Behar 78

ÂSOPIS ZA KULTURU I DRU[TVENA PITANJA GODINA XV IX-X 2006.
BROJ 78 CIJENA 15 KN
BEHAR
AZRA ABAD@I] NAVAEY: PRIJEPORI HISTORIOGRAFIJE SENADIN MUSABEGOVI]: IZ D@EPA [EHIDA KU]A JEZIKA: SAND@AK MARIJAN GRAKALI]: BOSNA KOLIJEVKA ÔVJEÂNSTVA? ERVIN JAHI]: DRU[TVO S OGRANI]ENOM ODGOVORNO[]U SENAD NANI]: MULTIMONOLOG
BEHAR
BEHAR, dvomjese~ni bo{nja~ki ~asopis za kulturu i dru{tvena pitanja Nakladnik: Kulturno dru{tvo Bo{njaka Hrvatske PREPOROD Glavni i odgovorni urednik: Sead BEGOVI] Izvr{ni urednik: Filip Mursel BEGOVI] Uredni{tvo: Muhamed @DRALOVI], Emsud SINANOVI], Senad NANI], Zlatko HASANBEGOVI], Dino MUJAD@EVI], Azra ABAD@I] NEVAEY Rukopisi i fotograje se ne vra}aju Adresa: BEHAR KDBH Preporod Ilica 35, 10000 Zagreb, Hrvatska Telefon i fax: 00385 (0)1 483-3635 e-mail: seadbegovicyahoo.com Cijena po primjerku 15 kn, dvobroj 30 kn, godi{nja pretplata 90 kn Cijena u BiH: 3 KM, dvobroj 6 KM, godi{nja pretplata 18 KM. Cijene za inozemstvo: CHF 6 (godi{nje 36), 4 (godi{nje 24), USA $ 6 (godi{nje 36); Kunski ìro-ra~un: ZABA 2360000-1101441490 Devizni ìro-ra~un: SWIFT ZABA HR 2X: 703000-280-3755185 (S naznakom: Preporod, za Behar) Tiskano uz nancijsku potporu iz dràvnog prora~una Republike Hrvatske putem Savjeta za nacionalne manjine Vlade RH. ISSN 1330-5182
KAZALO
RIJE^ UREDNIKA Izme|u moralne egzaltacije i depresivne zbilje
...................................................................
3 4
PRIJEPORI HISTORIOGRAFIJE Azra Abadì} Navaey: Istinitost uvrijeènih spoznaja o Islamu MLADA BO[NJA^KA POEZIJA Senadin Musabegovi}: Iz dèpa {ehida
.....................................
................................................................................
10 13 16 18
TEMA BROJA: KU]A JEZIKA SAND@AK Jahja Ferhatovi}: Kulturne migracije sandà~kih intelektualaca In memoriam: Ismet Rebronja Intervju: Enes Halilovi}
.................................
................................................................................................
...............................................................................................................
ÂSOPISI Filip Mursel Begovi}: Sarajevske sveske - ju`noslavenski me|uknjièvni pregledi .............................................................................................................. 22 ZVUKOMJER Filip Mursel Begovi}: Bosanska rock lutnja .......................................................................... 23 DRU[TVO S OGRANIÊNOM ODGOVORNO[]U Ervin Jahi}: Zulum mondenih {ovena .................................................................................... 24 IZLOG KNJIGA
................................................................................................................................
25 26 29 30 32 35 38
ARHEOLO[KI FENOMENI Marijan Grakali}: Bosna kolijevka ~ovje~anstva? HUB Senad Nani}: Multimonolog
..........................................................
.....................................................................................................
PRIÂ Amir Bukvi}: Posljednji zapis Salomonovog pisara
..........................................................
PRIKAZI I KRITIKE Dino Muja|evi}: Iznimana u~enost i upitna historiografska objektivnost FILMSKA VRPCA Emsud Sinanovi}: Djeca Sarajeva umiru prije nego se rode DVD PREPORUKA Filip Mursel Begovi}: Grbavica
..............
.........................................
.................................................................................................
LIKOVNO OKNO Skica za portret: Jusuf Suljanovi} ............................................................................................ 39

Mi{ljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisu nu`no i stavovi uredni{tva.
BERI]ET RIJEÎ Rumi: Bo`ji ~ovjek
......................................................................................................................... 40
Behar je prvi slavni bo{nja~ki list tiskan latinicom u Sarajevu godine 1910., a izlazio je sve do 1911. godine. Prvim mu je urednikom bio Safvet-beg Ba{agi}, a vlasnik Ademaga Me{i}. Objavljivao je tekstove za zabavu i pouku, izvorne i prijevodne knjièvne priloge bosanske i islamske obojenosti. Beharov se sjaj nije dao integracijom pretopiti u bliske susjedne kulture, a niti preimenovati. Od 1992. godine izlazi zagreba~ki Behar ocijenjen najboljim {to su Bo{njaci dosad imali. On je najbolji izraz povezanosti nacionalne manjine sa ìvotnom sredinom, dijasporom u svijetu i mati~nim narodom u Bosni i Hercegovini. U desetogodi{njem razdoblju (1992.-2002.) glavni i odgovorni urednik zagreba~kog izdanja bio je knjièvnik Ibrahim Kajan, a potom ga je zamijenio dr. Muhamed @dralovi} koji je tu slu`bu obna{ao do ljeta 2006. godine.
BEHAR 78
RIJE^ UREDNIKA
IZME\U MORALNE EGZALTACIJE I DEPRESIVNE ZBILJE

U dana{njem dru{tvu spektakla i spektakularnih tema, u kojemu se kulturni sadràji prate informacijski {turo i komunikacijski hladno, te{ko je dosti}i ~ak i osnovni kondenzat neke starine, ali i novih jo{ nepoznatih kulturolo{kih mjesta. Po~esto su na ovim na{im hrvatskim prostorima dobre namjere, primjerice u knjièvnim napisima, popra}ene ideolo{kim mistikacijama od kojih na kraju nitko nema koristi. Ni vladaju}i mo}nici (koji usput budi re~eno s kulturom imaju bliske veze kao {to to ima i rukav pidàme sa [enoinim Zlatarovim zlatom), a bome ni manjinski narodi koji u sklopu ve}inske kulturnja~ke energije poku{avaju osvijetliti i armirati ne{to svoje, osobito i prijem~ivo. I Behar }e poku{ati od ovoga broja, nakon vrsnog urednikovanja Ibrahima Kajana i Muhameda @dralovi}a, kulturnoj javnosti predo~iti da i Bo{njaci u Hrvatskoj, svojim umjetni~kim i kulturno znanstvenim pregnu}ima, nisu nipo{to efemerna skupina zalutalih zanesenjaka ograni~ena dometa, kao {to je to i do sada bilo razvidno. Naprotiv, mi polazimo od saznanja da bo{nja~ke mogu}nosti na bilo kojim prostorima jo{ nisu do kraja poznate, iskori{tene i potro{ene te ih treba iznovice, ili po prvi put, predstaviti u njihovoj ljepotnosti, mudroslovlju i bogatstvu izvornosti. Svako knjièvno, likovno, jezikoslovno, povijesno, lozofsko i drugo iskustvo u Beharu }e }e se armativno predstavljati, ali tako|er i sa svim svojim nedostacima. Osnovni ure|iva~ki princip bit }e: nikome se ne ulagivati s nikim se ne nadglasavati. Oslu{kivat }e se bo{nja~ke stilske vje{tine, dubina pojedina~nog dijela i njihova aktualnost na ovim i drugim prostorima te }e na Beharovim stranicama svoje mjesto zasigurno zadobiti i pojedinci drugih etni~kih skupina koji oplemenjuju na{ zajedni~ki saznajni i estetski prostor, jer, naravno da ne moèmo shva}ati i uvi|ati samo ono {to proizlazi iz nas samih. Bo{nja~ke umjetni~ke geste nastaju u doticaju s drugima pa nam multikulturalna sudbina neminovno {iri vizure ni~im nametnutog kulturnog govora. Po{tivat }e se neograni~ena sloboda ve} provjerenih vrijednosti, ve} formiranih autora i onih koji tek grade svoju autorsku poziciju te su jo{ uvijek pod dobrohotnim nadzorom teku}e kritike. Budu}i da je umjetnik, bilo koje provenijencije, razapet izme|u zanosa i o~aja, izme|u idealizma i hedonizma, izme|u poganske varke i sakralnog obe}anja, najteè mu je o~uvati dostojanstvo me|usobno udaljenih osobnih na~ela. No, svaki zreli urednik, pa ponadajmo se i ovaj tek na po~etku, razumije pi{~ev nespokoj (onaj umjetni~ki i znanstveni~ki) koji se lomi izme|u moralne egzaltacije i depresivne zbilje. Naime, stvaralac svake zamjetne umjetnosti zahtijeva po pravilu priznanje svoga ukusa, pa }e ga na ovim stranicama zasigurno na}i. Isto tako i svaki oblik znanstvenog diskursa koji potpomaè boljem razvi}u kulturnih problema. Jedno je posve jasno: slabih, izoliranih i neinventivnih stvaralaca za nas nema i ne smije biti, pa neka se onda Odiseja te misli odigra na stranicama ove publikacije koja se je ve} do sada kvalitativno dokazala i svojom sadràjnom privla~no{}u i gra~kom opremom. Treba jo{ spomenuti da se najva`nije speci~no razlikovanje nekog kulturnog miljea sastoji u na{oj sposobnosti komunikacije jezikom, onim koji nas poziva da slu{amo i da ~itamo. Artikulirati jezik zna~i koristiti se njime i onda kada mora predo~iti potresne i za ~ovjeka nedostojne slike. Mi Vas pozivamo da nas ~itate bez obzira na novu tehnolo{ku kulturu i sukob izme|u elektronskog zvuka, gledanja u zaslon ekrana i tiskane rije~i. Nudimo Vam genij jezi~ne izraàjnosti i britke misli koja je na{e zajedni~ko naslje|e, ali, kao {to }e se vidjeti, i ~itav registar hvale vrijednih autora. Iskreno se nadamo da je vrijeme svakog jezi~nog pokolja pro{lo i da je napokon do{lo vrijeme u kojemu je omogu}eno da i nijemi progovore, onako kako umiju i kako su nau~ili, a da pritom nitko u njihovoj blizini ne ostane gluh. Onima koji se smrzavaju nudimo toplinu, a onima koji vole tajne nove za~udne zagonetke; tako|er i besprijekorne oglede autora koji artikuliraju vrijednosni sud i duboku istinitost onih problema koji mu~e na{u gladnu svijest. [to se ti~e religioznih pregnu}a i onih povijesnih, koji su neodvojiv supstrat svake kulture, ne zanima nas njihov formalizam ve} isklju~ivo njihovi eti~ki principi, zatim njihovo ~injeni~no, misti~no i akribi~no stanje. Uostalom, ne kaè se uzalud: gora je rana od jezika nego od ma~a, stoga, ne kaì sve {to zna{, ali znaj sve {to kaè{. Ako se u tome uspije, ve} time }e zada}a Behara, s novim uredni{tvom i glavnim i odgovornim urednikom, biti ispunjena. Sead Begovi}
BEHAR 78
PRIJEPORI HISTORIOGRAFIJE
ISTINITOST UVRIJE@ENIH SPOZNAJA O ISLAMU

Osvrt na reprezentaciju islama u hrvatskoj nastavi povijesti: retorika starih izvora i kulturni stereotipi
Pi{e: Azra Abadì} Navaey
O problemima percepcije i predstavljanja islamske (ali i bilo koje druge vrste) drugosti u znanstvenom, medijskom i umjetni~kom diskursu, mnogo se raspravljalo zadnjih desetlje}a. Pa ipak, i sam pogled na prakti~ne u~inke ovog teoretiziranja djeluje poprili~no obeshrabruju}e: medijska izvje{}a i napisi o islamu, njegovim dru{tvima ili pojedincima, i dalje uglavnom vrve brojnim stereotipima i uop}avanjima koja jo{ uvijek imaju primat nad kriti~ki utemeljenim argumentiranjem. Kako u doma}oj akademskoj sredini nije postojala tako jaka i utjecajna orijentalisti~ka tradicija (kao primjerice ona zapadnja~ka, cehovski organizirana), glavni izvori za stvaranje slike o orijentalnom drugom u nas su predstavljali - i jo{ uvijek to vrlo aktivno ~ine - mediji. Izuzev medijske prezentacije islama, a koja je, zbog prirode medijskog diskursa uglavnom sklona senzacionalizmu, malo je neutralnih i znanstveno utemeljenih tekstova o ovoj problematici dostupnih {irem ~itateljstvu. Nekolicina prevedenih publicisti~kih naslova (uglavnom je rije~ o popularno pisanim uvodnicima za po~etnike) i dalje je nedovoljna za upoznavanje s jednom tako aktualnom temom. Premda je islam jedna od va`nih kulturno-dru{tvenih sastavnica ju`noslavenskih zemalja, iznena|uje nerazmjerno slab interes koji mu se poklanja u svrhu informiranja i senzibiliziranja javnosti za pojave iz neposredne blizine. Da ni u skoroj budu}nosti ne treba o~ekivati velike zaokrete po tom pitanju svjedo~e nam i doma}i odgojno-obrazovni programi. U sklopu obrazovnog sustava u nas, naime, ne postoji nijedan projekt koji bi se bavio edukacijom religijske kulture u {irem smislu, ili ja~anjem svijesti o nu`nosti me|ukonfesionalnog upoznavanja. Ova je spoznaja i vi{e nego poraàvaju}a, posebice za sredinu poput ove, gdje su dodiri razli~itih kulturno-etni~ko-konfesionalnih svjetova povijesna konstanta i ~injeni~no stanje sada{njeg trenutka. Stoga je sva edukacija religijske kulture, u {irem smislu, u nedostatku jedne vi{e pluralisti~ki osmi{ljene obrazovne strategije doslovce je pometena u ladice pro{losti (tek je u programu nastave povijesti), iako vrlo op}enito i u okvirnim crtama, mogu}e je saznati pone{to o religijskim uvjerenjima drugih naroda i civilizacija. Nedavno mi je, sasvim slu~ajno, dopao ruku moj stari, ~udom preìvjeli ud`benik povijesti iz gimnazijskih dana. Po-
red usputnih biljeàka s margina koje uvijek uzbibaju sentimentalnu lavu, pa`nju su mi ovaj put zaplijenila poglavlja posve}ena islamu. Nekada{nji osje}aj nelagode koji me je redovito proìmao kada bi se na nastavi obra|ivala ova poglavlja jer su svojim sadràjima uvijek odudarala od mojih uvjerenja - sada je zamijenila jeza. Potaknuta, s jedne strane, predod`bom koju je o islamu stvarao spomenuti ud`benik, a na kojemu su stasale generacije danas jo{ uvijek mladih ljudi, kao i jednom uglavnom negativnom i kli{eiziranom reprezentacijom islama u doma}im medijima, odlu~ila sam ne{to podrobnije zaviriti i u ostalu povijesno-pedago{ku literaturu kako bih ispitala njen imagolo{ki potencijal po pitanju islamskih tema1. Rujanska atmosfera nove {kolske godine i mene je tako odvukla do knjiàrskih polica. Zanimalo me je u kojoj se mjeri znanstveno-obrazovni tip diskursa povijesnih ud`benika razilazi ili pak pribliàva retorici medijskog izvje{tavanja o istoj temi, te moè li on jednim nepristranim propitivanjem dotada{njih spoznaja (barem poku{ati) izmijeniti neke uvrijeène stereotipe i eventualno utjecati na promjenu op}enito nepovoljne slike o islamu.
Revizionisti~ki val u historiograji

Devedesete su godine pro{loga stolje}a nazna~ile prekretnicu u hrvatskoj historiograji, a ostale su zapam}ene i po pravom procvatu u izdava{tvu, posebno u domeni pedago{ke literature. Novija teorijska strujanja koja su korjenito podrovala tradicionalnu metodologiju jedne ozbiljne znanstvene discipline i dovela u pitanje autenti~nost pisanja povijesti, nisu tada zaobi{la ni doma}e, znanstveno osvije{tene krugove. Primjena knjièvno teorijskih zapaànja na povijesne tekstove probudila je svijest o literarnosti i imaginacijskom karakteru povijesti, ali i potakla na preispitivanje o{trih disciplinarnih granica izme|u povijesti i knjièvnosti2. Nova i pomna ~itanja, preinake, ponovna ispitivanja standardiziranih i ve} kanoniziranih povijesnih i kulturnih istina imala su pridonijeti rekonstrukciji i destabiliziranju homogenih historijskih prikaza. I povijesne su istine tek djelomi~ne interpretacije - zaklju~ili su povjesni~ari - u kojima se itekako preklapaju ctio i factio. O prakti~nim dometima ovog revizionisti~kog vala u nas u prilog govori prava bujica novih povjesni~arskih iz-
BEHAR 78
danja. I dok su do po~etka tog prijelomnog razdoblja nastavni programi bili jasno kodicirani od strane Ministarstva, jednoobrazni i jednaki za sve3, sredinom devedesetih trì{te {kolskih ud`benika pretvorilo se svojom raznovrsnom ponudom u pravo popri{te borbe oko zna~enja. Broj novih povijesnih prikaza, monograja, ud`benika i ~itanki koji su se natjecali u utrci za povijesnom i dru{tvenom istinom, rastao je iz godine u godinu, stvaraju}i pored natjecateljskog duha, jo{ ve}u zbrku na trì{tu. Budu}i da se nastava povijesti provodi od petog razreda osnovne {kole pa sve do kraja srednjo{kolskog obrazovanja, te da svojim programom obuhva}a generacije od 11 do 18 godina starosti (period iznimno vaàn u psiho-mentalnom sazrijevanju pojedinca), razumljiva je uloga obrazovnog programa op}enito u formiranju svjetonazora i mentaliteta mladih, kao i konstrukciji njihova identiteta. Povijesni se ud`benik ubraja me|u prva, popularno pisana znanstvena {tiva s kojima se mladi {kolarci susre}u u svom obrazovnom procesu. Iako izdankom relativno zatvorene akademske zajednice, ud`benik se obra}a vrlo {irokom krugu ~itateljstva, pa se u tom smislu moè smatrati sponom koja povezuje znanstveno-elitne i popularne slojeve dru{tva. Osim toga, nastavni su ud`benici mjesta koja se pozivaju na vrijednosti objektivnog, nepristranog i stru~nog znanja, a upravo im ta znanstvena relevantnost i priskrbljuje jednu dimenziju ozbiljnosti, neutralnosti, znanstvene objektivnosti i istinitosti. Diskurs jednog povijesnog ud`benika namijenjenog {kolarcima ima namjeru da redovitom kriti~kom revizijom dovodi u pitanje istinitost uvrijeènih spoznaja, te pridonese stvaranju alternativnih pogleda na neke povijesne pri~e. To je, uostalom, ono na {to se gotovo svi oni, u svojim uvodnim napomenama i predgovorima, na ovaj ili onaj na~in pozivaju: na znanje i razumijevanje povijesnih procesa, osuvremenjeno najnovijim dostignu}ima povijesnih znanosti. Da li je to odista tako? Da li je bujanje novih ud`beni~kih izdanja rezultat istinskog revizionizma koji je zahvatio doma}u historiograju, ili je rije~ o ne~emu drugome? Kako bismo prona{li odgovore na postavljene nedoumice, zavirimo napokon u njihov sadràj.
Islam kao religija Arapa

