Laboratorijska dijagnostika i parametri odreivanja ateroskleroze

Ludejn Katerji- Kalender

Ateroskleroza je najea bolest arterija obiljeena suenjem lumena krvnog suda zbog lokalnog zadebljanja unutranjeg sloja stijenke, koji se naziva plak ili aterom. Ateroskleroza je komplikovani proces upalne prirode, odnosno odgovor krvnih sudova na poviene vrijednosti masnoa u krvi. Osim stvaranja ateromatoznog plaka, dolazi istovremeno do zadebljanja miinog sloja arterijskog zida, to jo vie suava arterije, a istovremeno se na te naslage lijepe i krvne ploice, pa dolazi do zgruavanja krvi, to ima za posljedicu potpuno zaepljenje arterije i

potpuno zaustavljanje dovoda krvi i kiseonika u odgovarajui organ.

Faktori rizika za nastanak ateroskleroze su: puenje cigareta, povien krvni pritisak, stres, povean LDL, a nizak HDL holesterol, eerna bolest. Starenjem se, naravno, uz sadejstvo faktora rizika, ateroskleroza produbljuje. ene su do menopauze zatienije od mukaraca, a poslije 60. godine ivota i ene i mukarci su pod istim rizikom. Nastanak ateroskleroze najveim dijelom je odredjen nivoom holesterola u krvi, to zavisi od nasljednih faktora i faktora ishrane.

LABORATORIJSKI PARAMETRI I DIJAGNOSTIKA ODREIVANJA ATEROSKLEROZE

Holesterol Holesterol je neophodan sastavni dio organizma, potreban za normalno funkcionisanje svake elije. Strukturni je element svih elijskih i intraelijskih membrane. Holesterol je najrasprostranjeniji sterol u organizmu. Zbog znaenja holesterola kao rizinog faktora u razvoju koronarne bolesti smatra se da koncentracija u serumu treba biri ispod preporuene vrijednosti. Poveanjem koncentracije holesterola iznad preporuene vrijednosti koja za odrasle osobe iznosi 5,0 mmol /L, znatno se poveava rizik za razvoj ateroskleroze.

Referentna metoda za odredivanje holesterola osniva se na hemijskoj reakciji u kojoj se serum obrauje s alkoholnom otopinom KOH kako bi dolo do hidrolize holesterol-estera. Tada se ukupni holesterol ekstrahira iz smjese pomou heksana. Odreeni se volumen ekstrakta osui u vakuumu, te se obrauje s mjeavinom siretne kiseline, anhidrida siretne kiseline i sulfatne kiseline za razvoj boje. Apsorpcija se oitava na 620 nm, a isti se holesterol upotrebljava kao kalibrator. U enzimskim metodama za odreivanje holesterola se holesterolester hidrolizira alkalijama i holesterol oksidira holesterol-oksidazom (CHOD, engl. cholesterol oxidase) ili dehidrogenazom. Preporuena metoda za odreivanje koncentracije holesterola jest spektrofotometrija s CHOD-om, tzv. CHOD-PAP).

Trigliceridi
Trigliceridi su jednostavni lipidi u kojima su hidroksilne skupine glicerola esterificirane istom ili razliitim masnim kiselinama. U ljudskom se organizmu najvie nalaze palmitinska, stearinska, palmitoleinska i oleinska kiselina. Koncentracije triglicerida u serumu kreu se od oko 0,8 do 1,92 mmol/L. Ovisne su o ivotnoj dobi i nainu prehrane. Djeca imaju manje koncentracije, koje s pubertetom doseu one u odraslih osoba. ene obino imaju malo

manje koncentracije nego mukarci. Preporuene su

vrijednosti za trigliceride u serumu do 1,7 mmol/L.

