Prikriveni ekonomski ubica je vrhunski profesionalac, plaenik u fukciji velikog kapitala, a cilj njegovog djelovanja je uvjeravati zemlje treeg

svijeta da su one strateki vane za ekonomiju SAD i da treba da prihvate zajmove u milijardama dolara. Njegova oruja su falsifikovani finansijski pokazatelji, podmiivanje, seks i, esto, ubistvo.Autor ovih ispovijesti pouzdani je svjedok, jer bio je jedan od njih... Ekonomske ubice su izuzetno dobro plaeni profesionalci koji zemljama irom planete oti maju hiljade milijardi dolara. Oni usmeravaju pare iz Svetske Banke (the World Bank), USAID (the U.S. Agency for International Development - USAID) i drugih stranih organizacija za pomo u novanike velikih amerikih internacionalnih korporacija i depove lanova nekoliko bogatih familija koje kontroliu planetarne prirodne resurse. Njihova orua ukljuuju falsifikovane (fabrikovane) finansijske izvetaje, nametene izbore, podmiivanje, iznuivanje (ucene), seks i ubistva. Oni igraju igru koja postoji od kad postoje imperije, sa tom razlikom da se sadanja igra, u ovo vreme globalizacije, dodatno usavrila i prela na jo vii zastraujui nivo. Trebao sam znati: ja sam EU (ekonomski ubica)!

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Napisao sam to 1982. na poetku knjige sa radnim naslovom Savest jednog ekonomskog ubice. Knjiga je posveena predsednicima dveju zemalja, ljudima koji su bili moji klijenti, koje sam potovao i smatrao srodnim duama: Haime Roldosu (Jaime Rolds) - predsedniku Ekvadora i Omaru Torihosu (Omar Torrijos) predsedniku Paname. Obojica su poginuli u avionskim nesreama. Njihove pogibije nisu bile sluajne. Oni su ubijeni jer su se suprotstavili bratstvu korporacija, vlada i elnika banaka iji cilj je bila globalna imperija. Mi, EU nismo uspeli da ih obrlatimo pa su onda na scenu stupile druge vrste ubica, CIA-sponzorisani akali koji su itavo vreme vrebali iza naih lea. Ja sam ubeivan da prekinem pisati ovu knjigu. Poinjao sam je pisati jo etiri puta u toku sledeih dvadeset godina. Svaki put, moja odluka da ponem pisati bila je motivisana trenutno aktuelnim svetskim dogaajima: Amerika invazija na Panamu iz 1989., prvi zalivski rat, Somalija i uspon Osame bin Ladena. Meutim pretnje i podmiivanja su me svaki put ubedili da prekinem. 2003. predsednik jedne velike izdavake kue je proitao radnu verziju onoga to je tada ve postalo Ispovest jednog ekonomskog ubice. Opisao je kao: fascinirajua pria koja jednostavno mora biti ispriana. Tada je sa gorkim izrazom lica, odmahnuo glavom i rekao mi da, poto bi glaveine u seditu kompanije mogle biti protiv, on ne moe sebi dopustiti rizik da je objavi. Mi bismo te mogli promovisati na tritu u grupi romanopisaca kao to su Don le-Kare (John le Carr) ili Gram Grin (Graham Greene). Ali ovo nije fikcija. Ovo je istinita pria o mom ivotu. Jedan hrabriji izdava, jedan koji nije u vlasnitvu internacionalnih korporacija, je pristao da mi pomogne da je ispriam. Ova pria mora biti ispriana. ivimo u vremenu uasnih kriza i izvanrednih mogunosti. Pria ovog specifinog ekonomskog ubice je pria o tome kako smo dospeli tu gde jesmo i zato se sada suoavamo sa krizama koje se ine nereive. Pria mora biti ispriana jer samo kroz uenje na naim ranijim grekama moemo doi u priliku da ih ne ponovimo odnosno da prepoznamo i iskoristimo prilike koje e se pojaviti u budunosti, jer se 9/11 (Al Kaidin teroristiki napad na SAD) desio kao to je i drugi zalivski rat (u Iraku), jer osim tri hiljade ljudi koji su nastradali 11. Septembra 2001. od teroristikih ruku, jo dvadeset etiri hiljade je umrlo od gladi i slinih uzroka. Zapravo dvadesetetiri hiljade ljudi umire od gladi svaki dan jer nisu u mogunosti skrpiti dovoljno namirnica neophodnih za preivljavanje. I to je najvanije, ova pria mora biti ispriana jer danas, po prvi put u istoriji, jedna nacija ima mogunost, pare i mo da promeni situaciju. To je nacija u kojoj sam roen i ona u kojoj sam sluio kao ekonomsku ubica - Sjedinjene Amerike Drave. ta me je napokon ubedilo da ignoriem pretnje i potkupljivanja? Krai odgovor je da je moje jedino dete, Desika (Jessica), diplomirala na fakultetu i otisnula se u svet sopstvenim snagama. Kada sam joj nedavno rekao da promiljam da li da objavim ovu knjigu i kada sam sa njom podelio moje strahove, ona je rekla, Ne brini, tata. Ako te uklone, ja u nastaviti gde si ti stao. Moramo ovo da uinimo zbog tvojih unuka za koje se nadam da u ti podariti jednog dana!. To je taj krai odgovor.

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice

Don Perkins

Dua verzija je vezana za moju posveenost zemlji u kojoj sam vaspitan, za ljubav prema idealima formulisanim od strane naih Osnivaa, za moju duboku posveenost amerikim idealima koji obeavaju ivot, slobodu i potragu za sreom (jedna od najpoznatijih fraza iz amerike Deklaracije o nezavisnosti) za sve ljude gde god da su i za moju odluku da posle 9/11 vie ne sedim skrtenih ruku dok ekonomske ubice preobraaju tu republiku u globalnu imperiju. Ovo je kostur verzija dueg odgovora dok e krv i meso biti dopunjeni u poglavljima koja slede. Ovo je istinita pria. Ja sam proiveo svaki njen trenutak. Mesta, ljudi, razgovori i oseanja koje opisujem su sve do jednog lino preivljeni. Ovo je moja lina istorija, a koja se ipak desila u daleko irem kontekstu svetskih dogaaja koji su oblikovali nau istoriju, doveli nas tu gde jesmo i stvorili osnovu za budunost nae dece. Uinio sam sve to je u mojoj moi da verno prenesem ova iskustva, ljude i razgovore. Kad god razmatram istorijske dogaaje ili rekonstruiem razgovore sa drugim ljudima, ja to inim uz pomo vie razliitih alata: publikovanih dokumenata, linih beleki i zapisa, seanja to linih to ljudi koji su uestvovali u razgovorima, pet rukopisa koje sam ranije zapoinjao i istorijskih zapisa drugih autora, pre svega onih nedavno objavljenih koji otkrivaju informacije koje su ranije bile tajne (nepoznate/neobjavljivane) ili jednostavno nedostupne. Reference su dostupne u fusnotama, da omogue zainteresovanim itaocima da se dublje upoznaju sa temom (pr. prevodioca: na alost ove fusnote nisu tampane u depnoj verziji knjige koja je u naem posedu pa zato nisu ni ovde navedene). U nekim sluajevima sam kombinovao vie razgovora koje sam imao sa odreenom osobom u jedan razgovor da pripovedanje uinim tenijim. Moj izdava me je pitao da li smo zaista sebe nazivali ekonomskim ubicama. Ja sam ga uverio da jesmo mada obina samo kroz inicijale. Zapravo, onog dana 1971. kada sam poeo raditi pod Klodininim (Claudine) patronatom, ona me je upoznala sa sledeim: Moj zadatak je da te oblikujem u ekonomskog ubicu. Niko ne sme znati o tvom poslu, ak ni tvoja ena. Onda se uozbiljila. Jednom kada ue u kolo nema izlask a dok si iv. Klodinina uloga je fascinirajui primer manipulacije koja je osnova sistema u koji sam stupio. Lepa i inteligentna, bila je veoma efikasna, ona je odlino razumela moje slabosti i maksimalno ih je iskoriavala da ostvari to to je naumila. Njen posao i nain na koji ga je efektno vrila slui kao primer lukavosti ljudi koji sainjavaju ovaj sistem. 3

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Klodin nije pokuavala da ulepa opis toga ta u biti pozvan da inim. Moj zadatak je, rekla bi, da ohrabrim svetske voe da postanu deo ogromne mree koja promovie amerike komercijalne interese. Na kraju, te voe bivaju do gue upleteni u kuine zajmova koje osiguravaju njihovu lojalnost. Moemo ih iskoristiti kad god nam se efne da zadovoljimo nae politike, ekonomske ili vojne potrebe. Za uzvrat oni uvruju svoje politike pozicije kroz zavaravanje naroda industrijskim zonama, energetskim postrojenjima i aerodromima. Istovremeno vlasnici amerikih investicionih i graevinskih kompanija postaju neverovatno bogati. Danas se mogu videti rezultati toga kad ovaj sistem iskae iz ina i podivlja. Rukovodioci naih najcenjenijih kompanija upoljavaju ljude da za skoro robovske nadnice rintaju od jutra do sutra pod neljudskim uslovima u azijskim fabrikama. Naftne kompanije bezobzirno ispumpavaju toksine (otrove) u reke koje protiu rezervatima sa tropskim umama, svesno ubijajui ljude, ivotinje i rastinje, inei genocid nad starim kulturama. Farmaceutska industrija porie spasonosne lekove milionima afrikanaca zaraenim sidom. Dvanaest miliona naih amerikih porodica nisu sigurne da e imati za sledei obrok. Energetska industrija stvara udovita kao to je jedan Enron. Finansijski sektor stvara udovita kao to je jedan Andersen. Odnos prihoda jedne petine najbogatijih drava naspram prihoda jedne petine najsiromanijih je skoio sa 30:1 u 1960. na 74:1 u 1995-toj. SAD troi preko 87 milijardi dolara vodei rat u Iraku dok Ujedinjene nacije procenjuju da bi za manje od polovine te sume mogli omoguiti istu vodu, odgovarajuu ishranu, sanitarne usluge i osnovno kolstvo svim ljudima na svijetu. A mi se jo udimo zato nas teroristi napadaju? Neko bi prebacio teret svih naih trenutnih problema na organizovanu zaveru. Kamo sree da je tako jednostavno. Zavera moe biti iskorenjena i njeni ues nici izvedeni pred lice pravde. Ovaj sistem je meutim podstaknut neim daleko opasnijim nego to je zavera. On nije voen malim krugom ljudi ve kroz takav koncept koji je postao prihvaen kao sledee Jevanelje: ideja da sav ekonomski rast doprinosi ljudskom rodu i da to je vei rast to je vea korist. Ovo uverenje takoe ima sledeu posledicu: oni ljudi koji su usavrili potpirivanje vatre ekonomskog prosperiteta bi trebalo biti uzvieni i nagraeni, dok su oni koji su roeni na marginama predvieni za eksploataciju. Ideja je naravno pogrena. Znamo da u mnogim zemljama od ekonomskog rasta korist ima samo mali deo stanovnitva i u stvari taj rast moe dovesti do proirivanja oajnog stanja za veinu. Ovaj efekat je pojaan posledinim uverenjem da predvodnici industrije koja odrava ovaj sistem trebaju imati poseban status, uverenje koje je koren mnogih naih aktuelnih problema i zato je moda razlog izobilja teorija zavere. Kada se mukarac i ena nagrauju za pohlepu, pohlepa postaje motiv kvarenja ljudi. Kada proglasimo pohlepno iskoritavanje zemljinih resursa za vrlinu koja se pribliava svetosti, kada uimo nau decu da imitiraju ljude koji nemaju izbalansiran ivot i kada odreujemo da ogromne grupe stanovnitva budu podreene elitistikoj manjini, onda izazivamo vraga. Posle anjemo to zlo to smo posejali. U njihovom stremljenju da uveaju svoju globalnu imperiju korporacije, banke i vlade (grupno zvani korporatokratija) koriste svoju finansijsku i politiku snagu da osiguraju da nae kole, preduzea i mediji podravaju kako pogreni koncept tako i njegove posledice. Oni su nas doveli do take kada je naa globalna kultura udovina maina koja zahteva eksponencijalno rastue koliine goriva i odravanja, toliko velike da e na kraju prodreti sve u vidokrugu i bie ostavljena bez drugog izbora osim da uniti samu sebe. Korporatokratija nije zavera, ali njeni lanovi dele iste vrednosti i ciljeve. Jedna od korporatokratijskih najvanijih funkcija je da ovekovei i neprestano proiri i uvrsti sistem. ivoti onih koji su deo sistema kao i njihovi znaci raspoznavanja koji su njihova nagrada: jahte i privatni mlazni avioni su predstavljeni kao uzor koji nas inspirie da troimo, troimo i jo vie troimo. Svaka prilika se koristi da nas ubede kako je k upovina stvari naa graanska dunost, da je pljakanje zemlje dobro za ekonomiju i da zato slui naim viim interesima. Ljudi kao ja su plaeni bezobrazno mnogo da bi sprovodili rasprodaje. Ako zatajimo daleko zloudnija vrsta ubica akali, izlazi na scenu. A ako akali zataje onda posao prelazi u ruke militarista koji izazivaju sukobe. Ova knjiga je ispovest jednog oveka koji je, onda kada sam bio ekonomski ubica, bio deo relativno male grupe. Ljudi koji imaju sline uloge su danas daleko brojniji. Oni imaju manje bezaleznija zvanja/titule i oni pohode 4

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice zdanja Monsanta, Deneral Elektrika, Najka, Deneral Motorsa, Vol-Marta i skoro svih ostalih najznaajnijih svetskih korporacija. U sutini Ispovest jednog ekonomskog ubice je njihova ispovest koliko je i moja. Ovo je takoe tvoja istinita pria, pria kako o tvom svetu tako i o mom, o prvoj istinski globalnoj imperiji. Istorija nas ui da ako ne promenimo ovu predstavu garantovano e zavriti kao tragedija. Imperije ne traju veno. Sve i jedna je doivela uasan kraj. One unitavaju mnoge kulture stremei veoj dominaciji i na kraju se i same urue. Ni jedna zemlja niti grupa zemalja ne mogu dugorono napredovati kroz iskoritavanje drugih. Ova knjiga je napisana da bi mogli da postanemo paljiviji i promenimo nau sudbinu. Siguran sam da kada dovoljno nas postane svesno toga da smo iskoritavani od strane ekonomskih udovita koja stvaraju nezasitu glad za svetskim resursima stvarajui sistem koji gaji robovlasnitvo, onda emo prestati da ga toleriemo. Preispitaemo nau ulogu u svetu u kome manjina pliva u blagostanju dok se veina davi u siromatvu, zagaenju i nasilju. Mi emo se posvetiti upravljanju kursa prema ljudskosti, demokratiji i socijalnoj pravdi za sve. Priznanje da problem postoji je prvi korak prema pronalaenju reenja. Ispovedanje greha je poetak spasa. Neka ova knjiga onda bude poetak naeg spasenja. Neka nas inspirie da dostignemo vie nivoe posveenja i povede nas prema ispunjenju sna o uravnoteenim i pravednim drutvima.
Predgovor knjige
Ispovest jednog ekonomskog ubice, od Dona Perkinsa

(I) Prolog
Kito, glavni grad Ekvadora, prostire se po vulkanskoj dolini visoko u Andima, na nadmorskoj visini od devet hiljada stopa. Stanovnici grada, koji je nastao puno prije nego to je Kolumbo doao u Ameriku, navikli su gledati snijeg na oblinjim vrhuncima usprkos injenici da ive tek nekoliko milja juno od ekvatora. Grad el, granina ispostava i vojna baza, zasjeena u dunglu ekvadorske Amazone da bi sluila naftnoj kompaniji ije ime nosi, priblino je osam hiljada stopa nii nego Kito. Zaparen grad, nastanjen uglavnom vojnicima, naftnim radnicima, te uroenicima iz plemena Suar i Keua koji rade za njih kao prostitutke i teaci. Da bi putovao iz jednog grada u drugi mora ii putem koji je muan, ali dojmljiv. Mjetani kau da dok putuje doivi sva etiri godinja doba u jednom jedinom danu. Iako sam mnogo puta vozio tim putem nikad se nisam umorio od spektakularnog prizora. Puste stijene iarane vodenim slapovima uzdiu se postrance. Na drugoj strani zemlja se iznenada rui u dubok ponor gdje rijeka Pastaza, glavna pritoka Amazone, kri svoj put niz Ande. Pastaza donosi vodu u Atlantski okean s ledenjaka Kotopai, jednog od najviih aktivnih vulkana na svijetu, a ujedno i boanstva iz doba Inka, udaljenog vie od tri hiljade milja. Godine 2003. krenuo sam iz Kita automobilom subaru autbek i uputio se u el s misijom koja je bila drugaija od bilo kakve koju bih oekivao. Nadao sam se da u pomoi zaustavti rat koji sam puno prije toga pomogao zapoeti. Kao to se dogaa u mnogim sluajevima za koje mi, EHM-i, moramo preuzeti odgovornost, to je rat za koji doslovno ne zna niko izvan zemlje u kojoj se rat vodi. Bio sam na putu da se sretnem sa Suarima, Keuama i njihovim komijama Akuarima, Zaparima i Sinhiarima - plemenima koja su odluila sprijeiti da im naftne kompanije unite domove, porodice i zemlju, pa ak i ako u tom procesu budu morali umrijeti. Njima je to bio rat za preivljavanje njihove djece i kulture, dok je za nas to bio rat zbog moi, novca i prirodnih izvora. To je dio borbe za dominaciju u svijetu i dio sna nekoliko pohlepnih ljudi, sna o globalnoj imperiji. Upravo to je ono to mi EHM-i najbolje radimo: gradimo globalno carstvo. Mi smo elitna grupa mukaraca i ena, koja se slui meunarodnim finansijskim ustanovama da bi stvorila uslove koji e druge narode uiniti 5

