NORMALCI ILI BEZJACI?

Poređenje srpskog i hrvatskog prevoda knjige “Harry Potter and the

Philospher’s Stone”

Diplomarbeit

Zur Erlangung des akademischen Grades

einer Magistra der Philosophie

An der Geistwissenschaftlichen Fakultät

der Karl-Franzens-Universität Graz

Vorgelegt von:

Maja CVIJETIĆ

Am Institut für Theoretische und Angewandte Translationswissenschaft

Begutachter: Univ. Prof. Dr. Erich Prunč

Graz, 2005
UVOD ………………………………………………………………...…...…... 1
1 KNJIGA ................................................................................................................. 4
1.1 JOAN K. ROWLING .......................................................................................... 4
1.2 KRATAK SADRŽAJ KNJIGE ............................................................................ 6
1.2.1 Likovi ................................................................................................................. 7
1.3 RECEPCIJA .......................................................................................................... 9
1.3.1 Recepcija u Velikoj Britaniji i svijetu ................................................................ 9
1.3.2 Harry Potter opasnost za djecu? …………………………………………...… 11
1.3.3 Harry Potter plagijat? ...................................................................................... 12
1.4 IZDAVAČKE KUĆE ......................................................................................... 13
1.4.1 Algoritam – Zagreb .......................................................................................... 13
1.4.2 Narodna knjiga – Beograd ............................................................................... 14
1.5 PREVODIOCI .................................................................................................... 15
1.5.1 Vesna i Draško Roganović .............................................................................. 15
1.5.2 Zlatko Crnković ............................................................................................... 16

2 DJEČIJA KNJIŽEVNOST ................................................................................. 17

2.1 OSNOVNE ODLIKE KNJIŽEVNOSTI ZA DJECU ......................................... 17
2.2 PREVOĐENJE DJEČIJE KNIŽEVNOSTI .......................................... ............. 18
2.2.1 Kulturne specifičnosti ....................................................................................... 19
2.2.1.1 Vlastita imena ................................................................................................ 20
2.2.2 Stilske specifičnosti........................................................................................... 21
2.2.3 Prevođenje naslova ........................................................................................... 22

3 SRPSKI I HRVATSKI ......................................................................................... 24

3.1 SRPSKOHRVATSKI JEZIK I NJEGOVO PORIJEKLO .................................. 24
3.2 JUŽNI SLOVENI I NJIHOVI JEZICI ................................................................ 25
3.3 STAROSLOVENSKI JEZIK .............................................................................. 27
3.4 KNJIŽEVNI JEZIK KOD SRBA OD 12 – 19. VIJEKA .................................. 28
3.4.1 Vuk Stefanović Karadžić .................................................................................. 30
3.5 KNJIŽEVNI JEZIK KOD HRVATA OD 12. DO 19. VIJEKA ......................... 31
3.6 RAZVOJ JEZIKA SRBA I HRVATA OD 19. VIJEKA .................................... 33
3.7 TROJEZIČKI RASKOL ..................................................................................... 36
4 ANALIZA .............................................................................................................. 39
4.1 KORPUS I METODA ......................................................................................... 39
4.2 REZULTATI SPROVEDENE ANKETE– POJEDINAČNI PRIMJERI ............ 42
4.2.1 Primjer 1 ............................................................................................................ 42
4.2.2 Primjer 2 ............................................................................................................ 45
4.2.3 Primjer 3 ............................................................................................................ 47
4.2.4 Primjer 4 ............................................................................................................ 49
4.2.5 Primjer 5 ............................................................................................................ 51
4.2.6 Primjer 6 ............................................................................................................ 53
4.2.7 Primjer 7 ............................................................................................................ 55
4.2.8 Primjer 8 ............................................................................................................ 57
4.2.9 Primjer 9 ............................................................................................................ 59
4.2.10 Primjer 10 ........................................................................................................ 61
4.2.11 Primjer 11 ........................................................................................................ 63
4.2.12 Primjer 12 ........................................................................................................ 65
4.2.13 Primjer 13 ........................................................................................................ 67
4.2.14 Primjer 14 ........................................................................................................ 69
4.3 REZULATI SPROVEDENE ANKETE – srednja vrijednost ............................ 70
4.3.1 Razumljivost prevoda ........................................................................................ 71
4.3.2 Cjelokupni utisak ispitanika ............................................................................. 72
4.3.3 Koji od prevoda je bolji za djecu? ..................................................................... 73
4.3.4 Nepoznate riječi ................................................................................................. 74
4.3.5 Prevod ili ne? ..................................................................................................... 75
4.3.6 Prevod u duhu jezika ......................................................................................... 76
4.3.7 Prevod nije u duhu jezika .................................................................................. 77

ZAKLJUČAK ........................................................................................................... 78

LITERATURA ......................................................................................................... 81

PRILOZI .................................................................................................................... 89
„Jezik je živa snaga sa kojom je vezana ne samo kultura
nego i samo postojanje jednog naroda“
Ivo Andrić.
UVOD

Srbi udišu vazduh, kod njih vjetar duva, a Hrvati udišu zrak i vjetar im puše.
Prvi zimi imaju nazeb, neki dobiju i zapaljenje pluća, a drugi – prehladu sa
upalom pluća. Kad su kakve padavine, a moraju da idu napolje, Srbi oblače
ogrtače s kapuljačom i kišobrane nose za dršku, dok Hrvati, kad su oborine, idu
van u ogrtačima s kukuljicom, držeći kišobran za rukohvat. Srbi u kući jedu
pasulja i hljeba, a Hrvati u domu – graha i kruha. Jedni za doručak imaju
pavlaku, a drugi za zajutrak – vrhnje. Prvi vole sočivo i imaju dobro varenje, a
drugi leću i imaju dobru probavu. Srbi gaje ćurke, plaše se pacova i zaobilaze
koprivu, a Hrvati imaju pure ili tuke i bježe od štakora i žare. Srpski momci
svoje divne vjerenice vode kući, a hrvatski dečki svoje krasne zaručnice – doma.
Jedni za osvjetljenje koriste sijalice, a drugi za rasvjetu – žarulje. (Telebak
2004:14)

Ovo su samo neki od redaka iz jedne od mnogobrojnih knjiga banjalučkog lingviste

Milorada Telebaka, koji se u svojim pisanim radovima i televizijskim emisijama o jeziku
često doticao i neiscrpne teme o razlikama između srpskog i hrvatskog jezika, odnosno
pitanja da li je riječ o jednom ili dva jezika.
I sama sam se oduvijek divila mnogobrojnim sinonimima u nekadašnjem srpskohrvatskom
jeziku, koji su se u školama u to vrijeme (bar je takav slučaj bio u Bosni i Hercegovini)
učili uvijek u obe varijante – srpskoj i hrvatskoj. Mnogo godina poslije shvatila sam da se u
školstvu u Srbiji i Hrvatskoj nije mnogo insistiralo na obe varijante, te da ljudi sa ovih
područja nisu baš uvijek srodni sa svim sinonimima. Sa novim mladim generacijama
situacija je još kritičnija, pa stoga i moje pitanje na početku ovog rada: „Da li se
razumijemo?“.

Početkom devedesetih godina dolazi do zvaničnog cijepanja srpskohrvtaskog jezika. Prvih

godina nakon razdvajanja jezika, u samim jezicima nije se baš mnogo toga promijenilo, ali
prevlast politike nad lingvistikom je prevagnula. Od srpskohrvatskog jezika, polako, ali
sigurno nastale su tri tvorevine – srpski, hrvatski i bosanski jezik. U samim počecima

1
odvajanja ovih jezika mnogima je izgledalo prilično nevjerovatno da na jednom govornom
području, gdje ljudi vijekovima nisu imali problema u pogledu jezičkog razumijevanja,
nastaju tri zasebna jezika. Danas, skoro petnaest godina poslije, termin srpskohrvatski jezik
skoro je izbačen iz upotrebe, a novim, mladim generacijama on je potpuno nepoznat.
Srpski, hrvatski i bosanski jezik godinama su se sve više udaljavali jedan od drugoga, pa je
tako postalo skoro normalno i nadasve poželjno da se djela sa stranih jezika prevode kako
na srpski, tako i na hrvatski, a ponekad i na bosanski jezik.
Jedan od ovakvih slučajeva su i prevodi svjetskih bestselera za djecu i odrasle, knjiga o
Harryju Potteru.
Pročitavši prvo hrvatsko izdanje knjige „Harry Potter i kamen mudraca“ sa nestrpljenjem
sam iščekivala da pročitam i srpski prevod ove knjige („Harry Potter i kamen mudrosti“),
da uporedim različite prevode, da vidim da li se ovdje zapravo radi toliko o razlici između
srpskog i hrvatskog jezika, ili su jednostavno sami prevodi po sebi različiti.
Najviše me je, međutim, kopkalo pitanje, da li su dva prevoda stvarno potrebna, tj. da li
čitaoci iz Srbije mogu da razumiju hrvatski prevod, tj. šta osobe sa hrvatskog govornog
područja misle o srpskom prevodu.

Ovaj rad rezultat je ponajviše ispitivanja osoba kako sa hrvatskog, tako i sa srpskog
govornog područja, zasnovanog na anketama koje u sebi sadrže četrnaest paralelnih
odlomaka iz srpskog i hrvatskog prevoda knjige „Harry Potter and the Philsopher's Stone“,
pa se i sama analiza bazira na ovim odlomcima.

Rad se sastoji od četiri poglavlja. U prvom poglavlju biće riječi o piscu ovog bestelera,
Joan K. Rowling, o tematici knjige i njenim glavnim likovima, kao i o recepciji djela širom
svijeta. U istom poglavlju biće predstavljene i izdavačke kuće iz Beograda i Zagreba, koje
su izdale srpski i hrvatski prevod, kao i sami prevodioci Zlatko Crnković i Vesna i Draško
Roganović.
Kako je ovo djelo pisano prvenstveno za djecu, u drugom poglavlju obrađivaće se pojam
dječije književnosti, kao i problemi sa kojima se prevodioci susreću prilikom prevođenja
ove vrste književnosti.

2
Kako bih pobliže objasnila, tj. uvela čitaoca u glavni dio ovog rada - analizu srpskog i
hrvatskog prevoda knjige „Harry Potter and the Philosopher's Stone“, u trećem poglavlju
rada biće govora o srpskom i hrvatskom jeziku – od prvih vijekova naše ere do kraja
dvadesetog vijeka i raspada postojećeg jezika na srpski, hrvatski i bosanski.

Četvrto, ujedno i najopsežnije poglavlje, bavi se samom analizom prevoda, tj. poređenjem
srpskog i hrvatskog prevoda zasnovanog na već pomenutom ispitivanju pedeset osoba iz
Hrvatske i Srbije. 25 ispitanika iz Srbije i isto toliko iz Hrvatske u formi pismene ankete
poredili su četrnaest izabranih primjera iz srpskog i hrvatskog prevoda. Analiza donosi
rezultate odgovora za pojedinačne primjere, ali i grafički prikazane srednje vrijednosti svih
pitanja postavljenih u anketi. Na kraju ove analize imaćemo priliku da saznamo mišljenja
ispitanika o tome koji od prevoda je razumljiviji, koji ima više nepoznatih riječi, koji
prevod im se lično više sviđa i sl.

3
1 KNJIGA

1.1 JOAN K. ROWLING

Joan K. Rowling, autorka serije romana o Harryju Potteru, rođena je 31.7.1965. godine u
Chipping Sodburyju u Škotskoj. Živjela je sa majkom, a kada je imala samo četrnaest
godina majka joj je oboljela od multipleks-skleroze. I pored činjenice da se sama brinula o
teško bolesnoj majci i da je morala da radi, Joan uspijeva da završi studije francuskog
jezika na univerzitetu Exeter (Exeter University). 1990, nakon smrti majke, odlazi u
Portugal gdje se zapošljava kao predavač engleskog jezika. Ubrzo upoznaje novinara
Jorgea Arantesa za kojeg će se udati i sa kojim će dobiti kćerku Jessicu. Brak je trajao samo
godinu dana i Joan se nesrećna vraća u Veliku Britaniju. Sama sa djetetom, nezaposlena,
ulazi ponovo u prilično nesrećnu fazu svog života. Joan K. Rowling počela je da piše još u
šestoj godini, kada je napisala i svoju prvu priču “Zeka”, a početkom devedesetih godina se
kod nje polako rađa ideja da počne pisati o dječaku Harryju koji ne zna da ima čarobnjačke
sposobnosti (v. Jokanović 2003).

U jednom kafiću u Edinburgu, gdje je navraćala sa svojom kćerkom Jessicom, nastali su i

prvi redovi sage o sada već čuvenom Harryju Potteru. Ni sama književnica, koja je u to
vrijeme živjela od socijalne pomoći, nije mogla zamisliti da će njene knjige doživjeti takav
svjetski uspjeh, ali je kako kaže duboko vjerovala u ono šta radi. Tako Jokanović citira
autorku:
Pisanje romana je nešto u šta morate jako da verujete da biste izdržali da ga
dovršite [...] To je vrlo nezahvalan posao ukoliko vam niko ne plaća da biste ga
obavljali. Nemate pojma da li će ga bilo ko nekada štampati i da li će se pojaviti
u knjižarama. Znala sam da nemam mnogo šansi jer sam bila potpuno
nepoznata. Bilo je teško milsiti na to, ali sam rešila da istrajem. Volim da pišem
i jednostavno sam mislila da moram da probam. (Jokanović 2003)

Jedna od njenih životnih želja, o kojoj je maštala još kao dijete, bila je da neko svoje djelo
ugleda na policama u knjižari, što su joj djela o Harryju Potteru i omogućila:

4
 I would have been crazy to have expected what has happened to Harry. The
most exciting moment for me, against very stiff competition, was when I found
out Harry was going to be published. It was my life's ambition to see a book I
had written on a shelf in a bookshop. Everything that has happened since has
been extraordinary and wonderful, but the mere fact of being able to say I was a
published author was the fulfillment of a dream I had had since I was a very
small child. ( Kidsreads n.g.)

Rad na prvoj knjizi (Harry Potter and the Philosopher’s Stone) trajao je skoro pet godina,
ali bitno je napomenuti da je književnica u to vrijeme već pravila koncept za ostalih šest
dijelova (v. ibid).

Od objavljivanja prve knjige o Harryju Potteru, život ove književnice u potpunosti se

promijenio. Danas spada u najbogatije stanovnike Velike Britanije, živi u Edinburgu sa
drugim mužem, anesteziologom Neilom Murrayom, kćerkom Jessicom i sinom Davidom.
Kako sama kaže, najvažnija stvar u životu nije joj ipak Harry Potter, što bi mnogi pomislili,
već njena djeca, što potvrđuje i činjenica da se Joan nije pojavila na dodjeli Ordena
britanske imperije, kojom ju je odlikovala britanska kraljica. Ovako važnoj svečanosti
izostala je, jer je morala da prisustvuje jednoj školskoj priredbi u kojoj je učestvovala njena
kćerka, pa joj je orden naknadno uručio princ Charles (v. Jokanović 2003).

Samo do 2000. prodato je oko 27 miliona primjeraka knjiga o Harryju Potteru, koje su
prevedene na 35 jezika (v. Köster 2003). Podaci o tome na koliko jezika je ova knjiga
prevedena variraju, a neki izvori bilježe i nevjerovatnu brojku od čak 55 jezika. Književnca
je za prvu knjigu “Harry Potter i kamen mudrosti” odlikovana mnogim nagradama među
kojima su: Nagrada za najbolju nacionalnu knjigu u Velikoj Britaniji, Nagrada Gold Medal
Smarties (Velika Britanija), najbolja knjiga objavljena u 1998. po časopisu Publisher
Weekly, Nagrada njujorških biblioteka za najbolju knjigu (1998), Nagrada za najčitaniju
knjigu u školskim bibliotekama širom svijeta (1998). 2000. godine u Londonu J.K.
Rowling je za svoja djela proglašena autorom godine (v. Rowling 2000:267).

5
1.2 KRATAK SADRŽAJ KNJIGE

Priča o dječaku Harryju Potteru, sada već saga koja obuhvata šest knjiga, počinje „jednog
dosadnog, tmurnog utorka u Šimširovoj ulici” u nekom gradiću u Engleskoj, tačnije u kući
porodice Dursley u kojoj odrasta i naš glavni junak, dječak Harry Potter.
On živi sa tetkom, tečom i njihovim sinom Dudleyjem, a svoje roditelje nije ni upamtio.
Harryjevi roditelji su umrli, ali on ne zna pravu istinu kako, tj. poznata mu je samo priča
Dursleyjevih da su poginuli u saobraćajnoj nesreći u kojoj je samo on, Harry, preživio.
Nakon veoma teškog djetinjstva bez roditelja, u kući gdje je mogao da ima sobu jedino u
ostavi ispod stepenica, za Harryja Pottera počinje sasvim nova faza života o kakvoj nikada
nije mogao ni da sanja. Za jedanaesti rođendan stižu mu na stotine pisama „niotkuda” u
kojima se Harry obavještava da mu je „obezbeđeno mesto u Hogvartovskoj školi za veštice
i čarobnjake”. (Rowling 2000:49)

Iako su se teča Vernon i tetka Petunija svim silama borili da Harry ne dobije ova pisma,
ona su pronašla put do dječaka, jer to su ipak bila pisma poslata od največih čarobnjaka,
predavača u školi Hogwarts.
Ubrzo, u školi, Harry saznaje da su njegovi roditelji bili slavni čarobnjaci koji su stradali
boreći se protiv zlog čarobnjaka Voldemorta. Harry, koji je tada još bio beba, uspio je da
preživi Voldemortovu kletvu, a kao sjećanje na taj kobni dan na čelu mu je ostao veliki
ožiljak u obliku munje. Od tada Harry je, a da to nije ni znao, postao veoma slavan u svijetu
čarobnjaka.

Prva u redu knjiga o Harry Potteru opisuje prvu godinu u školi ovog malog čarobnjaka. U
školi Harry ubrzo stiče nove prijatelje, među kojima su djevojčica Hermiona Granger i
dječak Ron Weasley, upoznaje profesore i počinje da uči čarobnjačke vještine.
U ovoj školi za čarobnjake postoje četiri doma, tj. učenici su podijeljeni u četiri velike
grupe: Slytherin, Gryffindor, Ravenclaw i Hufflepuff. Ove četiri grupe se u toku školske
godine bore koja će biti bolja, tako što sakupljaju bodove na osnovu učenja i drugih
zasluga, a zbog nestašluka ili neznanja dobijaju kaznene bodove.

6
Za kratko vrijeme, Harry postaje i jedna od vodećih zvijezda kvidiča, čarobnjačkog sporta
na letećim metlama, a sa Hermionom i Ronom upušta se u opasnu avanturu otkrivanja tajne
kamena mudrosti.

1.2.1 Likovi

Harry Potter, siroče, koje odrasta sa tetkom i tečom. U jedanestoj godini saznaje da
posjeduje magične moći, da treba da se školuje u školi za čarobnjake i da su mu roditelji
(Lilly i James Potter) bili slavni čarobnjaci, koji su umrli u borbi protiv zla.

Porodica Dursley je, baš kao u nekoj bajci, pravo oličenje maćehe, očuha i njihovog zlog
sina. Teča Vernon, tetka Petunija (sestra pokojne Harryjeve majke) i njihov razmaženi sin
Dudley dali su sve od sebe da Harry ima što nesretnije djetinjstvo. Oni ne samo da ne vole
Harryja, već naprosto mrze sve što ima veze sa čarobnjaštvom, te ni u jednom trenutku ne
podržavaju Harryevu odluku da se školuje u Hogwartsu i time u čarobnjaštvu naslijedi
svoje roditelje.

Hermiona Granger je Harryjeva prijateljica iz škole i jedna od prvih koju je upoznao u

Hogwartsu. Potiče iz porodice normalaca, što znači da nema čarobnjačkog porijekla.
Činjenica da su joj roditelji samo zubari, a ne čarobnjaci, Hermioni je u početku donosila
samo probleme i zle opaske drugih učenika. Međutim, za kratko vrijeme ona svojim
vrijednim radom pokazuje da je jedan od najboljih učenika u školi.

Ron Weasley najbolji je Harryjev drug od samog početka njegovog školovanja u

Hogwartsu. Ronovi roditelji su čarobnjaci, a starija braća, blizanci, takođe pohađaju školu
Hogwarts. Kuća porodice Wesley ubrzo je za Harryja postala novi dom, gdje upoznaje šta
znači biti voljen i poštovan.

Draco Malfoy je sin zlog Luciusa Malfoya. Članovi njegove porodice su nasljednici zlog
lorda Voldemorta i već sama ta činjenica donijela je je Harryju Potteru neprijateljske
odnose sa ovim dječakom.

7
Rubeus Hagrid, čuvar ključeva u Hogwartsu, kojeg spisateljica, zbog njegove veličine,
naziva džinom ili gorostasom prvi je od likova iz svijeta čarobnjaka koga Harry susreće:
Vrata se otvoriše s takvom silinom, da se odvališe šarke i ona tresnuše svom
snagom o pod. Na vratima je stajao džin od čoveka. Lice mu je bilo gotovo
sakriveno ispod razbarušene grive od kose i divlje brade, ali ste mogli da
zapazite oči koje su sijale poput crnih buba ispod te silne kosurine. Džin je krčio
sebi put kroz kolibu. Malo se saginjući, tako da je glavom četkao tavanicu.
(Rowling 2000:45)
Hagrid je taj koji je od direktora škole Dumbledora dobio zadatak da Harryja dovede u
Hogwarts. Od njega Harry po prvi put saznaje da su mu roditelji bili slavni čarobnjaci, da
nisu poginuli u saobraćajnoj nesreći, kako mu je bilo rečeno, i da on sam ima priliku da
nauči čarobnjačke vještine. Od prvog susreta ostaju jako dobri prijatelji i kad god je imao
problema Harry odlazi kod Hagrida, koji živi u šumi, nadomak škole Hogwarts.

Profesorica McGonagall – zamjenik direktora, vođa grupe Gryfindor, kojoj pripadaju

između ostalih i Harry, Ron i Hermiona.

Albus Dumbledore počasni je direktor škole Hogwarts i vjerovatno jedan od najmoćnijih

čarobnjaka na svijetu: „Red Merlin, prva klasa, Veliki veštac, Gl.mag, Vrhovni izabranik,
Međunarodna konfederacija čarobnjaka”. Svojim savjetima i podržavanjem često pomaže
Harryju da izađe iz neprijatnih situcija. Kao i svi ostali jako je volio i cijenio Harryjeve
roditelje. Njegov izgled pravi je stereotip jednog čarobnjaka:
Bio je visok, mršav i vrlo star, sudeći po srebrnoj kosi i bradi, koje su mu sezale
do pojasa. Nosio je dugu odoru, purpurni ogrtač koji se vukao po tlu i čizme s
visokom petom. Njegove plave oči su svetlucale i blistale iza naočara u obliku
polumeseca, a nos mu je bio veoma dugačak, kao da ga je bar dva puta razbio.
Čovek se zvao Albus Dambldor. (Rowling 2000:13)

Lord Voldemort je najveći neprijatelj Harryja Pottera, zli čarobnjak, koji je usmrtio
Potterove roditelje. Čitav čarobnjački svijet u kojem se Harry našao zna za ovog opakog
čarobnjaka i svi ga se toliko boje, da se čak ne usuđuju ni izgovoriti njegovo ime, pa ga
nazivaju znaš-već-ko (he-who-must not be named).

8
1.3 RECEPCIJA

1.3.1 Recepcija u Velikoj Britaniji i svijetu

Sama priča o objavljivanju prve knjige o Harryju Potteru liči na neku bajku. Joan K.
Rowling, koja je u to vrijeme bila još sasvim nepoznata, odnijela je nekoliko prvih
poglavlja romana književnom agentu iz Londona, Christopheru Littlu. Interesantan je
podatak da je od svih agenata izabrala baš njega, jer joj se ime učinilo najzanimljivije i
valjda je po njenom mišljenju najviše i odgovaralo nekome ko bi mogao da objavi knjigu
pisanu za djecu. Christopher Little se odmah zainteresovao za roman i ponudio ga
izdavačkoj kući Bloomsbery, koja sa Rowlingovom sklapa ugovor na, iz sadašnjeg ugla
posmatrajući, simboličnih 3.000 dolara. Prvi primjerci knjige Harry Potter and the
Philosopher's Stone izašli su sa inicijalima J.K.Rowling, jer su u izdavačkoj kući smatrali
da bi bilo bolje da se ne zna da je knjigu napisala žena, jer bi, po njihovom mišljenju, to
kod dječaka moglo stvoriti odbojnost prema knjizi i samim tim loše uticati na prodaju. Bilo
kako bilo, dječaci su kasnije ipak saznali da je knjigu napisala ženska ruka i to ni najmanje
nije uticalo da prestanu čitati knjige o Harryju Potteru, a Joan K. Rowling je danas svakako
jedan od najpoznatijih autora za djecu. Knjige koje su se na početku prodavale samo sa
inicijalima, danas spadaju u raritete i prodaju se na aukcijama po mnogo višim cijenama od
onih po kojima su do prije samo nekoliko godina prodavane, kada je Rowlingova bila još
sasvim nepoznata (v. Otašević 2000).

Prvo, britansko, izdanje knjige Harry Potter and the Philosopher's Stone izašlo je, dakle,
bez nekog većeg odjeka, ali već drugo izdanje od nekoliko hiljada primjeraka, obezbijedilo
je slavu malom čarobnjaku i J.K. Rowling. Uskoro je roman proglašen najboljom knjigom
za djecu u Velikoj Britaniji, a kada je tiraž dostigao 150.000 primjeraka, odlučeno je da se
knjiga izda i u SAD-u, gdje joj je, po želji književnice, naslov promjenjen u Harry Potter
and Sorcerer's Stone, kako bi je što bolje približila dječijoj čitalačkoj publici preko okeana.
Američka izdanja njenih knjiga imaju uvijek i neke izmjene u tekstu, zbog čega je J.K.
Rowling često bila kritikovana. Književnica tvrdi da su određene izmjene potrebne, baš kao
što je za druga govorna područja potrebno da se njena djela prevedu:

9
 To su neznatne izmene. Moj urednik i ja smo odlučili da neke reči izmenimo
kako ne bi bile nerazumljive, čak i u određenom kontekstu, američkim
čitaocima. Kritike su mi nejasne jer bi to značilo i da treba da kažemo danskoj ili
francuskoj deci da prvo nauče engleski ako hoće da čitaju Harija Potera (v.
Jokanović 2003).

J.K. Rowling ubrzo postaje slavna širom Evrope i svijeta i tako je uslijedilo prevođenje i
objavljivanje ove knjige u Njemačkoj, Italiji, Španiji i mnogim drugim zemljama. Uskoro
se Harry Potter pojavljuje na 35 svjetskih jezika i knjiga svugdje zabilježava rekordnu
prodaju. U Njemačkoj je samo preko jednog vikenda prodato pola miliona primjeraka ove
knjige, a izdavačka kuća Galimard iz Francuske objavila ju je u tiražu od 400.000
primjeraka, što još nije zapamćeno. Najveća on-line knjižara na svijetu amazon.com primila
je unaprijed 300.000 narudžbi za prvi dio Harryja Pottera, pa je morala da uvede i dodatne
servise kako bi svi koji su naručili dobili svoje knjige. Kako su za malim čarobnjakom
„poludjeli” ne samo djeca, nego i odrasli, u Velikoj Britaniji su izdavači došli do genijalne
ideje, pa su se u njihovim knjižarama mogla kupiti dva paralelna izdanja ove knjige – jedno
za djecu sa šarenim koricama i drugo malo ozbiljnije, za odrasle, kako bi je i oni mogli
čitati u javnosti (v. Otašević 2000).

Uspjeh ove knjige upotpunjen je 2001, kada se Harry Potter pojavio i u kinima širom
svijeta. U početku J.K.Rowling nije bila za to da se po njenoj knjizi snima film, ali ni sama
nije mogla odoljeti da vidi kako će njeni likovi izgledati oživljeni na velikom platnu. O
svojoj odluci da se film ipak snima kaže: „Posle dve godine sam popustila. Prvo sam htela
da ljudi dobro zavole romane pre nego se prenesu na platno. Izgleda da sam bila sebična jer
sam istovremeno htela da vidim i kako bi izgledao film, najviše kako bi snimili onu igru
kvidič.” (Jokanović 2003)

Film Harry Potter and the Philospher’s Stone snimljen je u produkciji „Warner Brosa”.
Reditelj je Amerikanac Chris Columbus, a na zahtjev J.K.Rowling svi glumci morali su da
budu Britanci, pa je tako i glavnu ulogu, ulogu Harryja Pottera, dobio tada
jedanaestogodišnji Daniel Radcliffe.

10
Ali ovdje se još uvijek ne završava priča o „Potteromaniji“. Na tržištu su se mogli naći ne
samo filmovi o Harryju Potteru, već i mnogi drugi proizvodi sa likom malog čarobnjaka,
koji su sve više bacali u sjenu samu knjigu: zidni kalendari, društvene igre, video-igrice,
čarobni štapići, figurice Harry Potter, pa čak i sam kofer, baš onakav kakav je Harry Potter
imao kada je pošao u Hogwarts sa perona devet i tri četvrtine (v. Turner-Vorbeck
2003:17id.).

1.3.2 Harry Potter opasnost za djecu?

Baš kada se činilo da je čitav svijet zaražen sindromom zvanim Harry Potter, pojavili su se
i oni koji su tvrdili da su knjige o Harryju Potteru opasnost za djecu. Bili su to predstavnici
različitih crkvenih organizacija, prije svega iz SAD-a, po čijem milšljenju Harry Potter
promoviše vještičarenje, tj. aktere zla. Na internetu se može naći veliki broj stranica, koje
imaju baš za cilj da predstave djela J.K. Rowling, kao nešto što propagira abnormalne
stvari, pa stoga nisu prikladne za djecu.

Tako su u nekim dijelovima Sjedinjenih Američkih Država, kao što se npr.desilo u državi
Pensilvaniji, crkve organizovale spaljivanje video-kaseta i CD-a, za koje su smatrali da
sadržajem propagiraju protiv Boga i crkve. Na listi spaljivanja našle su se i knjige o
Harryju Potteru, jer promovišu čarobnjaštvo i vještičarenje (v. N.N. 2001).
U Srbiji, u kojoj je Harry Potter baš kao i svugdje na svijetu doživio veliki uspjeh, u izdanju
„Svetigore” pojavio se i zbornik radova „Harry Potter i lov na dečije duše” Vladimira
Dimitirjevića, pravoslavnog publiciste i vjeroučitelja koji o svom djelu kaže:
Cilj knjige nije „potera za Poterom”, ni „lov na veštice”,kao što se dešavalo u
nekim sredinama protestantskog fundamentalizma u SAD, već upozorenje našoj
javnosti. Pre svega roditeljima i pedagozima, da je reč o ozbiljnoj medijskoj
manipulaciji čiji je cilj ono što se stručno zove „promena paradigme”. [...]
„Promena paradigme” znači, da se u stare, arhetipske kulturne matrice ubacuje
novi, obrnuti sadržaj. Kroz tobožnje dobro se, u stvari vešto sprovodi „e-pe-pe”
zla. (Bošnjak 2003:15)

11
Dimitrijević dalje navodi da u knjigama o Harryju Potteru nije, kao u drugim bajkama,
napravljena jasna granica između dobra i zla. To potkrepljuje i činjenicom da u ustaljenom
šablonu bajki čarobni štapić ispunjava pozitivne želje, pa ga obično imaju i pozitivni likovi.
U ovom slučaju i dobri Potter i zli čarobnjak Voldemort posjeduju čarobni štapić. Sa druge
strane, normalni ljudi, tzv. normalci nalaze se u drugom planu, jer ne shvataju i ne
prihvataju čarobnjaštvo i vještičarenje i (ibid:16).
Ipak svi ovi i slični argumenti protiv Harryja Pottera nisu ni u svijetu, pa ni u Srbiji uticali
na prodaju knjiga J.K.Rowling i na opšte oduševljenje malim čarobnjakom, u šta sam se i
sama mogla uvjeriti činjenicom da je predloženo unošenje odlomka iz knjige Harry Potter i
kamen mudraca u čitanke za peti razred osnovne škole.