Slijede}i na~elo kronologije, tako omiljeno povjesni~arskoj disciplini, najprije }u se osvrnuti na izdanja s po~etka devedesetih godina pro{loga stolje}a. Ako su mnoge od tih ud`benika odnedavno i zamijenila nova, revidirana izdanja, to jo{ uvijek ne zna~i da su i njihova znanja u potpunosti zastarjela. U tom mi se kontekstu i analiza nekih starijih povijesnih ud`benika (onih iz sredine 90-ih pro{loga stolje}a) u~inila posve opravdanom kao izvor onih predod`bi koje i dalje ìve u svijesti mnogih. (Osim toga, obrazovnim sustavom upravlja logika dugog trajanja, {to zna~i da treba pro}i i po nekoliko godina, pa i desetlje}a, kako bi se u njemu uo~ile izvjesne promjene). Rije~ je, dakle, o ud`benicima koji su uz manje preinake godinama izlazili u izdanju [kolske knjige, a koje sam svojedobno i osobno imala u obaveznom programu nastave povijesti. Povijest 1,2,3,4 4 bio je naziv tada jedinog
povijesnog ud`benika za gimnazijsko obrazovanje, odobrenog od strane Ministarstva prosvjete. U programu spomenutog ud`benika za prvi razred gimnazije, u tematskom bloku Najpoznatije religije svijeta, sustavno je izloèn pregled gotovo svih zna~ajnijih svjetskih religija staroga vijeka - od drevnih i izumrlih vjerovanja pa sve do ìvu}ih religija kao {to su, primjerice: hinduizam, budizam, judaizam i kr{}anstvo. Saznanja o islamu, kao posljednjoj u nizu monoteisti~kih religija, zakonom kronologije potpala su u nastavnu gra|u slijede}eg razreda. Takvim je konceptom, naàlost, onemogu}eno predstavljanje islama u kontekstu drugih religija i postignuto njegovo izdvajanje iz nastavne cjeline u koju se tematski mnogo bolje uklapa (ovo je uostalom, samo jo{ vi{e pogodovalo kasnijem isticanju islamske posebnosti, drugosti i drug~ijosti). Prvi metodolo{ki prigovor koji se tako proteè na sva izdanja {kolskih ud`benika odnosi se upravo na kontekst reprezentacije islama: svi se oni odreda osvr}u na islam, njegov religijski ustroj (na~ela vjerovanja, propisane du`nosti) i kulturne zna~ajke isklju~ivo u poglavlju posve}enom Arapima i njihovim osvajanjima.. Premda je arapski narod odista bio prvi u povijesti koji je prigrlio islamsko vjerovanje, problemati~no je {to se i dan danas islam u svoj svojoj kulturno-civilizacijskoj raznolikosti jo{ uvijek naj~e{}e prispodobljuje s Arapima i arapskom kulturom. Ovakav je na~in predstavljanja islama samo jo{ vi{e pogodovao u~vr{}ivanju dviju naj~e{}ih predod`bi o muslimanima: kao prvo, da su svi oni tamo neki Arapi i Turci (koji }e se kvalikativ
BEHAR 78
slu~aju vrlo jasne namjere: u nepromjenjivosti i postojanosti borbenih i ratni~kih ideala, ono nam nastoji sugerirati povezanost izme|u jednog srednjovjekovnog Arapina i bilo kojeg muslimana op}enito. Da ovaj jezik, izme|u ostalog, otkriva svu svoju nepreciznost i izmi~e logici ratia, razvidno je i na temelju upravo citirane tvrdnje. Jer ako je musliman, kako nam to autor nastoji sugerirati, odista tako pasivan i prepu{ten volji bo`joj, {to li ga to onda nagoni na borbu i ratovanje? Otkuda toliko fanati~ne strasti nekome kome je pasivnost imanentna? I kako je mogu}e u samo jednom iskazu izmiriti ova proturje~ja? Ovakvo je rasu|ivanje svojom artikulacijom mnogo bliè mitskom negoli znanstveno-racionalnom tipu mi{ljenja, budu}i da logikom mitova, ba{ kao i snova, upravlja mogu}nost da se dobrodo{licom prihvate radikalne antiteze.9 Autorove tendencije pojednostavljivanja islama o~ite su i na temelju odabira informacija koje nudi u tih nekoliko kartica teksta: i dok se ideja vjerskog fanatizma i militantnosti nagla{ava u vi{e navrata, kulturni i duhovni prilozi islamskih naroda saèti su tek u jednoj re~enici. Nazivati zlatno doba arapsko-islamske civilizacije eufemizmom kulturni rad i s takvom zadr{kom govoriti o njemu, jednako je nedopustivo kao i, primjerice, pre{u}ivanje sjajnih dostignu}a europske renesanse Ne{to kasnije, u istoj knjizi, govore}i o vojnim uspjesima jo{ jednog muslimanskog Nekoliko ud`benika ve} samim naslovom (naj~e{}e je carstva onog Osmanlijskog, autorski dvoto ne{to poput: Islam i arapsko-islamska osvajanja), jac nastavlja isti onaj interpretacijski model a u kojemu pridruùju pojmu islama arapski i kojime se posluìo i ranije, u lekciji o Arapima. Iznose}i sada ve} etablirane i provjereosvaja~ki element, anticipiraju ideolo{ke smjernice. ne povijesne istine o karakteru islamskih vjeru, ve} ih je prilagodio arapskim prilikama. () Nau~a- vojni oni, po tko zna koji put, ponavljaju tvrdnje o vjerskoj vao je da je svakom ve} unaprijed odre|eno kako }e ìvjeti zanesenosti i fatalizmu muslimanskih boraca. Fanatizam je tako ostao rezerviran samo za muslimani umrijeti. Potpuna predanost bo`joj volji u~inila je njegove prista{e predanim i fanati~nim borcima. Premda musliman ske borce bez obzira na stolje}e i na mogu}e druk~ije tumau ìvotu sve prepu{ta volji bo`joj, ipak se mora boriti za ~enje njihovih vojnih uspjeha. Problem i opet po~iva u po{irenje islama. () Islamske vojske sjedinjavale su u sebi ku{aju da se pojmom islama posluìlo kao univerzalnim vjerski fanatizam i vojni~ko odu{evljenje. Sam Muhamed interpretativnim na~elom razli~itih povijesnih doga|aja. opisao je arapska osvajanja kao dìhad ili sveti rat.7. Predvidjela se, naime, ~injenica da su islam i izrazi izveîni se da je ovo {turo znanjce o islamu autoru poslu- deni iz njega ideolo{ki tipovi koji se trebaju koristiti suptiìlo tek kao popratno i proizvoljno obja{njenje za neke dru- lno, s velikim zadr{kama i prilagodbama zna~enja, () ako ge povijesne ~injenice. U tom kontekstu, poja{njavaju}i iz- se (ve}) koriste kao na~ela za obja{njavanje povijesti.10 nimne osvaja~ke uspjehe arapskih vojni, on odgovore ne Predvidjela se, tako|er i ~injenica da se samo neki segmentraì u njihovoj srednjovjekovnoj vojnoj strategiji, ve} u sa- ti intelektualne i kulturne povijesti mogu objasniti u okvirimoj srì islama, to~nije u deterministi~kom shva}anju svije- ma islama11 i da su za tuma~enje politi~ko-ekonomskih prilita. Arapski su osvaja~i bili uspje{ni, zaklju~it }e tako lucidno ka, neke druge odrednice mnogo korisnije i relevantnije od autor, zato jer su bili zaslijepljeni vjerskim fanatizmom8. onih vjerskih. Ipak, ~ini se da je ovaj koncept nekim histoOvo posve Pa`nju tako|er privla~i i znakovit odabir glagol- riograma bio sasvim dostatan i dovoljno {irok u svojoj skih vremena, trenutak kada autor napu{ta ustaljeno pri- nepreciznosti da posluì kao obja{njenje jedne, prije svega povijedanje u perfektu kako bi pre{ao na prezent: Premda imperijalne i osvaja~ke politike islamskih naroda. musliman u ìvotu sve prepu{ta volji bo`joj, ipak se mora Ako bi netko, u èlji da pro{iri svoje spoznaje o islamu, boriti za {irenje islama. Ova stilska gura promjene pripo- i posegnuo za dodatnim tekstovima koje nudi pripadaju}a vjednog vremena pro{losti u glagolsko vrijeme bezvreme- povijesna ~itanka, nai{ao bi tek na sli~ne denicije islama nosti i vje~nosti ima za zada}u osnaìti i potkrijepiti u vi{e koje u sebi sretno saìmlju ve} spomenute kontradikcije o navrata ponavljanu tvrdnju o tobo`njem islamskom fana- mrtvilu i borbenosti njegovih prista{a (jo{ i sada se ìvo tizmu. Osim toga, ovako sro~ena tvrdnja u prezentu zado- prisje}am onih tupih i podsmje{ljivih pogleda koje su mi biva onu ozbiljnost i neupitnost jednog znanstvenog iska- prigodom ~itanja istih upu}ivali vr{njaci). za. Taj naizgled bezazleni stilski rez iz povijesne perspektive Tako se, primjerice, u kratkome uvodu koji prethodi u sada{njost, to sklizanje u nepovijesnost, imalo je u ovom izabranim ulomcima iz Kurana isti~e da: Islam zahtijeva upotrijebiti zavisi o geografskom kontekstu), a kao drugo, da su svi muslimani fanati~ni osvaja~i. Tako se i ud`benik za drugi razred gimnazije Povijest 25 drì spomenutog koncepta: nakon uobi~ajenog osvrta na obilje`ja arapskog gospodarskog sustava i dru{tvenog ure|enja, slijedi kratko poglavlje posve}eno pojavi i zna~ajkama islama. O povijesnoj li~nosti poslanika Muhameda, govori se kao o tvorcu, trgovcu i kompilatoru ìdovsko-kr{}anskih ideja koji je i sam u zrelim godinama po~eo propovijedati novu vjeru. Ta stilska upotreba rije~i tvorac islama - za razliku od, primjerice, poslanik ili vjerovjesnik, a koje semanti~ki mnogo preciznije odre|uju njegovu ulogu prijenosnika Objave, kao i kori{tenje sintagmi njegovo u~enje i njegova vjera6, namjesto pojma islam, izraàva vrlo zorno ono stajali{te prema kojemu se islam jo{ smatra i muhamedanstvom, a ne posljednjom u nizu velikih monoteisti~kih tradicija. Iako vrlo kratko, ovo poglavlje posve}eno islamu razotkriva jo{ i neke druge iz niza tipi~nih predstavlja~kih gura ili tropa, koje poput stilizacija ~ine sastavni dio orijentalisti~kog diskursa o islamu. Evo, dakle, {to autor u tom kratkom osvrtu o islamu, izdvaja kao najva`nije: Muhamed je sebe smatrao posljednjim bo`jim prorokom, pa zato i nije potpuno odbacio ìdovsku i kr{}ansku
BEHAR 78
od vjernika pokornosti da sudjeluje u svetim ratovima vanja, zapanjuju}a je i nedopustiva ovakva razina neinforprotiv nevjernika. Takva vjera umrtvljuje potla~ene da se miranosti, znanstvenog zastranjivanja i neto~nih informabore za bolji ìvot, jer je bijeda unaprijed od boga od- cija koje su jo{ uvijek u opticaju unutar jedne akademske re|ena.12 Izabrani izvatci iz Kurana koji potom slijede, ni zajednice. Katkada se uistinu ~ini da je razlika izme|u znanpo ~emu ne odstupaju od ove retorike: naprotiv, izbor stvenog i medijskog diskursa posve zanemariva: teme o kuranskih ajeta, izva|enih iz {ireg konteksta, ima za cilj militantnim islamskim teroristima koje pune naslovnice istaknuti fatalizam, pasivnost, ali i nasilnost i fanati~nost dnevnog tiska, prona{le su svoj pandan i u {kolskim ud`bekao odlike inherentne samom islamu. Gotovo svi primjeri nicima kroz pri~u o neizostavnom dìhadu, koja se, ispripreuzeti iz Svete knjige odnose se na vrlo stroge kazneno-pravne propise, prilago|e- Logi~no i prirodno zdruìvanje islama s idejom ne onodobnom beduinskom dru{tvenom vjerskog fanatizma, poteklo jo{ k tome iz pera jednog ure|enju, a kojih se danas ve}ina islamskih dru{tava vi{e ne pridràva. Takav izbor iz akademski priznatog znanstvenika, samo jo{ vi{e Kurana maloljetnim |acima nastoji pred- podupire one stereotipe koje mediji o islamu pronose. staviti islam isklju~ivo kroz govor o smaknu}u, vje{anju, odsijecanju, protjerivanju, ka`njavanju i ~ana tako malim {kolarcima u sklopu obrazovnog progradrugim radikalnim oblicima sankcioniranja - bez ikakvog ma, ~ini posve dru{tveno i akademski prihvatljivom. Uspopovijesnog kontekstualiziranja - te ima za cilj potaknuti redba medijskih trendova u kreiranju obavijesti o islamu s stvaranje one predod`be o islamu kao religije zasnovane lekcijama povijesnih ud`benika, upu}uje na konceptualnu na ratu, krvi, odmazdi i likvidiranju nepodobnih, a koju sli~nost ovih dvaju medija: novije generacije ud`benika, vrlo uspje{no promoviraju i mediji. iako pro~i{}ene od eksplicitnih stereotipa, na mnogo supDa je preuzimanje ove ustaljene ikonograje islama tilniji na~in (izborom tema, potpitanja, slika, odabranih tekmnogo lak{e od znanstvenog propitivanja i stvaranja alter- stova i tome sl.) otkrivaju latentnu privrènost jednoj te isnativnih prikaza, pokazala su i kasnija izdanja povijesnih toj ideologiji. Tragovi orijentalizma ~itaju se izme|u redaka. ud`benika. Ni oni, naime, nisu uspjeli odoljeti predstavlja- Sve to spominjanje nezaustavljivih islamskih vojski koje su nju islama kroz motive nasilni{tva, militantnosti i dìhada. vodile dìhad16, fatalizma islamskih boraca, hiperboliziâk su i dva recentnija izdanja13 preuzela (ili jednostavno ranje uloge i zna~aja svetog rata (va`nog, bez daljnjeg, ali prepisala?) ranije spomenuti kuranski citat o modelima ne u tolikoj mjeri i u tako sku~enom prostoru nastave posankcioniranja, umetnuv{i, kao metodolo{ko osvjeènje vijesti) konstruirano je na na~in da, ako i nema svjesnu namjeru hu{kati protiv svega islamskog, ipak u svijesti mavjerojatno, jo{ i nezaobilazne natuknice o dìhadu. Kako i za{to je pojam dìhada vremenom postao jed- loljetnog ~itatelja, poput igre asocijacija, priziva one ve} nim od najva`nijih motiva reprezentacije islama na zapadu dobro poznate medijske slike islama islama povezanog s tema je koja zasluùje posebnu pa`nju i zasebnu studiju. fundamentalizmom, ekstremizmom, vojnom prijetnjom i Pa ipak, zanimljivo je pratiti putanju transformacije tuma~e- terorizmom. Da postoje poku{aji, istina vrlo skromni, napu{tanja ovanja pojma dìhad: od svog izvornog zna~enja - duhovni i ko opisanog obrasca reprezentacije islama u povijesnim ud`benicima, svjedo~i tek pokoji osamljeni priDoba turskih nevolja, upravo obiluje jednom mjer17: u njima se, u poglavlju naslovljenom Arapi, dramatskom i kitnjastom retorikom - vi{e nalik uglavnom ne govori niti o religioznom ustroju islama, herojskim spjevovima negoli neutralnom niti pak ima spomena na svete ratove protiv nevjernika, ve} je ono u cijelosti posve}eno dru{tvenoj, polidiskursu jednog {kolskog ud`benika. ti~koj i kulturnoj ulozi arapskog naroda u odre|enom moralni napor14 (a koje uzgred spominje tek jedan od pet- povijesnom kontekstu. Islam je predstavljen sukladno munaestak konzultiranih ud`benika15), on je ideologiziranim slimanskim uvjerenjima: kao zadnja u nizu monoteisti~kih prenagla{avanjem njegove stvarne uloge, u hrvatskim ud`- religija, po mnogo~emu bliska drugim dvjema abrahamobenicima povijesti postao jednim od temeljnih pravila reli- vskim tradicijama. Ovakvi su prikazi, naàlost, jo{ uvijek rigioznog ustroja islama. Poneseni o~ito vrlo slobodnom in- jetki primjeri druga~ijeg pisanja povijesti i izuzetci koji poterpretacijom vjerskih du`nosti u islamu, neki su autori ~ak tvr|uju da povijest svoje upori{te ~e{}e pronalazi u politici pridodali da ispovijest vjere uklju~uje i obvezu sudjelova- negoli u znanosti. nja u svetom ratu protiv nevjernika (dìhadu) ( rije~ je, naravno, o vrlo proizvoljnom prijevodu {ehade!), dok se dru- Turci Osmanlije: osvaja~i i nasilnici gima pak ideja dìhada u~inila toliko va`nom da su ga brè U svim izdanjima povijesnih ud`benika, pored poglabolje uvrstili - i to opet na svoju ruku - me|u pet vjerskih du`nosti muslimana. Tako se u mnogim revidiranim izdanji- vlja posve}enog Arapima i arapsko-islamskoj kulturi, nema povijesnih ud`benika na prijelazu tisu}lje}a, natuknica {to je vi{e pa`nje poklonjeno jo{ samo jednom islamskom dìhad na{la u posebno uokvirenim kvadratima koji uvode narodu ~ija povijest jednim svojim dijelom zadire i u domenu nacionalne povijesti. Osmanski Turci ili kako ih se nove i va`ne pojmove. Da se ne zaboravi! Ako iskrivljavanja ovoga tipa, sa svrhom kreiranja jedne jo{ naziva Osmanlije, ostali su zapam}eni kako u svjetosobite slike islama, i jesu tipi~ne odlike medijskog izvje{ta- skim, tako i u doma}im razmjerima prvenstveno po svojim
BEHAR 78
ma, izgleda mi prili~no beznadno. Svjedo~i, dakako, i o tome koliko se dugo i mukotrpno mijenjaju jednom stvoreni kulturni stereotipi. Najnovija su izdanja ipak ne{to opreznija. Ali i uza svu pomnju da se uradi {to korektniji historiografski uradak, u nekima je orijentalizam iz teksta naprosto procurio u slike. Tako se jedan od gra~ki atraktivnijih ud`benika24, pored nepristranog tona izlaganja, isti~e vrlo tendencioznim odabirom slikovnog materijala. Sude}i, dakle, prema izboru ilustracija koje prate tekst - s ciljem da {to bolje do~araju odre|eno razdoblje - dolazak muIzabrani izvatci iz Kurana maloljetnim |acima nastoje slimanskih Turaka u ove prostore zna~io je pravu katastrofu. Ve}ina ih je posve}ena predstaviti islam isklju~ivo kroz govor o smaknu}u, koniktnim situacijama, prikazima ratovje{anju, odsijecanju, protjerivanju, ka`njavanju i vanja i otima~ine, i kroz njih je ona negativdrugim radikalnim oblicima sankcioniranja - bez na predod`ba o bijesnim islamskim osvajaikakvog povijesnog kontekstualiziranja - te imaju za cilj ~ima, preprodava~ima roblja i nasilnim otima~ima kr{}anske ~eljadi doìvjela svoj potaknuti stvaranje one predod`be o islamu kao religiji puni zamah. Budu}i da su kao slike li{ene zasnovanoj na ratu, krvi, odmazdi i likvidiranju bilo kakve povijesne dimenzije, njihove se nepodobnih, a koju vrlo uspje{no promoviraju i mediji. poruke ukazuju i kao relativno nevine i istinite konstante. Turci odvode kr{}ane u ostacima ostataka i rasapu hrvatskih zemalja18, ili pak roblje (ilustracija uz vrlo tendenciozan tekst jednog izvona temelju ~esto citiranog ulomka Andri}eva romana19 ra o turskoj trgovini robljem), zatim Sukob turske i kr{koji je - premda dijelom knjièvne kcije, svojim drama- }anske vojske, ili ve} na sljede}oj stranici, opet - Turci ti~nim stilom posluìo kao ìvopisan primjer za turska na- otimaju kr{}ane za roblje, Borbe kr{}ana s Osmanlijasilja i otima~inu - ipak iznena|uje ~injenica da ni neka ma, i tako u vi{e navrata - Ne pridonosi li upravo ovakav novija izdanja nisu napravila zna~ajniji otklon u pristupu odabir ilustracija, zajedno s onim ve} otrcanim lajtmotiovoj temi. Poglavlje koje otvara turska osvajanja, naslovom o Hrvatskoj kao predzi|u kr{}anstva, jo{ vi{e stvaranju konfrontiraju}eg odnosa u kojemu se islam predstavljeno kao Imagolo{ke gra|e u izobilju! Stolje}a turskih nevolja bit }e tako pateti~no pred- vlja kao prijetnja svemu zapadnja~kom, civiliziranom, stavljena kao tragi~no, ali juna~ko doba21, kada je Hr- kr{}anskom, i pred ~ijom se najezdom, stoga i treba bravatska preìvljavala u paklu poàra i okr{aja, kada su tur- niti predzi|em? Ne produbljuje li, zapravo, ova retorika ske akindìjske skupine upadale u sela i ~inile strahote, jo{ ja~e? I kona~no, ne bi li doma}a historiograja (posebkako bi dje~icu trgali s maj~inih prsa, ène pred o~ima no ona pisana u pedago{ke svrhe) svojim stilom i formom muèva oskvrnuli, djevojke grabili iz maj~ina zagrljaja, prije trebala poticati na promi{ljanje o relativnosti povijestare roditelje nao~igled sinova sjekli, a hrvatskim vite- sne perspektive i ljudskom ulogu u njenom tuma~enju, zovima poslije ljute bitke svima koji su leàli na polju, namjesto {to svojim diskursom samo jo{ vi{e izo{trava i poginulima i ranjenima, rezali nosove i trpali ih u vre}e; ideolo{ku opreku Istok/Zapad? ubojitost turske vojske uzbunila je Europu, a kako je îni se, nakon ovakvog nasumi~nog prelistavanja ud`svaki rat za nju bio dìhad sveti rat protiv nevjernika, benika, da je i pored formalnih promjena uslijed brojnih turska je vojska, () bila zastra{uju}a snaga. Bila su to dva ~emerna stolje}a hrva- Podnaslovi su uznemiruju}eg predznaka koji tske povijesti, kad Turci nalego{e na jezik poku{avaju, izme|u ostalog, ovaj povijesni sukob hrvatski22 i kada su mnogi pak, ne vjeruju}i u ìvot pod Turcima, napu{tali djedo- politi~koga predznaka protuma~iti kao dramati~an vska ognji{ta i no}u pri svi}ah i pri zvizdah sukob dviju civilizacija. bjeàli u sigurnije krajeve.23 Ovako, dakle, o toj temi s mnogo patosa zbore neki izvaci iz hrvatskih revizija, i pored sve te kozmeti~ke obazrivosti i poku{aja stvaranja {to korektnijeg prikaza povijesne zbilje, preostaud`benika povijesti. Odabir tekstova u povijesnoj ~itanci, koja prati ovaj lo jo{ mnogo pukotina u kojima i dalje tiho klija latentni ud`benik, samo jo{ transparentnije razotkriva ideolo{ke orijentalizam. Revizionisti~ki val koji je zahvatio {kolsku historiograpretpostavke na kojima po~iva ovaj diskurs. Radi se uglavnom o ulomcima preuzetim iz djela starih hrvatskih kro- ju uglavnom nije donio korjenite i o~ekivane izmjene; ni~ara i putopisaca, ~ija su zapaànja odraz onodobnih ako i biljeì zna~ajnije pomake u ovoj godini, na te }e se protuturskih i protumuslimanskih stavova. Me|utim, ~i- rezultate trebati ~ekati jo{ desetlje}ima! [to se ti~e prezentacije islama u nastavi povijesti, ve}ina njenica da se retorika starih izvora, od prije otprilike ~etiripet stolje}a, zapravo toliko malo razlikuje od suvremenih je tih homogenih prikaza neodoljivo nalik jedna na druge. (i jo{ k tome akademski priznatih) predod`bi o Osmanlija- Njihova je glavna odlika ta da se temom naj~e{}e bave osvaja~kim podvizima. Njihova ve} mitologizirana predod`ba kao ljutih neprijatelja, nasilnih osvaja~a i velikih ru{itelja civilizirane kr{}anske Europe, ostala je sa~uvana, putem usmene predaje juna~ke epike kao i bogate pisane knjièvne ba{tine, u (pod)svijesti ve}ine balkanskih naroda. Da ni doma}a historiograja uglavnom nije ostala imuna na ovu stereotipnu predod`bu, potvr|uju brojna izdanja {kolskih ud`benika. Ako su ve} ranije generacije i gradile svoju percepciju Turaka kroz emotivno nabijene tekstove koji govore o
BEHAR 78
neizravno, {to je i rezultiralo ponavljanjem sli~nih gledi{ta, stvaranjem op}ih toposa, poluistina i citiranjem prethodnih djela. Sam diskurs o islamu naj~e{}e karakterizira - kao prvo, nedovoljna informiranost, a onda i kompetentnost da se progovori o toj temi, a kao drugo, Preostaje nam, na koncu, da se zapitamo: ako ve} medijski diskurs ne preuzima odgovornost za poticanje stereotipa i podràvanje jedne nepovoljne i krajnje pojednostavljene slike islama, ne bi li onda barem znanstveno osvije{teni krugovi trebali biti odgovorniji pri stvaranju povijesnih prikaza? Nisu li, uostalom, sva ta nova, revidirana izdanja i popunila |a~ke klupe s namjerom da redeniraju odre|ene povijesne tvrdnje i od{krinu vrata za mogu}e nove interpretacije povijesne zbilje? Samo bi u tom slu~aju, dakle, s ciljem preoblikovanja nekih starijih ljudskih spoznaja, svaka revizija povijesti jedino i imala smisla. U protivnom, sve dotle dok pojedinci iz struke ne osvijeste svoj ulogu i prinos u izgradnji jednog segmenta na{e kulturne stvarnosti, dotle }e i sve one pri~e o alternativnim pogledima koje otvara novo pisanje povijesti, ostati ipak samo - pripovijesti. Birin, A., [arlija, T., Povijest VI, ud`benik za VI. razred osnovne {kole, Alfa, Zagreb, 2004. Petri}, H. Ravan~i}, G., Povijest 6, ud`benik iz povijesti za VI. razred osnovne {kole, Meridijani, Samobor, 2003. Petri}, H. Ravan~i}, G., Povijest 2, ud`benik iz povijesti za II. razred gimnazije, Meridijani, Samobor, 2003. Petri}, H. Ravan~i}, G., Povijesna ~itanka, za VI. razred osnovne {kole, Meridijani, Samobor, 2004. Posavec, V., Medi}, T., Stvaranje europske civilizacije i kulture: V. XVIII. stolje}e, ud`benik za II. razred gimnazije, Prol international, Zagreb, 2005.
Bilje{ke:
Uglavnom sam se osvrnula na one nastavne jedinice u sklopu programa povijesti za osnovne i srednje {kole koje se bave pojavom islama na svjetskoj historijskoj pozornici, kao i na poglavlja posve}ena drugim islamskim narodima. Budu}i da se spomenuta tema obra|uje u programu {estog razreda osnovne, odnosno drugog razreda srednje {kole, to je i nastavni materijal samo tih razreda bio predmetom ove analize. Za potrebe ovog rada odabrano je nekoliko {kolskih ud`benika povijesti napisanih u razdoblju od 1990.-2006. godine i odobrenih od strane Ministarstva prosvjete i kulture RH, a koji su se koristili, ili su jo{ uvijek u upotrebi, u nastavnim programima Hrvatske. 2 S. Walia: Edward Said i pisanje historije, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2002., str. 18. 3 Godinama je u nastavnom programu bio propisan samo jedan ud`benik za svaki predmet, na ~ije je izdava~ko pravo polagala samo jedna izdava~ka ku}a. 4 H. Matkovi}, B. Dra{kovi}: Povijest 1-4, ud`benik za srednje {kole, Zagreb, [kolska knjiga, 1991. 5 H. Matkovi}, B. Dra{kovi}: Povijest 2, Zagreb, [kolska knjiga, 1991. 6 Isto, str. 20. 7 H. Matkovi}, B. Dra{kovi}: Povijest 2, [kolska knjiga, Zagreb 1990., str. 20. 8 Isto, str. 21. 9 E. W. Said, Orijentalizam, str.400. 10 E. W. Said:Krivotvorenje islama, str.45. 11 Isto. 12 Lj.Karga~in, Povijesna ~itanka 1, [kolska knjiga, Zagreb 1990., str. 50. 13 H. Petri}, G. Ravan~i}: Povijest 2, ud`benik povijesti za II. razred gimnazije, Meridijani, Zagreb, 2003., str.19; A. Birin, T. [arlija: Hrvatska i svijet od V. do po~etka XVIII. stolje}a, ud`benik povijesti za II. razred gimnazije, Alfa, Zagreb, 2003., str.13. 14 Dìhad u prijevodu s arapskog ima nekoliko zna~enja, od kojih se prvo prevodi kao: trud, nastojanje, duhovni napor, unutarnja ~ovjekova borba sa svim njegovim slabostima, a tek potom se iz toga izvodi i zna~enje svetog rata. 15 F. Miro{evi}, F. [anjek, A. Mijatovi}: Povijest za drugi razred gimnazije, [kolska knjiga, Zagreb, 2001., str. 16. 16 V. Posavec, T. Medi}: Stvaranje europske civilizacije i kulture, str. 16. 17 N. Budak, V. Posavec: Ra|anje suvremene Hrvatske i Europe od seobe naroda do apsolutizma, Prol, Zagreb, 1998. str. 20-22.; N. Budak, M. Mogorovi} Crljenko 18 B. Dra{kovi}: ôvjek u svom vremenu, ~itanka za 6. razred osnovne {kole, [kolska knjiga, Zagreb, 1991., str. 122. 19 Kao ilustracija danka u krvi, preuzet je odlomak Andri}evog romana Na Drini }uprija, isto, str. 153. 20 I.Makek: Povijest 6, ud`benik za 6. razred osnovne {kole, [kolska knjiga, Zagreb, 1999., str.90. 21 Isto, str. 117. 22 F. Sabali}: Povijest: za VI. razred osnovne {kole, Alfa, Zagreb, 1996., str. 31. 23 I. Makek: Povijest 6, str. 126. 24 H. Petri}, G. Ravan~i}: Povijest 2, ud`benik iz povijesti za II. razred gimnazije, i Povijest 6, ud`benik za VI. r. osnovne {kole, Meridijani, Zagreb, 2003.
1
Literatura:
Said, E. W., Orijentalizam, Konzor, Zagreb, 1999. Said, E. W., Krivotvorenje islama, V.B.Z., Zagreb, 2003. Walia, S., Edward Said i pisanje historije, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2002. Gray, A. and J. McGuigan, Studying Culture. An Introductory Reader, Arnold, London, 1997.
Izvori:
Matkovi}, H., Dra{kovi}, B., Povijest 2, ud`benik za srednje {kole, [kolska knjiga, Zagreb, 1991. Karga~in, Lj., Povijesna ~itanka 1, [kolska knjiga, Zagreb, 1990. Dra{kovi}, B., ôvjek u svom vremenu, povijesna ~itanka za VI. razred osnovne {kole, [kolska knjiga, Zagreb, 1991. Sabali}, F., Povijest: za VI. razred osnovne {kole, Alfa, Zagreb, 1996. Posavec, V., Povijesna ~itanka za VI. razred osnovne {kole, Prol international, Zagreb, 1997. Budak, N., Posavec, V., Ra|anje suvremene Hrvatske i Europe od seobe naroda do apsolutizma, ud`benik povijesti za VI. razred osnovne {kole, Prol, Zagreb, 1998. Makek, I., Kampu{, I., Povijesna ~itanka: za VI. razred osnovne {kole, [kolska knjiga, Zagreb, 1998. Makek, I., Povijest 6, ud`benik za VI. razred osnovne {kole, [kolska knjiga, Zagreb, 1999. Brdal, @., Maduni}, M., Povijest 6, ud`benik za VI. razred osnovne {kole, [kolska knjiga, Zagreb, 2001. Miro{evi}, F., [anjek, F., Mijatovi}, A., Povijest za drugi razred gimnazije, [kolska knjiga, Zagreb, 2001. Posavec, V., Povijest srednjega i ranoga novog vijeka, za VI. razred osnovne {kole, Naklada Ljevak, Zagreb, 2003. Birin, A., [arlija, T., Hrvatska i svijet od V. do po~etka XVIII. stolje}a, ud`benik povijesti za II. razred gimnazije, Zagreb, Alfa, 2003.
BEHAR 78
MLADA BO[NJA^KA POEZIJA

Senadin Musabegovi}
IZ D@EPA [EHIDA
U miru, {to dolazi poslije rata, sudaramo se s jezivom ti{inom u kojoj su zgusnuti svi ratni lomovi, stresovi, odjeci. Iz te ti{ine izviruju ratna rasula: ona, kao {iljci leda, iz nas isplivavaju. Ali, njihovo izbijanje na povr{inu nije toliko razgovijetno, niti se lako uo~ava: ona se probijaju kroz prigu{eni jauk, ili potisnuti krik, {to ga je poslijeratna ti{ina u{utkala. Ratne drame su, zapravo, u tom kriku kao u klupku umotane, ~ije se niti nekontrolirano kidaju i prigu{eno izranjaju, ali se do kraja ne artikuli{u. Druk~ije re~eno: one se nisu uobli~ile u jedan munkovski krik koji bi svu jezu ratne i poslijeratne stvarnosti ospoljio. U takvim okolnostima mir sve vi{e po~inje bivati rat, ali rat vo|en drugim sredstvima. On, istina, nije vanjska realnost, nego, vi{e od toga: on je dio na{e unutra{nje realnosti. Ili, jo{ odre|enije: tek u miru rat po~inje da kreira na{u unutra{njost, da nam iznutra koù steè i da nas kroz ti{inu priti{}e i u sebe umotava. Rije~ju: tek u miru po~injemo odista biti svjesni koliko je rat u nama ucrtan, iako mi vi{e nismo neposredno u njemu. (izvadak iz Musabegovi}eve knjige pjesama Rajska lopata)
TU, IZVAN NAS