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice podlonima korporatokratiji; ona upravlja naim najveim kompanijama, naom vladom i bankama. Poput njihovih pandana u mafiji i EHM-i donose povlastice. One se sastoje u posudbama za razvoj infrastrukture elektrinih centrala, autoputeva, luka, aerodroma ili industrijskih postrojenja. Uslov takvih kredita je da projektantske i konstruktorske firme ba iz nae zemlje moraju ostvariti sve te projekte. U sutinmi, veina novca nikada ni ne odlazi iz SAD; on se jednostavno preusmjeri iz bankarskih kancelarija u Vaingtonu u razne institucije u Njujorku, Hjustonu ili San Franciscu. Uprkos injenici da se novac vraa gotovo odmah u kompanije koje su dio korporatokratije (a ona je davatelj kredita), zemlja primatelj mora sve to vratti, i iznos glavnice i kamatu. Ako je neki EHM sasvim uspjean, krediti su toliko visoki da je dunik primoran nakon nekoliko godina kasniti s isplatama duga. Kad se to dogodi tada mi kao mafija zahtijevamo na dio kolaa. On obino ukljuuje neto od sljedeega: kontrolu glasanjau Ujedinjenim nacijama, postavljanje vojnih baza ili pristup prirodnim izvorima, kao to su nafta ili Panamski kanal. Naravno, dunik nam i dalje duguje novac - i ponovo je na taj nain jedna zemlja pridodata naem globalnom carstvu. Vozei se od Kita prema elu toga sunanog dana 2003. prisjetio sam se vremena prije trideset i pet godina kad sam prvi put doao u taj dio svijeta. Davno sam proitao: iako Ekvador obuhvata otprilike povrinu Nevade, tamo se nalazi vie od trideset aktivnih vulkana, vie od petnaest odsto ptijih vrsta u svijetu i hiljade jo nerazvrstanih biljaka; to je zemlja najraznovrsnijih kultura i brojnih starih domorodakih jezika. Smatrao sam t o oaravajuim i svakako osebujnim; ipak rijei kojih sam se prisjeao tada bile su ist, nedodirnut i nevin. Puno se toga izmijenilo u trideset i pet godina. U doba moje prve posjete, 1968, "Tehaco" je tek otkrio naftu u regiji Amazone u Ekvadoru. Danas n afta ini gotovo polovinu izvoza. Naftovod preko Anda izgraen je nedugo nakon moje prve posjete i odonda je kroz njega iscurilo vie od pola miliona barela nafte u kinu umu - vie od dvostruke koliine to ju je prolio EhonValdez. Danas je za novih 1,3 milijarde dolara napravljen novi naftovod, dug tri stotine milja, a sagraen je uz pomo jednog konzorcijuma to je organizovao EHM. On obeava da e Ekvador postati jedan od deset vrhunskih svjetskih proizvoaa nafte za SAD. iroka prostranstva kinih uma su unitena, makaoi i jaguari su iezli, tri iskonske ekvadorske kulture su otjerane na rub propasti, a rijeke su se pretvorile u plamtee kloake. Istovremeno su se uroenike kulture poele suprotstavljati. Na primjer, 7. maja 2003. grupa amerikih advokata kao predstavnici vie od trideset hiljada domorodaca ekvadorskog naroda, pokrenula je postupak protiv kompanije "Chevron Tehaco" u vrijednosti od milijardu dolara. Tuilac tvrdi da je naftni div u razdoblju izmeu 1971. i 1992. dnevno izbacio u otvorene rupe i rijeke vie od etiri miliona galona toksinih otpadnih voda, voda zagaenih naftom, tekim metalima i karcinogenima, te da je kompanija za sobom ostavila blizu 350 nepokrivenih otpadnih jama koje nastavljaju ubijati ljude i ivotinje. (II) Kroz prozor mog vozila kotrljali su se veliki oblaci magle iz uma i kanjona rijeke Pastaza. Znoj mi je navlaio koulju, a u elucu sam osjeao kruljenje, ali ne samo zbog jake tropske vruine i serpentina na putu. Saznanje o ulozi koju sam odigrao u unitenju ove lijepe zemlje opet je jednom ostavilo svoj trag. Zbog mog kolege EHM i mene Ekvador je danas u puno loijem stanju nego to je bio prije no to smo mi predstavili uda moderne ekonomike, bankarstva i inenjerstva. Od 1970. god. u razdoblju eufemistiki nazvanom naftni bum, slubena stopa siromatva porasla je od 50 na 70 postotaka, nezaposlenost se popela sa 15% na 70%, a javni dug poveao se sa 240 miliona na 16 milijardi dolara. U meuvremenu je udio nacionalnih resursa dodijeljen najsiromanijim slojevima stanovnitva spao sa 20 na 6%. Naalost, Ekvador nije iznimka. Gotovo svaka zemlja koju smo mi, EHM doveli u okrilje globalnoga carstva doivjela je slinu sudbinu. Dug Treega svijeta narastao je na vie od 2,5 biliona dolara, a cijena servisa - vie 6

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice od 375 milijardi dolara godinje 2004. godinje - to je vie nego to Trei svijet potroi za zdravstvo i obrazovanje, a dvadeset puta vie nego to zemlje u razvoju godinje dobijaju od inostrane pomoi. Vie od polovine ljudi u svijetu preivljava s manje od dva dolara dnevno, a to je otprilike jednak iznos kakav su dobijali poetkom sedamdesetih godina. U meuvremenu, 1% "odabranih" porodica Treega svijeta ima ukupno privatno bogatstvo u iznosu od 70 do 90% svih privatnih finansijskih dohodaka i vlasnitva nekretnina u svojoj zemlji; stvarni postotak ovisi o svakoj pojedinoj zemlji. Subaru je usporio i krivudao ulicama lijepog ljetovalinog grada Banosa, poznatog po svojim vruim kupkama to potiu od podzemnih vulkanskih rijeka koje teku s vrlo aktivnog brda Tungurahgua. Uz nas su trkarala djeca, maui i pokuavajui nam prodati vakae gume i kolae. Tada smo ostavili Banos iza sebe. Spektakularna scena zavrila je nenadano im je subaru ubrzao izlazei iz pravog raja u modernu viziju Danteovog "Pakla". Gigantsko udovite prostiralo se od rijeke natrake, mamutski sivi zid. Njegov beton bio je potpuno neumjestan, potpuno neprirodan i u neskladu s prirodnim krajolikom. Naravno, nije me trebalo iznenaditi to ga vidim. itavo vrijeme znao sam da on vreba iz zasjede. Nekoliko sam ga puta susretao prije i hvalio ga kao simbol EHM dostignua. Ipak sam se najeio. Dug Treeg svijeta narastao je na vie od 2,5 biliona dolara, a cijena servisa - vie od 375 milijardi dolara godinje 2004. godine - to je vie nego to Trei svijet potroi za zdravstvo i obrazovanje Taj uasan, neskladan zid je brana koja zaustavlja rijeku Pastazu, skree njen tok vode u goleme tunele izdubljene u planini i pretvara energiju u elektricitet. To je projekat sa hidroelektranom Agozan, ija je snaga 156 megavata. Ona daje gorivo industriji koja obogauje aicu porodica u Ekvadoru, a postala je izvor neizrecivih patnji za poljoprivrednike i domorodake stanovnike to ive uz rijeku. Ta hidroelektrana je samo jedan od mnogih projekata izvedenih uz pomo mojih napora i nastojanja ostalih EHM. Takvi projekti su razlog to je Ekvador sada lan globalnog carstva i to Shuari i Keue, kao i njihovi susjedi, prijete ratom protiv naftnih kompanija. Zbog projekata EHM Ekvador je pun inostranih dugovanja te je primoran pretjerani dio svog dravnog budeta odvajati za isplatu umjesto da svoj kapital troi kako bi pomogao milionima svojih graana koji se slubeno ubrajaju meu opasno siromane. Jedini nain na koji se moe iskupiti od dugovanja je prodavanje uma naftnim kompanijama. Uistinu, jedan od razloga zato su EHM bacili oko na tu zemlju prije svega su nalazita nafte u regiji Amazon, za koja se smatra da se mogu mjeriti s onima na Srednjem istoku. Globalno carstvo zahtijeva svoj dio kolaa u obliku naftnih koncesija. Ti zahtjevi postali su hitni nakon 11. septembra 2001, kad se Vaington prepao da bi snabdijevanje sa Srednjeg istoka moglo zakazati. Uz to, Venecuela, na trei najvei dobavlja nafte, nedavno je izabrala populistikog predsjednika Huga aveza, koji se snano suprotstavlja onome to on naziva amerikim imperijalizmom; zaprijetio je da e prekinuti prodaju nafte SAD. EHM su bili neuspjeni i u Iraku i u Venecueli, ali su uspjeli u Ekvadoru; sada bismo ovdje htjeli iscrpiti sve to vrijedi. Ekvador je tipian primjer zemalja u svijetu koje su EHM slomili ekonomski i politiki. Za svakih 100 dolara sirove nafte iscrpljene iz kinih uma Ekvadora naftne kompanije dobijaju 75 dolara. Od preostalih 25 dolara tri etvrtine odlaze na isplatu inostranog kredita. Veina onog to ostane troi se na vojsku i druge Vladine izdatke - to ostavlja oko 2,5 dolara za zdravstvo, obrazovanje i programe namijenjene pomoi siromanima. Na taj nain od svakih 100 dolara vrijednosti nafte izvuene iz Amazona, manje od 3 dolara ide ljudima kojima je taj novac najpotrebniji, onima iji su ivoti najvie ometani branama, buenjima i naftovodima, a koji umiru u nedostatku jestive hrane i pitke vode. Meu svim tim ljudima - milionima u Ekvadoru, milijardama po cijelom planetu - nalaze se potencijalni teroristi. Ne zbog toga to bi oni vjerovali u komunizam ili anarhizam, ili to bi bili sami po sebi sutinski zli, 7

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice ve zato jer su jednostavno oajni. Gledajui tu branu, pitao sam se - kao toliko puta svagdje u svijetu - kada e ti ljudi krenuti u akciju, poput Amerikanaca, koji su se pobunili protiv Engleske sedamdesetih godina osamnaestog vijeka, ili pak starosjedilaca Latinske Amerike protiv panije poetkom devetnaestog vijeka. Suptilnost uspostave ovog modernog carstva gotovo da poniava rimske centurione, panske konkvistadore ili kolonijalne sile Evrope u 18. i 19. vijeku. Mi smo EHM vjeti; nauili smo to iz istorije. Danas vie ne nosimo ma. Ne nosimo oklop ili odjeu koja bi nas obiljeila.

(III) Don Perkins: Prikriveni ekonomski ubica

Vrebai iz sjene U zemljama kao Ekvador, Nigerija ili Indonezija oblaimo se isto kao tamonji uitelji ili vlasnici trgovina. U Vaingtonu i Parizu izgledamo tano kao bankari ili vladini birokrati. inimo se s kromnima i normalnima. Posjeujemo mjesta projekata i lutamo po osiromaenim selima. Zauzimamo se za ovjekoljublje, razgovaramo s predstavnicima lokalnih medija o divnim humanitarnim akcijama koje preduzimamo. Pokrivamo stolove konferencijskih vladinih odbora svojim golemim nacrtima i novanim planovima te pouavamo o udotvornoj makroekonomiji na harvardskom Ekonomskom fakultetu. Mi smo javne, otvorene osobe. Ili se bar tako prikazujemo i takvima nas doivljavaju. Na taj nain sistem djeluje. Rijetko pribjegavamo bilo emu ilegalnom, jer je sam sistem izgraen na lukavtinama, a po definiciji je legitiman. Ipak - a to je vrlo bitna opomena - ako ne uspijemo, na pozornicu stupa mnogo mraniji soj, oni koje mi EHM-i zovemo akalima, ljudi koji vuku svoje porijeklo direktno iz onih prijanjih carstava. akali su ovdje uvijek, vrebaju u sjeni. Kad se oni pojave dravne glaveine bivaju skinute s vlasti ili umiru u stranim nesreama. Ako bi sluajno akali bili neuspjeni, onda tamo poalju mlade Amerikance da ubijaju i umiru. Kad sam proao pokraj udovita, tog zdepastog krupnog zida od sivog betona koji se uzdie nad rijekom, bio sam vrlo svjestan znoja koji mi je ovlaio odjeu i nelagode koju sam osjeao u crijevima. Usmjerio sam se dolje prema dungli kako bih susreo domai svijet, odluan da se bori do zadnjeg ovjeka kako bih zaustavio ovo carstvo koje sam ja pomagao stvarati i obuzeo me osjeaj krivice. Pitao sam se kako je simpatian djeak iz sela u Nju Hempiru uopte dospio u ovako prljav posao? Poelo je dosta nevino. Bio sam jedinac. Roen sam u srednjoj klasi 1945. godine. Oba moja roditelja bila su Jenkiji, porijeklom iz tri stoljea stare Nove Engleske; njihovi strogi, moralistiki, nepokolebljivi republikanski stavovi odraavali su generacije puritanskih predaka. Oni su u svojim porodicama bili prvi koji su pohaali fakultete - uz stipendije. Majka mi je postala profesorica latinskog u srednjoj koli. Otac je otiao u Drugi svjetski rat kao mornariki porunik fregate i bio je zaduen za naoruanu posadu vrlo zapaljivog trgovakog tankera u Atlantiku. Kad sam roen u Hanoveru, savezna drava Nju Hempire, on se oporavljao od slomnjenog kuka u bolnici u Teksasu. Nisam ga upoznao sve dok mi nije bila godina dana. Zaposlio se pouavajui jezike na Visokoj koli Tilton, koja je bila djeaki internat u ruralnom dijelu Nju Hempira. Kompleks kolskih zgrada stajao je visoko na breuljku, ponosno - reklo bi se arogantno - kao toranj iznad istoimenog grada. Ta ekskluzivna institucija ograniila je upis na oko pedeset studenata, po svakom stepenu devet do dvanaest. Studenti su veinom bili potomci imunih porodica iz Buenos Ajresa, Karakasa, Bostona i Nju Jorka.

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Moja porodica nije imala novca, no mi se nismo smatrali siromanima. Iako su nastavnici te kole dobijali vrlo niske plate, sve su nae potrebe bile zadovoljene besplatno: hrana, stanovanje, grijanje, voda, kao i radnici koji bi nam kosili travu ili istili snijeg. Poevi od mog etvrtog roendana, hranio sam se u blagovaonici osnovne kole, uzimao lopte za fudbalsku ekipu, kojoj je moj otac bio trener, i izdavao pekire u svlaionici. Kad se akali pojave, dravne glaveine bivaju skinute s vlasti ili umiru u stranim nesreama. Ako bi sluajno akali bili neuspjeni, onda tamo poalju mlade Amerikance da ubijaju i umiru Premalo je rei da su nastavnici i njihove supruge bili superiorni nad lokalnim stanovnitvom. Obino bih sluao roditelje kako se ale da su oni vlastelini u dvorcu koji vladaju obinim seljacima - graanima. Znao sam da je to bilo i vie nego ala. Moji prijatelji iz osnovne i srednje kole pripadali su toj klasi seljaka: bili su vrlo siromani. Njihovi su roditelji bili poljoprivrednici, drvosjee i fabriki radnici. Oni nisu voljeli "osnovce s breuljka", a moji su roditelji za uzvrat bili protiv druenja s djevojicama iz grada, koje bi nazivali "droljama" i "neurednim curama". Ja sam od prvog razreda dijelio s tim djevojicama knjige i olovke, a tokom godina bio sam zaljubljen u njih tri: En, Prisilu i Duds. Teko mi je bilo shvatiti gledanje mojih roditelja, no ipak sam slijedio njihove elje. Svake smo godine tri mjeseca tatinoga ljetnog odmora provodili u kolibi na jezeru, koju je 1921. sagradio djed. Bila je okruena umama te smo nou ponekad uli sove i pume. Nismo imali komija; bio sam jedino dijete na podruju koje se pjeice moglo prei. U ranijoj dobi provodio sam vrijeme zamiljajui da su stabla vitezovi okruglog stola i tugaljive djeve imenom En, Prisila ili Duds (ovisno o kojoj je godini rije). Moja strast bila je bez sumnje isto toliko snana kao strast Lanselota za Guinevere - pa ak i sklonija tajnosti. Sa etrnaest godina odobreno mi je besplatno kolovanje u Tiltonu. Na podsticaj svojih roditelja odbacio sam sve to je bilo u vezi s gradom i nikada vie nisam vidio svoje stare prijatelje. Kad su moje nove kolege u razredu odlazile kui u svoje dvorce i luksuzne stanove, ostajao bih sam na breuljku. Njihove djevojke bile su tek ule u drutvo, a ja nisam imao djevojku. Sve su djevojke koje sam poznavao bile "ne podobne"; ja sam ih odbacio, a one su me zaboravile. Bio sam osamljen - i strano frustriran.

(IV) Don Perkins: Prikriveni ekonomski ubica

Dvije bitne sluajnosti Moji su roditelji bili majstori manipulacije. Uvjerili su me da sam privilegovan to imam takvu mogunost i jednog u dana za to biti zahvalan. Pronai u savrenu enu, jednu koja e biti podesna naim visokim mjerilima. Ipak, u meni je kipjelo, eznuo sam za enskim drutvom - za seksom; pomisao na "drolju" bila je vrlo privlana. No, umjesto da se bunim potiskivao sam svoj bijes i izraavao frustracije izvrsnou. Postao sam poasni student, kapitan dvije univerzitetske ekipe, urednik studentskih novina. Odluio sam se istaknuti pred svojim bogatim kolegama i zauvijek otii iz Tiltona. Na zavrnoj godini dodijeljena mi je stipendija za atletiare za Braun i akademska stipendija za Midlbarz, a moj je otac tamo stekao stepen magistra nauka, pa iako je Braun bio u Ivz ligi, oni su vie voljeli Midlbarz. "ta e biti ako slomi nogu", pitao me otac. "Bolje je da prihvati akademsku stipendiju", i ja sam popustio. Po mom utisku, Midlbarz je bio samo naduvana varijanta Tiltona, ali nalazio se u ruralnom Vermontu umjesto ruralnog Hempira. Istina, bio je namijenjen studentima i studentkinjama, ali ja sam bio siromaan, a gotovo svi su bili bogati. Ve etiri godine nisam studirao zajedno sa djevojkama. Molio sam oca da mi dopusti da jednu godinu uzmem slobodno. elio sam se preseliti u Boston i saznati sve o ivotu i enama. On o tome nije elio ni uti. "Kako bih mogao pripremiti za studij tuu djecu ako moje vlastito ne eli ostati na fakultetu", pitao je. 9