1.3.3 Harry Potter plagijat?

Pošto je okusila slavu sa Harryjem Potterom, J.K. Rowling se susreće sa još jednim
problemom. Nancy Stouffer tužila ju je da je od nje ukrala riječ „muggle”1 koju je Rowling
koristila u svojim romanima.

Amerikanka Stouffer, koja se takođe bavi pisanjem priča za djecu, ali, za razliku od
Rowlingove, malo je poznata javnosti, tvrdi da je naziv muggle koristila još od 1987. u
komercijalne svrhe za igračke, ukrasne magnete i sl. Kako kaže, taj naziv je čak prijavila i
američkom udruženju za patente, ali se knjiga „Harry Potter and the Philosopher's Stone”
pojavila prije nego je prošla procedura registracije (v. N.N. 2001).
N. Stouffer je napisala knjigu Legenda o Ra i Maglsima, u koj su muggles opisani kao
ćelave osobe koje su preživjele nuklearnu katastrofu, a u drugim njenim knjigama,
spominje se lik Larryja Pottera, koji nosi naočare, kao i lik iz knjiga J.K. Rowling, ali, za
razliku od nama poznatog Pottera, ovaj nije čarobnjak. Knjiga je objavljena 1986, ali je
izdavačka kuća koja ju je izdala bankrotirala godinu dana poslije, pa je djelo štampano još

1
Riječ “muggle” u srpskom izdanju prevedena je sa “normalci”, a u hrvatskom “bezjaci” i označava u knjizi
sve ljude koji nemaju čarobnjačke moći, koji nisu iz svijeta Harryja Pottera, već su obični, normalni ljudi.

12
samo jednom u izdanju male američke izdavačke kuće „Turman house” iz Merilenda. Ni
ovo izdanje nije doživjelo uspjeh (v.ibid).

Izdavačka kuća Scholastic, koja je objavila knjige o Harryju Potteru, ne boji se ovakvih
optužbi, jer su uvjereni da knjige Joan K. Rowlling ne krše ničija autorska prava, a uspjeh
koji je Harry Potter doživio i sa slijedećim nastavcima, svjedoči o tome, da ovakve glasine
ne mogu poljuljati slavu J.K. Rowling i njenog malog čarobnjaka, pa makar bile i istinite.

1.4 IZDAVAČKE KUĆE

1.4.1 Algoritam – Zagreb

Knjiga Harry Potter i kamen mudraca u hrvatskom prevodu objavljena je u izdanju

izdavačke kuće Algoritam iz Zagreba, kao jedna u nizu knjiga u biblioteci „Arboretum”,
biblioteci svjetske književnosti za mlade.

Ova izdavačka kuća osnovana je u januaru 1990. i ima oko 85 zaposlenih, koji su
podijeljeni, zavisno od djelatnosti, u četiri komercijalna odjela, radnu zajednicu i tri
maloprodajne jedinice. Sjedište se nalazi u Haramabašićevoj 19 u Zagrebu (v. KIS n.g.).
Izdavačka kuća Algoritam jedan je od najvećih uvoznika strane literature u Hrvatskoj.
Naročito se specijalizovala na području informatike, nauke i beletristike. U najvećoj
knjižari Algoritma, koja se nalazi u Gajevoj ulici u Zagrebu, kao i u drugim maloprodajnim
jedinicama, ponuđen je veliki broj stranih knjiga na različitim jezicima (engleski, njemački,
francuski, italijanski i španski). Na odjelu knjiga za učenje stranih jezika najviše je
zastupljen engleski izdavač "Oxford University Press", čiji je Algoritam i ekskluzivni
zastupnik za Hrvatsku. Izdavački odjel pokrenut je u oktobru 1993, promocijom romana
Tvrtka Johna Grishama i do danas je u okviru šest biblioteka objavljeno oko 175 naslova
(v.Culturenet 2003).

13
Bibilioteka Zlatko Crnković vam predstavlja2 objavljuje svjetska remek-djela, koja su
odlikovana prestižnim literarnim nagradama, biblioteka Piramida bavi se objavljivanjem
niza knjiga određenog autora ili knjiga u kojima se pojavljuje isti profil likova, biblioteka
Male stvari orijentisana je prema socijalnim temama poboljšanja kvaliteta života, u ediciji
Arboretum pojavljuju se najnoviji hitovi književnosti za djecu i omladinu, a Infoteka je
rezervisana za djela objavljena na polju informatike, matematike i fizike.
Ukupni tiraž svih Algoritmovih izdanja iznosi preko 700.000 primjeraka, a sama knjiga
Harry Potter i kamen mudraca izašla je u 32.000 primjeraka (v. Algoritam n.g.).

1.4.2 Narodna knjiga – Beograd

Srpsko izdanje knjige Harry Potter i kamen mudrosti izašla je u izdanju izdavačke kuće
Narodna knjiga iz Beograda. I pored svih nastojanja da saznam nešto o radu ove izdavačke
kuće, nisam došla do većeg broja podataka. Na internet-stranici Narodne knjige može se
naći veliki broj informacija o novim izdanjima, promocijama knjiga, kao i kratke recenzije,
jedan vid reklame za nova izdanja.

Iz faksiranog pisma, koje sam dobila od izdavačke kuće, saznajem samo da Narodna
knjiga, kao registrovano preduzeće, postoji od 1.7.2002. i da je sem za izdavanje knjiga,
brošura, muzičkih knjiga, novina, časopisa, zvučnih zapisa, štampanje novina, registrovana
i za mnoge druge djelatnosti, koje se najviše tiču trgovine na veliko (v. N.N. 2004).

Sa internet-stranice, može se još, takođe, saznati da Narodna knjiga izdaje djela u različitim
bibliotekama:
Biblioteka Alfa, izdaje djela najznačajnijih srpskih književnika, biblioteka Antologija
svetske književnosti, objavljuje kako klasike, tako i najnovija djela svjetske književnosti,

2
Zlatko Crnković – prevodilac hrvatskog izdanja Harry Potter i kamen mudraca. Detaljnije o ovom
prevodiocu u poglavlju 1.5.

14
Posebna izdanja obuhvata knjige koje se tiču istorije, religije, zdravlja, psihologije,
filozofije i sličnih tema, Mega hit je biblioteka najvećih svjetskih i domaćih bestselera,
biblioteka Petar Pan, u okviru koje je objavljen i Harry Potter, obuhvata domaće i strane
klasike, kao i djela savremene književnosti, a u njoj se pojavljuju u isto vrijeme i knjige
koje su stekle ili tek stiču kultno mjesto u dječijoj kniževnosti. Šesta, i posljednja u nizu
biblioteka Narodne knjige je biblioteka Delo, koja donosi ostvarenja novije, aktuelne srpske
književnosti (v. Narodna knjiga n.g.).

1.5 PREVODIOCI

1.5.1 Vesna i Draško Roganović

Srpsko izdanje knjige Harry Potter i kamen mudrosti ugledalo je svjetlo dana zahvaljujući
već pomenutoj izdavačkoj kući Narodna knjiga i prevodiocima Vesni i Drašku Roganović.

Vesna Roganović rođena je 1951. u Beogradu, gdje je 1974. i diplomirala na filološkom

fakultetu. Nakon studija radi kao novinar i urednik kulture u dnevnim novinama,
magazinima i književnim časopisima, za koje je ujedno i prevodila kraće eseje. Sada je
urednik nezavisnog dnevnika Danas. U periodu od 2000. do 2003. zajedno sa sinom
Draškom Roganovićem prevodi svih pet nastavaka knjiga o Harryju Potteru, koje su kao i
prva knjiga izašle u izdanju Narodne knjige. U njene značajne prevode ubrajaju se slijedeći
naslovi: Dr. Isidore Rosenfeld: Symptoms (medicinski priručnik, Simptomi, izdavač
Zaslon, Beograd, 1990), Charles Simic: The Unemployed Storyteller (eseji, Nezaposleni
vidovnjak, KOV, Vršac, 1995), Charles Simic: The Orphan Factory (eseji, Fabrika
siročadi, Paideia, 1999), Dr. Sheree Conrad & Dr. Michael Milburn: Sexual intelligence
(psihološki priručnik, Seksualna inteligencija, Tajm pres, Beograd, 2001), Georgia Byng:
Molly Moons Incredible Book of Hypnotism (roman za djecu, Narodna knjiga, Alfa, 2002),
Nadine Gordimer: The Pickup (roman, Slučajni susret, Narodna knjiga, 2003), Joyce Carol
Oates: Beasts (roman, Narodna knjiga, 2003), Eric McCormack: First Blast of the Trumpet

15
(roman, Dereta, 2004), Natali Babbit: Tuck Everlasting (novela za djecu, Dereta, 2004)
Georgia Byng: Molly Moon Saves the World ( Narodna knjiga, Alfa, u štampi), Zizou
Corder: Lyon Boy (roman za djecu, Narodna knjiga, Alfa, u štampi), Charles Simic: The
Metaphysician in the Dark (eseji o poeziji, Otkrovenje, Beograd, u štampi) (v. Roganović
2004).

1.5.2 Zlatko Crnković

Hrvatsko izdanje pod naslovom Harry Potter i kamen mudraca pojavilo se, kako sam već
pomenula, u izdanju izdavačke kuće Algoritam iz Zagreba, a čovjek koji je zaslužan da su i
mališani u Hrvatskoj imali priliku da upoznaju Harryja Pottera na svom maternjem jeziku
je prevodilac Zlatko Crnković.

Zlatko Crnković rođen je 1931. u Čaglinu, u blizini Požege (Hrvatska). Jedan je od

najpoznatijih hvatskih književnih prevodilaca. 25 godina radio je u izdavačkoj kući Znanje
iz Zagreba, a danas je, između ostalog, i urednik biblioteke Algoritma Zlatko Crnković vam
predstavlja. Poslije dugog niza godina u kojima se pokazao kao veoma iskusan prevodilac,
počeo je karijeru i kao sam autor. Nakon knjiga Pisac i njegov urednik i Knjige mog života,
koje govore o njegovom prevodilačkom i izdavačkom radu, objavio je i autobiografiju
Prošla baba sa kolačima i djelo Knjiga snova u kojem govori o radu kao urednik (v.
Matica Hrvatska 2003).

16
2 DJEČIJA KNJIŽEVNOST

2.1 OSNOVNE ODLIKE KNJIŽEVNOSTI ZA DJECU

Još u 18. vijeku, pri prvim počecima književnosti za djecu i omladinu, pisci, koji su često
bili i pedagozi, postavili su si pitanja, kako mora da izgleda tekst, koji bi dječija publika
lako prihvatila. Ovo pitanje je i do danas ostalo osnovno pitanje u stvaranju tekstova za
djecu. Kako bi neki tekst bio razumljiv djeci, kao ciljnoj publici, on mora da ispuni i
određene kriterije kao što su različita pojednostavljivanja – upotreba jednostavnog
vokabulara, jednostavne sintakse, kao i jednostavnih odnosa riječi (v. Rutschman 1996:8).

Još jedno od pitanja, koje se samo po sebi nameće, je i pitanje za koga se piše dječija
književnost i koji uzrast djece ona obuhvata. Tu razlikujemo književnost koja je pisana za
djecu školskog uzrasta, dakle književnost koju djeca sama čitaju, i književnost koja je
pisana za djecu predškolskog uzrasta, tj. tekstovi koji su pisani sa namjerom da ih djeca
slušaju (v. Oittinen 2000:4).
Dakle, Oittinen vidi dječiju knniževnost „as literature read by children and aloud to
children”. (ibid.)

Von Stockar (1996) govori o dječijoj književnosti, kao o pedagoškoj misiji, čiji je osnovni
zadatak da djeci, kao budućim građanima nekog duštva, pomognu na putu odrastanja:
Die KJL ist im 18. Jahrhundert aus dem Bewusstsein einer pädagogischen
Mission entstanden und hat diesen Auftrag bis heute immer wieder zu erfüllen
versucht. Es gilt traditionsgemäß, jeweils gültige pädagogische, aber auch
religiöse, gesellschaftskritische, politische, ethische und mentalitätsgescichtliche
Vorstellungen und Modelle zu vermitteln und damit den Kindern zu helfen,
integrierte Bürger ihrer Gesellschaft zu werden. (Von Stockar 1996:25)

Koje su to osnovne odlike dječije književnosti u odnose na onu pisanu za odrasle?

Prvo na šta ćemo naići u knjigama za djecu je svakako svijet dječije mašte i želja, koji se u
mnoge čemu razlikuje od svijeta odraslih. Ono što, takođe, zapažamo pročitavši već

17
nekoliko stranica neke dječije knjige je i činjenica da je u tekstovima pisanim za djecu jezik
mnogo jednostavniji – dakle, sintaksa i leksika su prilagođene dječijem uzrastu. Uz sve
ovo, veliku važnost igra i didaktika, pa tako u ovakvim knjigama uvijek postoji određeni
stepen edukacije djece.
Rutschmann opisuje dječiju književnost kao književnost pisanu za djecu školskog uzrasta,
pa sa tim u skladu naglašava i ogromnu razliku u znanju i iskustvu između onoga ko piše za
djecu, dakle autora nekog djela i samog čitaoca, dakle djeteta (v. Rutschman 1996:7).
Ovakvo razmišljanje, tj. razliku između svijeta odraslih i svijeta djece, možemo shvatiti i u
odnosu između prevodioca i ciljne publike tj. djeteta.

2.2 PREVOĐENJE DJEČIJE KNIŽEVNOSTI

Problemi sa kojima se susrećemo prilikom prevođenja dječije književnosti nerijetko su

slični onima sa kojima se susrećemo prilikom prevođenja literarnog teksta uopšte, dakle, i
knjiga za odrasle (v. Rutschman 1996:6).
Najvažnije stavke kod svakog prevođenja, pa tako i kod prevođenja dječije književnosti su
„situation” i „purpose” tj. situacija, u kojoj je radnja smještena i razlog, odnosno efekat koji
se želi postići prevodom. To znači da prevodioci nikad ne bi trebalo da prevode riječi, nego
cjelokupnu situaciju (v. Oittinen 2000:3)

Još jedan od zadataka svakog prevodioca je svakako da odredi za koju ciljnu publiku je
tekst pisan, tj. za koju publiku se prevodi. Kako su pri prevođenju dječije književnosti
ciljna publika svakako oni najmlađi, djeca, potrebno je dobro razmisliti kako i u kolikoj
mjeri ovakva publika može da razumije određeni tekst, tj. koliko je predznanje djece u
odnosu na npr. kulturu zemlje jezika sa kojeg se tekst prevodi. U svakom slučaju,
problemima pri prevođenju dječije književnosti treba pristupiti još ozbiljnije u odnosu na
one pri prevođenju književnosti za odrasle.
Pri određivanju stepena znanja tj. predznanja ciljne grupe za koju se prevodi, u ovom
slučaju djece, odnosno prosuđivanja, šta djeca mogu razumjeti, na prevodioce u velikoj

18
mjeri utiče sama njihova predstava o djetetu, kao i maternji jezik i kulturne specifičnosti
zemlje samog prevodioca (v. Oittinen 1998:251).
Rieken-Gerwing (1995) predlaže, između ostalog, ozbiljno pozabavaljanje slijedećim
problemima prilikom prevođenja književnosti pisane za djecu: kulturnom specifičnošću,
prevođenjem vlastitih imena i naslova, kao i bitnim aspektima koji se odnose na sadržaj
teksta. Isto tako ona upozorava i na stilske aspekte, kao što su: ritam jezika i izbor stila,
dijalekt, govorni jezik i igre riječi (v. Rieken-Gerwing 1995:90 id.).

Jedna od osnovnih stavki pri prevođenju književnosti za djecu, koja podrazumijeva i sve do
sada navedene probleme sa kojima se treba pozabaviti prilikom prevođenja ovakve
literature, je svakako adaptacija, odnosno promjena i domestikacija, koje čine da se radnja
što bolje približi čitalačkoj publici (v. Oittinen 2000:6).

2.2.1 Kulturne specifičnosti

Šta je to kulturna sepcifičnost i zašto je ona jako bitna pri prevođenju?

Kao što sam već pomenula, pri prevođenju dječije kniževnosti susrećemo se u velikom
broju slučajeva sa veoma sličnim problemima kao pri prevođenju književnosti za odrasle.
Jedan od takvih, svakako centralnih problema, je i kulturna specifičnost, koja je baš za
djecu, kao ciljnu publiku od veoma velike važnosti. Pokušajmo samo na trenutak da
razmišljamo kao neki prosječan devetogodišnjak. Čitamo knjigu i u njoj iznenada
nailazimo na neke dječije igre za koje nikad nismo čuli, a u knjizi se podrazumijeva da čak
i pravila već znamo, junaci te knjige jedu neku hranu, kojoj samo ime znamo da pročitamo,
a šta to oni stvarno jedu niko nam u knjizi i ne pokušava objasniti. A tek kad shvatimo da
ne znamo ni u kojoj oni to državi žive, jer za grad nismo nikad ni čuli, knjiga nam već tada
postaje veoma strana ili dosadna, jer ne možemo da povežemo o čemu su tu zapravo radi.

Da svega ovoga ne bi bilo tu su prevodioci, koji određenim metodama približavaju knjigu

ciljnoj publici. Na njima je veliki zadatak da odluče da li će i u kojoj mjeri zadržati

19
kulturnu specifičnost originalnog djela, tj. u kojoj mjeri će doći do određenih izmjena.
Prevodioci mogu da se odluče da zadrže kulturne specifičnosti originala i da u fusnotama
pomoću objašnjenja pomognu ciljnoj publici ili da se u samom tekstu odluče za objašnjena,
odnosno određene promjene. Pri prevođenju književnosti za djecu, u ovom slučaju treba
obratiti veliku pažnju na činjenicu, da djeca imaju određeni stepen predznanja koji se
svakako razlikuje od znanja odraslog čovjeka, odnosno samog prevodioca. Sa tim u skladu
nikako ne bi trebalo određene termine, koji nisu specifični za kulturu zemlje ciljne publike,
jednostavno preuzeti (v. Rieken-Gerwing 1995:96).

Shvatanje djeteteta, predstava o tome koliko i šta djeca mogu razumjeti, u velikoj mjeri
zavisi i od samog djetinjstva prevodioca, tj, njegovih sjećanja, pa je jako bitno prilikom
prevođenja književnih djela pisanih za djecu probuditi ovakva sjećanja i razmišljati uopšte
o djetetetu i djetinjstvu, kao i pokušati shvatiti dječiju psihu:
When wrting, illustrating, translating for children, or doing research on children and
their culture, wee need to find the child in ourselves (our childhood memories) and our
own image of childhood, as it is through our child images that we see children. To arrive
at this understanding we need to ask many different questions. What is childhood? How
do children think? What kinds of abilities do they have? The specialist in the field may
have something to say to us. What perspective do child psychologistshave on issues like
childhood and adulthood, censorship or carnivalism in children’s literature. (Oittinen
2000:id.).

2.2.1.1 Vlastita imena

Vlastita imena predstavljaju, kako je već rečeno, jedan od problema pri prevođenju dječije
literature kojem treba dati veliku važnosti, za razliku od prevođenja književnosti za odrasle,
gdje ovome problemu prevodioci ne daju veliki značaj, tj. najčešće dolazi do preuzimanja
vlastitih imena iz originalnog teksta.
Rieken-Gerwing smatra da je ovaj problem posebno vrijedan pažnje pri prevođenju
književnih djela pisanih za djecu uzrasta do deset godina, jer je kod njih horizont znanja još
uvijek prilično uzak. Takođe, ona upozorava na razliku između pravih i izmišljenih imena,

20
pa sa tim u skladu predlaže da se prava vlastita imena i prezimena ostavljaju u originalu ili
da se prilagode izgovoru ciljnog jezika (v. Rieken-Gerwing 1995:99id.).
Ovakvu asimilaciju stranih imena nalazimo i u prevodima na srpskom i hrvatskom jeziku
pa je tako Alice („Alice im Wonderland”) prevedena sa Alisa. Kod izmišljenih imena, koja
najčešće opisuju neku osobinu lika, dolazi do potpunog prevoda pa je tako Pipi
Långstrump, švedske književnice Astrid Lindgren, u njemačkom prevodu dobila ime Pipi
Langstrumpf, u engleskom Pipi Longstocking, a u srpskohrvatskom Pipi Duga Čarapa.

Kod prevođenja imena u dječijoj književnosti susrećemo se i sa topografskim imenima, tj.

sa problemom da li i kako prevesti ovakva imena. Topografska imena nalazimo i u
književnosti za odrasle. Ni odrasli čitaoci ne moraju uvijek znati gdje se određeni grad ili
država nalazi, ali se polazi od činjenice da im njihovo prethodno znanje pomaže da ovaj
pojam makar ugrubo geografski lociraju. Kod djece, čije je predznanje mnogo manje, često
je bolje odlučiti se za domaća imena ili imena koja zvuče domaći (v. ibid:101).

U svakom slučaju pri prevođenju nekog djela, kada se jednom odlučimo za određene
kriterije, odnosno rješenja, onda treba da im ostanemo doslijedni do kraja tog prevoda:
Der Übersetzer sollte deshalb bemüht sein, zum einen in der Namensgebung konsequent
zu sein, d.h. dieselben Kriterien auf alle Namen des Textes anwenden und zum anderen
nach der Analyse der Namen auf Transparenz, Charakterisierung und Bekanntheitsgrad
eine den Ergebnissen der Analyse entsprechende Übersetzungsmethode anzuwenden.
(ibid.)

2.2.2 Stilske specifičnosti

Kao što smo već na početku ovog poglavlja utvrdili, jedna od osnovnih karakteristika
dječije književnosti je jednostavan stil, tj. upotreba jednostavne sintakse, pa se ta činjenica
treba uzeti u obzir i prilikom prevođenja književnih djela pisanih za djecu.

Jezik u književnim djelima je odraz autorovog umjetničkog stvaranja, a u isto vrijeme i

prenosilac informacija, što naravno otežava i sam proces prevođenja. Kod prevođenja

21
dječije književnosti tim je teže, što svako stilsko sredstvo nije odgovarajuće za dječiji
uzrast. Pri prevođenju, tj. odabiru stila bitno je obratiti pažnju na ritmičnost jezika, što je,
takođe, jedna od odlika dječije književnosti. Djeca kao ciljna publika naviknuta su i vole
ritmičnost i melodičnost jezika (ibid:106id.).

Još jedan od problema sa kojima se često susreću prevodioci književnosti za djecu je

prevođenje govornog jezika tj. dijalekta specifičnog za određeno geografsko područje.
Prevođenje dijalekta poznato je i iz prevođenja književnosti za odrasle, gdje se prevodilac
nalazi pred odlukom da li da dijalekt prevede nekim od domaćih dijalekata ili da pokuša da
dočara originalni jezik, pa ovdje nema neke veće razlike i kod prevođenja dječije
književnosti. Kod prevođenja svakodnevnog govornog jezika, tj. slenga u dječijoj
književnosti, prevodioci se najčešće odlučuju na pronalaženje odgovarajućeg slenga u
ciljnom jeziku. Na ovaj način ostaju vjerni originalu. Sa druge strane, postoji problem, da
se govorni jezik mladih veoma brzo mjenja, pa valja dobro razmisliti kako prevesti sleng
(v. ibid:110).

U literarnim djelima nailazimo često i na određene igre riječi kojima se, između ostalog,
pomoću dvosmislenosti riječi ostvaruje, na primjer, humor. Kako bi se kod čitaoca ostvario
željeni efekat zadat u ciljnom tekstu potrebno je dobro razmisliti o ovom problemu.
Igra riječi je jedna od težih stilskih problema pri prevođenju. Ovaj problem kod prevođenja
dječije književnosti možemo svesti na isti nivo kako kod literarnog prevođenja za odrasle.
Pri tome je kod prevođenja za djecu važno ne samo prenijeti informaciju, nego i prevod
učiniti takvim da čitalac bude svjestan igre riječi, isto kao i čitalac originala (v.ibid:111id.).

2.2.3 Prevođenje naslova

Postoje različiti naslovi knjiga – oni koji nam već dosta govore o radnji u knjizi, oni koji to
tek tajnovito nagovještavaju, kao i oni, na osnovu kojih ne možemo stvoriti ni najmanju

22
predstavu o knjizi. U svakom slučaju, naslov nas u velikoj mjeri može zainteresovati za
knjigu ili, suprotno tome stvoriti odbojnost prema određenom djelu.

S tim u vezi, pri prevođenju naslova, kao i uopšte pri prevođenja literarnih tekstova,
prevodioci se u praksi ne suočavaju samo sa stilskim aspektom i problemom prenošenja
sadržaja naslova, već i sa činjenicom da naslov nekog djela treba prilagoditi tržištu, kako bi
bila ostvarena bolja prodaja, što je jedan od osnovnih ciljeva svakog izdavača (v. Rieken-
Gerwing 1995:76).
Kod dječije književnosti, naslovi knjiga često su kratki i pregnantni, a u isto vrijeme govore
dosta o knjizi. To bi značilo da i sa prevodom ovakvih naslova ne bi trebalo biti većih
problema. Međutim, i ovdje dolazi do određenih adaptacija. Rieken-Gerwing (1995)
ukazuje nam na tri moguće promjene:
1. produžavanje originalnog naslova
2. promjene u lokalizaciji uz zadržavanje strukture naslova
3. potpuna promjena naslova (v. ibid.:103).

Da bi pobliže objasnila ovakve promjene pri prevodu naslova navešću nekoliko primjera
prevoda naslova na hrvatski dječijih knjiga njemačkog autora Ericha Kästnera.
Na primjeru Kästnerove knjige Konferenz der Tiere, tj. njenog prevoda na hrvatski koji
glasi Konferencija životinja - knjiga za djecu i znalce vidimo jasno kako je originalni
naslov produžen.
Kod naslova knjige Das doppelte Löttchen došlo je takođe do promjene, pa je ovo djelo na
hrvatski prevedeno sa Blizanke, kako bi se, vjerovatno, u naslovu izbjeglo ime Lotte, koje
je u knjizi asimilirano sa Lota, ali još uvijek zvuči prilično strano. Na ovom primjeru
vidimo kako naslov nekog djela može biti poptuno promijenjen.
Kao primjer promjene lokalizacije, ali zadržavanja strukture naslova, navešću još jedan
prevod istog autora. Radi se, naime, o knjizi Pünktchen und Anton, čiji je naslov na hrvatski
preveden sa Tonček i Točkica.

23
3 SRPSKI I HRVATSKI

Već samim naslovom ovog diplomskog rada pokušala sam potencijalnom čitaocu da
nagovjestim osnovnu temu samog rada, a to je poređenje hrvatskog i srpskog prevoda iste
knjige, fenomena koji je postao vrlo popularan, tj. sasvim normalan i poželjan nakon
izbijanja rata na Balkanu i raspada ne samo postojeće države, nego i jednog od njenih
oficijelnih jezika, srpskohrvatskog – hrvatskosrpskog.
U slijedećim poglavljima će, stoga, biti riječi o istoriji srpskohrvatskog jezika, od prvih
vijekova naše ere pa sve do kraja 20. vijeka.

3.1 SRPSKOHRVATSKI JEZIK I NJEGOVO PORIJEKLO

Srpskohrvatski jezik ulazi u sastav velike porodice slovenskih jezika, koji su danas
rasprostranjeni u centralnoj, južnoj i istočnoj Evropi, kao i u Evroaziji. Svoje dalje
porijeklo srpskohrvatski vodi iz praslovenskog jezika, a svoje bliže porijeklo iz zapadnog
dijela južnoslovenske jezičke zajednice. Poslije raspadanja praslovenske zajednice,
odnosno poslije velikih pomjeranja i širenja slovenskih naroda, koje se desilo u prvim
vijekovima naše ere, došlo je do formiranja zapadnih, istočnih i južnih slovenskih jezika.
Njihovom konačnom stvaranju prethodila je faza postojanja zapadne, istočne i južne
slovenske jezičke zajednice (v.Simić/Simić 1988:3.id.)
Slovenski jezici su od svih indoevropskih jezika najsrodniji među sobom. Tu veliku
srodnost objašnjavamo time, što su se oni najkasnije raspali na pojedine jezike. Postoji
mišljenje da je među Slovenima sve do 3. vijeka nove ere postojao jedinstveni jezik, sa
malim razlikama u dijalektu. Kao što je već pomenuto, u nauci je taj jezik nazvan slovenski
prajezik ili praslovenski jezik. Na žalost, do danas nije očuvan ni jedan pisani spomenik,
koji bi svjedočio o ovom jeziku. O njemu saznajemo na osnovu komparativno istorijskih
proučavanja (v. Stevanović 1971:419id.).

24
Slovenski jezici se prema užoj srodnosti dijele na tri grupe: istočnoslovenski,
zapadnoslovenski i južnoslovenski jezici. Istočnoslovesnku grupu čine ruski, bjeloruski i
ukrajinski. U zapodnoslovensku grupu spadaju: češki, slovački, poljski, kašupski,
gornjolužički, donjolužički i polapski, dok se u južnoslovensku grupu jezika ubrajaju:
slovenački, makedonski, bugarski, srpskohrvatski i izumrli staroloslovenski jezik (v.
Težak/Babić 1970:8).

3.2 JUŽNI SLOVENI I NJIHOVI JEZICI

Južnoslovenksa jezička zajednica, koju su činila slovenska plemena, izdvojena iz

praslovenske zejdnice na njenom putu prema Balkanskom poluostrvu, prestala je postojati
oko 5. vijeka. Teritorije koju je naseljavala ova zajednica obuhvata prostor južno od
Karpata, zahvata Panonsku niziju, kao i veliki dio današnje Rumunije. Prije nego što su se
doselili na Balkan, Sloveni koji će u istoriji biti poznati kao južni Sloveni, živjeli su u
zajednici odvojeni od ostale dvije druge grupe Slovena (zapadnih i istočnih) i činili su
jednu jezičku zajednicu, koja je ostavila vidnih tragova i u jeziku, u pogledu glasova,
oblika i sintakse. Bitno je napomenuti da su se u toku istorijskog razvitka u okviru
južnoslovenske zajednice formirale dvije grupe- zapadna jezička zajednica, iz kojeg su se
razvili slovenački i srpskohrvatski i istočna jezička zajednica iz koje su se razvili
makedonski, bugarski i nekadašnji staroslovenski jezik (v. Stanojčić/Popović/Micić
1989:5id.).

Na slijedećem šematskom prikazu možemo vidjeti podjelu Slovena, kao i južnih Slovena,
što je, kao što je veċ pomenuto, bila i osnova za stvaranje različitih slovenskih jezika.

25
 Poljaci
Rusi
Lužički Srbi
Bjelorusi
Slovaci
Ukrajinci
Česi

Zapadni Sloveni Istočni Sloveni

SLOVENI

Južni
Sloveni

zapadna grana istočna grana

Slovenci

Hrvati
Srbi

Crnogorci Makedonci Bugari

Muslimani

Prikaz 1: podjela slovenskih i južnoslovenskih naroda (v. Simić/Simić 1988:4)

26
3.3 STAROSLOVENSKI JEZIK

Staroslovenski, koji je kao što smo već utvrdili, pripadao grupi južnoslovenskih jezika, bio
je prvi književni jezik svih slovenskih naroda, tj. jezik kojim su pisane knjige i koji je
dobrim dijelom bio razumljiv, pa čak i potpuno prihvatljiv svima kao sredstvo kulture i
pismenosti. Ovaj jezik zasnivao se na jednom makedonskom dijalektu iz okoline Soluna, na
čijim su temeljima izgrađene njegova fonetika, morfologija, sintaksa, tj. njegova
cjelokupna struktura (v. Simić/Simić1988:5).
Prvi tekstovi na ovom jeziku napisali su Ćirilo i Metodije, braća iz Soluna, koje je moravski
knez Rastislav pozvao u drugoj polovini 9. vijeka da šire hrišćanstvo. Za jezik kojim će
širiti kulturu odabrali su staroslovenski jezik. Ćirilo i Metodije stvorili su prvu slovensku
azbuku poznatu pod nazivom glagoljica, kojom su pisali prve tekstove na
staroslovenskom. Tako su braća Ćirilo i Metodije, kao poznavaoci makedonskog dijalekta
iz okoline Soluna, prevodili sa grčkog knjige na staroslovenski, koje su bile neophodne za
širenje hrišćanstva među Slovenima.

