Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Save to My Library
Look up keyword
Like this
22Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Epigrafika

Epigrafika

Ratings: (0)|Views: 2,335 |Likes:
Published by urlika_krik
Ovo je skripta nastala 2001. godine, prema predavanjima koja je na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zadru održao prof. Miroslav Glavičić.
Ovo je skripta nastala 2001. godine, prema predavanjima koja je na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zadru održao prof. Miroslav Glavičić.

More info:

Published by: urlika_krik on Aug 28, 2009
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

06/12/2013

pdf

text

original

 
30.10.2000.LATINSKA EPIGRAFIKA
Epigrafika je pomo
ć
na povijesna znanost koja prou
č
ava natpise. Naziv dolazi od gr 
č
ke rije
č
i
επιραϕω
(epi +grapheo) koja ima istu etimološku vrijednost kao latinski pojam inscriptio (in + scribere). Ozna
č
ava ono što jenapisano na nekom trajnom materijalu npr. kamenu, metalu, keramici, mozaiku…Paleografija prou
č
ava pismo na materijalu koji nije trajan npr. papirus, pergamena…; razvoj, vrste pisma.Osnovni zadatak je pravilno pro
č
itati natpis, a zatim na temelju sadržaja uvažavaju
ć
i okolnosti (je li natpisuklesan, je li to gra
đ
evina,skulptura,mjesto nalaza) što dublje prodrijeti u raznolike pore života pojedinca, grada, pokrajine, države, vremena iz kojeg potje
č
e natpis. Prou
č
avanje natpisa je interdisciplinarno - time se bavearheolozi, povjesni
č
ari, topografi, onomasti
č
ari.S obzirom na zemljopisno odre
đ
enje razlikujemo gr 
č
ku i rimsku epigrafiju. Rimska se može vezati samo uz gradRim, ali i cijeli prostor koji je obuhva
ć
ala rimska država. Natpisi su pisani latinskim, ali i gr 
č
kim jezikom gdje segovorilo gr 
č
ki. Gr 
č
ka komponenta nije nestala. Postoje natpisi pisani gr 
č
kim jezikom i pismom.Termin latinska epigrafika ozna
č
ava natpise pisane latinicom. Možemo razlikovati anti
č
ku od srednjovjekovne, pogansku od krš
ć
anske.Postoje natpisi s podru
č
 ja Dalmacije, Panonije i Istre iz doba rimskih osvajanja u 1.st.pr.K. do propasti rimskecivilizacije. Najve
ć
i dio natpisa pripada vremenu od 1.st.po.K. do sredine 3.st.Prvi natpisi na našim prostorima su povezani s Grcima u prvim desetlje
ć
ima 4.st.pr.K. Vezani su uz ParskiFaros, Sirakušku Issu. To su Lumbardska psefizma koja govori o osnivanju gr 
č
ke kolonije, Kalijev nadgrobninatpis - metri
č
ki tekst u elegijskom distihu iz 4.st.pr.K., natpis na tropeju iz 4.st.pr.K. o pobjedi Farana nadIlirima te natpisi na novcu autonomnih gr 
č
kih gradova i ilirskih vladara.Prema sadržaju i namjeni razlikujemo:1. INSCRIPTIONES PUBLICAE (JAVNI NATPISI) - natpisi na javnim gra
đ
evinama i ve
ć
im gra
đ
evinskimobjektima (gradski bedemi,hramovi,terme,kurije…), natpisi povezani s cestogradnjom (miljokazi), terminacijskinatpisi (natpisi koji govore o razgrani
č
enju zemljišta izme
đ
u pojedinih civitas).2. INSCRIPTIONES SACRAE (posvetni natpisi)- posvete božanstvima koje na neko javno mjesto postavljajunaj
č
ć
e pojedinci, ali i zajednice.3. INSCRIPTIONES PRIVATAE (privatni natpisi) su najbrojnija vrsta natpisa. Tu spadaju nadgrobni natpisi(uklesani na grobnim ili nadgrobnim spomenicima npr. nadgrobna stela, cipus…).4. INSTRUMENTA (DOMESTICA) - natpisi na razli
č
itim predmetima: tegulama (krovne plo
č
e), posudama(amforama), svjetiljkama, novcu, a posebnu skupinu
č
ine vojni
č
ke diplome.KAPITALA- Paleografi razlikuju više vrsta kapitale. Najstariji latinski natpisi ispisani su arhajskom kapitalom(nejednaka i izobli
č
ena slova, posebno a,f,k,q, 6.st.pr.K.). U 1.st.pr.K. javljaju se sve skladniji oblici, a uAugustovo doba kapitala je dosegla savršenstvo, slova dosežu razinu umjetni
č
kog djela. Nakon toga primje
ć
ujuse samo manje razlike. Mora se voditi ra
č
una i o vrsti kamena.Jedna od glavnih odlika natpisa je kratko
ć
a.
Č
esto se umjesto cijele rije
č
i, da bi se uštedilo na vremenu imaterijalu, piše kratica. Postoje dvije vrste skra
ć
ivanja:1. KONTRAKCIJA (abreviatio per contratione) - nastaje kada se iz sredine rije
č
i izbaci nekoliko slova npr. SCSod sanctus ili TRA od terra.2. SUSPENZIJA (abreviatio per suspensione) - kad se nekoj rije
č
i izostavi nekoliko posljednih slova npr. IMP(imperator), PONT MAX (pontifex maximus), TRIB POT (tribunicia potestate), VIX ANN (vixit annorum)…suspenzija svih slova osim po
č
etnog zove se SIGLA npr. F (filius), M (Marcus)…Dalji napredak u skra
ć
ivanju dovodi do pojave više sigli za redom npr. LDDD
locus datus decreto decurionum,HMHNS
hoc monumentum heredem non sequitur (ovaj spomenik ne pripada nasljednicima).Udvostru
č
ene sigle ozna
č
avaju množinu npr. VC je jednina-vir clarissimus, a VVCC je množina-viri clarissimiili DN-dominus noster i DDDNNN-domini nostri tres.Ako sigla ili kratica završava na suglasnik onda se umnažava onoliko puta koliko ima lica u množini npr. AVG-August, AVGG-augusti (duo).Slovo u okomitom položaju ili okrenuto u stranu ozna
č
ava žensku osobu npr. -filia, -puera i -liberta.LIGATURE su kombinacije više slova koje nastaju zbog pomanjkanja prostora npr. A -ae, A -av, †-ti.
 
