti taj nečasni čin? Hoće li makar postidjeti neke kvazi
poštenjačine i kvazi rodoljube dok budu postavljali spomenik izdaji?

Može li ova knjiga potaknuti protivljenje Smoji i pokrenuti uspavane rodoljube i

organizirati pokret za spas hrvatske budućnosti? - pita se s pravom Čelan.

Hoće li ova knjiga izazvati polemike, sukobe i potaknuti činjenične rasprave o

Smoji, Orjuni simbolima i vrijednostima na kojima ne bi smjela počivati
Hrvatska, ili će biti ignorirana i prešućena?

Hoćemo li morati rušiti spomenik Smoji koji će predizborno biti postavljen u

Splitu usprkos ružne istine iznesene o njemu u ovoj knjizi?

Da li je hrvatski narod pobijedio u domovinskom ratu ili je pobijedila soroseva

globalistička UDBA koja nam kao ideale nameće anarhiste, liberale, anacionalne
protuhe izdajnike, mrzitelje crkve i vjere, zapravo nekarakterne i nedostojne
ljude.
Ova knjiga ima jasnu poruku, ona govori o tome kako je Hrvatima još jednom
oteta njihova stvarna povijest, zato da im se otme i slobodna budućnost.

Kroz Smoju i njegovu izdaju, naspram Čelana i njegovog rodoljublja oslikava,

se sva tragičnost hrvatske prošlosti i sadašnjosti. Dio je to stoljetne hrvatske
borbe za samostalnost i neovisnost, borbe između autonomaša, orjunaša, srbofila
ali iznad svega i uvijek antihrvata, s jedne strane i narodnjaka, domoljuba i
Hrvata s druge strane.

Isto kao je prije Beograd, tako danas vladari svijeta koriste nečasne,
nekarakterne izrode za rušenje morala i ponosa naroda i rastakanje i uništenje
Hrvatske.

Spomenik Smoji jasna je poruka Hrvatima. Vi živite u zabludi da ste pobijedili i

da je ovo vaša država, ma ne, ovo je naša masonska, globalistička
antinacionalna,

4.

antivjerska i amoralna država i zato će mo u srcu hrvatskog Splita postaviti

spomenik najvećem antihrvatu u Splitu.

Vi nemate pravo ni na križ na Marjanu, ni na spomenik poginulima u

Domovinskom ratu, ni na spomenik Franji Tuđmanu, ni na spomenik žrtvama
komunističkog terora, ali mi hoćemo i moćni smo postaviti spomenik Smoji,
spomenik izdaji.

Da to je tužna i ružna poruka zbog koje treba ova knjiga kako ni vi koji slušate,
ni oni koji odlučuju, ne bi imali izgovor kako niste znali.

Poslije ove knjige svi će znati ili moći znati ukoliko hoće, tko je bio Smoje , a
tko i zašto mu postavlja spomenik.

Piše Čelan u knjizi kako spomenik Smoji može biti postavljen u Beogradu,
Londonu ili Bruxelesu ali nikako u Hrvatskoj i u Splitu.

A ako se već postavlja onda na njega treba napisati istinu:

Miljenko Smoje, izdajnik, špijun, mrzitelj, psovač, pijanac, kukavica, tužitelj

taksista radi križa, tužibaba Torcide, protivnik hrvatskog grba na hajdukovom
dresu, rasistički mrzitelj vlaja, imoćana, hercegovaca, zagrebčana… tj.

Hrvata, ljubitelj Tita, Miloševića, prijatelj Kadijevića i samoproglašeni četnik.

Ovo bi bilo dovoljno za spomenik izdaji, pa neka mlade generacije, pljuju po

njemu uz pouku - kakvi ne smiju biti.

Smoje je posebno mrzio Crkvu o čemu bi se mogla napisati još jedna ovakva
knjiga.

Zaključno, nakon što je na 500 stranica iznio dokumente, dokaze, činjenice,

citate i svjedočanstva o nemoralu, prevrtljivosti i pokvarenosti Miljenka Smoje,
Joško Čelan na 482 stranici knjige zaključuje, citat:

« Miljenkio Smoje je dakle- kada se sve zbroji, odvaže i usporedi zasigurno

najveći totalitarni jugokomunistički i četnikoido – orjunaški medijski batinaš i
doušnik svih vremena i na ovim prostorima».

Bio je takav velikan da mu je sprovod bio manji od kapsIla, a nije ni pokopan u

Splitu koji ga glorificira. Za njime su najviše plakali narodi i narodnosti od
Beograda do Sarajeva jer je bio njihov. Danas ga glorificiraju antihrvati sorosevi
udbaši kako bi uvrijedili i ponizili Hrvate i Hrvatsku.

U smrt je otišao kako je i živio sa psovkama na usnama a beatifikaciju mu

spremaju nelustrirani moćnici koji su oduvjek drmali a i danas vladaju ovim
prostorima.

Slavljenje ovoga organski nemoralnog čovjeka dok su stvarni junaci u

kazamatima, haaškim i hrvatskim, pokazuje trenutno bolesno stanje, duha,
morala i mentalnog zdravlja naroda i države.

Čelan je novi i prvi dragovoljac, koji se nenaoružan usprotivio sorosevoj udbi,

hoće li biti strijeljan ili samo ušutkan? Hoće li biti usamljeni pobunjenik protiv
nametnutog terora, totalitarnih globalističkih laži, ovisi o svima nama. Jer, svi će
mo se suočiti sa svojom savješću kada pročitamo ovu knjigu.

Ma koliko režim šutio o spomeniku izdaji , vjerujem kako ćemo zahvaljujući

Čelanu spriječiti njegovo postavljanje ili makar potaknuti njegovo rušenje.
U Splitu, 04. prosinca 2008 .
Luka Podrug