Pismenost se među Slovenima počinje širiti veoma brzo i uskoro mnogi pismeni ljudi
počinju da prepisuju knjige i dokumente za potrebe crkve i vladara. U ovima prepiskama
dolazi do mnogih promjena, tj. svaki od ovih pisara koji su prepisivali knjige pisane na
staroslovenskom, ubacuju u prepiske neke od osobina onog slovenskog jezika kojim su
sami govorili. Uskoro određene osobine postaju obavezne za pojedine slovenske jezike, tj.
postaju norma ovih jezika (v. Kašić/ Jerković1986:59).
Na ovaj način nastaju književni slovenski jezici, koji su, kako je već pomenuto, nastali na
osnovama staroslovenskog jezika, a dobili su i određene osobine narodnog govora područja
u kojem su se upotrebljavali. Ovi književni jezici zovu se redakcije ili recenzije, pa su
tako nastale srpska i hrvatska, bugarska, ruska i druge recenzije (v.
Stanojčić/Popović/Micić 1989:13).

Prvo pismo koje se koristilo za pisanje staroslovenskog jezik bila je glagoljica, koju u 11. i
12. vijeku potiskuje ćirilica.

27
3.4 KNJIŽEVNI JEZIK KOD SRBA OD 12 – 19. VIJEKA

Od kraja 12. vijeka u upotrebi je kod srpskog naroda srpskoslovenski jezik, koji je u stvari
srpska redakcija crkvenoslovenskog jezika, i trajao je do prve polovine 18. vijeka. Na ovom
jeziku pisane su i prve štampane knjige, krajem 15. vijeka u Crnoj Gori, za vrijeme
vladavine Đurđa Crnojevića. Na teritoriji današnjeg srpskog i hrvatskog jezika sve više
nastaju dokumenta (povelje, ugovori i sl.) pisana na narodnom jeziku. U upotrebi se sve do
18. vijeka istovremeno nalaze srpkoslovenski i narodni jezik, a kojim će se jezikom pisati
određeni dokumenti, zavisilo je u velikoj mjeri od toga za koju publiku je pisan, pa su tako
djela koja su bila namjenjena sveštenstvu pisana srpskoslovenskim jezikom, a ona
namjenjena široj čitalačkoj publici, odnosno manje obrazovanim krugovima, pisana
narodnim jezikom. U 18. vijeku, kada Srbi još nisu imali svojih nacionalnih škola i kada su
austrijske vlasti sprečavale njihovo stvaranje, dolazi do stvaranja sve bližih odnosa između
Srba, ponajviše onih iz Austro-Ugarske Monarhije i Rusije. (v. Kašić/ Jerković 1986:60).

Na poziv metropolita Mojseja Petrovića u Karlovce dolazi ruski učitelj Maksim Suvorov
koji 1726. osniva i prvu školu u Sremskim Karlovcima, tzv. Slavjansku školu, koja je
postojala samo slijedećih pet godina. 1733. u Karlovcima je i Emanuil Kozačinski sa
nekoliko ruskih učitelja - prosvetitelja, koji osnivaju Latinsku školu, koja takođe nije dugo
postojala. U Vojvodini, u isto vrijeme, radi još nekoliko ruskih učitelja, pa se tako pod
ruskim uticajem polovinom 18. vijeka stvara crkvenoruska škola, a crkvenoruski
(ruskoslovenski) jezik, koji se koristio i došao iz Rusije, zauzima sve važniju ulogu u crkvi
i školi. Ovaj jezik je bio, u stvari, staroslovenski jezik podešen prema fonetici ruskog
jezika, tj. ruska redakcija crkvenoslovenskog jezika (v. Stanojčić/Peco1972:98).
Iz Rusije se u to vrijeme donosi veliki broj knjiga pisanih na ruskoslovenskom, pa se tako
ovaj jezik brzo širi kod Srba i počinje se koristiti kao književni jezik što dovodi do
potiskivanja srpkoslovenskog jezika. Ovaj jezik i dalje nije bio blizak, tj. bio je nedovoljno
razumljiv srpskoj čitalačkoj publici, a potreba za jezikom, kao sredstvom javnog
komuniciranja, sve više je rasla. Da bi se ruskoslovenski jezik približio narodu u njega se
unose i osnovne osobine narodnog, lokalnog govora, pa tako u drugoj polovini 18. vijeka

28
nastaje slavenosrpski jezik, kao mješavina ruskoslovenskog i srpskog narodnog jezika (v.
Kašić/Jerković 1986:60id.).
Ovim jezikom počinje da piše veliki broj pisaca, a jedan od prvih bio je i Zaharije Orfelin
koji je 1786. godine izdao tekstove na slavenosrpskom jeziku pod nazivom Slavenoserbski
magazin. Poznatiji pisci koji su u to vrijeme pisali slavenosrpskim jezikom bili su, između
ostalih, E. Janković, P.Solarić i Dositej Obradović (v. Stanojčić/Popović/Micić 1989:14).

Austrijske vlasti, zbog bojaznosti da Srbi ne budu pod ruskim uticajem, sve se više zalažu
da se iz upotrebe izbaci slavenosrpki jezik, tj. da se pređe na narodni jezik Srba i da se ovaj
jezik uvede u škole, što je i učinjeno, a to je kod srpskog naroda dovelo do velikog otpora:
Pred kraje vlade Marije Terezije (1779) izdata je naredba da se u srpskim
školama ukine ćirilica i ruskocrkveni jezik i da se oni zamene latinicom i
narodnim jezikom (ćirilica se mogla zadržati samo u crkvama). To je naišlo na
negodovanje i otpor srpskih crkvenih vlasti, ali Austrija nije odustajala od svoje
namere da naredbu sprovede u delo (Stanojčić/Peco 1972: 424).

Na Saboru u Požunu (današnja Bratislava) 1782. gdje su se okupili srpski i hrvatski

predstavnici da riješe ovo pitanje, donesena je odluka da se ćirilica zamijeni latinicom, a da
se umjesto narodnog jezika koristi jezik srpskog građanskog društva. Srbi ovakvom
odlukom nisu bili zadovoljni, jer su ukidanje ćirilice smatrali direktnim atakom na očuvanje
njihove nacionalne svijesti i kulture. 1785. odlukom cara Josifa odlučeno je da ćirilica i
slavenosrpski ipak ostanu u upotrebi jer bi suprotno dovelo do pobune srpskog naroda i
otuđivanja od Austrije (v.ibid.425id.).

Iako i najistaknutiji srpski prosvetitelji, među kojima i već pomenuti Dositej Obradović,
ističu potrebu da se piše na jeziku koji će biti blizak narodu, na tzv. narodnom jeziku, i oni
sami još uvijek pišu na slavenosrpskom, s tim da počinju sve više ubacivati narodne izraze,
tako da se za taj jezik može slobodno reći da je postepeno počeo postajati razumljiviji široj
čitalačkoj publici (v.Stanojčić/Popović/Micić 1989:14).

29
3.4.1 Vuk Stefanović Karadžić

Iako je već sam Dositej Obradović, jedan od najobrazovanijih Srba svog doba, napominjao
da se treba pisati narodnim jezikom, još uvijek se nije pojavljivao niko ko bi mogao da
riješi pitanje književnog jezika kod Srba. Pojavom Vuka Karadžića počinje da se rješava
pitanje srpskog književnog jezika.

Vuk Stefanović Karadžić (1787-1864) rođen je u Tršiću kraj Loznice, u zapadnoj Srbiji.
Počeci njegovog školovanja vezani su za manastir Tronošu gdje se opismenjavao u cilju da
postane trgovac, učitelj ili sveštenik. Po izbijanju prvog srpskog ustanka priključuje se
vojsci gdje je bio pisar, a poslije činovnik po raznim mjestima u Srbiji. 1813. odlazi u Beč,
gdje se ubrzo objavljuje njegov članak o propasti srpskog ustanka pisan na narodnom
jeziku. Baš zbog toga taj članak je bio i razlog da se Jernej Kopitar, slovenački filolog, koji
je živio u Beču, zainteresuje da se upozna sa Vukom. Na Kopitarevu inicijativu počinje
Vukov rad na reformi srpskog jezika. Vukov rad zasnivao se na dva polja – sakupljao je
narodne umotvorine kako bi pokazao njihovu umjetničku vrijednost, tj. da bi pokazao
vrijednost jezika na kojem su pisane, a u isto vrijeme morao je tom jeziku dati osnovna
pravila. Tako je 1814. objavljena prva zbirka narodnih pjesama i prva gramatika pod
nazivom Pismenica serbskoga jezika, a 1818. pojavljuje se njegov čuveni Srpski rječnik,
koji je obuhvatao riječi narodne književnosti. To je bilo prvo djelo pisano narodnim
jezikom i novim fonetskim pravopisom (v. Simić/Simić 1988:24id.).

Rješenja koja je Vuk ponudio, zasnovana na idejama Save Mrkalja4, bila su veoma
jednostavna i funkcionalna:
1. isti glas se uvek obilježava na isti način
2. isto slovo upotrebljava se uvijek sa istom vrijednošću

4
Sava Mrkalj (1783-1833), u raspravi Salo debelog jera( libo azbuko protres) (1810), dao je projekt reforme
srpske azbuke zasnovan na načelu "piši kao što govoriš". Iste godine Mrkaljev drug, Bosanac, Luka
Milovanov (1784-1828), u raspravi Opit nastavljenja o srbskoj sličnorečnosti i slogomeriju ili prosodiji, uz
sličan projekat azbuke, izlaže prvi put sistem srpske versifikacije. Svojim zalaganjem za narodni jezik i
fonetsko pismo Mrkalj i Milovanov uticali su na Vuka Karadžića, koji je s obojicom bio u ličnim,
prijateljskim vezama (v. Stanojčić/Popović/Micić 1989:15).

30
 3. glasovne promjene u nekoj riječi koje se zapažaju u govornom jeziku treba da se
uvedu i u pisani književni jezik
Ova Vukova reforma jezika prema kojoj svakom glasu pripada jedno slovo ili još
jednostavnije „piši kao što govoriš, čitaj kako je napisano” pomogla je uveliko
opismenjavanju stanovništva.
Međutim, za konačno prihvatanje književnog jezika zasnovanog na narodnom jeziku
trebalo je da prođe skoro pola vijeka, kada se pojavljuju pisci kao što su Đura Daničić5,
Branko Radičević i Petar Petrović Njegoš čija su djela poslužila kao osnova za
standardizaciju književnog jezika (v. Kašić/Jerković 1986:61).

3.5 KNJIŽEVNI JEZIK KOD HRVATA OD 12. DO 19. VIJEKA

Hrvatska književnost, kao i srpska, počela je sa književnošću religijskog sadržaja, tj. usko
je vezana za crkvu. Krajem 9. vijeka dolaskom hrišćanstva, Hrvati su prihvatili
staroslovenski jezik i glagoljicu kao pismo. Kao što je već bilo govora u poglavlju 3.2
dolazi do određenog miješanja staroslavenskog jezika sa narodnim govornim jezikom
određenog kraja, pa je u skladu sa tim i u Hrvatskoj iz staroslovenskog jezika nastao
staroslovenski jezik hrvatske redakcije, koji je postao književni jezik Hrvata. Kako je ovaj
jezik bio bliži narodu, nastaju i djela koja nisu vezana samo za crkvu, već i različiti tekstovi
pravne sadržine, kao i djela umjetničke književnosti. Čitava početna faza stvaranja
književnog jezika odvijala se kao i kod Srba, ali se kod Hrvata još ranije, već u srednjem
vijeku, pojavljuju djela pisana čistim narodnim jezikom, a staroslovenska hrvatska
redakcija čuva se samo u crkvama u Dalmaciji i Istri (v. Stanojčić/Popović/Micić 1989:
17).

5
Đura Daničić (1825-1882) kao vrlo mlad naučnik tog doba, pridružio se Vuku Karadžiću u borbi protiv
protivnika narodnog jezika.Najpoznatija djela koja oslikavaju tu borbu bila su: Rat za srpski jezik i pravopis
(1847), Mala srpska gramatika (1850), Rječnik iz književnih starina srpkskih (1863-1864), a u Jugoslovenskoj
akademiji znanosti i umjetnosti pokrenuo je izradu Rječnika hrvatskog ili srpskog jezika (1880) (v.
Stanojčić/Popović/Micić 1989: 16).

31
Veliki broj pisaca se već rano počinje služiti jezikom kakav se govori u njihovim
krajevima, pa tako nastaju djela pisana na čakavskom (Istra, Gorski kotar, Hrvatsko
primorje i sjeverni dijelovi Dalmacije), štokavskom (južni dijelovi Dalmacije, Dubrovačka
Republika, Boka Kotorska, Bosna i Hercegovina i Slavonija) i kajkavskom (sjeverozapadna
Hrvatska). Najveća djela nastaju u Dalmaciji, pisana na čakavskom dijalektu, kao što su
djela Hanibala Lucića i Marka Marulića. U isto vrijeme najznačajniji autori koji su pisali na
štokavskom dijalektu bili su Marin Držić i Ivan Gundulić (v. Kašić/Jerković 1986:62).
Ipak, ni jedan od ovih lokalnih govora, na kojima je zasnivana književnst toga vremena nije
imao ozbiljnu šansu da postane jezik koji će priznati svi Hrvati, tj. koji će postati standardni
književni jezik.

Odmah po jačanju građanske klase u Hrvatskoj krajem 18. i u prvoj polovini 19. vijeka
dolazi do pokreta koji je imao kulturni i nacionalno-politički karakter i čiji je cilj bio
okupiti, ne samo sve Hrvate, već i sve južne Slovene i stvoriti zajednički jezik prvenstveno
za Srbe i Hrvate. Ovaj pokret nazvan je ilirski pokret6, a na njegovom čelu bio je Ljudevit
Gaj.
Pripadnicima ilirskog pokreta bilo je jasno da je za ovakvo ujedinjenje potrebno stvoriti
„zajednički književni jezik, prihvatljiv za više nacionalnih zajednica”. (Simić/Simić
1988:28)
Kako bi se stvorio jezik koji je prihvatljiv za više nacionalnih zajednica, morao se stvoriti
jezik zasnovan na više narodnih govora, a ne samo na jednom. Tako nastaje ilirski
književni jezik, kao mješavina štokavskih jezičkih osobina i odabranih karakteristika iz
drugih hrvatskih dijalekata, u prvom redu čakavskog i kajkavskog. Za pismo ovog jezika
odabrana je latinica (v.ibid.).
Ljudevit Gaj (1809-1872), koji je i sam bio kajkavac, počinje svoje Novine hrvatske do tada
pisane na kajkavskom, da izdaje na štokavskom. Još jedan od koraka koje je Ljudevit Gaj
uradio na uspostavljanju ovog jezika bilo je i izdavanje Kratke osnove hrvatsko-
slovenskoga pravopisanja 1830. u kojoj on predlaže da se hrvatska latinica, koja se do tada

6
Ilirski pokret dobio je naziv po njegovim pripadnicima Ilirima, tj. po nazivu Ilirija koji je označavao
pokrajine nastale od zemalja koje je Austrija 1809. prepustila Francuskoj, a koja je obuhvatala: Korušku,
Kranjsku, Istru, civilnu Hrvatsku, Dalmaciju, Dubrovnik i Vojnu krajinu (v. Stanojčić/Popović/Micić
1989:19).

32
koristila, pojednostavi. Ljudevit Gaj svojim radom i zalaganjem za reformu jezika u
Hrvatskoj uskoro stiče dosta pristalica među kojima su bili i I. Kukuljević i I. Mažuranić (v.
Stanojčić/Popović/Micić 1989:19).

U hrvatskom jeziku su se, dakle, desile velike promjene, ali one nikako nisu bile lako
prihvaćene, pa je tako sve do kraja 19. vijeka u Hrvatskoj raspravljano da li ovakav jezik i
pravopis treba prihvatiti. Vlasti su 1845. zabranili ilirski pokret, ali ilirci se ne predaju i
nastavljaju da rade, samo ne pod istim imenom. Nakon 1848. poslije pogoršanja odnosa sa
Mađarima, Hrvati i Srbi u Austriji počinju tjesnije sarađivati. Ilirski jezik tako nije zamruo,
već na njemu nastaju književna djela poznatih autora kao što su Petar Preradović i August
Šenoa (v. Simić/Simić 1988:28id.).
Sve je to bio put ka osnovnom cilju ilirskog pokreta, tj. put ka književnom jeziku Hrvata.

3.6 RAZVOJ JEZIKA SRBA I HRVATA OD 19. VIJEKA

Kako je već u prethodna dva poglavlja objašnjeno, nakon ilirskog pokreta i Vukove
reforme, književni jezik Srba i Hrvata zasniva se na narodnom govoru štokavskog dijalekta,
sa ekavskim ili ijekavskim dijalektom. Pristalice ilirskog pokreta zastupali su mišljenje da
se za osnovu tog jezika treba uzeti ne samo narodni govor, nego i jezik, koji se koristio u
prošlosti, kao što je bio jezik dubrovačke književnosti od 15. do 18. vijeka, dok je Vuk
Karadžić smatrao da se za osnovu treba uzeti narodni govorni jezik iz narodnih umotvorina
kojim se i sam veoma zanimao i istraživao. Ove razlike u jeziku nisu, međutim, bile velike,
tj. nisu bitno mjenjale strukturu jezika, već se ogledaju u leksičkim razlikama, što je i
razumljivo, zbog različite kulture i istorije naroda, koji su govorili taj jezik. Tako kod Srba
u jeziku nalazimo više turcizama, a kod Hrvata u to vrijeme više pozajmljenih riječi iz
slovenskih jezika, kao na primjer iz češkog (bohemizmi). Srpski i hrvatski pisci, filolozi i
javni kulturni radnici s kraja 19. i početkom 20. vijeka sve više sarađuju, pa se to ogledalo i
u jeziku, tako da se srpski i hrvatski jezik sve više stapaju u srpskohrvatski (v.
Stanojčić/Popović/Micić 1989:20).

33
Važna stavka u stvaranju zajedničkog jezika Srba i Hrvata, dakle srpskohrvatskog jezika,
bio je svakako i Bečki književni dogovor iz 1850. Ovaj dogovor naziva se još i književni
dogovor. Na njemu su u Beču učestvovali sa srpske strane Vuk Karadžić i Đura Daničić, a
sa hrvatske strane Ivan Kukuljević, Dimitrije Demeter, Ivan Mažuranić, Vinko Pacel,
Stjepan Pejaković, kao i Slovenac Franjo Miklošič (v.Brborić 2001a:68).
Kao već tada uglednom i priznatom poznavaocu jezika, Vuku je povjeren zadatak da
napiše pravila za zajednički jezik Srba i Hrvata. Kao ni jedna do tada jezička reforma, ni
ovaj dogovor nije odmah prihvaćen. Bilo je, takođe, potrebno riješiti pitanje pisma, jer se u
najvećem dijelu Hrvatske koristila latinica, koja nije bila prilagođena srpskohrvatskom
fonetskom sistemu. Kako su se vodeći hrvatski intelektualci tog vremena školovali na
stranim jezicima kao što su latinski, mađarski ili njemački, tako su se glasovi specifični za
srpskohrvatski jezik počeli pisati na više načina. Tako je postojalo više načina pisanja
glasova [tíS] [t’íS’] [l’] i [n’]. 7
Ovakvo stanje u jeziku prilično je otežavalo opismenjavanje ljudi. Tadašnje latinično pismo
je pojednostavljeno, a reformu je izvršio Ljudevit Gaj. Plod njegovog rada je latinično
pismo koje danas koristimo. Jedina promjena koja je još naknadno dodata je uvođenje glasa
[d'], odnosno njegovog pisanja u današnjem obliku (đ) koje je predložio Đura Daničić (v.
Kašić/Jerković 1986:62id.).

Osnova Bečkog dogovora je književni jezik koji u osnovi ima jekavski izgovor i štokavsko
narječje, što je bio predlog Vuka Karadžića, koji je i sam bio jekavac, ali je ponekad,
takođe, pisao na ekavskom. Trebalo, je međutim, da prođe još dugi niz godina, kako bi se
prihvatile osnove Bečkog dogovora. Tako ovaj jezik prvih godina nakon zaključivanja
Dogovora ni u Hrvatskoj, ni u Srbiji nije naišao na veliki broj pristalica.
U Hrvatskoj dolazi do otpora kako prema Vukovom, tako i prema ilirskom književnom
jeziku. U Rijeci i Zadru stvaraju se dva snažna kulturna kruga, koji se opiru ilirizmu i
predlažu sopstvene ideje za jezik. Kako su Vukov i ilirski jezik imali sličnu osnovu, jer su
oba predlagali štokavsko narječje, sporno je bilo samo pitanje, da li zadržati ili odbaciti
predloge iliraca, koji su značili udaljavanje od pomenute osnove. Zaključeno je da se
književni jezik treba približiti narodnom. Tako je obezbjeđen put Vukovom književnom

7
Ovi glasovi odgovaraju današnjim slovima č,ć, lj, i nj

34
jeziku, pa su u 19. vijeku u Hrvatskoj objavljeni prvi priručnici hrvatskog književnog jezika
zasnovani na Vukovom književnom jeziku (v. Simić/Simić 1988:30).

Vuk do Bečkog književnog dogovora ni u Srbiji nije imao veliki broj pristalica, ali se ta
situacija znatno mjenja nakon donošenja ovog dogovora, kada dosta mladih pisaca u Srbiji
počinje pisati na Vukovom jeziku, koji je bio mnogo lakši, pa stoga i prihvatljiviji.
Međutim, dolazi i do neslaganja sa Vukovim reformama, koje su se najviše odnosile na
ekavski i ijekavski izgovor. Određeni broj pisaca prihvatio je ijekavicu, a jedan od njih je
bio i Vojvođanin Đura Daničić, koji je ijekavici ostao doslijedan do kraja života. Sa druge
strane, veliki broj intelektualaca i pisaca tog vremena u Srbiji, među kojima i Branko
Radičević, služe se ekavicom i bore se za njeno uvođenje, iako je da podsjetimo, na
Bečkom književnom dogovoru usvojeno ijekavsko narječje. Tako u Vojvodini, pa i u
cijeloj Srbiji dolazi do postepenog usvajanja ekavice, tj. dolazi do dvojstva u književnom
jeziku (v. ibid:31).

Do 20. vijeka u srpskohrvatskom jeziku nisu postojale veće promjene. Dakle, postojao je
zajednički jezik, ali isto tako postojalo je još neriješenih problema, kao što su već pomenuta
dva izgovora – ekavski i ijekavski. Postojanje dva pisma (ćirliičnog i latiničnog) nije
predstavljalo problem, već se javljaju neriješena pitanja oko dva načina pisanja –
morfološkog i fonološkog, problemi vezani za obličke i sintaktičke dublete, kao i dvojstvo
u pravopisu, rječniku i frazeologiji (v. Stanojčić/Peco 1972:430).

Tek nakon stvaranja Jugoslavije i po završetku drugog svjetskog rata stvoreni su uslovi za
rješavanje pitanja jezika, pa je tako u Novom Sadu, 1954. zaključen tzv. Novosadski
dogovor.
Za razliku od Bečkog dogovora iz 1850. u kojem se izričito govorilo jednom narodu i
jednom jeziku, u Novosadskom dogovoru se govori isključivo o tri naroda (Srbima,
Hrvatima i Crnogorcima) ali i dalje o jednom zajedničkom jeziku. Taj jezik je u ovom
ugovoru nazvan srpskohrvatski-hrvatskosrpski jezik, čime je zamjenjen naziv
srpskohrvatski, koji je postojao i na kom se insistiralo još od vremena kralja Aleksandra I
(v. Brborić 2001a:122).

35
Ekavski i ijekavski izgovor proglašeni su kao potpuno ravnopravni, baš kao i ćirilično i
latinično pismo. Zaključeno je da treba nastojati da i Srbi i Hrvati podjednako nauče oba
pisma, što bi trebalo da omogući nastava u školskim ustanovama (v. Stanojčić /Peco
1972:245). Još jedan od ciljeva Dogovora bio je što prija izrada novog zajedničkog
pravopisa, što je i ostvareno 1960. godine, kada je objavljen pravopis srpskohrvatskog-
hrvatskosrpskog književnog jezika, i to u dvije verzije na ijekavskom i ekavskom izgovoru
(v. Simić/Simić 1988:33).

3.7 TROJEZIČKI RASKOL

Ideja o jednom zajedničkom jeziku počela je polako da propada veċ pred kraj šezdesetih
godina prošlog vijeka. Novosadski dogovor oštro je po prvi put napadnut i kritikovan 1967.
u Deklaraciji o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, a potom i 1972. kada je u
Amandmanu V tadašnjeg Ustava Republike Hrvatske uspostavljen naziv hrvatski književni
jezik (v. Brborić 2001a:151).
Pomenuta Deklaracija nastala je kao odgovor na Novosadski dogovor i po prvi put je
objavljena 17. marta 1967. u „Telegramu“ broj 359, novinama koje su se bavile društvenim
i kulturnim pitanjima. U njoj se navodi da je Novosadski dogovor opravdano proklamovao
zajedničku lingivističku osnovu srpskog i hrvatskog jezika i pravo kako srpskog, tako i
hrvatskog naroda na vlastitu kulturu i jezik, ali isto se tako iznosi bojaznost da se u javnom
životu sve više nameće zajednički, tj. državni jezik čime dolazi do potiskivanja hrvatskog i
dominacije srpskog jezika:

Ali usprkos jasnoći osnovnih načela, stanovite nepreciznosti u formulacijama

omogućavale su da ta načela budu u praksi zaobilažena, iskrivljavana i kršena
unutar širih pojava skretanja u realnosti našega društvenog i ekonomskog života.
Poznato je u kojim su okolnostima u našoj zemlji oživjele tendencije etatizma,
unitarizma, hegemonizma. U vezi s njima pojavila se i koncepcija o potrebi
jedinstvenog "državnog jezika", pri čemu je ta uloga u praksi bila namijenjena
srpskom književnom jeziku zbog dominantnog utjecaja administrativnog

36
 središta naše državne zajednice. Usprkos VIII kongresu, IV i V plenumu CK
SKJ, koji su u našim danima posebno naglasili važnost socijalističkih načela o
ravnopravnosti naših naroda pa, prema tome, i njihovih jezika, putem upravnog
aparata i sredstava javne i masovne komunikacije (saveznih glasila, Tanjuga,
JRTV u zajedničkim emisijama, PTT, željeznicama, tzv. materijala ekonomske i
političke literature, filmskih žurnala, raznih administrativnih obrazaca), zatim
putem jezične prakse u JNA, saveznoj upravi, zakonodavstvu, diplomaciji i
političkim organizacijama, faktično se i danas provodi nametanje "državnog
jezika", tako da se hrvatski književni jezik potiskuje i dovodi u neravnopravan
položaj lokalnog narječja. (Matica hrvatska 1967)

Potpisnice ove Deklaracije bile su između ostalog Matica hrvatska, Društvo književnika
Hrvatske, Hrvatsko filološko društvo, katedre filozofskog i filološkog fakulteta u Zagrebu,
kao i mnoge druge institucije, a Deklaracija je podnesena Saboru SR Hrvatske i Saveznoj
skupštini SFRJ. Jedna od najvažnijih odluka bila je da se termin srpskohrvatski jezik izbaci
iz upotrebe:

Dosadašnja ustavna odredba o "srpskohrvatskom odnosno hrvatskosrpskom

jeziku" svojom nepreciznošću omogućuje da se u praksi ta dva usporedna naziva
shvate kao sinonimi, a ne kao temelj za ravnopravnost i hrvatskog i srpskog
književnog jezika, jednako među sobom, kao i u odnosu prema jezicima ostalih
jugoslavenskih naroda. Takva nejasnoća omogućuje da se u primjeni srpski
književni jezik silom stvarnosti nameće kao jedinstven jezik za Srbe i Hrvate.
(ibid.)

Međutim, iako su se srpski i hrvatski jezik počeli sve više udaljavati na političkoj osnovi,
do konačnog izbacivanja termina srpskohrvatski – hrvatskosrpski jezik nije oficijelno došlo
sve do početka devedesetih godina 20. vijeka i izbijanja ratnih sukoba na Balkanu, mada je
u praksi takvih promjena već uveliko bilo i ranije. Važno je napomenuti da se termin
srpskohrvatski jezik kao takav najduže u upotrebi zadržao u Bosni i Hercegovini.

Konačni trojezički raspad srpskohrvatskog jezika okrunisan je i prvim prevodom nastalim

na tri jezika. 21.11.1995. u američkom gradu Daytonu sastavljen je tekst mirovnog

37
sporazuma za Bosnu i Hercegovinu, koji je nakon toga i potpisan 14.12. u Parizu. Ovaj
sporazum preveden je na tri jezika – srpski, hrvatski i bosanski i to je prvi oficijelni
dokument koji je preveden uporedo na sva tri jezika, a u isto vrijeme prvi značajniji
dokument nastao na bosanskom jeziku (v. Kovačević 2001: 59).
Iste godine pojavio se i prvi Pravopis bosanskog jezika autora Senahida Halilovića i još
jedan od prvih prevoda nastalih na bosankom jeziku - prevod Kurana. Ubrzo poslije toga,
1996. izlazi i prvi rječnik, a radi se o bosansko-engleskom, englesko-bosanskom rječniku
autora Branka Ostojića, koji je postojao i prije rata u Bosni, samo pod naslovom
srspkohrvatsko-engleski, englesko-srpskohrvatski rječnik (v. Kuhiwczak 1999:220-221).

38
4 ANALIZA

4.1 KORPUS I METODA

U prethodnim poglavljima ovog rada bilo je govora o istoriji srpskohrvatskog jezika, od

njegovih početaka, pa sve do današnjeg stanja i postojanja tri zasebna jezika – srspkog,
hrvatskog i bosanskog. Ovaj fenomen postojanja više jezika na geografskom području koje
je do juče bilo u jednoj državi i gdje su se ljudi sporazumijevali jednim, maternjim jezikom,
bilo da je on nazivan srpski, hrvatski ili srpskohrvatski, pokušala sam da ispitam i objasnim
analizom tj. poređenjem srpskog i hrvatskog prevoda knjige „Harry Potter and the
Philosopher's Stone“ britanske književnice Joan K. Rowling.

Poređenje ova dva prevoda zasnovala sam na ispitivanju pomoću anketa u kojima je
učestvovalo 50 ispitanika – 25 iz Hrvatske sa maternjim jezikom hrvatski i 25 iz Srbije sa
maternjim jezikom srpski. Cilj mog ispitivanja bio je, prije svega, da odgovorim na pitanje,
u kojoj mjeri su dva prevoda različita i u kojoj mjeri različitost dva jezika utiče na to, tj. u
kolikoj mjeri je srpski prevod razumljiv za hrvatske čitaoce, odnosno da li je hrvatski
prevod prihvatljiv srpskim čitaocima.
Još jedno od pitanja na koje sam tražila odgovor je bilo i da li su dva prevoda različita samo
zbog jezičkih razlika u leksici, morfologiji i sintaksi, ili je na to uticala i činjenica da su
prevodi različiti samo po sebi, nastali od dva različita prevodioca, koji su se opredijelili za
različite metode pri prevođenju, pa su tako nastala dva različita prevoda.

