ilas o Krlei

Post-revolucionarna saradnja (skica) Svako drutvo a naroito svaka ideologija nastoji da stvori svog ovjeka, svog junaka za budunost, ugled i primjer pa i strah drugim drutvima, dravama i neprijateljima. Tako je bilo oduvijek, pa i u komunizmu. Nije sluajno Lenjin govorio da su komunisti ljudi naroitog kova. I bili su. Komunisti su pokuali da stvore svojeg novog ovjeka. Sreom nijesu uspjeli, niti mogli uspjeti. Svog tipa ovjeka su pokuali da stvore ideolozi i genetiari Njemakog faizma. Pokuali su da stvore svojeg plavkastosavrenog arijevskog ovjeka vie rase i iste krvi. Sreom, ni oni nijesu uspjeli. Niti mogli. Koliko je prethodna konstatacija o sistemskom pokuaju stvaranja novog ovjeka tana, toliko je tana i suprotna konstatacija da se istorija nekog drutva moe ispisati primjerima izabranih, netipinih pojedinaca koji su istoriju neke epohe stvarali ili bitno uticali na nju i njena planetarna i civilizacijska dostignua. (Snaga umjetnosti -ponajprije slikarstva i vajarstva- je u jednom od njenih stravstvenih zadataka da epohu i njeno vrijeme vizuelno i ulno predstavi najee likom rijetkog pojedinca/grupe.) U tom pravcu i malo dalje, moda bi bila tana i dublja konstatacija da su planetarne tokove ljudske istorije pokretali i usmjeravali samo par ljudi u civilizaciji (Isus, Buda, Muhamed, Marks, Lenjin, Ajntajn na primjer). Ostali su masa kako su govorili komunisti koristei renik svoje ideoloke iskljuivosti, nadmenosti i savrenosti. (Tako su biografije modernista Tita ili Staljina na primjer, isto to i pisana istorija njihovih drutva. Normalno, Staljinova biografija je to i istorija toka jedne civilizacije ili njenog ogromnog dijela.) Na jugoslovenskom kulturnom prostoru prije i poslije Drugog svjetskog rata, Milovan ilas i Miroslav Krlea su bili rijetki ljudi pa ak i rijetka drutvena pojava koji su znaajno uticali na realizaciju ideoloke, antifaistike, partijske, knjievne, s jedne i liberalno-disidentske istorije, s druge strane. I u njihovim biografijama moe se vidjeti istorija krize modernog doba i uloga modernog ovjeka u XX vijeku. Za razliku od ilasove biografije, u Krleinoj biogarfiji se, naalost, moe vidjeti samo pare istorije XX

vijeka. Krleina biografija nema politikog disidentstva u sebi pa ak ni ozbiljne politike kritike. U Krleinoj biografiji ne vidi se kriza modernog doba i njen sumrak i pored toga to je Krleina biogarafija bogata ideolokom kritikom. Naroito prije Drugog svjetskog rata. Odnos ovih velikana drutvene i politike scene i miljenika aristokratske kulturne elite irom Plenete, iao je sredinom XX vijeka uzlaznom cik-cak linijom do januara 1954. godine kada se naglo prekida i prestaje njihova saradnja. Ljuti protivnici na knjievnoj ljevici prije Drugog svjetskog rata, imali su idiline odnose kunog prijateljstva poslije rata. Naroito poslije 1948. godine i rezolucije Infonbiroa. Njihovo druenje se zavrilo 1954. godine Krleinom preutnom nijemou kojom je alio ilasa i njegovo politiko udaljavanje od Tita, Titove vlasti i ideologije komunizma. 1. Dok je bio na vlasti Milovana ilas je saraivao sa brojnim umjetnicima, naunicima, knjievnicima od kojih mu je Miroslav Krlea bio najznaajniji i najzanimljiviji. Krlein predratni i poratni uticaj na nove generacije raznih orjentacija kao i na ukupno jugoslovensko javno mjenje bilo je neuporedivo i neprocjenjivo. Krlea je bio krupna kulturna pojava kojoj su komunisti pridavali izuzetnu panju. ilas je ak u Krlei vidio najznaajniju kulturnu pojavu u modernoj istoriji Junih Slovena. On je iznosi ilas svojim poetsko-polemikim darom i svojom titanskom aktivnou odmah natkrilio ne samo literarne epigone komunizma, nego i pisce drukijih, suprotnih ideologija1. Krlea je bio lan Partije od osnivanja 1919. do 1929. godine kada se zbog raspadanja partije povlai mada se, navodi ilas, Krlea nikada nije bavio ilegalnim partijskim radom koji je bio prirodna posledica partijskog povlaenja. Jo manje ili tanije nimalo Krlea se nije bavio praviranjima u Partiji ili borbom za partijsku funkciju. Predratnu boljevizaciju i staljinizaciju KPJ, smatra ilas, doekao je sa odbojnou. Krlea nije podrao unutranju boljevizaciju i staljinizaciju jugoslovenske partije koje su bile duhovna priprema za buduu revolucionarnu ulogu: razlaz sa Krleom je-kako ja vidim-razlaz na pitanju revolucije. Sve drugo je sporedno i nevano2.
1 2