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Konano sam shvatio da se ivot sastoji od niza koincidencija. Sve ovisi o tome kako na njih reagujemo - kako provodimo ono to neki nazivaju slobodnom voljom; odluke koje donosimo u okviru sudbine odreuju ko smo. Dvije bitne sluajnosti koje su mi oblikovale ivot odigrale su se na fakultetu Midlbarz. Jedna se pojavila u liku Iranca, sina generala koji je bio lini savjetnik aha; druga sluajnost bila je prekrasna mlada ena En, zvala se isto kao i ljubav iz mog djetinjstva. Prvi, koga u zvati Farhad, igrao je fudbal profesionalno u Rimu. Bio je nadaren fizikim izgledom atlete, valovite crne kose i oiju boje ljenika, a porijeklo i harizma uinili su ga neodoljivim za ene. On je na svaki nain bio potpuno suprotan meni. Puno sam radio da zadobijem njegovo prijateljstvo, a on me mnogo emu nauio, to mi je dobro dolo u godinama koje su slijedile. Upoznao sam i En. Iako je ozbiljno izlazila s mladiem koji je studirao na drugom fakultetu, ona me ipak primila pod svoje okrilje. Na platonski odnos bio je za mene prvo iskustvo o tome kako je kad se nekoga istinski voli. Farhad me nauio piu, drutvu i kako ignorisati svoje roditelje. Svjesno sam odluio da prestanem studirati. Odluio sam slomiti svoju akademsku nogu da se osvetim svom ocu. Moje su ocjene naglo pale; izgubio sam stipendiju. U polovini druge godine svjesno sam odluio ispasti. Otac mi je prijetio da e me se odrei; Farhad me podravao. Uletio sam u dekanovu kancelariju i rekao da naputam kolovanje. Bio je to kljuni trenutak mog ivota. Jedna sluajnost se pojavila u liku Iranca, sina generala koji je bio lini savjetnik aha; druga sluajnost bila je prekrasna mlada ena En, zvala se isto kao i ljubav iz mog djetinjstva Farhad i ja proslavili smo zajedno u baru moju posljednju vee u gradu. Pijani farmer, gorostas od ovjeka, optuio me da oijukam s njegovom enom, podigao me i zavitlao u zid. Farhad je uletio meu nas, povukao no i zarezao ga po obrazu. Onda me onaj gorostas izbacio kroz prozor, napolje na greben visoko iznad Oter Krika. Brzo smo se uputili niz rijeku prema naem domu. Sutradan kad nas je ispitivala policija s univerziteta lagao sam i odbio svako saznanje o incidentu. Ipak je Farhad bio izbaen. Obojica smo se preselili u Boston, gdje smo dijelili stan. Ja sam dobio posao u "Hearstovu Record American/Sundaz Advertiseru" kao lini pomonik glavnog urednika u "Sundaz Advertiseru". Kasnije iste 1965. godine nekoliko mojih prijatelja iz novina bilo je pozvano u vojsku. Da bih izbjegao slinu sudbinu ja sam se u Bostonu prijavio na univerzitet, na Fakultet za poslovnu administraciju. En je dotada ve prekinula vezu sa svojim bivim dekom i esto je putovala iz Midlbarza da me posjeti. Meni je godila njena panja. Diplomirala je 1967. dok je meni preostalo da odradim jo godinu dana na Univerzitetu u Bostonu. Ona je neumoljivo odbila da se preseli kod mene dok se ne vjenamo. Iako sam se alio kako me ucjenjuje, a u stva ri sam se i ljutio na to to sam smatrao nastavkom arhainih i pretjerano kreposnih moralnih stajalita svojih roditelja, uivao sam u vremenu koje smo zajedno provodili i elio sam jo vie. Vjenali smo se. Enin otac, sjajan inenjer, osmislio je navigacioni sistem za vanu vrstu projektila i nagraen je visokorangiranim mjestom u Mornarikom odjelu. Njegov najbolji prijatelj, kojeg je En zvala stric Frenk (a to mu nije bilo pravo ime) bio je na rukovodeem poloaju u najviim ealonima NSA (Nacionalna ag encija za bezbjednost), koja je bila u zemlji dosta nepoznata - ali prema mnogim izvorima najvea pijunska organizacija. Ubrzo nakon enidbe vojska me pozvala na ljekarski pregled. Proao sam i zato su postojali izgledi da nakon diplome odem u Vijetnam. Sama pomisao da se borim u jugoistonoj Aziji emocionalno me razdirala iako me rat sam po sebi uvijek fascinirao. Vaspitan sam s priama o svojim precima doseljenicima - a to su bili Tomas Pejn i Itan Alen - i posjetio sam sva mjesta u Novoj Engleskoj i u Njujorku, gdje su se nekada vodile borbe te francuski, indijanski i revolucionarni ratovi. Proitao sam sve istorijske romane koje sam uspio pronai. U stvari, kad su specijalne vojne jedinice prvi puta ule u jugoistonu Aziju elio sam se prijaviti. No ka d su mediji iznijeli svu estinu i nedosljednost politike SAD osjetio sam da se moj stav izmijenio. Pitao sam se na iju bi stranu stupio Pejn i zakljuio da bi on stao uz nae neprijatelje Vijetkong. 10

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice

(V) Prekretnica u ivotu

U pomo mi je doao stric Frenk. Objasnio mi je da posao pri NSA ovjeku omoguuje odgodu vojne slube i organizovao mi niz sastanaka u svojoj agenciji, a oni su se sastojali u napornom danu intervjua putem poligrafa. Reeno mi je da e ti testovi odluiti jesam li podoban materijal za regrutaciju i obrazovanje u NSA, a ako jesam, oni e odrediti profil mojih dobrih i loih strana, to e biti iskoriteno u planiranju moje budue karijere. Uzevi u obzir svoj stav prema Vijetnamskom ratu, bio sam siguran da neu proi na testiranju. Na ispitivanju sam priznao da se kao lojalni Amerikanac ne slaem s ratom i udilo me kako ispitivai ne pitaju dalje o toj temi. Umjesto toga usredotoili su se na moje vaspitanje, stavove prema roditeljima, osjeaje koje sam imao zbog injenice da sam odrastao kao siromani puritanac meu tolikim bogataima i hedonistima u osnovnoj koli. Ispitivali su me i o mojim frustracijama u vezi s nedostatkom ena, seksa i novca u mom ivotu i o svijetu mate koji sam razvio kao posljedicu svega ostaloga. udila me panja koju su posvetili Farhadu i njihovo zanimanje za moju elju da laem policiji na univerzitetu kako bih njega zatitio. Isprva sam pretpostavljao da su sve te stvari mene obiljeile kao negativca i onoga koga e NSA odbiti, ali razgovori su se nastavili sugeriui neto suprotno. Tek nekoliko godina kasnije shvatio sam da su s gledita NSA te negativnosti stvarno bile prednosti. Njihova je ocjena bila manje vezana uz lojalnost prema domovini nego uz frustracije mog ivota. Ljutnja na roditelje, opsjednutost enama i moja ambicija da dobro ivim njih su privuklo; bio sam povodljiv. Moja odluka da na kolovanju budem odlian kao i u sportu, moja zadnja pobuna protiv oca, moja sposobnost da se dobro slaem sa strancima i prihvaanje da laem policiji, to su bili upravo tipini atributi koje su oni traili. Otkrio sam, takoe kasnije, da je Farhadov otac radio za obavjetajnu zajednicu SAD u Iranu; moje je prijateljstvo s Farhadom definitivno bio sam dodatni plus. Nekoliko sedmica nakon testiranja u NSA ponuen mi je posao da ponem obrazovanje u umijeu pijuniranja, koje bi krenulo nekoliko mjeseci nakon diplome na Bostonskom univerzitetu. Meutim, prije nego to slubeno prihvatim ovu ponudu, ja sam iz nekog poriva pohaao seminar na Univerzitetu koji je vodio strunjak za regrutaciju Mirovnih snaga. Najvanija je tema bila kao i kod NSA da poslovi u Mirovnim snagama odgaaju regrutaciju u vojsku. Odluka da pohaam taj seminar bila je jedna od onih koincidencija koje su se tada inile nevanima, ali se pokazalo da su podrazumijevale prekretnicu u ivotu. Taj je strunjak opisao nekoliko mjesta na svijetu koja su imala posebnu potrebu za dobrovoljcima. Jedno od njih bila je amazonska uma, gdje, kako je on isticao, uroenici ive poput onih nekada u Sjevernoj Americi sve do dolaska Evropljana. Nisam mogao ni naslutiti da e se jedan novi tip ljudi, s profinjenijom titulom, brojiti u hiljadama do kraja milenijuma, a da u ja lino odigrati bitnu ulogu u formiranju te sve brojnije armije Oduvijek sam sanjao da ivim kao Abnaki, koji su obitavali u Nju Hempiru kad su tamo prvi put stigli moji preci. Znao sam da njihova krv tee mojim venama i elio sam spoznati sva duhovna blaga o umama u koja su se oni tako dobro razumjeli. Priao sam predavau nakon asa i raspitao se o izgledima da budem poslan u Amazon. On me uvjeravao da postoji velika potreba za volonterima u toj regiji i da e moje anse biti dobre. Nazvao sam strica Frenka. Zaudo, on me nagovarao da razmislim o Mirovnim snagama. Povjerio mi je da e nakon pada Hanoja - to je tih dana bilo potpuno izvjesno ljudima njegove pozicije - upravo Amazon postati pravo mjesto. "Prepuna je nafte", rekao je. "Sigurno e nam tamo biti potrebni dobri agenti - ljudi koji razumiju domorce." Uvjeravao me da e Mirovne snage biti odlino mjesto za uvjebavanje i podstakao me da bolje savladam panski kao i lokalne domorodake jezike. "Moda bi mogao konano raditi i za privatnu kompaniju umjesto za vladu," promrmljao je.

11

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Tada nisam razumio to je time mislio. Unaprijeen sam od pijuna u EHM-a, iako taj izraz nikad nisam prije uo, kao ni nekoliko godina poslije. Nisam imao pojma da je po svijetu bilo razbacano na stotine mukaraca i ena koji rade za konsultantske i druge privatne kompanije, ljudi koji nikad nisu primili ni prebijene pare plate od bilo koje vladine agencije, a ipak slue interesima imperije. Nisam mogao ni naslutiti da e se jedan novi tip ljudi, s profinjenijom titulom, brojiti u hiljadama do kraja milenijuma, a da u ja lino odigrati bitnu ulogu u formiranju te sve brojnije armije. En i ja prijavili smo se u Mirovne snage i zatraili da nas dodijele u Amazon. Kad je stiglo obavjetenje da smo primljeni, moja je prva reakcija bila krajnje razoaranje. Pismo je govorilo da emo otii u Ekvador. Ma ne, pomislio sam. Ja sam traio Amazon, a ne Afriku. Uzeo sam atlas i potraio Ekvador. Bio sam zapanjen kad nigdje na afrikom kontinentu nisam mogao pronai Ekvador. U indeksu sam ipak pronaao da je uistinu smjeten u Latinskoj Americi, a vidio sam na geografs koj karti da rijeni sistem istie iz Anda i njihovih ledenjaka te sainjava glavnu koliina voda monog Amazona. Dalje me itanje uvjerilo da su dungle Ekvadora zapravo meu najraznovrsnijim i najveima na svijetu i da domai ljudi tamo ive gotovo jednako ve hiljadama godina. Prihvatili smo ponudu. En i ja zavrili smo edukaciju za Mirovne snage u junoj Kaliforniji i uputili se u Ekvador u avgustu 1968. ivjeli smo u Amazonu sa Shuarima, iji je stil ivota zaista liio na ivot sjevernoamerikih domor odaca prije naseljavanja. Radili smo u Andima s potomcima Inka. Bio je to dio svijeta za koji nisam ni sanjao da jo uopte postoji. Dotad su jedini Latinoamerikanci koje sam upoznao bili bogati prvokolci u koli gdje je moj otac bio nastavnik. Otkrio sam da su mi dragi ti domai ljudi, to su preivljavali uz pomo lova i poljoprivrede. Osjeao sam da sam s njima u nekom udnom srodstvu. Na neki su me nain podsjeali na one moje sugraane koje sam napustio.

(VI) Odluka za celi ivot

Jednog se dana ovjek u poslovnom odijelu, imenom Einar Greve, spustio avionom u nau zajednicu. Bio je potpredsjednik u "Chas. T. Main Inc." (MAIN), meunarodnoj konsultantskoj kompaniji, koja se rijetko pojavljivala u javnosti, a koja je bila zaduena za prouavanje koje e odrediti treba li Svjetska banka da posudi Ekvadoru i susjednim zemljama milijarde dolara kako bi sagradili brane hidroelektrana i druge infrastrukturne projekte. Einar je takoe bio i rezervni pukovnik amerike vojske. Poeo mi je govoriti o korisnosti rada za kompaniju kao to je MAIN. Kad sam spomenuo da sam primljen u NSA prije nego sam uao u Mirovne sange i da razmiljam da se tamo vratim, on me informisao da ponekad radi kao veza s NSA; pogledao me pa sam posumnjao da je dio njegovog zadatka ocjenjivanje mojih sposobnosti. Sada mislim da je samo obnavljao moj profil, a posebno odmjeravao moju sklonost da preivim u okolini koju bi veina sjevernih Amerikanaca smatrala neprijateljskom. Proveli smo nekoliko dana zajedno u Ekvadoru i razgovarali pa je t raio da mu poaljem izvjetaje o ekonomskim izgledima Ekvadora. Imao sam sa sobom malu prenosivu pisau mainu, volio sam pisati te sam bio zadovoljan zbog njegovog zahtjeva. U razdoblju od oko godinu dana poslao sam Einaru barem petnaest dugih pisama. U tim pismima iznio sam svoja razmiljanja o privredi i politikoj budunosti Ekvadora, a i svoju procjenu o sve veoj frustraciji meu domorodakim stanovnitvom u borbi da se suprotstave naftnim kompanijama, meunarodnim agencijama za razvoj i ostalim pokuajima da ih uvuku u moderni svijet. Kad je moja smjena u sklopu Mirovnih snaga zavrila, Einar me pozvao u centralu MAIN-a u Bostonu na razgovor u vezi s poslom. Tokom privatnog sastanka naglasio je da je primarni zadatak MAIN-a inenjerstvo, ali da njegov najvei klijent, Svjetska banka, trai da meu osobljem ima ekonomiste koji bi napravili prognozu o veliini i izvedivosti inenjerskih projekata. Povjerio mi je da je ve zaposlio tri vrlo kvalifikovana 12

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice privrednika, koji su imali savrene preporuke - dva s magistraturom, jedan s doktorskom titulom. Meutim, oni su strano zakazali. Angaovan sam kao ekonomista, ali uskoro sam shvatio da je moj pravi posao zapravo mnogo dalje od toga i da se uistinu radi o neem to je blie Dejmsu Bondu nego to sam ikada mogao i slutiti Einar je kazao da "niko meu njima nije sposoban pozabaviti se privrednom prognozom u zemljama u kojima nisu dostupne pouzdane statistike". Nastavio je govoriti dalje kako nijedan nije ispunio uslove svog ugovora, koji trai da putuju u daleka mjesta u zemljama poput Ekvadora, Indonezije, Irana ili Egipta kako bi razgovarali s lokalnim voama i donijeli vlastitu prosudbu o izgledima ekonomskog razvoja u tim regijama. Jedan je doivio nervni slom u osamljenom selu u Panami; panamska ga je policija dopratila do aerodroma i stavila na avion za SAD. "Pisma koja ste mi slali pokazuju da nemate nita protiv da se raspitate ak i kad sigurni podaci nisu dostupni. A kad se uzmu u obzir uslovi vaeg boravka u Ekvadoru siguran sam da moete preivjeti skoro svagdje." Rekao je da je ve otpustio jednog od tih ekonomista i spreman je to isto uiniti s ostalom dvojicom ukoliko ja prihvatim ovaj posao. Tako se dogodilo da sam u januaru 1971. dobio ponudu zaposlenja kao ekonomist u MAIN-u. Napunio sam 26 maginu dob u kojoj me vojna mobilizacija vie nije traila. Konsultovao sam se s Eninom porodicom; oni su mi savjetovali da prihvatim posao, a mislio sam da to ukljuuje i stav strica Frenka. Sjetio sam se kako je spomenuo mogunost da bih mogao zavriti radei za privatnu firmu. Nikad se nita nije otvoreno govorilo, ali ja sam bio siguran da je moj posao u MAIN-u bio posljedica aranmana koje je stric Frenk napravio tri godine prije, uz moje iskustvo u Ekvadoru i moju elju da piem o ekonomskoj i politikoj situaciji te zemlje. Vrtjelo mi se u glavi nekoliko sedmica, a moj ego je narastao. Na Bostonskom univerzitetu postigao sam prvi stepen koji nije obeavao poziciju ekonomiste u tako uzvienoj konsultantskoj kompaniji. Znao sam da e nekoliko mojih kolega s Univerziteta, koji su odbijeni u vojsci i otili su studirati da bi postigli magistarske i druge naune stepene, pucati od zavisti. Zamiljao sam sebe kao tajnog agenta koji odlazi u egzotine zemlje, koji se izleava uz hotelske bazene, okruen divnim enama u bikiniju i s martinijem u ruci. Iako su sve to bile samo matarije, otkriu kasnije da su sadrale i djelie istine. Einar me angaovao kao ekonomistu, ali uskoro sam shvatio da je moj pravi posao zapravo mnogo dalje od toga i da se uistinu radi o neem to je blie Dejmsu Bondu nego to sam ikada mogao i slutiti. U zakonskom govoru MAIN bi se nazvao vrsto dranom kompanijom; otprilike pet odsto od njenih dvije hiljade zaposlenika bili su i vlasnici kompanije. O njima se govorilo kao o partnerima ili ortacima, a poloaj im je bio zavidan. Ne samo da su partneri imali mo nad svima ostalima, nego su i dobro zaraivali. Diskrecija im je bila simbol. Oni su se bavili efovima drava i drugim glavnim vladinim funkcionerima, koji od svojih konsultanata oekuju kao i od svojih advokata i psihoterapeuta da potuju strogi kod apsolutne povjerljivosti. Razgovor sa tampom bio je tabu. To se jednostavno nije tolerisalo. Posljedica toga je bila da je jedva ikad iko izvan MAIN-a za nas uopte i uo, iako su mnogi bili bliski s naim konkurentima, kao to su "Arthur D. Little", "Stone & Webster", "Brown & Root", "Halliburton" i "Bechtel". Sluim se terminom konkurenti u irem smislu, jer MAIN je bio u vlastitoj ligi sam sa sobom. Veina naeg profesionalnog osoblja bili su inenjeri, ali mi ipak nismo imali nikakvu opremu i nikad nismo konstruisali nijednu upu za skladite. Mnogi su radnici MAIN-a bili bive vojne osobe, no nismo kontaktirali s Ministarstvom odbrane niti s bilo kojom od vojnih slubi. Naa zaliha robe bila je neto toliko drugaije od norme, da prvih mjeseci tamo ni ja nisam mogao razabrati ime se bavimo. Jedino sam znao da e moj prvi stvarni raspored biti u Indoneziji te da u biti dio tima od jedanaest lanova poslanih da kreiraju struni energetski plan za ostrvo Javu.

13

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Takoe sam znao i to da se Einar i drugi koji su sa mnom razgovarali o poslu lino trudio kako bi me uvjerio da e privreda na Javi cvasti i ako se elim istaknuti kao dobar prognozer (i da mi za to ponude napredovanje), moram napraviti projekte koji to tako prikazuju. "Tono po planu", obiavao je rei Einar. Proao bi prstima po vazduhu iznad glave. "Ekonomija koja e poletjeti u vazduh kao ptica!"