Već pri poređenju prvih redaka srpskog i hrvatskog prevoda bilo mi je jasno da su
prevodioci prilično različito pristupili prevođenju ovog svjetskog bestselera. Prevod
hrvatskog prevodioca Zlatka Crnkovića učinio mi se preveden više u stilu jezika koji je
pomalo zastario, podsjećajući zbog toga u jezičkom smislu na bajku, dok mi se srpski
prevod Vesne i Draška Roganovića učinio pisan više u stilu modernog jezika koji
svakodnevno koristimo. Da li su moje tvrdnje bile opravdane, pokazaće i rezulati anketa.

39
U anketi je obuhvaćeno četrnaest paralelnih primjera iz srpskog i hrvatskog prevoda. Uz
svaki od četrnaest primjera, gdje je srpski prevod označen kao tekst A, a hrvatski kao tekst
B od ispitanika je traženo da odgovore na sedam pitanja, koja se ponavljaju uz svaki
primjer.

Pitanja uz svaki od četrnaest primjera (paralelnih odlomaka iz srpskog i hrvatskog prevoda

knjige) u anketi koju su ispitanici ispunjavali glasila su:

1. Koji od dva teksta je po Vašem mišljenju razumljiviji?

2. Koji je Vaš cjelokupan utisak, tj. koji od prevoda Vam se više
sviđa?
3. Koji od dva teksta je po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen
djeci?
4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih riječi?
5. U kojem od dva teksta možete prije prepoznati da se radi o
prevodu?
6. Koji od tekstova je napisan više u duhu modernog jezika koji
svakodnevno koristimo?
7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne
koristi, tj. koji je zastario?

Ispitanici su se kod svakog pitanje mogli odlučiti između četiri ponuđena odgovora, s tim
što su uz pojedina pitanja i odgovori bili prilagođeni samom pitanju, ali su u osnovi uvijek
glasila
- tekst A
- tekst B
- oba teksta
- nijedan.

Kako je već pomenuto, u pismenoj anketi ispitivano je pedeset osoba, po dvadeset

pet iz Srbije i Hrvatske. Knjige o Harryju Potteru, koje su prvobitno pisane za

40
djecu, u velikom broju čitaju i odrassli, pa sam za ciljnu grupu ovog ispitivanja
uzela odrasle osobe koje imaju minimum srednju stručnu spremu, tj. završenu
četvorogodišnju srednju školu.
Od 25 hrvatskih ispitanika, starosti od 20 do 55 godina, 12 ispitanika su studenti
različitih fakulteta, 6 ispitanika ima višu i visoku stručnu spremu, a njih 7 ima
srednju stručnu spremu. Takođe je zanimljivo naglasiti da je 12 hrvatskih
ispitanika iz Varaždina i okoline, 6 iz Zagreba, po dvoje iz Rijeke, Čakovca i
Osijeka i jedan ispitanik iz Vukovara.
Ispitanici iz Srbije obuhvataju starosnu dob od 23 do 55 godina, njih 11 je iz
Novog Sada, 7 iz Sombora, 4 iz Beograda, dvoje iz Smedereva i jedno iz
Prijepolja. Od ukupno 25 ispitanika iz Srbije, 8 su studenti, 8 ih ima visoku i višu
stručnu spremu, a 9 ispitanika ima završenu četvorogodišnju srednju školu.
Zanimljivo je da je od svih pedeset ispitanika samo troje (jedno iz Srbije i dvoje iz
Hrvatske) odgovorilo da nikada nisu čuli za knjige o Harryju Potteru, dok je pet
ispitanika iz Srbije i šest iz Hrvatske čitalo prevod ove knjige na svom maternjem
jeziku. 14 ispitanika iz Srbije i 18 iz Hrvatske gledali su i istoimeni film, snimljen
prema knjizi.

Ispitivanje pomoću anketa vršeno je u vidu pismene forme, što znači da su

ispitanici imali priliku da pročitaju anketu i da se odluče između ponuđenih
odgovora. Svi ispitanici su samostalno odgovarali na ponuđena pitanja, bez
vremenskog ograničenja. Ispunjavanje jedne ankete trajalo je u prosjeku sat
vremena.

U anketi je obuhvaćeno četrnaest paralelnih primjera iz srpskog i hrvatskog

prevoda. Zastupljeni su ponajviše primjeri u kojima sam smatrala da ima najviše
razlika između srpskog i hrvatskog jezika, kao i razlika u samom prevodu.

U anketi nije bio obuhvaćen i tekst originala, jer su traženi odgovori na pitanja u
kojoj mjeri i po čemu se dva prevoda razlikuju, ali u daljoj analizi na uvidu je i

41
engleski original kako bi se objasnilo otkuda određena rješenja za pojedine
prevode.

4.2 REZULTATI SPROVEDENE ANKETE– POJEDINAČNI PRIMJERI

4.2.1 Primjer 1

ENGLESKI ORIGINAL
Mr Dursley was the director of a firm called Grunnings, which made drills. He was a big,
beefy man with hardly any neck, although he did have a very large moustache. Mrs Dursley
was thin and blonde and had nearly twice the usual amount of neck, which came in very
useful as she spent so much of her time craning over garden fences, spying on the neighbour.
The Dursleys had a small son called Dudley and in their opinion there was no finer boy
anywhere. (str.7)
A – srpski prevod B – hrvatski pevod
Gospodin Darsli bio je direktor firme Gospodin Dursley bio je direktor tvrtke
Graningz koja pravi bušilice. Bio je krupan, Grunnings koja je proizvodila bušilice.
dežmekast čovek, kratkog debelog vrata, i Bijaše to krupan, mišićav čovjek koji kanda
imao je velike brkove. Gospođa Darsli bila je nije ni imao vrat, ali je zato imao velike
mršava plavuša i vrat joj je bio dvostruko duži brčine. Gospođa Dursley bila je mršava
od uobičajenog, što joj je veoma koristilo, plavojka i imala je gotovo dvostruko duži
budući da je dosta vremena provodila vrat od uobičajenog, što joj je dobro
izvijajući glavu preko baštenskih ograda, da bi dolazilo jer je vrlo mnogo vremena
špijunirala susede. Darslijevi su imali sinčića provodila istežući ga preko vrtne ograde i
zvanog Dadli i, po njihovom mišljenju, na uhodareći susjede. Dursleyjevi su imali sina
svetu nije bilo boljeg dečaka od njega. Dudleyja, od kojeg, po njihovom mišljenju,
(str.7) nije bilo slađeg dečka na svijetu.
(str.7)

Već u prvom primjeru analize uočljive su velike razlike između srpskog i hrvatskog
prevoda, kako u pogledu leksike, morfologije i sintakse, tako i u pogledu stila, pa sa tim u
skladu različiti su i odgovori srpskih i hrvatskih ispitanika.
U tabelama u kojima su prikazani rezulatati zasnovani na odgovorima pedeset ispitanika
može se vidjeti slijedeće:
Na prvo pitanje koje je glasilo „Koji od dva teksta je po Vašem mišljenju razumljiviji?“ je
uočljivo da su kako srpski (sa 17 glasova ili 68%) tako i hrvatski ispitanici (sa 15 glasova
ili 60%) odgovorili u većini slučajeva da su im oba teksta razumljiva, na što je vjerovatno

42
uticala činjenica da u samom odlomku nema tipično srpskih riječi koje bi bile teško
razumljive hrvatskim ispitanicima ili obratno.

Kod drugog pitanja koje je glasilo „Koji je Vaš cjelokupan utisak, tj. koji od prevoda Vam
se više sviđa?“ čak 12 hrvatskih ispitanika (ili 48%) je odgovorilo da im se više sviđa
srpski prevod. Jedan od razloga ovakvih odgovora je vjerovatno i to da u hrvatskom
prevodu nailazimo na riječi netipične za jezik koji se svakodnevno koristi – npr. upotreba
aorista glagola biti („bijaše to krupan, mišićav čovjek“), riječi kanda (kao) i sl.
Na rezultate prvog, kao i drugog pitanja, uticala je činjenica da za ispitanike (bar za srpske)
nije bilo nepoznatih riječi u tekstovima, što pokazuju i rezulatati četvrtog pitanja („Koji od
dva teksta ima više Vama nepoznatih riječi?“) gdje je 80% srpskih ispitanika odgovorilo da
nijedan od prevoda nema nepoznatih riječi, uprkos činjenici da se u ovom primjeru
pojavljuju tipično hrvatske riječi kao što su tvrtka (srpski-firma), vrt (bašta), uhodariti
(špijunirati) i sl. Kod hrvatskih ispitanika ovaj procenat je znatno niži. 32% hrvatskih
ispitanika odgovorilo je da nijedan tekst nema nepoznatih riječi, dok se čak 40% njih
odlučilo da se više nepoznatih riječi za njih nalazi u srpskom prevodu. Ovakvi rezultati
mogli bi se objasniti leksičkim razlikama u dva prevoda, ali je svakako interesantno da je
znatno veći procenat hrvatskih ispitanika koji je odgovorio da više nepoznatih riječi nalazi
u srpskom prevodu, nego obratno. (40% hrvatskih ispitanika odgovorilo je da više
nepoznatih riječi nalazi u srpskom prevodu, a 12% srpskih da više nepoznatih riječi za njih
sadrži hrvatski prevod.)
Još jedna zanimljivost u poređenju leskičkih razlika u ova dva prevoda, tj. prvog primjera
analize, je upotreba riječi sused u srpskom prevodu („...da bi špijunirala susede“) koja za
srpski jezik nije sasvim nepoznata, ali svakako je ustaljenija varijanta riječ turskog porijekla
komšija.

Zanimljivo je, takođe, da je na 7. pitanje („Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu
jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastario?“) 7 hrvatskih ispitanika odgovorilo sa B,
tj. 28% njih je mišljenja da je hrvatski prevod napisan u duhu jezika koji se više ne koristi,
dok je samo jedan srpki ispitanik (4%) odgovorio da je prevod na njegovom maternjem

43
jeziku napisan u duhu jezika koji se više ne koristi, tj. koji je zastario, čime se ponovo
vraćam na prethodno objašnjenje u vezi upotrebe aorista glagola biti.

Rezulati ostalih odgovora vide se iz tabela koje slijede. U prvoj tabeli prikazani su sabrani
odgovori srpskih ispitanika, a u drugoj hrvatskih, prikazanih u postocima, pri čemu su
brojevima od 1 do 7 označena pitanja8 postavljena u anketi. Odgovori su glasili A (čime je
označen srpski prevod), B (hrvatski prevod), OBA i NIJEDAN.

srpski ispitanici
A B OBA NIJEDAN
1 32 % 0% 68 % 0%
2 52 % 12 % 32 % 4%
3 48 % 20 % 32 % 0%
4 8% 12 % 0% 80 %
5 4% 20 % 12 % 64 %
6 64 % 8% 28 % 0%
7 4% 20 % 0% 76 %

hrvatski ispitanici
A B OBA NIJEDAN
1 8% 24 % 60 % 8%
2 24 % 48 % 12 % 16 %
3 40 % 20 % 40 % 0%
4 40 % 16 % 12 % 32%
5 4% 20 % 64 % 12 %
6 28 % 28 % 32 % 12%
7 24 % 28 % 4% 44%

8
Kako je već napomenuto u pogavlju 4.1 pitanja postavljena u anketi glasila su:
1. Koji od dva teksta je po Vašem mišljenju razumljiviji?
2. Koji je Vaš cjelokupan utisak, tj. koji od prevoda Vam se više sviđa?
3. Koji od dva teksta je po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen djeci?
4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih riječi?
5. U kojem od dva teksta možete prije prepoznati da se radi o prevodu?
6. Koji od tekstova je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo?
7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastario?

44
4.2.2 Primjer 2

ENGLESKI ORIGINAL
At the half past eight, Mr Dursley picked up his briefcase, pecked Mrs Dursley on the cheek
and tried to kiss Dudley goodbye but missed, because Dudley was now having a tantrum and
throwing his cereal on the walls. " Little tyke," chortled Mr Dursleyas he left the house. He
got into his car and backed out of number four´s drive.
(str.8)
A – srpski prevod B – hrvatski prevod
U pola devet gospodin Darsli je pokupio svoju U osam i pol gospodin Dursley uzeo je
akten-tašnu, kljucnuo gospođu Darsli u obraz svoju torbu, letimice cjelnuo gospođu
i pokušao da poljubi Dadlija za rastanak, ali Dursley u obraz i pokušao na rastanku
nije uspeo, pošto je Dadli upravo pravio poljubiti i Dudleyja, ali ga je promašio jer je
rusvaj i bacao žitne pahuljice na zidove. Dudleyja upravo spopao bijes pa je kašicu
- Mali vragolan – smeškao se gospodin Darsli bacao oko sebe po zidovima.
dok je izlazio iz kuće. „Vražji malac!” propenta gospodin Dursley
(str.8.) izlazeći iz kuće.
(str. 8)

U odnosu na prethodni primjer gdje je više od 60% svih ispitanika odgovorilo da su oba
teksta razumljiva, u drugom primjeru je situacija znatno drugačija. Nijedan hrvatski
ispitanik nije odgovorio da su mu oba prevoda razumljiva, dok se 40% srpskih ispitanika
složilo da su oba teksta za njih podjednako razumljiva.

Na ovakve odgovore je u velikoj mjeri vjerovatno uticala i činjenica da se u srpskom

prevodu pojavljuju riječi stranog porijekla (turcizmi i germanizmi) kao što su akten-tašna
(hrv. torba) i rusvaj (u hrvatskom prevodu “jer je Dudleya upravo spopao bijes”). Sa druge
strane, u hrvatskom prevodu nailazimo ponovo na riječi netipične za današnji moderni jezik
kao što je npr. glagol cjelivati (ljubiti) (“letimice cjelnuo gospođu Dursley”) koji je u
srpskom prevodu takođe prilično neobično preveden sa glagolom kljucnuti (“kljucnuo
gospođu Darsli u obraz”)

Kod drugog pitanja (“Koji je Vaš cjelokupan utisak, tj. koji od prevoda Vam se više
sviđa?“) mišljenja su bila prilično podijeljena pa je tako 56% srpskih ispitanika odgovorilo
tekst A, odnosno srpski prevod, dok se manji procenat hrvatskih ispitanika odlučio za
prevod napisan na njihovom maternjem jeziku (36%).

45
Zanimljivo je da je više od polovine srpskih ispitanika (56%) odgovorilo da niti u jednom
od prevoda ne nalazi nepoznate riječi (četvrto pitanje), dok samo 16% hrvatskih ispitanika
zastupa isto mišljenje, što se opet podudara sa odgovorima na prvo pitanje i prethodna
objašnjenja.

Kod sedmog pitanja 7 hrvatskih ispitanika (28%) je odgovorilo da nijedan od tekstova nije
napisan u duhu jezika koji se više ne upotrebljava, dok je skoro tri puta više srpskih
ispitanika (19 ili 76%) odgovorilo podjednako na isto pitanje. Sa druge strane, čak 56%
hrvatskih ispitanika je odgovorilo na šesto pitanje da je srpski prevod napisan više u duhu
modernog jezika, dok su to isto za hrvatski prevod rekla samo tri srpska ispitanika (12%).

srpski ispitanici
A B OBA NIJEDAN
1 44 % 8% 40 % 8%
2 56 % 24 % 16 % 4%
3 32 % 28 % 36 % 4%
4 12 % 28 % 4% 56 %
5 4% 24 % 8% 64 %
6 36 % 12 % 44 % 8%
7 8% 8% 8% 76 %

hrvatski ispitanici
A B OBA NIJEDAN
1 52 % 40 % 0% 8%
2 36 % 44 % 12 % 8%
3 52 % 32 % 8% 8%
4 32 % 40 % 12 % 16 %
5 8% 12 % 56 % 24 %
6 56 % 16 % 24 % 4%
7 24 % 48 % 0% 28 %

46
4.2.3 Primjer 3

ENGLESKI ORIGINAL
Nearly ten years had passed since the Dursleys had woken up to find their nephew on the
front step, but Privet Drive had hardly changed at all. The sun rose on the same tidy front
gardens and lit up the brass number four on the Dursleys' front door; it crept into their living
room, which was almost exactly the same asit had been on the night when Mr Dursley had
seen that fateful news report about the owls. Only the photographs on the mantelpiece really
showed how much time had passed. (str. 19)
A – srpski prevod B – hrvatski prevod
Prošlo je desetak godina od onog jutra kada su Prošlo je bilo bezmalo deset godina otkako
Darslijevi, probudivši se, zatekli svog nećaka su se Dursleyjevi jednog jutra probudili i
pred ulaznim vratima, ali Šimširova ulica se našli svog nećaka na vrhu stuba, ali se
nimalo nije promenila. Sunce je obasjavalo Kalinin prilaz za to vrijeme nije gotovo ni
iste lepo uređene bašte ispred kuća i najmanje promijenio. Sunce je ujutro
mesinganu tablu sa brojem četiri na ulaznim obasjavalo iste one uredne vrtove ispred
vratima Darslijevih; ušunjalo bi se u njihovu kuća te je mjedeni broj četiri na
dnevnu sobu koja je bila gotovo ista kao one Dursleyjevim ulaznim vratima blistao
noći kada je Darsli gledao upečatljivi TV punim sjajem. Zrake su sunčane prodirale u
izveštaj o sovama. Samo se po fotografijama dnevnu sobu, koja je bila gotovo ista onakva
na ploči iznad kamina videlo koliko je kakva je bila one noći kada je gospodin
vremena prošlo. Dursley gledao u njoj one kobne vijesti o
(str. 21) sovama. Samo su fotografije na okviru
kamina stvarno pokazivale koliko je
vremena odonda minulo.
(str. 19)

U trećem primjeru već na prvi pogled je upečatljivo da je hrvatski tekst nešto duži od
srpskog. Ako još pobliže uporedimo oba prevoda vidjećemo da su u hrvatskom prevodu
rečenice često duže uz više opisa.
Ponovo možemo primijetiti da je hrvatski tekst napisan više u stilu bajke, jezikom koji
povezujemo sa prošlošću, za razliku od srpskog prevoda gdje je jezik skoro potpuno
prilagođen jeziku koji se svakodnevno koristi.
Da li je sve to uticalo i na rezultate ankete i podijeljena mišljenja između srpskih i hrvatskih
ispitanika, odnosno između ispitanika same hrvatske ili srpske grupe? Odgovore možemo
naći u slijedećim tabelama u kojima je prikazano kako su srpski i hrvatski ispitanici
odgovorili na pitanja vezana uz treći primjer.

47
srpski ispitanici
A B OBA NIJEDAN
1 56 % 4% 40 % 0%
2 64 % 28 % 8% 0%
3 48 % 24 % 28 % 0%
4 4% 48 % 0% 48 %
5 20 % 24 % 4% 52 %
6 56 % 8% 36 % 0%
7 4% 24 % 0% 72 %

hrvatski ispitanici
A B OBA NIJEDAN
1 32 % 32 % 36 % 0%
2 24 % 52 % 16 % 8%
3 32 % 44 % 20 % 4%
4 28 % 28 % 4% 40 %
5 4% 20 % 60 % 16 %
6 32 % 24 % 36 % 8%
7 24 % 28 % 4% 44 %

I kod ovog primjera zanimljivi su odgovori na četvrto pitanje („Koji od dva teksta ima više
Vama nepoznatih riječi?“) gdje je za očekivati da će hrvatski ispitanici odgovoriti u većoj
mjeri da im srpski prevod ima više nepoznatih riječi, odnosno da će srpski ispitanici
odogovoriti prevod B, tj. hrvatski. Međutim, mišljenja hrvatskih ispitanika su podijeljena,
pa tako njih 28% odgovara da više nepoznatih riječi pronalazi u srpskom, dok se isti broj
odlučuje za hrvatski prevod. Kod srpskih ispitanika je situacija potpuno drugačija, pa tako
samo jedan srpski ispitanik (4%) odogovara da više nepoznatih riječi pronalazi u prevodu
pisanom na njegovom maternjem jeziku, dok je skoro polovina ispitanika mišljenja da više
nepoznatih riječi nalazi u u hrvatskom prevodu.

U hrvatskom prevodu nailazimo i na riječi poput bezmalo, minulo i sl. koje ovom prevodu
daju određeni stilski pečat kakav možemo naći u bajkama ili djelima koja upotrebom
ovakvog jezika koji ne koristimo u svakodnevnom govoru žele dočarati prošlost.
Shodno ovome kod sedmog pitanja (Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu jezika
kakav se više ne koristi, tj. koji je zastario? ) očekivala sam da će se ispitanici (pogotovo
oni iz Srbije) mahom odlučivati da je hrvatski prevod napisan u ovakvom duhu. Međutim

48
18 srpskih ispitanika (72%) i 11 hrvatskih (44%) zastupaju mišljenje da nijedan od tekstova
nije napisan u ovakvom stilu, tj. da se ne upotrebljavaju riječi koje više ne koristimo.

4.2.4 Primjer 4

ENGLESKI ORIGINAL
"I am warning you, "he had said, putting his large purple face right up close to Harry´s, I´m
warning you now, boy – any funny business, anything at all – and you´ll be in that cupboard
from now until Christmas."
"I´m not going to do anything," said Harry, "honestly..." (str. 23)

A – srpski prevod B – hrvatski prevod

- Opominjem te – reče mu tada, unoseći mu se
u lice svojom velikom purpurnom facom. –
Opominjem te sada, dečače – napraviš li bilo
kakvu budalaštinu, bilo kakvu – do Božića ćeš
ostati zatvoren u ostavi.
- Neću ništa ružno da uradim – reče Hari,
časna reč...
(str. 26)
„Pazi dobro,” reče mu unoseći se Harryju u
lice svojom širokom grimiznom facom,
„pazi dobro, mali moj... ako samo nešto
zabrljaš, makar i najmanju sitnicu, ostat ćeš
u onom svom ormaru zatvoren do Božića!”
„Ma neću ništa učiniti,” reče Harry,
„poštenja mi.”
(str. 23)

U četvrtom primjeru hrvatski i srpski ispitanici pokazali su prilično ista mišljenja u odnosu
na prevod pisan na njihovom maternjem jeziku. Tako je 52% srpskih i 56% hrvatskih
ispitanika odgovorilo da su oba teksta razumljiva (prvo pitanje), na što je vrlo moguće
uticala i činjenica da se u ovom odlomku ne pojavljuju tipično srpske ili hrvatske riječi koje
bi mogle da dovedu do problema sa razumijevanjem, tj. u ovim odlomcima nema većih
razlika u pogledu leksike.
Ovo potvrđuju i odgovori na četvrto pitanje („Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih
riječi?“) – 76% srpskih i 80% hrvatskih ispitanika odgovorili su da niti u jednom tekstu ne
nalaze nepoznate riječi. Kod pitanja Koji prevod Vam se više sviđa? (pitanje broj 2)
mišljenja su opet slična kod srpskih i hrvatskih ispitanika, pa tako 40% srpskih ispitanika,
ali i iznenađujućih 44% hrvatskih zastupaju mišljenje da im je bolji srpski prevod.

Zanimljivi su ponovo sami prevodi, koji su različiti. Kao i u nekim do sada pomenutim
primjerima došlo je je do sasvim različitih prevoda u pogledu samog smisla – tako, na

49
primjer, u srpskom prevodu Harry Potter živi u ostavi (ispod stepenica), a u hrvatskom
prevodu u ormaru.

Kako su ispitanici odgovorili na ostala pitanja može se vidjeti u slijedećim tabelama:

srpski ispitanici
A B OBA NIJEDAN
1 28 % 20 % 52 % 0%
2 40 % 40 % 20 % 0%
3 20 % 32 % 48 % 0%
4 4% 16 % 4% 76 %
5 16 % 20 % 0% 64 %
6 40 % 12 % 48 % 0%
7 4% 8% 0% 88 %

hrvatski ispitanici
A B OBA NIJEDAN
1 12 % 32 % 56 % 0%
2 16 % 44 % 40 % 0%
3 24 % 48 % 28 % 0%
4 16 % 4% 0% 80 %
5 4% 24 % 40 % 32 %
6 12 % 28 % 56 % 4%
7 24 % 20 % 0% 56 %

50
 4.2.5 Primjer 5

ENGLESKI ORIGINAL
They ate stale cornflakes and tinned tomates on toast for breakfast next day. They had just
finished when when the owner of the hotel came over to their table.
" 'Scuse me, but is one of you Mr H. Potter? Only I got about an 'undred of these at the front
desk."
She held up the letter so they could read the green ink address:
Mr H.Potter
Room 17
Railview Hotel Cokeworth
(str.36)
A – srpski prevod B – hrvatski pevod
Sledećeg dana doručkovali su bajati Sutradan ujutro doručkovali su pljesnive
kornflejks i hladne paradajze iz konzerve na kukuruzne pahuljice i hladne rajčice iz
tostu. Upravo su završavali s jelom, kad konzervi na tostu. Tek što su se najeli,
vlasnica hotela priđe njihovom stolu. pristupi im vlasnica hotela i upita:
- Izvinite, da li je među vama izvesni „Oprostite, nije li možda tko od vas
gospodin H. Poter? Imam već stotinak gospodin H. Potter? Evo, upravo sam dobila
ovakvih na recepciji. oko stotinu ovakvih pisama...”
Podigla je pismo kako bi svi mogli da I pokaže im pismo na kojem je zelenom
pročitaju adresu ispisanu zelenim mastilom: tintom bila ispisana adresa:
G. H. Poter Gosp. H.Potter
Soba 17 Soba br. 17
Hotel Reilvju Hotel pogled na kolodvor
Koukvort (str.41) Cokeworth (str.37)

U ovom primjeru nailazimo ponovo na dosta razlika u srpskom i hrvatskom prevodu,

ponajviše leksičkih (bajat-pljesniv, kornflejks-kukuruzne pahuljice, izvinite-oprostite,
mastilo-tinta) pa je bilo za očekivati da će obe grupe ispitanika imati problema sa
razumijevanjem prevoda pisanom na suprotnom jeziku.
Međutim, kod četvrtog pitanja (Koji od dva teksta ima Vama više nepoznatih riječi?) više
od polovine srpskih ispitanika (56%) odgovorilo je da niti u jednom od tekstova nema
nepoznatih riječi. Kod hrvatskih ispitanika ovaj procenat je ipak znatno niži, pa tako samo
8 hrvatskih ispitanika (32%) odgovara isto.
U skladu sa ovim odgovorima procentualno bi trebalo da budu slični i odgovori na prvo
pitanje (Koji od dva teksta je po Vašem mišljenju razumljiviji?). 65% hrvatskih ispitanika
odgovara da im je razumljiviji hrvatski prevod, dok je procenat srpskih ispitanika koji se
odlučuju da im je razumljiviji prevod pisan na njihovom maternjem jeziku znatno niži i
iznosi 36%.

51
Kod sedmog pitanja (Koji od tekstova Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više
ne koristi, tj. koji je zastario?) nailazimo ponovo na prilično interesantne odogovore – 84%
srpskih i 60% hrvatskih ispitanika je mišljenja da nijedan od tekstova nije napisan ovakvim
jezikom. Zanimljivo je, da se ipak 36% hrvatskih ispitanika izjasnilo da je srpski prevod
napisan “zastarjelim jezikom”, dok je kod sprskih ispitanka koji su se kod ovog odgovora
odlučili za hrvatski pevod postotak znatno niži i iznosi samo 8%.
Ovakvi odgovori se često kod hrvatskih ispitanika mogu objasniti činjenicom da su svoje
odgovore često objašnjavali time “da im određene srpske riječi zvuče poznato, ali arhaično
i ne u duhu jezika” jer se rijetko susreću sa ovakvim riječima. Suprotno tome, mnogi od
srpskih ispitanika (kod prethodnih primjera) su u usmenom razgovoru nakon ankete
odgovarali da nisu sigurni kod pojedinih riječi (iako im nisu zvučale u duhu jezika koji se
svakodnevno koristi, poput riječi minuti, cjelivati, bijaše…) da li su one za hrvatske
čitatelje arhaični, pa su često odgovarali da im nijedan od tekstova nije napisan u ovakvom
duhu, potkrepljujući svoje odgovore sa „nedovoljnim poznavanjem trenutnog hrvatskog
govornog jezika”.
Ostali odgovori, vezani uz peti primjer, mogu se vidjeti u tabelama koje slijede:

srpski ispitanici
A B OBA NIJEDAN
1 36 % 24 % 36 % 4%
2 40 % 48 % 8% 4%
3 32 % 44 % 20 % 4%
4 8% 36 % 0% 56 %
5 28 % 16 % 12 % 44 %
6 36 % 4% 56 % 4%
7 4% 8% 4% 84 %

hrvatski ispitanici
A B OBA NIJEDAN
1 4% 65% 29 % 4%
2 8% 80 % 12 % 0%
3 0% 64 % 32 % 4%
4 64 % 4% 0% 32 %
5 8% 8% 68 % 16 %
6 4% 36 % 48 % 12 %
7 36 % 0% 4% 60 %

52
4.2.6 Primjer 6

ENGLESKI ORIGINAL
A giant of a man was standing in the doorway. His face was almost completely hidden by a
long, shaggy mane hair and a wild, tangled beard, but you could make out of his eyes,
glinting like black beetles under all the hair.
The giant squeezed his way into the hut, stooping so that his head just just brushed the
ceiling. He bent down, picked up the door and fitted it easily back into its frame. The noise of
the storm outside dropped a little. He turned to look at hem all.
"Couldn´t make us a cup o´ tea, could yeah? It´s not been an easy journey..."
(str.39)
A – srpski prevod B – hrvatski prevod
Na vratima je stajao džin od čoveka. Lice mu U dovratku se pojavi neki gorostas. Lice mu
je bilo gotovo sakriveno ispod razbarušene je bilo gotovo zastrto dugačkom, čupavom
grive od kose i divlje brade, ali ste mogli da grivom od kose i raskuštranom, zapletenom
zapazite oči koje su sijale poput crnih buba bradom. Ipak su mu se vidjele oči što su se
ispod te silne kosurine. krijesile ispod kosurine poput crnih kukaca.
Džin je krčio sebi put kroz kolibu, malo se Gorostas se uvuče u kolibu tako da glavom
saginjući, tako da je glavom četkao tavanicu. tek očeše strop. Sagne se, digne vrata i lako
Sagnuo se, podigao vrata i jednim pokretom ih opet namjesti u njihov okvir. Vani je
ih vratio u ram. Zvuk oluje je malo utihnuo. huka oluje malko jenjala. Div se okrene da
On se okrenu i sve ih osmotri. ih pogleda sve redom.
– Mož’ li da nam skuvate po šolju čaja, „ Ne bi l nam skuvali malko čaja, a? Nije
može, a? Put je bio naporan... ovo bilo baš lahko putovanje...”
(str.44) (str.42)

U prvom pitanju (Koji od dva teksta je po Vašem mišljenju razumljiviji?) ponovo nailazimo
na činjenicu da se više od polovine ispitanika opredjeljuje za tekst pisan na maternjem
jeziku – 56% srpskih ispitanika odgovara da im je razumljiviji prevod na srpskom, odnosno
60% hrvatskih da je razumljiviji onaj pisan na hrvatskom jeziku. Iz tabela koje slijede jasno
se vidi i da su kod drugog pitanja („Koji je Vaš cjelokupni utisak, tj. koji od prevoda Vam
se više sviđa“) odgovori shodno tome jako slični, pa se opet više od polovine ispitanika
opredjeljuju za prevod na maternjem jeziku.

Posljednja rečenica ovog primjera je u engleskom originalu pisana u duhu govornog jezika,
odnosno dijalekta. U skladu sa tim, kako hrvatski, tako i srpski prevodioci odlučuju se
prevesti ovaj dio teksta, kao govorni jezik.
U hrvatskom prevodu ove rečenice zapažamo riječ lahko, karakteristične ne toliko za
Hrvatsku ili Srbiju, već ponajviše za neke dijelove Bosne. Moguće je da je i ovo uticalo na
odgovore, ponajviše kod trećeg pitanja (Koji od dva teksta je po Vašem mišljenju bliži, tj.

53
više prilagođen djeci?). 10 hrvatskih ispitanika (40%) i 13 srpskih (52%) odlučuju se da bi
srpski prevod mogao prije biti razumljiviji djeci.