SENADIN MUSABEGOVI], ro|en je u Sarajevu 1970. godine. Bosanskohercegova~ki je esejist i pjesnik. Zavr{io je Filozofski fakultet u Sarajevu. Politi~ku lozoju diplomirao je na Sienskom univerzitetu u Italiji kod prof. Petera Wagnera s radom Subjekat, Mo}, Maska, a doktorirao na Evropskom institutu u Firenci kod prof. Petera Wagnera s temom Rat - konstitucija totalitarnog tijela. Kao gostuju}i profesor drào je predavanja na evropskim i ameri~kim univerzitetima. Pri~e, eseje i poeziju po~inje objavljivati u ratu. Za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu proveo je u svom rodnom gradu angaìran u Armiji Bosne i Hercegovine, gdje je jedno vrijeme radio kao novinar u BHPRESS-u. Godine 1995. izdaje svoju prvu knjigu poezije pod nazivom Udarci tijela. Knjigu poezije Odrastanje domovine objavljuje 1999. godine, a 2004. u Sarajevu mu izlazi knjiga poezije pod nazivom Rajska lopata. Dobitnik je nagrade Dru{tva pisaca Bosne i Hercegovine i nagrade Planjaks. Na konkursu grada Rima 1998. izabran je me|u tri najbolja pjesnika Mediterana. Na bijenalu mladih umjetnika, odrànom tako|er u Rimu 1999. godine uvr{ten je me|u jedanaest najboljih pjesnika Bijenala. Tu, usnama ti sklanjam pramen kose sa ~ela; tu se sje}am kako je plava vena na njemu podrhtavala, sekund prije nego {to je eksplozija granate zakolutala dje~iju cipelicu; tu sam ti poljupcem iznova vajao tijelo; tu sam slu{ao kako ti blo udara u ti{ini vazduha; tu, izme|u usana, urezivao se atlas tvog ìvota kao ~vornata dr{ka {tapa u ruci usamljenog starca; tu smo se zatvarali u kutove samih sebe, dok smo gledali vrapca kako se skuplja u pokislom perju; tu si, u crvenoj cipelici, skupljala prste naùljane {iljatim kami~cima; tu je prolaznik istegao vrat, kroz bijelu kragnu, da ispod svilene bluze vidi ples tvoje dojke; tu je po mojim usnama klizio ukus jabuke, zbog koje nas je Bog izgnao iz mene, iz tebe, u ovo ovdje.
10
BEHAR 78
PORO\AJNA
Geleri rastavljaju ulicu u bezbroj fotografskih bljeskova. Izmrvljeno staklo odraàva crvenu dugmad na bijeloj ko{ulji. Iz ispale cipele vire kon~i}i ènske ~arape. Vjetar koluta bijelu maramicu u kojoj je ostalo lice one koja je skidala ru`. Sme|a saksija, nad kojom se cvije}e napelo, u ru{enju se rascvjetala prema suncu. Ulica se izo{trava, sklapa sliku svojih razlupanih prozora, rubova krovova, }o{kova od{krinutih vrata, kroz poro|ajno rastavljanje nogu pogo|ene ène, iz koje se ~uje molitva {to, spajaju}i prasak granate sa unutra{njim krikom, doti~e ti{inu prije stvaranja svijeta.
Zemlja, na obli`njem groblju Lav; u kostur je daidù pretvorila. Smrt nema lica, samo ti{inu koju probijaju tam-tam zvukovi ludaka, {to je leè}i na zemlji, glave okrenute prema nebu, udarao rukama po svom truplu dozivaju}i nekog. I dok je, pod ravnomjernim udarcima, ispisivao boìje {are u svoje tijelo, ~ulo se pucketanje kostiju. Ovaj grad je bliì Bogu nego `rtveni oltarpomi{ljam dok gledam njegovu }elavu glavu zagnjurenu u pijesak, na kojoj crnim slovima pi{e: RAMBO.
ÎTULJA
Danas sam u novinama, prije tv izvje{taja, poslije vremenske prognoze, vidio veli~ine palca smrtovnicu svoga oca. Njegova slika, dva reda odozgo, tri reda odozdo, ni po ~emu se nije razlikovala od ostalih lica. Dugo sam ga, dodiruju}i prstima, premjeravao, ponovno ga stvarao i pritom osje}ao kako mi, od tek ofarbanog tiska, boja prodire kroz prste. Onda sam, prelaze}i rukom preko svoga lica, utiskivao u njega nove izraze, ~ije prelaze nije krnjila smrtna razlika mene i njega. Ali, kada sam ponovno poku{ao da ga dodirnem, pokret se naglo rasto~io u {u{tanje i nabiranje novina, koje je, poput dje~ijeg smijeha, poku{avalo da razbije o~ev doìvljaj praznine, kada bi se zagledavao negdje, napu{taju}i mamu, mene, pisa}u ma{inu, bijeli papir i pretvarao u plasti~nog pajaca {to mi se sa zida kesi.
NA DAID@INOJ D@ENAZI
Pored tek spu{tenog mejta, vidio sam mno{tvo mrava {to kruè po naherenim zelenim listovima. Njihovo ta~ka sto pomicanje, stvaraju}i ritam unutra{nje samo}e, rastvaralo me u bjelinu ~ar{afa iz kojeg je tijelo izviralo poput sijenke; oka po kojem zjenica u treptaju klizi; nabora koè izme|u prstiju; udara jezika o zube. Gamiù}i, mravi su skupljali beskraj u ne~ujne glasove koji su rastakali udare hodìnog tespiha u sklopljene nizove glava ìvih.
SKICE ZA PORTRET BOLNICE KO[EVO

Dok su doktori u rukavicama, kao bijeli vampiri, razdvajali mrtve od ìvih, u namr{tenim obrvama, nad modrim pogledom mrtvaca, skupljala se sva ti{ina svijeta Medicinska sestra, masiraju}i uvehle bore starice, zaka~ila je laktom ljubi~astu zavjesu i pod prstima osjetila mlaz nje`nosti. Iz dèpa {ehida, poloènog na truhle daske, ispadale su mrvice hljeba. Detalji su se o{trili u vrap~evom kljucanju.
***
Kopao sam rovove na Poljinama. Snajper je zapucao. Bacio sam se na zemlju sa koje se vidjelo Sarajevo. Preko mene je preletjela sjenka ptice, dodirnula me je poput ènske kose. Na mojim grudima pod bijelom ko{uljom povijala se sva mehkota smrti. Dièm se i pomi{ljam:
BEHAR 78
11

- Sjenka ptice uvijek pada na zemlju kao leden le{ koji nas prati.
PRIMIRJE
Stvari koriste zalazak sunca da iz sebe izbace svoju sjenku, razdvoje se. Dosluh napu{tenih stvari osje}am u koraku, dok trep}em, gledaju}i kako se na slomljenom semaforu crvena i ùta stakla odsijavaju na suncu. I druge pojedinosti se umnoàvaju. Crna ma~ka preska~e bijeli saobra}ajni znak skretanja {to se kao le{ opruìo na suhom asfaltu. @ena, namje{taju}i crvenu pundù, dok joj zrake sunca rasta~u lice, dodiruje prstima crvenu {nalu na koju se zaka~io plasti~ni leptir u nakrivljenom letu. Za sve to vrijeme ~ujem glasove djece u parku ispred Robne ku}e. Vi~u na irskog setera koji, zbunjeno, ne razlikuje u svojim skokovima zov igre od opasnosti. U njegovome strahu stvari postoje samo onda ako i njihova sjenka pro|e kroz njegova usta. U ùtom listu {to se kru`no koluta prema zemlji, ne~iji pogled ispustio je svoj krik.
SVITANJE U AU[VICU
Jutros, stvari su nam kona~no kroz pisak ocirove pi{taljke, {to prodire kroz ispucale daske barake {apnule svoje ime. Dok otvaram o~i, dva mi{a ulaze u svoju rupu, prestra{eni na{im slijepljenim licima. Trzaju se nogicama i sti{}u kako bi se u toplini svojih tijela hranili na{im mirisima. Slike {to promi~u kroz jutarnju izmaglicu: - sive pse}e {ape ~iji tragovi ostaju na snijegu kao tamne o~ne duplje sa pogledom okrenutim ka nebu, u kojem se bijeli beskraj ledi, - ìca elektri~ne ograde koja mojim pomjeranjem doti~e linije neba i snijega, u zvuku harfe sudnjeg ~asa, - ocirova svjetle}a zna~ka iz koje mi orao ra{irenih krila kljuca komade mesa ulaze u mene kao {to u dje~ije o~i ulazi mrak. Dim iz krematorija omek{ava o{trinu predjela, stvara u njemu obrise ènskog tijela {to mi zavodljivo pri~a o nje`nosti neba. Ovdje smrt nema gr~a, trzaja. Sve je isto. Svitanje i zalazak sunca su isti, kao linija horizonta i{arana zrakama na snijegu u koju }e me poloìti maj~ine ruke {to su me doticale u snu. Samo red i ~vrstina postoje.
blic II
Diù}i se iz kreveta, vidim, kroz jutarnju svjetlost, na jastuku na kojem sam spavao, tamno udubljenje, ostalo iza lika nestalog sa kojim sam se ~itavu no} hrvao. Crna rupa, dìnovsko utisnuto stopalo, kao invalida njegova otkinuta noga, po~inje da me svrbi
Izbor pjesama: Filip Mursel Begovi}
12
BEHAR 78
KU ] A J E Z I K A S A N D @ A K
KULTURNE MIGRACIJE SAND@A^KIH INTELEKTUALACA

Pi{e: Jahja Ferhatovi}
Devedesete godine dvadesetog vijeka koliko god da su bile te{ke i rogobatne ozna~ile su i intelektualni preporod sandà~kih Bo{njaka. Novi Pazar je po prvi put u svojoj historiji postao kulturni i knjièvni centar. @ivotna, egzistencijalna, materijalna i identitetska nesigurnost natjerala je mnoge kulturne poslenike s ovih krajeva koji su u prethodnom periodu pripadali raznim kulturnim centrima da se grupi{u, sjedine, te da svoje estetske potrebe zadovolje u jednom posve {arolikom kruòku. [arolikom kako po ideolo{kim tako i po formativno-idejnim razumijevanjima literature i uop{te umjetnosti. Za razliku od prija{njeg vremena, u kom su intelektualci s ovih krajeva hrlili ka metropolama, u kojima su se jedino mogli ostvariti kao nau~nici, pisci i umjetnici, u devedesetim godinama, u tom destruktivnom i antikulturnom vremenu, njihov intelektualni glas mogao se jedino ~uti u Novom Pazaru i dosta sporadi~no u negda{njim sredinama u kojima su vaìli za ostvarena imena. Podsjetimo se, sandà~ki intelektualci su se u biv{oj SFRJ naj~e{}e opredjeljivali za neki od velikih centara, bilo da su se u njih selili bilo da su svoja djela plasirali u ~asopisima i izdava~kim ku}ama tih centara. Tako su se mnogi vezali za Sarajevo (]amil Sijari}, Rasim Muminovi}, Iso Kala~, Muhamed Abdagi}, Sait Orahovac, Hakija Avdi}, Enes Pelidija, Safet Bandòvi}, Alma Suljevi}, Sead Trhulj, Fatima Muminovi}-Pelesi}, Muriz Idrizovi}, Izudin Bajrovi}, Suada Kari{ik, Aziz Kadribegovi}, Bajram Redèpagi}, Bisera Sulji}-Bo{kailo i dr.), Beograd (Sinan Gudèvi}, Hasan Hani}, Ibrahim Hodì}, Sabahadin Hodì}, Mule Musi}, Ismet Rebronja, Kemal Ramujki}, Ejup Mu{ovi}, Muhamed \erlek Maks, [efko Alomerovi} i dr.), Podgoricu (Husein Ba{i}, Zuvdija Hodì}, Zaim Azemovi}, [erbo Rastoder, Ismet Hadì}, Fehim Kajevi}, Safet Hadrovi} Vrbi~ki i dr.), Pri{tinu (Ismet Markovi}, Ja{ar Redèpagi}, Hasnija Muratagi}-Tuna, Hamdija Kala~, Alija Dògovi}, [aban [arenkapi} i dr.), Zagreb (Dino Trtovac, Nusret Idrizovi} i dr.) i Skoplje (Ferid Muhi}, Medìd Faki}). Neki su u ovim centrima dostigli puninu svog intelektualnog zrijenja, vrhunce ne samo u okvirima sandà~ke ve} i jugoslovenske, balkanske, pa i evropske knjièvnosti, nauke i umjetnosti. Kao dokaz ovoj tvrdnji dovoljno je samo spomenuti ime rodona~elnika savremene sandà~ke knjièvnosti i
doajena jugoslovenske i balkanske pisane rije~i, ]amila Sijari}a ili jednog od najve}ih ìvu}ih lozofa dana{njice, Rasima Muminovi}a iliti, pak, jednog od slikara evropskog formata, Dina Trtovca, odnosno respektabilnog karikaturiste Muhameda \erleka Maksa. Veliki centri su svojim duhom utjecali i na na{e intelektualce. U zavisnosti od sredine kojoj su pripadali oni su mogli i da njeguju autohtone crte svog identiteta. Neki su, zahvaljuju}i upravo duhu sredina u kojima su se priklonili, nacionalna previranja osamdesetih i kona~ni rasap sistema devedesetih do~ekali spremniji, dok su drugi uljuljkani natruhlom ideologijom prividno komunisti~kog promiskuiteta mnogo teè preboljeli vrijeme op{teg narodnog blagostanja. U sjeni ratova na podru~ju negda{nje dràve ju`nih Slavena, u atmosferi nacional-budni~kog otre`njenja ponajve}u tragediju doìvjeli su sandà~ki intelektualci. Oni koji su se zadesili u okupiranom Sarajevu bili su primorani da se izbore za slobodu, hranu i osnovne ìvotne potrebe, a uz to i da sa~uvaju glave na ramenima. Priklonici beogradskog, podgori~kog i pri{tinskog centra nisu bili u nimalo boljoj situaciji. Pored ìvotne i egzistencijalne ugroènosti oni su ~esto morali i da skrivaju svoju nacionalnu pripadnost pred razularenim masama, skidaju plo~ice sa imenima i prezimenima sa ulaznih vrata stanova, da se kriju ili pohitaju u susret poznaniku na ulici kako ih ovaj ne bi glasno prozvao, da trpe svakodnevne uvrede i poniènja jednom rije~ju da ìve u ilegali i getoizaciji. Mo`da su ponajbolje pro{li oni koji su se opredijeli za Zagreb i Skoplje, ali takvih je bilo najmanje. Kao i u svim sredinama biv{e SFRJ, devedesete godine dvadesetog vijeka su i u kulturnom ìvotu Sandàka ozna~ile procvat populizma, nacional-intere`dìzma, manipulizma, demagogizma, anarhizma i nadasve tafridìzma. Od jednom su izronile kolone bajraktara, binjadìja, }era~a, duhovnika, zapaljiva~a, hu{ka~a, hrabrih i osionih koje su narodu nudile slamku spasa. U tom vremenu dekadence svih na~ela morala i estetizma, bez objektivne valorizacije, bez principa, stavova, bez minimalnih kriterija na ovom sku~enom prostoru pojavili su se mnogi novi glasovi, od kojih su neki vrlo brzo utihnuli, a oni istinski, kvalitetni nastavili da se batrgaju po ispljuvcima zlohudog ze-
BEHAR 78
13
mana. Mnogi bo{nja~ki intelektualci su poku{avaju}i da se spas u smrti i poniènja u negda{njim metropolama privremeno pribjeì{te na{li u Novom Pazaru. Tako se silom prilika stvorila valjana situacija da Novi Pazar, bar donekle, oformi autohtoni intelektualni kruòk. Najsvjetlije mjesto u kulturnoj historiji sandà~kih Bo{njaka u devedesetim godinama dvadesetog vijeka pripada grupi poslenika okupljenoj oko ~asopisa MAK. Od svog prvog broja (septembar-okotbar 1992. godine) pa do posljednjeg (novembar 2003. godine) ~asopis za knjièvnost i kulturu Mak je predstavljao osnovni stoèr intelektualnog izri~aja sandà~kih Bo{njaka. Pored ljudi koji su od prije ìvjeli u Novom Pazaru, (Ismeta Rebronje, [abana [arenkapi}a, Reka Li~ine, Mehmeda Slezovi}a, Enesa Dazdarevi}a) veliki doprinos dali su i oni koju su se u to vrijeme doselili u Novi Pazar (Hidajet Masli~i}, Fehim Kajevi}, Safet Bandòvi}, Meho Barakovi} i dr.), kao i oni koji su izgubili prostor za objavljivanje u svojim sredinama (Husein Ba{i}, Hasnija Muratagi}-Tuna, Ibrahim Hadì}, Sinan Gudèvi}, Ilja Sijari}, Ejub [titkovac i mnogi drugi). Pored Bo{njaka veliki doprinos u rasko{nosti Maka dali su i pripadnici drugih nacionalnosti: Olga Zirojevi}, Milika Pavlovi}, ârls Simi}, Sr|a Pavlovi} i jo{ plejada drugih autora. Ono {to predstavlja najve}u vrijednost Maka jeste to da je izrugivao vrijeme oligarhije primitivizma i da nije pratio pomodni pseudonacionalizam. Sa druge strane, Mak je svo vrijeme ratnih de{avanja na prostorima biv{e Jugoslavije uspijevao da dopre do onih istinskih autora koji su bili zato~eni u svojim sredinama. U njemu su se mogli na}i prilozi sarajevskih autora (Abdulaha Sidrana, Irfana Horozovi}a, Nedàda Ibri{imovi}a, Ilije Ladina, Marka Ve{ovi}a, Dèmaludina Lati}a, Hadèma Hajdarevi}a, Mustafe Imamovi}a i dr.), ali ne i samo njih (Ivan ôlovi}, Zagorka Kalezi}, Milan Suboti} i dr.) {to svjedo~i o respektabilnosti i recentnosti ovog periodi~nog izdanja. U pomami koji je Mak proizveo svojim pojavljivanjem sazrelo je nekoliko samosvojnih i originalnih autora. U vi{e Damadovih edicije (pravni osniva~ Maka) objavljeno je, prema katalogizacijskim karticama, 180 knjiga. Ovaj podatak nije precizan, jer uvjeti u kojima se radilo devedesetih nisu dozvoljavali da se svaka knjiga katalogizuje, {to najbolje ilustrira podatak da su se u nedostatku valjanog knjige {tampale na tzv. mesarskom papiru. Svakako da je u tom mno{tvu bilo i knjiga koje nisu sazrele, koje su predstavljale odjek jednog haoti~nog i bezglavog vremena. Osim ~asopisa Mak i damadovih edicija za kulturni ìvot sandà~kih Bo{njaka devedesetih godina dragocjena su i izdanja Sandà~kog odbora za za{titu ljudskih prava PLAVA BIBLIOTEKA i ~asopis za dru{tvena pitanja LIBERTAS, kojim je rukovodio dr. Safet Bandòvi}. Zna~ajan doprinos masovnoj kulturi dala je i revija Sandàk, ~iji je glavni i odgovorni urednik bio [efket Krci}. Od onih koju su se devedesetih godina oglasili, a i danas su prisutni u intelektualnim krugovima posebno se isti~u Samir Sadikovi}, Enes Dizdarevi}, Samir Hanu{a, Saladin Burdòvi}, Zehnija Buli}, Enes Halilovi}, Aida Koàr, Asmir Kujovi}, Kemal Musi}, Aladin Luka~, Naka Nik{i}, Dijan Kala~, Fatima Durovi} i Hanka Hamzagi}... Druga polovina zadnje decenije dvadesetog vijeka obiljeìla je kraj ratnih strahota i po~etak normalizacije ìvota za narode biv{e SFRJ. Nacionalfa{izam je polako splahivao, ljudi su se po~eli urazumljivati i oprezno vra}ati na predratna stani{ta. Mnogi oboga}eni ovim iskustvom nisu mogli da zadrè predratna ubje|enja, a samim tim ni da se vrate u sredine kojima su nekada pripadali. To je zna~ilo da gasne i vreva u kulturnom ìvotu Sandàka. Nastupio je drugi talas intelektualnih migracija. Oni koju su privremeno na{li skloni{te u Novom Pazaru oti{li su u sredine u kojima }e mo}i da postignu svoje ciljeve. Neki su iz jedne kulturne metropole pre{li u drugu, sebi bliù. Dosta je i onih koji su oti{li iz Sandàka iz egzistencijalnih pobuda. Najve}i broj istinskih intelektualaca iz redova sandà~kih Bo{njaka danas je u Sarajevu (Rasim Muminovi}, Ejup Gani}, Ejub Hot, Hasnija Muratagi}-Tuna, Safet Bandòvi}, Smail êki}, Enes Pelidija, Dèko Hodì}, Faruk Sijari}, Olana Sijari}, A}if Skenderovi}, Nedìb Vu~elj, Muslija Muho-
vi}, Murat Dizdarevi}, Rifat [krijelj, Asmir Kujevi}, Dijan Kala~, Alma Suljevi}, Safet Sijari}, Fehim Kajevi}, Husein Zvrko i dr.), drugi veliki centar ostala je Podgorica (Husein Ba{i}, Zuvdija Hodì}, [erbo Rastoder, Atvija Kerovi}, Zaim Azemovi}, Kemal Musi}, Suljo Musta}, Senad Ga~evi}, Esad Ko~an, Jakup Durgut, Sait [aboti} i dr.) u kojoj su Bo{njaci okupljeni oko udruènja Almanah. Kao i ve}inu bo{nja~kog naroda, mnoge sandà~ke intelektualce ìvot je rasuo po svijetu, neki od njih su u Njema~koj (Saladin Burdòvi}, Bisera Sulji}-Bo{kailo, Murat Balti}, Hanka Hamzagi}, Suada Kari{ik, Porovi} i dr.), neki u [vedskoj (Rek Li~ina, Ilja Sijari}), Velikoj Britaniji (Faris Kapetanovi}, Luksemburgu (Faiz Softi}), Austriji (Dina Muri}, Kurtagi}), Americi (Fahrudin Zilki}), Holandiji (bra~ni par ]elovi}) i drugim zemljama. O nau~nim, knjièvnim i umjetni~kim dostignu}ima sandà~kih Bo{njaka u Turskoj ne postoje nikakvi podaci iz prostog razloga: zbog neinteresovanja
14
BEHAR 78
niko se nikada nije potrudio da se pozabavi ovim feno- Srbije!? Ovo zasigurno nije na~in da se sprije~i dalje rasimenom. panje bo{nja~kog naroda, pogotovu intelektualaca. Odlazak velikog broja intelektualaca ostavio je pusto{ Izgleda da je neminovan tre}i talas kulturne migracije u ionako zavijenom u pustilo Novom Pazaru. Posljednji sandà~kih intelektualaca! Obesmi{ljavanje svih kulturolpoku{aj srednje generacije da ne{to u~ini ne bili se odrào o{kih na~ela dovelo je do toga da nitko ne moè ostvariti bar neki knjièvni ìvot bilo je pokretanje ~asopisa za bilo kakva prava, ako nije ~lan ove ili one politi~ke partije. knjièvnost, umjetnost, nauku i kulturu BEHAR u Roàja- Izgleda da su oni koji su oti{li u pravu, da njihov muhadìrluk ma. Izdava~ki savjet koji su ~inili Husein Ba{i}, Alija Dò- nije kukavi~luk. Oti{li su onamo gdje ih cijene, gdje po{tuju govi}, Fehim Kajevi}, Zaim Azemovi}, Hamdija Kala~ i Sa- njihov rad, gdje }e imati svoje dostojanstvo i svoj ja. Ali, ni fet Hadrovi} Vrbi~ki uspio je da objavi samo jedan broj, to nije rje{enje. Za{to se odre}i prirodnog prava? Zar jedan jula-avgusta 1999. godine. univerzitetski grad zasluùje povodljive intelektualce, ljude U onim trenutcima kada se pomi{ljalo da je knjièvni koji bi zarad neznatne materijalne koristi stali pod barjak ìvot u Sandàku u potpunosti zamro i da je Mak bio samo najve}e neznalice. Onaj koji slijepo slijedi ljude koji jo{ uvibunt spram nepravdi devedesetih, a da sada, u mirnodop- jek ne mogu da shvate da normativni i standardni bosanskom ambijentu, iznova nastupa provincijalna stihija, po- ski/srpski/hrvatski/crnogorski jezik ima sedam padeà, vi{e javio se ~asopis za knjièvnost, umjetnost i kulturu SENT. glagolskih vremena, modusa, participa i glasovnih alternaâsopis su osnovali oni koji su odlu~ili da bez obzira na cija ne zasluùje da za sebe kaè da je intelektualac, pogote{ko}e ostanu ìvjeti u Sandàku i poku{aju oplemeniti tovu ne da je borac za ostvarivanje nacionalnih prava i o~usvoj kraj, a prije svega razviti ljubav prema knjièvnosti i vanje kulturolo{kih sastavnica identiteta jednog naroda. umjetnosti kod onih generacija koje sazrijevaju i kojima je Takvim istupom ne {teti se samo svom kredibilitetu, ve} nu`no ukazati na istinske estetske kvalitete umjetnosti. nanosi i ogromne posljedice nauci, akademskom zvanju i Enes Halilovi}, Ismet Rebronja, Muhamed \erlek i Zehnija ostavlja ruàn primjer za one koji sazrijevaju, koji u budu}Buli} prvi su pioniri u posljeratnoj SFRJ koji ure|iva~ku po- nosti trebaju da predstavljaju intelektualnu elitu jednog nalitiku nisu vodili prema nacionalnom i ideolo{kom ve} pre- roda. To im historija ne}e oprostiti. Upravo je na mladim ljuma estetskom kvalitetu djela. Tako je Sent postao prvi dima, na onim koji danas stvaraju svoje poglede na svijet da ~asopis na prostorima biv{e SFRJ koji je njegovao balkansku knjièvnost. Od prvog bro- Od jednom su izronile kolone bajraktara, binjadìja, ja koji je iz {tampe iza{ao 2. 12. 2001. godi}era~a, duhovnika, zapaljiva~a, hu{ka~a, hrabrih i ne Sent je objavio priloge ve}ine recentnih pisaca iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne osionih koje su narodu nudile slamku spasa. U tom Gore, Hrvatske, Slovenije i Makedonije, kao vremenu dekadence svih na~ela morala i estetizma, i veliki broj prijevoda sa preko dvadeset bez objektivne valorizacije, bez principa, stavova, bez svjetskih jezika. U prilog tome ide i izdava~ka djelatnost Edicija Sent u kojoj je do sada minimalnih kriterija na ovom sku~enom prostoru objavljeno osam knjiga kako bo{nja~kih pojavili su se mnogi novi glasovi, od kojih su neki vrlo tako i pisaca drugih balkanskih naroda. brzo utihnuli, a oni istinski, kvalitetni nastavili da se Prerastanjem zabluda o homogenizaciji kulture isklju~ivo unutar nacionalnog kor- batrgaju po ispljuvcima zlohudog zemana. pusa, kao i te`njom za decentralizacijom kulturolo{kih ~inioca, ~emu je u najve}oj mjeri prethodila stanu ukraj ovakvom omalovaàvanju fundamentalnih na~eera internetizacije i maskomunikacije, primat je uzela la nauke, kulture i umjetnosti. Nije hrabrost oti}i odavde, ideja kozmopolitizma u kojoj vi{e nije najbitnije gdje se skrasiti se u kakvom arkadijskom blagostanju, ve} je hranalazite ve} {ta nudite, koliko je va{e djelo zaista estetski brost i obaveza podi}i glas protiv improvizatora, neznalica i valentno i originalno. laòva. Nadajmo se da }e univerzitetske ì{ke iznjedriti ljude Odvajanjem Srbije i Crne Gore jo{ vi{e se pogor{ao status koju su spremni da `rtvuju materijalnu korist nau{trb moralbo{nja~kih intelektualaca. Oni iz crnogorskog dijela ve}inom nih i visoko intelektualnih na~ela. Da ova pri~a nije iluzorna gravitiraju prema Podgorici, dok se oni koji su ostali sa ove svjedo~i i niz mladih ljudi koji su na dobrom putu da se izgrastrane ne snalaze ba{ najbolje. U Novom Pazaru, koji bi tre- de u samosvojne i originlane li~nosti, li~nosti koje }e dati veliki bao biti centar, jo{ uvijek ne postoji dovoljno razumijevanja doprinos u kulturnom stvarala{tvu sandà~kih Bo{njaka. Svoza djela pravih autora. Sve {to se uzdigne iznad lokalnog jim dosada{njim radom Admir Gor~evi}, Dèvad Drekovi}, nivoa biva progla{eno kao zlonamjerno. Obesmi{ljavanje i Hana Oklapi, Enver Muratovi} Enisin, Nadija Rebronja, Denisa poruga kao da su jedini valorizator koji poznaju ovda{nji Fetahovi}, Redèp Nik{i}, Kadira Noki}, Fikret Hajdinovi}, Sead kvaziintelektualci i pseudoborci za nacionalna prava bo{nja~- Fejzovi}, Abaz Dizdarevi}, Samil [ukurica, Enis Hadòvi}, Ekkog naroda. Ako ova sredina ne prihvata i ne prepoznaje rem Hamidovi} i niz mladih ljudi pokazuju rasko{an talenat doma}e {ta onda da ovdje traè ljudi iz Priboja, Prijepolja, koji }e, ukoliko se bude razvijao u pravom smjeru, briljirati ne Nove Varo{i, Sjenice i Tutina? A da ne govorimo o onima iz samo na sandà~koj ve} i na balkanskoj kulturnoj sceni. NadaRoàja, Bijelog Polja, Plava, Pljevalja, Berana, Gusinja, Bara, ti se je da }e prethodna i ova generacija uspjeti da sa~uva Podgorice? Niko jo{ ni ne spominje one Bo{njake koji su ra- ogromno kulturolo{ko naslije|e i svojim anga`manom doprisuti po Beogradu, Novom Sadu i ostalim kulturnim centrima nese daljem razvoju intelektualne misli u Sandàku.
BEHAR 78
15
In memoriam
ODLAZAK POETSKOG MAGA