(VII) Put bez povratka

Jedino sam znao da e moj prvi stvarni raspored biti u Indoneziji te da u biti dio tima od jedanaest lanova poslatih da kreiraju struni energetski plan za ostrvo Javu. Takoe sam znao i to da su se Einar i drugi koji su sa mnom razgovarali o poslu posebno trudili kako bi me uvjerili da e privreda na Javi cvjetati i ako se elim istai kao dobar prognozer (i da mi za to ponude napredovanje), moram napraviti projekte koji to tako prikazuju. "Tano po planu," obiavao je rei Einar. Proao bi prstima po vazduhu iznad glave. "Ekonomija koja e poletjeti u vazduh kao ptica!" Einar je esto odlazio na putovanja koja su trajala dva do tri dana. Niko o njima nije puno govorio i inilo se da niko i ne zna gdje on ide. Kad je bio u kancelariji, esto bi me pozvao da sjednem s njim uz kafu. Pitao je za En, za na novi stan, za maku koju smo doveli iz Ekvadora. Postao sam hrabriji kad sam ga bolje upoznao, nastojao sam saznati vie o njemu i o tome ta su oekivali da radim. Ali nikad ne bih dobio zadovoljavajui odgovor; bio je znalac pri skretanju razgovora na drugu temu. Jednom prilikom udno me pogledao. "Ne mora biti zabrinut", rekao je, "imamo za tebe velike planove. Bio sam nedavno u Vaingtonu..." Glas mu se promijenio i nasmijeio se na nepronicljiv nain. "Svakako, zna, imamo velik projekt u Kuvajtu. Proi e neko vrijeme prije no to ode u Indoneziju. Mislim da bi trebalo da iskoristi vrijeme i proita togod o Kuvajtu. Biblioteka u Bostonu dobar je izvor, a moemo ti omoguiti i da doe do biblioteka na MIT -u i na Harvardu." Poslije sam puno vremena proveo u tim bibliotekama, a posebno u Javnoj biblioteci u Bostonu, koja se nalazila nedaleko od kancelarije i vrlo blizu moga stana na Bak Bazu. Postao mi je blizak Kuvajt kao i mnoge knjige o privrednoj statistici to su ih izdavali Ujedinjene nacije, Meunarodni monetarni fond (MMF) i Svjetska banka. Znao sam da e se od mene oekivati da napravim ekonometrijske modele za Indoneziju i Javu, a odluio sam da jednako tako mogu poeti raditi isto za Kuvajt. Meutim, moja diploma u poslovnoj administraciji nije me pripremila za ekonometrijske poslove, pa sam tako proveo dosta vremena pokuavajui razabrati kako da se s tim nosim. Otilo je toliko daleko da sam upisao nekoliko kurseva o toj temi. U tom procesu sam otkrio da se statistikom moe manipulisati kako bi se dolo do veeg broja zakljuaka, ukljuivi i one koji sadre htijenja analitiara. MAIN je bila mao korporacija. Na profesionalnoj poziciji 1971. su bile samo etiri ene. Ipak, bilo je vjerovatno dvije stotine ena meu kadrovima linih sekretarica - svaki potpredsjednik i ef odjeljanja imao je sekretaricu - i kancelariju za prepis koja nam je svima sluila. Ja sam se privikao na sklonost enskog roda i zbog toga sam bio zapanjen onim to se jednog dana dogodilo. Niko ne smije znati nita o Vaem angamanu - pa ak ni Vaa supruga. Vaa je odluka konana. Kad jednom uete, ostajete zauvijek, rekla mi je Klaudin Martin Atraktivna brineta ula je i sjela mi nasuprot sa druge strane stola. Izgledala je vrlo otmjeno u svom tamnom poslovnom kostimu. Procijenio sam da je malo starija od mene, ali sam se pokuao usredotoiti na to da je ne 14

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice primjeujem, da se ponaam indiferentno. Nakon nekoliko minuta bez jedne rijei gurnula je u mom pravcu neku otvorenu knjigu. Sadravala je tablicu s informacijama koje sam odavno traio o Kuvajtu - i karticu s njenim imenom, Klaudin Martin, i s titulom, posebni konsultant "Chas. T. Main, Inc". Pogledao sam njene njene zelene oi, a ona mi je pruila ruku. "Zamolili su me da Vam pomognem u edukaciji," rekla je. Nisam vjerovao da mi se to zaista dogaa. Poevi od idueg dana sastajali smo se u stanu Klaudin Martin u Ulici Bakon, nekoliko zgrada dalje od glavnog sjedita MAINS, s Prudential Centera. Za vrijeme naeg prvog zajedniki provedenog sata objasnila mi je da je moj poloaj neobian i da sve moramo drati u strogoj tajnosti. Rekla je da mi niko nije dao blia uputstva o mom poslu jer niko nije bio za to ovlaten - osim nje. Tada me informisala da je njen zadatak da me formira u uspjenog EHM-a. Sam je naziv probudio u meni stare snove o pustolovnim tajnim agentima i samog me zbunjivao nervozan smijeh koji mi je izlazio iz usta. Ona se osmjehnula rekavi da je humor jedan od razloga zbog kojih se koriste tim nazivom. "Ko bi to ozbiljno shvatio" pitala je. Ja sam priznao svoje potpuno neznanje o ulozi EHM-a. "Niste jedini", nasmijala se. "Mi smo rijetka vrsta u prljavom poslu. Nitko ne smije znati nita o Vaem angamanu - pa ak ni Vaa supruga." Zatim se uozbiljila. "Biu potpuno iskrena prema Vama, nauiti Vas sve to je mogue u nekoliko iduih sedmica. Tada ete morati birati. Vaa je odluka konana. Kad jednom uete, ostajete zauvijek." Kasnije bi se rijetko sluila punim nazivom; bili smo jednostavno EHM-i. Sada znam ono to tad nisam znao - da je Klaudin potpuno iskoristila moje slabosti koje su joj otkrili u NSA. Ne znam ko joj je prenio te podatke o meni - Einar, NSA, Kadrovsko odjeljenje MAIN-a ili neko drugi - znam samo da ih je koristila znalaki. Njen pristup, kombinacija zavoenja i verbalne manipulacije, bio je skrojen na poseban nain samo za mene, a ipak je odgovarao standardu operativnih postupaka to sam ih viao na djelu, u razliitim poslovima kad bi ulog bio velik pritisak da se zakljui unosan posao. Odmah je bila sigurna da ja neu dovesti u opasnost svoj brak otkrivi nae tajne aktivnosti. A bila je brutalno iskrena kad je rije bila o opisu tamnih strana stvari koje se od mene budu oekivale. Pojma nemam ko ju je plaao, iako nemam nikakvog razloga da sumnjam da to nije bio MAIN, kako je to podrazumijevala njena poslovna posjetnica. U to sam vrijeme bio previe naivan, zaplaen i oamuen da bih postavljao pitanja koja mi se danas ine oitima.

(VIII) Varljivi karakter BDP-a

Klaudin je rekla da postoje dva primarna cilja mog rada. Prije svega, moram opravdati goleme meunarodne kredite koji e novac dovesti nazad u MAIN i druge amerike kompanije (kao to su "Bechtel", "Halliburton", "Stone & Webster" i "Brown & Root") putem velikih tehnikih i graevinskih projekata. Drugo je da u raditi na bankrotu zemalja koje primaju te kredite (naravno, tek poto ve sve isplate MAIN -u i drugim kompanijama uesnicama ugovora u SAD) i tako e one zauvijek ostati obavezane svojim kreditorima i predstavljae jednostavne mete kad nam bude bila potrebna neka usluga, ukljuujui i vojne baze, glasove u UN-u ili pristup nafti i drugim prirodnim izvorima. Klaudin Martin mi je rekla kako je moj zadatak prognozirati uinke investiranja milijardi dolara u odreenu zemlju. Tonije, ja u izraditi studije koje predviaju ekonomski rast u razdoblju od dvadeset do dvadeset pet godina i koje vrednuju efekte raznih projekata.

15

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Primjerice, ako postoji odluka da nekoj zemlji posudimo milijardu dolara kako bismo uvjerili njene voe da ne sklapaju saveze sa Sovjetskim Savezom, ja bi trebalo d ausporedim prednost investiranja tog novca u elektrane s prednostima investiranja u novu nacionalnu eljezniku mreu ili sistem komunikacija. Ili, moda mi neko kae da se zemlji nudi mogunost da dobije modernu elektrinu mreu, a ja u biti zaduen da im pokaem kako e taj sistem imati za posljedicu dovoljan ekonomski rast kako bih opravdao kredit. U svakom e sluaju odluujui faktor biti bruto domai proizvod. Pobijedie onaj projekt ija e posljedica biti najvei godinji rast BDP-a. Ako se razmatra samo jedan projekat morau pokazati kako e njegov razvoj donijeti znatne doprinose BDP-u. Neizgovoren aspekt svakog od tih projekata jest taj da su namijenjeni stvaranju velikih profita ugovornim strankama te da pomognu kako bi aica bogatih i uticajnih porodica u zemljama koje primaju kredite postala srena, dok s druge strane jame dugoronu finansijsku ovisnost, a zbog toga i politiku lojalnost vlada svuda po svijetu. to vii iznos kredita to bolje. Ne uzima se u obzir injenica da e teret duga zemlje njenim najsiromanijim graanima uiniti nedostupnom zdravstvenu zatitu, obrazovanje i druge vidove socijalne brige desetinama godina. Klaudin i ja otvoreno smo razgovarali o varljivom karakteru BDP-a. Primjera radi, moe doi do porasta BDP-a ak i kad profitira jedna jedina osoba, kao pojedinac koji je vlasnik odreene kompanije, pa i kad je veina stanovnika optereena dugovima. Bogati se bogate, a siromani postaju sve siromaniji. Uprkos tome, s gledita statistike to se biljei kao privredni napredak. Kao uglavnom svi ameriki graani, tako je i veina zaposlenika MAIN-a vjerovala da mi inimo uslugu tim zemljama kad tamo gradimo elektrane, autoputeve i luke. kole i tampa ue nas da sve nae akcije doivljavamo kao altruizam. Godinama sluam iste komentare kao: "Ako oni namjeravaju spaliti ameriku zastavu i protestovati protiv nae ambasade, zato jednostavno ne odemo iz njihove proklete zemlje i ostavimo ih da tonu u svome siromatvu?" Ljudi koji tako govore esto imaju diplomu koja potvruje da su vrlo kolovani. Ipak, ti isti ljudi nisu svjesni da je glavni razlog to otvaramo ambasade po svijetu taj da one slue naim interesima koji u drugoj polovini 20. vijeka podrazumijevaju pretvaranje Amerike u globalnu imperiju. Uprkos svojim vjerodajnicama, ti su ljudi jednako slabo obrazovani kao i oni kolonizatori u 18. vijeku koji su vjerovali da su Indijanci, koji se bore za svoj dio zemlje, zapravo avolje sluge. Za nekoliko mjeseci otii u na ostrvo Javu u Indoneziji, koje je u to vrijeme bilo najgue naseljeno na planeti. Indonezija je sluajno bila muslimanska zemlja bogata naftom i kolijevka komunistike djelatnosti. "To je sljedei domino poslije Vijetnama", tako je to sroila Klaudin. "Moramo pridobiti Indoneane. Ako se pridrue komunistikom bloku, onda..." Prstom je povukla pod svojim vratom i slatko se nasmijeila. "Hajde da jednostavno kaemo da se vi morate vratiti s vrlo optimistinim ekonomskim prognozama o tome kako rasti poput gljive im budu sagraene nove elektrane i proirena njihova distribucija. To e omoguiti USAID-u i meunarodnim bankama da opravdaju dodjelu kredita. Biete dobro nagraeni, to se razumije, i moete se onda preseliti na druge projekte u egzotinim zemljama. Svijet je postao neto kao vaa kolica za kupovinu." Nastavila me upozoravati kako e moja uloga biti teka. "Strunjaci iz banaka doi e iz a vas. Njihov je zadatak da trae dlake u jajetu kad je u pitanju vaa prognoza - za to su oni plaeni. Ako uspiju vas prikazati loim to im pomae da se oni ine dobrima."

16

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Jednog sam dana podsjetio Klaudin da se grupa koju MAIN alje na Javu sastoji jo i od deset drugih ljudi. Pitao sam dobijaju li svi oni isti tip obrazovanja kao ja. Uvjerila me da ne. "Oni su inenjeri", rekla je. "Oni izrauju projekte za elektrane, prenos energije i distribucijske dalekovode te morske luke i puteve kojima se doprema gorivo. Vi ste onaj koji prejudicira budunost. Vae prognoze odreuju obim sistema koji oni projektuju - i visinu kredita. Razumijete li, klju je u vaim rukama."

(IX) Plaeni da varaju

Kad god bih izaao iz Klaudininog stana, pitao sam se radim li pravu stvar. Negdje u dnu srca sumnjao sam da ne. Ali proganjale su me frustracije iz prolosti. MAIN je, inilo mi se, nudio sve to je nedostajalo u mom ivotu, a ipak se nisam prestajao pitati da li bi Tom Paine to odobravao. Na kraju sam sebe sam uvjerio d a u, kad saznam vie, nakon vie iskustva moi bolje objasniti - dati ono staro objanjenje "radei iznutra". Kad bih taj stav podijelio sa Klaudin, ona bi me zbunjeno pogledala. "Nemoj biti lud. Kad si jednom u to uao, vie ne moe izai. Mora odluiti sam prije nego to ue jo dublje." Razumio sam je i zastraivalo me to to je govorila. Kasnije sam lutao niz aveniju Komonvelt, skrenuo u Ulicu Dartmut i sam sebe uvjeravao da sam iznimka. Za nekoliko mjeseci, jednog poslijepodneva Klaudin i ja smo sjedili na divanu uz prozor promatrajui kako snijeg pada po ulici Vikon. "Mi smo malen, ekskluzivan klub", rekla je. "Plaeni smo - dobro plaeni - da varamo zemlje po itavoj kugli zemaljskoj za milijarde dolara. Znatan dio tvog posla jeste podsticanje svjetskih voa da sami postanu dio iroke mree koja promovie trgovake interese SAD. Konano, ti lideri bivaju uvueni u splet dugova koji garantuje njihovu vjernost. Moemo od njih neto izvui kad god poelimo - da zadovoljimo svoje politike, privredne i vojne potrebe. Za uzvrat te voe jaaju svoj politiki status dajui svojim narodima industrijska postrojenja, elektrane i aerodrome. Istovremeno, vlasnici amerikih tehnikih i graevinskih kompanija se jako bogate." Tog poslijepodneva u idilinoj scenografiji njenoga stana, oputajui se do prozora dok je vani snjeilo, saznao sam o istoriji profesije u koju sam upravo namjeravao ui. Klaudin je opisivala kako su kroz gotovo cjelokupnu istoriju stvarane imperije najvie vojnim snagama i prijetnjom rata. Ali krajem Drugog svjetskog rata i pojavom Sovjetskog Saveza i itavog spektra nuklearnih razaranja, vojno rjeenje postalo je previe rizino. Odluni trenutak bio je 1951, kad se Iran pobunio protiv britanske naftne kompanije koja je eksploatisala iranska prirodna bogatstva i narod. Ta kompanija bila je prethodnik "British Petroleuma", dananji BP. Vrlo popularan, demokratski izabran iranski premijer (koji je 1951. nominovan za ovjeka godine u magazinu TIME), Mohamed Mosadeg, nacionalizovao je sva iranska nalazita nafte. Razjarena Engleska traila je pomo od svog saveznika iz Drugog svjetskog rata, od Sjedinjenih Drava. No obje zemlje su se bojale da bi vojna intervencija mogla izazvati Sovjetski Savez da preduzme korake na strani Irana. Zbog toga je Vaington, umjesto da poalje mornaricu, poslao agenta CIA Kermita Ruzvelta (praunuka Teodora Ruzvelta). Posao je obavio briljantno, pridobivi ljude novcem i prijetnjama. Zatim ih je naveo da organizuju niz ulinih nereda i snanih demonstracija koje su stvarale utisak da Mosadeg nije ni popularan ni sposoban. Na kraju je Mosadeg izgubio vlast i do kraja ivota ostao je u kunom pritvoru. Proameriki ah Mohamed Reza postao je diktator bez premca. Kermit Ruzvelt stvorio je prostor za novu profesiju, za onu ijim redovima u se ja prikljuiti.

17

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Ruzveltov taktiki potez preoblikovao je istoriju Srednjeg istoka, jer je sve stare strategije stvaranja imperija uinio zastarjelima. Poklopio se s poetkom eksperimenta s "ogranienim nenuklearnim vojnim akcijama", k oji je na kraju rezultirao ponienjem SAD u Koreji i Vijetnamu. Do 1968, one godine kad su me provjeravali u NSA, postalo je jasno da, ukoliko Sjedinjene Drave ele ostvariti san o globalnoj imperiji (kakvu su viziju imali ljudi poput predsjednika Donsona i Niksona), morae se sluiti strategijom po modelu Ruzveltovog iranskog primjera. Bio je to jedini nain da pobijedite Sovjete bez prijetnji nuklearnim ratom. Postojao je ipak jedan problem. Kermit Ruzvelt radio je za CIA. Da je bio uhvaen, posljedice bi bile pogubne. On je zamislio prvu ameriku operaciju da ukloni vladu druge zemlje, a postojali su izgledi da e slijediti i druge. Ali bitno je bilo pronai modus koji ne bi direktno odao Vaington. Na sreu tih stratega, 1968. godina bila je svjedok drugaijeg tipa revolucije: osiromaenje meunarodnih korporacija i multinacionalnih organizacija kao to su Svjetska banka ili MMF (Meunarodni monetarni fond). Njih su finansirali prvenstveno SAD i nae srodne firme u Evropi, koje su pomagale u stvaranju imperija. Odnos simbioze razvijen je meu vladama, korporacijama i multinacionalnim organizacijama. Do vremena kad sam se upisao u Poslovnu kolu na Bostonskom univerzitetu rjeenje problema "Ruzvelt - kao agent CIA" ve je bilo razraeno. Amerike izvjetajne agencije - ukljuujui i NSA - identifikovae e EHMove koje bi mogle zatim angaovati meunarodne kompanije. Te EHM-ove nikad ne bi plaala vlada; umjesto toga, oni bi primali svoju platu od privatnog sektora. Kad bi se sluajno saznale posljedice nj ihovog prljavog posla, one bi se pripisale pohlepi kompanija, a ne politici vlade. Osim toga, kompanija koja ih zaposli, iako ih plaa vladina agencija i njeni multinacionalni bankarski partneri (novcem poreskih obveznika), bila bi iskljuena iz izvjetaja za Kongres i skrivena od javnosti u sve veem broju legalnih inicijativa, ukljuujui zatitni znak, meunarodnu trgovinu i zakone o slobodi informisanja.