Milovan ilas Vlast i pobuna, Novi Liber i Europaperss holding, Zagreb, 2009.g. str. 91 Isto. str. 92.

Krlea je, iznosio ilas, smatrao revolucije pa tako i komunistiku, nikakvim idealnim i usreiteljskim inom. Mada je Krlea jasno uoavao znaaj revolucije za razvoj drutva koje ivot uini drukijim mada ne i obavezno boljim. Krlea se uasavao nasilja i ubijanja, veoma teko podnosio je strahotna i brutalna zbivanja, iznosi ilas. Ratovi i revolucije su za Krleu kataklizme koje je veoma teko izbjei ali je mogue koliko-toliko se ukloniti od revolucionarnog uasa i nasilja. Krlea je veoma oseajno, iskompleksirano bie, koje pazi na odeu, hranu, spavanje, a nadasve na svoj unutarnji mir3. Gotovo je nemogue bilo zamisliti Krleu-partizana, Krleu-bombaa, Krleu-pukomitraljesca koji juria na mrskog neprijatelja i urlie juri brao. Teko bi bilo ak zamisliti Krleu i kao tabskog stratega, spavaa u sijenu. Pa ipak, partijsko i partizansko vostvo, pa tako i ilas, je tokom cijelog rata bilo opsjednuto potrebom o Krleinim dolasku u partizane. Utoliko prije to je Krlea prije Drugog svjetskog rata pripadao krugu predratne ljevice, jedan od njenih utemeljivaa i njena veoma istaknuta ako ne i najistaknutija, najznaajnija kulturna figura. Krlea je bio potreban partiji i revoluciji moda vie zbog toga to je ustanak bio potrebniji njemu kao humanistikom liku neuporedivom na naem tlu, nego on ustanku4. Ipak, Krlea se, navodi ilas, nije odazvao permanentnom pozivu komunista da napusti Zagreb i pree na teritoriju osloboenu od faista. Cijeli Drugi svjetski rat, navodi ilas, Krlea je proveo u Zagrebu u kojem mu je prijetila svakodnevna opasnost od ustaa da ga ubije. Naroito kakvog suludog i nekontrolisanog ustae. (Krlea je dio rata proveo u svom stanu a dio u neuropsihijatrijskom sanatorijumu u zagrebakom Zelengaju kod dr. Vraneia.) U poetku rata Krlea je bio uhapen od strane ustaa dva puta. Zauzimanjem Mila Budaka, knjievnika i Pavelievog zamjenika, uz saglasnost poglavnika Pavelia, Krlea je osloboen. Brzo oslobaanje Krlee iz ustakog zatvora imalo je povoljnu okolnost a ta je svaa Krlee sa partijom (prije Drugog svjet. rata-sukob na knjievnoj ljevici-V.P.) verovatno su doprinele to su mu ustake vlasti potedele ivot. Ali ja smatram da je u tome bilo presudno veliko Krleino ime i veze sa Budakom i drugim nacionalistikim inetelektualcima.5
3 4

Isto.str. 93. M.ilas Revolucionarni rat Knjievne novine Beograd 1990.g. str.312. 5 Isto.str 93.