ISMET REBRONJA ro|en 26. juna 1942. godine u Godu{i kod Bijelog Polja. Umro je 1. svibnja 2006. godine.
Njegova poetska avantura kretala se u pravcu stroge ekonomije rije~i: govoriti {to manje izre}i {tovi{e. Pjesme mu odi{u ìvotom neobi~nih bi}a i predmeta koji u sebi uvijek kriju neslu}enu simboliku i {ire vremenske prostore koje on pribliàva suvremenosti tako {to ih osloba|a njihovih okamenjenih zna~enja. Tako oìvljeni i modicirani pjesmovni inventar postat }e medij za lirsko kazivanje i vi|enje. Rebronja je imao, slaè se knjièvna kritika, povi{eni smisao za aktualno, speci~no poimanje historijske svijesti bez pateti~nog lamentiranja. Dapa~e, koristio je paradoksalnu i ironi~nu distancu smatrao je da historija balkanskog tla ima neke zakonitosti koje se odnose i na historiju bo{nja~kog naroda. Vrijeme pro{lo i vrijeme sada{nje on je naprosto stopio u jedno. Smatrao je da su mitovi prelazili s jedne li~nosti na drugu, ali se ishod historije kretao u jednom pravcu koji se mogao predvidjeti, ali je istom bio i nepredvidljiv, kao {to su to, uostalom, bile bo{nja~ke ku{nje u n de milleniumu, kada je njegov narod bio izloèn surovom i bespo{tednom uni{tenju. Objavio je zbirke poezije Knjiga rablja (1972.), Izlo`ba (1976.), Gazilar (1978), Sreda i Sreda k}i (1983.), Paganska krv (1984.), Keronika( 1990.), Jesen praznih oraha (1996.), Kad forminga ne dosvira (2003) i Manus labor (2004.). Objavio je dvije knjige pri~a: Beli unuci (1986.) i CI pri~a (1993.). Sa~inio je Antologiju bo{nja~ke poezije u Srbiji i Crnoj Gori Latice primule (2004.), a objavio je i zbornik bo{nja~kih narodnih izreka Budi ne{to da ne bude{ ni{ta (2005.). Od 1972.godine ìvio je u Novom Pazaru gdje je do penzije radio kao novinar. S. B.
REÎ ÔVEKA KOJI PLAÊ

dva sina ranjena puna jada dva sina i njihova bela bespu}a crnu dvorkinju crno jato piju njenu sve~anu haljinu u cvetnjak odne{e sitna deca golim trbusima osvetljavaju putove {to vode u zagledan krah i pepeo kome je dan sprènih krunica jo{ uvek majke vi~u na siroti{ta samoubici nema mesta u na{em groblju sasvim bela no}i{ta oplakuju zvezde jure me utvare kao leto nepotrebno na veliko drvo penje se pastir i pesnik
PROPAST PLANINA 2
Orao na panj slete ispija dete Raskljuvava telo uàsne o~i U ruci jabuka prezelena A majka jo{ ni{ta ne zna Grabljivica Bri{e kljun o trule` Kosa Bestelesnost A majka jo{ ni{ta ne zna Rublje pere 16 ni{ta nema u svetu prole}a ovde ovo nepostoje}e mesto dok moje telo zavr{ava lo{e obe{en od mutnih voda no{en moju usnu poku{ava pseto jer glava je moja puna sme}a sva uni{tena i nesta}e bestelesna dolivam otrov na svoj zatrovani deo i bludnice koje umiru prete}i i taj pogreb pored puta od pra{ine beo jo{ se kre}em crnom svom potopu u ìvotu ne}u vi{e ni za stopu BEHAR 78
UVODNI STIHOVI ZA IZLO@BU

Gde se sve groblja nalaze ko u njima spava Da li spava il udara u liru Po grobljima {etaju letnje zveri A samci u vreme divljih ruà kidaju cvetove Za domamu dragana koje sede na visokim pragovima I crne se kao da su urezane Kupaju se skidaju}i izliv posle ljubavi Na ~esmama ispod planina gde se nisu odràvale bitke Niti su u bilju vojskovo|e silovale nevernicu Samci u grobljima tragaju ruè a klesa~i Ve{aju torbe s alatom o znak groba Pastiri preko humke prostiru prekriva~e Da se su{e ako je ki{a lila lila A crne udovice zami{ljaju da su muèvi ìvi I doìvljavaju orgazam histeri~no vri{te Groblja u horu pevaju Hor dubokih glasova Iako svaki put u groblja vodi Groblja biljem pokrivena il gola
Izbor pjesama: Enes Halilovi}
STRADALNIK DVA
ludi Rizvan most obara prolazi reka ja mislim odstupa vojska i pali ku}e u nemo}i beè deca ispred razjarene rulje no} ih guta kao vatra rublje beè deca pada im ode}a gore starice gore trule grede gori otrov gore ùta kao dukat zrna gore dlakava o~eva prsa kao da ne prolazi reka ne odstupa vojska no Rizvan pla~e iza gubili{ta il se vra}a s puta pa groblju gre{i a odstupa vojska i prolazi reka ili Rizvan juri srnu da dodje do leka
GUBIMO SE
ja ne}u danas da poludim jer divni mrav prou~ava moje bi}e a neko crne sastanke ugovara otac kre}e stopala mu puna trnja on posr}e a iz na{e ku}e godinama se izvla~i tuàn zvuk te stare svirale to nama ne{to preti bojim se pa odabiram cvet da u sandàku sve rastuìm
BEHAR 78
17
INTERVJU: Enes Halilovi}
Ho}e li im halaliti dijete od pet mjeseci?

Razgovarao: Filip Mursel Begovi} Enes Halilovi} ro|en je 1977. godine u Novom Pazaru. Diplomirao je ekonomiju i pravo. Radi kao novinar radija Slobodna Evropa. @ivi u Novom Pazaru. Osniva~ je knjièvnog lista SENT koji izlazi od prosinca 2002. godine. Objavio je zbirke stihova Srednje slovo i Bludni parip, pri~e Potomci odbijenih prosaca i drame In vivo. Nedavno mu je iz tiska iza{la peta knjiga. Rije~ je o 77 kratkih pri~a pod nazivom Kapilarne pojave. Predsjednik je Preporoda za Srbiju. Moète li u Sandàku nesmetano knjièvno djelovati kao autor i kulturni poslenik bez sveprisutne sprege politike i kulture. Je li uop}e ta ponekad paklenska, a ponekad dobrodo{la veza neophodna, ne bi li se o~uvao integritet pisca, ili umjetnika uop}e? Moè li se knjièvnost emancipirati od politi~kog kaosa? Halilovi}: ûdan je Sandàk, te{ko ga je objasniti u jednom razgovoru za ~asopis, mo`da ga je te{ko objasniti i u jednom romanu. Ne mogu ga potpuno ni sebi objasniti, a kamoli ~itaocima u Hrvatskoj. Zaista su slobodni ljudi koji slobodno misle, ja sam jedan od tih. Ono {to mislim to i pi{em. [to se ti~e sprege politike i kulture to je veliko pitanje za moderno doba. Ovdje kod nas ima nekih stranaka koje vode uglavnom ograni~eni ljudi, amateri za svaku oblast, nesretni nepismenjakovi}i. Nisam ~lan bilo koje stranke, ne mogu re}i da mi bilo ko smeta jer nikog od tih politi~ara knjièvnost ne interesuje, ali mi smeta to {to ljudi tih stranaka institucionalizuju amaterizam s lokalnih okvira. Zapravo, ni to mi mnogo ne smeta nego mi je ào {to to rade svom narodu. Tuga jedna. Svaka budala ode u {tampariju, plati da mu izi|e knjiga, u~lani se u neku stranku i oni mu obezbijede da do|e na neku tu`nu TV koja pu{ta vesele pjesme i tada budala pri~a o svom djelu, a gledaoci se javljaju i kaù, eto ba{ no, neko pi{e o nama. Puk, nepismeni dezorjentisani puk, traì da se o njemu govori pohvalno, traì junaka, po{tenja~inu. Realnost je druga~ija, ali poezija ima svoje zakone koji su izvan èlja puka i izvan realnosti koja postoji u puku. Svjesni smo rasko{ne suvremene knjièvnosti Bo{njaka iz Sandàka {to nam opet govori o jezi~nom i povijesnom integritetu toga prostora. Koliko je sandà~ka knjièvnost trojaka, to jest, koliko ona duguje srpsko-crnogorskim, bo{nja~kim odnosno bosanskim i autohtonim sandà~kim utjecajima? Halilovi}: Sve se na ovom svijetu prepli}e pa ima preplitanja i u kulturi. Zapravo, i u vremenima postoji prepli-
tanje. Neko danas moè komunicirati sa Shakespearom ili Vergilijem, Rumijem. Ne volim bilo kakve granice, knjièvnost pripada svima. Dostojevski nije samo ruski pisac, on je i engleski pisac jer ga neki Englez ~ita vi{e od nekog Rusa. Pisac pripada ~itaocima. Pisci iz Sandàka koji tu ìve i oni koji tu ne ìve napisali su mnoge dobre knjige. Da sad ne pominjem knjige ni pisce da ne bih {to propustio. [to se uticaja ti~e cio Balkan je na mnogo ve}im trpezama od balkanske trpeze, a opet velika je i balkanska trpeza, ona koju je ostavio Homer, pa Sofoklo... pravo da Vam kaèm, ni ne volim pri~e o uticajima. Neki pisci imaju svoj dah, a neki di{u tu|im plu}ima. Narodi su jedno, prostori drugo, a pisci i pisanje ne{to deveto. Vrijede li za Vas jo{ uvijek odrednice pretapanja u druge kulturne vrjednote ili je samobitnost Va{a osnovna energija? Je li nacionalni kontinuitet bitniji, od primjerice, europskog kontinuiteta? Halilovi}: Osnova svega Bog, to je Allah, to je Onaj osim kog drugog boga nema. On je stvorio ~ovjeka koji je na isku{enju ovog svijeta. Me|u ljudima postoje ljudi koji pi{u, stvaraju umjetnost. Neki traè sre}u, neki traè pare, a neki èle da se pribliè Stvoritelju. Poezija, poetika, umjetnost to su velike kategorije, pripadaju svima. Ne volim da pri~am o narodima, moj cilj je poezija. Nacionalno, internacionalno sve je to bitno kod pisca koji to zna da ukomponuje. Ali ljubav, istina, pravda, la`, dobro i zlo pa to je bitnije od nacije, nekih planove i programa. Pisac,
18
BEHAR 78
ako je pravi pisac, jeste instrument poezije, a ne instrument naroda, kontinenata, politika, planova ili nevladinih organizacija. Pisac ima veliko isku{enje isku{enje kazivanja i traganja za smislom. U kojem se smjeru razvija i kakva je skrb za jezik Sandàklija, a s koje strane dolaze osporavanja, negiranja i nipoda{tavanja? Halilovi}: Bo{njaci su se na popisu izjasnili da govore bosanskim jezikom, to je ~injenica. Postoji veliki problem {to Bo{njaci maternji jezik i kulturu u {kolama u Srbiji imaju kao izborni predmet, a ne kao obavezni. Ta stvar je bolje rije{ena u Crnoj Gori. Veliki problem je i to {to je program za ud`benike pravio jedan organ koji se zove Nacionalni savjet bo{nja~ke manjine u Srbiji, a ljudi iz tog organa kaù da li mi vjerujete da se taj organ zove Bo{nja~ko nacionalno vije}e. To je dràvni organ u kom su neki Bo{njaci, mahom primitivni, nepismeni, jadni te{ko mi je da kaèm ovu istinu i, eto tako, oni to rade amaterski jer su amateri. A kako bi druga~ije? Oni misle da su ti ud`benici mnogo dobri. Javno mnenje ne moè da im sudi, jer je narod izgubljen i ni{ta ne zna. I skoro svima je ugodno u tom besmislu nepismenjakovi}i misle da su u~inili veliku stvar, a narod misli da je dobio svoju kulturu u {kolama. Pojedinci, rijetki pojedinci znaju {ta je to, ali kome da kaù. Kome da se àle? Mislite da to zanima nekog od Bo{njaka u Sandàku? Ili u BiH? Tuga jedna, kad narod propada ne propada za jedan dan nego polako. Dug je to proces, volio bih da nisam u pravu, ali ako nastavimo s ovako nepismenim ljudima da gradimo sebe izgubi}emo i sebe i nepismene, ali i pismene. To sve vodi jedna partija, a ako taj organ uzme druga partija ne vidim da }e se to raditi bolje od prve. Isti su to diletanti, drski u svojoj naivnosti i sigurni u elitizam svog primitivizma. Ipak, jezik preìvljava u knjigama. Kultura traì institucije da bi one bile servis njenog domara. Kod nas su institucije sputane ljudima koji ih vode. U Novom Pazaru direktor biblioteke bio je jedan tip koji je prvog radnog dana na radnom mjestu rekao: Eto, sudbine, nikad nisam pro~itao knjigu, a postao sam direktor biblioteke. A bio nam je direktor Doma kulture jedan koji je bio vo|a navija~a na stadionu. A onaj Nacionalni savjet, to je tek ~udo. Bila bi preduga pri~a o njemu. Osniva~ ste i glavni urednik knjièvnog lista Sent. Razvidno je da njime oda{iljete jasne poruke svima koji vas okruùju etnokulturalnim razli~itostima. Jednostavno, Vi im nudite suradnju. Te{ko je izboriti se za tako neovisnu poziciju. Mi vam se odista divimo, ali ipak recite nam na kakve ure|iva~ke prepreke nailazite? Halilovi}: Sara|ujemo sa onima ~iju knjièvnost cijenimo. To su pojedinci iz raznih naroda. Mnogi su nas hvalili, govorili su kako smo otvoreni za sve narode. Meni je bitnije to {to smo otvoreni za razli~ite poetike i generacije. Nismo mi UN da pa da smo otvoreni ili zatvoreni za narode. To {to je neko Bo{njak, Srbin, Hrvat, Ma|ar, Nikaragvanac, Arapin, Amerikanac ili {ta znam ja, ne interesuje me to. Mi ga objavimo ako mu je dobra pri~a ili pjesma. Za{to bi mi otvarali vrata narodima? Pisac pi{e sobom i ako to valja treba da se objavi. Od na{eg Novog Pazara nismo dobili nikad ni jedan euro pomo}i za SENT. To je normalno, jer ~im nisi ~lan partije na vlasti ti kao da ne postoji{. To je mo`da Vama neshvatljivo, ali tako je. Ovdje vlasti podràvaju samo one koji misle da su pisci i koji ìve u vicevima pravih pisaca. Nije stvar {to }e i to pro}i, nego se ne nadam da }e biti bolje kad neki drugi do|u na vlast. Volio bih da prona|em nadu koja }e biti zasnovana na realnoj {ansi, ali ne mogu. Ozbiljnim pisicma koji ìve u Sandàku vrata su otvorena kod izdava~a i u ~asopisima {irom biv{e SFRJ. To je ono {to je dobro. Tri posljednje knjige nisam ni promovisao u Novom Pazaru. Za{to? Da neko urgira da ne po{alje TV i time da misli da me o{tetio. Neka svako ìvi svoj ìvot. [tampao sam knjige kod izdava~a koji ne{to zna~e u svijetu knjièvnosti, to su, osim za prvu knjigu, izdava~i u Beogradu. Birao sam dobre uslove i izadava~e koji mogu kvalitetno promovisati te knjige. Svaki pisac traì dobre uslove. Moje knjige su odli~no primljene kod ~italaca i kriti~ara, mada meni to ne zna~i mnogo. Ozbiljni pisci iz Sandàka su dobro prihva}eni kod ~italaca i kritike, a ne}emo se utrkivati da nas prihvate partije. Mnogi nisu pisali za svoje vrijeme nego za vrijeme koje dolazi. Prostor je jo{ i manje bitan od dijela vremena u vremenu. SENT je imao dobru ulogu, ulogu povezivanja. Dalji put SENTA bi}e tematski brojevi. Na{ motiv za objavljivanje je inat. U doba postmodernih postupaka i dekonstrukcijske metode kakav je odnos snaga na Sandàku izme|u tradicijskih knjièvnih vrijednosti, koje su nemi-
BEHAR 78
19
novno odre|ene tlom i zavi~ajem, i onih inovacijskihmladih i najmla|ih snaga? Halilovi}: Ili je neki tekst knjièvnost ili nije knjièvnost. Ako bi sada neko pisao kao Ovidije zar bi bio ismijan? U jednoj pri~i mogu biti i Empedokle i Bido iz Bobovika, ba{ su kod mene u jednoj pri~i. Smatram da ne postoje nikakvi pravci u knjièvnosti, gadim se na sve trendove onaj koji na|e svoj glas na{ao je knjièvnost. Svako moè da pomene svoj kraj, neki grad, ili livadu ili mravinjak ali u osnovi svake knjièvnosti je poezis, a on je neobja{njiv, u njemu mogu biti i hemijske formule. Za mene su veliki pisci i ]amil Sijari} i Andre Breton, a nisu sli~ni. Mnogi bi mogli pomisliti da je Sijari} stariji od Bretona. Ispri~ati dobru pri~u i ispjevati pjesmu, prona}i temu, re}i, nahraniti ne~iju du{u to su pitanja knjièvnosti. Na koji na~in ocjenjujete svoju integraciju i onu svojih kolega u kontekst europske i svjetske knjièvnosti? Osje}aju li se uzori i utjecaji, s koje strane dolaze i kako djeluju? Halilovi}: Samo }u Vam re}i ovo. Ako ima talenta i snage da radi, ako ima da jede, ako moè dugo da sjedi nad tekstom i ako ima toplu sobu - ovdje pisac, ako je pisac, moè da stvori veliku literaturu jer Sandàk je mix i stare Gr~ke i vizantije i Orijenta i dio je Evrope. Pa ja ~itam ujutru Eshila, a predve~e Dèlaludina Rumija. Pred spavanje ~itam Li Tai Pea i Karvera. Ba{ ju~e sam sve to prevrtao. To su veliki pisci. Ja volim tu knjièvnost, ~itam je, ìvim je. Internet je pribliìo sve ljude ovog svijeta, a treba da znamo da smo samo u jednom djeli}u vremena. îtati sve, a biti svoj i biti bilo ~iji. îtajmo se iz raznih jezika, ~itajmo antologiju nove kratke pri~e Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije i Crne Gore pod nazivom Na tre}em trgu. Svaka od zemalja u~esnica imala je priliku da predstavi ~etiri autora, pri ~emu je svakom autoru posve}en pribli`no jednak prostor za tekstove. Vi ste jedan od uvr{tenih pisaca. Zanima nas koje bliskosti spajaju autore koji vi{e ne dijele istu dràvu? Radi li se mo`da o knjièvno teorijskoj pretpostavci: od svih knjièvnih vrsta kratka pri~a je najsrodnija egzistencijalnim impulsima novog planetarnog nara{taja? Naposljetku, svjedo~i li ova antologija neminovnost kulturne razmjene u jezi~no i tradicijski srodnim, ali naàlost, u mnogo ~emu antagoniziranim ju`noslavenskim kulturama? Halilovi}: Dobro je {to se pojavila ta antologija. Drago mi je {to su u njoj i moje pri~e. Bilo je odli~no druènje zastupljenih pisaca, zna~e svi ti kontakti, poznanstva, razmjena informacija. Kratka pri~a je fenomen i mislim da }e jo{ dugo imati zna~aj. A zna~ajna je jo{ od Pri~a iz 1001. no}i. [to se ti~e pitanja koliko postoji bliskost me|u autorima trebalo bi mi dosta prostora da kaèm svoje mi{ljenje, ali ima onih ~ije su pri~e bliske, ali ne bliske sa svima. Nije ~udno {to je neko blizak nekome iako ne ìve u istoj dràvi. Moè neko nekom biti blizak ako ìvi u velikoj dràvi, naprimjer SAD, ali razlika je poèljna u knjièvnosti, potrebna je originalnost. Mislim da danas u savremenoj evropskoj knjièvnosti postoji problem prevelike bliskosti stotina i hiljada pisaca. Ne treba svi da pi{u jednu pjesmu. Pisac treba da je prepoznatljiv i ako ostavi pjesmu na banderi i ne potpi{e je. Da je Vasko Popa ostavljao pjesme na banderi svi bi znali da su njegove.
Kod nas su institucije sputane ljudima koji ih vode. U Novom Pazaru direktor biblioteke bio je jedan tip koji je prvog radnog dana na radnom mjestu rekao: Eto, sudbine, nikad nisam pro~itao knjigu, a postao sam direktor biblioteke.
se iz raznih vremena, koristimo blagodati knjièvnih djela! Ja po{tujem svaku te`nju da se razvije kulturna saradnja na balkanskom prostoru, jer svi imaju korist od toga. Zar treba sad po jedan Bo{njak, Srbin i Hrvat da prevedu Tolstoja da bi ga svi ~itali. Jedan prevede jednog pisca, a onaj drugi nek traì drugog, da {ire vidimo. Mnogi povjesni~ari knjièvnosti isti~u sandà~ku pjesni~ku ~aroliju. Od ~ega se ona sastoji? Mnogi pak koji se bave politi~kom povije{}u ~esto spominju èstoke, sposobne, probita~ne i nesmiljene stanovnike sandà~kog prostora. Objasnite nam gdje se krije istina? Halilovi}: Pjesnici sa ovog prostora, ne svi naravno, imaju odli~nu poeziju. Osnovno je pitanje kako na pravi na~in izreklamirati tu ~injenicu. Ne vidim neku instituciju koja bi podràla projekat neke antologije koja bi bila prevedena na nekoliko jezika. Preporod to moè, ali nema novac. Narod jeste probojan, vrlo uporan, mo`da i zbog toga {to mu nije lako da se prehrani. Kikindska Narodna biblioteka Jovan Popovi} objavila je zajedno sa Udruènjem gra|ana Tre}i Trg
Nedavno Vam je iza{la knjiga kratkih pri~a pod nazivom Kapilarne pojave. Ubrzo ste od kritike prepoznati kao jedan od ponajboljih pripovjeda~a s Va{eg kulturnog prostora. Primije}en je Va{ britki humor i, istovremeno, istan~ana osjetljivost u opisivanju tragi~nosti ljudskih sudbina i njihovih apsurda te prisutnost jednostavnih oblika usmenog narodnog stvarala{tva poput bajke. Na koji ste na~in uspjeli spojiti postmoderne tehnike pisanja s tradicijom usmene knjièvnosti? Halilovi}: Ne znam. Ne znam mnogo o ~inu pisanja. To je nagon, jasno mi je da je to nagon. Ne{to me goni da pi{em kao {to me ne{to goni, da jedem. Di{em i kad ne mislim o disanju, a pi{em i kad ne mislim o pisanju, ali ponekad sjednem pa zapi{em ne{to. Vi ste predsjednik Preporoda za Srbiju. Moète li nam ukratko opisati djelovanje te institucije na Va{em prostoru? Halilovi}: Bio sam predsjednik za Srbiju i Crnu Goru, a Crna Gora vi{e nije u dràvnoj zajednici. Sjedi{te Preporoda je u Novom Pazaru. Koristimo kancelarije u kojima je Sent, a tu smo i formirali Preporod. U Izvr{nom odboru su knjièvnici Zehnija Buli}, Jahja Fehratovi}, Ekrem Hamidovi}, Hana Oklapi, Nadija Rebronja, pijanistkinja Naka Nik{i} i karikaturist Muhamed \erlek koji je predsje-
20
BEHAR 78
dnik Skup{tine Preporoda. Procijenili smo da nam treba ta nacionalna institucija, jer na{e nacionalne institucije koje su ve} postojale bile su servisi politi~kih partija i ostale su to i danas. Preporod nije politi~ki servis. To je istina i bar to je ne{to {to oni ne mogu dobiti blanko. Predsjednik Preporoda u BiH, gospodin [a}ir Filandra, uputio je pismo dvojici va`nih politi~ara i jednom slu`beniku Islamske zajednice Sandàka, traìo je da nam pomognu. Politi~ari kojima se obratio oglu{ili su se, ne zanima njih kultura. Iz Islamske zajednice imamo ~vrsto obe}anje da }e nam pomo}i da do|emo do kancelarije. Pripremamo jednu izlo`bu mladih slikara Bo{njaka koje èlimo predstaviti u Sarajevu i nadam se da }emo to realizovati. Sa~inili smo bazu podatak umjetnika Bo{njaka u Srbiji i Crnoj Gori, a ja sam okon~ao jedan projekat koji se zove ATIK Arhiva tradicije, istorije i kulture. U njemu je vi{e od sto tonskih zapisa i razgovora. Izvr{ni odbor Preporoda je okosnica nedjeljnog lista Glas Sandàka koji izlazi od jula 2006.godine. To je ogroman posao, ali kad izi|e Behar iz {tampe ne znam da li }e izlaziti Glas Sandàka, politi~ari nas bojkotuju, prijete vlasnicima traka i gone ih da nam ne prodaju novine ~ime ~ine krivi~no djelo. Biznismeni ne smiju reklamirati svoje rme kod nas. Crno, crno, ali realno. Te{ko }e Glas Sandàka opstati, ali moram kazati istinu. Tako je kako je. Regionalna TV u Novom Pazaru emitirala je tendenciozni i neprofesionalni prilog o Vama u kojem ste optuèni da u Blicu stvarate negativnu sliku o Novom Pazaru. U prilogu Regionalne TV prikazani su Va{i tekstovi iz posljednje dvije godine. O ~emu se zapravo radi kada govorimo o medijskim i stvarala~kim slobodama na Sandàku? Radi li se o obra~unu sa politi~kim neistomi{ljenicima i o ~emu ste Vi to uop}e pisali? Halilovi}: E, ovako. Moram Vam objasniti {ta se sve desilo i zbog ~ega. Ja sam jedini novinar koji je objavio vijest da }e neko udruènje Sandàklija koje postoji u Sarajevu traìti od vlasti u BiH da zabrani ulaz Sulejmanu Ugljaninu u BiH jer je sjedio u blizini Luke Karadì}a, brata Radovana Karadì}a na jednom skupu u Beogradu. Ja sam to objavio, a drugi nisu. Tada je Sulejman Ugljanin naredio jednom novinaru koji radi na Regionalnoj TV da me blati. Ovaj je skenirao neke moje tekstove i optuìo me da stvaram lo{u sliku o Novom Pazaru. To su bili tekstovi o narkomaniji koja postoji, o kockarima, o nekim glistama koje je jedan ljekar na{ao kod tre}ine ispitane djece i magistrirao tim istraìvanjem. E, oni nisu pokazali moje tekstove gdje ima ne{to zanimljivo, pohvalno o nekom, nego su ove tekstove prikazali kao moj senzacionalizam i bla}enje po Novom Pazaru, a za ra~un Ugljanina koji je iz Kosovske Mitrovice. Nije to va`no, ko je odakle, jer su svi ljudi od jednog oca i jedne majke. Ali ja mislim da se i u Novom Pazaru i u Kosovskoj Mitrovici mora kazivati istina. Novinarstvo je izme|u ostalog i upozorenje. Ne postoje novine da bi pisale samo o dobrim stvarima. Ako djeca imaju gliste to zna~i da vodovod treba popraviti. To je uloga medija, da podstaknu da se problem rje{ava. Oni znaju to, ali su zaslijepljeni mr`njom prema neistomi{ljenicima i èle da ih blate. Taj novinar, koji je to radio, nosi prezime kao i ja. Mnogo bi mu bilo da mi uzme i ime. Sada ~ujem da mu Ugljanin, za dobro odra|en posao bla}enja, zida stan na jednoj zgradi i to nelegalno. I jo{ ovo, prije svega toga u Novi Pazar su dolazila dva predsjednika novinarskih udruènja koji su govorili o senzacionalizmu. Regionalna TV je njihove izjave ukomponovala u prilog o meni kao da oni napadaju mene. Kad su oni vidjeli taj prilog bili su {okirani na koji na~in ih je Regionalna TV upotrijebila protiv mene. Naravno, ogradili su se. Ali cijelo to bla}enje mene ne poga|a, mada nije bilo svejedno mojoj majci, ocu, bratu, sestri, mojoj èni. Sin mi je tad imao pet mjeseci i kad ga je èna podojila uzvriskao se i nije mogao da zaspi. Valjda mu je prenijela nervozu. Ja }u sve da im halalim, ali ho}e li im haliliti dijete od pet mjeseci koje zbog njihovog zla nije moglo da spava. Neka me blate, znam da ima ljudi koju ne razumiju tu stvar i mogu povjerovati u to, ali {ta da radim. Savest mi je mirna. Istina postoji ~ak i ako je niko od ljudi na ovom svijetu ne kaè. A ako se kaè istina to je ve} ne{to, ako se blati onaj koji govori istinu to je ~injenica koja }e propasti, a njihovo bla}enje po meni tako|e je inspirisano ~injeniom da sam pisao o 12 miliona eura iz op{tinskog budèta koja su oni nenamenski utro{ili. Oni treba da znaju da je do{la istina i propala je la`. Ako ljudi iz te politi~ke strukture na ovom svijetu ne budu odgovarali za zlo koje su nanijeli svom narodu, kako oni tako i njihovi politi~ki protivnici koji su isti ko i oni, odgovara}e na drugom svijetu. Sve nas ~eka pravedni obra~un, zbog toga sam spokojan i uzdam se u pravdu. Bi}e obradovani oni koji su strpljivi.
BEHAR 78
21
ÂSOPISI
Izi{ao je trinaesti broj Sarajevskih bilje`nica / sveski /cbecke / zvezki / tetratki za 2006. godinu
SARAJEVSKE SVESKE ju`noslavenski me|uknjièvni pregledi

