00

PREGLED POVIJESTI

HRVATSKOGA NARODA
OD NAJSTARIJIH DANA DO GODLNE
1873.

NAPISAO

FERDO

SISIC.

Et pius

est patriae facta referre labor.

Ovid. Tristium

II.

322

cX^^il?!^

U ZAGREBU
IZDANJE MATICE HRVATSKE
1916.

TISKARA BORANICA I R02MANICA U ZAGREBU

ec

sc

odavna pokazala
a

potreba,
povijesti

da

se

iz-

dadc pregled hrvatske

dana,

do najnovijih
i

napisan kriticki na osnovi izvora

literature,

naucne
.
.

pa jasno
nije

razgovijetno.
trazila

Ovaku

joj hrvatska inteligencija, razredima knjigom kod ucenja hrvatske povijesti u visim inteligencije srcdnjih ucilista. Da udovolji dakle tim zeljama
i

potrebnu knjigu nego i mladez, da

samo

bude pomocnom

na svoga mladezi hrvatske, obratila se Matica Hrvatska sveucilistu u odbornika, profesora hrvatske historije na kr.
Zagrebu.
g.

Ferdu

pi.

Sisica

molbom, da

joj

priredi

Hrvatska takovu knjigu, cemu se on i odazvao. Matica poglavito obazire stalno se nada, da ce ova knjiga, koja se hrvatna politicki (ne ratni), ustavni i kulturni zivot svega nasoj skoga naroda, pa je prva i jedina knjiga te vrsti u Ona je u neku ruku preliteraturi, naci povoljna odziva,
koja ce teca velike pisceve Povijesti hrvatskoga naroda", a od koje je izici u redovitim izdanjima Matice Hrvatske, obuhvatajuci doba hrvatskih vladara (do svezak
prvi

oznacenim izvorima, kritikom izvora, ilustracijama naucnoga znacaja i histoiijsko-geografskim 1 *rtama vcc spremljen za stampu i na redu da izide.
1102.),

U Zagrebu,

14.

augusta 1916.

Matica Hrvatska.

Uvod
Glavni izvori
dajima
i

djela o hrvatskoj povijesti.

povijesti uopcc.

promjenama medu

Povijest

je

znanost

doga-

Ijudima. No ona

se ne obazire na sve dogadaje i na sve promjene Ijudske, vec jedino na one, koji imadu historijsku vaznost ili ih _ prate historijske posljedice. Historik dakle treba da iznosi taje historijsko i sto je od historijskoga interesa. sto ono, samo ih je sto znanosli, tolikih kovom pak smislu historija se jamacno od srca codoima najvisc vijekove, mnoge kroz Ijudski privrijedio

duh

vjecjega.

Razlog

toj
i

pojavi lezi u torn,

sto se

moze da bude covjeku koji odista samim. To poglavito vrijedi onda, kad je govor o proslosti pojedinih nanaroda, jer historija je tako reci ona neumrla dusa u njihovu vec fizicki su kad tada, i jos rodnom tijelu pa im cuva trajno ime proucaizumrli. Stoga se od drevne davnine svi narodi toUko bave vanjem svoje proslosti, a i vazda se naslo Ijudi, koji su je biljezili bas s nakanom, da se potomstvu sacuva uspomena na dicna djela pradjedova. Tako se zgodi, da se gotovo kod svih naroda djedova veoma davno pojavilo pisanje povijesti: ona je ponos svega naroda, velikasa, pace u svako se doba poznavanje proslosti ponos seljaka pojam ozbiljnoga patriotizma. I odista, historija nas uz vezalo tijesno narode za uci upoznavati velike politicke istine, sto vrijcde za sve prije, duh ikad nego vise doba, novije sva vremena. Narocito je u u prve stavlja stoga je pa vrijednost golemu njezinu spoznao Ijudski redove u pitanju moderne obrazovanosti. Historija nam naime u prvom redu prosiruje u velikoj mjeri dusevni pogled, jer tek po njoj postaje gomilom ideja, jasna sama sadasnjost s mnostvom njenih dogadaja
metom,
najmiliji, to jest
i i i i

ona bavi onim predcovjekom

njenih

raznovrsnih zahtjeva i brojnih potreba, Historija nam ostri smisao za golu realnost, obogacuje nazore nase o zivotu, omogucuje nam tocno poznavanje Ijudi, pokazuje snagu ideja, kao i vaznost krepkoga individua u cjelini bilo narodnoj bilo Ijudskoj. Samo histosto je nazirija nam podaje razumijevanja za onu cudesnu cjelinu, vamo socijalnim organizmom. Ona nas uci, kako i u razvitku ovoga organizma svaki uzrok prate neumoljivom nuzdom njegove posljedice, koje potom opet postaju novim uzrocima, Ona nam otkriva nerazre-

povijest o mnogim vijekovima, narocito ranijima, ili nikako ili slabo upucena. jer gdje nema izvora, nema historije, Od izvora najvazniji su pored natpisa. pjeneza, oruzja i ostataka gradevina oni, sto su dosli pisani do nas, a to su u prvom redu zvanicne ispravc
jest

sivu svezu svemu kolikomu Ijudskom djelovanju radu pa tako ostri spoznaju odgovornosti, budi osjecaj pravicnosti ulijeva postovanjc spram prava. Ona je dakle odista, kako rece Ciceroa, ..svjedokinja vrcmena, svjetlost istine, zivot uspomena, uciteljica zivota". Izvori. Povijest se gradi na z v o r i m a, Izvori opet jesu tragovi, sto su nam preostali od misli djela minulih narastaja. Ali od t h je misli djela venma malo tragova doslo do nas, pa stoga i
i i i i i

samo

i spisi, pisma (korespondencija), Ijetopisi i povjesnicka djela, Vrijednost pak njihova po historiju kao znanost stim je veca, sto su oni blizi onomu dogadaju, o kojem govore. Ovi su izvori djelomicno izdani stampom. narocito za starije vrijeme, kad ih ima razmjerno malo, a najvecim se dijelom cuvaju u rukopisu po raznim arhivima knjiznicama. Na ovim izdanim i neizdanim izvorima grade 1 historici pojedine rasprave ili djela o proslosti nekoga naroda, drzave ili citavoga covjecanstva. ali vazda tako. da na osnovi vjerodostojnih izvora podaju istinitu sliku o dogadajima.

moderne
(t

yenska akademija" u redakciji Tade Smiciklasa'(t 1914). dok je sredovjecne historijske spomenike grada Zagreba (od 1094. do 1526 ) objelodanio Ivan Krst. T k a c i c 1905.), a one plemicke (f opcme Turopolja (od 1225. do 1895) Emilije Laszowski,* Otac
1
'

Zbirke isprava. Glavne stampom objelodanjene zbirke izvora za hrvatsku povijest jesu ove: Franjo Racki (f 1894.) sabrao je sve, sto se odnosi na proslost hrvatsku do godine 1102,, dakle na doba narodnh vladara' isprave od 1102. do 1400. izdaje ..Jugosla;

historiografije hrvatske

Ivan Kukuljevic Sakcinski

i saborske zakljucke, sto se odnose na proslost hrvatsku do 1848,, a rasvjetljuju drzavopravnc prilike kraljevstva hrvatsko'4a. Pored toga Kukuljevic je sabrao u jednu knjigu isprave napisane jezikom od XII, do pod kraj AVI. vijeka"; ovakovom dragocjenom zbirkom, narocito
'

1889.) skupio le sve najznatnije isprave

hrvatskim

sredovjecnih

historiae Croaticae periodum antiquam illustrantia. Za1!o'^^^^V', '^^t"'"^"*^ greb 1877. Izdala ..Jugoslavenska akademija". ^ v,',,^'-!' '" V Cnd^x diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, vol. n II.-XIII Zag.eh 1904.-1916. (od godine 1102. do 1367.); ima izici jos ^ pet knnga do godine 1400.
..
I

historica lib. reg. civitatis Zagrabiac, vol. I. XI. djelo izdao grad Zagreb. '^on"'""ta historica nobilis communitalis Turopolie, vol. I iir* v'*''^''^J!'*'' I.-IV. /.agreb l';04.-19i.8. Izdala luropoiiska plemenita opcina.

IToh,o'*^.L*;V^'""'"^"*'' 7 . Zagrpb 18S9.

1905.

Ovo

je

7 X u Zagreb
"

,oi. 1861

.'';.'"

*^'

'^"'^

'^^*

Croatiae, Dalmatiae

et

Slavoniae.

vol.

18^2.

I. III.

Croatica. Zagreb 1863. Ispravc Itampane su najvecim diHom glagolsk.m pismcnima cirilovskim ih je prestampao uz neke nove (do 1499). Murrain, Hcta croatica. vol. I. Zagreb 1898. u izdanjima ..Jugoslavenske
;

'il<

ulievic. Acta

akademije".

sudbenih spomenika,

ana

narodnom

jeziku, ne

moze

se pohvaliti

Madzari. nijcdan slovenski narod, pa ni mnogi drugi, kao primjerice Hrvata zapravo Slovcna, Juznih Odnose izmedu republike mletacke i
Srba, i 960. do koju je Thcin
s hrvatskom Dalmacijom, osvjetljuje (od ona bogata grada iz mletackoga drzavnoga arhiva, objelodanio Sime L u b i c' (t 1896.), dok je August e r (f 1875.) priopcio spise o odnosima izmedu svete stolice rimske i Juznih Slavena, poglavito Hrvata (od 1198. do 18OO.0 Proih objelodanili lost sredovjecne Bosne objasnjuju isprave, sto su

a u

prvom rcdu

1479.)

Euzebije Fermendzin' (f 1897.), Franjo Miklosic' (t 1891.), Me do Pucic (f 1882.) Jo sip G e c c," dok jc isprave poi 1
i

knezoya rodice knezova Blagajskih od plemena Babonica, a tako i donjoslavonskih a Barabas,' Samuil izdao Frankapana Krckih sredovjecnih zupanija (danas sjeverozapadni kut Bosne) Sanske, Horvath.^ Vrbaske i Dubicke, kao i banovine Jajacke zbirke oye: su naiznatnije historiju Za novovjeku hrvatsku objelodanjuje dalje) 1526. (od spise saborske Hrvatsko-slavonske

Sandor

Sisic,' a usporedo s njima izlaze historijski spomenici hrvatski iz vremena prvih Habsburgovaca u redakciji Emilija Laszowskoga."' Postanak i razvitak hrvatske Vojne Krajine objas-

Ferdo

njuju spisi

isprave, to ih je izdao

Radoslav Lopasic"(t

1893.).

1 L u b i c. Listine o odnosajih izmedu Juznoga Slavenstva i mletacke akademija". blike. vol. I. X. Zagreb 1868.-1891. Izdala ..Jugoslavenska
i

repu-

'

h c

n e

r,

vol. I.-

II.

Rim

1863.

Vetera monumenta Slavorum mcridionalium historiam illustrantia, Zagreb 1875. Izdao biskup Strossmayer (t 1905.) o svom
i

^ Fermcndzin, Acta Bosnac potissimum ecclesiastica (od 925. do 1752.). Zagreb 1892. Izdala ..Jugoslavenska akademija". * Miklosich. Monumenta Scrbica. Bee 1858. riyUHh, CnOMCHHUH cpnCKii OA 1395. ao 1423.. vol. I. -II. Beograd 1858.

"Gclcich. Diplomatarium relationum reipublicae Ragusinae cum regno jezikom Hungariae (1358. 1526.). Budimpesta 1887. Predgovor jc napisao madzarskim
a djclo izdala je

1862.

Ludovik Thalloczy,
^

madzarska akademija.

Bar abas. Codex diplomaticus comitum de Blagay (1200. 1578.). BudimBarabas. Codex dipl. comitum de Frangepanibus. vol. I. II. pesta 1897. napisao jc u (1133.-1527.). Budimpesta 1910. 1913. Predgovor madzarskim )czikom oba djcla Ludovik Thalloczy. a izdala ih je madzarska akademija.

"Horvath, Codex diplomaticus comitatuum Dubicza. Orbasz et Szana Horvath. Banatus. castrum et oppidum Jajcza (1244.-1710). Budimpesta 1912. napisao jc u oba (1450. 1527.). Budimpesta 1915, Predgovor madzarskim jezikom djcla Ludovik Thalloczy. a izdala ih madzarska akademija. Sisic. Acta comitialia regni Croatiac. Dalmatiae et Slavoniae. vol. I. III. zbirka se (1526.-1577.). Zagfeb 1912.-1916. Izdajc Jugoslavcnska akademija";

nastavlja.
"'

a s z o

wsk

i.

Monumenta Habsburgica
1914.-1916.

vol.

I.

-II.

(1526. 1540.). Zagreb

regni Croatiac Dalmatiac blavoniac. Izdajc ..Jugoslavenska akademija

T^

i-

ci

"
1884.

1889.

Lopasic.' Spomenici hrvatske

Krajine. vol. I.-IH. (1479.-1780.). Zagreb Izdala ..Jugoslavenska akademija".

spomenici, sto ih je objelodanio zivot Nikole Zrinskoga Sigetskoga oni, sto ih i 1 a r a b a s.' Zrinsko-Frankapansku zavjeru opet osvjctljujc obilna grada, sto su je izdali i Valrasvjetljuju

dok uskocko

pitanje

Karlo Horvat/a je sabrao S a m u B

tazar Bogisic

Franjo Racki

(f

1908.),

to prvi poglavito iz beckih,

a drugi

pariskih arhiva/ Pisci. Medu Ijetopiscima i piscima o hrvatskoj proslosti istice se u prvom redu bizantinski car VII. Porfirogenit (912-959), koji je oko 948. do 952. napisao djelo s docaije nadjenulim latinskim natpisom De imperio",* torn djelu (glaye 29. do 36.) iznio je car najstarije vijesti
iz

Konstantin

administrando

Srbima od njihova doseljenja na jug pa sve do polovice X. vijeka, i to pored nekih starijih, mozda i arhivskih podataka, poglavito na osnovi izvjestaja, sto ih je dobio od svojih pouzdanika iz bizantinskih dalmatinskih gradova onoga vremena (za cijelo u prvom redu iz Zadra, Spljeta i Dubrovnika). Car dakle donosi, a bez obzira na kronoloski poredak, hrvatsku odnosno srpsku tradiciju X. vijeka, koja je stim vjerodostojnija, sto su dogadaji, o kojima prica, bhzi njegovu vremenu; tek za ranije vijesti, kao sto su one iz yil. vijeka (tako o doseljenju), cini se ipak, da je pouzdaaost careva
i

Hrvatima

slaba.

drugom polovicom XII. vijeka. zvan Ljetopis popa Dukijanina,' sastavljen u glavnom od dva razHcita dijela. Prvi dio sadrzaje ocito zbrku raznih izoblicenih dogadaja, kojima je najvecim dijelom upravo nemoguce odrediti mjesto u povijesti, dok drugi iznosi usmeno pricanje staraca i bez sumnje nesto i od zapamcenja samoga inace nam po imenu nepoznata pisca, aH nesumnjivo barskoga katolickoga svecenika, o raznim dogadajima, sto su se zbih u Duklji (Zeti) u XI. 1 u prvoj polovici XII. vijeka; ..Ljetopis" je dakle u torn urednijem dijelu u prvom redu izvor za sredovjecnu srpsku historiju. Frvi dio vec je zarana dospio u Hrvatsku, gdje bi s latinskoga preveden na h r v a t s k i, a sada (najkasnije u XIV. vijeku) dodan mu )e jos opsiran opis prijeke smrti hrvatskoga kralja Dmitra ZvoniM^ga je jezgra ipak vise nego samo vjerojatna. Sve T^Wrn^^^^-)' do XVll. vijeka ova je hrvatska redakcija Ljetopisa popa Dukljanina" To
je

Domaca
spis

se historiografija javlja tek

obicno

bila glavni izvor historijskoga

znanja Hrvata, a narocito dalmatinskih.

vol. I.-II. fl550.

.^onumenta historiam Uscocchorum illustrantia, J ia'iP>v^*1' do 1618.). Zagreb 1910.-1913.). kdala ..Jugoslavenska akademija".

^Pistolaris et diplomaticus comitis Nicolai de Zrinio, vol. I II r?<;^/^'?f^?.'.^^'^,'' 1.-11.^(1535.-1602.). Budimpesta 1898.-1899. Izdala madzarska akademija. ^^"^ P^'""^ Zrinskoga i kneza Frana Frankopana. 7,drk ifi^T*"' J^P'^."^. "Z"^' 7' ~^J'^\''' ^^*^ conjurationem Petri a Zrinio et Francisci de Frant^i u kopan Illustrantia. Zagreb 1888. Oba djela izdala je ..Jugoslavenska akademija". " ^ ^ P ^ V ^ o g e n n e t u s. opera, vol. III. Recognovit

Bekkerus. Bonn' r84i"

n c

c.

Popa Dukljanina Letopis. Kraljevica

1874.

Mnogo

je

vazniji pisac

diakon spljetske crkvc svoje smrt pod natpisom H i s t o r i a Sal on it an a'" povijest svojim crkve od rimskih vremena, zacinivsi je obilno opce politickim i (talijanaske) licnim dozivljajima, ali je kod toga kao voda ..latinske" pristran. Uza i tendenciozan nazloban, cesto Hrvata spram stranke dalmatinski sresve ove mane Toma je ipak najodlicniji i najznatniji ono, sto godjelu njegovu u ima vaznost narocitu dovjecni pisac, a hrvatskih kravori o vremenu spljetskoga nadbiskupa Lovre u doba Petra Kresimira IV. (10581073), Slavica (1073-1075) i Ijeva Dmitra Zvonimira (1076 1089), te ono o tatarskoj najezdi za vladanja kralja Bele III. (IV.) (1242). U XIV. vijeku cvao je najodlicniji mletacki Ijetopisac duzd Andrija Dandolo (t 1354 ), koji doznatnih ponosi u svom djelu Chronicon V e n e t u m" osobito arhiva o dataka, redovito na osnovi pouzdanih izvora mletackoga najodlicniji XV. u 1280.,' a godine mletacko-hrvatskim odnosima do ugarski Ijetopisac srednjega vijeka Ivan Thur6czy od Szentmihalya Hungarorum" (stampana pr\'i (t 1490.), kojega Chronica za XIV. i XV. vijck.' Osovaznost poglavitu put u Brnu 1488.) ima

Tom a

od anonimnoga barskoga svecenika arhiOn je napisao malo pred (t 1268.).

Sigeta godine 1566., sto ga bito je dragocjen opis jezikom (cakavskim narjecjem) neki oceje napisao h r v a t s k i jo C r n k o' to vidac, po svoj prilici tajnik Nikole Zrinskoga jeziku, a odlihrvatskom na napisan opis historijski opsezniji prvi ]e kuje se zivahnoscu i historijskom vjernoscu. Nesto kasnije sastavio

podsade

Fran

]e zagrebacki kanonik, poslije

zupnik varazdinski,

narjecjem) s (t 1587.) prvo hrvatsko (kajkavskim rijsko djelo Kronika", koja ima nekih dobrih podataka pisce vijek.' Kao historik sve je starije ugarske i hrvatske 1615. u Vinici u hrvatskom (t

Antun Vramec tamp an o histoza Xyl.

natkrilio

ugarski propalatin i slavonski velikas, a kao takav i clan hrvatskoga sabora. Njegovo djelo obuhvata vrijeme od 1490. do 1606. i odlikuje kojima se biranom latinstinom i velikim poznavanjera dogadaja, o dalje." vijeka XVI. govori, a narocito od druge polovice
archidiaconus. Historia Salonitana. Izdao Racki, Zagreb 1894.. izdanjima Jugoslavenske akademije". ' u r a t o r i. Scriptores rerum Italicarum. vol. Jedino izdanje jos uvijck
'

Nikola Istvanffy

Zagorju),

Thomas

medu
XII.

Milano 1728.
'

Najpristupacnijc izdanje jest carum. vol. I. Bee 1747.. str. 39. 291.

Schwandtner.

^ Scriptores

x Hunganrerum u

* Kidric. Oblega Sigeta v sodobnem hrvaskem opisu. Maribor 1912. (u ..Capoznat samo sopisu za zgodovino in narodopisje". let. VIII.). Do nedavno jos bio je suvrcmeni latinski (i njemacki) prijevod. Vramec. Kronika vezda znovic spravljcna kratka slovcnskim iezfkom. Klaida Ljubljana 1578. Ponovo izdana s veoma vaznim uvodom Vjckoslava u izdanjima ..Jugoslavenske akademije". Zagreb 1908. ' Istvanffy. Historiarum de rebus Hungaricis libri XXXIV.. izdano vise

puta. prvi put u

Kolnu

1622.

"

Historiografija hrvatska u pravom smislu te rijeci zacinje se tek vijeka, kad je zagrebacki kanonik Jurai barun Rattkay (f 1666.) izdao 1652. u Becu prvu sustavno napisanu hrvalsku historiju.' To je djelo za citavo starije doba osnovana na veoma ncpouzdanim izvorima, a danas ima vrijednosti samo za piscevo doba, dakle za prvu polovinu XVII. vijeka. Pored sve nekriticnosti ipak je znacajno s toga, sto je Rattkay prozet hrvatskim duhom svoga vremena razlikujuci strogo Hrvatsku od Ugarske. Mnogo je bolje djelo, sto ga je napisao Trogiranin Ivan Lucius (Lucie ?\ (t u Rimu 1679.) i stampom izdao u Amsterdamu 1666., a prikazuje hrvatsku historiju do 1420., to jest do onoga vremena, kad je citava Dalmacija trajno presla u mletacke ruke.^ Lucius je pravo reci osnivac otac hrvatske kriticne historiografije, jer se sluzio 1 samo ispravaraa suyremenim piscima, no on odise vise duhom mietackim 1 negoli hrvatskim. Kud i kamo zaostaje za njim kao historik zagrebacki kanonik Baltazar Krcelic (f 1778.), koji je napisao poyijest crkve zagrebacke (do polovice XVII. vijeka),' onda politicku histonju kraljevme Hrvatske do smrti Ferdinanda I. (1564.)* a s tendencijom, da opravda tadanji centralisticki sistem beckc' vrhovne ylade, i pod kraj zivota Ijetopis svoga vremena (od 1748. 1767 ) koji je ledan od najdragocjenijih izvora XVIII. vijeka. Na prijelazu u'novo doba stoji znatan rad Zagrepcanina Josipa Mikoczyja (f 1800) a narocilo na polju hrvatske historije u doba narodnih vladara i'.oshje ihrskoga" doba, koje iznese na vidjelo prvu hrvatska histonju pisanu novim knjizevnim jezikom, a kojoj bjese pisac zupnik u pozeskim Sesvetama Ivan Svear^t 1839.), zace moderni naucni rad, ko)emu je temelje polozio Ivan Kukuljevic Sakcinski osnutkom Drustva za jugoslavensku povjesnicu" i izda-

drugom polovicom XVII.

Adam

To^ITm No 1875.
.

''^^^
)os krepciju
'^''f''''^^

..Arkiva"

(12
i j

knjiga
e",
i

osnutkom ..Jugoslavenske a k a d e m ona zapocela sustavno djelovanje svoje (1867),

''^^"'"

osnovku stece rad oko hrvatske

to

od 1851. do historiografije

narocito otkad je ne samo objelo-

SlavoiiiL^Beel652^^'"^
'

^*

banorum regnorum Dalmat.ae. Croatiae

libri

ct

Lucius. Dc

Schwandtner,
tomus' I^'za'^reb^

regno Dalmatiae et Croatiae Scnptores rer. Hung. III.).

sex.

Amsterdam

1666.

(i ^

n70

"'^*:;'^7 cathedralis ecclesiae Zagrabiensis partis primae

nares.'z^a|reb n70.'^'

^^

'"^^''

Dalmatiae. Croatiae. Slavoniae notitiae praelimi-

(A^ i7A7i^''J^^V^J'\-^'"'"^^

^'^^ historia ab
^^'^^^

anno inclusive

itvi \ r'*'"*"v' slavenske akademije Zagreb 1901.

.

r^

".*'"^'"-

Tade

Smiciklas

1748. et subsequis u izdanjima Jugo -"M""* ,.Jugo

"

Mikoczy.

Otiorum Croatiae
/l

nose na1;rr: '..Olledat

liber unus. Budim 1806 1"^:'"?' '~''^' '''"' 139.-1842. (Sveska

III.

IV.

histon)skih monodaniivanjem historijske grade/ nego i izdavanjem ..R a d u".' Naucen)acki krug prvih organu svom u (rasprava) drafiia kanonik Ir raakademika sacinjavahu njezin predsjednik zagrebacki narodnih vladara, hrvatskih doba historik 1894.), ni o Racki (t u Zagrebu (od 1874.) onda profesor hrvatske historije u sveucilislu kral)eya iz kuce obaju doba historik sic (t 1878.), Matiia arheoloskoga hrvalskoga ravnatelj 1526.), do 1490. Ja^elovica (od odnosa, hrvatsko-mletackih muzeia S m e L u b i c (t 1896.), historik Kra)me. Vo)ne hrvatske historik 1893.), Radoslav L o p a s i c (t IvanKrst. Tkalcic(t 1905.), historik grada Zagreba. izvora i pubhkacijama Rezultatima rada ovih naucenjaka kao i i preds)ednik syeucilistu u historije hrvatske profesor

Me

prvi se posluzio

On ,e Jugoslavenske akademije" Tade Smiciklas (t 1914.). sveska omasna dva u Hrvatske" objelodanio u izdanjima ,.Matice od koiih prvi 1879. i 1882. djelo Poviest h r v a t s k a" (Zagreb 1848. Smiciklas izradio je do drugi a 1526., do dogadaje obuhvata pristupna i stampom ob)elodasvoie djelo na osnovi svega tada mu je bilo napisano u sm)eru kako a literature, i njena izvornoga blaga stilom nada jezikom pragmatickom s jakom patriotskom zicom hrvatskom modernom najpopularnijom sve ugodnim, postade mozda proslo gotovo izradeno, ono je kad onda, od je knjigom. Medutim golemo mnostvo cetrdesct godina, a za to je vrijeme objelodanjeno u nekim diono danas je da prirodno, novih izvora. pa tako je sasvim i izvora ob)enauke danasnje stanju Prema zastarjelo. jelovima stvarno Klaic vdiko d)elo u lodanjuje sveucilisni profesor Vjekoslav od ko)ega Hrvata t e s v o ..? smjeru genetickom s natpisom proslost naroda hrvatskoga obuhvatajuci svezaka pet izislo je dosada neke shke naucne do godine 1608. Ovo djelo, kojemu su dodane i naucnom knticstrogom izradbom, metodickom vrijednosti, nadilazi djela, a narocito valja dosadasnja sva opsirnoscu iscrpivom noscu i koje je u torn d)elu istaknuti razdoblje od godine 1409. do 1608., grade, ob)elodanjene samo ne osnovi na prvi put temeljito obradeno podataka. arhivalnih mnostva golemoga nego i
,

u zb.rkama doo n al i u m c a S la v o r u m '-'d'od ri u o c r o h s t ..Monumenta sada 39 knjiga. i dosada 35 knga. nalium". dosada 10 knjiga. a manju u zborniku ..Star.ne dosada 12 kn,.ga Smiciklasov ..Codex d pi o m a 1 1 c u s Izvan toga izda,c isprave iz doba narodnih vladara. (II.-XIII.); prvi svezak. koji ima da obuhvata

Monumenta spectantia historiam Slavorum m e ri d

i
i j

Vccu

historiisku gradu izdajc

.,

J u g o

ve n sk
i

akademi|a
i

izi^i

... ce naknadno. ,., ... -.i x tn^ histoncko-filolog.ckoga. tilo' R a d" donosi do knjige 59. zajedno rasprave naposc ^alie 60. razreda a od matematicko-prirodoslovnoga zoficko-juridickoga danas mSlo )e ukupno 211 knpga one prvih dvaju razreda i napose trecega. Do
,

do

do 1911 Prva knji|j '^e "^''^^^"Klaic. Povjest Hrvata. pet svezaka. Zagreb 1899 1409. do 1458.. cetvrta od 1458. do 1301.. druga od 1301. do 1409.. treca od 1526.. a peta od 1526. do 1608.

Pristup. Hrvatske zcmlje

prijc doseljenja Hrvata.
I.

Pozoriste hrvatske povijcsti.

naj dio Juznih Slovena, koji je docnije

obrazovao drzavc malo do prve popo malo hrvatsku i srpsku, napucio je zemlju, kojoj lovice VU. vijeka nasc ere onu prostranu rijeke su otprilike bile ove etnicke granice na jugu Bojana i Drim (danas u Albaniji) te Sara planina, na do istoku pravac povucen od Sare i Kosova polja
:

Mura te danasnje i usca Timoka u Dunav, na sjeveru Dunav, Drava zapadu rijeka na stajersko-kranjsko-hrvatsko pogranicno gorje, a sc danas nalaze Rasa (u Istri) i Jadransko more. Unutar tih meda Slavonija sa Srijemom, ove zemlje: istocna Istra, Medumurje, Hrvatska, dio sjeverne Albajedan Gora, Crna Hercegovina, Dalmacija, Bosna, dok je narod. sto No Srbija. zapadna sandzak i
nije,
je

Novopazarski etnickoga glenapucio golemi taj prostor od kakih 180.000 kl'. s na okupu nasla nikad se nije dista vazda bio jedan isti, zemlja sama prosirenje imena kao jedna politicka cjelina, pa tako se zgodi, da je o politickoj snagi hrvatskoga, odnosno srpskoga, zavisilo podjedno
i

moci

bilo jednoga, bilo

drugoga

dijela

naroda,
je
i

Nas zanima u prvom redu

pravo srediste
i

historijsko pozoriste Hrvata, kojih

bila

jezgra iznajprije

Cetine, odnosno Neretve, na zapadu, pogranicnoga gorja na sjeveru. istoku, pa Drave i stajersko-kranjskoga jednu politicku cjelmu, All ni ovaj teritorij nije vazda stalno stvarao toj pojavi trcba da Razlog vec je bio sada prostraniji. sada tjesnji. zemlje. Pogled na kartu traiimo u geografskom smjestaju hrvatske hrvatska zemlja vecma najugoistocne Evrope odmah nas uci. da
i

utoka zemlja izmedu Rase na Bosne a Vrbasa i donje

ginje

Zapadu

prostire

evropskomu Istoku. Ona a taj doduse znatnim dijelom na Balkanskom poluotoku.

i

njegovu utjecaju, nego

li

se se

10

rado nazivlje istocnim, no upravo u svojem sjeverozapadnom dijelic seze on daleko na zapad. Tako su primjerice Osijek, nedaleko od sje-^ veroistocne, i Sarajevo, nedaleko od jugoistocne hrvatske mede, gotovo
iste

luka
je

geografske duzine kao juznotalijanski Otranto, a Pozega, BanjaImotski malo ne pod istim meridijanom kao Tarento; dok
i

Zadar nesto zapadnije smjesten od Mesine na Siciliji, a Rijeka od same malo istocnije od Napulja. Sve nam to dakle pokazuje, da hrvatska zemlja ima prama zapadu isti smjestaj kao i juzna Italija. A to bas i jest razlog, sto je najveci dio pomenutih zemalja za konacne razdiobe rimskoga carstva godine 395, po Hr, pripao Zapadu, a istom docnije Istoku zbog poHtickih intercsa njegovih. Hrvatska je dakle zemlja (kao i juzna Italija) dugo kolebala izmedu Zapada i Istoka, dok konacno nije (poglavito uz more) u njoj prevagnuo zapadni utjecaj,
Salerna, a

Nadalje hrvatska se zemlja nalazi

Evrope.

Ona

se

na razmedi srednje i juzne naime prostire onim predjelima, gdje se Balkanski

tri

od trupa tesko prohodno gorje Pireneja, a Apeniaski opet visoke Alpe Balkanski pak poluotok nije odijeljen visokim gorama, vec su ovdje
;

poluotok hvata trupa evropskoga. Ogledamo li na karti evropska poluotoka, opazit cemo, da Pirenejski rastavlja

juzno-

prirodnom
sjeveru,
jugu,

medom rijeke Kupa, Sava i Dunav. Sto je ovoj medi na pripada evropskom trupu ili srednjoj Evropi, a sto je na Balkanskom poluotoku ili juznoj Evropi. Velik dio pomenutc
prolazi

hrvatskom zemljom i to tako, da manja cest njezina evropskomu ili srednjoj Evropi kao sastavni dio velikoga podunavskoga nizozemlja i alpskoga gorja, to jest hrvatsko Zagorje,
ostaje trupu

mede

sa Srijemom, dok veci dio pripada kraskoj gorovini ili juznoj Evropi. Taj geografski dualizam hrvatske zemlje, koji se jos i jasno odrazuje u klimi,. fauni i flori, mnogo je puta nepovoljno utjecao na razvoj politickc
i

Podravina

citava

Slavonija
i

Balkanskom poluotoku

naime poreci, da onaj kraj hrvatske izmedu Save, Drave, Kupe Dunava, a pripada srednjoj Evropi, pokazuje sasvim drugi karakter od krajeva njemu na jugu, pace bilo je vremena, kad su oba dijela stajala u
se

narodne

proslosti.

Ne da

zemlje, sto se prostire

protivstini i neprijateljstvu jedan protiv drugoga. Stoga Rimljani danasnju hrvatsku zemlju podijeHli medu dvije

jesu

vec

pokrajine,

Panoniju

Dalmaciju, a na njihovim se tragovima obje hrvatske knezevine, Panonska i Dalmatinska,

i

docnije

podigose

zatim obje bano-

vme, naime Slavonija

Hrvatska

Dalmacijom.

11

Obala Hrvatska se zemlja prostire uz more i obiluje otocima. priza mjcsta zgodnih hrvatska ima lijcpih zatona, zaljeva, draga i natpa zaljev, Kastelanski i staniste brodova, narocito Kvarnerski talijansku obalu. To jednolicnu sucelnu kamo i kud kriljuje u tome Venecija, glavnim razlogom, da se je za nju toliko otimala i jest bilo otvoren6) izbjegavati voljelo a obale, jer u doba, kad se plovilo duz gospodstva nad Jadranskim morcm, pucini, bez nje nije moglo da bude
niti

smjestaj mnogo dosigurne plovidbe put Levanta. Primorski je gradovi, medu njima u prvom prinio, da su se lijepo razvili neki zemlje Zadar, Spljet i Dubrovnik. Ali polozaj hrvatske

redu Senj, unutrasnje krajeve korismji, uz more bio bi kud i kamo znatniji i po ulazile u nj i tako spajale unutrasnjosti kad bi ovece plovne rijeke iz u Jadransko more, utjecu Primorje sa Zagorjem. No one rijeke, sto su suvise kratke i phtke ne mogu se dovoljno razviti, buduci da najdonjem tijeku plovna za osim jedine Neretve, a i ta je jedino u od Zagorja visoke plavece brodove. Konacno rastavljaju Primorje neposredno od obale, kao nine, koje se dizu u visinu nerijetko izuzevsi usko Primorje nema Vele'bit, Mosor i Biokovo. Zbog toga ili drugim rijecima, mora, preostala hrvatska zemlja osobite koristi od hrvatske zemlje, pored sve duge i razvedene

sam znacaj

citave

morske obale, u glavnom ipak

je

U povijesti hrvatskoj treba dakle vazda da se geografski smjestaj hrvatske zemlje: ona
srednje
i
i

pretezno kontinentalan. imamo pred ocima

Istoka,

nalazi na razmedi evropskoga Zapada izmedu juzne Evrope, ona je u sredini u njoj se uza sav primorski polozaj ipak pretezno i konacno

razvio kontinentalni zivot.

II.

Prchistorija,

Iliri,

Rimljani

Scoba Naroda.
j

sigurni znaci covjeku Prchistoriia. Poceci kulture, odnosno prvi koja obuhvata starijc svojstvena razuma, gube se u p r e h i s t o r i i, njegove prosvjete, a i roda Ijudskoga odsjeke u razvitku i najstarije svjedocanstva. pismena o njima nam se nijesu sacuvala nikakova broncano i kameno, Prehistorija dijeli se na tri glavna doba: na pojedma vec prema gradi, od koje su bila sadjeljana
z e
1 j

e z
i

o,

oruda
se

oruzja,

kao

sto su nozevi, sjekire, vrsci strelica

i

sulica,

pa
k
o,

bodezi, macevi. cekici, nadzaci

drugo.

Ova glavna doba raspadaju

starije
iH

na podrazdoblja

kameno doba na

p a

e o

12
koje
dulje potrajalo
;

je

od

sviju ostalih zajedno,

novije

ili

sjevernijim i udaljenijim krajevima negdje jos cvalo neolitsko, a negdje jos uvijek prevladavalo paleolitsko doba. To je dakle upravo tako, kao sto je primjerice s grckom ili rimskom knjizevnoscu, koja je vec davno ocvala u svojoj domovini, a da istodobno, kazimo, Sloveni i Germani jos ni pisma nijesu poznavali, sta vise, i dandanas ima nekih divljackih plemena, ponajvise u Australiji, koja jos uvijek zive u kameno doba. Ova dakle razdioba u tri doba nije toliko kronoloska, koliko

doba cini b a k r e n o, ali je ono ipak blize neolitskomu, nego li broncanomu, dok se zeljezno doba razdvaja na starije ili halstatsko na mlade ili latensko. No ova doba ne valja shvacati kao da su se po citavoj Zemlji zapocela zavrsila u isto vrijeme, jer u nekim naprednijim stranama, poglavito na Istoku (tako u Egiptu i Mezopotamiji), vec je covjecanstvo odavno poznavalo kovine, dok je u drugim
i
i

razdobljc

prijelaz

na

broncano

neolitsko

tense izvjesni kulturni stepen Ijudski,

karak-

U starije paleolitskodoba hranio se covjek, ziveci bijedno u omanjim skupinama, poglavito od lova, koji mu je bio glavnim zanimanjem, a onda i od ribanja. Svoje je boraviste kao nomad vazda mijenjao trazeci hrane i zaklonista ispred divlje zvjeradi i nepogoda vremena, bilo pod krosnjastim deblom, bilo u pecinama (spiljama). Obradivanja tla, domacih zivotinja i glinenih posuda jos ni)e poznavao, i jedino orude biU su mu isprva drvo i kamen, ponajvise kremen, od kojega je otkidao, odlamao i odbijao
da
se

njima posluzi,

ali

izglacati

ih

jos nije znao.

manje komade, Tek u mlade

doba covjek je naucio, da se posluzi i zivotinjskim rogovima kao podesnim orudem, pace i za nakit. Medu na,znatnija paleolitska nalazista u Evropi ubraja se naseobina paleohtskoga covjeka starijega razdoblja kod danasnje Krapine u hrvatskom Zagorju, gdje se uz preostatke covjeqega kostura bar od deset mdividua razne starosti naslo i golemo mnostvo kosti raznih
kostima
i

paleolitsko

diluvijalnih zivotinja

primitivnoga

kamenoga oruda.
neprekidni
slijed

Neolitsko doba

otvora

Ijudske

kulture

do danas. Sada covjek nije vise jedino nomadski lovac i ribar, nego je sebi priblizio neke korisne zivotinje i biljke, to jest on je postao sto car 1 ratar. To ga je navelo, da je uzeo sebi stvarati stalna naselia, naime veca ili manja selista gradeci ponajradije buduci da bez vode nije mogao zivjeti po dolinama uz rijeke i potoke te uz jezera more svoje kolibice povrh okruglasto iskopanih jama.

13^

Nad njima

bi

podigao rasljasto

kolje,

opleo ga granjem
i

pleterom, a

strah od grabezpbvodanj onda sve to oblijepio ilovacom. covjek jos u neoda je Ijivih zivotinja i nevaljalih Ijudi bjese razlogom, (sojenicama) litsko doba uzeo graditi svoje stanove na sosnicama Dalja znacajka u rijecnim ili jezerskim plicinama nedaleko od obale.

No

cesti

je covjek stao praviti glinene posude dok je od d o m a c i h zivoornamentike, s tragovima primitivne a uza nj je kao vjerni govedo, tinja gojio kozu, ovcu, svinjce,

neolitskoga doba

jest,

da

lovski

drug

kucni cuvar pas;

samo konju kao domacoj

zivotinji
je

nema u
govao

neolitsko

doba
i

jos

nigdje traga.

Od
i

biljaka

covjek

tada

sijao psenicu,
Ian,

jecam

proso,

zacijelo u blizini svoje kolibe,

pa nje-

da

se oblaci. Sluzio se

oruzjem

orudem od izglacana

kamena razne
mu
kako
ga
to

donosili

t r

vrsti, koje je cesto dobavljao iz daleka ili su imao g o v c i. Bez sumnje je covjek vec tada
a narocito o zivotu preko groba^

izvjesnih

religijoznih predodzbi,

pokazuje pokapanje mrtvaca po stalnom nacinu, naime u skvrcenom polozaju. Isto je tako covjek tada zivio i u nekoj
drustvenoj
organizaciji,

no da

li

familijarnoj (zadruznoj)

ili

ca ple-

menskoj, toga ne znamo. Neolitsko je doba dakle polozilo osnovu ratarskomu ili seljackomu stalezu. U danasnjc
hrvatske zemlje ova je razmjerno visoka kultura prodirala s juga, Srijem, gdje i a najgusce bjese naseljena danasnja ravna Slavonija - Kormadin Jakovo su sto kao naseobina, velikih tragovi su se nasli
i Sama(kod Zemuna), Bapska (kod $ida), Vucedol (kod Vukovara) (kod Butmir nalaziste je neolitsko tovci (kod Osijeka). No najznatnije Evropi. u vrsti te prva Sarajeva) u Bosni, koje se uopce broji medu Tude je nekoc bila tvornica oruda, oruzja, glinenih posuda s veoma spiralnom ornamentikom, onda kipica i idola, kakih se

znacajnom
naslo

nije

Butmir

jednom drugom evropskom neolitskom nalazistu. bjese ocito u neolitsko doba srediste razni

mjernovisokekulture. Bakar bijase prva kovina,

kojom se covjek stao

i

sluziti

jos

pod kraj neolitskoga doba za izradivanje oruzja, oruda na bronstoga jest bakreno doba zapravo prijelaz od kamenoga kositra i lO'/o dodade bakru cistom da cano, kad je covjek naucio, (tuc), bronc zvanu slitinu, tako dobio tvrdu, zutu, sjajnu metalnu u tragova karaktcristicnih Bakreno doba ostavilo je nekoliko veoma
hrvatskim zemljama, a po obliku sto su nadeni u Ugarskoj, gdje
ti

nakita, pa

su predmeti sasvim srodni onima,

bila

je

u bakreno doba razmjerno

14

veoma
kolicina

razvijena kultura. Glavna nalazista naumicc zakopanih velikih bakrenih predmeta, koje upucuju, da je tamo nekoc bilo
ili

jesu Brekinjska (kod Pakraca), Vukovar, Karavida (kod Bosanske Gradiske). Broncano dob a, kojemu bismo mogli za hrvatske zemlje odrediti pocctak nekako oko godine 2000. pr. Hr., a svrsetak oko 1000., odlikuje se kratkim bodezima, onda macevima, kopcama (fibu:

skladista

Ijevaonica,

Becmen (kod Zemuna)

lama), vrscima kopalja

strelica,

srpovima, sjekirama

na posudama. Nebrojeni ostaci oruzja pokazuju jako razvijeni ratnicki stalez i tome dosljedno razvijeniju drustvenu organizaciju s gospodarima, kmetovima i robovima. Sada se javlja i konj kao domaca zivotinja, a uza nj i kola. Sada gradi covjek tvrde gradove na uzvisinama od nagomilana kamenja, bez sumnje u ratne svrhe, dok je nizi stalez Ijudski, narocito
i

ornamentikom

spiralnom

seljacki,

jos

dalje zivio

u kolibama
i

stalez razvio se

ob

r t

i sjaj. Uporedo s time procvala je gizda: igle ukosnice za zene, ogrlice, narukvice, podlaktice, pa razne kopce (fibule) za luk, jasni su dokazi raskosnijega zivota

dadu broncu potrebnu

raskos
i

na sosnicama. Uz ratnicki i seljacki k i, jer samo su vjeste ruke mogle da

Ijepotu

razreda Ijudskih. Nesumnjivo se u to doba podigao i ukus i pravilo alkoholno pice. Nacin odijevanja takoder se usavrsio, a kroz sve to i trgovina s domacim i stranim putujucim trgovcima. koji su vec tada prolazili Evropom. Ovo je doba obilno zastupano u hrvatskim zemljama, a narocito su karakteristicni citavi skupovi (depot) namjerice zakopanih predmeta; ta su mjesta Bizovac (kod Osijeka), Sobunar (predgrade sarajevsko), Toplicica (kod Budinscine u hrvatskom Zagorju), Krehin Gradac (kod Mostara), Novigrad na Savi (kod Broda) s naseobinom na sosnicama i Sitno (kod
odiicnijih

Ijudski u hrani

Spljeta),

Pocetke upotrebe

zeljeza

mozemo datirati oko godine 1000. prije Hnsta, i to godme 500. pr. Hr., a latensko dalje do pocetka nase
dakle suvremeno Ilirima
i

u danasnjim hrvatskim zemljama

halstatsko
ere.

do
je

Ono

Keltima.

kao

grckoj

kolonizaciji

dranu

bronc.

rimskomu osvajanju. Nema sumnje. da je ,uga (iz Grcke) i sa zapada (iz Etrurije). Sada se posvuda rasprostranilo cesto umjetnicki izradeno oruzje, tako da su se mogle
i

na Jadoslo, kao nekoc

velike vojske, ali je u upotrebu dosao i korisni plug, da umnozi rataru zetvu. Sada gradi covjek kuce od kamena i pecene opeke, a za nakit uzima uz bronc jos i srebro, zlato, jantar i staklo,
i

obrazovati

15

<iok

se

trgovini

pojavio

novae,
je
i

najprije

strani,

onda

domaci

<ilirsko-keltskih plemena).
i

drustvena organizacija s pojmom u plemenskim organiprovedena svuda i posvema vladara drzave Mrtvace svojc predodzbe. religiozne zacijama, a doljerane su i razne sahranjivao. je ili ih covjek je tada palio i pepeo im stavljao u zaru U oba slucaja im je u grob mctao raznoga nakita i oruzja, a u popo svim sude zacijelo i hrane, Nahodaji zeljeznoga doba obilni su hrvatskim zemljama, ali je karaktcristicno, da u Hrvatskoj i Slavoniji nema ciste halstatske kulture, vec je ona dosada vazda nadena bilo pod jacim bilo pod slabijim utjecajem latenske. U Hrvatskoj najznatProzor-Vital i Kompolje. Otocca je nalaziste u okolisu

Tada

nije

Tude

se

uz kopce,

nacinjene kao

broncane kape, slicne broncanih ploca s lijepim figurama ratnika i nekih krasno izradenih te konjanika u kasu, a to pokazujc kopljem sa stitom, sljemom i
snazan staroetruski
utjecaj. Ali najznatnije je nalaziste

od zice, pa u izradbi danasnjim lickim crvenkapama, naslo

dvostruka
spirala

Glasinac

kod Sarajeva, jer natkriljuje jedinstvencscu metalotehnike i tipoloskom stranom sva ostala u Evropi, pa i isto halstatsko. Svi nadeni nebro^eni predmeti

pokazuju autohtoni lokalni znacaj, a pripadaju starijemu

vlasnici ovih drevnih svjedocaniz

cisto zeljeznomu razdobiju, Kojemu su plemenu pripadali

stava

kulture,

toga

ne

znamo;

samo za ona

zeljeznoga doba

fnozemo punom sigurnoscu kazati, da su preostala od prvih nam poznatih zitelja na danasnjoj hrvatskoj zemlji, II r a i docnije dosei

Ijenih

e
i

t a.

raspadahu se na mnogobrojna plemena nastaBeca i vajuci iznajprije svu zemlju juzno od srednjega Dunava (kod imenom pod protegose Budima) do grckih meda, dok se na zapad Veneta do rijeke Pada. Oni su bili hrabar narod, vise pastiri negoli
Iliri

Kelti.

Iliri

vazda spremni srnuti u boj i pogibao, a bitnost njihovc smjelo hajduslvo na kopnu. borbe bjese drsko gusarenje na moru otpornost, velike su i hrabrost su Pored dobrih svojstava, kao sto nesloga u stalnoj strasna im mane bile pozudna odanost picu i
ratari,
i

pratnji

krvne osvete.

prvoj

polovici IV. vijeka prije Hr. stadose

na

njih udarati Kelti (Gali) seleci iz svoje

prvobitne domovine Galijc.

Zauzevsi Posavinu i srednje Podunavlje osnovase Kelti. ispremijcsani glavno negdje jace negdje slabije starijim Ilirima, vise oblasti, a Balna provale Potom Sisak). (Siscia, je srediste bila Segestika

im

kanski poluotok

prouzroce

medu

Ilirima

opceno komcanje stisnuvsi

16

konacno na prostor, gdje se kasnije djelomicno nastanio hrvatski narod. Ovdje bijahu u vrijcme prije dolaska Rimljana glavna ilirska plemena Ard e od Vojuse rijeke (u Albaniji) do Neretve
ih
:

sa
i

sredistem u Rizonu
i

(Risan),

docnije u Skodri

(Skadar),

De mat
1

izmedu Neretve Krke sa sredistem u gradu Delminiju (danas gradina Borcani kod Zupanjca na Duvanjskom polju u Bosni) i Liburni od Krke do Rase po otocima sa sredistem u Skardoni (Skradin), na glasu kao smioni gusari na svojim brzim ladama, Njima na sjeveroistoku izmedu Kapele, Une, Zrmanje i Velebita sjedili su keltskoi

ilirski

mjesanci hrabri
s
i,

Japudi,
dalje

a izmedu Save
r

do Daruvara J a

na istok B

e u c

i,

i u danasnjoj sjevernoj Srbiji keltski Skor disci. Jos u VII. vijeku uzese Grci naseljavati neke otoke i mjesta na primorju, tako Isu (Vis), Korculu (Kerkyra melaina). Far (Hvar) te Epetij (Stobrec kod Spljeta) i Tragurij (Trogir).

Dunav

Drave od Varazdina a oko usca Save u

Bojevi s Rimljanima
uredise

i rimsko vladanjc U prvoj poli III. vijeka Ardieji mocnu saveznu drzavu raznih ilirskih plemena pod

preuze vladanje udovica da su stali napadati ne samo grcke naseobine, nego i samu Grcku, pace i italske trgovce, a to ih je dovelo u sukob s Rimljanima. Prvi sukob svrsi se (228. pr! Hr.) porazom Teutine vojske i mornarice, i tako poloze Rimljani osnovu svojoj vlasti u sjeverozapadnom dijelu Balkanskog poluotoka. No istom poslije ponovnih ratova, narocito s ilirskim kraljem Genrau Teuta.
Iliri

kraljem Agronom, a poslije smrti njegove

se

medutim

toliko vec osmjelise,

tijem

(167.

pr.

Hr.) te

dugotrajnih

borba

hrabrim

ostalim

plemenima,

bila je

godine

9.

poslije Hrista

Delmatima i konacno skrsena

Prevalitanu

do blizu arbanaske rijeke Mat (Mathis) te od Jadranskoga mora do rijeke Kolubare i Rudnika planine u danasnjoj Srbiji Dalmacijom. Kasnije za cara Dioklecijana (oko 300. po Hr.) obje su provincije na danasnjem hrvatskom tlu razdvojene na dvije manje Panonija bi razdijeljena na zapadnu iliPannoniaSavia sa sredistem u Sisciji i na istocnu iliPannonialnferior (doc-^ mje Sirmiensis) sa sredistem u Sirmiju (Mitrovica), dok se Dalmacija raspade na pravu D a 1 m a c i u sa sredistem u Saloni (Solin) i
(Arsia)
:

Rase

zauvijek njihova snaga, a rimsko gospodstvo utvrdeno. Pokorene zemlje razdijele Rimljani na dvije provincije: sjeverni dio izmedu Kupe (Colapis), Save (Saus), Dunava (Danuvius), Drave (Draus) i Mure (Murus) prozvan bi P a n o n i o m, a juzni od
j

na

sa sredistem u Skodri (Skadar).

Pored pomenutih

17

glavnih gradova
razdin),

bili

su u obje Panonije
Savi),

jos

ovi

Aqua Viva
i

(Va-

Marsonia (Brod na
i

Mursa (Osijek
:

donji grad)

Cibalae

(Vinkovci); u Dalmaciji

Prevalitani

Tarsatica (Rijeka), Senia (Senj),

Aenona (Nin), Jadera (Zadar), Tragurium (Trogir), Muicurum (Makarska) Epidaurum (Cavtat) na m o r u, a Scardona (Skradin), Burnum i (Supljaja kod Kistanja), Bistue Nova (Zenica) Doclea (Dukljan kod
i

Podgorice u Crnoj Gori)

Absyrtides (Cres
i

unutrasnjosti. Od
zajedno)
s

otoka

isticu se

gradom Apsorus (Osor), Curictae (Krcki otok) s gradom Curicum (Krk), Arba (Rab) s istoimenim gradom, Brattia (Brae), Pharus (Hvar) s istoimenim gradom (danas
Losinj
Starigrad),

pa Issa (Vis) i Corcyra nigra (Korcula). Svakoj provinciji bijase u starije vrijeme na cclu uprave od cara imenovani namjesnik (legatus Augusti pro practore), u cijim je rukama bila i vojnicka gradanska (upravno-sudacka) vlast, no kasnije za cara Dioklecijana bude napose imenovan vojnicki zapovjednik (dux), a napose civilni upravnik (praeses). Rad namjesnikov nadzirali su
i

zastupnici pojedinih opcina, koji su se svake godine sastajali na sabor

(concilium) u

benost bjese
juridicus),

glavnom gradu, a mogahu se ravno potuziti caru. Sudu Dalmaciji razdijeljena na tri konventa (conventus

od kojih je sjeverni sacinjavala Liburnija sa sijelom u Skardoni, srednji prava Dalmacija do Neretve sa sijelom u Saloni, a
juzni preostali dio provincije sa sijelom u Naroni, Carski je namjesnik

bio

duzan da putuje provincijom

i

sava kaznene
bijase jos

civilne parnice

doticnoga konventa,

da na stalno odredene dane rjeUz namjesnika

kao glavni

financijalni cinovnik

procurator Augusti
i

pazeci na carske prihode,

granica duz
je

narocito

iz

bogatih dalmatinskih zlatnih

je

srebrnih rudnika. Narocitu brigu vodila

:

rimska vojska oko obrane

Dunava citav niz tvrdavica uz rijeku, onda brodovlje, Dravu (do Murse) u Savu (do Sirmija), pa brojne vojnicke posade budno su pazile na kretanje barbara preko granice, U tim je krajevima, u prvom redu u sjevernoj istocnoj Panoniji, to jest u danasnjoj zapadnoj Ugarskoj u okolisu Beca te u Srijemu, bilo katkada na okupu do 150.000 momaka, a prebivali su u ucvrscenim taborima (castra), od kojih vremenom nastadose mnogi gradovi.
koje
ulazilo u
i i
i

se

Ovi vojnici bijahu glavni romanizatori Panonije Dalmacije, tako da domaci jezik brzo stao gubiti ispred latinskoga, narocito u gradoi

vima,
s

medu kojima
i

se

isticu

amfiteatrom

vodovodom,
i

Siscia

skom palacom, amfiteatrom

kao kolonije osobitim sjajem Salona s kovnicom novca Sirmij s cartvornicom oruzja.
i

18

2ivahnu trgovinu podupirahu od vojnika izvrsno izgradene ceste, je vodila djelomice uz morsku obalu iz Italije od Tarsatike preko Salone do Skodre, onda od Salone preko danasnje Bosne s mostom preko Save u Sirmiju, te od Siscije do Sirmija uz od grada Aqua Viva Podravinom do Murse, a odavle opct Savu u Sirmij, gdje se sastajala s cestama, koje su s jedne i druge obalc Save vodile do Singiduna (Beograd), otkuda se putovalo u Carigrad. Uopce za rimske uprave pokazuju Panonija i Dalmacija takovo materijalno blagostanje, za kakovo se vise nikad kasnije ne cuje. obrazovanost bjese na visokom stupnju, jer su objc I dusevna
osobito ona, koja
i

provincije

dale

rimskoj

drzavi

vise

valjanih
i

careva, Taj

kao
je

sto

su

Klaudije

11,

Aurelijan,

Probo,

Karo

Dioklecijan.

posljednji

nedaleko Salone palacu, u kojoj je mirno zivio odrekavsi Panoni se nadalje isticahu kao vaIjani obrtnici, a bilo je medu njima i umjetnika, narocito kipara, koji su u fruskogorskim kamenolomima (Almus mons) radili za Dioklecijasagradio
se prijestola (Salonae Palatium).

novu palacu,
Rimski vojnici i trgovci bili su prvi, koji su u obje provincije, gdje se ono u drugoj polovici
razgranilo.
unijeli
III.

krscanstvo

vijeka vec snazno

No

najtezi dani stigose krscanstvo

pod

kraj vladanja Dioje

klecijanova za njegovih progona protiv krscana.

Tada

304. prepatio

mucenicku smrt s vise drugova salonski biskup sv. Dujam (DomniusJ, a u panonskom gradu Sabariji (danas Szombathely) siscijski biskup sv. Kvirin, dok je narocito jos u Srijemu mnogo znacajnih krscana predano krvnicima. No doskora poslije milanskoga edikta cara Konstantina (313) uzc se krscanstvo slobodno razvijati, Sada su potpadali pod salonsku nadbiskupiju u Dalmaciji gradovi Arba, Jadera, Scardona, Narona, Epidaurum, Bistue Nova, Stridon (danas po svoj prilici Zrinj kraj Une) i Katera (Kotor). U Panoniji opet postadc Sirmij sijelo nadbiskupije, kojoj pripadahu na danasnjem hrvatskom zemljistu biskupije u gradovima Cibalae, Mursa, Bassianae (Petrovci u Srijemu) Siscia. Pored toga nalazimo vec veoma rano po dalmatinskim otocima samostana, a veliki crkveni otac sv. Jerolim bijase rodom iz Stridona, Pace samo Arijevo krivovjerje naslo je svojih privrzenika u Panoniji, a biskup Valens u Mursi bio im je voda tek iza mnogogodisnje i teske borbe bjese krajem IV. vijeka ova
:

hereza
macija,

istrijebljena.

Seoba Naroda. U takim

se prilikama

nalazila

Panonija

Dal-

kad zapoce Seoba Naroda. Najezdc barbarskih naroda, na-

19

Tocito

Germana, a s teznjom, da sc nagrabe plijena u bogatim rimskim gradovima, pocinju se vec u drugoj polovici III, vijeka, to jest onda, kad preuzese maha unutrasnje borbe oko carskoga prijestola, prouzrocene obijescu rimske vojske. Zbog toga nastade velika
nevolja, a drzavni porezi postali su tako teretni,

da se dogadalo, e porez bio veci od prihoda. To opet prisili seljakc, da su stali jatomice ili bjezati u gradove ili da su se predavali bogatasima, neki kao poluslobodni Ijudi (coloni), a drugi opet kao robovi (servi). Propascu seljackoga staleza ponestalo je potrebne vojske u tolikoj mjeri, da su carevi vec krajem III, vijeka uzeli naseljavati razne barbarske
je

narode u opustjele krajeve uz pogodbu, da sluze kao vojnici. No poslije provale Huna u Evropu (375) ponestade svakoga rcda, )er su otada i vcliki narodi, kao G o t i, stali pod silu bjezati u carstvo. Uvjeren, da se vise ne da odrzati jedinstvo carstva, razdijeli ga pred smrt car Teodosije Veliki godine 395, na dvije polovice na i s t o c n o (bizantinsko) sa sredistem u Carigradu (Bizantu) i na
:

Pri ovoj razdiobi predvoji se i Balkanski poluPanonija pripadnu Rimu, dok sve ostalo s provincijom Prevalitanom ostade Carigradu. Ova je razdioba osira politickih imala jos i vjerskih i kulturnih posljedica, a tragovi se njihovi
s

zapadno

Rimom,
i

otok, jer Dalmacija

opazaju

jos

danas.

Skoro potom isele se Zapadni Goti pod vodstvom svoga kralja Alariha preko Panonije harajuci i plijeneci u Italiju, a odavle u Spaniju (408), dok Huni pod A t i o m utvrde vlast svoju u danasnjoj
1

zauzmu Po Atilinoj smrti (453) propade hunska drzava, a Panonija dode pod istocno-rimsko carstvo, ali kad Germani s Odovakarom godine 476, obore zapadno carstvo, nagovori istocni car Zeno Teoderiha, vodu Istocnih Gota, da provali sa svojim narodom u Italiju preuzme vlast od Odovakara, Teoderih to ucini osnovavsi tako kraljevstvo Istocnih Gota (493) u Italiji, kojoj on
i

Ugarskoj sa sjedistem negdje blizu danasnjega Debrecina

(441)

srijerasku

Panoniju.

pripoji
vlasti

a c

obje

Panonije
obje

(savsku

srijemsku).

do godine 535,, kad zapoce bizantinski car Justinijaa rat, koji se svrsi propaScu istodnogotskoga kraljevstva, a Panonija Dalmacija pripadnu istocnom carstvu, Za toga dugotrajnog i teskoga rata prvi se put pojavljuju u
provincije
i

istocQO-gotskoj

ostadose

Panoniji

Dalmaciji S

o v e n

i.

20
ni.

Razdioba hrvatske

povijesti.

Proslost naroda hrvatskoga raspada se na cetiri doba.

ide od onoga vremena, otkad se Juzai Sloveni, od kojih se docnije jedan dio stao okupljati oko politickoga imena
naseljavati u svojoj danasnjoj postojbini, pa do ugarskoga kralja Kolomana za hrvatsko-dalmatinskoga, to jest od druge polovice VL vijeka do godine 1102, Za to vrijemc od preko cetiri stotine godina narod hrvatski zivi ponajvise samostalnim drzavnim zivotom, voden u pocetku plemenskim zupanima,

Prvo doba
a
t i,

HrV

uzese

krunisanja

onda knezovima, a konacno kraljevima. U to se doba Hrvati otese srecno vlasti franackoj, obranise od navala Mlecana, Arapa (Saracena), Bugara, Madzara i Bizantinaca, te se docepasc kroz neko vrijeme politicke premoci na sjeverozapadnoj obali Jadranskoga mora. No podjedno uzese drzavu hrvatsku sve to vectna slabiti unutrasnji razdori, uvjetovani

tickoga
s

zivota,

ovi

je
s

Ugarskom, bolje reci

slovenskim demokratskim shvacanjem polikonacno dovedose u drzavnu zajednicu njezinim kraljem.

Drugo doba obuhvata vrijeme od godine 1102. do 1526,, ili od krunisanja Kolomanova hrvatsko-dalmatinskim kraljem u Belgradu do katastrofe kod Mohaca. U to doba imadu Hrvati zajednickoga kralja s Ugrima, ponajprije iz kuce Arpadove, onda iz kuce Anzuvinske, konacno iz raznih kuca, jer osiljenjem gordoga visokoga plemstva Ugarska s Hrvatskom postade od 1387,, odnosno 1438.
bore s VeTurcinom za opstanak svoj uopce. Otevsi se srecno Bizantincima, a kroz dulje vremena i Mlecanima, Hrvatska izgubi konacno Dalmaciju (izmedu 1409, i 1420.), dok joj Turci preotese najveci dio istocnih i juznih krajeva, Ove borbe s Venecijom Bizantom u starije vrijeme, a s Turcinom u poznije, ucinise, da je hrvatsko-ugarska zajednica, iznajprije vezana u prvom redu uz licnost kraljevu, postajala pod utjecajem
necijom
i

dalje,

izborno kraljevstvo,

Za sve

to vrijeme Hrvati se
s

Bizantom za Dalmaciju, a kasnije

feudalnih plemickih ustanova i privilegija sve to tjesnja. Jos u pocetku toga doba pridruzi se Ugarskoj banovina Bosna kao dobrovoljna
siaveznica;

kraljevinom (1377), no ubrzo pade Dubrovnik umio da kao slobodna republika, ali ipak pod vrhovnim gospodstvom ugarsko - hrvatskoga kralja, srecno sacuva svoju slobodu.
proglasi
se

docnije

pod Turcina

(1463),

Jedini

je

21
to jest od moobrane od Turcina, toga najljucega i najtrajnijega dusmanina sviju Juznih Slovena, Hrvati izaberu dinastiju habsbursku svojim vladalackim domom te za njezina vladanja konacno i suzbiju Turke, pace poslije pobjede kod Siska (1593) oni uzese vec i pomisljati, kako da oslobodc izgubljenc zemlje i priklopc svojim ostacima kraljevstva hrvatskoga" \ jer tako nazivahu u to tuzno doba svoju domovinu, Ali podjedno im se bilo boriti za svoj drevni drzavopravni polozaj, na koji jc stala sve to zesce udarati centralna becka vlada zamislivsi sve narode u monar-

Trece doba

ide

od godine 1526. do
11.

1790.,

hacke katastrofe do smrti cara Josipa

Da

se

liiji

ponijemciti

u sluzbenom obziru
(c e

(germanizacija)
j

skupiti

n t r a li z a c i a), Obrane radi pod stoga Hrvati odluce (1790) sebe privremeno povjeriti Ugarskoj, u neku ruku kao sastavni dio njezine vrhovne administracije, a sve to u nadi, da ce se onda, kad pogibao mine, lako opet povratiti u starodrevni svoj samostalni drzavopravni polozaj spram Ugarske, U to se <ioba zbise u Hrvatskoj vazne etnografske promjene doseljenjem Srba po bivsem turskom teritoriju, naime po Srijemu, Slavoniji i hrvatskoj Vojnoj Krajini, pa Nijemaca u neke gradove i na velikaske spahiluke, narocito u Slavoniji. Istodobno je Dalmacija za zlokobne mletacke stoljetne uprave stala poprimati talijansko, a
jedinstvenu drzavnu upravu
iurski

pasaluk

Bosna,

nakon

sto

joj

primi veci
i

dio

zitelja

islam,

istocnjacko obiljezje.
ali

Sam Dubrovnik

nadalje zivi Slobodan zivot,

;

ne vise tako sjajan kao prije godine 1526, njcgova podize do visoka stcpena.

jedino knjizcvnost se

zaprcma vrijeme od godine 1790. do danas, ispunjaju sada zesce sada slabije borbe naroda hrvatskoga u
koje

Cctvrto doba,
ruku
je

jednu
sto
ju

za

teritorijalnu

cjelokupnost
revolucija

domovine, a u drugu za
Ideja narodnosti,

uskrisenjc starodrevnoga drzavopravnoga polozaja.

prosirila

francuska

svijetom,

zahvati

takoder

Hrvate i Madzare, Kako pak Madzari uzese pred oci kao glavni drzavu od Karpata do Jadranskoga cilj veliku madzarsku narodnu perom, a mora, doslo je do sukoba izmedu njih ponajprije rijecima onda oruzjem (1848), Iza desctgodisnje neustavne stanke (a p s o1 u t z a m) svrsi se sukob izmirenjem jcdnoga dijela Hrvata s Ugarskom na osnovi obostrana ugovora, zvana drzavo-pravna
i

'

..Reliquiae reliquiarum olira regni Croatiae"

(u

saborskim zapisnicima XVI.

vijeka,

gotovo

n a

recenica).

22

hrvatsko-ugarska nagoda

(zak.

cl.

(XXX]

1868).

Odmah

u pocetku toga doba propade mnogovjeka sloboda republike dubrovacke (1806), a Venecija izgubi jos nesto prije Dalmaciju (1797), koja postade poslijc kratke ali uzorne francuske vladavine austrijskom pokrajinom (1815). Neprekidni nemiri i krvave borbe izmedu

krscanskoga muslimanskoga ziteljstva u Bosni Hercegovini izazvase zanimanje evropskih vlasti, pa tako zauze njihovom privolom, a mira reda radi, austro-ugarska monarhija obje zemlje (1878). dokrajcivsi tako u njoj cetiristagodisnje osmanlijsko gospodstvo.
i
i

Prvo dob
od doseljenja do
1102.

A. Knczovi hrvatski (do kraja IX.

I.

vijeka).

Juzni Sloveni u staroj postojbini.

ndocvropljani. Komparativna je filologija vec davno utvrIranima (ili zajedno uzevsi dila, da su Sloveni s Indima, Arijcima), Jermenima, Baltima (Litavcima, Letima Prusima), Grcima, Italicima, Tracanima, Ilirima, Keltima i Germanima u tijesnom jezicnom i plemenskom srodstvu, sto nas nuzno upucuje na njibovo zajednicko podrijetlo od jednoga prajezika, odnosno pranaroda, to jest od takozvanih Indoevropljana. Pitanje, gdje nam valja traziti postojbinu toga pranaroda, veoma je cesto raspravprihvacena reIjano, no uza sve to nije dodanas doslo do opceno
i
_

zultata. Ipak se cini,

kao da

je jos

najvjerojatnije misljenje, sto

i

je

osno-

vano na
kojima
je

filoloskim,

arhcoloskim indoevropska pradomovina

ukljucivsi
je

antropoloskim kriterijima,
bila otprilike

prema
i

u sjevernom dijelu

srednje Evrope,
Skandinaviju.

juznu danasnju Dansku i da su Indoevropljani zivjeli u zajednici jos u neolitsko doba, a to znaci, da je indoevropski pranarod stajao tada (oko trecega tisucljeca prije Hrista) vec na razmjerno dosta visokom stepenu kulture. Raseljavanje njegovo s time u neposrednoj vezi stojeci postanak pojedinih naroda zbio se za-

amo

jos

Sigurno

samo

toliko,

cijelo najkasnije

u prvo vrijeme broncanoga doba,

rijesila.

ali

zasto

kako,

toga problema nauka nije Sloveni- Za najstarije

sjediste, sto su

ga

Sloveni
uzeti

narod zapremali, mozemo velikom vjerojatnoscu srednjoevropske krajeve, koji se nalaze izmedu rijeka Visle, Dnjepra, Desne, zapadne Dvine i Karpata. Tude su im bili susjedi sa zapada Germani, na sjeveru Balti, na sjeveroistoku Cudi (Fini), na jugoistoku u crnomorskim stepama Irani (Skiti), a na jugu u Karpatima Tracani.

kao zaseban one plodnc

24

Jo u toj zemlji, po razlikama, koje se javljahu medu njima pa se sve ,ace isticahu, Sloveni se podijelise na tri zasebne grane z ap a d n u (Cesi sa Slovacima, Poljaci, Luzicki Srbi i Polapski Sloveni) (Rusi) i 1 s t o c n u u z n u (Slovenci, Hrvati, Srbi i Bugari), ved prama tome, gdje je koja od njih sjedila,
:

zaci,eIo germanskih trgovaca jantarom i krznom; jos i danas zivi u N,,emaca ovo ime (Wenden. Winden), kojim oni oznacuju neke Slovene. tako Luzicke Srbe u Saskoj Slovence, narocito u Stajerskoj. Znacenje i podrijetlo ovoga imena veoma je tamno, no izvan svake je sumnje. da se Sloveni sami njime nikad nijesu sluzili, dakle da je ono strano, po svoj prilici keltsko. Domace ime
i

U povijesti javljaju se Sloveni razmjerno dosta kasno. Pisci iz ranijega rimskoga carskoga doba (Plinije. Tacit i Ptolemej) nazivlju ih V e n e d 1 a (Venedi, Veneti, OdsredaL) i smjestavaju u porjecje gornje , srednje Visle, izmedu Karpata i Baltickoga mora, a to moze da znaci, da su Rimljani i Grci saznali za Slovene preko Germana

bjese

(CiiGBtHHH'b,

Sloveni

plur. C;ioB-feHe).

koje

nam

saca bizantinskoga carstva VI. vijeka, zapadni pisci, pace i arapski (kao 1 Sakalib),
JOS uvijek

put ubiljezeno u pia poznadu ga nesto docnije

ali znacenje njegovo Istodobno sa sloven-

je prvi

ni,e

konacno
i

sigurno objasnjeno.

vr VI.

mr""" Vll. vijeka

P^J^^^i^ie se

kod nekih pisaca bizantinskoga carstva

trece ime

An

i,

znacenja,

takoder nepoznata podrijetla

pod sigurnim imenom dadu razmjerno kasno spomenicima, ipak se moze kao pouzdano uzeti da se oni zapravo javljaju mnogo ranije, dasto pod drugim imenima! Vecma slavista naime s pravom gleda u Herodotovim Neurima u porjecju gornjega Dnjestra i juznoga Buga, neki slovenski narod,' a tako isto 1 u njegovim Budinima, a to nas dovodi u VI. vijek pnje Hrista Poslije toga nema o Slovenima uopce nikakih historijskih podataka sve do I. i II. vijeka, ili bolje reci sve do IV. i V. vijeka nase ere, kad se oni prikucise uscu dunavskomu. Oni su sc dakle u doba Seobe Naroda stali kretati sirinama danasnje zapadnc Kusi,e 1 Poljske na istok i na jug s jedne, a svakako jos i na zapad n,ec, Vish prama Odri s druge strane. U VI. vijeku raspadahu se na dve velike skupine, na Slovene i Ante Sloveni bijahu zapadna, a Ant. istocna skupina, i to tako, da ih je rastavljala rijeka Dnjestan ^rvi narod, s kojim su Sloveni dosli u doticanje, bili su Skiti, koji su neke od njih podvrgH svojoj vlasti. Na sjeverozapadu opct
utvrditi historijskim
;

Premda

se Sloveni

25
iiavale na njih

oko polovine
prvi

III.

vijeka prije Hrista istocnogermanski

i

Bastarni
Slovena
(u
III.
i

pokorivsi sebi krajeve izmedu Karpata, Dnjestra

Buga,

gdje su se odigrali

nam u

historiji

zajamceni

bojevi

izmedu

Germana,

Poslije Bastarna, koji se preselise

na Balkanski

poluotok, zavladase u jo jacoj mjeri zakarpatskim Sloveniraa

vijeku poslije Hrista), a

Goti

kad njihove obje drzavne organizacije razvale H u n i, dospje jedan dio Slovena pod njihovu vlast (oko 375. po Hr.). Tim sc dogadajem svrsava tamno doba slovenskoga prazivota
i

zacinje se historijsko,
iz

njime

poceci

juznoslovenskoga

kretanja

pradomovine na jugozapad.

AH

prije

nego

li

obratimo

paznju nasu na prodiranje Juznih Slovena na Balkanski poluotok, nuzno je, da se upoznamo s tadanjim njihovim unutarnjim zivotom. Kultura starih Juznih Slovena. Stari Juzni Sloveni bijahu svi

krupni

pun zdravija cinio ih je podobnima, da su lako podnosili svaku nepogodu pomanjvremena kao oskudicu hrane (kad je to trebalo da bude)
i

visoki,

a crvenkaste

kose.

Taj

krepki tjelesni

ustroj

kanje valjana odijela.

i

Hranili su se svim poljskim

i

plodovima, ribom

domacih zivotinja, a pili su mlijeko, jecma. Inace su zivjeli priprosto i od mcdovinu i pivo jednostavno u drvenim domovima, u kojima je bilo i raznog pokuctva. Oko doma sirio se vrt i dvor (dvoriste) sa zgradama za toku, zvaniraa: hlevina, staja i kotac, pa uljanik s rojevima bucnih
divljaci,

mesom

kao

svih

svareno

pcela.

Obicaje

privatni

zivot njihov crtaju nasi izvori ponajvise poi

voljno- Stari Juzni Sloveni bijahu tihi

marljivi baveci se ponajradijc

zatajiti,

ratarstvom
gdjekad

stocarstvom,
i

ma da

se ne da

da su u prilikama

znali biti divlji

okrutni.

prelazila
cist

Narocito im hvale gostoljubivost, koja je rasipnost, Kao osobitu krepost njihovu vrijedi
zivot,
je

pomenuti
bio

im bracni

ponajvise

jednozenstvu,

uz

pre-

rijctku vjernost zena,

kojih

polozaj u slovenskom drustvu

uopce

nego li kod drugih naroda. Cini se, da drugi brak nije bio u obicaju, pa otale i njihova dobrovoljna smrt po muzevljevoj. No koHkogod bjese polozaj zene cijenjen u drustvu, ipak nevjesta se naime sticala kupom ili otmicom. je ona bila bez prava

mnogo

povoljniji,

Pored ovih svijetlih strana slovenskoga drevnoga zivota znamo jos sto za i za neke tamne. Teska nesloga i svada tocila ih je oduvjek, njih znamo, a konacno bjese i veliko zlo prekomjerna odanost picu. Dok su Juzni Sloveni zivjeli u zajednici s drugim Slovenima, njihovo se drustveno uredenje nije razlikovaio od uredenja ostalih

26
zivjeli
i

su slobodno ne trpeci nad

imali

sobom vladalacke
Osnovica
ili

vlasti,

pa stoga
zivota
sto

nijesu

organiziranih
r

drzava.
zacijelo

drustvenoga

bjese

im

rod, p o

o d

c a,

nesto slicno

onome,
u

se

danas

nazivlje

zadruzni dom

zadruga,

kojoj su bill

Rodom, odnosno zadruznim domom, upravljao je domacin, obicno najstariji, a svakako najrazboritiji medu svima, koga su ostali budi priznali budi odrcdili za to izmedu sebc. Glavno dobro i imutak roda bjese blago ili stoka po pasnjacima, kojom se kupovalo i prodavalo kao posredujucom vrednotom. Sasvim je dakle i prirodno, da je pohlepa za umnazanjem ovoga blaga zacijelo cesto davala povoda sukobima ne same medu susjedima, nego i medu plemenima, jer se potroseno blago
dalo najbrze
i

okupljeni Ijudi vezani najtjesnjim krvnim srodstvom.

najlakse nadopuniti plijenom.

(stoke) vrijedila je

da

je

svaki rod

uzorati

ralom

Mnogo manje od blaga u praslovensko doba zemlja, koje je toliko bilo, svako pleme moglo sebi uzeti koliko je mogloplugom sijuci sve glavnije vrsti zita, od kojih se
:

i varila kasa. Stoga medu starim Juznim Slovenima i moglo da bude ni velikoga bogatstva ni velike sirotinje onoga, koji nije htio da radi i slusa, izgonili bi iz doma ili roda, a ti prognanici kao da bijahu jedina sirotinja, zvana h u d i, sto je znacilo i siromaha i nevaljalca, Dalja posljedica porodicnoga zivota bjese bujno

pravio hljeb
nije

razvijeni domaci zivot da u Juznih Slovena

docnije,
lovalo.

visoka moralnost,
bilo

ali

odatle
i

ta

rdava strana,
sto je

nije

licne

inicijative

pregnuca,

kad
Jos

je je

trebalo obrazovati drzavnih organizacija,

stetno djenije bilo

jedna posljedica

staleskih razlika, oni bijahu svi

medu Juznim Slovenima medu sobom jednaki, dakle

mogao

su zivjeli

demokraciji,

znak, da kod njih nitko nije

vlasti,

(bar u vriot-

jeme mira) doci do pora drugih.

do monarhije, ocito poradi prejakoga

Kad bi se rod prekomjerno umnozio, jedan bi se dio odvojio podigao nov dom negdje u okolini staroga, s kojim ne bi prekidao sveza. Vise takih novih domova stvaralo bi vasi ili sela, u kojima su kuce vazda bile razdaleko jedna od druge, svaka usred svoje
i

domovima, srodnima po krvi, smatralo njime je upravljao kao starjesina c e n k, kojega bi svi domacini priznali ili odabrali izmedu sebe. Bratstvo imalo je zajednicko prezime, obicno po pradjedu onoga roda, iz kojega je poteklo, zajednicko groblje, zajednicki zrtvenik, pa sume. Steta, sramota ili uvreda nanesena jednomu clanu bratstva
se

zemlje.

Ovakovo

selo naseljeno
r

kao jedno b
i

s t

o,

27
smatrala se zajednickom, pa stoga bjese citavo bratstvo duzno osvetiti

svoga clana, narocito kod ubijstva to je krvna osveta, Kao sto je bratstvo postalo od jednoga roda, tako je p e m e dijeliti na vise bratstva, postalo, kad se bratstvo stalo razgranjavati krvnim srodstvom. sebc izmedu sela, vezanih a naseljenih u vise
;

Teritorij,

na kojem je zivjelo jedno pleme, zvao se z u p a, a ta je imala svoje ime ili po plemenu ili po rijeci ili po mjestu. Glavar plemena bijase zupan, zacijelo vrhovni sudac i vojskovoda citavoga
plcraena,
i

to
ili

redovito

iz

bratstva,

koje

bi
taj

se istaklo hrabroscu,
je

drevnoscu zupanstvo postajalo zametak slovenskom

velicinom ispred ostalih,

Na

nacin bivalo, da je

nasljedno plemstvu.

u pojedinim bratstvima, a to je U sredini vecine juznoslovenskih

zupa nalazio se g r a d, poglavito u barama ili na kakovom humku grad bijase zasticen umjetnim utvrdama rova, nasipa, plota i brvana, a pleme se sklanjalo u nj ispred tudinske navale. Inace bijase u gradu i trg, gdje se kupovalo i prodavalo, a obicno se u njem sastajahu plemenska v
i
j

e c a, slozena

od glavara
bili
i

cijeloga plemena.

Juzni Sloveni kao ratari nijesu

ratnicki narod,

no kad

bi ih

tkogod napao,

branili
j

su junacki svoju kucu

u,

slobodu.

Odmah na

u boj. Oruzje bijase im zgodna za bacanje, pa mac, pracka, strelica, a upotrebljavali su i neku vrst zastavc, zvanu luk prapor. Uz veliku hrabrost, pace i zena, koje su cesto svoje muzeve pratile na vojnu, narocito obiljezuje njihovu ratnu vjestinu
vijecu birahu v o

v o d

koji ce ih povesti

dugo koplje
i

kratka

sulica,

neiscrpiva
tivnicima.

lukavost, koja

je

najvisc

straha

zadavala njihovim prosvijetom

upravljaju

Stari su Juzni Sloveni vjerovali,

da

cijelim

bozanstva, za koja su drzali, da imadu Ijudsku priliku i bine. U glavnom im je vjera bila obozavanje prirodnih
ostalim Indoevropljanima.

Ijudske oso-

sila kao i bog bio gromovnik P e r u n, grom on je jedini gospodario nad koji je s neba pustao munju svim stvarima, Od ostalih bogova poznat je suncani bog D a b o g, izvor svakomu dobru na zemlji, koji sve obasipava blagotvornom toplih zraka. Nize od bogova bila su risvjetloscu svojih zivotnih jccna i druga bozanstva, od kojih se dodanas sacuvase u narodnoj v Ovim se bozanstvima Juzni Sloveni uspomeni z m a e v e, prinosahu im z r t v e, obicno volove, ovce obracahu m o i t v o m i razne plodove. Pri zrtvovanju pazilo se na razne znakove, po ko-

Vrhovni
i

je
;

jima

bi v

e s

Ijudi

proricali buducnost. 2rtvu obavljao je zadruzni

28

domacin
znali, ali

ili

zupan nekoga plemena, Za sudbinu Juzni Sloveni nijesu su tako vjerovali, da neka bozanstva vladaju covjekom
;

Juzni Sloveni u nesrecnom ratu dragovoljno ubijali, da ne bi pali u ropstvo, vec da umru kao slo-

ili rodenice. Dusa je vjerovanju besmrtna, a zvali su je n a v kojnikovoj nastavlja u r a u onakav zivot, kad je promijenio svijetom. Zbog toga su se
j

to su bile sudenice

covjekova bila po njihovii ona po tjelesnoj smrti pou kakovu se nalazio covjek,

da se poneki covjek moze poslije smrti pa u toj prilici da luta po svijetu. I takav da je vukodlak obdaren nadcovjecjom snagom on goni i vodi oblake, a kad sunce ili mjesec pomrce, to ga vukodlaci zderu. Sahranjivanje bilo je dvojako ili pokapanje u zemlju ili spaljivanje, S pokojnikom ostavljalo se sve ono, sto mu je u zivotu bilo najmilije, toboze da mu sluzi i u zivotu onkraj groba. Nad grobom
Ijudi.

bodni

Jos se

mislilo,

pretvoriti u vuka, povukodlaciti,

o g i 1 a onda daca, zvana

bi

se

podigla
igre,

ili

g o
t

m
v

i 1

a,

na kojoj se davahu junacke

r a

a,
j

Razne mijene u zivotu starih Juznih Slovena pratila je p e s vjerna slika cijeloga narodnoga zivota, a narocito vjerskoga,

ma
jer

se ona pjevala uz stare vjerske obrede i obicaje. Za zabavu bile su pored prica jos i zagonetke, dok se u poslovicama kazivalo pravilo raudrosti stecene u zivotu.

II.

Doseljenje

prva dva vijeka u novoj domovini.

izlaze
njih

Prve politicke organizacijc. Juzni Sloveni historijsku pozornicu, ne samo zbog toga, sto u
samostalnih
politickih

kasno na
vecih

nema

organizacija

kroz citavo

ranije

radi toga, sto zivu u neposrednom susjedstvu s organiziranim narodima. Njih upravo uvlace u svijet drugi narodi, narocito istocni Germani (u prvom redu Goti) i Turani (poglavito Avari). Kako sveze i odnosi s njima nijesu vazda bili prijateljski, to su se Juzni Sloveni stali jedan uz drugoga pribijati i prikupljati mjesto malih plemenskih jedinica isticu se pomalo veca plemena,
oja-

doba, nego i ratnickim i dobro

obuhvataju po vise zupa s k n e z o m na celu po germanskomu ugledu,' uz kojega se izrijekom pominje i savjet (vijece) odlicnika. Sada se Juzni Sloveni bolje izvjezbase u ratnoj vjeStini, poprim ivsi od Germana savrsenije oruzje stvarajuci vojske,
njih
i
'

cala u borbama, a

neka od

Od germanskoga

kuning.

29
vojvode sve to vise ustaljivala, jer jc pomicanje na jug vazda bilo skopcano s borbama ali i o torn jedva moze da bude sumnje, da je seljenje bilo u prvom redu posljedica krvavih domacih svada izmedu pojedinih plemena. U takovim su zgodama zacijelo sazivali knezovi najodlicnije Ijude na savjet i tek u sporazumu s njima posli su u pljacku, ponajvise za
seljenje
i
;

a time se vlast kneza kao

Razumije se, da je vec onda vrijedilo u glavnora da se ide u boj u tudu zemlju no Juzni su Sloveni ipak k nepriomanjim skupinama polazili u sluzbu ili u ili pojedince domovinc spram duznosti O carstvo. jatelju, narocito u bizantinsko ne moze u to doba uopce jos da bude govora onda se ratovalo, gdje se raislilo naci licne koristi, a protiv koga ili za koga, bjese sve jedno. To je prirodna posljedica seljenja, pace kad bi neprijatelj navalio jacom silom, Juzni se Sloveni povukose u sume i bare, ili sasvim ostavise svoje kolibe, pa se nastanise u drugom kojem kraju.
blagora (stokom).
pravilo,
;

Stoga

je

domovina tada

bilo pleme,

ne zemlja.

Pored toga jos je od presudnoga znacaja, da su se bez sumnje odmah od prvoga pocetka, kad su nastajale drzavne slovenske organizacije, one umanjivale d i o b o m izmedu vladarskih sinova ili brace, a to je dovelo do stvaranja raznih sredista. Oko njih su se
okupljali pojedini rodovi, a

medu

njima

je

onda

zacijelo dolazilo

do

krvavih sukoba.
jena, oni

Samo

u vecim

pothvatima, a za volju obilnijega pliskupine,

su
cilj

se

znali sloziti

u ovece

no

to
i

bi

prestalo,

narodnoga glavni Slovenima Juznim medu dugo veoraa jos ce potrajat osjecaja ne dakle Tako historije. starije njihove je tumac za razumijevanje svoje pocetku u a to vrijedi za sve Slovene ce Juzni Sloveni
cim
bi

se

postigao.

Ova

slabost drzavne

svijesti

historije istupati

kao

jedinstven narod

jedinstvenim

cilj em, ved zasebno, u omanjim plemenskim organizacijama, Stoga se i slovensko prosircnje i seljenje vrsilo samo postepeno bez osobitih

dogadaja, slicno prokapljivanju,

ili

kao kad

se

povodanj pola-

gano pomice naprijed. Prve provale Slovena i Anta u bizantinske provincije juzno od donjega Dunava, koje nam zabiljezise bizantinski Ijetopisci, zapocinju se u prvoj 'polovini VI. vijeka. Od toga vremena dakle datira i historija Juznih Slovena, obiljezena vladanjem cara Justina I. (518527), a jos vise njegova nasljednika Justinijana I. (527-565), sastojeci se od redovitih provala u carskc provincije s jedne strane preko donjega Dunava, a s druge u ne-

Pomicanje

seljenje.

30

prekidnom pomicanju na zapad u Panoniju. Kod toga podupirase Juzne Slovene dugotrajno ratovanje carstva s Perzijom, pa vandalski i gotski ratovi Justinijanovi, buduci da su tada carske cete bile povucene s Balkanskoga poluotoka, a sam Justinijan nije davao slovenskim pljackaskim provalama vecega znacenja. Jer kako Juzni Sloveni nijesu imali ni drzave ni stalno provedene vojnicke organizacije, car odista nije ni mogao doci na misao, da ce se iz njih vremenom izleci vece zlo za drzavu. Slovensko upadanje u provincije carstva ipak pokazuje dvije razlicite faze. U ranije doba Juzni Sloveni provaljuju u carstvo samo plijena i roblja
vracajuci se svaki put natrag preko Dunava u svoja obitavalista- i docnije idu oni za tim, da stvore na p rekodunavsko
i

radi

ispraznjenom
stalne

opustjelom

carskom

n a s e o b i n e. Ova druga faza narocito je u svezi s dolaskom Avara. Avari. Avari ili Obri bijahu konglomerat raznih turanskih azijskih plemena, u kojem bijahu hunsko-ugorski copori u
vecini

zemljistu

sredine VI. vijeka stigose pod vodstvom kagana Bajana na zapadnu obalu Kaspijskoga mora i ponude se u sluzbu caru Justinijanu Drzeci se nacela, da treba barbare unistavati barbarima, car im li,epo pnmi poslanike i uze ih u sluzbu, odredivsi kaganu godisnju

Oko

novcanu potporu
i

(558).

Vec oko

nasnjo, Dobruci

u Vlaskoj
Italiju

nizini.

danasnje Ugarske u
Fotisje,

(568),

562. nalazimo Avarc u daa poslije odlaska Langobarda iz zapreme oni srednje Podunavlje i

u ruke bizantinskoga carstva. No sada se razvrze prijateljstvo izmedu carstva i Avara, ,er su oni svojatah Srijem i grad Sirmij za sebe, ali u prvom sukobu pod gradom budu suzbiti, tako da je Bajan tek 580. ponovo navalio na grad i iza dvogodisnje podsade i zauzeo (582), Odmah potom unisti pozar birmi,, tako propade nekad toliko slavni grad,
1

samo Srijem

dospije

koji

se

najvecim gradovima u carstvu. Iza toga nastade avarsko-bizantinsko ratovanje, koje potraja uz neke sada krace sada vece prekide sve do 626. S Avarima
i

Ijepotom

mogao da

sjajem

mjeri

su

pomicah se naprijed

polazili

jos

mnogobrojni im Sloveni podanici u

J'anoni)!, a

jugozapadnu Ugarsku slovenacke zemlje do talijanske mede na zapadu, a do izvora Mure i Murice na sjeveru. U Dalmaciju provalise Juzm Sloveni s Avarima Ijeti 597., a potom sve cesce i snaznije,
i

i Sloveni saveznici iz Dacije (Vlaske.). Sada nasele polako bez vecih dogadaja Juzni Sloveni svu danasnju Slavoniju, Hrvatsku

31

Sloveni nc ce iako da se je vec 599, papa Grgur I. tesko zabrinuo, da dalmaprimorje u samu Italiju. Dosada bjesc preko Istre upasti zasluznoga cara Maurikija tinsko postedeno, ali poslije prijeke smrti anarhija, dosao je upravo carstvom bizantinskim (604), kad zavlada konacno i slavna padc gradove ugledne druge na nj red. Uz mnoge
i

Salona (oko

614.),

rozapadnom
zoreni.

dijelu

vlast bizantinske c.arevine u sjevenjome Balkanskoga poluotoka jedino Jader i Tragurij

s
i
;

te gradovi po otocima ostadose

ili

netaknuti
dosla

ili

bar nijesu

bili

ra-

do vrhunca, kad 626. su s azijske strane dok Sloveni na sam udare Avari na moru Slopotuceni budu imali na nj udariti Perzijci. No prvi stranu evropsku cete na veni, kad su trebali da prevezu perzijske
Nevolja
bizantinskoga
i

carstva

je

Carigrad,

Bospora,

im podanici Sloveni sa svih strana, narocito knez S a m o, srediste u Tivladar zapadnih Slovena, kojega je vlast imala svojc njihove vlasli se oslobode ringiji i Ceskoj. Poslije poraza avarskoga Save i Juzni Sloveni od Save do mora, dok su oni izmedu i Drave u Panoniji jos dalje morali priznavati vrhovno im gospodstvo.
dasnji
i

Avari ostavisc bojiste. potom natrag, nasto avarskom, Neuspjeh pod Carigradom nanese tezak udarac gospodstvu dosanjih protiv skocc Ubrzo njihove. slabosti jcr bijase ociti znak
i

vrate

se

Srijem, a i Avari sami bise stisnuti na danasnju ugarsku ravnicu sto su ga zemljistu, hrvatskom Sloveni ostadose sami na danasnjem se i Time vijeka. VI. pomalo naseljavali pocevsi od druge polovice

oko polovice VII, vijeka. Dalmaciju Za ovih navala na Panoniju Romansko se djelomice samo a isceznuo, ponajvise stari je element romanski bilo u gradove, primorske utvrdene u neke spasao bilo na otoke Rogradovima u (Vlasi, planine, provodeci odsada zivot pastirski utece mani ili docnije Latini.) Jedan se dio salonskih bjegunaca opet zadnjega Dioklecijanovu palacu, koja bjese doduse oplijenjena do
svrsilo njihovo doseljenje

zitcljstvo.

kuta,

kao temeljna zgrada jos je uvijek pruzala dosta zastite i stalna obitavalista krova. Pomalo urede sebi ovi bjegunci ovdje svoja e t, koji ili S p u m t a a zvanom S p i poloze tako osnovu gradu bjesalonski i sklonise se pravo poce razvijati onda, otkad se u nj romanskim prognanim gunci s otoka. Za vrijeme ovih nevolja priskoci
ali
1 1
j

sam rodom i krscanskim ziteljima u pomoc papa Ivan IV. (640-642). da novccm, obilnim s Martina opata iz Dalmacije, poslavsi onamo uspjelo, je mu sto roblje, iskupi od poganskih Slovena krscansko

32

pace on je torn prilikom sabrao po Dalmaciji i kosti krscanskib mucenika, tako salonskoga biskupa sv, Dujma i njegovih drugova, i donio ih u Rim, gdje ih je papa dao poloziti tik lateranske
bazilikc

Sloveni se medutim rasire ogromnim prostorima Balkanskoga poluotoka te susjedne Panonije i Norika, ali bez teznje, da stvore drzavnih organizacija, vec jedino sa zeljom, da nada mjesta za svoj plemenski zivot. Kako je carstvo bizantinsko tada bilo u neprekinutim teskim ratovima s Arapima, nije diralo u njih, ali kad je car Konstantin IV. Bradati (Pogonat) tako odlucno potukao

u posebnoj kapeli.

da su zamolili mir na dvadeset godina (678), onda su i SloDalmacije poslali poslanika u Carigrad i zatrazili mir; car na nj pristane priznavsi im nasclja, a oni opet prime njega kao vrhovnoga gospodara svoga.
veni
iz

Arape,

Glavno pucanstvo u Panoniji i Dalmaciji sada dadose nova imcna mjestima, rijekama i planinama, a samo ondje, gdje su culi od starih zitelja starija imena, pridrzase ih preudesena prema svome izgovoru. Tako nastade od Nona Nin, Salona Solin, Siscia Sisak, Sirmium Srijem, od Draus Drava, Saus Sava, Oeneus Una, Promona Promina, Brattia Brae, Pharia Hvar, Arba Rab.
ziteljstvo.
koji

Slovcnsko
Sloveni,

bijahu

No kod

da su se stara imena poglavito uscuvala uz more i po otocima, dok je unutrasnjost dobila uz rijetke izuzetke sasvim nova slovenska imena.
vijekovima produzili u staroj postojbini.
Sloveni raspadali su se na mnogobrojna plemena, jer su u prvim i u novoj domovini zivot, kakav su provodili

toga

se

jasno

opaza,

zupanima na celu S r b i, oba najodlicnija^ ali p o li t c k e vaznosti jos nemaju sve do pred kraj VIII. vijeka. Uz Slovene Romane na primorju preostalo je i dosta A v a r a, poglavito u danasnjoj licko-krbavskoj zupaniji, gdje im je glavar nosio ime b a a n, od kojega docnije kad Avara nestade medu Hrvatima postade hrvatsko b a n, u prvi kraj vojnicki zapovjednik. zupanija licke, krbavske gadske. Obnovljcnjc bizantinske Dalmacije. Tek poslije gubitka ravenskoga egzarhata (750) posveti carstvo vise brige Dalmaciji,
sa
isticala

Medu ovim plemenima

su se bez sumnje vec sada

i

Hrva

t i

je

poslije

pada Salone vas

i

politicki

gdje krscanski zivot bio ogranicen

na neke otoke.
stalih

Tada su vec

nastupili bolji

odnosi izmedu preo-

Romana

susjednih jos uvijek poganskih Slovcna,

stanja. Prije

pa tako se
svega
bi

moglo pomisliti bar na neku obnovu staroga

33
Spljetu uredena biskupija (odnosno naslovna nadbiskupija), kao bastinica stare Salone, a podredena bjese
j

carigradskomu
III,

patri-

u,

jer je jos

odredbom bizantinskoga cara Lava

Izaurijskoga

vas politicki teritorij carski imao potpadati pod patrijarha, Prvi biskup bjese Ivan Ravenjanin
od 732.
(oko 780.), koji preobrazi mauzolej cara Dioklecijana u stolnu crkvu, koju posveti blaz, djev. Mariji, a tek docnijc bjese prozvana po sv.

Dujmu. Politicka
lovao
Trogir
pridrza
carski
i

vlast opet dobi svoje srediste u Zadru, gdje je stonamjesnik (dux), a potpadahu poda nj jos i gradovi Spljet te glavni otoci Krk, Osor, Rab i Vergada ova oblast
;

ime D a 1 m a c i e (u drugoj polovici VIII, vijeka). Oblasti slovensk. Sve su ove vazne promjene morale imati na susjedne Slovene, koji su takoder oko toga vremena utjecaja obrazovali razne vece oblasti po svojem teritoriju, s knezovima na celu. Uoci IX. vijeka one su vec postajale, a bile su u glavnom usca Cetine, pa Jadranove: izmedu usca Rase (u danasnjoj Istri) skoga mora, rijeke Vrbasa i preko njega u srednjem i donjem toku dalje na istok pre ma Bosni i Drini, prostirala se Hrvatska; od Cetine do Neretve Neretljanska oblast; od Neretve do Dubrovnika Z a h u m 1 e ili Hum; od Dubrovnika do Kotora T r avunja (ili Trebinjska oblast), a od Kotora do Bojane i usca Drima D u k 1 a, Sve su se ove oblasti sirile i u unutrasnjost do razvodnih planina, sto dijele vode Jadranskoga mora od pritoka Save, gdje se u porjecju gornje Bosne sterala oblast B o s n a, dok se u porjecju
i

dalje

Pive, Tare, gornje Drine

zila
j

Lima, omedenu visokim planinama, nalai

plaS r b i a. U posebna sirila se ninskoga niza od Risnjaka do Une i licke Pljesivice oblast, u kojoj je sve do XVII. vijeka prevladavalo ime slovensko, pa otale joj i ime S 1 a v o n i a u latinskim spomenicima, a S 1 ovinci, Slovinje u hrvatskim mi cemo je zvati panonskom Hrvatskom, Vjerojatno je, da je ona sve do pred konacnu propast Avara priznavala vrhovnu vlast njihova kagana, koji je tada jo onamosnjih uvijek bio gospodar Ugarske ravnice i Srijema, a tako
bivsoj savskoj Panoniji izmedu Drave, Save
j
;

Slovena,

Sve do pocetka IX. vijeka naziva se narod, koji se naselio u Panonije u stranim izvorima toga vremena opsegu stare Dalmacije c d n o pod imenom Slovena, dakle pod opcenitim nazivom. No nema sumnje, da su vec tada zivjela pojedina plemenska imena, a ona izidose ali S rb u prvom redu oba najodlicnija Hrvati
i

i,

M
na prvo mjesto tek kod stvaranja politickih oblasti, Tako se zgodi, da se jedan isti narod, iznajprije poznat u izvorima pod imenom Slovcna, stao kupiti oko dva plemenska imena Hrvata Srba. Kako vrijeme prosirila vecma politicka kasnije vlast sc u jednoga ili drugoga plemena, tako ce i odnosno politicko narodno ime obuhvatati
i

sada veci, a sada manji prostor.

Ovo

stvaranje

vecih politickih

sredista
jc

prvi
s

Srba na historijsko popriste u

obaju njihovih susjeda,
s

tijesnoj

svezi

istup Hrvata i napredovanjima

s

Francima

na zapadu, a

Bugarima

na istoku,
III.

panonska Hrvatska u IX. vijcku. Napredovanja franacka. U drugoj polovici VIII, vijeka
Franci
i

stala

se vlast franacke drzave naglo

siriti

preko

Italije

na
se

istok, primicuci

se granicama Balkanskoga poluotoka.

Kad

osvoji

Karlo Veliki 788.

i

bizantinsku Istru

pokori
i,

Bavarsku, podloze

mu

noricki Slo-

dosada podanici bavarski. Ovim osvajanjima postade franacki kralj susjedom avarskoga kaganata i bizantinskoga carstva, odnosno panonsko-hrvatske i dalmatinsko-hrvatske oblasti.
veni
ili

o v e n c

Avarski rat (791, i 795.-796,), Zazeljevsi prosiriti vlast svoju do Dunava i za kazan, sto su pomagali buntovne Bavarce, odluci sc sada Karlo Veliki na rat protiv Avara. Taj sc rat vodio u dva maha (791. i 795. 796.), a sudjelovao je u njemu na strani franackoj sa svojim cetama i panonskohrvatski knez Vojnomir (795), Avari budu potuceni, a drzave njihove nestade, Tako se konacno oslobode panonski Hrvati prevlasti avarske, ali poPanonsko-hrvatski knez bi podfurlanskomu markgrafu, dok su crkveni poslovi predani patrijarhu akvilejskom, koji je tada stolovao u Cividalu (Cedadu), Kako je vecina naroda jos uvijek bila poganska, isceznu sada njegovim krstenjem mnogobostvo iz panonske Hrvatske (krajem VIII, vijeka), i sva zemlja izmedu Drave i Save do

stanu podanici franacki.

reden (kao
i

slovenacki

istarski)

Dunava potpade pod Karla Velikoga, dok najistocniji dio njezin dobi ime Frankohorion, koje se sacuvalo do danas u nazivu srijemske Fruske gore,
Dalmatinska Hrvatska dolazi pod Franke. Uto
Veliki
s

se zarati Karlo

bizantinskim

carstvom, a

pogotovo otkad

se

godine 800.

35
okruni za cara rimskoga.

Jos prije toga (799) pokusa furlanski markgraf E r i h provaliti u dalmatiasku Hrvatsku, no budc kraj Trsata (Rijeke) potucen i ubijen. Uza sve to Franci doskora podloze svojoj
vlasti
i

Vrbasa te dalmatinsko-hrvatsku oblast izmedu mora, Cetine Nikifor bizantinski car kad a markgrafu, furlanskomu podrede nju
i

ugovori

Karlom mir

(803),

odrecc
i

se

dalmatinske

Hrvatske,

pri-

Medutim predrzavsi jedino primorske gradove dade se Dalmacija vec druge godine Francima, nasto ponovo plane Ijuti rat izmedu oba carstva, a taj svri Karlovim porazom na moru. Nato bi 822. ponovo ugovoren u Aachenu mir, kojim bi potvrden
otoke (Dalmaciju).

dalmatinska Hrvatska ostade u vlasti franackoj, onaj raniji od 803. a gradovi Zadar, Trogir i Spljet pa otoci Krk, Cres s Losinjem (Osor)
:

Rab u

vlasti

bizantinskoj
i

nazivom Dalmacija.

Sada, pocetkom
fra-

IX. vijeka, bise

Tiackih misionara, a doskora

hrDalmapapi. podvrgnuta izravno bjese koja biskupija, vatska koji tinsko-hrvatski knez opet, koga je narod sebi slobodno birao vrhovnomu podvrgnut bjese slobodno upravljao zemljom, je sasvim Tiadzoru furlanskoga markgrafa, Prvi poimence nam poznati dalmatinsko-krvatski knez krscanin bjese Viscslav (oko 800.), kojega je on, kao sjediste bio Nin. Spram franackoga vladara preuzeo je
i i
i

dalmatinski Hrvati pokrsteni od osnovana u Ninu zasebna

panonsko-hrvatski knez, duznost, da ce na carskf poziv vjerno

vojnu sluzbu.

vrsiti

Ustanak kncra Ljudevita (819823). Karlo

a naslijedi ga slabic sin

Veliki

Ludovik Pobozni.
:

umro je 814., Njemu se u gradu

1

Paderbornu poklone oba podlozna hrvatska kneza panonski Ljudcvit dalmatinski Borna. Medutim uze furlanski markgraf K a d a 6 take okrutno postupati s panonskim Hrvatima, da se njihov knez nasilno
i

Ljudevit, cije je

srediste bio tvrdi Sisak, poradi

to

toga

potuzio

caru

ne pomoze, dize se Ljudevit s narodom svojim na oruzje (819). Franci odmah otpreme jaku vojsku pod Kadaloom iz je Ljudevit tako odlucno razbije. da su mu Italije protiv njega, ali StaSloveni u danasnjoj Kranjskoj Timocani se potom pridruzili saveza od ustegao Borna knez jerskoj, dok se dalmatinsko-hrvatski
Ludoviku.

Kad

spreman vjerno vrsiti vojnu duznost svoju na strani carevoj. Uto skupe Franci jos iste godine 819. novu vojsku, da pokore odmetnule Slovene, dok je s juga udario na Ljudevita dalmatinskohrvatski knez Borna, Ljudevit pohita najprije u susret Francima, a potuce Bornu na rijcci Kupi ametom, a samo onda se vrati natrag
s

njime,

36
hrabrosti nekih
nije

svojih vojnika

u torn boju poginuo.

imao je Borna da zahvali, sto on Potom provali Ljudevit na zimu u dalmai i

tinsku Hrvatsku te je nemilice popali

pohara.
i

Glas o Ljudevitovu

uspjesnora ratovanju odjeknuo

i

je

daleko,

sada

mu

se pridruze jo

ostali

Sloveni sve do blizu Soce,

Iza toga uzese

redom kroz

tri

godine (820822) snazne franacke vojske udarati na velikoga buntovnika", ali se Ljudevit odrza sve do 822., kad je nova velika carska

d e s e t a po redu, oko augusta kretala ir na panonsku Hrvatsku. Pred torn silom umace Ljudevit iz Siska prebjegne k Srbima, nasto Franci konacno pokore citavu panonsku Hrvatsku, dok su Timocani dosli pod Bugare, Ali ubivsi svoga domacina, nekoga srpskoga zupana, koji mu je valjda po nagovoru Franaka radio o glavi, Ljudevit se skloni u dalmatinsku Hrvatsku, Ovdje je jos 821, umro knez Borna, a naslijedio ga je narodnim izvojska, a to je bila vec
Italije
i

carskom potvrdom sinovac Vladislav (821. do otprilike 835.) Ljudevit potrazio je utocista kod Bornina ujaka Ljudemisla, a taj ga dade, zacijelo po franackom nalogu, ubiti (823). Vaznost Ljudevitova. Ma da nije uspio svojim snaznim us tankom, knez Ljudevit ipak ide u red najznatnijih licnosti stare hrvatskc
i

borom

No knez

oko sebe okupio Slovenaca i podunavskih Slovena, valjada Srba, ravnajuci bar kroz jedno vrijeme sudbinom citave zemlje od izvora Save do usca Timoka u Dunav, Svojim je hrabrim istupora potresao i temeljima franacke velikc drzave, a zemlju hrvatsku izmedu Drave i Save spasao od onakove kobi, kaje

povijesti.

On

bio jedini hrvatski vladar, koji je

jos
i

pored panonskih Hrvata

velik

dio

kova je stigla susjedne Slovence. Franacko-bugarski rat. Pobjeda nad Ljudevitom ipak nije donijela Francima ocekivana ploda, jer se dobrza upletu zbog pograpitanja u rat s Bugarima, kojima je tada vladao kan Omurtag. Za toga rata (827829) provale oni u panonsku Hrvatsku i zadrze u svojoj vlasti istocnu Slavoniju i Srijem, Teske neprilike,

nicnih nekih

imao car Ludovik sa svojim sinovima poradi diobe je osvojenje bugarsko ostalo trajno, pace sada njihovom potporom zavlada u zapadnom dijelu panonske Hrvatske knez Ralimir, koji bi tek 838. protjeran od Franaka, a zemlja izmedu Drave Save (osim bugarskoga dijela na istoku) cini se da je dosla pod upravu donjopanonskoga kneza P r i b i n e (t 861.), a onda njegova sina Kocelja (f 876.). Tek pod kraj IX.
drzave, bjehu razlogom, da
i

sto ih je tada

vijeka opet se

spominje u panonskoj Hrvatskoj kao zasebni knez.

37

Braslav (880
beli opet

900),

vjerni vazal franacki.

Kad

je

car Karlo
i

III.

Dc-

sjedinio u svojoj ruci citavo

franacko carstvo

istok svoje drzave u Tulln (nedaleko od Beca),

pode

dosao na Braslav onamo,

i

da mu

se

pokloni (884),

ratovima, sto su ih vodili car Arnulf

moravski knez Svatopluk, stajase Braslav na strani Arnulfovoj, pomazuci ga izdasno savjetom i vojskom. Za toga ratovanja pojavi se Tise nov narod, a d z a r i oni pristanu na ravnicama Dunava nasele danasnju Ugarsku uz Arnulfa, udare na moravsku drzavu (896). Dolaskom Madzara ujedared se izmijene politicke prilike u vlasti franacke nestade, a ubrzo panonskoj Hrvatskoj nalazimo panonsku Hrvatsku u najtjesnjoj svezi s dalmatinskom Hrvatskom, s kojom obrazova ona hrvatsko kraljevstvo, Knezu Brai

slavu nestaje poslije 896,

traga.

IV.

Dalmatinska Hrvatska
Dok
prilike
jc

Neretljani.

(Do potkraj IX. vijeka).

a djelomice
je

panonska Hrvatska bila pod vrhovnom vlascu franackom, dosla pod bugarsko gospodstvo, razvise se politicke u dalmatinskoj Hrvatskoj sasvim drugim pravcem, a narocito
i

na

nj utjccala

Venecija.

Za rimskoga vladanja zvala sc sva zemlja izmedu donjega Pada, Alpa, Soce mora Venecija. Od vijekova donose moru alpskc mulja, praveci tako uporedo s koprijeke ovoga kraja svu silu krsa tiom pjescane otoke i otocice zvane lidi", dok se mocvare izmedu njih sucelne obale zovu lagune". Najznatniji lidi bili su Gradei tGrado) kod usca Soce, pa Kaorle, Olivolo Rialto, To je bila otodna Venecija, Za burnih vremena seobe naroda, poglavito u prvoj poloi i
i

vici V. vijeka,

potrazise zitelji nekih venetskih gradova zakloniSta na ovim otocima osnovase malu zasebnu oblast, bave<H se samo brodarstvom i trgovinom. Ali za gotsko-bizantinskoga rata prisili ih srecno oruzje Justinijanovo "na pokomost carstvu (kao i svu ostalu Italiju Dalmaciju), pridrzavsi docnije sebi pravo potvrditi izabrana
i
i

duzda

(dux, dijalektno doze).

i

Kad

je

pocetkom

IX. vijeka utemeljena

(Mleci),

na otocicima Rialto

Olivolo

grad

Venecija

stece

ta

oblast svoje prirodno srediste.

Vrhovno bizantinsko gospodstvo dobro

je doslo Veneciji, jer je ona za to vrijeme prosirila svoje trgovadke sveze po cijelom Istoku, prodajuci dragocjenu robu njegovu dalje

38

na evropski Zapad, a uvozeci na Istok u prvom redu oruzja, drvaIjudskoga roblja. Ova je dva posljednja predmeta cesto uzimala. s islocne obale Jadranskoga mora, ali je kod loga dobrza naisla na
i

Ijut

odresit otpor.

Oslabljenje bizantinske vlasti. Uto se zgodi i znatna promjena u. i h a II. 1 a bizantinskom carstvu, Za traljavoga vladanja cara

Mucavca

(820

829)

stigose carstvo nekolikc teske nevolje.

i

Domacc

Sicilije slomisc pobune pa nesrecne borbe s Arapima oko Krete bizantinsku vojnu snagu na kopnu i moru. To je bio mig, na koji su slovenska plemena uz Jadransko more juzno od Cetine, u prvom redu smioni Neretljani, redom otpali od Bizanta, a neki, sma-

trajuci

svoje

krstenje
bi

znakom podloznistva
i

carstvu,

vrate

se
s

opet
car-

mnogobostvu, da
stvom.
se
i

tako zbrisali

taj

biljeg dojakosnjih

veza

taj

cas oni se oglase kao drski gusari,

isto

vrijeme osjete

dalmatinski gradovi

mnogo

slobodniji,

dok

se Venecija torn pri-

likom takoder privremeno oslobodi vrhovnoga bizantinskoga gospodstva. Kako je tada zbog gradanskih ratova u franackom carstvu
njoj prilika,

podade se i kao nova sila na moru; kao knez vladao je tada Mislav (oko 835. do 845.), po svoj prilici nasljednik Bornina
oslabila
i

prevlast franacka u dalmatinskoj Hrvatskoj,

da se

javi

sinovca Vladislava.

Borbe
cijelo

Venecijom. Sukob izmedu Neretljana

stali

Mlecana zaza-

poceo se tako, da su oni

hvatati mletacke trgovacke lade,

stete.

poduze borbe poslju Neretljani oko 830. svoga poslanika u Veneciju, da sklopi mir znacajno je, da se je taj poslanik torn prilikom pokrstio, Nastali domaci nemiri u Veneciji ucinise, da mir nije dugo potrajao, jer za. koju godinu Neretljani opet napadnu i oplijene mletacke lade. U tim su bojevima sudjelovali i podanici Mislavovi. Konacno se digne 839. duzd Petar Trandeniks brodovljem te uklanjajuci se sukobu uglavi najprije u poljickom sv. Martinu trajan mir s hrvatskim knezom Mislavom, a onda preplovi na susjedne neretljanske otoke, gdje je vladao knez Druzak (Drosaicus), i sklopi takoder s njime mir. Ali vec na proljece iduce godine doslo je do novoga sukoba izmedu Neretljana Mlecana, u kojem bi duzd Ijuto potucen. Cini se, da je tada neretljansko gusarenje dopiralo do franacke Istre, jer italski kralj Lotar, sin cara Ludvika Poboznoga, utanaci pocetkom 840. s duzdom ugovor (pactum), koji se imao obnavljati svake pete godine, a po njemu bjese Venecija obvczana, da za trgovacke privilegije poIza
;

osvecujuci se za ranije im nanesene

39

dijeljene

od kraljevine Italije priskoci u nuzdi sa svojim brodovljera gradovima protiv u pomoc istarskim i nekim drugim sjeveroitalskim
joj

Slovena".

Arapski

nalet.

Oko

toga vremena utvrdili su Arapi (Saraceni

u nekim tockama (krajem 840.) juzne Italije, narocito u Tarentu, u okolici kojega su ametom potukli bizantinsko-mletacko brodovlje. Poslije toga udu na sabiba 841. u Jadransko more s 36 lada pod vodstvom

istocnjaci)

moc

svoju po

vecem

dijelu

Sicilije

proljece

otoku], (= glavara) Kalfuna, zapale na drugi dan Uskrsa Osor (na juznodalmatinska i poharaju onda papinu Ankonu, a na povratku podizc protiv mjesta Budvu, Rosu i Kotor. Sada se po drugi put do nogu pobiju kod njih duzd Petar Trandenik, ali ga Arapi 842. vrijeme zauze otocica Suska (na zapadnoj strani Losinja). U isto niz godina, dulji Bari za grad juznoitalski jedna druga arapska ceta crkvu samu oplijenisc gdje Rim, navale Arapi jos i na sam

onda

sv.

Petra (846).

Trpimir (845864). Medutim umre knez Mislav, a naslijedi ga 864.), praotac one dinastije, koja je Trpimir (otprilike izmedu 845, sve do pred kraj XL vijeka. Hrvatskoj u vladala uz neke izuzctke franackoga cara Lotara vlast vrhovnu Trpimir priznavao je doduse se unatoc tomu javlja nam a Italije, ali (840 855) k a o k r a Sebe naziva u punom vladalackom sjaju po uzoru franackoga dvora. ..pomocu bozjom knez Hrvata" (dux Chroatorum iuvatus munere
i
1
j

divino),

toje

prvi

spomen hrvatskoga imena

kao
sto
je
i

hi-

storijskim spomenicima,

sacuvana nam nje-

diplogova isprava od 4. marta 852. najstariji poznati nam hrvatski okruzivali ga su matski spomenik. U Klisu imao je dvorac, gdje u Biacima (kraj Trozupani, komornici i dvorski svecenici, a tako
i

upravljao njegov Obdario Kastel Su(danas Putalju u Jurja sv. crkvom kum nadbiskup Petar, od desetinom te kmetovima i curac), zemljisnim posjedom oko nje (sv. samostan je kliskoga knezevskoga posjeda. Ispod Klisa sagradio
gira).

je spljetsku

crkvu,

kojom

je

tada

Petar), u

kojem je smjestio red benediktinski. vladanja napali su Bugari svoje zapadne susjede njegova Za kojim b e. Oblast njihova sirila se tada u onom planinskom kraju,

protjecu Piva, Tara, gornja Drina, Lira, Ibar i gornja zapadna Morava. Ovdje je vladala dinastija, kojoj bjese oko 780. praotac Viseslav,
860. bjese knezom srpskim izmedu 835. Presjam sin i nasljednik kan Omurtagov udari
a
i

V
(ili

s t

r.

Na

nj

Malamir)

teznjom.

40 da pokori srpsku zemlju, ali Bugari bise suzbiti. Presjamov sinovac nasljednik kan Boris obnovi navalu na Srbiju zeleci osvetiti poraz Presjamov, Tada su u Srbiji vladala tri brata Mutimir, Stoi
:

Gojnik, podijelivsi po smrti oca Vlastimira drzavu. No slozna braca pobiju vojsku Borisovu i sklope s njime mir, Potom je Boris
jimir
i

okrenuo oruzje na dalmatinsku Hrvatsku iz nepoznatih razloga, no knez Trpimir potuce ga i natjera na mir. Ovaj rat jasno svjedoci, da je dalmatinska Hrvatska tada (oko 860.) bezuvjetno
i

morala negdje neposredno graniciti sBugarima.* Buduci da se izmedu Save Drave sterala franacka panonska
i

Hrvatska, u Srijemu

oko gornje Drine Hrvatska graniciti

u danasnjoj sjeverozapadnoj Srbiji Bugarska, dalje na jugu S r b i a, morala je dalmatinska

i
j

Bugarima negdje Vrbasu

Bosni dalje na istok,

to jest u danasnjoj

zapadnoj Bosni,
ali

gdje
je

nam
torn

valja

traziti

bojiste hrvatsko-bugarsko,

kad

kako

ova
o

oblast Bosna
nam mrsavi

dosla
izvori

vlast

dalmatinsko-hrvatskoga
nista,

kneza,

ne kazu

Potkraj vladanja Trpimirova padaju jos dva krupna dogadaja: zacetak raskola (shizme) izmedu rimske i grcke crkve i krstenje Bugara. Sporova izmedu jedne i druge crkve bilo je vazda, no uza sve to nije bilo e d i n s t v o krscanske crkve razvrgnuto. Raskolu
j

dade povod carski dvor u Bizantu, kad svrze patrijarha Ignatija i dade izabrati ucenoga laika F o t i a na njegovo mjesto, koji u malo dana bjese zareden odmah posvecen patrijarhom. Na tuzbu Ignatijcvu obrati se papa Nikola I, na cara Mihajla III. i Fotija i javi ira, da ce stvar ispitati, a dotle se Fotije nema smatrati zakonitim paj

konacno prouzroci, da je papa proglasio Fotija od svoje strane interdikt na papu njegove privrzenike (867). Zbog toga se sada citav kler unutar granica bizantinskoga carstva okupi oko patrijarha Fotija, smatrajuci samo njega vrhovnom crkvenom glavom. Upravo tada natjera car Mihajlo III. nenadanom provalom u Bugarsku kana Borisa, da je primio s narodom krst iz ruku grckoga klera tom rau je prilikom kumovao sam car, a Boris dobi na krstu njegovo ime Mihajlo (pocetkom 865.), No kad patrijarh Fotije ne htjede Bugarima da dade zasebnoga
istraga
i

trijarhom.

Kad

svrgnutim, udari

patrijarh

Da
vinu Srbiju

je
i

Hrvatska

neposredno

granicila s
i

panonsko-hrvatsku oblast, dokazuje

to, sto

Bugarskom uz zasebnu knezesu pape slalc bugarskomc

knezu Mihajlu Borisu svoje poslanikc preko Hrvatskc, moleci knezove (tako Domagoja Zdeslava). da ih do bugarske granice (ili do Bugara) dadu otpratiti.
i

41
srrhiepiskopa,
ostavi

ga knez

Mihajlo Boris

priblizi

se

papi,

koji

istjerani

rmu obeca, da ce ispuniti njegove zclje. Sada iz Bugarske, a rimski uvedu u zemlju latinski obred. No kad se pokazalo, da ni papa ne ce da dade Bugarskoj zasebnoga
patrijarha,

bisc grcki svecenici

knez trazio, Bugari se opet vrate Carigradu, je u trajnoj crkvenoj svezi, a sva docnija nastojanja rimskih papa, da ih opet priblize k sebi, pokazase se bezuspjesna, Domagoj (864876). Ma da je knez Trpimir imao tri poimence bez nam poznata sina Petra, Zdeslava i Mutimira, ipak sjedc na knezevski prijeslo clan druge porodice sumnje poslije prevrata Domagoi (864. do 876.), kojega je sjediste bio po svoj prilici Knin. Ove smutnje u dalmatinsko-hrvatskoj knezevini odmah odluci da

kako

s kojim ostase

iskoristi

na nju s jakim brodovljenu Knez Domagoj osjecajuci se preslabim, ne upusli se taoce, sto duzd i prihvali. s njime u borbu, nego mu ponudi mir Medutim se opet zaletjela 866, jaka arapska mornarica pod Dubrovnik te ga opsjedase punih petnaest mjeseci. U toj se nevolji obrate Dubrovcani na novoga bizantiskoga cara, energicnoga i mudroga Vasilija I. Makedonea (867886) za pomoc, a on im se oslabljelu carsku i odazva, odlucivsi podjedno torn prilikom uspostaviti

duzd

Urso Particijak

udarivSi 865.

vlast na istocnoj obali

Jadranskoga mora.

Godine 867. posla vcliko

brodovlje pod admiralom Nikitom Orifom, nasto Arapi napuste podsadu Dubrovnika, a dalmatinski gradovi i juznodalmatinska slovenska plemena osim Neretljana opet se povrate pod carsku vlast. Istodobno

spremao se

franacki car Ludovik

grad Bari, ali kad je vidio, zatvori Bari s mora, rado prihvati savez, sto mu ga je nudio car Vasilije, da slozno istjeraju Arape iz juzne Italijc, Medutim kad stize jako bizantinsko brodovlje pod admiralom Nikitom Orifom pod Bari, ne nade ondje franacke kopnene vojske, pa tako se admiral
vrati natrag,

da otme Arapiraa juznoitalski da ne ce uspjeti, ako brodovljem ne

II.

da mu vise nema pomoci od Bizantinaca, pozove sada svoga vazala dalmatinsko-hrvatskoga kneza Domagoja, da mu dode pod Bari s hrvatskim brodovljem; iza toga je odista Bari na Svijecnicu 871. od Franaka na juris zauzet, Medutim otplovi jedan dio bizantinske mori Hrvata
a savez
se

raspade.

Kad

car Ludovik vidje,

narice,

hrvatskih dok su Hrvati bili pod Barijem, do neretljanskih mjesta. Neretljani nato razori mnoge gradove obala pa ih oplijeni je mucki bizantinski dok cara, bizantinskoga vlast vrhovnu priznadu
i i i

napadaj

izazvao

Hrvate,

da

su

uzeli

progoniti

carske

saveznikc

42
Sukobi mietacko-hrvatski mora da su bili veoma krvavi i: dok je ostalo ime kneza Domagoja u mletackoj uspomcni kao prokleto (Sclavorum pessimus dux"), pace sam se papa Ivan VIII. obrati na nj, zovuci ga zbog njegova sudjelovanja kod osvojenja Barija slavnim knezom" (duci glorioso), neka bi uznastojao primiriti
Mlecane.
ogorceni,
i

svoje
s
1

podanike,

jer

da

mu

njihova

gusarska

nedjela

potamnjuju

a V u (873).

Hrvati se oslobadaju franacke vlasti. Medutim umre (875) II. ostavi nemajuci sina nasljednika Italiju stricevicu K a r m a n u, sinu Ludovika Njemackoga, koji je tada bio vrhovni gospodar panonskoj Hrvatskoj, donjoj Panoniji Koceljevoj, Moravskoj, Ceskoj Slovencima. Kako se dalmatinska Hrvatska
car Ludovik
i

od 803, k Italiji, morala je sada i ona doci pod vrhovnu vlast njcmacku. Ne htijuci se s time sloziti, a podstrekavani i pomagani od cara Vasilija Makedonca, dalmatinski se Hrvati pobune i nakon teskoga rata na kopnu i moru zbace konacno franacko gospodstvo zauvijek; na kopnu potukli su cete, sto ih je vodio donjopanonski knez Kocelj, pace u boju pogibe i sam knez (o, 876.), a na moru se ratovalo uz istarsku tada franacku obalu, gdje su Mlecani dosli Francima u pomoc. U vrijeme toga ustanka umr'o je knez Domagoj, a naslijedio ga je iza kratkoga vladanja njegova
brojila jos

sina Iljka (876

878) Trpimirov sin Zdeslav, protjeravsi bizantinskom pomoci Domagojeve sinove,

iz

Hrvatske-

Zdeslav (878879) priznade vrhovnu vlast bizantinskoga cara pa tako zamijeni sada dalmatinska Hrvatska njemacko vrhovno gospodstvo s grckim. Sa Zdeslavom poslje car na Jadransko primorje jos nekoga dvorskoga casnika i mnogo grckih svecenika, a ti su potom p o k r s t u prvom redu jos uvijek poganske Neretljane, a onda sve one od sloveaskih plemena na jugu Cetine,. kao od zagorskih S r b a, koji nijesu jos bili krsteni u to doba dakle pada konacno krstenje njihovo (oko 878.--880,), No s politickim. pravcem kneza Zdeslava nije bila vecina Hrvata zadovoljna, a naVasilija,
i
i

1 i

rocito s toga, sto je sada hrvatska ninska crkva dosla

ciju

pod

jurisdik-

carigradskoga patrijarha. Upravo tada bijase biskupija ispraznjena, a njene je poslove vodio izabrani, ali jos ne posveceni biskup njezin T e o d o s i e, dosada djakon ninski. Teodosije, odan papi, zdruzi
j

potom s hrvatskim velikasem Branimirom, nato bi knez Zdeslav pocetkom maja 879. ubijen, mozda nedalcko od Knina, a na prijesto^
se

uspe se Branimir.

43
Branimir (879892), Knez Branimir pravi je osnivac politicke Odmah po svom nastupu poslje zajedno nczavisnosti hrvatske. pismo, u kojem obojica izjavise odas Teodosijem papi Ivanu VIII.
nost svoju

apostolskomu prijestolu sv. Petra. Kad je tim pismom u Rim, obuze papu velika knczev pouzdanik stigao nad radost: sluzeci na Spasov dan (21. maja 879.) svctu sluzbu i Branimira blagoslovi i konfcsijom sv. Petra, podize ruke k nebu
i

povratak

sav narod hrvatski

svu zemlju njegovu.

i

Ovim

se

cinom narod

staino pridruzio katolickoj crkvi hrvatski zauvijek Ivana VIII. dojmi se povratak Hrvata pape No papi rimskomu. kako bi torn prilikom nagovorio pomislio, Rimu toliko, da je odmah
i

na

korak i dalmatinske gradove, koji bjehu jos od obnovljenja patrijarha. biskupija, krajem VIII. vijeka. pod jurisdikcijom carigradskoga se oni kaa Ali sav mu trud i nagovaranje bjese bez uspjeha, jer papi, a carski podanici nijesu raogli, svc da su i htjeli, pridruziti se Upravo izlisnim. nastojanje svako pokazalo pored toga ubrzo se
slicni

patrijarhom. tada radilo, da papa Ivan VIII. priznade Fotija zakonitim Ivan VIIL otpora, No dok je Fotije pazio, da nicim ne izazove papina jenasrtaja opet bjese takoder upucen protiv arapskih pogibeljnih ratova dino na pomoc cara Vasilija, a i on je bio skloniji, zbog teskih nepomirljivosti. tvrdoglavoj li nego kompromisa, s Arapima, politici poslatako rijcsi crkveni sabor carigradski u prisutnosti papinskih I

nika (od novembra

razna prijeporna pitanja: rijeseno patrijarh Fotije svecano bi ustolicen, dok je hrvatsko pitanje patrijarh pridrzali dalmatinske gradove u svojoj tako, da su car postade (oko vlasti, ali se knezevine Hrvatske odrekose, koja tako
869.

do marta

880.)

880.)

posve

nezavisnom drzavomne

nikakove strane vrhovne vlasti. biskupom. gdje bi od pape svecano posvecen ninskim ..hrvatskim" Slovcnska sluzba bozja u Hrvatskoi. Oko toga vremena proDalmacijom na putu u Carigrad moravski nadsao je Hrvatskom bozje, biskup sv. M e t o d. Prisutnost njegova i slast slovenske sluzbe supanonskih njihovih od mozda vec i prije toga poznata Hrvatima
i

priznavajuci nad sobom pode Teodosije u Rim, toga PosHje

sjeda,

morala vjerojatno, da
rijena,

je
je

osobito snazno djelovati na njih, pa je stoga veoma vec lada (oko 882.) medu njima zahvatila jaka kojos ojacao,

a taj

je

samo

kad su po Metodovoj smrti

u Hrvatskoj, u
i

(885)

neki njegovi ucenici potraziH zastite

prvom redu na

po podrucju ninske biskupije, a potom stepena, da bi ona stekla drzavno priznanje

i

krckoj.

No do

toga

zastitu, nije nazalost

44
nikad doslo slovenska nam se sluzba bozja, a kroz to i narodna hrvatska crkva, pokazuje doduse kao snazna pojava u narodu hrvatskom ovoga i narednoga vremena (u X. i X[. vijcku), ali ipak vazda samo kao sada vise, sada manje dopustena uz latinsku'. No to je vec dosta bilo, da vrsi golem narodni i
;

kulturni

odsada unaprijed bjese hrvatstvu osigurano, da zivi na Balkanskom poluotoku kao kulturna jedinica; tudinska kulturna
utjecaj, jer

najezda, narocito latinizacija, nikad ga vise ne ce zateci goloruka. jeste glavni razlog, sto su latinski biskupi u dalmatinskim gradovima toliko mrzili na slovenski crkveni jezik i pismo, pace dobrza <3e ga proglasiti heretickim (arijanskim). Oni su naime punim pravom u njetnu vidjeli ono krepko oruzje, kojim se hrvatska,

To

kao

uopcc

slovenska

svijest, branila

od latinizma

tudinstine.

Dalmatinski gradovi i otoci placaju danak hrvatskomu vladaru. U to doba (izmedu 882. i 886.) pada odredba cara Vasilija na dalmatinske gradove i otoke, da imadu u ime mira i odstete za
zemljista, sto su ih posjedovali izvan svojih zidina

na susjednom hr-

vladaru hrvatskomu godisnji danak i to od novca, sto se inace davao carstvu sveukupna svota, sto su je placali odsada unaprijed sve do vremena Kolomanova (1107), iznosasc 720 zlatnika, za onda velika svota gotova novca. Pored toga jos su oni biU obavezani davati i vina kao i drugih nekih prirodnina u ime dace.
;

vatskom

teritoriju, placati

Medutim planuse nove borbe izmedu Neretljana Mlecana. Nakon nekih manjih okrsaja pode duzd Petar Kandijano Ijeti 887.
i

na

odlucnu vojnu, no kod danasnje Makarske

'

bi

porazen

ubijen.

Ova

Hrvatskoj
(976.).
1

Pored drzanja hrvatskih kraljeva Tomislava i Petra Kresimira IV, u doba borbe hrvatskoga klera s dalmatinskim za slovenski crkveni jezik, jak je dokaz za ovu tvrdnju cinjenica. da su svi dosada nadeni natpisi po crkvama i u

samo u dalmatinskim gradovima), tako kraljice Jelene u Solinu Kninu (prije 970.). iz vremena kneza Branimira u Ninu Mucu (888.), te kneza Mutimira u Uzdolju kod Knina toliki drugi (895).
(ne
kralja Drzislava u
i

fragment!, pisani
trag

jedino na latinskom

jeziku.

da se

jos

uvijek nije nasao

glagolskomu natpisu starijem od Bascanske ploce (oko 1100.). Ova se cinjenica nikako ne da opravdano i logicki zamisliti. da je [u Hrvatskoj vrijedila slovenska sluzba bozja. a s njome i slovensko (glagolsko) pismo kao nadmocno
ili da je bilo ca' opceno narodno. Ocito se radi i u Hrvatskoj (kao to je bilo u Svatoplukovoj Moravskoj) o jezicnom dualizmu u crkvi. Da se je bula pape Ivana VIII. (od juna 880.) ticala i Hrvatske. kako neki ho6e, to miSljenje nije ispravno.

pod drzavnom zaStitom

45
ncsreca prinudi Vencciju, da lucila na slicni korak, kojim

po primjeru cara Vasilija, odosigurati nesmetani prolaz i trgovinu na Jadranskom moru ona se odiucila na p I a c a n e i zvjesnoga godisnjega dank a (solidus census) hrvatskomu vladaru, koji je tada po svoj prilici vrsio i vrhovna vladalacka prava u
se,

ocito

ce

sebi

Ncretljanskoj oblasti.

Mutimir (892910). Kneza Branimira naslijedio je najmladji sin Trpimirov Mutimir (892, do otprilike 910.), Odmah u pocetku njcgova vladanja dosle su u sukob ninska i spljetska crkva zbog tumacenja Trpimirove darovnice (od 852,). Ninski je naime biskup Aldeje knez Trpimir samo nadbiskupu Petru, dok oa darovao na uzivanje crkvu sv. Jurja u Putalju s posjedom, a ne crkvi spljetskoj zauvijek, Ali na rocistu u Biacima pred crkvom sv. Marte se pokazalo, da je tvrdnja ninskoga biskupa neispravna, nasto Mutimir stolovao jc je Mutimir ponovo potvrdio darovnicu ocevu, u Biacima, a imao je oko sebe sjajan dvor, U njegovoj pratnji nalapostelnik, buzzila su se pored mnogih zupana jos i tri komornika dovnik i stitonosa te glavar hrvatskih samostana Zitelj, I kneginja imala je svoju zasebnu pratnju zupana i komornika, Mutimir posljednji je hrvatski knez, jer se nasljednik njegov Tomislav vjenca prvi za

freda tvrdio, da

iivi,

kralja hrvatskoga.

