Primajući Nobelovu nagradu za književnost Andrić Ivo je rekao da književna umjetnost nije ništa drugo do ljudska potreba da „čovjek priča čovjeku“. Što čine i kiriđije na putovanjima i čobani pored vatri. Pričajući,čovjek se oslobađa u sebi, dok u sagovorniku traži saučesnika za ispoljavanje sopstvenog doživljaja, radi olakšanja ili orjentacije.
3