Read without ads and support Scribd by becoming a Scribd Premium Reader.
See Premium Plans
 
 Svijet progonjen demonima
 
 znanost kao svije
ć
a u tami Želim ti svijet oslobo
đ 
en demona,ispunjen svjetlom.
 
 Nadasmo se svjetlosti, a ono tama…
Izaija 59:9
 Bolje je zapaliti svije
ć
u nego proklinjati mrak.
 Poslovica
 
Predgovor
 
 Moji u
č 
itelji
Bio je burni jesenji dan 1939. Na ulicama, izvan zgrade, otpalo liš
ć
e je letjelo u malimkovitlacima, svaki list u svom posebnom tempu. Bilo je dobro biti unutra, na toplom isigurnom, uz majku koja pripravlja ve
č
eru u susjednoj sobi. U našem stanu nije bilo starijedjece koja ponekad napadaju bez razloga. Prije samo tjedan dana imao sam tu
č
njavu - nakongodina koje su prošle, ne mogu se sjetiti s kime; možda je to bio Snoony Agata s tre
ć
ega kata.Nakon divljeg obrambenog zamaha, otkrio sam da mi je šaka prošla kroz stakleni izlogljekarne gosp. Schechtera.Gosp. Schechter je bio pomirljiv: "Sve je u redu, osiguranje
ć
e platiti." rekao je dok mi jestavljao nezamislivo bolni antiseptik na zglob. Majka me odvela lije
č
niku koji je imaoordinaciju u prizemlju naše zgrade. Pincetom mi je izvadio komadi
ć
stakla. Iglom i koncemzašio mi je dva šava."Dva šava!" ponovio je moj otac kasnije te ve
č
eri. Znao je sve o šavovima jer je bio reza
č
uodjevnoj industriji; njegov posao je bio da se koristi snažnom pilom izrezuju
ć
i dijeloveodje
ć
e - primjerice le
đ
a, ili rukave za ženske kapute i kostime - iz ogromne hrpe tkaninanaslaganih jednih na druge. Potom su se ovi dijelovi otpremali beskona
č
nih redovima šveljakoje su sjedile za šiva
ć
im strojevima. Bio je zadovoljan što sam se u tu
č
njavi dovoljnorazbjesnio i tako pobijedio svoju prirodnu plahost.Ponekad je bilo dobro uzvratiti u tu
č
njavi. Nisam planirao u
č
initi ništa nasilno. To se jednostavno dogodilo. U jednom trenutku Snoony me je gurao, u drugom moja je šaka bila uizlogu gospodina Schechtera. Ranio sam zglob, izazvao neo
č
ekivane medicinske troškove,slomio stakleni izlog, a nitko se na mene nije ljutio. Što se ti
č
e Snoonyja, bio je prema menibolji no ikada.Bio sam zbunjen zbog ove pouke. No, bilo je svakako mnogo ugodnije razmišljati o njojovdje gore, u toplini stana, promatraju
ć
i kroz prozor dnevne sobe donji dio Njujorškog zaljeva,negoli riskirati neku novu nezgodnu avanturu dolje na ulicama.Kao što je
č
esto
č
inila, moja majka je promijenila odje
ć
u i našminkala se o
č
ekuju
ć
i dolazakoca. Razgovarali smo o tu
č
njavi sa Snoonyjem. Sunce je ve
ć
gotovo zašlo i mi smo gazajedno gledali preko uzburkanih voda."Tamo postoje ljudi koji se me
đ
usobno bore, ubijaju" rekla je neodre
đ
eno mahnuvši prekoAtlantika. Ja sam napeto gledao."Znam," odgovorio sam. "Mogu ih vidjeti.""Ne, ne možeš" odgovorila je skepti
č
no, gotovo oštro, prije no što se vratila u kuhinju."Predaleko su."Kako je mogla znati jesam li ih mogao vidjeti ili ne? pitao sam se. Suzivši o
č
i, mislio sam davidim malen komadi
ć
kopna na horizontu na kome se si
ć
ušni likovi guraju, ritaju, i ma
č
uju,baš kao u stripovima koje sam
č
itao. No, možda je ona bila u pravu. Možda je to bila samomoja mašta, nešto nalik na ona pono
ć
na
č
udovišta koja su me još uvijek, s vremena navrijeme, budila iz duboka sna, dok mi je pidžama bila natopljena znojem, a srce lupalo.Kako možete znati da netko samo izmišlja?Gledao sam preko sivih voda sve dok nije pala no
ć
, i dok me nisu pozvali da operem rukeprije ve
č
ere. Kada je došao ku
ć
i, otac me je podigao u naru
č
 je. Osjetio sam hladno
ć
uvanjskog svijeta pritisnuvši lice na njegovu jednodnevnu bradu.Jedne nedjelje te iste godine otac mi je strpljivo objašnjavao o nuli kao broju u aritmetici, ovelikim brojevima s imenima koja su zvu
č
ala zlo
ć
udno, o tome kako ne postoji najve
ć
i broj
 