(X) Postao jedan od njih

Klaudin je zakljuila rijeima: "Dakle, vidite, mi smo samo idua generacija ponosne tradicije koja je zapoela upravo kad ste vi bili na prvom stepenu studija." Osim pouke u novom poslu provodio sam vrijeme itajui o Indoneziji. "to vie saznate o zemlji prije nego to tamo odete to e laki biti Va posao", savjetovala mi je Klaudin. Njene sam rijei uzeo k srcu. Kad je Kolumbo podigao jedra 1492. godine pokuao je zapravo stii u Indoneziju koja je tada bila poznata pod imenom Spice Islands (ostrva zaina). Tokom kolonizacije ona je smatrana punom vrijednog blaga, veeg od onog u obje Amerike. Java sa svojim prirodnim bogatstvima, izvrsnim zainima i bogatim kraljevinama, istovremeno je bila dragulj iz krune kao i poprite estokih sukoba meu panskim, holandskim, portugalskim i britanskim pustolovima. Holandija je izila kao pobjednik 1750, ali iako su Holanani kontrolisali Javu treblo im je jo vie od 150 godina da bi pokorili spoljanja ostrva. Kad su Japanci prodrli u Indoneziju za vrijeme Drugog svjetskog rata holandske snage nisu im pruale neki znatniji otpor. Tako su Indoneani, a posebno oni na Javi, strano patili. Nakon japanske predaje pojavio se karizmatski voa imenom Sukarno i proglasio nezavisnost. etri godine borbi zavrilo je 27. decembra 1949. kad je Holandija spustila zastavu i vratila suverenitet narodu, a Sukarno je tada postao prvi predsjednik nove republike. Vladanje Indonezijom pokazalo se kao vei izazov nego pobjeda nad Holananima. Sve prije nego homogen, arhipelag sa 17.500 ostrva bio je poput uzavrelog lonca punog raznih plemenskih kultura, s desecima jezika i dijalekata te etnikih skupina koje su njegovale meusobni animozitet kroz vijekove. Sukobi su bili esti i brutalni, a Sukarno je preduzeo energine restriktivne mjere. Raspustio je parlament 1960, a 1963. imenovan je doivotnim predsjednikom. Sklapao je vrste saveze s komunistikim vladama po cijelom svijetu u zamjenu za vojnu opremu i obuku. Poslao je indoneanske trupe naoruane ruskim orujem u susjednu Maleziju 18

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice pokuavajui proiriti komunizam po itavoj jugoistonoj Aziji i dobiti odobravanja svih svjetskih socijalistikih voa. Formirala se opozicija i dravni udar se odigrao 1965. godine. Sukarno je izbjegao ubistvo samo uz pomo prisebnosti duha svoje ljubavnice. Mnogi njegovi visoki vojni slubenici i najblii saradnici bili su loije sree. Dogaaji su podsjeali na one u Iranu 1953. godine. Konano se Komunistika partija smatrala odgovornom posebno one frakcije koje su bile povezane s Kinom. U masakrima koje je zapoela vojska ubijeno je prema procjenama izmeu tristo i petsto hiljada ljudi. Komandant vojske, general Suharto preuzeo je predsjedniku vlast 1968. godine. Do 1971. godine odluka Sjedinjenih Drava da istrgnu Indoneziju iz komunizma pojaala se kad se Vijetnamski rat poeo initi prilino neizvjesnim. Predsjednik Nikson poeo je cijeli niz povlaenja jedinica tokom ljeta 1969, a amerika strategija poinjala je usvajati vie globalne perspektive. Strategija je usmjerena na spreavanje domino efekta s jedne zemlje na drugu kad bi one jedna za drugom padale pod komunistiku vladavinu i usredotoena je na nekolicinu zemalja; kljuna je bila Indonezija. Elektrifikacija koju bi izveo MAIN svojim projektom bila je dijelom opsenog plana da se osigura amerika dominacija u jugoistonoj Aziji. Pretpostavka spoljne politike SAD bila je da e Suharto posluiti Vaingtonu na jednak nain kako je to ah uinio u Iranu. Sjedinjene Drave su se ponadale da e ovaj narod biti model drugim zemljama u regiji. Vaington je dio svoje strategije zasnovao na pretpostavci da e dobitak u Indoneziji imati pozitivne reperkusije u cijelomu islamskom svijetu, a posebno na uzavrelom Bliskom istoku. Ukoliko to nije dovoljan podsticaj, Indonezija ima i naftu. Niko nije bio siguran kolike su koliine i kakav je kvalitet naftnih rezervi, ali su strunjaci seizmolozi iz naftnih firmi predviali obilje. Dok sam tako prebirao po knjigama u Javnoj biblioteci u Bostonu, raslo je moje uzbuenje. Poeo sam zamiljati pustolovine koje mi predstoje. Radei za MAIN zamijeniu bijedni ivotni stil u Mirovnim s nagama puno luksuznijim i glamuroznijim nainom ivota. Vrijeme provedeno s Klaudin ve je predstavljalo ostvarenje nekih mojih matanja; inilo se predobrim da bi bilo istinito. Osjeao sam da se ve osveujem za ono to sam bio osuen provesti osnovnu kolu samo s djeacima. Jo se neto dogaalo u mom ivotu: En i ja nismo se slagali. Mislim da je osjetila da ja ivim dvostruki ivot. Ja sam to objanjavao kao posljedicu ljutnje koju sam osjetio kad je ona ustrajala na vjenanju. Bez obzira na to to me bodrila i slijedila kroz izazove naeg rasporeda u Mirovne snage u Ekvadoru; jo sam uvijek na nju gledao kao na nastavak tipa mog poputanja roditeljskim hirovima. Naravno, kad sada na to pomislim siguran sam da je moj odnos s Klaudin bio odluujui faktor. Nisam mogao s En o tome razgovarati, ali ona je to osjeala. Svakako, mi smo odluili preseliti se u dva odvojena stana. Jednog dana 1971. godine, oko sedam dana prije planiranog odlaska u Indoneziju, stigavi u Klaudinin stan naao sam u maloj trpezariji prostrt sto s raznim vrstama hljeba i sira, a bila je tu i flaa odlinog beaujolaisa. Ona mi je nazdravila. "Uspjeli ste", nasmijeila se, ali mi se to nekako uinilo ne ba iskrenim. "Sada ste jedan od nas". Neobavezno smo avrljali oko pola sata. Kad smo pili ostatak vina ona me pogledala kao nikad prije.

(XI) Spasavanje zemlje od komunizma

Nikad nemojte nikome priznati o naim sastancima, rekla je Klaudin ozbiljnim tonom. "Neu vam oprostiti ako to uinite i poricau da sam vas uope upoznala". Znaajno je uprla pogled u mene - to je moda bila jedina prilika kad sam osjeao da mi ona prijeti - a zatim se hladno nasmijala. "Ako budete nekome govorili o nama, to bi vam moglo ivot uiniti opasnim." 19

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Bio sam zbunjen. Uasno sam se osjeao. No kasnije, kad sam se vraao prema centralnoj kancelariji, morao sam priznati sam sebi da je shema pametna. injenica je da su svi nai sastanci bili u njenom stanu. Nije bilo ni traga dokazu o naem odnosu, a i niko u MAIN-u nije ni na koji nain bio ukljuen. Jedan moj dio cijenio je njenu iskrenost; ona me nije prevarila onako kako su to uinili moji roditelji u vezi sa Tiltonom i Midlbarzom. Nekad sam imao romantinu sliku o Indoneziji, o zemlji u kojoj u ivjeti tri sljedea mjeseca. Neke su knjige sadravale fotografije lijepih ena u arenim saronzima, egzotinih plesaica sa Balija, vraeva to izdiu vatru i ratnika koji veslaju u dugim kanuima po smaragdnoj vodi na podnoju vulkana iz kojih suklja dim. Posebno je upeatljiv bio niz prekrasnih galiona nepoznatih Bugi pirata, koji jo plove u vodama arhipelaga, a koji su nekad tako terorisali evropske pomorce da su se ovi vraali kui govorei svojoj djeci: "Ponaajte se pristojno ili e vas odnijeti Bugi." Kako su mi te slike uzbuivale duu! Istorija i legende o toj zemlji predstavljaju izobilje likova veih nego to je prirodno: gnjevnih bogova, zmajeva, plemenskih sultana i prastarih pria koje su davno prije Hristovog roenja kruile po azijskim planinama, perzijskim pustinjama te preko Mediterana, da bi se nastanile u najdubljim sferama nae kolektivne svijesti. Sama imena njihovih bajkovitih ostrva - Java, Sumatra, Borneo, Celebes - zavodila su um. Bila je ovo zemlja mistike, mita i erotine ljepote; izgubljeno blago to ga je traio Kolumbo, ali ga nije nikada pronaao; kraljevina koju su opsjedali panci, ali je nisu dobili kao ni Holanani, Portugalci ni Japanci; mata i san. Moja oekivanja bila su velika i mislim da su reflektovala miljenja velikih osvajaa. Kao i Kolumo, tako sam i ja trebao da smirim svoju matu. Moda sam morao shvatiti da svjetionik obasjava sudbinu koja nije uvijek onakva kakvom je mi sami sebi predoavamo. Indonezija nam nudi blaga, ali nije krinja s lijekovima ba za sve, kao to sam oekivao. Zapravo, prvi dani koje sam proveo u indonezijskom uparenom glavnom gradu Dakarti, ljeta 1972, bili su okantni. Ljepota je svakako bila prisutna. Divne ene etaju odjevene u arene saronge. Bujni vrtovi sjaje svojim tropskim cvijeem. Egzotine plesaice s ostrava Bali. Taksi na biciklima s prizorima duginih boja, oslikanim na stranama visokih sjedala, gdje bi putnici sjedili ispred vozaa koji je okretao pedale. Holandski kolonijalni dvorci i damije ukraene malim tornjevima. Ali, postojala je i runa, tragina strana grada. Gubavci koji su pruali krvav patrljak umjesto ake. Mlade djevojke koje su nudile svoje tijelo za nekoliko novia. Nekada sjajni holandski kanali pretvoreni su u kloake. Sklonita od kartona, gdje bi cijele porodice ivjele uz obalu crne rijeke pune otpada. Tret ave trube i izduvni gasovi koji gue. Lijepo i runo, elegantno i prostako, duhovno i profano. To je bila Dakarta, u kojoj su se opojni mirisi bijelog luka i pupoljaka orhideja borili za dominaciju sa smradom otvorenih kanala. Ve sam i prije upoznao siromatvo, ali me nita od toga nije pripremilo na Dakartu. Naa grupa bila je, naravno, smjetena u najljepem hotelu u zemlji - "InterContinental Indonesia". Otvorila ga je "Pan American Airways". Poput drugih iz lanca "InterContintala", ratrkanih po zem aljskoj kugli, ovaj hotel gostio je bogate strance sa svim njihovim hirovima, a najvie od svih efove naftnih kompanija i njihove porodice. Prve veeri na menader projekta arli Ilingvort bio je domain na veeri u ast nama, u otmenom restoranu na najviem spratu. arli je bio znalac o ratu; najvie slobodnog vremena provodio je itajui istorijske knjige i romane o velikim vojnim komandantima i bitkama. On je bio utjelovljenje vojnika Vijetnamskog rata koji sjedi u fotelji. Kao i obino, te veeri imao je na sebi kaki pantalone i koulju kratkih rukava s vojnikim epoletama. Poto nas je pozdravio za dobrodolicu, zapalio je cigaru i, podiui au ampanjca, nazdravio "dobrom ivotu".

20

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Pridruili smo mu se. Nae su ae zazvonile sa eljom o "dobrom ivotu". Oko njega je kruio dim cigare, a arli je prostoriju obiao pogledom. "Ovdje emo biti dobro tetoeni," rekao je vano klimnuvi glavom. "Indoneani e se o nama dobro brinuti, kao i ljudi iz Ambasade SAD. Ali nemojmo zaboraviti da moramo obaviti misiju." Spustio je pogled na aku punu kartica sa biljekama. "Da, ovdje smo da doradimo struni projekt za elektrifikaciju Jave - najnastanjenije zemlje svijeta. Ali, to je samo vrh ledenog brijega." Izraz lica mu se uozbiljio; podsjetio me na Dorda C. S kota, koji je glumio generala Patona, jednog od arlijevih heroja. "Ovdje smo da ne uinimo nita manje nego da spasimo zemlju od kandi komunizma. Kao to znate, Indonezija ima dugu i tunu istoriju. Sada, kad lebdi u mogunosti da se ubaci u 20. vijek, p onovo se nalazi na ispitu. Naa odgovornost je da obezbijedimo uslove da Indonezija ne ponovi greke svojih sjevernih susjeda Vijetnama, Kambode i Laosa. Integrisan elektrini sistem je kljuni element. Taj faktor vie od svih drugih (s moguom iznimkom nafte), jamie da vladaju kapitalizam i demokratija", rekao je arli.

(XII) Prodao sam duu

Kad je rije o nafti, rekao je arli ispuhnuvi jo jedan dim cigare i brzo preavi preko nekoliko biljeki, svi znamo koliko smo u naoj zemlji ovisni o nafti. Indonezija moe biti na snaan saveznik u tom smislu. Dakle, dok razvijate taj struni projekt, inite sve to moete da biste garantirali da naftna industrija i svi drugi koji joj slue - luke, naftovodi, graevinske firme - dobiju sve to e im vjerojatno trebati na polju elektrifikacije za vrijeme cjelokupnog trajanja ovoga plana u iduih dvadeset i pet godina. Podigao je pogled sa svojih biljeki i usmjerio ga direktno prema meni. "Bolje je pogrijeiti prema viemu nego potcijeniti. Vi ne elite na svojim rukama krv indoneanske djece - ili svoju vlastitu krv. Vi ne elite da oni ive pod znakom srpa i ekia ili pod kineskom crvenom zastavom!" Kad sam te veeri leao u krevetu, visoko nad gradom, u izobilju prvoklasnog apartmana, pred oima mi se pojavi slika Klaudin. Proganjala su me njena izlaganja o stranim dugovima. Pokuao sam se utjeiti predavanjima koja sam sluao na kursevima makroekonomije u Poslovnoj koli. Napokon, govorio sam si, ja sam ovdje da pomognem Indoneziji kako bi se uzdigla iz srednjovjekovne privrede i zauzela svoje mjesto u modernom industrijskom svijetu. Ali znao sam da u ujutro pogledati kroz svoj prozor i vidjeti bujne hotelske vrtove i bazene, ali i potleuice koje se proteu miljama daleko. Znau da bebe umiru zbog nedosta tka hrane i pitke vode, da djeca i odrasli pate od uasnih bolesti ivei u stranim uslovima. Bacajui se i okreui po krevetu nisam se mogao oteti utisku da su arli i svi ostali iz nae grupe ovdje iz sebinih razloga. Mi reklamiramo ameriku spoljnu politiku i interese kompanija. Tjera nas pohlepa vie nego elja da veini Indoneana uinimo ivot boljim. Jedna mi je rije pala na pamet, korporatokratija. Nisam bio siguran jesam li je uo ve prije ili sam je izmislio, ali inilo mi se da ona savreno opisuje novu elitu koja je odluila da pokua zavladati planetom. Ovo je bilo blisko bratstvo malog broja ljudi koji su dijelili iste ciljeve, a lanovi toga bratstva lako i esto su se selili od korporacijskih odbora do poloaja u vladama. Upalo mi je u oi da je tadanji predsjednik Svjetske banke Robert Meknamara savren primjer. On se s pozicije predsjednika firme "Ford Motor Company" preselio na poloaj ministra odbrane tokom mandata predsjednika Kenedija i Donsona, a sada je zauzeo vodee mjesto u najmonijoj svjetskoj novarskoj instituciji. Shvatio sam takoe da moje kolege profesori nisu razumjeli pravu prirodu makroekonomije: da u mnogim sluajevima pomo rastu privrede ini jo bogatijima samo nekoliko osoba koje sjede na vrhu piramide, dok nita ne mijenja za one pri dnu, ve ih gura jo nie. Zaista, promocija kapitalizma esto ima kao posljedicu sistem koji slii srednjovjekovnom feudalnom drutvu. Da iko od mojih nastavnika to zna, oni to ne bi priznali vjerovatno zato jer velike korporacije i ljudi koji njima rukovode finansiraju i fakultete. Prokazivanje istine bi 21

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice bez sumnje te profesore kotalo vlastitog zaposlenja - upravo kao to bi otkrivanje takvih injenica kotalo i mene. Te misli nastavile su me ometati u snu svake noi koju bih proveo u hotelu "InterContinental Indonesia". Na kraju moja prvobitna odbrana bila je vrlo lina: ja sam izborio put iz onog grada Nju Hampira, u osnovnoj koli i pri regrutaciji. Kroz splet koincidencija i napornog rada zaradio sam mjesto u dobrom ivotu. Tjeio sam se i injenicom da radim dobru stvar s godita svoje kulture. Bio sam na putu da postanem uspjean i potovan ekonomista. inio sam ono za ta me Poslovna kola pripremila. Pomagao sam primijeniti model razvoja kakav su sankcionirali najbolji umovi, oni vrhunski svjetski izvori. Usprkos svemu, ja sam usred noi esto puta osjetio potrebu da tjeim sam sebe obeanjem da u jednoga dana ipak istinu iznijeti na vidjelo. Tada bih itao romane Luisa L'Amoura o nekadanjim borcima na Divljem zapadu da nekako uspijem zaspati. Naa jedanaesterolana grupa provela je est dana u Kakarti, prijavljujui se Ambasadi SAD, susreui mnoge funkcionere, organizujui se, ali i odmarajui se uz bazen. Zapanjio me broj Amerikanaca koji su ivjeli u "InterContinentalu". Uivao sam promatrajui lijepe mlade ene, supruge amerikih rukovodilaca u naftnoj kompaniji i inenjera, koje su dane provodile uz bazen, a uvee bi odlazile u pet-est mondenih restorana u hotelu i izvan njega. Zatim je arli preselio nau ekipu u planinski grad Bandung. Klima je tamo bila blaa, siromatvo ne tako oito, a razonode mnogo manje. Dali su nam kuu za goste koja je pripadala Vladi, a zvali su je njisma; dali su nam je u cjelini, sa efom, kuvarom, vrtlarom i brojnom poslugom. Kua je sagraena u doba holandske kolonijalne vladavine, a bila je pravo prirodno sklonite. Njena velika veranda gledala je na plantae aja po blagim breuljcima sve do padina vulkanskih brda na Javi. Osim stana, bilo nam je obezbijeeno i 11 specijalnih tojota, svako vozilo s vozaem i prevodiocem. Na kraju su nam darovali lanstvo u ekskluzivnim klubovima za golf i tenis u Bandungu. Smjestili su nau kancelariju u niz kancelarija u lokalnom sjeditu kompanije za elektronske ureaje, u vlasnitvu Vlade. Meni su prvih nekoliko dana u Bandungu sadravali niz sastanaka s arlijem i Hauardom Parkerom. Hauardu je bilo sedamdeset i vie godina, a bio je penzionisani planer za opskrbu Nove Engleske, odnosno njenog sistema elektrifikacije.