Referentna metoda za trigliceride osniva se na sljedeem principu: trigliceridi se najprije kvantitativno ekstrahiraju s hloroformom kako bi se odijelili od interferirajuiih spojeva topljivih u vodi, kao to su glukoza i glicerol iz seruma. Ekstrakt se obradi sa silikatnom kiselinom

da bi se uklonili fosfolipidi, a trigliceridi u ekstraktu podvrgnu se

alkalnoj hidrolizi da bi nastale masne kiseline i glicerol. Glicerol se zatim oksidira i nastaje formaldehid, koji reagira s kromotropnom

kiselinom i daje obojeni produkt. Apsorpcija nastaloga hromogena

mjeri se na 570 nm. Referentna metoda mjeri samo trigliceride bez slobodnoga glicerola jer se preliminarnom obradom uklanjaju

interferirajui spojevi iz uzorka.

Lipoprotein visoke gustoe- HDL

To je tip lipoproteina koji transportuje holesterol iz perifernih elija organizma natrag u jetru. Graeni su uglavnom od proteina. HDL-estice nazivaju se "istaima", a kolesterol iz njih "dobrim kolesterolom". One odnose taj suvian kolesterol iz tkiva gdje ga ima previe i njegova via razina u krvi upuuje na manji rizik za nastajanje kardiovaskularnih bolesti. Priblino 25% ukupnog kolesterola u serumu se prenosi kao HDL frakcija. Niski HDL-holesterol je faktor rizika neovisan o ukupnoj razini kolesterola i predstavlja visoku vjerovatnost za kardiovaskularna

oboljenja. Referentna vrijednost kod mukaraca je >1,0, mmol/L a

kod ena >1,2 mmol/L

Referentna metoda za odreivanje koncentracije HDL-holesterola koristi se kombinacijom ultracentrifugiranja i precipitacije HDL-a, nakon ega slijedi odreivanje koncentracije holesterola s referentnom metodom.

Metode taloienja s fosfovolframat-MgCl2, i dekstran-sulfat-MgCl2, daju

priblino iste rezultate, dok se taloenjem s heparin-sulfat-MnCl, dobivaju neto vii rezultati.

Preporuene metode za odreivanje koncentracije HDL-kolesterola su

homogena enzimska metoda s modificiranim polietilenglikolom (PEG) i alfa-ciklodekstran-sulfatom, homogena enzimimunoinhibicijska metoda

i homogena enzimska metoda uz katalazu.

Lipoprotein niske gustoe

Lipoproteini niskog stepena gustoe, koji se formiranju kao derivat

VLDL, nakon to elije iz njih uklone trigliceride. Graeni su uglavnom

od holesterola. LDL-estice sadre holesterol koji se naziva "loim holesterolom" jer te estice prenose kolesterol koji se iz njih odlae u

tkiva pa i stijenke krvnih ila. Referentne vrijednosti kod mukaraca i

ena < 3,0 mmol/L. LDL-holesterol moe se odrediti primjenom indirektnih i direktnih

metoda. Indirekne metode za odreivanje koncentracije LDLholesterola jesu raunska metoda. Direktne su metode one na principu selektivne precipitacije ili one na osnovi homogenog imunohemijskog

odredivanja. LDL-holesterol moe se odrediti i elektroforezom.

Lipoprotein (a)

Dokazano je da je Lp (a) rizini faktor koronarne ateroskleroze

koji je neovisan o svim drugim parametrima i vanjskim faktorima. Preporuuje se stoga njegovo odreivanje u svrhu ranog prepoznavanja rizika za aterosklerozu, posebino u prisutnosti poveane koncentracije LDL-a. Lp (a) je dimer koji se

sastoji od LDL molekule koja je vezana na apo(a) disulfidnim

vezama.

Za odreivanje koncentracije Lp (a) primjenjuju se razliite imunohemijske metode, kao to

su imunoturbidimetrija i imunonefelometrija te RIA, ELISA i EIA. U

svima se, osim u ELISA-i, upotrebljavaju poliklonska antitijela iz razlititih ivotinjskih vrsta.