Ponekad se na natpisima stavljala iznad vodoravna crta ili se odvajanje ozna
č
ilo posebnim znakom-DISTINKCIJA (hederae distinguentes) u obliku kruži
ć
a, križi
ć
a ili kocke izme
đ
u rije
č
i koje su napisane ucjelosti. Pojedini klesari su to iskoristili za umjetni
č
ko izražavanje. Nekad se pretjerivalo pa su odvajani svislogovi, a nekad i sva slova.Brojevi su ozna
č
avani slovima. Za ozna
č
avanje tisu
ć
e Rimljani su upotrebljavali jednu vodoravnu crtu iznad brojeva koji ozna
ć
avaju tisu
ć
u: XXCCIII=20 203.Za ozna
č
avanje sto tisu
ć
a upotrbljavali su nepotpuni pravokutnik:
X
CCCDC = 10 stotina tisu
ć
a +300 000 +600=1 300 600.SUSTAV ZAGRADA I ZNAKOVA Nadopuna skra
ć
enice-okrugle zagrade AVG(ustus).Slovo koje je sigurno,ali nije sa
č
uvano na natpisu-uglate zagrade
[
i
]
MP(erator).Ako je klesar pogriješio tj. ispustio slovo (bilo zbog predloška, bilo zbog nepažnje i neznanja), a to je sigurno:
〈〉
 npr. I
M
P.Siguran broj slova koji nedostaje ozna
č
avamo to
č
kama ili kosim crtama npr. A\\\\T ili A....T, a ako nismosigurni koliko slova nedostaje ozna
č
avamo to vodoravnim crtama npr. A_ _ _T.Kada je nešto ranije namjerno izbrisano govorimo o DAMNATIO MEMORIA. To se ozna
č
ava s dvije uglatezagrade
[[
 