Srbi.
slije

Medutim

zbise se u susjednoj Srbiji vazne promjcnc, Po-

medu bracom Mutimirom, StrojiGojnikom razdor, a taj svrsi tako, da je Mutimir svladao bracu te ih poslao u Bugarsku u zatocenje, a pridrzao jc kod sebc jedino Gojnikova sina Petra. No taj pobjeze u Hrvatsku knezu Brapobjede nad Bugarima plane
i

mirom

nimiru, a

kad srpski Mutimir umrije (oko 890.), provali Petar Gojnikovic uz pomoc hrvatskoga Mutimira u Srbiju (892), gdje su tada Stjepan, Ali Petar Gojvladala braca Mutirairovici Prvoslav, Bran nikovic ih pobijedi, progna pa sam zavlada srpskom knezevinom. Poslije tri godine (895) udari prognani Bran Mutimirovic sa svojim sinom Pavlom na kneza Petra, no Petar pobije Brana, zarobi ga Zaoslijepi. No dvije godine kasnije pokusa drugi njejedno s Pavlom gov bratuced Klonimir S t ro imi r o vi c, da uz pomoc bugarsku ubije. Odsada dalje njega pobijedi svlada kneza Petra, aU Petar krepko knevladase Petar Gojnikovic kroz dulji niz godina mirno
i

zevinom Srbijom,

47

odbio od svojih granica, vec

je

vecem
i

dijelu

nekadanje panonske Hrvatske

vlasl svoju prosirio po najsve do Dravc

(otprilike

danasnje slavonske ravnice, gdje je prosirena Hrvatska u prvi kraj do smrti bugarskog cara Simeuna) granicila s Bugarskom,

no vec oko 930, s Madzarima, otkad se oni za oslabljenja bugarskoga uz Dunav smjestise po nekim vaznijim tockama oko usca Drave kakose prosirila dalmatinska Hrvatska po panonSavu. Kad skoj, ne znamo, no bezuvjetno stoji, da se 925. racunao teritorij koji je sve do pada franacke vlasti nekadasnje s s a c k e biskupije patrijarsiji u Akvileji kao zemlja, 900, pripadao oko stranama tim u spljetsku nadbiskupiju, a u drugu ruku pod koja potpada u jednu pod hrvatskoga vladara. Do bojeva s Madzarima bez sumnje je dolazilo uz staru rimsku cestu, sto je vodila od Drave pored danasBihaca prema Kninu, a narocito onda, njega Zagreba, Topuskoga kad su oveci odredi njihovi polazili u pljacku ugarskom Podravinom, a onda preko danasnjih mjesta Ptuja, Celja, Ljubljane i Vipavske 926.), U doba ovih madzardoline u Italiju (tako 919., 921, na 922. ^kih pljackaskih vojna pribjeglo je u Hrvatsku mnogo naroda iz bivse
i

papi,

Koceljeve Panonije, za koju vec godine 900, pisu bavarski biskupi da je sva opustosena, bez zitelja i ijedne crkve, Vjerojatno je,

<ia se

panonska Hrvatska sama od svoje volje u tim teskim vremenima prislonila uz dalmatinska kao uz jaci drzavni organizam, a
i

njezini odlicniji Ijudi, plemici, pridrzali

dalje

domacu upravu,
gospodaru,

siljuci

hrvatskomu
,,darove",

vladaru,

kao

svomu

vrhovnomu

pocasne

Srbi i Bugari. Pored obrane od madzarske najezde u Hrvatsku zaokupise Tomislava u mnogo vecoj mjeri dogadaji, sto su se bas tada odigravali u jugoistocnom susjedstvu njegovu, a narocito borbe izmedu bizantinskoga carstva i Bugara za prevlast nad Srbima. Pobijedivsi Klonimira Strojimirovica (896), srpski knez Petar Gojnikovic vladao je punih dvadeset godina. On se sprijatelji s bugarpreskim knezom Simeunom (892 927), sinom Mihajla Borisa, dade mu na cuvanje Pavla Branovica, Poslije toga udari Petar Gojnikovic na Neretljansku oblast te je zauzme osim otoka Visa, Braca i Hvara, jer ti su oko toga vremena bez sumnje bili u vlasti hrvatskoga kneza Tomislava, Prosirenje srpskoga kneza tesko je podnosio humski knez Mihajlo Visevic (oko 910. do 930.), Duklju, Stoga se Travunju Itoji je tada imao u vlasti svojoj jos
i i i

knez Mihajlo

slozi s

bugarskim knezom Simeunom, u

taj

mah

zara-

48
cenim
s

bizantinskim

carstvom,

kojega

je

vrhovnu
i

vlast

priznavao*
;

Tako nastadc rat izmedu Petra Simeuna srpski knez bi uhvacen odveden u Bugarsku, a na prijesto dode bugarski sticenik Pavao Bra no vie (917 920), dok je u isto vrijeme Mihajlo Visevic zauzeo Neretljansku oblast, sjedinivsi tako u
Petar Gojnikovic.
i

svojoj ruci cijelo primorjc do razvodnih bosanskih i srpskih planina od Cetine do Drima. No protiv Pavla Branovica podize se bizantinskom pomoci njegov bratuced Zaharija Prvosavljcvic, all bude potucen strpan u bugarsku tamnicu. Nato se obrati suvladar
i

cara Konstantina VII, Porfirogenita car

Roman Lekapin
to s uspjehom, jer

na srpskoga kneza Pavla Branovica

odrece saveza sa Simeunom
i

pokloni

se

izravao on se odista. caru. Kad to sazna bu-

garski car' Simeun, izmiri se sa zarobljenim Zaharijom Prvosavljevi-

bugarskom vojskom na Srbiju, a taj zbaci kneza i postavi na prijesto Zahariju (920923) kao bugarskoga vazala, Sada je car Simeun imao slobodne ruke i udari svom silora na bizantinsko carstvo. Dalmacija dolazi pod papu. U toj nevolji uteku se car Roman
i

cem

poSlje

ga

Pavla

Lekapin i tadanji patrijarh Nikola Mistik za pomoc Rimu izmirivsi se podjedno sa svetom stolicom time bjese jedinstvo krs<5anske crkve
;

opet obnovljeno (923). Zacijelo posredovanjem pape Ivana X. (kao nekoc Ivana VIII.) obrati se potom bizantinsko carstvo na Hrvatsku i njezina vladara Tomislava, nastojeci da ga predobije za sebe u savez protiv Bugarske. Tom se prilikom odrece patrijarh svoje dosadasnje jurisdikcije nad dalmatinskim gradovima i otocima, prepustivsi ih papi rimskomu, a car ih podjedno predade u upravu knezu Tomislavu, odlikovavsi ga jos i naslovom prokonzula. Tako su konacna

u krilo zapadne crkve susjednom hrvatskora drzavom. U isto vrijeme znao je car Roman da predobije i mocnoga humskoga kneza Mihajla Visevica, odlikovavsi i njega naslovom prokonzula patricija, a nije nemoguce, da mu je bar privremeno povjerio upravu i brigu nad carskim gradovima Dubrovnikom i Kotoi i

dalmatinski

gradovi
i

otoci

trajno

dosli

jedne, a u blizu

tjesnju politicku svezu sa

rom.

ovaj

savez

zacijelo nije bilo

caru

Romanu

tesko uvesti

srpskoga kneza Zahariju, koji Simeunu.

mu

je

onako u dusi bio

odaniji, negoli

Pad
na
'

Srbije.

glas o tim

Upravo tada podsjedao je car Simeun Carigrad, no dogadajima na jadranskom primorju i u Srbiji napusti
carem oko 917.

On

se proglasi

49
podsadu, sklopivsi s carcm Romanom pritnirje, a onda se okrene svotn silom na srpskoga kneza Zahariju, U torn ratu bugarske su vojske konacno pokorile Srbiju i rastjerale narod na sve strane, najvise u Hrvatsku, kuda se i Zaharija sklonio, lako da je srpske

knezevine privrcmeno nestalo; ona postade dio ogromne bugarske drzave (924). Sada su obje drzave, Hrvatska i ona kneza Mihajla Vi-

neposrcdno s njome neposredno poslije srpskoga

evica,

granicile, ali
rata,

ih

car

Simeun

nije

napao

Hryatska postaje kraljcvinom. Oko toga vremena

vatski knez Tomislav na visini svoje moci. Suvremeni
tin Porfirogenit kaze,

bija^e

hr-

car Konstan-

Hrvatska tada mogla da podigne na nogc je na moru cetrdeset na svakom po (sagina), velikih brodova osamdeset imala dvadeset momaka. deset do Ijudi i stotinu manjih (kondura) sa po

da

je

100.000 pjesaka

60.000 konjanika kopaene vojske, dok

oko godine 925., Tomislav proglasi kraljcm hrvatskim (rex Chroatorum) nakon sto je uglavio savez s Bizantom i primio dalmatinske gradove i otoke u svoju upravu te prosirio vlast svoju na panonsku Hrvatsku i na otoke Vis, Brae i Hvar, pa konacno kad je vidio, gdje se i bugarski knez Simeun s a m okitio carskim naslovom, a tako isto uradio nesto ranije i bizantinski admiral RoZacijelo se sada,

man

mu papa

Lekapin. Tomislav ucini to jamacno odobrenjem svete stolice, jer priznaje kraljevski naslov, a mozda mu je poslao jos i kras

Ijevsku krunu

ostalim znakovima kraljevske vlasti.

i

No da

li

je

To-

mislav krunjcn, od koga

gdje, to

preobrazi knezevina tlu danasnjc habsburskc monarkije,

ne znamo,' Tako se dakle Hrvatska u kraljevinu, prva na

a

takovom ostade

bezprekidasvedo

danas.

Pitanje jurisdikcijc spljetske nadbiskupije. Podlozenjem dalmatinskih gradova i otoka papi opet je izislo na povrsinu pitanje jurisdikcije spljetske nadbiskupije, u kojoj je tada snaznijc

nego ikad ozivjela

zelja,

da se obnovi kako
je

je

nekoc

bila",

to

vec postojala neispravna lokalna tradicija, kao da je osnivac njezin sv. Dujam bio ucenik sv. Pctra i da^u se svete kosti nalazc sahranjene pod oltarom stolne crkve, <fakle da je ona apostolskoga podrijetla, pred kojom nemaju pravnc
jest prije propasti Salone,

Tada

'

Pricanje Ljetopisa popa Dukljanina" o

je

Duvanjskom saboru ne moie

Kukuljcvidcvo,

za to

da bu^S izvorora. To
pristati.

neko<5 bilo

misljenje

na koj

ja

ne mogu

50

osnove na zivot docnije osnovane crkve, a na istom zemljistu. To jc bilo upereno protiv hrvatske n n s k e biskupije, koja se jos uvijek toboze protiv kanona", sve do zidina dalmatinskih gradova. sirila, Kralj Tomislav opet, htijuci da slo jace sebi privuce dalmatinskc
i

gradove, pristajao je na teznje latinskoga episkopata, ali je kod toga naisao na jak otpor ninske crkve i njena biskupa G r g u r a. Da se dakle uklone svi prijepori, jer se dalmatinski kler podjedno jos isticao

crkvenoga jezika, kralj Tomislav obrali se s dalmatinskim biskupima na papu Ivana X, s molbom, da bi se sastao crkveni sabor u Spljetu. Papa privoli i odasla kao svoje poslanike ankonskoga biskupa Ivana i prenestinskoga biskupa Lava,
i

kao

Ijut

protivnik

slovenskoga

ti

onda sazovu 925, sabor u Spljet u stolnu crkvu.

pored dalmatinskih biskupa i opata te ninskoga biskupa Grgura jos i kralj Tomislav s hrvatskim velikasima, onda neki srpski velikasi, koji nadose utocista u Hrvatskoj pred

Na

taj

sabor dosli

su

humski knez Mihajlo Visevic, u kojega drzavi je bila biskupija u Stonu, Na saboru bi zakljuceno, da se vlast nadbiskupije spljetske, kao metropole i bastinice nekadasnje salonske crkve, koja da je toboze osnovana jos u apostolskim vremenima, proteze od Rase do Kotora, a onda su pokusali dokinuti sloveasku sluzbu bozju. No na njezinu obranu odlucno ustade ninski biskup Grgur i
Bugarima,
te

spase

je

za nize svecenicke redovc,

se bugarski

Medutim uze
Hrvatske,

turom,

ali

Godine 926, poslje ona bi ametom potucena.

Simeun spremati na rat protiv jaku vojsku s vojskovodom Alogobocar

Poraz bugarske vojske,

tada najjace na Balkanskom poluotoku, najboljc je svjedocanstvo vojne snage hrvatske za kralja T o m s a V a. Kad skoro potom umre car Simeun (927), bi posrei 1

vojvode Ivana, dovanjem papinskih poslanika, biskupa Madalberta utanacen mir sa sinom i nasljednikom Simeunovim carem P e t r o ra, a nato se oba poslanika vrate u Spljet, gdje su opet sazvali crkveni
i

sabor.
(928). Na ovom je saboru (928) tfije vrhovna vlast nadbiskupa spljetskoga po cijeS^ hrvatskoj drzavi, i s tim u svezi ninska biskupija dokinuta, a Grgur postade biskupom skradinskim, Slovenska sluzba ipak se odrzala i nadalje medu Hrvatima, zacijclo zbog energicnog istupa biskupa Grgura,

Drugi spljetski sabor

naglasena

svega

51

Skoro poslije toga sabora umr'o je kralj Tomislav (oko 930,). Njega ide slava, da je osnovao kraljevstvo hrvatsko, rastegnuo mu od mede do Drave i obranio narod od provala madzarskih kao
i

velike navale bugarske.

Nasljednici
prijestolu sin

kralja

Tomislava (930969). Tomislava

i

naslijedi

(930945), koji je odrzao drzavu na ju je podigao njegov otac. Ali u koje do hrvatsku na onoj visini, isto vrijeme uze naglo padati moc bugarske drzave za slaboga cara Petra, tako da su sada Madzari zauzeli bivsi njezin posjed u danas-

r e s

I.

njoj istocnoj

Slavoniji

kusaju

svoje

oslobodjenje

Srijemu, a Srbima se pruzila prilika, da pood Bugara pod knezom C e s a v o m

1

Klonimirovicem, On
utece oko 931.
iz

se sporazumije s bizantinskim carstvom,

i

podigavsi je na bugarskoga suzanjstva u Srbiju bizantinskom, vlasti pruzje, obnovi srpsku knezevinu pod vrhovnom dok se na drugoj strani opet oko toga vremena izmace Neretljanska oblast ispod vlasti humske.

Kresimir I. ostavivsi dva sina, i r o s 1 a v preuze Vladanje Mihajla Miroslava protiv njega se dize vladanja (945949), no u cetvrtoj godini njegova je Sada ban P r b i n a u korist mladega brata Mihajla Kresimira. do gradandoslo do teskih smutnja u drzavi hrvatskoj, a konacno

Medutim umre hrvatski

i

kralj

Kresimira.

M
i

skoga rata, u kojem pogibe Miroslav od ruke banove, a kraljem o Kresimir II. (949969). Za gradanskoga rata postade M h a Vis te se vratisc otpadose od drzave hrvatske otoci Brae, Hvar
i
j

pod Neretljansku

nalazimo u ratu s duzdem Petrom Kandijanom, a taj je konacno poslije druge vojne prisili na mir. Nadalje otpade od Hrvatske i Bosna usavsi u sklop srpske knezcvine Ceslava Klonimirovica, dok se dalmatinski gradovi otoci
oblast,

koju vec 948,

opet izravno povratise pod vlast bizantinskoga carstva. U svezi s tim gubitkom zemljista na kopnu i raoru spala je u to doba i vojna sila mjesto osamdeset vclikih brodova brojila je sada samo hrvatska
;

trideset,

dok

ostali brojevi za

manje brodove,

pjesake

konjanikc

Tiijesu poznati.

Kresimira II. znamo veoma malo. Povratio je zaciielo drzavi hrvatskoj bar zapadni dio Bosne, dok mu jednom je vlast u zemlji izmedu Save i Drave ostala stalnom. Dosavsi u Zadar, obdario je samostan sv. Krsevana selom Diklom (kraj Zadra), a zena njegova Jelena sagradi kod Solina dvije crkvc sv. Mariju

vladanju

kralja

Mihajla

52

od otoka"

sv. Stjcpana.

prvoj je

sama po

svojoj smrti (976)

nasla grob', dok je crkvu sv. Stjepana pod Klisom odredila za mauzolej hrvatskog vladarskog doma. Mihajlo Kresimir II, umro je oka 969., jer se vec slijedece godinc pominje sin njegov i nasljednik
kralj

Stjcpan Drzislav.

VI.

Prvi Krcsimirovici
(969 i058).

Stjepan Drzislav (969995), Stjepan Drzislav (969995) nau doba, kad su se u njegovu susjedstvu Jos oko 960. timr'o je srpski knez dogadaji, sudbonosni zbili veoma njegova propadati, a vec 971, drzava Ceslav Klonimirovic, nasto uze postade dijelom bizantinskoga carstva, koje se poce za cara I v a n a
slijedio je ocinski prijesto z i m i s k a i njegova nasljednika V a s i li a II, sve to vise dizati do velike visine i snage. Iste godine 971. pokori doduse car Ivan Tzimisk vlasti svojoj i podunavsku Bugarsku, no malo potom obrazova se u Makedoniji sa sredistem u Ohridu, a pod vladanjem cetvoricc brace, nova bugarska drzava, kojom je konacno zavladao kao samovladar S a m u i 1 (9761014), Ovaj je krepki vladar prosirio za nekoliko godina vlast svoju ne samo na B o s n u, Srbiju i danasnje srpsko Podunavlje, nego i na Srijcm, otevsi ga Madzarima, kao i na citavo jadransko primorjc rijeci Cetini na jugu osvojivsi

Duklju (Zetu), Travunju, Zahumlje

tako postade
976.
i

Neretljansku oblast,

pa

dva kraja opasnim susjedom drzavi hrvatskoj (izmedu i Hrvatska dosla pod vlast Samuilovu, ma u nju provalio te je opustosio sve do Zadra, znak je, da se da je je ona za mnogogodisnjega vladanja Mihajla Kresimira II, kao i sina njegova Stjepana Drzislava opet pridigla od onih teskih udaraca, sto joj ih je zadao gradanski rat u doba oko pogibije kralja Miroslava. Kod toga pomagalo je Hrvatsku bizantinsko carstvo, a to stim vise, sto se i ono nalazilo gotovo u neprekidnom cctrdesetgodisnjem ratu
s

990.),

Sto tada nije

arbeolog monsignor

nekoliko godina zasluzni hrvatski cuva u spljetskom arheoloskom muJovanovid), zeju. Prije olkrica ove plode bilo jc naucnjaka (tako jos i Kovaccvic koji su sumnjali, da je T o m i s a v bio kralj; all poslije toga vise nc moze ,da bude sumnje o toj cinjenici.
'

Njezinu nadgrobnu plocu otkrio

je

prije

Franc Bulic.
1

Danas

se

53

s jakim

Samuilom.

svrhu, da se prijateljski

saveznicki odnosi to

upravu Stjepanu Dr^^acc ucvrste, carstvo je sada opet ustupilo u Tomislavu, pace ono slavu dalmatinskc gradove i otoke, kao nekoc jest krunom, zezlom, ga obdari kraljevskim znakovima, to o k r u n e n Drzislav Stjepan bi nasto zlatnom jabukom,

plastem p
r
i

V
j

mac

kao od hrvatskih vladara (nesto poslije 986.). Podjedno

i

kralj

Hrvatske

Dal-

bi

odlikovan naslovom car-

patricija". Isto je tako Stjepan Drzislav bio u dobrim skoga eparha jos od Braodnosima s Venecijom, koja mu je redovito placala onaj censum). Inace bila nimirovih vremena uobicajeni danak" (solitum
je je Vmecija u tijesnim vezama s bizantinskim carstvom, koje joj povlasti, trgovacke znatne osobito zlatnom bulom" (992) podijelilo

narocito u

samom
s

Carigradu.
svojoj

Ovako

ojacalu
trojici

Drzislav po smrti

(oko 995.)

drzavu ostavi Stjepan sinova: S v e t o s 1 a v u,

suri

Krcsimiru
s
1

nadimkom

Suronja"

(=

covjck)

j-

MoSvetoslav (9951000). Ne samo po drevnom nacelu svih preuzmu zajednicki da trebala vena, ve(5 i po zelji ocevoj, braca su ipak tako, da su bili vladanje, to jest, svaki u svom dijelu, ali brat Svetoslav pod starjesinstvom najstarijega brata. No najstariji da je vrsi (995_1000) ne htjede da s bracom podijeli vlast pregnuvsi, prokonacno se taj a razdor, bracom sam. Zbog toga buknu medu brat srednji Svetoslava na se metne u gradanski rat. Narocito dize kraljevskc lisen varkom Kresimir Suronja, misleci, da je bratskom diadema). Borbe ove krune" (fraterno dolo deceptus, regni amiserat onovremeni duzd P cu hrvatskoj drzavi odmah odluci da iskoristi zai otoci tar II. Orseolo (9911009), a i dalmatinski gradovi posebno izaslase oni pace posluh, Svetoslavu svaki
kratise

a V u.

kralju

poslanstvo
zastitu.

u Veneciju, a to
bilo

ponuka duzda, da

ih

uzme pod
.

svoju

prekinuo placanje uobica)ena danka groznje uzeo odhrvatskomu kralju Svetoslavu, a kad ga je ovaj uz nanoseci im Mlecane. progoniti podjedno stao

11..

Prvo

je

duzdu, da
te

je

resito

zahtijevati

mnogo koji zauzmu

duzd na Hrvatsku Ijeti 996. sest ratnih brodova. od svoje volje oplijene Vis, dok se Zadar torn prilikom torn istupu kral) predade pod pokroviteljstvo duzdevo. Na glas o poslanike zatrazivi Svetoslav odasalje po drugi put u Veneciju svoje duzd poruci, da mu nasto danak, ponovo, da mu se isplati zaostali
stete, poslje
i

<3e

ga ,,sam

donijeti.'

54

Bas oko toga vreriiena bio je bizantinski car Vasilije 11. zaokupljen teskom borbom s Bugarima, od kojih je samo velikim naporom obranio klasicnu Grcku, U ovim teskim casovima po carstvo obrati se Petar Orseolo na Vasilija II. s molbom, da mu predade u upravu i zastitu dalmatinske gradove otoke, ugrozene toboze zbog gradanskoga rata u Hrvatskoj a car na to i privoli. Mcdutim nade duzd jos i u Hrvatskoj saveznika u kivnom Kresimiru Suronji^ a onda zapoce u ovako povoljnim prilikama rat, Na Spasov dan (9. maja) ravno godine 1000. ostavi duzd s velikim brodovljem Veneciju. Otoci Krk, Osor i Rab, a nakon poraza hrvatskoga brodovlja nedaleko od Z a d r a gradovi Zadar, Trogir, Spljet i Dubrovnik svecano docekase Petra Orseola, dok su silom zauzeti hrvatski grad Belgrad te neretljanski otoci Korcula i Lastovo, jer je i inace poimence nam nepoznati tadanji neretljanski knez dosao u pomoc kralju Svetoslavu. U Trogiru pak dode duzdu u susret Kresimir Suronja, uglavi s njime savez prijateljstvo te mu predade kao taoca u znak, da iskrena misli, sina Stjepana. Dalja sudbina porazcnoga i izdanoga kralja Svetoslava nije poznata da li je s krunom izgubio i zivot, nc znamo^ no nije nemoguce, da je negdje u progonstvu zavrsio svoje dane.
i
;

Kresimir III. (10001030) i Gojslav (10001019). Sada se uspe na hrvatski prijesto Kresimir III. (1000. do poslije 1030.) uzevsi za suvladara najmladega brata Gojslava (1000. do poslije 1019.), a to znaci, da je kralj Kresimir III. uistinu i proveo ono nacelo, za
koje se podigao na brata Svetoslava. Kresimir III., razumije se, odrece se kao saveznik duzdev uobicajena danka", a Petar Orseolo

vodeci sobom mladoga Stjepana Kresimirovica vrati se u slavlju u Veneciju, uzevsi naslov vladara Dalmacije (dux Dalmatiae),

Ovim nesrecnimratombjese zadan najtezi udarac hrvatskomu kraljevstvu, jer njime prestade mnogogodisnja moc hrvatska na Jadranskom moru zace dugotrajna borba s Ven6cijom za Dalmaciju.
i

u prvi kraj dobre odnose s Venecijom, a nesumnjivo i s bizantinskim carstvom, pace duzd Petar Orseolo udao je (prije 1008.) kcer svoju Hicelu za njegova sina Stjepana, koji je svoju odgoju dobio na duzdevu dvoru. Kako se nesto docnije (oko 1011.) ozenio duzdev sin i nasljednik Oton sestrom prvoga ugarskoga kralja sv. Stjepana, nastupise tako jos i prve rodbinske sveze izmedu hrvatske kraljevske kuce ugarskih Arpadovica,
III.

Kralj Kresimir

podrzavao

je

55
nastanekoga vremena, iz inace nam nepoznatih razloga, duzda Otona Orseola, jer vidosc napeti odnosi izmedu Kresimira dalmatinske gradove. Nato podvrgao dimo, da je hrvatski kralj sebi
poslije
i

No

opet preote Dalmacije pode duzd godine 1018. s brodovljem put satr'o je vremena toga hrvatskom kraljevstvu one gradove. Bas oko ucmio Bugarsku rata bizantinski car Vasilije II. poslije dugotrajna zavlada Srbe te podjedno pokori je bizantinskom provincijom. a Sermo na zapovjednik bugarski Srijemom, gdje je bio tamosnji carstvom jakim s upustiti se izdajnicki nacin smaknut. Ne mogavsi vrhovnu dobrovoljno Gojslav priznadu u borbu, braca Kresimir potpunu kraljevstvu Vasilije II. ostavi hrvatskom
i i
i

vlast njegovu, a car

i

slobodu
cija"

poslje Kresimiru darove,

odlikovavsi

ga naslovom

..patri-

(1019).

rodaci

porodice Orseola, Malo kasnije bukne u Veneciji buna protiv prometnuse se i hrvatski pace duzd Oton bi protjeran. Zbog toga Kresimir III. pokuSa kralj i neprijatelje mletacke,

Orseola u

sprijeci juznoponovo da zauzme dalmatinske gradove, ah ga u tom mu vojsku razbivsi (Buzianus), italski bizantinski vojskovoda Bojoan sina joj nepoznata kraljicu (1024). U tom ratu zarobe Bizantinci posalju u Carigrad; ali imena, dakle mladega brata Stjepanova, te ih
i

nam

njihova dalja sudbina nije poznata.

Dobrza bude vas rod Orseola trajno na ocev dvor kraistjeran iz Venecije, a onda se vrati u Hrvatsku je na putu slao te 1030. jos Ijevic Stjepan. Kralj Kresimir vladao je bez sumDobronju, u Carigrad svoga zadarskoga rodaka Madijevca isposluje sporazum nje da kod cara Romana 111. Argira (1028-1034)
Stjcpan
I.

(1030

1058).

glavna briga u pitanju dalmatinskih gradova. To pitanje bijase do 1058.), a on 1030. (poslije I. nasljednika Stjcpana gova sina da je zaposio tako, carstvu iskoristi tadanje smutnje u bizantinskom rodaka DoCarigrad dalmatinske gradove te onda opet poslao u u tambace ga Grci bronju, da izravna nastali spor s carstvom. Ali broumre (oko 1045.), dok su u Dalmaciju poslah nicu, u kojoj kralj Stjepan izmin dovlje, da obnovi carsku vlast. Docnije se ipak gradove u upravu. dalmatinske s carstvom, nasto mu ono predade duzda Dominika za a jedini je Zadar dosao pod zastitu mletacku
i i

nje-

Kontarina (oko
Petar Kresimir.

1050.). Kralj

Stjepan umr'o

je

oko 1058.

bi

sahra-

prijesto sjede njen u crkvi sv. Stjepana pod KHsom, a na

sm

njegov

56
VII.

Obnovljenje kraljevstva hrvatskoga.

(10581089).

Petar Kresimir IV. (10581073). Petar Kresimir IV.

stva drzavi hrvatskoj dalmatinske gradove
trajno
i

pripoji

odmah pocetkom svoga vladanja svakako privolom bizantinskoga

i

car-

otoke,

a nesto kasnijc

oblast Neretljansku, Tim

djelima obnovi Petar Kre-

simir vlast hrvatsku na moru, koje u jednoj ispravi naziva

svojira

(nostrum dalmaticum mare"),

Ovo
stali

politicko snazenje uzese uvelike slabiti nutarnji nemiri, nazbog sukoba izmedu visokoga latinskoga klera i narodne hr-

Kad je Petar Kresimir stupio na hrvatski prijesto, vec zapocela raditi papinska stolica oko potpune nezavisnosti crkve Hristove od drzave, a jace odvisnosti svecenstva od nasljednika
vatske crkve.
je

Petra na stetu svjetovnih vladara. K tomu jos se ilo i za jedinstvom u crkvenoj sluzbi i obredima. Radi toga sastane se godine 1060. u Spljetu pod predsjedanjem papinskoga poslanika Majnarda crkveni
sv.

sabor, a

taj

zakljuci,

da se
u

ucrkvidokinuti
viti

imade slovenska sluzba boz ja koristlatinske, dase svecenici ne

tko se o to ogrijesi,

smiju vise z e niti, a oni, koji su vec ozenjeni, da se moraju rastaod svojih porodica, konacno da svecenici ne smiju vise nositi ni
ni

brade
r e

duge kose;

ne
u

moze

t i

odnosno ne smije se vise Aleksandar II. potvrdi ove zakljucke.

d
e n,

pustati

crkvu. Papa

i latinska stranka. Radi ovih zakljucaka nastade veuzbudenost u narodu hrvatskom i poljulja iz temelja drzavom njegovom, Nastadose dvije stranke jedna hrvatska, kojoj je pripadala vecina nizega klera i zacijelo vas puk i nize plemstvo druga

Hrvatska

lika

latinska

romanskim ziteljstvom u dalmatinskim gradovima,

vi-

sokim klerom i plemstvom. U toj borbi kralj Petar Kresimir povladivase iz drzavnih interesa latinskoj stranci, koja se nije zacala, da u Rimu ocrni hrvatski glagolaski kler kao a r i a n s k i, dakle h c r e ticki, a tako i sv. Metoda kao heretika arijanca. Kao nekoc za vjerskih smutnja u Bizantu, tako je sada pitanje slovenske sluzbc bozje, svecenicke zenidbe, nosenja brade i duge kose obuzelo i u Hrvatskoj vas javni interes, raspirujuci strasti do skrajnosti, a narocito kad su bile neke hrvatske crkve odista i zatvorene. To se ne
j

57
popravi
ni

onda,
Ivana,
i

kardinala

osnutkom k n njem ninske

;

kad papa poslje u Hrvatsku posebnoga poslanika, da umiri narod, kao sto se nije nista postiglo ni n s k e, belgradske i trogirske biskupije te obnovlje-

kninskoj biskupiji bjese sada podvrgnuta sva zemlja do Drave s danasnjom pozeskom
i u

pan

i j

rn,

dok

jc

spljetska

nadbiskupija,
a.

kao njena zapadna

susjeda, sezala sve do

Z ag

r e

Pored crkvenoga pitanja zadavase Petru Kresimiru teskih briga pitanje o nasljedstvu, Kako nije imao sina, bude odreden za jos nasljednika njegov sinovac Stjepan dobivsi naslov hercega hrvatskoga (dux illustris Chroatorum). Kad Stjepanu docnijc spade ugled, javlja se uz kralja kao najuglednije lice u drzavi hrvatskoj ban Dmitar Zvonimir, muz Jelene, sestre ugarskoga kralja Ladislava L, a zacijelo rodak hrvatske kraljevske kuce. Ugled ovaj samo jos uveca sretno mu vojevanje protiv njemackih zapovjednika u Karantaniji, kad oni (oko 1070.) provalise u drzavu hrvatsku nekud preko rijeke Sutle u toj je vojni bana Zvonimira pomagao i susjcd mu i rodak ugarski kralj Salamon.
i
;

Posred sudbonosne borbe izmedu hrvatske i latinske stranke umre kralj Petar Kresimir i bi sahranjen u kliskom polju u crkvi sv, Stjepana uz oca Stjepana L Nije ga naslijedio sinovac Stjepan, vec kako se po svemu cini, poslije bune i narodnoga izbora, privrzenik, a mozda i voda hrvatske stranke, poljicki velikas Slavic
Slavic (1073
(1073

1075).

1075),

dok se herceg Stjepan,

bilo prisiljen, bilo bolesti

radi,

povukao u benediktinski samostan sv. Stjepana pod borovima" kod Spljeta. Medutim uspe se na papinsku stolicu energicni G r g u r VII.,
koji odluci

svojoj

vrhovnoj vlasti podloziti sve svjetovne katolicke

heretikom,

vladare. Znajuci, da je kralj Slavic protivnik crkvenih reforma, pace

drzeci ga arijanskim

dade ga po svom vjernom privrzeniku, normanskom knezu A m i k u iz Giovennazza (u Apuliji nedaleko od Barija), zarobiti Slavic nikad se vise ne vrati u Hrvatsku. U isto je vrijeme pomisljao, kako bi jednoga od sinova danskoga kralja Svena Estridsena ucinio hrvatskim kraljem no kad je kraljevic M a g n o posao u Rim, da ondje primi od pape krunu, zatecc ga na putu nenadana smrt.
;
;

prazan, a sve se

Zarobljenjem kralja Slavica ostade prijesto hrvatski jedno vrijeme cini, da je zemljom upravljao nekadasnji ban Dmitar Zvonimir, koji pred krunisanjem nosi naslov hercega.

58

No one normanske
nijesu zadovoljile

cete,

koje

su

zarobile

kralja

Slavica,

ocito

se

same ovim uspjehom, vec

su pregnule, kako bi se
to opazi Veaecija,

utvrdile

u dalmatinskim gradovima,
1076.)

Kad

poslje

onamo (pocetkom
gradove,

svoje

brodovlje,
njezinoj

to
i

prisili

dalmatinske-

da

su

se

predali

zastiti

obavezali

tvrdom
par sa-

vjerom, da nikad vise ne ce primati tudinaca k sebi.

stao se u Spljetu

taj

pod predsjedaniem papinskoga poslanika, nadbia

taj

skupa Gerarda,

crkveni sabor,
i

se uz svecenicka disciplinarna.

pitanja stao zanimati

ispraznjenim hrvatskim prijestolom.

Nastoja-

konacno sporazum izmedu Hrvata i. dalmatinskih Romana, a nato bi jednoglasno izabran od naroda i svecenstva" hrvatsko- dalmatinskim kraljem herceg Dmitar Zvonimir.
njem toga sabora
bi postignut

Dmitar Zvonimir
koje bjese

(1076

1089),
i

Na Zvonimirovo

krunisanje,.

obavljeno pocetkom oktobra 1076. u bazilici sv, Petra u

Solinu (danas Gradina), poslje papa Grgur VII. kao posebno svecana-

poslanstvo rimskoga opata Gebizona

nisanja
izjavio

biskupa Falkoina,
primajuci kraljevske

Prije

kru-

se

Dmitar Zvonimir,

znakovc^

vjernim podanikom svete stolice, obavezavsi se ujedno u potvrdutoga papi na godisnji dar u iznosu od dvjesta dukata
i ustupivsi mu. samostan Vranu kao hospicij (svratiste) za papinske poslanike kao spoljasnji znak toga vazalstva primi Dmitar Zvonimir iz ruka
;

poslanickih
nosti,

papinsku zastavu,
se

Ovim krunisanjem postavio

novi hrvatski
i

potom polozi prisegu vjerkralj potpuno

poklone dalmatinski gra-

na stranu latinsku, pa stoga mu se sada dovi kao svome gospodaru i suverenu.

Posljedice pokazale su se dobrza. Prvi napade Dmitra Zvonimira knez Vecelin, po svoj prilici istarski velikas, a podanik njemackoga cara Henrika IV., protivnika pape Grgura VII. Nije nam poznato, sto je protiv njega uradio hrvatski kralj, tek znamo, da se u stvar upleo Grgur VII. u korist Zvonimirovu (1079). Malo kasnije posao je kralj u rat kao saveznik normanskoga vojvode Roberta Guiskarda protiv bizantinskoga carstva i njegove saveznice Venecije. Hrvatskom je mornaricom, u kojoj su sudjelovali i dalmatinski

gradovi,

zapovijedao torn prilikom zacijelo pomorski vojvoda Jakov. Saveznici udare najprije na bizantinski Drac te ga poslijc poraza
bizantinsko-mletackoga brodovlja i zauzmu (1083), Slijedece godine potuce normansko-hrvatsko brodovlje mletacko kod Kasopa na otoku. Krfu tako zestoko, da se car Aleksije odlucio od'

Komnen

59
svoga saveznika duzda Vitala Falijcra time, da mu jc 1085. ustupio sva svoja prava" na Hrvatsku na dalraatinskc gradove. Razumije sc, duid sc morao zadovoljiti pukim
stetiti
i

naslovom vladara Dalmacije

javno
oznaci
svoje
politicke

Hrvatske",

ali

ipak htjede time

da

Uto umrc Robert Guiskard, no jos tezi udarac bjese za kralja Dmitra Zvonimira smrt pape Grgura VIL (1085), kojom izgubi najjacu potporu svoju.
ciljeve.

a savez se hrvatsko-normanski raspade

Ovi ratovi izazvasc u Hrvatskoj veliko ogorcenje i nezadovoljstvo, koje je povecavalo jos i to, sto se za vladanja Zvonimirova stao javljati sasvUn nov pravac i u unutarnjcm 2ivotu drzave hrvatske. Dosadasnje zupane uzese zamjenjivati knezovi (comites) po zapadnom feudalnom uzoru, a banska cast Mao da i nije bila popunjena, jer sc za njegova vladanja uopce nijednom prilikom ne spominje ban, ali se zato navodi (1086) u jednoj ispravi neki Pribimir kao kraljev namjesnik" (vicarius regis). Nadalje se kralj okruzio poglavito Latinima, najradije stolovao u Solinu, a spljetskoga nadbiskupa Lovru smatrao je svojim duhovnim ocem". Tudinski upliv unosila je u
zemlju
zacijelo
jc
i

Zvonimirova zcna Jelena,

koju

su

Hrvati

zvali

Lijepom, dok
jcdinoga

polozaj kraljev zacijelo

samo pogorsala prerana smrt

1083,).

mu

sina

Radovana

(poslije

Smrt Zvonimirova. Ali u najtezu kusnju stavile su Zvonimirovu politiku znatne promjene na Istoku. Godine 1087. potukosc Pecenezi bizantinskoga cara Aleksija ametice kod Silistrije na Dunavu, pace oni provalise u carstvo sve do samoga Carigrada. U isto doba udare na nj s istoka Seldzuci (Turci), tada gospodari sv. groba u Jerusalimu, i otmu mu neka raaloazijska mjesta. U toj tjeskobi car se obrati na katolicki zapad za pomoc, narocito na papu U r b a n a
nego vjerojdtno, da se u sporazumu s papom potom obratio car Aleksije i na Zvonimira za pomoc, isticuci kod toga, da cc propascu Seldzuka biti spascn za citavo krsIL,
s

kojim se izmiri.

Vise

je

(ianstvo grob Gospodnji".

Hrvatski kralj bjese

te

veoma
svrhu

sklon odazvati
1089, sabor

se

carevoj

papinoj

molbi
vecina

sazove

tu

na

Kninskom

Hrvata ne htjede da zna za taki rat daleko na istoku, a u korist tudega vladara, nego sasijece na samom saboru svoga kralja. Nesrecni kralj sahranjen bi potom u stolnoj crkvi kninskoj pred glavnim zrtvenikom.
polju.

No

60
VIII.

Kraljevi Stjcpan

II.,

Petar

Koloman.

(10891102).

Stjepan II. (10891090). Prijeka smrt kralja Dmitra Zvonimira bijasc znak za opcenu smutnju i nerede u drzavi hrvatskoj, jer kako kralj nije ostavio sina nasljednika, trcbalo je da se rijesi pitanje, tko cc
sjesti

na ispraznjeni hrvatsko-dalmatinski
:

prijesto.

prvi kraj Hrvati

se razdijelise u dvije strankc jedna, i to ocito jaca, okupila se oko posljednjega potomka dinasUje Trpimirovica, sinovca kralja Petra Kresimira IV., te ga okruni i podize na prijestolje roditelja i prarodi-

kao Stjcpana II, (1089 1090); dok se druga, u taj par jos slaba, prislonila uz kraljicu udovicu Jelenu-Lijepu, koja je svojatala hrvatsku krunu za sebe, jer da toboze mje bilo vise nikoga od kraIjevskoga roda", to jest ova je stranka poricala bivsemu hercegu Stjepanu pravo na krunu, jer je se toboze sam odrekao, kad je posao
telja"

u samostan,

Oko

Stjepana
i

II.

okupili su

se

dalmatinski gradovi sa
i

svojim visokim klerom, a

vecina hrvatskih velikasa

plemica, tako

da se moze
vlasti.

kazati, e je gotovo cijela

drzava hrvatska bila u njegovoj

No vec

1090. nestaje ga; po svoj je prilici umr'o.

Nutamje borbc. Smrt

posljednjega Trpimirovica bjese od sudboi

nosnih posljedica po narod hrvatski

njegovu drzavu. Sada je znatan dio Stjepanove stranke, u prvom redu dalmatinski gradani i hrvatski velikas Petar od plemena Gusica stao uz kraljicu udovicu Jelenu, dok je protivna stranka zacijelo bacala svoje poglede na Bizant i
moci.

njegova spretnoga cara Aleksija Komnena, nadajuci se od njega postranaka, za kojih I tako buknuse krvave borbe izmedu ovih
su pored velikasa

Petra od plemena

Gusica mnogo stradali

dal-

matinski gradovi, narocito Spljet.

Ijica

U
je

takim prilikama odlucisc se kra-

udovica Jelena

njezini privrzenici pozvati u

pomoc ugarskoga

kralja Ladislava.

Ova misao

nasla

odziva

u Spljetu, gdje se po-

gradana skupise u vijece i odluce poslati u Ugarsku Petra od plemena Kakauntova (de genere Cacauntorum), po svoj prilici tadasnjega gradskoga priora. Pa odista pode potajno do Petra od plemena Gusica u Krbavu i sporazumjevsi se s njime, zapute se obojica u Ugarsku, gdje su kralju Ladislavu ponudili vladanje nad kraljevstvom hrvatsko-dalmatinskim, uvjeravajuci ga, da ce taj posao lako svrsiti, jer da je kraljevstvo neslozno, bez vladara i svake pomoci.
glavice

Kralj Ladislav prihvati poziv

skupivsi vojsku pode na proljece 1091.

61 na Hrvatsku; ali ne ucini toga pohlepe radi, vec s razloga, sto mu kazc stari ugarski jc po vladalackom pravu pripadala bastina",
Ijetopis.

Vojna kralja Ladislava (1091). Kralj Ladislav presao jc Dravu kod Vaskc (istocno od Virovitice), a kako je stranka kraljicc udovicc Jelcne u torn dijelu drzave hrvatske bez sumnje bila veoma jaka,
nije nigdje

do Gvozda (Alpes Ferreae)' naisao na kaki otpor no preko Gvozda vec se morao latiti oruzja, bijuci ogorcene bojevc, nego tek s nekim plemenima, ali ne s hrvatskom drzavnom vojskom, iz prekogvozdanske HrOdavle kad je prolazio njihovim zemljistem. je vatske poslje Ladislav papi Urbanu II. posebno poslanstvo, koje zamoli, imalo predati jos i pismo montekasinskom opatu, u kojem ga moze da mu bude prijatelj, sto ce mu stim lakse biti, jer da vec gotovo k a o e s t je da buduci susjedom", s njime da opci kao sa racunao na potcijelu Hrvatsku".' Ocito jc kralj Ladislav u taj cas gradovima. dalmatinskim puni uspjeh svoje vojne te se i nadao ovladati
sve

da ima od pape, izrijekom ne znamo, no skori tecaj dogadaja upucuje, da je od njega zatrazio odobrenje svojc hrvatske do mora politike. Medutim stize Ladislavu jos prije negoli je dospio
$to
je

kralj htio

glas,

da su

juga provalili u Ugarsku Kumani. Oni su

jos

nedavno

(u aprilu 1091.), bill saveznici cara Aleksija u borbi s Pecenezima pa stoga je veoma blizu misao, da ihje sada upravo sam car poslao sto se u Ugarsku, ne bi li time prisilio kralja Ladislava na povratak, i Gvozda izmedu zemlji, u a natrag, povrati se Kralj odista i zbilo. nema da znak, u ocito postavi, vlasti, njegovoj Drave, koja ostade u

na

umu
je

pripojiti

Ugarskoj

stecene zemlje, kao ni ostale Hrvatske,

koju

jos mislio steci,

kao posebnoga

hrvatskoga kralja

si-

'

Risnjaka

lanac Pod imenom G v o z d razumijevali su u srednjem vijeku vas gorski donje Kupe. dakle ne samo objc danasnjc Kapele. izvora Kupc do Unc
i
i

od

nego

Petrovu i Zrinsku goru. U pismu kaze Ladislav opatu Oderiziju ..vicinis enim iam agere potcris, Prirucnik I. 1. 293-309 i quia Sclavoniam iam fere totam acquisivi" (gl. moj madzarski historik, biskup danasnji 316317). Izraz acquisivi" tumaci uglcdni
i
:

Fraknoi,
je

ovako: ..Painje

je

vrijedan onaj izraz kralja Ladislava. prcma

kojemu

htio da oznaci. da jc on stekao (acquisivi) Slavoniju. Time je bez sumnje dobrovoljnoga poputem ugovora. ili mirnim putcm. pravnim naslovom nasljedstva (u akadcmickoi zemlje" gospodarom postao oruzja snagom ne korenja naroda. a Budimpesta 1901. str. 9). Da raspravi: Szcnt Laszlo Icvele a Montecassinoi apathoz. Sclavonia znaci koliko H r v a t s k a. a ne mozda zemlju izmedu Drave Save,
i

up.

moj

Prirucnik

l.

1.

294298.

62
1095). Uto stizc u Ugarsku papinski novca svoga Almosa (1091 legal kardinal Teuzo, a taj je bez sumnje donio Ladislavu nepovoljan odgovor Urbana II., jer samo tako moze se objasniti sigurna cinjenica,
slo se tada (potkraj 1091.) ogorceni kralj pridruzio njemackomu caru Urbanovu protupapi Klementu III. (Witbertu). Henriku IV. Hrvatski kralj Pctar (1093 1097), Skoro potom poslje i Aleksijc u dalmatinske gradove kao svoga opunomocenika carskoga sevasta G u { r e d a, sina onoga kneza Amika, koji je nekoc zarobio kralja
i i

Slavica',
s

taj

zdruzi opet stari tcmat dalmatinski

a

mozda je podjedno i utjecao na hrvatsko prekogvozdansko plemstvo, protivno kralju Ladislavu, da se je slozilo oko kralja Pctra (10931097)'. Kralj Ladislav nije vise poslije 1091. dolazio u prekodravsku Hrvatsku, no da je sto jace priveze uz Ugarsku, osnova 1094. biskupiju zagrebacku, a prvim joj biskupom posvccen je Ceh imenom D u h. Malo prije smrti kralja Ladislava (29. jula 1095.) vrati se Alraos iz prekodravske Hrvatske u Ugarsku, bilo opozvan od kralja Ladislava, bilo da je morao uzmaci ispred prekogvozdanskoga hrvatskoga kralja Petra. Jos pred smrt odredi Ladislav Almosu kao hercegovinu ^(ducatus) zemlju s lijeve obale Tise, a nasljednikom svojim na ugarskom
priestolju ucini starijega sinovca
kralj

carstvom,

Kolomana.
svega s papom Urda povede vojnu na hrvat-

Novi ugarski

Koloman

izmiri se prije

banom

II.

(Ijeti

1096.), a

skoga kralja Petra,

grad
i

onda kojemu je

se odluci,

Kn

n bio prijestolnicom.

taj

cas

bjese bizantinski car Aleksije zabavljen prolazom krizara kroz Carinije mogao da pomogne Dalmaciji mogao uciniti, bilo je, da je dalmatinski temat predao u upravu zastitu duzdu mletackomu. Medutim se Koloman zarucio s juznoitalskom princesom Buzilom, kcerkom hercega Rogcra, vjernoga odanoga privrzenika pape Urbana II, Kad se na proljece
i

Malu

Aziju,

pa tako nikako
je

Hrvatskoj, Sve, sto

i

1097, zaputila

Buzila

morem

iz

Palerma put Ugarske, zapoceo

je

Koloman rat. Nesto juzaije od donje Kupe, a na sjevernom podnozju Gvozda, doSlo je krajem aprila ili pocetkom maja 1097, do bitke,
je knez Guifred jos 1083. plemena Svaciceva, dakle Petar Svacic, ne samo da ncma nikakova dokaza, nego je to neosnovana kombinacija jednoga nasega historika iz druge polovice XIX. vijcka. Mnogo je vjerojatnije, da je kralj Petar bio sinovac kralja Slavica. kojemu su se porodidni posjedi nalazili u Poljicima izmedu
'

bizantinsku sluzbu usao

je

Da

bio od roda

ili

Spljeta

Omisa.

63

kojoj bjehu kralj Petar i njegova vojska potuceni, pace sam kralj Petar pogiba na bojistu kao posljednji posve nezavisni hrvatski kralj. Planina, do onda zvana samo Gvozd, dobi otada ime Petrov

stigla do obala Jadranskoga svojom pratnjom, Jedan od mora i normanska princesa glavnih ugarskih Ijudi u torn ratu, zupan erdeljskoga Biograda (danas Gyulafehervar) M e r k u r i e, posao joj je s 5000 vojnika u susret do hrvatskoga kraljevskoga grada Belgrada, koji je poslije bitke kod <}vozda dosao u vlast Kolomanovu, pa je onda otprati u Ugarsku
je

g V o z d (danas Petrova gora). Tada

Buzila

sa

na vjencanje.

zauzece Belgrada ucinise kralja Kolomana povjerenih dalmatinskih gradova. Stoga susjedom zapocc duzd Vitale Michieli (t 1 101.) pregovore s kraljem sa svrhom medusobne sigurnosti posjeda. Koloman odazvao se duzdu tek iza nekoga
Bitka kod

Gvozda
i

Venecije

njoj

bi sporazum uglavljen tek pocetkom 1098. Iz da se je Koloman tada drzao zakonitim baon st i n i k o m hrvatsko-dalmatinskoga kraljevstva, dakle da je kako bi s oruzjem u ruci Petra, kralja hrvatskoga protiv posao u rat ozivotvorio svoje bastinsko pravo; no nije vjerojatno, da je \e6 tada prosirio vlast svoju po citavom hrvatskom kraljevstvu, narocito jos i

oklijevanja,

pa stoga

isprave jasno se

vidi,

na jugu Krke'.

cena

I ovako ogranii Hrvata 1102. Kclomanova ne potraja dugo, jer kad ga pod galickim Kumani (1099), pokagradom Przemyslom do nogu potukose Rusi zalo se potrebnim, da se s hrvatskim plemstvom, koje je novom

Sporazum izmedu Kolomana

vlast

na zemljistu kraljevstva hrvatskoga, sporazumije na drugoj osnovi, negoli je to bilo oruzjem u ruci ostvareno toboznje bastinsko pravo, Godine 1102. dakle pode Kolo-

bunom

ucinilo kraj ugarskoj vlasti

'

,.D a

Kad Koloman a t a e et C
i

pise duzdu. imajuci pred ociina

r

njegov
in

naslov

dux Venetiae.

o a

a e"

scd tamcn, quia

principibus meis ct senibus

<lubium videtur, utrum te

duccm Chroatie atque Dalmatic nomina-

verim,

volo,

te ct tuis, et a

immo mc ac

desidcro pro servanda

meis,
ita

omnc
i

prius

amicitia, ul a sicut statutum est dc medio ambiguum auferatur, ut in

<juocumquc
to jest h
r

V a

alter alteri

per antecessores tuos. mihi per meos (sc. antccessorcs. k o-d a m a t n s k h kraljeva), ccrta comprobatione iustitia fuerit. bistro onda sc ofito Prirucnik 408), nullatenus ad\erscmur" (m o
tibi
t s
1 i j

pozivlje na svoje

bastinsko
V a
1

pravo.

Drugojepitanje, da lisu mu gai

i

Hrvati

z n a

ali

da su ga Koloman
sumnje.

stric

mu

Ladislav

isticali

na

nj

se pozivali, o torn ne

moze

biti

64

po posebnim poslanicima hrvatsko je ono privoljelo^ hrvatskih dvanaest plemena izmedu Gvozda i Sada su predstavnici Neretve, kao predstavnici drzave, svojom voljom izabrali. Kolomana hrvatsko-dalmatinskim kraljem, obavczavsi ga na zasebno krunisanje za hrvatsko-dalmatinskoga kralja i odrzavanje zasebnoga sabora u hrvatskim drzavnim posloviraa. Koloman opet, da ukloni sve znakovc, sto ih sobom nosi. po poimanju onoga vremena osvojenje oruzjem, priznao je i potvrdio hrvatskomu plemstvu, to jest hrvatskomu politickom narodu onoga vremena, sigurno i neumanjeno posjedovanje njihovih plemenskih drevnih zemljisnih posjeda i kmetova na njima, za koje kaopravi i stari", dakle kao slobodni a ne pokoreni p 1 e m i c nemaju placati kralju zemljarine, vec mu samo u znak vjernosti imaja vrsiti vojnu sluzbu, i to tako, da ce ga pomagati u navalnoni ratu sa po deset oboruzanih konjanika po plemenu polazeci do Drave o svom trosku, a preko Drave o kraljevu. Poslije toga podu Hrvati s Kolomanom do Belgrada na moru^

man prema

Hrvatskoj
s

zamoli

plemstvo, da se

njime mirnim putem nagodi, nasto

i,.

gdje ga

okrunise zakonitim kraljem hrvatsk o-d a 1s

ma

sva javna

k i m, Tom je prilikom kralj Koloroan prisegom zajamcia drzavna prava kraljevstvu hrvatskomu: Ugarska i

Hrvatska imat ce odsada jednoga istoga vladara^ ali su ipak dva posebna kraljevstva, vezana u drzavnu zajednicu samo kraljevom licnoscu, koji stoga uzima u svoj naslov jos onaj kralja Dalmacije Hrvatske (rex Dalmatiae et Croatia e). Polozaj
i
i

Hrvatske kao samostalne politicke i drzavne cjeline nije se dakle promijenio, vec su samo vladarska prava kraljevstva hrvatskoga presla na Kolomana i njegove nasljednike. A to bijahu u prvom; redu imenovanje bana, izdavanje privilegija i darovnica, potvrdivanje na saboru stvorenih zakona, ubiranje poreza i carina, uzivanje kraIjevske zemlje" (terra regalis) izumrle hrvatske narodne dinastije^ vrhovno zapovjednistvo nad hrvatskom vojskom (exercitus croaticus) i nada sve odredivanje spoljasnjeg politickog pravca. Sve ostale nutarnje poslove, politicke, upravne, sudske, financijalne i vojnicke vrsit ce hrvatsko plemstvo i nadalje samo u sporazumu s kraljevim
:

predstavnikom u Hrvatskoj, s b a n o m, odnosno s hercegom, to jest clanom dinastije, kada ga bude, a kojima pristoji za sluca| o b r a n e i samostalna upotreba vojne hrvatske sile.

65
I tako svrsi staro hrvatsko narodno kraljevstvo. Glavni su uzrok ovoga sudbonosnoga dogadaja nesloga, zavist'i krvavo glozenje izmedu najodlicnijih sinova narodnih, kojima su jos uvijek

medu narodne hrvatske

plemenski interesi preci od narodnih. Dalji su razlog d a 1 m atinski gradovi sa svojim romanskim ziteljstvom oni bijahu ona olovna pritega, koja nije dala inacc tako zilavom organizmu hrvatske drzave da se slobodno i krepko podigne. Nadalje kobna borba izbili
;

cr k ve

kozmopo li

stvar od bitne vaznosti u srednjem vijeku.

t s ke latinske, Konacno treba imati na

umu, da je plemstvo samo u to doba vise marilo za svoje privilegije licnu korist, negoli za narodni znacaj drzave,
i

IX.

Nutarnje stanje drzave hrvatske

(od VII, do kraja

XL

vijeka).

Imc.

Prvobitno narodno

drzava hrvatska (regnum pridruzi drugo starije, D a m a c

1

sluzbeno ime bilo je Hrvatska ili Chroatorum), kojemu se vremenom

i j

a,

primorski
i

carski

gradovi

pripali

osobito otkad su u XI. vijeku kruni hrvatskoj, pa stoga je od

glasilo
:

onda

ime drzave u sluzbenim aktima

j

Hrvatska

samo papa volio sluziti nazivom D a Ii kod tudinaca (narocito u juznoj Italiji, kod Mlecana i Nijemaca) ime S a v o n a. Tako su se pored drzava hrvatska", toga jedinoga narodnoga naziva, vec u to drevno doba nadovezala jos dva imena, nametnuta od tudinaca, koja su vremenom dobila posebno geografsko znamenovanje. Granice. G r a n c e drzave hrvatske cesto su se mijenjale. Naselivsi Hrvati kao dio Juznih Slovena djelomicno staru rimsku
i

m a c a (Chroatia et Dalmatia). Hrvatska (X^w^?orr/a), dok se m a c a. Doskora se uobicajilo

j

Dal-

Bizantinci

obicno su

pisali

nijesu odmah stvorili jedinstvene drzave, ved povise manjih oblasti, tako panonsku Hrvatsku, daimatinsku Hrvatsku, Neretljansku obiast i Bosnu. Od sviju ovih oblasti bijase najvaznija

Dalmaciju

Panoniju

dalmatinska Hrvatska,
macije.

jos

za rimskoga vladanja srediste stare Dal-

okupi oko sebe gotovo sve hrvatske oblasti; stoga bijahu za njegova vladanja drzavne granice mozda najsire, Kasnije otpade Bosna, ali je trajno pridosla Neretljanska obiast. tako da je granica kraljevstva hrvatskoga u
casu,

Kad

njezin knez Tomislav postade kraljcm.

kad

je

ono izabralo Kolomana svojim vladarom, tekla

otprilike
5

66
srednji Vrbas, onda na donju Neretvom do Rame, otale na gornji izmedu danasnjega Bosnu do usca u Savu i pravcem povucenim do stajerskoDravu Broda Donjega Miholjca do Drave, pa onda uz na more kod kranjskoga pogranicnoga gorja, otkuda se spustala
i
i

Pag, od vecih otoka pripadali su Hrvatskoj Krk, Cres, Rab, Hvar, Brae i Vis. Narod. N a r o d, koji jc osnovao ovo kraljevstvo, bio je hrvatski,
Rijeke'
;

naselilo

slovenskim (Sclavi). i gradovima i rodalmatinskim Uz hrvatski zivalj preostao je jos po u XL vijeku vec no manski, zvan Romani (docnije Latini i Vlasi), Zadru i u Spljetu. se i dosta Hrvata po gradovima, narocito u

koga su

tudinci, osobito zapadnjaci, voljeli zvati

u s t V o bilo je sastavljeno od slobodnih i nesloje ne samo po bodnih Ijudi. Neslobodnih Ijudi (servi, ancillae) bilo crkvenim primorskim gradovima, vec i po hrvatskim plemickim i ili prodajom, radi kupnjom netko bi postajao posjedima. Neslobodnim u ratu, duga, dobrovoljnom predajom (poglavito crkvi) i suzanjstvom bi se Oslobodio djecu. na a taj je drustveni polozaj prelazio od oca Slobodni oporukom svoga gospodara ili njegovom javnom izjavom.

Drustvo.

Ijudi

dijelili

su se u seljake,

gradane

plemice.

Seljaci

su

uzivali

sasvim Slobodan posjed zemljista,

raspolazuci njime po volji, a uza ravni gradanima i plemicima. drzavljani to su bill jos i slobodni su Gradanstvo dijelilo se u dva-razreda: u gradskc plemice, kojima
'

Dokazc za
i

to donio

je

Rack

i.

obscg

ima

narod" (R a d" Jugosl. akad. knj. 56, str. 62 i K 1 a i c. ..Atlas za hrvatsku povjesnicu" (Zagreb

..Hrvatska prije XII. vijcka glede na zcraljisni dalje). Otprilike istc granicc
1888.). br. 3.

Danasnji Srijem

od 796. do 829. dio panonskc Hrs dijelora ravnc Slavonije bjese do 796. avarski, pominje se u Srijcmu vatske. od 829, do otprilike 930. bugarski (oko god. 900, smrti cara Simeuna po Bugarskc opadanja [Mitrovici] b u g a r s k a biskupija), za njih kaze (oko 950.), za izrijekom Konstantin car jer Madzari, ga zauzcse
(t 927.)

Save" (ed. bonn. 177); za bugarskoga cara Samuila da stanuju ..izmedu Dunava otprilike 1070. bijasc (976-1014) opet dospje Srijem u vlast Bugara, od 1019. do (t. j. poslije 1070.) opet u vlasti dalje vremena toga onda od a u vlasti bizantinskoj. koja se pominju u ispravama ugarskoj. Mnogobrojna madzarska geografska imcna. bilo mnostvo madzarskih tude je da od XII. i XIII. vijeka dalje, jasno dokazuju.
i

naseobina.
<dan.

tako

Retfalu (kod Osijeka).

(dan.
Ilok).

Hagymas (danas

Aljmas).

Szarvas.

Erdtti

Erdut).

Monostor

Njutar),

Lovasz (dan. Lovas). Ban-monostora (dan.

(dan. Erdevik),

Banostor). Ujlak (dan.

Erd6v6g

Nagyolaszi
i

(dan. Mandelos),

Marad6k

(dan. Maradik).

Dios (dan. Divos),

Ireg (dan. Irig)

tolika druga mjesta.

svim

je

ovim mjestima propalo madzarsko

zitelja

ziteljstvo za turskc najezde,

i

MeduUm

ipak bijase vecina

u ravnoj Slavoniji

u Srijemu

u to doba (do kraja XI. vijeka)

slovenska. odnosno hrvatska.

67
u obicne ncpletaenite se tradicije gubile u rimskim vremenima, ^radane. I plemstvo bijase dvojako vise i nizc. U vise plemstvo spadali su ban, zupani i dvorski dostojanstvenici, dok su svi ostali sacinjavali nize plemstvo. Izvor je objema ipak bio jedan isti, naime <lrevni zadruzni dom, to jest hrvatsko se plemstvo razvilo od
i
:

plemenskih glavara i starjesina. Oni sastavljahu pratnju hrvatskoga vladara, obnasahu glavne drzavne casti, pace mogli su se narodnom
voljom uspeti
i

na

prijestolje.

Izvor ovim castima, narocito zupanskoj,

vec plemenski sustav. Potkraj XL vijeka bila su najodlicnija hrvatska plemena izmedu Neretve i Gvozda Kacici, Kukari, Subici, Cudomirici, Svacici, Mogorovici (Murici), Guoije bila milost vladareva,
sici,

Karinjani-Lapcani,

Polecici,

Lacnicici,

Jamometici

Tugomirici,

ta se

vremenom

razgranise u mnogobrojne manje porodice.

Crkva. U crkvenim poslovima Hrvati su odmah poslije krstenja pocetkom IX, vijeka stekli za svoje podrucje biskupiju u Ninu, dalmatinski a bila je izravno podvrzena papi. Tek onda, kad su
i

biskupi dosli u zajednicu

dikcija, a narocito
\e

papom

(923),

protegla

se

njihova juris-

nadbiskupa spljetskoga, i na teritorij hrvatski, dok U trecem deceniju X. vijeka ranadbiskupa biskupi osorski, sufragani spljetskoga se kao cunali su
ninska biskupija tada dokinuta.
krcki, rapski, zadarski, skradinski, stonski, dubrovacki, kotorski, du-

vanjski

sisacki.
i

Od

tih

bijahu

ispraznjene

biskupije

skradinska,

duvanjska

sisacka,

a njihov virtualni teritorij bijase pod nadbiskuse

pom
]e

spljetskim,

Vazne

promjene zbise u
Belgradu,

XI. vijeku,

novo utemeljene biskupije u Ninu,

u Baru

Trogiru

Kninu,

kad su nadok

uredena nova nadbiskupija, pod koju potpadose jos i Kotor i Bosna (1089), a tako je i oko toga vremena ali nesto ranije biskupija podignuta na nadbiskupiju. Od sviju ovih i dubrovacka biskupija na hrvatskom zemljistu najznatnija bjesc k n i n s k a, kojoj se vlast protezala sve do Drave po danasnjoj pozeskoj zupaniji, a biskup joj je nosio ime biskupa Hrvata" ili ..Hrvatske", kao nekoc ninski. Spljetski se nadbiskup birao u zboru, u kojem je ucestvovalo izbor svecenstvo i gradanstvo spljetsko te sufragani nadbiskupovi biskupa mjesno svemorao je biti jednoglasan. Isto su tako birali censtvo i puk. Nadbiskupa posvetio bi redovito sam papa, gdjekad ovlasteni zamjenik, a biskupe opet nadbiskup i njegov u tu svrhu
;

spljetski,

Isto bi

mu

(pallium), kao crkvom. Glavno pravo nadbiskupovo bijase sazvati pokrajinski crkveni

tako podjeljivao sam papa znak dionistva nadpastirskih

nadbiskupski plast prava u ravnanju

68
sabor (sinod),
glasivali

predsjedati mu,

predlagati pitanja za vijecanjc

pro-

zakljucke.
all
i

Sabor
i

je

redovito

zasjedao u

stolnoj

crkvi

Spljetu,

bi se sastajao

u drugim

gradovima.

Na sabor

dolazili

su biskupi

opati samostana, a vijecalo se poglavito o nauci, moralu,

i

Saborske zakljucke potvrdivala bi sveta mnogobrojnoga svjetovnoga svecenstva bilo redovnickoga. U to je doba na Zapadu i evropskom poznat samo jedan red, naime benediktinski. Jos je knez Trpimir (oko 850.) podigao taki jedan samostan nedaleka svoga knezevskoga dvora pod Klisom, no docnije bilo je vise njih: u Zadru (sv. Grizogona, sv, Marije), Belgradu (sv, Ivana Evandeliste), Trogiru (sv. Nikole), Spljetu (sv, Stjepana pod borovima") i u Solinu (sv. Petra), Saraostanu stajase na celu opat, licnost veoma ugledna
stegi svecenstva

puka.

stolica u Rimu, Pokraj je u drzavi hrvatskoj

u drzavi hrvatskoj.
Vladar.

Na

knez

(dux)',

Ijevska, bijase

drzave hrvatskc bio je do pocctka X. vijeka onda kralj (rex). Vrhovna vlast, narocito kranasljedna, no prema prilikama mogla je ona prijeci
celu
a
i

na kraljeva brata

njegova sina

ali

kraj svega

toga nije ni nacelo

izbora bilo iskljuceno, koje je dakako vecma plod prevrata. Kralj se smatrao namjesnikom bozje vlasti na zemlji (dei gratia), a prima je

krunidbom, u to doba jos eminentno crkvenim aktom. Kraljevski znakovi bijahu kruna, zezlo, zlatna jabuka i mac. Vladari hrvatski nijesu imali stalne prijestolnice, vec su prebivali na raznim mjestima drzave po svojim dvorovima, tako u Ninu, Klisu, Biacima, Kninu^ Belgradu i poglavito u Solinu. Pace oni bi cesto i putovali s mnogo-

brojnom svojom pratnjom.

Dvorski casnici. Pratnju sacinjavahu dvorski casnici. U knezevsko doba bili su to z u p a n i, tako zupan dvorski (palatinus iupanus), komornik (camerarius), peharnik (pincernarius), konjusnik (cavallarius), stitonosa (armiger) i buzdovanar (maceccha), U kraIjevsko doba: tepci (comes curiae), comes postelnicus, comes V n o t o c, comes s c t n c (stitonosa), comes volar. D e d upravi
i

Ijao je

prihodima dvorskoga gospodarstva

u

u zapadnoj Evropi), a dakte zamjenik kraljev

'

(maior domus regiac regalis curiae iudex dvorski je sudac,

pravosudnim
nazivati

poslovima.

Ostali

dvorski

Hrvatskc vladare
sasvim
i

prije
i

kraljeva

historici,
ritnci,

je

pogrjesno

u protivurjecju

b a n o v i m a, kako to cine neki ne samo s izrazima samim u izvo-

nego

sa smislom njihorvim.

69
casnici,

kao dvornik,

vratar, sokolar

psar (nadzornik lovackih pasa),

je

dvoranici su nizega stepena, Iz toga vidimo, da

hrvatski vladalacki

dvor bio ureden poput ostalih zapadnoevropskih dvorova onoga vremena, a cisto hrvatski nazivi i latinizirani hrvatski izrazi u ispravama
(kao
su svjedocanstvo,

postelnicus, vinotog, sokolar, psar) jasno sigurno da se na hrvatskom dvoru govorilo hrvati

ski m

jezikom.
i

Ban

zupani. Vlast svoju

i

dijelio

je

vladar hrvatski

banom

(od X, vijeka)

zupanima (vec od IX. vijeka). Za sve vrijeme navazda je bio samo e d a n ban, a taj je hrvatskih rodnih vladara gatstajao u ranije vrijeme na celu zupanijama lickoj, krbavskoj skoj.' Zupani bijahu na celu zupanijama {^ounavia], a te se cesto sastoje od vise manjih zupa (suppa), U X. i XL vijeku bijahu u prekoj

gvozdanskoj Hrvatskoj ove zupanije: gat ska () Toir^jpca = gl)tska) sa sredistem oko danasnjega Otocca; lick a sa sredistem oko danasnjega Pocitelja krbavska sa sredistem u gradu Krbavi (danas
;

Udbina);
[Niraj
;

lucka sa sredistem u sidraska sa sredistem

;

nckadasnjem gradu zvanom Nunac

u Belgradu
;

Ninu
i

bribirska
;

sa

sredistem
;

Bribiru

k a sa sredistem (kod Skradina)

ili

k n

k a sa sredistem u Kninu

podmorska
;

kliska
j

sa
iz-

sredistem u Klisu-

sredistem u Stolcu nedaleko k a sa sredistem u Imotskom 1 i v a n s k a sa sredistem u Livnu (starom Hlijevnu) ;plivanjska sa sredistem u Plivskom gradu nad izvorom Plive nedaleko od Jajca psctska sa sredistem u gradu Psetu, oko danasnjega Petrovca u sjeverozapadnoj Bosni (pri)morska (Maronia) sa sredistem u Makarskoj, amo pripadahu i otoci Vis, Brae i Hvar rastocka sa sredistem u gradu Rastokama nedaleko od Imotskoga i d o I s k a (to JaUv) sa sre-

cetinskasa

vora Cetine

mo

danasnjega hercegovackoga Ljubuskoga. Za zupanije u u panonskoj Hrvatskoj nemamo iz toga vremena nikakih pouzdanih podataka, ali ih je bez sumnje bilo.
distem oko

Bosni

Uprava. Ban, zupani

j

biskupi sacinjavahu
jos se
i

kraljevsko
izmisljotina jc

vi-

e c e

(consilium)
Vijest

pored toga

narod sastajao u skupstine,

XI, vijeku

'

s e

d a

banova drzavc hrvatske u

XV.
I,

vijeka.
i

kako su

to dokazali

Racki (Rad"
narodnc

..Jugosl. akad." knj. 56, str. 136

j

138)

Klaic,
^

..Hrvatski bani za

dinastijc" (u ,.V

k u kr. zem. arkiva"

tr.
"i

7172).

Ova

se

-tad a

joi nije bilo:

c k e zupanije zupa sterala od Sibcnika do Omisa. P o iupanus polsticus je dvorski casnik (postelnik).
1
j

ili

knestva

70

shodove

sabore (synodus, congregatio). lupane zamjenjuju podzupani, a pod njima su satnici ili stotnici, najnizi upravni casnici. to je doba bila upravna, vojnicka i sudbena vlast u istim rukama^ a kralj vrsio ju je neposrcdno sam, u prisutnosti i u sporazumu.
ili

glavnim svojim savjetnicima, ili po svojim zamjenicima, narocito pobanu i zupanima. Svi su se prijepori obicno rjesavali u s m e n os

kratkim putem,
bi se
larija,

nakon izdavalo pismeno

kojoj bijasc

sto su preslusani svjedoci

stranke,

a onda

rjesenjc. Ispravc izdavala je

dvorska kance-

u docnije doba na celu k a n c e 1 a r, tada biskupdok su u starije doba te poslove vrsili dvorski (hrvatski), kninski svecenici. Isprave izdavale su se ponajvise na latinskom jeziku, ali nije niposto nemoguce, da ih je bilo izdano i na hrvatskom. Prihodi vladarski i dace. Krunski prihod bila je u prvom reda daca (tributum), sto su je placali kmetovi na vladarskim dobrima (terra regalis, territorium regale), kojih je bilo veoma mnogo, narocito

u podmorskoj zupaniji izmedu Trogira

i

Spljeta (danas Kastela)^

te Spljeta

Omisa (u poljickom primorju), a za cijelo i oko Knina.^ U starije su doba ovi prihodi bili povjereni brizi zupana komornika,. a u kraljevsko kneza postelnika i tekli su u kraljevsku blagajnu
daca od svih zemalja, koje su. samostani i crkve drzali i uzivali zapravo gospodare (fiscale tributum), a placaU su je za svoje kmetovi ovih plemica ili korporacija. No od ove su dace kraljcvi oprastali pojedine plemice iU citave korporacije, samostane i crkve^ tako da je onda ona kmetska daca postala prihodom njihove gospode, Tomu nasuprot gospoda su se obavezala kralju sluziti u znak vjernosti s izvjesnim brojem konjanika u navalnom ratu. Obje ove dace

(regalis

f i

s c

s).

Dalji prihod jest

hrvatski

plemici

svecenstvo,

bile

su

zemljarina

(t

r r

a g

u m),

kojoj

se

korijeni

nalaze

jos

rimsko

doba, Od ove dace oslobodio je kralj Koloman, postavsi zakonitim h r v a t s k o - d a m a t n s kim kraljem, onih dvanaest hrvatskih piemcna izmedu Gvozda Neretve, ili bolje reci, Koloman im jc zapravo samo potvrdio oprost od zemljarine, sto su ga bez sumnje uzivala jos u doba narodnih
I

a d a

r a,

Dalji prihod sacinjavao je

kroz citav jedan vijek (otprilike

slobodnu plovidbu po moru

danak (solitus census), koji su od 890. do 996.) placaU Mlecani za bizantinski dalmatinski gradovi od vre-

mena
tfjv

cara Vasilija
avrCtv]

iUT'

od 882, dalje) mira radi" [elgrjviyi&g. za svoje posjede na hrvatskom zemljistu (..tributum
I.

(otprilike

71

pacis").

Novcani prihod sacinjavahu globe (mulctae), kojc su sc plaje koja stranka pogazi cale za razne krivice, a navlas onda, kad zemljisnoga posjeda, medu povrijedio utanaceni ugovor ili susjed brodova. Uzato stranih od onda carine (vectigal), osobito dohodak
i pocasni dar, koji bi obicno u naravi davali vladaru svom na kucu u njegovoj pratnji pojedini velikasi, kojima bi dolazio mogao ali i od ove teske i tcrctne dace putu (ius descensus regii)

poznat

je

je

plemice, bilo citave korporacijc. kovali, jer se u drzavi trosio vladari Svojih novaca nijesu hrvatski novae, narocito svjetski bizantinski (byzantii, romanati), tada

vladar

oprostiti

bilo

pojedine

zlatnici (aurei, solidi)

srebrnjaci (argentei, denarii);

Venecija,

Nemanjina Srbija, ni Simeunova i kovale svoga novca, naronijesu tada (sve do potkraj XII. vijeka) dace placale jos i u i trgovalo se cito zlatnoga i srebrnoga. Inace svinjama, ovcama. kruhu. prirodninama (zitu, vinu, ulju, soli, siru, ill marmarturinae, u kunskim kozama (pelles
ni

promecurna Samuilova Bugarska

ni

kozama),
turina).

a narocito

mornai Vojska. Izdaci kraljevski poglavito su tekli na vojsku njczin zapovjednik, te je ricu. Vladar hrvatski bijase vazda vrhovni moru bila je i navjescivao rat i sklapao mir, Vojnicka sila na kopnu pokazuju veoma znatna vec za knezova Trpimira Domagoja, kako Tokralja za docnijc a Barija, uspjesni rat s Bugarima i osvojenje krau je zapovijedao mislava bjese jos jaca. Mornaricom hrvatskom zamjenik nekadanjega Ijevsko doba od druge polovice XI. vijeka neretljanskog kneza (dux Marianorum).
i

cijelo Dalmatinski gradovi. Dalmatinski gradovi imali su kroz kasnijc bili su ovo vrijeme svoju samoupravu, a po njihovu uzoru

uredeni

sami podigli. tako Belgrad i gradskih plemica Sibenik. Na celu grada stajase prior, izabran od (primjerice Peplemena (patricija), koji su se takodcr raspadali na ranije doba od trus de genere Cacauntorum"), a onda potvrden u kralja; stoga i jest cara bizantinskoga, a u docnije od hrvatskoga Zadarski bigradski prior zadarski ili spljetski velikas kraljevstva. da je bila u znamo, Madijevaca jase najugledniji, pace za porodicu hrvatvladara od jedan rodu s hrvatskom kraljevskom kucom, jer je gradglava je Prior skih X. vijeka imao za zenu jednu Madijevku.
i

oni

gradovi,

koje su Hrvati

skoga
se

vijeca, koje se sastojalo

od sudaca, tribuna
s

biljcznika. Inace
bi

redovito

sastajase

gradska

k u p

a,

na koju

dolazili

72

gradski biskup, svecenstvo, plemstvo

gradani.

sepo
nostl

rimskom zakonu.

gradovima sudilo

Gradovi su vazni i kao sredista prosvjete i umjetonoga vremena, jer se time u prvom redu zanimalo svecenstvo. U istoj je stvari od osobite vaznosti jos benediktinski red, buduci da je svaki samostan imao svoju knjiznicu, a rukopisi njegovi dijelili su se za posta redovnicima na citanje i prepisivanje, Uza to jos su se redovnici bavili odgojom i obucavanjem mladezi, ne samo
i

Prosvjeta.

one, koja se imala obrazovati za svecenike, nego i za svjetovnjake. IJ tim skolama bijase glavni predmet latinska gramatika. No u Hrvatskoj nasla je mjesta i domaca h r v a t s k a pisraenost na osnovi

slovenskoga crkvenoga jezika bilo tude svoj posebni oblik

s

(uglasti),

m.

Nema
a

knjiga,

sumnje, da je upravo hrvatskoga

1

Ovo je pismo dopa se stoga i zvalo h r v a tna njemu bilo napisano vise crkvenih
i

glagolske azbuke.

je

podrijetla glasoviti rukopis,

obicno

zvan Glagolita C o z i a n u s, iz XI. vijeka, nekoc vlasnistvo kneza Ivana Frankapana Krckoga (f 1482.), docnije grofa Cloza, po kojemu i dobi ime, a taj ga ostavi (1856) gradskom muzeju u Trentu (u juznom Tirolu). I graditeljstvo razvijalo se u Hrvatskoj prema uzoru u susjednoj Raveni i Akvileji; crkve bijahu ponajvise male okrugle zgrade s kubetom, a oltari i drugi dijelovi crkve
bijahu

znacajnom geometrickom ornamcntikom, simbolickim pticama drugim zivotinjama, koje se stereotipno vracaju na vrpcastim dekoracijama. Od ovih je zgrada najznatnija crkva sv. Donata u Zadru (iz pocetka IX. vijeka), podignuta na starijim temeljima, danas gradski muzej, onda sv. Nikole sv, Kriza kod Nina, sv. Barbare u Trogiru sv. Trojstva kod Spljeta. Sve su se ove crkve iz IX. i X. vijeka sacuvale do danas, samo su zapustene, a takvih bilo je veoma mnogo, narocito u okolici kninskoj i spljetskoj, gdje su poglavito u tursko doba propale. Konacno treba spomenuti, da je zlatarstvo,
i

iskiceni osobito

narocito u Spljetu,

u XI. vijeku bilo na visokom stupnju, a tako i umjetni obrt drugih kovina, narocito srebra, kako pokazuju nebrojeni nalazi po otkopanim grobovima iz ninske, kninske i vrlicke okolice.

Kad ogledamo
te ih

usporedimo

onima u

nutarnje prilike u Hrvatskoj do kraja XI. vijeka ostaloj Evropi, vidimo, da je stara drzava

hrvatska bila na visini uljudbe svoga vremena, stojeci narocito pod utjecajem susjedne Italije.

73

Kronoloski pregled dogadaja prvoga doba.

Hrvatska

Ostale zemlje

Prve provale Slovena u Dalmaciju.

535.

555. Gotsko-bizantinski
Ugarskoj.

rat.

568. Utemeljenje avarske drzave

Sloveni
i

postaju

njihovi podanici

hranitelji.

Pad Salone
maciji.

biz.

vlasti

Dal-

626. Poraz avarsko-slovenski

pod

Carigradom.
se

Dalmatinski

Sloveni

oslobo-

dise avarske vlasti.

Dalmatinski se
s

Sloveni izmirise
i

biz.

carstvom

priznase

vrhovnu mu vlast. Panonski Hrvati priznase hovnu vlast franacku.

vr-

796.

Pad avarske
Karlo
Veliki

vlasti

u Podu-

navlju.

Dalmatinska Hrvatska prizna vr-

800.

okrunjen

za

hovnu
Ljudevit

vlast franacku.

rimskoga cara.

knez panon. - hrvatski, Ustanak na Franke. Borna dalm. -hrvatski knez.

Ratimir knez panon. -hrvatski. Dalm.-hrv. knez Mislav i neretIjcinski

814. 840,

Ludovik

Pobozni

Franackoj.

knez

Druzak sklopise
o. 840.

mir

Venecijom.

Knez

Vlastimir u Srbiji.
Ciril
i

Nalet Arapa u Jadransko more. Dalm.-hrv. knez Trpimir.

Dalm.-hrv. knez Domagoj.

863. Sveta

braca

Metod

odlaze u Moravsku.
871. Osvojenje Barija. 871.

Dalm.-hrv. knez Zdeslav

prizna

894.

Svatopluk
sv.

knez mo-

vrhovnu vlast. Dalm.-hrv. knez Branimir.

biz.

ravski.
Poli-

885.

Umr'o

Metod, nadbiskup

ticka

crkvena

neodvisnost

moravski.
896.

dalm. Hrvatske.

Panon. -hrv. knez Braslav.

Dalm.-hrv. knez Mutimir.

Madzari se nastanise Ugarskoj.

u

Tomislav
kralj

najprije

knez,

onda

906. Propast moravskc drzave. 917.-927. Car Simeun Veliki

hrvatski.

Sjedinjenje pa-

Bugarskoj.

nonske Hrvatske s dalmatinskom. Porazi Madzara Bugara.

i

74

Kronoloski prcglcd dogadaja prvoga doba.

Godina

Hrvalska

Ostale zemlje

925.

Hrvatska
1
j

postaje

kra-

e V

n o m.

925.
I

Prvi spljctski sabor. Biskup Grgur

I

930969.
I !

Ninski. Nasljednici Tomislavljevi: Kresi-

940. Caslav

knez

srpski.

Oslobo-

(930945), I. (945949) i Mihajlo Krcsimir II. (949969). Oslabljenje drzave

mir

Miroslav

denje Srbije.

hrvatske.

969.-995.

Stjepan Drzislav.

976.

1014.

Samuil, car bugarski.

kraljevstva
I.

995.-1000.
1000.

Svetoslav.

Duzd Petar
Kresimir
III.

II.

Orscolo

uzima
Gojslav

1001.

Utemeljenje

dalmatinske gradove.

ugarskoga.
i

Sv.

Stjepan

1000. 1030.
1019.

(Suronja)

(10001020) njegov suvladar. Hrvatska prizna nominalnu vr-

1019.

Pad Bugarskc

Srbije

pod

hovnu
1030.-1058. 1058.-1073.
Stjepan

vlast bizantinsku.
I.

biz. vlast.

Petar Kresimir IV. Preporod drDalmatinski hrvatske. zave

gradovi
Spljetski

Neretljanska oblast
Dvije

1056. 1106. Henrik IV. u Njemackoj.

dolaze pod njegovu vlast.

1060.
i

sabor.
i

stranke

latinska

hrvatska.

1074.-1075.
1076.

Slavic.
1

1073. 1085. Grgur

1077.-1095.
Ugarskoj.
Sv.

VII. papa,

1089.

Dmitar Zvonimir. Premoc latinske stranke, Ratovanje na kopnu

Ladislav

I.

moru
1089. 1090.
1091. 1091.
1095.

za papinske interese,
II.

Stjepan
Kralj

Almos, hrvatski
Hrvatsku.

kralj.

1097.
1

Petar. Ladislav

prevail

1095.

Koloman

kralj ugarski.

1097.

Pogibija kralja Petra u Petrovoj

Gori.

1102.

Koloman
kraljem.

okrunjen

Krv.

dalm.

Drugo dob a,
Od A. Kraljevi
iz
1102. do 1526.

kuce Arpadove (11021301),

I.

Koloman
(11021116).

auzece dalmatinskih gradova

gradu primio
i'A

je

Koloman

(1

Krunisanjem u Bel102 1 116) i duznost, da kao

(1107),

zakoniti vladalac hrvatsko-dalmatinskoga kraljcvstva stecc dalmatinske gradove Zadar, Trogir i Spljet te otoke Rab,
i

Cres, Osor

Krk,

No vazno

se

ovo djelo nikako

nije dale izvesti

bez krvava sukoba s bizantinskim carstvom, njihovim tadanjim vrhovnim gospodarom, a podjedno i s Venccijom, njihovom neposrednom zastitnicom". Kako se u prvoj polovici godine 1104, ozenio (Kalojoannes), sin Alekmladi bizantinski carevic Ivan

Kommen

ugarskom princesom Piroskom (u Carigradu prozvanom Irenom), kcerkom kralja Ladislava Svetoga, nastupise ubrzo dobri odnosi izmedu kralja Kolomana cara Alcksija, a jer je njezin otac tada vec tast. bio mrtav, vrijedio je Koloman u ocima Bizantinaca kao carski Boemund, tarentski i antiohijski Oko toga vrcmena zamisli herccg na bizantinsko sin Roberta Guiskarda, ponovnu navalu na Drac
sijev,
i

carstvo, pace u tu je svrhu stao po zapadnoj Evropi kiipiti ..krizarc"

Svc je to dakle bilo razlogom, da su kralj Koloman, ili po bizantinskom shvacanju tast sada car Aleksije svekar, sklopili obrambeni navalni savez protiv Boemunda. Zbog ovako tijesnih rodbinskihipolitickih sveza izmcdu
protiv shizmatickoga" cara,
i i i

oba inace susjedna vladara, kao

bilo

toga, sto je

upravo tada carstvo

i
i

zaokupljeno zivotnim interesima svojim po obliznjem maloazijeo, d a n skom Istoku, zgodi se, da je car Aleksije p r v o
1 j

gov prijatelj

saveznik kralj Koloman zauzme

76

dalmatinskegradove
iz

otoke. Kako
i

je

opet

Venec

i j

trgovackih interesa bila vezana uz Bizant

i

smatrala se carskom

saveznicom protiv
blika sv.
je,

njoj

opasnih juznoitalskih Normana, to se repuzadovoljiti s Aleksijevom

Marka morala

odiukom

primiti

ma

vec se

S tim u svezi duzd Ordelafo Faledro od godine 1107, dalje ne kiti naslovom duzda Hrvatskc i

nerado, na znanje.

Dalmacije".

Podsada i predaja Zadra. Na proljece 1107. zaputi se kralj Koloman s vojskom svojom na primorje; u njegovoj pratnji bilo je
vise ugarskih biskupa i velikasa, a na celu im ostrogonski nadbiskup Lovro i palatin Ivan. Kralj se primace najprije pocetkom maja Z a d r u, kao najznatnijem i najratobornijem gradu dalmatiaskom, i pozove ga na predaju. Ali gradani, zacijelo zeljni potpune samostalnosti po uzoru mletackom, odluce se na otpor, Nato uze Koloman podsjedati Zadar opkolivsi ga s kopnene strane i bijuci tvrde mu zidine iz jakih podsadnih strojeva. U takim prilikama usao je s morske

strane

u podsjednuti grad trogirski biskup Ivan

s

stade

branitelje

Malo potom poslje i Koloman poslanike svoje Zadranima s porukom, da mu se predadu i da se s njime nagode uz najbolje uvjete". Gradani privoljese, nasto Koloman ispravom zajamci Zadru i njegovoj crkvi stare privilegije, djekraljem.

nagovarati, da se nagode

lomicno
i

jos iz bizantinskih

vremena,
i

te ih potkrijepi

prisegom svojom
pratnje. Poslije

svojih ugarskih

crkvenih

svjetovnih odlicnika

iz

poloze Zadrani prisegu vjernosti novomu svom vladaru i svecano ga uvedu u grad, Ovaki se slicni prizori odigrase i po ostalim gradovima.
toga

Predaja Trogira i Spljeta. U pratnji biskupa Ivana pode Koloman preko Sibenika do Trogira, koji mu otvori vrata bez otpora, nasto mu kralj izdade 25. maja povelju slicnu zadarskoj, pa nagradivsi obilno trogirsku crkvu ode do susjednoga Spljeta. Dioklecijanov grad se u prvi kraj neckao da prizna Kolomana svojim gospodarom, no videci, gdje se kralj ozbiljno sprema na podsadu, predade se on posredovanjem svoga nadbiskupa Krescencija, nasto je dobio slicnu povelju kao Zadar Trogir. Predaja otoka. Iza toga vrati se Koloman pod Zadar, gdje je medutim hrvatski ban U g r a skupio trinaest lada i ukrcavsi u njih dosta kopnene vojske, preveze se do otoka R a b a, a taj se poslije neznatna otpora predade, a s njime zacijelo jos i C r e s, O s o r i
i

Krk.

77

Sabor prcd Zadrom

(1107).

Poslije

predaje

gradova

otoka

Koloman sazva na otvoreno

prisegu na evandelje, koje
je

polje ispred
i

Zadra
i

sabor dalmatinskoga gradanstva

drzao
stititi

zadarski
i

glasno biskup Grgur: da cc

polozi javno

vazda on
stivati

njegovi nasljednici

postivati

dalmatinskih gradskih opcina, a izrijekom,

drevnu autonomiju da ce u svako doba poi

slobodu izbora gradskih knczova

slicnu

biskupa, Poslije kralja posvjetovni dosto-

lozise

prisegu

svi

ygarski prisutni crkveni

i

janstvenici u njegovoj pratnji

polozili
i

vojsci.

Nema

sumnje, da su iza toga

predstavnici dalmatinskih gradova

kralj Stjepan.

od svoje

strane

kralju

Kolomanu prisegu vjernosti, Hrvatsko-dalmatinski

Po

svoj je prilici u z
t

nak

politickenezavisnosti kraljevstva h r v a s k o-d a 1matinskoga proglasen na ovom saboru posebnim h r V a s k o-d almatinskim kralj em Kolomanov jedidocniji nasljednik Stjepan, tada dijete od kakih nac
t
i

ga Zadrani oko toga vremena u svojim a 1 e m" uz Kolomana kralja Ugarske, Dalmacije i Hrvatske."^ Dasto, vlast je zapravo bila u rukama hrvatupravnu vlast skoga bana Ugre, pod kojega su vojnu, sudbenu podvrgnuti bili pored Hrvatske (sa Slavonijom do Drave) jos i novosteceni gradovi i otoci. Vrativsi kopnu i moru mir, tako da je svatko mogao poci za svojim poslom", kako kaze u jednoj ispravi opatica Koloman se opet vrati zadarskoga samostana sv, Marije Vekenega
sest godina, jer vidimo, gdje

crkvama nazivlju n a

u Ugarsku

(Ijeti

1107.).

Dalmatinski

privilcgiji.

Privilegiji,

sto

ih

je

kralj

Koloman

podijelio dalmatinskim

gradskim opcinama za sebe, svoga sina i nasljednike uopce, bijahu veoma opsezni, Prije svega oslobodio ih je od placanja svakoga danka, a napose onoga (t ributum paci s"), sto su ga placali jos od vremena cara Vasilija I. (o. 882.) umjesto bizantinskom strategu hrvatskomu vladaru u gotovom novcu (dukatima) i u prirodninama za mirni uzitak svojih posjeda na teritoriju

hrvatskomu Koloman im je daklc dao taj kraljevski mir" bezuvjetno, Nadalje im je zajamcio drevnu rimsku autonomiju u svim mubiskupa, nicipalnim poslovima slobodnim izborom gradskoga kneza
;

'

CoIomanno Ungaric. Dalmatic

clarissimo

et

Croatic

almifico

rcjji

vita

et

victoria-

Stcphano
nelli. Storia

zapis ucinjen u

di

Zadru Zara

regi nostro vita et victoria" (suvremcni autcnticni B r uZara christiana I. (Zadar 1887), 538 gl. B anch
i

i.

I.

(Vcnecija 1914), 275.

78
suda, oslobodivsi ih tako upolrebom domacih autonomnih zakona od trazenja pravde na ikojem drugom mjestu, pa i na udaljenom dvoru a samo od prihoda gradske luke, sto je ulazio od stranih brodova, pridrzao je sebi dvije trecine prepustivsi treci dio gradskomu knezu, nakon sto je biskup dobio od citave svote desetinu. Napose
i
;

jos oslobodio je kralj

dalmatinske gradane

z a

a z

n e (ius des-

census") naglasivsi izrijekom: Kad pak k gradu krunim ili da u

vasem

dodem, da sc sazovem sabor kravama

silu,

lj

e v

s t

a,'

nijedan gradanin

ne

ce

morati da primi gosti na

fee ce svakomu biti na volju, da primi koga hoce." Kad uporedimo ove privilegije s onima gradova po ostaloj Evropi, narocito u Italiji, Francuskoj i Engleskoj, uvjerit cemo se, da su dalmatinski najlibenajopsezniji jedino oni grada Londona, a otprilike iz istoga ralniji vremena, mogu da se s njima takme, ali ipak zaostaju,
i
;

Ratovanje s normanskim hercegom

Boemundom

(1108).

Skoro

potom, krajem oktobra 1107,, navali feez znacajnijega uspjeha norna bizantinski Drac s 34 000 moraaka, manski herceg pace kad ga je car Aleksije opkolio, prisiljen bi u septembru 1108. da zamoli mir. Za vrijeme vojne pod Dracem ukrcase se cete Kolo-

Boemund

manove

(negdje na proljece 1108.)

tri

Apuliju, gdje su pustosile kroz

u mletacke galije i prevezose u mjeseca zemlju hercegovu, a onda

sklapanja raira izmedu cara Aleksudjelovala

se vratise natrag u Dalmaciju.

sija
i

Kod

hercega
s

Boemunda u Dracu
i

su

dva poslanika

Kolc-manova, zupani Beric

Simon,
(1108),

Sukob

njemackim carem Henrikom V.

i

isto

se

njemacko-rimskim carem Henrikom V. Uspjeh naime Kolomanov u Hrvatskoj (1102) uznemirio je hercega Almosa toliko, da je posao u Njemacku i ondje trazio pomoci, ali ne dobivsi je morao se opet pokoriti. No kad je Koloman zauzeo dalmatinske gradove i otoke, pace sina Stjepana proglasio zasebnim hrvatsko-dalmatinskim kraljem, Almos se i opet dize te najprije poljskom a onda njemackom pomoci zaprijeti bratu, U Njemackoj se naime vijest o zauzecu dalmatinskih gradova veoma neugodno dojmila cara Henrika V,, jer se ondje smatrahu Hrvatska i Dalmacija
s
i

vrijeme kralj morao ogledati

Cum autem ad vos coronandus aut vobiscum regni negocia tra|ctaturus advencro" (S m c k a s, Cod. dipl. II, 18); ove rijcci jasno po'

kazuju, da se kralj

krunisanje

Koloman obavezao vec prije na zasebno hrvatsko-dalmatinsko obdrzavanje zasebnoga hrvatsko-dalmatinskoga sabora, za sebe svoje
i

nasljednike.

79

jos

od vremena Karla Velikoga dijclom zapadnoga carstva rimskoga. provali Na molbu Almosevu car se odista licno stavi na celo vojskc i na drzave granice nase u Ugarsku s razloga, sto je Koloman napao oktobra 1108. grad primorju." Car Henrik V, podsjedne pocetkom natrag. I tako vratiti ubrzo se morao Pozun, no ne opravivsi nista obranio od samo ne pozunskim zidinama je Koloman pod tvrdim otoka, nego i gradova Nijemaca svoj novosteceni posjed dalmatinskih
i

trajno odbio njemacke navale na Ugarsku steznjom, da je ucine vazalnom pokrajinom rimskoga carstva, za cim su toliko tezili jos Henrik III.

konacno

Henrik IV. Osljcpljcnjc

sf
i

Almosa
s

Koloman, slomljen teskom bolescu, a na glas, da mu Konacno niskih dusa, Almos i opet radi o nevjeri, odluci na nagovor nekih
se

opet izmirio

careva neuspjeha Almos bratom, no kao svaki put tek na kratko vrijeme.
i

Bclc. Poslije

sudbinu svoga cetrnaestgodisnjega sina Stjepana, dade iznenada pred smrt svoju na veoma okrutno djelo: godine 1115. lisi ih obojicu i Belu uhvatiti brata i njegova devetgodisnjega sina teznjom, da ih ukloni s prijestola, odnosno hercestva
ocito zabrinut za

ocinjega vida

hrvatskoga.

sin

Almoscv u Bizant. Poslije ovoga zlodjela budu otac i Vaca), gdjc zatvoreni u samostan Domos (na Dunavu nedaleko od
Bijeg

nasto Almos ostadose do skore smrti Kolomanove (3. februara 1116.), Bizant, gdje ga car uipace uz pomoc nekih njemu odanih velikasa u Piroske-Irene, srdacno Aleksije i sin mu Ivan, muz njegove rodake Pecvaradskom (Pecsvarad) primise. SUjepca sina Belu ostavi Almos u
povjerljivim redovmsamostanu nedaleko od Pecuha na brizi nekim nasljednik kralj Kolomanov cima, koji ga tako vjesto sakrise, da ni Stjepan nije sve do pod kraj zivota znao za nj. jedina porodicna Boris Kolomanovic. No brat Almos nije bio 1097. norzenio neprilika Kolomanova. Kralj se naime dva puta drugi put a Stjepana, rodi mu manskom princesom Buzilom, koja II. Vladimira kneza velikoga 1112. Ruskinjom Eufemijom, kcerkom
:

Monomahaiz
pravo
zbilo,

Kijeva.

Brak

taj

medutim

nije bio

srecan

sto

se za-

ne znamo, sigurno je jedino, da je kriveci je s nevjere. U godine dana otpravio kuci trudnu Eufemiju c a, a taj bjese potom Kijevu rodi ona sina B o r i s a K o 1 o m a n o V teskom brigom Kolopostade odgojen potpuno po ruskom nacinu
i
i

Koloman vec iza

manovih nasljednika.

80

mana u
kao
i

Vladanje Kolomanovo u Hrvatskoj. O djelovanju kralja Kolo'^ kraljevstvu hrvatskome poslije njegova krunisanja u Belgradu,
poslije

dalmatinske vojne, znamo

je

veoma malo,
je
i

ipak ne

moze da bude sumnje, da mu

cinjenica,

ali uza svc to u to doba posvecivao

i

svoju paznju, Najznatnija

da

je

Koloman

opct

sjedinio citav hrvatski teritorij od Drave do mora predao ga banu u upravu, koji odsada "unaprijed bjese
i

poglaviti predstavnik kraljevskc vlasti

ako ne

jos prije

kao poimence k r i z e V a c k a,
sa sredistima u

vec sada u doba hrvatskih kraljeva, uredene z u p a n i c,* nam poznate zagrebacka, varazdinska i
j

zemlji. Zacijelo su

ali

tako da su

Moravcu

(sjeveroistocno

nadalje zivjele male plemenske zupe od Zagreba), Rovistu (istocno

od Krizevaca) i Garesnici (na istocQom podnozju moslavackih brda). Preko Save, oko danasnje okicke sv. Jane, prostirala se mala ple-

menska zupanija P o d g o r e, preko Kupc Gorica iGora, oko Une zupanija D u b c a, a preko Une V o d i c a (Vodicevo) nadalje S a n s k a zupanija u porjecju Sane i V r b a s k a zupanija u porjecju donjega Vrbasa sa sredistem u Vrbaskom gradu (kod danasnje Banjaluke). Jos se u docnije doba pominje u kraju izmedu Koprivnice
j

mjesta Zacesan (Cazma) siroka vojnicka

(strata

cesta kralja Kolo-

man a"
s t

Colomani

regis),

na kojoj bjese podignut preko neke

vode most kralja Koloman a" (pons regis Colomani). Sada zapoce i sporadicko naseljavanje madzarskoga plemu tada gustim prasumama pokritu Slavoniju kako se je stala nazivati zemlja izmedu Drave i Gvozda u ispravama potkraj
V a

XII. vijeka

sam
i

je kralj

njoj

gobrojne sluzbenike
traga ne

kmetove.

imao prostrana imanja i mnou Hrvatskoj preko Gvozda nema

do turske najezde, darovnicama u korist

samo u to doba, nego madzarskim naseobinama, pace

ni u docnije sve

ni kraljevskim

kojega ugarskoga plemica. Inace imao je kralj i tude prostrana imanja, a u prvom se redu istice kraljevsko zemljiste"(1190: tcrritorium regain")

Podmorje izmedu Trogira

Spljeta, bastiaa hrvatje

skih Trpimirovica.

Kao

izvjesno

znamo
toj

nadalje, da

Koloman uredio

p o

e z n e prilike u Slavoniji,

se zemlji, zacijelo jos od davnih

vremena

(bar

franackih),

placao porez
i

kunskim kozama,
narocito

daklc u naravi, onako kao

kod

ostalih Slovena,

u Rusiji.
i

Koloman sada
'

odredi, da se on

ima unaprijed placati u

nemamo

novcu,

To

je

veoma

vjerojatno,

ma

da

za to potvrde u izvorima.

81

denara srebra (m a r t u r i n a). Za pobiranjc daca u Hrvatskoj smjestio je kralj u Spljetu u nekoj kuli tik gradskih zidina spram kopna stalnu vojnicku posadu, da bude u pomoci njegovu skupljacu kraljevskih daca" (exactor regalium tributorum), knezu Simonu.
to 12
II.

Borbe
Stjcpan
stupio
bi
III.
(II).

Vcnecijom
(1115-1180).
sin

Bizantom.
III.
(II)

Kolomanov

Stjepan

(1116-1131)

je u petaaestoj godini na prijestolje. Dakle nije vise bio dijete, ga trebalo staviti pod skrbnistvo, ali nije ni dospio do onoga stepena zrelosti, koji je jamstvo dobromu vladanju, pa tako se i zbilo,

da

da se
je
iz

je

raladi kralj
slasti, sto je

zivotnih

vec u ranoj mladosti bacio u preobilni uzitak dobrza unistilo njegov tjelesni organizam, Padao

mu se konacno nije poremetila i dusevna harmonija. Prorajena na prijestolu u Ugarskoj i Hrvatskoj doskora povuce za sobom ozbiljnih promjena u medunarodnom polozaju, jer svi su Stjepanovi susjedi pregli za tim, da iskoriste priliku, da sada drsto je krepkoga Koloraana naslijedio nestasan djecak, Hrvatske. No mladi Stjepan zave svoje prosire na racun Ugarske ipak se znao spretno odrzati, i to u jednu ruku diplomatskim sredstvima, a u drugu oruzjem. Ratovanje s Venccijom. Uklonivsi opasnosti, sto su mu zajedne bolesti u drugu, dok
i
i

prijetile iz Austrije

Ceske, Stjepan
i

je

posvetio glavnu paznju svoju

Hrvatskoj, gdje su Venecija

Bizant izazvali ozbiljnih zapletaja. Znamo,

kako

Venecija teskim srcem snosila gubitak dalmatinskih gradova i otoka, a znamo i to, da se do posjeda njihova dolazilo preko bizantinskoga carstva, gdje se tada vec na dvoru nalazila ugarska princesa Piroska-Irena, koja je odlucno zagovarala Almosa protiv Koloje

mana, pa tako se na glas o osljepljenju njegovu kao Bele car Aleksije I. uze opet priblizavati Veneciji, a
nastade

njegova sina
s

tim u svezi
i

dugotrajna borba za posjed Dalmacije Hrvatske izmcdu zakonitoga kralja njezina s jedne, Bizanta s druge strane. U sporazumu s carem a Venecije
i

Aleksijem zapoce mletacki duzd Ordelafo Faledro jos u augustu 1115. vojnu zaplovivsi s ratnim brodovljem i vojskom put Zadra tc ga i osvoji osim gradskoga kastela, u kojem se nalazila kraljevska hrvatska
vojska, zacijelo

pod vodstvom bana Kledina. Spljet, dok Trogir duzdu pored otoka jos
i i

U
je

toj

vojni

dopadose
6

navala na kraljevski

82
Belgrad ostala bezuspjcsna. Poslijc toga vrati se duzd kuci u Venedjelomicno osvojiti Dalmaciju samo ciju. Ovako lako mogao jc duzd i smetan razzato, sto je kralj Koloman, pritisnut teskom bolescu miricama s bralom Almosem, zanemario obranu svoga dragocjenog

primorskoga posjeda, jer osim u zadarskom gradskom kastelu i u Belgradu nigdje drugdje nije bilo kraljevske vojske, U maju 1116. zaplovi duzd i opet put Dalmacije (pomagan taj put od oba carstva, bizantinskoga i njemackoga). Na Petrovo (29. juna) doslo je pod Zadrom do velike bitke, u kojoj bjese hrvatski ban K 1 e d i n poosvoji gradski kastel, a potom i susjedni Belgrad. te razrusivsi njegove utvrde, vrati se duzd Sibenik Osvojivsi jos slavodobitno uVeneciju. Godinc 1116. dakle imala je rcpu-

tucen, nasto

duzd
i

blika

sv.

Marka usvojoj vlastinesamo citavu

i i

bi-

zantinsku Dalmaciju, nego Belgrad Sibenik. Kralj Stjepan

austrijskim

dva hrvatskagrada,
pak bjese u
taj

par zabavljen

poslovima, stoga dospje tek naredne 1117. goceskim i novom ratu dine, da se dade na obranu Dalmacije i Hrvatske. U on je ubrzo pace potucen, ametice bjese sada duzd Ordelafo Faledro

od zadobivcnih rana

Michieli umr'o, nasto novi duzd 1122) i dopusti zamoli petgodisnje primirje, koje mu Stjepan (1117 izminuca priposlije No Ceskom, sa spor dovrsi htijuci da medutim Belgrad, predobije i nanovo (1124) rat mirja zapoce kralj Stjepan
i

Dominik

Sibenik, Trogir

dok otoka i Zadra ne uzmoze da osvoji. Stjepan u Hrvatskoj i Dalmaciji (1124). Tada je dosao kralj
i

Spljet,

Stjepan u Hrvatsku

Dalmaciju
bjese
taj
i

manov

privilegij,

mozda
u

okrunjen

potvrdio Trogiru i Spljetu Kolohrvatsko-dalmatinskim

par stim povoljnije po ugarsko-hrvatu skoga kralja, sto se glavna sila mletacka nalazila jos od 1122. toga zbog Venecija Svetoj Zemlji, gdje je podsjedala Tir, i sto je kralja Stjedosla u sukob s bizantinskim carem Ivanom. No uspjeh
kraljem',
Prilike bile su

duzd pana bjese ipak samo kratka vijeka, U maju 1125, vrati se SiSpljet, preotme opet te vojne istocne Dominik Michieli natrag s t i. razvali temelja do benik i Trogir, dok je Belgrad dao je sto vccma, stim Tako propade vas proslogodisnji uspjeh, a to mnogo i nov se u isto vrijeme snagu kralja Stjepana privezao uza Aleksija I., snaznoga nasljednik i sin vrsni dusmanin, pogibeljniji

car

Ivan
I

Komnen
i

ili

Kalojoan

(11181143).

Izricita

kraljcvc u Hrvatskoj

prisutnosti dokaza nema za to u izvorima. ali se smije nagadati iz po potvrdama privilegija dalmatinskih gradova.

83

Bizantinsko carstvo u XII. vijcku.

vijeku jos uvijek

Bizant bijase u XI,

XII.

prva krscanska vclcvlast u Evropi, koja je osim u poluotoku znala odrzati neke posjede Balkanskom na Maloj Aziji i je iz starodrevnoga imucnoga gradancrpala i u Italiji. Snagu svoju stva svoga, a iiterarni i umjctnicki zivot stalno je u njem cvao, dok su se vojnicke, financijalne i pravne institucije toliko usavrsile, da
evropski Zapad smatrao nedostizivim uzorom. Njegov obrt, a narocito amjetni, stajao je bez premca u svijetu, a trgovina mu se prosirila na sva tri za onda poznata dijela svijeta. Car Ivan naslijcdio
ih je

je dakle

cvatucu

ojacalu

drzavu

te

je

velikom revnoscu,

ali
i

jos

vise razuma, nastavio politiku ocevu, Bastinivsi

punu

riznicu

odlicnu

vojsku htjede da
i

ozivotvori drevne bizantinske preo svjetskom gospodstvu, Od toga doba ideje tenzije bizantinsko je carstvo opet slijedilo politiku impcrijalizma,
i

tako zaprijetila Hrvatskoj, kao i u XI. vijeku slicno nastojanje cara Vasilija II. Bugaroubijca, Srecom su za prvih desetak godina zaokupili cara Ivana drugi poslovi, pa se tako nije mogao baciti svom snagom protiv kralja Stjepana, No zato je
koja
je

kroz decenije

isto

na osvojenje Dalmacije otescavao pogranicnu trgovinu ugarsko-bizantinsku uz Dunav, Tu je pogibao uvecavalo, sto je zena careva Irena (Piroska) stajala na strani oslijepprimila ga na dvor, gdje se je malo po Ijenoga hercega Almosa
stalno podstrekavao Veneciju
i i

malo okupila oko njega citava madzarska emigrantska kolonija. To su bill nezadovoljnici svake ruke, koji su se trsili, da bizantinski dvor
predobiju za nasilno uspostavljenje Almosevo u Ugarskoj i Hrvatskoj na stetu kralja Stjepana. U takim se prilikama car odlucio posluziti ovim bjeguncima u svoje imperijalisticke ciljeve, hrabrio ih i pomagao,

na drugom mjestu bio zaokupljen presnijim poslovima, nije oruzanom rukom protiv kralja Stjepana. raogao da Ratovanje s Bizantom. Kralj Stjepan nije omaljivao bizantinske Obnovivsi poslije prvih sukoba iza oceve smrti opet dobre pogibli. odnose s austrijskim markgrafom, ceskim knezom njemackim carem
ali

dok

je

istupi

Henrikom

dodira sa svim neprijateljima bizantinskoga cartakoder stva, narocito sa juzao-italskim Normanima i sa Srbima, koji su Stjepan kralj je se Kad nezavisnost. svoju vazda bili u borbama za
V., potrazi

pobrinuo

za

vojsku
s

ugarske bjegunce

da

ucini, odluci se,

Ivana, da protjera toga ne htjede kad car Almosem iz carstva a da ce prvi navaliti. Rat zapoce 1127. prijelazom
i

saveznike,

pozove
;

cara

Stjepanove vojske preko Save

zauzecem Beograda

Bram-

84

do Nisa i Sofije, ali kod Plovdiva dona uzmak. Medutim dade kralj Stjepan do temelja razvaliti Beograd, a kamenje njegovih zgrada prenijeti na ladama na drugu obalu, gdjc polozi na sastavcima Save i Dunava temelj danasnjemu Z c m u n u. Tek poslije dvogodisnjega ratovanja izmjenicnom srecom sklope (1129) oba vladara mir uz uvjet, da imadu
ie\a.

Onda prodre
i

kralj sve

teka ga car Ivan

prisili

Sava

Dunav

biti

vise nijc

bio u zivotu

granicom izmcdu obiju drzava, Kako herceg Almoi sina Belu uopcc nije (f 1127.), a za njegova se

znalo, da je ziv, izostase u torn smjeru

ma

bilo

kaki pregovori.

Bcla Slijepi postajc prijestolonasljcdnik. Stjepan vratio se s ratista tesko bolestan, tako da se opcenito drzalo, e mu je smrt blizu. Kako nije imao djece, zaokupi ga teska briga oko uredenja nasljedstva, koju mu olaksa tek pouzdan glas, da jos zivi njegov sinovac slijepi herceg Bel a. Sada ga bolesni kralj uze k sebi na dvor, proglasi prijestolonasljednikom i ozeni (1130) kcerkom srpskoga velikoga zupana Urosa J e e n o m, zenom muzevne duse. Skoro potom umr'o je kralj Stjepan (1. marta 1131.) i bi pokopan u Veli1

kom
(1131

Varadinu.

Boris

Kolomanovic. Njegov nasljednik Bcla I. (II.) Slijepi 1141) nije zbog tjelesne mane mogao vrsiti vece uloge ni na

vojnickom, ni na politickom polju, vec je te poslove prepustio drugima narocito zeni Jeleni, a poglavita mu vaznost stoji u tom, sto je spasao dinastijuArpadovu od izumrca. Protiv njega

kao pretendent na prijestolje Boris Kolomanovic, kome nijesu na dvoru ostrogonskom priznavali arpadsko zakonito podrijetlo^ Boris pode najprije u Bizant caru Ivanu, koji ga casno primi i ozeni nekom svojom rodakinjom, a onda ode u Poljsku, otkuda provali (1132) preko Karpata s jakom poljskom vojskom u Ugarsku, ali bi
istupi

potucen

toliko,

da se vise

nije

dizao protiv Bele.

Dalmacija i Bosna. Za Belina vladanja nije bilo sukoba no zato je srecni rat s Venecijom Hrvatima opet povratio Bizantom, s Dalmaciju osim Zadra i otoka (o. 1133,). Malo poslije stece Bela i B o s n u, koja se dobrovoljno pridruzi Ugarskoj kao saveznica; od toga vremena nosili su ugarsko-hrvatski kraljevi jos i naslov rcx

Ramae."'
Po rjecici Rami, pritoci Nerctvinoj, prozvala je ugarska dvorska kancelarija tim imenom svu Bosnu. Sve do srarti Konstanttna Bodina (1101) bjeSe Bosna sastavni dio Srbije. no tada postadc, po rasulu njegove drzavc (oko 1110,). samostalna i kao takova pridruzi se oko 1137. Ugarskoj.
*

85
Bela ostavi po smrti.
i

(13.

februara 1141.)
naslijedi

tri

sina

Gcjzu, Stjc-

Gcjza I. (11.) (1141 1162) Ladislava, od kojih ga pana kao kralj, S t e p a n kao herceg hrvatski, a L a d s a v kao herceg bosanski. Kako su sva trojica bili jos malodobni, preuze mjesto Gejze
i
j

Stjepana vladanje
i

u Ugarskoj
j

Hrvatskoj

uz mater Jelenu ujak

njihov palatin

ban B

s,

a mjesto Ladislava

bosanski ban

Boric, Hrvat iz okolisa Grabarja, nedaleko od danasnjega Broda na Savi, U taj cas bile su prilike po Ugarsku i juznoslovenske zemljc veoma nepovoljne, jer se Njemacka i Bizant slozise na njihovu propast. Car Manuil Komncn. Novi car Manuil Komnen (1143 1180)

svc zemlje, sto su nekoc bile unutar granica rimskoga carstva, pripadaju njemu, Tu
naime uze
tvrditi,

da

se radilo o Srbiji, Hrvatskoj, Dalmaciji, Ugarskoj (Panoniji)

italskoj

juzno-

Normaniji.

Kod

toga se Manuil stao

je

sluziti

scnioratskim nai

celom, obicajnim kod Slovena, koje

tada bilo poznato

u Ugarskoj,

a po kojemu ne nasljeduje
kraljevske

sin

porodice.
i

Da

se

oca na prijestolu, nego najstariji clan tome otme, obnovi ostrogonski dvor
i

obrambeni

navalni savez sa Srbima

Normanima.
ali joj

Njemacki

rat 1146. Rat zapoce 1146. Njemacka,

vojske

budu potucene, pace ban Bjelos provali u Austriju ametom na Lajti.

te pobije

Nijemce

Bizantinski rat 1150. Slijedece godine (1147), kad su prolazilc Ugarskom krizarske cete na istok, prokrade se s njima u Bizant i Boris Kolomanovic, gdje ga car Manuil usrdno primi, a kad se potom 1150. pobune Srbi, kojima pohrlise u pomoc |Ugri i Hrvati, 'zapoce potuce saveznike na rijeci T a r i. Za kazan provali Manuil car rat
i

naredne
Srijem,

godine u Ugarsku
a

Hrvatsku,
s

zauzme Zemun

opustosi

onda sklopi

1152.

Gejzom ponudeni
bijase

mu

mir.

No ved

1154. nastavi se rat, za kojega pogibe Boris Kolomanovid, cija smrt

uskori ponovni mir (1156).

se

taj

po Gejzu tim

povoljniji, sto

doskora
s

njemacko-bizantinski

savez raspao,

pace Gejza sklopi

carem Fridrikom Barbarosom. Te 5.U se povoljne prilike iznenada promijenile, kad Gejzina braca, najprije S t e p a n, a poslijc njega L a d s a v, zavadivsi se s njime, pobjegnu u Bizant, gdje ih car Manuil radosno doceka kao zgodno orude, kojim ce zadavati
savez
j
i

teskih neprilika Ugarskoj

Hrvatskoj.

Dinastickc smutnjc (11621163). I odista, kad umre (31. marta ostavi prijestolje sinu Stjcpanu IV. (III.) (1162), 1162.) Gejza I. (IT.) podize se Manuil Komnen s jakom vojskom na nj zahtijevajuci, da
i

86
se

po senioratskom nacelu na

prijestolje

Stjepan, najmladi brat Gejzin. vcc se vecina njih odluci za srednjega brata Ladislava I. (11.) (11621163), a kad on vec iza sestmjesecnoga vladanja umre ipak Stjepana V. (IV.) (1163^ (14. januara 1163.), priznase konacno podupirali njegovo pravo, t i v a H r su narocito svojim gospodarom
;

No

podigne Ijubimac njegov Ugri ne htjedose da ga prime,

ocito jer su

bili

prvi Bizantu na udarcu.

Medutim

nevaljalo
iz

mu

vla-

nasto

danje dobrza izazove opccnu se opet vrati na prijestolje Gejzin sin Stjepan IV. (III.) 1172). Poslije kratkoga rata s carem Manuilom doslo je do (1163 mira, u kojem car obeca, da ne ce vise podupirati raskralja, strica a Stjepan IV. (Ill) je opet sa svoje strane kraljeva, Stjepana V. (IV.)

bunu, koja ga protjera

drzave,

morao caru

da ce brata svoga B e I a poslati u Bizant na odgoju, predavsi podjedno caru u upravu B eb a s t i n u, naime Hrvatsku Velebitu na jug i Dalmaciju. 1 i n u Stjepan IV. (UL) u Hrvatskoj i Dalmaciji 1163. Stjepan IV. (III.) odista poslje Belu u Bizant, gdje ga car zaruci svojom kcerkom
ustupiti

obecati,

Marijom

proglasi prijestolonasljednikom, ne imajuci sam sina predade caru, pace ali bastine njegove ne htjede kralj Stjepan da na jesen 1163. dosao je u Hrvatsku i Dalmaciju, gdje je potvrdio privilegije svojih predhodnika dalmatinskim gradskim opcinama, a mozda se i napose jos okrunio za hrvatsko-dalmatinskoga kralja. Stjepan bi priZbog toga doslo je 1164. do novoga rata s carem, Medutim mir Manuilu, siljen, da spomenute hrvatske zemlje prepusti
i
i

bjese kratkotrajan,
rat,

jer

raskralj

stric
(III.)

Stjepan V.

(IV,)

opet izazva

u kojem

kralj

Stjepan IV.

otme Bizantincima netom ustup-

Ijeni

Srijem sa

Zemunom,

Bizantinska prevlast u Hrvatskoj. Za vrijeme podsade umre (1165) u torn gradu od otrova nesrecni Stjepan V. (IV,), nasto car Manuil izide glavom na celu snazne vojske na bojiste s jednom polovicom posao je sam u Srijem i zauzme Zemun na juris, dok drugu polovicu poslje na Bosnu, Hrvatsku i Dalmaciju, koje je zemlje carski vojvoda Ivan Dukas takoder brzo osvojio, Uplasen zamoli Stjepan IV, (III,) mir, kojim se obvezao, da ce caru ustupiti Belinu bastinu, ali kad nade u Veneciji, koja se zavadila s carem Manuilom, zapoce 1166, nov rat, U jakoga saveznika, prekine sklopljeni mir zemlje, a gradu S i b e n k u hrvatske ustupljene zauze lako njem Trogir jos od Kolomana Spljet imali su kakav podijeli privilegij, potaknu cara kraljevo s doslovno istom sadrzinom. Ovo vjerolomstvo
:

87

Manuila na posljednji odlucni rat, u kojem Bizantinci konacno zavladase 1167, Srijemom, Bosnom, Hrvatskom rijeci Krki na jug i Dalmacijom, osim Zadra i otoka, koji bijahu u mletackoj vlasti, Na celu uprave u bizantinskoj Hrvatskoj stajao je carev rodak Konstantin {..sebastos = princ), a postupao je veoma blago sa svojim podanicima, stedcci im imutak i vjeru katolicku. Medutim rodi se caru Manuilu sin Aleksije, nasto je car hercega Belu ne samo
skinuo
s
s

dostojanstva

prijestolonasljednika,

vec

razvrgao njegove

zaruke

Marijom, ozenivsi ga Agnezom, kcerkom antiohijskoga kneza. II. (Ill) (11721196), Kad malo zatim iznenada umre Stjepan IV. (III.), otpremi car hercega u Ugarsku, gdje kao Bcla II. (Ill,) (11721196) naslijedi krunu vladajuci u Ugarskoj i Hrvatskoj od

Bcla

Drave do Krke (bez Srijema), jer vlast bizantinska potrajala je u preostalim hrvatskim zemljama sve do godine 1180., kada je umr'o
(24,

septembra)

silni

car Manuil, a

njime utrnula

moc

Bizanta,

III,

Bela
Bcla

II.

(III.),

Emerik

Andrija

I.

(II.).

(1180-1235).
II.
(Ill,)
i

njcgova politika. Smrcu cara Manuila

nije

samo

prestalo bizantinsko vladanje u Srijemu, juznoj Hrvatskoj i Dalmaciji, nego se tekar odsada unaprijed stalno i trajno utvrdi hrvatsko-ugarski

drzavni savez, kako je ureden 1102. za Kolomana. U svezi s time dade Bela II. (Ill) svoga starijega sina E m e r i k a jos za svoga ziuz ugarskoga napose josiza hrvatsko-dalpredavsi mu podjedno svu kraljevinu Hrdok se u Bosni mora u samostalnu upravu' do vatsku od Drave K u li n (otprilike ban postavljeni nadalje odrza jos od cara Manuila veliki zupan srpski od 1170. do 1204.) kao vazal Belin, pace i
vota o k
r

un

matinskoga kralja

u prvi kraj ugarskomu dvoru kao stari njegov politicki saveznik, Ali kad zavladase u bizantinskom carstvu poslije Manuilove smrti teski neredi, koji upropastise drzavu,
priblizi se

Stjepan Nemanja

a balkanskim narodima, narocito Srbima

'

Bugarima, omogucise pot.

Stofja

datiraju u

Zadru

5.

jula

1194.:

..regnantc

Bela ...

el

Henrico
1194.:

filio

eius bis coronato Dalmatiam et Croaciam felicitcr gubernante". a

t

9. jula

r e g n a n

e ... Bela ... et

Almerico
1

filius

o a

m" (oba

n a

u zadarskom

super Dalmatiam namjesnickom arhivu S m c k

(I)

eius

et
a
s.

Cod.

dipl. U.. 267. 269).

88
stoljetne bizantinske hegemonije, pregne Bela prenese bivsu ulogu Bizanta na Ugarsku, Time je doduse da II. oznacio ugarskoj politic! pravac za vise vijekova, no zato se raskrsti sa Srbima i Bugarima. Taki su ncprijateljski odnosi i takove teznje ugarskih kraljeva potrajale sve do osmanlijske najczde, iduci nehotice carManuil slu^io poovoj na ruku rodicnim sporovima u pitanju nasljedstva u Ugar-

puno oslobodenje od
(III.)

Kaostosenckoc

tako uzese odsadaBcla njegovi nasljednici iskoristavati vjerske prilike na Balkanskom jfoluotoku u svoje politicke svrhe,
skoj,
i

Zadar. Radi Zadra, koji se vratio pod vlast kralja Bele jos 1180., je vec 1181. do rata. Mlecani su kroz desetak godina velikom silom golemim troskom neprestano udarali na nj, ali Zadar se ipak odrza, odbivsi hrabro sve jurise na kopnu i moru. To prinudi duzda Henrika Dandola, da sklopi primirje, koje se jednako produljivalo,
doslo
i

da do mira nijc doslo. Feudalizacija hrvatskog plemstva. Cini se, da se je u torn ratu odlikovao Bartol, sin prvoga nam poimence poznatoga Krckog kneza Dujma kralj ga obdarill93. modruskom zupanijomuz obvezu, da ce vrsiti on i njegovi bastinici vojnu sluzbu u kraljevoj vojsci unutar dra
;

zavnih granica sa 10 oklopnika, izvan granica sa

(kraljev) poziv onda,
ljevoj zapovijedi

cetiri,

a dolazit ce na

kad bude

pozvana."

sva hrvatska vojska po kraOvom darovnicom polozena je osnova cuF

r

venoj hrvatskoj porodici, prozvanoj pocetkom XV. vijeka

a n k a-

p an

nekako oko istoga vremena kralj Bela potvrdio i bribirskomu zupanu M i r o s 1 a v u od plemena Subica posjed zupanije bribirske, a Stjepanu od plemena Babonica, zupanu vodickome njegovim potomcima, docnije prozvanima knezovi B ag a s k i, citavo zemljiste izmedu Une i Sane (u danasnjoj sjeverozapadnoj Bosni). Ovim darovnicama postadose ovi drevni hrvatski
i.

Po

svoj je prilici

plemici kraljevski v a z a

stvom

I tako se stao medu hrvatskim plem1 i. po zapadno-evropskom uzoru, a na stetu staroga plemenskoga uredenja, ili drugim rijecima: hrvatsko se

siriti

feudalizam

plemstvo pocelo od toga vremena unaprijed sve o j)^ i cw.^ C^ to vise izjednacivati s ugarskim.
iM-A-i^

Reformc Bclc
i

II.

(III.)
i

znacajno po Ugarsku

Vladanje Bele II. (III.) veoma je vazno Hrvatsku ne samo zbog spoljasnjih doga-

daja,

nego

radi unutarnjih reforma.

prvi kralj, koji

on je bio bjese naucno odgojen, primivsi politicku obrazovanost

dalje

Od Kolomana

89
!8voju u sredistu
je

velike i vrsno upravljane svjctske drzave, Uredio dakle dvor i dvorske obicaje, podavsi im vanjski sjaj. Sada zadobi krunisanje znacaj drzavopravnoga akta, to jest, ono postade stalnim preduvjetom vrsenju kraljevske vlasti, a uza to jos je Bela uveo i

bizantinski krunidbeni ceremonijel, Nadalje

se

savjesno brinuo

za

drzavni imutak

u financijalnoj upravi uveo je skoga iskustva strogi red, a narocito je uredio kraljevski prihod od kovnice novca (lucrum camera e), podigao metalurgiju i solane, ucinivsi za Ugarsku i Slavoniju kamenu sol drzavnim monopolom. Poradi toga raspolagao je ogromnim godisnjim prihodom od preko sedam milijuna kruna u gotovom novcu. Osim toga djelovao je na
:

na osnovi bizantin-

celu kraljevske kancelarije od 1193. stalni

kancelar, au

parni-

cama

valjalo se sluziti p

men m
i

podnescima, Glede nasljedstva

opet uredi Bela

ukinuvsi zauvijek senioratsko po kojoj dobivase kraljev uredbu, dojakosnju nacelo, pace on ukloni hercegovinu (ducaposebnu brat u upravu kraljevstvo hrvatsko kao tus). prenesavsi i to pravo jedino na prvorodena kraljeva sina prije
i

primogenituru,

nastupa na

prijesto.

Politiku svoga oca nastavi Emerik prijeciti mladi mu brat A n d r i a, uze torn ga u 1204), no (1196 dignuvsi se 1197, na nj, Andrija zahtijevase, sve protiv oceve od-

Emerik (11961204),

Dalmacijom kao svoju bastinu, Pobijedivsi brata postade Andrija hercegom (dux) hrvatskim i uze upravo kraljevskom sjajem samostalno vladati citavim kraljevstvom hrvatskim od moci
redbe, Hrvatsku
s
i

Drave do Neretve,
mjestavajuci

ratujuci
i

srecno u Humskoj

zemlji

Srbiji,

na-

biskupe
vlast
i

hovnu sudacku
kojoj se nalazio

nadbiskupe, izdavajuci darovnice, vrseci vrokruzivsi se sjajnim dvorom i pratnjom, u

je

bez sumnje on imenovao, U ponovbratom Emerikom, ipak konacno bi stavljen u gradu Kneprivrzenika, svojih od podleze, ostavljen boljezljivi kralj Emerik, Medutim gincu (kod Varazdina) pod strazu.
ban, kojega
ih
je

nim ratovima,

sto

vodio

pun briga za buducnost, dade

jos

za svoga zivota

o k

u n

i t i

e-

dinca sina Ladislava po spljetskom nadbiskupu

Bcrnardu zasebnim
1
j

e m, dok ga je ugarsko^a (1204), Zadar dolazi u mletackc rukc (1202). Za vrijeme ovih gradanskih ratova slozi se na zapadu cetvrta krizarska vojna, a posto ucesnici njeni nijesu mogli da plate Vcneciji pogodene prevozninc

k r ah r v a t s k o - d a m ati n s k i kalocki nadbiskup Ivan napose okrunio za kralja

I

90

na

duzd Henrik Dandolo, da mu pomognu u novembm birazvaliti Z a d a r, a onda buduce godine srusiti 1202. osvojiti latinsko slabo podize zantinsko carstvo, na kojega se razvalinama poglavito uz pomoc kneza c a r s t V o. Zadrani obnovc doduse grad. Domalda od plemcna Svacica, ali videci, da ne mogu dobiti pomoci opet se pocetkom 1205. ni od kralja Emerika ni od hercega Andrije,
Istok, prisili ih
i
i

pokore Veneciji uz veoma Bosna i bogomilstvo.

srpske
i

teske uvjete.

(1201) naslov kralja Srbije i Bubugarske prilike i bogomilgarske, a onda obrati paznju na B o s n u, narocito na stvo (patarenstvo)- Bogomilstvo je istocnoga podrijetla, i to ncka bizantinski vojnici vrst gnosticko-manihejskoga nauka, sto ga donijese medu B u g a r e rasiri onda se u evropski dio carstva, a odavle B ogomil, samozvani (oko 930.). Tu mu podade neki pop Jeremije, ili slovensku spoljasnjost, uzevsi za osnovu slovenske crkvene knjigc. ne Bogomili vjerovali su u jednoga boga, pace i u trojstvo, ali ga

Oko uzme

toga se vremena uplitao Emerik u

drzahu tvorcem neba i zemlje, jer ucahu, da je bog stvorio samo dusu i sve nevidljivo, a svc ostalo vidljivo i materijalno nccastivi znacaj, zli bog). Bogomilstvo dakle imalo je dualisticki (ili onako kao vjera Zoroastrova. Za Hrista su naucali bogomili, da jc
bio

samo

najvisi

andeo

prividnim tijelom,

pa stoga su

muka

start smrt njegova tek prividne. Zabacivali su sve sakramente, vas hierarhijc Razvijene Ocenas". jedini zavjet, a od molitvi pridrzali su svenijesu poznavali, vec jedino d e d a (kao biskup), g o s t a (kao nauk. siriti cenik) i s t a r c a (kao dakon), dok su s t r o n i c i imali Crkve i oltare nijesu gradili, nego su se na sluzbu bozju, koja se
j j

sastojala

u pjevanju i lomljenju kruha, skupljali po sumama ili u. obicnoj kakvoj sobi. Oni, koji strogo ispunjavahu propise bogomilske, zvali su se s a v r s e n i, dok su ostali vjernici postajali takovima pred smrt, odrekavsi se svijeta i svega materijalnoga, a u prvom redu zene. Savrseni su bogomili veci dio zivota provodili kao samci

Bugarske uvuce se bogomilstvo najprije u Srmu je biju, a onda najkasnije sredinom XII. vijeka u Bosnu, gdje sluzbc slovenske protiv Latina mozda pogodna bila borba dalmatinskih daklc vijeka bozje i knjiga, jer je Bosna bar od sredinc XII. spljetpripala poslije svoga pridruzenja ugarsko-hrvatskomu kralju skoj nadbiskupiji. Poradi pristajanja uz ovu herezu pozove kralj Emerik na zahtjev pape Inocenta III. bana Kulina na odgovornost. Poslije posebne istrage odreknu se onda bosanski bogomili (1203)
u postu
i

molitvi.

Iz

91

krivovjerja

povrate u krilo katolicke crkve.

Odsada

su kroz

sve vrijeme do propasti bosanske drzave ugarskohrvatski kraljevi pod izlikom bogomilskihsmutnja oruzanom rukom provaljivali uBosnu, nastojeci, da je potpuno sjedine sa svojom drzavom.
Emerik umre u seplembru 1204. izmirivsi se prijc s braosam torn Andrijom, a kad se vec poslije kratkoga vladanja od (12041205), II. (III.) Ladislav sin mu malodobni prestavi mjeseci
Kralj
stupi

na prijesto Andrija I. (II.) (12051235). Andrija I. (II.) (1205-1235). Nastupom kralja Andrije I. (II.) prestale su doduse mnogogodisnje borbe izmedu pojedinih clanova
kraljevske kuce

za

dulje vremena,

ali

te

borbe,
i

cesto

svezi sa

spoljasnjim ratovima,

duboko su potkopalc ugled

i

moc

kraljevsku,
nije

a podigle onu crkvenih

svjetovnih

velikasa.

No Andrija

bio

covjek, koji jc tome mogao pomoci, jer rasipan, lakomislen, nestalan i neodlucan, pogorsao je jadno stanje jos i time, sto je bio potpuno u vlasti svoje zene, Njemice Gertrude i njezina roda. Brat njezin

nesposoban po mladosti i bez teoloskih nauka, postadc a onda josihrvatskim banom. Zbog nadbiskupom, kalockim protiv kraljice i proksenog joj brata te velikasi toga urote se neki je u septembru 1213. u Piliskoj sumi kraj Budima poslije dovrsena

e r

d,

lova umore, dok Bertold srecno umace.' Kralj Andrija oplakivao je doduse Gertrudu, no dobrza se utjesio ozenivsi se (1215) Jolantom,

sestrom latinskih careva Balduina i Henrika. Da podigne svoj pali ugled, odluci se Andrija na vojnu u Galiciju, gdje dadc mladega sina Kolomana okruniti galickim kraljem, ali Rusi ga poslije cetiri

godinc zarobe

prisile

na povratak

(1121),

pa tako propade sve

nastojanje Andrijino onkraj Karpata.

Krizarska voina Andrijina. Jos se Bela II. (III.) zavjetovao, da ce poci u krizarsku vojnu; na samrti prenese svoj zavjet na
sina Andriju, Poslije svih onih nesreca
i

neprilika odluci se Andrija,

da ce ispuniti ocu zadanu rijec. Nemajuci potrebnoga novca za prevozninu po moru, odrece se u korist Venecije svoga kraljevskoga prava na Zadar (1216). Fred polazak na Istok postavi u Hrvatskoj svojim namjesnikom templarskoga mestra Poncija de Cruce, a u Ugarskoj ostrogonskoga nadbiskupa Ivana, a onda pode Ijcti 1217. na put preko Zagreba, gdje je upravo tada u njegovoj prisutnosti
'

Bajka

je,

da

je

kraljicu

umorio hrvatski ban Benko

(ili

z.apravo

Bank od

plemena

Bor), jer

da

mu

je

toboze Bertold obescaslio kcer.

92
posvecena
rije

nova
Od

stolna crkva,

kojoj torn prilikom potvrdi svc sta-

mu se Babonici, a zacijelo i Hrvata jos neki drugi plemici, s kojima se krajem augusta ukrca u Spljctu u mletacke lade i preveze do palestinske obalc. Krizarska vojna kralja Andrije samo je neznatna epizoda u torn orijaskom krs<5anskomuslimanskom hrvanju, a svrsi se bez zamasnijih uspjeha u Evropu vrati se Andrija kopnenim putom preko Carigrada noscci sa sobom vise dragocjenih relikvija, sto ih je nabavio za svoga boravka u
privilegije.

pridruzili su

Svetoj Zemlji.'

svom nade Andrija drzavu u tako zbog pohlepe velikasa, da je sam pisao papi Honoriju III., kako ce trebati bar petnaest godina", da se svc popravi. Prije svega dade okruniti starijega sina B e 1 u mladim kraljem" ugarskim (rex Hungariae iunior) i ucini ga podjedno h e rcegom hrvatskim. Potom poce oduzimati nekim plemicima ona drzavna dobra, kojih se domogose u posljednje vrijeme na ncdopusten nacin, ali kad kralj uze kvariti novae, rasipavati drzavno
Zlatiia bula". Po povratku
stanju, a narocito

zalosnom

blago njega

Zidovima zalagati razne drzavne prihode, dize se protiv

njegovih
velikaskih

savjetnika

brojno

nize plemstvo,

pace i sam mu rodeni sin Bela. Posredovanjem zagrebackoga biskupa Stjepana izmire se doduse otac i sin, no ogorceni ugarski i slavonski kraljevi sluzbenici prisile Andriju, da je izdao 1222, Zlatnu b u I u".^ Zlatna bula" zapravo je pokusaj, da se u jednu ruku skrsenjem preraoci velikasa a u drugu i ukinucem financijalnih nereda podigne moc kraljevska,
narocito njegovi vojni sluzbenici (servientes),

zajamce nizemu plemstvu prava i sloboda. Po formi svojoj bjese ona u pocetku samo p r i v i I e g i j, a tek d o c n i e postade najznatnijim drzavnim zakonom i osnovkom u s t a v a, pa zato jos i danas Zlatna krunisanja, kralj kod prisize na nju ugarsko - hrvatski bula" sastoji se od trideset i jednoga clanka; u uvodu istice se preobrazba kraljevstva" (reformatio regni), kojom kralj hoce da obnovi slobodu plemica, a onda se redom nizu pojedine ustanovc, odnosno kao zamjenik njegov palatin duzan je da svake Kralj godine na dan sv. Stjepana kralja (20. augusta) sazove u Stolni Biograd (Alba, Szekesfehervar) svecani sudski dan (solenniarc), na
j

* Tako danas crkva zagrebacka na zvano Crno Dijete", sto ga izlaze jos dan Neduzne djece (28. dec), dar je Andrijin s te vojne, * Ime potjece otuda, sto je na ispravu bio objesen kraljcvski pecat u zlatnoj
i

okrugloj

kutiji.

93
koji iraadu pristupa

iznesu svoje

(omnes servientes), da ondje nc moze nijednoga takova p ili oteti imutka za volju kojega v ezatvoriti mu sluzbenika plemica (favore alicuius potentis), ako ga nije sud prije proglasio 1 i k a s a krivira. Kralj ne moze od plemica svojevoljno uzimati niti poreza u novcu, niti protiv njihove volje zalaziti u njihova sela i kuce. Izvan granica drzave ratuje plemstvo samo na kraljev trosak, pace i velikasi (qui comitatus habent) polaze na kraljev trosak u n a v a 1 n i rat; all za slucaj obrane domovine moraju svi poci u vojnu. Samo
i

svi nizi

plcmici

a v d e

(causas),

Kralj

palatin,

ban, dvorski sudac

kraljev (index curiae regiae)

s t r

kraljicin

smiju obnasati dvije casti, a

a n c

(hospites) bez privole driav-

noga vijeca nikakove. Desetina nema se biskupima placati u novcu, ncgo u prirodninama (vinu i zitu). Novokovani novae vrijedit ce samo kroz godinu dana (od Uskrsa do Uskrsa), Zidovi ne smiju da budu cinovnici kod kovnice novca, u solarama i kod carine, Marturina (kunovina) ima se placati (u S 1 a v o n i i) po onom obicaju, kako je to ustanovio kralj Koloman, to jest od kmetskoga selista po 12 friCitave zupanije ne mogu postati prizatika (= denara).' vlasnistvom, Za jamstvo privoli konacno Andrija nasljednim vatnim posljednjim (31.) clankom Zlatne bule", da sveukupno vise i nize plemstvo ima pravo u slucaju, ako bi on ili koji od njegovih nasljedj

nika radili protiv ovih ustanova, Zajedno, protiv njega rijecju

i

podici se, bilo pojedinacki bilo svi

oruzjem (resistendi et contradicendi facultatem habent), a da ne potpadnu pod kazan nevjere (nota infidelitatis). Znacajno je, da su kao svjedoci na ispravi polpisani sami b i s k u p i, a medu njima i zagrebacki Stjepan. Z 1 a t n a bula" vrijedila je jedino u Ugarskoj i Hrvatskoj do Gvozda (u Slavoniji), a ne jos i u Hrvatskoj od Gvozda do Neretve, Izdana bjese u sedam originalnih primjenajstariji je sacuvani prijepis od 1318. raka, a ipak su propali svi (u nadbiskupskom arhivu u Ostrogonu).
;

Osiljenje hrv. yelikasa.

osililo

Kao

sto

se
i

u vrijeme ovih trzavica

hrvatsko,
narocito ono

ugarsko plemstvo, tako se osnazilo

i

Neretve, Tude su se pojedini rodovi natoliko poizmedu Gvozda digli, da su u svojim zupanijama postali tako reci nezavisni gospodari imajuci uza se citavu vojsku siromasnijih plemickih sluzbenika
*

To

je vrst

Hrratskoj; kovao
preilo je to

susjednoga austrijskoga novca, koji se u XII. vijeku Irosio i u se u koruskom mjcstu Friesachu, pa otalc mu i ime. Docnije

ime

na novce korane u Hrvatskoj

(Slavoniji)

po uzoru ovih frizaskih-

94
(familiares,

servientes).