Pi{e: Filip Mursel Begovi} Zamisao o ~asopisu Sarajevske sveske / bilje`nice pojavila se kao plod inicijative skupine istaknutih knjièvnika i intelektualaca s cijelog podru~ja biv{e Jugoslavije, stoga se naslov ovoga ~asopisa pojavljuje u ~ak pet svojih ina~ica. Uredni{tvo ~asopisa uvjereno je da namjera pisaca okupljenih oko inicijative za pokretanje Sarajevskih sveski nije stvaranje intelektualne platforme za politi~ku rekonstituciju Jugoslavije, jer oni ne dovode u pitanje realnost postojanja novih dràva iako su aktivni sudionici kulturnog ìvota u svojim mati~nim sredinama i nisu li{eni osje}aja nacionalne pripadnosti. Zagovaraju}i normalnu komunikaciju me|u kulturama i pojedincima, uvjereni su da oboga}uju vlastiti kulturni identitet te pomaù stvaranju uvjeta da prostor biv{e Jugoslavije postane regijom plodonosnog proìmanja. Primijetiti }emo da su Sarajevske bilje`nice punopravni nasljednik ~asopisa Gesta koji je krajem osamdesetih godina pro{log stolje}a, unutar svog izdava~kog okvira, izdavao zbornike radova pod naslovom Komparativno prou~avanje ju`noslavenskih knjièvnosti. Znanstveni radovi objavljivani u ~asopisu Gesta jasno su inzistirali na jezi~nim i sudbinskim srodnostima i bliskostima ju`noslavenskih knjièvnosti. Ve} je tada utvr|eno da se preuzimanjem komparatisti~kog koncepta kao modela istraìvanja ju`noslavenskih knjièvnosti priznaje nacionalni karakter jugoslavenskih knjièvnosti te se otklanjala mogu}nost stvaranja jedinstvene nacionalne knjièvnosti pod nazivom jugoslavenska. U tom smislu neodrìve su sve primjedbe lokalnih nacionalista, zadojenih govorom mr`nje, na ra~un vrijednog izdava~kog projekta Sarajevske bilje`nice. Svakom dobronamjernom ~itaocu i prou~avatelju knjièvnosti uvidom u ovaj ~asopis postati }e jasno da se ne radi o izrazu neke vi{e i nove nadnacionalne cjeline. Tome u prilog ide i ~injenica da su autorski prilozi objavljivani na izvornom jeziku autora (bosanskom, crnogorskom, hrvatskom i srpskom), a slovenski i makedonski su osim na izvornom jeziku prevedeni i na jedan od spomenuta ~etiri jezika. Trinaesti broj ~asopisa donosi nam temu Suvremeni roman u regiji, a uvodnik je napisala Slavenka Drakuli}. U ovom broju izabrani su odlomci iz neobjavljenih romana iz cijele regije biv{e Jugoslavije, a uvr{teni autori su: Ivo Bre{an, Da{a Drndi}, Josip Mlaki}, Mirko Kova~, Maja Novak, Miha Mazzini, Feri Lainscek, Venko Andonovski, Dragi Mihajlovski, Kica K. Kolbe, Zvonka Gazivoda, Dragan Veliki}, Bal{a Brkovi}, Andrej Nikolaidis, Dragan Radulovi}, Emir [akovi}, Goran Samardì}, Ranko Risojevi}, Fatos Kongoli i Mehmet Kraja. U ovom broju uredni~ki je naglasak na knjièvno stvaranje mla|ih autora me|u kojima
22
BEHAR 78
ZVUKOMJER
ima i pisaca koji su se armirali kao internacionalne knjièvne zvijezde, prevo|ene na mnoge jezike. Opse`nim blokom kriti~kih priloga i knjièvno-povijesnih pregleda ~itatelji su upozoreni na relevantne knjièvne pojave. Uredni{tvo nije u potpunosti uspjelo u svojoj namjeri da kriti~ari i knjièvni povjesni~ari pi{u o knjigama tiskanim u drugim knjièvnim sredinama. Knjièvni kriti~ari, teoreti~ari i povjesni~ari knjièvnosti i u ovom broju Sarajevskih Svakom bilje`nica dali su ~itav dobronamjernom niz panoramskih prikaza novih knjièvnih pojava ~itaocu i u pojedinim knjièvnostiprou~avatelju ma te pregled {ireg knjiknjièvnosti uvidom u èvnog konteksta ju`noovaj ~asopis postati }e slavenskih knjièvnosti. O hrvatskom suvremejasno da se ne radi o nom romanu svoje priloizrazu neke vi{e i nove ge objavili su glavni urenadnacionalne cjeline. dnik Sarajevskih bilje`nica Velimir Viskovi}, Andrea Zlatar i Jagna Poga~nik. O aktualnim knjièvnim pojavama na slovenskoj knjièvnoj sceni pi{u Mitja ânder, Vanesa Matajc i Matej Bogataj. Makedonski roman predstavili su Robert Alagjozovski i Elizabeta [eleva. Bogatu proznu produkciju iz Srbije i Crne Gore svojim prilozima popratili su Tihomir Brajovi}, Mihajlo Panti}, Dejan Ili}, Gojko Boòvi}, Tatjana Rosi} i Pavle Goranovi}. O bosanskohercegova~kom romanu pi{u Enver Kazaz, Alma Skopljak, Alma Deni}-Grabi}, Nirman Moranjak- Bambura} i Ajla Demiragi}. O albanskom romanu napisanom na prostoru Kosova, Makedonije i Crne Gore u posljednjem desetlje}u izvijestio je Ali Aliu. îtaocima }e biti zanimljiv razgovor trojice bo{nja~kih knjièvnika i teoreti~ara knjièvnosti Nedàda Ibri{imovi}a, Envera Kazaza i Nedàda Ibrahimovi}a pod nazivom Trijalog. Tematski blok posve}en je projektu Misli BiH, koju su osmislili Michael Schroen, direktor Goethe instituta, i Nazif Hasanbegovi}, direktor agencije CMC. Njihov zajedni~ki esej prethodi nizu upe~atljivih umjetni~kih radova iz cijele Bosne i Hercegovine. Projekt Schroena i Hasanbegovi}a ina~e je realiziran u okviru Pakta za stabilnost jugoisto~ne Evrope. Moèmo ustvrditi da su povijesti nacionalnih knjièvnosti centralne perspektive u kojima se pojedina knjièvnost javlja, ali time nije re~eno da su druge perspektive manje va`ne, interesantne ili istinite. Kao i sve druge europske knjièvnosti i ju`noslavenske se mogu istraìvati pomo}u kontaktnih, genetskih i tipolo{kih veza i srodnosti, ali postaju korisne samo ako se na kvalitetan na~in prakticiraju. Od znanosti o knjièvnosti va`nija }e biti samo tipologija zbliàvanja i usporedno prikazivanje knjièvnih djela. Ovaj je ~asopis upravo u tom smislu vrijedan izdava~ki projekt. Dakle, Sarajevske bilje`nice/sveske br. 13 nisu ni ovaj put poku{ale obnoviti jugoslavenski duhovni i kulturni prostor ve} stvoriti pretpostavke da svaka humanisti~ka vizija dru{tvenih odnosa naroda i narodnosti s prostora biv{e Jugoslavije moè biti zalog obilju i kvaliteti kulturnih dobara.
BOSANSKA ROCK LUTNJA

Sting: Songs From The Labyrinth, Deutsche Grammophon/Aquarius records, 2006.
Novi Stingov album pod nazivom Songs From The Labyrinth inspiriran je glazbom enigmati~nog engleskog kasnorenesansnog skladatelja i glazbenika Johna Dowlanda (1563. - 1626.). Koketiranje rock muzi~ara s renesansnom glazbom nije ni{ta novo na diskografskom trì{tu (sjetimo se iznimnog rock benda Gryphon koji je po~etkom sedamdesetih, svojim albumom Midnight mushrumps, izazvao senzaciju u svijetu glazbe), ali kada sa Stingom na albumu sura|uje lutnjist iz Bosne, na{e se zanimanje (zbog senzacionalne veze) uvelike pove}ava. Rije~ je o Edinu Karamazovu, cijenjenom svira~u lutnje i glazbeniku koji se ne ograni~ava samo na izvo|enje tradicionalnih renesansnih glazbenih formi. Sting je Karamazova zapazio zbog njegovih sposobnosti da renesansnu glazbu na lutnji prenese u kontekst suvremene glazbe i iskoristi nevjerojatne mogu}nosti improvizacije koje nudi to glazbalo. Karamazov je odrào brojne uspje{ne nastupe na najzna~ajnijim svjetskim pozornicama te europskim i ameri~kim festivalima, a 2004. Aquarius Records objavio je njegov CD pod nazivom Concerto In Dialogo. Sting je za Dowlandovu glazbu ~uo po~etkom osamdesetih godina te ga je ona, po njegovim rije~ima, lagano proganjala vi{e od dvadesetak godina. Nedavno se ipak odlu~io oìviti 23 pjesme prekrasnih renesansnih melodija skladanih za lutnju. Album Rock zvijezde i lutnjista iz Bosne koji su oìvjeli renesansnog majstora izazvao je veliko zanimanje javnosti. Naime, svi su se s pravom zapitali na koji }e na~in engleski rocker interpretirati baladi~nu glazbu Johna Dowlanda, proslavljenog skladatelja i pjeva~a iz vremena engleske kraljice Elizabete I. No, uradak je ubrzo gomilao kriti~arske zvjezdice te mnogi vjeruju da je za to najzaslu`niji upravo iznimni glazbeni znalac Karamazov. Pri~a o poznanstvu dva opre~na glazbenika zaista je zanimljiva. Edin je s prijateljima osnovao trio Bra}a Karamazov po kojemu je poslije i uzeo prezime. Prvi put susreo se sa Stingom u Hamburgu gdje je na cirkuskoj predstavi svirao Mozarta sluè}i se metlom umjesto glazbalom. Njegova jedinstvena interpretacija Mozartova Ronda impresionirala je Stinga i njegovu suprugu te su ih pozvali da sviraju u Engleskoj na proslavi njegova ro|endana. Stinga je nemalo iznenadilo kad mu je stigla odbijenica u kojoj je pisalo da su Bra~a Karamazov ozbiljni glazbenici koji ne}e izigravati majmune za rock pjeva~a i njegovu ènu. No, bosanski lutnjist i rock zvijezda mnogo su godina kasnije obnovili poznanstvo i ostvarili glazbeno iznena|enje koje se svakom glazbenom sladokuscu i zvukomjerniku moè toplo preporu~iti. F.M.B.
BEHAR 78
23
DRU[TVO S OGRANIÊNOM ODGOVORNO[]U
Zulum mondenih {ovena

Pi{e: Ervin Jahi} Bauk islama kruì Za- gioznosti - sve positno lupetaju}i o prosvjetiteljstvu, Volgrebom! Tu je uznemiru- taireu i kritici islama - jasno je ~ime je motiviran i za kakav ju}u tvrdnju, istina za- novi svjetski poredak navija. Stereotip do stereotipa na ba{ureno, jedan hrvat- kojem ni~e ta slaba misao nikoga nisu zasmetali, jo{ manje ski pisac u nedavnoj po- {ovenski podteksti kojim su isti garnirani. lemici s drugim piscem Brine to utoliko {to nam to pone{to kazuje o tome kako povjerio hrvatskom hrvatsko dru{tvo pati od uvezenih paranoja koje i ono ima ~itateljstvu, izloìv{i se pravo ili kani izvoziti. To je, po{teno govore}i, danak glonemalom riziku. U rizik balizacije. Zabrinutost je, me|utim, veza kada la`ni moralmu se, naime, i to kao ni apostoli hrvatskog dru{tva lamentiraju nad muslimanipodrazumijevaju}e, ura- zacijom u planetarno poèljnom i nakaradno-globaliza~unalo to {to je, dok se cijskom klju~u koji u muslimanima odreda vidi go otpad povjeravao, bio svjestan od ljudi, vjerske fanatike i prijetnju na{im civilizacijskim ~injenice da stanje na vrijednostima. Ako je to, a jest, najstra{nije, uputno se piterenu nije nimalo umi- tati za{to brojna muslimanska zajednica, prije svih Islamska ruju}e, to jest da u Pale- zajednica i Me{ihat, ali i nekolicina bo{nja~kih, albanskih i stini Hamas dobiva izbore i da europske metropole od Ma- romskih udruga nije reagirala na Katunari}eve insinuacije. drida do Londona strepe od novih napada islamskih tero- To bi bila principijelna i nedvojbeno ~asna gesta kojom bi rista. Povjeravanje mu je, osim obra~una s neistomi{ljenikom, muslimani u javnosti pokazali da ih se ti~u odnosi u dru{tvu barem jednako toliko imalo za cilj i dru{tvenu ovjeru nje- u kojem ìve, da su svjesni vlastitog poloàja u njemu i da govih teza, takozvanu potvrdu javnosti. I nitko da gukne, ga sami umiju artikulirati. Za njih je manje pritom bitna nitko da primijeti gotovo profesionalno {ovenstvo i la`no- polemika u cjelini, koliko njeni fragmenti koji se svakoga umiljato, molsko unjkanje odve} zabrinuta pisca. Naprotiv, muslimana pojedina~no trebaju ticati, ako ni zbog ~ega sva tekstovna makljaà koju su pisci demonstrirali ostala je drugog onda zato {to posredno formiraju dru{tveni ukus u zoni tobo`nje brutalnosti jednog i nevinosti drugog. Ide- koji je u najuòj vezi s njihovom manjinskom egzistencije, me|utim, njihovih tekstova ve} su lanjski snijeg jer hr- jom. Svakako je jedna od tema za {iru dru{tvenu raspravu vatskim dru{tvenim i kulturnim prostorom ravnaju kibici i je li muslimanizacija sama po sebi takvo zlo kakvo nam neutje{no ravnodu{ni cinici koji manipuliraju stvarno{}u je sugerirano re~enim tekstom. Zatim, {to uop}e zna~i po vlastitom }eifu. nekog muslimanizirati? Premda je pouzdano da je poOn brani islam strastvenije od kakvog u~enika medre- srijedi neki novootkriveni gen orijentalista u Katunari}u, se ili skrivenog imama Mehdija, rije~i su Draèna Ka- koji mu je prouzro~io suludu fascinaciju kolegama s mnotunari}a kojima tereti Miljenka Jergovi}a. Taj se domovine sin tako pokazao nepaDopu{tam si jednu samo naoko podmuklu i tvorenim junakom i ognji{tarcem, koji se, eto, zabrinut zbog antipiciraju}eg zuluma bezobraznu asocijaciju. Zamislimo da je Katunari} koji njegovu i na{em Agramu prijeti od Jergovi}a, na primjer, optuìo za ìdovizaciju i islama, od hrvatskog liberalnog intelektelavivizaciju Zagreba. Nezamislivo, sloìt }e te se, jer tualca prometnuo u istomi{ljenika notornog Vice Vukojevi}a. Ko biva hrabar, on nije gospodin Katunari} blesav da svoju gra|ansku i naravno kuì {to je kurentna roba! Jo{ kad profesionalnu osobu izvrgne ruglu javnosti i da grakne da Jergovi} muslimanizira i sarajeozbiljno devalvira svoje socijalne akcije, zakucavaju}i si vizira Zagreb, sve su pretpostavke za njegovo doìvotno ~lanstvo u elitno time ìg antisemita posred ~ela. dru{tvance nacionalno nepropitnih intelektualnih velikodostojnika ostvarene i on zacijelo do kraja gih orijentalisti~kih katedri (a koji u najboljoj tradiciji libeìvota vi{e ni{ta ne treba napisati ni re}i da bi zasluìo ralnog Zapada po~esto zatiru i najbizarnijom mr`njom inpovjerenje svekolike javnosti. A kad se ibreti, kako kaè, terpretiraju sve {to miri{e na islam i muslimane), trebalo bi Jergovi}evu gorljivom poistovje}ivanju s Kuranom i kad inzistirati na odgovoru {to zna~i muslimanizirati Zagreb? nam sugerira da se od pripadnika rockerske generacije ne A {to sarajevizirati ga? Da je to i mogu}e, bi li Zagreb bio o~ekuje pristanak nego snaàn otklon od bilo kakve reli- ljep{im ili ru`nijim gradom? Uostalom, pitanje je i kako
24
BEHAR 78
I Z LO G K N J I G A
manjina legalnim mehanizmima oblikuje ukus ve}ine? Ili je na{ pisac mislio o njenim zaplotnja~kim aktivnostima? [to se Sarajeva ti~e, otkad je ono u univerzalnoj predod`bi toliko tamno i povjerenja nedostojno mjesto? To nam je prvi glas o tome. No dobro, premda se ta pitanja doimaju besmislenima, kako od{utjeti govor mr`nje u tvrdnji da netko strastvenije brani islam od u~enika medrese? I otkad se to vjerske {kole smatraju teroristi~kim gnijezdima? Nema li i Zagreb jedno takvo divno mjesto gdje se dje~aci i djevoj~ice, koji su pritom ro|eni u Hrvatskoj i time upisani u knjigu dràvljana, u~e islamu i, zacijelo misli na{ odve} zabrinuti pisac, koje~emu drugome naopakom? Dopu{tam si jednu samo naoko podmuklu i bezobraznu asocijaciju. Zamislimo da je Katunari} Jergovi}a, na primjer, optuìo za ìdovizaciju i telavivizaciju Zagreba. Nezamislivo, sloìt }e te se, jer nije gospodin Katunari} blesav da svoju gra|ansku i profesionalnu osobu izvrgne ruglu javnosti i da ozbiljno devalvira svoje socijalne akcije, zakucavaju}i si time ìg antisemita posred ~ela. Ipak, zamislimo, dakle. S pravom bi se uzbudila mala, dobrodu{na i dobro organizirana ìdovska zajednica, a hrvatski bi intelektualci odreda ustali u obranu dostojanstva tog manjinskoga naroda. Zvao se to njihov dobar socijalni imid` ili kakogod, na{e bi simpatije svakako bile na strani nepravedno napadnutih i tom tvrdnjom s razlogom povrije|enih. I premda sve to nije mogu}e, premda nikome ozbiljnome ne pada na pamet vrije|ati @idove (i ìdove) optuùju}i ih za moèbitnu ìdovizaciju, i time se izlagati padu socijalnih dionica i civilizacijskoj omrazi (jer je to koliko la`, toliko i blesavo, i hvala Bogu da je tako!) - sigurno je da pravda nije za svakoga, a naàlost ni ljudska prava, i da je kudikamo danas teè biti muslimanom nego ìdovom ili kr{}aninom usred kr{}anske Europe. Prilika, me|utim, za suvislu reakciju Islamske zajednice i polemiku s pomodnim brani~ima zapadne civilizacije koji obra~unavaju s islamom jer je to u dana{njem svijetu trend i poèljno - nepovratno je propu{tena. Kao i prilika za temeljitu politi~ku i moralnu dekontaminaciju hrvatskog dru{tva upravo na toj preva`noj a }udljivoj temi. Osim {to je polemika izme|u dvaju pisaca parcijalno pro~itana, zabrinjavaju}e je da je Katunari}ev ljupki katalog {ovinizama upu}enih Jergovi}u od~itan tek kao povi{eni ton ulju|enog hrvatskog intelektualca, dok Bosan~eros Jergovi} ni na Onom svijetu valjda ne bi trebao biti amnestiran od brutalnosti i primitivizma koje je toboè donio sa sobom iz tamnoga vilajeta. Teze su ovdje, dakle, opasno i besramno zamijenjene. Javnost je ili previdjela ili naprosto pokazala naro~ito razumijevanje za nisku Katunari}evih fa{isti~kih ispada: od neprimjerene demonizacije jedne monoteisti~ke religije, manipulacije kolektivnom imaginacijom, krivotvorenja islama tvrdnjama i laìma o nekoliko islama, do rasisti~kih kli{eja o Drugom i govora mr`nje. A mo`da je ba{ to htjela ~uti, mo`da je bila inspirirana? Kako bilo, ostaje dojam da smo mrklim mrakom tzv. argumenata uglavnom na gubitku - osim onih koji provode svoj mondeni ideolo{ki i politi~ki zulum, procjenjuju}i da je to trenutno rentabilno i da im donosi korist. Pritom, naravno, ne mare}i za cijenu te obmane, niti za suspendiranje javnosti. Kao i stvarnosti u kojoj nam je ìvjeti.
Hadèm Hajdarevi}: Na sonetnim otocima, Vrijeme, Biblioteka Nova osje}ajnost, Zenica, 2004., 97 str.
Na sonetnim otocima jedanaesta je zbirka poezije Hadèma Hajdarevi}a, pjesnika koji ~esto navodi da je njegova poezija poku{aj ravnoteè u varljivim smrtnostima na{im i obja{njava da poeziju pi{e ne bi li stihovima uravnao misli. Za ovu zbirku dobio je Planjaxovu nagradu za najbolju knjigu poezije objavljenu u Bosni i Hercegovinu u 2004. godini. Hajdarevi}eve pjesme prevo|ene su na njema~ki, engleski, slovenski, poljski i turski jezik, a zastupljen je u svim novijim antologijama pjesni{tva Bosne i Hercegovine.
Josip Osti: U~itelj ljubavi, Fraktura, Zapre{i}, 2005., 260 str.

Josip Osti pjesnik, pripovjeda~, esejist, knjièvni kriti~ar, antologi~ar i prevoditelj ro|en je u Sarajevu. Trenuta~no ìvi i radi u Sloveniji. U sentimentalnom romanu U~itelj ljubavi ispisuje ponajljep{e stranice suvremene knjièvnosti o djetinjstvu i odrastanju. Njegov junak kroz nevi~ne dje~a~ke o~i znatièljno promatra svijet poslijeratne Bosne u kojem se izmjenjuju pravde i nepravde. Osti kroz ~aroliju rije~i, u kojima je vidljiv njegov pjesni~ki poziv, ispisuje djelo za sve generacije ~itatelja.
Dèvad Karahasan: No}no vije}e, Prol international, Zagreb, 2005., 228 str.
Najnoviji roman bo{nja~kog knjièvnika Dèvada Karahasana situiran je u isto~nu Bosnu, u gradi} Fo~u, poznatu - uz ostalo - i po velikim zlo~inima koje su tamo po~inili ~etnici nad Bo{njacima tijekom Drugog svjetskog rata. Radnja romana zbiva se 1991. godine, neposredno prije po~etka me|unacionalnog sukoba u kojem }e ponovno stradati fo~anski Bo{njaci. Djela Dèvada Karahasana u posljednjih su petnaestak godina doìvjela mnogobrojna izdanja i dobila niz presti`nih nagrada.
F. M. B.
BEHAR 78
25
A R H E O LO [ K I F E N O M E N I
BOSNA KOLIJEVKA ÔVJEÂNSTVA?