("uvijek možeš dodati još jedan" ukazivao mi je). Iznenada me zahvatila neizdrživa želja danapišem u nizu sve brojeve od 1 do 1000. Nismo imali papira, ali otac je ponudio hrpu sivihkartona u kojima je donosio svoje košulje iz praonice. Žudno sam prionuo na posao, ali sambio iznena
đ
en kako se sporo odvijao. Dok sam još bio u nižim stotinama, majka je objavila da je vrijeme za kupanje. Bio sam neutješan. Morao sam do
ć
i do tisu
ć
u. Posrednik cijelogaživota, upleo se otac: ako se radosno pokorim kupanju, on
ć
e nastaviti s nizom. Bio sampresretan. Kada sam se ponovno pojavio, on se približavao 900, i ja sam mogao dospjeti do 1000 samo malo prekora
č
ivši svoje uobi
č
ajeno vrijeme za odlazak na spavanje. Nikad me nijeprestala zadivljavati golemost velikih brojeva.Tako
đ
er 1939, roditelji su me odveli na njujoršku Svjetsku izložbu. Tamo mi je ponu
đ
enavizija savršene budu
ć
nosti omogu
ć
ena uz pomo
ć
znanosti i tehnologije. Na izložbi jezakopana u zemlju vremenska kapsula, s raznim predmetima našeg vremena, namijenjenaonima u dalekoj budu
ć
nosti - koji,
č
udno, možda ne
ć
e znati mnogo o ljudima iz 1939. "Svijetsutrašnjice"
ć
e biti gladak,
č
ist, ispeglan i, barem koliko sam mogao ja zamisliti, u njemu ne
ć
ebiti siromašnih ljudi."Gledajte zvuk!" žustro je zapovijedao jedan od izložaka. i zaista, kada bi mali
č
eki
ć
udarioviljušku za intonaciju, prekrasna sinusoida se kretala preko osciloskopskog zaslona. "Slušajtesvjetlo!" pozivao je drugi plakat. i stvarno, kada bi bljeskalica zasjala na foto
ć
eliji, mogaosam
č
uti nešto poput stati
č
kog zvuka na našem radio prijemniku Motorola, kada bi se kazaljkanlazila ime
đ
u stanica. O
č
ito, svijet je sadržao
č
uda takve vrste o kojima nisam imao pojma.Kako zvuk može postati slika, a svjetlost buka?Moji roditelji nisu bili znanstvenici. O znanosti nisu znali gotovo ništa. Ali, upoznavaju
ć
i meistovremeno sa skepticizmom i s
č
udima, nau
č
ili su me o dva kohabitiraju
ć
a stanja misli kojasu središnja u znanstvenoj metodi. Bili su samo jedan korak udaljeni od siromaštva. Ali kadasam izjavio da želim biti astronom, od njih sam dobio bezrezervnu podršku -
č
ak i unato
č
 tome što su, kao i ja uostalom, imali najrudimentarniju ideju o tome
č
ime se bavi astronom.Nikada mi nisu rekli da bi, sve u svemu, bilo bolje da budem lije
č
nik ili odvjetnik.Želio bih da vam mogu ispri
č
ati o nadahnutim u
č
iteljima znanosti iz moje osnovne ili srednješkole. Ali, kada bolje razmislim, njih nije bilo. Bilo je rutinskog memoriziranja periodi
č
ketablice elemenata, poluga i kosina, biljne fotosinteze i razlike izme
đ
u antracitnog ibitumenskog ugljena. Ali, nije bilo uzvišenog osje
ć
aja
č
udesnog, niti nagovještajaevolucionarne perspektive, i ništa o pogrešnim idejama u koje je svatko neko
ć
vjerovao. Usrednjoškolskoj laboratorijskoj nastavi, postojao je odgovor do kojeg smo trebali do
ć
i. Akonismo došli do njega, dobili bi loše ocjene. Nije bilo ohrabrivanja da slijedimo naše vlastiteinterese, pretpostavke ili pogreške. Na kraju udžbenika bilo je materijala za koje bi se moglore
ć
i da su zanimljivi. Školska godina bi uvijek završila prije no što smo do toga stigli. Uknjižnicima ste, recimo, mogli na
ć
i prekrasne knjige o astronomiji, ali ne i u u
č
ionici. Dugina
č
in dijeljenja podu
č
avao se poput niza pravila iz kuharice, bez objašnjenja o tome kako ovajposebni niz kratkih dijeljenja, množenja i oduzimanja dovodi do pravog odgovora. U srednjojškoli, izlu
č
ivanje drugog korijena se predavalo propovjedni
č
kim tonom, kao da je to metodakoja je neko
ć
sišla sa Sinajske gore. Naš posao je bio samo da zapamtimo ono što nam jezapovije
đ
eno. Do
đ
i do to
č
nog rješenja, i ne brini što ne shva
ć
aš što zapravo radiš. U drugomrazredu sam imao vrlo sposobnog nastavnike algebre od kojeg sam nau
č
io mnogomatematike; ali i on je bio nasilnik koji je uživao u tome što može natjerati djevojke na pla
č
.Moje zanimanje za znanosti održavalo se tijekom svih tih školskih godina samo
č
itanjem SFknjiga i magazina za popularnu znanost.Fakultet je bio ispunjenje mojih snova: našao sam u
č
itelja koji ne samo da su razumjeliznanosti, nego su je znali i objasniti. Bio sam dovoljno sretan da upišem jednu od velikih
Search
Search History:
Searching...
Result 00 of 00
00 results for result for
  • p.
    • Notes
    Load more