To

je

pocetak

oligarhijskoga vla-

danja u Hrvatskoj, kojc je potrajalo sve do 1348,, kad jc tek kralju Ludoviku I. uspjelo, da slomi snagu hrvatskih velikasa, dok
u Ugarskoj vec prije proveo otac njegov Karlo I, Pored Krckih knezova (Frankapana), koji su 1225. dobili uz modrusku zupaniju plemena Subica, jos i V i n o d o 1, isticu se B r b i r s k i knezovi od Domaldora, knezom i s c i c v a S onda na celu im knez Gregorije, gospoMalducom, knezom gospodari zupanije cetinske, i K a c i c i s
je

to

dari

Zrnovnice kod Spljcta do usca Neretve. Radi prvenstva u Spljetu doslo je do krvave borbe izmedu Gregorija i Domalda, u kojoj Domald konacno podleze, dok udaraca je opet Malduc sa svojim Omisanima zadavao tako Ijutih

Omisa

citavoga primorja od usca

primorskim gradovima, a narocito Spljetu, da je papinski poslanik Akoncije morao posredovati mir (1221). Uto se herceg Bela opet zavadi s ocem i postade (1226) njegovim vladarom, dok ga mladi brat naslovni galicki kralj Koloman zamijeni 1226. u hrvatskom hercestvu. Kralj i herceg (rex et dux) Koloman nastojase da primiri Hrvate, no ipak ne postize mnogo, bar u prvi kraj, ma da je otac njegov Andrija jos pod konac Belina hercegovanja imenovao (1225) dva b a n a, jednoga za citavu Slavoniju" (totius Sclavoniae) do Gvozda, a drugoga za Hrvatsku i Dalmaciju (banus de marittmis partibus).' Hrvatskim nezadovoljnicima stade na celo knez Domald od plemena Svacica i zapocc na kopnu moru gradanski rat, u kojem konacno podleze (1229). Tek sada i mogao je Koloman da svrne paznju svoju na Bosnu, gdje je tada vladao ban Matcj Ninoslav (12301250). Koloman pozeli da izravno svojoj vlasti podvrgne i Bosnu pa stoga se uze mijesati u
olaksa ponovo procvalo bogomilstvo, pace i sam ban Ninoslav bjese gorljiv mu privrzenik. Toga radi prcpusti kralj Andrija vrhovnu pasku nad Bosnom sinu Kolomanu, a tu
njezine nutarnje prilike, sto

mu

odiuku potvrdi i papa Grgur IX., a onda uze herceg hrvatski u njoj djelovati krstom i macem. Kad provale vojske hercegove u Bosnu, ban Ninoslav i bogomili prigrle katoHcku vjeru, nasto se Koloman vrati natrag (1234). No tek sto je herceg s vojskom ostavio Bosnu,
i

ban
'

njegovi podanici povrate se krivovjerju.

Od
je je

toga se vremena

Slavonija se dotada obicno zvala b

u c a
t

an at
(rex)

us", kad
;

ili

.,d

u s", kad
jer
joj

je

u njoj vladao herceg (dux)

sada

njome upravljao ban, prozvana r e g n u m"

taj

(kraljevina),

je

stajao

na celu
III.

kralj

Koloman. Prvi put nalazirao

naziv 1232. (Smiciklas. Cod. dipl.

369).

95
redovito ponavlja

ova slika dok su katolicke vojske u zemlji, svi se toboze priznaju katoliciraa, a tck sto su je ostavile, svi se opet vracaju bogomilstvu.
:

Posljednji dani Andrijini. Medutim se Zlatnom bulom" ne okrenuse na bolje prilike u Ugarskoj. Kralj Andrija ostao je i dalje vjeran svojem nacelu vladalacke darezljivosti", a Zidovi su opet

zakup drzavne prihode, Stoga se nanovo dize bura, ali taj visoko crkveno i svjetovno joj se put stavi na celo sporazumno plemstvo. Andrija bjese 1231, prisiljen, da izdade novu Zlatnu bulu", koja doduse u bitnosti od rijeci do rijeci preuzima ustanove prve od nekih promjena, od kojih je najznatnija, da je 1222., no ipak ima
dobili u
i

sada napusteno jamstvo oruzana otpora", jer kralj i njegovi sinovi izjavise, da se podvrgavaju u slucaju nepostivanja ustanova presudi ostrogonskoga nadbiskupa, koji moze da protiv njih izrece crkvenu kletvu (excommunicatio). I odista vec slijedece godine (1232) dosao izopcio njega i je Andrija u polozaj, da je nadbiskup Robert da ce obecanje, tvrdo i prisega Ugarsku iz crkve, a samo svecana tc drzavu i postivati ustanove Zlatne bule", oprostise Andriju strasne kazai. Jos pred smrt pocini na veliku srdzbu dvora sudbo-

nosnu nesmotrenost, kad se po Jolantinovoj smrti (1233) po treci put ozenio (u maju 1234.) mladom Beatricom, necakinjom markgrafa Azza od Este-Ferrare. Andrija I. (II,) umr'o je u septembru 1235. ostavivsi sasvira izmucenu i istrosenu drzavu sinu Beli.

IV.

Bcla

III.

(IV.).

(12351270.)

Poceci vladanja Bclc III. (IV.). Beli III. (IV.) bilo je vec oko bijase muz promisljen cetrdeset godina, kad je nastupio vladanje dostojanstva, kraljevskoga ugled pali energican. On naumi povratiti on je bez (III.) II. Belu i a slomiti premoc velikasa. Uz Kolomana sumnje najznatniji nas vladar iz kuce Arpadove. Vec prvih dana zgodi mu se neprilika, koja je docnije bila od zamasnih posljedica. Udovica je Andrije I. (II.), kraljica Bcatrica, da je stoga ide dolicno mjesto na da se osjeca majkom izjavila,
;

su ga inacc kraljice udovice bez djece morale ostaviti. Na tu izjavu stavi Bela Beatricu pod strazu, no ipak joj je uspjelo, da

dvoru,

jer

96
rodila sina S t e p a n a Postuma, oca. je umakla u Njemacku, gdje je Iz Njemacke ode onda u II. (III.)Andrije Arpadovca posljednjega duzdevu, ali ni Bela ni zastitu pod sina i Veneciju, gdje stavi sebe
j

Koloman ne priznavahu Stjepana svojim bratom, vec ga razglasisc plodom materina grijeha s bivsim palatinom ocevim Dionizom. Treci tjedan po o(5evoj smrti dade se Bela ponovo okruniti u
Stolnom Biogradu jednom istom ceremonijom za ugarskoga skoga kralja (14. oktobra). Od toga je vremena (a mozda
Andrije
I.
i

hrvati

jos

za

(IL)

napustcno zasebno krunisanje za hrvatskoglavni je razlog

dinastiji

tome ustaljeni naa uza nj bez primogenituri, po sljedni red u kraljevskoj se na prijestolje Uspevsi sumnje i drugi, za koji danas ne znamo.' Bela uvede prije svega strogi red na dvoru. Da na vidljiv nacin pokaze svoju neogranicenu kraljevsku vlast i da ponizi gordo plemstvo, drzavnih ne naredi, da nitko osim biskupa i glavnih dostojanstvenika (koje su sobom njihove stolice a sjediti, smije u prisutnosti kraljevoj

dalmatinskoga kralja;

dade pobacati u vatru. Jos vise uvrijedi Bela (poradi tanajvisi dasnje opcene nepismenosti) gospodu uredbom, da nitko, pa i svoju i velikas, ne smije usmeno kralju podnositi tuzbu ili zelju napisane predavati imaju se da vec rjesenje, odmah zatraziti m o 1 b e n i c e kancelaru i c e k a t i na rjesenje. No najtezi udarac hercegom Kolomanom bjese, kad je Bela u sporazumu s bratom
donosili)

njihov odlucio da povrati kruni sva ona imanja i dobra, sto ih je otac lakoumno razdavao, ili ih se plemici domogose na nepravedan nacin,

Sada izgubise Templari neke posjede u

braca

Slavoniji,

mu

morali

su

povratiti

gradu

(castrum)

Krizevcima

podban Jaksa i neke

ugrabljene posjede.

Djelovanje hcrcega Kolomana. Medutim se herceg Koloman spremi na ponovni rat protiv bogomila, a taj svrsi potpunom pobjedom njegovom, jer ne samo da je skucio Bosnu i prisilio bana Ninokojom je slava na pokornost, vec je provalio i u Humsku zemlju, Kopristupi pobjeda ovih Poslije tada vladao knez Toljen (1237).

loman uredenju bosanskih crkvenih prilika. Novoimenovanomu biskupif bosanskomu, dominikancu Pozi (Pousa), podigao je (1238) u zupi stolna Vrhbosni, u mjestu Brdu (danas Blazuj nedaleko od Sarajeva) Usori^ u desctinom jos suvise je obdari kaptolom crkvu sv. Petra s
i

Uporedi o torn T o m a Drugo izdanje. Zagreb 1915..

>

i <5.

..Temelji

str.

120124

drzavnoga prava kraljcvstva hrvatskoga", moj P r i r u a n i k" I., str. 545547.

97

njegovom okolicom sve Donjim Krajima' te Dakovom do Save u vukovskoj zupaniji, Kako su bogomili dobrza opet stall biskupov polozaj ugrozavati, prcnese Poza svoje sijelo iz Broda u Dakovo, koje tako postade redovito srediste bosanske crkve (izmedu 1242. 1252.). Ali pored bosanskih crkvenih prilika zanimao se herceg Koloman hrvatskima. Buduci da je spljetska nadbiskupija u posljednje doba veoma osiromasila, zamisli herceg (oko 1240.) u sporazumu sa spljetskim nadbiskupom Guncelom sjediniti je sa z a g r eb a c k o m biskiipijom, dakle ovu iskinuti iz kalocke nadbiskupskc jurisdikcije i povratiti stanje, kakovo je bilo u Hrvatskoj u X[. vijeku prije osnutka zagrebacke biskupije.^ No do toga nije doslo, jedno sto se papa Grgur IX. skanjivao da odmah rijesi ovo pitanje, a Ugarskoj i Hrvatskoj drugo, sto su oko toga vremena zaprijetili
Solima
i
i i
i

i.

Tatarska najezda.
glavar

Pocetkom

X[ll.

vijeka

ujedini

mongolski

zvavsi se

m u d z n razna plemena na Dzingis-kanom, to jest

i

doskora Kinu, srednju Aziju i Perziju. gdje su (oko 1224.) potukle na rijeci Kalki, nedai u istocnu Evropu, leko od Azovskoga mora, sjedinjene Kumane i Ruse, Po smrti Dzingiskanovoj (1227) naslijedi ga kao vrhovni kan Tatar a sin Ogotaj, dok je u evrops'<om istoku preuzeo vlast s teznjom, da prosiri osvajanja prema zapadu, Ogotajev necak Batu-kan, a pomagao mu je rodak K a d a n. Pred Tatarima uzmakne potom jedan dio Kumana (40.000 vojnika) s kanom svojim Kutenom (zapravo Kotony) dalje na zapad i zamoli (1239) kralja Belu, da ih primi u Ugarsku, sto on i ucini, kad su obecali, da ce se pokrstiti. Saznavsi Tatari za to, zatraze od Bele, da im vrati podanike" Kumane, a kad kralj toga ne htjede uciniti, odluce da ce provaliti u Ugarsku. Ovdje se opcenito omaljivala tatarska opasnost, pace na zboru ugarskoga plemstva, sto se sastao u februaru 1241. u Budimu, digose svi prisutni razne tuzbe
'

i pronajmocnijim kanom", pokori Neke su njegove cete upale

sjeveru danasnje Kine

Ovi su krajevi, narocito Usora, nekoc

bili

bill

dijelovi

u Donji Kraji"
ria
ill

dio Hrvatske.

Pod Bosnu

dosli su djclomicno tek u

panonske Hrvatskc, dok doba Botada

bila u Spljetu jo

Kulina bana.

'

Ova

osobito znatna dinjenica, koja dokazuje, da

je

lira, svijest

o nekadanjem prostiranju spljetskc nadbiskupijc do Zagrcba, zajamfena

IX. od 6. juna 1240. u rcgistru (vidi S m Nadbiskup Guncel ( GSnczfll) bio je rodom
i

nam

je

pismom papc Grgura

k a
1

s,

Cod. dipl. IV., 114 15). od plemena Kin.

Madiar
7

98 na

Kumane, zahtijevajuci, da se oni uklone \z Ugarske, kuda posluziti na stetu samo zato dosli, da se kralj uzmogne s njima sumnjajuci da su Kumani plemstva. Medutim navali ogorcena svjetina, Kutena u Pesti i ubijc kana njihova kucu polajne uhode latarske, na harajuci. povrati zai pustoseci ga, a nato se znatan dio Kumana, Bugarskom preko Srbijom Ugarskom, Slavonijom, Srijemom,
su

padnom

donjega Dunava u staru domovinu. golemu vojsku Bitka na Saju. Uto skupi Batu-kan oko Kijeva sjevernu Ugarsku, dok od 150.000 Ijudi i spusti se preko Karpata u u Erdelj. Sabravsi kraja drugoga rodak njegov Kadan provalio s
je

teskom

mukom oko

60.000 momaka,

medu kojima

se narocito isticahu
neprijatelju

ususret, hrvatske cete hercega Kolomana, pode Bela doslo je o h i (nedaleko od Miskolca) Na rijeci Saju, kod mjesta kojem bude kraljeva vojska ame11. aprila 1241. do krvava boja, u Kralj srecno umace kroz rasprsena. tice potucena i na sve strane hercegu Fridriku 11. Austriju Karpate, pa preko Njitre i Pozuna u ranjen, Babenbergovcu, no brat mu herceg Koloman, u boju tesko

svakoga iscekivanja iskoristi da mu odstupi sada austrijski herceg kraljevu nevolju, prisilivsi ga, ode u Zagreb, svojom porodicom s susjedne zupanije, nasto Bela
tek sto stize u

Cazmu,

umrije.

Protiv

Iri

otkuda je od raznih vladara krscanskih moUo pomoci, citavu Tatari u Hrvatskoj. Za to vrijeme opustosise Tatari ruku, Ugarsku s lijeve obale Dunava, ubijajuci sve, sto im je dopalo pocetkom februara 1242, a kad se zimi cvrsto slede sve rijeke, prijedu je vodio Kadan, jednu cete dvije preko Dunava i razdijele se u pod vodstvom druga jc dok a posla je na jug za kraljem Belom, Dur i Vesprim, Batu-kanovim udarila na Ostrogon, Stolni Biograd,
all
:

uzalud,

sav kraj, druga ugarska mjesta. Presavsi Kadan Dravu i opustosivsi Zagreb, gdjc kojim je prolazio, na daleko i siroko, a narocito Stjepana kralja, sv. crkva stolna Ijuto postrada nedavno dovrsena i mnogi porodica njegova Bela, uze se primicati primorju, jer su kralj tvrdom u zaklonista ostavivsi Zagreb, potrazili izmjenice
velikasi,

Klisu, Spljetu, Trogiru

ali su kralja pomaTrogir Bribirski knez S t sasao je i Kadan, primorje Na knezovi. gali i drugi narocito Krcki kralja, ostadose uhvati i gradove no svi mu napori, da osvoji tvrd6 bezuspjesni. Hrvatske iza raznih bojeva i sukoba po raznim stranama je u Aziji da Kad krajem marta 1242. stize u tatarski tabor vijest, umr'o vrhovni kan Ogotaj, uzese se Tatari sa svojim
j

po susjednim otocima. e p k o, sin Gregorijev,

taj

je

cas branio

(u

Karakorumu)

99

vrhovnoga kana, Ugarske Hrvatske, naglo vracati na Jedna ceta skrcne pustoseci i paleci kroz Bosnu, Srbiju i Bugarsku u juznu Rusiju, a druga opustosi okolis dubrovacki i popali Kotor le se konacno probije kroz Bugarsku do donjega Dunava, gdje se idruzi s Batu-kanom, koji je takoder sasao preko Erdelja u Moldavsku,' Obnova drzavc. Strahovita najezda tatarska unistila je u jednoj ^odini sloljetno kulturno nastojanje u Ugarskoj i Hrvatskoj. Sva je zemlja bila opustosena, pucanstvo rastjerano u sume i planine, tako da nigdje nije bilo vidjeti na daleko i siroko covjeka, a drzavna or-

vodama, zabrinutima za
istok,

pitanje nasljedstva na stolici

to

isto

vrijeme

iz

^anizacija

iz

temelja

pokolebana,

Kako zemlja

nije bila

obradena,

zavlada strasna glad, a s njome i kuga, koja pomori mnostvo svijeta, pace nevolju uvecase i cete drskih razbojnika i rulje gladnih vukova, koji su Ijude napadali ca i u njihovim stanovima, kako to pripovijeda spljetski arhidjakon Toma. Primivsi sigurnih vijesti o odlasku Tatara,
ostavi Bela

u drugoj polovici maja 1242. Dalmaciju te se u

koji

pratnji

Krckih knezova,

mu

uzajmise golemu svotu gotova novca, svrati

se ubrzo

najprije u Zagreb, a

onda pode u Ugarsku, Kralj

rad,
koji

mogao

uvjeriti,

da mu
Prije

valja iz temelja zapoceti

se

vec lijepo bio razvio.

svega opet je uskrisio upravu, a onda je uspostavio sigurnost iicnu i imutka, da ublazi nevolje pucanstva, koje je pocelo pomalo
ostavljati svoje zbjegove.

Potom
se bilo

je

najvecu brigu

paznju posvetio

o b

a n
i

z e

m
je

1 j

e,

jer

bojati,

da ce

Tatari, u kojih vlasti

ostade

dalje sva zemlja

u istocnoj Evropi onkraj Karpata, obnoviti

provalu.

netom minula strasna godina pokazala, da su jedino tvrdi g r a d o V (castra) pruzali narodu dovoljno sigurno zakloniste, osnovao je sada kralj Bela na tom iskustvu svoj obrambeni sustav, Tada je bilo samo malo gradova u zemlji, a svakako vise njih u
i
i

Kako

krsnoj Hrvatskoj negoli u zemljovitoj Slavoniji, pa stoga

je
i

Bela na
velikase,

zgodnim mjestima dao

'

zidati

gradove

potaknuo prelate
brace

Bitka na
i

Grobnickom
kao
i

polju, sudjelovanje srijemske

K
i

r c s a,
i

K
I j

u-

pic
t
i

a k

a,

pomorski boj
iz

kod otoka Paga, kasnije

frankapanskim

su

o-

n e, a nalaze se u

nekim ocevidno

falsificiranim

paskim

listi-

nama, kako se
<i
i

1.

ralica
(t

Sraiciklasova komentara ovim listinama u C o d. Kod tih je falsifikacija sudjclovao poznata vaPavao Skalic (iz XVf. vijeka). Suvremeni spljetski arhidjakon Toma
to vidi

IV, 222

V, 175, 180, 311.

zatajio 1268.), koji opsirno govori o tatarskoj najezdi, niposto nc bi prcsutio tako krupnih dogadaja, tada s v a k o m u citatelju poznatih. Prvi govori o bitki na Grobnickom polju tek fra Ivan Tomasid (t poslije 1562.), bez sumnje na osnovi
i

irankapanskih

falsifikata.

100

da

ih

takoder zidu, dok su

stariji

popravljeni

pojacani.

to

doba

nedaleko Ostrodakle dade kralj sagraditi Budim, a kraljica Viscgrad MedKrizevaca), Kalnik (kod podignuti Hrvatskoj gona, dok su u Samobora), (kraj Lipovac Moslavini), (u Garic vedg'rad (kraj Zagreba),
:

Okie (nedaleko od Samobora) i drugi. Postanak kraljevskih slobodnih gradova. Da napuci opustjelu Nijemcima, primamivsi zemlju, odluci je naseliti strancima, poglavito
ih velikim phvilegijima.
bill
i

Ti strand,
c
i,

obicno zvani
su

gosti

(hospites),

(varosi) i su upravo o b r t n graslobodni kraljevski trgovista. Iz toga se dakle razvise rusvojim u upravu d o V i. kojih su gradani imali redovito gradsku viXIX. kama, slobodno birajuci sebi suca (koji bjese sve do polovice

napucili

samo gradove

parbenim jeka kao danas nacelnik), njegove pomagace i zupnika, a u Vazno je sud, kraljevski na ravno slati prizive poslovima mogli su imovinom svojom raspolagati slobodno jos i to, da su gosti" mogli pieu oporuci, Ove su povlastice privukle u gradove i mnoge nize stvarali mice i slobodne seljake, koji su onda sa starijim ziteljstvom V a t s k i gradski elemenat- No gradani sudjelovali su i u obrani
h
r

uzdrzavali svoje gradove, utvrdene tornjevima, a djelomicno kaa i zidinama jakim i visokim kamenim iste godine vojnici, odnosno konjanici u kraljcvskoj ceti, Jos krajem c 1242, bi osnovana na brdu kraljcvska slobodna opcina Grade pod kojim se imetik Zagreba (Mons Graecensis iuxta Zagrabiam),
zemlje, djelomicno tako, sto su

nom u

to

doba razumijevao

samo

Kaptol

danasnjim istocnim di:

jelom donjega grada. Kasnije jos su postale slobodne opcine Samobor (1242), Krizevci (1252) i Jastrebarsko (1257), Mletacki rat. Ma da je zemlja bila tesko izmucena, ipak nije

Bela mogao mirovati,

prisilio

Prvo
tri

mu

je

bilo,

da

je

jos

iste

godine 1242.

oruzanom rukom
povrati otete
se
jos

da

mu

austrijskoga hercega Fridrika Babenbergovca, zupanije, a onda se zarati i s Venecijom radi

1242,,

odmah po dolasku kraljevu na i primorje, pobunio protiv republike. No vojska hrvatskoga hercega grad bana Dionizija bude Ijeti 1243. pod Zadrom potucena, nasto
Zadra, koji

pocetkom

Nin, opet pade u mletacke ruke, posto se vecina Zadrana odseHla u neuspjeh Bela taj Videci Mlecanima, nevolja Ijutih otkud je zadavala Borje sklopi Ijeti 1244. na slavonskom gradu Glazu, na podnozju mletackoro repubUkom planine (u danasnjoj bosanskoj Posavini), s

mir odrekavsi se Zadra, a duzd se opet obavezao, da ne ce poduAndrije", pirati nekoga Lombarda" Stjepana, toboznjega sina kralja

101

koji je tada zivio

trazila poslije

u Veneciji

za koga

je

mati

mu

kraljica Beatrica

Kolomanove smrti hercestvo hrvatsko, Sada ne predrugo, nego izmiriti se kako tako s Venecijom, Zadranima ni ostade urade 1247,, razumije se, pod veoma tcskim uvjetima, jer sto oni su odsada imali primati gradskoga kneza, koga im duzd poslje, nijcsu se smjeli zeniti iz Hrvatske, a suvise jos preuzese Mlecani upravu stadose po volji raspolagati zadarskim brosvih gradskih prihoda
i
i

dovljera

momcima sposobnima za oruzje. Gradanski rat u Hrvatskoj. Glavni

i

razlog,

kojega

je

Bela

tako brzo i u tolikoj mjeri popustio Veneciji, ima se traziti u istovremenom gradanskom ratu u Hrvatskoj, jer je trebalo osujetiti, da se Venecija u nj ne uplete. Povod je dala slara prepirka izraedu
Trogira
i

Spljeta
to,

poradi sela

Ostroga, koje

su

Spljecani

smatrali

da su kralja Belu nau kojoj su bila ispravom, posebnom je potvrdio govorili, da im ga posjedi (16, maja 1242). Rat je medu obje izbrojena njihova prava opdne planuo odmah po kraljevu odlasku u Ugarsku, a dobrza okupe
svojim uza sve
sto je Trogiranima uspjelo,
i

se oko njih
ili

razni velikasi, tako da se slozise dvije stranke

i

trogirska
ili

kraljevska (na celu joj Bribirski knez Stjepko) spljetska protukraljevska. Odmah se u pocetku pokazalo, da je trogirska stranka jaca, narocito na moru, pa stoga
Spljecani potraze

nadu saveznike u omiskih Kacica, Poljicana, humskoga kneza Andrijc bosanskoga bana Matije Ninoslava, koji odluci slabost Ugarske i najezdi iskoristiti sto bolje moze, Vojna boi Hrvatske po tatarskoj svjedocanstvo o ozbiljnosti hrvatskih najbolje bjese bana sanskoga <logadaja, pa stoga povjeri Bela jednu cetu hercegu i banu Dionizi ju (od plemena Tiirje), svomu drugu iz djetinjstva, da ukroti Spljet, dok je s drugom sam posao protiv bosanskoga bana Ninoslava. Kraljevske su vojske Ijeti 1244, postigle potpuni uspjeh na oba kraja, Herceg i ban Dionizije prisili oruzjem u ruci Spljet, da mu se predao i onda sklopio mir s Trogirom, odrekavsi se Ostroga. Osim toga Spljet se obveze, da ce birati gradskim knezom kraljevskoga covjeka, predati poloziti ponovo prisegu vjernosti. Kralj Bela opet nasest talaca sada potvrdio darovnicu Ijerao je bana Ninoslava na pokornost desetinu u Usori, Dakovo bosanskoj crkvi na Kolomana brata svoga morao je jamciti baa Donjim Krajima, a za izvrsenje toga Solima Ninoslav sa svojim velikasima. Od tada vladao je u Bosni do banove smrti (oko 1250.) mir, a medutim dade Bela na sudskom danu u
i
i i

Stolnom Biogradu

(20, aug,

1245.)

okruniti svoga petgodisnjega sina

102

p a n a ..mladim kraljem" ugarskim

podjedno ucini bana Diose Bela

nizija palatinom.

Rat za babcnbersku bastinu. Uto

ponovo zaplete u

Nedaleko od rat s austrijskim hercegom Fridrikom Babenbergovcem, kao p oFridrik pogibe kojem Wiener-Neustadta doslo je do boja, u od zemlja Sva a. rod sljednji muski potomak svoga

Ceske do hrvatske granice (to jest Austrija i Stajerska) ostadose bastinu bez zakonita vladara. Sada se uzmu otimati za babenbersku Poslije poII, Pfemysl Otokar kralj ceski i Bela kralj oba susjeda, iV,, duljega bezuspjesnoga ratovanja uplete se u borbu papa Inocent kojemu. po Pozunu (1254), a njegovim nastojanjem dode do mira u
dobije

svu Stajersku (od Seraeringa na jug). Potom poslje Bela u Stajersku svoga sina mladega kralja" S t e p a n a, a kao glavnoga mu savjetnika dodijeli bana i hercega hrvatskoga S t e p a n a (od plemena Gut-Keled). Noceski
kralj

Austriju,

ugarsko-hrvatski

Stajercima ubrzo otesca ugarsko gospodstvo, pa stoga plane u zcmlji buna. Buntovnici prisile mladoga Stjepana i njegova istoimena savjetceskoga. nika na odlazak iz Stajerske i proglase svojim gospodarom
kralja

Otokara Pfemysla (1259). Zbog toga doslo je do cesko-ugarskoga rata, u kojem ceske vojske pobijede ugarske kod Kroissenbrunna na rijeci Moravi (1260), nasto se Bela morao odreci Stajerske. Kao jamstvo za trajni mir bilo je uglavljeno, da ce se Belin mladi sto se docsin Bela ozeniti Otokarovom necakinjom Kunigundom, Arpadovica izmedu sveze porodicne nastupise tako nije i zbilo, pa pod kraj pace mira, trajna bilo nije ipak i Pi'emyslovica. Uza sve to
Belina zivota ceski
je

kralj

ovladavsi

bilo je

kako bi dobio u svoju vlast i u njegovim rukama u doba Beline smrti hrvatsko Zagorje i i posav kraj oko S a m o b o r a, gdje su privrzenici ceskoga kralja Otokarovc meda juznih obranu na digli cvrst grad nad trgovistem
gledao,

Kranjskom i Koruskom zapadnu Slavoniju. I odista

i

drzave (oko 1279). Ojacanje vclikasa. Tatarska je najezda odvrnula kralja Belu pocetku vladanja. Do toga vremena s onoga puta, kojim je posao u

naime
dalje
i

kralj je

svom snagom radio

je

sam

ih je

podupirao imajuci kod

protiv osiljenja velikasa, a odsada toga pred ocima ojacanje

dakle uz obavezu vojne sluzbe svojim citave zuvjernim privrzenicima ne samo pojedina zemljista, nego i dobrima tvrde panije, a uza to bi ih ovlastio, da grade na svojim
svoje vojne snage. Darivao

gradove.

Na

taj

je

nacin Bela doduse postigao svoju svrhu,

ali

jc

103

ujedno
drzali

porasla

moc

vclikasa, jer oni su

odsada u svojim gradovima

samo u kraljevoj sluzbi oruzane cete, cina obranu zemlje, nego su velikasima sluzile i u njihove licne da je nastojao, Ijeve. Da oslabi ovako poraslu moc velikasa, kralj
stalne

koje nijesu bile

sebi jace sveze

gradanski

stalez,

dok

je

izravne svoje sluzbe-

(nobiles ... qui nike u kraljevskim gradovima podigao sve na plemice onaj vlasnistvo potpuno u im servientes regales dicuntur), davsi kralj toga Pored obradivali. kraljevski zemljisni posjed, koji su dotle gradove za druge posjede, je zamjenjivao s velikasima neke njihove gradove" (castra zcleci da dobije u svoje ruke kao kraljevske pokazalo, da dobrza vec se Ali zemlji. u sve znatnije tocke
regia)

da nijesu mogle sprivojna snaga, do koje jeciti presizanja velikasa, jer ona gospodarska i sve to jace sc oni uspese, ucinila ih je tako preuzetnima, da su stali posjeda zahtipotiskivati nize plemstvo u dohvatu svoga ogromnoga njihovih jevajuci od njih razne vazalne duznosti. Pace gdjekoji se od
sve ove kraljeve mjere nijesu bile dostatne
i

kojega je tvrdih gradova pretvorio u pravo razbojnicko gnijezdo, iz preuOvu vlasti. ovaj ili onaj velikas uspjesno prkosio i kraljevskoj
sina izmedu oca Bele mladi Stjepana, a svrsi (1265) konacno tako, da je Stjepan kao imala kralj" sebi izvojevao neogranicena kraljevska prava. Odsele je u dok vlade, centralne dvijc dvora je Ugarska dva kralja, dva samostalpunom i Hrvatskoj preko Drave vladao kraljevskim sjajem noscu mladi sin Bel a kao herceg hrvatski (od 1261. do smrti 1269.). Zlatna bula" je sasvim zaboravljena, a oba su se kralja jagmila, na njima natko cc sebi steci vise privrzenika darivanjem zemljista listom prije koga uz Bela kralj seljenih kmetova. Sada potvrdi zupanijc knezovima medu ostalima Krckim stajala sva Hrvatska

zetnost velikasa uvelike

je

ojacala razmirica

Vinodol (1251), Bribirskim zupaniju Bribirsku (1251), a Babonicima Vodicevo (1256). Ovo jacanje velikasa nagna nize plemnjegove stvo (servientes regales), da su se obratili na kralja Belu i

Modrusku

sloboda im zajamce i potvrdc temeljna prava plemstva udovoljise im kojom sinovi izdadu potom 1267, ispravu, stinc. Otac Zlatna odnoseci se kao molbi u deset tocaka. Ova isprava do bula" (od 1222.) samo na Ugarsku i Slavoniju, ili na Hrvatsku
sinove,
i i

treca je promjena ..Zlatne bule", ali ojacanja velikasa i Gvozda, postepenoga padanja kraljevske moci nije ni ona mogla da sprijeci. Upravnc promicnc. U to doba (oko 1260.) ucini kralj Bela neke veoma zamasne promjene u upravi hrvatskih zemalja. Prije svega

104
uredi,

da citavim kraljevstvom hrvatskim vlada h e

:

r c e

g od kraljev-

skoga roda (dux totius Sclavoniae, Croatiae et Dalmatiae), kojemu slavonskoga i hrvatsko-dalmatinskoga. Kad nije dodijeli d v a b a n a roda (sto je obicno i bivalo), onda kraljevskoga bilo hercega od vrsi vrhovnu upravu nad citavim kraljevstvom hrvatskim slavonski

njemu se imao pokoravati hrvatsko- dalmatinski ban, koji nosi kadikad i naslov primorskoga" bana (banus maritimus). Ovom je razdiobom polozena politickoga osnova razdiobi sve dotle jedinstvenoga upravnoga
ban
s

naslovom

cijele Slavonije"

(totius Sclavoniae);

kraljevstva hrvatskoga u
t

dva zasebna politicka

i

upravna

e r

i t

i j

a,

voniju, a odrzat ce se sve

u kraljevinu Hrvatsku i Dalmaciju do XVI. vijeka,

u kraljevinu Sla-

obrane ugarske i hrvatske granice od Srba osnova Bela pod kraj svoga vladanja banovinu Macvu (banatus de Machow), koja se prostirala u danasnjoj sjeverozapadnoj Srbiji, Savi na jugu izmedu donje Drine i Kolubare, a sa sredistem (castrum Machow) nedaleko od danasnjega mjesta Valjeva. Ovoj banovini bisc u docnija vremena, narocito u XIV. vijeku, pridruzene zbog vecega dohotka

Radi

u vojnicke svrhe srijemska i vukovska zupanija, pozeska u ime prihoda postala (od 1264. dalje) redovitim vlasnistvom kraljicinim.' Na taj sc nacin zgodi, da su pomenuti od

banova dok je
starine

hrvatski krajevi
a

bili

vremenom izuzeti
je

sasvim

ispod banske vlasti,

su se
stah
ubrajati

to

opet

urodilo

posljedicom, da
i

hrvatsko tako je Bela rasdo mohacke bitke. cjepkao i B o s n u poslije smrti bana Mateja Ninoslava (oko 1250.), kad u njoj buknuse prijestolne borbe medu njegovim potomcima.
kraljevstvo

medu Kao

ugarske,

narocito

u XV.

XVI. vijeku

Bosnu na tri dijela: od porjecja gorBosnu, u kojoj ostavi banovinu slozi i Bosnc Vrbasa njega dok od porjecja Usore (oko vladaju, potomke Mateja Ninoslava da Tesnja) sklopi usorsku banovinu, aod predjela Doboja oko Soli (danas Tuzla) ucini banovinu Soli, u kojima je namjestao svoje pouzdane velikase. Tada je vladao kraljevstvom hrvatskim herceg Bela (1261 1269), a kako bjese jos malodoban, stajala je uprave sama kraljica mati Marija. Herceg Bela na celu hrvatske Kninu okruzen sjajnom pratnjom. stolovao je s majkom u Zagrebu

Oko

1254. dakle Bela razdijeli

Za pozeski zupanijski grad

je

za svu zupaniju

prema tome kazc

se izrijekom

u ispravi od 15. jula 1264., da (Smiclklas, Cod. dipl. V. 302).

in

ducatu Sclavonie constitutum"

105

f*od

skrbnistvom materinim ostade herceg Bela do 1268,, kad zace samostalno vladati, no vec slijedece godine 1269. pokosi ga ncnadano smrt. Bas tada udao je mladi kralj" Stjepan kcer svoju Mariju za napuljskoga kraljevica Karla, dok je napuljska princesa
tim
Jelisaveta docnije

posla za

Stjepanova prvorodenca

prijestolona-

sljednika Ladislava, Ovim zenidbama nastupise najtjesnapuljnji rodbinski odnosi izmedu Arpadovica kih Anzuvinaca,
i

Kralj Bela

III.

(IV.)

umr'o

je

3.

maja 1270.

V.

Posljcdnji Arpadovici.
(12701301).

(12701272) bijase covjek zcstoke cudi i tvrda kraljem srca. Odmah u pocetku svoga vladanja zametne sa ceskim kako gleda, mirno Otokarom Pfemyslom II. rat, jer nije mogao da promjenKranjsku. Ratovalo se iaj mocni vladalac osvaja Korusku je doslo do boja izmedu grada kad 1271,, maja do sve srecom Ijivom Dura), u kojem bi Otokar dood (zapadno Rapce Mosona i rjecice
Stjepan VI.
(V.)
i

duse

ne porazen. Nato sklope oba vladara mir kralj Stjepan odrece se svakoga zahtjeva na Austriju, Stajersku, Korusku Kranjsku, a Otokar opet obeca, da ce se okaniti svake sveze sa Stjepanom Postumom, sinom kralja Andrije I. (II.), koji i malo potom umrc u Veneciji ostavivsi udovicu MIecanku Tomasinu Morosini i
suzbit,
ali
:

sina

A n d r u Mlecanina". Za Stjepanova vladanja stekose Krcki knezovi grad Senj (1271), 1272. a banovao je Joakim Pektar od plemena Gut-Keled. Ljeti odluci se Stjepan da ce poci u goste u Napulj preko Dalmacije. Na put povede desetogodisnjega starijega sina Ladislava, no dosavsi do cistercitske opatije u Topuskomu, ostavi ga ovdje, a sam pode s velikom pratnjom dalje na jug. Kad kralj stize u Bihac na Uni, dode mu glas, da je mladoga prijestolonasljednika Ladislava nekud iz toi
j

bilo, jer je mladica potajno puskoga samostana nestalo. Tako je u sporazumu s kraljicom sumnje bez Pektar, Joakim ban ugrabio
i

Jelisavetom,

rodenom Kumankom. Na

taj

se uzasni glas kralj Stjepan

sina. ali uzalud, jer jako uzrujao i odmah krenuo natrag, ga dobrza skrha teska bolest, koja ga prisili na povratak u Budim. da Kralj je morao trazenje prepustiti drugima, a ovi su i saznali,

da trazi

106

gradu Koprivnici, ali dok su grad podsjedali^ umre kralj Stjepan (6. augusta 1272.). Ladislav III. (IV.) (12721290). Smrcu kraljevom prestade podsada Koprivnice, a ban Joakim Pektar pozuri se s prijestolonasljednikom u Stolni Biograd, gdje ga doceka mati kraljica Jelisaveta nato bi okrunjen kao Ladislav III. (IV.) (1272-1290). Obicno mu
se kraljevic nalazi

;.

po materi. Do Stjepana VI. (V.) jos se nekako odrzao kraljevski ugled u Hrvatskoj, no poslije njegove smrti nastupi opceno rasulo, jer kako jc Ladislav proksen, uzdigose se isprva bio malodoban, a poslije lakomislen cast i imanja. bansku za sebe vise otimajuci se izmedu velikasi jos
se daje pridjev ..Kumanac", jer su ga tako zvali
i i

U G

doseljeni glavne velikaske porodice u Hrvatskoj i s n g o V c i (Nemetujvarijevci), koji su gospodovali na osnovi kraijevskih darovnica poglavito u krizevackoj zupaniji; onda G u ttaj

mah

bile su

takoder njemackoga podrijetla, kojih su posjedi bili u zagrebackoj i krizevackoj zupaniji oko Koprivnice, zatim domaci B ab o n i c i knezovi Vodicki (kasnije Blagajski), kojima su se imanja protezala od Kranjske mede do Vrbasa s gradovima Stenicnjakom blizu Kupe i Blagajem na Sani; pa knezovi Krcki u primorju od

Keledi,

Trsata do Senja
i

do pDdnozja Gvozda (Kapele), te knezovi B r ib i r s k od plemena Subica, gospcdari bribirske zupanije i knezovi po dalmatinskim gradovima osim u mletackom Zadru. Hrvatskc prilikc. Mjesto nedorasloga kralja Ladislava preuze
i

vladanje

mati

mu

Jelisaveta,

glavni

joj

savjetnik bjese slavonski

ban Joakim Pektar, docnije kraljevski blagajnik. Joakima zamijeni a od plemena Caka Trencinskih, koji sazva na banskoj stolici M a t dne 20. aprila 1273. prvi nam poznati slavonski sabor (congregatio generalis regni Sclavoniae), na kojem se raspravljalo o porezima. U Hrvatskoj i sudenju, vojnim duznostima sudstvu Dalmaciji opet postade banom primorskim" Bribirski knez P a v a o, sin kneza Stjepka. No Matiju Caka zamijeni jos iste godine u Slai
j

k Gisingovac, a taj podize vec slijedece godine bunu protiv kralja Ladislava i njegove matere, za koje i pogibe. Sada bi imenovan mladi kraljev brat A n d r i a hercegom hrvatskim, a kako preuze vladanje mati mu Jelisaveta. Sve to ipak je bio jos dijete,
voniji

ne sprijeci velike bune hrvatske pod vodstvom knezova glavnog joj savjetnika Joakima Pektara, u Babonica protiv kraljice pogibe (1277), Njegovom smrcu dobrza. kojoj ovaj siloviti covjek
i i

nestade porodice Gut-Keled

iz

Slavonije.

107

Bitka na
u susjednoj

Moravskom

polju.

Medutim
izabran

se zbise vazne promjene

hi njemackim kraljera ceskoga kralja Otopozove Rudolf Habsburski, a taj odmah Buduci da se kara, da povrati Njemackoj bastinu Babenbergovaca. rata, koji ceski kralj ne htjede odazvati torn pozivu, doslo je do

Austriji.

Godine

1273.

konacno svrsi bitkom na Moravskom polju (26. augusta 1278.), je sam u kojoj Rudolf pobijedi poglavito ugarskom pomoci, dok Habsburbitkom su Ovora Otokar poginuo kao junak na razbojistu. nepogovci postal! gospodari bivsih babenberskih zemalja, odnosno odsada hrvatskoga kraljevstva sredni susjedi ceskoga, ugarskoga poslove ovih drzava s jasnom uplicu u vecma to sve se oni unaprijed u svojoj ruci, sto im je kocjelinu jednu u teznjom, da ih skupe
i
;

nacno

uspjelo.
i

Hrvatskoj

Dalmaciji nije

bilo mira, a prilike se jos

Joakima Pektara vecma zamutise, kad umre hrvatski herceg

ni

poslije

smrti

Andrija

(Ijeti

1278.).

U
jer

taj

cas bijase

kralj Ladislav jedini

zakonom

dvor nikad ne htjede da takim uzme Andriju priznati Arpadovic, ..Mlecanina", sina Stjepana Postuma, Medutim bijahu Gisingovci i Babonici, kojima se pridruzise i Krcki knezovi, u neprekidnim svadama, a u Dalmaciji navalise Mlecani na omiske Kacice i potpuno sam grad ih uniste; ipak je ban Pavao Bribirski znao sebi sacuvati
takim dakle prilikama pregauo je Andrija Mlccanin, da ozivotvori svoje pravo na hrvatsko hercestvo, a kad se Gisingovci 1289. podignu na kralja Ladislava, pozovu Andriju u Hrvatsku. U pratnji svoga ujaka Alberta Morozinija iskrca se Andrija pocetkom

Omis

(1280).

murju, zarobi

pode na sjever no u Strigovu, u Medupotom predade na cuvanje austrijRudolfa Habsburskoga. Kad bi I., sinu skom hercegu Albrehtu skoro potom kralj Ladislav ubijen od nekih Kumana, pozovu ugarska
1290. u

mletackom Zadru

ga neki velikas

gospoda iz Beca Andriju na prijesto. Andrija 11. (III.) (1290-1301). Protiv

Andrijc

II.

(III.)

Mlepori-

canina odmah

se podigose tri

mocna

protivnika, slozno

mu

cuci zakonito arpadovsko

uze zau Hrvatsku tvrditi, da je kralj Bela III. (IV.) pa (1241), stitu njemackomu caru Fridriku II. za tatarskc provale Alstoga predade oba kraljevstva sinu svomu austrijskom hercegu brehtu (u augustu 1290.). Papa Nikola IV. opet stade isticati, da
podrijetlo.

Rudolf Habsburski
i

predao Ugarsku

su oba kraljevstva leno svete stolice

da

je
r
i

da njima raspolaze.

Napuljska kraljica

Ma

sada samo on vlastan sestra kralja Laa,

j

108
dislava
III.

(IV. )t izjavi,

da

je

jedino ona zakonita bastinica, odnosno

njezin sin

Karlo Martel,

na koga prencse svoje pravo. Njoj se

pridruzi

papa, a nato bude Karlo Martel u Napulju po papinskom

legatu okrunjen (1292)

nekom onamosnjom krunom za ugarsko-hrvatokrunjen u

Stolnom Biogradu i imajuci na svojoj strani najveci dio Ugarske, brzo se snasao u torn nezgodnom polozaju. Prije svega obracuna s Albrehtom austrijskim
skoga
kralja. Ali Andrija, zakonito

kao najopasnijim protivnikom.

je

On mu

navijesti

rat

pobijedi

ga,

nasto se Albreht odrece svih svojih prava mirom u Hainburgu. Teze

bilo s

napuljskim dvorom,

jer

mu
i

se pridruzila
isti

vatska od Drave do Neretve, pace

malo ne sva HrGisingovci, na celu im Hen-

rikov sin Ivan, ban slavonski. Stoga prijede Andrija

oruzanom rukom

preko Drave, ali vracajuci se poslije uspjesne vojne natrag bi od Ivana Gisingovca izdajnicki uhvacen i zatvoren. Plativsi golemu svotu ^otova novca dobavi se Andrija opet slobodc (krajem 1292.). Sada se pridruze kralju Babonici i dovedu srecno u Ugarsku kraljevu majku Tomasinu Morosini, koju sin imenova hercegicom hrvatskom. Bribirski knezovi. I napuljskomu dvoru i Andriji IL (III.) bilo je osobito stalo do Bribirskih knezova, narocito do baaa Pavla. Da ga predobije za sebe, darova mu napuljski kralj Karlo II. u ime svoga sina Karla Martela citavu Hrvatsku od Modrusa (to jest od

Gvozda) do Huma (to jest do Neretve) s nasljednim pravom i to tako, da su svi oni hrvatski plemici, koji su na tom zemljistu stanovali, bana Pavla i njegovih bastinika (u postali tom darovnicom v a z a
I i

augustu 1292.). Odmah slijedece godine ucini isto i kralj Andrija, darovavsi Pavlu i njegovu rodu hrvatsko-dalmatinsku banovinu i

bansko dostojanstvo s nasljednim pravom (1293). Ovim darovnicama postadose knezovi Bribirski prvi velikasi u Hrvatskoj, a banska cast postade u njihovoj porodici nasljedna, prelazeci od oca na sina bez kraljevskoga utjecanja ili bar potvrde. U Slavoniji opet pokusase
Babonici, da se ucine

nasljednim banovima

(Radoslav

Stjepan), a

u Bosni Kotromanici (Prijezda i sin mu Stjepan Kotroman), bez sumnje potomci bana Borica. Konac Andrijina vladanja. Iza kratkoga mira doslo je 1295. opet do krvavih domacih borba, narocito je u Zagrebu poteklo mnogo krvi, gdje je Gradec bio uz Andriju, a Kaptol uz Karla Martela.*
od toga vremcna ime zagrebackomu Krvavom mostu", to je bajka. do novijih vremcna zvao pisani", a po crvenoj boji, kojom je bio olicen, postade s vremenom toboze krvavi",a onda je fantazija brzo nasla povod.
'

Da

je

Most

se sve

109

No
sina

iste tc

godine

urarc Karlo Martcl,

a prava

njegova prijedu na
primiri

mu Karla Roberta. Smrt

;

napuljskoga kraljevica

jedno vrijerae Hrvatsku i Ugarsku ali kad Andrija naumi 1299. ujaka proglasiti svojim ne imajuci sam sina svoga Alberta Morosinija korist Karla Ronjega, a u protiv buna bukne opca nasljednikom,

berta.

knez Juraj, brat bana Pavla, pode u Napulj te u augustu 1300. dovcde mladoga kraljevica u Hrvatsku. Posred ovih nemira umre ncnadano Andrija II. (III.) (14. januara 1301.); s njime izumre rod Arpadovica. Na glas o njegovoj smrti dovede ban Pavao kraljevica Karla Roberta u Zagreb, gdje ga doceka zupan Ugrin od plcmena Caka Ilockih i odvede u Ostrogon. Tude ga onda u martu 1301. prvi put okruni nadbiskup ostrogonski Grgur za ugarsko-hrBribirski

vatskoga kralja kao Karla

I.'

B. Kraljevi

kuce Anzuvinske (1301. do 1395., odnosno 1409.).

iz
VI.

Karlo
orba
s

I.

(13011342),

protukraljcvima. Karlo

I.'

(1301

1342)

bijasc jos

mladic od dvanaest godina, kad

razdijeli se

je

postao ugarsko-hrvat-

skim kraljem. Hrvati su ga gotovo

vicima imala su

svi priznali,

no Ugarska

tri

onda ceski kralj Kunigunde. unuke Bele i

ceslavu, te

u stranke. Po zenidbenim vezama s Arpadopretendenta pravo na prijestolje napuljski Karlo II., Veceslav II., sin nesrecnoga Otokara Pfemysla II.
:

III.

(IV.),

koji ustupi svoje

pravo sinu Ve-

Oton Bavarski,

sin Belinc

kceri Jelisavete.
i
j

Vecina

a t ugarskih velikasa, a na celu im palatin odlucise se za ceskoga kraljevica Veceslava,

a k Trencinski,

dovedu ga u Stolni

Biograd,

1304) gdje bi onda okrunjen kao Ladislav V. (1301 ugarskim kraljem. Sada plane krvav gradanski rat izmedu oba kralja,
'

Zajjrebackc krunidbe
i

od
kr.

1300.

nijc

bilo.

To

je

neosnovana kombinacija
i

nckih pisaca XVII.

XVIII. rijcka, koju

potom

prihvatise
III.

neki pisci XIX. vijcka.

1.

Dokaze
*

(^ledaj

..Vjesniku

zem. arkiva"

(1901), br.

Kao

kraljevica zvali su ga u Napulju

Karlom Robertora,

ali

kao kralja zovu

ga

kryatskim

jezikom pisani spomenici samo

Karlo.

no
u koji se uplete papa Bonifacije VIII, tako odlucno, da je Ladislav V. 1304. sramotno ostavio Ugarsku, nasto ugarska gospoda proglase okrune kraljem Otona Bavarskoga (1304- 1308). Njegova je
;

Ijeti
i

stranka bila slaba najjaca potpora bio mu je Erdelj, pa stoga pode onamo k vojvodi Ladislavu Aporu, cijom se kcerkom mislio vjencati. All taj mu obijesni velikas otme krunu sv. Stjepana, koju je vazda
baci u tamnicu. Tek 1308. oslobodi se i svako pravo na Ugarsku i Hrvatsku. Sada se podize treci suparnik Karlov srpski raskralj Stjepan Dragutin, po zeni Katarini, kceri kralja Stjepana VI. (V.) rodak Arpadovica. On se slozi s erdeljskim vojvodom Ladislavom Aporom i utanaci s njime ugovor, prema kojemu ce sin njegov Vladislav uzeti vojvodinu kcer, primiti krunu sv, Stjepana i postati ugarskim kraljem.

sa

sobom

nosio,

a njega

vrati kuci napustivsi

No

srecna

vojna

Pavao Gorjanski',

Karlova u Srijemu, u kojoj se osobito odlikova ucini i toj epizodi ubrzo kraj.

Uplitanje papino. Medutim poslje papa kardinala Gentilisa u Hrvatsku i Ugarsku, da utre put miru i redu- Pocetkom noverabra 1308. stize u Budim i dobrza predobi mudrim postupanjem glavne dusmane Karlove, a onda sazove sabor u Budim, gdje uze razlagati pravo papinske stolice na ugarsko-hrvatski prijesto. AH kad ga kod ioga razlaganja uze prekidati glasno mrmljanje i klicanje, priznade konacno prisutnomu plemstvu pravo slobodnoga izbora, nasto bi Karlo opcenito priznat izabranim i nasljednim kraljem i prirodnim gospodarom", a o papinskom pravu vise nije bilo ni govora. Buduci da se kruna sv. Stjepana nalazila u rukama erdeljskoga vojvode Ladislava Apora, kardinal Gentilis posveti sada n o v u, proglasivsi prije staru nistetnom, i njome bi Karlo okrunjen po d r u g i put (15. juna 1309.) u Budimu od ostrogonskoga nadbiskupa Tome, Kod krunisanja zastupao je spljetski nadbiskup Petar bana Pavla Bribirskoga, a zastupnike svoje poslali su i slavonski ban Henrik Gisingovac te braca Stjepan, Ivan i Radoslav Babonici, Ali u ocima

naroda ipak
troje
:

nije

ovo krunisanje

bilo pravovaljano, jer se za to trazilo

prvo,

krunom

sv. Stjepana,

drugo, u Stolnom Biogradu,

trece,
iz-

da ga
*

ovrsi ostrogonski nadbiskup, Stoga bi Karlo,

kad konacno

Porodica knezova Gorjanskih madzarskoga je podrijetla de genere Drusma; je mjesto jos i danas kod Segedina. Gorjan (Gara) kraj Dakova prvi je ilobio od kralja Bele III. (IV.) godine 1269. comes Ivan de gen. Drusma, a sin njegov Stjepan postade docnije banom macvanskim. Pavao je Stjcpanov sin.
:

Dorozma

HI
Tuci iza

poduzega cjenjkanja
t

erdeljski vojvoda Ladislav

krunu svetog
i

krunjen u Stolnom Biogradu ovom krunom Stjepana, od ostrogonskoga nadbiskupa Tome (27, augusta 1310.), Sada tek priznade Ugarska Karla I. svojim kraljeoi okanivsi se postavljanja pror

e c

put

iukraljeva.

a t a C a k Trencinski No mira ipak nijc bilo. Ponosni nikako ne htjede da se pokori mladomu kralju, prkoseci punih deset godina, Vojske, sto ih je Karlo protiv njega slao, ne opravise nista; tek smrt Matijina oprosti kralja toga silnika, koji umre nepobijeden (u martu 1321.), AH nemiri potrajali su jos i dalje, pace nekadasnji
i
j

palatin Matije Caka,

aprilu 1330.) pogubiti

ugarski

velikas

macem

kralja, sto

Felicijan Zah, pokusa (u mu nije uspjelo, Smrcu toga

velikasa umiri se Ugarska, a Karlo postade u njoj tek sada potpuni

gospodar.

Zadar. Medutim se sasvim drukcije razvise stvari u Hrvatskoj, gdje Karlo I. nikad nije uzmogao da p o t p u n o utvrdi svoju vlast, Hrvatski su ga velikasi i plemstvo doduse priznavali

Ban Pavao

svojim kraljem, all su inace gotovo sasvim nezavisno vladali u svojim prostranim oblastima. Na celu im bijahu knezovi Bribirski, narocito
starjesina njihov
i

ban Hrvata (banus Chroatorum) Pavao, od 1299. gospodar Bosne" (dominus Bosnae), otkad mu se kao vrhovjos nomu gospodaru pokloni Stjepan Kotroman, ban bosanski. Vlast bana od Pavla sezala je pocetkom XIV. vijeka od Gvozda do Neretve njegove izvan Zadar bio mletacki jedini je a Drine, blizu mora do vlasti, Ali kad je papa Klement V, prokleo Mlecane, jer su mu oteli podjedno rijesio sve mletacke podanike njihove zakletve Ferraru, vjernosti, uspjelo je banu, da je nagovorio ovaj otporni grad na bunu Pavao (1311). Medutim posred rata, koji potraja tri godine, umre ban prostrano cast bansku Mladenu sinu ostavivsi (u maju 1312.), vladanje. Ban Pavao ide medu najznatnije muzcve hrvatske proslosti; mudar, odlucan, promisljen, on je tako reci obnovio doba naTodnih hrvatskih vladara, skupivsi u svojim snaznim rui

najveci dio drzavc hrvatske. Jos u XVI. vijeku drzali su njega Orbini) samostalnim i sina mu Mladena neki pisci (tako Dubrovcanin se i postepeni pad pocinje Pavlovom Smrcu hrvatskim vladarima. (13121322) bjesc n e d a mu knezova Bribirskih. Sin i nasljednik

kama

nepromisljen. Rat hrabar covjek, ali doduse obrazovan se Zadar morao da s Mlecanima iiije umio da uspjesno dovrsi, tako opet predati Veneciji, no ipak uz povoljnije uvjete od dojakosnjih (u septembru 1313.).
i

zestok

112

Pad bana Mladcna. Neuspjch Mladenov pod Zadrom

Venecija
upotrijcbiti

odlucr

na po ^ibeniku i Trogiru, koji pobunise oba grada protiv Mladena, tako da su se njoj predali u zastitu" (pocetkom 1322.). Onda oni zametnu neslogu medu hrvatskom gospodom, kojima stupi na celo vojvoda Nelipic od plemena Svacic, a njemu se pridruzi sam brat Mladenov Pavao, jer mu bjese obecana b a n s k a cast. i Sada se razbjesni po Hrvatskoj gradanski rat, a taj odluci kralj
zgodnih
Ijudi

njegovu

propast.

Ubrzo nade

republika

Karlo

I.

iskoristiti,

Poslavsi protivnicima

Mladeaovim u pomoc slavoni

sam za njime u Hr-^ pode onda vatsku. U jesen 1322. doslo je kod Bliske nedaleko Trogira do boja, u kojem porazise Mladena njegovi protivnici, Kako je malo potont sam Karlo stigao u Knin i ondje sazvao s a b o r, na koji je dosao i Mladen, kad mu je kralj obecao svoju zastitu, potuze se na nj saskoga bana

Ivana Babonica,

brana hrvatska gospoda kao na silnika. Da povrati Hrvatskoj mir^ povede Karlo potom Mladena sa sobom u Ugarsku, a banom hrvatskodalmatinskim imenova dosadasnjega slavonskoga bana Ivana Babonica, dok je Stjepan Kotromanic postao izravnim kraljevin*

vazalom kao bosanski ban.^ Vojvoda Nelipic. Imenovavsi Karlo Ivana Babonica e d i n i banom u hrvatskoj zemlji, zapovjedi mu, da sada obnovi u njoj kraIjevsku vlast. Ali banu ne samo da to nije uspjelo, nego gospoda se hrvatska sloze u obrambeni savez protiv kraljevske premoci, spora-^ zumiju se s Venecijom i uzmu kraljevski grad Knin u svoje ruke, Voda bijase im bastinik Mladenove politicke moci vojvoda Nelipic, Premda je zbog neuspjeha Karlo skinuo Ivana Babonica s banske
j

casti,

ipak nasljednici njegovi

Nikola Omodejev

(1323

1325)

iMikac Mihaljevic

od plemena Akos ne uzmogose takoder nista da ucine, pace na kraljevo pismo (od 1325.), kojim htjede da povrati pali sjaj i ugled banskoj casti time, da je hrvatske velikase, dotada izuzete od banskoga suda, opet njemu podvrgao, odgovori vojvoda Nelipic tako, da je sa svojim saveznicima ametice potukao bana Mikca, kad je usao s kraljevskom i banskom vojskom u Hrvatsku (1326). Posljedica toga poraza bijase, da je sva juzna hr-

Krbave dalje do Cetine vatska zemlja od Like a samo ostala izvan domasaja kraljevske vlast
i
i,

U Ugarskoj zivio jc Mladen kao Slobodan velikas god. 1326. udao je k<5cr Katarinu za vratislavskoga hercega Boljeslava. Umr'o je nesto prije 1343,, a nije nemoguce, da je vec on dobio od kralja Zrinj u Slavoniji.
'
;

113

Krcki knezovi, kojima Karlo potvrdi darovnice svojih predhodnika, a napose ih jos obdari zupanijom gatskom s Otoccem i Dreznickom sa Slunjem, Cetinom i Trscem (1323), pa Slavonija njezin ban Mikac pokoravahu se Karlu. No dalja posljedica bjese i to, da se tim smuti

njama znala
vorili Spljet
i

okoristiti Venecija, jer njezini

su Ijudi medutim nagoi

Nin, da

joj

se

predadu u

zastitu" (1327,

1329,).

Tako
i

zavlada rcpublika mlctacka citavom hrvatskom obalom od Zrmanje do usca Cetine; jedino Skradin
Omis ostadose u
vlasti
i

knczova Bribirskih, Istodobno otkinuo je bosanski ban Stjepan Kotromanic Hrvatskoj sav kraj izmedu Cetine Glamoc nacinivsi od ovih Neretve, onda Imotski, Dumno, Livno Zapadne strane" ili Zavrsje", hrvatskih zupanija oblast zvanu Nad preostalim dijelom Hrvatske vladao je potpuno samostalno vojvoda Nelipic stolujuci u tvrdom Kninu i ratujuci cas s dusmanima svojim, narocito knezovima Bribirskim, cas napastujuci dalmatinske gradove
i

sve do svoje smrti (1344),

Konac vladanja Karla

u Ugarskoj vima u Temisvaru
i

I.

Za

to vrijeme

vladao

je

Karlo
u

I.

mirno
dvoro-

Slavoniji razvijajuci jos neviden sjaj na svojim

i

Zagrebu palacu.' U Slavoniji banovao je Mikac Mihaljevic (13251343) krepkom rukom, narocito otkad je slomio otpor snaznih Babonica
Visegradu,

pace

sagradi

sebi

oduzevsi im za kralja grad Stenicnjak (1327). Medutim je kralj Karlo pregnuo i za tim, da svome rodu stece nove krune, narocito napuljsku
i

poljsku,

odista,

kad
i

je

stric njegov,

napuljski
i
j

kralj

Ro-

bert, ostao

bez sina, bude Karlov mladi sin A n d r poslan u Napulj na odgoju kao buduci bertovom unukom Ivanom vladar; dok je stariji sin Ludovik imao osim ugarsko-hrvatskoga poljski, jer Karlova zena Jelisaveta bjese prijestola nastupiti jos
a zarucen Roi

sestra poljskoga kralja Kazimira, a taj ne imajuci sam djece predlozi njega poljskim stalezima za buducega vladara, sto oni i obecaSe uciniti (1339), I na jugu postize Karlo znatan uspjeh osvojenjem Beograda (1319), koji ostade odsada trajno u ugarskoj vlasti, Karlo umr'o
je
16,

jula

1342,

ostavivsi

tri

sina:

Ludovika, Andriju
Burati na

Stjepana.

Ondje, gdjc

je

danas palaca grofice

Strossmaycrovu

ietaltStu.

114
VII.

Ludovik L
(1342-1382).

vclikasa. Pun poleta, odlucnosti i svijesti o svom sin Lukraljevskom dostojanstvu naslijedi Karla sedamnaestgodisnji ratova svojoj dovik L' (13421382), a taj pribavi poslije mnogih stoga ga imala prijc nikad nije drzavi opseg i znamenitost, kakove urediti odluci odmah kralj historic! obicno nazivlju Velikim. Mladi vojvodc jakoga hrvatske prilike, cim je saznao za smrt

Pad hrvatskih

od plemena GuNelipica (1344), koji ostavi udovicu Vladislavu Ivanu Nelipicu. I odista ban sica kao skrbnicu malodobnom sinu iste godine 1344. u Hrvatsku, jos provali od plemena Hahold
Nikola

zamrsenc

junacka Vladislava poput lane ce odrzati, upusti se vice" suzbije bana. Videci ipak, da se trajno ban ostavi Hrvatsku. Potom pode sam s njime u pregovore, nasto 30.000 vojske do Bihaca naUni, kralj Ludovik na jug, a kad stize s Nelipicem, pokloni mu se Ivanom sinom dode preda nj Vladislava sa dugotrajnu nevjeru" Ludovik predade grad Knin. Sada oprosti i imanja njepradjedovska njezina muza i potvrdi Ivanu Nelipicu sva Nelipica snaga narocito Sinj s cetinskom zupanijom. Time bjese

dopre do Knina

uze ga

jurisati

ali

gova,

(1345). slomljena; oni su odsada vjerni vazali kraljevi dolasku pobuni sc kraljevu o glas Na ratovi. Zadar i napuljski u zastitu i obeca primi zanosa pun Z a d a r protiv Mlecana, a kralj ga gradu u pomoc doci sam odaslanstvu, koje mu se poklonilo, da ce

Zadar golemom vojskom. To on i izvrsi, jer Ijeti 1346. stize pred boju potucen, ostavi sa 100.000 momaka. Ali kad bude u neopreznom dvogodisnje junacke obrane vec saIjutit grad, a taj se onda poslije
s

svim iznemogao od gladi

predade Veneciji uz teske uvjete. Potom utanaci Ludovik s republikom osamgodisnje primirje (1348). je Medutim uspjelo je kralju za vrijeme borba pod Zadrom, da se brata Pavla, nagodio s Bribirskim knezovima (1347). Knez Juraj, sin r o v i c u bana Mladena, predade Ludoviku tvrdi i vazni grad O s t e m u r i n Z gradom obdari opet ga on a od Bribira),
i

bolesti

(nedaleko
1

kralja Ludovik. Suvremeni h r v a t s k m jezikom pisani spomenici zovu se podvize na me ..Kbda 1366.: augusta 11. od ispravi tako bosanski ban Tvrtko u I. 83). Tek su ..Iliri" u XIX. croatica Acta (Murrain. vik-h" o d L u ime ugrbski kralb u Ljudcvita. koje je prastaro narodno ime. a vijeku od Ludovika ili Ludviga ucinili (Rad 81. 121.). dok je Ludwig ..eine Nebenhabens" znaci: ..ad homines sermonem Deutsche Vornamen str. 80.). Bass. Ruhm-Kampfer). (= Chlodwig form zu
i

115

"Slavoniji.

Zrinskih.

Knez Juraj praotac je cuvene hrvatske porodicc grofova Ovim cinom spade moc knezova Bribirskib, pafe ona grana,
dobrza izumre izgubivsi nekadasnji ugled
i
i

to

je

ostala u Hrvatskoj,

Briznamcnovanje. Oslabljcnjem knezova Nelipica velikaa, birskih prcstadc oligarhiia brvatskih

pa tako uspostavi Ludovik opet kraljcvsku vlast u Hrvatskoj, gdje je nije bilo jos od vremena Ladislava HI. (IV.) Kumanca. Glavni razlog, s kojega je Ludovik napustio Zadar sklopio s Vei

tiecijom osamgodisnje primirje, bjese umorstvo njegova brata Andrije u Aversi (kod Napulja). Kad je vidio, da pregovaranjem ne ce postici zatrazene zadovoljstine, pode sam s vojskom u Napulj te dobrza osvoji citavo kraljevstvo, osvetivsi se na grozan nacin krivcima bra-

tove smrti; jedina kraljica Ivana umace srecno (1348), Ali kad se Ludovik povratio u Ugarsku, pokazala se potreba nove vojne, a ta kralja doskora uvjeri, da ce morati istrositi svu snagu Ugarske i Hrvatske,

ako hoce da trajno zavlada Napuljem. Stoga napusti daljc

vojevanje ustupivsi kraljici Ivani osvojeno kraljevstvo (1352). Srbija i Bosna. Dok su se vodile borbe oko Zadra i u Napulju,

podize srpski
c a
r e

kralj

Stjepan Dusan
i i

drzavu
raditi

svoju, poglavito

na

stetu Bizanta. do toUke visine

moci, da se pocetkom 1346. proglasio

Srbima
zemlju,

Grcima"
je

pa stao

oko

toga,

da

osvoji

Humsku

koju

vazal Ludovika L

Dok

je

drzao bosanski ban Stjepan Kotromanic, kralj boravio u Napulju, provali car Stjepan

Dusan u Bosnu, no ne
se kralj Ludovik

postigavsi konacna uspjeha zbog istupa bizantinskoga carstva, vrati se natrag (1350). Malo potom (1353) ozeni

Jelisavetora, kcerkom bosanskoga bana

ali

Stjc-

pana Kotromanica.

taj

doskora umre, ostavivsi

darovitom sinovcu petnaestgodisnjem Tvrtku godine pokosi smrt i cara Stjepana Dusana (20. decembra 1355). Sada uze naglo padati jaka srpska drzava, a time se Ludovik oslobodi opasna takmaca na jugu.

banovinu svomu (1354 1391), a do

zadarski mir- Medutim istece osamgodisnje pridomogla grada mirje s Venecijom. koja se za to vrijeme prijevarom Klisa docepa Skradina a podjedno stala raditi, kako da se jos obracunati s reOmisa. To nagna Ludovika, da se je rijesio konacno naimc za otoke i publikom, zapoccvsi veliki rat za citavu Dalmaciju,

Mlctacki rat

Hrvatskoj, Dalmaciji gradove. Rat pak imao se voditi ne samo u vo)ske kraljevske su gdje nego i na njezinu talijanskom zemljistu, sakrab uze Stoga Mletkc. imale zadacu, da sto jace pritisnu same
i

116

u Zagrebu veliku vojsku proglasivsi svagdje, da ide u rat protiv Srba, kad ali iznenada okrene na zapad navijestivsi republici rat (1356). Na taj nenadaai preokret Venecija se veoma uplasi i ponudi odmah mir uz uvjet, da ce Ludoviku predati sve gradove dalkupljati

No kralj ne htjede nista da zna o torn. Rat se vodio dvije godine, U Hrvatskoj i Dalmaciji vodio je vojsku hrvatskodalmatinski ban Ivan Cuz od Ludbrega; Spljet i Trogir predadu mu se skoro, a za njima se onda povedu i ostali gradovi osim Zadra, oko kojega je bilo krvavih borba. Kako je u isto vrijeme Ludovik srecno ratovao i u sjevernoj Italiji, pristade republika konacno na
matinske osim Zadra.
februara 1358.), po kojem se odrece svih dalotoka od polovice Kvarnera do medasa grada Draca", dakle i Dubrovnika i Kotora, a duzd naslova vojvoda Dals u. macije i Hrvatske", kojim se ponosio jos od godine 1000.'

mir

Zadru

(18.
i

matinskih gradova

Ovim

slavnim mirom dalmatinski gradovi otoci povracenizakonitomkralju kraljevstvuhrvatskomu,

i i

a republika mletacka bjese istisnuta

hrvatskih obala za dulje vremena.

Balkanski poluotok. Pobijedivsi Veneciju i stekavsi dalmatinske gradove okrene Ludovik I. na jug s namjerom, da ostvari na Balkanskom poluotoku ciljeve Bele II, (HI). Na proljece 1359. zapoce rat na Srbe, koji se po smrti cara Stjepana Dusana ubrzo raspadose na vise
manjih
oblasti,

tako da

je sin

nasljednik njegov

Stjepan Uros

(13551371) bio samo po naslovu car Srba i Grka". Ovim ratom, za kojega Ludovik provali sve do Rudnika planine, osigura kralj banovinu macvansku no inace ne postize nikakih znatnijih uspjeha. Dobrza dosao je Ludovik u sukob s bosanskim banom Tvrtkom. Jos 1357. prisilio je kralj mladoga bana, da mu preda u ime miraza banovne Jelisavete svu sjevernu Humsku zemiju izmedu Neretve i Cetine. Zacijelo je Tvrtko tesko osjecao taj gubitak, pa zato se i odmetne od kralja (1363). Sada provali kralj Ludovik u Bosnu i dopre do Sokol-grada iznad izvora Plive (nedaleko od Jajca). No ban ga
;

druga kraljeva vojska, koja je na povratak, pace polazila na Srebrenik (nedaleko od Brckoga na Savi) pod vodstvom palatina Nikole Konta, bjese takoder ametice porazena. Ali kad potom
suzbije
i

prisili

bukne u Bosni buna protiv Tvrtka, a na celu joj brat mu Vuk, morao se Tvrtko konacno pokloniti kralju, priznavsi ga svojim vrhovnim gospodarom, a brata Vuka suvladarom (1366). Ovaj preokret u Bosni omoguci
'

Izuzetak cini samo vrijeme od 1107. do 1115.

117

Ludoviku navalu na Bugarsku, u kojoj su po smrti cara Aleksandra zavladala oba njegova sina SiSman i Sracimir, prvi s prijcstolnicom
u Trnovu, a drugi u Vidinu.

Kako

su braca bila u zavadi, lako uspjc

Ludoviku pokoriti vidinsku carevinu zarobivsi i samoga cara Sracimira (1365),' Nato osnova Ludovik bugarsku banovinu izmedu Dunava i Balkana na zapadu s Vidinom kao glavnim mjestom, ali izmirivsi sc poslijc cetiri godine sa Sracimirom, povrati mu drzavu kao svome v a z a 1 u (u drugoj polovici 1369.).

Uto umre ujak Ludovikov, poljski kralj Kazimir (1370), a Poljaci bez otpora prihvate Ludovika prema ugovoru od 1339. za svoga kralja okrunivsi ga svecano u Krakovu. Tako postade Ludovik gotovo najmocnijim vladarom u Evropi. Vlast njegova sezala je od donje Visle sve do Kotora na Jadranskom moru, a osim maloga Nijemaca svi su mu ostali podan'ci bill Slovcni, u broja Madzara Poljaci. Medutim dok prvom redu Hrvati, Srbi, Slovaci, Malorusi pojavi se na BalLudovik vlasti, kralj ovako sirio granicc svojoj je kanskom poluotoku nova sila i postade ubrzo najopasnijim dusmaHrvatske. To su Osmanlije ili Turci. ninorn Ugarske
nato

Turci. Kaspijskom moru na istok

(Turkestan), gdje

siri

sc golemo nizozcmlje
zivjela

su

kroz mnoge vijekove

Turan razna nomadska

plemena prozvana jednim imenom Turci. Kad Dzingiskan (Temudzin) utemelji svoju prostranu mongolsku drzavu, ostavi pocetkom XIII. preseli se u Malu Aziju, vijeka jedan dio Turaka svoju domovinu XIV, vijeka proglasi nezavisa n uoci gdje se voda njihov O s m nim s u 1 1 a n o m, primivsi sa svojim narodom islam; po njemu sc onda oni prozvase Osmanlije. Sin Osmanov O r h a n ucini Brusu
i

prijcstolnicom

primace sc Mramorskom moru (1326). Vcc sada

bili

su Osmanlije na glasu sa svoje hrabrosti, pa stoga ih jc bizantinski dvor cesto zvao u pomoc protiv cara Stjepana Dusana i domacih
suparnika. Godine 1352, prijede Orhanov sin Sulejman
s

malom cetom

Dardancle pa iznenada osvoji utvrdu Z i m p i nedaleko od Galipolja, prvo evropsko mjesto, sto su ga Turci dobili. Odsada ih vise nitko samo oni jos nije mogao odavle istjerati, pace 'doskora zauzmu c a r i, a n Galipolje (1354). Uredivsi stalnu pjcsacku vojsku, zvanu koja bjese u pocetku sastavljcna samo od zarobljene krscanskc djecc,
i
j
j

ostavi

Orhan

sinu

Muratu

I.

(1362

1389)

mocnu drzavu. U

taj je

cas bizantinsko carstvo bilo najslabija vlast na Balkanskom poluotoku,

'

Poslijc toga zivio je car Sracimir negdje u Slavoniji.

118

pa stoga sultan Murat lako osvoji Drenopoljc (1363) i ucini ga prvom evropskom turskom prijestolnicom. Oviin se cinom Turci oglasise kaa nova drzava u Evropi, a podjedno je iznesena na vidik njihova namjera, da zele osvojiti ostatke bizantinskoga carstva i Balkanski poluotok. Kako su toj teznji najvise mogli smetati Srbi i Bugari kaosultan morao najprije jaci od Bizanlinaca, sasvim je prirodno, da je kralj V u k a s i n srpski vidje kad s njima doci u sukob. I odista, mu pogibao prijeti kolika suvladar cara Stjepana Urosa od 1366. od Turaka, digne se prvi na njih s teznjom, da ih istjera iz Tracije,. septembra 1371,] ametom ali bude kod Crnomena na Marici (26. Ugljescm pogibe u boju. despotom bratom s potucen, pace zajedno nad Juzniro Slovegospodstvo tursko Bitkom na Marici zacinje se polja pod vlast Kosova od nima. Sada padnu sve srpske zemlje juzno osmanlijsku, a sin Vukasinov Marko (Kraljevic Marko narodne

pjesme) postade turskim vazalom. Jos iste godine umre (4. decembra 1371.) car Stjepan Uros kao posljednji clan dinastije Nemanjica i go-

spodar sjevernoga

no najznatniji
(1371

onda preuzme vlast vise velikasa,. medu njima bjese knez Lazar Hrebeljanovic
dijela Srbije/ gdje

1389).

postajc kralj. Izumrce dinastije Nemanjica i rasulodojmi bosanjos nedavno tako mocnoga srpskoga carstva snazno se skoga bana Tvrtka. Djed njegov, ban Stjepan Kotroman (f 1313.), imao je za zenu Jelisavetu, kcerku srpskoga kralja Stjepana Dragu-

Ban Tvrtko

tina, sina

Stjepana Urosa, Prema tome dakle bjese Tvrtko u rodu po tankoj krvi s Nemanjicima, a on ne samo da je to stao isticati, nego se uze i otimati za posjede iste porodice. U slozi s knezom Lazarom Hrebeljanovicem osvoji godine 1374. svu Humsku zemlju i onu oko gornje Drine (Podrinje"), a sam zauze (oko 1376.) Travunju (Trebinjsku oblast), tako da mu je vlast tada sezala na jugu preko

Huma

Travunje do Kotora i Onogosta (danas Niksici), dok je na. istoku drzao u svojim rukama jedan dio Rase do Sjenice, gdje se takoder nalazilo Milesevo s grobom sv. Save Nemanjica. Osilivsi se tako odluci, da na osnovi bastinskoga prava obnovi kraljevstvo Nei

manjica. Ljeti 1377. dade se na

grobu

sv.

Save okruniti ..sugubim

Buduci da je danas na osnovi posve pouzdanih suvrcmenih dubrovackih puna dva spomenika dokazano. da je car Stjepan Uros prezivio kralja Vukasina za Vukasia kralj je bajka. e izmisljena mjeseca. sasvim je prirodno. da je samo docnije decembra^ ne a 2. decembra, 4. cetvrtak je carev dan Smrtni ubio cara Uroa u lovu.
(kad
je

bio utorak).

119

znak vijencem", kako ga sam zove, to jest dvostrukom krunom u ..Stefan Tvrtko po milosti srpske i bosanske zemljc i prozva se Humskoj zemlji, Donjim Primorju, Bosni, Srbljem, gospoda Boga kralj k tomu." Tim i Podrinju i Soli Usori, Krajem, Zapadnim Stranama,
:

priznali, a kralj su krunisanjem, koje su Dubrovcani i Mlecani odmah mu se Ludovik bar nije protivio, presla i sva prava Ncmanjica na

njega

njegove bastinikc,
rat.

Ponovni mlctacki

Medutim

se

zaplete

kralj

Ludovik po-

planula je novo urats republikom mletackom. God. 1378. interesa borba imedu Venecije i Genove zbog njihovih zajednickih se rado Ludovik pomoc, u dode da joj Genove, na istoku. Na poziv ugarsko-hrvatsuparnicu staru odazove, zeleci da sto vecma oslabi opet poglavito na skih kraljeva na Jadranskom moru. Ratovalo se i ogranicilo na sjeveroitalskom kopnu, dok se mletacko brodovlje mira u pustosenje dalmatinske obale. Konacno je doslo 1381. do

Turinu,

priznade sve tocke zadarskoga mira svake godine placati ugarskoobaveza (od 1358.), a suvise jos se skucio hrvatskomu kralju danak od 7000 dukata. Sto Ludovik nije jace

u kojem republika

priznati opet su krive napuljske prilike. Ne htijuci Ivana Klementa rimskoga papu Urbana VL, nego avignonskoga protupapu prijestola. Kako VIL, Urban VL izopci kraljicu Ivanu iz crkve i lisi s vojskom svcga kraljica nije imala djece, otpremi Ludovik u Napulj 1369. i (izmedu hrvatskoga rodaka Karla Drackoga, hercega (1381). otadzbini svojoj u 1376.), a taj ukloni Ivanu i postade kraljem

Veneciju,

Malo potom umre

maloskrbne
kceri,

kralj

Ludovik

(11.

sept.

1382.) ostavivsi dvije

stariju

Mariju,
sina

vjerenicu
i

2igmunda Luksenburgovca,

cara

ceskoga kraljevica mladu kralja Karla IV.,

i

d vigu,
VIII.

Dinasticki zapletaji u porodici Anzuvinskoj.

(13821409).

L Marija (13821385). Odmah sjutradan poslije ukopa Ludovika za kralja, okrunise velikasi stariju mu kcer Mariju (1382-1385) godina, dvanaest tek bilo onda kao da bi mu bila sin.' Kako joj je
..iure gcniture... Marija sama kaze u vise isprava. da je stupila na prijesto pise, da Pavlovi<5 Pavao Zadranin filius masculinus". a i suvrcmeni

uti

Marija

17. sept.

1382. ..coronata fuit in r e g e m".

120
to je vladanje preuzela

kao regentkinja mati

nepromisljena
palatia
je bile kraljici
i

joj

Jelisaveta

KotromaGlavni

nicka, zena vladohlepna,

joj

sklona spletkama,

savjetnik

bjese

ugarski

Nikola Gorjanski, muz

matcri, da je gledala,

razborit, ali sebican.

bi

Prvo

kako

uz ugarsko-hrvatski jos i poljski odlucno oprijese, jer nijesu vise tome velikasi prijesto. No poljski se htjeli da njihov vladar stoluje u Ugarskoj i odavle vlada Poljskom. Poslije poduljih pregovora okrunise oni mladu kcer Ludovikovu, H e d V i g u, za poljsku kraljicu odruzivsi se tako od Ugarske, a
svojoj
starijoj

kceri pribavila

druge godine iza toga Hedviga udala za litvanskoga kneza Vladislava Jagela, osnovana bi poljska kraljevska dinastija

kad

se

Jagelovica

(1386).

Hrvatski zapletaji. Medutim uzese se spremati kud i kamo ozbiljnije promjene u Hrvatskoj, gdje je vladalo veliko nezadovoljstvo zbog centralizatorne politikc obaju kraljeva iz kuce Anzuvinskc, a i radi toga, sto je zena sjela na prijestolje. Ovo nezadovoljstvo i naumi iskoristiti bosanski kralj Stjepan Tvrtko pregnuvsi za tim, da prosiri granice svoje na Jadransko more i do Drave, tako da bi Zajedno s onim, sto je vec imao, u svoje ruke dobio vlast nad citavom zemljom, u kojoj stanuje narod hrvatski i srpski. Cim je dakle doznao za promjenu prijestolja u Ugarskoj, poslje u neke dalmatinske gradove i k nekim hrvatskim velikasima svoje vjeste Jjude mameci ugarske krune. Njemu se kao prvi odazva ih, da se odruze od
vranski prior
(iz krizevacke zupanije), ali dalvecina hrvatske gospode u taj mu se par ogluse. Kad su saznali u Budimu za namjere Stjepana Tvrtka, zamisli palatin Nikola Gorjanski, poglavito zbog obrane dalmatinskih gradova, no ona ga ne sklopiti obrambeni savez s republikom mletackom

Ivan od Palizne
i

matinski gradovi

prihvati,
i

Sada

se rijesi kraljica Jelisaveta,

da licno pode u Hrvatsku

ondje primiri nezadovoljnike. Na glas o njezinu dolasku podize Ivan od Palizne javno bunu u Vrani, ali kad obje kraljice, Marija i Jelisaveta, stigose u sjajnoj pratnji u Zadar, a bosanska pomoc izosta,

morala se Vrana predati, dok Ivan od Palizne umace jos za vremena u Bosnu. Sada se Hrvati opet na oko primire (krajem novembra Potom udesi palalin Nikola Gorjanski izmirenje s bosanskim 1383.). kraljem prepustivsi mu grad njegovih predaka" Kotor (1385). Buna brace Horvata. Ubrzo prouzroci cudljivo i nesigurno zensko vladanje veliko nezadovoljstvo ne samo medu velikasima u
Slavoniji,

nego

medu onima u

Ugarskoj,

Na

celo

ovim nezadovolj-

121
stane porodica Horvata (iz vukovske zupanije), poimencc braca P a v a o biskup zagrebacki, I v a n i s jos nedavno macvanski mnogi ugarski velikasi, a L a d i s a v.' Njima se pridruzise ban Szechy, nekoc ban hrvatski, i Nikola medu njima dvorski sudac dvorski blagajnik Nikola Zambo. Kad je dvor saznao za ligu" nezadovoljnih slavonskih i ugarskih velikasa, posegne u prvi kraj na
i 1 i

nicima

prijedlog palatina Nikole Gorjanskoga za izmirenjem, koje bi uistinu

utanaceno u naaju 1385. u Pozegi, Ali kad se nezadovoljnici uvjcrisc

o neiskrenosti

kraljice

Jelisavete

palatina,

odluce potraziti sebi tada

drzavi vladara u napuljskom kralju

Karlu Drackorau,

je-

dinom muskom punoljetnom clanu dinastije anzuvinskc, koji je pouredbe Ugarske i Hrvatske. Bas u taj cas provali znavao zakone vjerenik kraljice Marije Luksenburgovac Z g m u n d oruzanom rukom u Ugarsku i prisili dvor, da ga vjenca s Marijora, a onda se opet povrati u Cesku, Medutim je biskup Pavao Horvat posao u Napulj i pozvao Karla Drackoga u Ugarsku i Hrvatsku, da tude preuzme vladanje. Karlo se odazva pozivu i kad ga je sabor u Budimu izabrao za kralja, a Marija se odrekla krune, bude na
i
i

statu godinu

1385. okrunjen u Stolnom

II.
i

Biogradu ugarsko-hrvatskim

kraljem kao Karlo

je

Marija (13861395). Karlo II. vladao Karlo II. (1385 1386) samo malo dana, jer ga u februaru 1386. dadose kraljica Jelisai

veta

Nikola Gorjanski,

koji

bjese skinut

palatinske casti,

muckc

od ugarskoga velikasa Blaza Forgaca u jednoj i sobi u budimskom dvoru, kuda ga pozvase toboze na dogovor. Sada 1395), a braca Horvati i njipostade opet vladarom Marija (1386 hovi privrzenici zdruze se s Ivanom Paliznom i Stjepanom Tvrtkom Karlova te zacnu gradanski rat proglasivsi kraljem malodobnoga sina
izdajnicki pogubiti

Ladislava

Napuljskoga
palatinom

(1386

1409).

U takim

prilikama podu

Nikolom Gorjanskim, koji se dasto vratio obje kraljice s na svoje mjesto, Blazom Forgacem i drugim nekim odlicnicima na rano jutrora ali jug, da posjete palatina u njegovu gradu Gorjanu ih braca 25. jula 1386., kad vec ostavise susjedno Dakovo, napadnu Horvati sa cetom oruzanih Ijudi na otvorenoj cesti. U zestokom su;

kobu bise pogubljeni palatin Nikola Gorjanski, ubojica Karla II. Blaz nezadovoljnici jos neki drugi, dok obje kraljice proglasise Forgac
i

Horporodica bila podrijetlom iz Ugarske. a od plcmcna B a n d a Midanasnjih blizu stajao nekoc jc koji vati prozvali su se po gradu H o r v a I u. Vinkovaca). od kanovaca (nedaleko
'

Ova

jc

122

Potom otpreme obje kraljicc u Novigrad na moru (ncOvdje dade cuvar njihov Ivan od Palizne, jos odi Nina), od daleko kralja Karla II, imenovani ban hrvatski, oko polovice januara 1387, kraljicu Jelisavetu naoci njezine kceri Marije udaviti, bez sumnjc
zarobljenima.

na zelju napuljskoga dvora, dok

postedise zivot,

Mariji

kao neduznoj mladoj zeni

kraljice Marije

saznao za odani dvoru gorjanske dogadaje, pohita u Ugarsku, gdje ga neki velikasi izaberu kraljem i odmah okrune u Stolnom Biogradu, Novi kralj Zigmund' (13871437) uze prije svega nastojati, kako bi oslobodio zenu kraljicu Mariju novigradske tamnice. U tu svrhu slozi seda s republikom mletackom, a ta mu poslje dosta lada u pomoc, knez Krcki udario s mora zatvore Novigrad, dok je s kopna na nj

Zigmund

(1387

1437).

Kad

je

muz

Ivan sa svojom

kraljevskom vojskom, Poslije podulje podsade prcdao je zbog oskudice hrane ban Ivan od Palizne kraljicu Mariju, alt uz uvjet, da sam moze sa svojim Ijudima poci kuda hoce (pocetkom
i

juna 1387.).

vrijeme ratovale su Zigmundove vojske, na celu im Nikola Gorjanski, sin poginula palatina, s tolikom srecom u juznoj Ugarskoj i Slavoniji, da su se braca Horvati, koje su pomagali bo-

isto

Sljepan Tvrtko i srpski knez Lazar, morali skloniti uprigodom pogibe Ladislav Horvat. tom Bosnu, pace Bitka na Kosovu. Ove borbe prekide za neko vrijeme napredovanje tursko, jer kad sultan Murat I, godine 1389. povede golemu Stjepan Tvrtko knezu Lazaru pomoci. Na vojsku na Srbiju, poslje Kosovu polju doslo je na Vidov-dan 15. juna do krvava boja, u kojem doduse pogibe sultan Murat od noza srpskoga viteza M I o s aKob c a', ali Turci ipak ametom potuku pod vodstvom Muratova sam. sina nasljednika Bajazida I, (1389-1403) Srbe, pace Kosova od sjeveru na Srbi postadose Sada knez Lazar izgubi glavu.
sanski kralj
i

sultanovim vazalima, no srpske drzavne organizacije jos nije nestalo,

jer

na celo sin Lazarov Stjepan Lazarevic kaodespot, a u krajevima oko Kosova vladao je surjak njegov V u k
joj

stade

Suvremcni hrvatskim jezikom pisani spomenici vazda zovu kralja Z i g(Surmin. Acta Croat, 113, 146, 281. 432). a tako se pise i knez Zigmund Frankapan izmedu 1444. i 1493. (ibidem). N e m a c k a je forma Sigismund ili Siglatinska. mund, a po njoj onda kako ga biljeze svi stariji izvori. Forma Ob ill 6 c, Pravo ime je K o b KHeay dolazi prvi put tek u knjizi Pavla Julinca (1765). Up. o tom PyBapau. O
'

muud
-'

Jlaaapy

str.

319.-327,

123

Brankovic.

Buduci da su oni bili u vjecnim zadjevicama, izmisli docnijc narod, da jc Vuk Brankovic izdao Srbc na Kosovu, u cerau nema ni zrna istine, Pobjedom Kosovskom bijase Turcima otvoren put u Bosnu, Bugarsku i Podunavlje, a sukob izmedu ugarsko-hrvatskoga kralja
i

sultana vec u najkrace vriieme neizbjeziv.

i

proStjepan Tvrtko i Stjcpan Dabisa. Uspjesi Zigmundovi vala turska ne sprijeci bosanskoga kralja Stjepana Tvrtka u srecnom u Dalmaciji, jer on okupi doskora oko napredovanju u Hrvatskoj Velebita s gradom Kninom, Ostrovicom od juzno Hrvatsku sebe svu Spljet, Trogir i Sibenik pa se godinc Omis, gradove stece i Klisom,
i

1390.

ravno

trista

godina poslije smrti posljednjega Trpimirovica

prozove jos i Stjepana II. c i e. Stjepan Tvrtko jedini

j

kraljcm Hrvatske

Dalma-

rodne
bijase
i

dinastije,

ma da

nije
i

hrvatske
No

krvi

je vladar poslije izumrca hrvatske navladao citavim narodom hrvatskim, koji koji je okupio u svojoj ruci vecinu Hrvata

slavni kralj ne dospje da utvrdi svoje vlasti, jer vec u februaru 1391. umre u pedesetoj godini, a malo potom izmijeni svijetom i njegov vjerni privrzenik Ivan od Palizne,

Srba.'

Tvrtka naslijedi brat mu Stjepan Dabisa neodlucan i povodljiv, koji nije znao odrzati tecevine Tvrtkove. Sa Zigmundom sklopi u Dakovu mir (1393), kojim sc obaveza, da ce drzavu svoju po smrti njemu ostaviti, a onda se od Stjepana Tvrtka s njime slozi na propast brace Horvata otevsi im darovani grad Omis. Ivanis i Pavao Horvat pobjegnu sada u Dobor grad na donjoj Bosni, gdje ih Zigmund opkoli i uhvati. Nato povede Zigmund oba brata u Ugarsku i dade u Pecuhu Ivanisa kao izdajicu
Stjepana
(1391 1395), muz

domovine privezati konjma za repove, dok je biskup Pavao valjada u nekom samostanu dokrajcio svoje dane (1394). Tim dogadajem Stjesvrsio se hrvatski ustanak pod vodstvom brace Horvata, nasto pan Dabisa, zaplasen srecom Zigmundovom, povrati kralju onaj dio Dalmacije, sto ga je bastinio od Stjepana Tvrtka. odreHrvatske
i

kavsi

naslova kralja hrvatsko-dalmatinskoga. Iduce godine umru kraljica Marija i Stjepan Dabisa, no bosanska gospoda ipak ne uzmu 2igmundd za svoga kralja, vec poslije kratkovremena izaberu vladanja Dabisine udovice Jelene Grube (1395-1398)
se

podjedno

Savi. a od Kotromanici bili su podrijetlom iz okolice danasnjcga Broda na k (kako a t o k zivot cijeli kroz plemcna Borica bana. Kralj Stjepan Tvrtko bijase a mati 619620). 1894. muzeja" here, bos. ..Glasniku u Ruvarac dokazao

1 i

je

to

bila

mu

je

Jelena. kneginja Bribirska od plemcna Subida.

124

Stjepana Ostoju

(1398

1404), nezakonita sina Stjepana Tvrtka,

za koga preuzesc vladanje bosanski velikasi Hrvoje Vukcic Hrvatinic', Sandal) Hranic i Pavao Radinovic.

Bitka kod Nikopolja. Oko toga vremena zanemario je Zigmund bosanske prilike zbog golemih priprava za turski rat, U tu jc svrhu zatrazio pomoc cijele zapadne Evrope, a dobi je najvise, pored NiPoljaka, od Francuza. S vojskom od kakih 9000 jemaca, Engleza momaka krene protiv sultana Bajazida (koji se tada upravo bavio oko priprava, da podsjedne Carigrad) s teznjom, da unisti tursko carstvo u Evropi. Presavsi kod Orsave Dunav dode pod Nikopolje na Dunavu tc ga stade podsjedati, ali uto doleti sultan s kakih 20.000 momaka i potuce ametom krscansku vojsku (25, sept, 1396,), Sam Zigmund nekako se srecno spasao na ladi otplovivsi Dunavom u Crno more, a onda se pocetkom slijedece godine preko Carigrada Pobjeda kod Nikopolja utvrdila i Dubrovnika vrati u svoju drzavu. je vlast osmanlijsku na Balkanskom poluotoku za sve daljc vijekove, a povrh toga izazvala je Turke na vojnu protiv Ugarske i Hrvatske. Stjepan Lackovic i vojvoda Hrvoje. Buduci da se poslije nikopoljske bitke nije kroz vise mjeseci nista znalo ni u Ugarskoj ni u Hrvatskoj, sto se je zbilo sa Zigmundom i da li je uopce jos ziv, slozi se doskora stranka, na celu joj bivsi ban, onda palatin Stjepan
i

ponovo istace Ladislava Napuljskoga, sina Karla IL, ugarskohrvatskim kraljem, Uto stize Zigmund saznavsi za to pozove Stjepana Lackovica u Dalmaciju i Hrvatsku i njegove drugove toboze izmirenja radi u Krizevcc na sabor, davsi im podjedno pismeno jamstvo, da im se ne ce nista zla dogoditi (,,salvus conductus"). Medjutim na saboru ubrzo je doslo do ostre kavge, u kojoj Zigmundovi privrzenici sasijeku Stjepana Lackovica i njegove drugove pobacavsi im tjelesa kroz prozor sabornice (u fca ta
i

Lackovic od Cakovca,

bruaru 1397.)

krizevackom saboru opet bukne u Hrvatodlucno pridruzi i Bosna, na celu joj vojvoda Hrvoje Vukcic, gospodar Donjih Kraja, to jest porjecja rijeke Vrbasa od Jajca do Banjaluke. Vojna, sto ju je Zigmund slijedece godine poveo na Bosnu, svrsi neuspjehom, pace Hrvoje pridruzi svojim Donjim Krajima sav kraj od Banjaluke do Une i Save.
glas o ..krvavom"

Na

skoj

opcena buna,

kojoj

se

'

posjede
(kao
i

Vojvoda Hrvoje Vukcic potomak je porodice Hrvatinica, koji su imali svoje u Donjim Krajima. Ova je porodica ogranak hrvatskoga plemena Svaci^ Nelipici). Ime Hrvoje jc hipokoristik od Hrvat, Hrvo.

125

Kako

je

Zigmund

jos

inace

bio raskalasea,

rasipan

lakomislen,

brzo je dodijao i vecini ugarske gospode, pa stoga ga (u aprilu 1401.) zatvore u juznougarskom uhvate u Visegradu, skinu s prijestola gradu ^iklosu. No posredovanjem hrvatskoga bana Nikole Gorjani

skoga ugarski se velikasi dobrza izmire s njime, ali ne su pristali s Hrvatima uz Ladislava Napuljskoga, koga
dodje

svi,
i

jer

mnogi

pozvase, da

da se kruni, Ladislav Napuljski uzdajuci se poglavito u vojvodu Hrvoja, odista dode Ijeti 1403. u Zadar, gdje bude (5. aug.) okrunjen od ostrogonskoga nadbiskupa ugarsko-hrvatskim kraljem, inace nepoznatom krunom' to je posljednja krunidba na hrvatskom zemljistu. Imajuci pred ocima sudbinu ocevu, Ladislav Napuljski nije da podc htio da se odazove pozivu ugarske prisutne gospode, treci mjesec vrati Napulj vec se u imenos njima u Ugarsku, pace spljetskim svojim vavsi prije vojvodu Hrvoja hercegom nadaljc namjesnikom u Hrvatskoj i Dalmaciji. Ladislavu ostade svi dalmatinski gradovi. vjerna sva Hrvatska na jugu Velebita Konac hrvatskoga ustanka. Herceg Hrvoje bjese sada na vrhuncu moci i slave. Zbog toga zamrzi na nj bosanski kralj Stjepan Ostoja, ali ga nato Hrvoje svrze i proglasi bosanskim kraljem zakonitoga sina Stjepana Tvrtka, mladoga Stjepana Tvrtka II. Tvrtkovica (1404 1408). Sada zaredase tri vojne 2igmundove protiv Bosne (1405., 1406., 1407.); ali sve tri ostadose bezuspjesne. Za tih vojna ozeni se (1405) 2igmund u Krapini Barbarom, kcerkom veci Celjskoga grofa Hermana, u cijoj je vlasti tada bio Varazdin otpornc dio Zagorja. Videci Zigmund, da ne moze sam svladati Hrvatske, pozove sav zapadni svijet uz pomoc pape Bosne
;

Grgura
provali

XII.

na krizarsku vojnu" toboze protiv ,,bogomila

i

drugih

heretika u Bosni, Dalmaciji

Ijeti
1

Hrvatskoj". Skupivsi tako veliku vojsku

duboko u Bosnu, zarobi izdajom kralja Stjepana Tvrtka II. i do stotinu i sedamdeset bosanskih velikasa plemica, pa ih sve osim kralja dade na povratku pod Dobor gradom nesmiljeno
108.
i

pogubiti.

Na

glas

toj

nesreci

pokloni se herceg Hrvoje

kralju

konacno poslije 25 godisnje borbe svladan hrvatski ustanak, a Zigmund opceno od svih Hrvata priznat kraljem. Videci Ladislav Napuljski, da se u takim prilikama ne cc moci
2igmundu, pa tako
bi

dislav nije
je

Buduci da je tada kruna sv. Stjepana bila u lukama Zigmundovim, a Lanikakove sobom donio iz Napulja. pa i sam cin obavljcn je naglo. vcoma vjerojatno, da je krunisanje izvrscno starom hrvatskom krunom. koja se tada jo*
'

tnogla negdje cuvati.

126

na ugarsko-hrvatskom prijcstolu, odluci se na podlo djelo. pregovora i sramotnog cjenjkanja prodade u julu 1409. za 100.000 dukata grad Zadar, Novigrad, Vranu i otok Pag, kao i sva svoja prava na citavu Dalmaciju republici mletackoj. I tako se eto Venecija, koja se za citave borbe tnudro drzala na strani, najvecma okoristi dugotrajnim gradanskim ratovima u Hrvatskoj i Ugarskoj, ugnijezdivsi se taj put stalno do svoje propasti (1797) u Dalmaciji.
odrzati
Poslije duljih

C. Kraljevi iz raznih
IX.

kuca (1409-1526).
i

Zigmund Luksenburgovac sam

^ubitak

Albert Habsburgovac,

(14091439).

Dalmacije. Prodaja Dalmacijc djelovase upravo porazno ne samo na budimski dvor, nego i na Zadar. U gradu sve se uzbunilo, napuljska posada bi protjerana, a uz urnebesno klicanje Zivio Sv. Marko" razapet na odredenom mjestu mletacki barjak. Zadrani su time htjeli da pokazu, su od svoje volje dosli pod vlast mletacku, a ne kao prodano roblje. Duzd potvrdi gradsku autonomiju, imenova sve plemice Za-

drane mletackim gradanima, a podjedno i naseli vise mletackih porodica u gradu (u septembru 1409,). Ovim dogadajem polozena je osnova potalijancenju nekoc hrvatstvu toliko odana Zadra. Za Zadrom povedu se svi sjeverni otoci, narocito Rab i Osor (ositn Frankapangrad Nin, dozvavsi s a m i Mlecane k sebi, da ih uzmu skoga Krka) pod svoju vlast, Sada se pojagmi duzd za Trogirom i Sibenikom, pozvavsi oba grada na dobrovoljnu predaju, jer da ih je toboze kupio
i

od zakonitoga

kralja" Ladislava Napuljskoga.

No

ovi gradovi odbisc

poziv, a nato podsjedne mletacko brodovlje Sibenik.

j.e cas sredovjecne hrvatskc histoNjime je oduzeta hrvatskomu narodaom d ri a V n o m organizmu ona osnova, na kojoj je pocivala sva njegova vaznost i politicko-narodna bitnost. Nije ga doduse nestalo poslije toga sudbonosnog casa, ali on odsada dalje samo zivotari sve to vise pod tudim utjecajem ne ziveci vise onim zivotom, koji je snagu i

Gubitak Dalmacije
godine
1

najkriticniji

rije poslije

102.

crpao iz vremena prije 1102., a kojega se teziste sve na sjever; jon se prometnuo u sokola polomljepomicalo to vecma nih krila.
svijest

svoju

127
1413), U isto vrijeme, kad su se dalPrvi mletacki rat (1411 matinskc opcine redom predavale Veneciji, otegnuse se prcgovori izmedu 2igmunda i duzda, kojega je kralj pozvao na odgovornost, Ali

oni ostadose bezuspjesni,

tako plane Zigmundov

prvi mletacki

1413). Vodio se u sjevernoj Italiji, gdje je bio kraljcv (1411 vojskovoda temesvarski zupan Pipo od Ozore', iu Dalmaciji, koju su branili najprije Ceh Petar z Myslina, a onda ban Petar Alben. 2igmundovo oruzje nije bilo srecno poslije bezuspjesna vojevanja u sjevernoj Italiji i gubitka Skradina, Ostrovice i Sibenika, koji se prcdade Veneciji krajem oktobra 1412., bjese konacno u Trstu sklopljeno

rat

petgodisnje

primirje,

po kojem pridrza svaka stranka,

sto je u taj

cas imala (u aprilu 1413,).

Bosanski
Poslije

zapletaji.

Medutim zgodise

se u Bosni vazne promjcne.

poraza i zarobljenja kralja Stjepana Tvrtka II. (1408) ostadc bosansko prijestolje neko vrijeme nepopunjeno, jer je Zigmund naumio Bosnu sasvim pridruziti svojoj drzavi, pace nesto docnije bavio se mislju, da se zajedno sa zenom Barbarom dade okruniti za b o s a n s k o g a kralja.' No njegove ciljeve ometu neki bosanski veiikasi.kad su i opet uzdigli na prijestolje StjepanaOstoju (1408 1418), a dobrza ga priznadu i ostala bosanska gospoda osim hercega Hrvoja,
koji je

priznavajuci se doduse vjernim vazalom Zigmundovim

Omisem i citavom Krajinom izmedu Bracem, Hvarom i bastinom Korculom, Cetine i Neretve, pa otocima svojom Donjim Krajima. Ti dogadaji prisile (1410) Zigmunda na novu vojnu, nakon sto je proglasio, da Stjepan Ostoja nije zakoniti bosanski kralj. Rat, koji potraja gotovo citavu godinu, a u kojem jc ucestvovao na kraljevoj strani i herceg Hrvoje, svrsio se tako, da je
inace samostalno vladao Spljetom,

2igmund ipak konacno priznao Stjepana Ostoju bosanskim kraljem, okanivsi se misli o svome krunisanju, a taj opet Zigmunda svojira vrhovnim gospodarom. Zbog toga pobune se po kraljevu povratku u
Ugarsku ponovo neki bosanski velikasi, na celu im vojvoda Sandalj Hranic, Stoga nastavi 2igmund slijedece godine (1411) ratovanje
skrsi
'

konacno dugotrajni
Florcntinac
Filipo

zilavi

bosanski

otpor; ustupivsi

2igmundu
pjcsme.

de

Scolaribus.

Filip

Madzarin

narodne

Ozora, mjesto kraj Temisvara, bjese njegovo imanje. " Dne 20. 21. oktobra 1410. zakljucuje Dubrovacko vcliko vijcec ono umoscrenissimo (SigisIjenih" (rogati). da se na dar dade 1500 dukata ..domino nostro
i i

mundo)

et

domine rcgine
(donosi

(Barbarac)

in

ista sua
II.

coronationc rcgni
Paris 1899..
str.

Bossine"

Jorga. Notes

ct cxtrails vol,

126 nota 4)

128

Usoru
i

Soli,

Stjepanu Ostoji ostade kao vazalu samo prava Bosna

ostade jos jedini herceg
i

Humska zemlja. Pad hcrcega Hb^oja. I tako na visini, Ali velika moc njegova
bill

tako

reci

vladarski

H mu

v o

polozaj.

zavidnim bosanskim velikasima, onda kralju Stjepanu Ostoji, a mozda najvise Spljecanima, koji ga nijesu voljeli ne samo sto je bio b o g o m i I, nego poglavito s toga,, sto im nije postivao autonomije. Svi su ga ti brojni dusmani svakosu

veoraa zazorni ugarskim

jako opadali pred kraljem Zigmundom, no ovaj ipak ne htjede da dira u svoga kuma" i starca" hercega. Ali kad je Hrvojc (Ijeti 1413.)
zeralju vojvode Sandalja Hranica, dok je taj u vojevao protiv Turaka na strani Zigmundovoj, onda se kralj toliko razgnjevi, da ga je zrtvovao zavisti i mrznji licnih protivnika: herceg Hrvoje bi proglasen buntovnikom i nevjernikom i lisen svega posjeda. Sada sc Hrvoje povuce u Donjc Kraje, narocito u grad Jajce,

mucke provalio u
Srbiji

uze se spremati na obranu, ali videci, da je preslab, pozove Turke u pomoc. U augustu 1415. doslo je u Usori, negdje oko Doboja, do krvava sukoba izmedu hercega Hrvoja i Turaka te ugarsko-slavonske vojske, koju je vodio ban Pavao
sto ga je

sam dao

sagraditi

Cupor Moslavacki. Ugarsko-slavoaska vojska bi ametom potucena, pace sam ban uz mnoge druge velikase uhvacen i pogubljen. Potom provale turske savezne cete Hrvojeve u Hrvatsku i Stajersku sve do
to je prva provala Turaka u Hrvatsku (1415). Usorskom pobjedom postade Hrvoje i opet neogranicen gospodar u ^apadnoj Bosni, dok je ostaU dio zemlje sve to vecma dolazio u podanstvo tursko, pak tako bi ugarski upliv potpuno istisnut iz Bosne i izgubljeno jednim udarcem za Zigmunda sve ono, sto je istom nedavno steceno posUje toliko godina uz gubitak tolike krvi, Od toga vremena kralj Zigmund nije vise prelazio Save. Vojvoda Hrvoje medutim ne prezivi dugo slave i pobjede svoje. U aprilu 1416. umrc
Celja
;

nasladom u srcu, da se citav svoj vijek odrzao u vlasti i ostao nepobijeden, Njega valja ubrajati medu najcuvenije Hcnosti sredovjecne hrvatske historije' u njegovoj su se ruci za punih dvadesetak godina sastajale sve niti bosanske spoljasnje i unutarnje politike, a po tome
s
:

'

Hrvatsko podrijetlo hercega Hrvoja

str.

isticc

madzarski historik

h a

6 c z

(Codex Blagay, u uvodu

129.)

kazujuci
s

plemena Hrvatinica
horvat csaladokkal

da
.").

je

bio u rodu

od hrvatskoga hrvatskim porodicama (0 maga a H r v aza

nj.

da

potjece

tinicsok horvat nemzctsegebfil szarmazvan.

. .

alyafisagban

allot

129

u udesu susjedne Hrvatske DalPo smrti njegovoj rasturise mu se posjedi na svc strane bosanska mu imanja naslijedi sin Baosa Hercegovic, inace neznatan neugledan covjek Omis s Krajinom dobije knez Ivanis Nelipic, brat Hrvojeve zene Jelene, a otoke Korculu, Brae i Hvar uze kralj 2igmund sebi, ali samo za kratak cas, jer doskora prijedose oni u
bjese
i i

jedan od glavnih faktora

macije,

mletacku
jos

vlast.

Drugi mletacki rat (1418

1420),
i

Dok

se Zigmund, koji postade

1411. njemackitn kraljem, boraveci vise godina u tudini,

zanimao

zamrsenim husitskim poslovima

petgodisnje
primirje
s

velikim crkvenim raskolom, istece

zapoce republika prva drugi mletacki rat (1418 1420) istodobno u Furlanskoj i u Dalmaciji te odrza konacno pobjedu na oba bojista, Tecajem godine 1420. predadose joj se poslije dugotrajne i junacke obrane Trogir i Spljet, a onda pored grada Kotora jos i otoci Korcula, Brae Hvar, Rat se svrsio bez ikakva mira ili primirja, i tako ostadose hrvatskorau kraljevstvu od citavoga jadranskoga primorja jedino frankapanski Sen) i Krk na sjevcru, a Omis s Krajinom i Poljieima na jugu. Tude je vladao mocni knez Ivanis Nelipic, drzeci u svojoj vlasti jos i citavu Hrvatsku Velebitu na jugu osim kraljevskih gradova Knina, Ostrovice
Venecijom.

Nato

Bribira.

Bosanske
pan
(1418
II,

srpske prilike. Medutim umre u Bosni

prijestolje

kralj Stje-

Ostoja,

ostavivsi

sinu

Stjepanu Ostojicu
Stjepan Tvrtko
s

1421), no njega

skoro zamijeni bivsi kralj

sklopi Venecija

Tvrtkovic (1421

1443), Sada

njime savez protiv

kneza Ivanisa Nelipica, nudeci mu sav posjed knezev osim grada Klisa; no upravo onda, kad se Stjepan Tvrtko II. spremao na rat protiv kneza Nelipica, provale Turei u Bosnu, a to ga prinudi, da se je priblizio Zigmundu, Provale turske isto tako prinudise srpskoga despota Stjepana Lazarevica, da se je utekao pod okrilje Zigmundovo, pace se obavezao, da ce mu po smrti ustupiti uz Beograd (koji je od 1403, imao u upravi kao v a z a 1 ugarsko-hrvatskoga kralja) jos i Golubac na Dunavu, Stjepan Lazarevic umr'o je 1427., a 1456), sin naslijedi ga necak njegov Dorde Brankovic (1427 kosovskoga Vuka Brankovica a taj odmah ispuni obavezu ujakovu,

Tako prijede sad Beograd ponovo

r s

izravnu vlast

pod kojom ostade sve do 1521. uga sultan Murat II. (1421 1451) provali No na glas o smrti despotovoj u Srbiju, osvoji Krusevac (tadanju srpsku prijeslolnieu) oruijem, a
9

k o-h rvatskoga kralja,

130

podsjedne Golubac, ah rat Golubac izdajom. Nato zapocc 2igmund pobije 2igmunda, tako da sc )e kral) sultan pohrli gradu u pomoc i (1428). morao uz teske gubitke povratiti u Ugarsku Hrvatsku. Poslije toga ostavi Nchai Zigmundov za Ugarsku i ruke svoje zenc opet svoju drzavu, prcdavsi upravu u nemirni kralj surjaka palatma Nikolc Celjskoga Barbarc'. tasta bana Hermana Zigmund davnu svo,u zelju. Gorjaaskoga. Za to je vrijeme postigao u Rimu carskom krunom, da ga je papa Eugcn IV. (1433) okrunio koje je jos jednom pred smrt dok je s Mlecanima utanacio primirjc, nehajem krase konacno rijesilo nemarom
i i i

svoju produzio.

Ovako

korist Ijevim pitanje Dalmacije u mletacku

za vise

vijekova. ,cr sc

ona otada

vise nikad ne sjedini

skim banom Nikola proslosti toliko proslavljeno ime. roda koji je uzeo ovo u hrvatskoj posjedovao je, kao jedini clan svoga Jos prije negoli je postao banom Senj. Gatsku i Liku u Hrvatskoj roda. Krcki otok, Vinodol. Modruse, Kad je postao banom, kral) Zigmund a Cetin, Slunj i Ozalj u Slavoniji. Knin, Lapac-grad, i Bihac na Uni, zalozio mu je za 28.000 dukata jos zupani)U izmedu lucku Skradin, Vrliku, Ostrovicu (kod Bribira), Frankapan poNikola je dakle ban

Hrvatskom. U to je doba bio hrvatFrankapan (1426-1432), prvi od svoga

s

Zrmanje knez

Krke

te Poljica.

Tako

sjedovao gotovo citavu Hrvatsku.

Slavoniji opet bjese

banom

Cel,ski

je (14231435), tast kralja Zigmunda, u cijim je sada doslo razmirica obiteljskih bio velik dio Slavonije. Zbog nekih oko kojih se okupise i ostah do sukoba izmedu oba ova mocna roda, Sada su Celjski pregli za tim, plemici; tako su nastale dvije stranke. Frankapane no uto se vrati da ovladaju i u Hrvatskoj, a zatru rat. Skoro potom umr o Zigmund iz tudine i tako sprijeci gradanski juna 1432.) i ostavi devet sinova, ko,i je ban Nikola Frankapan (26. sto cc sve do druge pole osnovase one grane frankapanske porodice, hrvatskoj povijesti. XVII. vijeka igrati odlucnu ulogu u

Herman

rukama

pada Obrambcni sustav. Oko toga vremena (1433-1434) kraljevstva ugarskoga mundova osnova na obranu hrvatskoga i
protiv Mlecana,

Zigi

to

Turaka

Husita. Svaki je
i

imucniji
ici

plemic

velikas

morao sa svojim podanicima

dok
'

je

u rat na kraljev poziv, opremiti. Hrvatska bude vise siromasnijih imalo po jednoga
sluzbenicima
;

odijelo Kraljica Barbara voljela je oblaciti crno

otale

Zagorju) kao .,c r u hrvatskom narodu (oko Zagreba i u na to poznati boravila i na Medvedgradu. a spomcn

n a
jc

joj do danas spomcn kraljica". Cesto ,e pod ..Kral,icin zdenac

gradom.

131
razdijeljena na

tri

vojnicka tabora: prvi

a

je

hrvatski prcma
ga
i

Jadran-

skome moru
;

ban hrvatski, grad Ducitavo hrvatsko malo brovnik, knezovi Krbavski, Cetinski, Senjski plemstvo drugi je slavonski prema rijeci Uni sa slavonskim banom, knezovima Blagajskim, priorom vranskim, biskupom zagrebackim susjedgradskim vlastelinom treci je usorski s velikasima juzne Ugarske. Po ovoj osnovi ne samo i pleraicima donje Slavonije da je odsad udesena obrana Hrvatske, nego je ona u neku ruku zametak docnije Vojne Krajine.
i

Dalmaciji,

sacinjavahu

Konac Zigmundova
sukobima.

godisnjega vladanja bijahu u Hrvatskoj

vladanja. Posljednji dani Zigmundova 50ispunjeni teskim nemirima i

Kad

je

Ijeti

1434. umr'o knez Ivanis Nelipic kao posljednji

muski clan svoje cuvene porodice, imala je naslijediti sve njegove prostrane posjede od Velebita do Cetine njegova kci jedinica Katarina, odnosno njezin muz knez Ivan (Anz) F r a n k a p a n, sin Nikole Frankapana i ban hrvatski po ocevoj smrti (1432 1436). No Zigmund uze se sada ma da je jos za zivota Nelipiceva privolio na to svu predade da mu Frankapana, Ivana od tome opirati zahtijevajuci proglasi ostavstinu kneza Ivanisa; a kad taj ne htjede da to ucini, ^a buntovnikom, lisi svih casti i posjeda te nalozi slavonskom banu Matku Talovcu (1435 1444)', da ga silom pokori. Tako planu 1436. u Hrvatskoj gradanski rat, a taj se svrsi nakon nenadane smrti bana Ivana Frankapana pobjedom kraljevskom. Imanja kneza njegovoj Ivanisa Nelipica darova sada Zigmund banu Matku Talovcu braci Petru, Franku i Ivanu, Malo poslije, dne 9. decembra 1437., umre kralj Zigmund u Znojmu (u Moravskoj), poslije vladanja od po stoljeca, koje nije bilo srecno ni po Ugarsku ni po Hrvatsku. Lako-

timan, rasipan
niti
je

nestalan, niti

je

umio obraniti Hrvatskoj Dalmaciju,

granice svoje drzave protiv provala
nasljednici njegovi,

iurskih.

znao da valjano Sve su to tesko imali

zastiti

osjetiti

Albert Habsburgovac (14381439).

beru
'

Po

zelji

Zigmundovoj
zeta

iza-

ugarski

hrvatski

veUkasi

njegovim
Korcule, no

nasljednikom
onda

mu

Ova

je

porodica bila starinom

iz

joj

neki clanovi posta-

-dose gradani dubrovaaki. Kako se tada zvala, tLuccari) nije nam nicim zajamccno. Stupivsi u

nije sigurno. jcr

imc

Lukarcvici

sluibu kralja Zigmunda dobi posjcd

Topolovicu
ako ime d
e

izmedu Viroviticc
o

Grdevca u tadanjoj
po svoj
prilici

krizevaekoj zupaniji. koji

otale njihovo latinsko-ugarili

se u sluzbenim spisima zove

Thallowch. Tallocz;

h a

c z. Hrvati su

govorili Talovac

Talcvaeki,

132

Alberta' Habsburgovca (14381439), koji se jos 1422. vjencao njegovom jedinicom Jelisavetom. Kako Albert postade jo i kralj ceski i njemacki, to je on prvi Habsburgovac, koji jc okupio u svojoj ruci sve one zemlje, kojima su potomci njegovi kasnije stalno zavlaTurcima dali. Kralj Albert naslijedio je od tasta svoga jos i rat s
zbog srpskih
rata despot
prilika.

Tude

se radi neprekidnih navala sultana

Mu-

Dorde Brankovic nalazio u ocajnom polozaju. Premda Maru za zenu (u augustu 1436.), ipak ne uzmoie kcer mu je dao i sprijeciti Murata, da ne navali krajem 1438. na njegovu zemlju Neosvoji. koju i Smederevo, podsjedne novu mu prijestolnicu
Ugarsku i zamoli pomoci. Ovdjc se upravo sastao sabor u Budimu. Ovaj stvori takove zakljucke, kojima
srecni despot srpski pobjeze u
bi

gotovo sasvim oslabljena kraljevska

vlast, a

bez kojega vladari vise

nijesu nista mogli

da

pojacana vlast sabora, cine. To je zacetak

svim daljim smutnjama u Ugarskoj. Zeleci sto prije pomoci despotu Dordu Brankovicu, kralj Albert pristade na sve i zapoce privolom sabora vojnu. No kralj ne dopre dalje od Slankamena i Titela zbog nemarnosti ugarskih velikasa, koji ga nijesu poduprli dovoljnim brojem vojskc, Medutim pade Smederevo u turske ruke (u augustu um.re i 1439.), a ugarsku vojsku uhvati neka kuzna bolest, od koje nedaNeszmelju mjestancu sam kralj Albert na povratku u Bee (u
leko od

oktobra 1439.). Jedino znatnije mu je djelo, sto je obnovio Severinsku banovinu (u jugoistocnoj Ugarskoj oko Orsave) i u njoj postavio banom cuvenoga junaka podrijetlom Rumunja Janka Hunyadyja', ili Sibinjanin Janka nase narodne pjesme.

Dura

27.

Smrcu Alberta Habsburgovca nastadose

u Ugarskoj
i

prijestolonasljedne borbe

Hrvatskoj, koje oslabise oba kraljevstva u tolikoj mjeri,. da se vise nijesu mogla valjano braniti od turske premoci.
Svi suvremeni h
(lat.
'

rvatskim
jc

jezikom pisani spomenici zovu kralja

c r-

Albertus)

njemacka

forma Albrecht.

Svi nai stari izvori vazda pisu vojvoda

Janko

(nikad Ivan),

gdjekad

J a n k u 1, kako su ga i Turci zvali. sasvim sigurno utvrdeno, ali i to, da porodica bila jako poraadzarena. Sam
saboriraa govorio
djela stekao je
je

Rumunjsko
je

podrijetlo

njegovo

danas

je

tada ova vec otprije

je

nobilizirana
latinski,
j

Janko znao
je

samo

traljavo

a u
t

ponajvise

madzarskim
Tako

na srpskoj
te Hrvata.

zemlji.

k a vojvoda Janko narodni junak Rumunja,

jezikom. Najveca svoja v o

Madzara

Srba

133

X.

Vladislav

I.

Ladislav IV.

(V.).

(14401457).

<dvije

Pitanje o nasljcdstvu. Albert Habsburgovac ostavi iza sebe kceri' i udovicu Jelisavetu u blagoslovenom stanju. U prvi cas preuze ona samovlasno po smrti muzevljevoj vladanje u Ugarskoj i Hrvatskoj, isticuci sebc kao glavnu bastinicu kralja Zigmunda. U
cvrstoj nadi,

da ce

roditi sina nasljednika,

mjesto koga ce ona pre-

uzeti vladanje, pobrine se, da sto prije dobije

sv,

Stjepana.
je

ova
gdje

u svoje ruke krunu uz pomoc neke njemacke dvorkinje potajno otpremila svctu krunu iz Visegrada u Komarom,

To

joj

uspje

se

nalazila

kraljica

Jelisaveta,

Oko

Jelisavete
Celjski

okupili
i

su

sc

samo neki
neki

njezini rodaci,

narocito knezovi

Fridrik

Ulrik,
i

dok su vecina velikasa i rodak njezin macvanski ban Ladislav Gorjanski, sin palatina Nikole, zeljeli, da se u to pogibeljno doba izabere za kralja covjek podoban, da obrani Ugarsku Hrvatsku od spoljasnjih neprijatelja, a narocito od sultana Murata II. i Jedni su htjeli, da se izabere sin srpskoga despota Dorda Brankovica Lazar, no velika se vecina konacno odluci na saboru u Budimu
Frankapani i knez Nikola Ilocki^; plemstva ugarskoga i hrvatskoga, pace

(pocetkom januara

1440.)

za

sesnaestgodisnjega
je

viteskog

poljskog

kralja Vladislava Jagelovica, koga Murat II. u savez protiv Ugarske.

upravo u taj cas mamio sultan No dok je sjajno poslanstvo ugarskih i hrvatskih velikasa, a medu njima i ban Matko Talovac, poslo u Krakov po novoodabranog kralja, rodi Jelisaveta sina Ladislav a Postuma (22, febr. 1440.), koga doskora dade okruniti u Stolnom Biogradu krunom sv. Stjepana po ostrogonskom nadbiskupu Dioniziju
Szechyju
stize s nesto Medutim ostavi Vladislav Poljsku Celjskih, knezova osim velikasi, svi vojske u Budim. Sada ostave
(15. maja),
i

koga sabor ponovo jednoglasno izabere kraljem ugarsko-hrvatskim, proglasivsi podjedno krunisanje djeteta Ladislava nistetnim. Potom ga okrum (17. Stolnom Biogradu, jula) isti ostrogonski nadbiskup Dionizije Szechy u
Jelisavetu
i

njezina

sina te se poklone Vladislavu,

'

Anu

Jelisavetu; Jelisaveta

je

mati ugar. hrv. kralja Vladislava

bili

II.
i.

1490 1516).
nc Madiari.

'

IloCki. potomci palatina Konta.

ih

su bez sumnje S

o v c n

Buduci da
<Illozchi
ill

suvrcmcni

talijanski

latinski

dubrovacki

spisi

nazivlju

Iloiki
Raguia

d c II o c h).

kako to dokazujc zbirka

zvali su ih

ThalUczy-Gelcich.
y.

^s Magyarorszag (Bdpst
t a

1887.). str. 450. 481. 581. 597. 607.

vidimo. da su ih Hrvat.

d a zvali

o c k

Madiari

a k

134

ali

vcte,

ne krunom sv, Stjepana, jer ta je bila u rukama kraljice Jelisanego nekom krunom iz grobnice sv. Stjepana, kao Vladislava I-

(1440-1444).

Prva podsada Bcograda

(1440)

gradanski

rat.

Te

veli-

kake borbe za prijestoljc upotrijebi sultan Murat II, pak podsjednc Beograd, koji je branio junacki prior vranski Ivan Talovac,
slavonskoga bana Matka i hrvatskoga bana Petra (ili Perka) (1438 1453), Sultan opkoli grad s kopna i sa savske i dunavske stranc te ga uze biti iz velikih podsadnih strojeva i t o p o v a (prvi
brat

put), koji su izbacivali

okrugla k a

n a

taneta.

No

svi

mu

jurisi

kroz
Ivan
put)

oko

citavih sest mjeseci (od maja do oktobra 1440.) bijahu uzaludni: Talovac ravnao je obranom grada, posluzivsi se takoder (prvi ognjenim oruzjem, tolikom vjestinom, da se sultan, izgubivsi 17.000 Ijudi, konacno morao pred zimu sramotno povratiti u

Drenopolje,

Uzmak

sultanov pod

Beogradom omoguci

kralju Vladislavu

I,,

da rijesi pitanje nasljedstva na ugarsko-hrvatskom da obracuna s Jelisavetom i njezinom strankom, Na celu joj bijahu kapetan ceskih placenika Jan Jiskra od Brandisa, koji je imao u svojoj vlasti sjeverozapadnu Ugarsku, onda Fridrik i Ulrik Celjski, gospodari znatnoga dijela Slavonije, te neki Frankapani u Slavoniji, Sva ostala Hrvatska i Ugarska bila je uz Vladislava I, Osjccajuci se preslabom, da se sama bije s kraljem, pozove Jelisaveta u pomoc rodaka i skrbnika malodobnoga svoga sina Ladislava, njemackoga kralja Fridrika III, Habsburgovca. Taj se odsada kroz vise od p6 stoljeca jednako uplitao u poslove Ugarske i Hrvatske nastojeci, da svome rodu definitivno stece vladanje u oba kraljevstva, Jelisaveta predade mu (krajem augusta 1440. u Hainburgu) s krunom sv, Stjepana jos i sina Ladislava na odgajanje, nasto joj on uzajmi 5000 dukata, da uzmogne placati vojsku. Sada plane krvav gradanski rat u Ugarskoj i Hrvatskoj, za kojega je narocito Zagreb Ijuto stradao od nasilja Ulrika Celjskoga i njegovih njemackih sluzbenika, kojima je zapovijedao Ceh Jan Vitovec. Konacno je ipak prevagnula stranka kralja Vladislava I., pa tako bude, poglavito nastojanjem papinskoga kardinala Julijana Cesarinija, sklopljen mir (16, decembra 1442. u Duru), Utanaceno bjese, da kralj Vladislav I, ima vladati do svoje smrti, a onda da ga ima naslijediti Ladislav Postumus. Mir bjese stim sigurniji za Vladislava, sto je vec treci dan poslije njegova proglasenja (19. dec.) iznenada umrla kraljica Jelisaveta, Za.
prijestolu, to jest

135
kraljcvstvu bosanski vrijemc toga gradanskoga rata ote hrvatskorau vojvode Sandalja vojvoda Stjepan Vukcic Kosaca, sinovac i bastinik zemlje, Krajinu izmedu Hranica, gospodara gotovo citave Humske no malo potom (pozupom poljickom i Omisem Cetine i Neretve s Poljica ostavivsi i Omis republika cetkom 1444.) ugrabi mu mlctacka
;

mu same
bosanski

Tako su dok mora, od nuta

Krajinu.
kralj
i

bi
joj

Hrvatska na jugu konacno potpuno otiszupanije u nutrasnjosti pomalo preoteli

njegove vojvode.

nije mogao I. Veliki turski rat (14431444). Kralj Vladislav u godini Jos Turcima, da to sprijeci, jcr je u isto vrijeme ratovao s sakraljev vojvoda, glavni 1441. vojcvao je novoimenovani erdeljski Erdelju tolikom srecom, da vjetnik i vojskovoda Janko Hunyady u Turaka a sa ciljem, da protiv vojnu se je stalo pomisljati na opcu zivim rijecima u zastupali se oni izbace iz Evrope. To su misljenje pa bosanski Cesarini, prvom redu papinski poslanik kardinal Julijan despot srpski Dorde Brankovic. kralj Stjepan Tvrtko 11. i protjerani 1443. u Budimu) rat, u odista zakljuci ugarski sabor (u januaru I na celu vojske kojem prodre kralj s vojvodom Jankom Hunyadyjem (na Badnjak Balkana podnozju sve do Zlatice nedaleko SoBje na sada pr)sili Ali Turke. odlucnih bitaka 1443.), pobijedivsi u nekoliko za povratak, Vladislava na velika studen i oskudica hrane kralja 1444.) od Nisa (pocetkom kojega bjehu Turci kod Kunovice nedaleko same bitke od njih odza jos se da ponovo tako snazno porazeni, Dordem Skendervodom metnuse pokoreni Arbanasi sa svojim Murat 11. mir, koji sultan begom Kastrioticem. Nato ponudi

bi sklopljen (13. jula 1444.)

u Segcdinu na deset godina. Sada se Dorde Brankovic povrati u Srbija oslobodi turske vlasti, a despot
svoju zemlju.

uze kardinal Julijan Cesarini prisege dane ..nevjerninagovarati velikase na nov rat tvrdeci, da opet doslo do rata, sve protiv savjcta cima" ne vrijede. Tako je pridruzi Vladislavu despota Dorda Brankovica, koji se ne htjede da
Ali tek sto je mir

bio

potpisan,

tesko proSrbija na veliku srdzbu Janka Hunyadyja. Da se obide Evrope, iz opet s namjerom, da se Turci istjeraju hodni Balkan, a Janka Hunyadyia oko krenulo je pod vodstvom kralja Vladislava onda skrene do V a 16 000 vojske niz Dunav desnom obalom, pa 1444. zakrci dalje novembra 10. na Crnom moru. No oVdje joj dne ju je zatckao kako a napredovanje sultan Murat s 40.000 momaka,
i
i i

me

136

ametom. Sam kralj Vladislav pogibc u boju', crkvene dostojanstvenike i kardinal a s Julijan Cesarini, Samo vojvoda Janko i ban Franko Talovac spasu se s nesto vojske, Tom pobjedom turskom prestaju navalni ratovi ugarsko-hrvatskih kraljeva protiv Turaka; oni se odsada dalje nalaze sve do pod kraj XVII. vijeka u defenzivi,
nepripravnu, potucc
njime uz
je

mnogc svjetovne

Ladislav IV.
(1446

(V.)

(1445

1457)

gubernator Janko Hunyady

1452), Kad
se
velikasi,

se

u Ugarskoj saznalo za pogibiju kraljevu, sai

kr, slob, gradova koncem na kojem izaberu Ladislava IV. (V.) (1445 1457) ugarsko-hrvatskim kraljem. No kad skrbnik njegov, njemacki kralj Fridrik III,, ne htjede da gospodi izruci petgodisnje dijete s krunom sv. Stjepana, izaberu oni na novosazvanom saboru na polju Rakosu kod Peste (5. juna 1441,) najpopularnijega covjeka ovoga vremena vojvodu Janka Hunyadyja gubernatorom (1446 1452), predavsi mu svu vlast u ruke, Odmah potom pozove gubernator kralja Fridrika, da izruci kralja Ladislava zajedno s krunom sv, Stjepana, a kad on to odbije, zace Janko Hunyady rat no svrsi ga brzo, jer zeleci, da se sto duze odrzi u vlasti, nije mu bilo bas toliko stalo, da natjera Fridrika na ispunjenje zahtjeva. Potom okrene Hunyady na Turke, da osveti poraz kod Varne, jer mir sa sultanom jos nije bio obnovljen, Na polju K o s o v u doslo je do trodnevnoga boja (18,, 19, i 20. oktobra 1448,), ali se svrsi potpunim porazom ugarske i hrvatske vojske, U boju pogibose hrvatski ban Franko (Franjo) Talovac, suban brata Petra (Perka) i sestric gubernatorov slavonski ban Ivan Szekely.* Poslije boja dade srpski despot Dorde Brankovic uhvatiti Janka Hunyadyja i baci ga u Sraederevu u tamnicu, Razlog bjese, sto je gubernator prolazeci Srbijom u turski rat Ijuto opustosio despotovu zemlju, buduci da mu se despot ni taj put ne htjede da pridruzi, Istom poslije dvomjesecnoga tamnovanja domogne se Janko Hunyady nastojanjem ugarskih velikasa slobode, nasto sklopi s novim sultanom 11. (1451 1481), sinom Muratovim, primirje na tri godine, Ujedno utanaci gubernator s kraljem Fridrikom III. tajni ugovor, po kojemu mu bud* gubernatorstvo zajamceno sve do osamnaeste godine kralja Ladislava (to jest do 1458), No dobrza podignu austrijski stalezi bunu protiv Fridrika III, i prisile ga, da im

stanu

pleraici

zastupnici

aprila 1445, u Pesti na saber,

Mehmedom

'

Otale ga Poljaci prozvaSe

Varnencik".

BanovicSekula

narodne pjesme.

137
izruci dvanaestgodisnjcga Ladislava (1452), Ladislav nastani se

potom

u Becu

preuze vladanje u Austriji, Ceskoj, Ugarskoj i Hrvatskoj, no tako, da je u Austriji umjesto njega vodio drzavne poslove kao upravitelj Ulrik Eizinger, u Ceskoj Duro Podjebradski, Hrvatskoj Janko Hunyady, dok je vlast Fria u Ugarskoj
i
i

drika

III.

stegnuta na

Stajersku,

Korusku

Kranjsku.

Odgojiteljem

Celjski. mladoga Sada se Janko Hunyady odrece casti gubernatora, a mladi ga kralj upraviteljem financija u imenova (1453) vrhovnim vojskovodom Ugarskoj i Hrvatskoj te podjedno ga obdari naslovom kneza Bistrickoga' (perpetuus comes Bistriciensis necnon regni Hungariae capii

kralja opet bi postavljen opaki

mu

rodak knez Ulrik

taneus generalis).

Hrvatske
daja, koji cine

priiike.
i

Za sve vrijeme

dio hrvatske historije,

krupnih spoljasnjih dogaimao je narod hrvatski unutar

tih

mnogo teskih dana. Po smrti Matka Talovca (pocetkom 1445.) ugrabe sebi slavonsko banstvo knezovi Fridrik i uzmu otiUlrik Celjski, zet srpskoga despota Dorda Brankovica, domacih tih zagrebackoj. Za biskupiji mati imanja braci Talovcima Beograda nekada junacki branitelj bojeva pogibe prior vranski Celjskih izazvase srdzbu ostalih knezova Nasiija Talovac. Ivan (1440J stoga nalozi stolno-biogradski sabor gubernatoru Janku velikasa Hunyadyju (1446), da ih silom pokori. Gubernator uzme Durdevac,
svojih granica propatiti
i i i
;

popali varos Varazdin

udari na Stajersku, a odavle onda preko

oteta imanja

Medui

gramurja na Koprivnicu, Celjski knezovi predadu dove, no slavonska im banska cast ostade, ali ipak tako, da su se ban Petar Talovac imali pokoravati gui oni i hrvatsko-dalmatinski

bernatorovu scstricu Ivanu Szekelyju, koji bi imenovan uz upravitelja vranskoga priorata ne samo hrvatsko-dalmatinsko-slavonskim banom, vicegubernatorom hrvatskim (vicegubernator in nego jos regno Sclavonic constitutus). Uza sve to imao je ban i viceguberi

nator Ivan Szekely teskih borba

vladajuci citavom zemljom na

Celjskima, dok

je

Petar Talovac,

jugu Velebita, imao pune

ruke

posla

(1444 Stjepanom s Mlecanima, bosanskim kraljem Vukcicem Stjepanom II,, Tvrtka 1461), nasljednikom Stjepana K o s a c o m, koji se sam prozva kao gospodar Humske zcmlje (oko zemlji ime H e r1448.) hercegom sv. Save, a otale ma otada cegovina. U isto su vrijeme vladali knezovi Frankapani sjevernom
i

Tomom

Bistrica,

madz. Beszterczc. u Erdclju.

138

Hrvatskom kao samostalni gospodari ne mareci Godine kralja, ni za gubernatora, ni za banove.

i

ni

za malodobna

1449. razdijele on*

izmedu sebe golemi zemljisni posjed svoga roda u o s a m dijelova, tako bi osnovano osam grana porodicc Frankapanske, od kojih Ceneke brzo izumrijese, a ostadose Trzacka', Ozaljska, Slunjska tinska. Uto umre ban Petar Talovac, a hrvatsko-dalmatinskim banom
i

postade

(1453). Ali gubernatorov Ladislav domacim nemirima prepustivsi je i on nikad ne vidje svoje banovine borbama, dok su u Slavoniji po pogibiji Ivana Szekelyja na Kosovu (1448) ostali kao banovi sami knezovi Celjski, Fridrik (do 1454.) i
stariji

sin

Hunyady

Ulrik (do 1456,).

Druga podsada Bcograda (1456), Medutim osvoji sultan Mehmed II. C a r g r a d (otale mu pridjev F a t
i

29.
i

maja 1453^
osvojitelj).

h,

Tako pade posljcdnji ostatak tisucljetnoga bizantinskoga carstva. Dojam te katastrofe, koja nije dosla nenadano, bijase ipak ncobicno jak ne samo u Hrvatskoj i Ugarskoj, nego i po citavoj zapadnoj Evropi. Vec 1454. zametne Janko Hunyady rat s Turcima, ali s malo uspjehaStoga se odlucio povesti krizarsku" vojnu uz pomoc citave zapadnc: Evrope. Papa Nikola V. poslje cuvenoga redovnika Talijana I v a n eb.

Kapistrana,
sto vise krizara

da svojom neodoljivom besjedotn okupi oko sebe^ u Austriji, Ceskoj i Ugarskoj. I odista, kad sultan.Mehmed Fatih 1456, udari sa 150.000 momaka na Beograd, taj kljuc Ugarske", bude on od ceta Kapistranovih i Hunyadyjevih pod vodstvom Jankovim araetice porazen, naiprije na Savi i Dunavu, a ondai

na kopnu
Janka",
ali

(u
i

julu

1456.).