Iskapanja na Viso~ici nadomak grada Visoko, trideset kolometara od Sarajeva, dala zanimljive rezultate: otkri}e megalitnih plo~a te{kih vi{e tona
Pi{e: Marijan Grakali}
Malo je {to toliko uzdiglo i uzburkalo medijsku i svaku medijska, soteriolo{ka misterija koja kani iz temelja prodrugu pra{inu u poratnoj Bosni i Hercegovini kao projekt mijeniti povijest i lice Bosne i Balkana uop}e. Arheolo{ki park Bosanske doline piramida. Jedno naizgled Fenomen bosanskih piramida zapljusnuo je po~etkom bizarno i posve bezazleno alternativno arheolo{ko vjero- ove godine snagom tzunamija i svjetske medije: od CNN-a vanje, da se kraj Visokog, nekada kraljevskoga bosansko- do BBC-a, od Dnevnog Avaza do Pravde, od Radio Vatikaga grada, nalaze tri kolosalne piramide i hram nalik na na pa do Japanskih nacionalnih TV postaja piramide u Stonehange, uzdignuto je ne samo na pijedestal nacional- Bosni postale su preko no}i udarna tema u vijestima i nenog ponosa i mogu}e toliko potrebne i ingeniozne ka- porecivi planetarni fenomen. Naime, u prolje}e su po~ela rike koja nedostaje u etnogenezi Bo{njaka, koliko je u iskapanja koja su nazvana najve}im i najzna~ajnijim arheisto vrijeme èstoko odba~eno od stru~nih krugova i ocrnjeno kao podvala, maltene s Istraìvanja su potakla razne spekulacije o stvarnom one strane razuma i svijesti ~ovjeka kao zna~enju otkri}a koja se de{avaju u Visokom pa se tako razumnoga bi}a. Dapa~e, dok za ameri~do{lo i do teorije o prvom i jedinstvenom protokoga Bosanca Semira Osmanagi}a, arheologa amatera i zaljubljenika u new age vi- bosanskom pismu kojeg zastupa Muris Osmanagi}, zije svijeta i povijesti, koji je naslutio da bi otac otkriva~a bosanskih piramida Semira Osmanagi}a. se kraj Visokog mogle nalaziti piramide i ostaci neke drevne kulture ili civilizacije, jedni isti~u da je olo{ko-geolo{kim istraìvanjima u svijetu, a dozvolu za preporodio Bosnu i ulio narodu novu nadu i da je za iskapanje radova pribavio je Muzej u Visokom. Kao izvo|a~ Bosnu on novi Tito, drugi ga kude kao lakomislenu oso- istraìvanja navodi se novoformirana Fondacija arheolo{ki bu i {arlatana koji fantazijama zamagljuje o~i iscrpljenom park bosanske piramide koja okuplja zainteresirane stru~i sada zasljepljenom bosanskom narodu. Aktualna podje- njake i volontere i koja se ve} na samom po~etku svoga la na one koji vjeruju believere u piramide, i one koji djelovanja na{la na meti stru~ne javnosti. Predmet iskane vjeruju - skeptike, mo`da je do danas najsna`nija po- panja bila su i jo{ su uvijek brda Viso~ica i Plje{ivica nadodjela koja je ikad potresla bosansko dru{tvo ali i {iru me- mak Visokog. Razlog za{to su upravo ta mjesta izabrana dijsku alternativnu scenu. Ve} uzgredni pogled na brojne za po~etak radova leì u ~injenici da ona, pogotovo VisoInternet sajtove i forume, o{tra suprotstavljanja po- ~ica, stvarno li~e na piramidu. âk i Andri} za Viso~icu stojanju piramida, ili naslove s temom Bosna kolijevka kaè u jednoj svojoj knjizi kako je to brdo neobi~no o{trih ~ovje~anstva govori da je nekad marginalizirana i od svih bridova. No, temelj za istraìvanje bile su satelitske snimgotovo zaboravljena arheolo{ka scena Bosne i Hercegovi- ke doti~nih brda. Dr. Amer Smailbegovi}, geozi~ar i Sean ne dobila nevi|enu pa`nju i kvantitetu koja se mjeri dese- Aklam iz korporacije Spectir u Nevadi, zaklju~ili su na ostinama pa i stotinama tisu}a radoznalih Internet sudio- novu radarsko topografskih podataka dobivenim za minika. Piramide su tako u tren oka postale svojevrsna sije Space Shutllea i drugih komercijalnih satelitskih siste-
26
BEHAR 78
ma kako je izvjesno da se ne radi o obi~nim brdima ve} o piramidama ili nekoj drugoj vje{ta~koj strukturi, vrlo pravilnih crta i kolosalnih razmjera. Istodobno su prona{li i tre}u sli~nu anomaliju ju`no od Viso~ice i Plje{ivice koja mo`da predstavlja tre}u piramidu, a formira jednostrani~an trokut sa Viso~icom i Plje{ivicom. Sve tri strukture imaju jasno oblikovane strane i zaravnane platoe na vrhu. Radovi, koje je nancirao Semir Osmanagi}, ubrzo su dali izvjesne rezultate koji su, me|utim, postali predmetom daljeg spora. U me|uvremenu, putem satelite indicirano je ukupno devet potencijalnih gra|evina, piramida, na tlu Bosne i Hercegovine, a predsjednik Predsjedni{tva BIH Sulejman Tihi} na Kongresu pod pokroviteljstvom UNESCO-a o kulturi u zemljama regije odrànom u Opatiji u svibnju ove godine istakao je da su prije mjesec dana otpo~ela intenzivna arheolo{ka iskopavanja u okolini grada Visoko, 30 kilometara od Sarajeva, gdje se prema nalazima grupe arheologa nalaze ostaci nekoliko piramida. Tihi} je dodao i to kako: }e to biti jedno od najzna~ajnijih i najspektakularnijih arheolo{kih otkri}a na svijetu, koje }e u znatnoj mjeri promijeniti povijest Europe, a od na{e regije napraviti jednu od najzna~ajnijih ne samo nau~no-istraìva~kih ve} i turisti~kih destinacija. Istom prilikom on je pozvao UNESCO da po{alje svoje stru~njake u Visoko, a njihov dolazak jo{ se o~ekuje. Naravno, ove izjave bile su povezane sa iskapanjima na Viso~ici koja su dala zanimljive rezultate: otkri}e plo~a te{kih vi{e tona koje su nekada o~ito bile pravilno poslagane a sada stoje malo nahereno i o~ito su nagriène zubom vremena. U prvim izvje{tajima glede tih megalitnih plo~a koje se jasno uo~avaju u gotovo svim sondama otvorenim na Viso~ici, geolozi su odmah zaklju~ili da one nisu in sito. Dakle, da geolo{ki ne poti~u s tog brda. Prvo je iznesena teza geologinje gospo|e Na|ije Nuki}, koja je ~lan Fondacije za piramide, da su plo~e dopremljene iz Hercegovine, no ne{to kasnije istraìvanje kojeg je vodio Dr. Ahmed Imamovi}, direktor Instituta za gra|evinski materijal u Tuzli, zaklju~eno je da su plo~e lijevane, odnosno napravljene od gra|evnog materijala velike ~vrsto}e. Da stvar bude jo{ zanimljivija, na jednoj od prvih otkopanih plo~a u podno`ju Viso~ice jasno se uo~avaju znakovi i simboli nekog nepoznatog piktografskog pisma. Zanimljivo je kako je ekipa koja to istraùje, sljede}i mjesne legende o bijegu kraljice Katarine iz drevnog grada Visoki pred Osmanlijama, uskoro otkrila ~ak osamnaest kilometara tunela ispod tih brda koji ih mogu}e povezuju, a u jednome od njih megalitnu plo~u tako|er ozna~enu nekim nepoznatim pismom. To je potaklo razne spekulacije o stvarnom zna~enju otkri}a koja se de{avaju u Visokom pa se tako do{lo i do teorije o prvom i jedinstvenom proto-bosanskom pismu kojeg zastupa Muris Osmanagi}, otac otkriva~a bosanskih piramida Semira Osmanagi}a.
Iz knjige Bosanska Semira Osmanagi}a

Uvod
Prije 12 500 godina ve}i dio Evrope je bio pod debelim ledenim naslagama. Me|utim, ju`ni evropski obod, od Baskije, preko [panjolske, Italije, Hrvatske, Bosne, pa sve do Turske i zakavkaskih oblasti je bujao ljudskim kulturama. Razvijene civilizacije Pacika, Atlantika i Sredozemlja ostavljale su jakog traga na arhitekturu, socijalnu organizaciju i spiritualni ìvot ju`nih Evropljana. A za njih su prostori dana{nje Bosne i Hercegovine i Jadranskog bazena bili posebno va`ni kao energetski vrlo potentni. Nekoliko stotina kilometara radijusa, od Save do Jadrana, smatrani su za najprivla~nije u tada{njoj Evropi. Vi{emilenijsko prisustvo Ilira i naroda Baskijsko-zakavkaske grupe ostavilo je iza sebe genijalnost oli~enu u piramidama, monumentalnim kamenim gradovima i kompleksnim energetskim sistemima. Svemirska kataklizma od prije 12 000 godina i otapanje leda u Evropi izazvalo je podizanje nivoa mora od nekoliko stotina metara. Tragovi civilizacije su prekriveni vodom. Ubrzo, povla~enjem mora i protokom vremena, piramide su prekrili nivoi zemlje i rastinja.
piramida sunca
Sada imamo rijetku priliku da dodirnemo tragove na{ih davnih predaka. Od nekoliko dostupnih sli~ica mo}i }emo naslutiti kako je izgledao mozaik. Mozaik koji ~ini Bosnu i Hercegovinu svjetskim arheolo{kim draguljem.
BEHAR 78
27
Reagiranja
Tko je bosanski Indiana Jones?

Semir Osmanagi} je bosanskohercegova~ki ekonomista, politolog i histori~ar te amaterski istraìva~ i arheolog koji ìvi u Houstonu (SAD). Autor je ambicioznog vi{etomnog ciklusa Alternativna historija. Pojedini tomovi su objavljivani kao knjige u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Estoniji i Sjedinjenim Ameri~kim Dràvama. Kroz svoj istraìva~ki rad i posjete mnogobrojnim drevnim gradovima {irom svijeta nudi druga~iji pogled na antropologiju, historiju civilizacija i teoriju evolucije. Postavio je hipotezu o postojanju piramide u Visokom, (Bosanske piramide Sunca), i jo{ tri piramide u blizini, a rije~ je o Bosanskoj piramidi Mjeseca, Piramidi Ljubavi i Hramu Zemlje. Alternativna historija je po Osmanagi}u upravo ono {to i naslov sugerira: alternativa istinama koje se serviraju javnosti od strane medija i elita koje, iza scene ili otvoreno, vladaju svijetom od pamtivijeka. Bosanski arheolog amater je uvjeren da su neto~nim ili nepotpunim informacijama, zasnovane historijske knjige kojima su elite i oligarhije manipulirale ve}inom.
Zamjerke i kontraargumenti
- Mnogi lokalni i strani stru~njaci izrazili su suzdrànost u vezi postojanja piramide na Viso~ici. Pokrenuta je i Peticija pod nazivom Zaustavimo Osmanagi}a Sada! Mnogi navode da ne postoje historijske ~injenice po kojima bi se moglo tvrditi da u Visokom postoji piramida dok drugi opet osu|uju bilo kakve radove na Viso~ici koja je nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, te smatraju bilo koju aktivnost na tom mjestu ru{enjem i {te}enjem kulturnog dobra Bosne i Hercegovine. Ve}ina je ipak oprezna i suzdràna i pretpostavlja se da odobrava daljnja istraìvanja iako ne o~ekuje velike rezultate. - Za Osmanagi}a se tvrdi da je manipulator, varalica i petljanac. Mnogi su primijetili da vje{to obr}e teze. U zadnje vrijeme vi{e se ne radi o piramidama ve} o arheolo{koj lokaciji. Urednici ameri~ke novinarske ekipe ABC Newsa bili su iznena|eni tvrdnjama manjeg dijela stru~ne javnosti koji nikada nije posjetio piramide, a smatra da nije rije~ o arheolo{koj lokaciji. - Stru~na javnost isti~e da Osmanagi} nema {to raditi na tom podru~ju jer se tu nalaze ostaci iz neolitskog i srednjevjekovnog perioda, a ne piramida. Osmanagi}eve tvrdnje odbili su stru~njaci iz Amerike, Evrope, BiH, Hrvatske, Srbije, Egipta i tako dalje. - Osmanagi} nikada u javnosti nije objavio koliko prihoda je imala njegova Fondacija i na koji su na~in utro{eni. - Osmanagi} je javno rekao da mu ne trebaju bosanskohercegova~ki arheolozi i da }e on, koji je po struci politolog, i{kolovati nove. - Osmanagi} je preko medija, u ~ijoj je milosti, lansirao brojne napade na znanstvenike koji ga nisu podràli (osim sumnjivih znanstvenika Nadije i Mr. Bambuche koji su potvrdili postojanje piramida) - Osmanagi}a su napustili gotovo svi stru~njaci koji su bili pozvani da sudjeluju na njegovom projektu.
Radovi u tijeku
Fondacija Arheolo{ki park: Bosanska piramida Sunca nastaviti }e geo-arheolo{ka istraìvanja na podru~ju Visokog i tokom zimskih mjeseci. Na red su do{li kompleksi podzemnih tunela u krugu tvornice KTK i na izleti{tu Ravne. Nakon zavr{enih poslova na konzerviranju postoje}ih sondi na Viso~ici i Plje{evici, po~etkom novembra }emo se u potpunosti posvetiti kompleksu podzemnih tunela na Ravnama i ovom kod fabrike KTK u Prijekom koji se razlikuje od prvog jer je malo ~istiji, budu}i da su nanosi pijeska i drugog materijala ne{to manji. Tako su, na pojedinim mjestima, svodovi visoki i do tri, pa i do tri i pol metra. Time su i te sekcije puno pogodnije za hodanje i za rad. - rekao je nezavisni istraìva~ Semir Osmanagi} okupljenim novinarima. Za tunel iskopan kod fabrike KTK-a znalo se i prije. Bio je predvi|en kao atomsko skloni{te za oko hiljadu radnika. Jedan krak tunela vodi u desnu stranu, prema mogu}em nalazi{tu piramide Sunca, drugi ide sredinom prema sredi{tu mogu}eg nalazi{ta Bosanske doline piramida, a tre}i ulijevo prema piramidi Mjeseca. Preliminarni rezultati sa onim {to je do sada vidljivo, ili po nekih ~etrdesetak metara u svom od krakova, daju vrlo obe}avaju}e prognoze da }emo se, kako budemo ~istili, tako i pribliàvati na{im piramidama i sredi{tu viso~ke doline u kojoj sigurno leì jedan od klju~eva za razrje{enje misterija Bosanske doline piramida. - tvrdi Osmanagi}. Rad }e se odvijati kontinuirano od novembra pa sve do aprila naredne godine. U tunelima }e raditi dvadesetak radnika, a stru~nim projektom }e rukovoditi inènjeri iz rudnika Zenica, koji }e sistemom potpornih stupova omogu}iti siguran na~in obavljanja radova. Pripremio F. M. B.
28
BEHAR 78
HUB
MULTIMONOLOG
Pi{e: Senad Nani} Iako je prvi princip negdje u svijetu, neka ~ine to i bra}a po svjetonazoru masvemira rahma, objavljen ti~nim agresivnim reìmima, ukoliko ne èle da ih javnost po~etkom svakog pogla- takvima doìvljava. Izjave tipa to je politi~ko pitanje vlja Kurana dvama pri- koje smo mogli ~uti od predstavnika @idovske op}ine na vidno istozna~nim ime- po~etku izraelske agresije na Libanon i Palestinu, olak{avanima Allahovim koji zaje- ju lansiranje multimonolo{kog sme}a koje krivnju svaljuje dno odre|uju pojam kao na cijele narode i vjerozakone. Toga smo se nagledali i od bezuvjetnu sveobuhvat- toga previ{e iskrvarili. Od Manuela II do Georgea Busha nu ljubav davanja te ti- uz sve ha{{a{ine i balkansko noòljublje. menadre|enupojedina~Pa kad se u Regensburgu govori o razumu kao na~elu pronoj ljubavi sklonosti i uzi- tiv nasilja (www.katolici.org), Bogu se ne moè kao krunska manja uz davanje, na{a potvrda na~ela Uma u Rije~i pripisati sebstvo ukoliko se èli rubrika zove se Hub. Jer ostati istinskim ba{tinikom kr{}anskog nauka i ne zapasti u u pisanju je i eros. egzistencijalizam, voluntarizam ili gnosticizam bilo anti~kog Mada bi kao reeksi- orijentalnog ili ma kojeg drugog prola. Ja sam je posve ja izvornika rije~ hub tre- neodre|en izrijek i ba{ ni{ta ne zna~i bez sveg onog {to bala sadràvati podvostru~eni, odnosno poja~ani b, ova- u~imo u Rije~i. Svrha objave Lijepih imena nikako nije misti~na. ko napisana nagla{ava udoma}enost pojma u bosanskom Naprotiv, ona je razumijevanje sveobuhvatnog bogatstva jeziku. Kuranski pojam ljubavi jest na{a rije~. Ujedno, ~itan Bo`je osobe putem Njegovih djela pojmovno saètih Njegolinguom francom dana{njice, engleskim jezikom, naslov rubrike ispunjava osnovni kriteMa koliko potvr|ivali svoju privrènost kulturi dijaloga rij postmoderne publicisti~ke korektnosti dosjetka je. Upu}uje, naime, na pojam sredi{- u ostvarenju i rastu zajedni~kih istinskih vrijednosti, ta i ishodi{ta, {to ljubav jest. A dosjetka nije. putem nebrojenih o{trih osuda svih agresija i zlo~ina U poku{aju bijega od kozmolo{ke jednokoje ~ine oni koji se nazivaju muslimanima ili to ~ine u odre|enosti modernizma zapalog u krizu vlastite aktualizacije, zaglibismo mnogo dublje ime Islama, ma gdje u svijetu, sve do razine tekra, poricanjem ikoje univerzalne odre|enosti. Ta- boli kada tu proklamiranu vrijednost bez obvezuju}eg ko su i na{e suvremene globalno proklamirane kriterija kao {to je pometi prvo pred svojim pragom univerzalne vrijednosti ostale bez univerzalnog izvora. Kako bi se sa~uvao privid mogu}nosti ne podràvaju i drugi. opstanka takozvanih univerzalnih vrijednosti odcijepljenih od nadre|enog kriterija, svjesno smo ba~eni u vim imenima. Pa ako nostirkator moje magistarske radnje o ~ehovljevski pseudodijalog. Multimonolog, u biti, sa svim lozoji i povijesti znanosti u Islamu moè u javnosti iznositi ispovje|enim i nikad kriti~ki univerzalno i trajno pro~e{ljanim povijesne neistine o tobo`njem nasilju u Meki po povratku predrasudama, neznanjima, grijehovima i laìma. Bu~no i si- Muhameda Bo`jeg poslanika, dopustite da makar ukaèmo i multano. Pa trpi. Jer tolerancija je vrijednost. Novodobnom na ovaj aspekt regensbur{kog monologa koji otkriva, i to nesvetom trpljivo{}u obnevidjet }e{ na sva vrijednosno i zi~ki ovisno o u medijima pro`vakanom citatu i odsutnosti nekog luda proturje~ja multimonologa, gdje je od multikulturnosti arapskog citata o kriàrima, njihovoj vjeri i biblijskim izvacineminovno preostao samo neodre|eni preks. Ili dosjetka. ma i{~upanim iz konteksta samog Pisma, da u Vatikanu sada Sve drugo poru{eno je u poku{aju pronalaska sve nièg zajed- stoluje iskazana sklonost gnosticizmu umjesto argumentu razuma. Tako i naknadna isprika i njeno prihva}anje od strane ni~kog nazivnika nekad bogate humane komunikacije. Ma koliko potvr|ivali svoju privrènost kulturi dijaloga islamskih autoriteta u svijetu, koje sadrì i teolo{ki utemeljeu ostvarenju i rastu zajedni~kih istinskih vrijednosti, puno pobijanje Papinih optu`bi Islama i Kurana za voluntaristi~ko tem nebrojenih o{trih osuda svih agresija i zlo~ina koje shva}anje Bo`jeg bi}a (www.islamicamagazine.com), jest ra~ine oni koji se nazivaju muslimanima ili to ~ine u ime Isla- zumno {to iskreno podràvamo, ali to nije rezultat argumenma, ma gdje u svijetu, sve do razine tekra, boli kada tu ta razuma ve} argumenta pragme, a pragma nije mudrost. Bila su vremena bolja. Barem u Rimu. Sasvim nedavno. proklamiranu vrijednost bez obvezuju}eg kriterija kao {to je pometi prvo pred svojim pragom ne podràvaju i dru- ûjemo jo{ u svome sje}anju drago skandiranje s rimskog gi. Kad smo mi odgovorni i voljni izrijekom osuditi zlo~in trga: Juan Pablo, Segundo, te quiere todo el mundo!.
BEHAR 78
29
PRIÂ
Amir Bukvi}
POSLJEDNJI ZAPIS SALOMONOVA PISARA

Imam sre}u da ìvim na dvoru kao pisar i zahvaljujem Bogu {to mi je dodijelio sudbinu da posljednje dane svoga ìvota sluìm mudrom i pravednom caru Salomonu. Lijepih li je dana s njim, a tako mi Svevi{njeg i podosta za~udnih, istina nikad dosadom ispunjenih. Jo{ uvijek sam pod dojmom posjete prelijepe kraljice od Sabe koja ostade zate~ena carevom mudro{}u i sjajem njegova dvora. Ni{ta manjeg sjaja nisu bili njeni nebrojeni darovi koje mu donese na sedam deva. Zauzvrat, Salomon dade kraljici od Sabe {to god je zaèljela, a pored toga na kraju je jo{ i kraljevski obdari. Bilo je ugodno s korisnim sve zapisati {to jedno drugome izreko{e i poèlje{e. Dobrom oku nisu mogli proma}i njihovi pogledi ispunjeni uzajamnim po{tivanjem i pokojom iskricom neobuzdane blagonaklonosti koja se moè pripisati obostranim razotkrivanjima bliskosti im du{a, iako ih sve drugo u mnogo~emu razlikuje. Kad se osami{e i nastavi{e razgovor u posebnoj odaji, u ~etiri oka, moje prisustvo je naravno bilo suvi{no. Po svemu, to nije bio uobi~ajen susret vo|a dvaju carstava, jer od tad Salomon po~e pisati ljubavne pjesme. Pod sasvim druga~ijim dojmom pamtim ju~era{nji dan kad Salomonu dovedo{e dvije ène (ako me oko ne vara: slobodnijih nazora), koje su boravile u istoj ku}i i koje su gotovo u isto vrijeme rodile po dijete. Kad ubrzo jedno novoro|en~e umre, obje se stado{e kleti u sve na svijetu da je ìvo dijete njeno. A kad Car zapovjedi da se donese ma~ i pritom rekav{i - Rasijecite ìvo dijete nadvoje i dajte polovinu jednoj, a polovinu drugoj! meni ruka zadrhta i ja tad prestadoh sa zapisivanjem. Nato se prava mati otkri, jer povu~e zahtjev da joj se dade dijete kako bi ostalo ìvo. Pronicljivi Salomon onda naredi da se dijete njoj dodijeli. Danas je sre}om sedmi dan u tjednu, dan zati{ja i odmora koji osloba|a du{u. Budu}i se zna kako taj dan Car nikoga ne prima, odlu~io sam ga provesti u hladovini carske knji`nice uz neku dobru knjigu. Idu}i holom uìvao sam promatrati ornamentiku na velikim plohama kojima bi poplo~an veliki i znameniti carski hol. Bilo je ne~eg misti~nog u tim plohama: svaka izvu~ena crta sastojala se od beskona~nog broja to~aka, a svaka to~ka ~inila se kao os iz koje su izvirali bezbrojni krugovi. Stoga sam, hode}i, te{ko odvajao pogled od savr{enih uradaka velikih majstora ornamentike. Ugledah nepoznata ~ovjeka kako bauljaju}i kro~i holom. Po njegovu nesigurnu hodu primje}ujem da je prvi put na dvoru. A lice mu ~ini se prestravljeno, pogled, ~ini se, sumanut. Koga traì{, ~ovje~e? upitah ga oprezno. Mo mor moram vidjeti Cara - promuca on. - Vidjeti Cara, u ovaj dan? Do|i sutra! - Bit }e kasno jer sam u velikoj nevolji i samo me ~udo moè spasiti A on je, Car obdaren ~udesima i kao takav na pomo}i nevoljnicima..? Zar nije? Osim {to je prestravljen, primijetih da je i razborit. I njegova me razboritost pota~e na razmi{ljanje. Ukoliko ne dojavim Caru da ga traì na smrt prepla{eni ~ovjek, moè mi poslije predbaciti kako mu svjesno nanesoh nepravdu, jer nevolja ne bira ni vrijeme ni dane!? Zato se odmah uputih u veliku odaju gdje Car, okruèn raznovrsnim pticama, daje odu{ka svojoj ustreptaloj du{i, koja nikako da na|e svoj mir poslije posjete kraljice od Sabe. U|oh tiho i ugledah ga kako razgovara s jednom od ptica. Nije me primijetio. Rekao bih, kako joj povjerava pismo za kraljicu od Sabe i da ga preda izravno u njene ruke. Op~injen onim {to vidim i ~ujem, primirih se uìvaju}i. ûdesnog li ~ovjeka, pomislih. Nije li za~udno to njegovo prijateljstvo s pticama, a jo{ za~udnije njegovo razumijevanje pti~jeg govora? Premda je car i premda ga je Bog obdario mudro{}u, on je ipak ostao skroman i svima pristupa~an. Nadaleko se pro~ulo kako je k tomu on jo{ i izabrani Bo`ji ~ovjek pred kojim su velika djela. Car me ugleda, a ja se na|oh kao dje~arac u neobranu gro`|u. - ôvjek koji ìvi s tu|incem i ne zna njegov jezik sli~an je zarobljeniku re~e mi, blago se smje{kaju}i. Klimnuh glavom i pomislih kako Salomon i ptice nisu imale ni{ta zajedni~ko sa zarobljenicima. - Do|e li s nekom namjerom? - upita me Car i podsjeti me - O Pravovjerni, traì te neki prestravljeni ~ovjek, pa ga nisam mogao odbiti. - Onda ga uvedi re~e mi on, a jedna mu se ptica spusti na rame. Uvedoh prepla{enog ~ovjeka ~ije lice bi blje|e od zida bijeloga pred kojim stade. Usne mu pomodrile, a rije~i niotkud. Salomon, iako razumije govor ptica, ne razumije govor jadnikova unezvijerena pogleda. [to je s tobom, ~ovje~e upita ga Salomon bri`no. Sretoh an|ela Azraila jedva izusti upla{eni ~ovjek. Sakuplja~a du{a, zar? ôvjek klimnu glavom i pogledom traì uto~i{te u Salomonovim mirnim o~ima. - Vrijedan li je sad je tu, sad tamo! Svevi{nji mu veliku mo} povjeri re~e Car i pogladi onu pticu {to tako dostojanstveno stoji na njegovu lijevom ramenu.
30
BEHAR 78
PRIÂ
- A on, Azrail tako me je ~udno pogledao, pa se strah podvu~e pod moju koù izre~e jadnik i uzdrhta cijelim tijelom. - Mo`da ti se samo pri~inilo? Mo`da je kroz tebe gledao u nekog drugog? U velikoj je ùrbi - blago zbore}i nastojao ga je umiriti Car. Nije li Azrail do{ao po moju du{u? - To ne znam. Nije mi dano da znam. I ne znam kako ti mogu pomo}i? Upla{eni ~ovjek, drhte}i, klekne pred Salomona i àlosno krikne: - O ti, uto~i{te ljudskih patnji, pomozi mi! Naredi svojim pticama da me odnesu daleko daleko u Indiju. Tako }u biti na sigurnom i moj }e ìvot biti spa{en. I tada se dogodi ono {to u svom ìvotu jo{ nisam vidio. Salomon, duboko dirnut iskreno{}u i strahom nesretnog ~ovjeka, lupi dlanom o dlan i sve se ptice okupi{e oko njega. On im naredi da podignu ~ovjeka u zrak te poviknu: - Put Indije! Zrak se uskovitla, a ptice zajedno s ~ovjekom izletje{e kroz veliki otvoreni prozor i nestado{e u daljini Tako to bi, tako mi vremena koji postade moj pouzdani svjedok. * Jo{ isti dan, prije nego li }e sunce za}i, prate}i Salomona u {etnji veli~anstvenim vrtom - susretosmo an|ela Azraila. Ja ga, naravno, ne vidjeh odmah. Prvo primijetim promjenu na Caru, a Azraila vidjeh tek onda kad poprimi lik ugodna ~ovjeka, {to je i razumljivo, jer ja sam ipak samo obi~an smrtnik. - Kamo }e{? upita ga Salomon zagonetno se smje{kaju}i. - @urim moram sti}i daleko odgovori Azrail Salomonu, a za~udnim pogledom okrznu i mene. - Uvijek u ùrbi i uvijek stigne{. Nego, jutros si nekako strelovito pogledao jednog nesretnog ~ovjeka te je on pustiv{i krik iz du{e do{ao do mene. - Samo sam se za~udio. Jer meni bi nare|eno da mu du{u jo{ danas uzmem u Indiji? Da ima stotine krila, pomislih, ne moè tamo sti}i? No, moje je da izvr{avam, a ne da mislim. Kako to izre~e, Azrail tako i nestane. Salomon pogleda u mene ne skrivaju}i ~u|enje. Obojici nam u isti mah bi jasno ono {to }e se Azrailu ubrzo razjasniti u Indiji. Stvoritelj me doista podario dobrim dru{tvom i neobi~nim saznanjima. - Svijet je malen, a jo{ manje je ono, koliko }emo se zadràti na njemu izre~e to Salomon nekako sjetno i onako zami{ljen dostojanstvenim korakom krene dalje. Osjetim se nekako suvi{nim i pustim ga da sam kora~a do dvora. * Evo me u knji`nici. Zapisujem u svoju knjigu sva ona dana{nja ~udesa. Pi{u}i ne mogu se ~udom na~uditi. I tek {to zavr{ih s pisanjem, pojavi se Car. - Nego, zaboravih te pitati, nisi li i ti svojim o~ima vidio an|ela Azraila? iznenadi me on svojim pitanjem onako s vrata. Jesam ne{to poslije kad poprimi lik ugodna ~ovjeka. - Aha I meni se u~inilo da si ga vidio - re~e nekako odsutno Car i zamisli se. Kako ti se u~inilo? nisam mogao a da ga ne priupitam. - Kad si ti onako ~udno pogledao u njegovu pravcu, u~inilo mi se da si ga ugledao. A kada on tada tebe pogleda jo{ ~udnije Eto, od tad mi je na pameti da te moram to i priupitati. Za{to? Zar ne zna{ da se Azrail ukaè samo onima izabranima? Pro|e me jeza, jer u trenutku sve shvatih: to {to me Azrail onako ~udno pogledao, a i to {to me Salomon, koji tajne nazire, morao to priupitati. Htjedoh viknuti isto kao onaj jadnik: O, uto~i{te ljudskih patnji, pomozi! Ali se suzdràh. Klimnuh glavom pomiren sa sudbinom, poku{avaju}i shvatiti sve kao neki znak. Svevi{nji je doista Milostiv! Osim {to me podario ovakvim probranim dru{tvom, jo{ me upozorava da se pripremim za put s kojeg povratka nema. - Svi smo od Boga i svi se samo Bogu vra}amo re~e Salomon tiho i ode. Ostadoh sam. Nastojao sam ostati {to je mogu}e pribraniji, kako bih napisanom mogao pridodati i ovaj posljednji susret sa carem Salomonom. * Gluho je doba no}i a ja jo{ uvijek sjedim i ~ekam êkam an|ela Azraila da prihvati moju du{u i da je doprati tamo gdje joj je mjesto S perom u ruci ~ekam pa ako mi uspije, drhtavom }u rukom ispisati svoju posljednju misao S v j e t l o s t.
BEHAR 78
31
PRIKAZI I KRITIKE
IZNIMNA UÊNOST I UPITNA HISTORIOGRAFSKA OBJEKTIVNOST