]]
.Ako je klesar pogrešno upisao slovo stavljaju se viti
č
aste zagrade npr. I
{
 N
}
P.Ako je nešto slabo
č
itljivo ozna
č
ava se to
č
kama ispod slabo
č
itljivih slova npr. ET.Prelazak u sljede
ć
i red ozna
č
ava se s jednom kosom crtom (/), a s dvije (//) se ozna
č
avaju dva natpisa na istomspomeniku.
6.11.2000.PREGLED RAZVOJA EPIGRAFIKE
Epigrafika nastaje ve
ć
u kasnoj antici i u ranom srednjem vijeku u vezi s poviješ
ć
u Rima. Najstariji sa
č
uvaninatpis je Kodeks iz Einsiedelna (samostanu u Švicarskoj), kojeg je sastavio nepoznati autor u 5.st.- anonimusEinsiedlensis.Ve
ć
i interes za latinske natpise javio se u 14.st. me
đ
u talijanskim humanistima (Petrarca, Giovanni Dondo sdjelom “Iter Romanum” iz 1375.). U 15.st. imamo djelovanje Civiaka iz Ancone koji prepisuje natpise s prostoracijele Italije, ali i drugih prostora Mediterana: Sicilija, Egipat, Mala Azija, Gr 
č
ka, Epir, te Dalmacija koju posje
ć
uje 1417. i 1436. kada prepisuje natpise u Zadru, Nadinu, Ninu, Kor 
č
uli, Visu, Hvaru i Kotoru. Objavio ih je u djelu “Epigrammata reperta per Illyricum”.U 16.st.tiskaju se prve zbirke natpisa: natpisi iz privatne zbirke koje je sakupio Francesco Albertini, a1521.objavio Jacopo Mazochi pod naslovom “Epigrammata antiquae urbis Romae”.Matemati
č
ar Petrus Apianus i pjesnik Bartolomeus Amantius su pripremili i objavili 1534. u Ingolstadtu zbirkunatpisa pod nazivom “Inscriptiones sacrosanctae vetustatis non ille quidem Romanae, sed idem totius fere orbis”.U Antwerpenu je 1551. Martinus Smetius objavio natpise koje je podijelio prema kategorijama na faste, natpisena žrtvenicima i kipovima božanstava i natpise s nadgrobnih spomenika.U 16.st. je došlo do nekoliko važnih epigrafskih nalaza: 1546. u Rimu je na Forumu prona
đ
ena mramorna plintas popisom konzula i onih koji su slavili trijumf (Fasti consulares,Acta triumphorum).Tijekom 17.st. se nastavlja sa sakupljanjem natpisa i objavljivanjem privatnih zbirki, a u 18.st. dolazi do promjene u njihovu vrednovanju. Natpis više nije samo predmet divljenja, nego on postaje povijesno vrelo izkojeg se crpi mnoštvo podataka o anti
č
kom životu. U 18.st. su udareni temelji epigrafike kao znanosti. Tako seGaetano Marini u svojim djelima zalaže za precizno
č
itanje natpisa i suprostavlja se naknadnom dopisivanju. Njegovo najpoznatije djelo u kojem se zalaže za principe epigrafike je “Inscriptioni antique delle ville et palazziAlbani”, objavljeno u Rimu 1785. Pojavljuju se i drugi autori kao što je Scipione Mafei
č
ija je sustavna kolekcijanatpisa “Ars antica lapidarii” objavljena u Veroni 1749.Razvija se i paleografija: Antonio Moratori u
č
etiri sveska u Milanu 1739-1742. objavljuje oko 15 000 natpisa udjelu “Novus thesaurus veterum inscriptionum”. Najpoznatija zbirka sustavno obra
đ
enih natpisa je “Corpus inscriptionum latinorum” (CIL)
č
iji je pokreta
č
iurednik bio Theodor Mommsen, a izdava
č
Berlinska akademija 1847. Projekt je bio zamišljen u 15 svezaka, aizišlo ih je šesnaest. Mommsenu su pomagali De Rossi, Hensen, Borman…, a nakon njega postoje stalnenadopune (suplementa). Obuhva
ć
eno je više od 160 000 natpisa.
2
 