To

je

bilo

najslavnije

djelo

Sibinjanina

posljedaje, jer nekoliko nedjelja poslije te pobjedc umre-

od kuge slavljeni junak u Zemunu (11. augusta), a dobrza za njirtt drug mu Ivan Kapistran u Iloku (23. oktobra), gdje bi i sahranjenV i

Sukob izmedu Hunyadyjevaca

skih ratova Ijuto se zavadise
cijoj
je

Celjskih. Za vrijeme
i

tih tur-

Janko Hunyady

vlasti bio

mladi kralj Ladislav IV.

prisvoji

bana Petra Talovca naime

knez Ulrik Celjski, a Po smrti hrvatskoga. Ulrik Celjski nasilnim nacinom i

(V.),

hrvatsko-dalmatinsku banovinu, pace se pojagmi i za imanjima Talovcevim pa ugrabi ubrzo i svu Hrvatsku osim Klisa i Frankapanskih. posjeda. Kod toga ga je izdasno pomagao herceg Stjepan Vukcic.
'

Trzac

je

danas

tik

hrvatske

granice

sjeverozapadnoj

Bosni

nedaleko

od Cetina. Janko Hunyady sahranjen je u erdeljskomu Gyulafehervaru gdje mu se grob saduvao do danas.
''

(u

stolnoj crkvi)^

139

AH

imenovan hrvatskim banom Ladislav Husukoba medu njima. Ovaj se konacno svrSi teskoga do nyady, doslo tako, da je Ladislav Hunyady dao pogubiti Ulrika Celjskoga (9. novembra 1456.) u Beogradu, kamo je stigao s kraljem Ladislavom poslije srecne obrane grada. Ulrik Celjski bijase posljednji clan svoga njegovoj nasilnoga roda, koji je Hrvalskoj, napose gradu Zagrebu na kasnije, Nesto uvreda. udaraca teskih mnogo nanio biskupiji, Brankovi<5. Dorde despot srpski njegov i tast umre Badnjak iste godine, odgojitelja dobrza osveti kralj LaPrijeku smrt svoga rodaka dislav, ma da se zakleo udovici Janka Hunyadyja, Jelisaveti Szilagyi, da to ne ce uciniti. Kralj je naime dao Ladislava Hunyadya nenadano u Budimu, kad ga je zajedno s mladim bratom Matijasem pogubiti (16. marta 1457.), Poslije toga pozvao na dogovor, uhvatiti povede sobom kao suznja mladega sina Janka zurno ostavi Buditn Hunyadyja Matijasa u Frag. Osam mjeseci docnije umre iznenada scdamnaestgodisnji Ladislav IV. (V.) u Pragu (23. novembra 1457.). Smrcu njegovom raspade se u cas personalna unija izmedu Austrije, Ugarske s Hrvatskom, a kako kralj nije ostavio potomka, Ceske
kako
je

jos prije toga

je

imale su Ugarska

Hrvatska sada izabrati sebi novoga vladara.

velikasi,

Poslije

poduzeg raspravljanja odluce se

nizega plemstva, koje
je

poglavito pod

pritiskora

listom bilo na strani Hunyadyjevaca, na sa-

boru u Budimu pocetkom 1458. za mladega sina Jankova Matijasa', jos otac njegov koji se obicno zove K o r v n po gavranu, sto ga je
i

nosio u grbu.

XL
Matijas
Ucvrsccnjc
vlasti. Matijas
I.

Korvin.

(1458-1490).

kad je umr'o Ladislav IV. (V.), bodu ceski upravitelj, a malo potom

L Korvin bjese jos uvijek u zatvoru, no odmah sjutradan pusti ga na sloi

kralj

Duro Podjebradskt

Katarinora. (14581471), zarucivsi ga torn prilikom sa svojom kcerkom bilo kraljem. izabran Buduci da je Matijasu Korvinu tada, kad je

Szilajedva 15 godina, izaberu velikasi njegova ujaka Mihajla godina. No mladi Matijas pokaza odmah g y i a' gubernatorom na pet
j

kralja Svi suvrcmeni hrvatskim jezikom pisani izvori zovu

jos
i

S.

Uko

narodna pjesma
'

danas.

S V

e V

c starijc

narodne pjesme

(bugarstica).

140
u pocetku
toliko
i samosvijesti, da se je ubrzo rijesio ujapreuzeo vladu satn, bilo, da je povratio ugled kraljevskoj vlasti u Hrvat-

energije

kova skrbnistva
Prvo

mu

je

vec dulje vremena vladala prosta sila, narocito netom Celjskih, i gdje su se bosanski kralj Stjepan Toma, knezova izumrlih herceg Stjepan Vukcic i Venecija otimali za pojedine gradove. Sad
skoj, gdje je

imenova

kralj

hrvatsko-dalmatinskim
taj

banom Pavla

opirancica
No
istodobno

(14591463), a
janski,

samo teskom mukom odrza

i

Klis.

urote se protiv kralja Matijasa glavni drzavni velikasi: Ladislav Gor-

sam ujak njegov Mihajlo Szilagyi, i ponude Ugarsku i Hrvatsku njemackomu kralju Fridriku III, Kako mlitavac Fridrik ne poduze nista odlucno, da ostvari te ponude, uspje Matijasu doskora, da se izmirio s nezadovoljnicima, a konacno i s Fridrikom. Njemacki kralj povrati uz odstetu od 80,000 dukata krunu sv. zadovolji se naslovom ugarskoga i hrvatskoga kralja, a Stjepana Matijas primi obavezu u ime drzave, da ce ga u Ugarskoj i Hrvatskoj, ako ne ostavi zakonita sina, naslijediti Fridrik ili koji od njegovih
Nikola Ilocki
i

sinova

(24, jula

1463,). Iza toga bi Matijas poslije sestgodisnjega vla-

danja

marta 1464.) svecano okrunjen za kralja, povrativsi podjedno obadvjema kraljevstvima snagu i unutarnji mir, kakvog ona nijesu uzivala tamo od smrti Ludovika I, Pad Bosne. Medutim se zgodise znatne promjene na jugu. Ponajprije je propala sasvim poslije pada Smedcreva Srbija, postavsi turskim pasalukom (1459), a onda dode red na B o s n u, Ovdje je vladao po smrti Stjepana Tome njegov sin Stjepan Tomasevic (1461 1463) bez ugleda i potrebne snage, da se obrani od velike sile turske, pouzdavajuci se jedino u pomoc papinsku i kralja Matijasa, No dok je Matijas bio zabavljen pregovorima s njemackim kra(29,

Ijem Fridrikom

III,,
i

provali u maju 1463. sultan

Mehmed

II,

sa 150,000

momaka

u Bosnu

pokori
iz

je

za

malo dana, Nesrecni

kralj

Stjepan

Bobovca, prijestolnice svoje, u Jajce, a odavle Tomasevic pobjeze u tvrdi Kljuc na Sani. Izdajom vojvode Radaka pade Bobovac Turcima u ruke, dok se Jajce predade bez borbe, a Kljuc iza ocajne obrane, nakon sto su Turci prisegom obrekli kralju stedjeti zivot. Ipak ga sultan dade pogubiti u svom taboru pred Jajcem, Take propade kraljevstvo bosansko. Jedino Hercegovina, gdje je nezavisno vladao Stjepan Vukcic, ostade slobodna, odbivsi u svojira krsnim planinama tursku vojsku, Kad je kralj Matijas saznao za
propast Bosne, odluci se
jos iste

godine pred zimu na vojnu za nje-

141

zino oslobodenje.

Na sam Bozic uzme Jajce, a iducih godina jos i J a a c k u u pote osnova dvije banovine Bosnu svu sjevernu izmedu donjc iSrebrenicku Jajcu rjecju Vrbasa sa sredistem u Majevice planine, sa sredistem u gradu Bosne i Drine, pa Save
:

Srebrniku.

Od

ovih imala
i

je

prva da brani Turciraa ulaz u Hrvatsku,

se

a druga u Slavoniju

juznu Ugarsku.
austrijski rat. Uto
je

Ceski zapletaji

zaplete

kralj

Matijas

zbog zasticivanja Husila izopcio u ceske poslove. provali MatijaS Podjebradskoga, Duru lisio krune ceskoga kralja i kao papinski saveznik s vojskom svojom u Moravsku i Cesku, gdje ga katolici izaberu svojim kraljem (1469). Ali zemlje ne uzmoze uzdrzati, jer je vecina ceskih velikasa po smrti Dure Podjebradskoga izabrala i okrunila kraljem poijskoga kraljevica V a d i s a v a Jagelovica. Radi tih zalisnih ratova, a i prekomjerne strogosti Mati-

Kad

papa Pio

II.

jaseve, podize se u Ugarskoj

Hrvatskoj protiv njega

i

buna

na-

mjerom, da ga skine

prijestola

da uzme

poijskoga kraljevica

Ka-

zimira Jagelovica za kralja. u njezinu zametku, kaznivsi

No

energicni Matijas

ugusi tu bunu jos

tesko njezine kolovode, a onda okrene ali uvjerivsi se, da ne ce potzapletajima ceskim Opel paznju svoju mir u Olomucu (1479). Vladislavom puno uspjeti, sklopi s kraljem
;

Matijas

priznade

Vladislava

naslov

ceskoga kralja
;

Jagelovica kraljem ceskim i dobi uz (rex Bohemiae) u dozivotnu upravu Mo-

ravsku, Slesku

Luzicu po smrti Matijasevoj mogu Cesi iskupiti ove i dukata. Jos prije izmirenja sa ceskim kraljem 400.000 pokrajine za kojim navijestio je kralj Matijas rat njemackomu kralju Fridriku III., s (14771488) godina Dvanaest je vec dulje vremena bio u zavadi. udarahu Ugri na Austriju, pace 1485. osvoje i Bee, gdje kralj Matijas
uredi
sebi

dvor.

No dok

je

drzave na sjeveru, Ijuto je od njegove samosile. nego

i

ovako sirio granice svojc stradala Hrvatska ne samo od Turaka,

kralj Matijas
je

pala Bosna, Turci su jednako proLika s Krbavom valjivali u Hrvatsku, a narocito su Ijuto postradale doprli su danasnja sjeverna Dalmacija, pace pojedini odredi turski i natrag Turci gdjekad sve do Senja i juzne Kranjske. Vracajuci se roblja. koje bi ili su vazda sobom vodili mnogo hiljada krscanskoga prodavali ili ..raju". kao posjedima naseljavali po Bosni po svojim da su teska, toliko vec nevolja 1469. bijase

Hrvatskc

prilikc.

Otkako

daljc se

na

islok.

Godine

pojedini hrvatski

velikasi,
i

a narocito

knezovi Frankapani,
kralju Fridriku
III.,

stali

obracati za

pomoc

Veneciji

njemackomu

jer

142
Matijas
to

zaokupljen ceskim ratom

ne uzmoze nista

uciniti.

Kad

sazna kralj Matijas, uplasi se, da se ne bi Venecija, pomazuci toboze Frankapane, ugnijezdila u Senju, i stoga poslje u Hrvatsku kapetana Blaza Podmanickoga> s kraljevskom vojskom, a taj onda

otme Frankapanima Senj. Tako postadc Senj kraljcvskim gradom, a doskora bi u njem uredena na obranu njegovu od Mlecana Turaka
i

Gubitak Senja bijase tezak udarac za porodicu Frankapana, pa stoga i nastade neprijateljstvo izmedu nje i kralja Matijasa, a pogotovo otkad jpj kralj otc jos i citavo primorje od Trsata do Senja i Vinodol. Kako
kapetanija,

obuhvatajuci

docnije

citavo

primorje

Otocac.

su se Frankapani utjecali Veneciji u zastitu, navali Krcki knez Ivan na sucelne gradove Novi i Bribir; no time je izazvao kapetana Blaza

Podmanickoga, da je udario na Krcki otok. Ali jos prije negoli je otok mogao doci u vlast kraljevu, predade ga Ivan Frankapan Veneciji (1480). Time bi rod Frankapana sasvim potisnut od mora, a Hrvatska izgubi i posljednji svoj otok. U vrijeme ovih
smutnja podijeli
kralj Matijas (1477)

kraljevstvu hrvatskomu znatno

pravo, da sebi samo

birana saboru posebnoga zemalj(capitaneus

regni),

skoga glavara vojske

bude ban.

koji

ne mora da
Turnjimc

Bosanski poslovi. Medutim

i

je

kralj

Matijas

ratovao

s s

cima. Godine 1471. pade Pocitelj na Nerctvi u turske ruke, a

citava zemlja

Neretve osim primorja. Iduce godine uskrisi kralj Matijas dostojanstvo bosanskoga kralja, imenovavsi i okrunivsi bosanskim kraljem Nikolullockoga (1472 1477), a onda ga ucini jos i banom hrvatskim i slavonskim, pace i upraviteljem vranskoga priorata. Ovaj primjer, da su Hrvatska, Slavonija,
i

izmedu Cetine

Dalmacija

Bosna

cinile

jednu administrativnu cjelinu,

ovo doba, sto je zacijelo veoma poucna cinjenica iz vremena najslavnijega ugarskoga kralja.- Zadaca Nikole Ilockoga bjese, da Turcima otme preostali dio Bosne no on je nije ispunio. Po njegovoj smrti odluci se sam kralj Matijas na provalu u Bosnu i odista dopre do Sarajeva (Vrhbosne) (1480) ali uspjch kraljev bjese ipak
nije osamljen u
; ;

'

Majer (=
Jos 1464.
ct Croatiae
i

Madzar)

Blaz

hrvatskih suvremenih Ijetopisa.

'

je

slavonski velikas Emcrik Zapoljskl gubernator Bosnae, ac Dali

matiae

nccnon Sclavoniae banus", a tako isto njegovi nasljednici Ladislav 1466), Ivan Thuz od Laka (1466) i Blaz Podmanicki Petar D6czi spominje se tek 1480. (Gl. T h a 1jajacki ban Prvi 1478), (1470 1915.. str. 272 273.) 1 6 c z y, A Jajczai bansag tortenete, Budapest
Disznosi

Pctar Szobi (1465.

143

amo privremen, pace

dvije godine docnije (1482) pokore Turci Her-

cegovinu. Dalje mu vojevanje s Turcima prekine rat s njemackim kraljem Fridrikom III., za kojega umre kralj Matijas u Becu 6. aprila
1490., navrsivsi istom

47 godina.

Licnost kraljeva. Kralj Matijas bijasc nesumnjivo najznatniji vladar svoga vremena. Potpuno samostalan, energican, nepopustljiv prema svojim protivnicima, gospodar svakom oligarhijskom pokretu, a seljaku i gradaninu pravi zastitnik', to su kreposti, sto su ga resile. Osvajaaja njegova proslavise doduse ime njegovo, ali nanesose teskih
i

udaraca
rovit

narocito
rijetke

Hrvatskoj,

Inace

bijase kralj Matijas osobito dai

muz

naobrazbe, duhovit
i

vjest govornik, velik

iskren

prijatelj znanosti

Drzavu podigao je 330 ratnih lada, koje po moru, noge do 150,000 moraaka na kopau a koje po Dunavu, Dravi i Savi, Tada bjese srediste dunavskog brodovlja Petrovaradin, a zapovjednikom neko vrijeme Petar Doczy (Dojcin Petar narodne pjesme), nekoc ban jajacki. Za vladanja Ma;

umjetnosti, skupljajuci oko sebe pjesnike i pisce. do zamjerne snage i sjaja mogao je postavili na
i

tijaseva pojavile su se

pana

je

stamparije u Ugarskoj, a 1483. stamprva hrvatska knjiga (misal nepoznata redaktora, mozda u
i

prve

Veneciji).

Kralj Matijas bijase

rodi djece, vec je

puta ozenjen, ali ni jcdna jedino imao nezakonita sina I v a n

tri

mu
i

zcna nc
(roden
Matijas

s a"

1473. u Vratislavi u Sleskoj). svakojako nastojati, da mu osigura nasljedstvo, davsi mu ime Kormnogobrojna imanja, pace i cast kraljevskoga princa na dvoru. vin" Medutim kad umre kralj Matijas, sve je poslo drugim putem, ma da prisegu, da ce su velikasi i kr. slob, gradovi polozili kralju Matijasu
i

Potkraj

zivota

stao

je

kralj

po njegovoj smrti

sina

mu

Ivanisa izabrati kraljem.

XII.

Vladislav

II.

Ludovik

II.

(14901526).

]e

icnje glavnih ugarskih

'

najvisc Izbor kralja Vladislava XL Nasljedstvu Ivanisa Korvina raspoloncprijateljsko smetalo, pored njegova nezakonitog poroda, jedmo velikasa protiv strogoga kralja Matijasa:
Matijas spi. nikakve pravicc ni." Otale drcvna hrvatska reCcnica ..Pokle kralj natpis glagolskim pismenima Hrvatski spomenici toga vremena, tako kamcni
:

'

nar. arh.

muzeju u Zagrebu. zovu ga vazda

v a n

s.

144
slavonski velikasi,
narocito knez Lovro Ilocki,
sin

sanskoga

kralja,

bili

su listom za Ivanisa Korvina,

nekadasnjega boNo pored njega

:

jos su se javila tri

ceski kralj Vladislav Jagelovic

Albert te
Jagelovica

kandidata za ispraznjeni ugarsko-hrvatski prijesto i mladi mu brat poljski kraljevic Ivan. njemacki kralj Maksimilijan, sin Fridrika III. Dok su oba

temeljila svoje pravo na rodbinskim vezama s bivsim ugarsko-hrvatskim kraljevima, pozivao se Maksimilijan Habsburgovac na ugovor izmedu kralja Matijasa i Fridrika III. od 1463. Ali nasto-

sepeskoga (Zips) kneza Stjepana Zapoljskoga' bi konacno izabran na saboru u Pesti (15. jula 1490.) dobrocudni i slabi ceski kralj Vladislav II. Jagelovic (14901516). Ivanis Korvin
janjem
zadovolji se cascu

a onda

slavonskoga h e r c e g a (dux)^ bana hrvatsko-dalmatinskoga, pace mu bude obecano, da

nasljednoga

i bosanskim kraljem; no do toga na ugarsko-moravskoj granici novoizabrani kralj polozio prisegu na krunidbenu zavjernicu (izbornu kapitulaciju"), kojom postade sasvim odvisan od velikasa, stono se po smrti kralja Matijasa opet domogose predasnje prevlasti u drzavi, ude svecano docekan u Budim, a malo poslije i u Stolni Biograd, gdje

ce ga novi kralj okruniti jos

ipak nije doslo.

Kad

je

ga

je

okrunio zagrebacki biskup

1490.).

Osvald Thuz od Laka

je

(18.

sept.

Borbc sa suparnicima. Prvo

odbije svoje suparnike
:

bilo

kralju Vladislavu
i

II.,

da

brata Ivana Alberta

kralja

Maksimilijana.

S Ivanom Albertom bjese lak posao, Kosica okani se svojih teznja. Teze
ravsi ugarske posade
milijan sve

jer poslije izgubljene bitke

je bilo s

kod
Istje-

Maksimilijanom,

iz Austrije, narocito iz Beca, provali Maksido Stolnoga Biograda Budima te se onda samovlasna prozva kraljem Ugarske i Hrvatske. Od hrvatskih i slavonskih velikasa bili su uza nj knez Lovro Ilocki, Ivan Frankapan Cetinski, Nikola Frankapan Trzacki, potomci banova Talovaca, pace zagrebacka opcina Gradec, dok je Kaptol bio uz Vladislava II. Kako su herceg Ivanis Korvin knez Bernardin Frankapan Ozaljski ostali vjerni
i i
i

kralju Vladislavu,
ksimilijana.

nije

citavo hrvatsko kraljevstvo pristajalo uz

prisili

Medutim

oskudica novca Maksimilijana na

Mauzmak

u Austriju, nasto Ugri opet uzmu osvojene gradove. Kad Maksimilijan vidje, da ne moze uspjeti, sklopi s kraljem Vladislavom mir u
*

Porodica knezova Zapoljskih hrvatskoga

1
j

je

podrijetla

a p o
i

e
j

u pozeskoj iupaniji nedaleko od Nove Gradiske (danas

k).

ona polazi iz mjcsta je tamo zaselak.

God

145
nov. 1491,), po kojemu bjese Habsburgovcima (7. zajamcen po drugi put ugarsko-hrvatski prijesto poslije izumrca muske loze kralja Vladislav a.

Pozunu

Osim toga odrekose

pristasama

se Ugri

Beca
i

donje Austrije,

hrvatskim

bi

Maksimilijanovim
i

zajamcena amnestija,

da

ugarski

hrvatski velikasi

Sada je trebalo plemici prihvate pogodbe mira, a

ustanovu o buducem nasljedstvu Habsburgovaca, pa stoga sazva kralj Vladislav II. sabor u Budim (za 2. februara 1492.). Na taj su vazni sabor dosli, uz mnostvo nizega plemstva, jos i svi velikasi, svjetovni i crkveni, iz Ugarske i Hrvatske, Odmah se pokazalo, da medu stalezima vlada veliko ogorcenjc protiv pozunskoga mira i
narocito

da njegove ustanove ne ce
su to zeljeli Maksimilijan

biti
i

uzakonjene

(inartikulirane),

kako

Vladislav.

Zadovoljise

se

dakle poslije

burnoga saborskoga raspravljanja od preko mjesec dana time, da su neki plemici (banapose ugarski, a napose hrvatski velikasi rones, proceres et nobiles regnorum Croacie et Sclavonie) ispravom zajamcili Maksimilijanu pravo nasljedstva za slucaj, ako kralj Vladislav II, ne ostavi zakonita sina nasljednika (7, marta 1492,).' Siabost Vladislava II. Tako bijase Vladislav doduse opcenito
i

ugarsko-hrvatskim kraljem, ali siabost njegova vladanja i nazadak drzave doskora se pokazase. Prvi znak jesu zakonski clanci,
priznat
sto ih stvorio
isti

budimski sabor, a Vladislav

ih

onda potvrdio. Sada

i

su sve ustanove kralja Matijasa glede

i

vojske

poreza
i

dokinute

pace vraceno ono stanje, kako je bilo ofenzivni u kralju je oduzeto pravo, da sam po svojoj volji polazi (navalni) rat. Napose jos se kralj zakonskim clankom obavezao, da ce uzdrzati u starim pravima kraljevinu Ugarsku s drugim kraljevinama, naime Dalmacijom, Hrvatskom i Slavonijom", a slavonskim
za 2igmunda
Alberta,

plemicima uzakonjena
regni

su

jedanaest
i

clanaka

(articuli

nobilium

je obicaji stara prava daje najznatnije, da Slavonija placa od poreza, sto ga Ugarska, samo polovicu. Glede palatina je uredeno, da ga baruna, a s privolom ima odabrati kralj po savjetu prelata

Sclavoniae)

kraljevine, od kojih

plemica kraljevstva". Nato postade palatinom onaj, koji je Vladislavu pribavio krunu sv, Stjepana, sepcski (Zips) knez Stjepan Za

Egcrvar* 63 velikasa i plemica. na Cclu im hrv. dalm. slav, ban Ladislav od knjizi (ncdaleko od Kanize). a ovjerovljena je njihovim visccim pefatima (Gl. sliku u
Klaid.
Povj. Hrvata IV. 185).
10

Ovu

ispravu. koja sc u

originalu

cuva u driavnom arhivu u Beiu, izdaju

146

poljski.

Posljedice

oslabljenja

kraljevskc

vlasti

skora, a poglavito u necuvenoj

financijalnoj

pokazase sc dobijedi, u kojoj

treba traziti glavni uzrok opcemu rasulu. knezovi FranSlabost nove vladavine odmah odluce iskoristiti oteta im priMatijasa kapani tako, da se opet domognu od kralja odrece se herceg Ivanis morja, a narocito Senja. Zbog ovih smutnja Novi Korvin svoje casti, a banom hrvatskim postade Emerik Derencin^

ban

knez Bernardin Frankapan povedose Ijutu borbu za Senj, ali uto Hrvatsku, a odavlc provali bosanski pasa Jakub s jakom vojskom u Frankapani, banom se s u Kranjsku i Korusku. Na taj glas izmire Krbavskom na okanivsi se borbe za Senj, te svi slozno docekaju kad se vracahu. Turke, Udbina) (danas Krbavom gradom polju pod u kojem bude boja, uzasna do je doslo 1493. Dne 9. septembra i najpotucena ametice banovom krivnjom hrvatska plemicka vojska bi Derencin ban Sam vecim dijelom ili pogubljena ili zarobljena. vremena. nekoga uhvacen i odveden u Tursku, gdjc je i umr'o poslije
i

Porazom na Krbavskom polju pocinje

i

se onaj dugi nalazio u narod hrvatski se kojih niz godina, za braneci Turcima boju.s ocajnom neprekidnom
iz prekoo t a d z b i n u s v o u.' Sada se pocelo pomicanje Hrvata ujedno se time gvozdanskih strana u Slavoniju i dalje u Ugarsku, a do Drave, dok ga je stalo i geografsko ime hrvatsko siriti na sjever Sane i Une. Vrbasa, porjecja iz nestajalo vise u isto vrijeme sve to ogledati za Hrvati se uzmu boja Odmah poslije Krbavskoga se na obrate pomoci, pomoc. Znajuci, da im kralj Vladislav ne moze
j

kralja Maksimilijana

papu Aleksandra VI. Maksimilijan im odista poslje im novcane stavi na raspolaganje neke kranjske cete, a papa malo spram jake suvise i bjese to sve zaire. No pomoci, hrane provaljivati u muslimani bosanski turske silc, jer kad opet uzese
i
i

Slavoniju, obavezase im se neki hrvatski velikasi i pleHrvatsku propustanje ceta mici na placanje godisnjega danka i nesmetano
i

od grada 1 Ban Imre Dercncscnyi bijase Madzar od plemena Balog. Ime mu je ga zvali D eDerencscnyi (slovenski Drjencane) u gomorskoj zupaniji. Hrvati su hrvatskim jezikom pisani izvori, r c n c i n. kako to dokazuju suvremeni t i n a c upisa u svoj molitvenik poslije boja r a glagolas Suvremeni pop mnoge proci ini. i bist skrb velija i vdovi rodivsije cviliti nacese tagda I ovo: Tatarov i Gotov i Ateljc na vsch zivucih v stranah sih, jakoze nc bist od vremena 1558. u Stenicnjaku. jula 17. sastao je se koji hrvatski. (= Atile) necastivih". Sabor polje in vulgari KerKrbavsko bojcva teskih zbog sc da Ferdinandu. kralju kaze

wawo polye

nominator" (

c,

Sab. spisi

III,

22).

147

Icroz

svoje

zemljiste,

kao

uzvrat

za licnu

imovinsku sigurnost.
jc

Na

torn nije se nista promijenilo ni onda,

kad

kralju
11.

Vladislavu
1512)

uspjelo,

da

je

kod

novoga

sultana

Bajazida

(1481

teskom

mukom

ishodio trogodisnje primirje (krajem marta 1495.),

se sloze u Ugarskoj dvije strankc
i
;

Prilike

u Ugarskoj. Medutim
joj
i

jedna dvorska, na celu

ostrogonski nadbiskup
s

kancelar
tezeci

Erdody',

druga opozicionalna

Lovrom Ilockim

zbaciti

Vladislava s prijestola. Zbog toga povede Vladislav vojnu na hercega Lovru Ilockoga, tada gospodara citavoga Srijema i gotovo cijele vukovske zupanije, te ga konacno prisili na pokornost. Poslije te vojne
sastane se sabor ugarski u

za sva dalja

Budimu stvori zakljucak, kojim bjese vremena zajamcena vecina nizemu plemstvu, jer je odi

sada mogao svaki plemic doci na sabor- Taj je zakljucak djelo palatina Stjepana Zapoljskoga, koji zamisli svoga sina Ivana uciniti kraIjem poslije Vladislava,
i

to bas s

pomocu nizega plemstva,

rjecitim

koje
j

je

bilo listom za njega sa svojim

vodom,

nom Verboczyjem

na celu. 1499., nasto preuze sve oceve casti, osim palatinske, stariji mu sin Ivan. Nastojanjem Ivana Zapoljskoga stvori onda sabor na Rakoskom polju (12. okt. 1505.) zamasni zakljucak, koji postade poslije kraljeve sankcije i zakonom, da odsada pod prijetnjom kazni

pravnikom S t e p aNo Stjepan Zapoljski umre vec

radi veleizdaje nitko vise ne smije predlagati tudinca na ugarsko-hrvatski prijesto. Taj je zakljucak
ocito

Maksimilijan, tek sto

naperen bio protiv kuce Habsburske, pa stoga se uze kralj je za nj saznao, spremati, da makar oruzanom

svoje pravo. Uto se rodi kralju Vladislavu sin L ud o V i k, i time postade svaka raspra o torn pitanju izlisna. No za vecu sigurnost obnove oba vladara ugovor, po kojem bi kuci Habsburskoj po treci put zajamceno pravo nasljedstva poslije izumrca Jagelovica u Ugarskoj i Hrvatskoj (19, jula 1506. u Becu). Ivanis Korvin i zadnje godine Vladislava II. Za vrijeme tih nereda u Ugarskoj opet se vrati u Hrvatsku kao herceg Ivanis Korvin, On se ozeni Beatricom, kcerkom kneza Bernardina Fran-

rukom sacuva

kapana,

te stolovase

izmjenice u Bihacu na Uni

je

ili

u Krapini u hrvat-

skom Zagorju. Glavna mu

zadaca

bila braniti zemlju

zastititi

hrvatsku od
s

neprekidnih turskih navala, a narocito

Tu
tj

je
'

banovinom. pod zadacu veoma savjesno vrsio pobivsi Turke oko Knina
Jajce
i

Sin kolara
Ugarskoj.

a k o

c a (otale

hrvatsko Bakac)

iz

sela

ErdOda

kraj

Szatmara

sjcv.

148
Jajcem, nasto sultan sklopi s Vladislavom II. sedmogodisnje primirjc. No odmah potora (12. okt. 1504.) umre herceg Ivanis Korvin u Krapini na tesku zalost citave hrvatske zemlje. Prema njegovoj narocitoj zelji bi pokopan u crkvi pavlinskoga samostana u Lepoglavi^
se jos i danas vidi nadgrobna ploca. Udovica njegova Bcapreudala se doskora za Jurja Brandenburskoga Frankapanka Irica njemacke porodice HohenzoUern, carske od danasnje Domala uplete se Vladislav u rat s Venecijom kao saveznik kralja Maksimilijana, a za nagradu imao je dobiti davno vec otetu Dalmaciju. No buduci da je nadbiskup i kancelar Toma Erdody bio potajai privrzenik mletacki, znao je vazda vjesto osujctiti sve udarcc

gdje

mu

tako ostadc Dalmacija i dalje u mletackoj vlasti (1512). Potom bjese imenovan hrvatskim banom vesprimski biskup Trogiranin Petar Berislavic, koji uze hrabro odbijati

uperene protiv republike,

turske navale; osobito se ban proslavio slavnom pobjedom kod Dubicc na Uni (15. aug. 1513.). U isto se vrijeme spremi i Ugarska na

Turaka, no vojska, vecim dijelom seljaci, ujedared okrenu pod vodstvom Jurja Doze mjesto na Turke na velikase i plemstvo. Od te nevolje spase Ugarsku erdeljski vojvoda Ivan Zapoljski porarat protiv
zivsi

Jurja

ugled jos

Dozu kod Temisvara (1514), nasto mu vecma poskoci. Te prilike prisilise slabica

onako

veliki

Vladislava,

da

se sto tjesnje zdruzi s Maksimilijanom.

Oba

se vladara sastanu 1515,

u Pozunu i Becu i ponovo sklope (22. jula) nasljedni ugovor: kuci Habsburskoj bipo cetvrti put zajamceno pravo nasljedstva na ugarsko-hrvatskom prijestolu u slucaju izumrca Vladislavljeva koljena^ a za vece jamstvo zaruci se Ludovik s Marijom Habsburskom, unukom Maksimilijanovom, a Ana, kci Vladislava IL, s Marijinim bratom

Ferdinandom Habsburgovcem,' Ludovik II. Malo zatim umre

(13.

marta

1516.) kralj Vladislav,

a naslijedi ga u Ceskoj, Ugarskoj i Hrvatskoj jedinac sin Ludovik II. (15161526), okrunjen jos 1508. Kako mu je bilo tek daset go-

budu mu odredeni skrbnici i odgojitelji, ali nazalost sami nevaljali i moralno iskvareni Ijudi. Zbog toga spade drzava na jos nize
dina,

grane;
lozi,

niti

su se postivali saborski zakljucci,

kojoj
je

niti slusali vladini

na-

a
'

izmedu dvorske stranke,

daljih

stajao

na celu

palatin

dogadaja treba istaknuti, da svi ovi p o r o d i c n i ugovori nijcsu nikad bili uzakonjeni na saboriraa, dok je saborski zakljucak od sankcijom kralja. 1505.. kojim su stranci iskljuceni od ugarsko-hrvatskoga prijestola, Vladislava II. postao zakonom.

Za razumijevanjc

149

Stjepan Bathory,

narodne s vodom Ivanom Zapoljskini bjesDrzavni su se prihodi gubili u rukama lakomih velikasa, a financijalnu nevolju poveca jos kvarenje novca. Opreka izmedu rasipnoga zivota velikasa nevjerojatnc bijede seIjaka i gradana, pace i oskudice dvorske, bila je svakomu zazoma no pomoci joj nitko nije znao ni mo^ao, niti onda, kad kralj Ludovik 11. postade punoljetnim te se ozeni Marijom Austrijskom (1522), Ban Petar Bcrislavic. Te su nevoljne prilike iskoristili Turci navale na Hrvatsku i Ugarsku. Ban Petar Berislavid suodlucne za zbijao je neprekidno njihove nadmocne navale i to poglavito novcem, sto su ga Hrvati sami na svom saboru dozvolili u tu svrhu. Ali uza sve to ban je Turcima samo tesko odolijevao, narocito otkad oni osvojise sav kraj do blizu Une, tako da je jedino Jajce s obliznjira okolisem ostalo slobodno kao kakova oaza u turskom vladanju. Stoga je u Jajce vazda trebalo s i 1 o m unositi hrane i oruzja, da
i

nile su strastvene borbe.

uzmognc

dalje odbijati navale.

torn

Pocetkom

1518. opskrbi tako Petar

Berislavic Jajce porazivsi

prilikom Turke

negdje

blizu

grada.

Pc^ed svega primirja provale Turci nanovo 1520. kroz Hrvatsku do Istre. Ban Petar Berislavic pode im ususret. U planini Pljesivici izmedu Korenice i Bihaca na Uni doslo je (20. maja) do zestokoga boja, u kojem ban pogibe, Tijelo banovo bi odneseno u Vesprim i ondje svecano sahraajeno, dok opca zalost zavlada za njim ne samo u Hrvatskoj, nego i na dvoru pape Lava X,, kralja Ludovika II.
i

cara Karla V,

Sultan Sulejman II. Upravo iste godine sjede na prijesto sultan Sulejman II. (1520 1566), za kojega se tursko carstvo uspelo na vrhunac slave i moci. Odmah u pocetku svoga vladanja zauze otok Kod, a onda (29, aug. 1521.) vazni Beograd, ..zlatni kljuc" Ugarske na koji su dosada tolike turske vojske bezuspjesoo udai Slavonije, rale, Poslije pada Beograda bijase ocito, da ce doskora dod do odTurske, a Hrvatskoj zaprijeti teSka lucnog sukoba izmedu Ugarske pogibao, jer unatoc hrabrosti novoga bana Ivana Karlovicaod

Skradin (1522), plemena Gusica (1521 1524) osvoje Turci Knin a onda Ostrovicu (1523); jedino Klis obrani slijedece godine Petar K r u z c. U toj se nevolji Hrvati potpuno priklone Habsburgovcu
i i

Ferdinandu, koji

Stajerskc zbog sigurnosti Koruske, Kranjske Hrvatsku od pomagao i novcem vojskom, brineci se tako vie za kralja Ludovika. Uto nade se Jajce u krajnjoj nevolji ne imajuci hrane dovoljno vojske, Hrabri Krsto Frankapan, sin kneza
ih je
i
i i

150

Bernardina, odluci da mu pomogne. Na udivljenje cijeloga krscanskoga svijeta izvede Krsto (Ijeti 1525.) svoju nakanu tolikom vjeStinom, da je uz neprekidne bojeve kroz vise dana izgubio samo
tridesetak
Ijudi,

dok

je

Turaka poginulo mnogo

stotina.

junackim djclom nije bilo Hrvatima pomozeno. Stoga gdje su neki se oni pocetkom 1526. sastanu u Krizevcima na sabor, se Hrvelikasi, na celu im Krsto Frankapan, odlucno zahtijevali, da vatska odcijepi od kralja Ludovika, dakle od Ugarske, i da scbi po-

No

ni tim

trazi

drugoga gospodara
je

(trovarsi altro

signore), koji ce je

Ferdinand Habsburski, Tom se prilikom braniti i stititi, a to da da ce se izjavi Krsto Frankapan spremnim osvojiti B o s n u, a onda priBosna Ferdinand proglasiti i kraljem Bosne, buduci da pada Hrvatskoj" (appartenendo la Bossina a la Croatia).' Neki drugi velikasi bill su opet za pokroviteljstvo Venecije, i tako se sabor
razide ne stvorivsi pravoga zakljucka glede novoga gospodara.

vrijeme nalazila Ugarska na pragu gradanskoga rata. Plemstvu je uspjelo zbaciti Stjepana Bathoryja, a nato bi palatinoni izabran popularni Stjepan V e r b 6 c z y, no vec za kratko vrijeme

isto se

opet ga zamijeni Stjepan Bathory. U taj cas, Ijeti 1526., spremi se sultan Sulejman s 200,000 momaka na odlucan boj protiv Ugarske, u kojoj nije bilo na okupu ni vojske ni novaca. U zadnji cas preuze kalocki nadbiskup Pavao Tomory vrhovno zapovjednistvo nad vojskom

od kakih 30.000 momaka, u kojoj se nalazilo i nesto Hrvata s banom Franjom Batthyanyjem (15251531). Ne cekajuci glavne hrvatske vojske pod Krstom Frankapanom niti erdeljske pod Ivanom Zapoljskim, zametnu Ugri 29, augusta 1526, kod Mohaca bitku buda poslije kratkoga boja ametom potuceni. Najveei dio vojske, do 22.000'j boraca, medu njima mnogo biskupa i velikasa, pa i sam Pavao Tomory, pokrise bojno polje, dok se mladi kralj Ludovik II. na bijegu utopi u nabujalom potoku Celeju. Na Mohackom bi polju zakopana
i

potpuna samostalnost ugarske drzave, a podjedno

hrvatski prijesto.

ispraznjen ugarsko-

Tc podatke daje u svojim sasvim pouzdanim izvjestajima tadanji papinski Vaticana, poslanik na budimskom dvoru barun Burgio (Gl. Monumenta Hungariae
*

ser.

II.

torn.

1.

str.

324.)

151

XIII.

Nutarnje stanje kraljevstva hrvatskoga

(od 1102. do
1526.).

regIme. Diplomatsko ime kraljevstva hrvatskoga ostade i dalje polioznacuje stalno i vazda koje num Croatiae et Dalmatiae\ uz rex tick! teritorij od Drave do mora, a i sam se vladar naziva zivi imena ovoga Hungariae'^ jos i Croatiae et Dalmatiae". No pored

rado nazivala ono S 1 a V o n i e, kojim se od kraja XII. vijeka dalje sva hrvatska ne samo u Ugarskoj, nego i u dalmatinskim gradovima poznaju tada znacenju ovom U Drave. zemlja od Neretve i mora do Medutim Rimu. i Napulju Veneciji, ime Slavonije (Sclavonia) takoder u
i
j

naslova

Slavonije" (rex Sclavoniae) nijesu kraljevi u sve vribani redovito jeme do 1526, nikad uzimali, dok su ga hercezi i 1215. banus Sclavoniae"). nosili (prvi put 1184. dux Sclavoniae", a ga je primio kralj Kokako naslovu, vjerni Ocito su kraljevi ostali osim toga zacijelo su a loman poslije svoga krunisanja u Belgradu, Slavonije vec sau kraljevskoj kancelariji dobro znali, da je pojam znatnije, sto se drzan u naslovu Croatia et Dalmatia. To je stim pa i takovih zeznade, da su se Arpadovici voljeli kititi naslovima cesto ni toliko.' malja, od kojih su imali tek mali komad, a to se doba nekoc jedinU Teritorij alnc promjcnc i granicc.
..kralja

Hrvatsku

posebna teritorija: na stveno kraljevstvo hrvatsko raspade u dva Slavoniju. D a 1 m a c i u cinili su u poi na
s

Dalmacijom

cetku poznati

nam

otoci

primorski gradovi,

Hrvatsku
i
j

sva

Kupe i mora pozemlja izmedu Neretve, Vrbasa, Gvozda (Kapele), o m opet poceo n v o a S 1 pod cevsi od Trsata do usca Neretve dio hrvatske onaj samo se od prve polovice XIII. vijeka razumijevati porjecja Drave, nalazio izmedu Gvozda (Kapele),
;

zemlje,

koji

se

donje Une, Vrbasa

(banatus),

Bosne, nazivajuci se najprije

(ducatus)
i

banovinom

1240.) kraljevinaslovnoga galickoga kralja Kolomana jedinstvenoga dotle sve (regnum). Teritorijalnu rascjepkanost (prvi put

onda

hercegovinom

konacno od vremena

nom
.

Ne

regna

tek 1359.. dakle poslije ovako: ' Veliki se ugarski kraljevski naslov razvio

javlja prvi put Croatiae et Dalmatiae"; ovaj se pluralni oblik Dalmacju. I. stekao citavu Ludovik je kad mira. zadarskoga

najprije

rex

Pannomorutn
;

Raniae 1 102.) (do 1102.); Dalmatiae el Croatiae (od ili Hungarorum. onda Hungariae Cumaniae (od (od 1206); Lodomeriac et Galliciae (od 1137.); Serviae (od 1201.);
1236.); Bulgariac (od

1271.)

152

hrvatskoga proveo je konacno Bela III, {IV. ), kad je (oko 1260,) predao Slavoniju u upravu jednomu, a Hrvatsku drugomu banu. I tako se od druge polovice XIIL vijeka i Dalmaciju stao razumijevati posebni geografsko-politicki teritorij pod svakim od ona tri imena, a ta su nekoc znacila zapravo jedno isto, naimc
politickoga
teritorija

drzavu hrvatsku. Podjedno uzeli su se Dalmaciji pribrajati stari cisto hrvatski gradovi Sibenik (od 1166.) i Nin (od 1205.), kad su dobili od ugarsko-hrvatskih kraljeva Stjepana IV. (III.) i Andrije I. (II.) privilegije slicne onima, sto ih je 1107. dao Koloman tadasnjim dalmatinskim gradovima Zadru,

Trogiru

Spljetu.

Isto

su se

tako uzeli

Brae i Hvar, otkad dodose pod vlast racunati kao Dalmacija mletacku (1278), a ojacanjem ove uopce se siri i ime Dalmacije na stetu Hrvatske. Ali jacanje mletacke, bosansko-humske, a narocito turske vlasti na juznim granicama Hrvatske, dalo je povoda, da sc uporedo s doseljenjem mnogobrojnoga hrvatskoga plemstva i puka uzelo siriti i hrvatsko geografsko-politicko ime na
otoci

sjevcr

Gvozda prema Kupi, Savi

donjoj

Uni.

drugoj polovici

XV,

Hrvatskom (Croatia) i pocetkom XVI. vec se nazivlje zagrebacke zupanije, koji se sterao na jugu Kupe i Save izmedu danasnjega Karlovca, Siska i Jasenovca. Sada su gradovi i mjesta Bihac, Krupa (na Uni), Kostajnica, Zrinj, Topusko, Stenicnjak krajem istoga i Dubica, jos u prvoj polovini XV. vijeka u Slavoniji,
vijeka
dio

onaj

vijeka u Hrvatskoj.
teritorija hrvatskoga mijenjale su se, kako Tecajem XV. vijeka izgubi Hrvatska u korist Venecije citavo primorje osim onoga dijela, sto se pruza od Trsata do Baga, a tako isto i sve otoke, Na kopnu opet otese Turci do Mohackoga boja sav Srijem ravnu Slavoniju do Dakova i Osijeka, juznu Hrvatsku gotovo do Gvozda osim Klisa i Obrovca te Pounja. Jajacka je banovina bila dakle kao otok u turskom moru, koji sc najblize primicao hrvatskoj zemlji kod Gradiske na Savi, nedaleko od usca Vrbasova. Sada se vec i sastajemo prvi put (1525) s nazivom za nekoc prostranu Hrvatsku: Knezovi i ostaci plemica

Granice politickoga

vidjesmo,

veoma

cesto.

kraljevine nase Hrvatske"

nostri Croatiae).
Zitelji. Inace bijahu
i

(comites

et

reliquiae

nobilium regni

sada glavni elemenat pucanstva u citavoj

zemlji od

Drave do mora
se

v a

(Croatae, Sclavi).

Uz

njih zivjeli

su od starine
mani),
koji

po dalmatinskim gradovima i otocima L a t i n i (Rokonacno sasvim potalijancise, kad su dospjeU trajno

153

pod mletacku

vlast.
i

grebu, Virovitici

Po nekim gradovima u Vukovaru, uzese se od

Slavoniji, narocito u ZaXIII.

vijeka

naseljavati

mc

(Teutonici), najvecim dijelom obrtnici, dok su

Madzari

uz desnu obalu Dunava pod Fruskom gorom, a S r b i (Rasciani, Traces) od kraja XIV, vijeka dalje u juznom Srijemu, kamo su uzmakli ispred Turaka. U a n a (Italici), pace i Ta nekim slavonskim gradovima bilo je
(Hungari) sjedili poglavito uz donju

Dravu

Francuza
kriljuju

(Gallici),

ponajvise trgovaca
narocito u XV.
i

Ijekara.

Mnozinom
I

nat-

sve

strane
ili

zitelje,

vijeku,

(Valachi,

Vlachi, Olahi)

Maurovlachi, odnosno Morovlachi {Morlachi ili Mrtvovlasi i Nigri Latini), a u nekim predjclima, tako u srednjem Pounju, C i c i, Nema sumnje, da su oni podrijellom bili Romani, i to kojc izravni potomci rimskih naseljenika, koje poromanjeni

po nosnji zvani

Tracani,

da su
i

makedonskim prema sjeveru

govorili

negdje juzno planini Balkanu u danasnjim tesalskim planinama, Otale su se sve vise sirili
postali

tako

usli
i

u cisto slovenske
slovenski, a

oblasti,

gdje su najprijc

onda su se vremenom u XIV. neke skupine prije, a neke docto i poslovenili, sasvim vijeku XV, i od Srba, Arbanasa Zakoniku" u razlikuje ih nije. Car Dusan jasno polovici XIV, viprvoj put u prvi i Grka, a u Hrvatskoj pominju se robe prenosenjem jeka (upravo 1322,). Vlasi su se bavili poglavito na konjima i mazgama (turma i turmari, u dubrovackim spomenicima planin..ponosnici") te stocarstvom provodeci nestalan zivot, Ijeti na
oba
jezika, svoj

skim pasistima po katunima, a zimi blize prisojnoj obali morskoj. Proovcju vunu, izvodili su sir u pogacama (caseus vlachescus), maslac znacilo redu prvom u Stoga je ime VI ah od XIV. do XVI. vijeka ili zanimanjc dakle je ono obiljezavalo u prvom redu s t o c a r a bjese puna Vlaha socijalni polozaj, a ne tudu narodnost. Hrvatska vjerc i Like, a Zrmanje Cetine, oko narocito Gvozda, od Neretve do
i
,

grckoistocne (Vlachi bijahu najvecim dijelom katolicke,' a tek iznimno kako se sami Hrvatih", v ..Hrvatski Vlasi" ili ..Vlasi schismatici). kako narjecjem, govorili su, otkad se pohrvatise, cakavskim
nazivlju,

takoder poprimise to dokazuju njihove sacuvane isprave, a imena im (universitas hrvatske oblike,' Gdje ih je vise bilo, stvaraH su opcine knezi, ispravama: hrvatskim u zovu njihovi Valachorum), a glavari se
u Lici. Godinc 1433. daruju franjevaeku crkvu sv. Ivana iznad Metka Blaz Kopeid. MiTako: Viganj Dubravcic, Toma RoScvid. Matijas Vukid, Ima viie Franko Danilovid. klouS Dobojcvic. Antun Tukovic. Ivan Hcrcndid,
'

hrvalskih plemickih porodica

vlaskoga

podrijella.

154
vladiki
(to

nijesu biskupi),

vojvode,

suci

pristavi;
stola",

oni su u prvonii

redu

dijelili

pravdu kao prisjednici vlaskoga

i

naime suda, a

onda bijahu Drustvo se u ovo doba raspadalo na slobodne i ncslobodnc Ijude, naime na vclikase crkvene (prelati) i svjetovne (barones, magnates), nizc plemstvo (najprije servientes, onda nobiles), gradanc (cives), slobodne seljake (liberi), slobodnjake (libertini), kmetove (corobove (servi, hrv. sebri, mancipia). Prema prije za doba naloni)
i i

njihovi vojnicki zapovjednici.'

rodnih vladara samo je ta razlika, sto je u Slavoniji preoteo maha zapadnoevropski feudalizam i njegove uredbe, a sve se vecma gubilo plemensko slovensko uredenje, S tim u svezi naselise se sada u Slavoniji brojne plemicke porodice iz Ugarske, koje su mnogo pri-

srednjem vijeku na oko pokazivala toboze ugarski" znacaj, da se naime drzalo, e je u tjesnjoj svezi od Gvozda do Ncs Ugarskom, nego li s Hrvatskom. U Hrvatskoj retve vladala su i dalje citavim zemljistem jedino hrvatska plemena,
donijele,

da

je

ta zemlja

primjera, da bi ikoji ugarski plemic dobio posjeda u njoj. Glavni rodovi velikasa i plemica u Slavoniji vec su
i

nema

ma

igdje

nam po-

ne cemo ovdje ponavljati. Isto su nam tako poznati gradani i njihovi privilegiji, dok su od podanika u d v o r n i c i sjei dili na kraljevskim posjedima, predijalisti na biskupskim i crkveznati,

pa

ih stoga

nim, a k

me

o v

na plemickim

robovi

ili

sebri

nijesu toliko

obradivali zemlju svojih gospodara, koliko su im bili radnici i obrtnici; oslobodeni kmetovi, koje bi gospodari oslobodili s kakvih god zasluga, zvali su se s I o b o d n a c i. Crkva hrvatska. Kao u politickom tako je i u crkvenom obziru
j

kraljevstvo

Hrvatska je citava pripadala se nalazile ove biskupije su u kojoj nadbiskupiji spljetskoj, kninska, dopiruci do Bihaca na Uni, trogirska, ninska sa zapadnom polovicom Like, Krbavska (od 1185.) s istocnom polovicom Like i sijelom u gradu Krbavi (danas Udbina'), skradinska, sibenicka (od 1298.), senjska (od 1185,), makarska (od 1330.), duvanjska
hrvatsko
bilo

rastrojeno.

hvarska (od 1185.) s juznim otocjem. Godine 1154. podigli su Mlecani nadbiskupiju u svome Zadru sa
(od 1330.) sa sijelom u Lijevnu
i
'

Te Vlahe
i

valja razlikovati

od grckoistocnih

Srba-Vlaha
sijelo

za turskoga vla-

danja od XVI.

XVII. vijeka naprijcd.

Iz Krbave (Udbine) prcneseno bi 1460. biskupsko zbog Turaka 1493. u Novi na moru. Oko 1461. bijase i ali to je pravo brzo utrnulo.

Otocac

u Modrusc, a onda sijelo biskupa,

155

sufraganim

biskupima

krckim,
tri

rapskim
:

bijase podiieljena

medu

biskupijc

Slavomja opet zagrcbacku s ,os )cdnim

i

osorskim.

je na istok sve do Slabnc, kaptolom u Cazmi (od 1232.), a sezala koja je obuhvatala najveci dio Vocina i Pakraca, onda p e c u s k u, povucena od Iloka (ah bez njega) danasnje Slavonije sve do pravca kaptolom sv. Petra u Pozeg., i na usee Bosuta u Savu s drugim Dunava i srijemsku (od 1229.) sa sijelom u Banostoru izmedu Izuzetak cini jos i D a k o v o Save, a pecujskoj biskupiji na istok. slavonske biskupije, a onda kao sijelo bosanskoga biskupa. Sve tri kalocku. nadbiskupiju (od 1264.) pripadale su pod i bosanska a arhidjakonate, u Nadbiskupije i biskupije bile su razdijeljene su osobite zivot u srednjem vijeku od ovi opet u zupe. Za kulturni svega dusevnoga zivota, a naposc sredista vaznosti k a p t o I i kao podmlatka. Uza to bijahu kaptoli skola za obrazovanje svecenickoga vjerodostojnosti (locus Xlll. vijeka tako zvana mjesta
j

od pocetka

credibilis), vrseci

dalmatinskim razne pravne poslove, koje su u nekim

biljeznici
(notarii
publici).
i

gradovima obavljali javni

originale isprava,

Om

su cuvali

izdavali

vjerodostojne
i

prijepise
vrsili

sud,elovali

kod

uvadanja u posjed.

su takove poslove u Zagrebu, Slavoniji u Senju, a kaptoli u Spljetu, Ninu, Kninu i su biimali imanja svojih Cazmi, Pozegi i Dakovu. Osim prihoda od svatko morao desetine, koju je skupi i kaptoli dohodak od crkvene prirodninama i zivotmjama Ud u to i neplemic,

Hrvatskoj

Dalmaciji

placati.
tih

biskupom svoje skole. U stolice i u ovo doba ponajvisc Dalmaciji su se popunjavale biskupske no u XIV. vijeku veoma sc laika doticnoga grada izborom klera imenovah biskupe. narocito u slacesto zbivalo, da su pape izravno stekose kraljevi pravo povonskim biskupijama. Tek u XV. vijeku onda potvrdivah. Pored punjavanja biskupskih stohca. a pape bi ih glagohce ona se slovenske sluzbe bozje
s
i
;

plemic ili zajedno su prihoda uzdrzavah kaptoli

sve borbe

Latina

protiv

mnogo glai krbavskoj. pace ipak odrza u biskupiji senjskoj, krckoj nadb.skup.)e. podrucju spljetske golasa nalazimo ne samo po citavom po zagrebackoj. Medut.m i dalje vijeka XV. polovice
nego od druge
poglavito bjegunci iz Hrvatske ovi su glagolasi u zagrebackoj biskupiji u je slovenska sluzba bozja ispred Turaka. Iz Hrvatske presadena

XIV. vijeku u neke samostane po Ceskoj

Poljskoj.

hrvatskom i mnogo pocetkom Xlll. samo St an a. Poslije starih Bcnediktinaca uze se herceg Andnja kojemu sagradi siriti po Hrvatskoj red Cistercita.

Uz

brojno svecenstvo bilo

je

u kraljcvstvu

vijeka

156

oko 1200. krasnu gotsku crkvu sv. Marije sa samostanom ti Topuskom, Iza njih nastanise se Dominikanci i Franjevci, narocito u juznoj Bosni, gdje im je glavna zadaca bilo suzbijanje bogoHrvatskoj milstva. Onda dodose Templari (Bozjaci) i Pavlini, Templarima darova papa svoj posjed u Vrani, ali su dobrza i sami stekli golema imanja. Kad bi taj red dokinut (1312), zapade sav imutak njegov Ivanovce Krizare (Cruciferi), pa stoga se i njihov prior prozva priorom ili vranskim. Pavlini bili su rasireni u Hrvatskoj i Slavoniji, a narocito bijahu im na glasu samostani Remete kod Zagreba i Lcpoglava u Zagorju (osnovan oko 1400.).
i

Pripadnika grckoistocne vjeroispovijesti bjese sve do 1526. veoma malo u Hrvatskoj, jos najvise u Srijemu, gdje su to bili doseljeni Srbi

po imanjima porodice Brankovica, a onda u Huraskoj zemlji. Bogomili u juznu Hrvatsku, pace i u vukovsku i su se prosirili mjestimice pozesku zupaniju, dok je kroz neko vrijeme bilo u XV. vijeku u
i

Srijemu

Husita.
i

bijase ugarski kralj podHrvatska nijesu stoga cinile jedinstvenu drzavu u nutarnjoj upravi, vec je svako kraljevstvo ostalo za sebe politicka, teritorijalna i narodna jedinica. Jedino spoi dalje Ijasnja politika, kojom je ravnao samo kralj, bijase im zajednicka, a to je bio i razlog, zasto stranci nijesu vazda marili za nutarnju razliku. Krunisanje za zasebnoga hrvatsko-dalmatinskoga kralja obavljalo se sve do Andrije I. (II.), odnosno Bele III, (IV,), no otada bjese vazda zajednicko, samo sto su kraljevi bez sumnje izdavali zasebne zavjernice hrvatskim, a zasebne ugarskim stalezima.

Ustav
i

sudbenost.

Od

godine 1102,

jedno

hrvatsko-dalmatinski,

ali

Ugarska

Kralja

je
i

samostalan
kraljevske

u Hrvatskoj zamjenjivao, kad god je to bilo mozno, kralju jednakopravan herceg (dux), redovito clan
(sin
ili

porodice
(dei

brat kraljev).
a

Stoga se

on

pise bo-

zjom miloscu"
(ducalis

gratia),

njega

zovu

hercesko

velicanstvo"

Herceg stolovao je obicno u Zagrebu, Kninu i na Uni, Godine svoga vladanja brojio je kao kralj, a imao je na svom sjajnom dvoru zasebnu dvorsku kancelariju s kancelarom na celu, Herceg vrsio je nadalje vazna kraljevska prava u Hrvatskoj, namjestavajuci banove, sazivajuci sabore, dijeleci plemstvo za zasluge hrabromu vojniku, vodeci vojsku u rat, potvrdujuci stare kraljevske privilegije pojedinim gradovima i plemicima i kujuci svoje zasebne novce.
maiestas).
i

Zadru, a docnije

u Bihacu

157
hercega, onda su kraljevstvom upravljali bani U prvo vrijeme bio je samo jedan ban, no od
ih stalno

Kad
Bele
III

nijc

bilo
vlasti.

gotovo istom
(IV, )

napose za Hrvatsku i je vec jedan samo ili ima Hrvatskom, juznom s bila izgubljena Dalmacija onda naslov je Taj ista. dva ili hrvatsko-dalmatinsko-slavonski ban, bili ili redovito su Banovi ostao u stalnoj upotrebi sve do danas. sebi ban je domaci plcmici, ili su imali posjeda u Slavoniji. Svaki plemstva banovca na saboru sam imenovao izmedu domacega zupan zagrebacki ili redovito bijase banovac (vicebanus); slavonski banovca javlja se i bana Uz kninski, krizevacki, a hrvatski zupan od plemstva, saboru na izabran samo u Slavoniji jos i pro to no tar, u Ugarkancelar cuvao pecat kraljevstva, kao sto je to cinio
nalazimo

po dva,

to

Dalmaciju, a napose za Slavoniju.

Od

Matijasa Korvina, kad

koji je

skoj, a

u docnije doba bio i banov zamjenik kod sudovanja. BuHerceg ili ban sazivali su po kraljevu nalogu sab ore. razdijebilo vijeka XIII. polovice druge duci da je kraljevstvo od su se napose slavonski, a Ijeno na dvije upravne jedinice, sastajali regni Sclavoniae ili napose hrvatski sabori (generalis congregatio Dalmatiae et Croatiae), i to prvi ponajvise u Krizevcima,

regnorum onda u Zagrebu

docnije

Cazmi, a drugi u Kninu, Ninu Topuskom i u Ripcu (kraj Bihaca).

i

Bihacu na Uni, a
Sabori su
trajali
i

redovito po vise dana,

velikasi, nize

a dolazili
i

su na

nj

svi

crkveni
i

svjetovni
(na

plemstvo

zastupnici

gradova, pa

dalmatinskih
vijecala

hrvatski

sabor).

Samo u
i

osobito

vaznim priUkama
Predsjedao
(tako

su oba
redovito
1397.

sabora,

hrvatski
ili

slavonski,

zajedno.

im

je

herceg

a u prilikama i Krizevcima, Matijas Korvin 1466.

ban,

sam

kralj

2igmund

u Krizevcima a 1481. u Zagrebu je predsjedao 1495. u Virovitici). Na ove sabore, kojima II. i Vladislav po prigodama vaznim ban siljao je kralj pocetkom XVI. vijeka u stalezima da priopce jediioga ili po dva svoja poslanika (oratores). o kojima se tada regiae), (propositiones njegove predloge i zelje v,)ecalo o saborima se ovim Na zakljucak.
raspravljalo
i

stvarao
ticalo

svemu,

vo)nickih uprave, poreza. obrane kraljevstva. no ipak Slavoni)e; odnosno posala i unutarnje politike Hrvatske, bilo vnieme. narocito u starije najodlicnija je strana ovih sabora,
sto

se

rjesavanje

ili

dakle sudovanje. U XV. vijeku (od redovito siljati svoje zastupn.ke 1442. dal.e) poceo je slavonski sabor ili oratores na ugarske sabore (nuncii regni Sclavoniae
zapletenih
parnica,

pouzdanike

regni Sclavoniae). dok hrvatski sabori ne

samo da toga

nijesu cmili.

158

nego nijesu
sabore,
povlasti

ni

na kraljev poziv
u
torn,

htjeli polaziti
stall

sto su slavonski saborski

zastupnici

redovito

ugarske sabore, Razlog, polaziti ugarske

i

bijase
i

sto

su

drzali,

da ce ondje

za sebe

steci

prava ugarskih
vidimo,

staleza,

uz njih obraaiti

svoja
kod

z a-

sebna. Osim toga

I

da su oni ondje

sudjelovali

naj-

znatnijih pitanja spoljasnje politike.

Slavonija i Hrvatska su se raspadalc na zupanije (comitatus). u zupanijskom uredenju vazne promjene, jer je starih nastadose Sada plemenskih zupa sve to vise nestajalo, sjedinjujuci se u zupanije po ugarskom kalupu, a zupane nije vise birao narod, nego ih je imenovao sam kralj po svojoj volji. Ovaj proces razvijao se u Slavoniji mnogo brze negoli u Hrvatskoj, gdje su se stare hrvatske plemenske

zupe djelomicno sacuvale do XIV, vijeka. U Slavoniji bile su prije dolaska Turaka ove zupanije: glaska s obiju obala savske pritoke Ukrine pa izmedu donje Bosne, Save i Borje planine s gradom Glazom sanska s obiju obala srednje i donje Sane s gradom Kljucem; dubicka na jugu donje Une s gradom i trgom Dubicom (danasnja Bosanska Dubica); vrbaska s obiju obala donjega Vrbasa s Vrbaskim gradom (nedaleko od danasnje Banjaluke). Do XV, vijeka dosle su ove zupanije u vlast bosansku, ali su se ipak jos i pocetkom XVI, vijeka nalazile u crkvenim poslovima u biskupiji zagrebackoj (dubicki arhidjakonat), Dalje na zapadu sterala se izmedu srednje Une i

Sane (oko Grmec planine)

(danas Petrovac)
se
;

zupanija

psetska
zapocinje

gradom Psetom

s lijeve

obale

Une

se

zagrebacka
uz nju
vijeka
sirila

zupanija, sastavljena od vise bivsih plemenskih zupa^;

zagorska
i

gradom Krapinom, no krajem XV,

bi

do-

kinuta

sjedinjena poglavito sa

varazdinskom,

a djelomicno sa

zagrebackom; najznatnija sredovjecna slavonska zupanija bila je kriz e V a c k a, takoder sjedinjena od vise manjih plemenskih zupa*, a prostirala se u XV. i pocetkom XVI, vijeka duboko u danasnju SlaKlokocem; gajska s Gaj ^Tosu:goricka s gradom Goricom, Cetinom gradom (danas Mala Kladusa u sjev, zap. Bosni); novigradska s Novigradom (danas Todorovo) gorska sa Stenicnjakom, Topuskom i .Zrinjem; podgorska okicka s gradom Okis gradom Podgorjcm nad Jastrebarskira (danas sv. Jana) cem Samoborom; sisacka; turopoljska (Campus Zagrabiensis) s Lukavcem; zagrebacka s Gracem (gornji grad Zagreb); ivanicka s gradom Ivanicem; moravedka s gradom Moravde (kraj Zagreba). Sve su ove zupe, osim Turopolja, do XV. vijeka bile sasvim ujedinjene u zagrebacku zupaniju.
i
; ;

To

su:

cazmanska, garicka,

garesnicka,

grdevacka,

kalnicka,

moslavacka

roviScanska.

159

do Orahovice i Donjega Miholjca. Krizcvacka zupanija opkoljavala je sa zapadne, istocne i juzne strane zupaniju v i r o v iiicku, u XV, i XVI. vijeku samo okolis danasnjega mjesta Virovoniju, sve
viticc

do Dravc. Na danasnjoj hrvatskoj zemlji

dalje na istok prosti-

gradom Pozegom i mjestima rale su se zupanija Zapoljem, onda vukovska sa sredistem Kutjevom, Brodom u Vukovu ili u danasnjem Vukovaru, a s mjestima: Gorjan, Das
i

pozeska

kovo,

Horvat-grad, Berkasovo, Morovic (Marot) i Ilok (Ujlak), pa konacno srijemska sa sredistem u Banostoru (Ko ili Bani monasterium) i mjestima Mitrovicom i Zemunom, Treba jos napomenuti,
u Pecuhu) Papuka, do jos u XV. vijeku prclazeci Dravu dopirala tako da su u njoj bila mjesta Valpovo, Nasice, a gdjekad i Osijek. zupanije, tako morska XJ Hrvatskoj opet su bile mnogobrojne zupe i

da

je

baranjska

zupanija (kojoj

inace bijase

srediste

sve

(Maronia) izmedu usca Neretve i Cetine, sa Omisem i Makarskom, Kacica, pa duvanja inace postojbina snaznoga hrvatskoga plemena oko 1325, u vlast dospjese ska, hlijevanjska i dlamocka ove zupanije bosansku. Dalje su zupanije bile: imotska, poljicka (od XIV. stoljeca
;

dalje, cetinska, kliska, kninska, bribirska, lucka

i

Krke), najveca

glavna sredovjecna

zupanija

(izmedu mora, Zrmanjc s one strane Vele-

Belgradom, ninska, licka s gradom Pociteljem, buska s Bocae gradom (kod danasnjega Kosinja), gatska s Otoccem, krbavska s Krbavskim gradom ili danasnjom Udbinom, unska s mjeLapactom Srb (od sebar), unacka s gradom Uncem, lapacka s Donjega kod Obljaju brdu danasnjem na pnlici ^radom (po svoj Ripcem, nebljuska s Nebljusima, humska s Hum-gradom
bita',

sidraska

Lapca),

primorju. onda brinjska, modruska, dreznicka, senjska i vinodolska u na jugu krajevi Medutim vec u pocetku XV, vijeka racunali su se stapanjc Kupe u Hrvatsku, a ne u Slavoniju, i tako zace postepeno obiju upravnih jedinica u jednu, utvrden Srediste svake zupanije hrvatske i slavonske bijase njime ;c zupanija; citava i kojem se obicno prozvala

grad, po

tipravljao najprije

zupan a uza
nastajali su

nj

kaslelan

ili

gradscik, koji je zapoili

vijedao cetom kraljevskih

sluzbenika
docnije

(castrenses,

sevientes).

Uz
gra-

ove tvrde gradove

danstvom. No
'
'

vremenom na
razvise
kr.

njihovu
slob,

podnozju vas

rosi (suburbia), iz kojih se

gradovi
dijeliti

vec krajem XII. vijeka uzeli su kraljevi

nckim

lucka. pa sidraJka. ninska XIV. vijeku sjedinile su se u luckoj zupaniji stara Bribira. kod Ostrovica bijaJc srediste bribirska;

160
velikasima citave zupanije (tako Krckim knezovima Modrus, Vinodol gatsku zupaniju, Bribirskima bribirsku, Nelipicima cetinsku), koje i tako postadose njihove gospostije (dominium, (v)ladanje), a oni njihovi
:

ne zupani, nego knezovi

zupanijom upravljaoz u p a n, a zamjenjivao ga je p o d z u p a n, ali od XIV, vijeka daljc bill su kraljevski gradovi u upravi kastelana (gradscika), kojima su
ili

grofovi.

Inace

je

se morali pokoravati svi plemeniti i neplemeniti sluzbenici ili podanici ovih gradova. Oni, koji su bili oprosteni od te sluzbe, dakle koji su
bili

pravi plemici, imali su svoje plemenske zupane (comes terrestris),

koji se

pokoravahu samo banu. Zupanijsko plemstvo sastajalo se na

kojima
je

predsjedao zupan, a cesto i ban. One su se upravnim poslovima, utjeravanjem poreza i u smislu kraljevskih zapovijedi, a i suodjeljenja vojnih uvodenjem
skupstinc,
bavile svim zupanijskim

dovanjem. Sudbenost bijasc u glavnom ista u Hrvatskoj i u Slavoniji. Vrhovni sudac bjese herceg ili ban, kojega je zamjenjivao banovac, a u Slavoniji docnije jos i protonotar, U Slavoniji bili su za redoviti

banski sud

odredeni stanoviti rokovi, najprije dva puta, onda i cetiri puta u godini, i to vazda osmi dan poslije ovih blagdana: Bogojavljenja (6. Jan.), Durdeva (24. apr.), Jakovljeva (25, Jul.) i Mihajlova (29. sept.); otale su se ovi redoviti banski sudovi i zvali oktaV a 1 n i (indicia octavalia). Ovim je banskim sudovima predsjedao ban

na saboru izabrani pismena odluka vazda prisjednici (assessores), O banskoga suda Od pod banskim pecatom, koji jc cuvao protonotar. moglo se i u Hrvatskoj i u Slavoniji prizivati na kraljevski sud, odnosno na suca na kraljevskom dvoru (iudex curiae regiae). Banski se sud u Hrvatskoj redovito sastajao u Kninu, a u Slavoniji u Krizevcima ili u Zagrebu, no nijesu rijetki primjeri, da su sam ban ili
(ili

njegov zamjenik),

a uza nj

su

bili

prisutni

odluci se izdavala

banovac putovali po banovini

bili su uprava zupanijski sudbeni stolovi, jeruto doba bijase u najtjesnjoj svezi sa sudovanjem. Zupanijskomu sudu stajao je na celu zupan (ili podzupan), a uza nj bili su kao prisjednici po cetiri (gdjekad i po vise ili manje) plemicka suca (indices nobilium), odabrani iz poiedinih kotara zupanije, dok su odluke zupanijskoga suda izvrsavala dva pristava (pristaldi). Jos nizi sudovi bili su u Hrvatskoj plemenski stolovi za pojedina plemena (tako za Mogorovice, Subice i druge), koja su zivjela unutar novostvorenih zupanija, s posve
i

dijelili

pravdu,

Nizi

sudovi

slicnim uredenjem kao

sto

su

ga imali zupanijski sudovi,

kralj.

161

slobodnim gradovima sudio je u prvoj molbi sam gradski sudac (iudex) sa svojim izabranim gradanskim prisjednicima, a visa im molba bijasc tavernikalni stol na kraljevskom dvoru/ Banovi nijesu nikad sudili u
gradovima, osim ako ih je kralj za to izrijekom odredio. Podanicima su opet sudila bez priziva njihova gospoda, U Hrvatskoj se sudilo redovito po obicajnom pravu (iuxta consuetudinem regni Croatiae,
ili

hrvatski
i

pravda

zakon

hrvatski), a u Slavoniji jos

po ugarskim
to

zakonima
uvoditi
Spljet

obicajima.' Primorski gradovi pocese od XIII, vijeka daljc

pisane statute,
oko
1240.,

u glavnom po uzoru mletackom,

1272., Trogir 1291.,
i

Dubrovnik

Zadar 1305. Gotovo

;

isto

vrijeme povedose se za njima

privatne gospostije

tako na-

stade

Vinodolski zakonik
I

od

1288., najstariji pravni hrvatski

spomenik.

kaptoli

su

sastavljali

svojc

statute

zbornik

tako

je
i

zagrebacki kanonik Ivan arhidjakon goricki sastavio (izmedu 1334,

1354.) znameniti zbornik Statuta capituli

Zagrabiensis", koji se sve

do danas sacuvao u

originalu,

Hercezi ili banovi kovali su i svoje n o V c e. Prvi je to ucinio herceg Andrija (1197 1203), a odrzalo sc to pravo sve do vladanja kraljice Marije potkraj XIV, vijeka. Novae se obicno zvao moneta banalis (banovac, banica),' a kovala ga herceska ili banska kovnica, zvana camera. Najstarija kovnica bila je u Pakracu, a onda sve do konca opstanka njezina (potkraj XIV, vijeka) u Zagrcbu (odatle denarii Zagrabienses). Kovnica davala hercegu (ili banu) velike prihode. Vrsti novca bijahu dinari, je bagatin (najsitniji novae); novci bili su kovani oboli (ili po dinara) jedino od srebra pomijesana s bakrom. Dvjesta dinara cinilo je jednu marku; cetvrtina marke zvala se ferto (odatle jos i danas fertalj), petina pensa, a osmina libra. Na nalicju banskoga novca nalazila se
i

Novcarstvo

grbovi.

kuna u bijegu izmedu dviju sestokrakih zvijezda, to jest g r b stare Slavonije, docnije od Vladislava II. (1496) napose dopusten kraljevini polumjesec nasuprot Slavoniji. Ujedno se nalazi na nalicju jos
i

Svi kr. slob, gradovi

Ugarskoj

Slavoniji

potpadali

su

pod dvorskojja

meSlra blagajnika (magister tavcrnicus). .,Dc iure el consuctudine regni Hungariae et per conscquens regni Sclavoniac, quod eisdem iuribus et consuetudinibus. quibus rcgnum Hungariae utitur, gaudere ban olet", kaic u jcdnoj sudbenoj ispravi izdanoj u Krizevcima 13. januara 1517.
Juridica Petar Berislavid (Original u nadbiskupskora arhivu u Zagrebu 173.). regcstu tampao ga Mesid u Starinama" vol. V,. str. 172
;

143, 2.

Jos

danas zovc se u Bosni

u Dalmaciji sitan

srebrni

novae banovac.

Danica.
11

162
zvijezdi, a to je zacijelo drcvni grb

Dalmacije
glave,

ili

Hrvatske.
kralj

Na
i

oblicju

novca
ili

nalaze
i

se

dvije

okrunjene
:

mozda

kraljica,

kralj

njegov sin/
herceski

te natpis

niam"
Ijcvski

ili
ili

Moneta due is

..Moneta regis per Sclav oper Sclavoniam", to jest kra-

novae za Hrvatsku. Tek u drugoj poloviei XV. vijeku na kolajni kralja vijeka na nekim slikama, a onda u XVI. naimc u pet redova Hrvatske grb put prvi Ludovikall. javlja se (1525) se grb Dalmaeije, dok koeaka, crvenih po pet izmjenicnih srebrnih i pecatu jos 1406. jednom to jest tri leopardskc glave, prvi put javlja na
:

Porczi.
i

Slavonije.

placanju poreza bijase velika razlika izmedu Hrvatske Buduci da je kralj Koloman 1102. oslobodio hrvatsko
ili

plemstvo od placanja zemljarine

kunovin

e (marturina)-, bijase

ona

Od

jedino slavonski porez, a iznosio je najprije 12 dinara njega su kraljevi oslobodili tecajem stoljeca mnoge

na godinu.
velikase
i

kaptol zagrebacki citave korporacije (tako kralj Andrija I. {II.) ..lucrum camerae" zvan porez Slavonija je Uz kunovinu placala
1217.).

naime doba kovao novi novae svake je vlasnik dobio godine, kojim je valjalo izmijeniti stari, ali tako. da Bele III. (IV,) Za za tri stara dva nova komada doticnoga novea. sedam dinara pretvoren bi taj neizravni porez u stalni u iznosu od godisnji Ludovik I. pokusao je da ga dokine (1351) i da uvede
(dobit kovnice).

starije

se

ali

koja mogu proci porez od 18 dinara od svakih vrata (porta), kroz blagajnu. a ne kraljevsku u placati natovarena kola zetve, a imali su ga provesti mogao nije kralj vise u bansku, svi plemici bez izuzetka. No i Slavoniji placala u svoje volje, jer se marturina i ..dobit komore" slavonska kovnica novca. pa dalje sve doklegod je postojala zasebna nije mogao uspjeti sa svojim Korvin Matijas toga. Ni kralj
jos
i

poslije

mohacke poreznim reformama, pa tako je Slavonija placala sve do dukat po ili selista, bitke kunovinu, naime po 20 dinara od kmetskoga
od pet kmetskih ognjista (dimnjaka). Medutim su sobom donijeli znatnu poreznu pres Turcima u XV. vijeku ipak dace (hrv. riz. lat. taxa, contributio, ratne inaku uvcdenjem izvanredne ni pobirati bez posebne rasporezovati dica). Ali ova se daca nije mogla to samo onda, kad privole sabora ugarskoga ili slavonskoga, i
i

neprekidni

teski bojevi

sami odredivali, su to stalezi drzali nuznim, pace stalezi su

'

kolika

Objc

tc glave se nalaze

na

cisto

ugarskom novcu kovanom u Ugarskoj.

Znaccnje
'

jos nije objasnjeno.

str.

Glcdaj gore

64.

70.

163

ce ona

u pojedinim prigodama, Ovu je izvanrednu dacu prinosila uz Slavoniju i Hrvatska, dok je nije kralj Vladislav II, od toga sasvim
biti

oprostio. All je nesto prije Slavonija stekla (1472) privilegij,

da placa to jest Ugarskoj, pla^ala u dace, koja se ratne one u samo p o 1 ako dukata, pel samo fumus) (porta, selista od svakoga kmetskoga vazda dacu ratnu Ovu je se je u Ugarskoj imao placati citav dukat. samo slavonski sabor dozvoljavao, a ubirao ju je ban po zupanijskira organima (dikatorima). No dobrza bise od te dace oprostcni ne samo svi crkveni posjedi (biskupa, kaptola, samostana i zupnika), nego pleoni glavne svjetovne gospode (hercega, bana, banovca, zupana i na pao teret je sav Tako mickih sudaca), pace i pojedinih velikasa.
oV
i

manje posjednike
je

ili

njihove kmetove,

sam prihod dace postajao

placale

sve manji,
i

Uz ove

su

se

glavne

dace

Hrvatskoj

neke druge, tako trgovina u lukama, a tridesetina od sostrane robe na granici, Jos su vazan prihod davale mitnice naime su Kad dar". ..pocasni lane. Osim poreza morao se davati herceg bili na putu, trebalo je kralj ill zamjenici njegovi ban
Slavoniji jos
i

plerastvo

gradanstvo da ih doceka i pogosti; to se zvalo z a 1 a zn i n a (descensus), a bio je jedan od najncugodnijih poreza, jer su pravo kraljevi i banovi, a narocito njihovi cinovnici, na koje se to mogli su kraljevi se, Razumije takoder proteglo, vazda bili na putu,
i

od toga oprastati ne samo pojedine velikase i plemice, nego i crkvene korporacije i kr, slob, gradove, i to budi sasvim, budi djelomicno, hranu. n. pr. ograniciti samo na konak (stan) ili samo na
i

mornarica. U hrvatskoj vojsci (exercitus chroaticus) nastadose u to doba znatne promjene, Dok je ona za prvih Kolomanovih nasljednika bila plemenska kao za narodne dinastije. stali su Tako zakraljevi iz kuce Anzuvinske uvoditi strogo feudalno uredenje, ban mijenise stare plemenske cete nove velikaske ili banderiji, a

Vojska

duzai podrzavati, I crkveni dostojanstvenici koropatije) biU su takoder kao vlasnici prostranih poracije (kaptoli kr. a tako iraanja duzni podrzavati konjanickih i pjesackih ceta,
plemstvo
bili

su

ih
i

ratova postavljaju slob, gradovi; stoga i vidimo, gdje se u doba turskih se kasnije biskupi i opati na celo vojske. Pored banderija javljaju vojsci cete, koje su takoder podrzavali stalezi. Hrvatskoj i placenicke

na celu ban kao vrhovni vojvoda (capitaneus), izabran kralja napose za to od sabora, ali stalezi mogli su po privilegiju je da znali, nj za su Matijasa (1477) izabrati i koga drugoga, ako Morispraznjena. sposobniji, a narocito, ako je banska stolica bila
bijase redovito

164
narica
najjaca
je

znatno spala, otkad

je

je

Dalmacija dosla u mletacke

I.,

ruke;

imenovao posebnoga regnorum Dalmatiae et Croatiae). Radi obrane od Turaka, narocito u doba Matijasa I, Korvina, podize se jos i brodarstvo na rijekama (sajkasi, nasadi), kod kojega su sluzili poglavito doseljeni Srbi. Srediste bio im je Petrovaradin.
bila

za

kralja

Ludovika

koji je

hrvatskoga admirala

(admiratus

Gradovi
zivjeli

imali su dvojaku vrst

uprave.

Dalmatinski su gradovi

mletackom, dok i nadalje starim autonomnim zivotom po uzoru Krizevci (1252) Zagreb (1242), Varazdin (1209), gradovi slavonski su gradovi. Na kr. slob, kao njeraackora uzoru po uredeni i drugi bili
celu uprave bijase sudac, a uza nj izabrano gradsko vijecc, koje je sebi slobodno biralo suca i zupnika i budno pazilo na gradske interesc,

narocito obrtnicke

trgovacke.

bila je nutarnja i vanjska, Slavonija je trgovala s UgarKranjskora, Hrvatskom i Bosnom, a Hrvatska i Stajerskom, skom, Dalmacija s Bosnom i Srbijom na kopnu, a s Italijom, narocito Vcnecijom po moru. Pomorsku je trgovinu podupirala brojna trgovacka

Trgovina

mornarica dalmatinskih gradova, dok su kopnenu trgovinu pomagali rijecni putovi i ceste. Najvaznija cesta, koja je spajala Slavoniju

kod Vaske na Dravi, naVirovitice, Varazdina, preko dovezujuci se na ugarsku cestu, Zagorja do Zagreba, a onda preko Turopolja na Kupu, Topusko, Bihac, Knin i dalje na more. Kod Topuskoga odvajala se druga cesta na
s

Hrvatskom,

bila je ona, koja se pocinjala te isla

Modrus vodeci preko Brinja

exercitualis),

cestom redovno prolazila vojska,

Vratnika u Senj. Kako je onom prvom zvala se obicno vojnickom" (via

Obrt unapredivali su cehovi, u koje se slozise majstori istih zanata, a kraljevi znali su im davati i raznih povlastica, samu pak trgovinu opet sajmovi, koje su kraljevi posebnim privilcgijima
dopustali gradovima.

Graditcljstvo takoder se sada podize opcim blagostanjem i napretkom kulture, U Dalmaciji prevladao je vise romanski slog, a kasnije sama renesansa, a u Slavoniji gotski. Tako je u Zadru izgradena u i romanskom slogu stolna crkva sv, Stosije (u Xlll, vijeku), a u Sibeniku stolna crkva sv, Jakova u slogu rane renesanse (u XV. vijeku), dok su zagrebacka i topuska crkva (iz XIII. vijeka) bili uzori gotike. Isto se tako gojilo, a narocito u Dalmaciji, zlatarstvo, kiparstvo L
slikarstvo.


165

Kronoloski pregled dogadaja drugoga doba.

Hrratska

Ostale zemlje

1102.

Ugar.

kralj

Koloman

okrunjen

Aleksije

Komncn 1081. 1118.

hrv.-dalm. kraljem.
1107.

1115. 1117.
1124.

Koloman predobio dalm. gradove. Mlet. rat. Koloman umrc 1116.

Stjepan
III.
(II.)

Ivan

Komnen

1118.-1143.

u Dalmaciji.

oko 1137.
1150.
1167.
I

Bosna sa pridruzujc Ugarskoj. Emanuelova pobjeda na Tari.

Bizantinci vladaju u juznoj Hr-

Emanuel Komnen

1143.

1180.

1180.1

vatskoj
1193.

Dalmaciji,

Bartol,

kncz modruski. Poccci feudalizma u Hrvatskoj.

s

1197. 1203.
1202.

Hcrceg Andrija. Zadar osvojili Mlecani

krizara.
..Zlatna bula" Andrijc

pomodu
(II.).

Cetvrta krizarska vojna

1204.

1202.

1222.

I.

Magna
1215.

charta"

Engleskoj

1242. 1247.

Tatari u Hrvatskoj.

Bitka kod Mohija na aju 1241.

Pogibija Fridrika, posljednjeg Ba-

Zadar se predaje Veneciji.

Bela
III.

benbergovca 1246.

oko 1260.

(IV.)

razdvojio kraljev-

Stajerska u vlasti ug.-hrv. kralja

1254.

stvo hrvatsko.

Rudolf HabsburSki 1273.-1291.

Bitka na Moravskom poIju

1293.

1278.

Knezovi
sljedni

Bribirski

postaju

na-

1301.

Andrijom

banovi hrvatski. izumrc (III.) II.

rod

Arpadovida.
1311.

Vedeslavom
Vc1310.

III.

izumre rod Pfe-

myslovida 1306.

1313.

'

Ban Pavao

Bribirski ratuje s

Luksemburgovci u Ceikoj.

necijom radi Zadra.

1322.

Padom bana Mladena

skih knezova,

prestaje 1346.

hrv. nasljedno banstvo Bribir-

Duan postaje car

Karlo
IV.

srpski.

1346.

1347.

Zadar sc predaje Veneciji. Ludovik 1. uspostavlja kraljcvsku

vlast u Hrvatskoj.

1348.
liste

osniva sveudi-

u Pragu.

1355.

1358.

Ludovik I. s Hrvatskom.

sjedinio

Dalmaciju

1370.

Umr'o DuSan, car srpski. Ludovik I. postaje kralj

poljski.

166

Kronoloski preglcd dogadaja drugoga doba.

Godina

Hrvatska

Ostale lemlje

1377.

Tvrtko podize Bosnu na kraljeIjcvinu,

1371, Bitka
Srbije.

na Marici. Pad juzne

1383.

Buna Ivana od
Pogibija Karla

Palizne.
II.

1386.

Drackoga.
Jelisavete,

1386,

Pokolj kod Gorjana, zarobljcnje

kraljice Marije
i

1389.

Bitka na Kosovu pokod Nikopolja.

1394.

2igmund

privremeno uspostavlja
okrunjen
za

lju.
1396. Bitka

svoju vlast u Hrvatskoj.

1403.

Ladislav Napuljski

ug.-hrv. kralja u Zadru,

1409,

Ladislav Napuljski prodao Dalmaciju Veneciji.

Ugarski upliv istisnut
iz

1415.

Bosne,

1427,
1440.

Ugarska dobiva Beograd, Prva podsada Beograda.

1444.

1448.

Hrvatska gubi Omis i Poljica, Stjcpan Vukcic postajc herceg

sv.

1444. Bitka

kod Varne.

1453,
1456.

Pad Carigrada.
Druga podsada Beograda.
nasljedni

Save,

1459. Srbija postaje turski pafialuk,

1463,

Propast bosanskoga kra1

j

1463. Prvi

ugovor
i

iz-

c V s

a.

medu
drika

MalijaSa Korvina
III,

Fri-

1464. 1469.
1480.
1482.

Osnutak jajacke banovine. Osnutak senjske kapetanije. Gubitak Krka, Pad Hercegovine,

1491. Drugi nasljedni

mcdu

Vladislava

II,

ugovor izMaksii
iskljucuje

1493,

Bitka na Krbavskom polju.

milijana.

1505. Ugarski

sabor

sve strance od prava na ug.hrv. krunu.

1506. Treci

nasljedni ugovor izII.

i

medu

Vladislava
a
1515.

Maksina-

milijana,

cetvrti

sljedni ugovor.

1520. 1525. 1526.

Pogibija bana Petra Berislavica.

1521, Sulejman grad.

II.

osvojio

Beo-

Krsto Frankapan opskrbio Jajce. Hrvati hoce sebi da biraju dru-

gog vladara.
1526.
(29. kol.

Bitka na

Mohackom

polju,

1526.

Bitkom na Mohackom
i

pogibija Ludovika II., Hrvatska bez kralja.

polju vika

pogibijom Ludoostaju Ugarska bez kralja.

i

II.

Ceska

Trece doba
od 1526. do 1790.

Kraljevi

iz

kucc Habsburske
Lotarinskc.
I.

Habsbursko-

Dva

kralja: Ferdinand

I.

Ivan Zapoljski.

(1527-1564).

polju bjcsc zbor dvaiu kraljcva. Katastrofa na Mohackom krvava od tosama o sebi tek izgubljena bitka, manje kralja mladoga smrt prijeka ali prije i poslije nje
likih
;

prestala stranacka trvenja, osobito pogibeljnom. Uza sve to nijesu u zajedmci spas svof i pace stranke umjesto da su potrazile u slozi prosudujuci kobni ogorcenjcm svojc domovine, jos su vecim i stale jedna stranackih interesa

^^^

Ludovika

II.,

koji

ne ostavi zakonita potomka, ucini

jc

mohacki dan sa stajalista svojih sa svojim vodama Ivanora na drugu udarati. Narodna stranka, koja je dijelom izb)egla moZapoljskim i Stjepanom Verboczyjem najvecim samo poraz dvorske hackomu pokolju, gledala je naime u njemu inozemstvo, pa se sada svom stranke i njezine politike naslanjanja na od 1505., po ko,em snagom zalozila, da provede saborski zakljucak ugarsko-hrvatskoga pn,estoia. bjese svaki stranac iskljucen od pogibeljna dusmanina, pa Dvorska je stranka opet gledala u Turcinu ne sto tjesnje veze sa Zapadom, jc stoga jos krepcije uzela traziti obranu uspjesnu dovoljnom za smatrajuci narodnu snagu Ugra i Hrvata se mohackom pob,edom koja carevine, borbu protiv otomanske i ova je dakle, da ce oba podize do velevlasti prvoga reda. Jasno u pitan,u izbora preloma stranacka stajalista nuzno dovesti do
i

novoga

kralja.

168

Kad
glasovi o

su pocetkom septembra 1526.

stigli

mohackoj
je

katastrofi,

zavlada u Slavoniji strah

u Zagreb prvi pouzdani i zabuna,

u prvi kraj sve pomisljalo na bijeg. U taj je kobni cas narodu hrvatskomu bio pravi voda knez Krsto Frankapan, koji upravo tada stize sa svojom vojskom u Zagreb. Zivom rijeci i javnim proglasima primiri prije svega narod, a onda poslje cetu konjanika preko Drave, da pazi na kretanje Turaka, ali podjedno sazva i sabor u Koprivnicu za 23. septembra. Medutim usao je sultan Sulejman u Budira i popalivsi ga krene pocetkom oktobra preko Baca (otale Backa) i Petrovaradina lijevom obalom dunavskom natrag u Beograd i Carigrad, Uto se sastao sabor slavonskih staleza u Koprivnici, a taj jednodusno isklica Krstu Frankapana skrbnikom i braniteljem" kraljevstva (tutor tako da

protectorque regni Sclavoniae)

izabra odaslanstvo, koje

s

je

imalo

poci u Bee nadvojvodi Ferdinandu, da se

njime sporazumije glede

je

nekih potreba"

njihovih

kraljcvine.

Tada

nadvojvoda, krepko

pomagan od
stece

sestre

Ugarsku i stupe u dodir s ce ga kruna sv. Stjepana zapasti na osnovi starih ugovora (od 1491., 1506. i 1515.) bez ikakih poteskoca, pace i bez izbornoga sabora; no dobrza se uvjerio, da nije tako. Cesi su ga doduse iza nekih poteskoca konacno ipak jednoglasno izabrali svojim kraljem (23. okt.), ali u Ugarskoj i Hrvatskoj sa Slavonijom posle su stvari drugim putem.
Jer kad se saznalo, da su Turci ostavili Ugarsku, sastade se vecina ugarskih staleza, privrzenika narodne stranke", na sabor u Stolni
Biograd, gdje izabra
j

udovice kraljice Marije, vec zivo pregnuo, da Hrvatsku, pa je i odredio neke svoje pouzdanike, da ugarskim i hrvatskim plemstvom. On se nadao, da

(11. novembra) kraljem Ivan a Z atoga na zakonski clanak stvoren na kod po1 skog dok je samo mali broj staleza dvorske Rakoskom saboru 1505. stranke" izabrao 16. decembra u Pozunu kraljem Ferdinanda
i

okruni

a,

pozivajuci se
;

Habsburgovca.

Po primjeru ugarskom razdvoji se i kraljevstvo hrvatsko. Jos u oktobru sastao se hrvatski sabor, na koji su dosli Ferdinandovi pouzdanici Nikola Jurisic i Ivan Pichler, da vijeca o popunjenju ispraznjenja prijestola; ali su hrvatski stalezi odmah izjavih, da ce svoj
izbor vezati uz ispunjenje nekih uvjeta. Stoga otpreme u Bee svojc poslanike, a kad Ferdinand prihvati njihove uvjete, sastade se ponovo

hrvatski sabor u franjevackom samostanu u Cetinu na staru godinu naslovni 1526. Prisutni biU su mnogi velikasi i plemici, uz druge
:

biskup kninski

opat topuski Andrija Tuskanic,

Ivan Karlovic knez

169
Krbavski, knez Nikola Zrinski (otac sigetskoga junaka), braca Krsto i Vuk knezovi Frankapani Slunjski i Cetinski, knez Stjcpan Blagajski pa Bartol Draskovic, S Ferdinandove pak strane stigli su na sabor

kao njegovi pouzdanici (komisari) kapetani Nikola Jurisic, Ivan Pichler i Ivan Katzianer te becki prepost Pavao Oberstein. Prvo je bilo, da su oni pozvali hrvatske staleze, da se poklone Ferdinandu kao svome zakonitomu gospodaru na osnovi bastinskoga mu prava po zeni Ani Nato se stalezi odvoje od njih i uzmu sami ispii starih ugovora. raspravljati o pravu Ferdinandovu na krunu sv. Stjepana." tivati Tek kasno uvece poslase komisarima neke drugove s porukom, da su pronasli, da Ferdinand i zena mu Ana odista imadu potrebno pravo na ugarsku krunu. Sjutradan na novu godinu (1, januara 1527.) sastade se druga sjednica, u kojoj su se pretresivali uvjeti sabranih hrvatskih staleza. Do cetiri sata popodne trajale su rasprave poglavito o torn, kakovu ce pomoc Ferdinand davati Hrvatima. Konacno se sporazumjese stalezi s opunomocenim komisarima tako, da se jc Ferdinand obavezao uzdrzavati na obranu Hrvatske 1000 konjanika i
i

200 pjesaka, od kojih ce 800 konjanika biti razdijeljeno medu prisutnu gospodu. Osim toga se Ferdinand obavezao, da ce uzdrzavati ovecu potvrditi sva stara prava vojsku u Kranjskoj na obranu Hrvatske privilegije kraljevstva. Zadovoljivsi se ovim uvjetima i z a b e r u i
i

hrvatski stalezi
Ferdinanda
skoga"
vjernosti
I.

sasvim slobodno i bez icijega utjecanja" nadvojvodu austrij(15271564) kralja ceskoga

i

hrvatskim kraljem.' Odmah

potom polozise prisegu dok se glasnici Obersteinu, Pavlu prepostu beckomu na ruke

da jave radosnu vijcst, Iz dvorane izidosc u tamosnju samostansku crkvu sv, Marije, gdje je odsluzen Tedeum" uz zvonjavu zvona i gruvanje prangija, Izborni sabor cetinski ide u red onih krupnih dogadaja u proslosti hrvatskoga naroda, kojim se
razletjese na sve strane,

izbornoj diplomi. koja se

stalezi

hrvatski

izrijekom
et

kazu

.,F c r

cuva u originalu u beckom drzavnom arhivu. c g i t i m u m ct d i n a n d u m in verum,

1

naturalem
tiec
.

nostrum
.
.

tocius huius regniCroatiae rcgera

. .

et

dominum,

tocius regni Croacie rcginam... felicc Annam in veram non spisi I. 51 II. 460). Ma da jc Ferdinand jos ..."( Hrv. sabor. c, is ominc clegimus staleii nc 16. dcccmbra izabran u Pozunu za ugarskoga kralja, ipak mu hrvatski
.

daju toga naslova

nigdje

prcmda mu iznose citav opSirni

i

naslov,

sedmi dan poslije izbora rex". To dini jo vei samo ..Bohemic et naslov. ali -cetinskoga knez Nikola Zrinski, dajuci Ferdinandu citav veliki stalezi Hrvatski I.. 68.). spisi inaie samo: ..Bohemie et Croacie regi" (isic. Sab. ugarskoga. od nezavisan izbor, slobodni svoj Oiito hoce, da sto jade istaknu
Croatie

170
obziru snazam svrsava stara, a pocinje nova epoha. On je u politickom prigodama mjerodavno odizrazaj, kako je narod hrvatski u bitnim smatrajuci scbe i pitanjima, drzavopravnim u najznatnijim
lucivao

svoju domovinu posebnim politickim

leritorijem,

narodom

posebnim politickim

nezavisnim od Ugarske. Istodobno posle su u Slavoniji stvari sasvim drugim putem. Glavni biskup Simun njezini velikasi knez Krsto Frankapan i zagrebacki FerdiZapoljskoga Ivana krunisanja i izbora Erdody ostavise poslije

nanda

poklone se novomu narodnom" kralju. Taj onda imenova mjesto Krstu Frankapana hrvatskim banom, a biskupu Erdodyju obeca se povede drzavnoga kancelara. Za primjerom ove dvojice uglednika
i

koji najveci dio ostaloga slavonskoga plemstva, pa tako je sabor, od nedaleko Dubravi gradu biskupskom 1527. u se sastao 6. januara
i

primio svojim zakonitim i vec okrunjenim kraljem Cazme, izabrao Ivana (15271540), pozvavsi se kod toga takoder na zakonski clanak stalezi, od 1505. No bojeci se gradanskoga rata zakljuce slavonski da ban Krsto Frankapan uznastoji sto uspjesnije oko izmirenja obaju
protukraljeva
i

njihovih stranaka.
i

Gradanski rat
stvari

pad

Jajca,

prvi su kraj
sto ga

svakako bolje
je

stajale

i po kralja Ivana, ne samo zato, vladarom Hrvata drzala svojim kraljem, nego i s toga, sto ga priznase kao Franjo I., papa, Francuska, Poljska i Venecija, pace neki mu, Uza je to slabila kralj francuski, obecase i pomoc protiv Ferdinanda. ne dopustajuci novca gotova Ferdinandov polozaj i velika oskudica ma da gospodi, hrvatskoj mu, da ispuni zadanih obecanja ugarskoj i zapadnu uz zemlje nije imao u svojoj vlasti vise od uzanoga komada te gotovo citavu Pozunom i Sopronom gradovima s granicu ugarsku da Hrvatsku od kranjske mede do Klisa. Sasvim je dakle prirodno, mnogi ostavljati poceli Ferdinanda su u takim nepovoljnim prilikama gubernator dotadasnji ugarski i slavonski privrzenici, tako

vecina Madzara

njegovi

je odrzati vranskoga priorata Ivan Tahi, a samo uz teske zrtve uspjelo nanovo imenova u vjernosti Franju Batthyanyja, koga kralj Ferdinand protiv Ivanova bana Krste Fran(9, marta 1527.) hrvatskim banom prinuka Ferdinanda na odlucan Ivana kapana. Napredovanje kralja provali iznenada korak. Znajuci za nespremnost i nemarnost Ivanovu u Ugarsku. 1527. u augustu s jakom njemackom i ceskom vojskom brzo osvojeni, a Glavni gradovi Buditn i Stolni Biograd budu lako i

sam

na uzmak najprije Poljsku. U istou Erdelj. a onda poslije ponovnih poraza na bijeg u
kralj

Ivan kod Tokaja potucen.

To ga

prisili

171

je
ali

to

Slavoniji, vrijeme vojevao ban Krsto Frankapan za svoga kralja u onoga dana, kad je Ivan bio potuccn kod Tokaja, umre od ranc, septembra). Poraz ju je zadobio podsjedajuci varazdinski grad (27,
i

tokajski

smrt bana Krste Frankapana znatno oslabise Ivanovu stranku oktobra) u Slavoniji i Ugarskoj. Slavonsko plemstvo prizna nato (vec 6, Ugarska ga na saboru u Krizevcima Ferdinanda svojim kraljem, a sama okruni 3, novembra na saboru u Stolnom Biogradu.

Ovim

lakse, se gradanskim ratom najbolje okoristisc Turci, a to stim

od one u Cetinu kod izbora obecane pomocne vojske Ferdinandu Ferdinandove. Hrvati odmah uocise pogibao pa stoga poruce bi isneka aprila 1527.), Cetinu (28. u sabora ponovnoga
sto nije bilo nista

sa svoga

kupio svoju
ostavili:
i

rijec,
i

kako se ne moze naci (zabiljezeno), licanstvo kaze sabor hrvatski

da
bi ikoji vladar silom

papa

im Mlecani
jer

je
i

on jedina nada, buduci da su ih svi braca u Slavoniji. Neka znade vase vejer

m r t n asega posljednjega kralja srecne uspomene, Zvonimira, slobodne se volje pridruzismo svetoj kruni kraljevstva ugarskoga, a poslije toga vascmu velicanstv u."' No poruka cstade bezuspjesna, pa tako
zavladao Hrvatskom,
p o
s
i

Turci zauzese
aprilu),

koncem marta) Obrovac na Zrmanji, Udbinu (u konacno krajem 1527. ili odmah pocetkom 1528. Jajce
(jos

druge do Klisa. Banjaluku te provalise s jedne strane do Senja, a s u vlast tursku, primorja) pade Lika s Krbavom (bez podgorskoga

Sada

prekinuta. cime bi sveza izmedu sjeverne i juzne Hrvatske Klis na jugu, koji je branio Petar Kruzic, kapetan senjski, glavne straze. na sjeveru i Bihac na istoku odrzase se kao

Samo

Senj

FerdiSavez kralja Ivana sa sultanom Sulcjmanom. Uspjcsi ostavljcn Onako nandovi i gubitak prijestola porazise kralja Ivana. nista uciniti, da mogao sam nije drzave prognan iz sredisla svoje
i

bojati, da povrati izgubljeni prijesto, a pored toga bilo se korist. svoju upotrijebiti ove prilike jos u vecoj mjeri u

ce Turci

Na

porti

bavili su se
'

vec u to doba mislju, da zauzmu

cijelu

Ugarsku, a samo

arhivu (Gl. Sisic.

cuva se u Becu u driavnom Original ove saborske adrcse kralju Ferdinandu cctinskoga izbornoga Sabor. spisi I. 99). Gornje rijeci tumac su
i

iina: Hrvati stupaju sasvim saraostalno

u dodir
ili

bastinikom krune
1526.)

s v.

slobodno po svojoj volp (kao nekoc 1102.) uz Ugarsku e pa n a. a nijesu inace vezam
j

da uz madzarski narod.

Prema tome
njih.

oni

drie.

16.

decembra

kao

izljev
i

slobodne volje

da se pozunski izbor (od madzarskoga naroda (.1. kral.evme

Ugarske) ne tice izravno

172

na posredovanje Venecije i Francuske sultan je odgodio provedenjc svojc osnove na bolja vremena. Te su drzave doduse Sulejmana poticale, da napadne na Ferdinanda, ali nijesu htjele da Ugarska sasvim padne pod tursku vlast. Stoga jc posao tajni poslanik velikoga vezira Ibrahima k Ivanu Zapoljskomu i nagovori ga, da izmoli tursku pomoc. Odluka se kralja bjegunca doduse protivila tradicijama, no da sebi spase prijesto, ucinio je taj sudbonosni korak, Kad je dakle njegov poslanik Poljak Jerolim Laski dosao (krajem 1527.) u Carigrad predlozio misao o savezu, nasao je tlo vec pripravno. Krajem i januara 1528. izjavi potom sultan Sulejman u svecanoj audienciji Jerolimu Laskomu, da ce pomoci kralju Ivanu i prepustiti mu Ugarsku bez ikake protuusluge. Savez sa sultanom odista je brzo oteo Ferdinandu plodove njegovih uspjeha, jer protiv golemih ratnih priprava sultanovih jedva je mogao da naoruza nekoliko tisuca momaka. Tako su i ugarski i slavonski privrzenici Ferdinandovi izgubili vjeru u njcgovu srecu. Sada se dakle prijatelji Ivanovi uzese opet smjelo prikupIjati, a narocito otkad je sultan, predavsi Budim s krunom sv. Stjepana kralju Ivanu (u septembru 1529.)f posao pod Bee i podsjeo ga. No jurisi se turski izjalovise na hrabrom otporu beckoga gradanstva i posade pa tako se sultan morao vratiti natrag (u oktobru 1529,). Istodobno bjesnio je gradanski rat i u Slavoniji, gdje je po smrti Krste Frankapana postao vodom Ivanove stranke zagrebacki biskup oimun Erdody, Na proljece 1529. ovladala je stranka Ivana Zapoljskoga gotovo citavom Slavonijom, pa stoga je Ferdinand poslao u pomoc svojim privrzenicima ovecu cetu kranjskih konjanika i spanjolskih
;

pjesaka.

Od
i

njih je Ijuto

postradao Zagreb,
sv,

to Kaptol,

biskupski

grad

sama

stolna crkva
ill

Ivanove

njemacke"

Stjepana za borba izmedu turske" ill Ferdinandove stranke. No konacno ipak

nadjaca Ivanova stranka, nasto kralj Ivan imenova biskupa Simuna Erdodyja hrvatskim banom, a takim ga priznade i slavonski sabor, kad se (pocetkom 1530.) sastao u Krizevcima. Iza ponovnih krvavih

sukoba slavonsko plemstvo utanaci (u oktobru 1530,) slogu i savez" i ucini tako samo po svojoj odluci kraj gradanskom ratu. Novi yojni pohod sultanov. Nikola Jurisic. Pozega i Klis. Medutim su kusali izmiriti oba kralja, no vijecanja ne dovedose do rezultata, jer se nijedan od njih ne htjede da odrece krune. Nato povede Sulejman (Ijeti 1532.) trecu vojnu na Ugarsku s namjerora, da dopre do Beca i da ga zauzme, Ali naum njegov sprijeci hrabri Hrvat Nikola Jurisic, zadrzavsi golemu tursku vojsku

173

pod Kisegom (nedalcko od Szombathelya u zapadnoj Ugarskoj). Podsadu zapoceo je (u augustu) veliki vezir Ibrahim, jer se Jurisic nc htjede predati sa svojom malom posadom (oko 700 momaka). Kad se poslije 25 dana pokazase svi turski jurisi uzaludni, upusti se
veliki

u sultanovo ime u pregovore s Jurisicem, Na licnom sastanku u Ibrahimovu cadoru javi mu veliki vezir, da mu sultan poklanja" grad Kiseg, a nato bi smjesteno pred gradskim zidom
vezir

na zidovima istaknuta turska zastava. Kad su da mu se grad toboze predao, zapovjedi dobio je Jurisic od natrag (30. aug.) Za nagradu krene vojsci da cast baruna.' Ali na podignut bi Ferdinanda grad Kiseg i podjedno vec upadc dosao, sultan nije krenuo natrag istim putom, kojim je preko istocne Stajerske u Slavoniju kod Vinice nedaleko od Drave.
nekoliko Turaka
i

potom

dojavili

sultanu,

Odavle posao je pored Varazdina do Rasinje, gdje se turska vojska podijelila u dva dijela: sultan pode preko Koprivnice i Virovitice Podravinom, a veliki vezir preko Krizevaca i Cazme Posavinom; kod Beograda sastadose se oba odreda puna plijena i roblja. To sultan na celu vojske prosao je je jedini put, sto

hrvatskom zemljom,
koje

izuzevsi dasto Srijem

istocne slavonske

Gorjana na istok racunale kao strane, Ferdinand uz pomoc brata cara skupi Uto turska carska zemlja". Karla V. kod Beca oko 100.000 vojske; ali po odlasku sultanovu ne poduze s njome nista, vec i opet pokusa, da kako tako utanaci sa
su
se

vec

sada

od

sultanom

kraljem Ivanom mir.

(Ijeti

No

povoljni se izgledi poslije krats

kotrajna primirja sklopljena

1533.)

Turcima

duljega prego-

varanja s kraljem Ivanom opet razbise, nasto Turci provale s jedne strane u danasnju Slavoniju i zauzmu (15. jan. 1537.) Pozegu, a

druge u Hrvatsku, gdje su osvojili Klis (12. marta 1537.) Tom prigodom pogibe hrabri mu branitelj Petar Kruzic. SKlisom pade ubrzo citava juzna Hrvatska (danas Dalmacija do Nes

retve)
r

osim mietackih primorskih gradova

i

turske

u k

c.

Vclikovaradinski mir. Ivana. Ovo haracenje tursko, a narocito pad Pozege

Katziancrova vojna

Smrt kralja Klisa, veoma

je bilo se bolno dojmi Hrvatske i Slavonije. Stoga i nije cudo, sto svejedno. je mu da govorilo, javno je koje dosta nizega plemstva, pokloniti tko mu jc gospodar, da li Ivan ili Ferdinand, jer ce se

Tu

u Kisegu sahranjen

je

u zupnoj crkvi Nikola Jurisii

(t

1543.).

174

onomu, koji ce ga uistinu pomagati. No obaju gradova dubok dojam, pa se zato

na Ferdinanda ucini pad pozuri, da pritece Hrva-

Da pridigne tima u pomoc bojeci se agitacije Ivanovc medu njima. vojskoklonule duhove, a narocito u Slavoniji, imenova vrhovnim vodom protiv Turaka svoga generala Ivana Katzianera i nalozi mu,
da
kao cilj od Tuistaknuto osvojenjc Osijeka i zbog stala vojska se jer raka. No ova se vojna svrsila nesrecno, ono, oskudice hrane razbjegavati, a konacno su Turci kod Gorjana jos uoci katasto je ostalo, ametice porazili, dok je sam Katzianer G o rpobjegao. sramotno 1537.) oktobra 10. na 9, strofe (nocu od danasu vlast turska utvrdila janskim se porazom njoj Slavoniji. Neuspjela Katzianerova vojna osobito uzbuni Hrvatsku i Slavoniju, pa stoga bjese Ferdinandu prvi posao, da je imenovao vrhovnim zapovjednikom u Slavoniji Nikolu Jurisica, dok Katzianera, kad je preda nj dosao, da se opravda, bacio u tamsto prije s

povjerenom vojskom zapocne vojnu,

oslobodenje istocnc

kojoj

je

Slavonije

je

nicu.

Pored toga jos je imenovao dva bana, Petra Keglevica (15371542) i Tomu Nadasdyja (15371540), koji sazovu sabor zabau Krizevce (6. Jan. 1538.), gdje se sabrano plemstvo ozbiljno uspjelo je zatvorenom genevilo pitanjem zemaljske obrane. Medutim i pobjeci u Susjedgrad. Kad tamnice becke iz umaci ralu Katzianeru njim tjeralicu i obeca veliku novje to Ferdinand saznao, izdade za Katzianer canu nagradu onomu, tko bi ga ili ziva ili mrtva uhvatio. No od narocito primljen, ne samo da se nije trebao bojati, vec bi dobro Gvozhrvatskoga plemstva, s kojim je obdrzavao tajne sastanke u njegovo Rovarenje Ivanu. k prede da ga, danskom nagovarajuci
postalo

doskora veoma ozbiljno, a narocito otkad je stao traziti se nikako ne veze s Turcima. Premda su banovi upeli sve sile, ipak smaknuti dade ne uzmogose docepati Katzianera, dok ga konacno
je

Nikola Zrinski u Kostajnici (u oktobru 1539.) Medutim je Ferdinand pod dojmom Katzianerove nesrecne vojne takoder zazelio pregnuo, da se sto prije nagodi s Ivanom, koji se poljskoga kralja kcerkom mira. On se naime odlucio ozeniti Izabelom Ferdinand ne ga Zigmunda I., a taj mu je ne htjede da dade, dok Karla V. sklopprizna kraljem. I tako bi konacno posredovanjem cara kojim Ferdinand priIjen u Velikora Varadinu mir (24. febr. 1538.), vladanje u onom samostalno i naslov znade Ivanu kraljevski dok se lyan rukama, njegovim dijelu Ugarske, koji je tada bio u Ivanovoj je Po odrece citave Slavonije i Hrvatske s Dalmacijom.

175
smrti opet imao njegov dio Ugarske pripasti Ferdinandu, a osim toga imao je ovaj mir ostati stroga tajna. Brzo potom (18. jula 1540.) umre

Ivana Zigmunda, koji se rodio malo dana pred tim. Na samrti prencsc sada Ivan sva svoja kraljevska prava na malodobnoga sina, komu stavi skrbnikom uz zenu Izabelu Hrvata
kralj Ivan ostavivsi sina

Jurja Utisenica,

biskupa velikovaradinskoga."
kralja

Ferdinand viada sam. Smrcu

Ivana ostade Ferdinand

doduse jedinim okrunjenim ugarsko-hrvatskim kraljem, no vlasti svoje Juraj Utisenic dao je odmah nije mogao prosiriti kako se bio nadao. no svecanom ukopu kralja Ivana na Rakoskom polju po sabranom

plemstvu proglasiti kraljem mladoga Ivana 2igmunda, stavivsi budimski dvor dao ga podjedno pod tursku zastitu. Ovim je cinom od udovice krazatrazio ovaj je kad Ferdinandu, najjasniji odgovor ne preostade Sada mir. velikovaradinski Ijice Izabele, da se ispuni izazvao sultime je ali Ferdinandu, nego da silom ostvari svoje pravo,
tana Sulejmana na

cetvrtu ugarsku

vojnu(1541]. Sultan htjede njome

da na

Ugarska njegova, jer da ju je Stigavsi dakle u Budim 1526.). Mohacu na sablji osvojio (naime i Tise pa od Budima do jezera Blatnoga proglasi svu zemlju izmedu Srijemom, turskim pasa Save, to jest i danasnju istocnu Slavoniju Ivanu Zigmundu u salukom, dok je Zatisje i Erdelj predao mladom Pozunom upravu; Ferdinandu pak ostade samo zapadna Ugarska s Slavonije. sredovjecne i Hrvatske ostaci te kao glavnim gradom,
ostvari

davnu svoju

tvrdnju, da je

Tako

se sada raspade ostavina k r a na tri dijela (krajem augusta 1541.). Izabela

L udo

v ik a

II.

morala sa sinom koji postade Budim, glavnim savjetnikom Jurjem Utisenicem ostaviti i povuce u Erdelj, srediste pase od tri tuga" (= konjska repa), te se
je

koji

odsada postade zasebnim politickim teritorijem. zivot kroz vise njem se odsada odigravao nezavisni ugarski narodni (sve do 1690.). turskim protektoratom decenija, ali ipak pod vrhovnim na petu Sulejman Poslije dvije godine (1543) posao je sultan hrvatskih danasnjih ugarsku vojnu, za koje padose u njegove rukc od
Pecuh, Stolni mjesta Valpovo, Orahovica, Pakrac, a od ugarskih sandzakatc Biograd i Ostrogon. Razdijelivsi svu osvojenu zemlju u se odrzati mogud Ne Carigrad. (vojna okruzja) vrati se natrag u
Krki (blizu Sibenika). Docnije Jural Utisenic rodio se 1482. u Kamiecu na biskup. Kral)u Ivanu Zau pavlinski red te postade 1534. velikovaradinski
i

Na

'

iao

je

poljjtkomu bje$e nada svc vjeran

odan.

176
protiv goleme turske
sile,

Ferdinand uze sada

nastojati,

da sa sulta-

nom

sklopi

mir

ili

petgodisnjega
sve
ono,
sto
je

bar podulje primirje, Tako je doslo (1547) do primirja, kojim se Ferdinand obavezao na plau
njegovoj

canje godisnjega dara" u iznosu od 30.000 dukata, a inace pridrza

vlasti u Ugarskoj i osnova daljima, Ferdinand je konacno poslije dvadesetgodisnjega ratovanja spasao za sebe i svoj rod u prvom redu dostojanstvo ugarsko-hrvatskoga kralja, a onda i ostatke Ugarske i Hrvatske od potpune propasti, Ali erdeljski zaplepogibe Juraj Utisenic (1551), taj najumniji drzavnik taji, za kojih ugarski svih vremena", kako ga nazivlju moderni madzarski pisci, izazvase i opet omanje sukobe s Turcima. Za njih izgubi Hrvatska Viroviticu (pocetkom 1552,), Cazmu (u augustu 1552,) i Kostajnicu (u julu 1556.), Unatoc produzenu primirju na ranijoj osnovi (1552) ostadose svi gradovi u turskoj vlasti, pace u Cazmi osnovan je nov

bilo

neposrednoj

Hrvatskoj.

Ovim

primirjem, koje postade

sandzakat.

bojeva bijase banom hrvatskim (15421556), koji primi od Ferdinanda u ime odstete za zaostalu placu za vojsku kao i za viteska djela citavo Medumurje (12, marta 1546,), pa tako se sada premjesti teziste ove porodice iz Zrinja u Cakovac. Kad se odrece banstva, povjeri

doba

tih

posljednjih turskih

Nikola Zrinski

mu

kralj poslije

nekoga vremena

si g e

t s

k u kapetaniju, dok
za

je

banom
po-

postao

Petar Erdody
da
je

(1557

1567),

kojega se

sastade

sljednji zasebni hrvatski

sabor u Stenicnjaku (u julu 1558,).

Ferdinand dobro znao, da su Ceska, Ugarska i Hrvatska s austrijskim nasljednim zemljama njegovim stupile jedino u personalnu uniju, ipak je jednako tezio, kako bi sve te zemlje centralizirao i tako s vremenom od personalne unije ucinio realnu, Koristeci se jadnim prilikama za neprekidnih turskih ratova pokusa ponajprije parlamentarizmom, Ferdinand naime zatrazi od svake kraIjevine
i

Ma

zemlje,

da

mu

poslje

neke zastupnike,
interesa.

koji ce raspravljati

o poslovima
izvan
svoje

zajednickoga

No

ta

mu

se namisao ipak

izjalovi, jer ni

Ugri ni Hrvati ne htjedose vijecati o svojim poslovima zemlje, Opazivsi to uvede Ferdinand uspjesno neke

dvorsko ratno vijece (Hofkriegsrath), tajno vijece (Geheimrath), dvorska kancelarija (Hofkanzlei) i dvorska komora (Hofkammer). Ovi su uredi,
urede na svom beckora
dvoru.

centralne

To

bijahu

sastavljeni poglavito

od Nijemaca,

stavljali kralju

predloge,

narocito

glede vojnickih

financijalnih posala,

te

su

vremenom

dobivali

sve

177

to

vece znamenovanje

vlast

na veliko nezadovoljstvo Madzara

Hrvata.

Ferdinand I. umr'o je 25. jula 1564. Po njegovoj smrti razdijele mu sinovi u smislu oporuke drzavu izmedu sebe. Najstariji sin Hrvati okrunise svojim kraljem aks imil jan, koga Madzari jos za zivota Ferdinandova (8, sept. 1563.), dobije Cesku, Ugarsku,

Hrvatsku

obje

Austrije

Becom

Ferdinand
i

Tirol,

Karlo

Stajersku, Korusku, Kranjsku, Goricu, Trst

Istru s Rijekom.

II.

Maksimilijan
(15641576).

Maksimilijan stupio
trideset
i

je
I

sedam

godina.

Hrvati

na prijesto kaozreomuz; tada rau je bilo Nijemci pozdravisc ga Madzari

i i

velikim veseljem i puni pouzdanja, da ce udovoljiti njihovim zeljama. njegova Ali dobrza se pokazalo, da je pravi nasljednik svoga oca. Za becke izmedu se naime vladanja zapoce borba za zastitu ustava centralne vlade s jedne, a staleza hrvatskih i ugarskih s druge strane.

Nikola Zrinski i podsada Sigcta. Cim je Maksimilijan sjeo na prijesto, pokusa da se nagodi s Ivanom Zigmundom Zapoljskim. No buduci da se erdeljski knez nikako ne htjede da odrece ugarskohrvatskoga kraljevskoga naslova, brzo se pregovori razbise, pace oni onobijahu povodom novomu turskomu ratu. Taj je samo olaksalo

dobno tursko shvacanje, da je smrcu Ferdinandovom utrnulo tek nedavno (1562) utanaceno pfimirje. I tako se odluci Sulejman u 75. godini ga na sestu svoju ugarsku vojnu s namjerom, da osvoji Bee. Na tu Sokolovic. vezir veliki je vojnu najvise podstrekavao i Uoci toga velikoga rata Turci su provalill (Ijeti 1565.) u Hrvatsku

Mehmed

osvojili

Krupu na Uni, koju je s malom sakom Hrvata branio M aje tija Bakic; no kod Obreske (nedaleko od Ivanica) potukao ih Maksimilijan ban Petar Erdody do nogu. Zbog toga uzvisi ga kralj porodica. na nasljednu grofovsku cast. To je prva hrvatska ugarska
i

koja

je

dobila

taj

naslov

(11.

oktobra 1565).

(1566)

pode sam sultan Sulejman s mnostvom topova. Presavsi Sokolovicem na vojnu sa 150.000 Ijudi 300 sredinom jula kod Osijeka preko Drave, skrene s 90.000 Ijudi Pecuha), gdje je kao kapetan zatopova na S g e t (izmedu Barca iz Sigeta povijedao bivsi ban Nikola Zrinski. On se cesce
i i i

maju slijedece godine velikim vezirom Mehmcdom

12

178
inace bjese u u turske strane oko Blatnoga jczera, a i ga sultan stoga dusmanin njezin; citavoj Turskoj poznat kao krvni je Nikola Zrinski saznao jos taj put tesko kazniti. Medutim
zalijetao

naumi
prije
i

dok mu ne stigne nakani, da ce pod gradom zabaviti sultana, odmah pocetkom pomoc'od kralja Maksimilijana, da ga oslobodi. Sultan uze vanjski grad biti iz i augusta 1566. opkoli Siget sa svih strana vec za nekoliko dana morao Zrinski se topova tolikom zcstinom, da
obecana
koji jc vodio opepovuci u nutarnji grad. Sada ponudi veliki vezir, ako mu predade u, k v u H r v a t s racije pod Sigetom, Nikoli c i t a Potom uzese Turci jurisati grad; no Zrinski to s prezirom odbije. provalama nanese im znatnih grad, ali ih Zrinski suzbije, pace smjelim gradske zidine potkopati ce da Turci, Zbog toga odluce se
steta.

Hrvata

opskrbi Siget hranom dolaska Sulejmanova sto ga ceka, pa zato ponajvise saraih cetu hrabru sebe oruzjem, a onda sakupi oko u tvrdoj momaka) 2.500 oko nesto malo Madzara (ukupno
uz'

lagumom

tako provaliti u grad.

odista,

kad im

je

uspjelo razvaliti

preostade, nego birati izmedu glavni dio gradskih zidina, Zrinskomu ne provali on na kukavne predaje i junacke smrti. Dne 7. septembra kao novi Leonida". Ali celu preostale posade iz grada i pogibe nije vise docekao, jer radosne vijesti o padu Sigeta sultan Sulejman njegovu znao jc Smrt umr'o, je jos 4. septembra u svom cadoru se s pravom, da bojeci Mehmed Sokolovic vjesto zatajiti,
veliki vezir

cinom spase Mehmed ce se sva turska vojska razbjezati. Tim lukavim brzoga tatarina Sokolovic slavu i snagu carstva poslavsi podjedno kao novoga papozdravi prvi ga da tastu, u, svome sultanicu S e I i no uza sve to, Evropu; svu Nikole Zrinskoga zadivi

disaha. Junastvo

kazati, da tim casom pocinje sto su Turci zauzeli Siget, ipak se smije njihova sve dotle golema najprije lagano, a onda sve to brze padati Odmah poslije odsnaga: oni su dosli do zenita svoje srece i mod. no ono bjese primirju, o pregovore Maksimilijan Turaka zapoce

laska

godina uz utanaceno tek 17, februara 1568. u Drenopolju na osam Zapoljskoga, Zigmunda Ivana tivjete jos od godine 1547. To prinudi On se odrece (1570) Maksimilijanom, s ugovarati stao da je i on erdeljskoga", a kraljevskoga naslova zadrzavsi samo onaj vojvode
Erdeljcima dopustiti, Maksimilijan se obaveza, da ce po njegovoj smrti Zapoljski umre vec Mladi vojvodu. da sebi slobodno izaberu novoga njegov. rod slijedece godine (1571), a s njime izumre i ErMaksimilijan i hrvatski stalezi. PosUje smrti bana Pctra

dodyja

(26, aprila 1567.)

imenova

kralj Maksimilijan

dva bana, biskupa

179

zagrebackoga

JurjaDraskovica
koje
zajednicki
i

Franju Frankapana
(21.

Slunjskoga,
iembra
1567.)

hrvatsko-slavonski sabor

sep-

radosno pozdravi. Ali nove su banovc s neznatna sijelom u Pozunu) (sa komora ugarska je dace slavonske prihoda od hrvatskoga privjlegije dosadasnje svjetovala kralja, da dokine neke plemstva, to jest, da i krajevi preko Kupe (tada zvani Hrvatska)

veoma svecano
i

cekali teski zadaci

kusnje na sve strane. Nezadovoljna

ma da ih je od toga oslobodio jos kralj da unatoc starim pravima i obicajima placaju plemicki suci, kao <liku u Slavoniji banovac, protonotar, podzupani i oprosteni porez upotrebljavao 1544. od 1 kaptol zagrebacki, koji je preostaci krizei tako a za gradnju i utvrdenje nove utvrde Siska pred povjerenici vacke zupanije. Medutim kad stupise Maksimilijanovi hrvatsko-slavonski sabor s ovim kraljevim predlozima, stalezi ih odplacaju ratnu dacu (dica),
II.
;

Vladislav

a isto tako

bise

pozivom na svoje stare

(articuli),
i

privilegije

stvore u torn smislu zas

kljucke

koje poslase Maksimilijanu u Bee

molbom, da
i

ih

opet ugarska komora kralja, da tih zakljupotvrdi. Sada svjetova e n caka ne potvrdi. pace da ih prema njezinu predlogu p r o m potajnim poslje u Zagreb. Zbog toga zavlada i ovako promijenjene napetost izmedu kralja hrvatskih staleza, komore ugarske djelovanjem konacno stalezi ipak djelomicno udovoljc ali koja potraja vise godina, zemlje, kraljevim predlozima. Pored toga jos je banove zaokupila obrana (Hrvatske kraljevina granice kojoj se posvetise toHkim marom, da su kako kaze o njima sabor hrvatski Slavonije) sacuvaH netaknute i
i
j

banovanja nijedan kastel niti ma koju nei da nijesu za svoga odrzali." znatnu tvrdinju dopustili osvojiti Turcima, vec su sve najbolje T r agrad upravu u Draskovic ban Za nagradu i priznanje dobi ovoj darovao zauvijek Rudolf koscan (1569), koji je docnije kralj umr'o nenadano Slunjski (1585). No mladi je Frankapan
1572.

porodici
(2.

decembra 1572. u Varazdinu) na najvecu tugu kraljevslva hrvatOdsada baskoga; s njime je izumrlo koljeno Slunjskih Frankapana.

novao je biskup Juraj Draskovic sam kroz dvije godine. nova, Seljacka buna. Starim se nevoljama na Krajini pridruzi oko krajevima u buna kadno bukne pocetkom 1573. seljacka
Taj su kobni dogadaj izazvali u prvom redu lakom, a i susjedgradski vlasteHn Franjo T a h i, covjek silovit, ohol nadbiskup onda bijedni zivot seljaka, o kojima izvijesti ostrogonski Maksimilijana, da ,.s njima u Hrvatskoj gore

Susjedgrada

Stubice.

Antun Vrancic

kralja

postapaju gospoda. nego

li

marvom". No ustanak

nije

naglo buknuo,

180

da im tuzbe ne pomazu, a nasiljima izdahrvatski ih je sabor proglasio zbog opiranja Tahovim iskazima na njihovim Prema oruzja. latise se domovine", oni
jer tek

kad su potlaceni

scljaci

vidjeli,

jicania

sudu

poslije

ugusene bune
i

seljaci

su se

stalesku

jednakost", dakle

placanje poreza

za dokinuce opcu vojnu duznost na obranu domoviae

digli za opcu slobodu i feudalizma, onda za opce

tc

za

snodokinuce carina i mitnica u korist trgovine i prometa", koji su Taka pravicu", staru Za bilo je im Geslo more. vali navrnuti na Da smo gorecc u istrazi jedan od voda (Ivan Svrac iz Pusce) u Zagrebu vladu k u r s c a spodu pobijedili, osnovali bismo posebnu za cubrinuli ovdje bismo sami pobirali poreze i dace, pa se i sami ostadose vanje granica (od provala turskih)". Kralju Maksimilijanu
: :

vjerni, ali inace

ne htjedose nikomu drugomu sluziti. Srediste seljacke Stubicanin vlade" bjcse Stubica, gdje je sjedio kao vrhovni sudac a Brdovcanin 1 1 i zapovijedao Matija Gubec, dok je cetama Grevremena. G r e g o r i c, covjek vjest vojnickim poslovima onoga Erdodyjeve goric zamisli najprije pobuniti i pridruziti svojim cetama
j

kmetove u Jastrebarskom i Cesargradu (na Sutli), onda zumberacke Uskoke le susjednc kranjske i stajerske seljake, pa konacno s tom cijelom silom udariti na Zagreb i ondje gospodi diktirati mir. Stoga je najali ga plemprije upao (pocetkom februara 1573.) u juznu Stajersku, mnogi stajerski stvo poslije nekoliko dana, ma da mu se pridruzise
seljaci,

ametom potuce
je

rasprsi

cetu

(8.

februara).

Sam

Gregoric

uhvacen

na bijegu

stavljen pred sud u Becu, a

onda u Zagrebu

Medulim pozove ban Juraj Draskovic cjelokupno plemstvo drugi na oruzje, koje pod vodstvom banovca Gaspara Alapica potuce Toplica (9. fedio seljaka pod Matijom Gubcem nedaleko Stubickih budi uhvabruara). U tim je bojevima mnogo seljaka budi poginulo
pogubljen.
docnije smaknuto. Matiju Gubca, koga obijedise, da se toboze poslije proglasio ..seljackim kraljem", stize sada strasna sudbina

ceno

razbijeodsude bjese na Markovu trgu u Zagrebu najprije mucen kruzeljeznom Ijenim kljestima, a onda ga krvnik okruni uzarenom da kralja, nom". Odmah poslije svladane bune zamoli ban Draskovic podudara s mojim ga rijesi sluzbe, jer vidim, da se ta sluzba ne za uhvacenc sezauzimao se on pace zvanjem" (t. j. biskupskim),
ljake,
ali

samo

malim uspjehom, Jos krajem

iste

Franjo Tahi, koga je citava Slavonija bune (tota Sclavonia maledicit Tahio). da su Bitka kod Budackoga. Seljacka je buna navela Turke,

proklinjala"

godine umr'o je kao zacetnika

183
sve zesce provaljivati u Hrvatsku, a narocito susjedni hanjalucki Ferhad-pasa. I sabor hrvatski i sam ban Draskovic, koga Maksimilijan cinili ne htjede da rijesi banske casti ni na ponovne njegove molbe,
stali

na obranu domovinc. No teski se polozai ne je Maksimilijan imenovao kao drugoga bana promiient ni Gaspara Alapica (krajem 1574.). jer je Ferhat-pasa udario jos navala kao na Bihac na Uni, koji se iednako drzao protiv nebroienih Jajce. nekoc kao otok, sasvim odiieljen od Hrvatske, dakle onako,
su sve sto su

mogli

onda, kad

gradu, krene mu carski general Herb art Ali mu pasa pode ususret i potuce ga kod pnmoc. u Auersperg Radonje i Korane, pace sam general sastavaka Budackoga nedaleko od nemilo kosnu zaglavi u torn boju (22. septembra 1575.). Ovai se poraz

Da pomogne ugrozenom

kralia Maksimiliiana, ali prije

nego

li

je

stogod

mogao da

uradi,

umre

sin Rudolf, jos za zivota (12. oktobra 1576.). a naslijedi ga najstariji okrunjen za ugarsko-hrvatskoga kralja. t25. septembra 1572.)

m.

Rudolf
(15761608).

poccci vladanja. Kad je sjco na prijestolje, je osam imao je Rudolf vec pune 24 godine. Kao mladic boravio gdje je Spaniji. u Filipa 11, godina na dvoru svoga rodaka kralja Znacaj kraljcv
i

smisla i razumipostao ne samo gorljiv katolik, vec i stekao mnogo onovremenu astrologiju jevania za znanost i umjetnost, a najpace za ali Inace bjese mucaljiv, pun spanjolske dostojanstvenosti, i alkemiju. mclankolican, sto se vremenom preobrazi u tesku dui

uza to plah dan nepoevnu bolest. S tim u svezi Rudolf postajase od dana u po smjer i posljedica kobnih vjerljiviji i neodlucniji, sto je sve imalo na povukao se razvitak njegova vladanja. Odmah u pocetku sasvim
starina i umjetpraski dvor Hradcanc. koji pretvori u rijedak muzej Hrvatskoj politicke poslove u Ugarskoj nina. prepustivsi upravne
i i

Tako se zgodi. da "bratu Ernstu, a vojnicke stricu Karlu Stajerskomu. Rudolfa u Pragu, kralja gospodara: le Hrvatska tada imala zapravo tri Gracu. u Hadvojvodu Ernsta u Becu i nadvojvodu Karla Juraj DrasJos pod kraj Maksimilijanova vladanja zatraze banovi
kovic
i

Caspar Alapic

svoj

otpust,

poglavito

razloga,

Sto

nijesu

troskova oko obranc imali dovoljnih novcanih sredstava za pokrice daljc i domovinc; no Rudolf ih pozva, da do konacnoga rjcscnja

182

vode banske poslove. Kraj takih je prilika razumljivo, da su turska Slavonijc. napredovanja sve to vecma umanjivala teritorij Hrvatske obuhvagrane, najnize na spao Rudolfovo Tako je ovaj bas u doba Dravc granice, kranjsko-stajerske tajuci mali kus zcmljc izmedu mora, Kapele Kupe Durdevca, pa Cazme i Save nesto nize Siska, onda planine. Da se zaustavi tursko napredovanje, uredena bi sada nastoi i i

janjem nadvojvode Karla Vojna Krajina. Postanak Vojne Krajinc. Neprekidne i nenadane najezde Turaka iz bosanskoga pasaluka ne samo u Hrvatsku i Slavoniju, nego u nasljedne austrijske zemlje, kao Istru, Korusku, Stajersku i duboko
i

Kranjsku, prinudise Hrvate

njihove susjede, da urede duz granice

i

stalnu vojsku, smjestenu po raznim kraljevskim vima. Tu su vojsku osim kralja imali o svom

gospodskim gradotrosku

uzdrzavati

vlasnici pojedinih gradova (tako knezovi Blagajski, Krbavski, Zrinski no zbog propasti i nesigurnosti imanja njihovih te i Frankapani) pace sc s time skopcane oskudice novca oni toga nijesu mogli ciniti, nevolja jos povecala, otkad je narod hrvatski stao jatomice bjezati i seliti iz krajeva bib Turcima pokorenih, bilo pogranicnih, Znamo, da se Ferdinand jos kao austrijski nadvojvoda, a za zivota kralja Ludovika 11. starao oko obrane hrvatske Krajine, jer je dobro znao, da
;

tako brani

svoje zemlje; pace kranjski su stalezi izrijekom izjavili, i da je bolje braniti se od Turaka u tudoj zemlji, nego li u svojoj. Skrb se Ferdinandova uvecala izborom njegovim za hrvatskoga kralja, jer se tom prigodom obavezao, da ce uzdrzavati ovecu vojsku za obranu kraljevine Hrvatske. Iz kraljeve obvezc i brige nutarnjo-

austrijskih staleza razvi se Vojna Krajina. Medutim

u prvi
njavali

mah
samo

Krajina jos nije bila

zaseban

teritorij,

krajiski vojnici, sastavljeni djelomicno

nego su je saciod hrvatskih vekoje su izdr-

likaskih

ceta,

onda placenika

Ferdinandovih austrijskih podanika.

Ta su

se vojnicka

odjeljenja dijelila

kapetanije,

zavali poglavito stajerski, koruski, kranjski i istarski stalezi, a zapovijedao im je nutarnjo-austrijski general, Oko polovice XVI, vijeka

vec se razlikuju dvije Krajine: slavonska izmedu Drave i Kupe, sastavljena od kapetanija koprivnicke, krizevacke i ivanicke, pa hrvatska izmedu Kupe i mora, koju su sacinjavale kapetanije
hrastovicka, ogulinska, bihacka
i

senjska, Ali

pravi zivot na Krajini

zace se tek onda, kad ju

u neposrednu upravu

mu

Rudolf (25. februara 1578.) predao stajerskomu nadvojvodi Karlu podvrgavsi sabor hrvatski morali su mu se sve zapovjednike; pace i ban
je kralj

stricu,

183
rjescnje kralja Rudolfa nijc pokoravati u vojnickim poslovima. No ipak ali s obzirom na veliku nevolju bilo po cudi hrvatskim stalezima, na jula 1578. u Zagrebu), da ga prima izjavi hrvatski sabor (15.

znanje,

(Karlo) mora s gouz dodatak, da prejasni nadvojvoda go)iti, da se sporazum takav Slavonije spodinom banom Hrvatske ler se protivno", kraljevstva slobodi ne dogodi stogod ncpodobno i kapetanu kojemu podvrci drugomu nas gospodin ban nc ce nikako slobode." Odmah potom vjekovite nase i protiv ugleda banskoga vojnu protiv bosanskih Turaka ah odluci sc nadvojvoda Karlo na zcmaljski kapetan Juraj Khcvcnhuller voisku koju su vodili koruski n n a do m (1578-1583), porazi Ferhadali
i
;

snovimbanomKrstom U
pasa. Posljedica te

nesrecne vojne

bijase,

niia trajno

B.hac ,os rukama kao osamljen otok u turskom je i dalje ostao u hrvatskim da se ima na obranu preostale moru. Sada odredi nadvojvoda Karlo, su stalezi hijeh, da se ona Hrvatske sagraditi jaka tvrdava. Hrvatski nadvojvodini su savjetmci podigne bhze Sisku na donjoj Kupi; no Korane i Mreznice uz zgodnije mjesto kut izmedu usca

pomakla od Une na

da se o b K u p u, a

mbe

n a

11

jedini

izabraU kao

je zemljiste. koje )e pnpadalo Kupu. Od knezova Zrinskih otkupljeno 1579. zapocelo zidanje grada gradu Dubovcu. a onda se 13. jula devet stotma Karlovca'; znacajno je. da je u temelje stavljeno stalno Kra,ma hrvatska dobila je turskih lubanja. Izgradnjom Karlovca slaza generala je Varazdin bio sijelo sijelo za svoga generala. dok na stvarati kraj XVI. vi,eka vonsku Krajinu. Tako se dakle uze pod zemljistu nov p o 1 t c k t e r t o r ,,. ^ u-

hrvatskom zet ispod banske vlasti

Banovi Krsto Ungnad
ic
i

sabor
;

a.

cas ucinila kraj

napadati hrvatsku

Erdody. Izgradnja Karlovca u prvi opet stanu turskim provalama no dobrza Turci Turopolja. Tome pak ban zemlju do Pokuplja

Tomo

Krsto Ungnad

njegov poloza) posta,ao iz u zestoku opreku ne samo dana u dan sve tezi. buduci da je dosao gradom Zagrebom. kojega je gradamma i s s nekim veHkasima, nego kral]. nego i kapetan, znao dobaciti, da on ,.nije samo njihov ban casnicima i vojs nekim krajiskim Doskora je dosao ban u sukob tako da mu je sav ugled pao. U lakim
nije

mogao pomoci.

jer je

vodama

svoje banske vojske. imenova kral) konacno zahvali na.banskoj casti. a nato prilikama se
.

cast

Hrvati io

lat. Carlostadium. nadvoivodinu prozvan je grad Karlsladt. Karlovcem. tada (potkraj XVI. vijcka) nazivahu

ali

ga

184

Rudolf

banom njegova

zeta

26

godisnjega

Tomu Erdodyja

(15831595) na veliku radost hrvatskih staleza. Glavna briga bjesc njemu obrana domovine, jer uza sve to, sto je kralj Rudolf od roka do roka produzivao primirje s Turcima, bojcvi na hrvatskoj i slavonskoj Krajini nijesu nikad prestali. Vec u oktobru 1584, potukao je mladi ban ovecu cetu kod Slunja, a onda kod Ivanica (6. decembra 1586.). Koliko su te pobjede ohrabrile klonule Hrvate, toliko su im zadavali brige karlovacki general i njemacke krajiske ccte. General naime ne htjede da se pokorava ni banu ni saboru, pace je sebi
i

da smije suditi hrvatskim plemicima, zatvarajuci im imanja, dok su njemacki vojnici takoder narod Sabor globili i mucili, jer nijesu dobivali redovito place iz Graca. se hrvatski tuzio zbog toga kralju i nadvojvodi u Gracu, ali sve to nije nista pomagalo. Skoro potom umre (10. jula 1590.) nadvojvoda Karlo, nasto je uprava Krajine presla na njegova sina Ferdinanda (docnijega kralja). Kako je nadvojvoda bio jos malodoban, zamjenjivali su ga prvih godina kao regenti nadvojvoda Ernst (do 1593.) i nadvojvoda Maksimilijan (do 1596.), braca kralja Rudolfa. Bojcvi oko Siska. Upravo tada dosao je na celo bosanskomu pasaluku (osnovanu u septembru 1580.) ratoborni Hasan Pridouzeo
i

prisvajati pravo,

ih

otimajuci

e V

c,

licni

prijatelj

velikoga vezira Arbanasa Sinan-pase, koji

s

je

upinjao sve

sile,

da se prekine
zelji

kraljem Rudolfom utanaceno primirje.