Krlea za vrijeme rata nita nije objavio niti javno istupao za vrijeme ustakog reima u Hrvatskoj. Time je Krlea odluno i veoma hrabro demonstrirao i protiv ustakog reima i protiv ustake vlasti. Hrabro je odbio Paveliev predlog da preuzme neke ugledne funkcije u kulturnom ivotu NDH. (Krlea je odbio Paveliev predlog da preuzme funkciju predsjednika Akademije ili ravnatelja Sveuiline knjinice u Zagrebu.) Sobzirom na veliinu Miroslava Krlee, kulturnu i politiku posledicu koje je njegovo odsudstvo u partizanima izazvalo tokom i poslije rata, najbolji poznavalac ove problematike i Krlein intimus Slavko Goldstejn (Goldtajn) tumai na sledei nain. Istoriar S. Goldstejn iznosi da je glavni razlog Krleinog nedolaska u partizane vieslojan od Krleine pesimizimistike bojazni 1941. godine da je partizanski ustanak samo bezizgledna avantura, pozivi iz ume preko emisara koji mu nijesu ulijevali povjerenje (August Cilic) do strah za suprugu Belu. Nije mogao ni pomisliti da nju povede sa sobom u umu, a ostaviti je u Zagrebu znailo bi izloiti je uobiajenim ustakim represalijama prema obitelji odmetnutih: zatoenje u jasenovakom logoru i smrt. Nikada to sebi ne bi mogao oprostiti.6 U svojim ratnim memoarima ilas je Krlein nedolazak u partizane ocijenio kao obian kukaviluk mada je -kasnije- na ilasa snano uticao i argument/opravdanje o supruzi Beli. Poslija rata Krlea je septembra 1945. godine doao u Beograd kod Tita da izmiri predratne i ratne raune sa partijom. Svratio je prvo kod ilasa tako je ugovoran sastanak sa Krleom- jer je vjeito oprezni Tito elio da prvi posleratni njegov susret sa Krleom bude tripartitan: Tito-Krleailas. Dok su ilas i Krlea ekali sustet kod Tita, nestrpljivi ilas je pitao Krleu zbog ega nije doao u partizana. Krlea je odgovorio da se u poetku bojao da ne budem ubijen zbog sukoba sa partijom, a poslije, kad je pobjeda ve bila oita bilo me je stid da dolazim na gotovo7. Susret/sastanak Tito-ilas-Krlea poeo je i zavrio se prijateljski i pomiriteljski neemo nastavljati predratnu polemiku i neemo ti to vie nabijati na nos zakljuio je Tito i time su se Krlei otvorila velika posleratna vrata.8