Kod četvrtog pitanja (Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih riječi?) 52% srpskih
ispitanika odgovara da više nepoznatih riječi pronalazi u hrvatskom prevodu, što bi se
ponovo moglo objasniti leksičkim razlikama poput riječi strop-tavanica, okvir-ram, kukci-
bube i sl. Kod hrvatskih ispitanika je ovaj procenat u odnosu na srpski prevod nešto manji –
40% njih (10 ispitanika) zatupa mišljenje da u srpskom prevodu ima više nepoznatih riječi.
Procenat ispitanika koji misle da nijedan tekst nema nepoznatih riječi je u ovom slučaju,
kao i u mnogim ostalim, isti i iznosi 40%.

srpski ispitanici
A B OBA NIJEDAN
1 56 % 16 % 24 % 4%
2 56 % 24 % 16 % 4%
3 44 % 16 % 40 % 0%
4 4% 52 % 4% 40 %
5 0% 8% 4% 88 %
6 48 % 4% 48 % 0%
7 4% 16 % 0% 80 %

hrvatski ispitanici
A B OBA NIJEDAN
1 16 % 60 % 20 % 4%
2 28 % 52 % 16 % 4%
3 32 % 40 % 24 % 4%
4 40 % 16 % 4% 40 %
5 4% 8% 56 % 32 %
6 16 % 28 % 32 % 24 %
7 24 % 12 % 16 % 48 %

54
4.2.7 Primjer 7

ENGLESKI ORIGINAL
"Where was I? "said Hagrid, but at the moment, Uncle Vernon, still ashen-faced but looking
very angry, moved into the firelight.
"He´s not going, "he said.
Hagrid grunted.
"I´d like ter see a great Muggle like you stop him, " he said.
"A what? "said Harry, interested.
"A Muggle, " said Hagrid. It´s what we call non-magic folk like them. An´ it´s your bad luck
you grew up in a family o´the biggest Muggles I ever laid eyes on. "
(str.43)
A – srpski prevod B – hrvatski prevod
- Gde sam ono stao? – reče Hagrid, ali u tom „Di smo ono stali?” priupita ga Hagrid, ali
trenutku teča Vernon, još uvek pepelastog uto tetak Vernon, svejednako pepeljast u
lica, ali ljutitog izgleda, priđe ognjištu . licu ali vrlo srdit, stupi na svjetlo od vatre.
- On ne ide tamo – reče. „Ne idemo nikamo,” reče.
Hagrid zagrme. Hagrid hrakne.
-Vol’o bih da vidim velike Normalce k'o što s' „Baš bih volio vidit kako će ga u tome
ti da ga zaustave – reče. spriječit taki jedan bezjak kao što si
-Velike šta?- zainteresova se Hari. ti,”odsiječe on.
- Normalce – reče Hagrid. – To su obični „Što to?” radoznalo će Harry.
ljudi, koji nisu čarobnjaci, kao što su ovi tvoji. „Bezjak,”odgovori Hagrid. „Tako ti mi
Baš si baksuz što si odgajan u porodici zovemo sve one koji se ne bave magijom. A
najvećih Normalaca koje sam ikad video. ti si imo baš peh da odrasteš u familiji
(str.50) najgorih bezjaka koje sam ikad vidio.”
(str. 46)

Kod sedmog primjera ponovo se susrećemo sa različitim rješenjima kod srpskog i

hrvatskog prevoda, gdje su prevodioci morali da pokažu priličnu kreativnost kod
prevođenja riječi muggle kojom se imenuju svi ljudi koji nemaju čarobnjačkog porijekla. U
srpskom prevodu tako nailazimo na riječ normalac, a u hrvatskom na bezjak.
Sem toga, pojavljuje se opet nekoliko riječi sa leksičkim razlikama poput “imati peh ”
(germanizam) u hrvatskom prevodu ili “biti baksuz” (turcizam) u srpskom. Da li je to sve
uticalo na odgovore srpskih i hrvatskih ispitanika može se vidjeti u slijedećim tabelarnim
prikazima:

55
srpski ispitanici
A B OBA NIJEDAN
1 72 % 4% 16 % 8%
2 84 % 4% 4% 8%
3 72 % 8% 12 % 8%
4 0% 68 % 8% 24 %
5 4% 16 % 16 % 64 %
6 64 % 0% 24 % 12 %
7 0% 12 % 12 % 76 %

hrvatski ispitanici
A B OBA NIJEDAN
1 16 % 56 % 24 % 4%
2 20 % 68 % 8% 4%
3 16 % 48 % 28 % 8%
4 44 % 8% 20 % 28 %
5 4% 12 % 72 % 12 %
6 12 % 32 % 44 % 12 %
7 20 % 8% 12 % 60 %

Kod prvog pitanja više od polovine ispitanika zastupa mišljenje da je razumljiviji prevod na
njihovom maternjem jeziku, pa tako 72% srpskih ispitanika odgovara da im je razumljiviji
srpski prevod, odnosno znatno manji procenat hrvatskih ispitanika (56%) da im je
razumljiviji hrvatski prevod.
Slično tome, 21 ispitana osoba iz Srbije (84%) je kod ovog odlomka mišljenja da je bolji
srpski prevod, odnosno 17 hrvatskih ispitanika (68%) se opredjeljuje da im se više sviđa
prevod na hrvatskom jeziku.
Vrlo je moguće da je ovakvim odgovorima hrvatskih ispitanika pridonio baš pomenuti
srpski prevod „normalci“ koji u samoj svojoj riječi već opisuje i nagovještava (normalci –
normalni ljudi) o čemu bi se moglo raditi. Nasuprot tome, hrvatski prevod bezjaci, je i za
same govornike hrvatskog jezika prilično nepoznata riječ, a u Rječniku hrvatskog jezika
stoji da riječ bezjak označava „priglupog čovjeka“ (v. Anić 1998:55).
Ko god je pročitao bilo koju od knjiga o Harryju Potteru shvatiće da J.K. Rowling nije
imala baš toliko namjeru da „ocrni“ ljude koji nisu čarobnjačkog porijekla kao što se desilo
u hrvatskom prevodu.
Sve ove činjenice o prevodu riječi muggles (bezjaci ili normalci) potvrđuju i odgovori na
treće pitanje (Koji od dva teksta je po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen djeci?) gdje

56
se 18 srpskih ispitanika (72%) odlučilo za srpski prevod i ponovo dosta manji broj
hrvatskih ispitanika koji se odlučio za prevod pisan na njihovom maternjem jeziku (12
ispitanika ili 48%).

4.2.8 Primjer 8

ENGLESKI ORIGINAL
He sat up and Hagrid´s heavy coat fell of him. The hut was full of sunlight, the storm was
over, Hagrid himself was asleep on the collapsed sofa and there was an owl rapping its claw
on the window, a newspaper held in its beak.
Harry scrambled to his feet, so happy he felt as though a large balloon was swelling inside
him. He went straight to the window and jerked it open. The owl swooped in and dropped the
newspaper on top of Hagrid , who didn't wake up. The owl then fluttered on to the floor and
began to attack Hagrid's coat.
' Don't do that.'
Harry tried to wave the owl out of the way, but it snapped its beak fiercely at him and carried
on savaging the coat.
'Hagrid !' said Harry loudly. 'There's an owl -'
'Pay him,' Hagrid grunted into the sofa.
'What?'
'He wants payin' fer delivering the paper. Look into the pockets.' (str.49)
A – srpski prevod B – hrvatski prevod
On sede, a teški Hagridov kaput spade sa Kad se pridigne, Hagridov teški ogrtač
njega. Koliba je bila puna sunca, oluja je spadne mu s ramena. Koliba je bila puna
prošla, sam Hagrid je spavao na ulegnutoj sunca, oluja je minula. Sam je Hagrid
sofi, a jedna sova je kuckala noktom o prozor, spavao na razvaljenoj sofi, a po prozoru je
držeći novine u kljunu. čaporcima kucala sova držeći u kljunu
Hari naglo poskoči, sav srećan, kao da u sebi novine.
ima balon koji se širi. Priđe prozoru i naglo ga Harry se osovi na noge sav sretan, baš kao
raskrili. Sova nahrupi unutra i ispusti novine da se u njemu nadima velik balon. Ode
na Hagrida, koji se ne probudi. Sova zatim ravno do prozora i širom ga otvori. Sova
odleprša do poda i poče da nasrće na uleti u sobu i spusti novine na Hagrida, koji
Hagridov kaput. se još nije probudio. Sova zatim sleti na pod
- Ne čini to . i uzme potezati za Hagridov ogrtač.
Hari je hteo da skloni sovu s puta, ali ona „Mani se toga!”
ljutito zamahnu kljunom i nastavi da kljucka Harry pokuša otjerati sovu, ali se ona
kaput besomučno. kljunom žestoko okomi na njega i nastavi
- Hagride! – povika Hari – došla je sova... čupkati ogrtač.
- Plati joj – progunđa Hagrid u sofu. „Hagride!”vikne Harry. „Tu je neka sova...”
- Šta? „Plati joj!” progunđa Hagrid ne dižući
- Hoće da joj platiš za isporuku novina. glavu.
Pogledaj u moje džepove. „Kako?”
(str.57) „Treba joj platiti što nam je donijela novine.
Uzmi iz mog ogrtača.” (str.53)

57
Osmi primjer ankete iznova nas uvjerava u nekolicinu razlika između srpskog i hrvatskog
prevoda, ponajviše u pogledu samog stila pisanja, tj. prevođenja.
U hrvatskom prevodu opet nailazimo na riječi koje zvuče zastarjelo, tj. tipičnije su za
literarne tekstove nego isti paralelni pojmovi u srpskom prevodu, koji su u potpunosti
prilagođeni jeziku današnjice koji se koristi u svakodnevnom govoru. Tako u hrvatskom
prevodu nailazimo na riječ minuti (“oluja je minula”), a u srpskom proći (“oluja je
prošla”).
Ovo je jedan od primjera u kojem su se hrvatski i srpski ispitanici podjednako odlučivali za
prevode na njihovom maternjem jeziku. Tako se 40% srpskih ispitanika izjasnilo da im je
razumljiviji srpski prevod (prvo pitanje). Tačno isti procenat hrvatskih ispitanika mišljenja
je da je razumljiviji prevod na hrvatskom jeziku. Slično tome 10 srpskih ispitanika (40%) i
11 hrvatskih (44%) su se složili da su oba prevoda razumljiva. Kod cjelokupnog utiska
ispitanika (drugo pitanje) situacija je prilično drugačija pa se 36% srspkih ispitanika (9
ispitanika) izjasnilo da im se više sviđa srpski prevod, a isti broj da im je bolji hrvatski.
Hrvatski ispitanici se, međutim, sa 15 glasova (60%) odlučuju kod ovog pitanja za hrvatski
prevod, a 16% za srpski.

srpski ispitanici
A B OBA NIJEDAN
1 40 % 16 % 40 % 4%
2 36 % 36 % 24 % 4%
3 32 % 20 % 40 % 8%
4 4% 44 % 16 % 36 %
5 8% 20 % 12 % 60 %
6 32 % 8% 56 % 4%
7 8% 16 % 4% 72 %

hrvatski ispitanici
A B OBA NIJEDAN
1 16 % 40 % 44 % 0%
2 16 % 60 % 24 % 0%
3 20 % 32 % 48 % 0%
4 20 % 12 % 4% 64 %
5 8% 12 % 52 % 28 %
6 24 % 32 % 36 % 8%
7 28 % 16 % 8% 48 %

58
4.2.9 Primjer 9

ENGLESKI ORIGINAL
Now they were facing a second pair of doors, silver this time, with words engraved upon
them:
Enter, stranger, but take heed
Of what awaits the sin of greed,
For those who take, but do not earn
Must pay most dearly in their turn,
So if you seek beneath our floors
A treasure that was never yours,
Thief, you have been warned, beware
Of finding more than treasure there.
A – srpski prevod B – hrvatski prevod
Sada su bili pred drugim parom vrata, ovog Našli su se pred još jednim vratima, ovaj
puta srebrenih, na kojima je bilo ugravirano: put srebrenim, na kojima bijahu ugravirane
ove riječi:
Uđi stranče, ali imaj na umu Uđi stranče, ali znaj,
Šta donosi greh pohlepe Grijeh pohlepe zauzdaj!
Jer oni koji uzimaju, a ne zarađuju Tko za tuđim novcem seže,
Za uzvrat plaćaju onim što im je najdraže Nit na kojoj visi reže.
Pa ako tražiš ispod naših spratova Želiš li u našem domu
Blago koje nikada nije bilo tvoje Blago skrbit džepu svomu,
Lopove, upozoren si, čuvaj se Upozoren si, tate, znaj
Da ne dobiješ i više od blaga dole. Smjesta bjež, ne oklijevaj.

- K’o što sam rek’o, bio bi lud da „Bio bi lud, ko što rekoh, kad bi tu pokušo
pokušaš da ih opljačkaš – reče nešto zdipit”, opet će Hagrid.
Hagrid.
(str. 66-67) (str. 61)

U devetom primjeru susrećemo se sa prevodom stihova koji se u engleskom originalu

rimuju (heed-greed, earn-turn, floors-yours, beware-there). Hrvatski prevodilac preveo je u
istom duhu pa tako i u hrvatskoj verziji nalazimo rimovanje (znaj-zauzdaj, seže-reže, domu-
svomu, znaj-oklijevaj). U srpskom prevodu to nije slučaj, pa sami stihovi nisu tako
melodični kao u hrvatskom prevodu. Ovo je vjerovatno u velikoj mjeri uticalo i na pojedine
odgovore. Tako čak 14 srpskih ispitanika (56%) i 16 hrvatskih (64%) zastupa mišljenje da
im se više sviđa hrvatski prevod (drugo pitanje), uprkos činjenici da je 44% srpskih
ispitanika odgovorilo da više nepoznatih riječi nalazi u hrvatskom tekstu (četvrto pitanje).

59
Riječi iz ovog odlomka koje su srpskim ispitanicima mogle biti nerazumljive, tj. nepoznate
su skrbiti (srpski – brinuti se) ili tat (srpski – lopov) koje su netipične za srpski jezik (v.
Pešikan/Jerković/Pižurica 1995 :182).

Zanimljiva je situacija kod trećeg pitanja gdje bi bilo za očekivati da će se hrvatski

ispitanici u velikoj mjeri odlučiti da je upravo hrvatski prevod zbog već pomenute rime i
melodičnosti jezika više prilagođen dječijem uzrastu (treće pitanje). Međutim, samo 24%
hrvatskih ispitanika misli da je hrvatski prevod bliži tj. više prilagođen djeci. Suprotne tome
čak 56% srpskih ispitanika izjasnilo se da je hrvatski prevod bolji za djecu kao čitalačku
publiku.

srpski ispitanici
A B OBA NIJEDAN
1 36 % 8% 56 % 0%
2 36 % 56 % 8% 0%
3 32 % 56 % 12 % 0%
4 4% 44 % 0% 52 %
5 12 % 16 % 12 % 60 %
6 52 % 0% 48 % 0%
7 0% 40 % 0% 60 %

hrvatski ispitanici
A B OBA NIJEDAN
1 20 % 52 % 16 % 12 %
2 12 % 64 % 12 % 12 %
3 16 % 32 % 36 % 16 %
4 20 % 12 % 16 % 52 %
5 16 % 4% 56 % 24 %
6 16 % 32 % 28 % 24 %
7 20 % 16 % 20 % 44 %

60
4.2.10 Primjer 10

ENGLESKI ORIGINAL
'So what is Quiditch?'
'It's our sport. Wizard sport. It's like – like football in the Muggle world – everyone follows
Quidditch – played up in the air on broomsticks and there's four balls – sorta hard ter explain
the rules.'
A – srpski prevod B – hrvatski prevod
- Pa šta je onda kvidič? „Dobro, a što je to metloboj?”
- To je naš sport. Čarobnjački sport. To je kao „To ti je naš šport. Čarobnjački šport. To ti
– kao fudbal u Normalskom svetu – svi prate je... ko nogomet u bezjačkom svijetu ... svi
kvidič – igra se u vazduhu na metlama i ima prate metloboj...a igra se u zraku na
četiri lopte – malo je teško objasniti pravila. metlama, sa četiri lopte...nije baš lako
(str. 73) objasniti pravila te igre.”
(str.66-67)

U jednom od prethodnih primjera susreli smo se sa kreativnošću prevodilaca u pogledu

prevoda riječi muggle6, a u ovom primjeru nailazimo u engleskom originalu na još jednu od
riječi koju je stvorila sama književnica – pojam quiditch koji imenuje jedan čarobnjački
sport. U srpskom prevodu ostavljen je engleski original, dok u hrvatskom imamo novi
hrvatski naziv za ovaj sport – metloboj, koji već u samoj strukturi riječi nagovještava da se
radi o sportu (po uzoru na atletske discipline petoboj, višeboj ili desetoboj) i da se pri tome
koriste metle. Ovakvo hrvatsko rješenje bi najitresantnije moglo biti dječijoj čitalačkoj
publici. Međutim, ispitanici ankete (bar oni iz Srbije) nisu zastupali moje mišljenje, pa je na
treće pitanje (Koji od dva teksta je po Vašem mišljenju bliži, tj. više prilagođen djeci?)
samo 20% srpskih ispitanika odgovorilo da je to hrvatski prevod, a 52% njih se odlučilo za
srpski. 28% srpskih i 24% hrvatskih ispitanika izjasnilo se da su „oba teksta dovoljno
prilagođena djeci“.

U ovom primjeru postoji još nekoliko leksičkih razlika, naizgled najtipičnijih i dovoljno
poznatih kao što su: vazduh-zrak, fudbal-nogomet, sport-šport. Ove razlike su, međutim,
vjerovatno bile presudne i za odgovore na četvrto pitanje (Koji od dva teksta ima Vama više
nepoznatih riječi?). 52% srpskih ispitanika i 48% hrvatskih odgovorilo je da više

6
Muggle – riječ koja u enlgeskom originalu opisuje ljude koji nisu čarobnjaci. U srpskom verziji prevedena je
sa normalci, a u hrvatskoj bezjaci o čemu je više bilo govora u poglavlju 4.2.7

61
nepoznatih riječi nalaze u tekstu koji nije napisan na njihovom maternjem jeziku, dakle –
Hrvati u srpskom prevodu, a Srbi u hrvatskom.

Kako su ispitanici odgovorili na ostala pitanja prikazano je u slijedećim tabelama:

srpski ispitanici
A B OBA NIJEDAN
1 52 % 8% 36 % 4%
2 76 % 8% 12 % 4%
3 52 % 20 % 28 % 0%
4 12 % 52 % 16 % 20 %
5 36 % 12 % 4% 48 %
6 44 % 4% 52 % 0%
7 4% 8% 4% 84 %

hrvatski ispitanici
A B OBA NIJEDAN
1 4% 56 % 40 % 0%
2 8% 68 % 24 % 0%
3 16 % 60 % 24 % 0%
4 48 % 0% 8% 44 %
5 8% 0% 48 % 44 %
6 4% 40 % 40 % 16 %
7 24 % 8% 12 % 56 %

62
4.2.11 Primjer 11

ENGLESKI ORIGINAL
'Everyone pick their favourite tune, ' said Dumbledore,' and off we go!'
And the school bellowed:
'Hogwarts, Hogwarts, Hoggy Warty Hogwarts,
Teach us something please,
Whether we be old and bald
Or young with scabby knees,
Our heads could do with filling
With some interesting stuff,
For now they're bare and full of air,
Dead flies and bits of fluff,
So teach us things worth of knowing,
Bring back what we've forgot,
Just do your best, we'll do the rest,
And learn until our brains all rot.'
(str.95)
A – srpski prevod B – hrvatski prevod
-Svako neka peva po svojoj omiljenoj „Neka svatko pjeva himnu prema svojoj
melodiji – reče Dambldor – krećemo! najdražoj melodiji,”reče Dumbledore. „A
I škola zabruja: sad, zapjevajmo!”
Hogvorts, Hogvorts, Hogi Vorti Hogvorts, I cijela škola zatuli iz sveg glasa:
Molimo te nauči nas vešto, Za Hogwarts, za Hogwarts, za Hoooog-
Bilo da smo stari i ćelavi warts,
Ili mladi, mišićavi Gdje znanje skupljamo mi
Našim glavama bi dobro došlo Nauči nas mlade il stare
Da naučimo nešto zanimljivo, Kako čarobirati.
Sada su prazne i vazduha pune U prazne i šuplje glave,
Trica, kučina i komadića vune, Gdje pokoja mušica spi,
Nauči nas nešto što vredi znati Uspi nam čarobne trave,
Sve što smo zaboravili vrati Sve znanje nek znadu svi.
Daj sve od sebe, mi ćemo sami Pokaži nam sve učenja vrijedno
do ostalog doći I pokloni nam pamćenja dar,
Učeći dok nam se glava ne rastoči. Ocijeni nas što bolje možeš,
(str. 113) Sve ostalo naša je stvar.
(str.103-104)

U jedanaestom primjeru ankete ponovo se susrećemo sa prevođenjem stihova i rime o čemu

je već bilo govora u devetom primjeru (poglavlje 4.2.9). Srpski prevodioci se ovoga puta
odlučuju prevesti takođe sa rimom. U hrvatskom prevodu je isto tako ostvareno rimovanje,
sa dosta kraćim stihovima i više rimovanja nego u srpskom prevodu, pa stoga hrvatski
prevod zvuči dosta melodičnije.

63
Da li se to odrazilo i na odgovore na treće pitanje (Koji od dva teskta je po Vašem mišljenu
bliži, tj. više prilagođen djeci)? Srpski ispitanici su bili dosta podijeljenog mišljenja pa se
tako kod ovog pitanja njih 40% odlučilo za srpski, a 40% za hrvatski prevod. Hrvatski
ispitanici su, nasuprot tome, u većoj mjeri, bili za hrvatski prevod – 52%. 12% hrvatskih
ispitanika odgovorilo je da je srpski prevod više prilagođen djeci.

U ovom primjeru nema većih leksičkih razlika koje bi mogle otežavati razumijevanje, ali
ipak 48% hrvatskih ispitanika odgovara da više nepoznatih riječi pronalazi u srpskom
prevodu (četvrto pitanje). Na ovakve odgovore je vrlo vjerovatno uticao izraz „trice i
kučine“ koji se pojavljuje u srpskom prevodu i koji znači zavisno od konteksta isto što
nevažna stvar, glupost ili izmišljotina (v. Nedeljković 1997: 23).
U hrvatskom prevodu ne pojavljuju se riječi koje bi bile nerazumljive za srpske ispitanike,
pa tako samo 16% odgovara da više nepoznatih riječi nalazi u hrvatskom prevodu, a čak
80% da niti u jednom od tesktova nema nepoznatih riječi.

Zanimljivi su odgovori na peto pitanje (U kojem od dva teksta možete prije prepoznati da
se radi o prevodu?) gdje 28% srpskih ispitanika odgovara „tekst A“ (srpski prevod), a čak
48% da nijedan od tekstova ne doživljava kao prevod. Hrvatski ispitanici su znatno
drugačijeg mišljenja, pa tako 68% njih odgovara da je „očigledno da su oba teksta
prevodi“. Broj srpskih ispitanika koji je istog mišljenja iznosi samo 4%.

U tabelama koje slijede možemo vidjeti kako su ispitanici odgovorili i na ostala pitanja
ponuđena u anketi:

srpski ispitanici
A B OBA NIJEDAN
1 32 % 8% 60 % 0%
2 48 % 44 % 8% 0%
3 40 % 40 % 20 % 0 %
4 0% 16 % 4% 80 %
5 28 % 20 % 4% 48 %
6 44 % 4% 52 % 0%
7 4% 12 % 0% 84 %

64
hrvatski ispitanici
A B OBA NIJEDAN
1 12 % 48 % 36 % 4%
2 12 % 64 % 24 % 0%
3 12 % 52 % 36 % 0%
4 48 % 0% 0% 52 %
5 12 % 12 % 68 % 8%
6 8% 32 % 44 % 16 %
7 24 % 8% 12 % 56 %

4.2.12 Primjer 12

ENGLESKI ORIGINAL
The gost didn't help, either. It was always a nasty shock when one of them glided suddenly
through a door you were trying to open. Nearly Headless Nick was always happy to point
new Gryffindors in the right direction, but Peeves the poltergeist was worth two locked doors
and a trick staircases if you met him when you were late for class. He would dropwaste-
paper baskets on your head, pull rugs from under your feet, pelt you with bits of chalk or
sneak up behind you, invisible, grab your nose and screech, 'GOT YOUR CONK!' (str.98)
A – srpski prevod B – hrvatski prevod
Ni od duhova nije bilo velike vajde. Đaci bi se Ni duhovi nisu bili baš od neke pomoći.
uvek isprepadali kada bi neko od duhova Harry bi se grdno prepao kad god bi koji od
iznenada skliznuo kroz vrata koja ste njih iznenada prošao kroz vrata koja on
pokušavali da otvorite. Skoro obezglavljeni pokušava otvoriti. Skoro Bezglavi Nick
Nik uvek je bio srećan da novim uvijek bi rado pokazao put novim
Grifindorovcima pokaže ispravan pravac, ali Gryffindorima, ali kućni duh Peeves uputio
je Pivs, kućni duh, znao da im napravi više bi učenika, kada bi ovaj kasnio na
problema nego dva para zaključanih vrata i predavanje, na dvoja zaključana vrata i
lažno stepenište, ako biste ga sreli u žurbi lažno stubište. Istresao bi smeće iz koševa
zbog toga što kasnite na čas. Ispustio bi vam đacima na glave, izvlačio im sagove ispod
na glavu loptice od papirnih otpadaka, nogu, zasipao ih komadićima krede ili im
izvukao tepih pod nogama, posuo vas se, nevidljiv, prikradao iza leđa, hvatao za
ostacima hrane ili kredom ili bi vam se nos i vikao:
prišunjao iza leđa, nevidljiv, zgrabio vas za „DRŽIM TE ZA KLJUKU!”
nos i zakričao: DOBIO SI SVOJE.
(str.116-117) (str.107-108)

U ovom primjeru se susrećemo ponovo sa prilično različitim prevodima, ali najviše u

pogledu stila. Pojedini dijelovi razlikuju se čak i u samom smislu, pa u srpskom prevodu
kućni duh pravi veće probleme nego što su „dva para zaključanih vrata ili lažno stepenište“,
dok u hrvatskom prevodu taj isti kućni duh zapravo pravi baš te probleme i upućuje učenike

65
„na dvoja zaključana vrata i lažno stubište“. Takođe se pojavljuju određene leskičke razlike
kao što su stepenište-stubište, tepih-sag, prišunjati-prikrasti.

12 srpskih ispitanika (48%) odgovara da više nepoznatih riječi pronalazi u hrvatskom

prevodu (četvrto pitanje), što bi se moglo pripisati već pomenutim leskičkim razlikama kao
i pojedinim riječima u hrvatskom prevodu netipičnim za srpski jezik kao što su smeće
(srpski – đubre, riječ turskog porijekla) i koš (srpski – kanta). Riječ kljuka mogla je takođe
srpskim ispitanicima da donese probleme pri razumijevanju, a objašnjenje za ovu riječ nudi
nam Rječnik hrvatskog jezika u kojem stoji da „kljuka“ označava lijeskov štap odrezan i
obrađen za pomagalo u hodu ili dug štap za branje maslina (v. Anić 1998: 412).
U hrvatskom žargonu mladih ova riječ je takođe i sinonim za nos.
Nešto manji broj hrvatskih ispitanika (44%) se izjasnilo da više nepoznatih riječi nalaze u
srpkom prevodu ovog odlomka.

Kod dvanestog primjera ankete ukazaću i na neke od razlika u sintaksi tipičnih za srpski i
hrvatski jezik. U srpskom primjeru tako imamo tipičnu strukturu za srpski jezik da+
infinitiv, dok u hrvatskom prevodu imamo samo infinitiv (srpski prevod: kroz vrata koja ste
pokušavali da otvorite, hrvatski prevod: kroz vrata koja on pokušava otvoriti).

Zanimljivo je takođe da hrvatski prevodilac u ovom odlomku koristi dva sinonima za jedan
pojam, tj. koristi podjednako termine i učenik i đak, dok je u srpskom primjeru zastupljen
samo termin đak.

srpski ispitanici
A B OBA NIJEDAN
1 52 % 16 % 28 % 4%
2 52 % 20 % 24 % 4%
3 40 % 16 % 32 % 12 %
4 0% 48 % 8% 44 %
5 8% 20 % 16 % 56 %
6 36 % 12 % 52 % 0%
7 0% 20 % 4% 76 %

66
hrvatski ispitanici
A B OBA NIJEDAN
1 8% 64 % 24 % 4%
2 12 % 68 % 16 % 4%
3 16 % 48 % 32 % 4%
4 44 % 0% 8% 48 %
5 8% 8% 60 % 24 %
6 0% 28 % 64 % 8%
7 20 % 4% 8% 68 %

4.2.13 Primjer 13

ENGLESKI ORIGINAL
Dumbledore had convinced Harry not to go looking for the Mirror of Erised again and for
the rest of the Christmas holidays the Inisibility Cloak stayed folded at the botttom of his
trunk. Harry wished he could forget what he'd seen in the Mirror as easily, but he couldn't.
He started having nightmares. Over and over again he dreamed about his parent
dissappearing in a flash of green light while a high voice cackled with laughter. (str.158)
A – srpski prevod B – hrvatski prevod
Dambldor je ubedio Harija da više ne ide da Dumbledore je uvjerio Harryja da će mu biti
se ogleda u ogledalu žudnje i do kraja bolje da ne traži više zrcalo Erised, pa je
božićnog raspusta nevidljivi ogrtač je stajao Čarobni plašt nevidljivosti ostao do kraja
okačen u ormanu. Hari je želeo da zaboravi božićnih blagdana složen na dnu njegova
šta je video u ogledalu žudnje, ali nije mogao. velika kovčega. Harry bi bio isto tako
Počele su da ga progone noćne more. Stalno najradije zaboravio što je vidio u zrcalu, ali
je iznova sanjao kako njegovi roditelji nestaju nije mogao. Počeli su ga mučiti ružni snovi.
u bljesku zelene munje, dok se kreštavi glas Više puta je sanjao kako mu roditelji nestaju
zlurado smejao. pri blijesku zelenog svjetla dok se netko
(str. 186) smije visokim smijehom. (str.171)

Razlike u trinaestom primjeru ogledaju se ne samo u leksičkim razlikama (ogledalo-zrcalo,

ogrtaš-plašt, raspust-blagdani), već ponovo u velikoj mjeri i u samom stilu. Iako se sama
radnja romana ne dešava u prošlosti, već takoreći u paralelnom svijetu čarobnjaka, mnogi
motivi nas podsjećaju na prošlost. U skladu sa tim u hrvatskom prevodu Harry Potter svoj
čarobni plašt drži u kovčegu (u engeskom originalu trunk), čime je donekle dočarano i

67
samo okruženje u kojem se Potter nalazi, dok je u srpskom prevodu ovaj termin prilično
prilagođen modernijem dobu, pa tako Harry Potter svoje stvari drži u ormanu.