Mozda po
Siska,

njegovoj

provali u augustu 1591. Hasan- pasa sve do

no vec iza cetiri dana vrati se suzbijen natrag. Odmah potom krene za njim ban Toma Erdody te torn prilikom zauze svoj djedovski grad Moslavinu pase ipak vise nije mogao stici. Za osvetu popali Hasan jos iste godine sav kraj oko Bozjakovine i Vrbovca, a onda zauzme grad Ripac na Uni nedaleko od Bihaca. Uto se sastade hrvatski sabor (5. januara 1592.), na kojem je stvoren zamasan zakljucak o sveopcem zemaljskom ustanku (insurekcija) na obranu do;

movine

o dovozu hrane vojsci, jer su

Hasana sigurno

ocekivali

na

proljece. I odista, pasa se dize u aprilu s namjerom, da negdje u blizini Siska, koji je grad svakako htio da osvoji, uhvati neku cvrstu tocku za podlogu svojih daljih ratnih pothvata u Hrvatskoj. Take nastade utvrda P e t r i n a nedaleko Kupe na istoimenom potoku. Odmah poslije toga vrati se natrag i podsjedne B i h a c, koji mu se deveti dan predade (9, juna 1592), a s njime i posljednji bedem Hrvatske na jugu. Odsada tekla je obrambena linija od Ogulina kroz Karlovac uz Kupu do Siska. PosHje pada Bihaca Hasan-pasa podsjedne
j

185

po drugi put Sisak, koji je branio s malom posadom Hrvata zagrebacki kanonik Mikac s dva druga. No pretrpivsi goleme gubitke pasa opet morao ostaviti Sisak, ali je na povratku dao poharati jc dobrza Okica (u julu 1592,), Tako se primace Turopolja do zemlju svu ocekivali pasu, pa zato se ban sabor opet kojc su godina 1593., pomoci od kralja nadvojspremise na sto jaci otpor, zatrazivsi jos vode Ernsta. U junu dosao je Hasan s jakom vojskom pod Sisak, a sa zeljora, da nakon pada toga grada udari na Zagreb tako konacno osvoji preostatke Slavonije, Ali gradu dohrle u pomoc ban Toma stajerski pukovnik Erdody, karlovacki general Andrija Auerspcrg Ernsta) nadvojvode s nckih 5000 koRupreht Eggenberg (poslan od njanika i pjcsaka i potuku 22, juna 1593, ametom tursku vojsku na poljani izmedu rijeke Kupe i Odre, Sam Hasan-pasa s dva sultanova rodaka i vise turskih odlicnika zaglavi, Sav krscanski svijet uzradova iljuci banu glas o toj slavnoj pobjedi, izdajuci o njoj prigodne spise ne samo u dogadaj je znamenit sisacka cestitke i darove, Bitka sisackoga tvrdoga zidinama u opcoj povijesti: pod hrvatskoj, nego grada nasao je islam svoju krajnju sjeverozapadnu granicu prema doba koje nikad nije prekoracio. Njome prestaje pomalo Italiji, hrvatske stoljetne defenzive (od 1493.), a pocinje malo po malo ofenziva.
i i
i

Veliki turski rat (15931606). Kad je stigao u Carigrad glas o sisackom porazu, uzbuni se sav narod, podjarivan ponajvise od velikoga vezira Sinan-pase, pa tako navijesti sultan Murat III. kralju Rudolfu rat, Taj cetrnaestgodisnji rat, koji je za Hrvate zapravo trajao
sesnacst godina (jos od 1591.), vodio se u Ugarskoj i Hrvatskoj; no ipak bjese Ugarska glavno bojiste, a Hrvatska sporedno. premda su
se
i

tude odigravali krupni dogadaji,

(22,

Od

tih

septembra 1595.), oslobodena od turskih provala; ali je zato porazom karlovackoga generala Jurja Lenkovica pod Klisom (krajem maja 1596.) isceznula svaka nada, da bi se dalo s uspjehom provaliti
pobjedu kod Petrinje
sjeveru

napose istaknuti kojom je sva zemlja na

valja

Kupe

zauvijek

boka u bosanski pasaluk. Medutim odrece se banske casti Toma Erdody s razloga, sto nije uredno dobivao banske place za uzdrzavanjc vojske
i

sto su stranci postajali u

Hrvatskoj

vojskovode.

Kad

hrvatskom je ban iznio ove razloge pred skupljenim stalezima na saboru (15. maja 1595,), obrate se oni na nadvojvodu Maksimilijana imenovao s molbom, da bi poradio kod kralja Rudolfa, e bi sto prije ratovanju; vjesta sinova", novog bana izmedu ..domacih (hrvatskih) kao )er ako stalezi ne budu imali bana, neka znade vaa jasnost

186

pokoravati ni stvar najizvjesniju, da se oni ne ce u rat, pa izlaziti tude narodnosti, niti ce s njime
s

jednomu generalu makar svi zajedno

prijc

domovinom

poginuli

oni ce

najskrajnije poduzeti,

nego im

se u torn pogledu okrnji sloboda".'

Nato imenova

kralj

zagrebackoga biskupa Gaspara Stankovackoga i godine umr'o, ostao je sam Ivan ali kako je bolesni biskup jos iste Draskovic (15961607). Za njegova je banovanja konacno poslije na uscu rijeke Zitve u dugih pregovaranja uglavljen s Turcima mir 1606. Isprava se novembra Dunav (nedaleko od Komaroma) dne 11. svaka clanaka, kojima se utanacuje. da ce
sastoji

Rudolf banima Ivana Draskovica

od

sedamnaest

nadalje imala su prestranka zadrzati ono, sto u taj cas posjeduje zemljiste, a obje ce stranke kazniti stati pljackanja i provale na tude tome pokorile koone dobrovoljne i hajducke cete, koje se ne bi danka, vec godisnjega placati vise car ili kralj ne ce
;
;

nacno Mir na uscu Zitve jednom zauvijek darovati sultanu 200.000 dukata. sultan ravnopravni. i prvi je mir, u kojem su kralj ugarsko-hrvatski godme (od pukose lanci tributarne podloznosti, sto su ih svake

Sada

1547.) zvekecuci vukli kraljevi poslanici.

;

kad su sultanu

donosili tako

s turske zvane ..darove" sada je prvi put izdana s poposlamci Rudollovi strane, a ne nametnuta, jer nakon sto su

dolicna isprava

mocu tumaca

proucili

turski original,

mise pecatima.Taj mir prvi je bita i da pocinje postepeno padati.

onda ga tek potpisase i oprejasan znak, da je turska prevlast suz-

Jos pod kraj velikoga turskoga rata ugarskoga buknu u Ugarskoj opasna buna. Uzroci bili su krsenje razmazemljom se jos toga ustava i postupak njemackih ceta, no pored sto torn, u odrazavalo hase i vjerske raspre. Krsenje se ustava na se da becka centralna vlada nikako nije dopustala (jos od 1531.),

Buna Stjcpana Bocskaya.

saboru izborom popuni palatinsko mjesto, a onda je Ugre poslove, narocito uplitanje njemackih kraljevih savjetnika u ugarske i u medunastale raspre opet u vojnicke i financijalne. Vjerske su yremena od Jos sobnoj nesnosljivosti izmedu katolika i protestanata. pripadnika Ferdinanda I. naime naslo se u sjevernoj Ugarskoj dosta medu plemreformacije, a njihov je broj neprestano rastao, poglavito
izazivalo
'

Original u

c.

kr.

ratnom arhivu u Becu

nam

si

status

banum non

alterius extcrnac natihabucrint. pro re certissima sua sercnitas credat. illos nullius

onis

patria nequc ad publicum bellum. etiam si omnes cum hac in parte ipsorum libcrtatc antequam quaevis. extrema pcribunt, priventur, tentaturos." Si sic, Sab. spisi IV (u Stampi]).
general!
parituros.
ct

cxituros,

187

stvom

Dobrza je protestantizam stao znaciti ncsto narodno, u opreci spram katolicizma, toboze kao nesto manje patriotskoga, Buduci da je Rudolf jos od mladosti bio gorljiv protivnik
i

u gradovima.

protcstantizma, nije ga bilo tesko nagovoriti na razne odredbc protiv ugarskih pripadnika ove vjere a taj je postupak dosao do vrhunca, kad je kralj svojevoljno (motu proprio deque regiae suae po;

testatis plcnitudine")

dodao ugarskim saborskim clancima od februara 1604. jos i XXIL, kojim je ne samo odbio sve molbe ugarskih protestanata, a potvrdio sve odredbe izdane u prilog kalolickoj crkvi od odredio, da se oni, koji bi na saboru sv. Stjepana kralja, nego kao pokretaci nemira novotarija kazimadu iznijeli vjerska pitanja, buna pod vods^vom niti, Nato plane u Ugarskoj i u Erdelju otvorena protestantskoga plemica Stjepana Bocskaya, koga privrzenici
i i

njegovi,

inace clanovi ugarskoga sabora, izaberu knezom Ugarske. Bocskay stupi umah u svezu s Turcima, pa tako se odsada imao dvor borili na dvije strane. Podjedno pozove novoizabrani knez Hrvate, da ga priznadu svojim vladarom, ali ga oni odbise, pace hrvatski je sabor odusevljeno primio (u Zagrebu 5. jula 1604.) kraljcv clanak XXII. na znanje, zakljucivsi, da se iz Hrvatske imadu izbaciti je svi krivovjerci (universi haeretici). Skrb oko toga pak povjerio Bocskayev pode toga Zbog Bratulicu. Simunu biskupu zagrebackomu
i

vojskovoda Grgur Nemeth prema Hrvatskoj, no ban Ivan Draskovic stalezi odluce mu se na Dravi oprijeti; a kad se Nemeth okani nai padaja na Hrvatsku, presao je ban Dravu i kod Kormenda zajedno pokazivao s kraljevskim cetama razbije Bocskayevu vojsku, Medutim Stoga bune. opasne ove spram nehaj potpuni Rudolf je bolesni kralj
su dosla braca njegova u Prag i prinude ga, da je vojnicke i civilne poslove ugarske i hrvatske prepustio bratu nadvojvodi Matiji. Taj

pak znajuci, da se ne moze uspjesno oprijeti obadvjema dusmanima, Bocskayu Turcima, odmah se upusti s Bocskayem u pregovore utanaci u Becu mir (23. juna 1606.), kojim bise uredeni ugarski vjerski i poslovi sve do 1848. Beckim mirom bjese odredeno, da plemstvo solum) Hungariae regni gradani u Ugarskoj samoj (infra ambitum
i

mogu slobodno

ispovijedati

vjeru

koju hoce, to

jest

obje

konfesije

postadose ravnopravne, dok je clanak XXII. od 1604. brisan. Nadalje ugarski saje podijeljena opcena amnestija i obecano, da ce buduci i raspravijati Matija nadvojvoda onda ce kojim ber birati palatina, s
odlucivati o ugarskim poslovima
i
;

vrhovni blagajnik, dostojanstvenici

i

vojnicki zapovjednici u Ugarskoj

Hrvatskoj smiju

mogu da budu

188
jedino domaci plemici bez

obzira na vjeru, Konacno hi utanaceno, Erdclj i neke susjedne ugarske zuknez pridrzaje kao Bocskay da potpisao je konacno i kralj Runeckanja dugoga panije. Tek poslije
dolf ovaj mir. Jos prije negoli je
i

potpisan mir, poslan

je

nacrt njegov

hrvatskim stalezima. Sabor hrvatski (u Zagrebu od 10. aprila 1606.) u glavnom je prihvatio njegove tocke, jedino se strogo ogradio protiv slobodc vjeroispovijedanja, pace izrazio zelju, da ostane u kreposti Rudolfov clanak XXII. od 1604. Pored toga jos je izrijekom naglasio, neka bi kralj udesio, da odsada u buduce podjeljuje sluzbe i vrhovne
kapetanije

(= generalate)

u Slavoniji
a
i

Hrvatskoj

dobro zasluznim

vjernim svojira domacim sinovima,

vlast

banu da

se povrati stara

puna

stoji na celu kraljevstvu i Krajinama". sabora u toliko uvazen, da hrvatskoga Kako smo mirom ogranicena samo beckim ostala je sloboda vjeroispovijedanja na Ugarsku. Nesto kasnije sankcionirao je kralj Rudolf zakljucak hrvatskoga sabora o iskljucivom priznanju katolicke vjere unutar

od Drave do mora
vidjeli,

da

zahtjev

je

Slavonije (16, Jan. 1608.), nasto bi on proglasen i m. Tako je kraljevstvo hrvatsko dobilo svoj zan o k o na saboru oprecan ugarskomu. skroz sebni vjerski zakon,

granica Hrvatske
z a

IV.

Matijas

II.,

Ferdinand

II.

Ferdinand

III,

(16081657).

Rudolf i Matijas II. U doba, kad je nadvojvoda Matija pregovarao s Bocskajem i Turcima o miru, bijase dusevno stanje njegova brata Rudolfa vec veoma nepovoljno. Zivuci samotno i odijeljen od
svijeta

u Pragu na Hradcanima i zanimajuci se jedino astroloskim gatanjem i alkemistickiro pokusima ne samo da je potpuno zanemanjima rivao drzavne poslove, nego nije ni dopustao, da mu itko s mu kad dode preda nj, pace ni braca njegova. Tako se zgodi, da Rudolf, potvrdu, donijese spise o sklopljenom miru s Bocskajem Turcima na svada zestoka plane toga Zbog potpisati, htjede ne dulje vremena
i

njih

medu oba

hrvatske staleze prikad se Matiji uz ugarske u Cesku i prisili vojskom s druzise i ceski i austrijski, ude Matija juna 1608.), da mu brata ugovorom u praskom predgradu Libenu (24. bi preda vladanje u Austriji, Moravskoj, Ugarskoj i Hrvatskoj. Nato kao Matijas IL (1608-1619) u Pozunu okrunjen (19. novembra)
brata, a
i

189
ugarsko-hrvatskim kraljem, Vec poslije tri godine prisili kralj Matijas brata, da se je odrekao ceske krunc, a kad Rudolf umre (20. januara 1612,), postade Matijas jos i njemacko-rimskim carem.

Borba hrvatskih staleza za Krajinu. Mirom na uscu 2itve u Dunav, drzali su hrvatski stalezi, da je hrvatsko-slavonska Krajina postala izlisnom, ili, ako bi se bas morala uzdrzati, da se povrati materi zemlji i pod vrhovnu vlast bansku. Ali nadvojvoda Ferdinand u Gracu o tome ne samo da nije nista htio da cuje, vec je uzeo nastojati, kako bi i preostalu gradansku Hrvatsku i Slavoniju, a narocito poslije najavljena odstupa bana Ivana Draskovica na hrvatskom
saboru (u Zagrebu 10. aprila 1606.), podvrgao svojim krajiskim generalima i kapetanima. Protiv toga dignu se hrvatski stalezi. Jos prije krunisanja Matijaseva na pozunskom saboru sastade se hrvatski sabor (u Zagrebu pocetkom septembra 1608.), da izabere svoje poslanike,
koji ce poci
traziti

od novoga
iz

imadu

da im dade upute (instructiones), sto imadu U tim uputama trazi hrvatski sabor, da se a narocito iz Varazdina, kao sijela gradova, hrvatskih svih
u Pozun
i

kralja.

zupanijskoga, uklooiti

svi

inostrani

vojnicki zapovjedaici

ino-

strane cete, a banu da se opet povrati starodrevna potpuna vlast od Drave do mora. No buduci da su neke nutarnjo-austrijske pokrajine novcanim sredstvima podupirale Krajinu, radi cega bjese nadvojvodama podijeljena neka vlast u krajiskoj vojnickoj upravi, drzao je sabor hrvatski, da se u tom pitanju kralj Matijas ima sporazumjeti casnicka mjesta imadu s nadvojvodom Ferdinandom, Ispraznjena pak
se bezuvjetno popuaiti

domacim zasluznim sinovima,

jer hrvatski

su

stalezi ..odluciU radije umrijeti,

ili

nego da bi unapredak njima gosposluzbu kod njih izvrsavali na stetu najmanju dovali tudinci je zelje hrvatskoga sabora, prihvatio II. Matijas njihove slobode." Kralj 1614), ali (1608 Erdodyja pace imenovao banom omiljeloga Tomu veliko na starom pri uza sve obecanje ipak ostade na Krajini sve uporno nezadovoljstvo hrvatskoga plemstva. Razlog tomu bjese opiranje nadvojvode Ferdinaada, pa tako ostadosc bezuspjesna sva poslanstva hrvatskoga sabora i u Grac i u Pozun; pace nasao se i

ma

kod toga igrao vaznu ulogu. S tim u svezi izjavise hrvatski stalezi na saboru (u Zagrebu 20. aprila 1610.), da doduse znadu, da bi kralj (Matijas II.) htio da ispuni njihovu zelju, ali ima osujetio netko, tko pravi zapreka, odgovarajuci kralja od toga, pa je aU ako se taki uspjehe hrvatskih poslanstava u Pozunu i Gracu"
netko,

tko

je

rusitelj

opcenih slobostina pronade,

dici ce se

javno u saboru svega

190
kraljcvstva na
nj

sake svih staleza

redova".'

Tko

je to bio,

ne zna

se pouzdano, no

veoma

vjerojatno

tadanji slavonski

general barun
Matijas obra-

Sigismund Trautmansdorf. Medutim kolikogod je kralj ih je ozlodovao Hrvate imenovanjem Tome Erdodyja banom, toliko poradi instalirati svecano na saboru voljilo, sto bana nije nikako dao Stoga se sabor tuzio potajn'oga djelovanja krajiskih njemack^h casnika. vazda bezuspjesno. ali poslanstva, mu siljao i u vise navrata
kralju

novembra Nato se Toma Erdody odrcce na saboru (u Zagrebu 27. do imezemlje upravu pridrza 1614.) po drugi put banske casti, a pocetkom zgodi se novanja novoga bana samo na molbe staleza. To LudThuroczy Benedikt stolicu bansku na dodje 1615., kad ali bez baninstaliran, odmah doduse bjese koji breski (1615-1616), cetu. Novi ban umre vec derlja- i place za bansku (kraljevsku) imeaova kralj Nikolu nato a slijedece godine (9. novembra 1616.), FrankopanaTrzackoga (1616-1622), koji bi uveden u doje banovanja konacno stojanstvo bansko 6. decembra 1616. Za njegova
rijeseno

Hercegovine (1482) potrazi zakona), koji ne htjede da onaj dio pucanstva (poglavito katolickoga Slavoniji, Ti bjei Hrvatskoj susjednoj u se pokori Turcinu, utocista prebegi", a u pribegi, obicno stranama gunci zovu se u slavonskim i Morlaki. Martolozi Vlasi, juznohrvatskim uskoci" (od uskociti), ali i se iz koja ona, najpoznatija je Bilo je vise uskockih skupina, no tvrdave Klisa kod Bosne i Hercegovine stala oko 1530. skupljati oko Kruzic - pod Petar kapetan senjski tamosnji primio gdje ih jc
i

zamrseno uskocko pitanje. Uskoci. Poslijc pada Bosne (1463)

Spljeta,

ciju je

u sluzbu kao vojnike. Iz Klisa zalijeupravu pripadao Klis cesce u susjedne turske krajeve, pa tali su se potom Uskoci sve se je i zbilo (12. marta zato Turci i pregnuse, da osvoje grad, sto naimc u srediste one kape1537.). Sada se Uskoci presele u Senj, vrcmenom prosiri ime uskocko tanije, pod koju su pripadali, i tako se Rjecine do usca Zrmanje na od kapetanije na sve vojnike senjske Polozaj Senja s gorounutrasnjosti. primorju i do Brinja i Otocca u
vitim zaledem
1

otocnim proceljem

te

sa

cuvenom burom

jest takav,

Original u kr.

zcm arhivu u Zagrebu:

destructor

..Ideo

unanimi statutum est voto.

veritate

si

talis

communium
t

libertatum

comperta

rei

eluxerit

in

publicis

regni comitiis.
t

manusomniumstatuumctordinuminipsumimmit

e n

r."

znak

Banderij. to jest svileni barjak. predavao vrhovne v o n i c k e vlasti u Hrvatskoj.

j

je

kod imenovania

kral)

i-

u banu u

191

da ga

morske ni s kopnene strane nije lako osvojiti. U taj par (1537) bjese Senj pod zapovjednistvom Ijubljanskoga ratnoga vijeca, sijelo istoimene kapctanije a docnije (od 1564.) gradackoga dvora, u hrvatskoj Krajini. Prema tome dakle postadose Uskoci vojnici na hrvatskoj Krajini te su sa svojim potomcima sacinjavali kroz vise od osamdeset godina gradsku posadu. Ova se dijelila na cetiri kumpauskocke. No malo po malo nije, kojima stajahu na celu v o v o d e
ni
s
i
j

pridruzilo se
macije,
koji

ovim Uskocima i mnostvo bjegunaca iz mletacke Dalcesto umakose kazni. Stoga Uskoci nijesu jedna jedin-

stvena etnicka skupina, jer je u njoj bilo pored preteznoga broja Hrvata katolika, onda pravoslavnih Srba jos i nesto Talijana (zvani venturini).

Uskoci bijahu veoma smiona celjad, oboruzana puskom i sjekirom, svakojake oskudice a kadikad i handzarom. Bili su podobni podnositi kako u Velekutic svaki znan bijase im muke. Pored toga dobro i ali ta je placu, mjesecnu bitu, tako" i po otocju. Imali su dobivati
obicno izostajala.

Tako

se eto silom prilika zgodi, da

su se

Uskoci morali prehranjivati plijenomiotin o m,

jer okolica

senjska ne rodi bas nicim. Buduci da se na hrvatskoj Krajini neprekidno ratovalo s Turcima, Uskoci su ponajrakopnom u turskoj dije sebi trazili hrane kod njih, i to na dva puta

mac

Lici

tada bila najvecim dijelom vjecnoga sve do gradskih zidina u vlasti turskoj. Razumije se, zbog u torn da padalo, urn na ni nije nikomu Krajini na rata maloga"
i

morem u

danasnjoj Dalmaciji, koja

je

prijeci

Venccija, kadgod pace pomagala ih je njezina zemljista preko da im, je bila u ratu s Turcima, dopustajuci mir (1540), ucinila prelaze na tursko. Ali kad je Venecija s Turskom Uskoka, porta je uzela energicno traziti od republike, da ne pomaze moru. Da izbjegnu koji su redovito plijenili turske lade na Jadranskom robu na svojim tursku voziti Mlecani potom prikorima porte, uzese od njih zahtijevajuci Mlecane, ladama ali Uskoci nato zaustavljahu
Uskoke,
i
;

Sulejman Veneciji, da ce on, jer Mlecani nijesu podobni da odrze red u Jadranskom moru, onamo
tursko vlasnistvo.
otpremiti

Sada

javi sultan

jaku

mornaricu,

koja ce Senj

osvojiti

Uskoke
da
u
s

istrijebiti.

Buduci da Mlecani nikako ne htjedose

narica ula toboze u njihovo more,

dopustiti,
je

bi turska

mor-

doslo

do

k o c k o

e-

tackih sukoba.
kad je mletacka moropet narica prvi put blokirala senjsku luku. No kad se Venecija svoje obnovi zarati s Turskom (..Ciparski rat" od 1570. do 1573.).
Prvi sukobi padaju vec u

godinu

1557.,

192
prijateljske sveze s

prekide poslije utanacena mira s Turcima. Medutim pravi ogorceni sukobi uskocko-mletacki nastadose poslije bitke kod Klisa (1596), u kojoj su Mlecani pomagali Turcima. Kao nekoc u doba narodnih vladara hrabri Neretljani, tako

Uskocima,

ali

ih

odmah

Veneciji po su sada Uskoci smetali i sprecavali slobodnu plovidbu tolikim usih s robeci i lade Jadranskom moru napadajuci njezine

pjehom, da sva sila mletacka nije dostajala, da ih ukroti. Ovi se mnogogodisnji sukobi raspadaju u dva odsjeka: prvi ide do ubijstva u generala Josipa Rabate (31, decembra 1601.), koji je bio poslan

svojom okrutnoscu izazvao bunu, u i Madridskoga kojoj zaglavi a drugi do takozvanoga Uskockoga rata nadgradackim s pregovarala mira (1617). Venecija je naime jednako ali 11. vojvodom Ferdinandom i kraljevima Rudolfom i Matijasem
Senj,

da ucini mir
;

red,

ali je

nitko nije nista

zbog financijalne bijedc nijcsa tako je konacno doslo do I placati, stalno mogli Uskoka redovito i uskocke lade do doprijese kojem Uskockoga rata (16151617), u i Gradiske Gorice slovenske Venecije, a inace se poglavito vodio oko

mogao da

ucini,

jer

na Soci. Poslije dvogodisnjega ratovanja doslo je onda posredovanjem Francuske i Spanije do mira u Madridu nadvojvoda Ferdinand se lade obaveza Uskoke krenuti iz Senja nekud daleko u unutrasnjost, potom bise Uskoci posadu. njemacku njihove spaliti, a u grad smjestiti izgubise naseljeni po Otockom kraju i Zumberku, gdje se vremenom
:

medu

ostalim pucanstvom.'

Izbor i krunisanje Fcrdinanda 11. U doba, kad je boljezljivi vec ga je Matijas imenovao Nikolu Frankopana Trzackoga banom, djece imao nije sam da buduci dulje vremena zaokupljala briga, Ferdinadvojvodi kako da osigura svome stricevicu stajerskomu je nandu nasljedstvo u svim svojim kraljevinama i zemljama. U tu izabere svrhu sazvao krajem 1617. sabor u Pozun sa zadacom, da izabrana i okruni ugarsko-hrvatskim kraljem nadvojvodu, tada vec

Uoci toga trebao se sastati da je sabor, da izabere svoje poslanike. Tako se zgodi, i hrvatski vojpunom ban Nikola Frankopan svecano uveden u svoju cast s Medutim ponickom vlasti i kraljevskim banderijem (6. decembra). martu 1618., a zunski se sabor zbog kraljeve bolesti sastao tek u
okrunjena kralja ceskoga (od juna
1617.).

nadvojvodu
kraljem
'

(16.

Ferdinanda izabra samo poslije duljega raspravljanja dana i po, maja). No do krunisanja proteklo je jos mjesec
je

ucinili

trideset godina suvremcnik zabiljezio. da su Uskoci u posljednjih trosak. ratni kao koje Veneciji stcte 20 milijuna dukata kojc u plijenu,

Jedan

193
jer je

sabor najprije htio da raspravi svoje tegobe (gravamina) i da od novoga kralja zadobije obecanje, da ce ih ukloniti. Hrvatski su poslanici sada ponovili svoje tuzbe zbog obnovc banskc vlasti i pohrvacenja Krajine, pace kako se bas tada isprazailo mjesto karlovackoga generala,' zamole oni kralja Matijasa, da sada imenuje bana Nikolu Frankopana Trzackoga generalom i da se tako hrvatska Krajina opet podvrgne banskoj vlasti. Konacno je izabrani kralj Ferdinand

zasebnom inauguralnom diplomom

hrvatskomu, da ce
Poslije toga

zajamcio kraljevstvu
prijestolje (17. juna).

mu

ispuniti zelje,
je
(1.

kad dodje na

okrunjen

jula

1618.)

ugarsko- hrvatskim

kraljem,

zgodom ban Nikola Frankopan nosio kraljevsko zezlo, mladi grof Krsto Erdody zastavu Slavonije, a grof Juraj Zrinski zastavu Srbije, Skoro potom umre kralj Matijas (28. marta 1619 ostavi svomu stricevicu s prijestolom tridesetgodisnji rat, sto je buknuo upravo u doba pozunskoga izbornoga sabora zbog vjerskih
torn
je
)

smutnja u Ceskoj.
je

Ferdinand II. (1619 1637). Vladanje Ferdinanda II. ispunjcno neprekidnim ratovanjem ne samo u Ceskoj i Njemackoj, nego i u
s

Ligarskoj

erdeljskim vojvodom

Gavrora Betlenoni,

kojega su

Madzari proglasili svojim kraljem, a Turci pomagali. Hrvati su sudjelovali u oba rata kao laki konjanici, obicno zvani arkebuziri, koji bi sa svojim malim, ali brzim konjima, vazda boj zapoceli i dovrsili. U Wallensteinovoj vojsci vodio je Hrvate ban Juraj Zrinski (16221626). otac brace Nikole i Petra. On umre iznenada za vojne protiv Mansfelda u Pozunu (18. decembra 1626.) u 28. godini. Vec su suvremenici saputali, da je otrovan rotkvom", ali za to nema nikakih dokaza. Poslije njega vodili su Hrvate razni carski generali Walter Leslie), a odlikovali su se u (grof Ivan Isolano, Ivan Werth kaze, da je kod Liitzena (16. nopace se svim znatnijim bojevima, vembra 1632.) svedski kralj Gustav Adolf poginuo bas od njihove ruke, dok je znamenitoj pobjedi carskoj kod Nordlingena (7. septembra 1634.) mnogo pridonijcla njihova hrabrost. Pod kraj tridesetgodisnjega rata (a za vladanja Ferdinandova sina Ferdinanda III.) sudjeoba brata Nikola i Petar Zrinski, lovala su u mnogim bojevima
i i

isticuci se

velikim junastvom. Pitanjc Vojnc Krajine. Pored svih

zasluga,

sto

su

ih

Hrvati

stekli
zelje,
'

u ovim dugotrajnim ratoviraa, ipak im centralna vlada nc uvazi pace bas za da se Vojna Krajina podvrgne banu i saboru
;

Dne

7.

juna 1617.

umro

jc

general grof

Adam

Trautmansdorf.
13

194

Ferdinanda II. bi njezino unutarnje uredenje prvi put provedeno. Ona se sada razdvoji na dva generalata karlovacki (ili hrvatska da su ti krajevi Krajina) i varazdinski (ili slavonska Krajina), Buduci privilegiraznim mamiti Nijemci uzeli su bill vcoma slabo napuceni, bra(Vlahe), e r b S pravoslavne jima u turskom susjedstvu naseljene da saboru, na trazili neci ih od zahtjeva hrvatske gospode, koji su i posjedima, da im oni budu kmelovi, jer su se smjestili na njihovim doslo do ostroga placaju katolickim biskupima desetinu. Zbog toga je
:

sukoba izmedu hrvatskih staleza i centralne vlade, a svrsili su kodoseljenicima nacno time, da je Ferdinand II. izdao (5, oktobra 1630.) ne kmetovi a vojnici, povelju, po kojoj ce oni biti samo krajiski biraju hrvatske gospode nadaljc bi im dopusteno, da sebi slobodno
;

Ovim cinomposasvimisizuzet teritorij zaseban stade Krajina onako macjepkanje To vlasti. podbanske saborske
seoske knezove, koji su opet namjestali suce,
i i

lene hrvatske

tjesnje prislanjati uz

navede hrvatske staleze, Ugre na zajednicku obranu. Ferdinand III. (1637 1657). Ali pitanju teritorijalne cjelokupnosti fehrvatskoga kraljevstva pridruzi se po smrti Ferdinanda 11, (15.
zemljc

da su se staH sve

III. i bruara 1637.) za njegova sina i nasljednika Ferdinanda se u stalo mira (1648) oao o opstanku ustava. Poslije westfalenskoga izjednace Becu odlucno pomisljati, kako da se Ugarska i Hrvatska Stoga austrijskim zemljama, to jest, da se pretvore u provincije/

(16471664) morao odlucno boriti za je uzalud bila sva borba, da stece karsvoju da su lovacki generalat. Pace u Becu nije se ni to dobro gledalo, pored najezde braca Nikola i Petar Zrinjski hrabro suzbijaU turske na svoje svega mira na uscu Zitve, koji se vazda produzivao
se ban

Nikola Zrinski sudbenu vlast, dok mu

posjede, narocito kod Kostajnice (u augustu 1651 -), napeto stanje izmedu hrvatskih staleza i njemackih
islicahu jos
(2.
i

tako nastupi
III.

casnika, koji se

rijetkom obijescu, a dovest ce po smrti Ferdinanda

aprila

1657.)

vremenom do sudbonosne
V.

katastrofe.

Vladanje Leopolda
rat.

I.

do velikoga rata za oslobodenje.

(16571683.)

Buduci da je stariji sin Fcrdinandov FerdiPrvi turski nand IV., okrunjen jos za oceva zivota ugarsko-hrvatskim kraljem
1

To

se zbilo sa

CeSkom

poslije bjelogorske bitke (1621).

195

(16.

oca (9, jula 1654.), naslijedi ga mladi Mladi kralj bijase slabasna tijela, musin Leopold neodlucan; no inace resila ga je iskrena naboznost skroman caljiv zivot. Samostalnosti u njega ne bijase, jer je u svemu slusao svoje savjetnike, potvrdujuci vazda njihove prijedloge. Razumije se, to nije katnista rdavo; no na nesrecu bijase Leopold I. okruzen slabim stranim uljecajem, neki bili i pod su kojih Ijudima. od nevaljalim kada navlas francuskoga kralja Ludovika XIV., toga velikoga protivnika kuce Habsburske. Ali kao za naknadu obdari ga Promisao nizom slavnih vojskovoda, a ti su mu proslavili ime i prosirili drzavu.
juna 1647.),
I.

umro

jos prije

(1657

1705).

Zbog zamrsenih erdeljskih posala, gdje izabra austrijska stranka knezom Ivana Kemenyija, a turska Mihajla Apafija, zaplete se Leopold skoro po svom nastupu u prvi turski rat (1663 1664) sve protiv

U Ugarskoj bijase glavni vojskovoda carski general R a jugozapadnoj Ugarskoj a u Hrvatskoj Montecuccoli, mund pozdravise s ver. Braca e t a P mu brat ban Nikola Zrinski
svoje volje.
ji

likim veseljem

rat,

jer

su samo u njemu vidjeli spas Hrvatske

nje-

Jos 1660. htjede Nikola Zrinski navaliti na tursku dvorsko ratno vijece to zabrani. On se doduse pokori Drave toj zapovijedi, no slijedece godine sagradi na sastavcima Mure slavno rata velikoga Za r i n Z v i j. jak grad, komu dade ime N o potuce na Muri sa trista hrvatskih konjanika dvije hiljade Tatara, kad htjedosc provaliti u ^tajersku (u novembru 1663.), dok mu brat Petar pobije gotovo istodobno nedaleko od Otocca sa 2,500 Ijudi Ali-pasu Cengica sa 10.000 momaka, spremnih da provale u Kranjsku
zino prosirenje,
ali

Kanizu,

mu

januara do 15, februara) upade Nikola Zrinski u juznougarsku Podravinu, zauze Bobovisce (Babocsa) i Pecuh i dopre do Osijeka, gdje popali slavni Sulejmanov most preko Drave'. Sva se Evropa divila ratnoj slavi brace Zrinskih. Zbog toga okrcne
Istru.

Pocetkom 1664. (od

13.

Koproli (Cuprilic) s golemom i osvoji ga vec 30, juna Nikole Zrinskoga, protivnika krivnjom generala Montecuccolija, licnog koji ne htjede gradu pomoci, ma da se je nalazio u njegovoj blizini. Poslije pada i razorenja Novoga Zrinja okrene veUki vezir na sjever
slijedecega Ijeta
veliki

vezir

Ahmed

vojskom ravno na njega, podsjedne Novi Zrinj

Most gradilo je pocevsi od 1529. sest godina 30.000 radnika, a vodio jc ne samo preko Drave na pontoniraa, nego zbog cestih poplava sve do Dardc na stupovima. Dugacak bjese 8565 koracaja (oko 6 km), a Sirok 17 koracaja. Opremljen drugim utvrdama. Pozar od 31. januara 1664. pospjcsio je jak bijase jos kulama sjcverni vjetar. koji je vatru sirio od Dardc dalje. no ipak most nije s a v izgorio.
'

196

prema Becu. Ali dne 1. augusta 1664. bude od Montecuccolija i francuskih pomocnih ceta kod Sv. Gottharda na rijeci Rabi ametom pocetak potucen. To je jedna od najsjajnijih pobjeda krscanskih i
onoga niza srecnih vojna, koje oslabise osmanlijsko carstvo. proneodlucno dvorsko ratno vijece ne htjede da se neprijatelj dalje oblizaugusta u 10. uglavi i ponudi bolje brze vec goni i unistava, ostalo njem V a s v a r u mir na dvadeset godina, po kojem je Turcima jos Leopold se im nego drzali, ne samo sve ono, sto su u taj cas
Ipak

obavezao platiti 200.000 talira ratne odstete. Propast roda Zrinsko - Frankopanskoga. Kad su ugarski i glasno zahrvatski stalezi doculi za taj nagli mir, uzavrese listom nastavi, domovine im potlacene oslobodenje htijevajuci, da se rat za smislu nijesu u da buduci priznati, da mira ne mogu i dodavajuci,

onovremenih zakona kod sklapanja sudjelovali ugarski

stupnici.

hrvatski za-

kad se ratajna klauzula, kojom car sirila glasina, da ima u Vasvarskom miru reci na Leopold dopusta Turcima Slobodan prolaz u Italiju, bolje u ratu Turcima s bila par u taj mletacki teritorij, jer je Venecija povoda izravnoga ovoga otoka Kandije (Krete). Dasto, pored
Uzrujanost
i

nezadovoljstvo jos

vecma

poraste,

poradi

nezadovoljstvu bilo

je

razlogom

jos

nekoliko starijih uzroka,

prvom

redu valja cenucini austrijske provincije, podvrgavajuci ih svojim i Hrvatske je nadalje Madzare i Hrvate uredima. tralnim njemackim dvorskim njenebrojene nalazile zemlji osobito vrijedalo, sto sa se u njihovoj svim macke cete s njemackim casnicima, a narocito na Krajini i po zemlji u ugarskim tvrdavama. Opcenito se drzalo, da je ta vojska ceta njemackih ovih nije vlada Kako Hrvata. i na stetu slobode Ugra pored a puka, i plemstva od otimati uredno placala, stale su one zivot. Svima tim toga jos su (narocito casnici) provodili nemoralan nikako nije vlada ih ali porocima mogli su pomoci jedino s a b o r i, Konacno treba i htjela da redovito saziva odgadajuci ih neprestano. protiv samosvijesnih Ugra to spomenuti, da je vlada u svojem otporu velikase Hrvata budno pazila na svaku priliku, da im ponizi glavnc i
u korist svojih
politickih ciljeva,

Ugarske istaknuti centralisticku teznju vrhovne vlade, da od

da se vlada se dakle nezadovoljni Ugri i Hrvati uvjerise, drugi nacin. na pomoci ne misli odreci Vasvarskog mira, odluce sebi a uza nj Nezadovoljnicima stade na celo ban hrvatski Nikola Zrinski, nadbiskup ostrobijahu glavne kolovode palatin Franjo Wesselenyi, (index curiae) Franjo gonski Duro Lippay, a docnije i drzavni sudac

Kad

197

Nadasdy,
sa

to jest glavni velikasi u Ugarskoj, te

i

banov brat Petar Zrinski

bratom joj Franom Krstom zenom Katarinom Frankopankom Frankopanom Trzackim, Odmah u pocetku zakljuce nezadovoljnici,
da ce polraziti pomoci u francuskoga kralja Ludovika XIV, Stoga zace ban Nikola Zrinski pregovore s francuskim poslanikom u Veneciji. Medutim vec 18, novembra 1664, pogibe ban u lovu nedaleko od Cakovca, smrtno ozlijeden od nastrijeljena vepra.' Smrt Nikole Zrinskoga bjese mozda najtezi udarac po nezadovoljnike, jer im jc
oduzcla
ga brat
jos

u pocetku najpozvanijega vodu,

(1665 1670),

Na

banskoj cast! naslijedi

Petar Zrinski

koji

odmah potom

nastavi

pregovore

s francuskim kraljem Ludovikom XIV, preko njegova beckoga poslanika Gremonville-a. Podjedno sklopi poslije udaje svoje kceri Jelene za kneza Franju Rakoczyja u Stubnickim toplicama u sjevernoj Ugarskoj pismeni ugovor (5, aprila 1666,) na spas Ugarske iHrvatskena kaki mu drago zakonima i ustavom dopusteni nacin-." Upiruci se na clanak 31- Zlatne bule" kralja Andrije I, (II.) od 1222. oba su velikasa drzala, da rade ispravno, ako prije svega pozovu kralja Leopolda na postivanje ustava, a tek onda, ako to ne bi koristilo.

da ce se latiti oruzja, Ali prije, negoli je do icega doslo, umre palatin Wesselenyi (27, marta 1667.), pa tako zadesi nezadovoljnike
drugi teski udarac,

Po smrti palatinovoj nezadovoljnici se rascjepkase, jer Petar Zrinski odsada radi sam za sebe u Hrvatskoj, ne mareci mnogo za Ugre. Kako je Stajerska granicila s Hrvatskom, Petar je Nadasdyja stekao jakog pomagaca, kad mu se pridruzio bogati juznostajerski onovremeni stajerski upravitelj Erazmo Tat(celjski) vlastelin t e n b a c h (9. septembra 1667,). Ali zato snade bana osjetljiv udarac, kad mu poslije dugotrajna saranja javi Ludovik XIV., koji se bas
i i

Ved
ali

su

suvremenici

pricali,

da

je

lovca;

to je izmisljotina. jer

ranogobrojni

ban zapravo mudkc ubijen od nekoga pouzdani spisi njegova brata Pctra i

udovice Sofije Loblove jasno dokazuju pravi tecaj stvari. Petar Zrinski zaklinje se Franji Wesselenyju: quod considerato ct bene et eidem pensitalo pracsenti istius regni Hungariae, patriae nostrae charissimac. caexcidium ultimumque annexonim regnorum (= Hrvatska), periculosissimo statu,
lamitosissimum minante, pro avertendis istiusniodi malis
lnii
.
.

cum

exc. d,

c.

Fran. Wesse-

paiatino

contulimus.
r

quibusnam viisctmediis
i

constitutiones
arhivu u

hibcri possit." Istim se rijecima zaklinje

Becu;

conditionesquc diplomatum palatin banu. Oba originala u drzavnom objelodanio ih jc R a c k i. Ispravc o uroti bana Pctra Zrinskoga,
c g n
i.

iuxta leges et regiorum remcdiura ad-

Zagreb

1873.. str.

1516.

198

tada tajno nagodio s Leopoldom zbog diobe spanjolske bastine. da mu ne moze pomoci i da ga ostavlja zauvijek" (pour toujours). Jedina mu utjeha bjese u taj cas, da ga je dvor iza dugoga oklijevanja dao (5. novembra 1668.) svecano ustoliciti za bana na hrvatskom za saboru, ali casti karlovackoga generala, koju je takoder trazio
sebe, nije dobio.

Ostavljen na cjedilu od Francuske, Petar Zrinski obrati se na obePoljsku, ali bez uspjeha, dok ga Venecija iza mnogogodisnjih Turskom canja takoder konacno odbije, buduci da se tada izmirila s predavsi joj Kandiju. Sada svrati paznju na Tursku, poslavsi (u no-

vembru

na portu kao poslanika svoga kapctana Franju Bukovackoga s uputom, da ondje sklopi povoljan ugovor. Buduci da becke vlade dopisivao je ban vec prije toga sa znanjem i odobrenjem to se sada nadao, da s Turcinom, nc bi li stogod od njega ispipao,
1669.) potajno

mu

korak, ako ne uspije, ne ce za zlo upisati, jer se mislio uhodu. Buizgovoriti, da je kapetana poslao u Tursku zapravo kao vijeca njegova i IV. Mehmeda sultana kovacki bjese u Solunu od savez, je e drzao, je cobro primljen (24. decembra 1669.), tako da
se
taj

Turcinom uz veoma povoljne uvjete, gotova stvar. Uvjeti sultanovo bijahu ovi Ugarska i Hrvatska dolaze pod pokroviteljstvo pomoze ne nikad koji se talira, 12.000 od danak i placaju godisnji i slobodu staru Hrvatskoj i Ugarskoj vecati. Sultan ima da ocuva Zrinski Petar Hrvatskom ustav. U ime sultanovo vladat ce Ugarskom Hrvatska po izumrcu njegova koljena Ugarska njegovi potomci Zrmizabrat ce sebi same novu dinastiju, sto ima sultan potvrditi, skoga pomagat ce budimski pasa sa 30.000 momaka, a ako ustrcba
utanacen
s
:

citava turska vojska. Gradove, koje

bi

turska vojska otela Nijem-

cima, prcdat ce Turci Ugrima i Hrvatima, Medutim veliki vezir Ahmed Koproli, koji bjese tada glavna lichtjedc nost u turskom carstvu, a nalazio se u to doba na Kandiji, ne pristane na taj ugovor, jer nije htio da se radi Petra Zrinskoga,

da

komu nekako

pravo vjerovao, zarati s Leopoldom, No veliki vezir je iz nazalost nije to otvoreno izjavio Franji Bukovackomu, kad njegov ce da rece, Soluna dosao k njemu na Kandiju, vec mu samo gospodar odgovor dobiti preko bosanskoga pase. Bas u tome lezi Jer razlog potpune katastrofe Petra Zrinskoga i njegovih drugova. Bukovacki, vjerujuci da mu je uspjelo sa sultanom utanaciti povoljan sa ugovor, dojavi to banu, pa tako se Petar Zrinski uzc sprcmati
nije

surjakom Franom Krstom Frankopanom na ustanak, proglasivsi svojim

199

kmetovima na primorju
njih

u Gorskom kotaru

oslobodenje, ako se za
je

dignu na

oruzje', Ali jos prije Zrinskoga saznala

bccka vlada
rezi-

za sve, sto se zgodilo sa denta kod porte Ivana Casanove, u

Bukovackim u Turskoj, preko svoga

cijoj

su placi

bili

portini sluzbeni

tumaci braca Atanasije

prisutni

Janikije Panajotti,

rodom

Grci, koji su bili

i

kod audijencija Bukovackoga.

Tako

se uze

ona spremati,

da odbije udarac.

Savez svoj s Turcinom odmah javi Petar Zrinski svom zetu Franji Rakoczyju u sjevernu Ugarsku; tu stojimo svi pripravni samo cekamo cas, kad ce oganj da plane," Medutim ucini pise mu Frano Krsto Frankopan ozbiljne pripreme za ustanak. Vec 9. marta 1670. obznanio je kapetanu Gasparu Colnicu u pokupsko Sredicko, da su nasi Ijudi (naime Bukovacki i njegovi drugovi) s dobrim opravkom dosli", pa stoga komaj cekam, da nase kape s calmami Boga, da krilaki (naime (lo jest s Turcima) pomesamo, a tako mi a ako potribno bude, njemackih vojnika) budu frkati po zraku",

hocu i sam do pase bosanskoga pojti za bolje govorit i utvrdit duna govanje nasemu pocetku (naime buni). Ufam se u Boga, da nam nasim udarimo glavi po prvice od dobro hoce izajti, listor da taki suprotivnikom ni casa ne damo da se plundrasi sprave." Potom je na posao u Zagreb s 30 konjanika i pozove (20. marta) gradane Markovu trgu s izvucenom sabljom u ruci na pokornost i prikljucak da banu Zrinskomu. Gradani odmah pristanu uz bana, jer hoce unatoc protivno je izjavio Kaptol ali ucine ono, sto i ostala zemlja", svemu nagovaranju Frankopanovu. Iz Zagreba ode u Brezovicu preko kojemu Save, gdje sakupi oko sebe naokolno plemstvo (24. marta),
;

domovini, Zrinski sve dosada uzalud kusao, da pomogne bas stoga, jer joj kojoj prijeti sigurna propast od Turcina, pa da je savez" biposten u upusti Turcinom nema pomoci, bolje, da se s rece prisiljen bio dakle dva zla manje. Zrinski je
rece,

da

je

izmedu sporazumio, da poslje Bukovackoga k Turcinu, a taj se s njime tako Kad zemlje." ustav da ce vazda ostaviti netaknutu vjeru, slobodu FranZrinskomu, pode je potom prisutno plemstvo obecalo vjernost kopan u Cakovac.
rajuci
i
'

Bukovacki

nije se vise vratio u

Hrvatsku. vec
javi

je

bosanskc granice poslao

svoj prilici

banu svoga druga kapctana Poglcdida. da mu pasti banove Bukovacki je posao u Drenopolje. gdje te nije potureio. 5to jc veoma znacajno. buduci da
bana. da sklopi savez
s

rczultat poslanslva. Poslijc projc je

po

umro.

ali

bas on

najvisc

nagovarao

Turcinom.

200
Ali dobrza opazio je Petar Zrinski, da ga Turcin vara,
zazeli,

da se izmiri

uvrijedenim Leopoldom

pa stoga njegovom vladom. U

tu

svrhu poslao u Bee zagrebackoga biskupa Martina Borkovica, a nesto kasnije i jedinca sina Ivana Antuna; no jos prije negoli mu je stiglo zamoljeno oprostenje, provali ujedared carska vojska u Meje

dumurje pod generalom Spankauom. Na taj glas ostave Petar Zrinski Frano Krsto Frankopan Cakovac i podu u Bee (12, aprila 1670,), i da od kralja licno izmole milost. Kad stigose onamo, budu uhiceni i utamniceni, najprije u Becu, a onda u Wiener-Neustadtu. Poslije visemjesecne istrage stavise ih pred narocito u tu svrhu sastavljeno sudiste (iudicium delegatum), a ovo ih odsudi na smrt radi veleizdaje. Za Petra Zrinskoga kaze odsuda, da je sagrijesio vise od ostalih, jer je htio da bude ono, sto je Njegovo Velicanstvo, to jest nezavisni kralj hrvatski, te je stoga odista vrijedan, da dobije na glavu umjesto krune krvnicki mac," Dne 30, aprila 1671. izgubise oba velikasa glave u Wiener-Neustadtu, a isti dan u Becu i njihov drug Franjo Nadasdy,
koji je
ista

takoder bio uhvacen i odsuden, Iza nekoliko mjeseci zadesi sudbina i Stajerca Erazma Tattenbacha. Jedini je zet Petra Zrinskoga Franjo Rakoczy dobio pomilovanje, no doskora umre (1676) i ostavi tromjesecna sincica Franju, Jos onda, kad je Spankau provalio u Medumurje (u aprilu 1670.), uhvacena je i Katarina Frankopanka,
a onda utamnicena u Gracu (na Schlossbergu), gdje
i

je

onda poludila
je

umrla u najvecoj bijedi

(16.
i

novembra

1673.),

Podjedno

sav imutak

obiju porodica zaplijenjen

razgrabljen.'

Nikola Erdody.

Ovom

katastrofom, kojom bise zatrte ove dvije

drevne hrvatske porodice, uspe se prevlast njemacka u Hrvatskoj do svoga vrska, a becka je vlada obustavila u prvi kraj bansku cast, dignuvsi Petra Zrinjskoga s banske casti" jos prije njegova odlaska iz
*

Frano Krsto Frankopan

bijase

posljednji

clan svoje porodice. Sin Petra

Zrinskoga, Ivan Antun, ziveci neko vrijeme bijedno

na slobodi, umr'o je konacno u Gracu na Schlossbergu u tamnici 11. novembra 1703. kao p o s 1 e d n i Zrinski. sina Adama, koji pogibe kao casnik u bitki kod I ban Nikola Zrinjski ostavio je
j

Slankamena
-

19. augusta 1691. javnom, hrvatskim jezikom pisanom proglasu na hrvatski narod, kaze kralj Leopold, da je grof Peter Zrinski nevernik postal nase korune, proti njoj puntarskim zakonom podignul se, pod svoju oblast kraljevstva nasa hrvatsko i slovensko dalmatinsko i bliznje nase orsage podegnati kanil, verne nase pod svoje calarne i i ..njegovu personu nevcrne ruke obernuti skusal." Zato ga skida s banske casti

bantisamo

proskribujerao dajuci oblast vsem

slednjim na nju tak, da ga slobodno

umori

ali

uhiti,
ili

koteri njega

k tomu vscmu obecajemo onomu cesarski-kraljevski dar, zivoga ili mrtvoga nam da vu ruke." (Gl. Racki, Izprave 118119.)
da
jos

201

^akovca,

Nato povjeri

(3.

marta 1670.) Leopold pnvremeno bansku

sluzbu" grofu Nikoli Erdodyju, koji bjese licni protivnik Petra Zrinskoga, za vojnicke poslove, a biskupu Martinu Borkovicu za sudbene. AH kad se 17, aprila 1670. sastao sabor u Zagrebu, za-

mole stalezi

kralja,

vrijeme karlovacki general

da imenuje Nikolu Erdodyja banom, U isto je IvanHerberstein nagovarao hrvatsko

plemstvo, da se odcijepi od Ugarske i zatrazi sjedinjenje s austrijskim nasljednim zemljama; no velika ga vecina odbije. Medutim odgovori Leopold hrvatskom saboru, da je podjeljenje banske casti jos za

neko vrijeme obustavio, a tek 1674. imenovao je Nikolu Erdodyja banske casti namjesnikom s punom vlasti, Uza sve to stalezi se ponovo obracahu na kralja, da bi obnovio bansku cast i vlast u punom opsegu. Tek 10. aprila 1680. bi konacno Nikola Erdody imenovan pravim banom i na hrvatskom saboru svecano instaliran, Za njegova
banovanja buknuo je drugi veliki turski rat, kojim zace oslobodenjc hrvatskih zemalja od turskoga gospodstva.

VL

Tursko vladanjc
Dok
ih je
je

rat za oslobodenje.

(16831699.)

Prije

manji die Hrvata dospio pod prcvlast njemacku, najveci jarmom. broj vec vise od podrug vijeka stenjao pod osmanlijskim Hrvati se kojega za ratu, velikom negoli stanemo govoriti o

djelomicno oslobodise, treba po hrvatskim zemljama.

da se upoznamo
je,

vladanjem turskim
turski ustav mjesa-

Opca

karaktcristika. Poznato

da

je stari

najstrasi vina neke cudne drustvene jednakosti, dakle demokracije, zakonom pred vjeri, po jednaki naime nijega despotizma. Svi su Turci vezir. veliki postati je mogao obicajima. I najsiromasniji covjek
i

ne odlucuje porod (kao u onovremenoj zapadnoj Evropi), spretnost pojedinca, pace u XVL i XVIL nego sreca, sposobnost bi se mogla vijcku nije kod njih bilo jos ni porodicnih imena, uz koja dosao kao Turcin je kud Svagdje, tradicija. nadovezati obiteljska

Kod

njih

osvajac, morale su prestati stare uredbe, staro pravo

obaveze. Bivsi

kmet. Same velikas postao je bas tako podanik, kao i njegov nedavni plemstvo, bogomilsko Bosna cini u tom izuzetak, jer je njezino bivse
a od cesti
i

katolicko,
i

prijelazom na islam
Na
ili

pridrzalo svoje
se nacin daklc
zivot,

posjede. a time
zgodi,

svoj iznimni drustvcni polozaj.

taj

da se

je

u Bosni

u bosanskom pasaluku zaceo nov

202

dok

je

naprotiv plemstvo

iz

podjarmljenih hrvatsko-slavonskih strana

pobjeglo u ..ostatke" hrvatskoga kraljevstva ili u habsbursku Ugarsku. Poslije vijekova u Bosni nestaje nesloge, jer su prestale sve svade i
razmirice,
i

svi su oduseljeni branici islama

njegovih interesa.

vrijeme najsirega svoga prostranstva obuhvatase Razdjeljcnjc. tursko carstvo u Evropi sav Balkanski poluotok i svu zemlju njemu na sjcver do Budima i Jegra (Eger, Erlau), Pocetkom XVIL vijeka

raspadalo

u Evropi, Aziji i Africi na dvadeset i dva beglerbegata (pasaluka ili vilajeta), od kojih je svaki prilican jednom kraljevstvu po evropskim pojmovima, Svaki beglerbeg ima svoju i vojsku, a trojica, jer neprekidno ratuju s pogranicaom Hrvatskom
se

carstvo

Ugarskom, imadu iznimni polozaj u carstvu:

varski
i

to

su budimski, temismufti (veliki

(glavni

bosanski.
reis-effendi

Svaki

je

beglerbeg
tri

(ili

obicno zvan pasa) na

:

celu uprave,
sudac),

kod cega ga pomazu

(kancelar
ili

glavna sluzbenika
i

drzavni tajnik)

tefterdar

blagajnik), Svaki se beglerbegat dijelio na sandzakate (vojna okruzja), kojima stajase na celu sandzak (ili obicno takoder zvan pasa) sa svojim

vijecem. Stogod su naroda hrvatskoga Turci pokorili do pocetka XVIL vijeka, osim jedinoga Srijema, skupise u jednu administrativnu cjelinu,

(osnovan u septembru 1580.), dok je beglerbeg (prvi bjese banjalucki Bosanski Budim, Srijem potpadao pod Ferhad-pasa) imao je pod sobom osam sandzakata to su bili HerMic e g o V i n a (turski Hersek) s mjestima Makarskom, Mostarom i Kninom lesevom K 1 i s s Klisom, Sinjem i Livnom L k a s Udbinom, Skradinom B i h a c s Biscem i Pounjem C e r n i k s Cernikom i i
; : ; ;

beglerbegat Bosnu

Bijelom Stijenom;

Pozegom, Viroviticom, Osijekom, Vukovarom, Dakovom i Brodom Z v o r n i k sa Zvornikom i Tuzlom osmi sandzakat bijase prava B o s n a pod neposrednom beglerbegovom upravom sa Sarajevom, Banjalukom, Travnikom, Jajcem i Visegradom. U Srijemu bilo je glavno mjesto Ilok, u kojem je redovito sjedio sandzak (pasa), a samo ga iznimice nalazimo u Mitrovici.

Pozega

posve na vojnicku uredena, Svakom samoga je sandzakatu stajao na celu sandzak (ili pasa) imenovan od bajrak), sultana, a cinio je u ratu zasebno odjeljenje ili zastavu (turski Sandzak nije primao place (kao uopce ni svi ostali turski zvanicnici), vec je imao prihode od svojih posjeda, koji su nepromije-

Uprava. Uprava

bijase

njeno prelazili od jednoga sandzaka na drugoga, Za pozeskoga se pasu racunalo u Carigradu, da prima godisnjih 10.000 dukata, Uz sandzaka (ili pasu) bijase kao njegov zamjenik kiaja (cehaja). Sve-

203
zemljiste drzalo se drzavnim dobrom, koje je tek starim posjednicima ostavljeno na upotrebu. Glavna razlika izmedu istocnoga zapadnoga lena jest u tome, sto je na Zapadu predmet lena p oi e d nekretnina bez obzira na svotu gotova novca, koju nosi vlass niku dok se na Istoku najvise pazi na p r i h o d (dirlik). Pored toga

ukupno

moze na Istoku svaki muslim steci takovo leno, dok ga na Zapadu neplemenit covjek ne moze, Vlastela turska zovu se spahije,
e imali a m e 1 timarioti. Z i prihoda n a jgodisnjega davahu su zijamete, to Zisina.' oca na od prelazili nijesu ali m a n e kakih 400 dukata, baruni Evropi zapadnoj jametlije su dakle u neku ruku ono, sto su u posjedovali timare, naime spahiluke, koji i grofovi, Timarioti su su nosili najvise do blizu 400 dukata godisnjega prihoda, a sultani davaii bi ih hrabrom vojniku za nagradu, ali i uz obavezu, da dajc a bilo ih je dvije vrsti
jest
:

zijametlije
koji

i j

posjede,

svoga prihoda neki stalni broj konjanika u carsku sluzbu. Ovi su posjedi prelazili od oca na sina samo dopustenjem sultanovim, no cesto i prevarom. Sveukupnoj vojsci jednoga beglerbegata ili

prema

visini

pasaluka bjese na celu aga janjicarski, glavni pasin savjetnik, dok se oko a 1 a b e g a (kao pukovnik) skupljahu spahije jednoga sandzakata u alaje (odrede). Janjicarima opet zapovijedaju pojedini d z d a r i ili kapetani. Kod sviju vaznijih pitanja sazivao je beglerbeg
j

divan

(vijece),

koje

je

brojilo 12 Hca.
i
j

e, od kojega Sudbcnost. Sva sudbenost bila je u rukama k a d nema apelata, jer sudi na osnovi korana. On je sjedio u zasebnoj

zgradi

uredujc citavi dan. Place nije primao, vec sto mu se daje pravo, tko vise otale velika podmitljivost kadija, koji daju onomu protiv musliparnice dobiti plati. Krscanin uopce nikad nije mogao
i

mana, pa otale jos i danas u narodu rijec Kadija tuzi, kadija sudi." Turske kazne bijahu redovito globe u korist kadijinu, a rjede sijesu sluzbu cenje ruku, jezika, nosa i nabijanje na kolac. Redarstvenu
:

vrsiU

muse
bili

su tako

izvrsavahu ono, sto je kadija presudio. Isto redarstveni organi s u b a s e, koji su zivjeli po selima.
1

i,

koji

Ni muselimi ni subase nijesu imali place, pa zato su i oni mita, a gdjekad su znali i silom iznuditi novaca. Krscani i njihov zivot. Kad Turci osvojisc hrvatske
primise mnogi plemici
islam,

primali

zemlje.
se

narocito u Bosni.

Na
su

taj

nacin
i

stadose
'

zitelji

dijeliti

u dva razreda: u pravovjernike (muslimanc)

svi

Tek

u kasnijc vrijcme. u drugoj poli XVIII. vijeka.

s
1 j

posjedi

postali

fl

turskom carstvu n a

e d n

i,

kao na Zapadu.

204

u nevjernike
jeziku
i

(raja

stado).

Kako

Turci ne

cine

razlike

narodnosti uopce, vec jedino po vjeri, uze se stvarati narodu slicno misljenje, koje jos i danas postoji, naime i d e n t i f iciranje vjere i narodnosti. Ma da Hrvati muslimi nijesu na znali turski, ipak su se drzali Turcima bijesno progoneci i mrzeci
heretik) svoju krscansku bracu. Krscani (dzauri, od arap. cafir = se u imali su stoga samo duznosti, a gotovo nikakih prava. Oni su nositi smjeli su niti gospodara muslima od razlikovati sv?mu morali
;

po krvi, u nasem

odijela

konje jahati, vec po vrijednosti nevjernici" ne kao toboze mule i magarce, niti oruzja nositi, jer mogli su se trgovinom bijahu podobni da brane carstvo. Zanatima i zanimati samo oni, sto su stanovali po varosima, dok su svi ostali
ni
ni

po

boji

kao

oni,

niti

morali stanovati po selima na spahilucima i obradivati zemlju svojih gospodara, Istom poturcena im djeca postaju ravnopravna s ostalim muslimima. Pri dolasku svomu Turci su dasto porusili crkve i samotopove. stane, ili ih pretvorili u dzamije i staje, dok od zvona salise
se Docnije Turci nesto popustise, no ipak nijesu rado dopustali, da crkve grade ili popravljaju crkve. Stoga i jesu one rijetke krscanske sastajali ipak se su Krscani dasaka. od slupane ili bile ili rusevne svu na sluzbu bozju, ponajvise u privatnim kucama ili na groblju, a pravoslavnih kod a pastvu vrsili su kod katolika franjevci (ujaci),

kaluderi. Svjetskoga svecenstva

po turskim stranama uopce nije bilo. tako u Katolicki se svecenicki podmladak uzgajao po samostanima, bosanski Sutjesci, Kresevu, Fojnici, a zaredio bi ga, kad ga je bilo, sakojem u sjedistem sa reda franjevackoga biskup, redovito clan nauke na mladici darovitiji mostanu. Samo su iznimno polazili neki
u
Italiju,

Hrvati krscani kao

:

Srbi imali su za vrijeme

turske pre-

vlasti

zadrugu i selo, Zadruzni se zivot dva glavna ognjista volio da u to tesko doba jos bujnije razvio, jer je narod obrane radi buduci da se taj poreza, placanja laksega zbog zivi u vecim skupinama, a i ukucana. broj na obzira bez odmjerivao po ognjistu, to jest po kuci, U tim su se zadrugama, narocito za dugih zimskih noci, pjevale uz budnu gusle pjesme o narodnim junacima, a te su u njemu odrzale
narodnu svijest ralo kneza kao
i

nijetile

nadu u oslobodenje.

Selo

je

samo

sebi bi-

pred turskim oblastima obicno nikad nijesu Turci sudenje se sudio seljanima; u njegovo
starjesinu, koji ga je zastupao

mijesali.

D e s ePorczi. Krscanski podanici placali su desetinu i harac. u gon a je isla spahiji od plodina, a harac sultanu za vojsku

205

tovom novcu, i to od svakoga ognjista po dukat, a cetiri aspre (kao jcdna kruna ukupno) na trosak oko skupljanja haraca. Harac nije doduse bio velik, ali je zato nacin, kojim se utjerivao, bio grozan. s najvecom okrutHaraclije su u pratnji pisara polazile u narod za sebe, sultana, nego za samo ne to i harac, prikupljale noscu bogati vracali kuci kao nerijetko poslu obavljenom tako da su se po
i i

Ijudi.

Pred haraclijama cesto su opustjela citava sela, jer Turci stanuju poglavito u gradovima; stoga i jesu gradovi i varosi pod neposrednoni upravom sultanovom, a ne beglerbegovom ili sandzakovom. Ali najtezi teret bijase danak u djeci. U izvjesnim rokovima, kadikad i svake pete godine, razaslao bi sultan po cijeloj carevini
haraclije, koji su odvajali tjelesno
niju
i

dusevno najzdraviju

najrazvije-

pa ih obrazovase onda odvodili u Carigrad, gdje ih ponajprije poturcise, a otkidali za vojnike i druge carske sluzbenike. Mlade opet djevojke
krscansku musku
djecu od desete do

sesnaestc godine

su

materina grcevita zagrljaja i vodili u sultanski iU drugi gospodski harem. Haraclije, koje su kupile ovu djecu, isle bi od sela do sela i od varosi do varosi. Svaki je domacin krscanski morao pokazati, koliko ima djece, a strasne su kazne cekale oca, koji bi sakrio svoje dijete. Imucniji otkupljivaU su svoju djecu od podmitiz

Ijivih

haraclija velikim
i

gom

cemerom

gleda,

svotama zlata, ali sirotinja morala je da kako joj Turcin odvodi nadu i potporu,

tu-

sve te nevolje nije htio ili nije mogao da podnosi, odmetnuo bi se u hajduke. Hajduci su oni odvazni Ijudi, vrijeme teskoga koji su u hrvatskom i srpskom narodu kroz citavo turskoga ropstva podrzavali misao na slobodu i oslobodenje. Sjeverna

Hajduci.

Onaj,

koji

Dalmacija,

Lika

Slavonija

bile

su pune

ove smione
Franjo
llic,

celjadi,

pred

kojom su Turci strepiU i Najcuveniji hajduci ovoga vremena bijahu

nijesu se usudiU izlaziti iz svojih

:

gradova.

braca Mato i Marko Lapsanovici, Franjo Kolakovic, sve sami Hrvati katolici. Rat za oslobodcnic. Uto se primace kraju dvadesetgodisnji Vasvarski mir s Turcinom,

Mato Delimanic,

Luka Sencevic, Ante Slavetic i

Dvor

bi

ga najvolio bio

dalje produziti, ali

kako je u Carigradu prevladala ratoborna stranka, navijesti sultan Mehmed IV. Leopoldu rat u punoj nadi, da ce tursku moc opet popode na celu dici do stare visine i slave. Veliki vezir Kara Mustafa
goleme vojske od 250,000 momaka i trista topova ravno na Bee uze ga podsjedati. No dne 12. septembra 1683. bude pod gradom od Lcopoldova surjaka vojvode Karla Lotarinskoga i poljskoga kralja
i

206
koji Ivana Sobieskoga tucen, a s njime skrsena

ametice pogradu dohrlio u pomoc carstva osmanlijskoga snaga sva moc i i vojevanje na zauvijek. Taj poraz bjese znak za opceni ustanak i Turke. Leopold I. sklopi jos i savcz s Venecijom, pa tako nasta rat, koji se protegao od Dunava do Crnc Gore, Rat se vodio (16831699) na tri bojista. U Ugarskoj vojevala je carska vojska u Hrvatskoj i
je
;

Slavoniji banska pod banom Nikolom Erdodyjem, a izdasno su je pomagali hajduci; konacno u Dalmaciji mletacka vojska, sastavljena samo od domacih hrvatskih i srpskih ceta. U Slavoniji istaknuo se osobitim junastvom fraLuka Ibrisimovic Pozezanin, a u Dalmaciji hajducke cetovode Stojan Jankovic i Ilija SmiSlavonije i a n c. Do godine 1687, vec je najveci dio Ugarske, 1 Udbina i Osijek, Hrvatske bio ociscen od Turaka pala je Pozega i
j

do Beograda osvojivsi jos prije vojske i jaki dojam oslo(2. sept, 1686.) Budim, Sjajne pobjede svoje vlada u svoju korist. becka upotrijebi Hrvatske bodenja Ugarske bude svecano izreokt. 1687,) Na drzavnom saboru u Pozunu (18, ceno nasljedstvo kuce Habsburske u muskoj lozi po primogeKnin,
a

carske

su vojske

doprle

nituri

u Ugarskoj

Hrvatskoj,'

a dokinut 31,

clanak Zlatne bule"

od 1222., koji je plemstvo tumacilo, da mu dopusta podizati bune na obranu ustava. Medutim svrgose Turci Mehmeda IV, i ucine sultanom njegova brata Sulejmana III. (16871691). To ipak ne sprijeci carske Sada vojske, da ne ude u Srbiju, pace ona prodre sve do Kosova. na narode pozovu carski generali Srbe, Bugare i druge krscanske Balkanskom poluotoku na ustanak protiv Turaka pod njihovom zaA r s estitom, Srbi se jedini doista podignu pod patrijarhom svojim cete carske moradose cas taj u nijem Crnojevicem, No kad na navalio iznenada uzmaci, jer je francuski kralj Ludovik XIV, 36.000 Leopoldove zemlje na Rajni, pode za njima i patrijarh (kazu s porodica) bojeci se turske osvete, Srbi se nato nasele u juznoj Ugarskoj Srijemu (1690), Vec slijedece godine bi sam sultan Sulejman do i nogu potucen kod Slankamena (19. aug. 1691,), a konacno kad carski vojskovoda, mladi princ Eugen Savojski, pobije 11, septembra 1697. Tisi, tursku vojsku pod novim sultanom Mustafom III. kod Zente na
zapocese se pregovori o miru.
1

Mir

je

sklopljen 26. januara 1699. u

domom

doduse dinastiju Habsbursku svojim vladalackim tada nije utanaceno, kojim ce redom nasljedivati njegovi na sai r a t i clanovi ispraznjeno prijestolje. Stoga su se svi vladari morali dati b boru sve do 1687.. kad je stariji Leopoldov sin Josip I. okrunjen bez izbora.
I

Hrvati

Madzari

izabrali su

(1526.

1527.). ali

207

Srijemskim Karlovcima,
s

Venecijc ito izmedu Lcopolda Turske s druge strane, Leopold stece njime svu Ugarsku osim Banata, Hrvatsku do Une i juznoga Velebita te Slavoniju osim
i

jedne, a

jugoistocnoga Srijema sa

Zemunom
i

Mitrovicora.
bi
s

Erdelj

presta

biti

nezavisnom
Venecija
je
i

knezevinom

zdruzen

opet dobila sve ono,

sto je

Leopoldovom Ugarskom. u torn ratu osvojila, naime

i

u geografskom smislu Vrgorac, Sada se na ove nekoc cisto hrvatske predjele protegne ime Dalmacija.
Knin, Sinj

Karlovackim mirom imao je poceti nov zivot po naiod hrvatski, buduci da je velik dio njegove zemlje bio osloboden od jarma turskoga, a onoga neprekidnoga vojevanja, narocito na Krasve je vise nestajalo. Jos prije utanacena mira Hrvati su se jini, nadali, da ce se s materom zemljom opet sjediniti ne samo Pounje zapadna Bosna s Bihacem, nego i sjeverna Dalmacija s Kninom
Poslije mira.
i

Karlovacki mir osujetio ove nade, ipak se stalo pomisljati na srecniju buducnost, i to prvi put na osnovi ne samo historijskoga prava, nego i narodnoga. Ovaj prvi hrvatski politicki
s

Jajcem.

Premda

je

program izradio
t 1713).

je

Senjania
spisu,

Pavao Ritter Vitezovic

stampanom u Zagrebu
I.
i

(*

1652,,

U malom
mu
sinu

1700.

Ozivjela Hrvatska",'

posvecenom Leopoldu
L,

natpisom vec (1687) okrus

njenom

Josipu

kraljevima citave Hrvatske" (totiusque

Croatiae regibus), Vitezovic dokazuje, da je Hrvatska nekoc bila kud i kamo prostranija od njezinih tadanjih (1700) ostataka. Kod toga identificira on Hire i Slovene (Slovence, Slovince), a buduci da neki
dalmatinski pisci zovu svoj jezik uz

slovinski

jos

hrvatskim,
i

Vitezovic ucini korak dalje

da su nazivi ilirski, slovinski hrvatski samo sinonimi za jcdno isto. Prema tome dakle Vitezovicu bijase Hrvatska sve ono, sto su nekoc Rimljani razumijevali pod Ilirijom, pa stoga razUkovase Bijelu Hrvatsku i Crvenu. Bijela Hrvatska obuhvalala mu je Primorje (od Rase do Bara), Zagorje (Bosnu HerDrave) i Pianinsku Hrvatsku ccgovinu), Medurjecje (izmedu Save
i

rece,

Kranjsku), danasnju Korusku, Stajersku dok je pod Crvenom Hrvatskom razumijevao Srbiju, Bugarsku, Makedoniju i Traciju. Inace bila su mu razna narjecja u ovim zemljama
(Croatia Alpestris,
to jest
i

samo

dijelovi

jednoga

hrvatskoga

jezika.

Medutim

je

za

ovom

slikom Vitezovicevom daleko zaostajalo pravo stanje stvari. Jcr i ono zcmljiste, sto su ga osvojiU Hrvati i carevci, bijase tek po historijCroatia rediviva regnantc Leopoldo

Magno

caesare. Zagrabiae

1700.

208

skom imenu

buduci ponajvise opustoseno i naseljeno najvecim dijelom novim ziteljima, u prvom redu Srbima. Osim toga ne matcrora zemljom, htjede becka vlada da sjedini osvojenih zemalja s komori, to jest vrhovnoj vcc podvrze Liku i Slavoniju dvorskoj
hrvatsko,
austrijskoj financijalnoj oblasti

kao carskomu fisku, Konacno ni VcLeopoldu osvojene necija nije nista htjela da cuje o torn, da izruci Pace u onim su Neretve. sjeveru na dijelovc danasnje Dalmacije

komorskim krajevima, narocito u Slavoniji, njezini njemacki zvanicnici u Bosnu, dakle tako necovjecno postupali, da jc narod stao bjezati Istom kad je natrag pod Turke, ili se opet odmetnuo u hajduke.

unuk Petra Zrinskoga, a

voivoda za pobojase se Becu u a bunu, podigao Franjo Rakoczy tou sabora hrvatskoga zeljama Leopold vjernost Hrvata, zadovolji varazdinsku Krajinu, dok liko, da je posebnim dekretom dokinuo predao vlasti i upravi bana je bansku (prosirenu do Une) odista Adama Batthyanyja (1703). Medutim dokinuce varazdinske Krajine
sia njegove kceri Jelene', erdeljski
11.

nije

provedeno, jer je zbog istodobnoga rata za spanjolsku bastinu XIV. (od 1700. do 1714.) trebalo s francuskim kraljem Ludovikom mnogo vojske, pa je stoga odgodeno. Tako se zgodi, da je zapravo
i

dalje ostalo sve,

kako

je

bilo.

VII.

Josip L

Karlo

III-

(17051740.)

Buna kncza Franje Rakoczyja. Uto umre Leopold I. (17051711), muz 1705.), a naslijedi ga stariji sin Josip L
zivahan,

(5,

maja
i

darovit

mnogo

energicniji

slobodoumniji od svoga oca. Za njegova

kad je na vladanja uspe se buna kneza Franje Rakoczyja do vrska, u Onodu privrzenika njegov prijedlog sabor njegovih madzarskih krune. ugarske lisenom (14. juna 1707.) proglasio kucu Habsbursku

No dobrza
ugovaranjc

prisilc
s

nesloga

porazi privrzenike
ali

kneza Rakoczyja

na,

kraljem Josipom,

ovaj ga ne dovrsi, vec hrvatski

ban
(17.

Ivan PaHfy
aprila 1711.).

(17041732), buduci

pisala

ga
je

Njimc
>

Mir bi sklopljen 1. udovica Eleonora, mati brace Josipa i Karla. proglasena opcena amnestija i ponovo zajamcena protestarje

da je nenadano umr'o maja 1711. u Szatmaru, a pot-

carica

kojim je posla poJelena Zrinska udala se drugi put za Imbru Thokolyja. s pokopana bi u Aziji Maloj u umrla i progonstvo rata u turskoga slije velikoga crkvi sv. Benedikta u Galati kod Carigrada (18. febr. 1703.).
;

209
tima

u Ugarskoj

sloboda vjeroispovijedanja.

Ovim mirom

po-

stade konacno ku<^aHabsburska pravi gospodar

u Erdelju, No voda madzarski, koji se za vrijemc u Ugarskoj pregovora nalazio u Poljskoj u Rusiji, Franjo R a k 6 c z y, ne htjede pristati na mir, vcc se iseli najprije u Francusku, a onda u Tursku, gdjc je umr'o (u Rodostu na Mramorskom moru 8. aprila 1735.), a sahranjen bi uz svoju majku Jelcnu Zrinski.'
i

Prvc ugarsko-hrvatskc nesuglasice'

mira veoma su znatne,
jer

Fosljedice Szatmarskoga

sezu sve do danasnjega dana, a nijesu ogranicene samo na Ugarsku, vec se protegose na Hrvalsku, ma da ova nije bila upletena u Rakoczyjevu bunu. Szatmarskim se naime
i
:

mirom pocinje nova epoha u politickom zivotu Ugarske

stagodisnje unutarnje borbe
slozise, a

poslije dvje-

interesi
i

naroda
stalezi
i

dinastije

prvi se put

u prvom su redu osjecali

vlada potrebu napredi

noga uzgajanja naroda u duhu XVIII. vijeka

dernih drzava.

na nacin ostalih mozamisli

njih

Bune
ali

vjerska trvenja prestadose, a njihovo mjesto

f

zapremise teznje za
iskoristiti

r e
i

m a m a.

Te reforme
od

za sebe,

stalezi su se nadali

koristi,

becka vlada no sve

do 1790, bjese volja vlade jaca. S tim u svezi postali su i odnosi izmedu Hrvatske i Ugarske opet tjesnji, jer ove su vladine reforme vazda duboko dirale i u hrvatski narodni i politicki zivot. Narocitu koja sada prvi put izbija pak paznju zasluzuje teznja Madzara,

dasto jace svezu kraljevinu Hrvatskuuzoslobodcnu prosirenu Ugarsku, a navlas da podrede zakoi

nodavstvo njezino ugarskomu.

Vec su

1708. pokusali ugarski stalezi

na saboru u Pozunu, da stvore zakljucak, da kralj unapredak potvrduje samo takove clanke hrvatskoga sabora, koji se ne kose s pozitivnim zakonima Ugarske" (in quantum positivis regni Hungariae legibus non sunt contraria). No odlucni otpor hrvatskih saborskih poslanika i nenadani razlaz sabora zbog kuge sprijecise zakljucak i uzakonjenje ovoga predloga o suglasju" (concordantia) hrvatskih zakona s ugarskima. Poradi toga pocinje se medu Hrvatima buditi
i

teinja,

da se sto vise emancipiraju od Ugarske, a to se jasno razbira iz rada zagrebackoga biskupa Senjanina Martina Brajkovica (17031708), da bi zagrebacku biskupiju uzvisio na samostainu nadbiskupiju. Brajkovic je naime poslao u tu svrhu (1708) u Rim papi
Troikom ujjarskc vlade su kosti Jclene Zrinske, Franjc Rakoczyja Thokolyja godine 1906, prcnescnc u Ugarsku u Kosice.
' i

Imra

14

210

Klementu

ucini kanonika Nikolu Gotala, ali rana smrt biskupova pregnucu. kraj ovomu toliko znacainom sankcija. Josipa L naslijedi Pragmaticka hrvatska i III. Karlo godini zivota, Karlo III. (1711 1740), u dvadeset i sedmoj
XI.

brat

mu

kralja. Na glas o bratovoj smrti prije toga odredcn za spanjolskoga docekan u Bee (25. januara svecano vrati se iz Spanije natrag i ude sabor u Pozun. U taj krunidbeni aprila 1712.), a onda sazove za 3. Habsburske. Poe d i n i muski clan porodice cas bijase Karlo III. napunjala je strahom svamisao na uzasni rat za spanjolsku bastinu
j

koga podanika, receno da Ugri

je zakonom od 1687. iznjekom m u s k e loze Habsburske izumrcu i Hrvati mogu po se uredi mozda vec i da kako sebi slobodno birati kralja. Pitanje, samoga, ili od vladara skora buducnost, moralo je stoga izici ill od odmah po smrti Josipa I., podanika. Ne moze biti sumnje, da se je na bastinstvo po ostavio dvije kceri, na dvoru pomisljalo
ali
i

vladara,

jer

koji

je
s

dostojanstvenici. u sto su bill upuceni razni visoki zagrebackoga poziv na Tako se dakle zgodi, da su Hrvati, kad se odsutnoga zamjenika biskupa grofa Emerika Eszterhazyja, poUtickim poslovima bana grofa IvanaPalffyja (1704-1732) u 1712. u biskupskom dvoru u Zagrebu 9. marta
z e

ko

lozi,

kraljevstva, skupise
uzeli

na sabor,
bilo

u raspravu

pitanje

buducem
izabrati

nasljedstvu.

To

)e

sto je taj sabor imao kojom su prilikom stalezi redovito izlazili sa pozunski, sabor nidbeni svojim zeljama i tegobama. zakljuci sabor hrvatski na Iza duljega zivahnoga raspravljanja onakovoj zenskoj lozi roda 11. marta, da ce se povjeriti onoj i

stim vaznije,

poslamke na kru-

Austriju, nego i Stajersku. austrijskoga, koja ce posjedovati ne samo koja ce kao zaKorusku i Kranjsku, a stolovati u Austriji," to jest, zemlje, koje su se drzale koniti nasljednik bastiniti austrijske nasljedne

p o

e d o

porodice

Habsburske.

Taj

je

zakljucak stvoren

na

ga grof Ivan Draskovic predlog biskupa Eszterhazyja, a podupirali su Juraj Plemic Otocki protonotar grof Franjo Ks. Delisimunovic i sabora objasnili su njegovi (de Otok). Ovaj zakljucak hrvatskoga marta) ovim rijecima: odaslanici u adresi na samoga kralja Karla (15. zastrasiti, sto smo dio Ugarske. .,Kod primanja nase koristi ne ce nas Ugarskoj, ah Mi smo doduse, kako zakoni kazu, zemlje pridruzene imah smo svoje rodene, a ne ugarske joj nijesmo podanici. Nekada
kraljeve.
i 1

Nije nas Ugrima podvrgla nijedna s a, pokojedno ropstvo, vec se sami od svoje volje
n
i-

211

rismo ne kraljevstvu, nego kralju njihovu. Njihova kralja takoder priznajemo, dok bude gospodar Austrije,
a ako se zgodi, da to ne

moze da bude, ne cemo

slusati

zamamljivi
1687.),

glas slobodna izbora (to jest onoga, sto

niti

im ga daje zakon od

da smo duzni nerazresivo slijediti Ugarsku; slobodni smo, a ne robov i.'" Ovim je saborskim zakljuckom (clanak VIL), obicno s pravom zvanim hrvatska Pragmaticka sankcija, jasno izrazeno, da drzavna zajednica izmedu
poruku,

kao

Hrvatske Ugarske stoji u licnosti vladarovoj dok oba kraljevstva imadu jednoga istoga vladara, opstoji drzavna zajednica medu njima, cim nestane toga uvjeta, tada o njoj vise ne moze da bude govora.
i
:

potom sabor razisao, podose kao zasebni odaslanici u Bee biskup grof Emerik Eszterhazy, grof Ivan Draskovic protonotar Juraj Plemic Otocki te predadu u audijenciji {24. ili 25, aprila) kralju Karlu saborski zakljucak (clanak VIL). Vec
se

Kad

hrvatskih staleza
i

drugi

ili

treci

dan

poslije toga

(27,

aprila)

sastala

se

tajna

konfepo-

rencija (secretior conferentia) glavnih

kraljevih

austrijskih

po Karlovu nalogu raspravu. Konferencija prihvatila je hrvatski saborski zakljucak i izrazila zelju, da se njime pokusa djelovati na ugarske staleze, da i oni nesto slicno stvore. Nato bi izraden koncept, kojim kralj Karlo odobrava, prihvaca i potvrduje" (probamus, acceptamus et confirmamus) hrvatski dekret", a pored toga zajamcuje Karlo kraljevstvu hrvatskomu u ime svoje i
uzdanika,

da povedu o

torn

svojih nasljednika
No
a n k
j

postivanje

vrsenje sviju hrvatskih prava.

s c i e konceptu ovoga hrvatskoga saborskoga zakljucka' nije Karlo III, potpisao, jer se malo po torn na dvoru odustalo od toga iz obzira spram ugarskih staleza, koji su tada na saboru u Pozunu

'

Original u drz. arhivu u

Becu

(citavu

adresu donosi

u k u

e v

c.

Jura

Tcgni

II.

105

107):
;

No!i deterreat nos a praeconcepto nostro

commodo, quod pars

simus Hungariae. Partes quidem sumus, uli leges loquuntur, annexae Hungariae, non autem subditi ct natives olim habebamus. non Hungaros, reges nullaquc vis. nulla
:

captivitas nos Hungaris

addixit,

sed spontanea

nostra

ultroneaque voluntatc non

quidem regno, vcrum corundem regi nosmct subiecimus; ipsorum omnino etiamnum profitemur regem quamdiu Austriacus fuerit. In contrario autem eventu ne audiamus seducentem libertatis electionem aut electionis libertatem, ncque necessitatcm nostri atque indissolubilem post Hungariam sequellam. Liberi sumus non mancipia."

To
i

Seilern
'

knez Trautsohn kao predsjednik, grof Wratislav, kancelar, barun Ivan Buol kao perovoda. Koncept nalazi se u drzavnom arhivu u Bedu objelodanio ga je K u k usu bill
:

Ijevic, Jura regni

II..

109

111.

212
glasno bucili protiv
sankcije dakle kralj

plomu, kojom im je i slobostinc". kuciHabsburskoj zajamcio sva njihova ..prava, privilegijc za Karla HI. diplomu Medutim je sabor pozunski sastavio inauguralnu maja). Sabor pozunski ostao je i te ga onda svecano okrunio (22. Hrvata veoma rdavo rasposlije toga na okupu pokazujuci spram stalezi prijedlog, da se ugarski su stavili polozenje.' S tim u svezi kralja (odnosno novoga ponovo uzakoni s 1 o b o d a izbora da kralj Habsburgovaca dinastije) poslije izumrca muskoga roda
i
i

njihova saborskog zakljucka. Mjesta Hrvata Becu 16. maja) dije onda Hrvatima izdao (u prema c i t a v o ) odanost" djedovsku pohvalio
[i

otkinuca kojega ugarske staleze dovoljno osigura od svakoga Hrvati, iznijese u svoje d i e 1 a od kraljcvstva ugarskoga. Videci to zakona stvorenih na svih pravovaljanost ime pri)edlog, da se uzakoni na to, da li se obzira bez buducih, hrvatskom saboru, dojakosnjih i
j

podudaraju
kuge, koja

ne podudaraju. No prije negoli je doslo raspusti sabor zbog do sankcije kraljeve svih tih prijedloga, Karlo
s

ugarskima

ili

je

tada harala.

PragmaUcka sankcija kao kucni zakon. Svojim saborskim

da rijesi pitanje o zakljuckom daU su Hrvati Karlu III. inicijativu, aprila 1713., prednasljedstvu. I odista, godinu dana poslije toga, 19.
lozi

kucni Karlo u svecanoj sjednici svojih tajnih savjetnika imao djece, nije jos kako pa o redu nasljedstva u porodici Austrijskoj, je Karlo premda Josipa I., to se za onda jos racunalo s kcerima
odmah
torn prilikom

zakon

istaknuo

pravo primogeniture,

to

jest

potomcadi. Taj se zakon time sacuvao nasljedstvo svojoj eventualnoj koji izvire iz moci zakon, iU zove ..Pragmaticka sankcija", zauvijek (lex vrijedi vladara, pa stoga ima da
i

kompetencije samoga perpetuo valitura). Pragmaticka

sankcija

sadrzi

tri

tocke

prvo,
:

da

Habsburskoga ne smiju nikad da biraju zasebnoga kralja to jest da pojedine cesti ne smiju sebi da u tim zemljama i drugo, izmedu bastinika Habsburske kuce sina, dodu na ostavio kraijevinama po smrti Karla III., ako ne bi
se zemlje
i

kraljevine roda

dijeliti,

1724.) izrijekom bizagrebacki kanooik T o m a K o v a c c v i c (t Emenka hsztcrbiskupa okom krivim Madzari narocito gledali lieii kako su tada ubique od.osum. nomen Esterhasii ..Unde Madzar): hazyja (koji bijase i sam rodcni a sacra is indignaho commota denique tanta honor a delractoribus dire laceratus. poterant non fccisse quod nisi volucrint. aeque ac laics viris. ut ill. nihil partum Obje(Catalogus praesulum Zagrab.ens.um). Rukopis u arhivu Jugoslav, akademije 67. zem. arkiva" XIV. (1912). lodanio Klaic u ..Vjesniku kr.

T^meni

213
prijestolie

njegove kceri

zakoniti im potomci po pravu primogeni-

ture,

trece,
I.

izumre
i

li

ta loza,

da imadu krunu

bastiniti kceri

brata

mu

Josipa

njihovi potomci,

1715. Poslije proglasenja Pragmatickc III. sazva 8, septembra 1714.) u Pozun ugarski Karlo opet (za sankcije sabor, da nastavi vijecanjc prekinuto pred dvije godine. Na taj je hrvatski svoje poslanike s izricnom uputom, sabor po obicaju poslao da nastoje oko ostvarenja predjasiijih zelja hrvatskih (za sabora od 1708. 1712.). to jest u prvom redu prihvat zenskoga nasljedi i

Ugarski saber od 1714

V a u porodici Habsburskoj

po izumrcu muskoga roda, pa n

e-

kompetentnost ugarskoga sabora

u pitanjima nutarnjega zakonodavstva kraljevine Hrvatske. AH ugarski stalezi jos uvijek nijesu htjeli da prihvate Pragmaticku sankciju, vec zajamcise sebi tzak. cl. III.) pravo slobodnoga izbora po izumrcu muske loze Habsburske.' No drugu zelju Hrvata prihvatise ugarski stalezi bez otpora, pa tako je ona usla medu zakone kao clanak CXX. od god. 1715. Ovaj je clanak odsada dalje jedan od najznatnijih prava kraljevstva hrvatskoga i jasan dokaz njegove politickoteritorijalnc samostalnosti.

razlaza ugarskoga Turskom. Da nadoknade sabora zapleo se Karlo III. u veliki rat s gubitak, sto ih je stigao Karlovackim mirom, Turci stanu udarati na mletacke posjede u juznoj Grckoj i Dalmaciji. U torn nezgodnom polozaju sklopi Venecija savez s Austrijom, i tako udu zajedno u rat. Vrhovni carski vojvoda bijase princ Eugcn Savojski. koji ametom Beograda pobije Turke kod Petrovaradina (13. augusta 1716.)

Prvi turski rat (1716

1718).

Skoro

poslije

tl6.

augusta 1717.).
i

Istodobno ratovala
i

je

Venecija u Dalmaciji tc
je

osvoji Imotski

prodre u Bosnu

Hercegovinu, dok

banski na-

mjesnik za vojne poslove

'Ivan

Draskovic
i

provalio sa svojom

vojskom preko Dubice u porjecje Sane Vrbasa. Poslije beogradskoga poraza zatraze Turci mir, a taj bi onda sklopljen u Pozarevcu na Dunavu u Srbiji (21. jula 1718.). To je najsjajniji mir. Sto ga je ikad sklopila kuca Habsburska. Osim zapadne
vecega dijela sjeverne Vlaska do Alute, onda Banata, Beograda Srbije dopade Karlu i sva desna obala Save i Une u Bosni sve do
i
'

tekstu zakona izostavljcnc su. bez sumnje n a u

jest,

c c, rijeci
i

pridruicnih

ttrana fpartium annexarum)". to

na Hrvatsku. da se to izborno pravo odnosi ved se s a in o spominjc Ugarska. To je odito ucinjeno na zahtjev Hrvata. koji nijesu nipoSto htjeli da odustanu od svoga saborskoga dlanka VII. od 1712.

214
Imotski i onaku podnozja planina. Venecija opet stece tim mirom danas prema ima granicu svoga posjeda, kakovu Dalmacija

Bosni i Hercegovini. energijom Upiruci se na ovaj slavni rat Karlo uze sada velikom rodila se 13. maja (koja MarijiTcreziji da svojoj kceri
nastojati,

1717.) osigura nasljedstvo,'

Tecajem godine 1720.

prihvatile su
:

redom

Austrija, Pragmaticku sankciju sve njegove nasljedne zemlje Donja Rijeka, a onda Trst, Koruska, Stajerska, Kranjska, Gorica i Gradiska, Sleska i Tirol slijedece pak godine Gornja Austrija i Ceska. Moravska, evropskih drzava Salzburg. AH Karlo je gledao da i kod ostalih i sankcije. Prva Pragmaticke prihvatom osigura nasljedstvo svojoj kceri Holandija, Danska, Engleska, onda ju je priznala Rusija (1727), a Saska i jedina Pruska i stalezi njemackoga carstva (1731. i 1732);
;

Bavarska se

Konacno je priznade i Francuska (1738). sankcija (1722). U isto je vrijeme Karla Pragmaticka Ugarska
oprijese.

Ugarskoj. pregnuo, da konacno provede prihvat Pragmaticke sankcije i u sastao toga oci U 1722, juna 20. U tu je svrhu sazvao sabor u Pozun za banpredsjedanjem hrvatski sabor u Varazdinu (1. juna) pod
se
i

poslanike skoga namjesnika grofa Ivana Draskovica, da bira svoje stititi da im dade potrebnu uputu, U ovoj im se kaze, da imadu
braniti hrvatska prava,

pa

ugarska, koliko se ticu

hrvat-

skoga kraljevstva,

a osim toga da niposto ne smiju odstupiti

od hrvatskoga saborskoga zakljucka (od 11. marta 1712.) o zenskom nasljedstvu kuce Habsburske. Medutim ugarski sabor primi odmah u prvoj sjednici (30. juna) bez ikake debate i jos prije nego su iznesenc kraljevske propozicije Pragmaticku sankciju i u donjoj i u gomjoj kuci. U deputaciji, koja je potom posla kralju Karlu, da ga
Ivana Palffyja jos o torn obavijesti, bili su uz hrvatskoga bana grofa Adam Malenic i hrvatski saborski poslanik i grof Ivan Draskovic, barun stihziran je zakljucak ugarskoga sabora docnije Tek Juraj Czindery.

u dva zakonska clanka

od 1723.), a onda od kralja potvrden. U njima stalezi kraljevine Ugarskc i njoj pridruzenih strana" (to jest Hrvatske) prije svega zahvaljuju kralju, sto im je potvrdio prava jos prihvatio njihov prije negoU ga oni za to zamolise i sto je ne samo
(I.
i

II.

zakljucak, da

izumrcu muske loze naslijediti ugarskukrunuzenska loza kuceAustrijske, nego

ima po
red, kako treba da to nasljedstvo ide.
'

Tako

ce bastinica

ili

bastinik

Godine

1716. rodio se Karlu sin

mjeseci.

Uz Mariju

Tereziju jos

je

Leopold, ali on umrc vec Karlo imao dvije druge kceri.

iza

nekoliko

215
u svim buducim kuce prema tome redu u sadasnjcm Ugarske slucajevima biti okrunjena (ili okrunjen) kao nesumnjivi kralj imadu takoder koji se zemalja, i kraljevina pridijeljenih dijelova,
i i

austrijske

njoj

sraatrati

kao

nerazdruzivi.
da

Podjedno sabor prizna

i

n e

a z-

rcsivu svczu
njima
pravo,

zemljama, a kralj s Karlovim austrijskim nasljednim zenske loze Ugarska i poslije izumrca muskc
birati

Oba ova clanka postadose sada temeljnim zakonom u odnosu Ugarske

Hrvatska mogu opet

novoga

kralja,

Hrvatske

austrijskim zemljama,
i

drugi turski rat (17361739). Popotaknu becko ratno vijece, treba stalne vojske, ali i carsku zemlju, ma da zasebnu da uredi Vojnu Krajinu kao se ona dokine ili bar stavi su hrvatski stalezi jednako zahtijevali, da Krajini princu pod bansku vlast. Uredenje bi povjereno u hrvatskoj Hildburghausenu, a u slavonskoj grofu Ferdinandu Kheven-

Urcdcnjc Voinc Krajinc

cesti

nemiri,

Josipu

hiilleru (1734),

a sa glavnom svrhom, da se

iz

nuzde sto vise vojske. Medutim vremeno. Turskom Pod kraj vladanja uplete se Karlo ponovo u rat s Eugena vise nije bilo na zivotu 1739). Ali kako princa (1736 poraz za porazom. Dne 18. 21. aprila 1736.), stize njegove vojske (.t po kojemu decembra 1739. doslo je onda do mira u Beogradu, Pozarevackim stekao je sto sve, Vlaskoj, Srbiji i Bosni
i

ovo

je

zemlje dobije za slucaj uredenje bilo samo pri-

izgubi Karlo u

mirom. Sava opet postade

Karlo
burgovac.
III.

medom izmedu

Hrvatske

Turske.

umr'o

je

20.

oktobra 1740. kao posljednji muski Habs-

Vlll.

Marija Terczija
(17401780).

Kad

je

naslijedila oca, bile su joj

dvadeset

cetiri

godine.

Premda

i ce nju nitko razborit nije vec davno sumnjao, da spodusevne premda nikomu nijesu bile nepoznate njezine odlicne da se ona uputi u nesobnosti. ipak se zacudo nista nije poradilo, tesko breme kao pravi preuze savanje drzavnih posala. Tako ona udaje (12. februara poslije novajlija. Tjelesna joj se krasota, narocito tako da su le razvila, Lotarinskoga, sjajno

zapasti prijesto.

1736) za vojvodu Franju se pridruzila zivahsuvremenici drzali uzorom zenske Ijepote. Tome srecna obdarenost, da nost duha, ostra pronicavost, vjerno pamcenjc,

216
razgovoru, budi u drzavnom javnom uvjerenjem iznositi, pa toplo cuvstvo za slavu svoje porodice, skrb za dobrobit podanika, osjecaj za pravo i zakon te konacno ziva vjera u Gospoda. Nasljedni rat i Trcnkovi panduri. Tek sto je Marija Terezija
raoze svoje misli u privatnom

zboru lako, sigurno

sjela

na

prijesto,

podize

se

protiv
i

nje

pruski kralj
i

II.,

kojemu poce austrijski

Hrvati
i

se dobrza pridruze jos

Bavarska

Francuska, Tako se za-

nasljedni rat

(1741

1748),

u kojemu su

Srbi sudjelovali u velikom broju ne

jiska vojska,

nego

u dobrovoljackim cetama.

samo kao redovita kraMedu ovima narocito

je

se isticu

Trenkovi panduri,

naime oni dobrovoljci, koje

okupio oko sebe slavonski vlastelin Franjo Trenk.' Vise godina vojevali su oni u Sleskoj, Ceskoj, Bavarskoj i Francuskoj istaknuvsi se kao osobito hrabri i smioni Ijudi. Trenkovi panduri nijesu bili svi jednako odjeveni, no ipak im je glavno obiljezje nosnje bilo tursko
u namjeri, da izazove sto vise straha.
turski",

Da

ceta izgleda jos

vecma

Trenk

joj

je

dodao

takozvanu tursku bandu", sastavljenu

i

od 12 glazbara,
razvise

mahom

frulasa

bubnjara,

iz

koje

se
i

vremenom
obijesnim
protivnika,

danasnje vojnicke glazbe.

stece

Junackim,

ali

cesto

djelima po raznim bojistima

koji

Franjo Trenk

mnogo

ga ocrnise pred kraljicom, tako da ga stavise pred sud. Taj ga odsudi zbog nasilja na dozivotnu tamnicu u Spielbergu (kod Brna), gdje vec poslije kratkoga tamnovanja umre (4. oktobra 1749,), Kako nije imao djece, bise mu imanja zaplijenjena i docnije razdijeljena

medu neke dvorske

licnosti.
i

Postanak danasnje Slavonijc Krajine. U vrijeme, dok su panduri

konacno urcdenjc Vojnc

po raznim evropskim

vojevali

bojistima, zgodile su se u Slavoniji znatne promjene, Jos na pozunskom krunidbenom saboru (14, maja 1741.) obeca kraljica hrvatskim

saborskim poslanicima, da ce obnoviti stare istocno slavonske zupanije

i

pridruziti ih Hrvatskoj, a rijec

svoju odista
i

iskupi 1745.

Ob-

novljene budu zupanija viroviticka, pozeska

srijemska, to jest d a-

nasnja Slavonija,

pa onda sjedinjene s Hrvatskom, dok je slavonska Posavina preuredena u Vojnu Krajinu. Obnovljenje i preuredenje proveo je ban Karlo Batthyany (1742 1756) na

veliku radost hrvatskoga

'

naroda,

prvi

veliki

zupani obnovljenih

Kalabriji, gdje
i

januara 1711. u Reggiu u 1. je pruska. Franjo se rodio otac tada bio u austrijskoj sluibi. Kasnije prijede u Slavoniju Plelernicu, kupi od becke komore imanja Pakrac, Brestovac

Porodica

Trenk
je

mu

217
zupanija bijahu: grof Ludovik Patacic od Zajezde (viroviticki), barun Marko Pejacevic (srijemski) i barun Ladislav Vayay (pozeski).
Prosirenje Vojne Krajine na slavonsku Posavinu prouzroci
i

ponovno

definitivno uredenje citave Krajine. Taj

i

Hildburghausen,
bi podijeljena

to

posao izvrsio 1746. princ jedino prema novim vojnickim potrebama. Ona
je

na regimente, i to: licku, otocku, ogulinsku, slunjsku, dvije banske (petrinjsku i glinsku), krizevacku, durdevacku, grapetrovaradinsku. Uprava jc bila samo u vojnickim disku, brodsku sto su se zupanije dijelile na okruzja, kotare i opcine, Kao rukama. tako su i regimente imale svoje bataljune, kumpanije i opcine. Odnosni casnici (pukovnik, major, kapetan i porucnik) vodili su sve
i

poslove, pace
se

sudacke. Parnice su se vodile besplatno,

a prizivati
i

moglo na regimentski sud, onda na generalni auditorijat konacno na dvorsko ratno vijece. Sluzbeni pak jezik bio je njemacki, a tako zakonici. Isto su tako bile i skole njemacke. Potrebe svoje podmii
svaka regimenta iz svoje blagajne te bila financijalno necijelosti. Svaki je covjek u Krajini bio vojnik od 16. do 60. godine. Stoga je i mogla Krajina sama podici na noge do 50.000
rivala je

zavisna od

mora svaki granicar" (kako se ziteljstvo nazivalo) poci onamo, kuda mu se zapovijedalo. U mirno se doba hrani

momaka. Za

rata

odijeva svaki sam, a u ratu zivi na carski trosak. Vojna Krajina bila je u glavnom velika kasarna stalne vojske, uzdrzavana malim troskom.

Preuredenjc Slavonije. Medutim se zgodi znatna promjena nedavno sjedinjenom Slavonijom. Madzari su naime stali tvrdos korno tvrditi, da su one tri obnovljene slavonske zupanije od Arpadskih

vremena sastavni
i

dio Ugarske,

niposto Hrvatske,

pa da

ih

stoga treba njoj

vratiti.

Kad
i

su se na saboru u Pozunu (18. aprila

hrvatski saborski poslanici, iznese vi-

1751.) sastali stalezi ugarski

roviticki podzupan Antun Spisic Japranski prijedlog, da bi unapredak sve tri novouredene slavonske zupanije s t a n o siljale svaka po dva zastupnika na ugarski sabor, kako su to cinile sve ugarske zupanije. Prijedlog je obrazlozio time, sto su slavonske zupanije onako uredene one, sto placaju po istom nacinu porez kao po ugarskom nacinu
1 i i i

pa da

je

stoga

zgodnije,
rijecima,

da se broje kao

ugarske,

ne kao
sta-

hrvatske.

Drugim

podzupan
i

je

Spisic

predlozio, neka se

Slavonija odcijepi od Hrvatske

lezi prihvatili taj prijedlog
[

sjedini s

Ugarskom, Ugarski su
(zak.
cl.

tako bude on

uzakonjen

XXIII.

od da

1751.).
je

Uzalud

se opirahu hrvatski saborski

poslanici dokazujuci,

Slavonija oduvijek (osim u tursko doba) potpadala pod

ban

218

vazda u upravnoj zajednici s Hrvatskom i Dalmacijom. Teskom nuikom ipak izradise, da im se to pravo priznalo, pa tako sve tri sudbedalje pod banskom upravom slavonske zupanije ostadose su dok zastupnike, svojc na hrvatski sabor nosti, siljuci uz to jos
bila
i i i

velikasi,

zupani

biskupi
i

(dakovacki,

srijemski

pecujski)

imali

mjesto. njemu virilni glas Scdmogodisnji rat (17561763). Uto zapoce Marija Terezija nov rat, koji se obicno zove sedmos pruskim kraljem Fridrikom II, banska vojska. Istom krajiska godisnji. I u njemu je ucestvovala svrsetkom toga rata povrati se mir, a Pragmaticka sankcija bjese Tepotpuno osigurana: unatoc brojnim dusmanima odrza se Marija narod toga stece rezija na prijestolu svojih predhodnika. Kod
i i i

hrvatski
priznala,

srpski velikih zasluga, koje

mu

je kraljica

otvoreno

javno

centralizacija. Otkad nastupise mirne godine, Marija prilikama svojc se Terezija uze sve to vecma zanimati unutarnjim I. pomisFerdinanda od pocevsi njezini predhodnici drzave. Vec su zemalja hrvatskih i ugarskih ceskih, austrijskih, to, kako bi iz

Rcforme;

Ijali

na

ucinili

jednu

jedinstvenu drzavu; alisuu

torn

samo

djelo-

micno uspjeli, jer i ako je onaj stari pojam pune nezavisnosti vec i davno izblijedio, u s t a v hrvatski i ugarski jos je postojao, makar okmjen i slabo uvazen. Istom od vremena Marije Terezije stalo se Izjednacenje ceskih zemalja o tome sustavno i odlucno raditi. s uspjehom, dok je ugarski i s austrijskima brzo je i lako provela Godine 1764, hrvatski ustav sapinjala samo veoma lagano i oprezno.
dusazove ona sabor u Pozun (za 17. juna), da vijeca o drzavnim prigodom je Tom rata. sedmogodisnjega govima nastalim tecajem zestoko napadala ugarski i izisla neka anonimna knjizica, koja je volje podvrgne hrvatski ustav zahtijevajuci, da se plemstvo dobre mozc placanju poreza, da se uredi stalna vojska, i tvrdeci, da vladar nastade velika bez privole sabora izdavati zakone.' Zbog te knjizice sto se u Becu ono, kazuje da drzalo, opcenito uzbudenost, jer se
stalezi na tom sahoce, pa tako se zgodi, da su ugarski i hrvatski zatrazenoj visini, u poreza boru u s k r a t i 1 i Mariji Tereziji povisenje nc sazivasc dopustivsi joj samo trecinu. Ozlovoljena time kraljica vise

sabora,

preko
da
ju
je

vec dojavljivase pojedinim zupanijama ugarskim pat en at a (naredaba) svoju volju onako, kako
joj

hrvatskim
to cinila

je

Pisac

bijase Franjo

Adam K

o 11 a

r.

Hrvatskoj se u prvi kraj sumnjalo,

napisao kanonik Krcelic.

219
austrijskim i ceskim zemljama. Znajuci, da u svim politickim poslovima odlucuje visoko plemstvo, kraljica uze naslojati, da ga predobije za sebe. U tu svrhu utemelji red sv. Stjepana (1764), kojira odlikova neke ugarske i hrvatske velikase, osnova u Becu Theres

sianum" kao odgojiliste za mladc plemice, pace ona uredi ugarsku tjelesnu gardu, sastavljenu jedino od mladih ugarskih i hrvatskih piemica. Roditelje pak njihove pozivala je na dvor, gdje ih uze opsipavati castima i naslovima. To je pocetak germanizacijc hrvatskoga plemstva i otudenja njihova narodnim interesima. Sada ostavljaju gospoda svoje tvrde gradove i sele u varosi, zeljni zabave i uzitka. Tudi jezik, narocito njemacki i francuski, preuzima sve to vise maha, crkvene a tako i tudi obicaji, nacin zivota i odijevanja. Da predobije i
dostojanstvenike,

uze

sebi

dozvolom pape Klementa

XIII.

naslov

apostolski kralj" (1758), a to ju je oviastilo imenovati najvise

crkvene

dostojanstvenike,

Imenovani nadbiskup ili biskup odmah je primao prihode svojih imanja, a crkvene funkcije preuzeo potvrdio papa. Od godine bi tek onda, kad je njegovo imenovanje (okrunjen 1765. postade kraljicinim suvladarom sin joj car Josip buduce napredak i velicinu za zabrinut osobito muz carem 1765.), idejama slobodoumnim aristokratskim u svoje bastine, no odgojen upravu prosvjete svoga vijeka. Mati mu sada predade u samostalnu
pace
i

kanonike.

vojnicke

financijalne poslove,
i

dok

je

zazirala

od njegovih reforma-

torskih ideja u crkvenim

i

politickim poslovima.

Sada

bise opravljenc
i

bolje

izgradene

tvrdave

Gradiska (na

Savi),

Osijek

Petrova-

radin (1766).

Hrvatsko kraljevsko vijcce. U ovo vrijeme pada znatna promjena u Hrvatskoj, kad je kraljica protiv volje staleza, ali u sporazumu s banom grofom Franjom Nadasdyjem (1756 1783) osnovala (7. jula 1767.) kraljevsko vijece (consilium regium) za politicko-ekonomske
vojnicke poslove hrvatske sa sjedistem u Varazvijece dinu, otkuda bi docnije (u julu 1776.) preneseno u Zagreb. Ovo osnovanomu 1723. bijase po svom sastavu i djelovanju slicno jos ugarskom namjesnickom vijecu (consilium locumtenentiale). Na celu
i

mu
i

je

bio ban kao predsjednik

uza

nj sest savjetnika,

dva tajnika

vise manjih cinovnika.

ih

Vijece
iz
1

je

jcdi (primajuci
bilo

cesto

Bcca)
j

s k a prva hrvatska z e m a upravne poslove ban s banovcem i hrvatskim saborom. Razumije se, manje sada postade hrvatski sabor ako ne izlisan, a ono ipak mnogo

izravno izdavalo naloge i zapovipojedinim zupanijama. pa je tako v 1 a d a, jer do tada vodio je sve

220

vazan organ u zemaljskoj upravi, Zbog toga su Hrvati vazda s nekim nepovjerenjem gledali u ovo kraljevsko vijece, ma da ih je kraljica posebnim dopisom uvjeravala, da je ono ravnopravno ugarskomu i da njime niposto ne misli okrnjiti prava hrvatskoga sabora. Uporedo s nepovjerenjem Hrvata isla je potajna radnja Madzara za
da se hrvatsko kraljevsko vijece podvrgne njihovu namjesnickom vijecu. I tako se odista zgodi, da ga je Marija Terezija konacno dokinula (30. jula 1779.), ali ne tako, da bi opet svu vlast prenijela na hrvatski sabor, kako su Hrvati zeljeli, vec je ona poslove ukinutoga kraljevskoga vijeca predala ugarskom namjesnickom vijecu, u koje bijase slobodno doci banu, da dade glas i mnijenje u hrvattim,

skim poslovima.

Tako je dakle Hrvatska prvi put podvrgnuta Ugarskoj njezinoj vladi, Posljedice ove proi

mjene najjasnije se ocitovase kod Rijeke. Pripojenjc Rijckc Hrvatskoj. Onaj teritorij, na kojem se spominje u kasnije vrijeme Rijeka, bio je u X. vijeku nesumnjivo sastavni dio drzave hrvatske, buduci da se ona tada sterala sve do usca istarske rjecice Rase. Dokle je tako bilo, ne zna se, no stoji, da je godine 1139. danasnji rijecki teritorij pripadao knezovima Duinskim
(Duino
je kraj Trsta),

ruske. Odsada Hrvatskoj, osim kroz kratko vrijeme (izmedu 1337.

dakle je onda bio sastavni dio vojvodine Kodo 1776. ne povrati se vise rijecki teritorij sve dalje
i

1365.),
1

kad

je

Rijeka (Flumen) bila u vlasti knezova Frankapana z a

o z n

pra-

vom- Medutim vec 1467. dolazi ona oporukom posljednjih joj gospodara grofova Wallsee u posjed kralja Fridrika III., ili u posjed porodice Habsburske, pa joj ostade sve do 1776. U doba Habsburskoga gospodstva postade Rijeka zasebnom politicko.Ti oblascu, u kojoj je u ime vladarevo upravljao kapetan, a kad su zaplijcnjena (1670) primorska zrinsko-frankopanska imanja, uredi becki dvor od svega primorja, od Gradeza i Trsta do Senja i Baga posebnu oblast zvanu Austrijsko primorje, u kojoj je Rijeka bila od 1712. dalje slobodna luka (poput Trsta), to jest grad s posve autonomnom

gradskom upravom.

kad se Marija Terezija da vrati" u interesu Vojne Krajine Hrvatskoj primorje, ali tako, da joj istodobno uzme bansku Glinom). Dvor je dakle imao pred ocima zaKrajinu (s Petrinjom mjenu zemljista on uzima (ekskorporira) Hrvatskoj bansku Krajinu, a daje ili vraca joj (inkorporira) Primorje. Ovu je svoju misao kraljica

Ovako

je

ostalo sve

do godine

1776.,

odluci na nagovor sina cara Josipa

II,,

221
1776. javi ona Rijcci i hrvatskoj rucnim pismom, da je odlucila, n e k a

provela u dva maha:

vladi

9,

augusta

(kraljevskomu vijecu)
i

luka rijecka opet neposredno utjelovi grad kraljevini Hrvatskoj" (immediate regno Croatiae reincorpose
septembra 1777. pak sjedini ona s Hrvatskom jos i Bag ostali u Bakar, Bakarac i Kraljevicu, tako da su samo Senj Vojnoj Krajini. Od citavoga ovoga teritorija uredena je podjedno jos zupanija Scverinska sa sijelom u Mrkoplju, gdjc i nova hrvatska odrzana prva zupanijska skupstina, na kojoj sudjegodine iste jos je lovahu i dva rijecka zastupnika pace naredne je godine odrzana na
rentur), a
5.
i
;

samoj Rijeci skupstina severinske zupanije. Jos prije toga utjelovljena je Rijeka pred poscbnim povjerenstvom Hrvatskoj, i to tako, da je u politickim i skolskim poslovima podvrgnuta hrvatskoj vladi, a u sudbenim u visoj molbi banskomu stolu u Zagrebu. Nato je rijecko gradsko vijcce poslalo (4. novembra 1776.) hrvatskoj vladi dopis. u kojem
izrazi svoju radost, sto je
.,u

istom slavnom kraljevskom vijecu naslo

pravoga oca

briznoga savjetnika."
je

Marija Terezija vracajuci Rijeku Hrvatskoj zazcljela, nadalje uzdrzi njezin zasebni polozaj kao slobodne luke u da se interesu pomorske trgovine. Stoga se ona obrati na Rijeku samu i

Medutim
i

hrvatsku vladu, da

joj

stave

prijedlog.

Nato predlozi

hrvatska

via da' u

tarom

neka se grad Rijeka s kosporazumu s nadalje smatra kano odijcljeno svetoj

Rijekom,
t i
j

krunikraljevincUgarske pridruzeno

o (sepa-

ratum sacrae regni Hungariae coronae adnexum corpus)." Poslije toga izdala je kraljica gradu Rijeci diplomu dne 23. aprila 1779., kojom d ose ureduje ona zamisljena rijecka autonomija, a u kojoj je ona

slovno ponovila navedene

rijeci iz

prijedloga hrvatske vlade, koji

je

takoder isao za tim, da se Rijeka odlikuje polozajem. Prema tomu dakle imala se Rijeka smatrati

nekim zasebnim autonomnim

s

obzirom na njezinu autonomiju, a u skladu s onim kraljicinim rijecima, samo zasebnim dijelom zajednicke ugarsko-hrvatske krune, a da kraj toga nijc

bila jos
i

izlucenaiz teritorija kraljevstva hrvatje

maio potom kraljica dokinula hrvatsku vladu, Na tome bude Rijeka podredena ugarskom namjesnickom vijecu. Terezija su Madzari docnije zasnovali mnijenje, kao da je Marija

skoga. AH kad

'

Prijedlog

je

izradio njezin

clan Nikola
i

sipom Majlathora. zupanom severinskira

Skrlec Lomnicki u sporazumu prvim gubcrnatorom rijedkim.

Jo-

222
Rijeku 1779. utjelovila neposredno Ugarskoj, nakon sto ju izlucila iz teritorija kraljevstva hrvatskoga.
je

toboze

Marija Terezija umrla

je

29,

novembra

1780., ostavivsi

dva sina

Josipa

Leopolda.

IX.

Car Josip
(17801790).

11.

Opca karakteristika Josipova

umrla, bjese njezin sin Josip

vladanja.

Kad

je

Marija Terezija

prvi nas vladar iz kuce Habsbursko-

Lotarinske

vec davno njemacko-rimski

hrvatsko prijestolje primise svi potisteni drustveni slojevi novim nadama, ali vladajuci razred sa zabrinutoscu i nepovjerenjem. Josip II. nije bio nov covjek jos kao prijestolonasljednik jasno je pokazao, da u njemu zivi drugi
duh, negoli u njegovoj majci. Javno je mnijeaje da promjena na prijestolju taj put znaci i

car, a naslijedio je ugarskoNastup njegov nasljedstvu, prava o na osnovi

dakle moglo

slutiti,

promjenu sistcma,

pace novi je vladar reskriptom od 30. novembra 1780. uvjeravao ugarske i hrvatske staleze, da ce njihova prava postivati. Sta vise, nekc su se ugarske oblasti uzele spremati za sabor i krunisanje, koje su toboze occkivali za 25. juna 1781.; ali vec u najskorije vrijemc sve je poslo drugim putem. Jo-

ma

da se tada

jos nije nista zgodilo,

sip
c a
r

II.

htjede
s

Ugarskoj
mu

Hrvatskoj da ostanc
je

teznjom, da dovrsi posao, sto ga

je

zapocela njegova mati.

i

Kad

je

stupio na prijestolje, bilo

40 godina,

premda

je

na

njegov odgoj otac njegov, prosvijetljeni car Franjo, imao snazna utjei caja, dusevno je Josip ipak vise slicio materi, na koju je sjecao

svojom spoljasnjoscu. Bjese pristao muz, zdrav i dobrih manira, ma da nije bio tako snazne tjelesne grade, da bi bio mogao stalno podnositi tegobe prekomjerna rada. Pa ipak htjede car tako reci vjecno umorraditi, provodeci osam do deset sati u ozbiljnom, teskom i obrazovane drustvo u pribjegao nom radu, iz kojega bi onda rado gospode i gospoda. I sam bio je duhovit, saljiv i satirican, pace zbog
nesmiljene njegove iskrenosti i volje za zabadanje drzala ga je mati covjekom bez srca". Inace bjese mu uzorom prakticki pruski kralj Fridrik II., za kojim se povodio u svemu, I Josip II. kazivao je za
sebe, da je
onaj, koji je

prvi cinovnik drzave

dobar vladar samo pravi pravcati upravni cinovnik, sto ne daje samo upute
i

da

je

223
smjerove, nego se
nastoji

sam bavi svim poslovima, u sve

obavijesten.
je

se mijesa
II.

svemu
je
j

da bude licno

Iza vijekova Josip

prvi

habsburski vladar, koji

stupio u

neposredni

licni dodir

postao vojskovodom, ali spoljasnjoscu s k o m. Nije doduse s V o postade vojnik: zbacio je spanjolsku nosnju svojih predaka i stalno uzeo oblaciti vojnicko odijelo. Od tudih i novih ideja uzeo je, kao i

njegovim vlastitim ciljevima i oblik, ali neostemodernizirao carskomu sistemu, kojemu je doduse ceno sacuvao jezgru. Iz ideje carske neogranicene vlasti, koja stoji nad svim zakonima, kao i iz iskrene skrbi za dobrobit podanika,
mati njegova, samo ono, sto
je

sluzilo

potekla su sva njegova djela, reforme

lestvom, koje je politicki htio
unistiti,

borbe
je

crkvom

sa sta-

ali

ipak zclio, da se uzdrzi

premoc
na

aristokracije u drustvu,
19.

Jos u

godini porodi
pribaviti

mu

se u

prijesto, sebi

od

svojih

glavi misao, da ce, kad stupi zemalja neogranicenu vlast na

deset godina, pa da ce u to vrijeme bez njihova sudjelovanja provesti

sve svoje namjere.
ovlastenja, vec
je
i

Kad

je

sjeo
raditi

poceo

na prijesto, nije vise trazio nicijega po svom uvjerenju. Ucinio je dosta

je

korisna, valjana
htio

blagotvorna, te

prvi habsburski

vladar, koji
i

je

ucijepi

apsolutizmu podade pojam duznosti spram podanika. On htjede da ucini svoje kulturnima, doduse ne toliko poradi njih samih, narode bogatima osvakoliko za to, da otvori obilnija vreJa prihoda svojoj spoljasnjoj e d iu bijase djela njegovih svrha pak jalackoj politici, Konacna

da

plemenitiji

moralni sadrzaj

da

mu

stopljenje svih habsburskih zemalja u njenje jednu zasebnu njemacku drzavu, paje stoga sve svoje
i

prosudivao prema tome, koliko odgovaraju ovoj konacnoj sredstva. svrsi i koliko mu povecavaju financijalna i vojnicka pomocna prijestolonasljednik kao je Josip car Hrvatske, Sto se tice Ugarske i suvladar po vise puta proputovao obje zemlje (tako Slavoi majcin 1776.)', proucio njihove prilike i uponiju 1768., a Hrvatsku 1775. potrebama puka i raznih drustvenih slojeva. znao se sa zeljaraa
reforme
i

Uostalom odgojiteljem bjese mu u mladosti hrvatski ban grof Karlo Batthyany (17421756), koji ga je uputio ne samo u razne vojprilike. nicke poslove, nego napose jos u hrvatske i ugarske politicke da rekavsi, mladid Dobru volju za ove zemlje pokazao je jos kao da tako, to trcba unapredivati pucanstvo, obrt, trgovinu i nastavu,
i i
'

U Zagrcbu

bio

je

car Josip

II.

24. aprila 1775.. drugi put

doao

jc 24.

juna 1786.

224

kao da ih hocc lisiti privilegija. Pace on je katkada govorio, kako zeli da pode stopama kralja Matijasa I. Korvina, e bi stekao pridjev pravednoga". Da su mu namjere bile plemenite i da od vremena Matijasa 1. nije bilo na prijestolju vladara, koji bi dobrobit svojih podanika nosio na srcu s vise mara i ozbiljnosti, o torn ne moze da bude sumnje. Samo je sve ono, sto je stvorio ili htio da stvori, imalo da sluzi tudinskoj svrsi, to jest stopljenju Ugarske i Hrvatske s austrijskim zemljama, a time je dosao u najzescu opreku
se ukloni bojazan,

najsvetijim osjecajima onih, koji su u tim pofrancuzenim, ponijemcenim i polatinjenim zemljama jos ostali dobri rodoljubi. Josip naimc
s

htjede da

u zamjenu da im oduzme sve ideale to je tragika njegova zivota. Dosao je u sukob s takovom silom, koja je za vladanja njegove matere bila jos slaba, ali mu se sada vec opirala, pa ga konacno uz pomoc medunarodnih prilika i oborila. Ta sila bjese narodna svijest, a ne stalestvo, koje je jos Marija Terezija sapela, a Josip drzao vec mrtvim, Kako znamo, Marija Terezija nije vise poslije 1764. sazivala pozunskih

dade potistenim slojevima slobodu,

;

ali

sabora, a sve je reforme provodila bez sudjelovanja staleza. Sada su se javljali pisci, koji su u raznim varijacijama raspravljali teoriju no-

puka ceremonija, da stetan po drzavu, sabor je da kraljevska zavjernica kralja ne veze, privilegiji i prava plemstva da ne vrijede, a vladarova je duznost, da ih ukine, Ovakim naucima bjese zasicen zrak, u kojem se kretao
voga apsolutizma.
Pisali
su,

da

je

krunisanje

car Josip.

Sirili

su ih ne samo polusluzbeni organi,

mislilo,

nije

samo ve-

likasko drustvo tako

nego
je

gdjekoji nizi Ijudi jakih ambicija.

Pod ovakim utjecajem odrastao

a kad krunisati imao je dosao na prijestolje, ubrzo je zaboravio, da bi se zakletvu na zakone Ugarske i Hrvatske. Njegova ga okolina i poloziti uvjeravase, da kao n a s 1 e d n i kralj ne treba da se kruni. Sama jc on u ovom pitanju postenije misho od svojih savjetnika, koji su dokazivali, da krunidbena zavjernica kralja ne veze, pa bas zato, sto je svetost zakletve uzimao ozbiljno, nije se dao krunisati. No dobrza je predvidao, da ce mu zbog toga najbolje njegove namjere naici na zestok otpor. Ipak se nadao uspjehu, imajuci pred ocima
prijestolonasljednik Josip,
j

tri

okolnosti

prvo,

a z

c e
i

izmedu katolika
nizega plemstva
i

protestanata u

Ugarskoj, onda izmedu velikasa

u Ugarskoj

Hrvatskoj; drugo, b u n u, koja je imala da bukne medu kmetovima protiv plemstva; trece, vojsku pod oruzjem, Ohrabren ovim nadama zapoce Josip odmah po nastupu na prijestolje da izvodi svoje

225

d a V n o promozgane osnove. Mogao je racunati na velik broj ugarhrvatskih velikasa, pa mu stoga nije bilo potrebno, da se poskih
i

sluzi tudincima,
hi bio po njenaimc na polju crkvene politike. Kod toga bila mu je glavna svrha, da podvrgne katolicku crkvu drzavnoj vlasti i da zblizi pojedine konfesije. Odmah poslije nastupa upozori ugarsku dvorsku kancelariju, da u vjerskim stvarima postupa liberalnije. Vec je onda bio doduse odlucio, da ce protestante uciniti ravnopravne s katolicima, ali ipak tako, da time katolicka crkva nc trpi stete. Plod toga bijase 25. oktobra 1781. izdani patent o vjerskoj toleranciji, kojim objavi svim oblastima, da prosiruje siobodu vjeroispovijedanja i jednakost prava na clanove sviju konfesija. Ova im naredba daje pravo, da obnasaju svc javne sluzbe, pace da dolaze na sveucilisne i druge velikoskolske katedre, omogucuje im osnivanje crkvenih opcina i dopusta prijelaz na protestantizam. Car sam rece, da tim patentom zeli postici bratsku slogu medu pucanstvom drzave razlicitih vjera", Njime su sada stekli i Zidovi punu ravnopravnost. Sada su osnovane njihove crkvene opcine i podignute skole pod nadzorom oblasti dopusteno im bjese, da se bave obrtom, da se oblace kao i drugi, ali im je car nametnuo njemacki jezik, zabranivsi hebrejski, i njemacka prezimena.' I grcko-istocni Srbi i Grci osnovase sada (1786) u Zagrebu svoju vjersku opcinu i parohiju, vodeci vec od 1788. dalje svoje matice crkveno-slavenskim jezikom, a 1793, otkupise od gradske opcine crkvu sv, Margarete, koju slijedece godine posvetise kao svoju crkvu sv. Preobrazenja, Uporedo s naredbom o toleranciji proveo je car Josip i u katolickoj crkvi dalekosezne promjene, kad ju je na osnovi patronatskoga prava stavio pod utjecaj drzave naredbom zvanom ius placeti" (30. marta 1781.) odredivsi, da se spisi papini upravljeni na ugarsku i hrvatsku crkvu smiju proglasiti samo onda, ako su prije toga stekli vladarovo odobrenje. Pored toga zapoceo je mnogo vecih i manjih reforama, stavljajuci sve vise u sluzbu drzave katolicki kler, Zasebnim je naime naredbama normirao crkvene obrede, blagdane, ophode i

Crkvene reforme.

Svoj rad zapoce ondje, gdje

govu misljenju

najnuzniji,

'

Pravnik

Irabro
tja

Domin

kaze za 2idove
II.

Niti videti se dati

vu horvatske

ilavonske zemlje
i

Izraelicani

podignuta

je

slobodno"; up. B r e sz t y e n s zk i, vrscnje patronatskoga prava. Zagreb 1890.. str. 6. Prva zidovska opdina u Varazdinu oko 1785., a u Zagrebu tek 1806. Prije toga dolazili tu

do Jozefa

ni ira bilo

amo

prolazno u zemlju trgovine radi.

15

226
mijesati i u porodicnc i privatne prilike'. postove, pa se konacno stao razdrobio njcgov siroki vidokrug i protako se u torn sitnom radu I sebe ogorcenje pobozne mase. a ,zmisljeni sud, pobudujuci protiv pretjeranosti. Sam Fndnk II pruski rugivanje s protivne strane zbog sakristanom". Ove reforme bile su porugljivo ga je nazivao ..fratrom VI.. ne 1782. posao u Bee sam papa Pio

razlogom, da je pocetkom puta. bi li cara odvratio s toga

ciieloj

No ma da

je

ovaj

pos)et izazvao u

ier ie

nije Evropi ogromnu senzaciju, ipak Raskrstio se putem. svojim isao Josip i dalje
je

urodio nikakim plodom,

s

postupkom
clanovima

svoje matere, koja

visoka crkvena dostojanstva

dijelila

mjesta. velikaskih familija. pa je davao ta

kako sam rece, samo ..prema njihovih v,erbiskupa izmedu sposobnostima i cistom moralu." Da uziya vise biskup koji da nije trpio. nika nastane intimniji saobracaj, klera i visokoga popisati dohotke beneficija. Stoga je dao (1784) svjetovnoga i redovnickoga svecenstva. Uz
i

ostale

crkvenc imovine
svaki biskup

obilne crkvene prihode imao

je

visoki kler
bijase
jos

i
i

bezbroj
veliki

javnih

cash;

dotovo

u Ugarskoj

zupan, a kod
i

dvorske kancelarije bijase

banskoga suda

kod vlade (ugarske hrvatske). ili vise clanova drugih mjesta takoder vazda po jedan

barem

jedan,

sluzbe dobivali placu. To je sada visokoga klera, koji su svi za te imade ostati samo ono, sto jest, dokinuto s motivacijom, da svecenik nize svecenstvo nitko siromasno naime svecenik. Buduci da se za
nije

je da ce mu posvetiti posebnu paznju. Dao podignu se da istraziti, gdje treba dakle popisati dohodak zupnika i popis iznio znatne brojeve a taj je Kad nove zupe i kapelanije. odredi bar minimum dohotka, dusobriznici poslase molbenice, da im se Za provedbu te osnovc korak. car se odlucio na veoma sudbonosan je ih je odlucio tako namaknuti, da trebalo je mnogo novaca, a car zenske i muske dokinuo sve po primjeru Isusovackog reda (1773) bolesnika ili nastavom, a njegovanjem bavili nijesu

brinuo,

car odluci

redove, koji se
pavlinski

onda imovinu njihovu

(1782)

zaplijenio (1782).

Sada

bise

dokinuti

cuvem

samostani u Lepoglavi i Slavonije. Golemu toliki drugi sirom Hrvatske i i Zagrebu vijece i upotrebi je u imovinu njihovu preuze ugarsko namjesnicko parochorum) i naukovnoga (fundus svrhe fonda vjerozakonskoga (cassa
1

Remetama

(1784),

pa Klarisa u

On

je,

primjcrice, izdao naredbu.

kojom

se zabranjuje

zenama

nositi steznik

''

'^

^Vo

torn je popisu prihod

i

Za Ugarsku

zagrebackoga biskupa lada iznosio 20.000 forinti. kapelamia. Hrvatsku racunalo se da treba 950 novih zupa 559
i

227
studiorum).

odgoj svecenstva takoder stavi car pod drzavni nadzor takovo bi osnovano za osnovavsi u tu svrhu generalno sjemeniste Hrvatsku u Zagrebu (1784), no dobrza ga dokine i odredi, da peI
;

stansko ima da sluzi za cijelu Ugarsku

Hrvatsku. i reforma car je najprije pokusao, to samo u Erdelju, ali odgovor bjese otvorena da dokine kmetstvo, buna onamosnjih Rumunia. To iskustvo navedc cara na misao, da se
Politicke rcformci

Od

politickih

kmetstvo moze dokinuti tek poslije reorganizacije uprave, koja mu je veoma smetala vec kod prvih crkvenih reforama, Ustavnim putem, naime uz suradnju sabora, toga ne htjede da ucini, ne toliko sto se plasio otpora staleza, koliko zato, sto je u njemu prevladalo misljenje, da

staro zakonodavstvo citav staleski sistem ima dokinuti. Osobito je mrzio zupanije, jer su one njegove
se
i

naredbe ucinile predmetom ekspedicije", a ne egzekucije", to jest primale, a ne proglasivale i provodile. Stoga odluci (1783), da hrvatske javne casti podijeliti Nijemcima i drugim tuce ugarske dincima, a domace cinovnistvo premjestiti u austrijske zemlje, pa ca u Bclgiju. U torn raspolozenju obarao je sve, sto mu je stajalo na

samo

putu, jer

je

to razaranje
ideji
je

inace odgovaralo njegovu

je

konacnom

poli-

tickom

cilju,

u Becu,

dok

vrhovne
vlade.

oblasti,

vladu usredotocio u pojedinim zemljama htio da ima tek zemaljske koje su imale da rade pod vodstvom centralne becke
jedinstvene monarhije. Stoga
premjestiti

duhu toga sistema dade

je

krunu
je

sv.

Stjepana u

Bee, smatrajuci

jednostavnom starinom, kojoj

mjesto u muzeju.

Stoga je i smjesti (1784) u carsku riznicu medu ostale krune, sto su se ondje cuvale. Na taj glas nasta siino uzbudenje u Ugarskoj Hrvatskoj, ali car ne mareci za sve to pode dalje svojim putem. Prije svega naredi (26, aprila 1784.), da ce ubuduce njemacki biti sluzbenim u citavoj drzavi, a dvorska kancelarija, komora j e z i k
i

ugarsko namjesnicko vijece imadu vec od 1. novembra njime uredovati; od 1786. pocevsi postaje on uredovnim u svim zupanijama, ugarskim i hrvatskim, a poslije dalje tri godine vise nitko ne moze
i

da bude
5vjed.

ni cinovnik

ni

svecenik, koji
i

ga ne

zna,
i

Na

tu

naredbu

skocise listom sve ugarske

hrvatske zupanije
njih, a

ulozise zestok proje

Sada

je

dosao red na
i

zamislio ih

tako preudesiti, da

^e one morati tocno

i

strogo provoditi reforme bez obzira na proslost

vijece u Budim, sjedinaime ugarsku komoru. Hrvatsku na deset okruzja (circjlus),

sadasnjost". Najprije premjesti namjesnicko

s

nivsi

njime

Potom

razdijeli (1785)

vrhovnu Ugarsku

financijalnu oblast,
i

228
zupanija. Tom prilikom budu od kojih se svako sastojalo od nekoliko potpala pod Pecuh, Slavonija Hrvatska i Slavonija raskinute, jer je Zagrebu zasebno okruzje, dok je Hrvatska sacinjavala sa sijelom u

Na

celu

je

imenovao
skupstina,
mijeniti

stajao kraljevski povjerenik (director), a taj je podzupane, dok je ostale cinovnike i dalje birala zupanijska kraljevski ih je povjerenik mogao svrgnuti ili za-

svakomu

no

drugima, kadgod
jer

je

htio.