M. ilas Vlast i pobuna predgovor- Novi Liber i Europapress-Zagred. 2009. str. 35. Isto.str.92. 8 Isto. str. 30.
6 7

Pun elje da se reaktivira, Krlea predlae itav niz ambicioznih i velikih kulturnih projekata koji su se mogli realizovati preko glavne instance Agiptropa CK KPJ tj. Milovana ilasa. Krlea pokree Enciklopediju, organizuje grandioznu pariku izlobu i druge ambiciozne projekte. Njih dvojica postaju veoma bliski saradnici visokog stepena uvaavanja. Pa ipak, ilas je u svom refaratu na Petom kongresu KPJ iznio da je predratni obraun sa grupom lijevih kolebljivaca bio neophodan za idejno-politiko jedinstvo Partije i ratnu pobjedu Revolucije. Najintenzivnija i najploditvornija saradnja ovih velikana kulturne i politike scene u Jugoslaviji su od rezolucije Infombiroa 1948. godine pa do ilasovog pada sa vlasti ili preciznije njegovog naputanja vlasti januara 1954. godine. Partijsku knjiicu broj 4 Milovan ilas je svojevoljno predao koji mjesec kasnije. Milovanu ilasu je poratno ponaanje sovjetskih vojnika i njihovih generala 1945-46. godine pobudilo brojne ideoloke i politike sumlje u Staljina, ideologiju, politiku SSSR-a i nadasve u - socijalistiku vlast. Ve poslije rata ilas je elio da napusti vlast i da se posveti literaturi, pisanju. Nevoljno preuzima bilo koju partijsko/dravnu funkciju. Sukob interesa ideolokih i linih vlasti Staljina i Tita trajao je permanentno od zavretka rata, da bi na javnoj politikoj sceni kulminirao 1948. godine. Ovo je period ilasovog velikog unutranjeg idejnog probraaja. Krleine predratne sumlje u SSSR i Staljinovu politiku likvidacija idejnih i drugih protivnika nijesu bile bez osnova, post-festum spoznaje ilas kritikujui (svoju) poratnu vjerujuu dogmu i zanesenost. Sa druge, unutranje, strane vidi iste ili sline Titove vlastodrake ambicije. Iako je revolucija pojela svoju djecu, ilas se snano angauje u antistaljinistikoj kampanji i postaje najradikalniji kritiar politike SSSR-a unutar KPJ. Krlea je takoe odluan kritiar staljinizma u nivou svojih moi. Tokom 1948-1953.godine Krlea i ilas postaju istomiljenici, kuni prijatelji. Krlea nikada nije bio, smatra ilas, vrsti i doktrinarni marksista mada nije bio ni udaljen od ideja marksizma. Iz dugih posleratnih razgovora sa Krleom, ilas je posebnu panju obratio na Krlein marksizam koji je bio ne samo ekonomsko-materijalistiki ve i znatno iri. Krlea je smatrao da na drutvo i pojedinca djeluju -pored ekonomskih sadraja- i bioloki, kulturni, estetski i brojni drugi sadraji. U Lenjinu je Krlea vidio vie vizionara nego tvorca odreene vlasti. U faizmu i pobjedi nacizma u

Njemakoj, Krlea je vidio mrane, antiljudske i anticivilizacijske prijetee sile. Zanijet socijalistikom revolucijom i drutvenim progresom prije Drugog svjetskog rata, ilas se brzo oslobaa dogmatizma i ematizma poslije rata. Pokree asopis Nova misao. U naslovu asopisa je ispisana velika drutvena i politika poruka: jugoslovenska revolucija je velika istorija ali za novo post-revolucionarno vrijeme potrebna je novu misao i - nova praksu. (Gotovo tada ilas je ve postao otpadnik mada ni on ni vlast to jo nijesu jasno osjetili i iskazali.) Krlea je prvi i najznaajniji ilasov saradnik i lan redakcijskog kolegijuma u asopisu. U prvom broju od 95 stranica Krlea objavljuje dva teksta. Povodom Krleinog 60-tog roendana ilas pie u Novoj misli tekst o Krlei kao najkrupnijoj progresivnoj ideolokoj figuri u Jugoslaviji izmeu dva rata. Idila ilas-Krlea trajala je do 10. januara 1954. godine kada je odran poslednji sastanak redakcijskog kolegijuma Nove misli. To je i dan kada se sazvan Trei vanredni plenum CK SKJ na kojem je raspravljan sluaj ilas9. Ishod Plenuma Krlei je oito ve bio poznat ili ga je nasluivao. (Neposredno poslije plenuma i zadugo kasnije, Krlea nije kritikovao niti napadao ilasa.) Tito e u sukobu sa ilasom izai kao pobjednik. Na toj strani e biti i ostati do kraja ivota Titu prilagodljivi i vjerni Miroslav Krlea. Na kraju sastanka redakcije Nove misli kada su se Krlea i ilas poslednji put sreli, zagrlili su se i rastali. Nikada se vie nijesu vidjeli. Prilikom boravka u Zagrebu 1983.godine, ilas je otiao na Mirogoj i poloio cvijee na Krlein i Belin grob. Zakljuak o velikanima kulturne i politike scene u Jugoslaviji Miroslavu Krlei i Milovanu ilasu, moda bi najtanije izveli njihovim, sopstvenim gledanjem iz ugla razmiljanja o svom ivotnom kraju, smrti. U razgovoru sa Enesom engiem (Ples s vukovima-knjiga tree 19751977. Globus, Zagreb 1985.) Krlea se zavjetao uglednom novinaru rijeima samo da umrem prije Tita. I umro je prije Tita. Krleina literarna
Malo je poznato da je o sazivanju Plenuma ilas saznao iz dnevne tampe. Na Plenumu ilas nije bio pozvan na protokolaran nain. To znai da je ve u pripremi Plenuma a pripreme sjednica su u komunizmu bile najvanije, a sama sjednica je folklornog, nevanog karaktera - Tito eliminisao ilasa i ideju liberalizma u Jugoslaviji.
9