Lsl Hadrovics: Srpski narod i njegova crkva pod turskom vla{}u, pogovor: Radoslav Kati~i}, s francuskoga preveo Marko Kova~evi}, Nakladni zavod Globus, Zagreb 2000., 177 str.
Pi{e: Dino Mujadèvi}
U hrvatskoj znanstvenoj zajednici ma|arski slavist i povjesni~ar Lsl Hadrovics (1910.-1997.), ponajprije je poznat po iznimnom doprinosu izu~avanju kulturnih i jezi~nih veza Ma|ara i Ju`nih Slavena, napose Hrvata, i leksikografskom radu. Manje je me|utim poznat njegov historiografski opus. Naime, Hadrovicsa je 1942. budimpe{tanski Institut Pala Telekija za prou~avanje Podunavlja zaduìo da se pozabavi povije{}u srpskoga pitanja u Ugarskoj. Uvidjev{i da mu je za ozbiljno prou~avanje te teme potrebno i istraìvanje razdoblja prije 1690. odlu~io se isprva isklju~ivo posvetiti istraìvanju poloàja Srpske pravoslavne crkve u Osmanskom Carstvu prije kraja 17. st. Rezultat toga rada je monograja Le peuple serbe et son glise sous la domination turque, objavljena 1947. u Parizu. U kratkom Uvodu autor nagla{ava da je uz velike sli~nosti u razvoju svih isto~noeuropskih nacionalnih preporoda, koji se bu|enjem nacionalnoga duha, normiranjem jezika i utemeljenjem kulturnih ustanova u duhu prosvjetiteljstva i romantizma od kraja 18. stolje}a razvijaju me|u elitom, dvije potpuno razli~ite kategorije podsvjesnoga nacionalnoga osje}aja. U prvu, zapadnja~ku, kategoriju ubrajamo êhe, Slovake, Ma|are, Hrvate i Slovence, ~iji su nacionalizmi usmjereni na jezik, kulturu i zajedni~ku pro{lost, dok drugoj kategoriji pripadaju Srbi, Bugari i Rumunji, ~iji nacionalni preporodi uz jezik, kulturu i pro{lost uklju~uju i religiju i crkvu. Hadrovics drì da je du{evni i duhovni temelj naroda prve skupine sli~an temelju velikih zapadnih naroda. Pravoslavni pak narodi pro{li su razvoj posve razli~it od Zapada. Konfesija i crkva su u pravoslavnih naroda odigrali potpuno suprotnu ulogu od univerzalnoga i nadnacionalnoga kr{}anstva na Zapadu, unutar kojega su narodi razli~itoga podrijetla mogli ostvariti ìvotne zajednice, pa je nemogu}e primijeniti zapadnja~ke pojmove na prou~avanje isto~noga nacionalizma. Stoga je za stvarno razumijevanje srpskoga nacionalizma nedovoljno poznavanje preporodnih gibanja od XVIII. stolje}a, nego se treba upoznati narav starog pologa koji nije ni{ta drugo do vi{e-manje nesvjestan nacionalni osje}aj {to ga je oblikovala religija i crkva. Prvom poglavlje Narod i njegova religija (str. 15-32) Hadrovics zapo~inje konstatacijom da se isto~no kr{}anstvo razlikuje od zapadnoga po tome {to od IX. stolje}a
nije stvorilo niti jednu novu dogmu niti je od tada u bizantskom kr{}anstvu bilo teolo{ko-politi~kih sporova. Ve}em siroma{tvu intelektualnoga ìvota srpskoga srednjevjekovnoga pravoslavlja u odnosu na Bizant doprinijeli su slabe i preteìto posredne civilizacijske veze izme|u Grka i Srba u razdoblju prije Du{ana, s izuzetkom djelovanja atoskoga manastira Hilandar. Srbi su zato mogli usvojiti samo vanjske znakove nove religije, s manje ~vrstim teolo{kim temeljima u odnosu na latinsko kr{}anstvo u Ugarskoj i Hrvatskoj. Hadrovics navodi opservaciju Vladimira ]orovi}a, prema kojem Srbi u srednjem vijeku nisu imali izvorne teolo{ke literature jer za nju nisu imali potrebu. Nedostatak racionalne strane religije i prevlast iz nara{taja u nara{taj preno{enih tradicija imali su me|u Srbima za posljedicu i o~uvanje tradicija iz pretkr{}anske narodne religije, koje su se proìmale sa slu`benim pravoslavljem i kasnije postale dominantne. Folklorna gra|a, prikupljana od prve polovice 19. stolje}a, svjedo~i o preobrazbi kr{}anstva u srpskom pu~kom vjerovanju. Primjerice, prou~avatelj srpske narodne knjièvnosti Ja{a Prodanovi} ukazao je da ni Bog ni sveci iz srpske pu~ke ma{te ne odgovaraju kr{}anskom Bogu i svecima. Me|u poganske ostatke u pravoslavlju autor ubraja krsnu slavu i pobratimstvo. Uo~ava i da je uo~i osmanskih osvajanja srpski etni~ki korpus ve} toliko bio proèt pravoslavljem i iz njega proiza{lim pu~kim kr{}anstvom da su se Srbi mogli ìlavo oprijeti islamizaciji. Osmanska vlast nije nipo{to zna~ila slom vjerskog ìvota srpskoga naroda, no utjecala je da se srpsko pravoslavlje jo{ vi{e razvije u pu~kom smjeru. Hadrovics ilustrira izrazitu neukost srpskopravoslavnoga sve}enstva u XVII. stolje}u svjedo~anstvima isusovca Barola Ka{i}a, franjevca Rafaela Levakovi}a i dubova~koga poklisara pri Visokoj porti, Matije Gunduli}a. Osmanska vlast pridonijela je, priznaje autor, pone{to stagnaciji duhovne izobrazbe srpskoga sve}enstva, ali primjer bosanskih franjevaca pokazuje da se do odre|ene izobrazbe moglo do}i i u uvjetima restriktivne osmanske vlasti te da se pravi uzroci sve}eni~ke neukosti moraju traìti u pravoslavnom tradicionalizmu koji nije zahtijevao nikakvu teolo{ku izobrazbu. Takvi pravoslavni sve}enici nisu se nimalo brinuli za vjersku pouku vlastitih vjernika, niti su poznavali instituciju propovijedi, kako svjedo~e Ka{i} i bosanski franjevac Margiti}.
32
BEHAR 78
PRIKAZI I KRITIKE
Katoli~ki izvori àle se op}enito da pravoslavci ne prihva}aju teolo{ke argumente i ne razlikuju bitno od nebitnoga u vjeri (npr. zazor od novotarija u katoli~kim propisima i obredima te osu|ivanje novoga gregorijanskoga kalendara). Autor ovdje donosi zanimljivo Levakovi}evo svjedo~anstvo o neuspje{nim poku{ajima uspostavljanja unije sa srpskim pravoslavnim sve}enicima sa @umberka 1641. O~ito je da otpor papinstvu nije ipso facto iracionalan i speci~an za kr{}anski istok. Srpska i bugarska nepokolebljiva vjernost pravoslavlju dovela je naposljetku i katoli~ke misionare do rezignacije, primje}uje Hadrovics. On zaklju~uje da je snaga srpsko-pravoslavnoga tradicionalizma onemogu}ila {irenje katolicizma i u Hrvatskoj usprkos zajedni~kom jeziku i tomu {to su se ondje tradicionalna dràvna ideja i dubok nacionalni osje}aj povezali s civilizacijskom i asimilacijskom snagom hrvatskoga naroda - sprije~ila integraciju srpsko-pravoslavnih doseljenika u hrvatsku naciju. Primje}uje i to da u Osmanskom Carstvu u 16. i 17. stolje}u, zbog povremenih progona vlasti i potrebe za duòm izobrazbom, nedostaje katoli~kih sve}enika, dok je s druge strane bilo dovoljno pravoslavnih sve}enika, osobito monaha, koje je bilo lak{e formirati jer su zahtijevali manju izobrazbu i uìvali ve}u toleranciju osmanskih vlasti. Iako su imali bolju naobrazbu, malobrojni katoli~ki sve}enici nisu mogli sprije~iti da mnogi katolici u nedostatku sve}enika poha|aju pravoslavne obrede i s vremenom prelaze potpuno na pravoslavlje. Hadrovics taj proces ilustrira podatcima, izvje{tajima katoli~kih vizitatora i misionara iz okolice Bara, Srijema i Hercegovine i tvrdi da Srbi u nedostatku pravoslavnih sve}enika nisu obi~avali koristiti usluge katoli~kih sve}enika. Pravoslavlje se tijekom osmanske vladavine, zaklju~uje, pro{irilo na {tetu latina te doprinijelo {irenju srpske nacije. Vrhunac toga procesa zbio se sredinom 14. stolje}a, tijekom vladavine Du{ana, kada je najmo}niji srpski vladar uzeo titulu cara, a dotada{nji srpski arhiepiskop Joanikije naslov patrijarha. Me|utim, Osmanlije su osvajanjima uspjeli ugasiti srpsku dràvnost do 1459., pa se s njom automatski ugasila autonomna srpska crkva (Pe}ka arhiepiskopija). Obnova srpske crkvene autonomije se, po Hadrovicsevim rije~ima, podudara s ja~anjem srpskoga utjecaja ne samo na Visokoj porti ve} tako|er u ~itavu europskom dijelu Osmanskoga Carstva. Hadrovics potom prikazuje razvoj toga utjecaja u 16. stolje}u, posebice uloge ve}inski srpskih martoloza kao utjecajne i brojne sastavnice osmanske vojske na teritoriju povijesne Ugarske te Hrvatske i Slavonije. Autor {tovi{e tvrdi da su srpski martolozi, koji su imali odre|eni porezni imunitet i koji su ìvjeli autonomno prema vlastitom vjerozakonu, ~inili su u tim podru~jima u 16. i 17. stolje}u glavninu posada u osmanskim tvr|avama. Usporedo s postupnim posrbljenjem niìh slojeva vojske, odvijala se putem danka u krvi i slavenizacija vi{ih vojnih i upravnih sfera. Me|u islamiziranim i turciziranim novacima podrijetlom s Balkana bio je i velik broj srpske djece koja nisu gubila dio veza sa svojim obiteljima. Tako je srpski jezik, uz ostale srodne slavenske dijalekte, postao drugim slu`benim jezikom europske polovice Osmanskoga Carstva. Sa~uvani su brojni }irili~ni dokumenti i korespondencija na srpskom jeziku, ~iji su autori osmanski du`nosnici. Mora se primijetiti da Hadrovics neoprezno tvrdi da je slavenski jezik, kako izvori nazivaju idiom koji je kori{ten prilikom pregovora sultana i ugarskoga kralja 1562., ustvari nedvojbeno srpski jezik! Srpski utjecaj u Osmanskom Carstvu vrhunac je doìvio tijekom vladavine velikoga vezira bosansko-srpskoga podrijetla Mehmeda Sokolovi}a. Iako je odveden kao dijete u Carigrad, gdje je pre{ao na islam, i premda je postigao blistavu karijeru u osmanskoj birokraciji, odràvao je vezu sa svojom pravoslavnom rodbinom. Njegov mla|i brat, Makarije, bio je hilandarski iguman, a 1557. imenovan je zahvaljuju}i Mehmedu prvim patrijarhom nove Pe}ke patrijar{ije. I Makarijevi nasljednici Antonije i Gerasim bili su ro|aci bra}e Sokolovi}a. I njihovi nasljednici po~etkom 17. stolje}a imali su visoke muslimanske osmanske du`nosnike kao ro|ake. Hadrovics zaklju~uje da ovi podatci potvr|uju tezu da Pravoslavna crkva ne moè postojati bez dràvne podr{ke. Inovjerna, osmanska podr{ka pomogla je Srpskoj pravoslavnoj crkvi da u 16. i 17. stolje}u pod svojim duhovnim i donekle svjetovnim nadzorom ima sve Srbe u Osmanskom Carstvu. Autor ukratko spominje da su osmanske za{titni~ke mjere imale korijen u instituciji pod nazivom aman (milost) i da su se njihovi uìvaoci dobrovoljno podloìli Osmanlijama. [teta je {to Hadrovics nije razradio pitanje {erijatskoga opravdanja i stvarne prakse autonomije i op}ega dru{tvenoga poloàja kr{}anskih zajednica u Osmanskom Carstvu. U knjizi nema ni spomena ustanove milleta ili statusa zimija te se ~ini da nije odvi{e koristio tada{nje dosege orijentalistike. Brojni su citirani primjeri sprege osmanskih i srpsko-pravoslavnih vlasti. Obi~aj sinodalnog izbora najvi{ih crkvenih slu`benika i njihovo potvr|ivanje po svakom novom sultanu bio je mnogo prihvatljiviji osmanskim vlastima od politike Katoli~ke crkve da se biskupi imenuju od strane pape i da obitavaju onkraj granica Osmanske Dràve. Glavno obilje`je osmanske crkvene autonomije carigradske i, jama~no, srpske patrijar{ije bila je neograni~ena vlast, uklju~uju}i i kaznenu jurisdikciju, crkvenoga vrha nad crkvenim osobama. To je zna~ilo da ni osmansko pravosu|e nije moglo uhititi i suditi sve}enika bez privole patrijarha. Ve} zarana se pojavio obi~aj darivanja osmanskih du`nosnika, koji je postepeno prerastao u redoviti i obvezni porez. Visoke poreze (srpski patrijarh iz 18. stolje}a Arsenije IV. godi{nje je pla}ao 70 tisu}a ak~i a za svaki novi berat 100 tisu}a) - pravoslavne crkve pla}ale su prihodima razli~itih nekretnina polja, livada, {uma, vinograda i mlinova koje su osmanske vlasti ostavile u posjedu. Osim toga carigradski i srpski patrijarh, kao i njihovi i episkopi, imali su pravo ubirati obvezne da}e od pripadnika svojih zajednica. Posebnu skupinu prihoda srpskoga crkvenoga vrha, patrijarha i episkopa, tijekom osmanske vladavine predstavljaju dad`bine koje su u razli~itim svotama davali njihovi podre|eni u crkvi, poznate ispo~etka kao popovina ili vrhovina a kasnije i kao hara~ vladi~in. Usporedno se javljaju davanja neodre|enoga iznosa povodom re|enja novih episkopa i sve}enika, {to autor uspore|uje sa simonijom. Niè sve}enstvo imalo je prihode od privatne zemljoradnje i pristojbe (mertig) koju su redovito pla}ali lokalni vjernici. Srpski patrijarh imao je privilegiju od Osman-
BEHAR 78
33
PRIKAZI I KRITIKE
ske Dràve da naslje|uje sve}enike koji su umrli bez nasljednika, dok su u istom slu~aju imovinu preminulih katoli~kih sve}enika redovito preuzimale osmanske vlasti. Vaàn izvor prihoda Srpske pravoslavne crkve bili su dobrovoljni prilozi u naturi, npr. darovi za blagoslov, darovi za spominjanje imena u liturgiji i oporu~ni darovi, njih je Srpska pravoslavna crkva ubirala je preko opunomo}enih osoba (egzarsi) i uz pomo} osmanskih vlasti. Hadrovics raspravlja i o stalnim poku{ajima pravoslavnoga sve}enstva da ubire poreze od katoli~koga stanovni{tva, posebice u Bosni. Srpska pravoslavna crkva uspijevala je u 17. i 18. stolje}u dobivati darove od uglednih donatora izvan Osmanskoga Carstva: iz Habsbur{ke Monarhije, rumunjskih kneèvina i Rusije. Ruske vlasti odobravale su srpskim monasima posebnim dozvolama boravak radi skupljanja milodara. Hadrovics otvoreno postavlja pitanje: moè li se srpska crkvena organizacija smatrati dràvom u dràvi?. Opredjeljuje se za mi{ljenje da je srpska patrijar{ija ustvari teokratska dràva unutar njoj nadre|ene osmanlijske dràve, ~iji su sve}enici i vjernici povla{teni u odnosu na katolike ostaju}i cijelo vrijeme u nepovoljnom odnosu prema muslimanima. Prema autorovom vi|enju, srpsko se ime pro{irilo i na krajeve koji prije nikad nisu pripadali podru~ju naseljenu Srbima i koji su neko} nosili ime drugih naroda. Hadrovics primje}uje osje}aj poslanja kod Srpske pravoslavne crkve budu}i da je upravo osmanska dràvna uprava vrlo brzo ujedinila srpski narod pod èzlom pe}koga patrijarha. Misija o~uvanja pradjedovske vjere nastavila se i na teritorijima pod habsbur{kom vla{}u nakon Karlova~koga mira 1699. Patrijarh Mojsije Rajovi} jasno je prikazao 1718. tu situaciju: Premda smo podijeljeni s obzirom na dràvu i carstvo, djeca smo iste matere. Hadrovics ponavlja tezu s po~etka knjige zapravo osnovnu tezu ~itavoga djela - o tome da su se Srbi integrirali u istu skupinu vi{e zahvaljuju}i religiji i zajedni~koj crkvenoj organizaciji nego jeziku i kulturi. U {estom poglavlju knjige pod naslovom Patrijar{ijska vanjska politika autor je poku{ao odrediti glavne smjernice njene me|unarodne politike koja se prikazuje kao potpuno neovisna o Osmanskom Carstvu i dijametralno suprotna njegovim interesima. Prema drugim dràvama politika Srpske pravoslavne crkve je bila, tvrdi on, nepostojana i oportunisti~ka dok je njena jedina konstanta bio pozitivan odnos prema Rusiji, samoprogla{enoj nasljednici Bizanta i ~uvarici pravoslavlja. Visoki srpski crkveni slu`benici putovali su vi{e puta u Rusiju. Misija arhimandrita Isaije 1688. imala je pak za cilj potaknuti ruski dvor da sprije~i preuzimanje balkanskih teritorija Osmanskoga Carstva od strane latina. Ipak, zbog me|unarodnih okolnosti i udaljenosti stvarna ruska pomo} Srbima }e biti dostupna tek u 19. stolje}u. Stvarnost je zahtijevala da Srbi i njihova crkva u svrhu prestanka osmanske vlasti sura|uju s obli`njim katoli~kim zemljama. Ipak, Srpska pravoslavna crkva razvila je ozbiljnu me|unarodnu djelatnost tek u drugoj polovici 17. stolje}a kada su kr{}anske sile zapo~ele planirati i provoditi akcije usmjerene na protjerivanje Osmanlija iz Europe. Po osmanskom porazu kod Be~a 1683. i osnivanju protuosmanske Svete lige srpski arhijereji zapo~eli su vojno-politi~ku suradnju s Mle~anima u Crnoj Gori, Hercegovinii i Srbiji te s Habsbur{kom monarhijom nakon prodora carskih postrojbi ju`no od Dunava 1689. Proglas cara Leopolda I. iz 1690., kojim se pozivalo na balkansko pravoslavno stanovni{tvo na otpor Osmanlija uz obe}anje slobode vjeroispovijesti, prava na biranje vojvode i izuze}a od svake javne obveze, nije pomogao da se protunapad zaustavi, a srpska ga je tradicija, smatra Hadrovics, naknadno krivo shvatila kao poziv za seobu u Ugarsku i davanje posebnih povlastica srpskom stanovni{tvu. Leopold I. je u kolovozu 1690. objavio diplomu kojom je podario potpunu autonomiju i imunitet Srpskoj pravoslavnoj crkvi na svojim teritorijima. Carske su vlasti davale povlastice zbog potrebe za srpskom vojnom pomo}i u osvajanju Balkana i procjene o privremenom boravku Srba sjeverno od Dunava. No, mirom u Srijemskim Karlovcima 1699. od osvajanja na Balkanu se moralo odustati te je boravak Srba u Ugarskoj i Hrvatskoj od privremenoga postao stalni. Tijekom 18. stolje}a Srbi su u Ugarskoj vodili politi~ku borbu za crkvenu autonomiju budu}i da su carske povlastice u mnogo ~emu bile protivne ugarskom (i hrvatskom) javnom pravu i interesima plemstva i Katoli~ke crkve. Srbi su èle}i sa~uvati crkveno jedinstvo uspjeli 1727. od carskih vlasti ishoditi ujedinjenje dviju mitropolija pod mitropolitom Mojsijem Petrovi}em. Tijekom novoga habsbur{koosmanskoga sukoba 1737-1739. brojni Srbi i Albanci pobunili su se na ~elu s pe}kim patrijarh Arsenije IV. protiv Osmanlija i pridruìli se austrijskim postrojbama. Beogradskim mirom 1739. osmanska granica je ponovo uspostavljena na Savi i Dunavu. Nepovjerenje osmanskih vlasti prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi doìvjelo je kulminaciju 1766. kada je slu`beno ukinuta srpska crkvena autokefalnost u Osmanskom Carstvu te su srpski sve}enici podre|eni Carigradskom patrijarhu. Na osmanskom teritoriju Srbi su dobili nacionalnu crkvu tek 1830-ih. Do 19. stolje}a Srpska pravoslavna crkva nastavila je dominirati ìvotom srpskoga naroda u Habsbur{koj Monarhiji, no njena je dominacija postupno nestala pojavom srpskoga plemstva, gra|anstva i intelektualaca koji su se u 19. stolje}u nastupili kao nositelji i branitelji nacionalne ideje te istovremeno kao konkurenti i protivnici crkvenoga utjecaja u narodu. Knjiga, uz bilje{ke u tekstu i iscrpnom bibliograjom zavr{ava Pogovorom Radoslava Kati~i}a koji je ukazao na va`nost ovoga djela i napravio njegov svojevrsni saètak te Kazalom imena i pojmova. Nu`no je pridruìti se akademiku Kati~i}u u pohvali Hadrovicsa, no nije zgorega upozoriti povjesni~are da knjiga Srpski narod i njegova crkva pod turskom vla{}u ne}e odgovarati u svemu ~itatelju naviklom na politi~ku korektnost u historiograji i akademsku objektivnost 21. stolje}a. Autorova iznimna u~enost i istinitost argumentacije ne mogu prikriti to da on pi{e kao ma|arski dràvnopravni nacionalist koji je uvjeren u superiornost zapadne kr{}anske kulture nad bizantskom i srpskom. Nemogu}e je ne primijetiti da Hadrovics drì Srpsku pravoslavnu crkvu neprijateljicom ma|arske (i hrvatske) nacije. Njegovo iznimno djelo mora se promatrati u kontekstu politi~kih, kulturnih i dru{tvenih prilika koje su vladale u Ma|arskoj od 1918. do 1947. godine.
34
BEHAR 78
FILMSKA VRPCA
DJECA SARAJEVA UMIRU PRIJE NEGO SE RODE