Sada

je

banska

cast

postojala

samo po imenu,

grof

Franjo Balassa deGyarmath

zapravo carev povjerenik vladajuci nasilno bez (17851790) upravu, dokine car Josip sabora. Kad je ovako iz temelja preudesio i Hrvatskoj. Zauvijek je Ugarskoj u (25. augusta 1785.) kmetstvo seliti i zeniti se bez slobodno sada izbrisano ime kmet, koji mogase zvanje i slobodno birati vlastelina, uciti zanat, polaziti skolu,
bijase

privole

raspolagati

svojom pokretnom imovinom. Nitko ga vise nije mogao je doduse velik napredak otjerati sa zemljista ili siliti na rabotu. To bivsega kmeta v 1 a s n iucini ne jos ipak ali spram dotadanjega stanja, uprave bijase, preustrojstvu u k o m zemljista, Drugi znatni momenat gradovi da su slobodni da je sudstvo odijeljeno od uprave, a kr. smrtnu dokinuo u novi sudstveni sistem. Nadalje je car
uvrsteni

kazan

popravio i ubrzao sudski postupak. Prehtjede car da dovrsi poreznom pravosuda ustrojstvo uprave i opce porezne duznosti. U tu r e f o r m o m, to jest ozivotvorenjem i tocno izmjeri zemlja (1788), je svrhu odredio, da se popise pucanstvo i Hrvatskoj, i samo je brasto je izazvalo velike nemire u Ugarskoj Hrvatsku jos je od hijalnom silom uspjelo obaviti posao/ Medutim za
i

torturu te uopce

presudne vaznosti, kad

zupaniju;

je

car dokinuo (20. marta

1786.) severinsku

torn je prilikom njezin sjeverni dio

(to jest

Gorski kotar)

uredio zascbnu pridijelio zupaniji zagrebackoj, a od svega primorja primorje (littorale Hungaricum), koje zvanu
oblast

Ugarsko
tri

se sastojalo

od

kotara

rijeckoga,

bakarskoga

vinodolskoga,

bile dvije upravljao je njime rijecki gubernator, Sada su na Rijeci vijecc gradsko poslove i zdravstvene oblasti: gubernij za trgovinu i

za
s

upravne.

jos je u d b e nim koji stol, okruzni g r e b a c k i kinuti banski stol (do 1790.).

Obje pak poslovima

bile

su podvrzene ugarskoj vladi,

jedino

molbe z ai sada vrijedio kao sud vise je zamijenio od cara Josipa 1787. doje

Turski rat
tih
1

slom carcvih rcforama. Ipak

bez
imao Zagreb 7000 dusa.

najveci dio svih

i

naglo izvodenih reforama ostao konacno

Po
torn je popisu

uspjeha,

to

zbog

229
pruskih zanesrecne spoljasnje politike careve. Pored holandijskih 1791), u koji sc pletaja najkobniji je svakako turski rat (1787 Josip upustio kao saveznik ruske carice Katarine II., koia naumi
i

Turke
Srbija,

protjerati iz

Evrope,

Tom

prilikom imale su
to, sto je
i

Josipa zapasti
sto su

Bosna

Hercegovina.'

Uza sve
Bosni
i

car sabrao veliku

i

vojsku

(245.000 pjesaka, 36.000 konjanika

900 topova)
i

mu

se pridruzile ustase

po

Srbiji,

Hercegovini, pace

Crna Gora,

a carski general
nije

uspjela.

dalji rat,
i

Laud on zauzeo Beograd (8. oktobra 1789.), vojna ziveza za Zbog toga trebalo je namaknuti novaka napusti uredenje okruzja prinudenim, da /nasto se car nade
i

sazove stare ugarske i hrvatske zupanije u skupstine. Na tim se skupstinama stalo bucno zahtijevati saziv sabora, pace carski cinovnici bise otjerani, a njemacki jezik dokinut. Zemlja je stajala na pragu potpune bune, Kad to vidje car, koga je slomila teska bolest, sto ju je zadobio na srijemskom mocvarnom taboristu, izdade najprije (18, decembra 1789.) naredbu, kojom obeca saziv

sabora,
onaj cas,

a deset

dana kasnije
stupio
i

(28.

decembra) vrati

posebnom

naredbomUgrima iHrvatima
kad
je
;

patent o toleranciji

je zatekao u izuzeti bise od toga samo na prijestoljc dokinuce kmetstva. Osim toga car jos obeca,

ustav,

kaki

da ce diljem godine 1790. sazvati krunidbeni sabor i izdati krunidbenu zavjernicu. Da se vidi ozbiljnost njegove nakane, dade odmah otpremiti krunu sv, Stjepana u Ugarsku, gdje je velikim veseIjem slavljem docekana. I u Hrvatskoj bijase radost s vracena ustava opcena, a uveca ju jos i bijeg bana Balasse iz Zagreba, ispred bijesa mladezi", kako kazc suvremeni grof Adam Orsic. Medutim dan prije,
i

negoli je kruna sv.

Stjepana

stigla

u Budim, umre car Josip

II.

(20.

februara 1790.).

:x.

Nutarnje stanje kraljcvstva hrvatskoga

(od 1526. do 1790).

Sve do druge polovice XVI, stoljeca jos su sc razlikovala oba upravna teritorija: r e gnum Dalmatiae et Croatiae regnum Sclavoniae. No potkraj istoga vijeka stopise se oni u i
i

Imc

grb.

jednu

politicko-upravnu cjelinu kao regnum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae, a taj se diplomatski naziv odrza sve do na citavu sredodanas. Sada je ime Hrvatska prencseno jos
i

230
nije nekoc vladao Turcin, vjecnu Slavoniju do Drave, u koliko njome razumijevati sav ostali teritorij daljc a pod Slavonijom stao se (u XVI. i XVII. vijeku). na istok sve do Zemuna. U isto vrijeme (uskocka) kapetanija, naime nosila je ime Dalmacija senjska Bakra, pa Vinodol, Prozor, hrvatsko primorje od usca Zrmanje sve do za tim, da bi se opravislo se Ocito Otocac i Brinj u unutrasnjosli.' U ovo doba nasta i Slavonija." dao naziv Dalmacija, Hrvatska i je Ferdinand I. sto u toliko, u kraljevskom naslovu vazna promjena (Hungariae, Dalmaoko godine 1529. uvrstio u nj jos i Slavoniju Sclavoniae rex), a tako osta stalno do danas.
tiae,

Croatiae,

Ferdinand L

bez sumnje

htjede

da time u doba borba

(in

kraljem

Ivanom Zapoljskim,

koji je bas

u Slavoniji

regno Sclavoniae) imao

pravo i vlast, jaku stranku, vidljivo pokaze svoje zakonito septerabra Kao grb uze sjedinjeni hrvatsko-slavonski sabor (od kralj Vladislav II. jos 1496. po1558.) upotrebljavati onaj, sto ga je izmedu dviju rijeka (Drave i bijegu tvrdio Slavoniji, naime kunu u Ovim se grbom kao hrabrosti. Save) sa zvijezdom (Marsom) u znak godine 1847., zemaljskim (sigillum regni) sabor hrvatski sluzio sve do hrvatsko-dalmatinski sabor do jula 1558. (kad se po-

dok

je

zasebni

sljednji

put sastao u Stenicnjaku) upotrebljavao kao sigillum da su hrvatski stahrvatski. to jest srebrne i crvene kocke. Buduci razumljivo, da su je sasvim lezi dosh u Slavoniju k slavonskima,

regni"

onda
nijesu

prihvatih

njihov
ni

dojakosnji

grb

kao zemaljski". Ali zato

nalazimo
ih

zaboravljeni

hrvatski ni dalmatinski, a 1616.

taliru kralja

sva

Matijasa II. nijesu ni u to doba bile stalne. hrvatskoga Granicc kraljevstva a odoada stale su se uz vijeka, Najuze bijahu pocetkom XVII. prostranstvo srecne ratove s Turcima sve to vecma siriti. Najvece

tri

zajedno

na

stigose obnovljenjem

sjedinjenjem

triju

slavonskih

zupanija (1745)

od mora pa uredenjem scverinske (1776). Sada se Hrvatska sirila zapadni do Iloka, dijeleci se na sedam zupanija: severinsku (danas krizevarazdinsku, zagrebacku, dio modrusko-rijecke bez Senja), otprilike granice su vacku, pozesku, viroviticku i srijemsku, kojima
su pripali odgovaralc danasnjima, izuzevsi dasto juzne dijelove, koji
'

Gl. o torn zak.

cl.
II.

XXXII 15% (Kukuljevic, lura

:

regni.

III.

43).

Lopasid

Spom. hrvat. Krajine

-

344

v a

r,

Ehre IV.

79.

Gl. gore str. 182.

"

nestaje Izraza ,.reliquiae reliquiarum olim regni Croatiae"

iz

saborskih zapis-

nika poslije

Karlovackoga mira.

231
licko-krbavska zupaPetrovaradina, sado Dunavom
(danasnja

Krajini.
nija),

Ostatak zemlje do Zrmanje Une Save do Zemuna pak

i

cinjavao

je

Vojnu Krajinu,
I

koja u

upravnom obziru

nije

pripa-

dala Hrvatskoj.
nastale su u to doba znatnc tijekom XVI. stoljeca Hrvata mnostvo promjene. Ma da je golemo sjevernu Daldanasnju narocito ostavilo ugrozenu svoju domovinu, u Ugarsku zapadnu maciju, Liku, Krbavu i Pounje, odselivsi se u

Narod.

u narodnosnom pogledu

Austriju,

neki ca u Moravsku i u juznu Italiju, glavni elemenat u zemlji, i to ne samo u slobodnoj, sada Hrvati i sjedili nego znatnim dijelom i u pokorenoj turskoj Hrvatskoj. Uz njih turskoga iz koje doseljcnici, su u XVII, i XVIII. vijeku mnogobrojni redu S r b i doba, koje iz doba njemacke prevlasti. U prvom su to vecim naselise Valachi, Rasciani sive Servian!, Sirfen), koji
a
(Vlasi,

ipak

bijahu

dijelom
i

Srijem (narocito onda Slavoniju gdje Krajine 1737.). U onim stranama, gdje nije bilo Vojne 1690. turskoga od podalje stranama nikad nijesu Turci vladali, a tako i u do Kupe), susjedstva (kao u hrvatskom Zagorju i juzno od Zagreba

svu

hrvatsku

Krajinu,

nije bilo Srba.

Nadalje napucise gradove narocito u Slavoniji N ijemci, sluzbenici. Ti su se Nijemci i ili kao obrtnici i trgovci, ili kao casnici tako iz ponajvise doselili iz juzno-njemackih (ili svapskih) krajeva, Osijek kao gradovi Neki gornje Austrije, Moravske i Wiirttemberga.
i

Petrovaradin

Slavoniji

bill

su u

drugoj

polovici

XVIII.

vijeka

tako reci cisto njemacki.'

Madzari

naselise se (od cesti jos

i

u tur-

Dunav, a sko doba) samo po nekim slavonskim selima uz Dravu ban a si (Klimente) samo u dva sela Nikincima Hrtkovcima

Ar

u Srijemu (1737).

sada raspadalo na slobodne i ncslobodne Ijude, kao gradani i u vrijeme prije 1526. Slobodni bill su plemici, svccenstvo (magnate) i po kr. slob, gradovima. Plemstvo se dijelilo u velikasc vecinom nize plemstvo. Staro prekogvozdansko hrvatsko plemstvo

Drustvo

se

je

Austriju. u Ugarsku Chrovatus), (cognomine U Ugarskoj dobise iznajprije pridjev Horvath docnije ga pridrzavsi pravo svoje ime (tako Horvath-Petricevic), no

za turskih ratova

ili

izumrlo

ili

se

iselilo

zanemarise, pa

je

ponajvise ostalo

samo

Horvath.

Isto su

tako

Austriji
'

zvali

hrvatske
proSao

iseljenike
je

Krabat
I.

(genannt

Krabatli),
on kaze u
63); .,Zu

Ncito
djclu

prije 1777.

Slavonijora uccni Saksonac

Leipzig

Taubc;
1777.
str.

svom

Slavoniji

(Bcschreibung Slavoniens
fast nichts als

Esseck und Peterwardcin horet man

deutsch".

232

samo

sto

se ovdje

brzo zaboravio

taj

dodatak,

ostalo je pravo

ime, obicno pravopisno izobliceno (tako Kollonitsch). No pored iseIjenika isticu se u Hrvatskoj novoga vijcka i neki doseljenici, Jos u pocetku XVI. vijeka razgrani se u Slavoniji madzarska porodica

Erdody, kad
(t 1521.)

ostavio

imanja, narocito

noszlo). Ovaj
a vec istoimeni

nadbiskup Toma Erdody sinu brala Nikole Petru golema svoja slavonska oMoslavinu (odatle pridjev d c Jastrebarsko porodice, ove grane hrvatske praotac Petar je sin njegov, docniji ban Petar Erdody, stece jos Ceje

kardinal

ostrogoaski

sargrad
(1607)

druga imanja, dok

je

njegov sin ban

Toma Erdody

postao
je

nasljednim zupanom varazdinskim. Ta

ostala

cast

potom

u rukama ove porodice sve do 1845.

i

U XVIL
iz

vijeku

doseli se u Slavoniju

obitelj

Ranch,

podrijetlom

Erdelja/

Me-

dutim poslije Karlovackoga mira dvor je obdario golemim imanjima u oslobodenoj Slavoniji mnogc stranc plemice, a neki su ih stekli kcmore. Sada dode u posjed kneza Livija i kupnjom od austrijske Odeschalchija ilocko vlastelinstvo (1697), i to kao zasebno (ducatus Sirmii), unatoc zivomu prosvjedu .,hercestvo srijemsko"
hrvatskoga sabora. Viroviticko vlastelinstvo dobio
je grof

Cor dona,

Valpovacko ali ga docnije (1745) prodade barunu Marku Pejacevicu, d oy e r nasicko grof stekao je barun P r a n d a u i petrijevacko barunu Josipu Pejacevicu), (ali ga njegova udovica prodade (1732) (ali ga 1742. prodade DimiPejacevic orahovacko barun Marko
;

triju

Mihajlovicu); siracko (docnije daruvarsko) grof Jankovic,' a XVIII. vijeku doselise se u vukovarsko grof Eltz iz Mainza.

Hrvatsku i iz Francuske
su mogli

baruni
(iz

Ku me
1

iz

Stajerske pa grofovi
ti

S c

mage

Besan(;on-a).

Svi su

strani

rodovi,

prije

negoU

vrsiti plemicka prava na to jest, da da steku od hrvatskoga sabora indigenat i inkolat, pleraicima. ih sabor proglasi i prizna urodenim u doba prijc i sada isti kao Ijudi Inace bijase zivot neplemenitih

tlu kraljevstva

hrvatskoga, trebaU

1526.,
ali

a tako

je

ostalo sve do

urbara

Marije

Terezije

Josipa IL,

to bjese

u glavnom samo privremeno olaksanje,

Ferdinand
ucini

Kralj

krajiski
2

pridjevkom de Nyek pukovnik.

28.

Blaza plemicima sibinjske gradane Levina. Jurja maja 1557. Barunom postade 6. apr. 1763. Pavao Rauch,
i

Kroz sav

srednji vijek

kasnije zvao se danasnji Daruvar

z d r a 1 u. sto tude sagradi grof Jankovic kastel. dade mu po se onda tako nazva njemu a po zdral). madz. (daru Daruvar ime

n j u i^ j Kad Podbor,c. ga je imao u grbu.

i

mjesto.

233

Katolicka crkva.
to doba

U crkvenom
i

obzirii

preturila je Hrvatska u

mnoge
uz

nevolje

silovite
i

stalo je srijemske, kninske'

promjene. Tecajem XVI. vijeka ncmodruske biskupije, Senjska je bijedno

se

zivotarila

more,

opsegom zagrebacke biskupije gotovo

podudarao i opseg ostataka" Hrvatske. ipak ostali vjerni vjeri svojih otaca, koja im bijase stit i najuzvisenija obrana i nada u borbi za opstanak. Poslije oslobodenja Like i
Krbave, Pounja
staroga
stanja,
i

Hrvati su uza sve nevolje

Slavonije moglo se opet pomisljati na neku

je

obnovu
pet
Lici,

Tako

Hrvatska

XVIII.

vijeku obuhvatala

biskupija.

Senjska
po do Une
i

sterala se (kao danas) po

svem primorju,

Krbavi
Pozcge.

citavoj zemlji

prosirila se

do Kapele. Zagrebacka (kao danas) u Slavoniju do Nasica, Vocina, Orahovice i

obuhvatase Dakovo i okolicu najveci dio Slavonije od Dozapremase (Dakovstinu). sve do Vukovara, Vinkovaca Cepina i njega Miholjca, Valpova, 2upanje i Morovica. Sri em ska okupila je oko sebe ostatak sa Zcmunom i llokom, a s Petrovaradinom kao sredistem. Nu pod kraj XVIII. vijeka prosiri se dakovacka biskupija gotovo po citavoj Slavoniji na racun pecujske, koja bi ogranicena na jedan dio Podravine izmedu Valpova i Cepina (kao danas), a 1773. primi u se jos srijemsku poslije njezina dokinuca. Otada nosi njezin i biskupiju biskup naslov bosansko-dakovacko-srijemskoga. Od redova najvise

Bosansko-dakovacka
Pecujska

a odrzase se samo Franjevci, vremena (a od cesti jos danas) dugo narocito u tursko doba, pa Isusovci po kao u imali zupe u svojim rukama Osijeku do Pozegi Varazdinu, nekim gradovima, tako u Zagrebu,
ih je

propalo

za turske

prevlasti,

Slavoniji,

gdje

su

dokinuca reda

Drugi neki preostali redovi, narocito za hrvatsku prosvjetu toliko zasluzni Pavlini i Dominikanci od muskih, II. a Kl arise od zenskih, bili su dokinuti za vladanja Josipa nalogom Hrvatskoj u je uveden XIII. Grgura Novi kalendar pape
(1773).

kralja

Rudolfa u februaru 1584., ali s provedbom islo je veoma o tesko. Stoga kad je pozunski sabor 1587. stvorio zakonski clanak upotrebi novoga kalendara u Ugarskoj (zak. cl. XXVIII 1587), ucini hrvatski (u Zagrebu 24. jula 1588.) zaprijetivsi se globom od to
:

onima, koji bi se jos i dalje drzali staroga kalendara. U katolike tek turskoj Slavoniji i Bosni uveden je novi kalendar medu poslije samo ali u prvoj polovici XVII. vijeka nastojanjem Franjevaca,

200

for.

'

Naslov se

odrzao

sve

do
(gl.

danas.

U
str.

prvi kraj
168.)

bio

je

kninski

biskup opat

topuski, tako Andrija Tuskanic

gore

!34

teskih napora, buduci

crnili,

da toboze

sire

da su ih Turci novu vjeru".

grcko-istocni

Srbi u narodu

plemstva Protcstantizam. Pored sve paznje hrvatskoga klera i polovici prvoj U protcstantizam. ipak se i po Hrvatskoj stade siriti pnvrnalazimo polovici XVI. vijeka nema niu traga, istom u drugoj gradai medu Hrvatima, poglavito medu plemicima
zenika njegovih
je

nima. S tim

pokretom u svezi stajerski barun Ivan Ungnad, hrvatskc i slavonske Krajine. koji je dulje vremena bio zapovjednik u Urachu kraj TubinPod starost preseli se u Wiirttemberg i osaova cirilovskim pismenima, izdagena stampariju s latinskim, glagolskim i hrvatskom jeziku crkvene knjige po nauku vajuci na slovenackom
i

protestantskom.

Uza

nj

pristade

osnivac

slovenacke

knjizevnosti
i

Primoz Trubar, Istranin Stjepan na tim knjigama radili. Matija Frankovic (Flacius lUyricus), koji su samoga kraljevica No glavna pomoc i potpora dolazila im je od novoj vjeri. Misao im Maksimilijana, jer on bijase tada veoma sklon cijelom Balkanskom pcluotoku, je bila prosiriti protestantizam po hrvatskim jezikom govori svc se da pace i medu Turcima. buduci se knjiga veoma do Carigrada", kazivahu oni.' I odista, protestantskih neki i odazvali vjeri mnogo rasirilo medu Hrvatima, Novoj su se naa Zrinski, junak Nikola velikasi, kao ban Petar Erdody, sigetski
rocito sin njegov Juraj, koji
pariju,

Konzul,

Antun Dalmatm

umni

pa
je

Nova

vjera

osnova u medumurskom Nedeliscu stam..heretik". susjedgradski silnik Franjo Tahi umr'o je kao u Zanarocito gradanima, nasla i privrzenika medu
i

Varazdinu. Glavni razlog toj pojavi valja ipak hrvatskim umjesto latintraziti u torn, sto se protestantizam sluzio kler, a narocito skim jezikom. Protiv njega dobrza ustade katolicki Isusovce u Hrvatsku. zagrebacki biskup Simun Bratulic, dozvavsi digao protiv heresabor i se Kleru se pridruzise i stalezi, a onda
grebu, Koprivnici
tika"

velikom zestinom

ogorcenjem

(1604), isposlovavsi

konacno za

priznata kao Hrvatsku zakon, kojim bjese jedino crkva katolicka kad uzese dopustena na hrvatskom tlu.^ Stoga su ugarski stalezi, naprotestantizmu pribave i u Hrvatskoj ravnopravnost,
nastojati
'^

da

2. Urkundliche Beitrage (15591565) Bee 1874.. str. ganz durch die dass befundcn. und Dieselb (sc. Crobatisch sprach) ist ersehen durch Krobaten. Wossner ibalmatien nach dem Adrianischen meer, dergleichen verstandig (- Srbija) und derselben ort pis auf Constantinopel

Gl.

o s

r e

n c

(-

Bosna).

Sirffey

und genugsam
^

sei".

Gl. o torn gore str. 188.

235

isli

kod Hrvata na zestok

grof

otpor,

pace na pozunskom saboru (1608)

rece

Toma Erdody, izvukavsi mac: Ovim macem iskorijenit Savu, cemo-tu kugu, ako nam stupi na vrata jos imamo tri rijekc,
;

odista Dravu i Kupu; jednu cemo tim novim gostima dati da piju". I dozvanih Isusovaca brzo je energicnoj akciji hrvatskoga sabora ostavi ona nesto korisno iza Ipak vjeru. uspjelo unistiti u klici novu
i

osnovi poce kavska hrvatska knjizevnost.

sebe:

na

njezinoj

se

razvijati kaj-

Grcko-istocna crkva.
hovu doseljenju u hrvatskc
starije

Njoj su pripadali doseljeni Srbi. U njizemlje valja razlikovati dva nacina. U

vrijeme
ili

(u

XVI.

XVII. vijeku)

dolaze jedni

iz

bosanskoga

pasaluka,

ostadosc u njemu poslije izgona Turaka, a doveli su ih amo Turci iz juzne Srbije i sjcverne Makedonije kao raju, da im su seljaci i obradjuju zemlju i sluze kao pljackasi (martolozi'), jer Turke kao primili radosno drugi nizi slojevi u sredovjecnoj Srbiji Ti tereta. drugih osloboditelje svoje od teskih gospodskih poreza i napucili sjeu spomenicima ponajvise zvani Vlasi, su Srbi,

'

^ grjesnik, lupez. na Krajini. a drugi (s manje uspjeha) od ditaptwXoc Mijatovic. Stanojevic historici srpski upozorili Na tu su vaznu cinjenicu
palikuca.
'

Taj naziv tumace jedni od grckog

(ip|xapxa>X6 --

oboruzan krscanski slrazar

i

Vukicevic.

to
(u

nesumnjivo

danas dokazuje njihov bujni i cisti jezik (bez ikakih vlaskih ne moie snazni dokaz ne da [rumunjskih] rijeci). a onda i' znacajni tip. Ovaj sc n o uzeti. da je upravo z b o raoze manje se jos a obici. nikakim doskocicama tip, posljedica doscljenja u hrvatske zcmljc. ova g a V n a p o a v a. naimc jezik sredovjecnim hrvatskim -Vlasiraa Mijcsati Srbe-Vlahe (od XVI. do XVIII. vijeka) sa Vlasi bez sumnje po prirodi oni i su sto osim jer je, pogrjcsno str. 153.)
joi
i
i i 1
j

Srbima bez sumnje bilo i takih. koji su podrijetlom bill Vlasi. razlicite druge balkanske raje. Ali tad a jest Rumunji, a uz to jos i potomcadi c n i. kako to bili p o s r b odavna vec oni su svi vijeku) XVII. XVI.
'

Medu
i

tim

je

(gl.

gore

same
ili

stvari morali dijeliti

iselili,

sudbinu ostalih Hrvata,

se

to jest

ili

su izginuli
1 i

za

bojeva,

su sc

oni

nam

Tome
spom.
(..die

nasuprot
sive

historijski

c a k a v c i. c javljaju u spomenicima kao k a t o spomenici vec sredinom XVI. vijeka zovu ovc Srbe
i
i

..Rasciani
II,

Serviani

409.

411;

atque Valachi", njemacki ..Sirfen" (L a s z o w s k i, Habs. Sab. spisi III. 163); a Slovenac KuripcSic (1532) i c.

prolazeci

Bosnom

kaze. da

tamo ima pored katolika

i

(..die

alten
sie

rechten Turggen") jos

..SurHen

(=

Srbi), die

nennen

Wossner") muslima Wallachen und wir

i

dem ort Smedravo ncnncns Zisttzn (= Ciei) oder Marthalosea. Die khamen von Sanndt Pauls habcn und Beograd) (Weissenburg Khriechisch (= Smcderevo) und Lamberg-Schwarzenbcrg. glauben (= grc. ist.)" (gl. Itinerarium, izdanjc grofice
Innsbruck 1910..
lovici
str.

3435). Kako
zagrebacki

se dakle

moze doci na misao, da

prvi
slali

su tck u po-

XVII.

vijeka

svccenici

toboze

identificirati

Vlahc sa

236
vernu Dalmaciju, danasnju zapadnu Hrvatsku i Bosnu, Pounje i Slavoniju do Dakovstine i Osijeka. Drugoga su znacaja seobe Srba pod u XVIII. vijeku pod vodstvom dvojice patrijarha, Arsekraj XVII. jer se nija Crnojevica (1690) i Arsenija Joanovica Sakabente (1737), Ugarska, juzna bijase im cilj a vojske, carskc one zbisc pod zastitom
i

Srijem

istocna Slavonija.

Prvo crkveno uredenje doseljenih Srba unutar granica turskoga carstva bijase vezano jedino uz manastire. Najvise ih je bilo po Fruskoj gori u Srijemu, kao Hopovo i Krusedol, podignuti jos pocetkom XVI. vijeka od posljednjih srpskih despota, pa Ravanica i Grgetek onda u Hrvatskoj Rmanj na Uni, u Dalmaciji Savina (Herceg Novi) i Arhandelovac na Krki, dok se u Bosni pominje Papraca ne;

daleko od Zvornika. Prema tome bijase kler u to doba jedino kaluderski. Godine 1557. uskrisena je jos oko 1460. propala srpska pecka pagrckotrijarsija, a torn su joj prilikom podvrgnuti svi pripadnici Balkanskoga dijela sjeverozapadnoga istocne crkve po svim zemljama poluotoka, gdjegod je vladao Turcin, Prvi patrijarh obnovljene pecke
patrijarsije bjese

rodeni brat velikoga vezira Mehmeda pozesko-cernicku u manaSokolovica. On osnova dvije episkopije u Sarajevu za ostali dabro-bosansku i stiru Orahovici za Slavoniju Bosnu, pa za i Hercegovinu dio bosanskoga pasaluka, naime za

Makar

e,

u koliko su te zemlje bile u turskoj vlasti. Turci pomagahu vladike, pace oni su kadikad u sporazumu s njima nagonili i katolike, da ih priznadu svojim glavarima, narocito u doba, dok ie katolicki Bee bio voda u turskim ratovima.'

Hrvatsku

Dalmaciju,

razumijem. Istina je, da (gl, ..Hrv. Prosvjcta" 1916., str. 6768). toga ja ne ali i oni pomenuti obicajniji, naziv V 1 a s i vijeka XVIII. do XVI. od izvprima u je podaci (a takovih ima jos vise za XVI. vijek) dovoljni su, da se vidi, da su Hrvati u Habsburskoj Hrvatskoj vec u XVI. vijeku dobro znali za pravopodrijetlo

Srbima

tih

..Vlaha", i da oni nijesu isto, sto i sredovjecni hrvatski Vlasi. Cesca upotreba imena Vlah dakle znaci samo upotrebu o b c n i e g a naziva. Bas to i jest razlog, tako zvali, kad su se obracali na one, kojima su bili pod tim oni s a m da su se imenom bolje poznati, dok stil i sastav pisama njihovih takoder pokazuje sve forme onoga nacina pisanja, kako su onda pisali oni, kojima salju svoje molbe. Jesu li Srbi tada imali jacu ili slabiju n a r o d n u svijest (u modernom smislu), to je sasvim sporedno. a nimalo podobno, da igra ma kaku ulogu. kad treba odgovoriti, tko govoriti o su ti ..Vlasi" historijskih spomenika. U to se doba uopce jos ne moie slojeva. nizih kod narocito a narodnoj svijesti ni kod drugih naroda.
i
j

Gl. o torn PyBapau,, ..0 nehkH.M naxpHJapciiMa" (Zadar 1888.) str. 79.:

TaKaB

ce nocxynaK

Hauiiix B.iaaiiKa h narpiijapaxa

HHkaKO npaBAarii ne as".

237

Oko

godine 1598, (za velikoga turskoga rata) preseli se po do-

govoru s gradackim nadvojvodom Perdinandom vladika Vasilije iz utemelji manastir Marcu kod Orahovice u varazdinski generalat To je prva episkopija rezidencija. Cazme, da bude episkopska grcko-istocne crkve u krscanskoj (slobodnoj)
i

Hrvatskoj. Desetak

vladika Vratanja, na u n

godina poslije toga prijede Vasilijev nasljednik, i u priznavsi zagrebackoga biskupa svojim
j

metropolitom. Toga unijatskog vladiku potom

je

proglasio nadvojvoda

Ferdinand vladikom za sve grcko-istocne vjernike u opsegu tadanje hrvatske i slavonske Krajine no vecina Srba slabo se odazvala toj odredbi, ostavsi i dalje u tijesnoj svezi s peckim patrijarhom. Tako
;

je

sve do velike seobe peckoga patrijarha Arsenija Crnojevica se prekinuse sveze izmedu onih Srba, koji su ostali kojom (1690), onih u vladanju Habsburgovaca, pace Turci dokinu turski podanici, 1766, srpsku pecku patrijarsiju i podvrgnu je grckoj carigradskoj Patrijarh Arsenije Crnojevic provede odmah prvu (vasiljenskoj). Ugarcrkvenu organizaciju doseljenih Srba u krscanskoj Hrvatskoj gornjo-karlovacka osnovana Krajinu hrvatsku za bude Sada skoj, episkopija, koja bi doskora (1713) podijeljena na dvije na karlovacku kostajnicku, Prvoj bijase rezidencija iznajprije manastir Gomirje (kod Ogulina), a od 1721, Plaski, dok su vladike druge episkopije najprije sjedili u manastiru Komogovini (nedaleko od Kostajnice), a
bilo
i

onda u samoj Kostajnici. Godine 1771.

bi kostajnicka episkopija

do-

kinuta i za cijelu hrvatsku Krajinu (karlovacki generalat) uredena kao jedina karlovacka, kako je i danas, sa sijelom u Plaskom, dok su varazdinski generalat i banska (civilna) Hrvatska pripale episkopiji,

kojoj je rezidencija bila u

Pakracu

jos

od 1705.,

a tako ostade

sve do danas. Metropolitu (patrijarhu) bi dodijeljena srijemska episkopija s prvim sijelom u manastiru Krusedolu, a od 1719. dalje u Srijemskim Karlovcima, kako je i danas, Godine 1751, dobio je karlo-

vacki metropoHt naslov

postavljen

srpskoga patrijarha
veoma

podjedno

bi

crkvenom glavom nad cijelim klerom i narodom grckosrpske narodnosti u Hrvatskoj, Slavoniji i Ugari zakona istocnoga
skoj. Prihodi patrijarhovi bili su

znatni, narocito otkad

je

mu

je

predano vlasteHnstvo Dalj (kod Osijeka), a birao ga

srpski crkvcni

sabor sastavljen od 25 svecenika, 25 vojnika i 25 gradana. Izbor bijase Slobodan i nije trebao vladarove potvrde. Svecenstvo obrazovalo se u manastirima, a samo neki vrsniji mladici poiazili su bogoslovne nauke u Rusiji.

238
pripadnicima vidjesmo, pocetkom XVII. vijcka uze se medu narocito radom zagrcgrcko-istocne crkve siriti u n i a s Rimom, Vratanja s mnogo biskupa. Tada je presao marcanski vladika

Kako

backih

nijesu tome pridruzili. naokolna naroda na uniju, no ostali sc krajevi Iz Marce pre2umberak. Tek oko 1770. prosirila se unija jos i na gdje je i Krizevce, u nesena je kasnije (1777) unijatska biskupija

danas-

dakle stozer ustava i Ban. Na celu uprave, sudstva i vojske, u to doba ban hrvatsko-dalmatinsko-slavonski, samostalnosti, bjese jedan, a prije toga gdjekad od godine 1596. dalje redovito samo ban ne bijase nikomu drupo dva. Sve do pod kraj XVIIL stoljeca zovu jos i propodlozan, vec ravno kralju, pa otale ga cesto
i

gomu

rex, potkralj. Bana kralju, i to tako, da

je je

u ovo doba cesto preporucio hrvatski sabor

sastavio

spisak od nekoliko uglednijih licnoda jednoga od njih imenuje. Jos 1756. kaze sti i onda zamolio kralja, to prastari obicaj, koji hrvatski sabor za ovo preporucivanje, da je

sada de iure" kao i Vec je za Maksimilijana prestalo prije, ali su se sve vise umanjivala. kad je on to smatrao za sabor, (1567) pravo banovo, da saziva ciniti jedino na potrebno (ex edicto bani), vec je to otada mogao ex (ad mandatum caes. et regiae maiestatis
se doslije

odrzao".'

Prava banska

bila

su

izravni

nalog

kraljev

usui tcnusinquibusvis vacantiac banatus casibus observato

insistentes domini status et ordines, in

Zakljucak saborski (clanak XVII

1756) glasi

:Antiquissimoatquchacf f i

o d c

n a quoque o

i i

b a n a

1 i

per

suae exc.

d.

comiti mareschalli
status

Caroli
c

solitam successoris bani

non putarunt domini
et

Batthyan resignationem enata o m m e n d a t i on e m i n t c r m

in

vacantia n d am 1 1 e
gratitudmis
ut

ordines; eandem tamen

exc. scriptis eo fine

aliqualem

contestationcm praefatae suae

iudicaverit.

Uteris ita

detulerunt,

quem

nomine dominorum statuum et ordisua excellentia dedignetur". num suae maiestati sacratissimae demisse commendarc non
eum
;

Stalezi se hrvatski dakle ne zem. arhivu u Zagrebu Prot. congr. IX. 320). bana. vec ga samo s osonovoga preporuce kralju prava. da svoga put odricu ni ovaj cara Josipa II. sastala smrti po Kad se bitih razloga prenose na bana. koji odstupa. da se ban grof je. zahtijevala 1790., marta 2. zagrcbacka zupanijska skupstina Franciscus utpote comes a banus huius regni praenominatus ..quod Balassa svrgne antehac r e g n o - quod tamen moris Balassa non proponente o m n at u s en d est compertum spisa) saborskih fuisse ex regnicolaribus actis (t. j.

(U kr

eundem

fuerit.

Balassu nezakonitim banom. zupanije Zagreb.); dakle je skupstina smatrala grofa Gl. o tom Klaic. Kandidacija (sabora). kraljevstva jer je imenovan bez preporuke saboru od 1527-1848. u ..Vjesniku kr. zem.

adeoque

vel hoc facto

illegalis

banus

sit"

(original

arhivu

(commendatio) bana po hrvatskom arkiva" X (1908). 166196.

239
Znaci banske
casti bijahu

delicto bani).

zastava

(banderium) kao

inslalacije

vrhovne vojnicke vlasti u Hrvatskoj, a dobivao ju je kod od kralja po njegovim komisarima, onda z t z o kao simbol sudackc i upravne vlasti,' Samim imenovanjem kraljevim hrvatski stalezi jos nijesu drzali da imadu bana, jer za njih bijase glavni cin svecana instalacija pred saborom, Drzeci u desnici zezlo, a u Ijevici zastavu i stojeci na uzvisenijem mjestu, ponajvise u crkvi sv. Marka u Zagrebu, novi je ban pred sabranim stalezima izgovarao prisegu, koju mu je citao kraljev povjerenik. Sve do 1756. bijase obicaj, da su stalezi poslije toga banu votirali u ime zemlje dar, obicno u novcu, ali odonda to prestade, Ovaki dar
simbol
I

votirali

su

inace

stalezi u oci krunisanja

novomu

vladaru. Poslije

instalacije
je

ban bi sebi sam odabrao b a n o v c a' (vicebanus), a taj onda na saboru polozio prisegu. Banovac mogao je da bude samo plemic, a niposto stranac, makar i imao posjeda u domaci sin Redovito je to bio zupan zagrebacki ili krizeSlavoniji. Hrvatskoj ili vacki, no otkad su zupanije 1756. preudesene po ugarskom uzoru, stalo se to napustati. Banovac bjese zavisan jedino od bana te se poslije banova odstupa ili smrti takoder morao odreci svoje casti. Cesto se zgadalo, a narocito u XVIII. vijeku, da nije bilo bana, vec samo od kralja imenovani z a m e n k banske casti (locumtenens), ali hrvatski su se stalazi vazda opirali takovoj neustavnoj novotariji.
i
j

Saber. Jos u pocetku ovoga doba sastajala su se po dva sazaseban hrvatski i zaseban slavonski. Medutim teritorijalno seljenje hrvatskoga plemstva u Slavoniju ucini opadanje Hrvatske hrvatski slavonski uzeli sastajati na zajedstalezi se nuznim, da su nicko raspravljanje (prvi put u Zagrebu u junu 1533.) pod predsjedanjem zajednickog bana, a doskora se sasvim stopise oba sabora u jedan hrvatsko-dalmatinsko-slavonski (od 1558. dalje). Saboru je
bora,
i i

vazda predsjedao ban ili njegov zamjenik, obicno biskup zagrebacki, primjera, da je saboru predsjedao banovac. Na sabor ali nema velikasi, kojc treba ban da zasebnim dolaze u to doba svi prelati pozivnicama pozove (per littcras banales), dok se nize plemstvo pozivalo po zupanijama, koje su tada izabrale svoje zastupnike, take
i

Oba ova Tome ErdOdyja

'

simbola (zastava
(t

zezlo) jos se

u jan. 1624.)

u lijevoj ladi

stolne

danas mogu vidjcti na ^robu bana crkve u Zagrebu (gledajuci

s glavnoga zrtvcnika).
^

Rijcc

podban

novoga

je

postanja.

240 na sabor dosle velike skupine maOdsutni velikasi i njihovc udovice loga plemstva. narocito seljackoga. kao sto je bilo i u Ugarskoj dali su se zastupati po zamjenicima, ali ne i glas. Nadalje su zamjenici imali na saboru samo mjesto,

da se nikad

nije

zgodilo,

da

bi

ovi

slali

kr. slobodni gradovi, a su na sabor svoje zastupnike kaptoli i na hrvatski sabor i rijecki od 1776, dolazio je rcdovito sve do 1847. Zagrebu, no gdjekad i u ponajvise gubernator. Sabor se sastajao i u taboru na rijeci 1737. pace drugdje, tako u Varazdinu, Krapini, obicno se nazivlje doba hrvatskim spomenicima toga Glini.
i

U spravisce, au latinskim sluzbenim spisima r e g n stanak generalis congregatio, dakle bas conventus, dieta
i
i

sabor c o m i t i a, onako kao i ugarski, Docnije prozvase Ugri svoj sabora redovito clanovi Svi su naziva. no Hrvati ostadose kod svojih redu, koji je stalnom nekom po sjedili Zajedno za stolovima, i to

uzimao obzira na
vijecaU su velikasi
ali

visi
i

ili

nizi polozaj prisutnih

prelati

za sebe,

odijeljeni

samo 1621. i 1709. od nizega plemstva,

to je

bilo iznimno. Sabor hrvatski vodio

i

ske,

to se bavio i novacenjem o porezu, koji je isao kralja (dica) i za doraspravljao Josipa nuzno za obranu potrebe (pecuniae fumales), i odredivao sve

a uza
II.,

je citavu upravu Hrvaturedenjem vojske sve do

mace

kraljevstva.

redovito kralj siljao svoje komisare, po dva staleprije svega iznijeli kraljevske prijedloge ili vise njih, koji bi koji stalezi su da bilo, rijetko nije zima na raspravu i prihvat; no prilikama. svojim prema od ovih prijedloga ili otklonili, ili preinacili komisare svoje zelje i tegobe, Poslije toga stalezi iznose pred kraljcve (articuli) podastrti su moleci kralja, da ih uvazi. Zakljucci sabora a to je onda kralj ucinio poslije toga kralju na potvrdu (sankciju), Najprije naime obznasabora. na isti nacin kao i s onima ugarskoga spisa), da je primio izdana (u svecanoj formi

Na

sabor

je

njuje kralj

u uvodu sabora s molbom staleza, da ih potvrdi, onda hrvatskoga zakljucke konacno u z a k 1 u c k u se donosi doslovni t e k s t zakljucaka, a (authoritate nostra regia kaze kralj, da sve ove zakljucke potvrduje
j

acceptamus, approbamus, ratificamus

1

et

confirmamus),'

budu sankcionirani. velika Tvrdnja. da hrv. saborski clanci nijesu trebali da upravno tijclo, kao sto obicno na snizcn bio hrvatski sabor je zabluda. jer bi tako n c m a bcz krakojih mogle stvarati zakona. su iupanijske skupstine. koje nijesu saborskih za-^ hrvatskih sankcioniranih ovako mnostvo
ljcve sankcije.

Sacuvalo se

kljucaka

ili

zakona.

Samo

oni zakljucci. koji su se ticali nekih

domacih

neznatnifih.

potrcba, nijesu slani na sankciju.

241

bez njegove privole mnogo je toga u to vijeku, uvedeno u Hrvatskoj, tako urbar Marije Terezije, razne preiaake u Krajini i sve reforme Josipa II. Slabljenju saborske kompetencije bijahu katkada krivi stalezi sami, Godine 1685., za velikoga turskoga rata za oslobodenje, preinacisc stari nacin hrvatske uprave time, sto su zakijuciii, da u slucaju, ako
Ali
i i

mimo sabora
u

doba,

narocito

XVIIl.

se sabor

ne

bi

bojnom

polju,

mogao sastati, buduci da se plemstvo nalazilo na moze ban, ili njegov zakoniti zamjenik biskup zagresvjetovnjaka
i

backi, sa sestoricom

duhovnika odrediti ono, sto drzi

potrebnim,

Tu
i

sestoricu

imao

je

samo ban pravo imenovati. Tako

nastadose
vlast,
ali

banske konferecije,
ne

koje su imale jedino upravnu zakonodavnu. Medutim vec 1701. bise dokinute,

Za obavljanje nuznih i presnih posala kod kralja drzali su hrBecu stalnoga dvorskoga agenta (agens aulicus), koji je imao nastojati oko uspjesnoga rjesavanja saborskih zakljucaka, sto ih je kralj imao potvrditi i odobriti, a oko drugih vaznih posala po Hrvatsku. Osim toga sluzio se sabor i svecanim
vatski stalezi u
i

poslanstvima (legatio regni), koja bi izabrao

protonotar Juraj Plemic Otocki) kralju Karlu
ili

iz

svoje sredine; tako

su 1712, nosila trojica (biskup Emerik Eszterhazy, grof Ivan Draskovic

i

III,

saborski zakljucak

o priznanju zenske habsburske loze,

hrvatsku Pragmaticku sankciju.

Uz bana
je

najvazniji je clan sabora

protonotar kraljevstva, koga

je

dakle bio povjerenik staleza, dok banovac samo povjerenik banov. Protonotarova je duznost bila, da cuva pecat kraljevstva banov, odatle su ga zvali cuvarom pecata" (sigillorum conservator), te kljuceve zemaljskoga arhiva, u kojem su se

sabor birao, a ban potvrdivao.

On

je

spremali privilegiji kraljevstva".

kraljevstva

starije

vrijeme cuvali su se spisi

sv,

zagrebackoga ili u crkvi pana u Zagrebu, Tek 1643. nabavio je protonotar Ivan
kaptola

redovito kod

Stjc-

Szakspisa.

mard
Kao

jaku hrastovu skrinju

je

umjetnom bravom za cuvanje

ili

zasebni ured ureden

hrvatski zemaljski
se

arhiv tek u pocetku

casti,

XIX. vijeka.

Kad

bi

ban umr'o

odrekao

protonotar

jc

imao javno prelomiti njegov pecat, da nitko ne uzmogne krivotvoriti sluzbenih isprava. Pored toga bijase protonotar na saboru biljeznik, a nijedan saborski zapisnik nije bio ovjerovljen bez njegova potpisa (s obicnom formulom lecta per me prothonotarium regni). Konacno bjese protonotar vazna sudska licnost, jer je u odsutnosti banovoj predsjedao banskomu sudu, od kojega se moglo prizivati na kralja
:

16

242
ili

od sabora izabrani v i c ena dvorski sud. Protonotara zamjenjuje dva. po protonotarius, obicno jedan, rjede to nekako od prvc Vec je receno. da je u vrijcme prije 1526. (i na ugarski poslanike svoje slala polovice XV. vijeka) samo Slavonija Hrvatska ali Sclavoniae), sabor (nuncii ili oratores rcgni u jedan, stopise vijeka oba sabora nikad.' Kad se polovicom XVI. poslamkc sjedinjeni sabor redovito siljao svoje
i

taj onda je dasto zovu se 1577.). Koliko ih je na ugarski sabor (solemnes oratores vidjeti, no bez sumnje je hrspisa u starije doba bilo. ne moze se iz slati na ugarski poslanika, koliko je vatski sabor u to doba mogao na zemaljski trosak. U XVIII. vijeku htio jer su oni onamo polazili samo tri poslanika u donju ili stalesku kucu

pokzila su redovito kao stalna pratnja i protonotar (dva na saboru birana poslanika hrvatskom saboru na izabran velikasku, njihova), a jedan u gornju ili slobodnu zastupajuci poslanici, 1625.). Ovi hrvatski

izmedu staleza (od

kraljevinu,

oko stolova sabornice s ostalim ugarskim desno uz predsjednika. zupanijskim zastupnicima, nego u procelju na slavonskih zupanija triju Zastupnici 1848. a tako je ostalo sve do
nijesu sjedili

zupanijskim drugovima, Ti su po(od 1751.) sjedili su medu ostalim tocne upute (instructiones), sto slanici dobivali od hrvatskih staleza sto da traze na obranu imadu kazati u ime kraljevstva hrvatskoga i zovu se 1715.) Ovih su hrvatskih prava (statuta municipalia tako da na svoju ruku nijesu msta se uputa morali strogo drzati, su na ugarski sabor, posmjeU poduzeti. Uz ove poslanike dolaziU hrvat(1608.), u donju kucu i zastupnici
slije

njegove trajne reforme velikasa iz gornje kuce, a skih kr. slob, gradova, kaptola i odsutnih biskupi i velikasi hrvatski. tako i njihovih udovica, a u gornju ban, n o v a n i personal, a gore i m kralja Donjoj kuci predsjedao je od istim redom kao raspravljalo saboru njoj p a 1 a t i n. Na ugarskom se po tocku kratocku na hrvatskom. Najprije bi se iznesH i raspravljaU prihvatih iU otkloniU. Poslije toga Ijevski prijedlozi, a stalezi su ih (gravamina), koje je su ugarski stalezi svoje zelje i tuzbe
iznijeli

onda

poslanici uvazio ili otklonio. Konacno su staviU hrvatski staugarski kojih zelje, i prijedloge na usta svoga protonotara svoje
kralj
lezi nijesu

mogh

zabaciti,

nego samo

kralj.

Ako

se

koji

prijedlog

dali kraljev ih ugarskih staleza ticao Hrvatske, strogo svojih instrukcija; toga kod se drzeci poslanici svoje mnijenje,

su o njemu hrvatski

'

GL

gore

str.

157.

243

XL

slucaju,

da
ko

ih

za koji od iznesenih prijedloga nijesu imali, nijc se

Tia

saboru
z a

nista
n,

obvezatno moglo

zakljuciti

za Hrvatsku,

Samo
je
i

onaj

stvoren na ugarskom saboru, na koji

i

s u privoljeli
bi
bili

hrvatski poslanici, vrijedio

nije se

za
sto

Hrvatsku. No kod
ih

toga eventualno izrekli oni Hrvati, prisutni na saboru, koji nijesu

sabor

obazirao na mnijenja,

hrvatski saborski poslanici-

zupanijskom uredenju nastade u to doba znatna ono 1756- preudeseno prema ugarskom uzoru, Na <elu svakoj zupaniji stajase veliki zupan (supremus comes), imenovan od kralja, a pripadase po cinu medu velikase kraljevstva. Poslove zupanijske rukovodio je podzupan (docnije redovito po dva) s ostaHm cinovnistvom, koje je bilo b i r a n o na tri godine u restauracija sve do 1848, I taj se cin zvao veUkoj skupstini su biti izabrani samo od plemmogU cinovnistvo podzupani i ostalo stva doticne zupanije. Zupanija se dijelila na okruzja, a ova na kotare prvima stajahu na celu veliki suci, a drugima maU suci, u
Zupanije.
promjena, kad
je
;

isti

mah upravni

sudbeni cinovnici.

Na

njihov se pravorijek

mogao

na zupanijski sud, a od ovoga na banski. Zupanijske u veHkima su se obavljali osim su skupstine bile velike ili male upravni i sudbeni poslovi najvazniji izbora novoga cinovnistva jos i lupanijski, a birali su se i zastupnici (obicno po dva, medu njima redovito prvi podzupan] za hrvatski sabor. I zupanijsko plemstvo davalo svojim zastupnicima obvezatne instrukcije za TJe lirvatski sabor, pa tako je politicki zivot u zupanijama bio u malom
uloziti priziv
;

onaj

smatrale su se zupanije najtvrdimbedemom narodne samostalisti,

kao u velikom na saboru,

Sve do

1848.

nosti

ustava,

a to tim vise,

vlast, koja je izvrsavala

lupravnom, poreznom
sastajati

sto su one bile ona egzekutivna unutar svojih granica saborske zakljucke u vojnickom pogledu, Osim toga ove su se mogle

po volji na skupstine, pace u njima i kralju uskratiti posluh, ako je od njih trazio stogod, sto je bilo na stetu njihovu ili zemlje. To se narocito pokazalo za cara Josipa 11, Politicka snaga zupanija lezala je i u tom, sto su bile u medusobnom zivahnom saobracaju, siljuci jedna drugoj poslanice i bodreci se na zajednicki istup na
saboru ili na zajednicki otpor, Vremenom se ovaj saobracaj rasirio zupanije, a upravo na njihovoj sloznoj tvrdokornosti i na ugarske
|vis inertiae) slomilo se sve nastojanje cara Josipa
II.

Sudbenost

bijase

to

doba

jos

uvijek

veoma

primitivna sve

244

vrhovnim sucem bio sabor ili protonotar, jer kako u XVIIL protonotar obicno josvijeku cesto nije ban boravio u Hrvatskoj, a Stoga su stazapinjati. sve je moralo obavljao i sluzbu pbdzupana, sluzbu, a drugu koju i jos lezi uzeli kratiti protonotaru, da obavlja na godine trece svake onda odredise, da se banski sud ima sastajati godine III. dvadeset dana. Sve je to bilo razlogom, da je kralj Karlo Hrvatskoj uredi za1723. predlozio na pozunskom saboru, da se u

dok

je

sebni

banski sudsa

sjedistem u Zagrebu, koji ce izvrsavati ju-

opseg kraljevstva. Hrvatski su stalezi na to pristali, suda, kojega su se clanovi a onda su odredili sudbeni postupak toga nastala raspra izmedu imali birati u saboru na tri godine. Ali sada je konacno sabor hrvatskoga sabora i kralja, tko da imenuje suce, dok stola banskoga clanove imenova 1725. ne popusti, nasto kralj je imenovan Predsjednikom (tabula banalis), kako se taj sud zvao.
risdikciju za citav

slucaju, kad bana tada zagrebacki biskup Juraj Branjug, da se u je predsjednikom ne bi bilo u Hrvatskoj, moze suditi.' Kasnije bio je osam prisjedbilo nj uza a zamjenik, njegov ili vazda samo ban

nika (assessores) uz neke nize cinovnike.

Porczi i dace bijahu i u ovo doba iste kao pocetkom XVI. vi^ regia, koja jeka, naime u prvom redu dica ili contributio plemstvo nije placalo, se samo kralju davala u pomoc, pa je stoga
buduci da
stalno jos
je

ono

kroz sve vrijeme

licno polazilo u rat. Kontribuciju votirao je kralju do Josipa II. samo hrvatski sabor, a iznosila je
II.

od vremena Vladislava

(od 1492.)

polovicu one svote od

porezne jedinice (porta), koja se imala placati zakljuckom ugarskoga sazagrebora u Ugarskoj (media dica). Kontribuciju ubirali su po zupanijama (dicatores), ubiraci izabrani napose varazdinskoj backoj, krizevackoj i blagajnika (exactor koji su radili pod nadzorom vrhovnoga zemaljskoga plemstva. Sabrani regni), imenovana od kralja, ali izmedu domacega
je

novae onda odaslan u Pozun ugarskoj komori. Kako su se njime Hrvatskoj, imale podmiriti vojnicke i druge obrambene potrebe u nalogu kraljevskom po predana svota neka cesto se zgadalo, da je poput 1751.) (od su placale zupanije izravno banu. Tri slavonske pod bile torn u citavu svotu, dakle ne polovicu, te su
ugarskih

vrhovnim nadzorom ugarskoga sabora

ugarske vlade. Porez za domace potrebe bjese d i m n i c a (pecuniae fumales), koju je hrvatski svoga sabor po svojoj uvidavnosti i potrebi odredivao izabravsi za to
i
'

Ban

grof Ivan Palffy

(17041732)

nije

gotovo nikad boravio u Hrvatskoj.

245

zasebnoga blagajnika, a placali su

(to jest

je

plemici
;

kmetovi od sesijc"
cetiri sesije cije

24 jutra oranice

8 jutara livade)

obicno su

nile jedan fumus".

Racun o ubranom porezu polagao

blagajnik

saboru, dok se onaj o ubranoj kontribuciji podastirao ugarskoj komori, Kr, slob, gradovi placali su mjesto kontribucije taksu, koju im

je

no cesto ju izravno odrcdivao kralj po savjetu ugarske komore Dalji krasnizio, ako se pokazalo, da je prcvisoko odmjerena, Ijevski prihod bila je tridesetnica (tricesima, madz. harminczad,
je
;

otale harmica), koju su trgovci placali za

unesenu robu. Glavni

sla-

vonski tridesetnicarski uredi bijahu u Nedeliscu u Medumurju i u Zagrebu. I tridesetnica cesto se upotrebljavala za podmirenje vojnickih potreba u Hrvatskoj, a onda je imao o torn poloziti zemaljski
blagajnik racun hrvatskomu saboru.

poreza, jer su
jeku,
i

svi vrsili
i

U Vojnoj Krajini nije nitko placao vojnu sluzbu, a bas u tome se u srednjem vi-

sastojala bitnost oprosta od placanja poreza. docnije, pa Vojska. Uza sve uredenje Vojne Krajine, kojom bise znatno u to doba u vojnickim poslovima okrnjena hrvatska prava, ipak je banskc Hrvatske ostao glavni faktor hrvatski sabor s banom. Vec 1537. i 1538. stvorise slavonski sabori u Krizevcima vaznih zakljucaka o obrani domovinc odredivsi, da velikasi i plemici imadu na noge
i

podici izvjestan broj konjanika

ce za vojskom voziti hranu.

i

Osim toga brinuo

je

pjesaka te se pobrinuti za kola, koja se sabor i za utvrde

za gradove odredujuci za njihovo uzdrzavanje besplatni kmetski rad

potrebni porez,

Godine

1558. stavio

Ferdinand

(17. jula u Stenicnjaku) prijedlog, da stalezi neke manje utvrde oko Zrinja, ne bi li se tako pristedilo na vojnickoj posadi. Ali hrvatski stalezi nijesu htjcli da na to pristanu trazeci

saboru

hrvatskomu I, dadu razvaliti

gradove opskrbi vojskom, njihovim samo uvecala turska pogibao za Hrvatsku.

uporno od

kralja,

da

te

jer bi se

padom

Poslije toga nikad

i

se vise nije sastao zasebni hrvatski sabor. Briga staleza

bana oko

hrvatske banske vojske trajala je i dalje, kako jasno pokazuje zakonski clanak stvoren 1659. na pozunskom saboru, kojim se odreduje, Slavonija imadu u obrani domovine i da se kraljevina Hrvatska clanaka stvorenih na hrvatskom saboru, zakonskih dalje drzati raznih
i

a narocito onih, koji odreduju, kad neprijatelj provali u zemlju vecom silom, da moraju svi velikasi, plemici i drugi drzavljani na zapovijed

bansku.
izvjesni

skupiti se pod zastavu kraljevsku banovu listom ustati na oruzje Pored toga jos su oni duzni da prema imutku oboruzaju
i

broj

svojih

kmetova,

u velikoj

nuzdi

trecinu

njih.

Od

246

opce insurekcije nije nitko osloboden^ ove duznosti sporapace u velikoj cc potrebi njima u pomoc doci, nakon ovako U cete. krajiske i bana, i generala zuma izmedu krajiskih i poHrvatska ostadc poslovima punoj samostalnosti u vojnickim zakonskini uvedena kad je na pozunskom saboru 1715., slije Hrvatclankom stalna vojska, podijeljena u regimente, jer jc u nadalje ostao na snazi sistem insurekcije, to jest b a n s k a i
skoj

vojska.

Pace Marija Terezija napose je (16. januara 1750.) ponovozemaljskoga. potvrdila davno pravo, da Hrvatska sebi bira na saboru je izrazila samo ceta, kapetana i potkapetana kao vojvode domacih i poslije bitnosti u zelju, da se za kapetana bira ban. Tako je ostalo
pozunski sabor 1808. stvorio zakon, kojim je potvrdeno ovo drevno pravo, a ban je ostao sve do 1867. podjedno je vrhovni zapovjednik hrvatskih ceta. No pored insurekcije davala novake: je Te vojsku, Hrvatska kralju i novake za stalnu kraljevsku vazda votirao samo hrvatski sabor, pace kad je Marija Terezija od puta sabora zatrazila novih momaka (1758. i 1759.), on joj je oba (peKrajini banskoj u I trazila, je koji onoga, od votirao manji broj i onda,. jos upravu vrhovnu ban je vrsio trinjska i glinska regimenta)
Josipa
II.,

jer

je

kad

ona utjelovljena ostaloj Krajini, Marija Terezija je naime izjaupravlja ban, koji ce vila (1750), da torn Krajinom ima i nadalje da imenovati sve casnike osim pukovnika, a toga ce ona imenovati samo repo banovu prijedlogu, I u doba cara Josipa provcdene su neke smjesZagrebu bila u vremena naime forme u Hrvatskoj. Do toga je vrhovno tena samo uprava banske Krajine, no 1783. prenio je Josip H.
je

zapovjednistvo slavonske Krajine iz Koprivnice, kuda se ono preses vrhovnom komandom lilo iz Varazdina, u Zagreb te ga je zdruzio 1786., preselio je car augustu u toga, iza godine Tri banske Krajine,
jos

vrhovno zapovjednistvo hrvatskc Krajine iz Karlovca u Zagreb,, bivsem. sjedinivsi na taj nacin u jednu generalkomandu (u hrvatskoj u isusovackom samostanu) sva tri krajiska generalata nije bia zemlji. Buduci da tadanji ban-komisar, grof Franjo Balassa, feldmarsallajtnanta vojnik, povjereno je vodenje ove generalkomande je doslo dakako a njime S 1798,). Vins (t barunu Josipu NikoU de
i

mnostvo nizih casnika, a ti su potom sa svojim obiteljima uhvatio. najvise pridonijeU, da je njemacki jezik u drustvu zagrebackom
Zagreb
i

cvrsta korijena.

Gradovi. Kroz sve vrijeme sve do pod kraj XVI. vijeka zivjeli vijeka. Vz. su kr. slob, gradovi u duhu svojih privilegija iz XIII,

247
civitatis, hrv.

gradskoga starjesinu ili suca (maior viUae, iudex sebe jos osam rihtar) birali su gradani izmedu
naest (u Varazdinu) priseznika (iurati, Taj vrsili sudacke i upravne poslove.
se

vesnik,
ili

(u Zagrebu)

dva-

iurati cives), koji su sa sucem

izbor

redovito

ponavljao
(3. febr.),

svake godinc, itou

Zagrebu (na Gradcu) na Blazevo

(11. nov.),

u Varazdinu prve nedjelje iza Martinja gradanstvo biralo svake godme na Durdevo (24. apr-). Konacno je zastupnike (consiliarii, viri communes) njih po 20
jo
i

a drugdjc obicno

vijecnike

ili

ili

varoskim sucem" Ovi zastupnici zajedno s priseznicima i vodilo svu koje je davalo odredbe cinili su varosko" vijece, vijeka nastade u gradskoi gradsku upravu. Medutim pocetkom XVII. bitna prom)ena. Tako upravi i u Ugarskoj i u Hrvatskoj (Slavoniji) Erdoprihvatio pobudom bivsega bana Tome je grad Zagreb 1609. bila je r n i k a, novi statut, kojemu dyja. a onda kraljevskoga t a v e mjesto priseznika dvanaest poglavita ustanova. da se odsada bira ce svoju cast vrsiti dokoji gradana, s e n a t o r a izmedu odlicnijih dalje, ali samo jedi opcina zivotno ili bar dok mogu. Suca birat ce uzese stvarati neke granoga od onih 12 senatora. Na taj se nacin kojih jc ruke dospiela danske privilegirane i odlicnije porodice, u se kraj protiv ovoga uprava cesto prelazeci od oca na sina. U prvi pa je doslo i do krvavih novoga reda podizc zagrebacko gradanstvo, snazi, vec je ubrzo nekim sukoba, no statut ne samo da je ostao na godine 1850., kad reformama dopunjen i poostren. Trajao je sve do zdruzen sav grad, naimc Gradec je patentom cara Franje Josipa I. kojemu u e d n o upravno tijelo grad Zagreb, i Kaptol s predgradem, gradsko godine trece svake stade na celo .n a c e I n i k, kojega bira
24.
i
j

zastupstvo.
slabi, a obrt bijahu u doba turske prevlasti veoma potrebe. Trgovalo prirod zita i stoke jcdva je dotjecao za domace Ugarskom. habsburskom i s sc s austrijskim nasljednim zemljama kralj trgovine procvatu Poslije izgona Turaka obrati veliku paznju po (1726) izgradena Karlo III. u svim svojim zemljama. Sada bjese a Rijeke. Bakra i njemu prozvana Karolinska cesta od Karlovca do Docnije je izgradena uz cestu su naseljcni Hrvati, Kranjci i CesiJosipa II., pa otalc cara savjelu cesta iz Karlovca u Senj (1770) po od prvih trgojedan Tako postade Karlovac joj i ime Jozefinska. pnmorja i izmedu vackih gradova u Hrvatskoj posredujuci promet moglo nije Sve do Karlovackoga i Pozarevackoga mira

Trgovina

unutrasnjosti.
ni

govora da bude o trgovini u Slavoniji. Prostrana

dracem obrasla,

248
tek tamo

muna-

amo od nuzde obradena polja sterahu No ni mirna vremena ne mogose u prvi

stetu
cinile

se od Lonje do Zekraj

mnogo pomoci,
i

a najvecu

su

ceste

poplave, narocito u Posavini

je

oko

Vuke. Tek osnutkom slavonskih zupanija krenulo

bolje,

gospodarstvo na

pa se pocelo trgovati zitom, koje se izvozilo, ponajvise po ca u Italiju preko Siska i Karlovca, i u Njemacku Dunavom. Znatan prihod imali su slavonski vlastelini od krzna mnogobrojne divljaci, a Osijek bijase za to glavno trziste. Nadalje su i guste sume i prasume davale izobilje gradevnoga drva, sav koje se nadaleko izvozilo. Obrt bijase uz domaci seljacki usredotocen po gradovima u Hrvatskoj i Slavoniji, a bavili su se njime ponajvise doseljeni Nijemci, narocito u Slavoniji, Oko 1761. zapocelo se gojiti i svilarstvo, all je ono bilo ograniceno najvise na
rijekama (u dereglijama),

ncke velikaske spahiluke. Skolstvo. Sve do Marije Terezije bilo je skolstvo veoma slabo, a jedino neki samostani i biskupska sjcmenista vodili su brigu oko naobrazbe mladezi, u prvom redu svecenickoga podmlatka. Prvi visi zavod, gimnaziju, osnovali su za sebe P a v 1 i n i u Lepoglavi (oko
1503,),
vlini

koju su 1583, otvorili

svjetovnjacima.

Docnije imali su Pa-

u Lepoglavi svoju filozofiju (1656), a doskora i teologiju (1683), pace oni su podjeljivali cast doktora (tako 1674. prvi doktor filozofijc,
a 1715. teologije).

Teologiju
polazili
i

ucili

su kod njih samo njihovi pitomci,

dok su

filozofiju

sinovi susjednih

zagorskih plemica.

Za

hrvatsku su nastavu zasluzni i rili u Zagrebu tik do crkve

brojila

Isusovci,

koji su

u maju 1607. otvo-

sv, Katarine i u susjednom samostanu Dominikanaca javnu gimnaziju za svjetovnjake, koja je vec 1609,

260 ucenika, a 1614, njih 330,

je kasnije

Kao nastavak
tri

gimnazije (sa sest

razreda) otvorena
i

(1662) filozofija s

tecaja (logika, fizika

se

metafizika), svaki sa jednim profesorom.

Tako

vila
(23.
i

akademija znanosti,
sept,

kojoj je kralj
sveucilista,

1669,) privilegije
(3.

beckoga

od gimnazije razLeopold L podijelio a to je onda prihvatio

hrvatski sabor

nov. 1671,). Leopold podijeli ovoj akademiji ovlast,

koji ce poloziti stroge ispite,
jos

da njezin rektor i profesori mogu one, promovirati na doktore, Ali iz nama

ovaj privilegij kraljev nije nikad

stupio na snagu.

danas nepoznatih razloga Podjedno je vre-

menom
davati

podignut
najprije

teoloski fakultet u toj akademiji, a pocelo se pre-

kanonsko pravo (1727), a onda u tri tecaja citava teologija (1746). Po raspustu reda (1773) dospjese gimnazija i akademija u driavne ruke, a onda bi teoloski fakultet sjedinjen s biskup-

249
-skim sjemenistem zagrebackim.
digli

Osim u Zagrebu Isusovci su jos pogimnazije u Pozegi (16981773), Varazdinu (1678 1773) i Osijeku (1766 1773). Sva ta ucilista tadanje Hrvatske bila su podignuta po-

i legatima mnogobrojne duhovne i svjetovne hrvatske Isusovaca preuzese gimnazije neko vrijeme Pavlini, a onda po raspustu reda (1783) F r a n e v ci. Pucke skole, rastresene po zemlji, bile su takoder pod okriljem svecenstva, navlas zupnika.

glavito

potporom

gospode.

Od

One

su se sluzile knjigama stampanim na kajkavskom

i

Zagrebu
grane.

Varazdinu. Skolstvo
i

Isusovaca

Pavlina,

ali

narjecju u dok je bilo u rukama po dokinucu ovih redova spade na niske

je

najboije cvalo,

Ni u isusovackoj ni u pavlinskoj akademiji nijesu se predavali

pravni nauci.
bi

Ugarskoj, Becu, Gracu, Bologni, Padui

Stoga su hrvatski mladici polazili sveucilista u Krakovu. Tek 1769. osnovana

i

odredbom Marije Terezije

i

nastojanjem kraljevskoga vijeca prva

kameralne nauke" (studium politicum camerale) sa sjedistem u Varazdinu, jer su tada ondje stolovali ban hrvatska vlada, a s njemackim nastavnim jezikom (1770 i 1773). Medutim preseli se ova skola 1773. u Zagreb, gdje joj je u isusovackoj akademiji odredena posebna dvorana. Kad je Marija Terezija 1776. osnovala zagrebacko skolsko okruzje (districtus studiorum Zagrabiensis), pod koje je podvrgla citavo skolstvo u gradanskoj Hrvatskoj Slavoniji s vrhovnim ravnateljem na celu (superior regius studiorum i et scholarum director), onda je osnovana i kraljevska akadem i a Zajedno s glavnom gimnazijom u Zagrebu. Ova akademija Slavoniji bjese od sada do 1850. jedini visi zavod u Hrvatskoj obuhvatajuci tri fakulteta bogoslovni (koji i dalje ostade pod krovom biskupskoga sjemenista), pravoslovni i mudroslovni. Kad je onda 1850. dokinut mudroslovni fakultet, jer su njegovi nauci preneseni u
javna skola za politicke

VII.

VIII.

razred reorganizirane gimnazije,

preostade jedini pravoje

slovni

kao Kr. pravoslovna akademija".' Tek 1874. otvoreno

u to doba procvala hrvatska
i

onda
u
to

danasnje hrvatsko sveuciliste.

Da
poznato
siti,

je

literatura

u Dalmaciji
je

banskoj Hrvatskoj

Slavoniji

pa

u samoj turskoj Bosni, sve

iz povijesti hrvatske knjizevnosti, a ovdje cemo samo naglada bas u tomu imamo jasan znak vecega kulturnoga stepena, ali

'

Teoloski

je

fakultet

dokinuo

jo

car

Josip

II.,

poslije je

ogranien

na

biskupsko sjemeniste.

250
i

matcrijalne kulture pokasve to jace narodne svijesti. Visi stepen su sve grane imale i zuje i procvat znanosti i umjetnosti, kojih narocito graditeljstvo^ odlicnih svojih zastupnika u narodu hrvatskom,

kiparstvo

slikarstvo.

Mletacka Dalmacija
(14201797).

Dalmacije u najTcritorijalnc promjcnc. Ime i pojam danasnje se ono sirilo na. kakogod jer tjesnoj jc svezi s mletackim vladanjem, (Zagorju), take se prosiriobali Jadranskoga mora i po unutrasnjosti Izuzetak od toga cini teritorij republikc
valo

ime Dalmacija. i koja se zvala mledubrovacke od Stona do ulaza u Boku Kotorsku, Dubrovnilc i Mleci da to, za Bas tacka Albaniia (Albania Veneta). Pozaresklapanja ne budu susjedi, izradi republika dubrovacka kod uzan ustupljen vackoga mira (1718), da je Turskoj tom prigodom

komad

juznu granicu njezinu, a to su Klek Hercegovina pruzila na na sjeveru, a S u t o r i n a na jugu. Time se do danas. Godine 1420. sve dva mjesta do mora, a tako onda ostade primorskc gradove i otoke imala je Venecija u svojoj vlasti sve Karlovackim (acquisto (acquisto vecchio), a docnije stekla je mirom zemlju danasnjega nuovo) i Pozarevackim (acquisto nuovissimo) svu (ili Kleka), Neretve rijeke do Dinare i opsega Dalmacije od Velebita bilt ziteljstvo najbrojnije Boku Kotorsku. U toj su zemlji. i sada i gradove primorske H r V a t i, navlas na otocima i po kopnu izuzevsi Osor, Starigrad, gdjc Zadar, Trogir i Spljet i one po otocima Rab, naselise pomnogo T a I i a n a plemica i gradana, koji' se tude
zemljista uz sjevernu
i

ima

Talijane mletackoga mnogovjekog vladanja. Uz Hrvate i Kmnaod Krke porjecju isticu se jos i S r b i, naseljeni poglavito u sedoselise do Skradina u doba turskoga gospodstva, Godine 1726. Arbanas^ neke arbanaske porodice iz skadarske okolice u mjesto
najvise za

(Borgo Erizzo) kod Zadra.

mleDalmatinska je uprava bila u rukama nekolicine r (proveditore getackih cinovnika, kojima bijase na celu p r o v i d u ovu se sluzbu nanerale), koji se svake trece godine mijenjao. Za Providur jc unosna, i tjecalo mletacko plemstvo, jer je bila casna tjelcsnusjajnu vladao poput nezavisna vladara imajuci dvor u Zadru,

Uprava.

strazu
tali,

odijelo nalik
iz

na duzdevo. Kad

padali bi

pocitanja pred njime

ga dalmatinski seljaci srena koljena. Vlast bjcse mu

bi

251

neogranicena, a podjedno bijase on i posljednja molba za sud, finanhrvatski zvao duzda mlecijc, vojsku, pace i crkvu. Kako je narod tackoga p r i n c i p o m, rado je nazivao mletacku Dalmaciju izmedu
Velebita, Dinare, Neretve
i

mora

Principovinom.

Dalmacija bijase podijeljena na okruzja (distretto), kojima stajase na celu od providura imenovani k n e z (conte), Knezu

Mletacka

uz bok poslove

stoje
i

dva cinovnika,
za
i

kancelar
financijalne,

(cancelliere)

za sudbene

camerlingo
i

Inace

bjese

mletacko
prisiljeno

cinovnisto

od

malobrojno sabranoga poreza

republike.

tako

drugih

tacke
sio je

4000

for.

Tako je Medutim porezi

da je bilo daca uzimati na stetu mlekancelar imao na godinu 60 for,, a troslabo placeno,
javnih
nijesu
bill

preveliki,

jer

republika

gospodarica nije htjela da raspirujc nezadovoljstva u tesko stecenoj ovdje Dalmaciji. Placali su ih jedino seljaci, jer su plemici i gradani i Svaka i od svih daca. bill oprosteni ne samo od svakoga poreza, nego

gradska opcina imala je i posebni svoj statut, tako da u torn nema jedinstvenosti u Dalmaciji. Isto su se tako razilazili utezi i mjere od mjesta do mjesta. Upravu opcinsku podijelise plemici i o gradani, koji su se skupljali na skupstine, gdje se raspravljalo
i

opcinskim poslovima. U nekim su se opcinama sastajali samo plemici skupstine. na skupstine, a u nekim imali su i gradani svoje zasebne a poknez, (opcinski) gradski je vodio poslove Civilne i kriminalne a t o vr u b sastajali se Seljaci su licajne vrsili su veliki i mali suci. potrebama. svojim s t i n a m a u skupove, na kojima su raspravljali o
Inace bio
glavar
je

svakomu

selu na

celu za civilne

vojnicke

poslove

Za vrijeme mira cinili su seljaci neke im je bila paziti na kretanje Duznost cete, pogranicnih bosanskih Turaka, a kod kuce bdjeti nad sigurnoscu. Svako je okruzje imalo tada svoga pukovnika, a uza nj kao
zvan

harambasa,

a zvali su se panduri.

nizc

casnike

serdare

harambase.

Otocani

sluzili

su jedino

u mletackoj mornarici. Vojnici dalmatinski zvali su se u Veneciji Schiavoni, a znalo ih je biti do 60.000 momaka, mahom dodajuci brovoljaca. Talijanski jezik gospodovao je samo u gradovima
im sasvim
talijanski tip, a inace je sve bilo hrvatsko. V i n a bila je sva u rukama mletackim, tako da se osim o g vina sva roba, sto se izvozila iz Dalmacije, morala najprije dovazati u Veneciju, a tek onda dalje isto tako morala je Dalmacija sve cijesvoje potrcbe dobavljati iz Venecije. Valjanih cesta nije bilo za

log

mletackog

vladanja,

isto

tako

nije

mletacka

vlada

nikakih

252
skola podizala,
htio

da pomogne

pace ona je u torn smetala toj narodnoj potrebi.

samomu

kleru,

kad

je

Crkvcnc prilikc. Katolicki kler bijase u to doba u Dalmaciji veoma brojan, a pripadao je dvjema nadbiskupijama zadarskoj i spljetskoj, podijeljen na deset biskupija, od kojih su neke bile veoma
:

malene, kao osorska, pod kojom su bile cetiri zupe s 6-000 dusa. Pored svjetskoga se klera isticu jos pozrtvovni i u narodu osobito ugledni Franjevci s brojnim samostanima, narocito na otocicu Visovcu

rijeci

Krki, pa u
i

Kninu

Sinju.

u Dalmaciji

grcko-istocnih

Srba,

dabro-bosanskomu metropoliti

Za turskoga vladanja naselilo se koji bjehu u to doba podvrgnuti u Sarajevu. All kad Mlecani prosirise

svoju vlast u zemlji, podlozise pripadnike grcko-istocne crkve onamosnjim katolickim biskupima, koji su i njihove parohije sluzbeno
pregledavali, svecenike

njihove redili

namjestavali.

to

doba

pri-

padnici grcko-istocne crkve polaze katolicke crkve, a i katolicki ih svecenici sahranjivahu, Tek polovicom XVIII. vijeka bi im dopusteno sagraditi koju crkvu po svomu obredu. Pored svega toga ipak se odrza nekako manastir Arhandelovac na Krki, sredistc Srba u sjcvernoj Dalmaciji,
blike
i

episkopija u Kotoru u juznoj,

Na

teritoriju

repugrcko-

dubrovacke uopce
jer ih njezina

nestade

sasvim
htjela

pripadnika
trpjeti,

crkve
je

istocne,

vlada nije

Tako

ostalo

sve
i

do pada mletacke republike

njezine bastinice
austrijske

(1797).

Tek za francuske vladavine

bise uredeni crkveni

odnosi pripadnika

grcko-istocne crkve u Dalmaciji.

253

Kronoloski pregled dogadaja trecega doba.

Godina

Cetvrto doba
od 1790. do danas.

Kraljevi

iz

kuce Habsbursko-Lotarinske,
I.

Leopold IL
(17901792).
II., zamasnc ladanjc Marije Terezije, a jos vise cara Josipa Habsmoderna feudalne od odvaja su epohe, u kojima se

nom

burska monarkija. Teorije o prosvijctljenom apsolutizmu", gorljivim apostolom, bile su ^^,_^.^,^ kojima bjese car Josip tako osnovuzrokom onom politickom i narodnom pokretu, koji postade i narode od zemlje sve zanosila dalje odsada
idejom,
sto
je
i

Krkonosa do Save

mora, pa od Alpa do donjcga Dunava

II,,

Karpata.

Leopold
prijestolju

II.

Cara Josipa

koji nije ostavio djece, naslijedi

mladi brat

Leopold

IL

(1790-1792),

jos

na od godine

na dobru glasu kao vladar mudar Premda je i on bio racionalist i sloi zauzet za dobrobit narodnu. znatne bodoumnik (otale opceno zvan filozof") i provodio u Toskani silovione masao nije toga kod se ipak crkvene reforme, drzavne
1765. veliki vojvoda Toskanski, a
i

tosti,

samovolje kao Josip II. u svojoj drzavi, vec je sve to glavnim im predstavmcinio u sporazumu sa svojim podanicima i preuze u vrlo teskim cima. Vladanje samo u Habsburskoj monarkiji nedogledan rat prilikama bastinio je od brata Josipa u jednu ruku narocito a u drugu tesko ogorcenje novih podanika, s Turskom, da briga, poglavita svega prije bila Madzara i Hrvata, Stoga mu je drzavu svoju spase od sudbonosnih kriza,
brzine
i
:

Saziv sabora u Budim. Jos iz Firence porucio je Madzarima i krunisaHrvatima, da ce svoje vladanje zapoceti sazivom sabora
i

255
cjem, a tek sto stize u Bee, odmah treci dan (14, marta 1790.) izdadc na njih proglas, u kojem im objavi, da je po smrti bratovoj primio prijesto ugarsko-hrvatski na osnovi zak. cl. I, i II. od 1723, (naimc

Pragmaticke sankcije) i da ce staleze ostaviti u njihovim pravima i slobostinama, sto im daju ustav i zakoni; poradi toga potvrduje Josipov proglas (od 28. januara 1790.) uz dodatak,
ugarsko-hrvatske
<la

ce o onim
i

toleranciji
koji

onaj

reformama, kojih car nije povukao (a to su edikt o o dokinucu kmetstva), saslusati mnijenje sabora,

sazva nekoliko dana docnije (29. marta) za 6. juna u Budim sa zadatkom, da izabere palatina, sastavi kraljevsku inauguralnu diplomu, primi kraljevsku prisegu i ovrsi svecano krunisanje. Uporedo s nastojanjem oko primirenja Ugarske i Hrvatske tece i diplomatsko

da dode do mira s Turskom, jer unatoc Smedereva nije bilo osvojenju Beograda Laudonovim pobjedama ponudila sultakmica Pruska nade u trajni uspjeh, buduci da je
djelovanje Leopoldovo,
i i

ianu Selimu
vojska
tik

III.

navalni savez, pace na proljece 1790, stajase njezina

granice. To drzanje snazne Pruske prisili Leopolda na prihvat konvencije utanacene u Reichenbachu (u pruLeopold se obavezao, da ce odmah s Turskom skloskoj Sleskoj) prekinuti savez s Rusijom, a Friedrich Wilhelm II. piti primirje
austrijske
:

posredovati sastanak mirovnoga kongresa.

Poruka Leopoldova primirila je doduse Madzare i Hrvate, no uza sve to ogorccnosti protiv netom minuloga samovoljnog vladanja Josipova nije nestalo, pace vijest o carevoj smrti pozdravljena bi velikim ushitom, jer se u prvi kraj opcenito drzalo, kao da je sada
nestalo svake pogibli po ugarski
i

hrvatski ustav, Karaktcristicna

je

u tom obziru izjava hrvatskoga velikasa baruna Ignjata Magdalen c a, koji rece, da je neustavnim vladanjem Josipovim utrnula zakonska moc Pragmaticke sankcije od 1722, i time prekinuta veza izmedu dinastije i narodji (filum interruptum successionis), pa tako da su Ugri i Hrvati u pravu, da sebi biraju novu dinastiju' ili
i

U lorn je obziru veoma znadajna brosira, sto ju je napisao pod svojim imenom tadanji pestanski sveucilisni profesor Karlo Koppi: Jus eleclionis quondam ab Hungaris exercitum. Historia stirpis Arpadianae. Viennae (s. d.)". Na
'

kraju prcdgovora datirana

je

ovim rijecima

Scribebam Pestini

in ipso

comitiorum

sollemni aditu

6.

juni

1790.".

toj

brosuri dokazuje Koppi, da francuska porodica

vojvoda

o uy

(familia

ducum Croviacorum) izravno

ili

to toboze od kralja

(11631165) historijskim izvorima nepoznata) sina Marka.

Stjepana IV.

potjece od Arpadovaca. i njegova (inacc u vjcrodostojnim

256

novu inauguralnu diplomu, u prava staleza jasnije kojoj ce biti ustav i izrazitije istaknuta negoli dosada. No mnogo je znatnija od ovoga pojedinackoga drzavnopravnog domisljanja nenadana casovitoga kod krepka provala narodnoga osjecaja i kod Madzara paneka ujedared obuze plemstvo hrvatsko) (i Hrvata. Madzarsko kaze supatriot!, budu da htjeli triotska vrtoglavica, pa su svi
da utvrde
s

Leopoldom novi ugovor

suverenost drzave, kao

vremeni Hrvat grof po staromadzarskom nacinu, a i zene uzese oblaciti odijela madzarskoga kroja s krznom, a na glavu stavise cako nitko ne htjede da inace govori negoli madzarski, a u Hrvatskoj hrvat ski". Oni su dakle protiv carevih politickih novotarija potrazili oslona u starim uspomenama ugarsko-hrvatske drzavne nezavisnosti, a protiv germa;

Adam Orsic

dali su sebi krojiti haljine

nizacije

u preporodu narodnosti i narodnoga jezika. Medutim Madzari su isli mnogo dalje od Hrvata: vec sada su smatrali najjacim stitom protiv eventualnih ponovnih pokusaja germanizacijc samostalnu madzarsku drzavu sa cistim madzarskim narodnim obiljezjem. Kao da bude sto ima samo jedan Bog i jedan kralj, govorahu, tako treba sama jedna drzava, jedan narod i jedan jezik od Karpata do Adrije,

to bijase politicka ideja

Madiara u
su

pravo u bitnosti
ideju cara

sve
;

do danas,
oni

to doba, a takovom ostade zaMadzari su dakle posve poprimili

Josipa U.

samo

zamijenili jedinstvenu

Austriju

jedinstvenom
opet

Madzarskom, a njemacki doduse misao o samostalnoj ugarsko-hrvatskoj su ono trazeno jamstvo nalazili su u stoljecima ali drzavnoj zajednici, posvccenom" latinskom jezik u, koji im je i jednima i drugima vec odavna bio drugim materinjim. Hrvatski saber od 1790. Pod utjecajem ovakih politickih poprihvacali

jezik madzarskim. Hrvati

gleda sastade

se

iza

petgodisnje

stanke

velika skupstina zupanije

predzagrebacke (2. marta) i upravi na ugarsko namjesnicko vijece izabrati ce koji sabor, hrvatski stavku s molbom, da se sazove preporucila protonotara, onda da se imenuje ban, za koju je cast dosao je i aprila, grofa Ivana Erdodyja. Na shjedecu skupstinu, 15. se iz Ugarske. veliki zupan zagrebacki Nikola Skrlec vrativsi znacajan Obavivsi restauraciju zupanijskoga cinovnistva izrece vrlo godina, proslih dogadaja nemilih govor. Ponajprije sjeti plemstvo zakoni, bili pogazeni naime, kako je ukinuta cast velikozupanska, istaknu, podjedno uvedene tudinske uredbe i ..egzotican jezik" no vec odda se zapravo takove teznje egzekutivne vlasti pokazase
;

257

vremena Karla

III.,
ili

tako da se
sabora.

stvorio

pravi

sistem

vlasti legistativne

Zato treba

rece

mimoilazenja

da

e n e-

razresivom vczom sjedinimo s Ugarskom; onda nc ce vise vlast egzekutivna moci prelaziti svojih grakad se malo zatim 12. maja sastao u Zagrebu hrvatpredsjcdanjem novoga bana grofa Ivana Erdodyja ski sabor pod (1790 1806), nakon slo je Josipov komisar grof Franjo Balassa dao
n
i

c a."

odista,

je, da se ima za Ugarsku Hrvatsku obrazovati vlada, koja ce pomnjivo paziti bdjeti, da se nista zakonima Ugarske ne zgodi, sto bi bilo u protimbi s ustavom Hrvatske a takav odnosaj izmedu Ugarske i Hrvatske ima potrajati sve dotle, dok se nalrag ne osvoje oni dijelovi Hrvatske, sto ih sada Mlecani,' tako da se uzmogne naci na okupu dovoljan drze Turci broj zupanija za uredenje posebnoga politickoga dikasterija (vlade) sve dotle pak neka ovo sest zupanija' prima naloge od ugarske vlade". Time su dakle Hrvati onaj neustavni cin M arije Terezije od 1779. sami na svom saboru sankcito, da se daca za Pored toga zakljuci hrvatski sabor jos o n r a uzdrzavanje vojske (contributio, dica), koja se ravno daje kralju, mora prihvatiti, ali odjelito od ugarske ratne dace, ubuduce raspraviti saboru nigdje drugdje. ugarskom jedino na

ostavku', zakljucio

zajednicka
;

i-

Budimski sabor. S ovakvim zakljuccima posli su potom hrvatbili su to Nikola Skrlec za ski poslanici na sabor u Budim Fragornju (velikasku) kucu, a Adam Skrlec (sinovac Nikolin) njo Bedekovic za donju (zastupnicku). U uputi, koju im dade
;

hrvatski

sabor,

jos

im

je

nalozeno,

da se imadu u opcenojavnim
u svojim

'

Suvremeni grof
iz

Adam

Orsic
:

zabiljezio

je

memoarima

o odla-

Uber den Commissarius und Banus Balassa schrie man auch stark. Hatten nicht cinige bescheidene Manner die Jugend von Excessen abgchalten, so wiirden sic selben gemisshandelt haben; darauf ging er auch davon, legtc seine Charge nieder und kam nicht mehr" (K usku grofa Balasse

Hrvatske ovako

k u

e V

c,

Arkiv X.

262).

t a d a razumijevali zapadni dio danaSnje Bosne od Vrbasa s Jajcem ili tada zvanu Tursku Hrvatsku, zapadnu Herccgovinu s Ljubuskim ili Tursku Dalmaciju, mletacku Dalmaciju do Neretve. Dubrovnik postojaSe jos kao samostalna rcpublika, a Boka Kotorska zvala sc mlctacka Albanija. Tek
'

Pod

tim su krajevima Hrvati

1815. protegnulo sc ime Dalmacija jos

'

na

njih.

Zagrebacka (koja

je

tada obuhvatala poslijc dokinuca

viroviticka,

scvcrinske (1787)
i

Gorski kotar),

krizcvacka, varazdinska,

pozcska

srijemska,

dakako

bez \^jne Krajine u Posavini.

17

258
poslovima pokorovati ne budu povrijedena
s

vecini

o v

a,

ali

ipak tako,

da time

posebna prava kraljevine Hrvat-

prava protcstanata k e, dok su se u pitanju stjecanja gradanskoga koji toga ne zakona, u Hrvatskoj imali strogo drzati starih hrvatskih
dopustahu.

Medutim budimski

je

sabor

odmah posao takim putem, kakovom

prvoj sjednici (11. juna) zapodjenuse kuci raspravu o madzarskom jeziku

se Hrvati nijcsu nadali. madzarski zastupnici u donjoj

iduci za tim, da se njime

Vec u

odmah
kao

cinili),

vec da
bi

ne samo raspravlja (sto su oni vecinom se i vodi dnevnik saborski (diarium)

izdanje
bilo

original,

dok

latinsko

tek

neautenticni

pri-

oba hrvatska zastupnika, pace jevod. Protiv toga podignu Bedckovic izjavi privatno istoga dana, da ne moze pristati korjenit kao i uz madzarski- jezik, jer je narod hrvatski isto tako izgubivsi svoj madzarski, a bila bi velika sramota, da vremenom postane slugom i (hrvatski) jezik prestane biti zasebnim narodom konacno zakuca donja sjutradan rasprave Madzara"/ Iza ponovne napose dnevnika saborskoga kljuci, da se ima uz madzarski tekst znadu ne koji latinski kao autentican prijevod, a oni, i
svoj glas

izdavati

glavno madzarski, neka govore latinski, Poslije toga doslo je na red podjedno time a s kralja, novoga krunisanje pitanje ovoga sabora prije rasprava o inauguralnoj diplomi, koju je trebalo sastaviti i
:

krunlsanja.

sabora htjela zavjernicu imati tako, da se u neodvisnost Ugarske, nju stavi sve ono, sto bi moglo posve zajamciti Rasprivilegijima. a reforme da se provedu u skladu sa staleskim pozvao nije uvijek jos sabor da a nedjelja, prava se otegla punih sest Leopolda u svoju sredinu. No kralj je to naumice sve dosada do-

Vecina

je

pustao,

na odlucan istup. Dne 20. jula javi im preko ugarskoga kancelara, da nikako nije voljan prihvatiti n o v e diplome, vec iH onu Karla IIL, svom p i s m e n o m odgovoru poili onu Marije Terezije, a to je u onoj saborskoj d e p u t a c i i, sto je dosla preda nj, da novio jos ima ga pozove na krunisanje (2. augusta). Nato sabor odluci, da posebni odbor sastaviti kombiniranu diplomu od one Karla III. i one juznoMarije Terezije, ali Leopold, da smeksa stalezc, dopusti sada sacrkveni Srbima krajiskim ugarskim i hrvatsko-slavonskim
zeleci

da se

stalezi

najprije

primire,

onda

se rijesi

Bedekovic kazao Madzaru Josipu Keresztesiju, koji e s i. Magyarorszag polgari es egyih je i zabiljezio u svom dnevniku (K e r e s z t 1882, 255). Bdpst vegcn. szazad hazi kozcletebai a XVIlI-dik ^

'Ove

je

rijeci

259

bor,

koji

se

sastao

Temisvaru

(1.

septembra),

Na

torn
j

saboru
i

^akljuce sakupljeni
licnosti,

c k i h da se Leopold zamoli, da im dade posebni srpski teritorij (Banat) kao vojvodinu a s despotom na celu, posebnu srpsku dvorsku kancelariju u Becu, posebne srpske urede za rjesavanje

Srbi na poticanje nekih prisutnih

v o

civilnih

crkvenih posala posebni srpski sabor. Vec 17. septembra i odgovori Leopold Srbima, da je rado pripravan ispuniti im zelje da se raduje, sto srpski sabor tako razborito vijeca svakako
i i
;

ce im u najskorije vrijeme urediti ilirsku" dvorsku kancelariju,*

Medutim
jedlog,

je

budimski sabor nastavio svoja vijecanja

donio pri-

dase madzarski jezik postepeno uvede kao sluzbeni u sve urede. Tomu se prijedlogu oprijese Hrvati,
i
i

clanovi gornje kuce, na celu to ne samo oni u donjoj kuci, vec zagrebacki biskup Maksimilijan Vrhovac. im ban grof Ivan Erdody Ban izjavi, da ce se na taj nacin oba kraljevstva zavaditi, jer jedno hoce da drugome nametne zakon,-' dok biskup Vrhovac naglasi, da neje u jednoj drzavi, gdje imade vise naroda, upravo nedostojno pravedno, kad jedan narod hoce da nametne drugomu svoj jezik; kad Madzari tako rade, onda im je pred ocima jedino to, kako bi Hrvate uklonili od zajednickih drzavnih posala, tako da uzmognu ostati sami. Paralelno s debatom o madzarskom jeziku uze pitanje o gradanskom pravu protestanata. Vecina sabor u pretres velikasa bila je za to, da im se ovo dade madzarskih zastupnika i u Hrvatskoj, no ban se tome usprotivi rekavsi, da protestantima Slavoniji na osnovi starih hrvatskih zanema mjesta u Hrvatskoj kraljevskih potvrda (pocevsi od 1608.), Sada uzese Madzari kona vec samo S a von e, tvrditi, da se ove potvrde ne ticu
i
i i i
i i

Hrvatske.
bise

gdje toboze

nema mjesta banskoj

Slavonija od vajkada
:

vlasti; ali ih

Hrvati od-

pod banom. Energicki madzarski jezik i gradansko pravo ]e istup Hrvata bio uspjesan protestanata ostadose ograniceni na Ugarsku, Uto je saborski odbor
dokazujuci,

da

je

'

Leopold

je

osnovao

..ilirsku

dvorsku kancelariju"
i

20.

februara 1791.
ali

stavio

joj

na celo bivsega hrvatskoga komisara Franjo

bana grofa Franju Balassu;

je

nasljed-

nik njegov

Poznato

je,

I. dokine vec 1792. zak. cl. X. stvorenim na saboru u Pozunu. da su na dvoru u Becu doseljcnc Srbe od 1690. dalje ^azivaii u sluzbe-

nitn spisima Iliri".

*

Ocito ima poznata krilatica

odatle svoj postanak.

Regnuni regno non praescribit

grijeskom
je
1

le-

c s"

Samo

tradicija (nigdje zabiljczena u starije

vrijeme) voli pripisivati banu

Tomi Erdodyju

1584

1595

1608

1614 t 1624.).

260
podastre izjavu, da ali kralj jc vrati uz ponovnu (20. septembra) Leopoldu, TereMarije onu iU III. Karla onu ne prima druge diplome, vcc ili za i jos suvise saznavsi a kraljevu, zije. Videci sabor postojanost popusti osupnuse, koji ga zakljucke srpskoga temisvarskoga sabora, je kralj zestoke rasprave kraljevu odluku. I tako

diplomu te dovrsio zakljucenu kombiniranu inauguralnu

jc

prihvati

nakon

krunisanje i zakazao Leopold svladao otporni duh budimskoga sabora svoja premjestio sabor i potom je kuda za 15. novembra u Pozunu,
vijecanja.

ceremonije

propozicije. Vec predade mu otvorivsi krane i jednodusno, treci dan (12. novembra) sabor je palatinom izabrao kandidata, Ijevski otpis, koji je sadrzavao imena k s a n d r a/ a onda je cetvrtoga Leopoldova sina nadvojvodu A 1 e diplomu onu Marije Teprihvatio po kraljevoj zelji kao inauguralnu Leopolda krunom sv. 1790. novembra rezije i svecano okrunio 15. drzavopravnim temeljnim toga sabor se zabavio

Pozunski sabor. Dne

sabor
i

10.

novembra
svoje

otvori Leopold uz obicajne

kraljevske

Stjepana.

Poslije

pitanjima,

tegobama svojim. Kod duh novoga vremcna toga je Leopold odlucno zastupao napredni blagotvorni utjecaji po mogucnosti htijuci, da se reforme i njihovi Hrvatskoj. Ali stalezi protegnu na cijelo pucanstvo u Ugarskoj i velikoga interesa pitanjima su pokazali samo u drzavopravnim zasukano misljenje, kao paznje, dok su u pitanju reforama zastupali dobar i da se u njemu kn]u da je toboze stari feudalni ustav sasvim provedeni. mudri zakoni za sve, samo sto oni jos nijesu pozunskoga sabora od Prvi se drzavopravni zakonski clanci

modernim reformama

zeljama

njei bastinsko pravo 1790/91. odnosahu na Leopoldovo krunisanje sankcije od 1722., onda govih nasljednika na temelju Pragmaticke rok od sest mjeodredeni na kraljevsku zavjernicu, prisegu i stalno predhodnika, na izbor palaseci za novoga kralja po smrti njegova BuAleksandra, na cuvanje krune sv. Stjepana u

tina

nadvojvode

dimu, koja se vise nikad ne smije

je

iz

zemlje odnositi.
i

No

najvazniji
i

Hrvatsku smatrati posve nezavisnom drzavom.

Nadalje izjavljuje
ih dokidati
i

de'seti clanak,

u kojem
kralj,

kralj priznaje

obvezuje se

Ugarsku

Hrvatskoj davati zakone ili n i kralj u tumaciti moze jedino zakonito o k r u n e

da Ugarskoj

'

Kralj

Leopold imao

jc

grane vladadesel sinova. od kojih poljecu danasnje

juce dinastije.

261
s a b o r u, pa se stoga obvezuje da se vise nikad ne ce Ugarskom Hrvatskom vladati dvorskim naredbama ili patentima, pace ovakove spise nijesu oblasti (ugarske i hrvatske) duzne primati. Sabor se ima sastajati barcm svake trece godinc, no moze se i prijc, ako to opce dobro zahtijeva, Clankom se XIV, odreduje, da u Ugarskoj ima da bude vrhovna politicka obiast ugarsko namjesnicko vijece, koje je posve nezavisno od beckih oblasti i izravno podlozeno kralju. Tudinski se nikaki jezik ne smije uvoditi kao sluzbeni, dok se z as a d a odmah uvodi madzarski jezik u gimnazije, akademije (pravne Hlozofske) i na sveuciliste kod oblasti ugarskih neka se z a s a d a jos ureduje u latinskom jeziku, Isto tako ne moze kralj samovlasno traziti novaka za vojsku, ni hrane ni novaca, vec se sve to ima

sporazumu sa stalezima sabranim na

za scbe
i

svoje

nasljednike,

sporazumu sa stalezima na s a b o r u, a narocito ima se od sabora do sabora tocno odrediti, ratna daca po misljenju na saboru prisutnih vebjese Ovim zamasnim clancima plemica ustav osiguran, pa se onda preslo na pitanje refolikasa rama. No poslije odulje rasprave stalezi zakljuce, da se ono skine zasada s dnevnoga reda i da posebno izabrani odbor ima najprije
izvrsiti

jedino u
(ili

kontribucija)

izraditi o

podastrijeti b u d u c e m saboru, tome opsezan izvjestaj jedino clanak, kojim se dopusta raspravu; koji ce ga onda uzeti u seljacima slobodno seljenje, bio je iza burne rasprave kmetovima
i
i

prihvacen.
tegobe", dosli su na red potom preslo na zelje saborski protonotar hrvatski procita decembra 3. H r V a t i. onu, da njima medu a Hrvata, zelje kuci Donat Lukavski u donjoj

Kad

se

Dne

zupanije zagrebacka, krizevacka

varazdinska

nadalje ostanu
v
i j

pod ugarskim kraljevskim namjesnickim

kako
se
je

e c e m,

to odredila jos

1779. kraljica Marija Terezija,

i

samo mole, da
a tako
i

u vijece

uzmu razmjerno
i

sinovi
i

kraljevine Hrvatske,

banu da se dade u njemu mjesto

odsada imadu se hrvatskom saboru. Druga se
hrvatski
dalje
zelja

glas, ali

autonomni poslovi
i

raspravljati

rjesavati

jedino

na

Hrvata

ticala

hrvatske ratne

za koju hrvatski stalezi mole, ,.buduci da je vec uredena po nacinu ugarske manipulacije", da se ni unaprijed ne moze nigdje drugdje raspraviti ni povisiti, osim na zajednickom saboru, ali ipak zasebno od ugarske ratne dace. Sabor prihvati poslije znacajne rasprave oba prijedloga, a kralj ih onda potvrdi. To su zakonski clanci

dace,

LVIII.

LIX.

Stvorivsi tako

74 zakonska clanka

sabor se konacno

262
razisao.

Dne

13.

sve

zakonske clanke

marta 1791. dosao je Leopold u Pozun, sankcioniraozajedno, a onda sabor zakljucio uz obicajne

ceremonije.

Hrvatski sabor od 1791. Vrativsi se u Zagreb ban Ivan Erdody

juna 1791., koji primi iza nekih prigovora izvjestaj na hrvatskih poslanika na znanje, a tako i zakonske clanke stvorene pozunskom saboru, a onda jos zakljuci, da se imade na puckim i

sazove sabor za

7.

srednjim skolama u Hrvatskoj

Slavoniji

uciti

madzarski jezik

kao neobligatan predmet,

to jest

da ce od toga imati koristi. Prvi ucitelj slijedece godine bilo skoli dosao je vec u oktobru 1791. u Zagreb, a gimnazijama ucio se po dva ih je jos i u Varazdinu i u Pozegi. Na jezika sata u tjednu, a ujedno je izdana i gramatika madzarskoga
napisana kajkavskim narjecjem.
^

da ga uce oni, koji drze, madzarskoga jezika na puckoj

I tako se konacno od 1790,/91. Sabor budimsko-pozunski pokazao je prije svega Hrvat^ kao zavisne od madzarske saborske vecine u takozvanim zajednickim

dovrsi politicki rad, sto se skupio

I oko saboraj

poslovima.

No kud

kamo

znatniji

bijahu

zakonski clanci LVllI.

hrvatski LIX., kojih dalekosezne posljedice bez sumnje tadasnji stalezi nasluciglave bistrije mnoge ih su nijesu jos mogli dokuciti, premda osobito zadan bio vale. Skora ce buducnost pokazati, da je njima
i tezak udarac hrvatskoj samostalnosti kao posebnomu kraljevstvu, to nestalo ravnopravnosti s toga, sto je ubrzo po shvacanju Madzara se malo po uzela Hrvatska Hrvatske izmedu Ugarske i
;

malo shvacati u sluzbenoj praksi zivotu kao sastavni dio Ugarske.

politickom

Udarac bjese to kojemu je od tezi, sto je ugarsko kraljevsko namjesnicko vijece, 1790. sve do 1848. stajao na celu vazda jedan nadvojvoda, hrvatski sebi prisvojilo svu poUticku vlast, pored koje su ban i sabor
posve iscezavaU. I odista, odsada unaprijed sastajao bi se politickom sabor samo uoci zajednickoga na nekoliko dana s jedinom zadacom, da izabere poslanike za gornju i donju kucu i da im dade da primi upute, a poslije zajednickoga sabora opet bi se sastajao, saugarskom na proglasi da i znanje na izvjestaj svojih poslanika unaprijed odsada rijecima: Drugim boru stvorene zakonske clanke.
bitnosti do 1848. za povijest naroda hrvatskoga od vece je vaznosti ono, negoU saborima, ono, sto se dogada na dugotrajnim pozunskim kompetenciji hrvatskoga sasto se u dan dva stvorilo u ogranicenoj hrvatskoga sabora spala kompetencije padom bora. Razumije se, da je
i

hrvatski

263
vlast njegova predsjednika, bana hrvatskoga, na stepen egzckutivnog organa ugarskoga namjesnickog vijeca. Kralj Leopold nije se dugo. nauzivao plodova svoje diplomatske vjestine. Uglavivsi s Turskom mir 4. augusta 1791, u Svistovu (na Dunavu u Bugarskoj), kojim vrati sultanu Selimu III. sva osvojcnja u Srbiji, a pridrza same Staru Orsavu na Dunavu, Dvor na Uni, Dreznik, Pei

trovo selo, Lapac

Srb u danasnjoj Hrvatskoj,

1792.)

te sklopivsi s

Pruskom

Francuske na spas nenadano na kozicama u umrijc XVL, Ludovika kralja svoga surjaka Becu 1. marta 1792.
savez
(u

februaru

protiv

revolucionarne

II.

Prvo doba vladanja Franjc L

(17921815).

na prijestolu najstariji kao mladica stric car Josip II., ne imajuci sam djece, pozvao na becki dvor, da ga valjano odgoji za buducega vladara. Kad je nastupio vladanje, bile su mu dvadeset Kao da nije bio sin liberalnoga Leopolda II., vec cetiri godine. konzervativnoga Leopolda I., Franjo bjese vazda za svoga dugog vladanja u ostroj protimbi ne samo s naprednim duhom svoga vremena, nego sa modernim pravcem ocevim, Ideja carskoga apsolutizma svega ga je prozimala kao nekoc njegove habsburske pradjedove, dok je od strica cara Josipa naucio jos nenavidjeti politicki utjecaj staleza, Taj se pak osjecaj pod dojmom krvavih dogadaja francuske revolucije razvio u krajnju ogorcenost spram svake
sin

Znacaj Franjc Franjo I. (1792

I.

Leopolda

II.

naslijedi

1835), koga

jc

jos

svakoga modernoga nastojanja; politiku njegovu vodila je dosljedno tome samovolja. Inace bjese gorljiv katolik i uzoran muz i otac u svojoj porodici, sutljiv ozbiljan, gvozdene ustrajnosti i volje, neumorne marljivosti i savjesnosti u drzavnim poslovima. Dugotrajno, cetrdesetitrogodisnje vladanje njegovo dijeli se na dva razlicita doba. U prvo je doba (1792 1815) Franjo I, u neprekidnom ratu s* frandok u drugo doba cuskom revolucijom s Napoleonovim carstvom, (1815 1835) vlada doduse mir na granicama njegove drzave, ali je on zato u sporu sa svojim podanicima potiskujuci slobodoumne njihove teznje. Pocetak Franjina vladanja. Tek sto je Franjo I. sjeo na prijestolje, navijesti mu Francuska rat, Stoga je bilo nuzno, da se dade
novotarije
i
i

261

da se obrati na ugarske i hrvatske staleze, da mu dadu novaka i izvanrednu ratnu dacu. Krunisanje je obavljeno potom uobicajenim sjajem (6. juna 1792. u Budimu), nasto je sabor
sto prije

krunisati

udovoljio kraljevim zeljama glede ratnih potreba, a Franjo je za uzvrat sankcionirao zakon, kojim se uvodi u ugarske skole madzarski je jezik kao obligatni predmet, a u hrvatske kao neobligatni/ sto

onda primio do znanja

hrvatski sabor

(11.

augusta).

Slijedece su

Stoga godine ispunjene teskim ratovima s francuskom su u to vrijeme u javnom zivotu prevladavale vojnicke potrebe, a pitanje o unutarnjim reformama bilo je potisnuto u pozadinu, te su
revolucijom.

Hrvatska opet dosle pod neograniceni utjecaj Beca. Tomu ideja, koje je najvise pridonio strah od francuskih revolucionarnih i hrvatugarsko su ispunile uzasom i kralja Franju i konzervativno sko plemstvo. Buduci da je ognjiste tih ideja bila literatura, zace

Ugarska

sada u citavoj drzavi hajka protiv knjizevnika i svih onih, za koje duha se drzalo, da su natrunjeni modernim idejama. Zrtva ovoga nekim Pesti s se u koji vremena bijase opat Ignjat Martinovic,' drustvu ali inacc bezazlenom i neopasnom drugovima u tajnom

zagrijavao

za demokratske
kraljevsko

francuske
sudiste
je

ideje

pravima
je

covjeka".

Budimsko

vrhovno

ipak ga
s

odsudilo na smrt

nekoliko drugova prepatio gotovo citave odobravanje na budimskoj poljani (20. maja 1795.) uz Ugarske i Hrvatske, a narocito plemstva i svecenstva. Taj se konzerv^tivni duh snazno odrazavao i na novom saboru, sto ga je kralj
radi uvrede velicanstva", koju

onda

sazvao u Pozun (za 6. nov. 1796.), a na kojem su stalezi kralju vokraljeva mlatirali dopunjenje vojnickih potreba i izabrali palatinom brat palatin je jer mu dega brata nadvojvodu Josipa (17961847),

Aleksandar Leopold nenadano umr'o, Francuski ratovi i propast Venccijc. Vec u vrijeme ovoga
sabora francuske
su
se

cete

pogibeljno
je

priblizavale

Becu

poslije

visegodisnjega ratovanja.

poznato, stoljetne nepravde i besprimjerni drzavni dugovi uzrocise u Francuskoj krvav pokret poznat

Kako

annuente sua maicstate regia decernunt status et ordieiusdem dcinceps sit nes, ut studium linguae Hungaricae intra fines regni
'

Zak.

cl.

VII: 1792.:

studium ordinarium... dium e X r a o r d n a r u m."

t
i

in

partibus

autem

adnexis

maneat stuporodice,

Martinovic,

potomak jedne u Ugarsku

1690.

doseljene

srpske

komu se je tad a

otac pokatolicio kao

uuslrijski casnik, rodio sc 20. jula 1755. u Pesti.

On

(1795) bio vec potpuno pomadzaren.

265

pod imenom revolucije", a jer se becki dvor zauzimao za kralja Ludovika XVL, muza Marije Antoanete, kceri Marije Terezije, navijeste

kolovode francuske revolucije kralju Franji rat (20. apr, 1792,). U ovom prvom petgodisnjem ratu (17921797) sudjelovali su Hrvati vojevali su na raznim bojistima u Srbi krajisnici u znatnom broju i sjevernoj Italiji, Nizozemskoj i Njemackoj, a napose iskazasc se 1796. rijetkim junastvom. Tada je imao na sjeveroitalskom bojistu vrhovnu
;

komandu na
Izrijekom

francuskoj strani general

istaknuti
(15. apr.)

Napoleon Bonaparte.

treba

Vukasovica na Dego sku obranu mosta preko rjecice Alpone kod sela A r k o 1 e (jugoistocno od Verone). Konacno su se ipak morale austrijske vojske povuci ispred Francuza, koji prodrijese sve do Ljubna (Leoben) u sjevernoj Stajerskoj. Sada se skloni kralj Franjo na mir, pa tako
generalom Napoleonom Bonapartom u Ljubnu osnovne tocke buducemu miru (18, apr. 1797.). Napisane potpisane bjehu dvije isprave, jedna za javnost i jedna tajna, U zamjenu za Lombardiju tajnoj se ispravi kaze, da Austrija dobiva u Dalmaciju, KvarIstru, i jos zemljama ostalim od Venccije medu obavezao, da Napoleon se da Buduci nersko otocje i Boku Kotorsku.
uglavise njegovi opunomocenici
s
i

hrabru navalu lickoga pukovnika Josipa i trodnevnu (15., 16. i 17. nov.) heroj-

ce na to

mletacku republiku, izazva pod raznim izlikama padom starodrevne svrsi dokinucem s njome ostar spor, a taj se repu..vjerenice Jadranskoga mora" (12, maja 1797.). Padom
prisiliti
i

blike mletacke prestade zauvijek danje na hrvatskom primorju.

s

njezino vla-

Dalmacija dolazi u vlast kralja Franjc i trazi sjedinjcnjc Hrvatskom. Glas o nenadanom padu mletacke republike, kojom da

se bolno dojmi su toboze zavladali jakovljevci i cifuti iliti zudije", tako cas po cijeloj tili u su da Dalmaciji, u podanika njezinih bijednih juna buksredinom Spljetu, i Trogiru zemlji, a narocito u Sibeniku, neredi nemiri slojevima nuli medu seljastvom i nizim gradanskim briga sva cas ruke. Sasvim je dakle prirodno, da se u taj
i

svake dalmatinske

oko pitanja, kako da se sto brze krizama vazda prcuzimlju ovakim ucini kraj anarhiji u odlucnu ulogu vodilju, pa tendencije narodne historijske tradicije sveplemstvom obrazovanim tako se razbudi sama od sebe medu zajednici historijskoj kod ostaloga puka svijest o censtvom, a onda bivsa se mletacka Dalmacija Hrvatskom: s Dalmacije
inteligencije

kretala

zemlji.

sada upravo sva jednodusno izjavi za

e-

266

nje

Hrvatskom. Na
i

celu su tome pokretu

bili

Spljecani conte

nadbiskup Cippico, makarski biskup Blaskovic, Draganic-Vrancic Dorotic i pravoslavni generalni vikar GeraAndrija Franjevac onda sim Zelic. Vec oko 17. jula posla je svecana deputacija Dalmatinaca put Beca, da se pokloni u ime zemlje Franji I, s molbom, da kao
ugarsko-hrvatski kralj
primi Dalmaciju natrag pod svoju vlast.

Kad

ova deputacija stize u Senj, sastane se s krajiskim pukovnikom Kazimirom, koji je uze uvjeravati, da joj nije potrebno da pode do Beca, buduci da ce vec do koji dan stici u Dalmaciju carska vojska tc joj vratiti mir i red. Uza to se pukovnik Kazimir obavezao depuda ce otpremiti u Zagreb grofu Ivanu Erdodyju kao banu taciji,
njezinu adresu za sjedinjenje se tako s pukovSporazumjevsi s nikom, deputacija polozi na njegove ruke prisegu vjernosti kralju Franji i vrati se natrag sireci Dalmacijom glas o skorom dolasku carske vojske. I odista, 5, jula 1797. prispje u Zadar carski general Mato Rukavina (iz Trnovca u Lici) sa 4.000 momaka, Hrvata krajisnika, i vise topova na 72 broda, pa bi docekan urnebesnim klicanjem naroda. Jos istoga dana izdao je Rukavina proglas na

Hrvatske,

Slavonije

Dalmacije

Hrvatskom, upravljenu na kralja.

narod, u kojem
a

mu

je

zajamcio sva stara prava

barjak
i

slobostine zemlje,

Ovako zanosno manja mjesta uz obalu i po otocima, dok je unutrasnju Dalmaciju od Knina do Imotskoga obasao s istim uspjehom pukovnik Kazimir. I Rukavina i Kazimir naidose svagdje u zemlji ne samo na zanos narodni, nego i na snazni pokret za sjedinjenje s Hrvatskom, o cem je general i obavijestio ministra spoljnih posala na beckom dvoru Franju Thuguta poslije svoga povratka u Zadar. Ali ovaj pokret za sjedinjenje ne nade kod njega odziva, jer da poradi sadasnjega stanja stvari ne moze da
onda
je

skinut mletacki
i

razapet carski.
i

docekase Rukavinu

ostali

gradovi

bude

ni

govora o sjedinjenju

ili

slicnim rjesenjima".

Medutim sve

je

to bilo

samo povodom, da

se ministar

Thugut pozurio, da

sto prije

imenuje za Dalmaciju zasebnoga carskoga komisara, a zemlju podvrgne izravno beckoj centralnoj vladi, jer mu se general Rukavina kao prijatelj ideje sjedinjenja s Hrvatskom nije cinio zgodnim za

gradansku upravu. Uto je Rukavina dovrsio i okupaciju Boke Kotorske (mletacke Albanije), u kojoj je takoder bilo nemira poslije pada mletacke vlasti, a kad se onda vratio u Zadar, predani su mu vojnicki poslovi Dalmacije, Gradansku pak upravu preuzeo je carski komisar grof Raimund Thurn, dobivsi uputu od ministra Thuguta, da

267

iina

nezgodnoj zclji Dalmatinaca", da se sjedine s Hrvatskom, slati na put. Grof Thurn uze odista odmah djelovati u torn smislu on poce podupirati i jacati talijanski elemenat na stetu hrvatskoga, jer taj se nije odusevljavao za sjedinjenje. Skoro potom sklopi kralj FraDJo (nocu od 17. na s Francuskom definitivni mir u Campoformiju
:

oktobra 1797,), kojim mu je Dalmacija potpuno predana u vlast. No prvo austrijsko vladanje u Dalmaciji (od 1797. do kraja 1805.) pridrzavsi sve nije se u bitnosti mnogo razlikovalo od mletackoga, uredbe, sto ih je zateklo, a izuzetak cine tek neke reforme u skol18.

stvu

u sudovanju. Postanak austrijskc carcvinc i pozunski sabor od 1805. Mir poslije dvije godine doslo s Francuzima nije dugo potrajao, jer vec trecega (1805), ali je do drugoga rata (17991801), a dobrza i do oba rata, narocito ovaj od 1805., svrsise nepovoljno po carsko oruzje, koji je medutim proglasen nasljednim carem jer je Napoleon,
i

Francuza
2.

(20.

maja
vojsku

1804.),

potukao

u trocarskoj"

bitki sjedinjenu

austro-rusku

kod Slavkova

(njem. Austerlitz,

u Moravskoj,

mirom dec. 1805.). Posljedica bijase, daje Franjo morao Dalmaciju. P o z u n u (26. dec.) odstupiti Napoleonu

na Jos poslije prvoga rata sastao se u Pozunu sabor (u maju 1802,), kojem su sabrani stalezi, nakon sto su kralju votirali nove ratne da potrebe, iznijeli na prijedlog hrvatskih poslanika pred kralja zelju, neuostade ona no se novostecena Dalmacija sjedini s Hrvatskom;

vazenom. Skoro potom nastupila je vazna promjena u kraljevu naslovu. uze Videci, da Njemacka sve vise dolazi pod francuski utjecaj, Franjo nasljedni carski naslov a u s t r i s k i (10. aug.
j

1804,), a poslije dvije godine naslova rimskoga cara, cim je zauvijek dokinut taj drevni naslov. Vaznu ovu promjenu javio je Franjo (17. aug. 1804.) Ugarskoj i Hrvatskoj dostojanstva rijecima, da novi naslov sluzi samo za uvecanje sjaja i ustav i zakone prava, integritet, u dira ne da i citave monarkije
(16. aug. 1806.)

odrece se izbornoga

Ugarske i Hrvatske. Uistinu nastala je novim naslovom znamenita promjena; njime je postala nova drzavopravna tvorba, carevina A u s t r i a, koja je odsada nastojala, da ozivotvori novom i svjezom snagom stare teznje centralizma. Drugi put sastao se sabor u Pozunu posred rata s carem Napoleonora (u oktobru 1805.). Votiravsi kralju gledah, da sve, sto je bilo nuzno za ratovanje, ugarski su stalezi
j

dadu sto vise maha madzarskomu jeziku malo ne u sve ugarske urede, a onda

zakljucivsi,

zazelise,

da se ima uvesti u da se uvede

i

268
hrvatske skole kao obligatni predmet, jer su imali pred ocima, da ga onda zakonom uvedu i u hrvatske urede. AH kod toga prijedloga naidose Madzari na jak otpor hrvatskih poslanika, pace zagrebacki

biskup

u gornjoj kuci, da ce se za primjerom Madzara i uvesti u svoje urede svoj i Hrvati povesti e z i k", naime stokavsko narjecje. Stoga je zakonski clanak i 1 i r s k i (IV: 1805) ostao ogranicen samo na Ugarsku (infra limites regni Hungariae). Kad se poslije toga sastao hrvatski sabor u Varazdinu (28,
izjavi
j

Maksimilijan Vrhovac

nov.), primi s

pohvalom do znanja drzanje svojih poslanika stvorivsi zakljucak, da u ovim kraljevinama u njihovim poslovima juridickim politickim nikad ni u jedno doba nema biti madzarski jezik, niti ikaki drugi, sluzbenim, nego samo latinski", Francuska uprava u Dalmaciji; Visko Dandolo. Car je Nai i

poleon trazio kod sklapanja mira u Pozunu Dalmaciju za sebe najvise strateskim polozajem u evens toga, sto se mislio okoristiti njezinim tualnom ratu s Rusijom, racunajuci, da bi mu vojske, prolazeci preko
turskoga kao
gledali,

prijateljskoga

s juga udariti. Ali Rusi su znali za

cuzi,

da Francuze maknu iz kad su u februaru 1806. pod vodstvom generala Molitora zaposjeli sjevernu Dalmaciju do Neretve, nasli u martu Boku Kotorsku u rukama Rusa i njihovih savcznika Crnogoraca. Iz Boke zauzmu Rusi otok Korculu, a nastojahu, da i dubrovacku republiku privuku

saveznickoga zemljista, lako moglc i Napoleonove osnove, pa su stoga Dalmacije. Tako se zgodi, da su Fran-

na svoju stranu, jer se za nju otimahu i Francuzi, Senat dubrovacki odluci se konacno poslije dugoga oklijevanja za Francuze i dopusti im prolaz kroz svoje zemljiste u Boku, jer Francuzi nijesu raspolagali nikakim ratnim brodovljem. Dne 26. maja 1806, pojavi se pred Dubrovnikom general Lauriston s 1500 Ijudi i zamoli senat, e bi dopustio, da mu se cete u gradu odmore. Cim mu Dubrovcani otvorise gradska vrata, zauzme Lauriston po Napoleonovoj uputi gradske kule
i

ucvrsti se u njima, Tako svrsi republika dubrovacka poslije tisucljetne slobode, a samo kratko vrijeme iza

svoje

vjekovne suparnice u lagunama, Dubrovnik ostade odsada francuski unatoc svemu naprezanju Rusa i Crnogoraca, kojima ostade u vlasti samo Boka i Korcula, Nato predade Napoleon vojnicko zapovjednistvo u Dalmaciji vjestomu generalu Augustu Marmontu, a civilnu upravu umnomu ali tastomu Mlecaninu Visku Dandolu, koji stece za kulturni napredak Dalmacije u razmjerno kratko vrijeme
neprolaznih zasluga.

269
izdade Dandolo (10. jula) na pucanstvo hrvatskom jeziku, u kojem mu i talijanskom na javni pravedno i postene misli", Brzo ciste njih vodc medu objavi, da ga dobrohotnosti, i zakona osnovi uprava na sudovanje, valjana i dobra

Tek

sto stize u Zadar,

proglas

podupiranie
stvari

pridizanje

poljodjelstva,

obrta

trgovine,

sve

su

to
jc

oglasi

on

koje mi najvise stoje na srcu".

Dandolo

odista rijec svoju iskupio

preporodivsi u malo godina Dalmaciju od

Prvo sredovjecnoga mrtvila na bujan pomladeli modern! zivot. I I r e tjednik bjese Dalmacije g i o obiljezje preporoda zanemarene novine, hrvatske prve n", Kraljski D a I m a t i Dalmata

od kojih
Iju,

je

prvi broj izisao u subotu 12. jula 1806. na talijanskom

jeziku.
s

arvackom"
da se

Onda proputova Dandolo u septembru zems

upozna

njezinim potrebama.
talijanskim kao sluzbenim jezikom

Srediste cjelokupne uprave

bijase zemaljska vlada sa
(la

sijelom u Zadru,

zvana

ditore generale).

proveditura generale), kojoj stajase na celu Medutim Dandolo nije bio samostalan upravitelj, vec

providurija providur (prove-

podvrzen talijanskomu potkralju Eagenu Beauharnaisu kao svome neposrednom glavaru', dakle je odsada D a 1 m a c i a bila sastavni dio kraljevine Italije. Providurija raspadala se na sest odjela (divisioni), kojima su bili vrhovne glave odjelni
j

predstojnici,

unutarnju upravu, financije, vojne Pored ovih jos su imenovana i dva racunovodstvo. poslove, nastavu je ovima neposredni sef bio Svima nadzornika, policajni i vojni.
i

to

za pravosude,

glavni tajnik
j

desna ruka providurova njegov zamjenik u potrebi. Zemlja je razdijeljena na cetiri o k r uspljetsko i makarsko, z a (distretti), i to na zadarsko, sibenicko, su se na k oraspadala Okruzja i. a t e e d g kojima su upravljali opcine, kojima na kotari celu, a na t a r e (cantoni) s vicedelegatima u gra(podesta) nacelaicima je upravljala opcinska uprava i vijece s
(segretario generale),
i

po selima. Kod izbora pojedinih ^lanova uprave i vijeca nije se kao nekoc pazilo na drustvene razposlijc mira privilegije, vec jedino na sposobnost. Kad je 1807. like predana jos Francuskoj jula) Tilzi (7. Rusije u izmedu Napoleona
dovima,
a

starjesinama

(anziani)

Boka Kotorska,

p6

godine

dana docnije konacno

(31.

ukinuta
su

republika dubrovacka
sebnoga glavnoga providura,
'

Jan.

1803),

dobile

one za-

Dominika Garagnina,

kojemu

Talijanski kralj bjese

Napoleon sam.

270
bise

podredena cetiri okruzja ili delegata (Cavtat, dva kotara ili vicedelegata (Erceg-Novi Kotor)

Ston,
i

Lopud

Budva) s vise i vijece, ane kao sabor, seoskih opcina, Kao savjctujuce ma da ima s njime neke slicnosti, stajalo jc providuru o bok glavQo vijece dalmatinsko (consiglio generale della Dalmazia), sastavljeno od 48 clanova. Prve je clanove toga vijeca imenovala vlada sama izmedu i to iz svakoga kotara po jednoga ili imucnih Ijudi inteligentnih vise njih, vec prema broju zitelja, a docnije bi svake godine, nakon
i
;

dvanaest njih istupalo, preostalo vijece predlozilo vladi spisak izmedu ovih za koje je drzalo, da treba da u nj udu predsjedao je Vijecu htjela. je koje one, izabrala vlada bi onda potrebama narodnim i zemaljskim providur, a raspravljalo je o zakljucci bi stekli valjanost tek poslije potvrde providurove.
sto bi

onih

Ijudi,

Sudstvo, posve odruzeno od uprave prema modernim nacelima,

sacinjavali su prije svega mjesni
i

ili pomirbeni sudovi (iudici locali o svim sijelima pojedinih okruzja i po samo ne di pace, 22 njih), mjestima, U Zadru i u omanjim kotara, nego i po svim vaznijim Spljetu bjehu uredeni sudbcni stolovi (tribunali) kao prizivni za mjesne i kao prva molba za sve civilne i kriminalne parnice, a tako docnije i u Dubrovniku. Nadalje je osnovano u Zadru p r izivno sudiste (corte d' appello) za sudbene poslove, dok je kao vrhovno prizivno i kasaciono (ukidno) sudiste odredeno ono

to

u Milanu (tribunale di cassazione), U prvi se kraj pomisljalo kod svih sudova potpuno uvesti francuske zakone (Code Napoleon" i druge), no ubrzo se pokazalo, da bi to bilo upravo neprovedivo zbog narodnoga shvacanja i obicaja, narocito u posjedovnim, bastinskim zenidbenim poslovima. Stoga bise pored francuskih pridrzani i neki austrijski i mletacki zakoni s uputom, da se prilagode, gdjegod je to bilo mozno, francuskima, aH vazda da vrijedi kao pravilo, da
i

pred sudom sve stranke i svi stalezi jednaki. Sada bi ukinuta tortura i batinanje, a smrtna se kazan izvrsivala samo sijecenjem glave (gilotiniranjem), pace i tamnice se preobrazise u mjesta dolicna covjeka. Uvedeni bjehu i branitelji u kriminalnim i odvjetnici u civilsu

nim parnicama.

Kad

je

Dalmacija dosla pod francusku

vlast, vrijedio je

njoj

zakon

u dalma(lege Grimani od 1756.), Karlovackim (1699) republike mletacke tinskom Zagorju, stecenom od su kojem Pozarevackim mirom (1718), vlasnici onoga zemljista, na i zivjeli te ga obradivali, vec samo dozivotni pravouzitnici u izravnom

prema kojemu

nijesu

bili

seljaci

271

Tnuskom

koljenu, placajuci desetinu

od prihoda.

Ovom

stanju Napoleon ucinio kraj, ukinuvsi po savjetu

1806.) taj zakon.

je ncpravcdnom Dandolovu (4. sept.

Sada

bise oni seljaci proglaseni vlasnicima, ali de-

setina ostade

sto bolje uputi u obradivanje tla

davan u prirodu. Da se narod u obrt, odluci se Dandolo podizati zasebne skole podjeljujuci za tu svrhu novcane nagrade dobrim ucenicima. Podjedno dozva iz Italije gospodarske vjestake, da putui

nadalje kao

p o

e z

vocarstvu. po zemlji narod poucavaju u ratarstvu, vrtljarstvu pod prijetnjom ieskih globa i kazni zapaljivanje ili krcenje njihovo te izvozenje goriva kao i gradevnoga drva bez oblasnoga dopustenja, dok su pojedine opcinc morale svojc dubrave" ograditi zidom za obranu od koza i tatova. Nadalje isposlova kod vlade u Milanu slobodno sadenje duhana svih vrsti, raspisa novcane nagrade do 500 i 800 franaka za one, koji bi ovecu kolicinu krumpira nasadili ili uzgojili mladu sumu. Groznicavom je zurbom stao isusivati nebrojene mocvare, dao kopati fcrunare pitke vode i graditi u pojedinim mjestima krusne peci, Svim je sredstvima pomagao u zemlji konjogojstvo i stocarstvo te u mjesta okuzena od zivotinjskih bolesti, narocito uz bosansku granicu, slao vjestake veterinare, da pomognu narodu. Sto vise, u svom je organu Kraljskom Dalmatinu" upozoravao na bogatstvo Dalmacije rudama, izrijekom na
juci
i

Da

se pridignu sume, zabrani providur

zeljezo, ugljen, asfalt

mramor

davsi najprije zemlju ponovo prouciti

je

u tom pravcu od strucnjaka. S tim

u svezi poticao Dandolo osnivanjc

;

tvornica, narocito papira, zeljezne robe,

sapuna no sve je to ostalo bez praktickih rezultata uza sve to, sto je obecao znatnu drzavnu pripomoc. Da podigne trgovinu, osnova trgovacku komoru u Spljetu, uredi redovitu postu ne samo po Dalmaciji, vec s ostalim svijetom, Makarskoj, otvori redovite sajmove po Zadru, Spljetu, Sibeniku
i
i

snizi
i

znatno carinu na
a

tri

glavna dalmatinska produkta,

ulje,

vino

uza to jos se vino smjelo slobodno izvazati ne samo iz jednoga mjesta u drugo, nego i u Italiju. Osim sto je izdao stroge naredbe protiv lihvarstva, uvede providur uredbe korisne po javno
ribu,

zdravstvo,
bolnica,
i

kao
izda

sto su cijepljenje kozica

kod

djece,

otvorenje javnih

da se mrtvaci smiju zakapati jedino u javnim grobljima izvan mjesta, dok su se stranci morali, prije nego se iskrcaju iz lada, podvrci lijecnickom prctrazivanju. Ovo blastrogu
zapovijed,
gostanje,
a

narocito trgovacki

brojne majstorski izgradene ceste, koje su svu zemlju vezale

promet, imale su poduprijeti mnogos glavnim

i

mjestima ne samo uz primorje, nego

u unutrasnjosti.

Od

rimskih

272

vremena

nijc bilo tolikoga broja izgradenih

cesta u Dalmaciji,

nx

slojeva naroda. tolikoga opcena blagostanja kod svih sama mogla snoRazumije se, da sve te troskove nije Dalmacija su mu kroz tri pa stoga se Dandolo i obracao na Italiju, gdje siti. jedne je godine odusevgodine dali preko tri milijuna franaka. pace d s v o g a do 10 000 o dao Ijeni Dandolo u korist svoje pokrajine o dalmatinskom izvjestaje franaka. Inace je providur podnosio godisnje su slvarali: Prihode proracunu u Milan, gdje su mu davali sankciju. u prirodu nakon sto su oblasni organi 1. d e s e t i n a, koja se davala svezi dao je Dandolo sagraprocijenili prihod posjednikov; s tim u plodine, jer utrzak njihov druge i diti velike javne hambare za zito za 2. t r a v a r i n a (erbatico) bjese glavni dio zemaljskoga prihoda u Dalmacije gorovite pasu stoke po inace neobradenim predjelima
;

novca; 3. solane unutrasnjosti, a davala je znatan prihod gotova koje bise usavrsene i kao monopol, a narocito one na otoku Pagu, negoli davale preko cnilijun litara soli vise
povecane, tako
prije
i

4.

carina

da su od robe,

sto se donosila

na

trg,

a narocito sa

strane. Inace je
talijanski,

po

austrijski, Dalmaciji od starine jos kolao mletacki,

i

dubrovacki, pace

turski novae,

sto je sve bilo

na

stetu

trgovine.

dosavsi paznju Dandolo posvetio skolstvu, jer po gratamo amo osim Dalmaciju nije zatekao gotovo nijedne skole, (objelodanjena dovima i po vecim mjestima. Skolska njegova osnova u Dalmaciji ce se podici uz licej sveuci5. maja 1807.) bijase ova: a (i to u Zadru i m n a z i lisnoga karaktera u Zadru jos s e d a m g a onda 19i Krku), Sibeniku, Trogiru, Spljetu, Makarskoj, Hvaru i 14 njih za djepuckih skola po svim vaznijim mjestima za djecake n i h za kovace i stovojcice. Ovim se skolama pridruzuje 8 o b r t onda i u unutrasnjosti, lare po nekim vecim mjestima na primorju sveceseminara za odgoju dvije akademije" u Zadru i Spljetu, i 4 ce od ovih skola. nika u Makarskoj, Spljetu, Zadru i Osoru. Jedne U liceju zadaruzdrzavati vlada. a druge opcine gradske i seoske. logika r crtanje, skom, kao najvisem ucevnom zavodu, ucit ce se farmaceutika, kemija i mctafizika, naucno ratarstvo, prirodopis, pravo, rimske medunarodno i prirodno pravo (diritto di natura) Napoleon", kriminalno institucije, civilno pravo na osnovi ..Code kirurgija, pak i pravo i postupnik (procedura criminale), anatomija polozenih (ranarstvo). Poslije dovrsenih nauka i

Narocitu

je

patologija

klinika

ispita bit ce slusatelji liceja osposobljeni

za kirurge nizega stepena.

273
Ijekarnike,

odvjetnike,

javne biljeznike,
latinski,

graditelje

zemljomjere,

gimnazijama ucit ce se talijanski, matematike. stvari iz povijesti se citati, pisati, cetiri osnovne
i

retorika, geografija,

osnovne
ucit ce

U muskim

puckim skolama

vrsti racuna i tumacit ce se nauk cudoredni" (catechismo morale), Svaki glavar porodice duzan je slati bar jednoga od svojih sinova, necaka ili sirocadi u osnovnu skolu pod prijetnjom globe od 6 franaka mjesecno u korist skola. U puckim su skolama za djevojcice poucavale uciteljice u citanju, pisanju, obicnom racunanju i u prvim zenskim radnjama". Vecina je ovih

zamisljenih skola ubrzo stupila u zivot,

koji

tako narocito

licej

u Zadru,

dokinutom samostanu sv, Krsevana (otvoren 16. nov, 1807.), a djelovalo je u njemu sedam profesora s rektorom na celu, ponajvise domaci uceni redovnici, Gimnazije nijesu bile sve u jedan mah otvorene, vec prema prilikama neke prije, a neke poali jos prije 1810. svih je sedam gimnazija privedeno u zivot. slije
bjese smjesten u
;

Pucke skole pocele su odmah 1806.

narocito
ali

1807.

djelovati. Iz ovih je skola,

iz liceja,

izlazilo

dalmatinsko cinovnistvo, ponajvise sudacko,

nitko

rodnom kraju
i

uredio jos

Dandolo je konacno pitanje grcko-istocne crkve, kad je na njegov prijedlog

nije

smio

sluziti.

Napoleon
s

sept. 1808.) potvrdio episkopa, konsistorij i seminar godisnjom dotacijom od 15.000 franaka za sve i dopustio uredenje od 40 zupa bogostovlja grckoga". Prvi episkop bijase Benedikt K r a e V i c sa sijelom u Sibeniku. No kruna svega Dandolova rada bijase ukinuce mnogobrojnih dalmatinskih pri(19.
1
j

v i 1 e g i a pojedinih opcina i korporacija, pa tako je zapravo stvorio od sredovjecne Dalmacije modernu. Calmacija je uopce prva zemlja u a u s t r o - u g a r s k o m o n a r k i i, koja se upoznala s modernim socijalnim i u n u t a r n o - p olitickim
j

su Dalmatinci, a narocito puk i nize svecenstvo s Franjevcima na celu, zestoko mrzili na Francuze i njihovu upravu, gledajuci vazda u njima bezvjerce i jakobince", a kad su
z
i

V o

o m.

Uza sve

to ipak

bili

ukinuti oni
i

sredovjecni

privilegiji,

oni se,
i

a poglavito

Poljicani,

poduprti Rusima, na vise mjesta pobune (u junu 1807 ), nahuskani Srecom po Francuze sklopi u taj par Napoleon s Rusijom u Tilzi tako se Dalmacija, Dubrovnik i Boka Kotorska poslije odlaska mir, Rusa primirise pod snaznim pandzama francuskoga orla. Budimski saber od 1807. Zbog vojnickih potreba kralj Franjo sazvao je vec u aprilu 1807. sabor u Budim, na kojem je opet izbila na povrsinu, poslije prihvata kraljevskih propozicija, briga Madzara
i

18

274
u Ugarskoj i Hrvatskoj. Tada oko polilickoga ojacanja njihova jezika jasne pojmove o nacionalizmu i su ugarski stalezi vec imali posve
o
vaznosti

gospodujucega jezika, pace jedan je zastupnik (Pavao misao, da je ..materinji Nagy od Felso-Bukk-a) izrekao na saboru se podjarmljeni narod jer stalestva", od ustava i
jezik vazniji faktor

moze

propascu jezika propao je i narod. S time je u ugarske regimente uvede masvezi stavio onda prijedlog, da se u cemu se madzarski zastupdzarski jezik kao sluzbeni i komandovni, Ali konzervativna i dvoru odana nici u donjoj kuci listom odazvase. usprotivise se tomu prijedkuce obje gornja kuca, a onda Hrvati u
osloboditi, ali

logu,

pa

stoga

propade,

Hrvati

su

se

narocito
i

grcevito

drzali

latin'skoga

njemu mogucnost posala; jer valja imati na umu, da se zajednickih kod sudjelovanja podvrzenosti hrvatske tada nije radilo jedino o domacim, nego zbog
gledajuci jedino u

jamstvo hrvatskoga

zajednickim poslovima uprave ugarskoj vladi (od 1779. ili 1790.) i o zemlje, a ono svasudbina ne ako s Ugarskom, od kojih je zavisila se nikako s uspjenije kako sistem u njezinoj upravi. Bas zbog toga hrvatski hom dao staviti prijedlog o uvedenju hrvatskoga jezika u dokine onaj zakonski clanak javni zivot, a da se prije svega ne podvrzena ugarskoj vladi. Hrvatske (LVIIL: 1791.), kojim bjese uprava medunarodnih pritadanjih Buduci da su Hrvati dobro znali, da se zbog zakonskoga clanka u njihovu lika nije moglo pomisljati na dokinuce toga
jezik, e bi tako spasli svoj korist, oni su se morali boriti za latinski dosli su na ovaj ugrozeni tisucljetiii politicki individualitet.^ No Hrvati
j

e n e R iv sabor sa uputom svoga, da zatraze, da sc u t e 1 o 1 od Terezije Marije rjesenja jeke kraljevini" (naime u smislu stalezi, ugarski 1776.) uzakoni. Taj su prijedlog prihvatili
j
j

9.

sept.

a nato je koji kaze

Franjo o torn potvrdio zakonski clanak (IV 1807), Privolom Njeg. Velicanstva, koje ne ce da dalje zateze ocituje se ovim, da grad s ispunjenjem vruce zelje k r a 1 e v i n e, Terezije osoRijeka s lukom, vec od prejasne carice i kraljice Marije kraljevini. bitom diplomom kraljevini utjelovljena, pripada istoj glas u Ujedno dat ce se gubernatoru rijeckom slobodno mjesto i
kralj
: :

velikaskoj,

Ali ovaj a zastupnicima grada Rijeke u staleskoj kuci," u februje ga kad sabora, hrvatskoga zakonski clanak nije zadovoljio zakljucak zasebni stvori aru 1808. proglasio. Stoga hrvatski sabor
s

obzirom na ovaj, da buduci da

je

grad Rijeku kraljica Marija

jezika. mjesto Prigovarati Hrvalima ovoga vrcmena. sto su se drzali latinskoga doba. ovo nerazumijevati da su se zauzeli za hrvatski. znaci

275

Terezija

kraljevini Hrvatskoj, smatraju stalezi (hrvatski) Rijeku sastavnim dijelomove kraljevine, pa stoga podijelise na hrvatskom sagrada boru mjesto glas g u b e r n a t o r u p o s a n c m a sankcionirao Rijeke." Ovaj je hrvatski saborski zakljucak potom
neposredno
utjelovila
i
i
1

kralj

Franjo

(19. aug. 1808.) bi

sumnja. koja

ubuduce

istaknuvsi izhjekom, da se ukloni svaka mogla nastati zbog krivoga tumacenja za-

kona
cl.

o torn pitanju, svidjelo

:

nam

se.

da

buduci da

je

Rijeka zak.

