Professional Documents
Culture Documents
"List, mesto najintenzivnije fotosinteze u veini biljaka." Fotosinteza je vaan biohemijski proces u kojem biljke, alge i neke bakterije koriste energiju sunevog zraenja kao izvor energije za sintezu hrane. Tada se od prostog neorganskog materijala (ugljenik(IV)-oksid i voda) sintetiu eeri - monosaharidi. Ovako sintetisane organske materije predstavljaju izvor hrane i energije kako biljkama u kojima se sintetiu, tako i ostalim organizmima na Zemlji, to ini ovaj proces krucijalnim za opstanak ivota na Zemlji. Fotosinteza je zasluna i za konstantnu proizvodnju kiseonika. Organizmi koji proizvode energiju fotosintezom nazivaju se fototrofi. Ime procesa potie od grkih rei (svetlost), - (zajedno) i (staviti).
Sadraj
[sakrij]
1 Faze fotosinteze o 1.1 Svetla faza (fotohemijska faza) o 1.2 Tamna faza (termohemijska faza) 2 U najkraim crtama 3 Spoljanje veze
Fotosinteza je osnovni proces u prirodi zato to obezbeuje organske materije za sve ive organizme. Sve ostale sinteze u ivim biima nastavljaju se na fotosintezu. Odvija se kroz dve faze:
svetlu, za koju je neophodna svetlost, i tamnu, za ije odvijanje svetlost nije neophodna.
Zbirna jednaina fotosinteze je: n CO2 + 2n H2O + svetlost (CH2O)n + n O2 + n H2O ili ee, 6 CO2 + 12 H2O + svetlost C6H12O6 + 6 O2
U svetloj fazi hlorofil apsorbuje (upija) Sunevu svetlost da bi se ona zatim pretvorila u hemijsku energiju (molekule ATP-a). U ovoj fazi dolazi i do proizvodnje kiseonika koji se oslobaa u atmosferu (jo jedan znaaj fotosinteze). ivot na naoj planeti zasniva se na pretvaranju suneve u hemijsku energiju. U tamnoj fazi se pomou ATP, stvorenog u svetloj fazi, od neorganskih (CO2 i H2O) sintetiu organske materije.
Transportni lanci elektrona u ciklinoj i neciklinoj fotofosforilaciji U hloroplastima se na tilakoidima nalaze pigmenti i enzimi koji zajedno nagrade dva fotosistema:
FS1 i FS2.
Kada molekul hlorofila apsorbuje svetlost, njegov elektron na spoljnoj orbitali postaje pobuen, usled vika energije, pa naputa molekul hlorofila. Osloboeni elektron prihvataju prenosioci (transportni lanac elektrona), koji su poreani tako da elektron uvek sa vieg prelazi na nii energetski nivo. Prelaskom sa vieg na nii energetski nivo elektron otputa deo energije koju prima ADP-a i pretvara se u ATP. ATP predstavlja glavni izvor energije u eliji za sve njene funkcije. Svetlosna energija, pretvorena u elektrinu (energija elektrona) je krajnje transformisana u korisnu hemijsku energiju. Sinteza ATP u svetloj fazi fotosintezi naziva se fotofosforilacija i moe biti:
ciklina, u kojoj elektron izbaen iz fotosistema1 preko niza prenosilaca (transportni lanac elektrona) ponovo vraa u FS1; u ovom procesu ne uestvuje NADP; neciklina
U neciklinoj fosforilaciji krajnji primalac elektrona je koenzim NADP koji primanjem elektrona postaje redukovani NADPH. Fotosistem 1 svoj izgubljeni elektron nadoknauje iz FS 2, a FS 2 nadoknauje elektron iz vode. Voda se razlae na kiseonik (odlazi u atmosferu) i vodonikove jone koje prihvata NADP i postaje NADPH2. Prema tome, voda je primarni davalac, a NADP krajnji primalac elektrona u svetloj fazi.
Suneva energija se transformie u hemijsku (molekuli ATP-a) u svetloj fazi pomou hlorofila. Razgradnjom ATP-a na ADP, u tamnoj fazi, fosfatna grupa iz ATP se vezuje za jedinjenja, obogauje ih energijom i omoguava odvijanje reakcija u Kalvinovom ciklusu. NADPH2 donosi vodonik (nastao u svetloj fazi razlaganjem vode) koji se ugrauje u organska jedinjenja.
BioNet kola Liverpool John Moores University, Dr.David Wilkinson Metabolism, Cellular Respiration and Photosynthesis - The Virtual Library of Biochemistry and Cell Biology Overall examination of Photosynthesis at an intermediate level Overall Energetics of Photosynthesis