U povodu dokumentarnog lma redatelja i scenarista Amira Bukvi}a Djeca Sarajeva
Pi{e: Emsud Sinanovi}
Inkubator. Prije vremena ro|ena beba. Krug inkubatora sugerira bezizlaznost, vje~no vra}anje istog. U Sarajevu vra}anje smrti i njenih znakova ni{ana. Ljudski ìvot je luk koji spaja to~ku ro|enja s to~kom smrti. Na ni{anu Erne \ ekovi} nema tog luka - godina ro|enja 1993., godina smrti 1993. Erna je jedna od 1000 prije vremena ro|enih beba zbog stresova njihovih majki. Uàsni ìvotni paradoks: roditi se prije vremena i umrijeti prije nego {to si se rodila. Poja~ani udarci srca ne najavljuju u lmu samo smrt djece, nego i smrt Sarajeva, smrt bo{nja~ke kulture, bo{nja~kog duha. Umjesto golubova, topovski projektili. Groteskna slika isjeckanog nebodora, snimljena iz donjeg rakursa, li~i na ranjenog diva. Umjesto Bo`je harmonije u Sarajevu vlada ljudski kaos. Gornji redci ispri~ani su kao literarni prikaz uvodnih kadrova (mada se lm gleda, a ne da se pri~a i pi{e o njemu jer tko moè literarno prikazati ljepotu Mona Lise) dokumentarnog lma redatelja i scenarista Amira Bukvi}a Djeca Sarajeva koji je ve}inom sniman u prosincu 1993, a dovr{en u mjesecu srpnju 1994. Film su producirali TV Slovenija i Bosna studio, a do sada je prikazan u Italiji u tr{}anskom teatru Miela i u Hrvatskoj (u Zagrebu, na OTV-u). Film je prijavljen na nekoliko festivala gdje bi se prikazala i engleska verzija lma; a prisustvovao bi i autor lma. Sve do sada objavljene kritike o lmu izrazito su povoljne i armativne: Tematizacija ìvota djece u ratnom Sarajevu je izvan svake manipulacije, jer djeca su, jednostavno re~eno, bi}a koja ìve u ratnim uvjetima pod opsadom SarajevaPola sata strahote, jeze i katarze, opomene, borbe za dah i poti{tenosti nakon svega. Gledatelji su se barem
nekoliko puta doslovno smrzli zbog onog {to su vidjeli tijekom projekcije. Prepletom dviju razina zbivanja u tom razorenom gradu one kada topovi rade i one kada topovi stanu, lm govori upe~atljivim kuskom jezikom i ostavlja jedan istinski zapis o vremenu. (Ulomci kritika iz talijanskih novina.) Amir Bukvi} neuobi~ajeni je umjetni~ki fenomen: kao {to, prema gr~kom mitu, ahejski kralj Mida svega {to se dotakne, pretvara se u zlato, tako i Bukvi} u svim medijima, u kojima je svijet oblikovao u izraz, ostavi zlatni trag. Krajem sedamdesetih u zagreba~kom HNK je nezamjenjivi Hamlet, napisao je pet intertekstualnih drama spojem tradicije i eksperimenta koje zauze{e po~asno mjesto za sofrom povijesti bo{nja~kog teatra; njegovi scenariji nisu samo podloga za snimanje tv-drama ve} pitka i ~itljiva djela sa svim kvalitativnim atributima prave knjièvnosti, i na koncu taj umjetni~ki erudit (u ovo postmodernisti~ka doba kada se umjetnici specijaliziraju i opredjeljuju samo za jedan ànr, i to u podru~ju samo jedne vrste umjetnosti, biti ljubimac svih muza nije kurtoazna pohvala umjetni~kog stvaranja ovog multimedijskog autora, ve} bitna poeti~ka odrednica njegovog svekolikog stvarala{tva.) ugodno nas iznenadi: njegov poetski dokumentarac (mogli bismo ga ocijeniti kao kratki igrani lm), koji je u odnosu na suhoparne ili pretjerano naturalisti~ke reportaè i druge oblike televizijskog i lmskog dokumentarizma, pravo osvjeènje putokaza i inovacija. U dokumetaristi~kom àrnu veoma je blizak free cinemi, francuskom poetskom realizmu, te talijanskom neorealizmu. Neki novi Flaherty, ali ne ameri~ki nego na{ bo{nja~ki.
BEHAR 78
35
FILMSKA VRPCA
Krvavi prizori sarajevske stvarnosti
Svojedobno u Beharu pi{u}i kriti~ki prikaz njegovih drama nazvah ga J. L. Godardom bo{nja~ke drame jer njegov dramski model u svojoj strukturi ima puno sli~nih lmskih sastavnica (omiljena Godardova simboli~ka igra bojama, dekonstrukcija i ironizacija autoriteta zapadnja~ke povijesti igranog i dokumentarnog lma). I kao {to je drame pisao na lmski na~in (na~elo montaè prizora), tako je i ovaj svoj dokumentarni prvenac strukturirao na na~in drame niù}i krvave prizore sarajevske stvarnosti. Temeljni princip povezivanja gra|e u ovom lmu jest princip asocijativne montaè, koji pasivnog gledatelja, ako se u ovom lmu uop}e moè biti pasivan, pretvara u su stvaraoca djela. To je princip Ejzen{tejnove monta`ne (idejne) atrakcije, takav na~in suprotstavljanja sadràja dvaju kadrova (ideja) koji u svijesti gledaoca porodi tre}u, sintetiziraju}u ideju. Sjetimo se antologijske scene iz lma [trajk u kojemu je veliki redatelj usporedio ubijanja radnika na stepenicama Odese s kadrom klanja stoke, koji nema veze sa sadràjem lma i nije fabulativno uvjetovan, nego ima isklju~ivo idejne konotacije. Bukvi} druga~ije rabi ovaj princip; dok Ejze{tejn priklji~uje simbole stvarnosti lma, autor Djece Sarajeva je prirodniji, on simbole traì i nalazi u samoj gra|i, u stvarnosti. Najzornije }e to ilustrirati antologijska scena, ne samo bo{nja~kog ve} i svjetskog lma, a to je prizor s psom lutalicom i konzervom europske humanitarne pomo}i, koji je svojevrsni idejni lajtmotiv lma jer se pojavljuje na po~etku, u sredini i s njom lm zavr{ava. Sadràj je idejno vi{ezna~an: pas, sama kost i koà, dolutao iz bogtepitaj kojeg djela Bosne, halapljivo jede hranu iz konzerve na kojoj su oznake europskih humanitarnih organizacija i 12 zvjezdica koje izgubi{e svoj sjaj i potonu{e u blatu Sarajeva: ukratko autor ovom scenom ukazuje na kvalitetu hrane i pomo} Europe i da ljudi u Sarajevu, u srcu Europe, pasje ìve i pasje jedu. Film odu{evljava svojevrsnom lmskom sinestezijom. Zvuk se rasta~e u sliku i tad slika pjeva. Bukvi} veoma efektno i funkcionalno koristi sve vrste zvukova. Uàsni {um ju~u}e granate dijeli ìvot na doba rata i doba mira; a govor prof. Jusufa ûr~i}a povezuje kadrove u u~ionicama i na mezarluku Bukvi} koristi glazbu i kontrapuktalno, to jest o istoj stvari govori na dva umjetni~ka na~ina: slikom i glazbom. U tom smislu antologijski je instrumentalni glazbeni lajtmotiv Faruka Fejzi}a, motiv niknuo u orijentalnoj ba{~i koji je toliko tuàn i njeàn da svojom toplinom vida rane ubijenih zgrada, razru{ena i uru{ena djetinjstva. Bukvi} majstorski veè kadrove, primjerice: mrtva djevoj~ica na plo~niku, o{te}en minaret Begove dàmije, duhoviti natpis oko za oko, pasta za zube, groteskni prizor juri{a ~ete djece s drvenim pu{kama, dje~ji crte` sa nacrtanim srcem uz rije~ Bosna... Ukratko, Bukvi} se zvukom sluì na na~in japanskog kabuki kazali{ta kao izrazito simboli~kom vrijedno{}u. On uspijeva probuditi emotivna sje}anja o rodnom gradu u kojem se popu{io prvi opu{ak cigarete u zahodu osnovne {kole, u kojem se udijelio prvi nespretni poljubac pod starim hrastom koji se zbog tog prizora od srca nasmijao s jednom jedinom granom.
Golgotski ìvot djece u Sarajevu

Na formalnom planu Bukvi} rabi ve}inom lmska izraàjna sredstava svojstvena dokumentarnom lmu te ekstremnih kutova i preobrazbe pokreta nema - osim uz jedan izuzetak kad sirena najavljuje op}u opasnost i kad ljudi usporeno tr~e. Autor time nagla{ava stalnu izloènost smrti. Bukvi} znala~ki reda prizore (sekvence kadrove) kao relativno samostalne cjeline - inkubatori u bolnici, djeca u vrti}u, sat zike prof. ûr~i}a, sudbina glumaca Nermina Tuli}a. Iz naslova lma je o~ito da autor obra|uje golgotski ìvot djece u Sarajevu u sjeni kostura s kosom (djevoj~ica s uàsnom ranom na stomaku od projektila munkovski vi~e da bi i kamen proplakao: Ne}u! Ne}u! Teta! Ne dam! Boli! Boli!). Snimljena je gra|a, uàs grada izme|u dva topovska projektila. Idejno je najuspje{nija sekvenca predavanje prof. Jusufa ûr~i}a o sili gravitacije koja vlada u svemiru i na Zemlji, izme|u ~ovjeka i zemlje (na tom mjestu Bukvi} ubacuje jadan kratki {okantni prizor: sila zemljine teìne privla~i ranjenog mladi}a velikoj lokvi vlastite krvi.). Da je sila mraka, Karadì}eva krvava sila gravitacije, doista jaka Amir nas uvjerava panoramom velikog mezarluka s drvenim ni{anima. Treba pokazati agresoru i kurvanjskom svijetu kako je neuni{tiv duh bo{nja~ko muslimanskog naroda. Najstravi~nije pri~e dolaze od najbezazlenijih stvorenja ranjene djece u bolnici. Poslije takvih pri~a svaki ratni lm, pa i Ciminov Lovac na jelene djeluje kao bezazlen strip. Pri~a tako jedan dje~ak: Kosti su mi se vidjele. I rastrgnuti mi{i}i. Vidio sam sva{ta, sva{ta sam vidio. Vidio sam kako jedan nosi otrgnutu ruku drugoga. Amir Bukvi} nije upao u jo{ jednu zamku, koju ~esto predvide redatelji lmova o djeci nije pokazao isklju~ivo djecu, nego problem ìvota i stradanja sarajevskog djeteta. U ovo doba kada horozovi de||alovo vrijeme navje{}uju, osvijetlio je s vi{e stajali{ta tugu umiruju}eg grada. O djeci govore odgajatelji u vrti}u i lije~nici u bolnici u kojoj su smje{tena djeca prije vremena ro|ena uslijed psihi~kih stresova majki. U bolnici je smje{ten i mali Kemal, vjerojatno najmla|i invalid na svijetu ima samo ~etiri mjeseca i ostao je bez majke Da u Sarajevu ima itekako ìve djece Bukvi} nam pokazuje odvode}i nas u dje~ji vrti} gdje djeca u~e anatomiju. Gdje su nam o~ice? pita odgajateljica. Djeca pipkaju o~i ru~icama i odgovaraju: nemamo ih vi{e. Slijedi kadar od 1/10 sekunde gdje stvarno vidimo zatvorene i mrtve o~i dvoje mrtve djece na plo~niku. Kamera, nadalje, pronalazi izuzetno znakovite prizore: dje~ak izgubljen u kaosu rata grli psa lutalicu. Zadnje ptice selice prelije}u Begovu dàmiju, odlaze na jug. U dàmiji djeca klanjaju. Ostaju s nadom u Boga i izgubljenim djetinjstvom. I s Allahom u srcu i na usnama. Ismet Spahi}, imam Begove dàmije izgubi porodicu, a nadu na|e u Bogu: Ja sam obi~an Bo`ji rob ko i svi drugi. Ja skupa s mojim Bo{njacima patim, trpim i idem, ako Bog da do kona~ne pobjede. I samo zahvaljuju}i vjeri, mogu da preìvim ovo {to sam preìvio. Jer ja, jadan u jedan isti dan ~etvero svojih najmilijih spustim u kabur, dènazu im
36
BEHAR 78
FILMSKA VRPCA
klanjam, (kamera diskretno prelazi preko imena na ni{anima obitelji Spahi}), kao da sam sebe sama izgubio Kaèm da nisam vjernik koji vjeruje u Kuran u kojem pi{e: Mi smo Bo`ji, i svi se bogu vra}amo, po njegovoj volji dolazimo i po njegovoj volji odlazimo sa ovog svijeta. Tako govori ovaj veli~anstveni i uzvi{eni sljedbenik islama, tako govori ovaj bo{nja~ki Prijam i Sokrat u istoj osobi. Potresna je pri~a i prof. Mersije Grozdanovi}: Izgubila sam sina jedinca, a dobila puno Adira (pokazuje na razred). Nikad nisam znala {to je zlo. Nisam znala {to je zlo~inac. Za mene je to ne~ovjek. Potom rez i glas uzbu|enog ~ovjeka izvan kadra: Jebem ti ovaj svijet. Onda ga vidimo kako je jednog ~ovjeka strpao u gepek, a drugom ùri da pomogne. Taj drugi leì u lokvi krvi. Dva pucnja iz topa. Mrak. I kao da ih je {ejtan pisao, uz umiru}e jecanje glazbe, pojavljuju se statisti~ki podaci na ekranu: Prema slu`benim podacima od maja 1994. u Republici BiH ubijeno je 34.265, te{ko ranjeno 18.311, a 3.000 je ostalo bez oba roditelja. Bukvi} nije mogao biti pasivni promatra~, ve} umjetnik, prije svoga ~ovjek i domoljub, koji autorskim kadrovima komentira i zauzima svoj moralni stav prema prikazanoj gra|i u kojoj suprotstavlja dobro - zlu te `rtve rata agresoru, stvoriv{i jednu krvavu dokumentarnu epopeju. U toj epopeji ima jedan prizor koji }emo uvijek pamtiti, sive avetinjske, skoro nerazgovjetne osmrtnice koje su porodi~ni album smrti sarajevske djece. Djece zaustavljene u podignutoj nozi da {utnu loptu, mladi}a kojemu smrt prepolovi poljubac, uop}e tisu}u ìvota zaustavljeno ~etni~kom stop-fotograjom u trajanju, bivanju, ìvljenju, beharanju. U centru grada Karadì}evi gavrani okitili ru{evine svojim perjem. Ranjene dàmije je~e. Ba{~ar{ija na izdisaju. Ne ~uje se od hiljadu glasova glas. [adrvani isplakali posljednje suze, a kurva fortuna pokupila nov~i}e i netragom nestala. Miljacka zaboravila te}i. Na kraju lma univerzalni simboli koji svi konotiraju stati~nost, bezizlaznost, smrt. Sat bez kazaljke na èljezni~kom peronu simbolizira kako je vrijeme stalo. Vlak Bosna-ekspres umire na peronu. Kako su tu`ni vlakovi koji ne putuju: Prometni znak IZLAZ, bez ubijenog fonema Z konotira bezizlaznost situacije. Kao i kadar dvaju nepokretnih vozila UNPROFORA, koje autor panoramski obilazi i detaljizira slova U i N koja nije te{ko povezati sa psom koji opet beskrajno dugo liè konzervu. Dokle??? Svaki kadar iz o~iju Bukvi}a suzu je isplakao, suzu da umije crne ru{evine na{eg i svog {ehera. I ovom krvavom baladom u slikama dignu Amir Bukvi} spomenik svom Sarajevu. Prijatelji se u nevolji poznaju.
BEHAR 78
37
DVD IZBOR
FILM O LJUBAVI I SILOVANIM @RTVAMA RATA

Pi{e: Filip Mursel Begovi} Iako ratne strahote kad tad bu~nijih i izvanjski ekstravapro|u, represivne mjere nad zlogantnijih naslova. Ovaj se ~incima i vidanje du{evnih rana put, sre}om, to nije dogoditraje mnogo duè. Svaki dokulo jer redateljska palica Jament o tome iznovice nas zabosmile @bani} i kamera Chrili i podsjeti na granice ~ovje~nostine Maier djeluju prirodno sti. tako da svaki izraz la`ne norGrbavica je prvi igrani lm malnosti smjesta pada s pomlade bosanske redateljice Jatisnutih i ~esto uàsnih tajni. smile @bani} koja je dosad sniU Grbavici redateljica otvamila pet dokumentarnih lmora jednu od najtraumati~nijih va: Autobiograja (1995.), tema bosansko-hercegova~Poslije poslije (1997.), No} je ke sada{njosti: temu èna koMi svijetlimo (1998.), Crvene je su bile `rtve masovnih silogumene ~izme (2000.), Slike s vanja u zarobljeni{tvu. Podugla (2004), te tri kratka igrasjetimo, silovanje se koristilo Grbavica na lma: Ljubav je (1998.), kao oru`je u ratnoj strategiji Drama Nazad&Naprijed (2002.), Izponiàvanja èna i kroz njih Reìja i scenarij: Jasmila @bani} gubljeno-na|eno: Ro|endan uni{tavanja jednog naroda Uloge: Mirjana Karanovi}, Luna Mijovi}, Dejan (2005.). Grbavica je zbog ospri ~emu je dvadeset tisu}a A~imovi}, Leon Lu~ev, Jasna Beri i Jasna @alica kudnih nancijskih sredstava u èna sistematski silovano. JuBosna i Hercegovina mati~noj BiH nastala u sretnoj nakinje lma su majka (Mibosansko-austrijsko-njema~korjana Karanovi}) i k}i, koju hrvatskoj koprodukciji, a na 56. lmskom festivalu u Ber- glumi debitantica Luna Mijovi}. Osjetljiva dvanaestogodi{linu, gdje je premijerno prikazana, osvojila je Grand Prix njakinja ne zna da je za~eta kao `rtva ratnog silovanja i za najbolji lm, mirovnu nagradu i priznanje ekumenskog ìvi u uvjerenju da joj je otac pali borac-{ehid. Ali, koprena ìrija. Redateljica i scenaristica izjavila je da se radi o pri~i laì koju je majka izgradila oko djeteta raspr{it }e se kad kojom je htjela zagrebati po povr{ini svakodnevnog ìvo- djevojka u {kolu mora donijeti potvrdu da je dijete pogita i u tom me|uprostoru u kojem se krije ~itava sila lju- nulog borca kako bi joj bila pla}ena ekskurzija. dskih emocija napraviti lm o ljubavi, `rtvama i istini. Ta Bolna tema `rtvi ratnih silovanja ve} se pojavljivala na te{ka i delikatna tema o posljedicama ratnog silovanja za- na{em prostoru podjednako u kinematograji i knjièvnogolicala ju je jo{ kad je kao sedamnaestogodi{njakinja sti. U Grbavici je zanimljivo ono {to se doga|a deset goupoznala silovane vr{njakinje koje su u njenu osnovnu dina poslije, u poratnom razdoblju u kojem ìvote likova {kolu pristigle deportacijom iz Isto~ne Bosne. Pobjeda na denira ratna pro{lost. Na neki na~in opisuju se traumaBerlinaleu je iznena|uju}a utoliko {to lm Jasmile @bani} tska stanja koja potresaju cijelu BiH. Sloìti }emo se da je odudara od klasi~nih zapadnih predod`bi o tome kakvi prikazivanje ratnih zbivanja po pravilu bolna lmska dratrebaju biti balkanski lmovi i kakvi se balkanski lmovi ma koja ~esto funkcionira po principu crno-bijelog predozapadu svi|aju. U Grbavici nema ni trun~ice ekstati~nog ~avanja. Ali, poslijeratni ìvot je depresivna drama u kojoj balkanizma kojim je Emir Kusturica incirao lmove s je u prvom planu naoko banalna svakodnevica. Grbavica na{ih prostora i time porodio nebrojene klonove. uvjerljivo prikazuje ljudska stanja koja nisu o~ita, i emocije Film Jasmile @bani} tematski opisuje ratna zbivanja na koje su ljudi privremeno zakopali, za koje misle da nikome prostoru biv{e Jugoslavije (bavi se `rtvom ratnog silovane trebaju, da ih nitko ne èli. Atmosfera koju zacijelo, nja), ali po diskretnoj no}i, formalnoj preciznosti i suzdr- ìve}i u BiH, u svome trbuhu ispod srca osje}aju mnoge ànosti taj lm kao da je pristigao iz najboljih radionica bo{nja~ke ène koje su bile `rtvama srpskih silovanja. zapadne kinematograje. Takvi minimalisti~ki, suzdràni lmovi na velikim se festivalima obi~no izgube u gomili
38
BEHAR 78
LIKOVNO OKNO
Skica za portret: JUSUF SULJANOVI]

JUSUF SULJANOVI] ro|en je u Bosni 14. sije~nja 1939. godine, u Dèvaru kod Sanskog Mosta. Od 1992. godine ìvi i slika u sjeverno {vedskom gradu Luleo, oblast Norrbotten u blizini polarnog kruga. Niù realnu gimnazija u zavr{io je u Sanskom Mostu 1954., a Gra~ku {kolu u Zagrebu 1957. Potrom je tri godine radio u Izdava~ko {tamparskom poduze}u Oslobo|enje i usporedno u~io slikarstvo kod akademskog slikara Radenka Mi{evi}a na Radni~kom univerzitetu i u njegovom ateljeu na Kosevskom brdu u Sarajevu. U istom gradu diplomirao je smjer likovna umjetnost knjièvnost. Obrazovanje mu oboga}uju studijski boravci u Luxemburgu, Bruxellesu i Parizu godine 1980. Suljanovi} se predstavio u mnogim galerijama i muzejima. Izme|u ostalih u Galeriji Bosne i Hercegovine i u Olimpijskoj galeriji u Sarajevu, Galeriji portreta u Tuzli, Umjetni~koj galeriji u Banjaluci, Galeriji Armije u Beogradu, Muzeju unskosanskog kantona u Biha}u, Okru`nom muzeju Norrbotten, Komuni Luleo, u Invandrarservis / Organizacija za useljenje u Luleu, u Muzeju sreza Luleo, u Fondaciji Lassinantti i tako dalje. Od samostalnih izlo`bi koje je postavio spomenimo prvu iz davne 1966. godine u Galeriji Doma kulture u Banjaluci, zatim slijede: Izlo`beni prostor Radni~kog doma, Sanski Most, 1967., Izlo`beni prostor Pozori{ta u Prijedoru,1970., Galerija Gradske ku}e u Subotici, 1972., Galerija Plavi salon, Tuzla, 1973., Galerija strane {tampe, Sarajevo, 1976. Galerija France Pre{eren, Kranj, 1978., Gradska galerija, Radovljica, 1979., Izlo`beni salon hotela Istra, Opatija, 1986., Galerija Stari grad, Pula, 1987., Galerija Una, Biha}, 1989., Galerija Tankarna Tredgord /vrt misli/, Luleo, 1993., Izlo`beni salon Folket Hus /narodna ku}a/, Huskvarna, Jankoping, 1994., Galerija Kilen, Luleo, 1995., galerija A. Henriksson, Malmberget, 1997., Konsthall / umjetni~ki salon, Piteo, 1997., Galerija Piktor, Luleo,1997., Konstgorden /vrt umjetnosti/, Elvsbyn, 1998., Konsthall, Kalix, 1998., Konsthall, Overkalix, 1999., Konstens Hus / ku}a umjetnosti, Luleo 2000., Gradski muzej, Zenica, 2000., Galerija Roman Petrovi}, Sarajevo, 2001., Galerija Humlan, Arvidsjaur, 2001., Konstgillet, Boden, 2002., Galerija Skoda, Luleo, 2002., Stadshus /gradska ku}a /, Gellivare, 2004. SSAB, Luleo, 2004. Muzej unskosanskog kantona, Biha}, 2005., Konstgorden, Evsbyn, 2005., Konstgille, Boden, 2006., Galleri Skoda, Luleo, 2006. Izlagao je i na zajedni~kim izlo`bama na kojima je izloìo vi{e od stotinu slika: Sarajevo 1961., Banjaluka 1964., Prijedor 1965., Sarajevo, Beograd, Moskva 1975., Karlovac, Vinkovci 1979.,Beograd 1981. 1982. Stuttgart, Manheim 1988. Archangelsk Geteborg, Stockholm 1999., Boden 2000., Luleo 2000., Vesby 2003., Tuzla 2003. i 2005. Suljanovi} jo{ uvijek boravi u [vedskoj u koju je stigao kao izbjeglica, i naravno, i nadalje sa istim àrom i stra{}u slika i izlaè. Njegova biolna narav pokre}e za~u|uju}i radni vitalizam koji je u ~etrdesetogodi{njem radu bio s pravom i nagra|ivan. Istaknimo nagrade: Slikari Bosanske Krajine, Prijedor 1965., prva nagrada. Tre}i jesenjski salon, Banja Luka, otkupna nagrada. Umjetnici Jugoslavije, Beograd 1975., otkupna nagrada. Umjetnici Jugoslavije, Tesli} 1982., prva nagrada. Zlatna plaketa Sanski Most 1991., Srebrna plaketa, Beograd 1991. Prva nagrada BiH Hasan Kiki}, Sarajevo 1991. Prva nagrada na Konsttevling / takmi~enje likovnih umjetnika, Luleo 1997., Prva nagrada Konsttevling umjetni~ka dekoracija, Elvsbyn 1999. Jusuf Suljanovi} ~lan je Udruènja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine i Hrvatske te Konsternas Riks Organisation - profesionalnog udruènja umjetnika [vedske.
BEHAR 78
39
BERI]ET RIJEÎ
Bo`ji ~ovjek
Bo`ji ~ovjek opijen je bez vina, Bo`ji ~ovjek sit je bez kruha, Bo`ji ~ovjek je izgubljen, zbunjen, Bo`ji ~ovjek niti jede niti spava, Bo`ji ~ovjek je kralj pod svojom mantijom, Bo`ji ~ovjek je blago pod ru{evinama, Bo`ji ~ovjek nije od zraka i zemlje, Bo`ji ~ovjek nije od vatre i vode. Bo`ji ~ovjek je ocean bez granica, Bo`ji ~ovjek pu{ta bisernu ki{u, bez oblaka, Bo`ji ~ovjek ima stotinu Mjeseca i nebesa, Bo`ji ~ovjek ima stotinu Sunca, Bo`ji ~ovjek postao je mudar po vrhunskoj Istini Bo`ji ~ovjek je s onu stranu bezbo`nosti i vjerovanja, Bo`jem ~ovjeku su pravedno i nepravedno sli~ni. Bo`ji ~ovjek izjahao je izvan ne-bi}a, Bo`jem ~ovjeku sluì se s dostojanstvom. Bo`ji ~ovjek je skriven, o [ams-ad-Dinu! Po|i traìti Bo`jeg ~ovjeka, ti, i na|i ga! RUMI (1207.-1273.), najve}i misti~ki pjesnik perzijskog jezika Prevela s francuskog Mirjana Dobrovi}

Behar 78

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Behar 78

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

^ASOPIS ZA KULTURU I DRU[TVENA PITANJA GODINA XV IX-X 2006.

PRI^A Amir Bukvi}: Posljednji zapis Salomonovog pisara

LIKOVNO OKNO Skica za portret: Jusuf Suljanovi} ............................................................................................ 39

BERI]ET RIJE^I Rumi: Bo`ji ~ovjek

IZME\U MORALNE EGZALTACIJE I DEPRESIVNE ZBILJE

ISTINITOST UVRIJE@ENIH SPOZNAJA O ISLAMU

Revizionisti~ki val u historiograji

Islam kao religija Arapa

MLADA BO[NJA^KA POEZIJA

TU, IZVAN NAS

MLADA BO[NJA^KA POEZIJA

SKICE ZA PORTRET BOLNICE KO[EVO

MLADA BO[NJA^KA POEZIJA

Izbor pjesama: Filip Mursel Begovi}

KULTURNE MIGRACIJE SAND@A^KIH INTELEKTUALACA

ODLAZAK POETSKOG MAGA

REÎ ÔVEKA KOJI PLAÊ

UVODNI STIHOVI ZA IZLO@BU

Izbor pjesama: Enes Halilovi}

Ho}e li im halaliti dijete od pet mjeseci?

SARAJEVSKE SVESKE ju`noslavenski me|uknji`evni pregledi

BOSANSKA ROCK LUTNJA

DRU[TVO S OGRANI^ENOM ODGOVORNO[]U

Zulum mondenih {ovena

Josip Osti: U~itelj ljubavi, Fraktura, Zapre{i}, 2005., 260 str.

BOSNA KOLIJEVKA ^OVJE^ANSTVA?

Iz knjige Bosanska Semira Osmanagi}a

Tko je bosanski Indiana Jones?

POSLJEDNJI ZAPIS SALOMONOVA PISARA

IZNIMNA U^ENOST I UPITNA HISTORIOGRAFSKA OBJEKTIVNOST

DJECA SARAJEVA UMIRU PRIJE NEGO SE RODE

Golgotski `ivot djece u Sarajevu

FILM O LJUBAVI I SILOVANIM @RTVAMA RATA

Skica za portret: JUSUF SULJANOVI]

You might also like