IV

1807.

utjelovljena kraljevini UgarskoH,

milo-

stivo

primorja, dopustimo, da se gubernatoru Rijeke i Ugarskoga hrvatskom na glas i mjesto podijeli poslaniciina grada Rijeke kao da je bila zastupana saboru". Tako je eto Rijeka dospjela u polozaj, ugarskom i na hrvatskom saboru i da je smatrana kao sastavni
i

na

dio

Ugarske

Hrvatske.

Ovako

je

onda

ostalo (izuzevsi vrijeme od

1809. do 1822.) sve do 1848.

Francuska

Ilirija.

Godine 1809. upustio

se kralj Franjo

opet

ma da je francuski u rat s Napoleonom, ah taj se svrsi nepovoljno, maja kod Asperna car tada prvi put porazen u vehkoj bitki (21. i 22. Schonbrunnu (14. okt. 1809.) u Mirom Beca). od nedaleko i Esslingena
koju morao je Franjo ustupiti Napoleonu ne samo svu Dalmaciju hrvatske neke zauzele Dalmatinaca su medutim uz pomoc pobunjenih nego jos krajiske cete pod vodstvom gcnerala Petra Knezevica Bjelaka Villach), Kranjsku HrvatIstru. zapadni dio Koruske (oko Une kod Jasenovca. Ove je zemlje usca do Save sku s desne obale izravnu kopnenu svezu s Dalmazadobije Napoleon zahtijevao, da

cijom, a

onda

ih je

sve zajedno udruzio kao

zasebnu nuzemlju

provinfrancuskoga carstva s nazivom Ilirske provincije (les cjehnu sa sreces lUyriennes), ih krace Ilirija, u jednu pohticku guverneru s neograkao upravu u preda ih Ujedno distem u Ljubljani.

nicenom koga je

marsalu francuske vojske Augustu Alarmontu, naslovom jos nedavno (1. marta 1808.) odlikovao nasijednim ostavio ..vojvode dubrovackoga" (due de Raguse). Sada je Dandolo blagoZadru od u ispracen usrdno 1810.) januaru (u svoje mjesto
vlasti

darne dalmatinske inteligencije. Prvo bjese Marmontu, da je najvecom strogoscu uveo red i fransigurnost u Ihriji, u kojoj bijahu tada smjestene dvijc divizije cuske vojske. Veoma je znacajno. da je Napoleon pridrzao uredcnje Vojne Krajine, jer je ovo odgovaralo njegovim intencijama, tako da
i

se

sva promjena

ogranicila

na

to,

da su hrvatski

krajisnici

imali

276
jos je znacajnije, odsada vjezbati po francuskom regulamentu. No jos i hrvatski francuski uz Iliriji u uvesti da je Marmont namjeravao u saobranaime sluzbi, vaniskoj u s 1 u z b e n i (ilirski) jezik kao trebao francuski je dok caju sa strankama i u domacem djelokrugu, dopisivanju s cenda bude uveden samo u glavne urede, narocito u podvrgnuta samo u tralnom vladom u Parizu, kojoj bjese Ilirija poznavao hrvatski je Marmont poslovima. vojnickim i financijalnim

od svoga trogodisnjega boravka u Dalmaciji, a narocito je zafrancuskih vojnickih casnika. volio dubri)vacki govor, pace za pouku u Ljubljana u hrvatskom jeziku pozove Marmont iz Dubrovnika hrvatski jezik mladoga opata Antu Sivrica. Namjera marsalova, da
jezik
i

pokazalo
citavoj

jedino uz pomoc domacih stece znacaj sluzbenoga, dala se ostvariti Stoga se u prvom redu jezicima. sin ova, dasto vjestih objema potrebnim sto prije organizirati u tom pravcu skolstvo u.
Iliriji,

koje

Marmont

usavrsi na osnovi rada Dandolova tako,

:

razUkovao tri vrsti skola osnovne, gimnazije i liceje, te cendjecake treba da ima tralne skole. Osnovnih ili puckih skola za u kotaru. Uza to mjesto glavno svaka opcina, a za djevojke samo stolare, i to u i kovace otvorene su i dvije obrtne skole, naime za

da

je

Ljubljani

u Zadru. Nadalje je uredeno 25 nizih gimnazija (u Hrvatna Rijeci, u Senju, Karlovcu, Skradinu, Trogiru, skoj i Dalmaciji Makarskoj, Dubrovniku i Sibeniku, Spljetu, Krku, Zadru, Hvaru, Rijeci, u Karlovcu, Zadru (na gimnazija Kotoru), devet liceja ili visih u Ljubljani Dubrovniku). Centralne ili visoke skole bile su otvorene
i
:

i
i

seminari senjski i u Zadru, i to za apsolvente Hcejske, dok su podmlatka. U osnovnim jc spljetski odredeni za odgoj svecenickoga jeziku, a tako od cesti i u materinjem skolama bila obuka samo na

nizim gimnazijama, a jedino

jezik

liceji

francuski iU talijanski.

centralne skole imale su nastavni Raspored predmeta za svc tri vrsti

i

a tako i skola u glavnom se podudarao s onim Dandolovim, Skolstvo je vecim dijelom bljenje onih, koji su dovrsili centralne skole. je i mjesto Dandolova kad 1810., novembru djelovati vec u

osposo-

zapocelo

lista Kraljski

Dalmatin" Marmont uzeo izdavati u Ljubljani svoje sluzIllybene'novine T e e g r a p h e officiel des provinces hrvatskom njemackom i r i e n n e s" na francuskom, talijanskom, organizacija Ilirije urekonacna i prava Medutim (ilirskom) jeziku. Napoleonovim dekretom tek 15. aprila 1811. (decret sur
1

dena

je

r organisation

de

1'

IHyrie)

vec poslije odstupa Marmontova (u fe-

bruaru

1811.).

277

dekretom Ilirija razdijeljena na scst civilnih provincija Kranjsku, Korusku, Istru, civilnu Hrvatsku, Dalmaciju i Dubrovnik ie Vojnicku Hrvatsku. Civilnc su se provincije raspadale na 20 okruzja a kotari opet na gradskc i ^districts),' ova na kotare (cantons), seoske opcinc. Od ovih provincija sacinjavao je civilnu Hrvatsku sav prostor nekadasnje austrijske Istre s Pazinom, primorje od Moscenica do Senja i otoci Krk, Rab, Cres i Losinj uz svu ostalu zemlju do Save. Vojnicka se Hrvatska (la Croatie militaire) raspadala kao i
je

Ovim

obje banskc. na regimente licku, otocku, ogulinsku, slunjsku ilirskoj (Ie gouvernement general des provinces de 1' Illyrie) sa sredistem u Ljubljani stajali su na celu uz generalnoga guprije
:

Vladi

gencralni intendant financija bernatora jos povjercnik za pravosude (Ie commissaire de justice), Gui

bernatoru bijase podcinjena sva vojska u Iliriji, kao stvo (zandarmerija), pa cjelokupna uprava; nadalje
utvrdenje gradova
i

mu

drzavno redarje povjereno

Glavne poslove same uprave, a narocito zemaljski proracun, imao je u rukama generalni intendant financija, dok povjereniku za pravosude, podcinjenomu jedino gubernatoru, bjehu predani svi pravosudni poslovi. Ova trojica pa jos dva
gradnja cesta.
(petit conseil) ilirskih pokrajina,

suca prizivnoga sudista Ijubljanskoga sacinjavali su malo vijece kojemu je predsjedao gubernator, a

upravne poslove. Uz ovu centralnu ilirsku vladu stajao je svakoj od provincija na celu posebni intendant, a okruzjima i kotarima podintendanti (subdelegue), gradskim opcinama n a c e 1 n i c i (maire), a seoskim starjesine. Kompetencija svakoga od ovih glavara bijase u malom ista kao i ona glavnoga intendanta, komu su bili podredeni provincijalni intendanti, ovima podintendanti, a ovima opet nacelnici
koje
je

okupljalo u svojim

rukama sve pravosudne

Uz svakoga od ovih glavara nalazilo se vijece, sastavod poglavitih upravnih cinovnika, a u opcinama od gradana i seljana. Izuzetak cini Vojnicka Hrvatska, u kojoj je ostala nepromijenjena bivsa krajiska uprava, tck joj je na celo stavljen visi casnik s naslovom vojnickoga intendanta sa sjedistem u Karlovcu, ali podvrzen gubernatoru. S u d s t v o bilo je u Iliriji uredeno slicno dali

starjesine.

Ijeno

matinskomu u doba Dandolovo. U svakom kotaru smjesten je p omirbeni sud s jednim sucem (juge de paix), dok su u vedm ^radovima (za hrvatske zemlje na Rijcci, u Karlovcu, Zadru, Spljctu,
'

Hrvatsko-dalruatinska okruzja bijahu

i

Karlovac, Rijcka
i

Senj

Zadar. Spljet.

Sibenik. Makarska

Hvar

Dubrovnik. Kotor

Korcula.

278

sudbeni s t o 1 o v i prvoga steDubrovniku i Kotoru) osnovani za sve civilne knmmalne parpena (tribunal de premiere instance) (tribunal jos i t r g o v a c k i s u d o v i nice a na Rijeci i Dubrovniku i s t a bila su tri p r z i v n a s u d de commerce). Vrhovna instancija PotpaPrvo Pod Dubrovniku Zadru i (cours d' appel) u Ljubljani. Neretve, Istru, pod drugo Dalmacija do uz Hrvatska civilna
i i

dala

dubrovacke republikc i mletacke Albanije a pod trece teritorij bivse ostali dakako i dalje na snazi stan (Boke). U Vojnickoj su Hrvatskoj se moglo prizvati na vrhovm kapetanski i regimentski sudovi. od kojih use, sada su s v i s 1 o ) e v i p vojni sud u Karlovcu. Razumije bih svi su ti a pred z a k o n i a.

je

canstva izjednaceni

U carstvu (Code Napoleon i drugi istovetni s onima u francuskom Ualmaprva )e bila divizije voinickom obziru uredene su sada tri ^arlovcem a treca s Hrvatska druga cija sa sredistem u Zadru.
. ;

ostale

18000 Ljubljanom. Ove su zemlje imale davati pogledu financijalnom U momaka, a Vojna Krajina drugih 16.000. da se sama od svo,ih zelio. Napoleon je jer bjese Ilirija samostalna. dva cmovmka poddohodaka uzdrzaje. Tim su poslovima upravljala prvi je upravljao zemal)skim cinjena generalnom intendantu financija isplate. Prihode sacmjavala )e prihodima, a drugi je upravljao sve priroda, no docnije su uvedem u prvo vrijeme samo desetina od koji su narodu postali konacno brojni porezi izravni i neizravni. gospodstvo. Skolstvo )e ostalo upravo nesnosni, a time i francusko
provincije
s
;

isto,

sto ga je uredio

promjena,
brovnik,

da

je

gdje je

Najvazmja je u DuZadra najvisa centralna skola prenesena Znasmjestena u bivsem isusovackom samostanu.

Marmont na Dandolovoj

osnovi.
iz

cajno

je,

da se u

njoj

ucio

uz
a

latinski,

francuski

talijanski )0S

hr vat ski

(ilirski)

jezik,

predavao

ga

je

uceni

Dubrovcamn

Appendini. U ovakim naprednim

pad Napoleonov. kralj Pad francuske prevlasti. Poslije nesrecnoga rata od 1809. Dugotrajni ratovi nanijeli su hrvatskom je Franjo mirovao neko vrijeme. mogli lako preboljeti. narodu toliko teskih udaraca, da se nijesu te jade nadvisi jos sve novcu, no Neizmjeran bjese porez u krvi papirnapreobilnoga zbog 1811. drzavni bankrot. jer se kralj Franjo nasao prisiljenim, da snizi toga novca, sto je kolao u njegovoj drzavi, je svaki drzavnaredbom vrijednost novca na jednu petinu, cime
prilikama zadesi
Iliriju
i

Ijanin izgubio cetiri petine

obrtnik

trgovac.

imutka u gotovom novel), a najvise ratar, biti od Kralj se nadao, da ce mu u toj neprilici

279

pomoci pozunski sabor (sazvan za 25. aug. 1811.), ali taj jc pokazao Uto stizc toliko ogorcenje, da ga je kralj konacno morao raspustiti. znak, 1813. proljece na bjese to a Rusiji, u Napoleona potpuni poraz francuske oslobodi se da oruzje, na koji je citava Evropa skocila na dodose pod vlast prevlasti. Sada je Ilirija iscezla, a njene zemlje opet
kralja Franje.

Hrvatsku

barun Franjo Milutinovic. dok je Dubrovnik i Boku zaposjeo general Todor do Budve, Zrmanje od zemlju svu na a Sada se prosiri ime D a 1 m a c i opet proKrajina Vojna je koja bi opet ravno podredena Becu, dok kongres (1815). duzila stari zivot. Sve je to onda potvrdio Becki NapoleoMedutim becka vlada ne htjede da sada povrati Hrvatskoj podnovu civilnu Hrvatsku", vec je ostavi u vezi s Kranjskom vlada obrazova zemalja ovih Od Ljubljani. vrgne njemackoj upravi u srdzbu i brigu aug. 1816.) kraljevinu Iliriju na veliku
j

Dalmaciju zauzeo je u jesen 1813. general Tomasicuz izdasnu potporu pobunjena naroda,
i

(3,

hrvatskih

staleza.

Tek

poslije

dugoga trazenja povrati

kralj

opet

nc Hrvatskoj ovaj dio njezine zemlje (1822), ali kvarnerske otoke kralj Ilirije" povrati Hrvatskoj, vec ih priklopi Istri, dok se naslov

sacuvao sve do danas.

III.

Drugo doba vladanja Franje

(18151835).

I.

Obnovljcni apsolutizam. Postupak becke vlade spram zelja Hrvata poslije 1813. u svezi je s obnovljenim apsolutizmom po padu Napoleonovu. Dusa tomu apsolutizmu bijase prvi ministar knez

Metternich

(od

1809.

do

1848.),

covjek obrazovan, duhovit

1811. predlagao je kralju suspenradin, ali silovit i ne htjede da ga slusa ziju ugarskoga i hrvatskoga ustava, no Franjo

samovoljan.

Vec

poslusa zbog tadanjih medunarodnih zapletaja. Sada, poslije 1815., Ugarsku za Franjo Metternicha, pa tako se obnovise teska vremena pace Hrvatsku. I opet procvate cenzura do nevidjcne strogosti i naukama, prirodnim ili historijom filozofijom, svijet se nije smio baviti predmevec jedino glazbom, istocnim jezicima i slicnim ..neopasnim" isla za vlada je jer tima. Skole su zbog toga bile na pola prazne, drzavljane. tim, da dobije pokorno cinovnistvo, a ne prosvijetljene U takim prilikama Hrvati Madzari opet se uteku zupanijskim skupvlada po Stinama. gdje su iznosili glasne prosvjede. Nato imenova
;

zupanijama

komisare

te

je

vojnickom

silom

provodila

kraljevske

280

opca zastraZbog toga nastupi pravo politicko mrtvilo revolucija buknula je posto scnost. No kad je kralj Franjo pokusao, Spaniji, da naredbenim putem sakupi 30.000 novaka po u Italiji Hrvatskoj, skoce sve zupanije na otpor, uskrativsi suUgarskoj da sazove s a b o r. Kad konacno vidje kralja, uputivsi radnju puta, sazva sabor u Pozun za 11. drugoga Franjo, da mu nema septembra 1825., a to je znacilo s nacelnoga gledista, koliko pad
narcdbe.
i
i i

apsolutistickoga sistema.

Pozunski sabor od
sastao se (22. aug1825.)

1825.

do 1827. Uoci sabora pozunskoga

na kojem bise kao u donju, a Kukuljevic Antun i Ozegovic poslanici izabrani Stjepan hrvatskoga primise od sto je Alojzije Buzan u gornju kucu. Uputa, Hrvatskom i da sabora, trazi sjedinjenje Dalmacije i Vojne Krajine s ubuduce slavonske tri zupanije placaju porez onako kao hrvatskc,
hrvatski u Zagrebu,

pripadaju banskoj upravi, Inace provijava ovaj sabor, poslije ponovnoga austrijskoga apsolutizma, za kojega vladase bojazan, da ce
jer

ustav ugarski

sasvim slican duh onomu od godine 1790., naime teznja za sto tjesnjim pridruzenjem Ugarskoj njezinim stalezima. Iza vijecanja od gotovo pune dvije godine poi
i

hrvatski naprosto

biti ukinuti,

sabor opet obnovio one zakonske clanke od 1791., kojim se imao ucvrstiti drevni ustavni zivot, narocito onaj o sazivu sazunski
je

bora svake trece godine,

i

koji jedini

moze da

votira kralju

potrebni ratni porez. No onda novake za vojsku reformama. Tom su prilikom Madzari zatrazili', da i nekim modernim urede po svim zemljama se madzarski jezik uvede u sve skole otpor hrvatskih poslaNo Hrvatskoj. dakle i u krune sv. Stjepana, nadalje uredovnim u i nika bijase tolik, da je latinski jezik ostao Hrvatskoj, a glede skola izjavise, da ce ciniti sve, da mladez hrvatska nauci madzarski", Kad se poslije pozunskoga sabora opet sastao hrvatski (u Zagrebu 10, sept. 1827.), zakljuci on na prijedlog svojih poslanika, da mladez hrvatska ima u svim visim skolama o b lise stalezi zabavisc
i

g a

no

uciti

madzarski.

Pozunski sabor od 1830. Jos vise posli su Hrvati ususret zeIjama Madzara poslije tri godine, kad je starac kralj Franjo sazvao nov sabor (za 8. sept. 1830.) u Pozun, da mu jos za zivota okruni ugarsko-hrvatskim kraljem sina Ferdinand a. Cim se proculo, da
je

sazvan hrvatski sabor u Zagreb (za

5.

aug. 1830,),

da bira svoje

poslanike za pozunski, sastadose se tri hrvatske zupanije (zagrebacka, krizevacka i varazdinska) u skupstine, da biraju svoje zastupnike za

281

hrvatski sabor,

Tom

su prilikom sve

tri

zupanije stvorile zakljucak,

kojim su

da se na pozunskom saboru stvori zakon o obligatnom ucenju madzarskoga jczika u hrvatskim skolama. U svezi Stjepan Ozegovic s time dobili su potom hrvatski saborski poslanici kucu uputu, gornju za Buzan Alojzije te Nikola Zdencaj za donju i se u ovim da potrebu, u kojoj se kaze: Stalezi i redovi uvidaju Hrvatska se kraljevinama rasiri madzarski jezik i to zato, sto zele, da
trazile,
i

Slavonija sto cvrscim

vezom uzmognu

svezati sa

saveznom

kra-

Stoga nalazu gospodi poslanicima, neka nastoje oko toga, da se zakonom uredi pitanje o ucenju madzarskoga jezika kao obligatnoga predmeta u ovim kraljevinama". No sluzbeni jezik ostaje i dalje latinski. Da se tim zakljuckom ipak ne oslabi hrvatskoIjevinom Ugarskom.
ugarski drzavopravni odnos, knjizicu s natpisom I u r a

izdade protonotar

Josip Kusevic

m u n i c i p a 1 i a", u kojoj dokazuje na imala vazda svoj zasebni drzavoHrvatska osnovi isprava, kako je pravni polozaj. Kusevic pocinje od vremena doseljenja hrvatskoga, prikazuje doba hrvatskih narodnih vladara, pa narocito tumaci ugovor izmedu Hrvata i kralja Kolomana (1102), a onda redom crta razvitak hrvatskoga javnoga prava i zakljucuje jos na osnovi od kraljeva sankcioniranih zakona do u najnovije doba, da je Hrvatska vazda imala osebujni svoj polozaj, nezavisan od Ugarske.^ Ali sabor
pozunski dobrza
je

posao putem, kakovu se Hrvati nijesu nadali;

i

njime

pocinje ona borba izmedu Hrvata Madzara, koja je godinom 1848. dosla do svoga
se

vrska.

Okrunivsi mladoga nadvojvodu ugarsko- hrvatskim kraljem dva kao F e r d i n a n d a V. (28. sept. 1830.), sabor svrati paznju na madzarski urede ugarske pitanja. Prvo mu je bilo, da je uveo u sve gradansko sluzbeni, a onda htjede da protestantima dade
jezik

kao
i

hrvatski u Hrvatskoj, to jest da se tako dokine zasebni vjerski pravo uzese zakon od 1608.' Rasprave su tekle veoma uzbudeno, za kojih slusa da mora koja Ugarske, Madzari tvrditi, da je Hrvatska dio Dok kraljevina". svoju mater-zemlju", i da nije nikakova savezna hrvatsko pobijedilo je konacno glede sluzbenoga jezika u Hrvatskoj zakljucka, vec je do doslo nije pitanju protestantskom stanoviste, u zgodi, da preneseno na buduci sabor. Medutim se u takim prilikama zakonom se bi e a, zakljucak hrvatskoga sabor uredilo uvodenje madzarskoga jezika u hrvatske
1

Gl. gore str. 188. Hrvati dakle

ili

brane jcdno svoje pravo. a ne vodi

ih

nika-

kovo ..mracnjastvo"

..intolerancija",

kako su

govorili Madzari.

282

skole, nije ostvaren. Kad

jestili

su potom hrvatski poslanici izvi-

(u januaru 1831.) o raspravama na pozunskom navalise na municipalna prava Hrvatske Madzari saboru, rekose velikom zeslinom; za ovaj put obranismo jos nasc zakone, no ozbiljno ce biti mozno". Da se se bojimo, da to na biiducem saboru vise ne

hrvatski sabor
:

bojazan hrvatskih poslanika

preporod.'

nije ispunila,

razlog

je

hrvatski narodni

Uoci narodnoga prcporoda. Pojam narodne

politickoga
i

svijesti

novijega

je

naucnoga rada XIX. vijeka. Najpostanja, naime plod narodnom jedinjasnije se ona javlja u glavnoj svojoj teznji, u to jest u drustvenoj jednas t v u, a onda u ideji demokracije, preporod dobio kosti svih slojeva narodnih. No hrvatski je narodni kojoj bijahu ideji, slovenskoj razbudjeloj u jake potpore jos i vaznosti prcsudne od je ali Kollar, i Safafik glavni apostoU Cehoslovaci Narodnih izdanjem koji je rad Srbina Vuka Stefanovica Karadzica,
i

pjesama",

Male gramatike"

..Rjecnika" izazvao udivljenje cijele

Evrope za hrvatski (srpski) jezik. Sasvim je prirodno, da su se za na ove nove ideje prvi zagrijah oni hrvatski mladici, sto su bili srediste omladinsko vazno je Narocito naucima u stranom svijetu. daci tada bio Stajerski Gradac, gdje su se oko 1827, nalaziU kao Baltic'. Mojo Ljudevit G a j,' Fran Kurelac, Dimitrije Demeter i
pokazujc Raspolozcnje Hrvata. narocito inteligencije, u to doba, najjasnije 1830. ili pocetkom krajem spjcvana domovine". Kip Stoosa Pavla svecenika pjesma kao u crno odjevena zena. 1831., u kojoj se ..majka domovina" Hrvatska prikazuje biserom, te joj se u usta i krunom krasnom ostavljena od svih, a nekoc uresena A z menom sinko moj se drugi sebi raduje (t. j. Madzari).
'

mecu

rijeci:

se sramuje,

Hote, ter drugi narod postati". Vre i svoj jezik zabif Hrvati od 1. okt. 1833. kao ordiHrvatskoj u Madzarski jezik uveden je u sve gimnazije m kralja Franjc od 11. apr. o b r e d n a izuzetka bez ucenike sve za narium studium" juna kr. ugarsko namjcsnicko 1833.. koju je onda jos i u ime svoje proglasilo 18. vlada. vrhovna vijece, naime tada i za Hrvatsku
-

..Narod

Ljudevit Gaj rodio se u Krapini

iz

8.

jula 1809., gdje

mu

je

otac Ivan bio

iz

Ije-

karnik, a doselio se u Krapinu

Pozuna

(1783).

Inace bjese podrijetlom

Er d

e Ij a.

Ljudevit Gaj promoviran

3

je

na doktora

filozofije u

Leipzigu 20. jula 1834.

prvi otkri nutarnju vrijednost cistoga nasega narodnoga jeTrudom zika. koji je jedini dostojan opcenoga imena ilirskoga (stokavstine).
se njegovim ja

Mojo

Baltic Glinjanin bjese dusa toga dastva.

Za

nj

kaze sam Gaj

,.0n

mem

izgovarati

po Vuku

kano rodeni Zagorac naucih poznavati azbuku i valjanim izgovorom srpskc cist jezik. S njim prvim citah narodne pjesme njihovu." neprocjenost osjetih na svijet izdane. te dokucih
i

(Autobiografija u ..Gajevoj knjiznici").

283
Slovenaca zatitrase prvi snovi Ljudevit Gaj dobio je u n,emu ne o narodnom preporodu, a i sam nego se i zameci njcgovih samo svoje prvo pravo narodno obrazovanje, imadu tude da trazc.' Iz Graca posao jc Ga)
torn drustvu

mladih Hrvata. Srba

docnijih ..ilirskih" ideja

sveuciliste,

uPestu na

da uci pravo

(1829). gdje se

upozna

Kollarom,

svecenikom, a po njemu onda i tadanjim pestanskim protestantskim odusevljavao i prije toga poznanstva sa Safafikom. I ako se Gaj vec slovenske ideje postade pravim svecenikom

za Slovenstvo, odsada knjizevno-kulturnoga zbhzenja i uzajamnosti s konkretnim oblikom a to je veoma znacajno zgodi, vjerske tolerancije. Tako se dakle preporoda vrcnula iz da je prva iskra hrvatskoga narodnoga sluzbena Hrvatska na svom saboru Pestc i to bas onda, kad se ne predala u ruke Madzanma. kao i' u svojim zupanijama malo da natpisom Kratka osnova Godine 1830. naime izdao je Gaj knjizicu s uz ortografske refornie horvatsko-slavenskoga pravopisanja", u kojoj jos i temeljne misli istace na osnovi onovremene ceske ortografije all u prvom Slovenima, zajednici s ostalim

je dosada hrvatska omladma redu izmedu Hrvata i Slovenaca. Vec osobitu agitaciono-govori znala za Gajevo rodoljubno nastojanje postade joj on pnznati 1830., poslije nicku vjestinu, ali odsada dalje, dovrsemh pravposlije 1831. voda. a narocito otkad se je u jesen prva briga bila, je mu Sada nickih nauka stalno nastanio u Zagrebu. onda uze nasto)ati, kako bi da okupi oko sebe sve bolje talente, a politicke i beletridobio dopustenje, da smije izdavati najsnaznije sticke no vine, u cem je punim pravom gledao protiv orude najuspjesnije sredstvo za budenje narodne svijesti i

knjizevnoj

otudivanja domacih sinova.

Dok

je

odusevljeni

Gaj

ovako

radio,

izdao

je

(u

maju

1832.)

mladi zagrebacki pravnik Ivan super dormientibus filiis suis"), Ijubav za h r V a t s k u domovinu,
(Hungarije). a uza to je

Derkos knjizicu (Genius patriae kojom pokusa probuditi u Hrvata

kao nesto razlicno od Ugarske sva naza hrvatski jezik predlozio, da se

milim mojim zeml,akom i ..Prijateljstvo. koje me jc vezalo s Gaj sam kaze kn,.zcvna nasega buducnost u utjccasc veoma suucenikom Dimitrijem Dcmctrom. sa mnom bas su Demeter bijahu od naSinaca prvi. koji razvica. Baltic
>
:

preporodene nam narodnosti. Ookano kroza san u buducnost gledali bajnu sliku oko je Gaj to napisao. na.me kad (t. dosad tovo nista povcce nijc ucinjeno (naime a tad vec cem se mi ne bismo 1851.) u poslu narodnoga preporodenja. o u Gracu 1827. 1829.) bili dogo v arali"
j.

284
rjecja u Hrvatskoj, Slavoniji
i

Dalmaciji sloze u

jedanjezik

ne

knjizevni, kojim bi se pisala znanost, periodicni spisi na kojem bi se pjesnistvo gojilo". Ovu misao ujedinjenja narodnoga unutar Hrvatske, Slavonije i Dalmacijc i to na politickom i jezicnom polju izrece jos iste godine i Gaj (u jednoj prigodnoj pjesmi); ali pravi
pucki vec
i

osnivac hrvatskoga narodnoga politickoga programa bjesc grof Janko Draskovic,' izdavsi krajem iste godine 1832. u Karlovcu prvi
hrvatski,
:

to

stokavskim
a c
i j

pisom D i s e r t hrvatskoga politickoga zivota. U njemu su iznesene prvi put politicke ideje na modcrnoj narodnoj osnovi i ostadose zapravo sve do danas hrvatskim narodnim idealom. Buduci da je Disertacija" u svezi sa sazivom hrvatskoga sabora, koji je imao birati poslanike svoje za pozunski, grof Draskovic svjetuje buduce poslanike, kako treba da traze, da se u jednu politicku cjelinu kao Velika 1 1 irija skupe ove zemlje: Hrvatske, Slavonija, Dalmacija, Vojna Kraa",

koji

narjecjem pisani politicki spis s natje od epohalae vaznosti u historiji

jina,

Bosna, a onda da im se miloscu kraljevom jos pridruze slovenacki krajevi Kranjske, Stajerske i Koruske. U toj jedinstvenoj
Rijeka
i

drzavnoj

da bude sluzbeni jezik jedino iliricki" da vrsi (t. j, stokavski govor), a vrhovnu vlast u ime kraljevo treba ima da koji i ban, cija se vlast ima da obnovi, kako je nekoc bila, bude po narodnoj volji i povjerenju.
organizaciji
itna

Hrvatski saber od 1832.

zenju sastao hrvatski sabor
bjese
(u

ovakovom
11.

Zagrebu

dusevnom raspolonovembra 1832.). Tada

se
i

banom barun Franjo Vlasic (18321840), odlucan

hrvatskoga naroda.

iskren

prijatelj

Odmah

poslije otvorenja

ban izabra sebi

potkapetanom kraljevine generala Jurja Rukavinu Vidovgradskoga, a taj se nato zahvali u saboru hrvatskim jezikom uz burno
klicanje sabranih staleza.

od vijekova prvi hrvatski govor izrecen u hrvatskom saboru. Kad se je preslo

To

je

na raspravu o uputi za pozunske poslanike, sabor je pokazao jednodusno veliko ogorcenje protiv postupka Madzara, a narocito na nedavnom saboru od 1830, U toj se raspravi narocito istaknu clan banskoga stola grof Karlo Sermage, koji konacao obiljezi poHI odista, ako ne cemo da sami scbe ticku situaciju ovim rijecima
:

zavaravamo, moramo
'

priznati,

da sva nakana Madzara ide za

Kad
je

tim,

Rodio

se u

Zagrebu
i

20. okt.

1770.

se pridruzio
Jan.

narodnom pokretu,

bile

su

mu

vec sczdeset

dvije godine.

Umr'o

14.

1856.

285
privizakonito stccena prava da sve nase pradjedovske obicaje sacuvamo, vijekove utvrdimo kroz da legije, sto smo ih nastojali svojom nama dusmanskom premoci na saboru dokinu, kraljevstvo da mu ostave samo nase mnogo starije negoli je Ugarska razvale, prazno ime". Pod dojmom ovoga govora izradena je uputa za
i i i

hrvatske
gornju, a

poslanike.

Izabrani

su
i

Herman Buzan

grof Janko Draskovic za AntunKukuljevicza donju

ostati

kod dojakosnjega stanovista, nadalje dozvati ugarskim stalezima u pamet, da su se oni svoje volje podvrgli ugarskoj vladi dotle, dok Hrvatska ne bude prostranija, da uzmogne sama svoju samoslalnu vladu podrzavati, Stoga traze hrvatski stalezi od svojih poslanika, da izrade moci kod kralja, da se banska vlast opet obnovi u starom ugledu sjedinjenjem Vojne Krajine, Rijeke i Dalmacije. Glede ubiranja polovice ratne dace (kontribucije) nalaze instrukcija poslanicima, da imadu
kucu,

pitanju protestantskom

imadu nepokolebivo

da ce Hrvati natrag povuci zak. cl, na staro, naime da se o njoj opet LIX. od god, 1791. i raspravlja jedino na hrvatskom saboru, ako bi Madzari kusali, da I u jezicnom pitanju nalaze uputa diraju u ovo pravo Hrvata. poslanicima, da cuvaju pravo latinskoga jezika na hrvatskom tena pozunskom saboru
izjaviti,

povratiti se

ritoriju.

tecaj saborske rasprave poslije 1830. znatno plemstva pokazuje, da se misljenje hrvatskoga promijenilo. Straha ujedared nestade, a zamijeni ga narodna svigeneracije, vec e s t ojacana ne toliko knjizevnim istupom mlade
j

Pozunski saber od 1832. 1836. Ovakav

poglavito
vidjelo
i

cembra. vec potpunu vecinu privrzenika napretka i narodne madzarske misli, madzarskom trazeci, da se moderne reforme provedu u liberalnom
i

sudjelovanjem hrvatskoga visokoga plemstva. To se jasno na pozunskom saboru, koji je kralj Franjo otvorio 20. deOvaj je sabor pokazivao medu madzarskim zastupnicima

duhu. Ovim je zastupnicima bio na celu Franjo Deak, zaladski zupanijski poslanik, odlican govornik i zagovarac liberalnih nacela. Odmah u pocetku uze sabor u raspravu pitanje u r b a r a, naime o odnosu izmedu gospodara i kmetova. No donja se kuca sada velikom

u demokratskom duhu za potpuno dokinuce kmetova, naime da puk dobije pravo vlasnistva gradanstva". pa da se tako stvori narod". Ovom su se prijedlogu protivili Hrvati svom zestinom, izjavljujuci, da hrvatsko plemstvo mora propasti, ako se oslobode kmetovi i dokine robota, jer niti ima u zemlji radnika,

vecinom

izjavi

286
niti
i

ih

gornja

da ju kao

zakonska osnova prihvacena, a samo cmjenici, Mctternichovu ne htjede pnhvatiti kralj Franjo po savjetu demokratsku", ima sc pripisati, da je konacno revolucionarnu
pa tako
bi
i

moze siromasno plcmstvo

placati.

No

donjoj kuci pndruzi se

poprimila
selienje
i

veoma

blagu

formu,

dopustajuci seljaku kmetu slobodno

gotovim novcem. Uz urbarsko pitan,e no hrvatski su poslanici nepokosabor se zabavi i protestantskim. zakon. ne dopustajuci, da im se to lebivo branili svoj drevni vjerski nato ma da su u stvari bili odista ..nesuvremem Ah

otkup od robote

pravo otme.
uzmu Madzari
oduvijek
cisto

tvrditi,

da su

tri

slavonske
a

zupanije
isto

(ih
i

Slavoni,a)
i

ugarska

zemlja,

onda
i

to

ugarsko" primorjc cara Josipa. Konacno sam ban Vlasic u gorn,o, pomogao im je tai put svoje pravo, a primorjem ne samo po historMskom kuci rekavsi, da je Rijeka s vec i po zdravom razumu pravu i geografskom polozaju hrvatska, preko Hrvata bi Madzari mogli imati ondje
i
.

za Rijeku spasise Hrvati za sebe

jos

jer

nije

mozno,

,.da

ikakih prava". umre 2. marta 1835. starac Posred ovih zestokih rasprava i borba pnjcstolu cetrdesetitrogodisnjega vladanja. Na kralj Franjo I. iza
naslijedi ga sin

Ferdinand V,

IV.

Ferdinand V.
(18351848).

Pozunski sabor od
Ferdinand V.
diti

1832. do

1836.

Buduci da

je

novi vladar

jos

dalje,

izuzevsi

nesmetano 1830. bio krunjen,' mogao je sabor Bee, da brigu oko svecanoga poslanstva u
kralja.

ra-

pri-

sustvuje

ukopu preminuloga, a da pozdravi novoga

Kad

)e

su vec 42 godine. Resila ga stupio na prijestolje, Ferdinandu bile pripravnost, da neogranicena dobrota, neiscrpiva blagost i vjecna tako boljezljiv i slab, dc nesto dobro ucini, ali u drugu ruku bjese nekim odlicnim licnostima, d< se pokazalo nuznim okruziti vladara stajao je mu budu prvi savjetnici. Toj ..drzavnoj konferenciji"

braca nadvojvode Ludovil celu knez Metternich, a uza nj i kraljeva zapocela je na po Franjo Karlo. Odmah po nastupu Ferdinandovu i
'

Ferdinand

IV.. sin

Fcrdinanda
gl.

III.,

umro
str.

je

jos prijc oca.

pa tako

nije usa.

u red

samostalnih

vladara;

gore

194195.

287
o madzarskom jeziku. U njoj Madzari imadu uvesti u svoje skole od petoga da ga zatrazise od razreda gimnazije dalje kao n a s I a v n i jezik, a poslije deset godina da ga imadu nauciti svi, koji hoce da stupe u javnu sluzbu. Tom sc prijedlogu hrvatski poslanici odlucno oprijese; ali kad ih obje kuce donja) nadglasase stvorivsi zakljucak, da se u Hrvatsku (gornja Slavoniju uvodi madzarski jezik kao sluzbeni, obratise se oni zasebnom predstavkom na kralja Ferdinanda, a taj im uvazi ocajni glas uskrativsi sankciju saborskomu zakljucku (28, apr. 1836.). Jos prije negoli je stigao kraljev otpis na sabor, dali su Hrvati na usta svoga poslanika Hermana Buzana (9. marta) svecanu izjavu, da se ne ce odroditi od svojih otaca, vec narodnost svoju cuvati svim dopustenim sredstvima, a municipalna prava njihova da na osnovi zakona (zak. 1715') nikad ne mogu da budu predmetom rasprave u ugarcl. CXX skom saboru, koji nema prava, da se mijesa u unutarnju upravu Hrvatske". Konacno izjavi Buzan, da se Hrvati ne bore za mrtvi latinski jezik, nego za svoje p r a v o, jer oni sami mogu sebi odrediti sluzbeni jezik kojigod hoce, pace i hrvatski, a taj je bas u posljednje doba veoma napredovao". Kad je skoro potom kralj Ferdinand zakljucio sabor (2. maja 1836.), razisli su se Hrvati

zunskom saboru rasprava

Hrvala,

Madzari kao otvoreni

protivnici.

Medu

njima pukao

je

poslije

sedam punih

od dana do dana postajao sve dublji i siri, Izvjestaj svojih saborskih poslanika primio je potom hrvatski sabor (5. aug, 1836.) na znanje, a onda izrece napose zahvalu kralju za potvrdu hrvatskih municipalnih prava,
stoljeca
jaz,

koji je

Hrvatski narodni preporod; Ljudevit Gaj. Kad je Buzan u pozunskom saboru izjavio, da je hrvatski jezik u posljednje doba veoma napredovao", imao je pred ocima rad hrvatske omladine uklonjenja s Ljudevitom Gajem na celu. PosHje dugoga cekanja raznih poteskoca dobio je Gaj konacno dozvolu od kralja Franje, da
i

moze Kako
njihov
1

izdavati politicke novine

je

beletristicki casopis (15, juna 1834.).

pripravni rad ispunio ostatak godine 1834,,

e

donijela
r

je

tek
i

nova godina 1835, hrvatskomu narodu N o v i n

literarni
t
i

h o

v a

k e"

prilog

Danica horvatska, slavonska

i

k a". Novine" izlazile su utorkom i subotom, a Da<i a njegovi drugovi nica" samo subotom, U prvi se kraj posluzise Gaj kajkavskim narjecjem, jer su htjeli da prije svega osvoje za svoje
n
s
'

ma

Gl, gore str. 213.

288
januara 1836. ucini osnove kajkavski Zagreb i okolicu. No vec od on ..narodnoga preporoda" Gaj radikalnu promjenu i pravi korak jezik, novi knjizevni opci kao Srba i Hrvata prihvati stokavski govor narodnoga jedinstva. pravopis i ime i 1 r s k o kao oznaku najvece svoje djclo, Tim odvaznira i presudnim cinom Gaj je izveo posljednu zagradu, sto je dijelila Hrvata od Hrvata,
:

uklonivsi njimc
a

najvelicajnijih. onda Hrvata od Srbina. To je bez sumnje jedan od provincistoljetnomu je jer naroda, dogadaja u historiji hrvatskoga udahnuta time a udarac, smrtan drobljenju zadan jalnom cjepkanju svijest danasnjega hrvatskog. sve dotle nesvijesnim narodnim slojevima njeGajeva narodnog i politickog zivota. Bez ovoga slavnoga cina sav zamisliti se nikako govih odusevljenih mladih drugova ne da narodnoga ujedinjenja. buduci hrvatski politicki rad, a navlas onaj oko
i
i

Tako dakle nestaje rada se nova i s

godinom 1836. stare Hrvatske, njome nova era u politickom kulturnomzivotuhrvatskom.

Ovomu
je

a
t

smjelom istupu hrvatske omladine isla tada na ruku i zabrinuti zbog svc opca politicka situacija. U Becu bili su vec dosta otporu hrvatskomu povladivali stoga vecih zahtjeva Madzara pa su dopusi juna 1837.) stamparije (7. davsi Gaju dozvolu za uredenje No mnogo je znatnije, sto su tivsi mu nesmetano ..ilirsku" promjenu. 1832.-1836., bih ogorceni na hrvatski stalezi tada, poslije sabora od namjere njihove, Madzare, poglavito s dva razloga: plemstvo zbog pitanja, protestantskoga zbog svecenstvo da se seljak ucini slobodnim, a s omlasjedinise faktora glavna Tako se dakle zgodi, da se oba ova i ojaprava municipalnih dinom u jaku falangu na obranu hrvatskih posljedice preporoda. Prve se canje jezicnoga i literarnoga narodnoga citaonicc po zemlji, od brojne su otvorene odmah pokazase: Jankom Draskovicem grofom s zagrebacka kojih je najvaznija bila mogU nesmetano clanovi su kao predsjednikom na celu, a u kojima narodni jezik. Nadaljc se izmjenjivati svoje politicke misH i njegovati poglavito trudom Dizapocelo raditi za hrvatsko kazaliste, stalezi i prihvatih njegovu mitrija Demetra, dok je Gaj zamislio, a za proucavanje narodnoga drustvo misao, da se osnuje uceno u malo godina. toliko jezika i za napredak naucnoga rada. Sve je to prava na pozunskoro preporodilo hrvatski narod, da je obrana njegovih
saboru poprimila
stanke kralj
jos krepciji oblik.

Pozunski saber od

1839.

1840.

Kad

je

poslije

trogodisnje
(21. i

Ferdinand opet sazvao pozunski sabor, sastao se

289

22,

maja 1839.) hrvatski sabor u Zagrebu i izabrao kao svoje poslavelikoga zupana pozeskoga Andriju Markovica nike banovca za gornju pa Aleksandra Dominica i Hermana Buzana za donju kucu, U uputi, koju im je dao sabor, izrijekom je istaknuto, da imadu zatraziti, da se u kraljev naslov uz Ugarsku a po..Dalmacija, Hrvatska i Slavonija". slije Ceske vazda unosi jos
i i

Time su

htjeli ukloniti

annexae), koja nije Hrvatske, kako su ga nosili hrvatski stalezi u svojoj svijesti, Nadalje su se imali nepokolebivo opirati gradanskomu pravu protestanata i

uobicajenu formulu pridruzene strane" (partes odgovarala onomu drzavnopravnom polozaju

svojski zauzimati za latinski jezik protiv uvedenja madzarskoga jezika u hrvatske urede, a tako i za izravno sjedinjenje Dalmacije i Vojne

Krajine

Hrvatskom, po cemu
je

bi se

znatno podigao

ugled

bana

hrvatskoga,

sabor otvorio sam kralj Ferdinand (6. juna), a madzarski su stalezi ubrzo nasH povoda, da opet navale na hrvatska prava. Prije svega i opet iznijese prijedlog o uvodenju madzarskoga jezika u sve hrvatske urede i skole (kao nastavnoga], pace

Pozunski

u Vojnoj Krajini, a isto tako da se i zakoni i okruznice ugarskc vlade izdaju jedino na madzarskom jeziku, kako za Ugarsku, tako Buzan (16, jula za Hrvatsku. I opet se tomu opr'o ne idu toliko 1839.) izjavivsi, da stalezi i redovi hrvatski i slavonski po kojemu v a o, r ono koHko jezik, p taj za tim, da sebi sacuvaju pa jezik, sluzbeni svoj samisebi da odreduju
i

Herman

mogu

stoga pronadu H
svojim,

mozda jednom za zgodno, zamijenit ce latinski jezik narodnim", Ove rijeci, a navlas izjava, da Hrvati pomisljaju,
izazva

kako bi svoj jezik uciniH diplomatickim u Hrvatskoj i Slavoniji, vehko uzbudenje kod Madzara, Svi su oni sada uzeH Hrvatima posluzbeni u svojoj ricati pravo, da mogu uvesti hrvatski jezik kao
domovini,

desetgodisnji Slavoniji u Hrvatskoj rok, do kojega se ima zapoceti madzarski uredovati. Na glas o ovoj raspravi
i

stvorise

zakljucak,

kojim

odredise

odaslale uzbuni se sva Hrvatska Slavonija. Zupanijske su skupstine VeNjeg. bi da molbom, s kralju Ferdinandu krepke" predstavke zasaborskim (pozunskim) licanstvo uskratilo svoje odobrenje svim kraljevina pravima kljuccima, koji se protive' narodnosti municipalnim Hrvatske i Slavonije, a narocito onomu o uvedenju mai i

Dalmacije,

prijedlog dzarskoga jezika". Pace zagrebacka zupanija jos zakljuci na posebna izmoli opet kralja grofa Janka Draskovica, da se u
19

290

hrvatska via da,

kao u doba Marije Terezije, dosljedno da se protiv uvoHrvatska odruzi u upravi od Ugarske, Konacno ustade kralja (21. na upravivsi i c denja madzarskoga jezika i sam ban V 1 a s
kojoj ga zamoli, 1840 ), malo dana prijc svoje smrti, predstavku, u jezik, Kralj Ferdinand da od Hrvata ukloni posve strani" madzarski na sabor (od 5. otpisom je pa Hrvata, molbi udovoljio odista je jezika madzarskoga uvodenju o zakljucka maja 1840.) otklonio potvrdu
Jan.
i

u Hrvatskoj poslije deset godina

(to jest

od 1850-

dalje),

sabor pozunski kusao da zada nove rane hrvatskim isle za tim, da unapravima, jer su sve njegove moderne reforme madzarski jezik ili madzarsku drzavnu ideju. Zbog toga su

Medutim

je

prijede

za konzervativno stajaliste. se nasli Hrvati prinudeni, da se bore Tako su se oni digli protiv potpuna otkupa seljaka, bojeci se, da ce koje ce zapasti u lihvarske to biti na propast i plemstvu i seljastvu, prava protestangradanskoga ruke", a stalno se opirahu podjeljenju

tima u Hrvatskoj.

S druge su pak strane morali braniti pravo Hrracunati kao teritorij, vatske na Slavoniju, koju su Madzari uzeli vec konacno i stoljetno pravo, da Hrkoji izravno pripada Ugarskoj, a poreza (media dica), sto ga placa vojnoga u i c vatska placa p o 1 o V stalezi isli za tim, da i madzarski su Ugarska od jedne porte," jer snazni istup hrvatskih Ali u tomu izjednace Hrvatsku s Ugarskom. pitanju poslanika osujeti i taj put sva nastojanja Madzara; jedino u
oslobodenja seljaka (naime u pitanju njihova otkupa) nijesu buduci da je saborski zakljucak dobio kraljevu sankciju.
(u
uspjeli,

Kad

se

Zagrebu 10. aug. 1840.) pod predpotom sastao hrvatski sabor sjedanjem banova zamjenika' zagrebackoga biskupa Haulika, primi punim zadovoljstvom na znanje izvjestaj svojih poslanika, a onda zagrebackoj zakljuci (cl, XXIV.), neka se zamoli kralj, da se u kr,

po svim gimnazijama urede katedre cistoga narodnoga jezika (stokavstine)", jer stalezi sma-

akademiji
traju

duznoscu svojom,
tip

iako istakne

kljucak od

nas jezik sto vecma uzgojimo, da se saborski zanase narodnosti". vijekova stvoren u korist procvata

da

Ovojeprvi

hrvatskoga jezika,

je ideja narodnoga preporoda cvrsta korijena u saboru uhvatila je da vec toliko uznapredovala, hrvatski sabor, provijavao je koji medu hrvatskim stalezima, Duh,

a svjedoci, e

'

Gl. o torn gore str. 163.

Ban Franjo

Vlasic

umro

je

16.

maja 1840; pokopan

je

u crkvi. sv. Katarinc.

291

osokolio

pa je 1841. osnovano Gospodarsko drustvo" za unapredivanje poljodjelstva u Hrvatskoj, a 1842, u krilu zagrebacke citaonice M a t c a I li r s k a"
je

na

daiji

rad

siroku

javnost,

za unapredivanje knjizevnosti,

Postanak madzaronskc i ilirskc stranke. Tako je hrvatski narod zanosnim radom u nekoliko godina sebi izgradio temelje svoga modernoga kulturnoga zivota. Sada je trebalo i organizirati obranu ovih stecevina, a to je moglo da bude zadaca samo jake politicke stranke.
Sve do 1840. uopce nije bilo u Hrvatskoj izrazitih politickih stranaka, naime slozenih na nacelnoj osnovi s istaknutim programom
organizacijom
;

bile su

samo

politicke

skupine,
je

koje

su se stvarale

kod pojedinih
ali

pitanja.

Hrvatskoj bilo

dosta prijatelja Madzara,

bez medusobne jace sveze. Medutim napredak ilirske ideje navede Madzare na misao, da organiziraju svoje privrzenike u stranku sa zadacom, da pobija ilirstvo. Tako se dakle pocctkom 1841, obrazova h o r v at s k o - u g a r s k a s t r a n k a" s bracom
su ovi
bill

barunima Levinom i Jurjem Rauchom te turopoljskim komesom Antunom Danijelom Josipovicem na celu, a ta osnova u Zagrebu svoju kazinu" kao protutabor ilirskoj ..citaonici". Ovu stranku i njezine privrzenike prozvase Ilirci madzaromanskom" ili madzaromanima", od cega postade pucki izraz madzaronska" ili ,,madzaroni", Politicki program njezin bijase, da se ukine madzarskim teznjama toliko proonda tivno ime ilirsko", kao toboze u korist i spas ..horvatskoga", da se makne novi pravopis zajedno s vlaskom" stokavstinom u
korist kajkavstine,
i

konacno da

se ..Horvati"

sto

tjesnje

prislone

drzavu, pridruze Madzarima u jednu jedinstvenu madzarsku politicku nastavni kao vec da poprime madzarski jezik ne samo kao sluzbeni, hrvatskih zuu skolama, a na pozunski sabor da svaka od triju z r a v n o salje po panija (varazdinska, zagrebacka i krizevacka) Pre.na tome ugarske, slavonske cine to dva zastupnika, onako kako
i i i

konsekvencidakle ova skupina plemica zapravo isla u krajnim munihrvatske jama svojih politickih ciljeva za potpunim ukinucem ovim S samostalnosti i za madzarizacijom svoga naroda.
je

cipalne

programom uzese vode

stranke,'; agitirati

medu

seljackim plcmstvom,

njih, a naropa su doskora s uspjehom predobili za sebe mnoge od u svoje ruke da tim, za pregli cito Turopoljce, Sada su ..madzaroni" saboru, hrvatskom u dobiju zupanije, a onda preko ovih i vecinu se zdruze madzarona gdjc su misUli ozivotvoriti svoje teznje. Protiv prohrvatskim protivnici njihovi u ,.i 1 i r s k u stranku" s izrazito

292

gramom,
Hrvatske

koji jc isao
i

za tim, da se

drzavnopravni odnosaj izmedu

da se sjedinjenjem hrvatskih zeRijeke obrai malja Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, Vojne Krajine s banom na cjelina politicko-teritorijalna zuje od Ugarske nezavisna je literarnom U sluzbenim. kao jezikom celu, a s hrvatskim narodnim i jos sa zajednicu kulturnu opet obziru imala stranka pred ocima Hrvatima u Bosni, pa Slovencima i Srbima s jcdnim knjizcvnim jezi-

Ugarske preinaci tako,

kom

ilirskim".

Obrazovanje obiju stranaka odmah je dovelo do sudara medu (restauracije) u njima kod prvih izbora zupanijskoga cinovnistva i varazkrizevackoj u Hrvatskoj. No dok su se pokusaji madzarona stranke vodstvo dinskoj zupaniji odmah pokazali kao bezuspjesni,

upe potom.sve sile, da uz pomoc brojnih Turopoljaca plemica izborrestauracija nika dobije u svoje ruke zagrebacku zupaniju. Medutim da su tako, konacno se svrsi Zagrebu obavljena 30. maja 1842, u Za pobijedila, stranka ilirska madzaroni bili na biralistu izigrani, a kod i stranku osvetu uzese potom madzaroni sustavno crniti ilirsku (kod ugarske vlade (kod palatina nadvojvode Josipa) i na dvoru rusofilsku", tako da je Ferdinanda) kao veleizdajnicku"
kralja
i

nato imenovan

banom

Erdeljac

grof

1842.) sa zadacom, da uredi hrvatske predlozi cano docekaU, kad je ulazio u Zagreb, ipak grof Haller z advoru kao najzgodnije sredstvo za umirenje Hrvatske, neka se brani ime ilirsko. Buduci da se oko toga vremena na ilirsku carigradska i agitaciju medju bosanskim katolicima potuzila u Becu

Franjo Haller priUke. Ma da su ga

(16.

juna

lUri sve-

porta,

kralj

Ferdinand

izda naredbu
zvijezda),

(11.

Jan.

1843.),
i

kojom bjese
da
kralj

zabranjeno ime
(narocito grb
zeli,
:

ilirsko (ilirizam, IHrija, ilirski jezik)

svi znaci ilirski

polumjesec

ah uz dodatak,

ne

podupirati da se razvijanje narodnoga jezika sprecava, i da ce Gajeve uzmu Sada navala". svih protiv municipalna prava Hrvatske stranka ilirska se dok llirske novine" ime N a r o d n e no vine", cenprozove narodnom". Podjedno je u Hrvatskoj uvedena stroga
profesor pravozura za sve vrsti tiskopisa, koju je vrsio Madzar a t s i k, zamijenivsi dotadanjega odusevljenoga slovne akademije Slovaka. Zabrana prijatelja lliraca profesora Stjepana Moyzesa, rodom preporodinarodne hrvatske Uirskoga imena bjese tezak udarac za krivnjc svoje bez odsada telje, a najvise za Ljudevita Gaja, koji

igra tek
je

sporednu ulogu u daljem hrvatskom politickom zivotu.

No ovom

zabranom ipak samo

trpjela

Hterarna

strana pokreta.

293

dok
a
s

je

politicka

zapravo

ojacala u borbi

madzaronima kod kuce,

Poslije izmakla trogodista sazvao pozunski sabor za 14. maja 1843, U oci toga sastao se hrvatski sabor 22, aprila u Zagrebu, ali na nj je doslo pod vodstvom madzarona golemo mnostvo seljackoga plemstva, da prvi put sto se znade, dakle protiv dosadanjega obicaja' kod odluci u korist svojih gospodara kod izbora poslanika u Pozun i sastavljanja vaznih uputa, Kad to vidje ban Haller, odgodi otvorenje
kralj

Madzarima na pozunskom saboru, Pozunski sabor od 1843. do 1844.

Ferdinand opet
je

sabora bez oznake novoga roka

tako

prisili

madzaronsko vodstvo,

da
(24.

je

svoje Ijude poslalo kuci,

i

Tek

sto su ovi otisli, sastane se sabor

ne obaziruci se na Josipovicev prosvjed izabra u gornju kucu HermanaBuzana, au donju Karla Klobucarica Metela Ozegovica svojim poslanicima davsi im iste upute i
apr.)

kao dosada, naime da imadu braniti hrvatska prava, ali uz dodatak, da se na pozunskom saboru sluze jedino latinskim jezikom. Na ovom je hrvatskom saboru izrekao (2, maja 1843.) Ivan K u k uIjevic prvi zastupnicki govor hrvatskim jezikom, zagovarajuci, da se hrvatski jezik uvede kao diplomaticki" u Hrvatskoj i Slavoniji, latinskoga". to jest kao saborski, uredovni i nastavni umjesto mrtvoga no stalezi zanosom, velikim plemstva svega od pozdravljen Govor je
su o Kukuljevicevu prijedlogu ipak izjavili, da je preuranjen. Borbe, sto su ih imali ovaj put da izdrze hrvatski poslanici na pozunskom saboru, nadilazile su sve, sto se je dosada zbivalo. U kao virilni clan donje kuce prvom je redu komes Josipovic

iznio

odmah

poslije

zakonito

izabrani",

otvorenja sabora protiv njih tuzbu, da su nejer je toboze od izbornoga cina odstranjeno

Josipoviceva se nakana izjatraziti od hrvatskih lovila, ali su zato ugarski stalezi stall uporno sluzposlanika u donjoj kuci, da govore madzarskim jezikom, tada benim u ugarskom saboru, Kad su Ozegovic i Klobucaric vidjeli, da

plemstvo" (naime njegovi Turopoljci).

im

stalezi

ne dopustaju govoriti
i

stvorili zakljucak, koji je

njih

pace da su (20. juna 1843 ubuduce govore madzarski, da vezao,

latinski,
iz

ostave sabornicu
da hrvatski
'

zalraze

konferencije, kojoj

je

predsjedao

zakljucak, ban Haller, uputu od hrvatskih zupanija, Ove stvore nato se ujedno poslanici imadu ostati kod svoga prava, a

obratc na
Tada

kralja.
jos
nije

Medutim su ugarski
bilo

stalezi

na saboru, dasto

zakonom odredcno.

Iko ima pravo dolaziti na sabor

8 pravora glasa.

294
odsutnosti hrvatskih
poslanika, zakljucili, da
i

ubuduce ima
cijeloj

e d

no

Ugarskoi madzarski jezik bill sluzbenim deset godina (to jest Primorjem, a poslije Hrvatskoj sa Slavonijom od 1853, dalje) ne moze vise nitko biti u Hrvatskoj namjesten ni kao

nastavnim u

javni

cinovnik ni kao svecenik, tko

nije vjest

madzarskomu

jeziku.

No zakljucci se ugarskih staleza dobrza izjalovise, jer na sabor stize kraljevo rjesenje (od 12. okt. 1843 ), koje odredivase, da se hrvatskim poslanicima ima ostaviti na volju, da mnijenja svoja izricu bilo
latinskim bilo
jesu dali smesti
slanike,

madzarskim jezikom". Ali ugarski se stalezi ipak niovom kraljevom porukom, nego su na hrvatske popokusase da govore latinski vratise u sabor potom kad se
i

im onemogucili isto kazati, (1. dec), navalili tolikom zestinom, da su i dalje kod svoga zakljucka Ujedno izjavise Madzari, da o s t a j u

od

20. juna.

Sada popusti

kralj

Ferdinand

utoliko,

da

je

na nagovor
kojim
1850.)

palatina nadvojvode Josipa izdao

novo rjesenje

(23. jan. 1844.),

(to jest
;

odredi, da se hrvatski poslanici poslije sest godina

od

imadu takoder na saboru

sluziti

kljucaka ugarskih staleza, jezika u sve urede i skole u Hrvatskoj, Slavoniji i Primorju nije potvrdio. Pace kralj je sabor raspustio vec 13. novembra 1844,,

madzarskim jezikom no ostalih zaa narocito onoga o uvodenju madzarskoga

obavio svoj posao, a 3. januara 1845. opet dopusti Hrvatima rucmm pismom upotrebu i 1 i r s k o g a i m e n a, ali samo u literaturi. Pored toga Ferdinand izdade jos i rjesenje, kojim bjese osnovana na akademiji katedra za ilirski jezik i knjizevnost", a
prije negoli
je

cenzor Matsik dignut

sa sluzbe,
1845.

koja

bi

povjerena Hrvatu
bili

Pavlu

Muhicu,

po koskloni dvoru jima je narodna stranka mogla zakljucivati, da su na njezinim politickim ciljevima. No svu tu radost dobrza zagrci s mnogo kapi stranacke zuci najznatnije pitanje tadanje hrvatske politike, naimc

Ustavna borba od

do

1848. Sve su to

znaci,

pitanje restauracije zupanije zagrebacke, koje jos od maja 1842. nije silazilo s dnevnoga reda. Rjesenje njegovo povjeri kralj banu Halleru

imenovavsi ga jos i velikim zupanom zagrebackim, a on uze nato naciniti sve potrebno za izbor. Upravo zato nije po Ferdinandovu logu sazvao hrvatski sabor, da po razlazu pozunskoga proglasi od kralja sankcionirane zakone i da primi do znanja izvjestaj svojih madzaronska, bijahu takoder poslanika. Ali i obje stranke, narodna
i

zaokupljene novim izborom, kod kojega se poglavito radilo o torn, kako ce biti sastavljene listine plemica izbornika. Kad je konacno

295

poslije

da mnogih bucnih zupanijskih skupstina uspjclo madzaronima, zupan Haller proglasio njihovu listinu pravovaljanom, je ban restauracije. Dne 28. i onda bjese njima i zajamcen rezultal same madzaroni uz pomoc izbora kod 29. jula 1845. pobijedili su dakle
i

turopoljskih glasova

zupanom svoga

315 glasova (1289:974) izabravsi prvim podkandidata Josipa Zuvica protiv narodn)aka
s

BenkaLentuIaja.

Izbor se obavljao pod svodom, koji je spajao prezidijalne vladiae zgrade, oba dvorista danasnje banske palace i toga izisli su narodnjaci Poslije a dovrsio se oko sedam sati uvece. prezidijalnoj zgradi) na Markov trg i iz svoga dvorista (u danasnjoj grad. Dok su jos posljednji silaziti Kamenitom ulicom u donji
stali

iznenada s redovi narodnjaka ostavljali trg, puce bez sumnje u znak vesel)a hitac, jak Ferica' kuce madzarona Tadije prouzroci jer ranio nije nikoga. Taj hitac s madzaronske pobjede,

tavanskoga prozora

medu

nekim drugim radoznalim gledaocima Haller vojsci, koja je kroz sve veliko ogorcenje. Nato dade ban Markovu trgu, nalog. da trg vrijcme izbora bila postavljena na Uza sve to ipak ,e zatvori sve ulice, sto vode do njega. isprazni narodnjaka i na pocetku Gospodskc ulice nekoliko ostalo na trgu Mirko Bogovic izvukao svoju mirnih gledalaca, a kad je mladi Ilirac napao osornim njome se oborio na jednoga casnika, jer ga je sablju da puca. vojsci, glasnu zapovijed rijecima, dade potpukovnik Sartori Ijudi mrtvih, a jos Tako pade 29. jula oko pola osam uvece vise
preostalim narodnjacima
i
i i i

vise ih je ostalo tesko

ili

lako ranjeno.

prekide u prvi kraj sve odnose izmedu nanjemu gledala ..krvnika rodne strankc i bana Hallera, jer je ona u restauracije zupanija nastavljene svoje brace". Na taj je nacin kod odrzase 5. augusta koji dosla sasvim u ruke madzarona,

Uzasni

taj

dogadaj

zagrebacka
je

veliku

otpust. Zakljucci stvoreni

podzupana Zuvica, jer skupstinu pod predsjedanjem prvoga zatrazio od kralja svoj Haller odmah po obavljenoj restauraciji pcnajvise inicijativom Josipovicevom isli su

Gaju uzme tiskara, da i za tim. da se obustave ..Narodne Novine" kajkavstinom, dok su stokavsc vrati u Hrvatsku stari pravopis s ,.buduci da zajednicki hrvatskostinu ogranicili na Pozegu i Osijek. plemstvu ..potvrdi slavonski jezik ne postoji", i da se seljackom sabor s pravom mjesta pravo", da licno (viritim) dolazi na hrvatski izabrala za hrvatski skupstina glasa. Svojim zastupnicima, sto ih je i
'

Danas kuca Markov

trg br.

3..

gdjc

je

nekoc

bila zcmaljska blagajna.

296
sabor,

da se

Kolomanu Bedekovicu i Josipu Briglevicu, dadose opet uputu, imadu protiviti svim prijedlozima, sto bi smjerali na oslabljenje

Ugarskom, a narocito obnovi hrvatske samostalne vlade. Ali najtezi grijeh pocini ova skupstina, kad je proglasila na proslom pozunskom saboru stvorene zakone, i to najprije na m adzarskom, a onda na latiaskom jeziku time je povrijedila bitno
sto tjesnje sveze s
;

hrvatsko pravo, jer to bijase jedino kompetencija hrvatskoga sabora. Uto se uze ban Haller spremati, da sazove hrvatski sabor. Narodna stranka, uvjerivsi se niedutim, da ban nije kriv nesreci od 29. jula, stupi sada s njime opet u doticaj. Pobjedom madzarona u zupaniji zagrebackoj postala je pogibao od seljackoga turopoljskoga plemstva za hrvatski sabor jos opasnija, pa stoga je narodna

stranka

svega za tim, da sazna, sto ban o tome misli. Kad a to su tada bili grof Janko ban uvjerio njezino vodstvo, je Draskovic, grof Jurica Orsic i barun Franjo Kulmer od velikasa, biskup zagrebacki Juraj Haulik od prelata, a Ivan Kukuljevic od da seljacko plemstvo ne ce sudjelovati na saboru plemstva'
isla prije

narodna stranka mogla s pose sastade u Zagrebu 23, septembra 1845, I odista, na sabor dovelo je madzaronsko vodstvo mnostvo seljackoga plemstva, no kad je procitano kraljevo rjesenje (od 14, sept.), kojim je dano pravo glasa na hrvatskom saboru samo banskim pozvanicima zastupnicima oblasti (zupanija, gradova i kaptola), onda

pravom mjesta i glasa", onda uzdanjem spremati na sabor, koji

,,s

se

je

seljacko

plemstvo

zajedno
je

madzaronima
sastav

ostavilo

dvoranu, a
kojim
i

preostali stalezi stvorise vise zakljucaka u smislu

programa narodne
sabora,
je

stranke, seljacko

Prije

svega ureden

hrvatskoga
a
dobili

plemstvo u

masama

iskljuceno,

su mjesto

glas

srpski grcko-istocni episkopi;

da se zamoli kralj, da bi Hrvatskoj povratio samostalnu vladu, kako ju je imala za Marije Terezije (17671779), da se akademija podigne na potpuno sveuciliste, a zagrebacka biskupija uzvisi na samostalnu

onda

zakljucise,

od Ugarske nezavisnu

nadbiskupiju, Tek

sto

se

posHje toga

sabor razisao (14. okt,), odstupi ban Haller sa svoga mjesta, a poslove

banske preuze po starom obicaju zagrebacki biskup Juraj Haulik, Kad se primaklo vrijeme, da se poslije izminula trogodista opet
*

to

doba

nije

Gaj igrao

nikakove

narodne stranke u neku je ruku od njega zaziralo, ma da Gaj voga povoda. Kako Gaj nije bio plemic. nije sudjelovao
u saborskim sjednicama.

vaznije politicke uloge. pace vodstvo nije dao tome prani

u zupanijskim ni

297
sastane pozunski sabor, sastao se prije toga hrvatski u Zagrcbu 18. oktobra 1847. U to je doba vec sva Ugarska bila uzavrcla bujnim

narodnim zivotom, a na celu

ski

je

pokretu stajao radikalni

je

demokrat-

demokratske a ne staleske

potpunu samostalnost vladom odgovornom saboru narodnih zastupnika, a s Austrijom svezane samo cisto personalnom unijom, Ovu je Ugarsku opet pomisljao kao jedinpolistvenu drzavu od Karpata do Adrije, u kojoj ima samo jedan situaciju politicku ticki madzarski narod. Imajuci pred ocima ovakovu
koji

Ludovik Kossuth,

trazio

Ugarske,

Haulika u Ugarskoj, hrvatski je sabor pod predsjedanjem biskupa od oslobodenjem za isli su koji zakljucke, takoder pregnuo, da stvori ugars savez se da htio madzarskoga gospodstva, aU inace nije skom krunom raskine. Prije svega izabra sabor u Pozun Hermana Buzana u gornju, a Metela Ozegovica i Josipa Bunjika (vehkoga prijedbiljeznika zupanije pozeske) u donju kucu, a onda zakljuci na na ..uzvisiti ima k i z e hrvatski log saborskoga odbora, da se jezik" latinski uzivao dosada onu cast vrijednost i valjanost, koju je
j

zakljucak (od 1845.) o stvaranju Dalmacije samostalne hrvatske nadbiskupije u Zagrebu, o sjedinjenju pozunske Rijeke s Hrvatskom, a konacno je sastavljena uputa za i kao i prava hrvatska braniti imadu da poslanike, koja im nalaze,
(23. okt. 1847,).

Jos

je

obnovljen

janiji

a onda se u njoj kaze Primorja Hrvatskoj maovo; Saborski poslanici ne ce niposto dopustiti uvedenje jos ovih akademiju dzarskoga jezika kao obukovnoga u gimnazije i

pripadnost
i

Slavonije

da se u Hrvatskoj uvede kao Ijubavi spram obukovni jezik nas narodni jezik", i: U dokaz bratske jemadzarskim sada vec ugarske brace sluzit ce se poslanici
kraljevina,
jer

stalezi

redovi zele,

zikom
kljucen

(na
(27.

pozunskom saboru)". Kad

okt.),

ostaviH

su

stalezi

potom hrvatski sabor zadvoranu s uvjerenjem, da su

je

poloziH zdravu osnovu

modernoj

Hrvatskoj.

Sabor od

1847.

posljednji

je

staleski sabor hrvatski.

kralj Pozunski sabor 1847. i 1848. Pozunski je sabor otvorio madzarskim prilikom Ferdinand 12. novembra izrekavsi torn

staleze i redovc jezikom ovo: ..Radujem se. da ovdje vidim sabrane kraljevske propokraljevine Ugarske. Moje ocinske namjere pokazuju da je kralj poslije vijekova zicije; primite ih s povjerenjem". Cinjenica, jezikom, izazvala madzarskim progovorio na saboru prvi put otvorio njihove daojacala i ali je meda Madzarima neopisivo odusevljenje, palatmom izabrao lekosezne nade. Prije svega sabor je jednoglasno
i

298

nadvojvodu S t e p a n a, sina palatina Josipa (t 13. Jan. 1847,), a na prionda je zapoceo vijecanje uzevsi doskora (18. nov.) u raspravu poslanici hrvatski su da zupanije, jcdlog Josipovicev tuzbu zagrebacke od nezakoniti", jer su toboze izabrani s iskljucenjem plemstva"
j

nekakove ..skupstine od 60 Ijudi". Ma da su hrvatski poslanici u toj na osnovi zakona stvari poricali ugarskomu saboru kompetenciju je na i prcdade tuzbu prihvati saber ipak (CXX 1715, LVIII- 1791), smutnja," h hrvatski ispitivanje izvjestaj zasebnom odboru za
:

kojemu bjese predsjednik voda Madzara na torn saboru, Ludovik Kossuth. Taj pozva nato hrvatske poslanike.preda se, da im sudi. No Hrvati odbise poziv porekavsi ugarskomu saboru pravo, da protako bjese namjera Kossuduje pravovaljanost njihova mandata
;

prava, suthova, da torn prilikom lisi Hrvatsku njezinih najbitnijih zakonsku raspravu u izigrana. Iz osvete uzme sabor (7. Jan. 1848.) prije osnovu o madzarskom jeziku i narodnosti". Ta je osnova i cisvega odredivala za ugarsko primorje", da svi njegovi uredi i cinovoblastima ugarskim s saobracaju sluzbenom novnici imadu u sc nistvom dopisivati jedino u madzarskom jeziku, a u domacim

poslovima mogu uz madzarski jezik sluziti samo jos t a li a nskim". Zupanijama pozeskoj, virovitickoj i srijemskoj" ostavlja se racuu domacoj upotrebi jos samo sest godina latinski jezik ugarski svi da osnova, trazi Onda najuci od razlaza ovoga sabora".
j

novci imadu

provideni ugarskim grbom i madzarskim natpisima, kod svih gradanskih, financijalnih (komorskih) i vojnickih javnih zai voda, onda u ugarskim lukama, na brodovima ugarskih trgovaca drugim ugarskim brodovima" ima se upotrebljavati jedino drzavni
biti

na

narodne ugarske boje (zastava), a tako dobivaju i svi sluzbeni pecati madzarske natpise. Sve se ovo tice i Hrvatske (uze), koje oblasti i sudista imadu odmah dopisivati sa svim
(ugarski) grb
i

ugarskim oblastima
upotrebu

sudistima jedino madzarski, a samo za domacu time se ocito htio iziostavlja im se latinski jezik
i
;

jeziku. grati zakljucak hrvatskoga sabora o hrvatskom sluzbenom obHgatno uciti jezik madzarski Konacno je trazila osnova, da se ima pnu s V i m hrvatskim skolama, dakle i u puckim. Potom je sabor

prohvalio ovu zakonsku osnovu; donja kuca bez preinake, unatoc svjedu hrvatskih poslanika, a gornja tek uz neke neznatne promjene. hrvatskim poslanicima nije preostalo, nego obratiti se

toj

situaciji
s

na kralja
cila

molbom, da

bi uskratio sankciju ovoj osnovi,

koja

je

zna-

propast Hrvatske.

299

buna (februarska revoproglasi otjera s prijestola kralja Ludovika Filipa lucija), koja opci pokret gotovo drugu republiku". Ova je buna bila znak za cas dakle iskoristc zgodni Taj Evropi. srednjoj po cijeloj zapadnoj marta zakljucili u 3. Kossuthov Madzari tako, da su na prijedlog dao odgoUgarskoj neka bi donjoj kuci, da se kralju posljc adresa, upravu i na odobrio citav niz reforama s obzirom vornu vladu kratila da primi adresu, nije bilo poliliku. Ali jer se gornja kuca protiv dana poslije toga bukne u samom Becu buna
Uto bukne
24. februara

1848. u Parizu

nista.

Deset

Metternicha

njegova

policajnoga

reakcionarnoga

sistcma

(13.

Ferdinand Metternicha, proglasi marta). Nato otpusti sjutradan kralj narodima u s t a v na slobodu stampe i obeca (15. marta) austrijskim
osnovi odgovorne
rijesio to

parlamentarne
i

vlade.

Ovim
jer

pitanje

za Ugarsku

Hrvatsku,

Austriji, nije se

moglo

uskratiti njima.

Na
i

glas

obecanjem dvor sve ono, sto je dao o beckim dogadajima

je
cijeli
i

prihvati

zatrazi gornja kuca Kossuthovu adresu, a onda

sabor

sabor dokinuce putem svecane deputacije od kralja jos (domonarodnu vojsku sastavljen od izabranih narodnih zastupnika, ministarstvo, nezavisno vlade austrijske od branstvo), odgovorno poreza placanjem opcenim staleza ukinuce cenzure, izjednacenje svih
stalestva
i i

Kralj Ferdipotpuno ukinuce kmetstva, urbara i crkvene desetine, vodstvom pod nand primio je 16. marta u Becu deputaciju Madzara
reskript, koiim bi palatina Stjepana, a drugi dan izisao je kraljevski nalogu grof obecano odgovorno ministarstvo. Nato je po palatinovu sastavio popis ministara i iznio ga 23. Becu velike pomarta pred staleze donje kuce. Medutim nastadose u vladi. kad sankcioniranja zakonske osnove o minislarskoj

Ludovik Batthyany
teskoce kod
iu je

madzarski a najvise su radili protiv nje neki U tom je smislu konzervativni velikasi, na celu im barun Samuil Josika. procitan 29. marta, ah kralj novi reskript na sabor, koji je
sabor podastr'o,
odaslao
jc

privolio na sankmalo potom na nagovor palatina Stjepana kralj odgovorno minii 7. aprila imenovao prvo ugarsko neodvisno ciju predsjednikom. U starstvo s grofom Ludovikom Batthyanyjem kao ministar hnanovo ministarstvo ush su uz druge jos i Kossuth kao ministar na kraljevu dvoru (a cija, herceg Pavao Eszterhazy kao docnije Deak kao ministar pravosuda. Tri dana
i

latere),

a Franjo

brata nadvoiu Pozun na sabor kralj Ferdinand u pratnji dosao pa je njegova sina nadvojvode Franje Josipa, vode Franje Karla na saboru 1848. sjutradan 11. aprila saakcionirao zakone stvorcnc
je
i

300

Od

ovili

je

zakona odredivao clanak

3,

V.,

da ce odsada zastupati na
s t
i,

saboru, koji se ima svake godine sastajati u P e

viticku 4 zastupnika, srijemsku

,,zupaniju viro-

pozesku s kr, slob, gradom Pozegom Hrvatsku 18, hrvatsku Krajinu 8, a 2, Rijecki kotar (s Bakrom) 1, 3". Ona zakonska osnova o ,,madzarskom jeziku slavonsku Krajinu narodnosti" nije dobila sankcije, samo je cl, XXI, odredivao, da i ugarske narodne boje i drzavni grb imadu upotrebljavati svi ugarski brodovi", dok se ..pridruzenim stranama" (a kapcsolt reszeknek) dopusta, ,,da se mogu uz boje i grb zemlje (t. j. Ugarske) sluziti i svojim bojama grbom", Jos istoga je dana 11. aprila kralj zakljucio posljednji ugarski staleski sabor i opet kratkim madzarskim govorom, nasto su hrvatski poslanici posli kuci s uvjerenjem, da njihovu doi

movinu cekaju burni dani. Ban Jelacic. Medutim se i u Hrvatskoj zgodise krupni dogadaji. Jos 16. marta dosao je u Bee barun Franjo Kulmer i svjetova nado cemu se vojvodu Ivana (brata kraljeva), da se imenuje banom pukovnik prve upravo tada radilo, jos prije njegova dolaska banske regimente, popularni barun Josip Jelacic. Jos je istoga dana zakljuceno ovo imenovanje, ali dekret datiran je 23. marta, kojim je Jelacic podjedno imenovan i generalom te zapovjednikom obiju banskih regimenata, Za sve to nije se jos znalo u Zagrebu,

kad su Gaj
:

Kukuljevic sazvali veliku skupstinu za 25. marta, na

kojoj zakljucise pred kralja iznijeti po svecanoj deputaciji ove narodne zelje" da se Jelacic imenuje banom, da se hrvatske zemlje (Hrvatska,

Slavonija,

Vojna Krajina, Dalmacija

vlada
i

Rijeka)

ujcdine, da

se

narodu

dade
i

odgovorna

nezavisna

od ugarske, stalni hrvatski

zastupnicki
stalestva.

sabor

ukinuce posljednjih ostataka kmetstva kao

Imenovanje Jelacicevo banom oznacuje krizu madzarsko-hrvatskih odnosa posljednjih decenija. Buduci da u novo ugarsko ministarstvo nije usao ni jedan Hrvat, znah su Hrvati, da se sada radi o opstanku k r a 1 e V i n e Hrvatske, Stoga je ponovno odlikovanje bana Jelacica podmarsalom i zapovijedajucim generalom u Hrvatskoj i u Vojnoj Krajini izazvalo opcenu radost i velike nade, Te se nade
j

jos ojacase,

kad je ban 19, aprila izdao na sve hrvatske oblasti cirkular, da dok se ne sastane hrvatski sabor ima svako poglavarstvo ni opcina djelovati pod Hcnom odgovornosti u svom djelokrugu,
i

od koga primati nikakvih sluzbenih naloga

od ugarske vlade)"
;

(naime

vec se

mogu samo na

bana

obracati,

kao na

301

vrhovnoga zemaljskoga glavara imenovana od

kralja,

Ovim

je cir-

kularom Hrvatska prekinula mnogovjekovne

sveze
kojom
s

svoje

u Hrvatskoj, Slavoniji i Vojnoj Krajini za 191 zastupnika, dok su virilisti napose pozvani banskim pismom. Sabor se sastao u Zagrebu 5. juna te je odmah instalirao Jelacica kod toga je fungirao kao instalator srpski patrijarh Josif Rajacic, u znak sloge Hrvata i Srba, Potom je sabor prije svega primio na
je
;

Ugarskom. raspisao izbore

Skoro potom izdao

je

ban naredbu

(18. maja),

znanje

izvjestaj

svojih

pozunskih poslanika,
placanje

ali

z a

k o n a

skoga sabora od
ukinuce
f

1848.

nije proglasio, vec

poreza,
to
jest

je

sam

u g a rzakljucio

kmetstva
1

opce

prestanak

Glede buducega odnosa Hrvatske na federalisticko prema uredi po uzoru Svicarske monarkija stanoviste, izrazivsi zelju, da se sa nezavisnim narodnim vladama, ali s centralnim parlamentom
e u d a
i

ma

iza tolikih vijekova,

i

Ugarskoj

Austriji sabor se postavio

vladom u Becu, narocito za spoljasnju

nistvo, financije
i

politiku

(diplomaciju),

voj-

trgovinu, Nadalje zakljuci sabor, da se banska vlast

ima obnoviti od Drave do mora", a Krajina i Dalmacija sjediniti s Hrvatskom, Za posrednika izmedu Hrvatske i dvora izabran je na saboru barun Franjo Kulmer. Medutim razvise Madzari jaku agitaciju u Slavoniji. Stoga se zaputi ban onamo te je opet cvrsto sveze s materom zemljom; jedini Osijek drzao je s Madzarima. Nato ode Jelacic u Bee, gdje su Madzari mislili posredovanjem nadvojvode Ivana postici izmirenje s Hrvatima.

Na

konferenciji

madzarskim ministrima izncse ban kao uvjete

rata
i

pomirbe, da

se ugarska ministarstva

financija

sjedine

cen-

tralnom vladom u Becu, dok ce preostala ministarstva Hrvati priznati samo onda, ako im se zajamci potpuna unutarnja nezavisnost s opcenom upotrebom hrvatskoga jezika, pa i na ugarskom saboru. Ali Madzari ne htjcdose prihvatiti ovih uvjeta, a Jelacic se nato

u Zagreb s uvjerenjem, da ce dobrza doci do oruzana sukoba Velikom zurbom stao je kupiti i opremati krajiske s Madzarima, vojnickom silom. Od sada dalje Rizaposjede ieie, a Rijeku
vrati

jcka
sve

je

sve do
bile

1867.

priprave

gotove,

sastavni dio Hrvatske. Kad su navijesti 7. septembra ugarrat

i

hocemo jednakost narodnosti, sto zivu pod ugarskom ravnopravnost svih naroda krunom. Buduci da ugarsko ministarstvo drzi, da ne moze pristati duznost, da pokusamo zadnje da na ove uvjete, nalaze nam cast

skom ministarstvu

rijecima

,.Mi

302
se latimo oruzja".
Prije odlaska osnova ban u Zagrebu za pravosude, unutarnju upravu, bogostovlje odsjeka: V ladu sa pet i za financije, kuda su potpadali jos s nastavom, bojne poslove
i

bansku

trgovacki

Mirka

gospodarski poslovi. Banskim je namjesnikom ucinio Lentulaja, a onda krene u Varazdin, gdje se sabralo
i

oko 40.000 vojnika, vecim dijelom krajisnikai odmah Jelacic presao je Dravu 11. septembra, usao u Cakovac krenuo je Potom Hrvatske. dijelom proglasio Medumurje sastavnim minije Medutim Budimu, preko Kanize i Stolnoga Biograda prema
zbog istupa Jelaciceva podnijelo kralju priFerdinandu molbu za demisiju, nasto madzarski sabor povjeri vremeno vodenje drzavnih posala Ludoviku Kossuthu(sjos za dva ministra), a 16- septembra izabra ga i predsjednikom odbora tako zacinje dogadajem zemaljsku obranu", Ovim se posljednjim groznicavom zvana madzarska revolucija od 18481849. Kossuth je intelibrzinom stao organizirati narodni otpor nasavsi u madzarskoj
starstvo

grofa Batthyanyja

genciji

zgodne

suradnike,

vrelo snage.

Medutim

a u fanatiziranim masama na celo madzarske postavio se

nepresusivo
vojske

sam

Jelacica, ali mu palatin nadvojvoda Stjepan u zelji, da krene protiv je palatin predao vrhovno iz Beca nalozise, da ne dira u bana, Nato palazapovjednistvo generalu Mogi i pozurio se u Bee odrekavsi se posljednji casti (25. sept.), Nadvojvoda Stjepan bjese

tinske

ugarski palatin. S vojskom posao

ususret, koji je vec ostavio Stolni

je

nato general

Moga
i

Jelacicu

Biograd, Izmedu Pakozda

Vclenceja

doslo

septembra do bitke, koja ostade neodlucna, ma da je pona desnom krilu i u sredistu hrvatska vojska odrzala potpunu Sjutradan zaiste Jelacic primirje od tri dana, ali vec drugi bjedu,
je

28,

dan

okrene prema Becu, gdje su se medutim opet uzeli buna, spremati ozbiljni dogadaji, a 6. oktobra planula je u gradu sasvim grad je koja prisili dvor, da se je preselio u Olomuc. Tako dosao u ruke ustasa, koji se u njemu utvrde i spreme na otpor. Uto. carskom vojskom, je stigao i Jelacic pod Bee' te ga uze zajedno s Ali gradu pohrli podsjedati, Windischgratz, knez kojom je zapovijedao Schwechata kod ga Jelacic no u pomoc madzarski general Moga,
(30,

sept.)

ametice potuce
nicima,
'

(30. okt,),

nasto se drugi dan predade Bee pobjed-

dok

je

Kossuth zamijenio Mogu veoma sposobnim mladim

;

poPobjedu pripisivale su sebi jos onda obje stranke Hrvati su je prozvali mjestima prema vec Pakozda. kod bjcdom kod Velenceja, a Madzari pobjedom
svojih uspjeha.

303

gcneralom
se

Arturom Gorgeyem.
i

dischgratz udariti na Ugarsku

prisiliti

WinSada su imali Jelacic Buduci da je na pokornost.

i

Ferdinand
2.

V.

nije

smatrao

doraslim

novoj

politickoj
i

situaciji,

odrece se
a jer
je
i

decembra u Olomucu ugarsko-hrvatske

carske krunc,

brat njegov Franjo Karlo ucinio isto, prijedu obje krune u smislu nasljednoga zakona na njegova 18-godisnjega sina nadvojvodu

Franju Josipa.

V.

Franjo Josip
(1848.

I.

do danas).

a^Revolucija

apsolutizam

(18481860).
je

Madzarska revolucija 1848. 1849. Cim

mladi car Franjo

Josip I. primio vladanje, izda proglas (2. dec), kojim izjavi, da zeli da vlada na osnovi ravnopravnosti svih narodnosti monarhije, jednakosti svih drzavljana pred zakonom i sudjelovanjem narodnih zastupnika kod zakonodavslva". Jos istoga dana (2, dec. 1848.) ime-

nova Franjo Josip bana Jelacica

je

gubernatorom Rijeke,
uspjelo,

jer

njegovu krepkom
i

uzdrzi carsku vlast

jos
i

da na Rijeci dekretom zasebnim onda a stanje", zakonito

i

zgodnom postupku

Tako Medumurjem, je Jelacic ujedinio u svojoj ruci sve hrvatske zemlje s koje su tada bile unutar granica monarhije izuzetak cini samo Istra Konacno je mladi vladar jos istoga dana s Kvarnerskim otocjem,
civilnim
i

vojnickim

gubernatorom Dalmacije.
;

(2.

dec.)

imenovao baruna

Franju Kulmera hrvatskim

mi-

ni s t r o m ,,bez lisnice. ali sa mjestom i glasom u ministarskom vivlade. jecu", da bude zakoniti posrednik izmedu dvora i hrvatske Ovom ministarstvu s knezom Schvvarzenbergom na celu bjese odredeno, da bude zajednicko cijeloj monarhiji. Dok su sva ova
iraenovanja izazvala

madzarski je novi na kojem dasto nije bilo Hrvata sabor u Pesti (od 5. jula dalje) saznavsi za promjenu na prijestolju, izjavio (9. dec), da ,,bez obaveliku

radost kod

Hrvata,

vijesli,

moze jednostrano raspolagati Stoga je sabor pozvao prijestolja". kraljevskoga posjedom ugarskoga ustav i sabor '. ,,zakon, priznaje zemlju, da ne slusa nikoga, koga ne
znanja
i

privole sabora nitko ne

Nato

dvor odgovorio tako, da je dao knezu Windischgratzu i banu Jelacicu zapovijed, da oruz)em slome otpor Madzara. U prvi je kraj carska vojska posligla u napornoj ,,zimskoj vojni" znatne uspjehc priblizavajuci se zurnim koracima Budimu. Napose treba istaknuti
je

304
koja je pobijedila kod Mosona (18. djcla Jelaciceve krajiske vojske. madzarskoga generala Perczela porazila dec), zauzela Dur (27. dec.) i Biograda (30. dec), a samoga nedaleko od Stolnoga

kod Moora, januara s JelaGorgeya kod Tetenya (3. Jan. 1849.) usavsi onda 5. Windischgratzom na celu u Budim i Pestu. Jos prije toga cicem ugrozeni glavni grad te se preostavi madzarski sabor s Kossuthom prva sjednica. Tom je odrzana januara 9, seli u Debrecin, gdje je ostalc sv. Stjepana krunu Budima prilikora Kossuth ponio sobom iz organizaciju dalju na on kraljevske insignije. Iz Debrecina dao se
i i

ustanka, kojemu se pridruzise

biriski

neki stranci, tako Poljaci grof

Dem-

dobrza stvori opet citavu vojsku, AH Windischgratz krvavoj bitki pode joj ususret i potuce Dembiriskoga u dvodnevnoj tako da se februara), 27, i kod Kapolne nedaleko od Jegra (26, Windischjavi bitke Madzari povukose na lijevu obalu Tise. Poslije uze ovaj izvjestaj dvoru, da je unistio buntovne horde". Car

iBem,

gratz

kao

istinit
4.

smatrajuci otpor

Madzara

slomljenim,

a rat dovrsenim,
a
v,

objavi

marta 1849. svojim zemljama

jer je

nov

s t

obicno zvan

oktroirani",

djelo Schwarzenbergova ministarstva bez sudje-

lovanja parlamenta-

Oktroirani ustav bjese upravo obnova staroga carskoga sistema

na osnovi germanizacije za
reich).

monarhija (Erbmonarchie)"

od pojedinih krunovina (Kronjedna od druge, ali sve zajcdno lander), koje su medusobno nezavisne ovim redom cine jednu qelinu. Medu njima se navode ( 1.)
sastoji

Ova

..carstvo austrijsko" (Kaisertum Oesternerazdruziva, ustavna nasljedna nerazdjeljiva, ..slobodna,

..kraljevine Dalmacija,

Hrvatska
;

Slavonija

gradom Rijekom s kotarom Erdelj; Vojna Krajina (ugarska

kraljevina Ugarska
i

hrvatskim primorjem, velika vojvodina

lina). Glavni je grad Bee, koji je i svaka ima neoskvrsve su narodnosti (Volkstamme) jednakopravne narodnosti i jezika". njivo pravo na ocuvanje i njegovanje svoje

hrvatsko-slavonska kao jedna cjesjediste drzavne (centralne) vlade

drzavnim poslovima vrsi car s drzav(krunim (centralnim) s a b o r o m (Reichsrath), a u zemaljskim Dr(Landtag), novinskim) car sa zemaljskim saborima
Zakonodavstvo u
zavni se

od gornje i donje kuce, zemaljskim saborima Gornju kucu sacinjavaju zastupnici izabrani na ravno od naroda svake krunovine, a donju zastupnici izabrani
sabor sastaje u Becu, a sastoji
;

mandat prvih Ugarske kaze

traje
(

10,

drugih 5 godina.
toliko

71.),

da ce u

Za dojakosnji se ustav ostati na snazi, u koliko se

305
njegove ustanove ne kose

ovim drzavnim ustavom", dakle se dokidaju zakoni od 1848., a onda se nastavlja, da ce odsada biti u Ugarskoj ,,zajamcena zgodnim uslanovama ravnopravnost svih narodjezika u svim prilikama javnoga i gradanskoga zivota", Poslije nosti toga osniva se ( 72.) zasebna srpska vojvodina (Woiwodschaft Serbien) i otkida od Ugarske (a dio Srijema od Hrvatske). Onda dolazi
s
i

govor o Hrvatskoj
i

Slavoniji ( 73.): ,,U kraljevinama

i

Hrvatske
t

a V o n

amo pripadajucim primorjem

gradom Rijekom
p u n o
iz
j

kotarom ostat ce zasebnc njihove uredbe na snazi u p o

nezavisnosti od kraljevine Ugarske,

Zastupnici

Dal-

macije raspravit ce sa hrvatsko-slavonskim saborom, posredovanjem izvrsujuce drzavne vlasti, o uvjetima zdruzenja Dalmacije s kralje-

Slavonijom, pa ce onda rezultat podastrijeti vinama Hrvatskom caru na sankciju". Kad se u Hrvatskoj saznalo za oktroirani ustav, nasta velika zlovolja, jer su svi iz dana u dan ocekivali sankciju hrvatskih saborskih zakljucaka od juna 1848. Stoga se bansko vijece kratilo, da na Jelacicev nalog proglasi novi ustav, javivsi banu. da toga uciniti ne ce, jer ,,nikada nije izjavio nas narod, da ce stai
i

rinski

od preda svojih zadobljeni

te

zakonom

prisegom svijeh krai

njega se poIjeva potvrdeni zemaljski ustav odbaciti sastavi u torn vijece bansko sve odrec i". Da izbjegne prigovorima,
smislu

predstavku,

koju

potom predade

Ivan Kukuljevic

nekim

drugovima caru Franji Josipu (7, maja). Ali carevi savjetnici nikako nijesu htjeli da popuste, pace oni su dali Hrvatima do znanja, ako ne prihvate taj ustav, da ce ih smatrati isto takim buntovnicima kao
i

M,adzare'.
'

S tim Zagreba ovo Vase

je
:

u svezi pisao

Ivan Kukukuljevic banu

Jelacicu
i

9.

aug.

1849.

iz

Da

ja

Svjetlosti.

nc bi

ne poznam domorodno i uprav skroz se usudio lako posvc otvoreno

polju. a 9

skroz slavjansko src

stanje sadasnjc

hrvatskoga nascga naroda pred Vase oc*

ravam. Otkako
za narod
i

staviti. kako namje-

od 15 godina na literarnom narodom mojim radim. nikad

ja

godina na politickom polju

nezado voljn
jcmc ovo. Nc

OS

ti

narodu mome
ja

nijesam toliko tihc tugci opazio kao sto uprav u vri-

ovdje pod narodom mojim neukc mase. koje fanamoie. vcc ja razumijevam pod tizam, ushicenje i zasljepljenje simo ili tamo nagnuti gibanja narodnoga sve do pocelka od su koji mlade. i stare Ijude. narodom one

razumijevam

poduiavali. tjesili i danas u svih krizah nasega politickoga zivota narod ravnali. sc nama od vladc kojim nacin. je porodio Najvece nezadovoljstvo odusevljavali bio svaku naucen stoljeca stoljeca od koji je narod. Nas zeli. novi ustav narinuti u buducnost zasijecase. samo na saboru prelresivati naredbu. koja u zivot
. .

primati.

vidi najcdankrat

sada.

poslije

kako

je

sve

moguce

fizicne.

matcrijalnc

20

306

Konac madzarskc

rcvolucijc,

Medutim

je

oktroirani

ustav

ne samo natjerao Madzare u radikalnu struju, jer im je unistio ugarskoga zaustav i zakone od 1848., nego i sve stoljetne tvorbe skupljati cete na sve stale brzinom se su Groznicavom konodavstva.

Gorgey na proljece poceo ofenzivu manje pobjede, koje su velikini uspjehom. Redom su slijedile vece i na svim linijama potisnulc austrijske cete, dok je Poljak Bern istisnuo
stranc, a s tima je

onda

daroviti

carsku vojsku iz Erdelja, a general Perczel skrsio srpski ustanak u maja iuznoj Ugarskoj. No kruna svega bijase, kad je Gorgey 21. sudbonosan Kossuth ucini toga prije zauzeo na juris Budim. Jos
korak, kad

maja odgovoriti proklamacijom madzarske nezavisnosti. Dne 14. aprila naime usao je magdje je dzarski sabor u veliku protestantsku crkvu u Debrecinu,
je odlucio,

da ce na ustav od

4.

procitan

bez prigovora prihvacea tako zvani ..manifest neodvisnosti", prijestola, kojim se proglasuje porodica Habsburska lisenom ugarskoga zazasebno je koja kuca. a tomu se manifestu pridruzi i velikaska
i

sjedala;

no zajednicki zakljucak stvorile su obje kuce tek 19. aprila, Sada izabra sabor Kossutha predsjednikom-gubernatorom
dusevnc
povecanje svoje slobodc prinjeo, da mu se ista starinpreda njegovih silnom nogom pogaziti hoce. Ako bi nas narod dakoristan sebi patent ili reskript, nas primio nezakonitim putem kakavgod. makar sebe i nekorisnu i najopasniju za nacinom istim sutra ce ne da dobar, tko mu stoji potanko pretrcnaredbu prirniti morati? ... No ako i nacela oktroiranoga ustava slavjanskoj naravi semo, vidimo s jedne strane. da su ponajvise na njemackom. ona svu nasu nam da strane, druge s a osnovana; znacaju i duhu posve protivnom krasnim ideam slavjanskohistoricku i politicku prosasnost zabacivaju, a svim nasim danas nacela oktroiranog orientalske buducnosti zauvijek vrata zatvaraju. Ako smo
sile

za uzdrzanje

ska sloboda

njemacke idealne veustava posve primili, otvorili smo istinabog vrata tezenju zajedno i odrekli p o 1 i t i c k c licine i uplivu tudinskoga duha i tlacenja, ali smo se koju smo sile nasega sabora; odrekli smo se starinske one vlasti, odrekli smo zahtijevali podkraljeve kao e v o a n b nase za pravom uvijek sa svim koja je ipak nasa krv i koja jese krcpkog saveza s nasom G r a n i c o m (Krajinom). smo se nasega neposrednog odrekli moze dina nase ideje, prije ili poslije, realizirati za sjedinjenjem nasih teznje iste se smo odrekli Srbiju; i upliva u Bosnu koji su jedino zato slavjanskih susjeda u Dalmaciji, Istri, Kranlskoj itd., Pod buducimi vidili. nama silu u jakost i hlepili za nasim savezom, jer su njenu
; ;

carskimi nenarodnimi

Statthalteri. na buducem

ogranicenom sabor u,

prestati sve pod buducim jakim ncophodnim uplivom tudinskoga duha. moraju prosasnoscu je s nas koja nit. ona prekinuti narodne namjere. mora se slobodne narodno slobodno krepko. smo kojoj po staza. ona presjeci mora se nasom vezala. domorodaca". (D eputovati u buducnost. To su misli svih nasih postojanih
i i

htjeli

zelic-Mirkovic,

Ivan Kukuljevic Sakcinski. Zagreb 1861.

str.

5153.)

307

U g a r s k e,

zasebno ministarstvo pod njcgovini nadzorom. No s ovim korakom Kossuthovim ne samo da nijesu sam general Gorgey bili zadovoljni mnogi konzervativni krugovi, vec izjavi u ime citave vojske, da Ferdinanda V. priznaje zakonitim kraljem zemlje i da se bije samo za uspostavu zakona od 1848. Ovo glavnoga vojskovode, je doduse pomutilo odnos izmedu gubernatora Ugarske nije vise ovisila o licnom snosaju ove dvojice ali sudbina
uz koga
je

poslovalo

voda, vec o

medunarodnom

polozaju.

Jos poslije prvih poraza u aprilu 1849, dvor je opozvao kneza Windischgratza s bojista i povjerio svoje cete generalu Weldenu.

da se ne ce odrzati protiv Gorgeya, novi se vojskovoda povuce sasvim na austrijsku granicu, a Jelacica poslje u Slavoniju, da otme onamosnjim madzarskim cetama neka mjesta. Ban je potom zauzeo Osijek (26, apr.), a onda skupivsi novih hrvatskih ceta upade u juznu Ugarsku s velikim uspjehom no kod Hedesa (Hegyes) zaustavi ga u napredovanju madzarski general Vetter i prisili na uzmak u
Videci,
;

Srijem.

Medutim

se car Franjo Josip obrati

ruskomu caru

Nikoli

I,

za

pomoc, a taj mu je odmah veoma pripravno i poslje pod vodstvom generala kneza Paskijevica Erivanskoga, Rusi su upali u Ugarsku u junu s dvije strane iz Galicije (preko Dukle) i iz Vlaske u Erdelj
s

200.000 momaka,

isto

vrijeme

preuze zapovjednislvo pojacane

novc austrijske vojske (70.000 mom.) general Haynau krecuci sa zapada uz Dunav prema Duru, Protiv zdruzene austro-ruske vojske od 270.000 momaka stajase 152.000 Madzara, Sada stize Madzare kuda se iz poraz za porazom, a vlada s Kossuthom ostavi Pestu sijelo svoje premjesti i Budima Debrecina preselila poslije zauzeca Gorgey. dosao najprije u Segedin, a onda u Arad, kamo je doskora augusta vrhovnu Videci, da vise nema izlaza, Kossuth predade 1. druge vojnicku i gradansku vlast Gorgeyu, a taj vec nije mogao imati

zadace, nego da polozi

oruzje,

Madzarska vojska koncentrirana

je
i

topa nato u Vilagosu (32,314 vojnika, 11 generala, 64 zastave, 144 dok su oruzje, mnostvo municije) i polozi 13, augusta pred Rusima i Vidin Kossuth i ostali madzarski prvaci pobjegli preko Orsave u prije toga Kossuth daljc u Tursku (17, aug.). U blizini Orsave dade jos slijedili su Gorgeyev Primjer zemlju. zakopati krunu sv, Stjepana u Komoranu u se predao posljednji i drugi neki madzarski general!, a madzarska skrsena Klapka (27. sept). Tim je dogadajem konacno platili glavom svoj revolucija, kojc su vode, u koliko su bili uhvaceni, Dne 6, oktobra ustrijeljen je u Pesti grof Ludovik Batthyany,
korak.

308

dok je istoga dana vjesano u Aradu 13 generala. Jedini Gorgey pomilovan je na zelju ruskoga cara Nikole.' Apsolutizam. Poslije skrsene madzarske revolucije konacno je bansko vijece proglasilo (6. sept.) oktroirani ustav od 4. marta 1849. kao temeljni drzavni zakon, Odsada dalje dakle, sve do kraja apsolutizma,
vladalo
je
i

u Hrvatskoj, kao u
s
i

cijeloj

ostaloj habsburskoj monarhiji,

s r p s k a njome bi rumski kotar), je s

austrijsko ministarstvo.

vojvodina
zdruzen
jos

Pod kraj godine (18. nov.) uredena Temisvarom kao glavnim gradom, a
srijemske zupanije (naime ilocki
i

dio

Medumurje (13. zato je predbjezno" utjelovljeno ali decembra), dok se o torn ne stvori konacna odluka putem drzavHrvatskoj
1850.
je

noga zakonodavstva".
monarhiji vojnicki

Odmah pocetkom

uvedeno u

cijeloj

organizirano

oruznistvo

(zandarmerija),

od

kojega je na Hrvatsku dosla citava regimenta (1000 Ijudi). Onda su uvedeni u Hrvatskoj monopol duhana, biljezi, austrijska zemljarina
:

nacinu, kod kojega su se razlikovali koi sudstvo po austrijskom sudovi te zemaljsko sudiste (banski stol) zupanijski i sudovi tarski molbe bilo vrhovno sudiste u Becu. najvise sud je u Zagrebu, dok

gradanski i kazneni vrsna djela, ali doduse zakonik te postupnik sve su to bila po sebi nijesu pristajala tadanjim hrvatskim prilikama, pa stoga su prouzro1850. konacno je car cila strankama stotinu jada. Dne 7. aprila sabora od juna 1848., hrvatskoga zakljucke sankcionirao Franjo Josip oktroiranom ustavu prema preudesila no ipak tako, da ih je sankcija od 4. marta 1849,, a narocito sto se tice sabora i vlade, jer ova je sankcija proglasila sabor od 1848. raspustenim, a bansku je vladu podvrgla centralnoj beckoj. Samo za uredovni jczik kaze ona, da i nadalje valja n a r o d n i jezik u Hrvatskoj i Slavoniji kao poslovni jezik kod tamosnjih oblasti". U junu 1850. pak dobila je Hrvatska

Sa sudstvom uvedeni su dasto

;

jos

austrijski

novu

politicku

upravu

zemlja razdijeljena dinsku, krizevacku, pozesku i osjecku, kojima stajahu na celu c. kr, vrhovni zupani, Zupanije raspadale su se na kotare, kojima upravIjahu c. kr. podzupani. U skolstvu povisena je sada gimnazija

banom na celu banske vlade". Sada je na sest zupanija: rijecku, zagrebacku, varazs

nastavnim jezikom za dva razreda (VII. i VIII.), dok filozofije u pravoje zagrebacka akademija pretvorena dokinucem slovnu akademiju" s tri umjesto dva tecaja. No sve je ovo bilo samo
s

hrvatskim

Madzari zovu ratne dogadajc od

1848.

1849.

rat

za

oslobodenjc"

(sza-

badsagharc).

309
apsolutizam, koji se zapoce dokinucem oktroiranoga
1851.

prijelaz

na

cisti

ustava 31.
sljednjih sto

decembra

Glavni reprezentanti

trecega

austrijskoga apsolutizma u po-

(1780- 1790) bijahu ministri Aleksandar Bach (18151825) I. i kraija Franje (unutarnjih posala), Antun Schmerling (pravosuda) i grof Leon Thun (bogostovlja i nastave), Medutim najizrazitiji bjese sam Bach, po
cara Josipa
II.

godina, to jest poslije onoga

kojemu

sva zlovolja, ne samo dobio cijeli sistem ime, nego se konzemljama. habsburskim sto ju je apsolutizam izazvao po svim na dalje i centrirala u njegovoj licnosti. Ban Jelacic ostade doduse celu zemlje, no banska vlada preobrazila se u c. k r, n a m e sje
i j

n i s t V o" (k. redarstvena uprava, bogostovlje

k.

Statthalterei),

pod koje su potpadale poHticka

i

nastava, poljodjelstvo, obrt

trgo-

vina, te neki poslovi

drzavnoga graditeljstva". Zemlja se odsada (do predstoj1861.) sastojala od p e t okruzja (Kreis) sa c. kr. okruznim nicima (k. k. Kreisvorsteher) na celu, a razdijeljenih u kotare s c, kr.
kotarskim predstojnicima (k. k. Bezirksvorsteher). Ova okruzja bijahu e c k o s primorjem od Rijeke do bHzu Senja, Vinodolom i Gorr i skim kotarom, zagrebacko, u koji je usao mali dio bivse krizevacke zupanije (vrbovecki kotar), varazdinsko sa citavom pre:

ostalom

zupanijom krizevackom,
(kotari viroviticki,

pozesko
slatinski
i i

dijelom
i

viroviticke

bivse zupanije
s

vocinski)

e c

k o

preostalim

dijelom viroviticke zupanije

dijelom srijemske

(vuko-

varskim kotarom), jer je ostaU dio pripao srpskoj vojvodini. Sluzbeni jezik u svim uredima bez razHke bijase jedino njemacki (od 1854. dalje). Sada je becka vlada opet ozivila ideju cara Josipa II., popuni da javna mjesta cinovnicka narocito vaznija i bolja

tudincima. Na taj su nacin u Hrvatsku dosH mnogi Nijemci, pa Cesi Slovenci, jer cinovnikom mogao je postati ne samo onaj, koji je i znao njemacki, nego u vecoj mjeri onaj, koji je sluzbenom svje-

dodzbom mogao

Hrvata nije bilo previse.

da nije politicki sumnjiv", a takovih Ovi stranci ne poznavajuci obicno mjesuih prilika uzese nove zakone provoditi velikom strogoscu, sto je stanjc naroda ucinilo jos nesnosnijim. Ipak se domaci hrvatski elemenat apsolutizma nije mogao posve mimoici, pa stoga je medu cinovnislvom
dokazati,
bio
i

velik
i

broj

domacih ,,Bahovih husara", clanova poznatih

iz

gra-

danskih

plemickih porodica. Jedni

nuzde, drugi

iz

ambicije primise

sluzbe novoga sistema kod policije, financijalne oblasti, uprave, sudstva i skolstva; tako bjese dakle Bachovo doba doduse njemacko,

310 u Hrvatskoj jedva na pola tudinsko. Sada su i skole sasvim ponijemcene, a pomalo i drustvo narocito u cinovnickim krugovima, Godine se 1853, zapoce zemljorasterecivanje, koje je dobrza upropastilo malo plemstvo, jer je odstelu dobilo u obrocima, a i to ne u gotovom novcu, nego u drzavnim papirima, koje je zbog neuredenih vjeresijskih prilika moglo unovciti samo uz ogromni gubitak. Posljedica bjese, da je osiromaseno plemstvo jatomice trazilo sluzbe, taj ,,sigurni kruh", i da su skole pomalostale dobivati drugi znacaj negoli su ga imale prije, Uz ovc se neall

cinovnistvo

sredstvo njegovo

bilo je

svakako najteze osjecalo neograniceno policajsko gospodstvouhodarstvo, koje je drustvo rastrovalo, pa tuzakanje i ocrnjivanje i iz sebicnih razloga, onda prisilne putnice, potpuno ukinuce prava
prilike

sastajanja, a isto je tako stegnuta

stampa. Becka

je

vlada prekupila

od Gaja ..Narodne Novine", koje

postadose

sluzbenim organom, a

Gaj njihov urednik sa stalnom placom. Ovo je Gaju konacno umanjilo ugled pored svih velikih zasluga njegovih, tako da su ga zaboravili, pace mnogi odlicni Ijudi i krivo gledali. Djelovanje policije narocito je tesko osjecala literatura, a kad su neki knjizevnici dopali zatvora
(kao Ivan Filipovic
volja
zloMirko Bogovic), zavlada silna potistenost kod ovih predstavnika javnoga mnijenja, Ipak je uza sve ove nedace apsolutizam Hrvatskoj donio i nekih
i i

dobrih

plodova.

crkve

prvom redu otkinuce hrvatske od Ugarske, kad je nastojanjem bana Jelacica a na

To

je

prijedlog becke vlade

nadbiskupiju

njoj

papa Pio IX. uzvisio zagrebacku biskupiju na podredio kao sufragane biskupe senjskoga, krize-

vackoga (unijatskoga) i dakovackoga (11, dec. 1852,). Bez ovoga krupnoga dogadaja ne da se ni pomisljati sve ono, sto se zgodilo od sezdesetih godina dalje u narodu hrvatskom ne samo na kulturnom, nego i na politickom polju, Kao vidljiva posljedica ove neodvisnosti dize se gorostasni lik biskupa dakovackoga Josipa Jurja Strossmayera, koji je takoder imenovan biskupom na prijedlog bana Jelacica (18, nov, 1849,), Dalje dobro bjese potpuno ukinuce kmetstva,
jer

sada
se

je

postao seljak pravi

slobodni vlasnik

svoga zemljista,

pa

mogao' punim marom posvetiti briznom obradivanju svoje zemlje on nije vise radio za svoga vlastelina, nego je plod svoga rada sav imao za sebe. Poradi toga je porasla i ekonomska snaga
;

zemlje

stalo se naglo dizati njezino materijalno blagostanje.

Tome
jedna-

pridolazi jos
kosti pred

moralni moment zbog opcega placanja poreza i i zakonom. Sada se uzelo radati uvjerenje poslije to-

311

likih

da pravosude ne odvisi o samovolji gospodc i da svakoga. Sada je parnicka stranka moze svoje pravo istjerati protiv u javnom zivotu i u stekao hrvatski zivot svoju modernu osnovu
vijekova

privatnom. a staleski

privilegiji

postadose predmelom

hislorijc.

Konacno

no oproslila u upravi. valjaito istaknuti, da se sada Hrvatska t raj sudstvu i skolstvu vrhovnistva ugarskoga. stampe, Samo politicki je zivot sasvim mirovao. Ne samo slobodu nacinom. samovoljnim nego i djelovanje drustava sprecavala je policija zupanija, i autonomija je prestala i sabora, Zatvorene su bile dveri carem Josipom, koji nije buduci da se Bachov sistem nije poveo za cvrsto sapeo. Apsolubio je dirnuo u zupanijske skupstine, premda ih nijedan organ, preostade njih zbrisao, a narodu ne tizam je sada zeljama i svojim oduska preko kojega bi mogao otkad dokad dati svijest i smisao naroda patnjama. Ali zato ipak nije utrnula polilicka uskrisiti na nov zivot jednim poza ustavnu slobodu, koja se mogla prvaka prije ispunise nego tezom pera. I odista, nade se narodnih teklo financijalno gospodaren)e su i sami slutili. U prvom je redu bezglavoscu. Premda su se becke apsolutisticke vlade nevjerojatnom mjen, ipak su se javni prihodi u monarhiji u ogromnoj
i

povecavali

pravili veliki drzavni dugovi, tako

njihova svota 1858. narasla je dio ove svote upotnjebljen na 2439 milijuna forinti. Istina, znatan mnogo je toga na nedopusten u korisne investicije i za vojsku, no barun Bruck pod teretom nacin otislo; sam je ministar financija je financ.)alnom polosumnje pocinio samoubistvo (1860). Ovomu obiljezena krimskim ratom zaju odgovarala i spoljasnja politika. zapadne vlasti, narocito (18541856), koji otudi Austriji i Rusiju i talijanskih zapleta)a radi Francusku cara Napoleona III. Tako je doslo bitkom kod Solferina do rata s Francuskom, a taj svrsi nepovoljno Lombardije. Sada je car Franjo Josip (24 juna 1859.) i gubitkom a kad se pokazase u otpustio ministra Bacha (22. aug. 1859.). je kraj i apsolutizmu drzavnim financijama velike poteskoce, dosao

da

je

ban Jclacic (20. ma)a 1859.). konacno nije razum sasvim Vec je dulje vremena pobolijevao, dok mu licnosti hrvatske prospomrcao. Ban Jelacic jedna je od najizrazitijih najpopularnija XIX. vijeka. Posl.,e vi,elosti. a napose najsnaznija stajalo citavo hrvatstvo kova nasao se u njemu opet ban, za kojim je Dunav do mora, pace u Save od Drave do Boke Kotorske i od usca
Jos za francuskoga rata umr'o
je
i

turska

Bosna pominjala

je

sa

zanosom njegovo imc.

ih
je

On

ic

sam
bio

sebe najbolje karakterizirao rijecima, sto

izrekao. dok

je )OS

312

kod
torn

storiji

premda vec porusena zdravlja Moje ime pripada hiona ce o meni pricati, ali o onom, sto sam na srcu nosio, o ne ce ona nista moci kazati",
svijesti,
;
:

Provizorij (18601867). Povratak ustava, Odmah poslije bitke kod Solferina

b)

upravio

jc

car Franjo Josip na svojc narode

obeca suvremeno poboljsanje u postigne bolja uprava i vece blagostanje svih naroda u monarhiji no rijeci ustav" nije bilo u njemu. Medutim tek poslije vise mjeseci, kad su se pokazale financijalne poteskoce kao najvaznija briga, sazove car (5. marta 1860.) u Bee tako zvano pojacano drzavno vijece" (verstarkter Reichsrath), to jest pored stalniii carevih glavnih savjetnika (od 1851.) pozvao je car jos 38 odlicnika iz svih zemalja monarhije. Iz Hrvatske bi pozvan Ambroz Vraniczany, iz Slavonijc biskup Strossmayer, a iz Dalmacije conte Frano Borelli, Vijece se sastalo pod predsjedanjem nadvojvode Rajnera 31, maja, a zakljuceno
;

pioglas (15. jula 1859.)t kojim im zakonodavstvu i upravi", da sc

je

28.

septembra,

Kad

se raspravljalo
dvije struje
(34
: :

,,o

organizaciji drzave", izbise

i

u njemu na povrsinu

federalisticka
i

centralisticka

ali
i

konacno prevagnu prva

razvitak monarhije trazi,

16)

stvori

zakljucak,

da

,,ojacanje

historicko-politicki individualitet pojedinih zemalja, unutar kojega neka

da se prizna
se

razne

narodnosti
i

primjereno

razvijaju

napreduju,

ali

sa-

vezu s potrebama interesima cjelokupne monarhije"; to jest drzavno se vijece izjavi za neke vrsti federalizam s centralnim parlamentom,

Za ove rasprave zatrazi biskup Strossmayer, da se u Hrvatskoj vrali hrvatski jezik u sve urede i skole, a napose jos naglasi, da se nada, e ce se Dalmacija opet sjediniti s Hrvatskom, kako je to negda bilo, sto je onda ponovio jos i Ambroz Vraniczany. Sjutradan (26. sept.) osvrne se na to conte Borelli i rece, da doduse priznaje, da Dalmacija broji kud i kamo vise Slovena negoli Talijana, no za sjedinjenje s Hrvatskom da zasada jos nije vrijeme. Nato se uze historickim podacima dokazivati, da je Daldize Strossmayer macija dio ,,kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije", a sjedinjenju
i

protivi se u Dalmaciji

samo

talijanska

inteligencija.

Ovim govorom
u
ke
a s

udario

je

biskup osnovu

hrvatskoj narodnoj stranci

au tonoii:

Dalmaciji,

dok

je

conte Borelli smalran zacetnikom

talijanske stranke,

Medutim odstupi u Hrvatskoj

banske

stolicc

neposredni na-

313
sljednik Jelacicev general grof

Ivan Coronini,

banom
i

bi

ime-

novan na Strossmayerovu preporuku general barun J o s p S o kcevic (19. juna I860.). Cim stize u Zagreb (12, jula), izjavi, da ga odmah uvede u urede hrvatski je car opunovlastio, da e z k, Sada su brojni tudinski ,,Bahovi husari" ostavili Hrvatsku, a njihova mjesta zapremise oni domaci sinovi, koji su dosad vrijedili kao ,,nepouzdani''. Ovim dogadajem opet ozivje politicki zivot u Hrvatskoj, sapet kroz citav decenij, pa zato nije cudo, sto je u prvi kraj cesto pokazao veoma bucnih znakova. Sa zagrebacke su pozornice protjerani njemacki glumci (25. novembra I860.), nasto se pocelo glumiti samo hrvatskim jezikom, Prvo je bilo, kad su uklonjeni svi znaci njemackoga gospodstva, da se uzelo pomisljati na stranacki zivot. Buduci da ,,Narodne Novine" nijesu vise zadovoljavale hrvatskih rodoljuba zbog svoje nedavne uloge u doba apsolutizma, osnovase ovi neodvisno glasilo ,,P o z o r", kojega je prvi broj izisao 1. oktobra. All obnovljeni politicki zivot dobi pravoga maha tek nekoliko dana docnije, kad je objelodanjen carev proglas ,,o uredenju unutarnjih drzavopravnih prilika monarhije", obicno zvan o k t obarska diploma (datiran 20. oktobra), a koji se mora smatrati odgovorom na zakljucke nedavnoga ,,pojacanoga drzavnoga vijeca". Isticuci svoje vladarsko pravo na osnovi Pragmaticke sankcije od 19. aprila 1713. i nerazdjeljivost pojedinih dijelova monarhije, car vraca Ugarskoj i Hrvatskoj ustav, a obecava ga ostalim zemljama, Iza toga pravi razliku izmedu posala zajednickih svim monarhijskim zemljama, koje ima raspravljati drzavno vijece
j

(kao centralni parlamenat), daju djelokrugu

porezi

onih svake pojedine zeralje, koji pripa-

zemaljskih sabora.
jedino

Od

zajednickih posala

mogu

se

raspisivati

noga vijeca, a ostali njegovom. Uz ovu diplomu izislo je istoga dana kripata, medu njima i na bana Sokcevica, kojim

sudjelovanjem (Mitwirkung) drzavposlovi rjesavati tek privolom (Zustimmung)

i

vise

carskih res-

mu

car nalaze, da
i

mu

o podastre prijedloge o sastavu hrvatskoga sabora tom, kako da se uredi odnos izmedu Hrvatske i Ugarske, dok je drugim reskriptom na austrijskoga ministra predsjednika obnovljena
sto
prije

ovim carskim reskriptom sa.zove ban Sokcevic za 26, novembra u Zagreb bansku konferericiju najvidenijih hrvatskih politicara (njih 55), koja ostadc na
s

ugarska dvorska kancelarija. Banska konfcrcncija. U svezi

okupu do

17.

januara 1861.

Odmah

u prvoj sjednici zakljuci konfe-

314
rencija,

da se

cam

poslje deputacija, koja ce zamoliti

da se hrvatski

javne poslovej^Ma se osnuje hrvatsko-slavonska jezik dvorska kancelarija po uzoru obnovljene ugarske r^da se imenuju veliki zupani pojedinih zupanija da se sjedine s Hrvatskom Krajina, Dal-

uvede u sve

macija, Kvarnerski otoci

losko,

tri

od starine hrvatska kotara

Istre

(Vo-

a njihovi zastupnici dodu vec na buduci Josip primio je deputaciju 2. decembra Franjo Car hrvatski sabor. dade joj pismeni odgovor: jezik se hrvatski veoma milostivo, a vec 5. uvodi kao sluzbeni, a osniva se u Becu privremeni hrvatski dvorski dikasterij; ban ima iz konferencije predloziti uredenje zupanija i velike zupane. Glede sjedinjenja Dalmacije izjavio je car, da je voljan zadovoljiti zelji Hrvata, pa stoga nalaze, da se u tu svrhu pozovu izaslanici Dalmacije u bansku konferenciju o Istri i Kvarnerskim otocima nije bilo u rjesenju ni rijeci. Carev odgovor procitan primljen je velikom radoscu na znanje, je u sjednici 10, decembra kad dodu a onda se clanovi konferencije razidose, da se opet skupe,

Labin

Novigrad),

dalmatinski izaslanici. Ali ovi nijesu dosli. Cinovnistvo dalmatinsko, u 1 a, potajno a na celu mu sam carski namjesnik general barun koji su svaone, a Zagreb, je odgovaralo Dalmatince, da ne idu u da prije treba kako kako htjeli da podu, zadrzavalo je pod izlikom,

M m

docekaju

Nato se razisia banska (17. konferencija, jer je saznala, da uzalud ceka bracu iz Dalmacije Hrvate dalmatinske na utjecaja snazna Jan. 1861.). Ipak je i to imalo Mihe Klaica oni se zdruze u narodnu stranku" pod vodstvom dra. MazuIvana don Miho Vila Pavlinovica; Medutim je car imenovao i

sluzbeni poziv

od

oblasti.

ranica predsjednikom hrvatskoga dvorskoga dikasterija velikih zupana, medu njima Ivana Kukuljevica zagrebackim,

sedam

a biskupa

uredenje, Strossraayera virovitickim, a zupanijama samim vraceno je da Madzari, i pregli vrijeme kako su ga imale 1848, No u isto su srpska dokinuta povrate stanje prije 1848. Sada im je uspjelo, da je vojvodina, a Medumurje vraceno zaladskoj zupaniji, na veliko

zbog toga zatrazio svoju na Rijeci, gdje su demisiju. Ali mnogo pred ocima velike imajuci onamosnji Talijanasi stali glasno traziti, ekonomske probitke, koje su im obecavali Madzari, da se Rijeka neposredno sjedini s Ugarskom. U torn ih je dasto bezodvlacno otvarati podupirala citava madzarska javnost. I tako se eto opet uze
ogorcenje Hrvata,

pace Mazuranic

je

se ozbiljnije razvise stvari

jaz

izmedu Hrvata

Madzara,

koji su

privremeno nekako zatrpale

zajednicke patnje apsolutizma.

315

Februarski patent. Premda se ne moze kazati, da je Hrvatska odusevljenjem primila oktobarsku diplomu, ipak je ona u glavnom izazvala velike nade u bolja vremena, Ali u Ugarskoj naisla je oktos

barska diploma na opceno negodovanje,

tralisticka

jer joj je

federalisticko-cen-

tendencija

bila

suvise

ocita,

Kad

su to vidjeli u Becu,

odluce se na nov korak. Jos u decembru 1860, postao je glavnim ministrom centralist S c h m e r 1 i n g, a taj je caru predlozio nov
manifest, kao

tumac

provedbu ,,oktobarske diplome". Sada

1861,

je

obje-

lodanjen

26,

februara

tako

zvani

februarski patent^

odredeno, da ima u Becu i nadalje ostati za citavu monar(drzavno vijece) s veli"hiju centralna vlada i centralni parlamenat kaskom (gornjom) i zastupnickom (donjom) kucom, Velikasku kucu od cara imenovani clanovi, a donju sastavljaju nadvojvode. biskupi
kojim
je
i

odreden broj zastupnika, biranih na pojedinim zemaljskim saborima'. Car ce imenovati predsjednike i podpredsjednike obiju kuca od njihovih clanova, Samo ona zakonska osnova, koju prihvate obje kuce, ,,Buduci da jos nijesmo debit ce sankciju, O Dalmaciji kaze patent odnosu nase kraljevine izrekli koaacne odluke o drzavopravnom Dalmacije spram kraljevina Hrvatske i Slavonije, ne moze zasada jos
:

da potpuno stupi u krepost onaj po nama izdani zemaljski red (Landesordnung) za nasu kraljevinu Dalmaciju". Sabori od 1861. Upcredo s februarskim patentom sazvani su i 14. februara ugarski u Budim za 2. aprila, 26. sabori na vijecanje hrvatski u Zagreb, a 21, februara dalmatinski u Zadar. U otpisu odreduje car hrvatskomu saboru, da ima najprije instalirati bana
:

Sokcevica, izabrati protonotara i vrhovnoga kapetana, a onda uzeti u pretres pitanje o odnosaju nasih kraljevina Hrvatske i Slavonije prema nasoj kraljevini Ugarskoj". Podjedno pozva car hrvatski sabor, da izasalje svoje zastupnike ,,na buduce pomazanje i svecano krunisanje

za kralja ugarskoga

dalmatinsko-hrvatsko-slavonskoga,
je

koje
Dal-

se obavlja

jednim istim cinom", Konacno

i

glede sjedinjenja

macijom car nalozio i hrvatskomu dalmatinskomu saboru, da izaberu prije svega izaslanike, koji ce raspraviti to pitanje. Prvi se sastao ugarski sabor sa zadacom, da krunise kralja, izabere palatina

da u drzavni sabor becki odasalje zastupnike u smislu februarskoga patenta. Kad su se zapoceli izbori, izabrani su uz Franju Deaka, vodu ovoga sabora, malim izuzetkom same pristalice zakona
i
'

Ukupno

treba da ih bude
i

26.

na Hrvatsku

Slavoniju

9, a

343, od toga otpada na Uj^arsku 85. na Erdelj na Dalmaciju 5, dakle svega 125 spram ostalih 218.

316

od 1848. Stoga je vec kod otvorenja 6, aprila doslo do nacelne protivstine s carskim povjerenikom grofom Durom Aponyijem, jer je u smislu zakona od 1848. sjedisle sabora bila Pesta, a ne Budim, koji je onda jos bio zasebni municipij. Poteskoca je konacno prebrodena tako, da je samo svecano otvorenje odrzano u Budimu u kraljevskom
dvoru, a vijecanje nastavljeno u Pesti u bivsoj sabornici. Najvaznije adresom ili jednostavnitn zau kakovoj formi je pitanje bilo
:

kljuckom
loga

reskripte upravljene na sabor.

da zastupnicka kuca odgovori na prijestolnu besjedu i Deak preporucivase iz taktickih razadresu, ali ga u torn pitanju malo ne vecina zastupnika nije

slijedila okupivsi se oko KolomanaTisze s programom, da se na prijestolnu besjedu odgovori jednostavnim saborskim z a k 1 u ck o m. Deak je ipak 13. maja predlozio svoju adresu, kojom je zatrazio uspostavu zakona od 1848, i cjelokupnost sabora, naime zastupanje Erdelja, Hrvatske i Slavonije, Vojne Krajine i Rijeke, kojih zastupnika nije bilo na saboru\ a odlucno odbio prisustvovanje ugarskih zastupnika na beckom drzavnom vijecu, jer je Ugarska svezana s ostalim zemljama monarhije samo personalnom unijom, a niposto realnom. No uza sve to adresa je samo teskom mukom stekla u generalnoj debati neznatnu tako reci ,,umjetnu" vecinu (155 152, a 12 zastupnika nije glasalo), a u specijalnoj debati bjese podvrzena nekim promjenama, od kojih je najznacajnija sam naslov, naime i
j
:

mjesto ,,Uzviseni care

kralju"

stavljeno

je

,,Uzviseni

gospodaru".
je

Upravo ovo

je

najvise

posluzilo

ministru

Schmerlingu, da

nago-

vorio cara, da adresu ne primi. Kad je ovu carevu odluku javio predsjednik donje kuce Koloman Giczy u saboru (1. jula), zastupnici
'

Hrvatskoj kaze Deak u ovoj prvoj adresi ovo: to se tice

Hrvatske,

mi ne zahtijevamo, da nasa brojcana premoc nika ima da odlucuje u onim zahtjevima i uvjetima,

sprain manjega broja njihovih zastupsto ce ih oni iznijeti,

Hrvatska
i

ima svoj vlastiti teritorij, zauzima zasebni polozaj

nije bila utjelovljena Ugarskoj. vec je s bila je nas drug, koji je dijelio nasa prava, nase
srecu.

nikad
s

nama

bila

v e z
i

i,

duznosti, nasu srecu

ne-

Ako

davstvu; ako hoce da se prije toga

dakle sada Hrvatska hoce, da kao zemlja sudjeluje u nasem zakonos nama sporazumije o uvjetima. uz koje je spremna,

da svoj kozjogi

drzavopravni
allasat

polozaj dovede u svezu s Ugarskom (mink Magyarorszaggal kesz osszektttni); ako hoce da u tome

mellett
s

nama

stupi u dodir

onda mi ove kao narod s narodom (mint nemzet nemzettel). da sprijecena, bude ne Hrvatska da trazimo, jedino vec ponude odbiti ne cemo. dade tako i nama i njima prilike, da zapocposlje svoje zastupnikc na nas sabor nemo djelo sporazuma na dr za v o pra v no osnovi (ko zj o gi alapon). (Up, Deak Ferencz beszedei, izdao ih Konyi M., vol. Ill, Bdpst 1889, str. 2627.)
i
j

317
sc

slozno
je

vrate

na Deakov naslov, naime ,,Uzviseni care

primio adrcsu,
ali joj

kralju".

Sada
(21.

car doduse

je

citav

sadrzaj

otklonio

Nato sastavi Deak drugu adresu, u kojoj je poglavito isao za tim, da oprovrgne prigovore becke vlade, dok su protivnici i opet zahtijevali jednostavni saborski zakljucak, Drugu je adresu podnio Deak saboru 8, augusta, i obje je kuce prihvatise velikom vecinom glasova. Za odgovor bi potom sabor raspusten u posljednjem casu (21, aug.) podize sabor jednoglasno od Franje Deaka predlozeni prosvjed protiv raspusta i izjavi, da ostaje kod sankcioniranih zakona od 1848., a svaki postupak, koji se ne osniva na ovim zakonima, da smatra protuustavnim i nastavkom dosadanjega apsolutizma, Ovaj zakljucak usvoji i gornja kuca, nasto je drugi dan (22. aug.) sabor
jula).
;

uz vojnicku asistenciju raspusten,

Jos prije toga sastao se

dalmatinski

sabor u Zadru, u koji

je nastojanjem ministra Schmerlinga i namjesnika Mamule usio od 43 zastupnika 31 Talijan i 12 Hrvata i Srba. Razumije se, ova vecina zabaci po torn 18. aprila carski prijedlog, da se izaberu izaslanici

na hrvatski sabor u Zagreb, a naprotiv izabere petoricu zastupnika Srbi zau becko drzavno vijece, Nato odasalju dalmatinski Hrvati sebnu deputaciju pod vodstvom grofa Nike Pucica u Bee caru u pitanju sjedinjenja s Hrvatskom, ali sve se razbi na otporu centralista
i

Schmerlinga,

Mcdutim se sastao i hrvatski sabor u Zagrebu, Izbori provedeni su na osnovi Jeleciceva izbornoga reda od 1848., a poroslase u sabor najumnije tadanje Hrvate politicare, knjizevnike i zastupnika okupu 135 na bijase doljube.' Kod otvorenja 15. aprila
i

virilista,

bez zastupnika Vojne Krajine, Srijema (osim dvojice mjesto 15 redovitih) i Rijeke, gdje nije nitko izabran, ma da su izbori bili raspisani, Odmah u prvoj sjednici instaliran je ban Sokcevic, a krahrvatskomu Ijevski povjercnik bijase nadbiskup Haulik. Potom bjese caru sveodasla stoga pa saboru prva misao njegova cjelokupnost,
i

canu deputaciju s adresom, koju je sabor prihvatio 1, maja, u kojoj n a jos na ovaj sabor ga zamoli, da odredi, e bi V o n a K r a poslala svoje zastupnike na osnovi izbornoga reda od 1848., a grad ucini kr. da se bezodvlacno odcijepi od vojnicke oblasti S e n DuDalmacija, zdruze slob, gradom; nadalje da se s Hrvatskom
j j

brovnik, Boka Kotorska

'

Kvarnerski

otoci.

Car

Jcdini Gaj nije dosao u sabor. buduci da je pao

kod izbora u gradu Zagrebu.

318
je

primio deputaciju

bjese

odmah sjutradan izade otpis, naredeno, da Vojna Krajina odmah odasalje na sabor
8.

maja,

kojim
svoje

zastupnike.

ali

oni da se

imadu opet

povratiti kuci,

kad mine rasprava

i

drzavopravnim pitanjima, O
je

Dalmaciji

ostalim mol-

sabor stim vise razocaralo, bama nije bilo u otpisu ni rijeci, sto sto su medutim vec sjedili na prijedlog biskupa Strossmayera na
Stjepan casnom mjestu uz predsjednika Dalmatinci grof Medo Pucic MiMilic, (Vinko gosti kao sjednicama prisustvovali drugi a Ivicevic, bili dvojica dok su Klaic), Miho Tripkovic Vicko hovil Pavlinovic, Luka a Krizevcima, Pucic u Niko izabrani zastupnici (naime grof
i i

Botic u Dakovu).

Sabor od 1861. stvorio je inace zamasne zakljucke o uredenju zupanija, kr. slob, gradova i seoskih opcina, onda naucne osnoye za sve srednje i pucke skole pa zakon o gospodarsko-sumarskom ucio uvedenju hrvatskoga jezika kao sluzbenoga u listu u Krizevcima,
citavom javnom zivotu, o narodnom muzeju, o protektoratu Jugoslavenskc akademije, kojoj je osnovu polozio biskup Strossmayer na banskoj konferenciji, darovavsi u svrhu njezina osnutka 50.000 for, 1860.) i o mnogim drugim narodnim potrebama. Me(10, dec, dutim su ovrseni izbori u Srijemu i u Vojnoj Krajini, i tako dodose

sada prvi put na hrvatski sabor kao nov politicki faktor S r b i. sabora, Poslije toga moglo se pristupiti najznatnijemu pitanju ovoga

naime o drzavopravnom polozaju Hrvatske spram bcckoga drzavnoga vijeca (Reichsrath), gdje joj je februarski patent vec odredio mjesto, i spram ugarskoga sabora, kuda su je pozivali ne toliko carski reskripti (od 20. okt. 1860, i 26, febr. 1861.), koliko Deakova adresa, Sabor je uzeo najprije u raspravu u smislu carevih reskripata odnosaj prema Ugarskoj pa iza odulje debate (od 17. juna do 23, jula) stvori zakljucak, kojim izjavi, da je uslijed dogadaja od
godine 1848. p r a v n o posve prestala svaka (zakonotvorna, administrativna i sudska) sveza izmedu Hrvatske i Ugarske, a samo licnost zajednickoga vladara i krunisanja, dakle krune, ostala je jos dalje kao ona kopca, koja ih veze, Uza sve to ipak je Hrvatska voljna
stupiti s

Ugarskom u
i

r e

n u uniju,

ali

tek onda, kad

i

Ugarska

pravovaljano priznade s njezinu teritorijalnu Hrvatske

Pod
teritorijalnom cjelokupnoscu razumijevao je

am o s t alno s t
c
j

ne od visnost
1

o k u p n o s t". sabor ovo; Trojedna

e

kraljevina Dalmacija,

Hrvatska i Slavonija u danasnjem (t. j, 1861.) svom teritorijalnom opsegu brojeci ovamo zupanije rijecku s gradom

319
Rijekom, njegovim kotarom i ostalim Primorjem, zagrebacku, varazdinsku, krizevacku, pozesku, viroviticku i srijemsku te sadasnju Voj-

nicku Krajiau, to jest osam hrvatskih i tri slavonske regimente', tako isto razumijevajuci ovamo pravo na Medumurje i ostala virtualna i teritorijalna prava ove kraljevine". Pod neodvisnoscu razumijevao je sabor drzavnu ravnopravnost" Hrvatske u svim zajednickim poslovima, koji ce se potanje opredijeliti s a v e z n i m ugovorom", dok

vrhovna uprava u politickim, nastavnim, vjerozazakonodavstvo pravosudnim poslovima, kao i sudbenost u svim instancikonskim jama, ne mogu da budu predmetom uze veze izmedu trojedne kraljevine i kraljevine Ugarske, te u pitanju medusobnoga odnosaja ovih kraljevina i ne dolaze u pretres". Protiv ovoga prijedloga vecine,
i

koju su stvarali poglavito nekadanji privrzenici ilirske stranke, iznesena su dva protuprijedloga. Jedan je u cijelosti prihvacao prijedlog
vecine, da se iznese princip realne unije

Ugarskom, ali bez ikanegoli se Hrvatska Ovaj su prijedlog ispuni, da trebala pregovore, s njome upusti u im grof Julije Jancelu na iznijeli unionist! ili madzaroni, kovic Daruvarski, medu kojima su se sada nalazili ne samo madzaroni iz vremena prije 1848., nego i neki Ilirci, koje je apsolutizam
s

kovih uvjeta,

koje

bi

Ugarska

jos

prije,

zatjerao u tu struju.
1

Drugi protuprijedlog iznio

su

je

Eugen KvaAnte
Star-

c r

(a

podupirala

ga

jos

dva

zastupnika,

cevic i Petar Vrdoljak) trazeci za teritorijalno cjelokupnu Hrvatsku putem izravnih pregovora s vladarom potpunu samostalnost, ne htijuci znati ni za kakovu izravnu svezu ni s Austrijom ni s Ugar-

skom, vec priznavajuci jedino, da Hrvatska ima s njima nekih zajednickih posala. Ovo je pocetak hrvatske stranke prava.

uze sabor u raspravu ,,odnosaj prema Austriji", ili bolje reci iznese stanoviste svoje spram februarskoga patenta, koji je pozivao Hrvate u becko drzavno vijece kao u centralni parlamenat.
Poslije toga

Kratka debata konacno je svrsila 3, augusta jednoglasnim zakljuckom, da Hrvatska i Slavonija ne udionictvuju na drzavnom v i e c u", a 5, augusta vecinom glasova (69:46),
j

daHrvatska nema nikakih zajednickih posala

i

Austrijom".