Odreivanje Lp(a) za sada

nije standardizirano, ali,bez obzira na analitike potekoe, koncentracija vea od 0,3 g/Lukupne mase Lp (a), tradicionalno se uzima kao granina vrijednost iznad koje se smatra da je poveana koncentracija Lp (a).

C reaktivni protein
CRP po strukturi pripada porodici pentraksina, kalcij-vezujuih proteina sa svojstvima imunosne obrane. Sintetizira se u jetri (u normalnim fiziolokim uvjetima l-10 mg/dan, a u akutnoj upali > 1 g/dan) nakon indukcije s porodicom citokina IL-6, dok mogua sinteza izvan jetre ne pridonosi vrijednostima Crije o sistemnoj RP-a u bolesnikovu serumu. Vrijeme znaajnog poveianja vrijednosti CRP-a u krvi, ako je upali, iznosi oko 6-12 (10) sati, a vrijednosti mogu biti poveane i do 2.000 puta; granina je vrijednost < 5 mg/L.

Metode odreivanja CRP-a jesu lateks-imunonefelometrija, imunoturbidimetrija i RID.

Homocistein Homocistein je neovisan rizini faktor za nastanak ateroskleroze. To je aminokiselina koja nastaje u metabolikom putu esencijalne aminokiseline metionina ,istodobno I jedinog izvora homocisteina u

organizmu. Na vrijednosri homocisteina u plazmi utjeu nasljedni

faktori, ivotna dob i spol (muki spol i postmenopauza), prehrana s nedostatnim koliinama folata,

vitamina B6 i Bl2, bolesti bubrega i zloudne bolesti, poremeaji

vezivnoga tkiva, hipotireoidizam, te lijekovi koji smanjuju vrijednosti homocisteina.

Metode za odreivanje homocisteina ukljuuju redukcijski stupanj kojim se cijepaju disulfidne veze. Mjeri se ukupni homocistein, to, meutim, ne ukljuuje homocistein inkorporiran u proteine putem disulfidnih veza. Tehnike za mjerenje ukljuuju imunokemijske metode s enzimskom detekcijom ili detekcijom s fuorescentnom polarizacijom. Imunokemijske metode koriste S-adenozilhomocistein (SAH) hidrolazu u katalizi stvaranja SAH-a iz homocisteina. Bolesnik treba biti natate jer obrok bogat proteinima poveava vrijednost ukupnog homocisteina l5-20%. Zbogo slobaanja homocisteina iz krvnih stanica koje ovisi o temperaturi i vremenu stajanja, uzorak je potrebno odmah staviti na led i u roku od 30 minuta odvojiti plazmuod stanica. Vrijednosti ukupnog homocisteina na sobnoj temperaturi poveavaju se, naime, 515% po satu.

Fibrinogen Fibrinogen se nalazi u krvnoj plazmi koja se dobiva kada se krv, kojoj je dodan antikoagulans, odvoji od krvnih elemenata. To je izdueni

globulin ija molekularna masa iznosi 341kDa. U plazmi zdravih

odraslih osoba nalazi se 1,8 do 3,5 g/L fibrinogena. ini se da taloenje fibrina moe inicirati aterogenezu te tako

doprinijeti rastu plaka. Fibrinogen i njegovi metaboliti mnogim

mehanizmima mogu uzrokovati oteenje endotela i njegovu disfunkciju. Mnoge aterosklerotske lezije, koje ne pokazauju nikakve ulceracije, mogu sadravati veliku koliinu fibrina,

ZAKLJUAK
Ateroskleroza, proces koji je temelj veine koronarnih sranih bolesti, poinje rano u ivotu i sporo i tiho progredira desetcima godina. Kliniki se oituje u obliku infarkta miokarda, modanog udara, angine ili iznenadnom smru, najee izmeu 50. i 60. godine ivota u mukaraca i izmeu 60. i70. godine ivota u ena.

Aterosklerozu je mogue prevenirati zdravim nainom ivota,

redovnom fizikom aktivnou, pravilnom ishranom I pokuajem reduciranja stresa na minimum.