U hrvatskom prevodu je zanimljivo da je ostavljen pojam na engleskom jeziku “erised”,

(čitajući unatrag dobijamo riječ desire) tj. Zrcalo Erised, dok je on na srpski preveden sa
ogledalo žudnje čime postaje jasniji i čitaocima koji nemaju dvoljno znanje engleskog
jezika, npr. samoj djeci. No međutim, po mišljenju hrvatskih ispitanika ovo nije nesavladiv
problem za djecu, pa tako u trećem pitanju 52% odgovara da je hrvatski prevod više
prilagođen djeci, samo 4% da je srpski prevod bolji za djecu, dok 44% se izjašnjava da su
oba preveda dovoljno prilagođena dječijem uzrastu. Slično ovome, 40% srpskih ispitanika
odgovara da je srpski prevod pogodniji za djecu, a 40% da su oba dovoljna prilagođena.

srpski ispitanici
A B OBA NIJEDAN
1 56 % 4% 40 % 0%
2 64 % 12 % 24 % 0%
3 52 % 4% 44 % 0%
4 4% 56 % 0% 40 %
5 8% 20 % 16 % 56 %
6 56 % 0% 44 % 0%
7 0% 16 % 0% 84 %

hrvatski ispitanici
A B OBA NIJEDAN
1 16 % 40 % 40 % 4%
2 8% 52 % 40 % 0%
3 16 % 44 % 40 % 0%
4 20 % 12 % 4% 64 %
5 0% 24 % 56 % 20 %
6 4% 24 % 60 % 12 %
7 16 % 8% 8% 68 %

68
4.2.14 Primjer 14

ENGLESKI ORIGINAL
'But why couldn't Quirell touch me?'
'Your mother died to save you. If there is one thing Voldemort cannot understand, it is love.
He didn't realise that love as powerful as your mother's for you leaves its own mark. Not a
scar, no visible sign...to have been loved so deeply, even though the person who loved us is
gone, will give us some protection for ever. It is in your very skin. Quirell, full of hatred,
greed and ambition, sharing his soul with Voldemort, could not touch you for this reason. It
was agony to touch a person marked by something so good.'
A – srpski prevod B – hrvatski prevod
- Ali zašto Kvirel nije smeo da me „A zašto me Quirell nije mogao dodirnuti?”
takne? „Tvoja je majka poginula da tebe spasi. Ako
- Tvoja majka je umrla da bi te spasila. ima nešto što što Voldemort ne razumije, to
Ako ima nešto što Voldemor ne može da je ljubav. On nije shvatio da tako snažna
shvati, to je ljubav. Nije shvatio da ljubav, ljubav kao što je bila ljubav tvoje majke
tako silna poput majčine, za tebe prema tebi ostavlja za sobom trag. Ne
predstavlja najvažniji znak. Ne ožiljak, ne mislim ožiljak, na nekakav vidljiv
vidljivi znak... biti voljen, čak i kada znak...kad je netko tako duboko voljen, čak
osoba koja nas voli nestane, znači biti i ako nema više osobe koja ga je voljela, ta
zaštićen zauvek. To je ono što ti uđe pod ljubav će ga dovijeka donekle štititi. Ona je
kožu. Kvirel, pun mržnje, pohlepe i u samoj tvojoj koži. Zato te Quirell i nije
ambicije, prodao je dušu Voldemoru, mogao dodirnuti, onako pun mržnje,
stoga nije mogao da te dodirne. Dodirnuti pohlepe i častohleplja, nakon što je svoju
osobu označenu nečim dobrim za njega je dušu podijelio sa Voldemortom. Njemu je
predstavljalo agoniju. bila smrtna muka dodirnuti osobu
(str.256) obilježenu nečim tako dobrim.” (str.237)

Posljednji primjer ankete donosi nam prilično uobičajene odgovore, gdje su se srpski
ispitanici uvijek radije odlučivali za srpski, a hrvatski za hrvatski prevod, tj. za oba
podjednako. Tako je na prvo pitanje 48% srpskih ispitanika i 44% hrvatskih odgovorilo da
su „oba prevoda razumljiva“. Opet je zanimljivo da se 60% srpskih ispitanika izjasnilo da
„nijedan od tekstova ne doživljava kao prevod“, dok je isti broj hrvatskih ispitanika
odgovorio da je očigledno da su oba teksta prevodi (peto pitanje).
Sličan je i broj ispitanika koji je na četvrto pitanje („Koji od dva teksta ima Vama više
nepoznatih riječi?“) odgovorio da nijedan teskt nema nepoznatih riječi – 64% srpskih i 68%
hrvatskih ispitanika.
Ovakvi odgovori uslijedili su vjerovatno ponajviše jer u samom primjeru nema znatnih
razlika u leksici koje bi mogle biti presudne za razumljivost prevoda, već se ponajviše radi
o dva različita prevoda, sa različitim stilskim aspektima.

69
srpski ispitanici
A B OBA NIJEDAN
1 28 % 16 % 48 % 8%
2 64 % 16 % 16 % 4%
3 44 % 16 % 28 % 12 %
4 0% 32 % 4% 64 %
5 12 % 16 % 12 % 60 %
6 36 % 0% 64 % 0%
7 0% 24 % 0% 76 %

hrvatski ispitanici
A B OBA NIJEDAN
1 16 % 40 % 44 % 0%
2 16 % 52 % 32 % 0%
3 16 % 36 % 48 % 0%
4 20 % 4% 8% 68 %
5 0% 16 % 60 % 24 %
6 4% 24 % 68 % 4%
7 16 % 8% 4% 72 %

4.3 REZULATI SPROVEDENE ANKETE – srednja vrijednost

U prethodnom poglavlju je bilo govora o svakom od četrnaest pojedinačnih primjera koji su

se nalazili u anketi, kao i o dobijenim rezulatima uz svaki primjer. Kako je već pomenuto u
anketi je obuhvaćeno četrnaest primjera. Uz svaki primjer postavljeno je uvijek sedam istih
pitanja.
Kako bi se došlo do cjelokupnog rezultata ankete u slijedećim poglavljima prikazala sam
grafički srednju vrijednost svih rezultata, tj. srednja vrijednost odgovora na svako od sedam
pitanja.

70
4.3.1 Razumljivost prevoda

1. Koji od dva teksta je po Vašem mišljenu razumljiviji?

50

45

40

35
vrijednosti u %

30

25

20

15

10

A-srpski
B-hrvatski
OBA
NIJEDAN

srpski ispitanici hrvatski ispitanici

Prvo pitanje u anketi glasilo je „Koji od dva teksta je po Vašem mišljenju razumljiviji?“ i
kao što se jasno može vidjeti iz grafičkog prikaza i srpski sa 44% i hrvatski ispitanici sa
46% su se opredijeljivali da im je razumljiviji prevod na vlastitom maternjem jeziku.
Zanimljivo je, da je veći broj hrvatskih ispitanika koji su se opredijelili da im je
raziumljiviji srpski prevod (17%) nego li obratno – 11% srpskih ispitanika odgovorilo je da
im je razumljiviji hrvatski prevod. Veliki broj ispitanika odgovorio je da su „oba prevoda
razumljiva“, ali pri tome znatno veći broj srpskih ispitanika (42%) nego hrvatskih (33%).

71
4.3.2 Cjelokupni utisak ispitanika

2. Koji je Vaš cjelokupan utisak, tj. koji od prevoda Vam se više sviđa?

60

55

50

45

40
vrijednosti u %

35

30

25

20

15

10

A-srpski
B-hrvatski
OBA
NIJEDAN

srpski ispitanici hrvatski ispitanici

Drugo pitanje u anketi koje je glasilo „ Koji je Vaš cjelokupni utisak, tj. koji od prevoda
Vam se više sviđa?“ donosi ponovo slične rezultate kao kod prethodnog pitanja, s time da
su se sada ispitanici u još većem broju opredjeljivali za prevod na njihovom maternjem
jeziku, pa tako 55% ispitanika iz Srbije odgovara da im se više sviđa srpski prevod, a 58%
ispitanika iz Hrvatske se odlučuje za hrvatski prevod. Sa ovim u skladu manji je broj
ispitanika koji odgovaraju da im se sviđaju „oba prevoda podjednako“ – 16% srpskih i 21%
hrvatskih ispitanika. Manji broj ispitanika je mišljenja da im se ni jedan prevod ne sviđa –
3% srpskih i 4% hrvatskih ispitanika. Zanimljivo je, međutim, da je prilično veliki broj
ispitanika odgovorio da im se više sviđa prevod koji nije na njihovom maternjem jeziku –
dakle, 15% hrvatskih ispitanika odgovorilo je da im se više sviđa srpski prevod, a čak 25%
srpskih ispitanika da im se lično više sviđa hrvatski prevod.

72
4.3.3 Koji od prevoda je bolji za djecu?

3. Koji od dva teksta je po Vašem mišljenju bliži, tj. više prilagođen djeci?

45

40

35

30

25
vrijednosti u %
20

15

10

A-srpski
B-hrvatski
OBA
NIJEDAN

srpski ispitanici hrvatski ispitanici

Ispitanici su u trećem pitanju (Koji od dva teksta je po Vašem mišljenju bliži, tj. više
prilagođen djeci?) mogli da se izjasne da li su, po njihovom mišljenju, prevodi dovoljno
prilagođeni dječijem uzrastu.
Oko jedne trećine svih ispitanika odgovara da su oba prevoda „dovoljno prilagođena djeci“
(30% srpskih i 32% hrvatskih ispitanika). Većina ispitanika se, međutim, ponovo
opredjeljuje za prevod na svom maternjem jeziku, pa je tako 44% ispitanika iz Hrvatske
mišljenja da je za djecu pogodniji hrvatski, a 42% srpskih ispitanika da je to srpski prevod.

73
4.3.4 Nepoznate riječi

4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih riječi?

55

50

45

40

35
vrijednosti u %

30

25

20

15

10

A-srpski
B-hrvatski
OBA
NIJEDAN

srpski ispitanici hrvatski ispitanici

Svakako jedno od zanimljivijih pitanja u anketi je četvrto pitanje – „Koji od dva teskta ima
više Vama nepoznatih riječi?“. Skoro polovina svih ispitanika odgovorila je da niti u
jednom od tekstova tj. prevoda ne nalazi nepoznate riječi – 51% srpskih i 47% hrvatskih
ispitanika. Sličan je i procentualni odnos između srpskih i hrvatskih ispitanika koji su
odgovorili da više nepoznatih riječi sadrži prevod koji nije na njihovom maternjem jeziku.
Dakle, 39% srpskih ispitanika odgovorilo je da više nepoznatih riječi nalazi u hrvatskom
prevodu, a 35% hrvatskih ispitanika u srpskom prevodu.

74
4.3.5 Prevod ili ne?

5. U kojem od dva teksta možete prije prepoznati da se radi o prevodu?

60

55

50

45

40
vrijednosti u %

35

30

25

20

15

10

A-srpski
B-hrvatski
OBA
NIJEDAN

srpski ispitanici hrvatski ispitanici

Ubjedljivo najrazličitije odgovore između srpskih i hrvatskih ispitanika donosi peto pitanje
– „U kojem od dva teksta možete prije prepoznati da se radi o prevodu?“.
U velikom broju hrvatski ispitanici su odgovorili da „nijedan prevod ne doživljavaju kao
prevod“ (59% hrvatskih ispitanika). Zanimljivo je da skoro isti broj srpskih ispitanika
(58%) odgovara da je „očigledno da su oba teksta prevodi“. Takođe je interesantno da
duplo veći broj hrvatskih ispitanika (13%) odgovara da hrvatsku verziju doživljava više kao
prevod, nego srpsku ( za tekst B, srpski prevod odlučilo se 6% hrvatskih ispitanika).

75
4.3.6 Prevod u duhu jezika

6. Koji od tekstova je napisan više u duhu modernog kezika koji svakodnevno govorimo?

50

45

40

35
vrijednosti u %

30

25

20

15

10

A-srpski
B-hrvatski
OBA
NIJEDAN

srpski ispitanici hrvatski ispitanici

Na početku ove analize spomenuto je da hrvatski prevod, po mom mišljenju, jezikom kojim
je pisan, odnosno stilom podsjeća na mnogo mjesta na jezik bajki, prošla vremena, tj, nešto
što je zastarjelo, dok je srpski prevod napisan prilično modernim jezikom.
Ispitanici su, međutim, na šesto pitanje („Koji od dva teksta je napisan više u duhu
modernog jezika koji svakodnevno govorimo“?) u najvećem broju odgovorili da su oba
jezika napisana u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo (46% srpskih i 44%
hrvatskih ispitanika). Procenat ispitanika koji se opredijelio za odgovor da je srpski prevod
napisan više „u duhu modernog jezika“ iznosi 46% hrvatskih i 15% srpskih ispitanika, dok
se 29% hrvatskih i 6% srpskih ispitanika u ovom slučaju opredijelilo za hrvatski prevod.

76
4.3.7 Prevod nije u duhu jezika

7. Koji od tekstova je napisan u duhu jezika kakav više ne koristimo, tj. koji je zastario?

80

70

60

50
vrijednosti u %

40

30

20

10

A-srpski
B-hrvatski
OBA
NIJEDAN

srpski ispitanici hrvatski ispitanici

Sedmo pitanje sprovedene ankete („Koji od tekstova je napisan u duhu jezika kakav više ne
korostimo, tj. koji je zastario?“) direktno se nadovezuje, tj. suprotno je prethodnom pitanju.
Ispitanici su se u ovom slučaju ponovo izjasnili u najvećem broju da nijedan od tekstova
nije napisan ovakvim zastarjelim jezikom – 78% srpskih i 54% hrvatskih ispitanika.
Mišljenja hrvatskih ispitanika bila su podijeljena – 15% odlučilo se za hrvatski, a 23% za
srpski prevod. Samo 3% srpskih ispitanika zastupa mišljenje da je srpski prevod napisan „u
duhu jezika kakav više ne koristimo“.

77
ZAKLJUČAK

Cilj ovog rada nije bio odgovoriti na pitanje da li su srpski i hrvatski zaista dva odvojena
jezika ili ipak samo jedan jezik sa dva naziva, jer srpski i hrvatski očigledno postoje kao
odvojeni jezici još od početka izbijanja sukoba na Balkanu, a vjerovatno i mnogo prije
toga.
Od devedesetih godina prošlog vijeka još se ubrzanije radilo na udaljavanju ova dva jezika,
tj. na izgrađivanju hrvatskog, odnosno srpskog jezika kao posebnih jezika, koji nemaju
mnogo toga zajedničkog. U skladu sa tim nastaju odvojeni pravopisi, gramatike, rječnici i
prevodi stranih djela na ova dva jezika, što su i osnove svakog standardnog jezika. Na
raznim institutima u svijetu ne izučava se više srpskohrvatski jezik, nego srpski i hrvatski,
tj. srpski, hrvatski i bosanski jezik.

U ovom radu upoređivani su srpski i hrvatski prevod knjige „Harry Potter and the
Philosopher's Stone“ koji se već na prvi pogled prilično razlikuju. Prevodi se razlikuju
najviše u pogledu leksike, a potom i morfologije i sintakse.
Već pri upoređivanju prvih stranica ova dva prevoda jasno je da se i sami prevodi među
sobom razlikuju nezavisno od jezika na kojem su napisani. Hrvatski prevod napisan je u
duhu jezika karakterističnog u određenoj mjeri za jezik bajki ili priča za djecu sa čestom
upotrebom aorista glagola biti (bijaše), koji je netipičan za jezik današnjice, ali je veoma
efektna stilska karakteristika dječije književnosti. Na nekoliko mjesta pojavljuju se i stihovi
pisani u rimi, koji su u hrvatskom prevodu takođe vješto prevedeni rimovanjem. Mnogi, ali
ne i svi, pojmovi iz engleskog originala u hrvatskom prevodu su prevedeni i time
prilagođeni dječijoj čitalačkoj publici, dok su u srpskom prevodu ostavljeni u originalu uz
fonetsko prilagođavanje srpskom jeziku.
U poređenju sa hrvatskim prevodom, srpski prevod je napisan u znatno većoj mjeri u duhu
jezika današnjice, bez upotrebe arhaičnih termina koji bi mogli biti nerazumljivi. Pomenuti
dijelovi u originalu napisani u stihu sa rimom vrlo često nisu prevedeni rimovanjem, ali su
ostali mnogo vjerniji engleskom originalu od hrvatskog prevoda.
Važno je napomenuti da nijedan od prevodilaca nije ostao dosljedan odluci da prevodi (ili
ne prevodi) engleske termine, pa tako na primjer imamo u srpskom prevodu Hotel Reilvju,

78
a u hrvatskom Hotel poged na kolodvor, ali i ogledalo žudnje u srpskom i zrcalo erised u
hrvatskom prevodu.
Brojne leskičke razlike u prevodima ne treba zanemariti, jer su one u nekim slučajevima
bile takođe presudne za razumijevanje nekih dijelova prevoda – naročito upotreba
određenih lokalizama, arhaičnih riječi i germanizama u hrvatskom prevodu, odnosno u
srpskom prevodu upotreba turcizama, kao i riječi tipičnih samo za srpsko govorno
područje.

Cilj ovog rada bio je da se odgovori na pitanje u kojoj mjeri pomenute razlike u prevodima
utiču na njihovo razumijevaje, tj. u kojoj je mjeri srpski prevod razumljiv za hrvatske
čitaoce, tj. šta hrvatski čitaoci misle o srpskom prevodu.
Odgovore na ova pitanja nisam tražila samo u knjigama i prethodnim izučavanjima na ovu
temu, već i tamo gdje se najbolji odgovor može dobiti – od samih govornika srpskog i
hrvatskog jezika.

Ispitivanje je pokazalo da je za skoro polovinu ispitanika iz Hrvatske i Srbije razumljiviji

prevod pisan na njihovom maternjem jeziku, ali sa druge strane, ne treba zanemariti i
prilično veliki procenat ispitanika koji je odgovorio da su oba prevoda razumljiva (42%
srpskih i 33% hrvatskih ispitanika).
Iz sprovedenih anketa takođe proizilazi da je oko 50% svih ispitanika odgovorilo da niti u
jednom od prevoda ne nailazi na nepoznate riječi. Sa druge strane, više od jedne trećine
ispitanih hrvatskih osoba zastupa mišljenje da više nepoznatih riječi sadrži srpki prevod,
odnosno takođe više od jedne trećine srpskih ispitanika da više nepoznatih riječi ima
hrvatski prevod.

Važno je još jednom napomenuti, da se dva prevoda međusobno razlikuju ne samo zbog
toga što su pisana na dva različita slovenska jezika, nego i zbog toga jer su nastala od
različitih prevodilaca koji su pri prevođenju slijedili različite prevodilačke metode.

79
Prije samo dvadeset godina ovakvo ispitivanje bi zasigurno donijelo sasvim različite
odgovore, a zaključak bi bio da se bogatstvo jednog jezika ogleda baš u njegovim
mnogobrojnim sinonimima.

Ostaje nam još samo da se zapitamo šta će slična izučavanja na ovu temu pokazati za
dvadesetak godina.
Da li će se raditi na tome da se srpski i hrvatski jezik pod uticajem politike što više udalje i
razlikuju ili će se u stilu evropskih ujedinjavanja i ovi jezici morati sjedinjavati i vraćati se
ponovo u jedan jedinstveni jezik?

80
LITERATURA

PRIMARNA:

Rowling, Joanne K. (2000) Harry Potter i kamen mudrosti. Beograd: Narodna knjiga
Rowling, Joanne K. (2001) Harry Potter i kamen mudraca. Zagreb: Algoritam
Rowling, Joanne K. (1997) Harry Potter and the Philosopher’s Stone. London:
Bloomsbury

SEKUNDARNA:

Ang, Susan (2000) The Widening World of Children’s Literature. Basingstoke: Macmillan

Anić, Vladimir (1998) Rječnik hrvatskog jezika. Zagreb: Novi liber

Atteslander, P./Bender C./Cromm J./Grabow B./ Zipp G. (1991)Methoden der empirischen

Sozialforschung. Berlin/New York: Walter de Gruyter

Atteslander, Peter (1995)Methoden der empirischen Sozialforschung. Berlin: De Gruyter

Auburger, Leopold (1999) Die Kroatische Sprache und der Serbokroatismus. Ulm/Donau:
Gerhard Hess Verlag

Avirović, Ljiljana (1990) “Persistence and change. Current features of Serbo-Croation and
how they affect the training of interpreters”, u: The Interpreters' Newsletter 3, 81-87

Belić, Aleksandar (1962) Istorija srpskohrvatskog jezika. Beograd: Naučna knjiga

Bošnjak, Milorad (2003): “Hari Poter tempirana bomba!”, u: Treće oko 357, 15-16.

Brborić, Branislav (2001a) S jezika na jezik. Sciolingvostički ogledi II. Beograd/Novi Sad:
CPL/Prometej

81
Brborić, Branislav (2001b) „Trojezičnost i /ili jednojezičnost”, u:
Mønnesland/Baotić/Čedić/Halilović/Vajzović/Valjevac (eds.) Jezik i
demokratizacija (zbornik tekstova). Sarajevo: Institut za jezik, 55-68

Brozović, Dalibor (1970) Standardni jezik. Zagreb: Matica hrvatska

Bürvenich, Paul (2001) Der Zauber des Harry Potter. Analyse eines literarischen
Welterfolgs. Frakfurt am Main/Berlin/Bern/Bruxelles/New York/Oxford/Wien:
Peter Lang

Ćirilov, Jovan (1994) Srpsko-hrvatski rečnik varijanata. Hrvatsko-srpski rječnik inačica.

Beograd: Bata Orbis

Gupta, Suman (2003) Re-Reading Harry Potter. New York: Palgrave Macmillan

Heilman, Elizabeth (2003) “Fostering Critical Insight through Multidisciplinary

Perspectives”, u: Heilman, Elizabeth (eds.) Harry Potter’s World. New
York/London: Routledge Farmer, 1-10

Hunt, Peter (1995) Children´s Literature. An illustrated History. Oxford/New York:

Oxford University Press

Hunt, Peter (2000) “Children's Literature”, in: France, Peter (eds.) The Oxford Guide to
Literature in English Translation. New York: Oxford University Press, 107-112

Ivić, P./ Klajn, I./ Pešikan, M./Brborić, B. (1991) Jezički priručnik. Beograd: Radio-
Televizija Beograd

Kašić, Jovan/Jerković, Jovan (1986) Srpskohrvatski – hrvatskosrpki jezik. Udžbenik za 1.

razred zajedničkog srednjeg vaspitanja i obrazovanja. Novi Sad: Zavod za
izdavanje udžbenika

Klajn, Ivan (1987) Rečnik jezičkih nedoumica. Beograd: Nolit

82
Kovačević, Kanita (2001) Daytonski sporazum. Poređenje preveda na bosanski, hrvatski i
srpski jezik. Graz: Diplomski rad

Kovačević, Miloš (2001) „Jedan ili tri jezika ”, u:

Mønnesland/Baotić/Čedić/Halilović/Vajzović/Valjevac (eds.) Jezik i
demokratizacija (zbornik tekstova). Sarajevo: Institut za jezik, 33-43

Köster, Thomas (2003) “Rowling, Joanne K”, u: Microsoft Encarta Enzyklopädie

Professional 2003. Microsoft Corporation, CD-Rom

Kuhiwczak, Piotr (1999) „Translation and Language Games in the Balkans”, u: Anderman,
Gunilla/Rogers, Margaret (eds.) Word, Text, Translation.
Clevedon/Buffalo/Toronto/Sydney: Multilingual Matters LTD, 217-224

Nedeljković, Vladimir (1997) Jezički trenutak. Beograd: Radio-Televizija Srbije/Vukova

zadužbina/Institut za eksperimentalnu fonetiku i patologiju govora

N.N. (2004) „Podaci o djelatnosti Narodne knjige”, pismo od izdavačke kuće Narodna
knjiga primljeno putem faxa, 21.05.2004

O' Connel, Ethne (1999) „Translating for Children“, u: Anderman, Gunilla/Rogers,

Margaret (eds.) Word, Text, Translation. Clevedon/Buffalo/Toronto/Sydney:
Multilingual Matters LTD, 208-215

O’Sullivan, Emer (2000) Kinderliterarische Komparatistik. Heidelberg: Universitätsverlag

C. Winter Heidelberg

Oittinen, Riitta (1998) „Kinderliteratur“, u: Snell-Hornby, Mary/Hönig, Hans G./Kussmaul,

Paul/Schmitt, Peter A. (eds.) Handbuch Translation. Tübingen: Stauffenburg
Verlag, 250-253

Oittinen, Rita (2000): Translating for children. New York/London: Garland Publishing,
Inc.

83
Okuka, Miloš/Stančić, Ljiljana (1991) Književni jezik u Bosni i Hercegovini od Vuka
Karadžića do kraja austrougraske vladavine. München: Slavica Verlag Dr Anton
Kovač

Pešikan, M./Jerković, J./ Pižurica, M. (1995) Pravopis srpskoga jezika. Beograd/Novi Sad:
Zavod za udžbenike i nastavna sredstva/Matica srpska

Popoć, Ivan (1995) Istorija srpskohrvatskog jezika. Novi Sad: Matica srpska

Prćić, Tvrtko (2002) “Predlozi za novi pravopis (1), Transkripcija vlastitih imena iz
engleskog jezika” u: Jezik danas 15, 23-28

Puurtinen, Tiina (1998) “Syntax, Readability and Ideology in Children's Literature”, u:

Meta 43/4, 524-533

Radovanović, Milorad (2000) “From Serbo-Croatian to Serbian”, u: Multilingua 19/1-2,

21-36

Remetić, Slobodan (2001) „S jednog jezika na tri: Premoć politike nad lingvistikom”, u:
Mønnesland/Baotić/Čedić/Halilović/Vajzović/Valjevac (eds.) Jezik i
demokratizacija (zbornik tekstova). Sarajevo: Institut za jezik, 45-53

Rieken-Gerwing, Ingeborg (1995): Gibt es eine Spezifik kinderliterarischen Übersetzens.

Frankfurt am Main/Berlin/Bern/New York/Paris/Wien: Peter Lang

Roganović, Vesna (2004) „CV.Vesna“, E-mail, 10.7.2004.

Rosandić, Dragutin (1970) Nastava hrvatskosrpskog jezika i književnosti. Zagreb: Školska

knjiga

Rutschmann, Verena (1996) „Kinderliterarisches Übersetzen und interkultureller

Austausch“, u: W.Lenschen (Eds.) Zum Übersetzen von Kinder- und
Jugendliteratur. Lausanne: Centre de Traduccion Littéraire, 5-22

84
Simić, Radoje/Simić, Brigita (1988) Naš jezik i mi. Beograd: Zavod za udžbenike i
nastavna sredstva

Skiljan, Dubravko (2000) “From Croato-Serbian to Croatian: Croatian linguistic identity”,

in: Multilingua 19/1-2, 3-20

Smith, Sean (2001) Die Schöpferin von Harry Potter. Das Leben der J.K. Rowling.
Hamburg/Wien: Europa Verlag

Sousa, Cristina (2002) “TL versus SL Implied Reader: Assessing Receptivity when
Translating Children´s Literature”, in: Meta 47/1, 16-29

Stanojčić, Živojin/Peco, Asim (eds.) (1972) Enciklopedijski leksikon mozaik znanja.

Srpskohrvatski jezik. Beograd: Interpres

Stanojčić, Ž./Popović, Lj. (1994) Gramatika srpskoga jezika. Udžbenik za I, II, III i IV
razred srednje škole. Beograd: Zavod za udžbenika i nastavna sredstva .

Stanojčić, Živojin/Popović, Ljubomir (1997) Gramatika srpskoga jezika. Udžbenik za

I,II,III i IV razred srednje škole. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva

Stanojčić, Živojin/Popović, Ljubomir/Micić Stevan (1989) Savremeni srpskohrvatski jezik i

kultura izražavanja. Novi Sad/Beograd: Zavod za izdavanje udžbenika/Zavod za
udžbenike i nastavna sredstva.

Stevanović, Danica (1971) „Elementi istorije srpskohrvatskog jezika“, u: Popović,

Momčilo/Čizmić, Aleksandar (Eds.) Opšta enciklopedija Larousse (1971), 1.tom,
Beograd: Vuk Karadžić-Interexport (419-433)

Stevanović, Mihailo (1975) Savremeni srpskohrvatski jezik, gramatički sistemi i

književnojezicka forma. Beograd: Naučna knjiga

Stevanović, Mihailo (1990) Gramatika srpskohrvatskog jezika. Cetinje: Obod

85
Taub, Deborah J./Servaty, Hetaher L. (2003) „Controversila Content in Children’s
Litearture: Is Harry Potter Harmful to Children?”, u: Heilman, Elizabeth (eds.)
Harry Potter’s World. New York/London: Routledge Farmer, 53-72

Telebak, Milorad (2004) Govorimo srpski. S lakoćom do jezičke kulture. Banja Luka:
Republički pedagoški zavod

Težak, Stjepko/Babić, Stjepan (1970) Pregled gramatike hrvatskosrpskog jezika. Zagreb:

Školska knjiga

Turner-Vorbeck, Tammy (2003) „Potteromania: Good, Clean Fun or Cultural

Hegemony?“, u: Heilman, Elizabeth (eds.) Harry Potter’s World. New
York/London: Routledge Farmer, 13 – 24

Von Stockar, Denise (1996) „Kinderliterarische Übersetzungsprobleme“ u: W.Lenschen

(Eds.) Zum Übersetzen von Kinder- und Jugendliteratur. Lausanne: Centre de
Traduccion Littéraire, 23-71.

Voncina, Josip (1993) Preporodni jezični temelji. Zagreb: Matica hrvatska

Zipes, Jack (2001) Sticks and stones: The troublesome success of children's literature from
Slovenly Peter to Harry Potter. London/New York: Routledge

86
ČLANCI SA INTERNETA:

Algoritam (nepoznata godina) “O nama”, u: http://algoritam.hr/?m=101&o=nama

[01.11.2003]

Culturenet, Web centar hrvatske kulture (2003) “Algoritam, d.o.o.”, u:

http://www.culturenet.hr/v1/new/baza/ust_details.asp?lang=Hrv&id=334&podrucje
=45 [2.4.2004]

Gudžević, Sinan (2001) „Bečka osmorka. Vek i po Vuka”, u: Bosanskohercegovački Dani

283, 1.12.200, http://www.bhdani.com/arhiva/183/t18303.shtml [2.5.2004]

Jokanović, Srđan (2003) “Džoan Rouling majka Harija Potera”, u: Ilustrovana politika
2320, http://www.politika.co.yu/ilustro/2320/2.htm [4.2.2004]

Kidsreads (nepoznata godina) „J.K.Rowling”,u:

http://www.kidsreads.com/harrypotter/jkrowling.html [22.12.2003]

KIS, Knjižni informacijski sustav (nepoznata godina) “Nakladnik”, u:

http://knjiga.hr/06.asp?id=275&param=A [22.1.2004]

Matica hrvatska (1967) „Deklaracija o nazivu i položaju književnog hrvatskog jezika“, u:

Telegram br. 359, 17.3.1967, http://www.ihjj.hr/o-hr-jeziku-pov-deklaracija.htm
[20.1.2005]

Matica hrvatska (2003) “Hrvatski esej – apaurinski udžbenik”, u:

http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac252.nsf/AllWebDocs/esej [16.2.2004]

N.N. (2001) “Mašta siromašnog detinjstva”,u: Glas javnosti, 13.11.2001, http://arhiva.glas-

javnosti.co.yu/arhiva/srpski/arhiva-index.html [01.11.2003]

Narodna knjiga (nepoznata godina) „Biblioteke” , u: http://www.narodnaknjiga.co.yu

[22.1.2004]

87
Nedeljković, Vojin (1997) “Strana imena ili prevođenje neprevodivog” u: Jezik danas
4/1997, http://hostsezampro.yu/jezikdanas/4-97/4-97_1.htm [3.5.2004]

Otašević, Ana (2000): “Magija Harija Potera”, u: Nin 2609, http://www.nin.co.yu/2000-

12/28/15918.html [12.12.2003]

Rakusa, Ilma (2003) „Sondierungen in vielschichtigem Terrain“, u: Neue Züricher Zeitung,

31.5/1.6.2003, http://www.ilmarakusa.info/html/body_autor_uebersetzer.html
[02.06.2004]

PRILOZI:

Prilog 1: Anketa – srpska verzija

Prilog 2: Anketa –hrvatska verzija
Prilog 3: Hrvatsko i srpsko izdanje (naslovna strana)

88
Prilog 1
Anketa: srpska verzija
A N K E T A

Ova anketa je deo istraživanja, koji provodim u sklopu pisanja diplomskog rada na Univerzitetu Karla-Franza
u Grazu, Austriji. U tom radu bavim se prvenstveno analizom srpskog i hrvatskog prevoda knjige Harry
Potter and the Philosopher’s Stone britanske knjižvnice Joan K. Rowling, koja se u srpskom izdanju pojavila
pod naslovom Harry Potter i kamen mudrosti, a u hrvatskom Harry Potter i kamen mudraca.