Buduci da se u Becu najvise cekalo, da se Hrvatska izjavi za cenhrvatski sabor sudbina ugarskoga. tralni parlamenat, stize ubrzo On je bio 8. novembra raspusten, ali ipak tako, da je zakljucak
'

Licka, otocka. ogulinska. slunjska.

i

prva

druga banska. krizcvacka. durdc-

vacka, gradiska, brodska

petrovaradinska.

320
vecine o odnosaju izmedu
:

Hrvatske

Ugarske istoga dana sankcio-

niran kao clanak XLII 1861. Taj clanak bijase odsada onim temeljem, na kojem su politicki djclovali biskup Strossmayjer, Racki, Mrazovic,

barun

Kuslan i Perkovac, slozivsi se u narodnu stranku, ..Pozorasi". po njihovu organu zvali ali su 1865.-1866. Istoga dana, kad jc od sabor Prelazno doba i njegov clanak sankcionirao i car Franjo Josip raspustio hrvatski sabor XLII.. obecao je, da ce privremeni hrvatski kraljevski dvorski dikasterij definitivno pretvoriti u kraljevsku hrvatske- slavonsku kanceza sudbene poslove postaviti za Hrvatsku zasebnu vrhovnu lariju" sudbenu instanciju", Jos prije toga (14. marta 1861.) osnovana je samostalna hrvatska zemaljska vlada pod imenom kraljevskoga n aih
i

mjesnickoga vijeca,
na osnovi zakona
i

koja ima pod banovim predsjedanjem, a naredaba rukovoditi i obavljati upravu zemaljskih politicko-ekonomskih posala. Potom je dakle 20, novembra osnovana hrvatska dvorska kancelarija i Mazuranic imenovan hrvatskim kancelarom i tajnim savjetnikom, a 30. juna 1862. osnovan je u Zagrebu stol sedmoricc s banom kao predsjednikom. Ali

koHgod su ovi uspjesi obradovali Hrvate, toliko ih je ozlovoljilo, sto je Schmerlingova vlada opet skrenula na put apsolutisticke prakse progoneci one, koji su biU protiv zastupanja Hrvatske u beckom drzavnom vijecu. Taj se progon prosirio i na Dalmaciju, gdje su
List),

onamosnji narodnjaci pokrenuli svoj organ Il Nazionale" (Narodni a uredivao ga je veUkom spremom i vjestinom Natko Nodilo^ ma da je zbog toga imao da prepati mnogo teskih casova, a tako i
njegov drug Miho Klaic. Pod teretom ovih priUka obrazovala se u Hrvatskoj s a m ostalna stranka" s programom, da Hrvatska ude u realnu uniju
bijahu Mazuranic, nadbiskup Haulik, Kuje misao ovih poHticara bila, da Temeljna kuljevic i Makso ucini je bolje, ako se Hrvatska nagodi s Austrijom prije negoli to nacin taj na ce Ugarska, a pored toga jos su imali pred ocima, da lakse uspjeti tohko nuzno sjedinjenje Vojne Krajine i Dalmacije, kojim ce Hrvatska tek steci jaku osnovu za trajnu i sigurnu obnovu
s

Austrijom, a na celu

joj

Prica.

svoga politickoga zivota. No vecina clanova narodne stranke, tako Strossmayer, Racki i Mrazovic, ostadose vjerni svomu programu da unije s Ugarskom na osnovi cl. XLII. Kad je Schmerling vidio, izbornim ima u Hrvatskoj svoju stranku, pregnuo je, da joj novim

redom

zajamci pobjedu kod novih izbora. Taj

je

stoga isao za

tim,.

321
sabora.

da ukloni sto vise unionista

privrzenika narodne stranke

iz

predsjedanjem U tu se svrhu dakle sastade banska konferencija pod novi izborni red Sokcevicevim (od 4. do 11. febr. 1865.) i sastavi 24 velikasa virilista (dosada 79), tako, da je dala u saboru mjesta za (prije 120), a Vojnoj i Slavonije 10 prelata, 74 zastupnika iz Hrvatske sankciju, bise maja dobio 24. Krajini 55. Kad je ovaj izborni red je birala Prva jula. sastati 17. raspisani izbori za sabor, koji se imao a privrzemke becke Vojna Krajina izabravsi gotovo same casnike, narodnjaci i Hrvatskoj i Slavoniji pobijedise koalirani ali u vlade osvojivsi dvije trecine mandata. unioni'sti samostalnu stranku potpuno sa sest mandata (Ante Stranka prava pak dobila je pet zastupnika Vrbovskom) no vazno )e to, sto Starcevic izabran bi u Zagrebu i u poslala 4 zastupnika. je na ovaj sabor Rijeka izbora bjese tezak udarac za Schmersaborskih Rezultat hrvatskih njegov istodobni poraz u Ugarsko) i linga, a uveca ga podjedno i
; ;

kod Ceha

Moravaca. Medutim kud

kamo

gore bile su posl)edice

Austriju zbog njemackih zapletaja njegove spoljasnje politike, koja je politicku situaci)u, a tako dovela u veoma nesigurnu medunarodnu Stoga je Schmerling zatrazio otpust. isto i u financijalne poteskoce.
a

2?^ l"!^ glavnim ministrom postade grof Rikard jula), bijahu (10. Mazuraniceva 1865) Ove promjene, kao i demisija sabora odgodeno P^vi put na razlogom, da je otvorenje hrvatskoga

Belcredi

28

na 12. novembra. augusta, onda na 9. oktobra i konacno 1865. manifest, kojim poyuce izda car Franjo Josip 20. septembra beckoga drzavnoga vijeca februarski patent" i obustavi djelovanje dio carevine usteze od zajedmcuz dodatak: ..Buduci da se velik na stazu s p ozakonotvornoga rada, odlucio sam da stupim koga

Medutim

razuma
i

zemalja carevme snagu zakona o Ugarske i Hrvatske). Zbog toga obustavljam (t patenta), da prije saslusam zastupstvu carevine (naime februarskoga eventualnih promjena zakona mnijenje sabora istocnih zemalja glede Mazuranicevu, a kance arom imePoslije toga prihvati car demisiju opet s e v i c a. U Dalmacm nova unionista generala Emila K u r io an r imenovan general f umirovljcn je namjesnik Mamula, a privrobustavi progone protiv onamosn)ih
sa zakonitim predstavnicima

istocnih

lipovic
Kad

(16.

okt.),

koji

zenika narodne stranke.

se
12.

novembra sastao hrvatski

sabor,

saslusao

)e

pr.)t

pozivase, da svega kraljevski reskript, koji ga izasalje poslovima cjelokupne monarh.je i da

se izjavi o

zajedmckim na zastupnike svo)e

322
krunisanje na ugarski sabor. Na to je hrvatski sabor odgovorio adresom, o kojoj je vijecao sve do 10, februara 1866, U pogledu t e r itorijalne cjelokupnosti Hrvatske u smislu clanka XLII.
bijase c
i

a v sabor slozan,
i

spram Ugarske
protiv unionista

Austrije,

ali se razdijeli u pitanju odnosa Hrvatske Adresa vecine (narodnjaka i samostalaca

pravasa)

istice prije svega,

uz

zahtjev sjedinjenja

Krajine

Dalmacije

da hrvatski sabor
u zajednici
s

zeli

zajednicke poslovc cjeali

lokupne monarhije

rijesiti

kraljevinom Ugarskom",
s

samo kao jednak

je

ravnopravan

faktor

ugarskim

saborom. Kad

ova adresa prihvacena, ostavise krajiski zastupnici sabornicu, da se u nju vise ne povrate. Na tu adresu pozove car (iz Budima 27, febr. 1866.) sabor, da bezodvlacno izabere regnikolarnu deputaciju, koja ce stupiti u dogovor s isto takovom ugarskoga sabora ,,kako glede medusobnoga drzavopravnoga odnosa, tako i glede odnosa prema cjelokupnoj monarhiji". Za Krajinu pak prizna car, da je ,,cjeloviti sastavni dio" Hrvatske, ali obziri na obrambenu snagu
cjelokupne monarhije ne dopustaju, da se postojeci u Vojnoj Krajini sustav ukine spojenjem Krajine s materom zemljom pod jednu istu provincijalnu upravu". No glede Dalmacije odgovori car, da se njezino sjedinjenje
s

Hrvatskom ne moze provesti

i

,,

prije

negoU se urede

drzavopravni odnosi Hrvatske skoj, a s druge prema cjelokupnoj monarhiji", Nato je sabor podastr'o novu adresu (10, marta) zamolivsi i opet cjelokupnost Hrvatske, ali jc podjedno uzeo u raspravu pitanje o uredenju odnosa Hrvatske spram Ugarske, Izabran bi odbor od
Slavonije
s

jedne strane prema Ugar-

dvanaest zastupnika kao regnikolarna deputacija,

i

ma da ugarski

sabor jos uvijek nije izjavio, da priznaje teritonjezinu neodvisrijalnu cjelokupnost Hrvatske nost u smislu cl, XLII 1861, Deputacija je izabrana jedino
;

izmedu clanova narodne stranke

pravasi
njezinih
s

samostalne,

dok su

unionisti

otkloniU

aktivno

pasivno

sudjelovanje vec kod

je

izbora

clanova

(11,

marta),

Potom

deputacija

posla

u Pestu

biskupom Strossmayerom kao predsjednikom, gdje se sastala s jednakobrojnom ugarskoga sabora pod predsjedanjem grofa Antuna Majlatha. AH rasprave, koje se otegosc kroz puna dva mjeseca (od 16. aprila do 16. juna 1866.) ubrzo pokazase, da ne ce uspjeti, Jer dok su se Hrvati postaviH na clanak XLII: 1861,, Madzari ponudise godinom 1848, ove uvjete kao jedino prihvative s njihove strane Hrvatske, vec samo nije p r a V n o prekinuta veza izmedu Ugarske
:

323
hrvatsko-ugarski pregovori ne

ftakticki

mogu

se ticati skupnih posala

posala

vec se mogu kretati jedino oko zajednickih Ugarskom, koja Hrvatskoj priznaje potpunu autonomiju samo u upravi, pravosudu te bogostovlju nastavi; k teritoriju hrvatskom ne pripada ni R i e k a ni Medumurje. Buduci da Hrvati tih uvjeta ne

citave monarhije,
s

ihtjedose

regnikolarne su se deputacije razisle bez ikakva rezultata (16. juna). Tom prilikom rece predsjednik hrvatske depuMadzari nas ne zele tacije, biskup Strossmayer, da je opazio, kako pod s o b o m kao vec narod, ravnopravan e kao s z a u da imadu
prihvatiti,

podlozan", Oni se oslanjaju na svoje prijatelje u Hrvatskoj (unioniste), to jest na izlazak austroa ujedno cekaju i na spoljasnje dogadaje,

pruskoga

rata, koji je sjutradan 17. juna objavio car.

Tako

je

odistaibilo.

c)

a g o

d b

a,

Postanak austro-ugarskc nagodbc.

Poslije raspusta

ugarskoga

prakse, sabora od 1861. obnovilo se i u Ugarskoj doba apsolutisticke zemlji, u namjestila je ga sto cinovnistvora, pa je becka vlada s onim Schmertude ni nije ipak to mogla raditi sve, sto je htjela. Uza sve svoje svrhe, naime da Ugarsku dovede u becko drzavno
ling postigao

vijece (Reichsrath),

ma da mu

je

uspjelo,

da se

je

medu madzarskim

izmoreni dugotrajnom odlicnijim politicarima naslo vise njih, koji su vijece, dakle proces drzavno uci u i htjeli ostaviti Deaka borbom Najveci dio naroda slican onomu u Hrvatskoj sa samostalcima". povukao postojano je slijedio Deaka, koji se poslije raspusta sabora

poprista;

medutim kakogod

bi

se prilike pogorsale,

ipak nije po-

smo se borili. pustao od svoga stanovista ni za dlaku. ..Stvar, za koju tlo, na kojemu stojimo, jest sveta je stvar domovine rece priblizavanjem beckoj zakonitost". Znao je, da se ne da nista postici prilike ne prisile vladi, koja ce sve otklanjati, dok je medunarodne politike bila na popustanje". Stoga je glavna misao njegove tadanje novi sistem ne izazove protiv sebe

strpljivo

cekati,

spoljasnje

madzarski narod u pouzdanje u ovo tesko doba kusnje usredotocio sve svoje nade Deaka, staroga" rijec e d n o m umnom i postenom covjeku, slusajuci sobe'. hotelske jednostavne koji je u to vrijeme vodio svoj narod iz
neprijatelje.

dok Tako

se eto zgodi, da je

'

Deak

biiase neienja. a

hotela ..Kraljici
t(az

stanovao jc. kad cngleskoi" (danas vec porusen).

je

u Pesti boravio. u jednoj Inace su ga opcenito zval. ..btan

sobi

Orog).

324

pada Schmerlingova car povukao centralisticki februMadzare vec mnogo povoljnije, sabora od 1865. 1866., ugarskoga tecaj pokazao kako je jasno koji je otvorio sam car. Tada bijase Deak u zastupnickoj kuci neonaime od 315 zastupnika 188 graniceni gospodar saborske vecine ih se slozilo u Deakovu stranku", dok se ostalih 127 zastupnika razdijeli na tri stranke, I na torn je saboru Deak izradio adresu (prihvacenu 26, febr. 1866.), a onda je stavio prijedlog, da se izabere odbor od 67 clanova sabora, koji ima sastaviti prijedlog ili osnovu

Kad

je

poslije

arski patent, okrenula je situacija za

,,o

uredenju zajednickih posala

Austrijom", to jest ustanoviti

uvjete

na

god

be. Deak

je

taj

prijedlog iznio uoci talijansko-pruskoga rata,

:

madzarski narod mora tocno odrediti jos p r i e, negoli rat bude odlucen, programa nagodbenoga potankosti u slucaju poraza pozivati na to, da da se dvor ne uzmogne docnije se Madzari hoce da okoriste teskim polozajem njegovim, a u drugu ruku opet da dvor u slucaju pobjede zna, sto Madzari hoce. I odista nagodbeni prijedlog ovoga odbora 67-morice bjese gotov i javnosti predan 25. juna. Trebalo se zuriti, jer je dan prijc austrijska vojska pobijedila Talijane kod Custozze, Tek sto je o torn stigao brzojav u Bee, potpisa car jos isti dan rjesenje, kojim se ugarski sabor odgada
racunajuci kao politicar ovako
j

,,na

neizvjesno vrijeme".

zastupnickoj

kuci procitan

jc

reskript

26, juna, a

prihvacen Deakov prijedlog i stvoren zakljucak. kuca nepromijenjeno drzati nacela oznacenih zastupnicka da ce se u svojim adresama, a nada se, ,,da ce se ustav zemlje u potpunom

onda

bi

integritetu sto prije uspostaviti".

Rat
Ijicina

njezinom pobjedom kod Kras Pruskom svrsio se doskora Gradca (ili Sadove) u Ceskoj (3, jula 1866.), Car Franjo Josip
je

morao

(23. aug.), kojim je izgubio u da se odrece svakoga uplitanja korist Italije Veneciju i bio prinuden, utjecanja u poslove Njemacke, koje je vodstvo preslo na Prusku i na dinastiju Hohenzollern, U metezu, sto ga je prouzrocio poraz kod Kraljicina Gradca, obrati se car Franjo Josip izravno na Deaka porucivsi mu po jednoj privatnoj licnosti (17. juna), da zeli s njime govoriti. Deak je odmah drugi dan posao u Bee i bi primljen od cara u audijenciju 19, jula, Tom prilikom rece Deak caru, da je madzarski narod vec oznacio uvjete nagodbe, pa ni sada ne trazi vise;

nato

sklopiti

Pragu mir

i.

ujedno
vladu,

je

izjavio, e je

nuzno,

da se odmah da ne
ce,
i

poslije
li

sklopljena mira

sastane ugarski sabor.

Na

pitanje carevo, bi

on bio voljan sastaviti

preporuci
grofa
Julija.

odgovori

Deak

odlucno,

325
Andrassyja. koga car potom pozove k sebi. Tom se prilikom i Andrassy o uvjetima nagodbe izjavio kao Deak, ma da nije znao, da jc voda stranke jos prije njega bio na istom mjestu. Kad su potom madzarski konzervativni krugovi saznali za ove krupne dogadaje,

uzese Zajedno s nekim veoma uplivnim beckim krugovima raditi oko toga, da osujete nagodbu s liberalnom madzarskom strankom, a zbila vazna bill bi moida i uspjeli, da se nije bas oko toga vremena

promjena kod becke vlade, kad je car povjerio poslove spoljasnje poNovi litike Saksoncu grofu Fridriku Beustu (30. okt. 1866.). beckih tradicijama stoljetnim ministar nije naime imao korijena u centralistickih vlada, pa je stoga i bio veoma sklon, da provede austro-ugarsku nagodbu, Stupio je dakle u doticaj s grofom Andrassyjem i Deakom, nasto je onda sazvan za 19. novembra 1866. ugarski sabor, da nastavi vijecanje. Otpisom, kojim je sabor otvoren (od 17. da nov), obeca car, da ce Ugarska dobiti odgovorno ministarstvo Sada 1848. od ce joj biti vracen stari ustav, ako promijeni zakone
i

sa obje ugarske stranke izrekle svoje stanoviste Deak je predlozio, da se carev otpis uzme u raspravu, cim Ugarska dobije natrag svoj glasova stari ustav, a taj je prijedlog sabor i prihvatio vecinom
:

nasuprot predlozi, da car ima prije svega poPoslije toga glatvrditi zakone od 1848., no njegov je prijedlog pao. sovanja stajao jc dvor pred dilemom, hoce li se odluciti za dualizam,

Koloman Tisza
to jest za

Madzarima, ili ce se prihvatiti federalistickoga krepko centralizma. Dualizam zagovarao je ministar B e u s t, a cenfederalisticki Jelisaveta ga je podupirala u tom i sama carica

nagodbu

tralizam opet

No
stiti

caru ministar predsjednik B e c r e d i'. nego protiv Belcredijeve osnove digli su se ne samo Madzari,
je

predlagao

austrijski Nijemci, volcci s

Madzarima
se nato

podijeliti vlast.

nego

je

jos i Slovenima. Kad priBelcredi ostavku, a Beust bi imenovan ministrom predsjednikom dana Istoga drzavsi uza to jos i spoljasnje poslove (7. febr. 1867.). zajeddosao je u Bee Deak ponesavsi sa sobom osnovu o uredenju 67-morice. odbor nickih posala s Austrijom, kako ju je izradio onaj

car odlucio

za

dualizam,

dopudadc

'

Belcredi

je

monarhije.

On

je

madzarskih ielja preudesi saslav cijelc sastojati od pet predlagao. da se inaCe iedinstvcna monarhija ima
htio da se udovoljenjem
i i
i

Bukovina). 3. Sleska). 2. poljske (Galicija ceske (Ceska. Moravska (Ugarska c t a v a s Erugarske 4 Srhi), Hrvati (Slovenci. juznoslovenske spoljasnje poslove vodit de i deljem) i 5. austrijskc (ostale sve zemljc). Zajednicke

driava;

1.

car

njegovi ministri po vlastitoj uvidavnosti. to

jest

apsolutisticki.

326

Sada

prihvati car na prijedlog

Beustov sve uvjete nagodbe povjeri grofu

i

Juliju Andrassyju sastav ministarstva (17, februara). Dne 20. februara imenovan je Andrassyjev kabinet, u kojem konzervativci nijesu dobili

mjesta,

tickoga zivota, a ostale su

i

konacno nestalo ove stranke iz madzarskoga polisamo dvije glavne ,,Deakova" liberalna ,,48-maska" radikalna, koja ostade dalje kod zakona godine 1848.
I

tako

je

Ugarsko-austrijska

nagodba,

ili

zak.

cl,
(ili

XII

1867.

razlikuje zemlje

krune sv. Stjepana i zemlje austrijske svaka skupina cini samostalnu (Jrzavu sa zasebnim parlamentom,. zasebnim ministarstvom i zasebnim zakonodavstvom i upravom, Zajednicki su objema drzavama samo licnost vladarova, onda spoljni poslovi s diplomatskim i trgovackim zastupanjem u stranim drzavama, V o s k a s mornaricom i votiranje n o v c a n i h sredstava za pokrice zajednickih posala, koji su podvrgnuti kontroli zasebnih o d b o r a
j

carevina Austrija), od kojih

ugarskoga parlamenta (obicno zvanih delegacije), a sasvaki odbor za sebe izmjenicno u Becu i u Pesti. Ovim odborima, i to svakomu napose, odgovorni su ministar spoljnih posala, rata i zajednickih financija. Rat navijesta i mir sklapa
austrijskoga
staju
i

se na

vijecanje

bez ikakvoga parlamentarnoga ogranicenja sama kruna, a isto tako upravlja ona i vojskom, kao njezina vrhovna glava. U teritorijalnom obziru Austrija je sebi pridrzala Dalmaciju, a Ugarskoj izrucila uz.
Erdelj
i

Hrvatsku, da se

njome samostalno nagodi-

1867. Hrvatski sabor sastao se opet Hrvatski saber od 19. novembra 1866., to jest isti dan s ugarskim, a kad su pregovori Andrassyja te ministra Beusta vec bili u tecaju. U izmedu Deaka opet je trazio od sabora rjesenje otpisu na sabor car Franjo Josip odbor donio pred sabor 12, zasebni je Na to drzavopravnih pitanja, Neka sabor izvoli izpredlagao decembra tri prijedloga p r v i je
1866.
i i
;

da mu clanak XLII 1861, sveudilj ostaje nepromjenljivim temeIjem i ravnalom u pitanju o drzavopravnom odnosu trojedne kraljevine naprama kraljevini Ugarskoj"; drugi predlagase s obzirom na ugarske zakone od 1848,, koji nijesu bili u Hrvatskoj proglaseni, neka sabor zakljuci, da trojedna kraljevina nema ni prava ni duznosti, a ni zakonitoga nacina, da stupi u sabor kraljevine Ugarske" ^ neka sabor samostalno sa t r e c i prijedlog konacno preporucivase, svojim kraljem rijesi odnos Hrvatske prema Austriji". Imajuci pred
javiti,
:

ocima neuspjeli rezultat regnikolarnih deputacija (od 1866.), a znajuci za federalisticku misao ministra Belcredija, sabor je poslije iscrpive rasprave zakljucio, da se ima napustiti ideja unije s U^arskom i po-

327
Auslrijom, jer to je bio smisao odborova prijedloga. Od 130 zastupnika njih je 86 glasovalo za prijedlog odborov, a 44 (naime unionisti) protiv njega, doU se cetiri zastupnika, medu njima i Ante Starcevic, ustegose od glasovanja (18. dec). Ovaj svoj zakljucak obrazlozio je onda sabor u zasebnoj adresi, koju ponese

kusati

nagodba

biskupom Strossmayerom na celu u Bee, gdje je predade caru (23, dec). Skoro potom odstupi ministar Belcredi, a Beust provede ugarsko-austrijsku nagodbu. Sada pozove car sabor hrvatski, da bude zastupan na ugarskom saboru i kod krunisanja, Na taj reskript odgovori sabor caru 18. maja 1867., da na ugarski sabor ne moze popitanje odnosa izmedu slati svojih poslanika, jer da jos nije uredeno
deputacija
s

Hrvatske

Ugarske,

Na

to je sabor

raspusten

(25. maja),

a krunije

sanje cara Franje Josipa za

ugarsko-hrvatskoga kralja obavljeno

juna 1867.).

bez sudjelovanja Hrvata

(8.

Postanak ugarsko-hrvatskc nagodbc, Zbog ovakova razvoja (27. dogadaja zatrazio je ban Sokcevic otpust, a onda je imenovan
juna
1867.)

banske casti namjesnikom barun Levin Rauchsa nacelima, zadacom, da provede hrvatsko-ugarsku nagodbu na onim su opet Sada 1866. deputacija regnikolarna ugarska sto ih je istaknula narodne privrzenici bili koji su onih, u Hrvatskoj progoni svih
zaredali

stranke

ili

protivnici

unije

Hrvatskoj

novi izborni

Ugarskom, a osim toga oktroiran je red kraljevim reskriptom od 20. oktobra

s

1867., kojim je opet

biranih

znatno uvecan broj virilnih clanova, a onaj ogranicen na 66. Ovim izbornim redom pa uz pritisak

vladinih organa izbori provedeni iznijese veliku vecinu unionists

spasila tek

izmedu
(52

19.

zastupnika),

novembra i 23. decembra dok je opozicija

sabor
8.

14 mandata, sto vise,

i

kad

se je sastao

januara

1868., istupi iz njega

ta

OS tali sami. Potom

taciju

skupina zastupnika, tako da su izabrase oni 30. januara regnikolarnu depudeputacijom

unionisti

od 12 clanova sabora," koja je s jednakobrojnom hrvatskougarskoga sabora^ utanacila i redigirala do kraja jula tekst zakonska istice ugarske drzavopravne nagodbe. Odmah u uvodu
'

To

su

bili

grof Julije

Jankovic. grof
Suhaj. Ignjat

Ladislav
Brlic.
i

kovic.

Antun Vakanovic. Mirko Ante Stojanovic. Janko Car. Pavao Batagliahni

^

Pejaccvic. Koloman BedcJovan 2ivkovic. .losip 2uv.d. kanonik Stjepan Vukovid.

Somsich.

Antun Szccsen. Ladislav SzogycnyiTo su bili: grof Antun Deak. Ludovik Horvath Pavao Franjo kuce): gornje (iz Jankovich Ladislav Marich. Antun Cscngcry Ludovik Dozsa. Teodor Botka. Koloman Ghyczy. Danijel
Majlath. grof
i

Vadnay

(iz

donje kuce). Izabrani bijahu 30. marta.

328
osnova, da nagodbu sklapaju kao ravnopravni faktori kraIjevina Ugarska sjedinjena s Erdeljem i kraljevine Hrvatska i Slavonije za izravnanjc postojavsih

izmedu

njih

drzavopravnih

pitanja".

Nadalje polazi ona sa stanovista Pragmaticke sankcije od 1722, (zak. 1723), naime sa stanovista nerazdruzivosti zemalja krunc cl, I. II
:

da su kraljevine Hrvatska i Slavonija tecajem stoljeca koli p r a v n o toli f a k t i c n o spadale kruni sv. Stjepana", dakle sa stanovista sasvim protivna cl. XLII 1861, U smislu nagodbe ,,sacinjavaju kraljevina Ugarska sjedinjena s Erdeljem kraljevine Dalmacija, Hrvatska i Slavonija jednu istu d r z a v n u i
sv.

Stjepana/

ali

toga,

tako napram ostalim pod vladom Njeg, Velicanstva stojccim zemljama, kao sto i napram inim drzavama", to jest u internacijonalnim stvarima Ugarska i Hrvatska istupaju kao jedno drzavno
z a
j

dn

c u'

tijelo,

ali

u svim unutarnjim poslovima

cini

svaka zemlja nezavisnu

politicku jedinicu,
i

torn smislu se

Slavonija

politicki narod

kaze, da su kraljevine Hrvatska imajuci posebni svoj t e r i t o r i j".

i

Buduci da su drzavna zajednica", Hrvatska i Ugarska imadu zajednicko krunisanje vladarovo jednom istom krunom i jednim istim krunidbenim cinom", kao i kraljevsku krunidbenu zavjernicu, no ipak jeziku satako, da se njezin original ima osim na madzarskom
hrvatskim jezikom i kraljevinam Dalmaciji, Hrvatskoj istih kraSlavoniji izdati i u njemu cjelokupnost i zemaljski ustav Franje kralja Ijeva za"jamciti". Zbog toga je krunidbena zavjernica
staviti

jos

Josipa

tek sada sastavljena na hrvatskom jeziku i odaslana hrvatskom saboru.' Nadalje ustanovljuje nagodba, da Hrvatska naknadno pripoznaje ugarsko-austrijsku nagodbu (zak. cl. XII 1867.) kao gotov
I,
:

da se u pa stoga se dodaje toj ustanovi sudjelovazakonitim buduce slicni temeljni zakoni i nagodbe samo njem kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije stvarati mogu". Inace upravi, u svim je Hrvatska potpuno autonomna u zakonodavstvu i to jest u pravosuda", i nastave bogostovlja, poslovima unutarnjim, rukama hrvatskim bile u su svim onim javnim granama zivota, koje
cin,

narocita ograda",

Gl. gore str. 215.

^

madzarski tckst kaze

allami kozosseg.
jest

Najvaznija stavka u njoj

i

Ugarske
slo ce

posestrimih

joj

kraljevina,
biti

bozjom pomoci odsele

Sve one strane i pokrajine one. vec natrag stecene. pa smislu u cemo natrag pribavljene, pripojit

3.,

koji glasi
sto

su

krunidbcne nase zakletve vinam

reccnoj zemlji

posestrimim

joj

kralje-

329
ostali poslovi proglaseni su

ios

od

1848..

odnosno 1861, Svi

rukovodit
ce
ih

zajed-

nickima,

pozajednicka obrane (domobranstva). kod kojih se Ijodjelstva, trgovine i narodne odsjcci. O tim zajednickim poslohrvatski imadu osnovati zasebni kraljevina ugarske krune"/ na svih vima raspravlja zajednicki sabor u donju kucu, a 2 u gorn]u. njih poslanike. 29 koji salju Hrvati svoje od svojih clanova.^ Zajednicki sabor koje ce izabrati hrvatski sabor izmedu Hrvata poslanika na zaopet bira u delegacije pet clanova zajednickim saborima (u don)0) i iednickom saboru. Na svim ovim hrvatski se poslanici mogu sluziti i gornjoj kuci pa u delegacijama) zajednickoga saborovanja i na sahrvatskim jezikom, dok ce se za barjak razviti i hrvatski. U borima i na delegacijama uz ugarski barjak i sjedinjeni grb Dalmaautonomnim poslovima sluzi hrvatski no providen krunom sv. btjepana, dok se cije Hrvatske i Slavonije, zajednicki grb ugarski i dalm. u zajednickim poslovima upotrebljava unatoc sav,etovan)u je ustanovljeno hrv slavonski. Glede financija (u koliko ni|esu poslove financijalne Franje Deaka, da Hrvatska uzme svoju autonomiju -/^^ "^-^ zajednicki cjelokupnoj monarhiji) u troskova 2 200.000 tor. autonomnih svojih ima primati za pokrice
a

ministarstva financija,

(pausalno) za deset

godina,

jer

se

financijalna

nagodba ima svake

Slavoni)i teritorija pripada Hrvatsko, i desete godine obnavljati. Od presabor ugarski a Vojna Krajina i danasnja" Dalmacija, Hrvatskom. s sjedinjen,e njihovo uzima obvezu, da ce podupirati uz protupotpis za,edmckoga i prijedlog Bana imenovat ce kralj ..na saboru ah je ipak ..odgovoran kr. ugar. ministra-predsjednika", dvorska kancelan,a, .,ima hrvatskomu. Buduci da se ukida hrvatska posebni dalm. hrv. slavonski mmistar se za iste kraljevine imenovati Budimpesti", ah ..odgovoran zaiedbez hsnice kod sredisnje vlade u da ban vise ne moze da nickom saboru". Nadalje je ustanovljeno. u r e d a u Hrvatsko, (kod i h bude vojnikida kod z a e d n i c k ima drzavnoga sumarstva i zeljezmca) financija, poste i brzojava, domaci sinovi, ,.u kohko sluzbeni jezik hrvatski, a namjestavani
j

biti

to

da ova nagodba ..ne moze samo moguce bude". Konacno se kaze. pojedimh nagada,ucih se kraljevina biti predmetom zakonodavstva

T^^e,
horvat
^

XLIV

1868. o narodnost.ma.
..zaiedn.eki

nazMie sabor u'S...

orszaggyulcs).

u ga rs k o

zakon. dakle cislo ugarski autonomni sabor" ,k5zos .agyar- hrv a tski
Doslap^s

nika.

URTii na 34 povecao se ova, bro, 118731-34 Dokinucem iednoga dijela Kra.ine a 3 u gorn,u. kudu, d.n,u u 40 na (1881) a kad ie sva kraiina ukinuta

330

da promjcna iste uslijediti moze samo onim putem, kojim je udjelotvorena, pristupom naime svih onih cinbenika, koji ju sklopise", Jedino u pitanju Rijeke nije doslo do sporazuma izmedu obiju regnikolarnih deputacija, jer su i unionisti stajali nepomicno na

hrvatskom dojakosnjem stanovistu, da je Rijeka dio hrvatskoga teritorija, Bojeci se, da se nagodbeni pregovori ne razbiju, pristade hrvatska delegacija konacno na Deakov prijedlog, koji je glasio, da se z a s a d a utanaci nagodba bez rjesenja rijeckoga pita n a, prepustivsi u torn poslu u docniji zgodni cas inicijativu samomu kralju, Zbog toga glasila je zakonska osnova u toj tocki da Rijeka ne pripada k teritoriju kraljevine Hrvatske, buduci da
j

glede nje

medu oba

kraljevinska odbora nagodba uspjela nije", to

jest

pitanje ostalo je nerijeseno.

osnovu, koju prihvati ugarska regnikolarna deputacija jednoglasno, a hrvatska vecinom glasova/ uzme potom u raspravu hrvatski sabor 21, septembra 1868. te je primi vecinom gla-

Ovu zakonsku

Ugarski sabor opet je takoder prihvati uzeo je nagodbu u raspravu dodatak, da grad bez specijalne debate, no ipak uz jednoglasni Rijeka s kotarom pripada neposredno kraljevini Ugars k o j, pa da se prema tome ima odmah njoj i utjeloviti", Isto je tako hrvatski sabor zamolio kralja za26. septembra dva dana prije kojoj i pripada po neHrvatskoj, dosudi sebnom adresom, neka Rijeku zakonski clanak; sankcionira oborivom pravu", Sada je trebalo da kralj no ministar predsjednik izjavi, da ugarski sabor ne ce da novim zasebnim clankom inartikulira (uzakoni) ovaj clanak, ako mu prije ne
sova
(24.
sept,).

bez specijalne debate

28.

septembra pa

bude zajamceno, da je Rijeka sastavni dio Ugarske. Podjedno stavi Andrassy kralju u tom smislu prijedlog, pa je istoga dana 8. novembra, kad je sankcionirao hrvatski original zakonske osnove o hrvatsko-ugarskoj nagodbi, izdao kralj na ugarski i hrvatski sabor jednakc
izrekao svoje stanoviste u rijeckom pitanju. nesporazum, kaze reskript: Buduci da nam da se i ta jedina prepona (naime je veoma mnogo stalo do toga, rijecko pitanje) ukloni, i to na umirenje obiju stranaka, drzimo za nasu osobitu vladalacku zadacu, da izmedu obiju stranaka mi pokureskripte,

kojima

je

Konstatiravsi najprije

financijalnu

Jankovic i Zivkovic, predlazuci za Hrvatsku ponude, a bana da kralj imenuje na preporuku hrvatskoga sabora. a ne na prijedlog i protupotpis ugarskoga ministra
'

Protiv

nje

bill

su

Brlic,

grof

samostalnost u smislu Deakove

predsjednika.

331j

samo put

prijateljske

Ijevskim
teljskoga

nagodbe. Toga radi pozivamo ovim nasim kraprijedlogom i ugarski i hrvatski sabor, da uvaze

trajnu korist, koja za njih

mora da nastane

iz

medusobnoga
je
:

prija-

da uzmu u obzir, da 1807., koji 1773.') pa i u zak. cl. IV Marije ustanovljeno, da se ..trgovacki grad se na toj diplomi temelji, jasno kruni spadajuce lijelo Rijeka i nadalje imade smatrati kao zasebno i da se prema corpus) adnexum (separatum sacrae regni coronae oba sabora, pozivamo dakle stoga Rijeka imade iupravljati;
sporazuma,
te

u diplomi kraljice

Terezije

(od 23. apr.

tomu da s
p o
s

vida puste svekolike historicke rasprave

e d
i

pa da sjedinivsi se u kao istinitoj i neprijepornoj. meljnoj misli, priznatoj tijelo, koje potpada kruni zasebno sacinjava naime ,.da grad Rijeka d e 1 o v a n e z a s t u pu pristanu na to, da se uz s ugarskoj",
1
j

c e,

koje

otuda
sa

izviru,

ovoj te-

svih strana

nika grada Rijeke

medusobnim

prijateljskim

sporazumom

uta-

pravedni obziri doticnika (to naci sve ono. sto u tom poslu iziskuju svih zemalja nase krune ugarskc". jest Rijecana), kao i interesi promjena u inace na oba sabora znatna Sada je ucinjena hrvatsko-ugarskoj nagodbi, vec prihvacenom tekstu zakonske osnove o da ticala Rijeke ( 66. tocka 1), to jest, jer je ona stavka, koja se depuregnikolarnoj u glede Rijeke nije uspjelo doci do sporazuma na teritorij hrvatski, spada ne Rijeka da ovako taciji, izmijenjena
:

krunom spojeno tijelo (sebuduci da sacinjava posebno s ugarskom glede kojega kao corpus), paratum sacrae regni coronae adnexum autonomije. kao rijecke takova, a tako i glede uredenja posebne odnosaja, imat ce se na nju protezucih se zakonodavnih i upravnih i hrvatskoga odborskih rasprava izmedu sabora ugarskoga
i

putem

Ovako grada Rijeke opce sporazumljenje postici". da je citav tekst nanovo tako, usao je u madzarski original Medutim )e kral) )OS prepisan i onda kralju podastrt na sankciju. k i o r i g n a 1, ah sa starim prije toga sankcionirao (8. nov.) h r v a t s oba sabora. Razumije se, tekstom, kako je raspravljen i prihvacen u bude u skladu s masada je trebalo preudesiti i hrvatski tekst, da dvorskoj kancelanji dzarskim. Kod toga postupalo se u hrvatskoj obh)epili ceduljom. naprosto tako. da su stari tekst u 66. tocki 1. je hrvatski otpremljen na kojoj bjese ispisan novi tekst. PosHje toga novembra naknadno rasoriginal u Zagreb, gdje je sabor 17.
i
'

izmijenjeni tekst

Gl. gore str. 221. Gl. gore str.

274-275.

332 uzeo do znanja kraljevski reskript od 8. novembra, a time ovu bitnu promjenu u tekstu zakona, koji je vec sank17. novembra c o n r a n lezao na stolu. Istoga dana sankcionirao je kralj madzarski original ugarsko-hrvatske nagodbe, koja tako postade zajednicki temeljni zakon kraljevina Ugarske, te HrDalmacije", i to za Hrvatsku kao zak. cl. I 1868., vatske, Slavonije a za Ugarsku kao zak. cl. XXX 1868.' Rijecki provizorij. U smislu kraljevskoga rjeseaja novoga nagodbenoga teksta u rijeckom pitanju hrvatski je sabor poslije dva
pravio
i

prihvatio
i

dana birao regnikolarnu deputaciju za definitivno rjesenje rijeckoga pitanja. Tada su opce politicke prilike na Rijeci bile veoma nepovoljne po hrvatsko stanoviste, jer gradarti bijahu najvecim dijelom privrzenici Madzara pa su neprestanim uzbunama jos 1867. uspjeli, imenovan (na da je na Rijeci ucinjen kraj vlasti bana Sokcevica prijedlog hrvatskoga kancelara Kusevica) kao komisar Madzar Eduard C s e h, Tim imenovanjem dobili su Madzari doista Rijeku u svoje ruke, pa stoga su je sada i unijeli kao nov faktor u raspravu s Hrvatima. Buduci da su se regnikolarne deputacije imale sastojati od 4 Hrvata, 4 Rijecana i 4 Madzara, izabra hrvatski sabor 19. novembra grofa Ladislava Pejacevica, Stjepana Vukovica, Aleksandra Fodroczyja Josipa Zuvica, dok su Rijecani izaslali Lodovika AdaAntuna Randica, a ugarski mica, Antuna Gjacica, Josipa Mayera sabor grofa Antuna Majlatha, Franju Deaka, Antuna Csengeryja i Mihajla Horvatha. Poslije toga imenovan je Levin Rauch banom (8. dec. 1868.), a Koloman Bedekovic prvim hrvatskim ministrom, nasto
i i
i

je 31.

januara 1869, prestala djelovati hrvatska kancelarija u Becu.

Jos prije negoli se sastadose regnikolarne deputacije, da rijese rijecko pitanje, prihvati hrvatski sabor clanak o ustrojstvu kr, hrv. slav,
dahn.

zemaljske
10.

vlade

(sankcioniran

20.

aprila
:

1869.),

nasto kralj

imenova
'

maja prve odjelne predstojnike

Roberta Zlatarovica za

Inartikulacija hrvatsko-ugarske
je

Posto

sklopljena zajednickim

nagodbe glasi (uvodne rijeci madzar. teksta): sporazumom nagodba s jedne strane izmedu saa
s

bora
vatske,

Ugarske (Magyarorszag
Slavonije
i

orszaggyiilese),

druge strane

sabora

Hr-

Dalmacije (Horvat

Szlavon

es

Dalmatorszagok

orszagpitanja

gyiilese) u svrhu izravnanja medu njima postojecih

(k o z
j

drzavopravnih
i

o g

kerdesek), to se ova nagodba, odobrena, potvrdena

kr. apostol. Velicanstvu,
i

sankcionirana po
(kozos

Njeg. car.

kao

zajednicki temeljni zakon

i

alaptorvenye) kraljevina Ugarske

Hrvatskc, Slavonije

Dalmacije ovime inartikulira

i

medu zakone kako

ravni faklori.

slijedi".

Oba

su

sabora

dakle oznacena kao jednakopravni

333
nastavu, a Dragutina Pogledica za bogostovljc Josipa 2uvica za pravosudc. Tek 7. septembra 1869. dao sc Rauch bansku u hrvatskom saboru svecano instalirati za bana, polozivsi Vjencebiskupu senjskom komisaru, prisegu na ruke kraljevskomu
poslove,
i

unutarnje

slavu Soicu

primivsi

potom od njega zastavu

zezlo.

Prva sjednica regnikolarne deputacije odrzana je u Budimpesti predsjednikom grofa 15, maja 1869., u kojoj se konstituirala izabravsi Antuna Majlatha i biljeznikom Mihajla Horvatha, a onda zakljuci na izaslanici prijedlog Franje Deaka, da ce najzgodnije biti, ako rijecki da se prilike, imali jos dosada nijesu prvi iznesu prijedlog, jer da oni da maja, sjednici 23. izjave. Na to izjave Rijecani u narednoj jer da kompetentnim, hrvatski sabor u rijeckom pitanju ne smatraju sloga citava Rijeka nema nista zajednicko s Hrvatskom, pa da je
stvar

samo

pitanje

izmedu Ugarske
izaslanici

Rijeke.

Tome

se

odmah

opri-

jesc (28. maja) hrvatski

izjavivsi,

da traze, da

rijecki gu-

zupanije, bernator bude podjedno i veliki zupan rijecko-modruske je podda ali da Rijeka ima svoju unutarnju gradsku autonomiju, poslovima vrgnuta kao visoj instanciji hrvatskoj vladi u Zagrebu u
politickim,

sudbenim i skolskim. Osim toga Rijeka ima da salje dva ugarsko-hrvatski zastupnika na hrvatski sabor, a jednoga na zajednicki iz nagodbe. Poizviru oni kako zbog zajednickih posala onako, stavi pod Rijeka se shje Hrvata izjave se Madzari i to tako, da da ministarstva, vrhovnu upravu zajednickoga sabora i zajednickoga predsjednika zasebni se za nju ima imenovati na prijedlog ministra instancija ugarsko sudbena posljednja gubernator, da za Rijeku bude zastupnika jednoga salje Rijeka vrhovno sudiste u Budimpesti i da
na ugarski sabor, dok
(gornje)
je

gubernator

njezin

virilni

clan

velikaske

ovoga prijedloga ugarskih izaslanika izjave ugarskomu. Rijecani, da oni povlace svoj prijedlog i da se pridruzuju ga kao zabacivsi stanovistu ugarskomu dok se Hrvati odlucno oprijese
kuce.
Poslije

neprihvatljivo.

Vidjevsi

taj

nesklad, odasla ministar

predsjednik grof Andrassy

regnikolarnoj

deputaciji tako zvani svoj

posredujuci prijed-

upravi pod log, u smislu kojega bi Rijeka pripadala u politickoj bi da za nju zajednicku vladu, a najvisa sudbena instancija imao skolstva R-jeka bude stol sedmorice u Zagrebu, dok bi se glede je u neku ruku Andrassy imala napose nagoditi s Hrvatskom dakle Ali Hrvati ne ponudio kondominij ugarsko-hrvatski na Ri)eci. izvjestitelj Aleksandar htjedose ni na to da pristanu, pace njihov
;

334
Fodroczy
da se ne smatra pozvanim, da u ime hrvatskoga sabora pristane na Andrassyjev prijedlog, pa stoga predlozi u hrvatskom odboru, da se o Andrassyjevu prijedlogu ima da izvijesti hrvatski sabor i njemu prepusti odluka. Iza toga bise odgodene sjednice regnikolarnih deputacija, koje se opet sastadose u decembru 1869. Dne 18. dec. stavise Hrvati ovaj kako ga nazivahu ultimatum:
izjavi,

Da

se odsjek unutarnjih

pridrzi
Rijeci,

hrvatskoj

posala odstupi Rijeci samoj, a bogostovlje isto tako i pravosude da ostane na autonomiji
;

kakovo

je

dosada

bilo,

to jest u drugoj

trecoj
i

molbi u Zaprijedlog:

grebu".

Ali uz ovaj

..ultimatum"
,

stavise

oni

jos

ovaj

,,ako se ovaj prijedl^og (to jest .ultimatum") prihvatiti ne moze, onda neka se regnikolarne deputacije odgode do zgodna vremena, a d o tl e

da gradom Rijekom upravlja centralna

ska
je
ili

(naime ugar.ultimatum"

zajednicka) v

a d a", Stojeci pred

i

ovom

alternativom, sasvim
,

prirodno, da su Madzari

Rijecani otklonili hrvatski

odmah

prihvatili ovaj drugi prijedlog.

Kad
15.

se regnikolarne deputacije
.

marta 1870- ministarstvo, rijese, ono ustanovi p r o v ida dok se -zorij tako, da imenovavsi gubernatora na Rijeci, podjedno preuzme upravu grada Rijeke", Iza toga primi hrvatski sabor 5, maja 1870. na znanje izvjestaj svojih izaslanika, koji naglasivase, da time ,,nijesu ni u cemu vezane ruke buducemu hrvatskomu odboru, koji se ima iznova sastati", Dne 20, jula konacno bi s 55 glasova protiv 10 prihvacen rijecki provizorij uz dodatak, da se ,,u svoje
razidose. ovlasti

potom ugarski sabor sporna pitanja konacno ne

e"

opet

imadu
kraju.

sastqti

regnikolarne

deputacije

pitanje

konacno

privesti

Ovako zakljuceni provizorij

su Madzari ubrzo
:

traje upravo sve do danas. Medutim

dosavsi do provizorne uprave na Ristali stvar drugacije shvacati jeci i uklonivsi malo po malo sve ono, sto je jos podsjecalo na Rijeci na zajednicu s Hrvatskom, oni su rijecko pitanje staH uzimati i provizorij

tumaciti kao

d e

f i

v n o

rjesenje,

ne

htijuci

se

oda-

zvati

ponovnim zahtjevima hrvatskoga sabora, da

sporazumu
s

se nastavi vijecanje

prekinutih regnikolarnih deputacija. kojih saziv treba da ministar predsjednik u

banom

predlozi kralju.

Revizija nagodbe. Protiv nagodbenoga zakona diglo se u zemlji, cim je bio poznat po izvjestaju regnikolarne deputacije, veHko nezadovoljstvo, jer je daleko zaostajao ne samo za zeljama hrvatskoga
naroda. nego

ijavnom

za onim stecevinama, na koje je on obiknuo bio u svom zivotu poshje 1848, Ovo se nezadovoljstvo nije ublazilo ni
i

335
Franjo Josip s kraljicom Jelisavetom pohodio na navlas gradove Zagreb (od 8. do ll.marta), Hrvatsku, proljece 1869. nastade ostra pa Karlovac, Petrinju, Bjelovar, Senj i Rijeku. Zbog toga jc unionikojima protivnika, borba izmedu bana Raucha i njegovih
onda, kad
je kralj

sabor mislio tako doci na kraj, da je zak. clankom XIV 1870. roira", proglasio svako pobijanje nagodbe zlocinom smetanja javnoga zaredase praksa, apsolutisticka ozivi opet Sada pace i veleizdajom". uzese bana progoni stampe i unistavanje egzistencija, nasto protivnici pred sud. pozvao je ih da prisilise, licno napadati i iako
sticki
:

Raucha Kako su

ti

napadaji

izisli

listu

..Zatocniku", koji se stampao na llu

petrinjskim Vojne Krajine u Vojnom Sisku, doslo je do parnice pred Vonregimentskim sudom, a taj je Rauchove protivnike (Mrazovica, Rauch zatrazi Nato 1871.). optuzbe (7. Jan. cinu i Miskatovica) rijesio

imenova banom dotadanjega ministra K o o m a n a Bedekovica (26. Jan.). Buduci da je Rauchovu saboru od 1868. ban izbore, a ovi se svrsise isteklo zakonito trogodiste, raspisa novi od 65 mandata narodna je stranka potpunim porazom unionista
otpust
i

kralj

(Krapinu). Odmah poslije dobila 51, unionisti 13, a Ante Starcevic 1 Kradurdevacko-krizevacku juna 8, toga dokine kralj reskriptom od stranke. narodne privrzenika jinu, koja posla u sabor jos novih 9

Svi su

ti

dogadaji u svezi
1870.

promijenjenim medunarodnim

prili-

kama. Jos

do francusko-pruskoga rata, koji se njemackoga carstva svrsi teskim porazom Francuza i proglasenjem drzavnike austrijske je nagnalo (u Jan. 1871.). Ovo ojacanje Pruske da se udesiti, tako monarhiji na misao, da treba unutarnje prilike u
Ijeti

doslo

je

Slovene! cai zadovolje Sloveni. Upravo tada ostavise Cesi, Poljaci su u Dalrevinsko vijece, koje ostade na taj nacin nepotpuno, do^ vecinu nad Talijanima. maciji Hrvati i Srbi zadobili u saboru jaku

Novi

austrijski ministar grof

Karlo

Hohenwart
bi

(od

5. febr.

1871.)

sazvao ceski sabor. dakle stavi kralju Franji Josipu prijediog, da obecao, da ce se dati a u reskriptu priznao cesko drzavno pravo i je ceskoga kralja i poloziti krunidbenu prisegu, na sto
okruniti
kralj
i

za

privolio (12. sept.).

s

Na
18

ovaj reskript sloze ceski prvaci spora-

zumno

Hohenwartom

takozvanih

fundamcntalnihclaCeska,

naka,

u kojih se smislu imala ujediniti

Moravska

Sleska

Madzari dobili 1867. u zasebno drzavno tijelo s pravima, kakova su duaNo protiv ovakove vaznc promjene, koja je znacila pad podigose se austrijski lizma, a pocetak federalizma u monarhiji, s ministrom predMadzari Beust iNijemci, ministar spoljnih posala
i

336
sjcdnikom Andrassyjem na celu. Tako se zgodi, da se hrvatski sabor nikako nije sastajao, vec je od prvoga saziva za 1. juna redom tri na 13, septembra, na 20. septembra i konacno na puta odgoden Ovo odgadanje veoma je uzrujalo narodnu stranku 1872. 15, januara
:

pobjednicu, pa zato izdade ona 20. septembra (na dan ponovne odgode sabora) na narod proglas (manifest), u kojem naglasi, da se nagodba (od 1868,) ne moze smatrati pravovaljanom", jer je sklopljena

bez sudjelovanja vecega dijela nasega naroda", narocito Vojne Krakod rasprava jine, koja je jos na saboru od 1865. 1866. sudjelovala autonagodbi je po da Nadalje, Hrvatske. polozaju o drzavopravnom i nije pa vlade, ugarske uplivu podvrgnuta nomna hrvatska vlada bude doklegod jer ministarstva, drugo, nego samo refleks ugarskoga

ban odvisan od ugarskoga ministra predsjednika, dotle ne moze da bude govora o hrvatskoj autonomnoj vladi". Medutim nekoliko dana Bachom na poslije toga dade se Eugen Kvaternik s Vjekoslavom dijelu jednom u da pokusao, je kad korak, sudbonosan i nepromisljen proglauzbunu digne Rakovice) ogulinske regimente (oko Plaskoga i all vec treci dan sivsi Hrvatsku nezavisnom drzavom (S. okt, 1871,);
bise

obojica

jos

nekoliko

drugova

ubijeni,

time

je

stvar

legla.

Ovaj inace neznatni dogadaj iskoriste sada kod kralja s uspjehom Beust i Andrassy protiv monarhijskih Slovena uopce, pa tako ceski fundamentalni clanci nijesu dobili sankcije, a hrvatski su poslovi
prepusteni ugarskoj
vladi,

da

ih

po

volji

uredi,

dok

je

ministar

Hohenwart zatrazio otpust

(30. okt,

1871,),'

Tek sada dakle

konstituirao
Ijena izbora ustane

sastao se 15, januara 1872, hrvatski sabor i 19. izabravsi Ivana Mazuranica predsjednikom, Poslije obav-

ban Bedekovic
jer

procita kraljevski reskript, kojim

se sabor
'

raspusta,

izjava

veciae narodnih

zastupnika od

20.

Tadahji

licni tajnik ministra

Andrassyja,

Imre Halasz,
1911,
127)

pripovijeda u svo-

jim

Kad je krajiski meraoarima (Egy letunt ncmzedek. nije bilo Anuzbuni, Kvaternikovoj o izvjestaj poslao Zagreba general Molinari iz iza njegova dolaska govorio drassyja u Budimu, a kad se vratio. ..nekoliko casaka nije tajio, da ocekuje od te sam s njime. Bio je dobre volje
Bdpst.

ovo:

ogulinske uzbune povoljni politicki utjccaj

obzirom na
kad
je

Hohenwartove osnove.
narocito zbog toga, sto

Kad sam mu spomenuo, da

je

Kvaternik,

od taneta vojnika, pokusao da utekne na kolima prema bosanskoj granici. pogoden je izrazaja svojoj zalosti, dao i umr'o. zcmlju na kola s pao pucali. koji su za njim Kvaternik nije ziv pao u ruke vojnika. jer je on po njegovu
misljcnju bio kolovoda uzbune. te bi se

od njega dalo doznati cventualno zanimljivih

podataka o postanku ustanka".

337

septembra 1871, pobudila je kaze kralj u nama zalosno uvjerenje, da se od toga sabora nije nadati uspjesnomu djelovanju". Buduci da je ugarska vlada znala, da Bedekovic nije podesna licnost za provodenje njezinih ciljeva, prihvati kralj njegovu molbu za otpusl i imenova banske casti namjesnikom Antuna Vakanovica sa zadacom, da provede nove izbore. Ma da su se ponovila vremena Rauchova s izbornom praksom i licnim progonima, ipak je narod izabrao 47 narodnjaka, a samo 28 unionista no Vakanovic popravi poraz time, da je u sabor pozvao 47 virilista, mahom unionista, pa tako ostade narodna stranka, premda je na biralistu pobijedila, u manjini, Polozaj narodne stranke bijase veoma nezgodan, Povratak beckih mjerodavnih krugova na dualizam, a narocito ucvrscenje njegovo imenovanjem grofa Julija Andrassyja ministrom spoljnih posala (14. nov. 1871.), koga je u Budimpesti zamijenio grof Menhart Lonyay, bijase za nju jasan znak, da ce prije ili kasnije i na biralistu dijeliti sudbinu svojih drugova za Rauchovih izbora 1868. U takovu raspolozenju narodna se stranka odazva pozivu novoga ministra predsjednika Lonyaya, da stupi u pregovore s jedne strane s unionistima, a s druge s ugarskom vladom. Narodna stranka pristade uz uvjet, da se provede revizija nagodbeidase imenuje banom covjek, u koga ce ona imati povjerenja. Sada se sloze narodnjaci unionisti pa izaberu regnikolarnu deputaciju (9. jula), u koju je uslo polovica jednih polovica drugih od dvanaestorice clanova.' Dne 6.
;

novembra predlozise oni ugarskoj jednakobrojnoj deputaciji nuncij, u kojem zatrazise hrvatski ce poslanici na zajednickom saboru sami izmedu sebe birati pet clanova u delegacije, a ne ce ih birati citav
:

ministra

protupotpisa bana imenuje kralj bez prijedloga ban nosi naslov ,,ban - ministar zemaljski Slavonije", da se time jace istakne kraljevinc Dalmacije, Hrvatske njegova odgovornost hrvatskom saboru; Hrvatska ce ,,sama svojim
zajednicki sabor;
i

predsjednika

financijama
doprinositi
uplivati

drzavnim dobrom samostalno

blagajni
;

upravljati, placajuci zajed-

nickoj ugarskoj drzavnoj

redovite svote,
hrvatski

koje bude duzna

za skupne poslove"

ministar u Pesti ne

moze

na hrvatsku autonomiju, vec ima u ministarskom vijecu jedino

ove
je

zastupati hrvatske interese.

Ali
'

prijedloge iza
su
:

dugoga oklijevanja odbila do jednoga

Jovan Zivkovid. Miroslav
;

Unionisti

bili

Makso
i

Prica.

Kraljcvia.

Sve-

tozar

KuJevic, barun

Prandau

Petar Horvat

narodnjaci:
i

Ivan

Mazuranic. Ante

Jakic. Nikola Krcslic, biskup Slrossmayer.

Mato Mrazovic

Ivan Voncina.

22

338
ugarska deputacija, nasto hrvatski izaslanici uzese
nije ostala stara
:

popustati,'

dok

nagodba (od 1868.), kako je bila, osim prekonacno mjesto pausala od inake u dotadanjim financijalnim ustanovama od 45"/o njezinih tangenta 2,200.000 for. uvedena bi za Hrvatsku Osim toga prihoda, kako ce ih iskazati zajednicki ministar financija. se hrvatski sabor, ako bi Hrvatskoj zajamcen ustav odredbom, da racunajuci od njegova mjeseca tri za sazvati bude raspusten, ima
raspusta",

hrvatskoga ministra jasnije opredijeljen, kao posrednika izmedu bana i kralja te ugarske vlade, ali bez prava, da samostalno utjece na banske prijedloge ili zakljucke hrvatskoga sabor 5. sabora. Ovako revidiranu nagodbu primio je onda hrvatski
a
i

djelokrug

je

scptembra 1873. sa 79 protiv 10

kraljevsku sankciju.

glasa,

a 30.

novembra dobi ona

Dalmacija
slije

Istra.

Vec smo

vidjeli,

kako

je

u Dalmaciji po-

narodna misao protiv Talijanasa, koje su voBajamonti. Ova borba nadilazi zesdili Lapenna i spljetski nacelnik jer i madzarona u Hrvatskoj, narodnjaka izmedu tinom daleko onu PavHnovic, Miho Klaic, (Miho vodama nerijetko bijase tude narodnim nahuskane svjetine. Gajo Bulat, Kosta Vojnovic) ugrozcn zivot od Kao sto je Gaj poceo svoje djelo kajkavstinom, a grof Janko Drasu narodno kolo, kovic obracao se na ilirske kceri", da ih privuce Dalmanjemackom knjizicom, tako su i prvaci narodnoga pokreta u svom u jezikom tahjanskim bude za probitacno, da svijest
1860. stala jacati
ciji

nasli

odista bila zgodna, organu I1 Nazionate" (od 1862.]. Da je ta misao ..Nazionala", urednik pokazala je slavna polemika, sto ju je vodio cuvenim Nikolom obrazovani Natko Nodilo, velikim uspjehom sa zemljaTommaseom, kad je pritekao u pomoc svojim talijanaskim unatoc bolje, sve stranka narodna cima. Od tada napredovala je zasaboru u mogla teskim progonima vlade, pa je vec 1865. kostranka je narodna sjedinjenje s Hrvatskom. U julu 1870.
traziti

pobjedu, stekavsi 25 nacno i trajno iznijela na izborima potpunu oslabljen je mandata protiv 16 taHjanaskih. Medutim pravi uspjeh tako da malo prije utanacenim duaUzmom u monarhiji (1867, 1868), vazbez ostade Hrvatskom adresa saborske vecine za sjedinjenje s Dalu preporod narodni da je nijih posljedica. Valja ipak priznati,
negativnoga odgovora Madzara Biskup Strosmayer oslavio je odmah poslije ni na ugarski sabor (u vehhrvatski na nije vise nikad dolaaio ni Budimpestu
1
i

kasku kucu).

339
vrimaciji dosao nazalost bar za citav decenij prekasno. U isto se zaslugom narocito I i, i u s t r svijest icme stala lagano buditi narodna

biskupa Jurja Dobrile i Krcanina Dinka Vitezica, koji osnovase 1870. u Trstu list Nasa Sloga". Vec 1871. odrzali su probudeni Istrani ..narodni sabor" kod Kastva (nedaleko od Rijeke), koji polozi osnovu hrvatskomu p o i t i c k o m zivotu u Istri po kvarnerskim otocima iduci za tim, da otme iz talijanskih ruku jednu opcinu
I i

silovitoga za drugom, a osnivanjem skola da uscuva hrvatski zivalj od talijanskoga jezika. U torn narodnom i prosvjetnom poslu

sirenja

uspjesno prednjaci Druzba sv. Cirila

Metoda za

Istru".

Kratak

Ijetopis
su

hrvatskoga javnoga zivota

ustroju puckih skola
i

(od 1873. do 1914.)

1873. sept. 8. razvojacenc
i

hrvatska

uciteljskih skola

slavonska Krajina.
sept. 20.

za pucko uciteljstvo".
je

imenovan

Ivan Mazuranic

okt.

19.

banom.
1874. Jan.
5.

sankcioniran

je

zakon o
I.

Franje Josipa
nov. 29.

otvoreno je sveuciliste u Zagrebu. I. .,Matica Ilirska" mijenja ime

jc

ustrojstvu sveucilista Franje Josipa

u Zagrebu.

u Matica Hrvatska". 1875. Jan. 14. sankcioniran pravu sakupljati sc". febr. 18. sankcioniran
ustroju
i

zakon o zakon o

kojim Jan. 10. sankcioniran je zakon, njegova odnosno bana sabor moze namjcsnika pozvati na odgovornost,
doticno optuziti ga
za svaki njegov
cin ili propust, kojira bude hotimicc tcsko povrijedcn koji temeljni drzavni

je

vijeca za zemaljsku urcda statistiku" u Zagrebu. maja 17. sankcioniran je zakon o

slobodi stampc

uvedenju porote kod

je

zakon, a tako i za svaki njegov cin drzavopravnoj ili propust, kojim bude
samostalnosti
Slavonije
ustrb
ili

tiskovnih parnica.
1878. okt. 6. hrvatski sabor upravio

kraljevine

Hrvatskc

adresu

na

kralja

sa

zeljom.

da sc

hotimice

nancsen

tezak
i

jednom pripojc Hrvatskoj netom okupirane zemlje Bosna

a sjedine
i i

teska pogibelj".

Banu

odjel-

Hercegovina.

nim predstojnicima sudit ce kraIjcvinski sud", izabran na hrvatskom saboru od uglcdnih licnosti u
zemlji.

Hrvatskom Vojna Krajina Dalmacija te konacno rijesi pitanjc

s

o Rijcci sazivom regnikolarnih deputacija.

febr.

28.

sankcioniran
stola
biti

je

zakon o
kojim

preurcdenju
je

sedmorice,

ban prestao

febr. 28. sankcioniran

vlasli

njegov predsjcdnik. je zakon o

sudackoj", kojim je pravosude od posvema razluceno od upravc

i

saborska adresa Ante StarPreporod stranke prava". 1880. febr. 21. prihvac^ena molba bana Mazuranica za odstup. Jos prijc toga podnio je spomenicu. u kojoj je naglasio svoju zelju, da se Krajina sjcokt.
14.

cevica.

isle

nezavisno".
14.

dini
je

okt.

sankcioniran

zakon o

jalne

obnova financiHrvatskom nagodbe dokrajci u korist hrvats

i

340
skoga stanovista (od 1878. dalje
vije-

kova,

dok

je

nasuprot protunagod-

cale su rcgnikolarne deputacijc o njoj).

bena

stranka
jacati.

prava"

stala

sve

to

febr. 21.

imenovan

je

banom

grof

vecma

Ladislav Pejaccvic.

sept. 4. kralj

imenuje

generala bakr.

juna

1.

otvara financijalni ravnatelj

runa Hermana Ramberga

sarom,
obustavivsi

komiu

u Zagrebu,
tecaj,

Antun David, naukovni kojem ce financijalni cinovmadiarski

istupi

time

ustav

Hrvatskoj.

Dne
i

6.

sept,

preuze
7. sept,

Ramdade
voj-

nici

uciti

(Davidova
sa

berg vladu
dvojezicne

sjutradan

skola").

grbove

uspostaviti

sept.

3.

Mato Mrazovic

nickom asistencijom.
stranka, a
i

Protiv

imeno-

22 zastupnika
skolc"
iz

povodom Davidove narodnc stranke te osnova nezavisnu narodnu stranku", koja pridrza kao glasilo Obzor"bjcse vcliki potrcs u Zagrebu. nov. 27. uglavljena nova hrvat.-ugar. financijalna nagodba na deset godina.

vanja komisara uloziprosvjednarodna

obje opozicione stranke,
i

nezavisna"

stranka prava", podi-

gose u svojim organima

Obzoru"
glas

nov.

9.

Slobodi"

(na

Susaku)

protiv

neustavnoga komisarijata.
je

Uvedenje

komisarijata

pokazalo, da nagod-

1881. jula 15.

dokinuo je kralj posebnim manifestom Krajinu i odredio njezino sjedinjcnje s Hrvatskom.

1.

benim zakonom nije potpuno zajamcen ustav Hrvatske i Slavonije.

okt. 16. odstranjeni su

po zakljucku.

1882. okt.

posvecena

je

stolna crkva

ugarskoga sabora s financijalnih zgrada

u Zagrebu nedavno uspostavljeni grbovi s dvojezicnim natpisima i pobez ikakva natpisa stavljeni novi
(nijemi").

u Dakovu.
1883. aug. 15. skinuse Zagrepcani
s
fi-

nancijalnih

(Gundulicevoj
(Opatickoj
s

zgrada u donjem gradu ulici) i gornjem gradu

je

ulici) grbove s madzarhrvatskim napisima, sto ih istaknuo ravnatelj David po nalogu

i

ministra financija grofa Julija Szaparyja nocu izmedu 6. na 7. augusta.

dec. 1. kralj imenuje banom grofa Dragutina Khuen-Hedervaryja, tadasnjega velikoga zupana u Duru. Istoga je dana rijesen general Ramberg ko-

misarstva
se

aug.

sept, nemiri u hrvatskom Za-

sa cinovnistvom

ustav vracen. Oprastajuci raznih oblasti u

grof

gorju

u bivsoj banskoj

Krajini po15.

Duru,

rece

Khuen-Hedervary
postat
ce

vodom zagrebackih dogadaja od

augusta.
sept. 4. kralj prihvatio

Moj
drugi,

sluzbeni a
ja

djelokrug

zelim

da

dalje

sluzim
lezi

ostavku bana

domovini.

Moje rodno

mjesto

grofa Ladislava Pejacevica (podastrtu 24. aug.) povodom zakljucka ugar-

ondje

(to jest
je

moja

Nustar u Slavoniji), ali postojbina ovdjc (naime u

skoga ministarskoga vijeca, odrzana pod predsjedanjem ministra predsjednika

nosti

mjestu Hedervaru u durskoj zupaniji), ovdje jedna je i a ondje

Kolomana Tisze, a u prisutbana Pejacevica u Becu, da se

dvojezicni
s

d o

moV

n a".

Da

su Ugarska

Hr-

vatska

opet uspostave na financijalnim zgradaraa

u
grbovi,
koji bijahu

domovina, ponovio u hrvatskom Khuen-Hedervary je grof saboru 17. dec. 1883. I tako je on
prvi

jedna

protimbi

hrv.-ugar.
nestaje
iz

nagodbom.
hrvatskoga

hrvatski ban,

koji je izrekao u

Ovim dogadajem
politickoga

hrvatskom saboru misao jedinstva.

zivota

unionista staroga

ugarske drzave.

341

pocetkom decembra
upravu.

stigao je u Zai

imanja porodica Zrinskih

Fran-

greb grof Khuen-Hedervary

preuzeo

kopana.

Ovi

spisi

bijahu do 1790. u
arhivu,

Narodnoj stranci stavio je do znanja, ako mu ne stvori u saboru vecinu, da ce biti imenovan komisarom. Nato se narodna stranka podvrze vodstvu novoga bana.
1884. aug. 27.

Becu
a

komorskom

onda su

preneseni u Budim u ugar. zemaljski.

1849. preuzeo ih je ban .lelacid, odnosno Ivan Kukuljevic, od tadanjega ugarskoga guvernera kneza Windisch-

Davida Starcevica,
prije

isklju-

gratza za hrvatski zemaljski arhiv.

cena

dan

od
iz

sest

saborskih
12

u septembru
Josip
I.

sjednica,

odstrani

sabornice
su
je

dosao je kralj Franjo prigodom velikih vojnickih

oruznika.

vjezba u Pozegu.
opravljeni
izbori.

septembru
110

okt. 3. stavila

je

stranka prava, na

Od

mandata dobila
13,
3.

stranka 69, nczavisna

a divljaci"

narodna pravaska 25,

usta zastupnika Grge Tuskana, u sa-

boru prijedlog, da se ban Khuen-Hedervary stavi pod optuzbu zbog ot-

okt.

24.

predsjednik sabora

Mirko
protiv

preme hrvatskih komorskih

arhivalija.

Hrvat

iskljucuje

samostalno
15

okt.

5.

rece u sabornici ban,

bila fakticki u
ali

da

je

ustanova
jiraa

poslovnika

zastupnika

Hrvatska

posjedu ovih
li

stranke prava od osam sjednica, kosu

spisa 35 godina,

da

je

to bio

oruznici sjutradan

sprijccili

posten posjed,
p o d V o
j

o torn

bih ja

pristup u sabornicu. Istoga dana, 24.

okt.,

o".

podnio

je

zastupnik
o

Marko Lonzastupnici

buka
nicu.

u sabornici

Nato nasta zaglusna guzva, za koje ban

i

caric

prijedlog

poostrenju sabor-

ostavi sa

narodnom strankom saborje je

skoga poslovnika,
mogii
iskljuciti

da

se

Kad

nastavljena

sjednica,
sest za-

do 60 sjednica. Osim toga predlozio je klotiru, to jest zakljucak debate poslije tri dana na prijedlog desetorice zastupnika, o
sve

iskljuceno

na 60 sjednica

stupnika stranke prava,

medu njima

David Starcevic

Josip Grzanic.

kojem

se

glasuje jednostavnim ustaje

u novembru proslava pedesetgodisnjice narodnoga preporoda na poziv

janjem. Prijedlog prihvatila

vecina
blago-

gradana zagrebackih. Osnutak

arkade".

ilirske

u saboru sjutradan 25. okt.

nov.

9.

biskup

Strossmayer

dec. 18. odsudeni

su od

zagrebac-

slovio fc

novu palacu Jugoslavenske

i

koga sudbenoga

akademije
dec.
2.

otvorio Galeriju slika.

je

sankcioniran

zakon, kojim

David Starcevic Josip Grzanic zbog saborskih dogadaja od 5. okt. na tri mjescca
stola
je

se djelatnost

porotnoga suda privre-

tamnice. Banski

stol

onda povisio
promijenivSi

meno
tacije

obustavlja".

kaznu na pet mjeseci.

nagodbenih
iskaza

1885. Jan. 30. izbor regnikolarne depuza

kvalifikaciju zlocin" u prekrsaj. Radi

odstranjcnje

povreda.

odsuden
je

pod prisegom u toj pamici Grga Tuskan na je onda

i i

u junu dao
(na

ban Khuen-Hedervary
zem.

dvije

godine tamnice

gubitak gra-

zahtjev ravnatelja kr. ugar.

arhiva Julija Paulcra putem ugarske vlade) otpremiti iz kr. hrv. zem. arhiva

danskih prava. 1886, febr. 5. sankcioniran

reorganizaciji zupanija
i

je

zakon o

kotara.
je

nekoc zaplijenjenc

spise bivsih hrvat-

1887. febr. 13. sankcioniran

zakon o

skih samostana. dokinutih za Josipa IL

nadzoru srednjih

puckih skola.

342
1888. u scptcmbru dosao
je kralj

Franjo

apr.

11.

prvi

krvavi

sukob

zbog

Josip

I.

prigodom

velikih

vojnickih

vjczba u Bjelovar. sept. 29. sankcioniran

jc

zakon o
jc

novom izbornom redu

saboru
23. juna 1888.).

(prihvacen u
snizen

madzarske zastave u Zapresicu. juna 27. ban Khuen-Hcdervary imenovan ugarskim ministrom predsjednikom (prvi put). Njegov odlazak iz
Zagreba.'
jula 4.

kojim

broj izbornih
i

kotara na 90 (bez Ri-

imenovan banom

grof

Teodor
zbog^^

povisen census kod izborjekc 88) broj virilista (na 45), umanjen nika, a dano pravo glasa zajednickim ci-

Pejacevic.

aug. 18. drugi krvavi sukob madzarske zastave u Zapresicu.

novnicima. okt. 14. sankcioniran

uslrojslvu
( 4.)

1904. dec. 29.

je

zakon

,.o

pre-

stranka

osnovana pucka napredna organom Pokretom".

umr'o biskup Strossmayer-

pucke skolc", kojim bjese

u Hrvatskoj
i

omoguceno
podizanje

Sla-

1905. apr.

8.

voniji

madzarskih puckih

okt. 2. sastanak hrvatskih zastupnika iz Hrvatske, Dalmacije i Istre na Rijeci; zakljucak je

skola.

Rijecka rezo-

1889. dec. 10.

produzena

je

financijalna

u c

a od

3.

okt.

nagoda hrv.-ugar., uzsnizenje tangente na 447o, na deset godina. 1890. aug. 4. umr'o je bivsi ban Ivan
Mazuranic u Zagrebu.
1891.

okt. 17. sastanak srpskih zastupnika.

iz

Hrvatske, Slavonije
;

Dalmacije u

Zadru
z o
1

uc

postanak Zadafske rcc, koja prihvaca Rijecku kao

politike.

od

15.

aug.

do

15.

okt. gospo-

osnovu buduce narodne

darska izlozba u Zagrebu.

dec. 12. manifest hrv.-srp. koalicije..

1894. febr. 13.

sept. 19.

Franjo Racki. sankcioniran je zakon o

umr'o

je

1906, maja

3.-5. pala

je

kod

izbora-

uvedenju madzarskoga jezika u realne gimnazije kao relativno-obligatnoga

predmeta.
1895. okt. 14. u

narodna stranka, a hrv.-srp. koalicija,s osnovana na Rijeckoj rezoluciji, dobila je relativnu vecinu.

do 16. kralj Franjo Josip Zagrebu; polozio zavrsni kamcn

I.

jula 25. imenovana je vlada iz redova clanova hrv.-srp. koalicije.

1.

1907, marta

sankcioniran

je

zakoik

novoj zgradi hrv. nar. kazalista. okt. 16. spaljena je na Jelacicevu

trgu

za zastitu slobode izbora.

apr.

29.

sankcioniran
i

je

zakon c

od

sveucilisnih daka, za

boravka
Zagrebu,

nazivlju opcina

prebivalista u Hrvat-

kralja

Franje

Josipa

I.

madzarska zastava. 18%. febr. 28. umr'o je Ante Starcevic. 1897. marta 6. sklopljena izborna koalicija
i

skoj

Slavoniji".

izmedju hrvatske stranke prava

maja 14. sankcioniran je zakon 0' promjeni tiskovnih zakona", kojim je uvedena sloboda stampe. u maju predlozio je ministar Franja
Kossuth

neodvisne narodne stranke. 2. septembra u Zagrebu ne1902. 1.

i

konsku

miri protiv Srba.

1903.

od marta do juna u
i

Zagrebu,
nemiri

u zajednickom saboru zaosnovu o zeljeznicarskcj pragmatici", koja uvodi madzarski na hrvatskim jezik kao sluzbeni
i

Podravini

Primorju

veliki

zbog madzarskoga natpisa na zgradi

zeijeznickoga prometnoga upravitcljstva u Zagrebu.

prugama. Borba hrvatskih zastupnika na zajednickom saboru protiv ove osnove taktikom opstrukcije. juna 26. odstupio ban grof Teodoi

343
dana imenovan
iz

Pejacevic

istoga

je

Njime
prije)

je

broj

izbornika

znatno po50.000 od

aug. odstup vlade nova hrv.-srp. dec. raspustcn

6.

banom Aleksandar Rakodczay.

redova
cla-

vecan (na

190.000 prema

snizenjem censusa.

koalicijc.
je

aug. 22. raspusten je hrvatski sabor.

okt. 31. izbori opravljeni za hrvatski

12.

hrvalski sabor,

u kojem
sc

je

vecina

stavila prijedlog,

da

sabor, u kojima

je

hrv.-srp. koalicija

ban Rakodczay

stavi

pod optuzbu.

dobila relativnu vecinu.

1911. nov.
7.

1908. Jan.

8. odstupio Aleksandar Rakodczay, a banom imenovan barun Pavao Ranch.

raspusten
16.
i

je

hrv. sabor.

dec.

15..

18.

opravljeni izbori;

hrv.-srp.

koalicija

dobila

apsolutnu

fcbr.

28.

opravljeni

su

izbori,
ni

za

vecinu.
1912. Jan. 19.

kojih ban

Ranch

nije

dobio

jcdan

mandat. a hrv.-srp. koalicija 57. marta 12. otvoren hrvatski sabor, no vec 14. odgoden kraljevskim otpisom od 3. marta na neizvjesno vrijeme, a da se nije ni konstituirao.

odstupio je ban Nikola Tomasic. a imenovan Slavko Cuvaj. Jan. 25. raspusten je hrvatski sabor. apr. 5. Slavko Cuvaj imenovan ko-

misarom.
1913. sa
jula
21.

dignut
a

je

Slavko Cuva)

1909. Jan. 15. drzavni odvjetnik zagrebackoga sudbenoga stola dize optuzbu

sluzbe,

komisarom

imenovan

protiv 53 Srbina zbog veleizdaje.

barun Ivan Skerlecz. nov. 27. barun Ivan

Skerlecz ime-

od

3.

marta do
parnica

dajnicka

oktobra veleizpred zagrebackim

5.

sudbenim stolom.

od 9. do 22. dec. tako zvani Friedjungov proces pred porotom u Becu. Povod bjese clanak Friedjungov u
beckoj Ncue Freie Presse" od 25. marta 1909., kojim je obijedio hrv.-srp. nedopustenih sveza sa s koaliciju
Srbijom.

novan banom. dec. 2. ban Skerlecz izdao je provedbenu naredbu o nazivlju mjcsta u Hrvatskoj (na osnovi zakona od 29.
apr.
1907.).

ugarska je vlada povukla 6. Kossuthovu zeljeznicarsku pragmatiku

dec.
i

podnijela

novu, u kojoj

je

izostala

jezicna odredba.
dec. 16. izbori opravljeni
skoj;
u

Hrvatzadobila

1910. febr.

5.

odstupio

je

ban Rauch, a
je

hrv.-srp.

koalicija

imenovan Nikola Tomasic.

maja
28.

apsolutnu vecinu.

sankcioniran

zakon o

1914. juna 17. otvoren

kr.

je

cetvrti

odjel

izbornoj reformi u Hrvatskoj", predlozen saboru na prihvat 5. maja.

zcm. vlade

.,za

narodno gospo-

darstvo".

VI.

Bosna
carstva

Hcrcegovina u XIX. vijeku.

i

Ojacanjc bosanskih velikasa. Stalno opadanje osmanlijskoga u XVIII. vijek imalo je za posljedicu, da je XVII.
kroz
i

Bosni

Hercegovini (kao u nekim drugim pokrajinama) tada se Bosna I rasla moc onamosnjega muslimanskoga plemstva.
i
'

sve to vise

Up. Prelog. Povijest Bosne u doba osmanlijske vlade.

II.

die (17391878).

Sarajevo (1916).

344
dijelila

(kao

XVI,

vijeku)

na
i

sandzakate
nahije
ili
i

(kao

zupanije

ili

okruzja), a ovi na
upravljali

kadiluke
ili

(kao kotari),
1

kadije

k a p e
;

a n

s e

i,

kojima su obicno clanovi

najmocnijih
sina.
je

porodica
ili

cast

ta

je

sve
bilo,

cesce

prelazila

od

oca

Sandzaka
stajao

pasa vise

nije

a tako ni beglerbega/

na vec

na celu carski namjesnik obicno zvan v e z i r, a od druge polovice XVII. vijeka u Travniku.* Na taj je nacin Bosna stekla u upravi neki iznimni polozaj u carstvu, a taj su carski namjesnici morali ne samo postivati nego podupirati, ako su htjeli da u miru provedu svoje namjesnikovanje. Vec u drugoj polovici XVIII. vijeka hoce svaki bosanski velikas (ajan), da se u zemlji vlada po njegovoj volji, koju su vodili licni interesi, a ne politicke ideje, pa tako se opet u bitnosti obnovise one prilike, s kojima smo se sretali u XIV. i XV, vijeku, samo mjesto bana i kralja sjedio je sada u zemlji vezir, a mjesto hercega, vojvoda i knezova okruzuju ga kapetani, age i begovi. Dok je Carigrad trpio ove prizemlji

stolovao je staino

bjese u zemlji mir, no kad su sultani poceli da provode u drzavi razne reforme (narocito vojnicke), ne bi li opet povratili carstvu izgubljenu moc i slavu, onda su protiv sebe podigli bosanske velikase
like,
i

njihove

pomagace
je

janjicare, kojih su se glavari nazivali

i

base. Ove
II.

reforme uzeo
(1808
a

ozbiljno

dosljedno provoditi sultan

1839),
i

Mahmud

Bosnu

napose jos odluci skrsiti moc bosanskih velikasa, Hercegovinu potpuno izjednaciti u administrativno-polia
s

tickom obziru

ostalim zemljaraa carstva.

Borbe do Husein-kapetana Gradascevica. S tom zadacom

posla sultan za vezira u

dene ruke

veoma

darovita.

Bosnu Ali Dzelaluddin pasu, covjeka gvozCim stize u Bosnu (u martu 1820,), poce

energicki provoditi red

i mir, prijececi ziteljima Slobodan prolaz iz jednoga mjesta u drugo bez putnoga lista kadijina (teskere) i kaznjavajuci svaku kradu i zulum, pocinjen i na krscaninu, najokrutnije.

Kad je predobio za sebe neke odlicnije bosanske rodove, onda uze njihovom potporom progoniti ostale vec 1821, dao je pogubiti mnogo kapetana i uglednih Sarajlija, dok je na juris zauzeo otporni Mostar i Srebrenicu (nedaleko od Drine). Medutim 1822, umre, valjada otrovan,
;

a onda
'

se opet vrati
str.

u Bosnu dojakosnje stanje anarhije

nereda.

Gl. gore

202203,
(od 1580.) u Banjaluci zbog neprekidnoga
bi vezir

Prije bijasR sjediste beglerbegovo

ratovanja na hrvatskoj granici.

prolazu u Travnik
ili

Sarajevo dolazio

samo iznimno,
kao p
r

vise na

iz

njega.

Vremenom

su Sarajlije to smatra'.i

a v o svoje.

345

Skoro potom dade se sultan Mahmud II, na presudan korak, kad je svecenika), 29. maja 1826. uveo privolom sejhul-islama (vrhovnoga izvjezbanu glavnih casnika redovito unovacenu velikoga vezira zvanu oruzjem, jednakim uniformom s uzoru, zapadnom vojsku po dokinuo juna onda 16. a ruka), (izvjezbana iskendz uzbunu, da se janjicarske cete ugusivsi prije toga krvavo njihovu te krupne doza se Kad povuce naredba o novoj redovitoj vojsci.
i
i

muaUem

gadaje saznalo u Bosni,

velikasi
je

zavlada veliko
je

ogorcenje,

jer
i

su

bosanski

dobro
carski

znali,

da

propascu janjicara dosla

njihova.

Kad
pro-

dakle

vezir

Belenli Hadzi Mustafa pasa

glasio u

Travniku carski ferman o ukinucu janjicara, uzbuni se sva su bili rastrkani Bosna, a napose onamosnji janjicari (base), koji aga Kara po citavoj zemlji. Buntovnicima stade na ceio sredistu neSarajevu u s c u k 1 i a, koga prijatelji proglase u

AH

sajanjicarskim agom, a onda na skupstini (u sept, 1826.) j^ira potpiposlije izjavu je Tu odbija, ferman stave izjavu, da se carski muslimanskoga plemstva, drzeci da sala malo ne vecina bosanskoga ne samo njihovi privilegiji, su sultanovim rcformama dosli u pogibao Mustafa pasa Bosnu, a na nego i vjera. PreJ ovom uzbunom ostavi pasa, dosada njegovo mjesto dode za vezira Abdurrahman odvazan. i lukav ali tijela, slaba doduse beogradski valija, covjek veonamosnji su gdje Zvornik, pode potom najprije u

Abdurrahman
i

likasi bili protivnici janjicara,

sprijatelji

se s

kapetanom Vidajicem.
i

protiv njih, Medutim se Sarajlije razdijele u dva tabora, za janjicare prilikama poslje u Sarajevo nasto Abdurrahman koristeci se takim

neke svoje

uhvate glavne kolovode buntovnika, medu u Zvorniku pogubiti. Nalo njima i AH agu RuscukUju, pa ih dade razrijedi janjicare tude i krene sam u Sarajevo i dobrza veoma do rata s Rusijom (1828), po svoj Bosni, No kad je malo potom doslo Bosne izvede na bojiste ovecu cetu, a Abdurrahman Irebao da iz Bosnjaci mu se naime onda je sav njcgov krvavi uspjeh propao Zbog toga bi ne vojske, bez oprijcse, nasto morade ostaviti zemlju smaknut, Sada Carigrad samo skinut s vezirstva. vec na putu u
cete,

koje

dode u
negoli

Bosnu
ali

kao

vezir

blagi

Morali Ali Namik pasa

je

(18281831),

njegov postupak jos

strogost,

manje mogao ucmiti reda,

je

Abdurrahmanova
-

pace izazvao

samo

prezir ohra-

brenih bosanskih velikasa.

Husein
Bosnjaci

kapctan
od

ocekivaH

Gradasccvic. Buduci da su uznemirem dana u dan nove nasilne pokusaje portc.

346

porezne reforme, sastadose su se odlucili na odresit se prvaci pocetkom otpor izabravsi vodom kapetana Huseina iz Gradacca (nedaleko od Brckoga na Savi) i stupivsi u svczu s otpornim skadarskim

da

u Bosni provede

svoje

vojnicke

1831. u Tuzli,

gdje

Mustafa pasom Busatlijom (Skodra pasa) no hercegovacki velikasi, na celu im AH aga Rizvanbegovic Stocevic i Smail-aga Cengic, muselim (kapetan) gatacki, nijesu pristali uz njih, Tako se sada odijeli
;

Hercegovina od Bosne. Medutim udarise bosanski velikasi sa svojim cetama pod Huseinovim vodstvom na Travnik, potuku carske privrzenikc, a samoga vezira Namik pasu prisile na predaju, Kad im se uzeo pretvarati kao protivnik carskih reforama, odrede mu, da im porta ima opozvati vojne isposluje mir kod sultana uz ove uvjete
:

reforme; Bosnjaci birat ce sami sebi zemaljskoga glavara porta ima da se odrece svake kontrole i mijesanja u unutrasnje poslove bosanskoga vilajeta Bosna pak daje sultanu samo godisnji danak od
; ;

4 hiljade kesa (2 milijuna grosa).

drugovi
sne,

trazili su

Husein-kapetan njegovi dakle potpunu autonomiju Boi

Iz Travnika krene potom Husein-kapetan s 25.000 vojske prema Kosovu, da se sjedini sa Skodra pasom, u koga je bilo 40.000 momaka, Bojeci se veliki vezir Resid pasa, da ce zdruzeni Bosnjaci Arnauti udariti na Carigrad, iskoristi brze bolje sporo kretanje Huseinovo pozuri napadaj na Skodra-pasu s kakih 40,000 dobre vojske, nc bi li osujetio njegovo zdruzenje s Huseinom, I odista, u visinama oko Prilepa bjese Skodra pasa razbijen i prisiljen na povrafak u Skadar. Uza sve to Husein kapetan, sasavsi na Kosovo, razbije oko polovice
i i

jula

1831, velikoga vezira, koji

umace tesko ranjen u

Skoplje,

dok

je

Vidajic Zvornicki zauzeo Feci, da iskoriste svoje pobjede, jer kad su Resid-pasini Ijudi dosli medu njih, odmah se s njime upuste u pregovore, pace se i zavade izmedu sebe, Bosnjaci su trazili, da se reforme nemaju protegnuti na Bosnu, vezirom ima da bude samo domaci sin, a sada da se odmah imenuje Husein-kapetan, Kad im je veHki vezir obecao ispunjenje svih uvjeta, Bosnjaci i ne cekaju^i na sultanovu potvrdu krenu kuci i time proigrase sve svoje uspjehe, pace medu njima nastupise mrznje, zaglozenja, tako da je uspjeh velikoga vezira bio potpun, Ali vist Husein-kapetan vrativsi se u Bosnu (u jesen 1831.) nastani se u vezirskoj palaci u Travniku, proglasi sebe vezirom bosanskim' i uze vlaAli pasa

No

Bosnjaci nijesu umjeli

Husein se volio potpisivati Vitez od Bosne", no narod ga

i

je

prozvao

(a

tako

pamti jos

danas) Zmaj od Bosne".

347
poslje vojsku na nepokorne kao nezavisan gospodar Bosne Medutim nije nikako dolazio Hercegovce; no ona ne opravi nista. zato ga uzesc za vezira Huseinovu sultanov ferman o imenovanju sultan imenova Uto protiviti. mnogi ostavljati, pace mu se i podc ta, a u, s a p Mahmud bosanskim vczirom Hamdi booman)e neke vilajet. Pobivsi na proljece 1832. s vojskom u svoj na,pn|e potucc samoga Huseina sanske cetc, Mahmud pasa konacno a onda pred sara)evsk.m maja), kod Hana Buloga (sredinom su njega i n,cgovu Tude zidinama i prisili na bijeg preko Save. otpremih u Osi,ek. onda razoruzali, a pratnju krajiski casnici najprije se za neko Bosna je skrsen ustanak, a
dati
i
;

Mahmud

ddje

bio interniran. Tako carske reforme. Posl,edica b,ese, vrijeme primirila. primivsi na znanje Bosne i ucin,ena zasebsada (1832) Hercegovina otkinuta od
je

da je nim vilajetom
to

Iz Osijeka bi kasm,e sarajevskim zidinama protiv Husein-kapetana. gdje su ga odsudih na izgon Vitez od Bosne" otpremljen u Carigrad. Cangradu je tamo posao, umre u u Trapezunt; no jos prije negoli pasa mirno vezirovao u Bosni (krajem 1832.). Medutim je Mahmud u Sarajevo, gdje su^^^^^^.^"; prenijevsi stalno sjediste iz Travnika stalnu posadu turskih redov^.h posebni vezirski dvori i vojarne za P ^ ^ ^ l^^-^-^ Ovako je ostalo i za njegova nasljednika

mu

je

bila

vez.rom AH pasom Rizvanbegovicem Stocevicem kao pred bitki u pas, Mahmud nagrada. sto je pomogao

ceta.

Davud

-1835)

(183bnasljedne kapetanije, razdijelivsi Bosnu u musena celu. opet planuse po,edmacne limluke s imenovanim muselimima ugusio snaznom rukom. mjesni nemiri, ah ih je pasa dobrza bune u turskom carNovc reforme; ukinuce ieudalnoga sustava pase umre sultan Mahmud II. stvu. Pod kraj vezirovanja Vedzihi
no kad i'dokinuo 1840)
je

dosao

Vedzihi Mehmed pasa

(30.

le-godisnji sin juna 1839.), a naslijedi ga drzave velik, vez.r K e s d (1839-1861). za koga preuze upravu u red napredmh evroppasa. Taj se odluci, da ce Tursku uvesti G u 1djelo bio hatti serif od skih drzava. Njegovo je dakle
,

Abdul-Medz,d

hane

(poc.

novembra

1839.).

koji

obeca

sigurnost
i

z.vota.

cast,

imanja

vjere. bez razlike narodnosti toga uvedeno Pored porte. privolu ogranici smrtnu kazan jedino na pos,edu prema poreza kod vojske i opce placanje je novacenje zvan.h zakona i niz organickih imutku. S hattiserifom u svczi izdan je ,e bio da ma Medutim e (spasonosne uredbe). r r t e n z i m a t i h a poslieu Bosni nikakve prakt.cke javno proglasen. hatiserif nije imao

svim

podanicima

a uz to

348
dice, jer je sve ostalo pri starom jos dobar niz godina. Sve su se osnove velikoga vezira razbile ne samo na otporu Bosnjaka i Hercegovaca, nego na potpunom pomanjkanju sposobna i valjana cinovnistva, pocev od istoga vezira nize, jer samo njime mogle se provesti ustanove tenzimata, kojim bjese uopce dokinut feudalni sistem u carstvu. Pace sada nastadose sukobi izraedu aga i kmetova, koji ce se konacno pretvoriti u otvorene bunc krscana protiv muslimana. Pogibija Smail-age Cengica. Kao u Bosni tako je bilo i u Hercegovini smutnja okapanja s provodenjem ustanova tenzimata, pace tude je upravo tiranski pasovao Ali pasa Rizvanbegovic kao
i

samostalni hercegovacki vezir, Za njim su se povodili i njegovi drumedu kojima se navlas istice gatacki muselim S mail -.aga C e n g i c, potomak osmanlijske porodice, doseljene iz Male Azije pocetkom XV. vijeka u hercegovacko Zagorje. Jos 1836. kad su se podigli neki krscanski kmetovi uz crnogorsku granicu (Grahovgovi,

Ijani,

Drobnjaci
II.

drugi)

Petar

Petrovic Njegos,

pjesnik

upleo se u te smutnje crnogorski vladika zimzelenoga Gorskoga Vijenca".

Medutim Smail-aga
nego
i

Grahovu polju ne samo Grahovljane, one crnogorske cete, koje im je poslao u pomoc vladika (u aug. 1836,). Buduci da je tom prilikom poginulo vise clanova vladicine kuce, zudio je od toga vremena crnogorski gospodar za osvetom.
pobije na

njegov savjet dakle domame konacno Drobnjaci Smail-agu k sebi, da pokupi zaostali harac, Kad Smail-aga dode, navale na nj nocu 5. oktobra kod Mleticka udruzeni Drobnjaci i Crnogorci te m.u ametom pobiju cetu, a i njega samoga ubise. Ovaj je dogadaj, ma da su Hercegovci vec u januaru 1841. Ijuto osvetili pogibiju Smailaginu na Drobnjacima, izazvao opcu radost medu krscanima i ojacao kod njih ugled Crne Gore. Glas o njemu rasirio se daleko i podade konacno gradu za klasicno hrvatsko pjesnicko djelo Mazuranicevo ^,Smrt Smail-age Cengica", spjevano u Karlovcu 1844. Tahir-pasa i Omer-pasa. Poslije dulje stanke zace opet u Bosni
energicki provoditi tenzimat novi vezir

Na

Tahir-pasa

(1846

1850);

on narocito upokori Sarajlije, ali kad je okrenuo na Krajinu, bjese prisiljen na povratak u Travnik, gdje i kod Bihaca sustavljen umre od kolere. Za njegova vezirovanja proglasen je sultanov ferman, kojim bi ukinuta kmetska robota (1848), no sada zatraze muslimanski posjednici, da im kmetovi daju trecinu s njiva polovinu s livada. Kad su se kmetovi potuzili protiv ove samovoljne odredbe svojih gospodara, poslje porta u Bosnu Omer pasu Latasa, da konacno
i i

349'

obracuna s otpornicima.' Ljeti 1850. dosao je Omer pasa u Sarajevo skrsi otpornike, najprije u Pos jakom turskom vojskom, pa redom vezira Ali pasu Rizvanhercegovackoga casti sa savini, onda svrze satre Krajinu oka konacno i (1851) bcgovica i dade baciti u tamnicu jos od 1832. vlasti carske bilo Bihaca, gdje nije pravo Banjaluke Ovamo u Krajinu dovedose Omer pasi hercegovackoga Ali pasu,
i

nasto ga dade

aprila

1851.
a.

starca od 80 godina ubiti, Tako je krajem konacno skrsen otpor bosanskih feuse

da lac

Kad

Omer pasa

vratio u Sarajevo, odsada stalno sje-

diste vezirovo, razdijeli

Bosnu na sesf okruzja, a ova na mudirluke je na celu kajmekam, podjedno upraili kaze; okruzjima stajao kadije kao sudac, a mudirlucima mudiri kao upravitelji, a vitelj
i

suci.

Sarajevu sjedio
i

spahijski sistem

vrhovni sudac mulla. uvedeno novacenje za vojsku,

je

Inace jos
ali

je

ukinut

tanje
strijski

utjecaj

i ostade netaknuto. Sada (1850) osnovan je snazniji to sve vrsio generalni konzulat, a taj je na pucanstvo muslimani vise su ga se bojali od svoje vlade, a krscani

n o p iauu Sarajevu
a g r a r

opet gledali su u njemu svoga zastitnika.

Okupacija Bosnc
laca ojacase po prirodi

Hcrccgovine, Padom muslimanskih feudastvari krscanski kmetovi. Jedno zbog nevrreforama,

senja

za koje su oni dasto znali, all pitanja i teskih poreznih tereta, jos vise zbog nerijesena agrarnoga mah bili su glavni buntovoni se sve to cesce i zesce bune. U prvi Hrvati mirovali. Narocito se nici pravoslavni Srbi, dok su katolicki Gorom, tako da su dizala juzna Hercegovina, podupirana Crnom sada veci sada izbijali ondje od pedesetih godina dalje redovito

ustanova

sultanskih

ni manji pogranicni sukobi. Tomu nijesu pomogle su sudjelovali zakojih kod mjesovite, one ni slala porta sama, a Francuske, Engleske i Pruske stupnici vanjskih vlasti, Austrije, Rusije. odlicnijega vezira u Bosni posljednjega a ni vrsno vladanje (1861) pase (1860-1869), koji se mnogo brigao Topal Serif

komisije, sto ih je

Osman

Srbija napredak zemlje. Sada se stala Obrenovic je knez Mihajlo uplitati u bosanske poslove, pace njezin ime admimstraa)U Bosne carskq u predade trazio od sultana, da mu istodobno posvecivao naj(au nom et pour S. M. le Sultan), dok je

za

materijalni

kulturni

Gora opcine Plaski kao sin Potom svrsio je u Gospicu vojnicku skolu. natporucnika. Zvao se Mihajlo Latas Tnrsku, u odb,egao je ubrzo no dodijeljen stozeru (stopu) kao ..kadet feljbaba".

Omer

pasa

Latas roden

je

1806. u selu Janja

i

je

poturcio sc

(gencrala). sposobnoscu svojom dosao do ranga pasc

350
vecu paznju Hercegovini novi crnogorski vladar knez Nikola. Razumije sc, da je sve to izazivalo i budnu paznju austro-ugarske monarhije, koja se u takim prilikama odlucila, da ce obje zemlje uzeti u svoju upravu. U takim ako ih vec mora Turska da izgubi je dakle prilikama buknuo u julu 1875. ustanak u Hercegovini, izazvan nemilosrdnim pobiranjem poreza. Malo prije dosao je u Dalmaciju kralj Franjo Josip L, a njegova je prisutnost u blizini Hercegovine znatno utjecala na katolike u toj zemlji, pa su se i oni pridruzili ustanku pod vodstvom zupnika don Ivana Music a. Malo kasnije pobune se krscani i u bosanskoj Krajini (u augustu), kojom je priSlavoniju. Buduci da likom sva sila naroda prebjegla u Hrvatsku su svi pokusaji evropske diplomacije, da se putem komisija ucini ustanku kraj, ostali bez rezultata, doslo je konacno do rata izmedu 1876), a onda do rusko-turSrbije i Crne Gore s Turskom (1875

skoga rata (18771878). Kad se u Berlinu na kongresu uredivalo pitanje Balkanskoga poluotoka poslije rata, ovlastile su velevlasti na prijedlog Engleske
austro-ugarsku monarhiju, da zaposjedne Bosnu i Hercegovinu i da u njoj primi upravu, Ovoj su zadaci potom udovoljili generali Josip

Filipovic

Stjepan Jovanovic. Prvi usao je u Bosnu preko i Save kod Broda i zauzeo 19. augusta 1878. Sarajevo, a drugi jos 5. augusta Mostar preko Dalmacije, U okupiranom stanju ostale su obje zemlje sve do 5, oktobra 1908., kad je car i kralj Franjo Josip I, proglasio manifestom njihovu
aneksiju
austro-ugarskoj monarhiji,
a 20, februara
1910. dobise

one svoj zasebni ustav,

VII.

Kratak pregled povijesti republike dubrovackc/

se republike dubrovacke dijeli u tri doba. od pocetka do godine 1205,, u koje bijase Dubrovnik poglavito pod vrhovnom vlasti bizantinskoga carstva, Drugo (mletacko) od godine 1205. do 1358. vrijeme je vrhovne prevlasti duzda mletackoga. T r e c e obuhvata razdoblje od 1358, do sacinjava doba samosvojnosti, ito najprije pod pro1808. tektoratom ugarsko-hrvatskih kraljeva (do 1526,), a onda pod prividnim turskih sultana (do 1684.), To je doba sjaja, moci i knjizcvne

Razdioba. Povijest
(bizantinsko)

v o

ide

Gl.

Jirecek.

..Dubrovnik" u Ottovu Nauc. slov." VIII, 94101.

351
njegovoj dubrovacke, dok konacno Francuzi ne ucinise kraj

slave

stoljetnoj slobodi.

grada Dubrovnika Epidaurum Cavtat). po imenu sude^i danas (Epidavar dubrovackih spomenika, navoc^i prvi put istom go grad grckoga postanja, ali se u izvorima Pompeja sa Cezara 47. pr. Hr. za gradanskoga rata izmcdu

Postanak

polozaj. Kolijevka

je

dine

cisto latinskim ziteljstvom.

Grad

je

opskrbljivao

iz

susjednih gorskih

izvora pitkom

vodom dugacak vodovod, po kojem je onaj kraj, Canalis, rom. vodovod prolazio, docnije prozvan Konavle (lat.
i

kojim

je

Canale).

Kad su pocetkom
oni
zitelji,

VII. vijeka Sloveni razorili

i

Epidaurum, odsehse se

^ovo bilo je susjedni Sloveni (Hrvati u njem isticati vremenom doseljeni gradu slovensko obiljezje. koji vec u XV. vijeku podadose

ropstvu, kakvih desetak kilometara poluotocicu (ako ne otocicu jos u na sjcver i utemelje na kamenom Sveti Srd, nov grad to doba], podno brda zvana b r o v n i k.^ Ziteljstvo nje(rom Ragusa), docnije hrvatski zvan D u dalje pocmju se isprva romansko, a istom od XII. vijeka
sto

su umakli nozu

Ragusium

Srbi),

utjecao na njegovu Geografski polozaj Dubrovnika odlucno je dalmatinsko otoqe prestaje gdje buducnost, jer se on nalazio ondje, prvi put otvorena. jug. sjevera na gdje je morska pucina, iduci od u njegovu susjedstvu razPored toga jos je znatno, sto je sva obala Gruzem zatonima i prirodnim lukama. u prvom redu
i

vedena dubokim
(Gravosa).
Ali

kopnene su

prilike

bile

veoma

povoljne, jer su se

nasnje sjeverne Crne Gore, ondje

je

zaleda, narocito iz Trebinja i dasvi putovi, sto su vodili iz gorovitoga Neretve sastajali, pace i podrucje rijeke

usca svoje pravo i pnrodno imalo zbog mocvarnoga i nezdravoga Dolinom su Neretve opet vodih glavni stjeciste bas u Dubrovniku. sve do Cangrada. i dalje prometni putovi u Bosnu, Srbiju, Bugarsku

Buduci da

zemljista u Dubrovnik u pocetku imao veoma malo zita kolicme neznatne ovo je samo rodilo pored svojoj vlasti, a sluz, se da prinuden, vinom, to je on bio od iskona poglavito uljem
je
i i

ribarenjem i trgovinom. K.od svojim geografskim polozajem baveci se materijalnu konst udesavajuci toga je imao pred ocima jedino svoju zgodan cas znao politicki rad. tako da se vazda u

prema
'

njoj

svoj

Na

v.jeku takodcr grad Ragusa. istocnoi obali Sicilijc bjesc u srednjem

staro-slov.

Od

dnhrb

[= dub) nastadc

gaj).

a od toga daljim izvodenjem sloga

Sylvester.

dubrova (= Suma. dubrava Dubrovnik. Pop Dukljanin ga oznacu,e

i

kao

352

kao ,,vrhovnome gospodaru", cime XIX. pocetka vijeka sacuvao do svoju nezavisnost.
pokloniti jacemu, toboze

jest sve-

Prvo doba (do

1205,).

U prvom

je

pocetku bio Dubrovnik grad

bizantinske Dalmacije, placajuci za svoje vinograde

i maslinike izvan gradskih zidina godicnji danak od po 36 zlatnika susjednim knezovima slovenskim, zahumskom i travunjskom, na kojih su se zemljistu

taj se danak zvao mogoris (lat, magarisium). Izrijekom Dubrovnik prvi put pominje 867,, kad su ga Arapi (Saraceni) kroz dulje vremena uzalud podsjedali i konacno morali uzmaci ispred bizantinske pomoci. Za ratovanja izmedu careva Vasilija II, i Samuila bugarskoga koncem X. i pocetkom XI. vijeka prepusti bizantinski car zastitu nad Dubrovnikom mletackomu duzdu Petru II, Orseolu, koji

oni nalazili
se

primi poklonstvo grada godine

1000.

Ali vec

za cara

Romana

III.

(1028

1034)

opet su Dubrovcani podanici bizantinski te

sa svojim

ladama pomazu bizantinskoj mornarici u ratu s Arapima, Nekako XL vijeka postade dubrovacka biskupija (nasljednica epidavarske) nadbiskupijom, pa tako se gtad oslobodi svakog stranog utjecaja na svoje crkvene poslove, Kad se u juznoj Italiji namjestise Normani, prizna Dubrovnik njihovu vrhovnu vlast, jer u ratu, sto se vodio izmedu cara Aleksija I, Komnena i hercega Roberta Guiskarda, Dubrovnik se opet povrati pod bizantinsku vlast pa se pod njezinom zastitom znatno podize, tako da ga arapski geograf I d r i s (okogodine 1135.) opisuje kao velik grad, a njegovi radini i hrabri zitelji imaju ovecu mornaricu, kojom se daju na daleka putovanja.^ Za rata izmedu cara Manuila Komnena Venecije osvojise 1171. Mlecani Dubrovnik, no odmah ga i ostavise. Kad su poslije smrti Manuila Komnena u bizantinskom carstvu nastali veliki metezi, priznavao je on od 1185, do 1190, ponovo vrhovnu vlast normanskih vladara, a onda se opet vrati pod bizantinsku do godine 1205, U to je doba Dubrovnik vec toliko prosirio svoje trgovacke sveze sa zaledem i okolisem, da se pokazala potreba za sklapanje posebnih ugovora s tamosnjim
krajem
i i

vladarima

i glavarima, tako s Kotoranima, sa srpskim velikim zupanom Stjepanom Nemanjom, s bosanskim banom Kulinom (1189), s omiskim Kacicima i humskim knezom Miroslavom, bratom velikoga zupana Stjepana Nemanje, Podjedno su ugovarali Dubrovcani s istarskim gradom Rovinjem talijanskim gradovima Pizom i Ankonom.
i

Idrisi (koji je zivio

na

Siciliji)

izrijekom kaze za Dubrovnik, da

je

najjuznijt^

grad u kraljevstvu hrvatskom".

353

Drugo doba (12051358). Osvojenje Carigrada od Mlecana

(1204)
je

francusko-lombardskih vitezova za tako zvane cetvrte krizarske vojnc sasvim je promijenilo politicke odnose na istoku. Bizantinsko
carstvo osim neznatna dijela bilo unisteno,

a Venecija postade u

taj

par prva pomorska vlast na Sredozemnom moru, U to se doba duzda vrhovnim (1205) Dubrovnik podlozi republic! mletackoj priznavsi

gospodarom, Po tradiciji tlacio je knez Damjan Juda dubrovacke gradane i vlastelu tako jako, da su oni toboze sami pozvali Veneciju, da ih spase, Odsada je stolovao u Dubrovniku mletacki knez (comes), (vicecomes) pocevsi od 1237. imenovan na dvije godine, no podknez
i

ostalo

cinovnistvo bila su

domaca

vlastela
s

tacke vojske bilo u gradu. Tjesnja veza

tako nije ni mleVenecijom za doba njezine

;

isto

utjecaja, jer je on najvece moci bila je udario sigurne i zemljiste prosirio u to vrijeme uredio svoju upravu,

po Dubrovnik od znatnoga

osnove svojoj istocnoj trgovini, Istodobno Unutarnja uprava uredena bi posebnim statutom (1272), Lastovo, dok su Dubrovse od svoje volje podlozi Dubrovniku otok
cani grad Ston
i

stonski rat (poluotok

Peljesac) godine
i

1333. kupili

od bosanskoga bana Stjepana Kotromanica su po moru Dusana za gotove novce. Trgovinu pak svoju prosirili uglavise ugovore do Tunisa, Egipta, Sirije i Crnoga mora, a trgovackc I s Italijom obnovise s Bosnom, Srbijom, Bugarskom i Bizantom.
ili

srpskoga kralja Stjepana

bio

Ankonom, Dubrovnik u to doba u zivahnom prometu, narocito s dubrovacke trgovine dio Najglavniji Sicilijom. Firencom, Napuljem na zapad, a uvozenje bjese u jednu ruku prevozenje istocnih sirovina slobodno trgovanje zapadnih industrijalnih produkata na istok. Za vladanma danak po Srbiji placali su Dubrovcani od 1240. srpskim koji je vremenom dona dan sv. Dimitrija zvan ..srpski dohodak", su se Dubrovcam u to segao visinu od danasnjih 10.000 kruna. Jos Bosm, Srbiji Budoba uzeli zivo zanimati procvalim rudarstvom u zitelja porastao, grad sam se znatno povecao i brojem garskoj, a izgubila Trecc doba (13581808). Zadarskim mirom od 1358. gradove na istocnoj obali sve otoke je Venecija za po stoljeca na osnovi zasebnoga Jadranskoga mora. I tako priznade Dubrovnik Ludovika 1. Kral| kralja ugovora 1358. protektorat ugarsko-hrvatskoga danak od pet godisnji ugarskb-hrvatski primao je od Dubrovcana dok se u moru na dukata, a u ratu imali su ga pomagati
je
i i i i

stotina

mijesao. U pol.tickim poslonjihove unutarnje poslove nije nimalo b r o v n i k doduse podvima opcega drzavnoga interesa bio je D u

354

reden hrvatsko-dalmatinskomu banu,

ali

samo

pri-

vidno, jer zapravo bijase sasvim slobodna republika, ravna svojim talijanskim druzicama. U to se doba zgodise znatnc promjene u dubrovackom u s t a v u. U pocctku bilo je vladanje u Dubrovniku u glavnom demokratsko,
jer je

skupstina (concilium generale), na koju se sastajao sav narod, bila glavno zakonodavno tijelo. Tekar poslije sve je vise ojacavalo plemstvo, a puk (plebs) bi konacno uklonjea od drzavne uprave uki-

nucem skupstine (oko

j

1395.); sve poslove njezine

preuze

vele

i-

e c e, pa tako poprimi Dubrovnik znacaj patricijske republike. Odsada se sastajao sav drzavni zivot dubrovacki u knezevskom dvoru, sagradenom koncem XIV. vijeka, Ovdje se skupljalo vele vijece (consilium maius) sastavljeno od svih neporocnih gradskih plc-

mica, starijih od dvadeset godina, Vele vijece stvaralo je zakone i biralo opcinsko cinovnistvo, poglavito clanove vijeca umoljenih
(consilium

rogatorum),

u pocetku

njih

sest,

docnije dvadeset

cetiri,

konacno cetrdeset i pet plemica, i po dva puta na nedjelju, vijecalo je o zakonima, sto ce ih predloziti velom vijecu, i opravljalo sudacke poslove. Kao izvrsujucu vlast biralo je ovo vijece umoljenih m a I o vijece (consilium minus), izabiralo sastavljeno od sedam clanova, koje bi sudilo cinovnistvu samo dalje 1358. od se birao (rector) izmedu sebe kneza. K n e z vlastopravi negoU na m e s e c dana, a bijase vise reprezentant drzac. Oblacio je na sebe mantiju od crvenog damasta (toga), crvene
sastajalo
i
j

to dozivotno. Vijece umoljenih se

carape i crvene cipele, Samo u zvanicnim poslovima smio je za vrijeme svoga kratkoga knezevanja ostaviti dvor, a i onda jedino u sve pratnji maloga vijeca i zasebne glazbe. Knezevska cast, kao i k e u s o v Stalne sluzbe, ostale bile su besplatne, dakle pocasne
j

Dubrovniku
s

nije

bilo;

tek

su

kastelani

paziU na pojedine

utvrde

odredenom cetom strazara. Dasto, u potrebi Dubrovnik se ispomagao placenicima, Za protektorata ugarsko-hrvatskih kraljeva, koji su svi redom,
obicno pri nastupu na prijesto, potvrdili ugovor, sto ga je sklopio najvisega stepena kralj Ludovik I, s Dubrovnikom, podize se on do

*snage

sjaja,

narocito

prvom polovicom XV.

teritorij
je

vijeka.

to je

doba

najvecma razgranjenu i 40,000 stanovnika, a oko trgovinu i industriju. ploviU do Spanije i su koji brodova, imao je do trista trgovackih putovanjima Kona je Engleske, pace dubrovackih mornara bilo
republika dubrovacka imala najsiri

Grad sam

brojio

355
tvornice gradu su bile podignute drzavnom polporom biglasu Na topovi. i zvona sc su sukna, boja i sapuna, a lijevala ,os starine od pa brave"), (..dubrovacke jahu joste radnje od gvozda cuvcprvi gojile, a se su cuveno zlatarstvo i kozarstvo. I znanosti iz talijanske Luke, koji Diversis de Filip bijase gradu niji ucitelj u njemu, Istodobno prosiri se teritorij opisa 1440. Dubrovnik i zivot u strane potpuno do Stona dubrovacki novim stecevinama s jedne blizu Erceg-Novoga na do Konavlima po (1399), a s druge strane doslo je do rata s herKonavala ulazu'u Boku Kotorsku (1427). Radi konacno srecno po se svrsi cegom Stjepanom Vukcicem Kosacom, a jos i otok Mljet, na kojem Dubrovnik. U to su doba stekli Dubrovcani samostan. se nalazio cuveni benediktinski Balkanskom poluotoku, stadose im po siriti

lumbovim.

Kad

se Turci uzeli

vjesto priblizavati. Prvi se Dubrovcani veoma oprezno i bitke (1396), a kad propade daju odmah u doba poslije nikopoljske sultanu na godisnji danak od Srbija (1459), Dubrovnik se obaveze Turci jedini susjedi dubro500 dukata. Skoro potom (1482) postadose na 12.500 dukata, a tako ostade vacki, nasto bi godisnji danak povisen Dubrovcani su i nadalje slodo pada republike. Za sve to vrijeme imajuci svojih trgovackih bodno trgovali po Balkanskom poluotoku u Srbiji i Albaniji, nego kolonija ne samo po Bosni, Hercegovini, pnlikama ,e U takim i Carigradu. Sofiii, Trnovu, Plovdivu, Drinopolju dubrovackom republikom nad kralja protektorat ugarsko-hrvatskog prestao, pace m mohacka krajem vladanja Matijasa I. Korvina upravo ona je samo izmi)emla pnkatastrofa nimalo se ne kosnu republike;
i

ugovori pa-

vidnoga svoga vrhovnoga 'gospodara". doba veoma vjesto, all i Valja priznati, da su Dubrovcani u to Stjepanom Kosacom slobodu. Od rata s hercegom
.

tesko spasli svoju sve do pada republike

^idmama Dubrovnik ne vidje pod svojim bijase republika sv. Vlaha dusmana. U doba velikih ratova s Turcima siroko n,)e na daleko oaza mira. slobode i licne zastite. kakove Dubrovcana ponos vazda i bijase bilo na Balkanskom poluotoku. To
i

predala pred Mleca(Gundulic u Dubravci"). Jedino je republika susjedstvu u ratu s lurcima nima, jer su oni cesto bili u njihovu ipak Dubrovnik srecno mmc sired svoje gospodstvo po Dalmaciji no zivjeli su Dubrovcam svaka neprilika. Sa spanjolskom monarhijom svojim takoder u dobroj slozi. pace oni su joj, unatoc ^^J^^"^^ ^/!J'V. udano (1535) Karlo car je kad ladama, cima, pomogli brojnim
;

na Tunis.

356

doba Dubrovnik brojio oko 8000 kuca, a na citavom oko 50.000 zitelja. Boljitak, sto ga pokrenusc zivahni trgovacki poslovi, pa trajni mir, probudise u Dubrovcana po uzoru talijanskom veliko zanimanje za knjizevnost, narocito hrvatskom jeziku. No od XVI. vijeka za pjesnistvo na latinskom
to
je

teritoriju republike bijase

dalje pocese sve to jace padati trgovacki poslovi, a razlog je toj poisti, kao i kod Venecije i ostalih talijanskih primorskih gradova. pomorskoga puta u Indiju preneseno bi teziste Otkricem Amerike evropske trgovine na Atlantski ocean. Ovo polako propadanje uvelikc pospjesi iznenada uzasni potres od 6. aprila 1667,, za kojega pogibe u gradskim rusevinama oko 4000 Ijudi. Poslije te katastrofe grad se doduse opet pridignu, no nikad vise do staroga sjaja ni u trgovini ni u knjizevnosti. U takovim prilikama zadesi ga pad republike mle-

javi

tacke,

okupacija austrijska

francuska.

Francuzi primili
;

su

mirom

Pozunskim (1805) svu Dalmaciju i Boku Kotorsku jedini teritorij republike dubrovacke prekidao je kopnenu svezu medu njima. Stoga
nalozi Napoleon svojim generalima, da bez pitanja
I

zauzmu Dubrovnik. maja 1806. ude general Lauriston u grad i podize na gradskim zidinama francusku zastavu, a 31. januara 1808. proglasi car republiku dubrovacku ukinutom. Tim cinom prestade mnogovjeka sloboda republike dubrovacke. U francuskoj vlasti ostade Dubrovnik do 1814., kad ude u grad austrijski general Milutinovic. Od toga je casa Dubrovnik sastavni dio kraljevine Dalmacije.
odista
25,

Dodatak.
I.

Niz hrvatskih vladara.

1.

Knczovi dalmatinske Hrvatskc.

Hiko 876878. Zdeslav 878879.
Branimir 879-892. Mutimir 892-910. Tomislav oko 910925.

Viseslav oko 800. Borna oko 810.. t 821. Vladislav 821 -o. 835. Mislav oko 835845. Trpimir oko 845864.

Domagoj oko 864

876.
2,

Knczovi panonskc Hrvatske.

Pribina
t

Vojnomir 796. Ljudcvit oko 810.. T 823. Ratimir oko 829-838,

3.

861.

Kocclj 861876.

Braslav oko 880-900.

Kraljcvi hrvatski.
Gojslav 10001019.

Tomislav (Trpimir) 925-930. Krcsimir I. oko 930945.

Miroslav 945-949. Mihajlo Kresimir II. 949-969.
Stjcpan Driislav oko 969995. Svctoslav 9951000. Kresimir III. 1000-1030.
4.

Stjepan I. 10301058. Petar Kresimir IV. 1058-1073.

Slavic 10731075.

Dmitar Zvonimir 1076-1089. Stjepan II. 10891090.

Petar 10931097.

Kraljcvi ugarsko-hrvatski.
a)

Arpadovici.
Bcla II. (III.) 1172-1196. Emerik 11961204. Ladislav II. (III.) 1204-1205. Andrija I. (II.) 1205-1235. Bela III. (IV.) 1235-1270. Stjepan VI. (V.) 1270-1272. Ladislav III. (IV.) 1272-1290. Andrija II. (III.) 1290-1301.

Koloman 1102-1116.
Stjepan
III.
(II.)
I.

Bcla

I.

(II) 11161131. Slijepi 11311141.

Gejza

(II.)

1141-1162.
(III.)

Stjepan IV.
Lad.slav
I.

1162.

(11.)

1162-1163.
1163.

Stjepan V.
Stjepan

(IV.)
(III.)

W.

1163-1172.
b\

Anzuvinci.

Karlo

13011342. Ludovik I. 1342-1382.

I.

Karb

II.

Dracki 13851386.

Marija 1386-1395.

Marija 13821385

Nuzkralj: Ladislav Napulj.

1386-1409

358
c]

Iz raznih kuca.

2igmund 13871437. Albert Habsburgovac 14381439. Vladislav I. 14401444. Ladislav IV. (V.) 14441457.
d)

Matijas

Guber.: Janko Hunyady 14461452. 14581490. I. Korvin

II. II.

Vladislav

Ludovik

14901516. 15161526,

Habsburgovci.
Ferdinand III. 16371657. Leopold I. 16571705. Josip I. 17051711. Karlo III. 17111740. Marija Terezija 17401780.

Ferdinand
Nuzkralj:

I.

15271564.
Zapoljski

Ivan

15271540.

Maksimilijan 1564
Matijas

1576.

Rudolf 15761608.
II.

Ferdinand

II.

16081619. 16191637.
e)

Habsburg-Lotaringovci.
Ferdinand V. 18351848. Franjo Josip I. 1848. do danas.

17801790. Leopold IL 1790-1792. Franio L 17921835.

Josip
II.

Bosanski vladari.
1.

Baiiovi.
Prijezda IL 1267-1290.

Boric 1154-1168.
Kulin 11701204.
Stjepan 12041232.

Stjepan

Kotroman

1290..

oko 1314.

Matej Ninoslav 12321250.

Prijezda
I.

Stjepan Kotromanic oko 1314., t 1353. Tvrtko 13531377 i suvladar

1267.

12331255.

f o.

Vuk 13571370.
2.

Kraljevi.
Stjepan Ostoja 1409-1418. Stjepan Ostojic 14191421.
Stjepan Tvrtko
II.

Stjepan Tvrtko 1377-1391. Stjepan Dabisa 1391

1395.

Jelena Gruba" 1395-1398.

Stjepan Ostoja 13981404. Stjepan Tvrtko II. 1404-1403.
II.

14211443.

Stjepan

Toma

1444

1461.

Stjepan Tomasevic 1461

1463.

Hercezi hrvatski.
Stjepan 1066.

Andrija

(sin

Stjepana VI.) 1275-1278.

Dmitar Zvonimir 1076. Emerik 1184-1196. Andrija 11961203.

Bela 12201226.

Andrija ..Mlecanin" 12781279. Jelisaveta (kraljica udova) 1280

1283.

Koloman 12261241.
Stjepan Belin 12461247. Bela Belin 12601269.
Ladislav

Kumanac

1270.

Jelisaveta (kraljica udova) 1275.

Tomasina Morosini 1292 1296. Albertin Morosini 12971301. Stjepan (sin Karla I.) 13501354. Margareta 13541356. Ivan 13561360. Karlo Dracki 13691376. Ivanis Korvin 14901493.

359
III

Banovi hrvatski.
1,

Jcdinstvcne Hrvatskc.
Andrija 1198. Nikola 11991200. (Benedikt 11991200.)

Pribina oko 970.

Godemir oko Gvarda (Varda) oko

1000.

1020.

Boietjeh oko 1030.

Stjcpan (protospata) oko 1040.

Martin Hontpazman 1202.

Hipolit 1204.

Gojko 10591069.
Zvonimir 10701073.
Pctar 1074.

Merkurije 12051206.
Stjcpan 12061207. Bank (= Benedikt) 12081209.
Bertold Andechs-Meranski 1209-1211. Mihajlo 1212.

Ugra

1107.

Klcdin (Klaudije] 11161117. Aleksije oko 1130. Belos 1142-1157.

Dula Sikloski 1213. Ohuz 12131214.

Ivan 1215.

Apa

1158.

Belos 1163.

Poza

1216.

Ampud

11641176. Dionizije 1181-1183.

Bank

(drugi put)

12171218.

Suban 11831185.
Kalan 11901193. Dorainik 11941195.
2.

Dula (drugi put) 1219. Ohuz (drugi put) 1220-1222.

Salamon 12221224.
Mihajlo 1224.

Banovi Cijclc Slavonij c" (Totius Sclavoniac).

Radoslav Babonic 12901293. (Henrik Gisingovac 1291.) Jakov Kopas 12981299.
Ladislay od plem. Ratold 1300.

Aladar 1225.

Salamon 1226. Dula (treci put) 12291234. Opoj 1235-1238.

Nikola 1240.
Dionizije od plem. Turje 1241 Ladislav od plem. Kan 1245.

1245.

Henrik Gisingovac 13011309. Stjepan Babonic 13101316.

Ivan Babonic 1316

1322.

Rastislav Halicki 1247.

Nikola Omodejcv 13221324.

Stjepan od plem. Gutkelcd 12481260. Roland od plem. Ratold 1261 1267.

Henrik Gisingovac 12671270. Joakim Pektar 12701272.

Mo)s 1272.

Cak 12721273. Pccz od plem. Dionizova 12741275. Ivan Gisingovac 1275. Toma od plem. Hontpazman 12751276.
Matija

Mikac Mihaljevic 13251343. Nikola Banffy 13431345. Leustahije Ratold 13561361. Stjepan Kaniski 1362-1366. Nikola Szcchy 13661368. Petar Cudar 13681380.
1385. Stjepan i Ivan Banffy 1381 Ladislav od Lucenca 1387 1389.

Detrik
Detrik

Bubck 1389-1392.

Ivan Gisingovac 1276 1277. Nikola od plem. Gutkcled 12781279.

Ladislav Pctrov 1392.

Nikola Gisingovac 1279-1281. Petar PakraCki 12811283.

Bubek 1394-1397. Pavao Cupor 14121415. David Lackovic 14161418.

360
Dionizije Marcali 1419 -1421.

Ivan Marcali 1457.

Ivan Vilovec
i

Herman Celjski 1423-1435. Matko Talovac 14361444.

Fridrik
i

Nikola Ilocki 1457

1463.

Ivan Thuz od Laka 14681469.

Ivan Cesmicki 14691470.
Ivan Ernust 14731476.

Ulrik Celjski 14451454.

Ulrik Celjski 14541456.

3.

Hrvatsko-dalmatinski banovi.
Dionizij

Vojink 1225.
Valegin 1226.
Stjcpan 1243-1251. Butko 1259. Pavao Bribirski 12731312. Mladen Bribirski 13121322.

Ladislav od Lucenca 1387. od Lucenca 1387 1389.

Ivan 13891392.

Nikola Gorjanski 1392.

Butko Kurjakovic

1394.

Ivan Cuz 13561358.

Nikola Gorjanski 1394-1397. Pavao i Ivan Kurjakovic 1410

Petar de Alben 14121419.

1411.

Nikola Szechy 13581566. Konja Szechenyi 1366 1367.

Emcrik Lackovic 1368. Simun Mauricijev 1369 1371. Karlo Dracki 1371-1376. Nikola Szechy 13771380. Emerik Bubek 13801383.

Albert de Ungh 14191426. Nikola Frankapan 1426 1432. Ivan i Stjepan Frankapani 1434
Stjepan Frankapan 1437.

1436*

Perko Talovac 1438-1453.

Ladislav

Hunyady

1453.

Stjepan Lackovic 1383 1384. Toma od Sy. Jurja 13841385.

Pavao Spirancic 1459 1463. Damjan Horvat 14731476.

4,

Hrvatsko-dalmatinsko-slavonski banovi.
Blaz Podmanicki 1482. Matija Gereb 14831489.
Ladislav.

Nikola Banffy 13451346. Nikola Szechy 1346-1349.

Pavao Ugal

1350.

Stjepan Lackovic 1351

1352.

Nikola Banffy 13531356.

Ivan od Palizne 13861391.
Ivan Krcki 13921393.

Nikola Gorjanski 13971402. Ladislav Grde'vacki 14021404.

Pavao Bessenyo 1404. Pavao Pecz 14041406. Herman Celjski 14061408. Emerik Zapoljski 14641465. Ivan Thuz od Laka 14661467. Blaz Podmanicki 14701472. Damjan Horvat 1472-1473. Andrija Banffy 14761477. Ladislav od Egervara 14771481.

od Egervara 14891493. Emerik Derencin i Ivan Bot 1493. Ladislav Kaniski 14931495, Ivanis Korvin 14951498. Juraj Kaniski 14981499. Ivanis Korvin 1499-1504. Franjo Balassa de Gyarmath 1505. Andrija Bot 1505-1507, I Marko Misljenovic 15061507. Juraj Kaniski i Ivan Ernust Cakovacki
/ '

1508-1509.
Andrija Bot 15101511.

Emerik Perenyi 1512-1513. Petar Berislavic 15131520. Ivan Karlovic 15211524. Ivan Tahi 15241525.

361
Josip Eszterhazy 1733-1741. Karlo Batthyany 17421756.

/
\

Franjo Batthyany 15251531. Ivan Karlovic 15271531.'

Tomo Nadasdy 1537-1539.

Petar Keglevic 15371542.

Franjo Nadasdy 17561783.

Nikola Zrinski 15421556. Petar Erdody 15571567.

(

Franjo Eszterhazy 1783^1785. (Franjo Balassa dc Cyarmath

17851790.)
Ivan Erdody 17901806.
Ignjat

<

Frano Frankapan Slunjski 15671572. Juraj Draskovic 15671576.

Cyulay 18061831.

Caspar Alapic 15751577. Krsto Ungnad 15781583. Tomo Erdody 1584-1595. Caspar Stankovacki 15951596.
f

Franjo Vlasic 18321840.Franjo Haller 18421845. Josip Jelacic 1848-1859. Ivan Coronini 1859 1860.
Josip Sokcevic 1860

Ivan Draskovic 1595-1607.

1867.

Tomo Erdody 16081614.

Benedikt Thuroczy 1615-1616.
Nikola Frankopan 1617

1622.

Juraj Zrinski 16221626.

Levin Rauch 18681871. Koloman Bcdekovic 1871 1872.^ Ivan Mazuranic 18731880. Ladislav Pejacevic 18801883.*
Dragutin Khucn Hedervary 18831903. Teodor Pejacevic 1903-1907.

2igmund Erdody 16271639.

Ivan Draskovic 16401646.

Nikola Zrinski 16471664.

Petar Zrinski 1665-1670.

Nikola Erdody (16701680) 16801693.

Adam

Batthyany 16931703.

Aleksandar Rakodczay 19071908. Pavao Rauch 19081910. Nikola Tomasic 19101912. Slavko Cuvaj 1912-1913.
Ivan Skerlecz 1913. do danas.

Ivan Palffy 1704-1732.

Ivan Draskovic 17321733.

'

Po njegovoj

smrti

(9.

aug. 1531.)

biskup
1

Andrija Tuskanic

bijase banske casti namjesnikom kninski (1531-1533). a onda Petar Keglevic (1533-1535)
(1536).

erdeljski biskup
'

Nikola Cercndy

Kao banske casti namjesnik upravljao je biskup Juraj od 1840. do 1842.. a drugi put od 1845. do 1848. Vakanovic. 3 Od 1872. do 1873. bijase banske casti namjesnikom An tun komisarom general Herman Kam* Poslije Pejaceviceva odstupa bijase kr. berg 1883. (od 4. sept, do 1. dec).
prvi put

Haulik

ISPRAVI!
Pored sve paznjc. sto je posvecena korektuil ove knjige, ipak su ostale neke stamparske pogrjeskc, koje treba da ispravis prije, negoli se knjigom posluzis.
Str.
14. 18.

redak

19.
4. 3.

odozgo, mjesto za luk citaj na luk. u Sirmiju citaj u Sirmij.

40. 40.
55. 71.

Stojimir

citaj
citaj

Strojimir.
istocnoj.

14,
15.
2.

zapadnoj

odozdo,
odozgo,

na putu
pogazil

citaj citaj
citaj

na put.
pogazila.

80.
84.

12.

odozdo,

Grozda

Gvozda.
citaj

13.
6.

14.

odozgo, mjesto sinovac

stricevic.

159. 170.
171.

odozdo, mjesto sevientes

odozgo,

citaj

servientes,

23.
12.
12.

odozdo,
odozgo.

Uza je Onako

to

slahila citaj

Uza
citaj

to je slabila.

citaj

Ovako.

197.

Podjedno sklopi poslije

Podjedno sklopi

200.
213. 218.

22.
6. 8.

odozgo.

s palatinom Franjom Wesselenyjem. gdje je onda citaj gdje je najzad.

odozdo,
odozgo,

Vlaska

citaj

Vlaske.

Gyarmdth

citaj

Gyarmath.

SADRZAJ.
Strana

Uvod. Glavni

izvori

djcla o hrvatskoj povijesti

prije doseljcnja Hrvata Pristup. Hrvatskc zemljc

I.

II.

Pozoristc hrvatske povijesti Seoba naroda Prehistorija. Iliri, Rimljani i

III.

Razdioba hrvatskc povijesti

^J^

do 1102 Prvo doba od doseljenja

23
IX.

A Knezovi
I.

v a

t s

(d o

kraja

a)

Juzni Sloveni u staroj postojbini prva dva vijcka u novoj domovini II. Doscljenje i Hrvatska u IX. vi,eku "^ HI. Franci i panonska v.,eka) Hrvatska i Neretljani (do potkraj IX.

23

;.;.
. :

^^
'

37

IV. Dalmatinska

B.

Kraljevi hrvatski (do kraja

XI.

a)

nasljednici (910969) V. Tomislav i njegovi 1058) (969 Krcsimirovici VI. Prvi hrvatskoga (1058-1089) kraljevstva Obnovljenjc VII Petar i Koloman (1089-1102) VIII Kralievi Stjepan II.. hrvatske (od VII. do kraja XI. vijeka) driave stanje Nuta'nje

.... .... .... .... .... ........

.

46

46
52

56 60

IX

prvoga doba Kronoloski pregled dogadaja

73

Drugo doba

(o d

1102.

do

1526.)

'

'

Arpadove A. Kraljcvi iz kucc (1102-1116) Koloman I.

II

(1102-1301)

^^
^_
gj

Vcnecijom i Bizantom (1115-1180) Andrija I. (H.) (1180-1235) Bela II. (III.). Emerik i Ill (1235-1270) IV. Bela III. (IV.) (12701301) Posljednji Arpadovici

Borbc

8^

^^^

B.

V Kraljevi
I.

iz

kuce Anzuvir^ske
. -

(1301.

do

1395..

odnosno

14o9.,

109

109

VI. Karlo
VII.

(1382-14UV) u porod.ci Anzuvmskoi VIII. Dinasticki zapletaji r Kralievi iz raznih k u c a (1409-1526) (1409-1439, sa. i Albert Habsburgovac ,X 2i Ind Luksenburgovac .... Lad.slav IV. (V.) (1440-1457) i I.
.

(1301-1342) Ludovik I. (1342-1382)

...
;

,,4

j,^

^^^

26
.

X. Vladislav

^^^

XI. Matijas
XII. XIII.

Korvin (14581490) Ludovik II. H^^^-/"^' Vladislav II. .n, do A 1526 1526.) (od 1102. stanje kraljevstva hrvatskoga
I.
i
'
'

j43
51
.

Nutarnje

165

doba Kronoloski pregled dogadaja drugoga

Trecc doba od

1526.

do

1790
i

....
Habsbursko-Lotarinske
.

167
167

Kraljcvi
I.

iz

kucc Habsburske
:

II.

Ferdinand I. Maksimilijan (1564-1576)

kralja

Dva

Ivan Zapoljski (1527

1564) 1683)

167
177
181

III.

Rudolf (15761608)
II..

IV. Matijas

Ferdinand
I.

V. Vladanje Leopolda
VI.

II. Ferdinand III. (16081657) do velikoga rata za oslobodenje (1657

i

188
.

194
201

Tursko vladanje
I.
i

rat za

oslobodenje (1683

1699)

(17051740) VIII. Marija Terezija (17401780) IX. Car Josip II. (1780-1790) X. Nutarnje stanje kraljevstva hrvatskoga (od 1526. do Kronoloski pregled dogadaja trecega doba
VII. Josip

Karlo

III.

208 215 222

1790.)

229

253
254
254

Cetvrto doba o d

1790.

d o

d a n a

Kraljevi
I.

iz

kuce Habsbursko-Lotarinske

Leopold II. (17901792) Prvo doba vladanja Franje I. (17921815) III. Drugo doba vladanja Franje I. (18151835) IV. Ferdinand V. (1835-1848) V. Franjo Josip I. (1848 do danas) apsolutizam (18481860) a) Revolucija
II.
i

254
263

27^
286303-

303 312

b)
c)

Provizorij

(18601867)

Nagodba (18671873)
1873.

323

Kratak Ijetopis hrvatskoga javnoga zivota od

VI.
VII.

do

1914.

338
343
350^

Hercegovina u XIX. vijeku Bosna Kratak pregled povijesti republike dubrovacke

i

Dodatak
I.

357

Niz hrvatskih vladara

357

II.

Hercezi hrvatski

35&
359-

III.

Banovi hrvatski

u^:

5S8

PLEASE DO NOT REMOVE

CARDS OR SLIPS FROM THIS POCKET

UNIVERSITY OF

TORONTO LIBRARY

1^