(XIII) Klju cijelog projekta

Hauard Parker je sada bio odgovoran za prognoziranje koliine energije i njenog kapaciteta za napajanje ostrva Jave u razdoblju od sljedeih 25 godina; takoe je trebalo tu svoju prognozu da podijeli u pojedinane prognoze za gradove i regije. Budui da je potreba za elektrinom energijom u znatnoj mjeri u suodnosu s privrednim rastom, njegove su prognoze zavisile od mojih privrednih planova. Preostali lanovi nae grupe izradie zatim ekspertni plan u vezi s tim prognozama, locirajui, planirajui elektrocentrale, transmisiju i distribuciju vodova te transportne sisteme, i to tako da to djelotvornije zadovolje nae prognoze. Na naim sastancima arli bi stalno naglaavao vanost mog posla i dodijavao mi potrebom da budem to optimistiniji u svojim predvianjima. Klaudin je imala pravo rekavi da sam ja klju cijelog projekta. "Prvih nekoliko sedmica ovdje bavimo se sakupljanjem podataka", objasnio je arli. On, Hauardi ja sjedili smo na velikim stolicama od panske trske u arlijevoj privatnoj kancelariji. Zidovi su bili ukraeni tapiserijama od batika i prikazivali su epske prie starih hinduskih tekstova iz "Ramajane". arli je puio debelu cigaru. "Inenjeri e sastaviti podrobnu sliku sadanjeg energetskog sistema, kapacitete luka, puteva, eljeznikih p ruga i tih stvari." Usmjerio je cigaru prema meni. "Mora brzo djelovati. Do kraja prvog mjeseca Hauard e morati 22

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice imati prilino jasnu ideju o punom razmjeru ekonomskih uda, koja e se dogaati kad dobijemo novu online mreu koordinata. Do kraja drugog mjeseca trebae nam vie detalja - podijeljenih po regijama. Posljednji emo se mjesec baviti popunjavanjem rupa. To e biti kritino. Skupiemo glave. Na taj nain prije nego to odemo odavde moramo biti savreno sigurni da imamo ba sve informacije koje na budu potrebne. Kod kue smo za Dan zahvalnosti, to je moj moto. Nema vie vraanja." Hauard je igledao kao simpatini tip poput djeda, ali u stvari je bio ogoren starac koji se osjeao zakinutim u ivotu. Nikad nije dosegao vrhunac elektroenergetskog sistema Nove Engleske i to ga je jako ljuilo. "Maknut sam jer nisam htio prihvatiti njihov nain", rekao bi uvijek iznova. Natjeran je da ode u penziju, a tada, kako nije mogao podnijeti da ostane kod kue sa enom, prihvatio se konsultantskog posla za MAIN. Bio je to ve njegov drugi raspored, a mene su upozorili i Einar i arli da pripazim s njim. Opisivali su ga kao tvrdoglavog, pokvarenog i osvetoljubivog. Kasnije se pokazalo da je ba Hauard bio jedan od mojih najmudrijih uitelja iako ga tada nisam bio s preman prihvatiti. On nikad nije dobio instrukcije kakve je Klaudin dala meni. Mislim da su ga smatrali prestarim ili ak moda i previe tvrdoglavim. Ili su mislili da je u tom poslu nakratko, dok ne privuku nekog podatljivog novajliju kao mene i to za puni angaman. U svakom je sluaju s njihovog gledita on bio problem. Hauard je jasno vidio situaciju i ulogu koju su eljeli da on odigra, a bio je odluan da ne postane talac. Svi atributi kojima su ga Einar i arli opisivali bili su pravi, ali barem je mali dio tvrdoglavosti izrastao iz njegovog linog zalaganja da im ne postane sluga. Sumnjam da je on ikada uo za titulu EHM-a, ali znao je da ga ele upotrijebiti za napredovanje oblika imperijalizma kakav on nije mogao prihvatiti. Poslije jednog sastanka s arlijem pozvao me na stranu. Nosio je sluni aparat pa je prebirao po kutijici ispod koulje koja je kontrolisala glasnou. "Ovo je meu nama", ree Hauard tihim glasom. Stajali smo kraj prozora zajednike kancelarije s pogledom na miran kanal koji je obilazio zgradu PLN-a. Mlada ena kupala se u prljavoj vodi pokuavajui zadrati neto estitosti nabacivi labavo sarong oko svoga golog tijela. "Oni e te pokuati uvjeriti kako e ta privreda poletjeti visoko kao raketa u nebo", ree. "arli je nemilosrdan. Nemoj mu dozvoliti da prodre do tebe." Njegove su mi rijei stvorile osjeaj da tonem, ali i elju da ga uvjerim kako je arli u pravu; konano, napredak moje karijere ovisi o tome hou li zadovoljiti svoje efove u MAIN-u. "Ta e privreda svakako bujati", rekao sam mu oiju uprtih prema eni na kanalu. "Pogledaj samo ta se dogaa." "Vidi ga", promrmljao je, oito nesvjestan scene dolje pred nama. "Ti si ve prihvatio njihovu strategiju, zar ne?" Pogled po kanalu privukao mi je panju. Neki stariji ovjek siao je niz obalu, spustio pantalone i unuo uz ivicu da zadovolji prirodnu potrebu. Mlada ga je ena vidjela, ali se nije dala omesti, nastavila se kupati. Okrenuo sam se od prozora i pogledao direktno u Hauarda. "Bio sam okolo po svijetu", rekao sam. "Moda jesam mlad, ali upravo sam se vratio poslije tri godine provedene u Junoj Americi. Vidio sam ta se dogaa kad otkriju naftu. Stvari se brzo mijenjaju." "O, pa i ja sam bio po svijetu", ree on posprdno. "Mnogo godina. Rei u ti neto, mladi u. Ne trzam na tvoja otkria nafte i sve to. itav sam ivot planirao napajanje elektroenergijom - u doba depresije, Drugog svjetskog rata, u vremenima procvata i lomova. Vidio sam svojim oima to je ruta 128, takozvano udo Masausetsa, uinila za Boston. I mogu ti rei sasvim pouzdano da nikad nikakvo elektrino napajanje nije raslo za vie od sedam do devet odsto godinje, ni u kakvom razdoblju s potporom. I to su podaci za najbolja vremena. Puno je razboritiji porast od est odsto." 23

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Buljio sam u njega. Jedan moj dio sumnjao je da ima pravo, ali osjeao sam se defanzivno. Znao sam da ga moram uvjeriti, jer je moja vlastita savjest vapila za opravdanjem.

(XIV) Moja uloga inkvizitora

Hauarde, ovo nije Boston. Ovo je zemlja u kojoj dosad niko nije ni mogao dobiti elektrinu struju. Ovdje su stvari drugaije. Okrenuo se na peti i mahao rukom kao da bi htio skinuti etkom. "Samo naprijed," reao je. "Uini sve. Nije me briga s ime e se pojaviti." Izvukao je stolicu ispod svoga pisaeg stola i bacio se u nju. "Ja u svoju prognozu razvoja energetike napraviti na osnovu onoga u ta ja vjerujem, a ne na osnovu nekakve ekonomske studije poput kula u vazduhu." Uzeo je olovku i poeo rkati na papirnatom bloku. Bio je to izazov koji nisam smio ignorisati. Krenuo sam i stao uz njegov sto. "Ispae prilino glup kad se ja pojavim s onim to svi oekuju - s bumom slinim zlatnoj groznici u Kaliforniji - a ti predvia porast potronje elektrine energije u poreenju s onim u Bostonu u ezdesetima". Bacio je olovku i zurio u mene. "Nesavjesno! To je to. Ti - svi vi", mahao je rukama prema kancelarijama oko nae, "prodali ste due avolu. U tome ste za novac. Sada", odglumio je smijeak, a pruio ruku pod koulju, "iskljuujem svoj sluni aparat i nastavljam raditi." To me streslo do sri. Bijesno sam izaao iz sobe i krenuo prema arlijevoj kancelariji. Na pola puta stao sam ne znajui ta elim uiniti. Umjesto toga sam se okrenuo i siao stepenicama, van kroz vrata u sunevu svjetlost popodneva. Mlada se ena penjala od kanala, a sarong joj je bio vrsto omotan oko tijela. Stariji je ovjek nekuda nestao. Nekoliko djeaka se igralo u kanalu prskajui se i viui jedan na drugoga. Neka starija ena stajala je u vodi do koljena i etkala zube, druga je prala rublje. U grlu sam osjetio veliku knedlu. Sjeo sam na ostatke starog betona pokuavajui ne obazirati se na prodorni smrad kanala. Borio sam se sa suzama. Morao sam razabrati zato se osjeam tako jadno. "Vi ste u tome za novac." Neprestano su mi dolazile na pamet Hauardove rijei. Pogodio me u ivac. Djeaci su se nastavili meusobno prskati, njihovi su veseli glasovi ispunjavali prostor. Pitao sam se ta da uinim. ta bi me kotalo da postanem bezbrian kao oni? To me pitanje muilo dok sam sjedio tu i gledao kako su nestani u svojoj blaenoj nevinosti, oito nisu svjesni koliko riskiraju igrajui se u toj zagaenoj vodi. Neki stariji ovjek s naprtnjaom i kvrgavom trskom posrtao je po nasipu iznad kanala. Stao je i promatrao djeake, a lice mu se preobrazilo u krezubo cerenje. Moda bih se mogao pouzdati u Hauarda; moda bismo zajedno doli do rjeenja. Odmah sam osjetio olakanje. Podigao sam kameni i bacio ga u kanal. Nabori na vodi su nestali, a isto tako i moja euforija. Znao sam da to ne mogu uiniti. Hauard je star i ogoren. On je ve propustio prilike da napreduje u karijeri. Sigurno sada nee popustiti. Ja sam jo mlad i tek na poetku, a svakako ne elim zavriti kao on. Buljei u vodu tog prljavog kanala opet sam vidio pred sobom slike osnovne kole u Nju Hampiru, na breuljku gdje sam provodio praznike osamljen, dok su drugi djeaci otili na svoje poetnike plesove. Polako se smirila tuna injenica. Jo jednom u ivotu nisam imao s kime razgovarati. Otkrio sam da mnogi nisu voljni sa mnom dijeliti podatke. inilo se da su prestraeni zbog moje prisutnosti 24

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Te sam noi leao u krevetu dugo razmiljajui o ljudima iz svog ivota - Hauardu, arliju, Klaudin, En, Einaru, stricu Franku - pitajui se kakav bi mi ivot bio da ih nisam nikada upoznao. Gdje bih tada ivio? Ne u Indoneziji, to je bilo izvjesno. Razmiljao sam i o svojoj budunosti i o tome kamo sam krenuo. Mislio sam o odluci s kojom sam se morao suoiti. arli je jasno rekao da oekuje od Hauarda i mene da predvidimo stope rasta od najmanje 17 odsto godinje. Kakvu da prognozu napravim? Iznenada mi se pojavila misao koja mi je smirila duu. Zato mi to prije nije palo na um? Odluka nije uopte zavisila od mene. Hauard je rekao da e uiniti ono to smatra ispravnim, nezavisno od mojih zakljuaka. Mogao bih odobrovoljiti svoje efove visokom privrednom prognozom, a on e donijeti svoju vlastitu odluku; moj rad nee imati nikakvog uinka na cjelokupni plan. Ljudi ponavljaju vanost moje uloge, ali nemaju pravo. Velik mi je teret skinut s lea. vrsto sam zaspao. Nekoliko dana poslije Hauard se razbolio od napada ameba. Mi smo ga hitno prebacili u katoliku misionarsku bolnicu. Ljekari su propisali lijekove i ozbiljno preporuili da se on odmah vrati u SAD. Hauard nas je uvjerio da ima ve sve podatke koji su mu potrebni i lako moe iz Bostona zavriti prognozu o potronji energije. Njegove rijei na rastanku ponovile su njegovo prethodno upozorenje. "Nema potrebe za namjetanjem brojeva", rekao mi je. "Ja neu biti dio te organizovane prijevare , bez obzira na to ta e ti rei o zauujuem privrednom rastu!" Nai ugovori s Vladom Indonezije, Azijskom bankom za razvoj i USAID-om zahtijevali su da neko iz nae grupe posjeti sva najvea naseljena sredita na podruju gdje e se primijeniti ekspertni plan. Odredili su da ja ispunim taj uslov. Kako je to arli objasnio: "Preivio si u Amazoni; zna kako se ponaati s insektima, zmijama i nekvalitetnom vodom." S vozaem i prevodiocem posjetio sam mnoga lijepa mjesta i odsjeo u nekim tmurnim prenoit ima. Upoznao sam lokalne poslovne voe i politiare te sluao njihove stavove o izgledima privrednog napretka. Meutim, ujedno sam otkrio da mnogi od njih nisu voljni sa mnom dijeliti podatke. inilo se da su prestraeni zbog moje prisutnosti. Tipino, rekli su mi da sve to moram provjeriti s njihovim nadreenima, vladinim agencijama ili s upravama kompanija u Dakarti. Ponekad sam posumnjao da je prema meni usmjerena neka vrsta tajnog dogovora.

(XV) Pogled drugim oima

Ta putovanja uglavnom su bila kratka, ne dua od dva ili tri dana. U meuvremenu bih se vraao vismi u Bandungu. ena koja je to organizirala imala je sina samo nekoliko godina mlaeg od mene. Zvao se Rasmon, ali je za sve osim majke bio Rasz. Bio je student ekonomije na mjesnom univerzitetu i ubrzo se zainteresovao za moj posao. U stvari sam sumnjao da e me jednog dana zamoliti da ga zaposlim. Poeo me poduavati jeziku bahasa, koji je slubeni u Indoneziji. Stvaranje jezika koji se lako ui bio je prioritet predsjednika Sukarna poto je Indonezija dobila nezavisnost od Holandije. Na arhipelagu se govori vie od 350 jezika i dijalekata. Sukarno je odmah shvatio da njegova zemlja treba da ima jedinstven jezik kako bi se ljudi s mnogih ostrva i iz mnogih kultura ujedinili. Sakupio je meunarodnu grupu lingvista, a jezik bahasa predstavljao je vrlo uspjean rezultat njihovog rada. Utemeljen je na malajskom, a izbjegava brojne promjene glagolskih vremena, nepravilne glagole i druge zamrenosti koje su karakteristika veine jezika. Do ranih sedamdesetih veina Indoneana govorila je ovaj zajedniki jezik, iako su se sluili i dalje dijalektom ostrva Jave i drugim govorima unutar svojih vlastitih zajednica. Rasz je bio dobar uitelj s predivnim smislom za alu, te je u poreenju s uenjem jezika shuar ili panskog jezik bahasa bio jednostavan. 25

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Rasz je imao skuter i na sebe je preuzeo zadatak da me upozna sa svojim gradom i ljudima. "Pokazau vam lice Indonezije kakvo jo niste vidjeli", obeao je jedne veeri i pozvao me da skoim na sjedite iza njega. Proli smo pokraj predstave sa sjenom lutaka, muziara koji sviraju tradicionalne instrumente, gutaa vatre, onglera i ulinih prodavaa koji nude svu robu koju uopte moete zamisliti, od kopija amerikih kaseta do rijetkih domorodakih rukotvorina. Na kraju smo se nali u malom kafiu punom mladia i djevojaka, ija bi odjea, eiri i frizure odgovarali po modi nekom koncertu "Beatlesa" krajem ezdesetih godina; no svi oni su bili izraziti Indoneani. Rasz me upoznao s grupicom smjetenom oko stola pa smo i mi sjeli. Svi su oni govorili engleski no na raznim stepenima tenog govora, ali su cijenili i podsticali moje pokuaje da govorim jezik bahasa. Otvoreno su o tome govorili i udili se zato Amerikanci nikad to ne ine. Nisam znao odgovor. Nisam mogao ni objasniti zato sam ja jedini Amerikanac ili Evropljanin u tom dijelu grada, iako nas je mnogo bilo u klubu za golf i tenis, u otmenim restoranima, bioskopima i skupim samoposlugama. Tu vee u zauvijek upamtiti. Rasz i njegovi prijatelji sa mnom su se postavili kao s jednim od svojih, uivao sam u euforiji to se nalazim tamo, dijelim s njima grad, hranu, muziku, udiem miris istih cigareta i ostalo to je dio njihovog ivota, alim se i smijem se s njima zajedno. To je, opet, sve bilo kao u miro vnim snagama i pitao sam se zato sam uopte mislio da elim putovati prvim razredom i odvajati se od ljudi kao to su ovi. Kako je postajalo kasno, oni su se sve vie i vie zanimali da saznaju to ja mislim o njihovoj zemlji i o ratu u kojem se moja zemlja bori u Vijetnamu. Svi oni su se uasavali nad tim to su nazivali "ilegalna invazija" i bilo im je olakanje kad su otkrili da ja dijelim njihova osjeanja. Ona vee koju sam proveo sa Raszom i mladim Indoneanima i moja putovanja irom zemlje promijeni li su me. Otkrio sam da gledam svoje sugraane Amerikance u drugom svjetlu Kad smo se Rasz i ja vratili u kuu za goste, bilo je vrlo kasno i sve je bilo u mraku. Od srca sam mu zahvaljivao to me uveo u svoj svijet. On je zahvalio meni to sam otvoreno govorio s njegovim drutvom. Obeali smo jedan drugome da emo to ponoviti, zagrlili se i otili u svoje sobe. Ovaj doivljaj s Raszom probudio je u meni elju da provedem vie vremena odvojen od MAIN-ove grupe. Idueg jutra imao sam sastanak s arlijem i rekao sam mu kako me zbunjuju pokuaji da dobijem podatke od ovdanjeg stanovnitva. Osim toga, vei dio statistike koja mi je trebala za izradu privrednih predvianja nalazio se jedino u Vladinim kancelarijama u Dakarti. Dogovorili smo se da e biti nuno provesti jo nedjelju do dvije u Dakarti. arli je izrazio svoje aljenje to u morati da odem iz Bandunga u vruu metropolu, a i ja sam priznao da mi je ta pomisao mrska. Potajno sam, meutim, bio uzbuen jer u dobiti priliku da neko vrijeme provedem s am, da pregledam Dakartu i ivim u otmenom hotelu "InterContinental Indonesia". No kad sam tamo prispio, shvatio sam da sad gledam na ivot drugim oima. Ona vee koju sam proveo s Raszom i mladim Indoneanima i moja putovanja irom zemlje promijenili su me. Otkrio sam da gledam svoje sugraane Amerikance u drugom svjetlu. Njihove mlade supruge nisu mi se vie inile tako lijepima. Ograda vezana lancem oko bazena i eline ipke na prozorima niih spratova, koje sam prije jedva i primjeivao, sada su bile mrska pojava. Hrana u hotelskom elegantnom restoranu inila mi se bez ukusa. Jo sam neto zapazio. Dok sam bio na sastancima s politikim i poslovnim rukovodiocima, postao sam svjestan suptilnosti koju su pokazali u odnosu sa mnom. Toga sam i prije bio svjestan, ali sam tek sad primijetio kako neke od njih ljuti moja prisutnost. Kad bi me, na primjer, predstavljali jedan drugome, oni su se esto sluili terminima na bahasa jeziku, koji su, prema mom rijeniku, znaili neto kao inkvizitor ili ispitiva. Na mjerno nisam odavao svoje poznavanje njihovog jezika - i moj prevodilac je znao samo da znam recitovati nekoliko obinih fraza - a ja sam nabavio vrlo kvalitetan bahasa-engleski rjenik, kojim sam se esto sluio kad bi oni ve otili.

26

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Jesu li takva oslovljavanja bila samo jezike sluajnosti? Pogrena interpretacija u mom rjeniku? Pokuao sam da uvjerim sebe da je to tako. to sam vie vremena provodio s tim ljudima, bio sam sve vie uvjeren da sam postao uljez, da su od nekoga gore dobili naredbu da sarauju i da nisu imali izbora nego da posluaju.