Knjiga je pisana za decu, ali se pokazalo da ju je pročitao i veliki broj odrasle čitalačke publike. Delo govori o
dečaku Harryju Potteru, čiji su roditelji poginuli u borbi protiv zlog čarobnjaka Voldemorta, kada je Harry bio
još beba. Dečak odrasta sa majčinom sestrom, njenim mužem i njihovim sinom, u kući gde mu nikada nije
pružena ljubav i sreća, a oni mu taje o njegovom čarobnjačkom porijeklu. Preokret u Harryjevom životu
nastaje kada, uprkos protivljenju tetke i teče, odlazi u školu za čarobnjake Hogwarts. Tamo upoznaje sasvim
novi svet -svet čarobnjaka i veštica, u kojem je Harry oduvek bio slavan, ponajviše zbog toga jer ga zli
čarobnjak Voldemort nije uspeo ubiti. Knjiga opisuje prvu godinu Harryjevog školovanja u Hogwartsu, gde
upoznaje iskrene prijatelje, uči čarobnjačke veštine i upušta se u opasnu avanturu, kako bi otkrio ko želi
ukrasti čuveni kamen mudrosti.

Pročitajte pažljivo navedene primere, a odgovor za koji ste se odlučili označite stavljanjem krstića u kvadrat
ispred njega.
Hvala Vam što ste pristali sudelovati u ovoj anketi i na taj način pomogli nastanku mog diplomskog rada!
Za dodatna pitanja, informacije ili sugestije na raspolaganju Vam stoji moja email adresa
majacvijetic@hotmail.com

Maternji jezik: ____________________

Godina rođenja: ____________________
Mesto i država prebivališta: _______________________________________
Zanimanje: __________________________
Da li ste čuli za knjige o Harryju Potteru DA NE
Da li ste već čitali knjigu Harry Potter i kamen mudrosti DA NE
Da li ste gledali istoimeni film DA NE

89
Primer 1

A B
Gospodin Darsli bio je direktor firme Graningz koja
pravi bušilice. Bio je krupan, dežmekast čovek,
kratkog debelog vrata, i imao je velike brkove.
Gospođa Darsli bila je mršava plavuša i vrat joj je bio
dvostruko duži od uobičajenog, što joj je veoma
koristilo, budući da je dosta vremena provodila
izvijajući glavu preko baštenskih ograda, da bi
špijunirala susede. Darslijevi su imali sinčića zvanog
Dadli i, po njihovom mišljenju, na svetu nije bilo
boljeg dečaka od njega.
(str.7)
Gospodin Dursley bio je direktor tvrtke Grunnings
koja je proizvodila bušilice. Bijaše to krupan, mišićav
čovjek koji kanda nije ni imao vrat, ali je zato imao
velike brčine. Gospođa Dursley bila je mršava
plavojka i imala je gotovo dvostruko duži vrat od
uobičajenog, što joj je dobro dolazilo jer je vrlo
mnogo vremena provodila istežući ga preko vrtne
ograde i uhodareći susjede. Dursleyjevi su imali sina
Dudleyja, od kojeg, po njihovom mišljenju, nije bilo
slađeg dečka na svijetu.
(str.7)

1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji?

Tekst A
Tekst B
Oba teksta su razumljiva
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv

2. Koji jeVaš celokupni utisak, tj. koji od prevoda Vam se lično više sviđa?
prevod A
prevod B
oba podjednako
nijedan prevod mi se ne sviđa

3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen deci?
Tekst A
Tekst B
Oba teksta su dovoljno prilagođena deci
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za decu

4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih reči?

Tekst A
Tekst B
Oba teksta nemaju nepoznatih reči
Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih reči

5. U kojem od dva teksta možete pre prepoznati da se radi o prevodu?

U tekstu A
U tekstu B
Nijedan tekst ne doživljavam kao prevod
Očigledno je da su oba teksta prevodi

6. Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo?
tekst A
tekst B
Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo
Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo

90
 7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastareo?
Tekst A
Tekst B
Nijedan tekst nije napisan zastarelim jezikom
Oba teksta su napisan u zastarelom duhu

Primer 2

A B
U pola devet gospodin Darsli je pokupio svoju akten- U osam i pol gospodin Dursley uzeo je svoju torbu,
tašnu, kljucnuo gospođu Darsli u obraz i pokušao da letimice cjelnuo gospođu Dursley u obraz i pokušao
poljubi Dadlija za rastanak, ali nije uspeo, pošto je na rastanku poljubiti i Dudleyja, ali ga je promašio
Dadli upravo pravio rusvaj i bacao žitne pahuljice na jer je Dudleyja upravo spopao bijes pa je kašicu
zidove. bacao oko sebe po zidovima.
- Mali vragolan – smeškao se gospodin Darsli dok je „Vražji malac!” propenta gospodin Dursley izlazeći
izlazio iz kuće. iz kuće.
(str.8.) (str. 8)

1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji?

Tekst A
Tekst B
Oba teksta su razumljiva
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv

2. Koji jeVaš celokupni utisak, tj. koji od prevoda Vam se lično više sviđa?
prevod A
prevod B
oba podjednako
nijedan prevod mi se ne sviđa

3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen deci?
Tekst A
Tekst B
Oba teksta su dovoljno prilagođena deci
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za decu

4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih reči?

Tekst A
Tekst B
Oba teksta nemaju nepoznatih reči
Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih reči

5. U kojem od dva teksta možete pre prepoznati da se radi o prevodu?

U tekstu A
U tekstu B
Nijedan tekst ne doživljavam kao prevod
Očigledno je da su oba teksta prevodi

6. Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo?
tekst A
tekst B
Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo
Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo

91
 7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastareo?
Tekst A
Tekst B
Nijedan tekst nije napisan zastarelim jezikom
Oba teksta su napisana u zastarelom duhu

Primer 3

A B
Prošlo je desetak godina od onog jutra kada su
Darslijevi, probudivši se, zatekli svog nećaka pred
ulaznim vratima, ali Šimširova ulica se nimalo nije
promenila. Sunce je obasjavalo iste lepo uređene
bašte ispred kuća i mesinganu tablu sa brojem četiri
na ulaznim vratima Darslijevih; ušunjalo bi se u
njihovu dnevnu sobu koja je bila gotovo ista kao one
noći kada je Darsli gledao upečatljivi TV izveštaj o
sovama. Samo se po fotografijama na ploči iznad
kamina videlo koliko je vremena prošlo.
(str. 21)
Prošlo je bilo bezmalo deset godina otkako su se
Dursleyjevi jednog jutra probudili i našli svog nećaka
na vrhu stuba, ali se Kalinin prilaz za to vrijeme nije
gotovo ni najmanje promijenio. Sunce je ujutro
obasjavalo iste one uredne vrtove ispred kuća te je
mjedeni broj četiri na Dursleyjevim ulaznim vratima
blistao punim sjajem. Zrake su sunčane prodirale u
dnevnu sobu, koja je bila gotovo ista onakva kakva je
bila one noći kada je gospodin Dursley gledao u njoj
one kobne vijesti o sovama. Samo su fotografije na
okviru kamina stvarno pokazivale koliko je vremena
odonda minulo.
(str. 19)

1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji?

Tekst A
Tekst B
Oba teksta su razumljiva
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv

2. Koji jeVaš celokupni utisak, tj. koji od prevoda Vam se lično više sviđa?
prevod A
prevod B
oba podjednako
nijedan prevod mi se ne sviđa

3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen deci?
Tekst A
Tekst B
Oba teksta su dovoljno prilagođena deci
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za decu

4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih reči?

Tekst A
Tekst B
Oba teksta nemaju nepoznatih reči
Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih reči

5. U kojem od dva teksta možete pre prepoznati da se radi o prevodu?

U tekstu A
U tekstu B
Nijedan tekst ne doživljavam kao prevod
Očigledno je da su oba teksta prevodi

92
 6. Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo?
tekst A
tekst B
Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo
Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo

7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastareo?
Tekst A
Tekst B
Nijedan tekst nije napisan zastarelim jezikom
Oba teksta su napisana u zastarelom duhu

Primer 4

A B
- Opominjem te – reče mu tada, unoseći mu se u lice „Pazi dobro,” reče mu unoseći se Harryju u lice
svojom velikom purpurnom facom. – Opominjem te svojom širokom grimiznom facom, „pazi dobro, mali
sada, dečače – napraviš li bilo kakvu budalaštinu, moj... ako samo nešto zabrljaš, makar i najmanju
bilo kakvu – do Božića ćeš ostati zatvoren u ostavi. sitnicu, ostat ćeš u onom svom ormaru zatvoren do
- Neću ništa ružno da uradim – reče Hari, časna reč... Božića!”
(str. 26) „Ma neću ništa učiniti,” reče Harry, „poštenja mi.”
(str. 23)

1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji?

Tekst A
Tekst B
Oba teksta su razumljiva
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv

2. Koji jeVaš celokupni utisak, tj. koji od prevoda Vam se lično više sviđa?
prevod A
prevod B
oba podjednako
nijedan prevod mi se ne sviđa

3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen deci?
Tekst A
Tekst B
Oba teksta su dovoljno prilagođena djci
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za decu

4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih reči?

Tekst A
Tekst B
Oba teksta nemaju nepoznatih reči
Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih reči

5. U kojem od dva teksta možete pre prepoznati da se radi o prevodu?

U tekstu A
U tekstu B
Nijedan tekst ne doživljavam kao prevod
Očigledno je da su oba teksta prevodi

93
 6. Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo?
tekst A
tekst B
Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo
Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo

7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastareo?
Tekst A
Tekst B
Nijedan tekst nije napisan zastarelim jezikom
Oba teksta su napisana u zastarelom duhu

Primer 5

A B
Sledećeg dana doručkovali su bajati kornflejks i Sutradan ujutro doručkovali su pljesnive kukuruzne
hladne paradajze iz konzerve na tostu. Upravo su pahuljice i hladne rajčice iz konzervi na tostu. Tek
završavali s jelom, kad vlasnica hotela priđe što su se najeli, pristupi im vlasnica hotela i upita:
njihovom stolu. „Oprostite, nije li možda tko od vas gospodin H.
- Izvinite, da li je među vama izvesni Potter? Evo, upravo sam dobila oko stotinu ovakvih
gospodin H. Poter? Imam već stotinak pisama...”
ovakvih na recepciji. I pokaže im pismo na kojem je zelenom tintom bila
Podigla je pismo kako bi svi mogli da pročitaju ispisana adresa:
adresu ispisanu zelenim mastilom: Gosp. H.Potter
G. H. Poter Soba br. 17
Soba 17 Hotel pogled na kolodvor
Hotel Reilvju Cokeworth
Koukvort (str.37)
(str.41)

1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji?

Tekst A
Tekst B
Oba teksta su razumljiva
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv

2. Koji jeVaš celokupni utisak, tj. koji od prevoda Vam se lično više sviđa?
prevod A
prevod B
oba podjednako
nijedan prevod mi se ne sviđa

3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen deci?
Tekst A
Tekst B
Oba teksta su dovoljno prilagođena deci
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za decu

4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih reči?

Tekst A
Tekst B
Oba teksta nemaju nepoznatih reči
Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih reči

94
 5. U kojem od dva teksta možete prije prepoznati da se radi o prevodu?
U tekstu A
U tekstu B
Nijedan tekst ne doživljavam kao prevod
Očigledno je da su oba teksta prevodi

6. Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo?
tekst A
tekst B
Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo
Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo

7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastareo?
Tekst A
Tekst B
Nijedan tekst nije napisan zastarelim jezikom
Oba teksta su napisana u zastarelom duhu

Primer 6

A B
Na vratima je stajao džin od čoveka. Lice mu je bilo
gotovo sakriveno ispod razbarušene grive od kose i
divlje brade, ali ste mogli da zapazite oči koje su
sijale poput crnih buba ispod te silne kosurine.
Džin je krčio sebi put kroz kolibu, malo se saginjući,
tako da je glavom četkao tavanicu. Sagnuo se,
podigao vrata i jednim pokretom ih vratio u ram.
Zvuk oluje je malo utihnuo. On se okrenu i sve ih
osmotri.
– Mož’ li da nam skuvate po šolju čaja, može, a? Put
je bio naporan...
(str.44)
U dovratku se pojavi neki gorostas. Lice mu je bilo
gotovo zastrto dugačkom, čupavom grivom od kose i
raskuštranom, zapletenom bradom. Ipak su mu se
vidjele oči što su se krijesile ispod kosurine poput
crnih kukaca.
Gorostas se uvuče u kolibu tako da glavom tek očeše
strop. Sagne se, digne vrata i lako ih opet namjesti u
njihov okvir. Vani je huka oluje malko jenjala. Div se
okrene da ih pogleda sve redom.
„ Ne bi l nam skuvali malko čaja, a? Nije ovo bilo
baš lahko putovanje...”
(str.42)

1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji?

Tekst A
Tekst B
Oba teksta su razumljiva
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv

2. Koji jeVaš celokupni utisak, tj. koji od prevoda Vam se lično više sviđa?
prevod A
prevod B
oba podjednako
nijedan prevod mi se ne sviđa

3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen deci?
Tekst A
Tekst B
Oba teksta su dovoljno prilagođena deci
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za decu

95
 4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih reči?
Tekst A
Tekst B
Oba teksta nemaju nepoznatih reči
Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih reči

5. U kojem od dva teksta možete pre prepoznati da se radi o prevodu?

U tekstu A
U tekstu B
Nijedan tekst ne doživljavam kao prevod
Očigledno je da su oba teksta prevodi

6. Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo?
tekst A
tekst B
Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo
Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo

7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastareo?
Tekst A
Tekst B
Nijedan tekst nije napisan zastaelim jezikom
Oba teksta su napisana u zastarelom duhu

Primer 7

A B
- Gde sam ono stao? – reče Hagrid, ali u tom trenutku „Di smo ono stali?” priupita ga Hagrid, ali uto tetak
teča Vernon, još uvek pepelastog lica, ali ljutitog Vernon, svejednako pepeljast u licu ali vrlo srdit,
izgleda, priđe ognjištu . stupi na svjetlo od vatre.
- On ne ide tamo – reče. „Ne idemo nikamo,”reče.
Hagrid zagrme. Hagrid hrakne.
-Vol’o bih da vidim velike Normalce k'o što s' ti da „Baš bih volio vidit kako će ga u tome spriječit taki
ga zaustave – reče. jedan bezjak kao što si ti,”odsiječe on.
-Velike šta?- zainteresova se Hari. „Što to?” radoznalo će Harry.
- Normalce – reče Hagrid. – To su obični ljudi, koji „Bezjak,”odgovori Hagrid. „Tako ti mi zovemo sve
nisu čarobnjaci, kao što su ovi tvoji. Baš si baksuz što one koji se ne bave magijom. A ti si imo baš peh da
si odgajan u porodici najvećih Normalaca koje sam odrasteš u familiji najgorih bezjaka koje sam ikad
ikad video. vidio.”
(str.50) (str. 46)
1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji?
Tekst A
Tekst B
Oba teksta su razumljiva
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv

2. Koji jeVaš celokupni utisak, tj. koji od prevoda Vam se lično više sviđa?
prevod A
prevod B
oba podjednako
nijedan prevod mi se ne sviđa

96
 3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen deci?
Tekst A
Tekst B
Oba teksta su dovoljno prilagođena deci
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za decu

4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih reči?

Tekst A
Tekst B
Oba teksta nemaju nepoznatih reči
Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih reči

5. U kojem od dva teksta možete pre prepoznati da se radi o prevodu?

U tekstu A
U tekstu B
Nijedan tekst ne doživljavam kao prevod
Očigledno je da su oba teksta prevodi

6. Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo?
tekst A
tekst B
Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo
Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo

7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastareo?
Tekst A
Tekst B
Nijedan tekst nije napisan zastarelim jezikom
Oba teksta su napisana u zastarelom duhu

Primer 8

A B
On sede, a teški Hagridov kaput spade sa njega.
Koliba je bila puna sunca, oluja je prošla, sam Hagrid
je spavao na ulegnutoj sofi, a jedna sova je kuckala
noktom o prozor, držeći novine u kljunu.
Hari naglo poskoči, sav srećan, kao da u sebi ima
balon koji se širi. Priđe prozoru i naglo ga raskrili.
Sova nahrupi unutra i ispusti novine na Hagrida, koji
se ne probudi. Sova zatim odleprša do poda i poče da
nasrće na Hagridov kaput.
- Ne čini to .
Hari je hteo da skloni sovu s puta, ali ona ljutito
zamahnu kljunom i nastavi da kljucka kaput
besomučno.
- Hagride! – povika Hari – došla je sova...
- Plati joj – progunđa Hagrid u sofu.
- Šta?
- Hoće da joj platiš za isporuku novina. Pogledaj u
moje džepove.
(str.57)
Kad se pridigne, Hagridov teški ogrtač spadne mu s
ramena. Koliba je bila puna sunca, oluja je minula.
Sam je Hagrid spavao na razvaljenoj sofi, a po
prozoru je čaporcima kucala sova držeći u kljunu
novine.
Harry se osovi na noge sav sretan, baš kao da se u
njemu nadima velik balon. Ode ravno do prozora i
širom ga otvori. Sova uleti u sobu i spusti novine na
Hagrida, koji se još nije probudio. Sova zatim sleti na
pod i uzme potezati za Hagridov ogrtač.
„Mani se toga!”
Harry pokuša otjerati sovu, ali se ona kljunom
žestoko okomi na njega i nastavi čupkati ogrtač.
„Hagride!”vikne Harry. „Tu je neka sova...”
„Plati joj!” progunđa Hagrid ne dižući glavu.
„Kako?”
„Treba joj platiti što nam je donijela novine. Uzmi iz
mog ogrtača.”
(str.53)

97
1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji?
Tekst A
Tekst B
Oba teksta su razumljiva
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv

2. Koji jeVaš celokupni utisak, tj. koji od prevoda Vam se lično više sviđa?
prevod A
prevod B
oba podjednako
nijedan prevod mi se ne sviđa

3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen deci?
Tekst A
Tekst B
Oba teksta su dovoljno prilagođena deci
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za decu

4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih reči?

Tekst A
Tekst B
Oba teksta nemaju nepoznatih reči
Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih reči

5. U kojem od dva teksta možete pre prepoznati da se radi o prevodu?

U tekstu A
U tekstu B
Nijedan tekst ne doživljavam kao prevod
Očigledno je da su oba teksta prevodi

6. Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo?
tekst A
tekst B
Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo
Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo

7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastareo?
Tekst A
Tekst B
Nijedan tekst nije napisan zastarelim jezikom
Oba teksta su napisan u zastarelom duhu

98
Primer 9

A B
Sada su bili pred drugim parom vrata, ovog puta Našli su se pred još jednim vratima, ovaj put
srebrenih, na kojima je bilo ugravirano: srebrenim, na kojima bijahu ugravirane ove riječi:
Uđi stranče, ali znaj,
Uđi stranče, ali imaj na umu Grijeh pohlepe zauzdaj!
Šta donosi greh pohlepe Tko za tuđim novcem seže,
Jer oni koji uzimaju, a ne zarađuju Nit na kojoj visi reže.
Za uzvrat plaćaju onim što im je najdraže Želiš li u našem domu
Pa ako tražiš ispod naših spratova Blago skrbit džepu svomu,
Blago koje nikada nije bilo tvoje Upozoren si, tate, znaj
Lopove, upozoren si, čuvaj se Smjesta bjež, ne oklijevaj.
Da ne dobiješ i više od blaga dole.
„Bio bi lud, ko što rekoh, kad bi tu pokušo nešto
- K’o što sam rek’o, bio bi lud da pokušaš da zdipit”, opet će Hagrid.
ih opljačkaš – reče Hagrid.
(str. 66-67) (str. 61)

1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji?

Tekst A
Tekst B
Oba teksta su razumljiva
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv

2. Koji jeVaš celokupni utisak, tj. koji od prevoda Vam se lično više sviđa?
prevod A
prevod B
oba podjednako
nijedan prevod mi se ne sviđa

3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen deci?
Tekst A
Tekst B
Oba teksta su dovoljno prilagođena deci
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za decu

4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih reči?

Tekst A
Tekst B
Oba teksta nemaju nepoznatih reči
Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih reči

5. U kojem od dva teksta možete prije prepoznati da se radi o prevodu?

U tekstu A
U tekstu B
Nijedan tekst ne doživljavam kao prevod
Očigledno je da su oba teksta prevodi

99
 6. Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo?
tekst A
tekst B
Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo
Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo

7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastareo?
Tekst A
Tekst B
Nijedan tekst nije napisan zastarelim jezikom
Oba teksta su napisana u zastarelom duhu

Primer 10

A B
- Pa šta je onda kvidič? „Dobro, a što je to metloboj?”
- To je naš sport. Čarobnjački sport. To je kao – kao „To ti je naš šport. Čarobnjački šport. To ti je... ko
fudbal u Normalskom svetu – svi prate kvidič – igra nogomet u bezjačkom svijetu ... svi prate metloboj...a
se u vazduhu na metlama i ima četiri lopte – malo je igra se u zraku na metlama, sa četiri lopte...nije baš
teško objasniti pravila. lako objasniti pravila te igre.”
(str. 73) (str.66-67)

1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji?

Tekst A
Tekst B
Oba teksta su razumljiva
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv

2. Koji jeVaš celokupni utisak, tj. koji od prevoda Vam se lično više sviđa?
prevod A
prevod B
oba podjednako
nijedan prevod mi se ne sviđa

3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen deci?
Tekst A
Tekst B
Oba teksta su dovoljno prilagođena deci
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za decu

4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih reči?

Tekst A
Tekst B
Oba teksta nemaju nepoznatih reči
Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih reči

5. U kojem od dva teksta možete pre prepoznati da se radi o prevodu?

U tekstu A
U tekstu B
Nijedan tekst ne doživljavam kao prevod
Očigledno je da su oba teksta prevodi

100
 6. Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo?
tekst A
tekst B
Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo
Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo

7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastareo?
Tekst A
Tekst B
Nijedan tekst nije napisan zastarelim jezikom
Oba teksta su napisana u zastarelom duhu

Primer 11

A B
-Svako neka peva po svojoj omiljenoj melodiji – „Neka svatko pjeva himnu prema svojoj najdražoj
reče Dambldor – krećemo! melodiji,”reče Dumbledore. „A sad, zapjevajmo!”
I škola zabruja: I cijela škola zatuli iz sveg glasa:
Hogvorts, Hogvorts, Hogi Vorti Hogvorts, Za Hogwarts, za Hogwarts, za Hoooog-warts,
Molimo te nauči nas vešto, Gdje znanje skupljamo mi
Bilo da smo stari i ćelavi Nauči nas mlade il stare
Ili mladi, mišićavi Kako čarobirati.
Našim glavama bi dobro došlo U prazne i šuplje glave,
Da naučimo nešto zanimljivo, Gdje pokoja mušica spi,
Sada su prazne i vazduha pune Uspi nam čarobne trave,
Trica, kučina i komadića vune, Sve znanje nek znadu svi.
Nauči nas nešto što vredi znati Pokaži nam sve učenja vrijedno
Sve što smo zaboravili vrati I pokloni nam pamćenja dar,
Daj sve od sebe, mi ćemo sami do ostalog doći Ocijeni nas što bolje možeš,
Učeći dok nam se glava ne rastoči. Sve ostalo naša je stvar.
(str. 113) (str.103-104)

1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji?

Tekst A
Tekst B
Oba teksta su razumljiva
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv

2. Koji jeVaš celokupni utisak, tj. koji od prevoda Vam se lično više sviđa?
prevod A
prevod B
oba podjednako
nijedan prevod mi se ne sviđa

3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen deci?
Tekst A
Tekst B
Oba teksta su dovoljno prilagođena deci
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za decu

101
 4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih reči?
Tekst A
Tekst B
Oba teksta nemaju nepoznatih reči
Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih reči

5. U kojem od dva teksta možete pre prepoznati da se radi o prevodu?

U tekstu A
U tekstu B
Nijedan tekst ne doživljavam kao prevod
Očigledno je da su oba teksta prevodi

6. Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo?
tekst A
tekst B
Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo
Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo

7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastareo?
Tekst A
Tekst B
Nijedan tekst nije napisan zastarelim jezikom
Oba teksta su napisan u zastarelom duhu

Primer 12

A B
Ni od duhova nije bilo velike vajde. Đaci bi se uvek
isprepadali kada bi neko od duhova iznenada
skliznuo kroz vrata koja ste pokušavali da otvorite.
Skoro obezglavljeni Nik uvek je bio srećan da novim
Grifindorovcimapokaže ispravan pravac, ali je Pivs,
kućni duh, znao da im napravi više problema nego
dva para zaključanih vrata i lažno stepenište, ako
biste ga sreli u žurbi zbog toga što kasnite na čas.
Ispustio bi vam na glavu loptice od papirnih
otpadaka, izvukao tepih pod nogama, posuo vas
ostacima hrane ili kredom ili bi vam se prišunjao iza
leđa, nevidljiv, zgrabio vas za nos i zakričao: DOBIO
SI SVOJE.
(str.116-117)
Ni duhovi nisu bili baš od neke pomoći. Harry bi se
grdno prepao kad god bi koji od njih iznenada prošao
kroz vrata koja on pokušava otvoriti. Skoro Bezglavi
Nick uvijek bi rado pokazao put novim
Gryffindorima, ali kućni duh Peeves uputio bi
učenika, kada bi ovaj kasnio na predavanje, na dvoja
zaključana vrata i lažno stubište. Istresao bi smeće iz
koševa đacima na glave, izvlačio im sagove ispod
nogu, zasipao ih komadićima krede ili im se,
nevidljiv, prikradao iza leđa, hvatao za nos i vikao:
„DRŽIM TE ZA KLJUKU!”
(str.107-108)

1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji?

Tekst A
Tekst B
Oba teksta su razumljiva
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv

102
 2. Koji jeVaš celokupni utisak, tj. koji od prevoda Vam se lično više sviđa?
prevod A
prevod B
oba podjednako
nijedan prevod mi se ne sviđa

3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen deci?
Tekst A
Tekst B
Oba teksta su dovoljno prilagođena deci
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za decu

4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih reči?

Tekst A
Tekst B
Oba teksta nemaju nepoznatih reči
Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih reči

5. U kojem od dva teksta možete pre prepoznati da se radi o prevodu?

U tekstu A
U tekstu B
Nijedan tekst ne doživljavam kao prevod
Očigledno je da su oba teksta prevodi

6. Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo?
tekst A
tekst B
Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo
Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo

7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastareo?
Tekst A
Tekst B
Nijedan tekst nije napisan zastarelim jezikom
Oba teksta su napisana u zastarelom duhu

Primer 13

A B
Dambldor je ubedio Harija da više ne ide da se
ogleda u ogledalu žudnje i do kraja božićnog raspusta
nevidljivi ogrtač je stajao okačen u ormanu. Hari je
želeo da zaboravi šta je video u ogledalu žudnje, ali
nije mogao. Počele su da ga progone noćne more.
Stalno je iznova sanjao kako njegovi roditelji nestaju
u bljesku zelene munje, dok se kreštavi glas zlurado
smejao.
(str. 186)
Dumbledore je uvjerio Harryja da će mu biti bolje da
ne traži više zrcalo Erised, pa je Čarobni plašt
nevidljivosti ostao do kraja božićnih blagdana složen
na dnu njegova velika kovčega. Harry bi bio isto tako
najradije zaboravio što je vidio u zrcalu, ali nije
mogao. Počeli su ga mučiti ružni snovi. Više puta je
sanjao kako mu roditelji nestaju pri blijesku zelenog
svjetla dok se netko smije visokim smijehom.
(str.171)

1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji?

Tekst A
Tekst B
Oba teksta su razumljiva
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv

103
 2. Koji jeVaš celokupni utisak, tj. koji od prevoda Vam se lično više sviđa?
prevod A
prevod B
oba podjednako
nijedan prevod mi se ne sviđa

3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen deci?
Tekst A
Tekst B
Oba teksta su dovoljno prilagođena deci
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za decu

4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih reči?

Tekst A
Tekst B
Oba teksta nemaju nepoznatih reči
Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih reči

5. U kojem od dva teksta možete pre prepoznati da se radi o prevodu?

U tekstu A
U tekstu B
Nijedan tekst ne doživljavam kao prevod
Očigledno je da su oba teksta prevodi

6. Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo?
tekst A
tekst B
Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo
Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo

7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastareo?
Tekst A
Tekst B
Nijedan tekst nije napisan zastarelim jezikom
Oba teksta su napisana u zastarelom duhu

Primer 14

A B
- Ali zašto Kvirel nije smeo da me takne?
- Tvoja majka je umrla da bi te spasila. Ako ima
nešto što Voldemor ne može da shvati, to je
ljubav. Nije shvatio da ljubav, tako silna poput
majčine, za tebe predstavlja najvažniji znak. Ne
ožiljak, ne vidljivi znak... biti voljen, čak i kada
osoba koja nas voli nestane, znači biti zaštićen
zauvek. To je ono što ti uđe pod kožu. Kvirel,
pun mržnje, pohlepe i ambicije, prodao je dušu
Voldemoru, stoga nije mogao da te dodirne.
Dodirnuti osobu označenu nečim dobrim za
njega je predstavljalo agoniju.
(str.256)
„A zašto me Quirell nije mogao dodirnuti?”
„Tvoja je majka poginula da tebe spasi. Ako ima
nešto što što Voldemort ne razumije, to je ljubav. On
nije shvatio da tako snažna ljubav kao što je bila
ljubav tvoje majke prema tebi ostavlja za sobom trag.
Ne mislim ožiljak, na nekakav vidljiv znak...kad je
netko tako duboko voljen, čak i ako nema više osobe
koja ga je voljela, ta ljubav će ga dovijeka donekle
štititi. Ona je u samoj tvojoj koži. Zato te Quirell i
nije mogao dodirnuti, onako pun mržnje, pohlepe i
častohleplja, nakon što je svoju dušu podijelio sa
Voldemortom. Njemu je bila smrtna muka dodirnuti
osobu obilježenu nečim tako dobrim.” (str.237)

104
1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji?
Tekst A
Tekst B
Oba teksta su razumljiva
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv

2. Koji jeVaš celokupni utisak, tj. koji od prevoda Vam se lično više sviđa?
prevod A
prevod B
oba podjednako
nijedan prevod mi se ne sviđa

3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen deci?
Tekst A
Tekst B
Oba teksta su dovoljno prilagođena deci
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za decu

4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih reči?

Tekst A
Tekst B
Oba teksta nemaju nepoznatih reči
Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih reči

5. U kojem od dva teksta možete pre prepoznati da se radi o prevodu?

U tekstu A
U tekstu B
Nijedan tekst ne doživljavam kao prevod
Očigledno je da su oba teksta prevodi

6. Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo?
tekst A
tekst B
Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo
Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo

7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastareo?
Tekst A
Tekst B
Nijedan tekst nije napisan zastarelim jezikom
Oba teksta su napisana u zastarelom duhu

105
Prilog 2
Anketa: hrvatska verzija

A N K E T A

Ova anketa je dio istraživanja, koji provodim u sklopu pisanja diplomskog rada na Sveučilištu Karla-Franza u
Grazu, Austriji. U tom radu bavim se prvenstveno analizom srpskog i hrvatskog prijevoda knjige Harry
Potter and the Philosopher’s Stone britanske autorice Joan K. Rowling, koja se u srpskom izdanju pojavila
pod naslovom Harry Potter i kamen mudrosti, a u hrvatskom Harry Potter i kamen mudraca.