Svi svesci, osim I. i XVI., koncipirani su po teritorijalnom principu (negdje je obuhva
ć
en uži, a negdje širi prostor):I.sv.
Inscriptiones latinae antiquissimae ad Gai Caesari mortem (najstariji natpisi, objavljeni 1863.)II.sv.
natpisi iz HispanijeIII.sv.
dijeli se na pars prior i pars posterior. Ovdje spadaju natpisi iz Egipta, Azije, Gr 
č
ke, Ilirika (Dalmacije iPanonije), Dacije, Mezije, Norika i Recije. Posebno je u sklopu sveska dan Dioklecijanov edikt o cijenama.Svezak ima dva suplementa.IV.sv.
parijetalni natpisi iz Pompeja,Herkulanuma i Stabija. To su natpisi na zidovima (“grafiti”) zanimljivizbog razli
č
itog sadržaja.V.sv.
natpisi iz Cisalpinske Galije i IstreVI.sv.
ima šest dijelova, natpisi iz grada RimaVII.sv.
natpisi iz BritanijeVIII.sv.
natpisi iz AfrikeIX.sv.
natpisi iz Kalabrije, Apulije, Samnija, sabinskih krajeva i PicenumaX.sv.
natpisi iz Brucija, Lukanije, Kampanije, sa Sicilije i SardinijeXI.sv.
natpisi iz Emilije, Etrurije i UmbrijeXII.sv.
Inscriptiones Galliae NarbonensisXIII.sv.
Inscriptiones trium Galliarum et duarum GermaniarumXIV.sv.
natpisi iz Lacija i OstijeXV.sv.
natpisi na uporabnim predmetima (instrumenta domestica) iz Rima. Takvi natpisi iz drugih krajeva suna krajevima pojedinih svezaka.XVI.sv.
objavljen je 1936. nakon Mommsenove smrti i u njemu su vpjni
č
ke diplome iz svih dijelova carstva.U pripremi je XVII.svezak u kojem
ć
e biti miljokazi i XIX.svezak gdje
ć
e biti natpisi u stihovima.Javljaju se i nacionalni korpusi koji se mogu, ali i ne moraju poklapati s odre
đ
enim administrativnim podru
č
 jemRimskog carstva. Postoje nacionalni korpusi Ma
đ
arske, Britanije, Francuske, Srbije (pet svezaka natpisa izMezije). Talijanska akademija je izdala djelo “Inscriptiones Italiae” u
č
ijem su desetom svesku kojeg je pripremio Tamarro Forlatti natpisi iz Istre. Taj je svezak podijeljen na
č
etiri sveš
č
i
ć
a. Prvi obuhva
ć
a natpise izPule i Nezakcija (priredio Madarro,1947.), drugi natpise iz Parentiuma (Degrassi,1934.), tre
ć
i natpise izsjevernog dijela Istre (Histria septentrionaris, Degrassi,1936.) a
č
etvrti natpise iz Trsta (Sticatti,1951.).Pokušalo se napraviti korpus natpisa sa podru
č
 ja Kraljevine Jugoslavije. V.Hofiler i Saria su pripremili prvi i jedini svezak “Antique inschriften aus Jugoslawien” izdan 1938. koji obuhva
ć
a natpise iz Norika i Panonije.Juraj Benja je napisao djelo “Iadestinus antiquus”. Marko Maruli
ć
je s krugom obrazovanih prijatelja: VinkomPapali
ć
em, Franjom Natalisom šetao Salonom i prepisivao te tuma
č
io solinske natpise. Natpise su skupljali iIvan Lu
č
i
ć
, Šimun Ljubavac
č
ije je neobjavljene natpise iz Zadra i okolice iskoristio Mommsen koji je 1867. proputovao Dalmacijom. Matija Petar Katan
č
i
ć
u dva sveska obra
đ
uje natpise te ih objavljuje 1827. uBudimpešti. Naši epigrafi
č
ari su Josip Brunšmidt koji je obradio kamene spomenike Hrvatskog narodnog muzeja, ŠimeLjubi
ć
, Viktor Hofiler, don Frane Buli
ć
, Mate Sui
ć
, Duje Rendi
ć
Mio
č
evi
ć
, Marijan Zaninovi
ć
, Branimir Gabri
č
evi
ć
, Julijan Medini, Radoslav Kati
č
i
ć
(ilirska onomastika), Ivo Fadi
ć
, Ma
đ
ar (šef katedre u Heidelbergu),Geza Alföldy (Die Personnename…).Prvi epigrafi
č
ki priru
č
nik objavio je Emil Hibner u Münchenu 1892. pod imenom “Römische epigrafik”. ReneCagnac objavio je priru
č
nik u Parizu 1914., John Edwin Sendis u Cambridgeu 1927. Prijevod Blochove“Latinske epigrafike” izašao je u Beogradu 1971.*Corpus Inscriptionus Naronitarum 1.
13.11.2000.STAROLATINSKI NATPISI
Ovo su najstariji natpisi obra
đ
eni u prvom svesku CIL-a.1.Najstariji natpis je natpis na zlatnoj fibuli iz Praeneste koja je prona
đ
ena u grobu nedaleko od Rima. Potje
č
e iz7/6.st.pr.K. u jednom retku s lijeva nadesno stoji natpis
č
ije su rije
č
i odvojene s dvije okomite to
č
ke: Manius mefecit Numerio.2.Natpis u jednom retku, pisan s lijeva nadesno iz 7-6.st.pr.K.:ECOMRNATITAVENDIASMAMAP
Ego urnatitiae veneriae (žena Mamercija).
3

Activity (22)

You've already reviewed this. Edit your review.
1 hundred reads
1 thousand reads
Luka Kuka Tuka liked this
Bobasius liked this
edimemo8817 liked this
Luka Kuka Tuka liked this
Luka Kuka Tuka liked this
marielamart liked this

You're Reading a Free Preview

Download
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->