oporuka je dubinski skenirana i dalekovida zabrinutost za demokratsku i proevropsku budunost Jugoslavije. Krlea je budunost Titove Jugoslavije vidio u ovinizmima, krvi i ratovima. Krlea je vidio i bespotednu borbu za vlast nacionalno-regionalnih oligarhija i ambicioznih pojedinaca i ekonomskih tajkuna. Iskustvo mas-pokreta 70-tih godina XX vijeka u Hrvatskoj mu je bilo od dragocjenog iskustva i pomoi. Takvoj budunosti Jugoslavije, Krlea je okrenuo glavu. Sa ilasove strane - da je literarno zavjetanje svoga kraja ostavio Milovan ilas nekom novinaru - oporuka bi vjerovatno glasila samo da umrem poslije Tita. I umro je poslije Tita. ilas nije mogao i znao da ustukne pred izazovom a da sebe ne izmjeri u izazovu i velikom cilju. ilas prosto nije znao da sudbinskom, velikom izazovu okrene glavu. Njegov je ivot uvijek bio hodanje ivicom ileta. Ivica ileta je bila i Yu-revolucija 19411945. godine ali i njegovo disidentstvo. Teko je danas rei da li je antifaistika borba ili ilasovo disidentstvo bilo izazovnije i opasnije. Jo tee je rei za koju borbu je bila potrebna vea hrabrost. Za razliku od Krlee, ilas nije znao i elio da hoda utabanom stazom koju ljudi vlasti trasiraju. Poslije rata 1941-1945. godine a posebno poslije 1948.godine, ilas je sam sebi krio nove politike puteve a slobodu osvajao u zatvoru. Nadolazeu jugo-nesreu ilas je jasno vidio kao i Krlea, ali je nesreu gledao pravo u oi - pobunom. Otpadnitvom od ideoloke vlasti, suprotstavljao se cijelim svojim biem. Stravstveno se postavljao da ga pogodi i neprekidno i iznova pogaa protivni vjetar (Njego) Titove vlasti, kulturne elite, UDBE, novinara pa sve do udruenja ribolovaca i bibliotekara. Tokom 80-tih godina XX vijeka komunizam se planetarno uruio, propao. U Jugoslaviji je komunizama propao u potocima ljudske krvi. Sudbinu i dramu takvog kraja komunizma u Jugoslaviji su davno vidjeli i ilas i Krlea. Ali ilasa i njegove antitotalitarne i proliberalne ideje nijesu oborili protivni vjetrovi vlasti. Dodue ni Krleu nije oborio protivni vjetar. Vrijeme elementarne nepogode Krlea je proveo u zavjetrini Titove vlasti.
(neobjavljeno)