Knjiga je pisana za djecu, ali se pokazalo da ju je pročitao i veliki broj odrasle čitalačke publike. Djelo govori
o dječaku Harryju Potteru, čiji su roditelji poginuli u borbi protiv zla čarobnjaka Voldemorta, kada je Harry
bio još beba. Dječak odrasta sa majčinom sestrom, njenim mužem i njihovim sinom, u kući gdje mu nikada
nije pružena ljubav i sreća, a oni mu taje o njegovom čarobnjačkom podrijetlu. Preokret u Harryjevom životu
nastaje kada, usprkos protivljenju tetke i tetka, odlazi u školu za čarobnjake Hogwarts. Tamo upoznaje sasvim
novi svijet -svijet čarobnjaka i vještica, u kojem je Harry oduvijek bio slavan, ponajviše zbog toga jer ga zli
čarobnjak Voldemort nije uspio ubiti. Knjiga opisuje prvu godinu Harryjevog školovanja u Hogwartsu, gdje
upoznaje iskrene prijatelje, uči čarobnjačke vještine i upušta se u opasnu avanturu, kako bi otkrio tko želi
ukrasti čuveni kamen mudraca.

Pročitajte pažljivo navedene primjere, a odgovor za koji ste se odlučili označite stavljanjem križića u kvadrat
ispred njega.
Hvala Vam što ste pristali sudjelovti u ovoj anketi i na taj način pomogli nastanak mog diplomskog rada!
Za dodatna pitanja, informacije ili sugestije na raspolaganju Vam stoji moja email adresa
majacvijetic@hotmail.com Materinski jezik: ____________________
Godina rođenja: ____________________
Mjesto i država prebivališta: _______________________________________
Zanimanje: __________________________
Da li ste čuli za knjige o Harryju Potteru DA NE
Da li ste već čitali knjigu Harry Potter i kamen mudraca DA NE
Da ki ste gledali istoimeni film DA NE

106
Primjer 1

A B
Gospodin Darsli bio je direktor firme Graningz koja
pravi bušilice. Bio je krupan, dežmekast čovek,
kratkog debelog vrata, i imao je velike brkove.
Gospođa Darsli bila je mršava plavuša i vrat joj je bio
dvostruko duži od uobičajenog, što joj je veoma
koristilo, budući da je dosta vremena provodila
izvijajući glavu preko baštenskih ograda, da bi
špijunirala susede. Darslijevi su imali sinčića zvanog
Dadli i, po njihovom mišljenju, na svetu nije bilo
boljeg dečaka od njega.
(str.7)
Gospodin Dursley bio je direktor tvrtke Grunnings
koja je proizvodila bušilice. Bijaše to krupan, mišićav
čovjek koji kanda nije ni imao vrat, ali je zato imao
velike brčine. Gospođa Dursley bila je mršava
plavojka i imala je gotovo dvostruko duži vrat od
uobičajenog, što joj je dobro dolazilo jer je vrlo
mnogo vremena provodila istežući ga preko vrtne
ograde i uhodareći susjede. Dursleyjevi su imali sina
Dudleyja, od kojeg, po njihovom mišljenju, nije bilo
slađeg dečka na svijetu.
(str.7)

1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji?

Tekst A
Tekst B
Oba teksta su razumljiva
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv

2. Koji jeVaš cjelokupni dojam, tj. koji od prijevoda Vam se osobno više sviđa?
prijevod A
prijevod B
oba podjednako
nijedan prijevod mi se ne sviđa

3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen djeci?
Tekst A
Tekst B
Oba teksta su dovoljno prilagođena djeci
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za djecu

4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih riječi?

Tekst A
Tekst B
Oba teksta nemaju nepoznatih riječi
Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih riječi

5. U kojem od dva teksta možete prije prepoznati da se radi o prijevodu?

U tekstu A
U tekstu B
Nijedan tekst ne doživljavam kao prijevod
Očigledno je da su oba teksta prijevodi

6. Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo?
tekst A
tekst B
Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo
Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo

7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastario?
Tekst A
Tekst B
Nijedan tekst nije napisan zastarjelim jezikom
Oba teksta su napisana u zastarjelom duhu

107
Primjer 2

A B
U pola devet gospodin Darsli je pokupio svoju akten- U osam i pol gospodin Dursley uzeo je svoju torbu,
tašnu, kljucnuo gospođu Darsli u obraz i pokušao da letimice cjelnuo gospođu Dursley u obraz i pokušao
poljubi Dadlija za rastanak, ali nije uspeo, pošto je na rastanku poljubiti i Dudleyja, ali ga je promašio
Dadli upravo pravio rusvaj i bacao žitne pahuljice na jer je Dudleyja upravo spopao bijes pa je kašicu
zidove. bacao oko sebe po zidovima.
- Mali vragolan – smeškao se gospodin Darsli dok je „Vražji malac!” propenta gospodin Dursley izlazeći
izlazio iz kuće. iz kuće.
(str.8.) (str. 8)

1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji?

Tekst A
Tekst B
Oba teksta su razumljiva
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv

2. Koji jeVaš cjelokupni dojam, tj. koji od prijevoda Vam se osobno više sviđa?
prijevod A
prijevod B
oba podjednako
nijedan prijevod mi se ne sviđa

3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen djeci?
Tekst A
Tekst B
Oba teksta su dovoljno prilagođena djeci
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za djecu

4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih riječi?

Tekst A
Tekst B
Oba teksta nemaju nepoznatih riječi
Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih riječi

5. U kojem od dva teksta možete prije prepoznati da se radi o prijevodu?

U tekstu A
U tekstu B
Nijedan tekst ne doživljavam kao prijevod
Očigledno je da su oba teksta prijevodi

6. Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo?
tekst A
tekst B
Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo
Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo

7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastario?
Tekst A
Tekst B
Nijedan tekst nije napisan zastarjelim jezikom
Oba teksta su napisana u zastarjelom duhu

108
Primjer 3

A B
Prošlo je desetak godina od onog jutra kada su
Darslijevi, probudivši se, zatekli svog nećaka pred
ulaznim vratima, ali Šimširova ulica se nimalo nije
promenila. Sunce je obasjavalo iste lepo uređene
bašte ispred kuća i mesinganu tablu sa brojem četiri
na ulaznim vratima Darslijevih; ušunjalo bi se u
njihovu dnevnu sobu koja je bila gotovo ista kao one
noći kada je Darsli gledao upečatljivi TV izveštaj o
sovama. Samo se po fotografijama na ploči iznad
kamina videlo koliko je vremena prošlo.
(str. 21)
Prošlo je bilo bezmalo deset godina otkako su se
Dursleyjevi jednog jutra probudili i našli svog nećaka
na vrhu stuba, ali se Kalinin prilaz za to vrijeme nije
gotovo ni najmanje promijenio. Sunce je ujutro
obasjavalo iste one uredne vrtove ispred kuća te je
mjedeni broj četiri na Dursleyjevim ulaznim vratima
blistao punim sjajem. Zrake su sunčane prodirale u
dnevnu sobu, koja je bila gotovo ista onakva kakva je
bila one noći kada je gospodin Dursley gledao u njoj
one kobne vijesti o sovama. Samo su fotografije na
okviru kamina stvarno pokazivale koliko je vremena
odonda minulo.
(str. 19)

1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji?

Tekst A
Tekst B
Oba teksta su razumljiva
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv

2. Koji jeVaš cjelokupni dojam, tj. koji od prijevoda Vam se osobno više sviđa?
prijevod A
prijevod B
oba podjednako
nijedan prijevod mi se ne sviđa

3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen djeci?
Tekst A
Tekst B
Oba teksta su dovoljno prilagođena djeci
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za djecu

4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih riječi?

Tekst A
Tekst B
Oba teksta nemaju nepoznatih riječi
Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih riječi

5. U kojem od dva teksta možete prije prepoznati da se radi o prijevodu?

U tekstu A
U tekstu B
Nijedan tekst ne doživljavam kao prijevod
Očigledno je da su oba teksta prijevodi

6. Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo?
tekst A
tekst B
Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo
Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo

109
 7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastario?
Tekst A
Tekst B
Nijedan tekst nije napisan zastarjelim jezikom
Oba teksta su napisana u zastarjelom duhu

Primjer 4

A B
- Opominjem te – reče mu tada, unoseći mu se u lice „Pazi dobro,” reče mu unoseći se Harryju u lice
svojom velikom purpurnom facom. – Opominjem te svojom širokom grimiznom facom, „pazi dobro, mali
sada, dečače – napraviš li bilo kakvu budalaštinu, moj... ako samo nešto zabrljaš, makar i najmanju
bilo kakvu – do Božića ćeš ostati zatvoren u ostavi. sitnicu, ostat ćeš u onom svom ormaru zatvoren do
- Neću ništa ružno da uradim – reče Hari, časna reč... Božića!”
(str. 26) „Ma neću ništa učiniti,” reče Harry, „poštenja mi.”
(str. 23)

1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji?

Tekst A
Tekst B
Oba teksta su razumljiva
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv

2. Koji jeVaš cjelokupni dojam, tj. koji od prijevoda Vam se osobno više sviđa?
prijevod A
prijevod B
oba podjednako
nijedan prijevod mi se ne sviđa

3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen djeci?
Tekst A
Tekst B
Oba teksta su dovoljno prilagođena djeci
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za djecu

4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih riječi?

Tekst A
Tekst B
Oba teksta nemaju nepoznatih riječi
Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih riječi

5. U kojem od dva teksta možete prije prepoznati da se radi o prijevodu?

U tekstu A
U tekstu B
Nijedan tekst ne doživljavam kao prijevod
Očigledno je da su oba teksta prijevodi

6. Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo?
tekst A
tekst B
Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo
Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo

110
 7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastario?
Tekst A
Tekst B
Nijedan tekst nije napisan zastarjelim jezikom
Oba teksta su napisana u zastarjelom duhu

Primjer 5

A B
Sledećeg dana doručkovali su bajati kornflejks i Sutradan ujutro doručkovali su pljesnive kukuruzne
hladne paradajze iz konzerve na tostu. Upravo su pahuljice i hladne rajčice iz konzervi na tostu. Tek
završavali s jelom, kad vlasnica hotela priđe što su se najeli, pristupi im vlasnica hotela i upita:
njihovom stolu. „Oprostite, nije li možda tko od vas gospodin H.
- Izvinite, da li je među vama izvesni Potter? Evo, upravo sam dobila oko stotinu ovakvih
gospodin H. Poter? Imam već stotinak pisama...”
ovakvih na recepciji. I pokaže im pismo na kojem je zelenom tintom bila
Podigla je pismo kako bi svi mogli da pročitaju ispisana adresa:
adresu ispisanu zelenim mastilom: Gosp. H.Potter
G. H. Poter Soba br. 17
Soba 17 Hotel pogled na kolodvor
Hotel Reilvju Cokeworth
Koukvort (str.37)
(str.41)

1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji?

Tekst A
Tekst B
Oba teksta su razumljiva
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv

2. Koji jeVaš cjelokupni dojam, tj. koji od prijevoda Vam se osobno više sviđa?
prijevod A
prijevod B
oba podjednako
nijedan prijevod mi se ne sviđa

3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen djeci?
Tekst A
Tekst B
Oba teksta su dovoljno prilagođena djeci
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za djecu

4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih riječi?

Tekst A
Tekst B
Oba teksta nemaju nepoznatih riječi
Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih riječi

5. U kojem od dva teksta možete prije prepoznati da se radi o prijevodu?

U tekstu A
U tekstu B
Nijedan tekst ne doživljavam kao prijevod
Očigledno je da su oba teksta prijevodi

111
 6. Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo?
tekst A
tekst B
Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo
Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo

7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastario?
Tekst A
Tekst B
Nijedan tekst nije napisan zastarjelim jezikom
Oba teksta su napisana u zastarjelom duhu

Primjer 6

A B
Na vratima je stajao džin od čoveka. Lice mu je bilo
gotovo sakriveno ispod razbarušene grive od kose i
divlje brade, ali ste mogli da zapazite oči koje su
sijale poput crnih buba ispod te silne kosurine.
Džin je krčio sebi put kroz kolibu, malo se saginjući,
tako da je glavom četkao tavanicu. Sagnuo se,
podigao vrata i jednim pokretom ih vratio u ram.
Zvuk oluje je malo utihnuo. On se okrenu i sve ih
osmotri.
– Mož’ li da nam skuvate po šolju čaja, može, a? Put
je bio naporan...
(str.44)
U dovratku se pojavi neki gorostas. Lice mu je bilo
gotovo zastrto dugačkom, čupavom grivom od kose i
raskuštranom, zapletenom bradom. Ipak su mu se
vidjele oči što su se krijesile ispod kosurine poput
crnih kukaca.
Gorostas se uvuče u kolibu tako da glavom tek očeše
strop. Sagne se, digne vrata i lako ih opet namjesti u
njihov okvir. Vani je huka oluje malko jenjala. Div se
okrene da ih pogleda sve redom.
„ Ne bi l nam skuvali malko čaja, a? Nije ovo bilo
baš lahko putovanje...”
(str.42)

1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji?

Tekst A
Tekst B
Oba teksta su razumljiva
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv

2. Koji jeVaš cjelokupni dojam, tj. koji od prijevoda Vam se osobno više sviđa?
prijevod A
prijevod B
oba podjednako
nijedan prijevod mi se ne sviđa

3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen djeci?
Tekst A
Tekst B
Oba teksta su dovoljno prilagođena djeci
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za djecu

4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih riječi?

Tekst A
Tekst B
Oba teksta nemaju nepoznatih riječi
Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih riječi

112
 5. U kojem od dva teksta možete prije prepoznati da se radi o prijevodu?
U tekstu A
U tekstu B
Nijedan tekst ne doživljavam kao prijevod
Očigledno je da su oba teksta prijevodi

6. Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo?
tekst A
tekst B
Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo
Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo

7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastario?
Tekst A
Tekst B
Nijedan tekst nije napisan zastarjelim jezikom
Oba teksta su napisana u zastarjelom duhu

Primjer 7

A B
- Gde sam ono stao? – reče Hagrid, ali u tom trenutku
teča Vernon, još uvek pepelastog lica, ali ljutitog
izgleda, priđe ognjištu .
- On ne ide tamo – reče.
Hagrid zagrme.
-Vol’o bih da vidim velike Normalce k'o što s' ti da
ga zaustave – reče.
-Velike šta?- zainteresova se Hari.
- Normalce – reče Hagrid. – To su obični ljudi, koji
nisu čarobnjaci, kao što su ovi tvoji. Baš si baksuz što
si odgajan u porodici najvećih Normalaca koje sam
ikad video.
(str.50)
„Di smo ono stali?” priupita ga Hagrid, ali uto tetak
Vernon, svejednako pepeljast u licu ali vrlo srdit,
stupi na svjetlo od vatre.
„Ne idemo nikamo,”reče.
Hagrid hrakne.
„Baš bih volio vidit kako će ga u tome spriječit taki
jedan bezjak kao što si ti,”odsiječe on.
„Što to?” radoznalo će Harry.
„Bezjak,”odgovori Hagrid. „Tako ti mi zovemo sve
one koji se ne bave magijom. A ti si imo baš peh da
odrasteš u familiji najgorih bezjaka koje sam ikad
vidio.”
(str. 46)

1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji?

Tekst A
Tekst B
Oba teksta su razumljiva
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv

2. Koji jeVaš cjelokupni dojam, tj. koji od prijevoda Vam se osobno više sviđa?
prijevod A
prijevod B
oba podjednako
nijedan prijevod mi se ne sviđa

3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen djeci?
Tekst A
Tekst B
Oba teksta su dovoljno prilagođena djeci
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za djecu

113
 4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih riječi?
Tekst A
Tekst B
Oba teksta nemaju nepoznatih riječi
Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih riječi

5. U kojem od dva teksta možete prije prepoznati da se radi o prijevodu?

U tekstu A
U tekstu B
Nijedan tekst ne doživljavam kao prijevod
Očigledno je da su oba teksta prijevodi

6. Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo?
tekst A
tekst B
Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo
Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo

7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastario?
Tekst A
Tekst B
Nijedan tekst nije napisan zastarjelim jezikom
Oba teksta su napisana u zastarjelom duhu

Primjer 8

A B
On sede, a teški Hagridov kaput spade sa njega.
Koliba je bila puna sunca, oluja je prošla, sam Hagrid
je spavao na ulegnutoj sofi, a jedna sova je kuckala
noktom o prozor, držeći novine u kljunu.
Hari naglo poskoči, sav srećan, kao da u sebi ima
balon koji se širi. Priđe prozoru i naglo ga raskrili.
Sova nahrupi unutra i ispusti novine na Hagrida, koji
se ne probudi. Sova zatim odleprša do poda i poče da
nasrće na Hagridov kaput.
- Ne čini to .
Hari je hteo da skloni sovu s puta, ali ona ljutito
zamahnu kljunom i nastavi da kljucka kaput
besomučno.
- Hagride! – povika Hari – došla je sova...
- Plati joj – progunđa Hagrid u sofu.
- Šta?
- Hoće da joj platiš za isporuku novina. Pogledaj u
moje džepove.
(str.57)
Kad se pridigne, Hagridov teški ogrtač spadne mu s
ramena. Koliba je bila puna sunca, oluja je minula.
Sam je Hagrid spavao na razvaljenoj sofi, a po
prozoru je čaporcima kucala sova držeći u kljunu
novine.
Harry se osovi na noge sav sretan, baš kao da se u
njemu nadima velik balon. Ode ravno do prozora i
širom ga otvori. Sova uleti u sobu i spusti novine na
Hagrida, koji se još nije probudio. Sova zatim sleti na
pod i uzme potezati za Hagridov ogrtač.
„Mani se toga!”
Harry pokuša otjerati sovu, ali se ona kljunom
žestoko okomi na njega i nastavi čupkati ogrtač.
„Hagride!”vikne Harry. „Tu je neka sova...”
„Plati joj!” progunđa Hagrid ne dižući glavu.
„Kako?”
„Treba joj platiti što nam je donijela novine. Uzmi iz
mog ogrtača.”
(str.53)

1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji?

Tekst A
Tekst B
Oba teksta su razumljiva
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv

114
2. Koji jeVaš cjelokupni dojam, tj. koji od prijevoda Vam se osobno više sviđa?
prijevod A
prijevod B
oba podjednako
nijedan prijevod mi se ne sviđa

3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen djeci?
Tekst A
Tekst B
Oba teksta su dovoljno prilagođena djeci
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za djecu

4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih riječi?

Tekst A
Tekst B
Oba teksta nemaju nepoznatih riječi
Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih riječi

5. U kojem od dva teksta možete prije prepoznati da se radi o prijevodu?

U tekstu A
U tekstu B
Nijedan tekst ne doživljavam kao prijevod
Očigledno je da su oba teksta prijevodi

6. Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo?
tekst A
tekst B
Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo
Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo

7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastario?
Tekst A
Tekst B
Nijedan tekst nije napisan zastarjelim jezikom
Oba teksta su napisana u zastarjelom duhu

115
Primjer 9

A B
Sada su bili pred drugim parom vrata, ovog puta Našli su se pred još jednim vratima, ovaj put
srebrenih, na kojima je bilo ugravirano: srebrenim, na kojima bijahu ugravirane ove riječi:
Uđi stranče, ali znaj,
Uđi stranče, ali imaj na umu Grijeh pohlepe zauzdaj!
Šta donosi greh pohlepe Tko za tuđim novcem seže,
Jer oni koji uzimaju, a ne zarađuju Nit na kojoj visi reže.
Za uzvrat plaćaju onim što im je najdraže Želiš li u našem domu
Pa ako tražiš ispod naših spratova Blago skrbit džepu svomu,
Blago koje nikada nije bilo tvoje Upozoren si, tate, znaj
Lopove, upozoren si, čuvaj se Smjesta bjež, ne oklijevaj.
Da ne dobiješ i više od blaga dole.
„Bio bi lud, ko što rekoh, kad bi tu pokušo nešto
- K’o što sam rek’o, bio bi lud da pokušaš da zdipit”, opet će Hagrid.
ih opljačkaš – reče Hagrid.
(str. 66-67) (str. 61)

1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji?

Tekst A
Tekst B
Oba teksta su razumljiva
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv

2. Koji jeVaš cjelokupni dojam, tj. koji od prijevoda Vam se osobno više sviđa?
prijevod A
prijevod B
oba podjednako
nijedan prijevod mi se ne sviđa

3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen djeci?
Tekst A
Tekst B
Oba teksta su dovoljno prilagođena djeci
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za djecu

4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih riječi?

Tekst A
Tekst B
Oba teksta nemaju nepoznatih riječi
Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih riječi
5. U kojem od dva teksta možete prije prepoznati da se radi o prijevodu?
U tekstu A
U tekstu B
Nijedan tekst ne doživljavam kao prijevod
Očigledno je da su oba teksta prijevodi

116
 6. Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo?
tekst A
tekst B
Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo
Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo

7.Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastario?
Tekst A
Tekst B
Nijedan tekst nije napisan zastarjelim jezikom
Oba teksta su napisana u zastarjelom duhu

Primjer 10

A B
- Pa šta je onda kvidič? „Dobro, a što je to metloboj?”
- To je naš sport. Čarobnjački sport. To je kao – kao „To ti je naš šport. Čarobnjački šport. To ti je... ko
fudbal u Normalskom svetu – svi prate kvidič – igra nogomet u bezjačkom svijetu ... svi prate metloboj...a
se u vazduhu na metlama i ima četiri lopte – malo je igra se u zraku na metlama, sa četiri lopte...nije baš
teško objasniti pravila. lako objasniti pravila te igre.”
(str. 73) (str.66-67)

1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji?

Tekst A
Tekst B
Oba teksta su razumljiva
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv

2. Koji jeVaš cjelokupni dojam, tj. koji od prijevoda Vam se osobno više sviđa?
prijevod A
prijevod B
oba podjednako
nijedan prijevod mi se ne sviđa

3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen djeci?
Tekst A
Tekst B
Oba teksta su dovoljno prilagođena djeci
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za djecu

4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih riječi?

Tekst A
Tekst B
Oba teksta nemaju nepoznatih riječi
Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih riječi

5. U kojem od dva teksta možete prije prepoznati da se radi o prijevodu?

U tekstu A
U tekstu B
Nijedan tekst ne doživljavam kao prijevod
Očigledno je da su oba teksta prijevodi

117
 6. Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo?
tekst A
tekst B
Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo
Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo

7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastario?
Tekst A
Tekst B
Nijedan tekst nije napisan zastarjelim jezikom
Oba teksta su napisana u zastarjelom duhu

Primjer 11

A B
-Svako neka peva po svojoj omiljenoj melodiji – „Neka svatko pjeva himnu prema svojoj najdražoj
reče Dambldor – krećemo! melodiji,”reče Dumbledore. „A sad, zapjevajmo!”
I škola zabruja: I cijela škola zatuli iz sveg glasa:
Hogvorts, Hogvorts, Hogi Vorti Hogvorts, Za Hogwarts, za Hogwarts, za Hoooog-warts,
Molimo te nauči nas vešto, Gdje znanje skupljamo mi
Bilo da smo stari i ćelavi Nauči nas mlade il stare
Ili mladi, mišićavi Kako čarobirati.
Našim glavama bi dobro došlo U prazne i šuplje glave,
Da naučimo nešto zanimljivo, Gdje pokoja mušica spi,
Sada su prazne i vazduha pune Uspi nam čarobne trave,
Trica, kučina i komadića vune, Sve znanje nek znadu svi.
Nauči nas nešto što vredi znati Pokaži nam sve učenja vrijedno
Sve što smo zaboravili vrati I pokloni nam pamćenja dar,
Daj sve od sebe, mi ćemo sami do ostalog doći Ocijeni nas što bolje možeš,
Učeći dok nam se glava ne rastoči. Sve ostalo naša je stvar.
(str. 113) (str.103-104)
1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji?
Tekst A
Tekst B
Oba teksta su razumljiva
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv

2. Koji jeVaš cjelokupni dojam, tj. koji od prijevoda Vam se osobno više sviđa?
prijevod A
prijevod B
oba podjednako
nijedan prijevod mi se ne sviđa

3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen djeci?
Tekst A
Tekst B
Oba teksta su dovoljno prilagođena djeci
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za djecu

118
 4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih riječi?
Tekst A
Tekst B
Oba teksta nemaju nepoznatih riječi
Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih riječi

5. U kojem od dva teksta možete prije prepoznati da se radi o prijevodu?

U tekstu A
U tekstu B
Nijedan tekst ne doživljavam kao prijevod
Očigledno je da su oba teksta prijevodi

6. Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo?
tekst A
tekst B
Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo
Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo

7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastario?
Tekst A
Tekst B
Nijedan tekst nije napisan zastarjelim jezikom
Oba teksta su napisana u zastarjelom duhu

Primjer 12

A B
Ni od duhova nije bilo velike vajde. Đaci bi se uvek
isprepadali kada bi neko od duhova iznenada
skliznuo kroz vrata koja ste pokušavali da otvorite.
Skoro obezglavljeni Nik uvek je bio srećan da novim
Grifindorovcimapokaže ispravan pravac, ali je Pivs,
kućni duh, znao da im napravi više problema nego
dva para zaključanih vrata i lažno stepenište, ako
biste ga sreli u žurbi zbog toga što kasnite na čas.
Ispustio bi vam na glavu loptice od papirnih
otpadaka, izvukao tepih pod nogama, posuo vas
ostacima hrane ili kredom ili bi vam se prišunjao iza
leđa, nevidljiv, zgrabio vas za nos i zakričao: DOBIO
SI SVOJE.
(str.116-117)
Ni duhovi nisu bili baš od neke pomoći. Harry bi se
grdno prepao kad god bi koji od njih iznenada prošao
kroz vrata koja on pokušava otvoriti. Skoro Bezglavi
Nick uvijek bi rado pokazao put novim
Gryffindorima, ali kućni duh Peeves uputio bi
učenika, kada bi ovaj kasnio na predavanje, na dvoja
zaključana vrata i lažno stubište. Istresao bi smeće iz
koševa đacima na glave, izvlačio im sagove ispod
nogu, zasipao ih komadićima krede ili im se,
nevidljiv, prikradao iza leđa, hvatao za nos i vikao:
„DRŽIM TE ZA KLJUKU!”
(str.107-108)

1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji?

Tekst A
Tekst B
Oba teksta su razumljiva
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv

2. Koji jeVaš cjelokupni dojam, tj. koji od prijevoda Vam se osobno više sviđa?
prijevod A
prijevod B
oba podjednako
nijedan prijevod mi se ne sviđa

119
 3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen djeci?
Tekst A
Tekst B
Oba teksta su dovoljno prilagođena djeci
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za djecu

4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih riječi?

Tekst A
Tekst B
Oba teksta nemaju nepoznatih riječi
Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih riječi

5. U kojem od dva teksta možete prije prepoznati da se radi o prijevodu?

U tekstu A
U tekstu B
Nijedan tekst ne doživljavam kao prijevod
Očigledno je da su oba teksta prijevodi

6. Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo?
tekst A
tekst B
Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo
Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo

7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastario?
Tekst A
Tekst B
Nijedan tekst nije napisan zastarjelim jezikom
Oba teksta su napisana u zastarjelom duhu

Primjer 13

A B
Dambldor je ubedio Harija da više ne ide da se
ogleda u ogledalu žudnje i do kraja božićnog raspusta
nevidljivi ogrtač je stajao okačen u ormanu. Hari je
želeo da zaboravi šta je video u ogledalu žudnje, ali
nije mogao. Počele su da ga progone noćne more.
Stalno je iznova sanjao kako njegovi roditelji nestaju
u bljesku zelene munje, dok se kreštavi glas zlurado
smejao.
(str. 186)
Dumbledore je uvjerio Harryja da će mu biti bolje da
ne traži više zrcalo Erised, pa je Čarobni plašt
nevidljivosti ostao do kraja božićnih blagdana složen
na dnu njegova velika kovčega. Harry bi bio isto tako
najradije zaboravio što je vidio u zrcalu, ali nije
mogao. Počeli su ga mučiti ružni snovi. Više puta je
sanjao kako mu roditelji nestaju pri blijesku zelenog
svjetla dok se netko smije visokim smijehom.
(str.171)

1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji?

Tekst A
Tekst B
Oba teksta su razumljiva
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv

120
 2. Koji jeVaš cjelokupni dojam, tj. koji od prijevoda Vam se osobno više sviđa?
prijevod A
prijevod B
oba podjednako
nijedan prijevod mi se ne sviđa

3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen djeci?
Tekst A
Tekst B
Oba teksta su dovoljno prilagođena djeci
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za djecu

4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih riječi?

Tekst A
Tekst B
Oba teksta nemaju nepoznatih riječi
Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih riječi

5. U kojem od dva teksta možete prije prepoznati da se radi o prijevodu?

U tekstu A
U tekstu B
Nijedan tekst ne doživljavam kao prijevod
Očigledno je da su oba teksta prijevodi

6. Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo?
tekst A
tekst B
Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo
Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo

7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastario?
Tekst A
Tekst B
Nijedan tekst nije napisan zastarjelim jezikom
Oba teksta su napisana u zastarjelom duhu

Primjer 14

A B
- Ali zašto Kvirel nije smeo da me takne?
- Tvoja majka je umrla da bi te spasila. Ako ima
nešto što Voldemor ne može da shvati, to je
ljubav. Nije shvatio da ljubav, tako silna poput
majčine, za tebe predstavlja najvažniji znak. Ne
ožiljak, ne vidljivi znak... biti voljen, čak i kada
osoba koja nas voli nestane, znači biti zaštićen
zauvek. To je ono što ti uđe pod kožu. Kvirel,
pun mržnje, pohlepe i ambicije, prodao je dušu
Voldemoru, stoga nije mogao da te dodirne.
Dodirnuti osobu označenu nečim dobrim za
njega je predstavljalo agoniju.
(str.256)
„A zašto me Quirell nije mogao dodirnuti?”
„Tvoja je majka poginula da tebe spasi. Ako ima
nešto što što Voldemort ne razumije, to je ljubav. On
nije shvatio da tako snažna ljubav kao što je bila
ljubav tvoje majke prema tebi ostavlja za sobom trag.
Ne mislim ožiljak, na nekakav vidljiv znak...kad je
netko tako duboko voljen, čak i ako nema više osobe
koja ga je voljela, ta ljubav će ga dovijeka donekle
štititi. Ona je u samoj tvojoj koži. Zato te Quirell i
nije mogao dodirnuti, onako pun mržnje, pohlepe i
častohleplja, nakon što je svoju dušu podijelio sa
Voldemortom. Njemu je bila smrtna muka dodirnuti
osobu obilježenu nečim tako dobrim.” (str.237)

121
1. Koji od dva navedena teksta je, po Vašem mišljenju, razumljiviji?
Tekst A
Tekst B
Oba teksta su razumljiva
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv

2. Koji jeVaš cjelokupni dojam, tj. koji od prijevoda Vam se osobno više sviđa?
prijevod A
prijevod B
oba podjednako
nijedan prijevod mi se ne sviđa

3. Koji od ova dva teksta je, po Vašem mišljenju, bliži, tj. više prilagođen djeci?
Tekst A
Tekst B
Oba teksta su dovoljno prilagođena djeci
Nijedan tekst nije dovoljno razumljiv za djecu

4. Koji od dva teksta ima više Vama nepoznatih riječi?

Tekst A
Tekst B
Oba teksta nemaju nepoznatih riječi
Oba teksta imaju približno isti broj nepoznatih riječi
5. U kojem od dva teksta možete prije prepoznati da se radi o prijevodu?
U tekstu A
U tekstu B
Nijedan tekst ne doživljavam kao prijevod
Očigledno je da su oba teksta prijevodi

6. Koji od tekstova Vam je napisan više u duhu modernog jezika koji svakodnevno koristimo?
tekst A
tekst B
Oba teksta su napisana u duhu jezika, koji svakodnevno koristimo
Nijedan od tekstova nije napisan u duhu jezika koji svakodnevno koristimo

7. Koji tekst Vam se čini napisan više u duhu jezika kakav se više ne koristi, tj. koji je zastario?
Tekst A
Tekst B
Nijedan tekst nije napisan zastarjelim jezikom
Oba teksta su napisana u zastarjelom duhu

122
Prilog 3
Hrvatsko i srpsko izdanje knjige

123