(XVI) Civilizacija na provjeri

Nisam imao pojma je li naredbu poslao neki vladin slubenik, bankar, general ili amerika ambasada. Znao sam samo da uprkos tome to me pozivaju u svoje kancelarije, nude me ajem, uljudno odgovaraju na pitanja i na svaki se vidljiv nain ini da je moja prisutnost pozdravljena, ipak ispod povrine ima neka sjenka rezignacije i ljutnje. udili su me i njihovi odgovori na moja pitanja, pitao sam se o vrijednosti njihovih podatak a. Na primjer, nikad nisam mogao jednostavno uetati u neku kancelariju sa svojim prevodiocem i sastati se s nekim. Najprije smo morali ugovoriti sastanak. Samo po sebi to se ne bi inilo toliko udnim osim to je troilo puno vremena. Kako su telefoni rijetko funkcionisali, morali smo voziti ulicama zakrenima saobraajem, koje su bile poredane na tako udan nain da je bio potreban nekad i itav sat kako bi se dolo do zgrade udaljene nekoliko blokova. Kad bismo stigli, trailo se od nas da popunimo neke formulare. Konano bi se pojavio sekretar - uljudno i uvijek sa smijekom po kome su Javanci poznati - on bi me ispitivao kakvu vrstu informacija elim, i tada bi odredio vrijeme sastanka. Bez izuzetka, planirani susret uvijek je bio nekoliko dana poslije, a kad se konano i odigrao, dali bi mi fascikl s ve pripremljenim podacima. Industrijalci su mi dali planove za pet ili deset godina, bankari su imali tabele i grafike prikaze, a vladini su slubenici imali popise projekata koji su ba bili u procesu projektovanja da bi postali pokretai ekonomskog rasta. Sve to su iznijeli na vidjelo ti kapetani trgovine i vlasti i sve to su govorili za vrijeme sastanaka pokazalo je da je Java predodreena za najvei procvat koji je bila koja privreda mogla ikad uivati. Niko - nijedna jedina osoba nije nikad dovela u pitanje tu pretpostavku ili mi dala bilo kakav negativan podatak. Kad sam se opet uputio u Bandung, razmiljao sam o svim tim dogaajima; neto mi je jako smetalo. Palo mi je na pamet da sve to radim u Indoneziji sve vie lii na igru nego na stvarnost. Bilo je to kao da igramo poker. Drali smo skrivene karte. Nismo vjerovali jedan drugome i nismo mogli raunati na vjerodostojnost informacije koju dijelimo. Ipak, ta je igra bila smrtno ozbiljna, a njen ishod e uticati na milione ivota u iduim desetljeima. Sve to radim u Indoneziji sve vie lii na igru nego na stvarnost. Bilo je to kao da igramo poker. Drali smo skrivene karte. Nismo vjerovali jedan drugome i nismo mogli raunati na vjerodostojnost informacije koju dijelimo "Vodim vas u dalang," Rasz je sjao od sree. "Znate, to su poznati indoneanski lutkarski majstori." Bio je oito zadovoljan to sam opet u Bandungu. "Veeras je u gradu jedna dobra grupa." Odveo me na svom skuteru kroz dijelove grada za koje nisam znao da postoje, kroz kvartove pune javanskih kampong kua koje su izgledale kao siromana varijanta siunih hramova s poploenim malim krovovima. Ovdje nije vie bilo holandskih kolonijalnih dvoraca i kancelarijskih zgrada na koje sam se ve navikao. Ljudi su oito bili siromani, ali su se ponosno s tim nosili. Imali su na sebi rijetko tkane, ali iste saronge od batika, bluze ivih boja i slamnate eire irokih oboda. Gdje god samo ili pozdravljali bi nas sa smijekom. Kad smo stali, djeca su pourila da me dotaknu i osjete tkanje mojih farmerki. Neka djevojica utaknula mi je u kosu mirisan pupoljak crvenog jasmina. Parkirali smo skuter blizu ulinog teatra, gdje se okupilo nekoliko stotina ljudi, neki su stajali, a drugi sjedili u prenosivim stolicama. Vee je bilo vedro i lijepo. Iako smo se nalazili u centru najstarijeg dijela Bandunga, nije 27

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice bilo svjetla, ve su samo svjetlucale zvijezde iznad naih glava. Vazduh je bio pun mirisa goreeg drveta, kikirikija i klinia. Rasz se izgubio u gomili i uskoro se vratio s mnogima od onih mladih ljudi koje sam upoznao u kafiu. Nudili su me vruim ajem, kolaiima i satejem, sitnim komadiima mesa kuvanog u ulju od kikirikija. Mora da sam oklijevao prije no to sam uzeo ovo posljednje, jer jedna od djevojaka pokazala mi je malu vatru. "Vrlo svjee meso," nasmijala se, "tek skuvano." Tada je zapoela muzika - magian zvuk gamalona, instrumenta koji oponaa zvukove zvona u hramovima. "Dalang svira svu muziku sam", Rasz mi apne. "On takoe izrauje i sve lutke te govori njihovim glasovima, na nekoliko jezika. Mi emo vam prevoditi." Bila je to sjajna predstava, kombinacija tradicionalnih legendi sa savremenim dogaajima. Kasnije sam saznao da je dalang zapravo vra koji svoj posao obavlja u tr ansu. Imao je oko stotinu lutki, a umjesto svake od njih govorio je drugaijim tonom. To vee neu zaboraviti jer je uticalo na dio mog ivota to je slijedio. Poto je dovrio izbor iz klasike, iz starih tekstova Ramajane, dalang se pojavio s lutkom Riarda Niksona, cijelom pojavom sa dugim nosom i viseim obrazima. Predsjednik je bio obuen kao Ujak Sam, imao je cilindar i frak s uzorkom amerike zastave. U pratnji je bila druga lutka obuena u trodijelno, sitno prugasto odijelo. Druga je lutka u jednoj ruci imala kabao ukraen znakovima dolara. Svoju slobodnu ruku koristila je za vijorenje amerike zastave nad Niksonovom glavom onako kako robovi mau lepezama hladei svoga gospodara. Geografska karta Srednjeg i Dalekog istoka pojavila se iza njih dvojice, razne su zemlje visile na kukama poredane prema svom stvarnom poloaju. Nikson je odmah priao karti, podigao Vijetnam s njegove kuke i gurnuo si ga u usta. Viknuo je neto to se moglo prevesti kao: "Gorko! Smee. Ovo vam vie ne treba!" Tada je to ubacio u kabao i nastavio sve to isto da radi i sa drugim zemljama. Bio sam ipak iznenaen da njegov sljedei izbor nije ukljuio domino narode jugoistone Azije. Umjesto toga sve su to bile zemlje Srednjeg istoka - Palestina, Kuvajt, Saudijska Arabija, Irak, Sirija i Iran. Nakon toga okrenuo se Pakistanu i Avganistanu.

(XVII) elja za promjenama

Svaki put kad bi lutka Nikson vrisnula neki epitet prije nego bi ubacila zemlju u svoj kabao, pri svakom primjeru njegove su pogrdne rijei bile protivislamske. "Muslimanski psi, muhamedanska udovita i islamski vragovi." Gomila se jako uzbudila, tenzije su rasle pri svakom novom bacanju u kabao. inilo se da ljude razdiru napadi smijeha, ok i bijes. Ponekad sam osjetio da ih je vrijeao jezik lutkara. Osjetio sam i strah; stajao sam u toj gomili ljudi, vii od svih ostalih, pa me bilo strah da bi svoju ljutnju mogli uputiti prema meni. Tad je Nikson neto rekao od ega mi je u glavi poelo zujati im mi je Rasz to preveo. "Daj ovo Svjetskoj banci. Provjeri to moe uiniti da izvue neto novca iz Indonezije." Podigao je s karte Indoneziju i krenuo baciti je, ali je upravo u tom asu iskoila iz sjene druga lutka. Ona je predstavljala jednog Indoneanina odjevenog u koulju od batika i kaki hlae, a imao je na sebi znak s jasno ispisanim imenom. "Popularni politiar iz Bandunga," Rasz mi objasni. Ona je lutka doslovno poletjela izmeu Niksona i ovjeka s kablom i ispruila ruku. Viknuo je: "Stani, Indonezija je suverena." 28

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Meu gomilom se prolomio aplauz. Tada ovjek s vjedrom podigne zastavu i gurne je poput koplja u Indoneanina, koji zatetura i umre vrlo dramatinom smru. Ljudi iz publike su negodovali, pitali, vriskali i prijetili akama. Nikson i ovjek s vjedrom stajali su gledajui nas. Naklonili su se i nestali s pozornice. "Mislim da bih morao otii," rekao sam Raszu. On stavi zatitniki ruku meni na rame. "U redu je," ree. "Oni nemaju nita protiv tebe lino." Ja nisam ba bio tako siguran. Kasnije smo se svi povukli u kafi. Rasz i ostali su me uvjerili da nisu bili unaprijed obavijeteni o skeu Nikson - Svjetska banka. "Nikad se ne zna ta se moe oekivati od tog lutkara", primijeti jedan od mladia. Naglas sam se pitao je li ovo bilo uprizoreno meni u ast. Neko je u smijehu rekao da imam vrlo velik ego . "Tipino za Amerikance," dodao je tapajui me ugodno po leima. "Indoneani su vrlo svjesni politike," ree ovjek koji je sjedio kraj mene. "Zar Amerikanci ne gledaju ovakve predstave?" Vrlo lijepa ena, koja je diplomirala engleski jezik, sjedila je meni nasuprot preko stola. "Ali Vi radite za Svjetsku banku, je li tako", pitala me. Rekao sam joj da je moj trenutni zadatak bio Azijska banka za razvoj i Agencija Sjedinjenih Drava za meunarodni razvoj. "Zar nije to zapravo sve jedno te isto?" Nije ekala na odgovor. "Nije li to kao igrokaz koji smo veeras gledali? Zar vaa vlada ne gleda na Indoneziju i druge zemlje kao da smo samo hrpa..." Traila je pravu rije. "Groa," jedan od njenih prijatelja pomogne. "Tano. Hrpa groa. Moe izabrati. Zadri Englesku, pojedi Kinu. A odbaci Indoneziju." "Poto uzmete svu nau naftu," dodala je druga. Pokuao sam se braniti, ali nisam uopte bio dorastao zadatku. elio sam biti ponosan zbog injenice da sam stigao u ovaj dio grada i ostao promatrati cijelu antiameriku predstavu, to sam mogao pretvoriti u linu uvredu. elio sam da oni shvate koliko sam bio hrabar, da sam jedini lan grupe koji se uopte i potrudio da naui jezik bahasa i koji je pokazao elju da sazna neto o njihovoj kulturi i naglasiti da sa m jedini stranac koji gleda ovakve stvari. Ali sam shvatio da je mudrije ne rei nita od toga. Umjesto toga sam pokuao skrenuti temu razgovora. Pitao sam ih ta misle zbog ega je dalang osim Vijetnama izdvojio samo muslimanske zemlje. Pokuao sam se braniti, ali nisam bio dorastao zadatku. elio sam da shvate koliko sam bio hrabar, da sam jedini lan grupe koji se potrudio da naui jezik bahasa i koji je pokazao elju da sazna neto o njihovoj kulturi Ona lijepa studentkinja nasmijala se na to. "Jer takav je plan." "Vijetnam je samo jedna dionica", dodao jedan od mukih, "kao to je Holandija bila za naciste. Poetna stepenica." "Prava je meta", nastavi ena, "muslimanski svijet." Na ovo nisam mogao da ne odgovorim. "Svakako", protestovao sam, "ne moete valjda vjerovati da su Sjedinjene Drave protivislamske."

29

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice "A ne", pitala je. "Otkada je to tako? Morate proitati nekoga od vaih vlastitih istoriara - Britanca imenom Toznbee. Ve u pedesetim godinama on je predvidio da pravi rat u iduem vijeku nee biti izmeu komunista i kapitalista, ve izmeu hriana i muslimana." "Arnold Toznbee je to rekao", bio sam zapanjen. "Da. Proitajte Civilizacije na provjeri i Svijet i zapad". "Ali zbog ega bi bilo toliko animoziteta meu muslimanima i hrianima", pitao sam. Svi su se oko stola pogledali. inilo se da im je teko povjerovati da se moe postaviti tako glupo pitanje. "Jer", ree ona sporo, "Zapad - a posebno njegov voa, SAD, - odluan je da preuzme nadzor nad cijelim svijetom, da postane najvea imperija u istoriji. Ve su dosta blizu uspjeha, Sovjetski Savez trenutno im stoji na putu, ali Sovjeti nee izdrati. Toznbee je to vidio. Oni nemaju religiju, vjeru, a ni supstancu iza svoje ideologije. Istorija dokazuje da je vjera - dua, vjerovanje u vie sile - esencijalno. Mi muslimani to imamo. Mi to imamo vie od bilo koga na svijetu, ak i vie od hriana. Dakle mi ekamo. Mi jaamo." "Doi e i nae vrijeme", tvrdio je jedan od njih, "a tada emo navaliti kao zmija." "Kako strana misao", tvrdio je jedan od njih, "a tada emo navaliti kao zmija." "Kako strana misao!" Jedva sam se mogao savladati. "to bismo mi mogli uiniti da to promijenimo?"

(XVIII) Dio ljudske prirode

Djevojka s diplomom engleskog jezika pogledala me ravno u oi. "Prestanite biti tako pohlepni i tako sebini. Shvatite da u svijetu postoji vie od toga to su vae velike kue i divne prodavnice. Ljudi umiru od gladi, a vi se brinete o nafti za svoje automobile. Dojenad umiru od nedostatka vode za pie, a vi pretraujete po asopisima najnovije modne trendove. Narodi kao na tonu u siromatvu, a va narod ni ne uje nae pozive u pomo. Gluvi ste za one glasove koji vam pokuavaju rei te stvari. Zovete ih radikalima ili komunistima. Morate otvoriti svoja srca za siromane i zgaene um jesto da ih gurate dalje u siromatvo i robovanje. Nije preostalo puno vremena. Ukoliko se ne promijenite, sudbinu nee izbjei", ree. Nekoliko dana poslije popularni politiar iz Bandunga, ija je lutka izazivala Niksona te ju je ovjek s kablom kaznio, taj isti politiar napadnut je i ubijen iz jureeg taksija. U sjeanju mi je ostao taj dalang. Isto tako sam upamtio i rijei one lijepe ene to je diplomirala engleski. Ono vee u Bandungu uzdigla me na novi nivo razmiljanja i osjeaja. Dok nisam ba sasvim ignorisao implikacije onoga to radimo u Indoneziji mojim su reakcijama vladale emocije i obino sam mogao smiriti osjeaje prizvavi razum, primjere iz istorije i bioloki imperativ. Opravdavao bih nau umijeanost kao da je dio ljudske prirode, uvjeravao sam sebe da Einar, arli i ostali ine jednostavno ono to su ljudi uvijek inili: brinu se o sebi i svojim porodicama. Moj razgovor s onim mladim Indoneanima prisilio me, meutim, da vidim i drugi aspekt tog pitanja. Kroz njihov sam pogled shvatio da sebini pristup spoljnoj politici ne slui buduim generacijama i ne titi ih. Taj je pristup kratkovidan poput godinjih izvjetaja kompanija ili izbornih strategija politiara koji formuliu takvu spoljnu politiku. Kako se pokazalo, podaci koji su mi bili potrebni za privrednu prognozu zahtijevali su este posjete Dakarti. Iskoristio bih tamo vrijeme koje provodim sam da razmiljam o svim tim pitanjima i da o njima piem za 30

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice novine. Lutao sam gradskim ulicama, davao novac prosjacima i pokuavao razgova rati s gubavcima, prostitutkama i ulinim deranima. Istovremeno sam mislio i o prirodi strane pomoi i smatrao da je opravdana uloga razvijenih zemalja (DC, u argonu Svjetske banke) koju bi mogle odigrati pomaui da se smanji siromatvo i bijeda u slabij e razvijenim zemljama (LDC). Poeo sam se pitati: kada je spoljna pomo iskrena, a kad je jednostavno samo pohlepna i korisna samo sebi samoj. Uistinu sam poeo propitivati je li ta pomo ikada ovjekoljublje, a ako nije, bi li se moglo promijeniti. Bio sam siguran da zemlje kao moja treba da poduzmu odlune korake kako bi pomogle bolesnima i gladnima u svijetu, ali sam bio uvjeren da je to bila rijetka primarna motivacija naoj intervenciji ako je uopte ikad i postojala. Uvjeravao sam sebe da Einar, arli i ostali ine jednostavno ono to su ljudi uvijek inili: brinu se o sebi i svojim porodicama. Moj razgovor s mladim Indoneanima prisilio me da vidim i drugi aspekt tog pitanja Neprestano sam se vraao na isto pitanje: ako je namjera strane pomoi imperijalizam, je li to loe? esto sam primjeivao kako zavidim ljudima kao to je arli, koji vjeruju u na sustav toliko snano da ga ele nametnuti i ostatku svijeta. Pitao sam se mogu li ogranieni izvori dozvoliti cijelom svijetu da ivi u izobilju kao u Sjedinjenim Dravama, kad i same SAD imaju milione graana koji ive u siromatvu. Osim toga, nije mi bilo do kraja jasno ele li pripadnici drugih naroda ba ivjeti kao mi. Nae vlastite statistike o nasilju, depresiji, zloupotrebi droga, razvodima, kriminalu pokazuju da nae drutvo, jedno od najbogatijih u istoriji, ujedno moe biti jedno od najnesrenijih. Zato bismo eljeli da nas drugi oponaaju? Moda me Klaudin upozorila na sve to, nisam vie bio siguran ta mi je to pokuavala rei. Svakako, ostavivi po strani intelektualne argumente, sada je postalo bolno jasno da su moji dani nevinosti bili prolost. Pisao sam za svoje novine: Je li iko u SAD nevin? Iako oni na vrhu privredne piramide dobijaju najvie, milioni nas zavise - ili direktno ili indirektno - o eksploataciji nerazvijenih (LDC) za nau razonodu. Prirodni izvori i jeftina radna snaga, koji hrane gotovo sve nae poslove, a dolaze iz zemalja poput Indonezije, no vrlo malen dio toga se ikad vrati. Krediti strane pomoi jame da e dananja djeca i njihovi unuci biti taoci. Morae dozvoliti naim kompanijama da pustoe njihove prirodne izvore, a morae i tedjeti na obrazovanju, zdravstvu i drugim socijalnim slubama samo da bi nam vratili dugove. injenica da su nae kompanije ve primile vei dio tog novca, za gradnju elektrana, aerodroma i industrijskih postrojenja, nije faktor te formule. Je li izgovor da veina Amerikanaca nije svjesna te nevinosti ustava? Neinformisani i namjerno pogreno informisani, da - ali jesu li nevini? Naravno, morao sam se suoiti s injenicom da se i ja ubrajam sada meu te koji svjesno netono informiu. Koncepcija o svetom ratu po cijelom svijetu bila je zabrinjavajua, ali to sam due o njoj mislio postao sam sve uvjereniji u njegovu realnu mogunost. inilo mi se da ako taj dihad treba da se dogodi, radie se manje o muslimanima protiv hriana, a vie e biti nerazvijeni (LDC) protiv razvijenih (DC), moda s muslimanima u prvim redovima. Mi razvijeni bili smo korisnici prirodnih izvora; oni nerazvijeni su nas opskrbljivali. Bio je to kolonijalni trgovaki sistem ponovo uspostavljen da bi pojednostavnio onim monim i ograniio koritenje prirodnih izvora onim koji imaju izvore, ali nemaju mo. Nisam imao kod sebe primjerak Toynbeeja, ali sam dovoljno poznavao istoriju da razumijem kako e se opskrbljivai koji su dugo iskoritavani jednom pobuniti. Samo se trebalo sjetiti amerike revolucije i Toma Peina za primjer.

(XIX) ivotna prilika

Kolonizatori su imali bitno drugaiju interpretaciju. 31

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Ono to je Paine nudio svojim zemljacima u sjajnom Zdravom razumu bila je dua onog to su moji mladi prijatelji u Indoneziji spominjali kao - ideju, vjeru u pravdu vie sile i religiju slobode i jednakosti koja je dijametralno suprotna britanskoj monarhiji i njenom elitistikom klasnom sistemu. Ono to su nudili muslimani bilo je slino: vjera u viu silu i miljenje da razvijene zemlje nemaju pravo podjarmiti i eksploatisati ostatak svijeta. Poput kolonijalista, muslimani prijete da e se boriti za svoja prava, a poput Britanaca sedamdesetih godina 18. vijeka mi smo klasifikovali takvo djelovanje kao terorizam. ini se da se istorija ponavlja. Pitao sam se kakav bismo svijet mogli imati da Ujedinjene nacije i njihov saveznik Sjedinjene Drave sav novac koji troe na ratove za kolonije - kao onaj u Vijetnamu - upotrijebe na istrebljenje gladi ili organizovanje kolovanja i osnovne zdravstvene njege koja bi bila dostupna svim ljudima, ukljuujui i nae. Razmiljao sam kako bi uticalo na budue generacije kad bismo mi smanjili uzroke bijede, zatitili izvore vode, ume i druga prirodna podruja koja obezbjeuju istu vodu, vazduh i sve ono to nam hrani duh i tijelo. Nisam mogao vjerovati da bi nai preci, utemeljivai ove zemlje, imali viziju o pravu na ivot, slobodu i traenje sree, a sve bi to postojalo samo za Amerikance; zato onda mi sada primjenjujemo strategije koje propagiraju i imperijalistike vrijednosti protiv kojih su se upravo oni borili. Posljednje noi u Indoneziji probudio sam se iz sna, sjeo na krevet i upalio svjetlo. Imao sam osjeaj da se neko nalazi sa mnom u sobi. Pogledao sam poznati namjetaj hotela "InterContinental", tapiserije od batika i uokvirene sjene lutaka koje su visile na zidu. Tad sam se sjetio sna. Vidio sam u snu Isusa kako stoji preda mnom. Izgledao je isto onako kao Isus s kojim sam kao djeak razgovarao svake veeri, s njime sam dijelio svoje misli poto bih formalno izmolio svoje molitve. Jedino je Isus tada bio svijetle puti i plave kose, dok je ovaj sada imao kovravu crnu kosu i t amnu put. On se sagnuo i podigao neto na rame. Oekivao sam krst. Umjesto njega vidio sam osovinu automobila s privrenim rubom toka koji se izdie iznad njegove glave oblikujui metalnu aureolu. S ela mu je kao krv kapala mast. On se uspravio, pogledao me ravno u oi i kazao mi: "Kad bih se sada pojavio, ti bi vidio drugaijega." Pitao sam zato. Odgovorio mi je: "Jer se svijet promijenio." Na satu sam vidio da e uskoro svanuti. Znao sam da neu vie zaspati pa sam se odjenuo, poao liftom u prazno predvorje hotela i otiao u vrtove uz bazen. Mjesec je sjao, a miris orhideja ispunjavo je vazduh. Sjeo sam na udoban naslonja i pitao se to tu radim, zato su me sluajnosti ivota odvele ovim putem, zato u Indoneziju. Znao sam da mi se ivot izmijenio, ali nisam imao pojma koliko drastino. En i ja sreli smo se, prema dogovoru, u Parizu, na mom putu kui, kako bismo se pokuali pomiriti. ak i za vrijeme ovog odmora u Francuskoj nastavili smo se prepirati. Iako je bilo mnotvo posebnih i lijepih trenuta ka, mislim da smo oboje bili svjesni da je naa duga istorija ljutnje i ogorenosti bila prevelika prepreka. Uz to, bilo je mnogo toga to joj nisam smio priati. Jedina osoba s kojom sam takve stvari mogao podijeliti bila je Klaudin i stalno sam na nju mislio. En i ja smo stigli na aerodrom "Bostons Logan" i taksijem se odvezli u svoje odvojene stanove na Back Bazu. Pravi me test Indonezije ekao u MAIN-u. Otiao sam u glavno sjedite Idejnog centra odmah prvog jutra i dok sam s desecima ostalih zaposlenih stajao kod lifta, saznao sam da je Mek Hol, zagonetni osamdesetogodinjak, predsjednik u MAIN-u i glavni izvrni direktor (CEO), unaprijedio Einara u predsjednika nae kancelarije u Portlandu, u Oregonu. Sada sam, dakle, slubeno izvjetavao Brunu Zambotija. Znao sam da mi se ivot izmijenio, ali nisam imao pojma koliko drastino. Umirao sam od elje da izvijestim Klaudin o svom unapreenju i o iskustvima iz Indonezije Nadimak mu je bio Srebrna Lisica zbog boje kose i nevjerovatne sposobnosti da obrlati svakoga ko bi mu predstavljao neki izazov. Izgledao je poput Karza Granta. Bio je i elokventan, a imao je diplomu inenjera i magisterij poslovne administracije. Razumio se u ekonometriju, a u MAIN-u je imao dunost potpredsjednika u Odjeljenju za elektrinu energiju i veinu meunarodnih projekata. On je bio oito predodreen da preuzme 32

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice mjesto predsjednika kompanije, kad njegov mentor, stariji gospodin Dejk Dauber ode u penziju. Kao veina zaposlenih osjeao sam strahopotovanje i strah pred Brunom Zambotijem. Upravo prije ruka pozvan sam u Brunovu kancelariju. Nakon srdanog razgovora o Indoneziji rekao je neto zbog ega sam skoio na rub stolice. "Otputam Hauarda Parkera. Ne moramo ulaziti u detalje, ve treba samo rei da je on izgubio kontakt sa stvarnou." Njegov je smijeak bio neprilino ugodan dok je prstom lupkao po listu papira na pisaem stolu. "Osam odsto godinje. To je njegova prognoza za potronju elektrine energije. Moete li to povjerovati? U zemlji s potencijalom Indonezije?" Smijeak mu je nestao i pogledao me otvoreno u oi. "arli Ilingvort mi kae da je vaa privredna prognoza pogodila cilj i da e opravdati porast potronje energije od 17 do 20 odsto. Da li je to tano?" Potvrdio sam mu da jeste. Ustao je i pruio mi ruku. "estitam. Upravo ste unaprijeeni." Moda je trebalo da odem i proslavim to u finom restoranu s ostalim zaposlenim u MAIN -u - ili ak sam. No na pameti mi je bila Klaudin. Umirao sam od elje da je izvijestim o svom unapreenju i o iskustvima iz Indonezije. Upozorila me da je ne zovem iz inostranstva pa i nisam. Sada sam bio zapanjen otkrivi da joj je telefon iskljuen bez obavjetenja o novom broju. Otiao sam da je potraim.

(XX) Klaudinin nestanak

U njen stan se uselio mladi par. Bilo je doba ruka, ali mislim da sam ih digao iz kreveta; oito ljutiti, rekli su da nita o njoj ne znaju. Posjetio sam agenciju za nekretnine pravei se da sam joj brati. Njihovi su dokumenti pokazivali da nikad stan nisu dali u najam nikome s njenim imenom; prethodno je stan unajmio gospodin koji je elio ostati anoniman. U Idejnom centru MAIN-ove kancelarije za zapoljavanje tvrdili su da o njoj nemaju podataka. Priznali su samo da imaju arhivu o "posebnim konsultantima" koju mi ne mogu dati na uvid. Do kasnog poslijepodneva bio sam iscrpljen i emocionalno iscijeen. Uza sve ostalo pojavila se bolest, teke tegobe izazvane promjenom vremenskih zona. Vrativi se u svoj prazan stan osjeao sam se neizmjerno usamljeno i naputeno. Moje se unapreenje inilo beznaajnim, ak i vie, kao obiljeje moje elje da kapituliram. Bacio sam se na krevet obuzet oajem. Klaudin me iskoristila i odbacila. Odluan da se ne prepustim tjeskobi, potisnuo sam svoje osjeaje. Leao sam, ini se, satima na krevetu buljei u prazne zidove. Konano sam se uspio pribrati. Ustao sam, progutao pivo i bacio praznu bocu na sto. Tada sam zurio kroz prozor. Dok sam gledao daleku ulicu uinilo mi se da vidim kako se ona pribliava. Krenuo sam prema vratima i opet se vratio prema prozoru da ponovo pogledam. ena je prila blie. Vidio sam da je privlana i da njen hod podsjea na Klaudin, ali nije to bila ona. Obuzela me malodunost, a moji su se osjeaji mijenjali od ljutnje do prezira i straha. Pred oima mi se pojavila slika Klaudin kako mae rukama i pada pod kiom metaka, ubijena. Odagnao sam tu sliku, uzeo nekoliko tableta valijuma i zaspao. Idueg jutra probudio me iz moje letargije poziv iz MAIN-ovog kadrovskog odjela. Njihov ef Pol Mormino me uvjeravao kako razumije moju potrebu za odmorom, ali me podsticao da doem ve poslije podne. "Dobre vijesti. Najbolji nain da sami sebe dovedete u redovno stanje", rekao je.

33

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Odazvao sam se njegovom pozivu i saznao da je Bruno vie no odrao rije. Ne samo da sam unaprijeen na bive Hauardovo mjesto, dodijeljen mi je i naslov glavnog ekonomiste uz poviicu plate. To me ipak malo razveselilo. Uzeo sam slobodno poslijepodne i tumarao uzdu rijeke arls saq etvrt litre piva. Dok sam tamo sjedio, promatrao jedrilice i lijepio svoju bolest jet lag u kombinaciji s mamurlukom, sam sebe sam uvjerio da je Klaudin obavila svoj zadatak i preselila se na svoj novi raspored. Uvijek je naglaavala potrebu za tajnou. Ona e me nazvati. Mormino je bio u pravu. Moja bolest - i moja tjeskoba - su se izgubile. Tokom iduih sedmica pokuao sam ostaviti po strani svaku pomisao na Klaudin. Usredotoio sam se na pisanje svog izvjetaja o indonezijskoj ekonomiji i na revidiranje Hauardovih prognoza o potronji energije. Zavrio sam s onom vrstom studije kakvu su moji efovi eljeli vidjeti: porast zahtjeva za energijom koji u prosjeku iznosi 19 odsto godinje kroz 12 godina poto novi sistem bude potpuno uspostavljen, smanjen na 17 odsto u sljedeih osam godina, a tada zadran na 15 odsto za ostatak od ukupno predvienih 25 godina trajanja projekta. Prezentovao sam svoje zakljuke na formalnim sastancima s meunarodnim kreditnim agencijama. Njihove grupe eksperata ispitivale su me opirno i bez milosti. Dotad su se moje emocije pretvorile u neku vrstu tmurne odlunosti, sline onoj koja me podsticala da se istaknem odlinou u danima svog osnovnog kolovanja radije nego da se pobunim. Uprkos svemu, sjeanje na Klaudin uvijek je negdje lebdjelo u blizini. Kad me neki mladi drski ekonomista, koji se elio proslaviti u Banci za obnovu Azije, bezobzirno pekao na laganoj vatri cijelo jedno poslijepodne, sjetio sam se savjeta koji mi je Klaudin dala dok smo sjedili u stanu u Beacon Streetu puno mjeseci prije. "Ko moe predvidjeti ta e biti za 25 godina", pitala je tada. "Tvoje predvianje jednako je dobro kao i njihovo. Sve lei u povjerenju." Postao sam uvjeren kako sam strunjak podsjeajui se da sam imao puno vie ivotnog iskustva u zemljama u razvoju nego mnogi drugi - a neki od njih bili su dvostruko stariji - oni sad treba da ocjenjuju moj rad. ivio sam prije u Amazonu i putovao na dijelove Jave koje niko drugi nije ni elio posjetiti. Pohaao sam nekoliko intenzivnih kurseva usmjerenih na pouavanje rukovodilaca o profinjenijim stavkama iz ekonometrije i govorio sebi da sam dio nove vrste statistiki orijentisanih momaka koji oboavaju ekonometriju i sviaju se Robertu Meknamari, ukoenom predsjedniku Svjetske banke, prethodnom predsjedniku kompanije "Ford motor" i, konano, ministru odbrane Donu Kenedsa. To je bio ovjek koji je izgradio svoju reputaciju na brojkama, na teoriji vjerovatnoe, na matematikim modelima, i - sumnjao sam - na svojoj vrlo razmetljivoj tatini. Pokuao sam se povoditi za Meknamarom i za svojim efom Brunom. Usvojio sam nain govora koji je oponaao prvog i poeo hodati na nain ovog drugog, sa diplomatskom torbom koja mi se ljuljala po strani. Kad pomislim unazad moram se uditi svojoj drskosti. Istinu govorei, moja je ekspertiza bila jako ograniena, ali ono to mi je nedostajalo u kolovanju i znanju to sam nadoknaivao hrabrou. I to je funkcionisalo. Na kraju je grupa eksperata udarila peate na moje izvjetaje i tako ih odobrila. Iduih mjeseci odlazio sam na sastanke u Teheran, Karakas, Gvatemalu, London, Be i Vaingon. Upoznao sasm vane osobe, ukljuujui i iranskog aha, bive predsjednike nekoliko zemalja te Roberta Meknamaru lino. Kao u osnovnoj koli bio je to muki svijet.

(XXI) ta je prava stvar?

Bio sam zapanjen kako moja nova titula i izvjetaji o mojim nedavnim uspjesima utiu na stav drugih ljudi prema meni. 34

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice U poetku mi je sva ta panja udarila u glavu. Osjeao sam se kao arobnjak koji moe mahnuti svojim tapiem i izazvati svjetlost, industrija je nicala poput cvijea. Tada sam postao razoaran. Pitao sam se koji su moji motivi i motivi onih koji sa mnom rade. ini se da vana titula ili doktorat nauka ne pomau ljudima da shvate jadno stanje gubavca koji ivi pored odvodnog kanala u Dakarti, a sumnjao sam i da vjetina manipulisanja statistikom pomae ovjeku da predvidi budunost. to sam bolje upoznavao one koji su donosili odluke o preoblikovanju svijeta, bio sam sve vie skeptian u vezi s njihovom sposobnou i ciljevima. Gledajui lica preko stola na sastancima morao sam se suzdravati da obuzdam svoj bijes. Konano se i ta perspektiva izmijenila. Doao sam do zakljuka da veina tih ljudi vjeruje kako ini pravu stvar. Kao i arli oni su bili uvjereni da su komunizam i terorizam zle sile - vie nego predvidiva reagovanja na odluke koje su donosili oni sami i njihovi prethodnici - i da imaju dunost prema vlastitoj zemlji, buduim pokoljenjima i prema Bogu, da svijet preobrate u kapitalizam. Oni su se rukovodili naelom preivljavanja najsposobnijih; kad se ve sluajno dogodilo da su sreom roeni unutar privilegovanog stalea, umjesto u sklonitu od kartona, smatrali su svojom dunou da predaju to nasljee svom potomstvu. Oklijevao sam da li da te ljude gledam kao da su u konspiraciji ili da ih smatram vrsto povezanim bratstvom koje nastoji da dominira svijetom. Ipak sam ih s vremenom poeo voljeti kao one vlasnike plantaa na Jugu prije Graanskog rata. Bili su to ljudi koji su se zbliili jedni sa drugima putem zajednikih uvjerenja i koji su imali zajedniki interes za sebe same. Nije to bila neka ekskluzivna grupa koja bi se s astajala na tajnim mjestima usredotoena na neke zle namjere. Autokrati s plantaa odrastali su zajedno sa slugama i robovima, bili su odgajani u vjerovanju da je njihovo pravo pa ak i dunost brinuti se o paganima i preobratiti ih na vjeru i nain ivota vlasnika. Iako ih je ropstvo u filozofskom smislu odbijalo, oni su poput Tomasa Defersona to opravdavali kao nunost, ijim nestajanjem bi nastao drutveni i privredni kaos. Lideri modernih oligarhija, o kojima sam sada razmiljao kao o korporatokratiji, inilo se da su istog kova. Poeo sam misliti o tome ko ima koristi od ratova i masovne proizvodnje oruja, od gradnje brana na rijekama i unitavanja prirodne okoline i kulture. Poeo sam se pitati kome to koristi da stotine i hiljade ljudi umiru zbog nedostatka hrane, zagaene vode i od bolesti koje bi se mogle lijeiti. Polako sam poeo shvaati da na dugi rok ne profitira niko, ali u kratkom razdoblju oni na vrhu piramide - moji pretpostavljeni i ja - ini se imamo koristi, ako nita drugo, materijalne. To je potaklo jo nekoliko pitanja: Zato se ova situacija ne mijenja? Zato je izdrala toliko dugo? Lei li odgovor jednostavno u staroj uzreici "mo je dobra," da oni koji imaju mo pokreu sistem? inilo se nedovoljno kazati da mo sama po sebi dozvoljava da takva situacija potraje. Dok pretpostavka da mo ini dobro objanjava dosta toga, osjeao sam da mora postojati jaa poticajna snaga koja je ovdje na djelu. Sjetio sam se jednog profesora ekonomike iz vremena svog poslovnog studija, ovjeka iz s jeverne Indije koji nam je predavao o limitiranim izvorima, o ovjeku i njegovoj potrebi da neprestano raste i o naelu robovskog rada. Po miljenju tog profesora svi uspjeni kapitalistiki sistemi ukljuuju hijerarhije s vrlo krutim lancima upravljanja te aku ljudi na samom vrhu koji kontroliu naredbe odozgo prema sebi podlonima, kao i veliku vojsku radnika na dnu koje bi pomou odgovarajuih ekonomskih termina mogli istinski razvrstati kao robove. Na kraju sam se potpuno uvjerio da mi takav sistem potiemo, jer nas je korporatokratija uvjerila kako nam je Bog dao pravo da nekoliko naih ljudi smjestimo na sam vrh te kapitalistike piramide i da takav na sistem prenesemo u cijeli svijet. Naravno da mi nismo prvi koji to radimo. Popis onih koji su to praktikovali protee se nazad do prastarih carstava u sjevernoj Africi, na Srednjem istoku i u Aziji te see sve do Persije, Grke, Rima i krstakih ratova, te do svih evropskih graditelja imperija iz razdoblja nakon Kolumba. Taj imperijalistiki poriv jest i bie uzrok 35

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice veine ratova, zagaenja, umiranja od gladi, istrebljenja vrsta i genocida, i za to se uvijek plaala visoka cijena na raun savjesti i dobrobiti graana tih imperija. Ona je doprinosila loem socijalnom statusu i dovela do situacije gdje su najbogatije kulture u ljudskoj istoriji rtve najvie stope samoubistava, zlopotrebe droga i nasilja. O tim sam pitanjima opirno razmiljao, ali sam izbjegavao misliti o prirodi svoje vlastite uloge u tome svemu. Sebe sam pokuao doivljavati ne kao EHM-a, nego kao glavnog ekonomistu. To je zvualo tako legitimno, a ako bih trebao kakvu potvrdu, mogao sam uvijek baciti pogled na stubac svojih primanja: sva su ona dolazila iz MAIN-a, iz privatne kompanije. Nisam ni novia primio od NSA ili bilo koje druge v ladine agencije. I tako sam postao uvjeren, gotovo uvjeren. Jednog poslijepodneva Bruno me pozvao u svoju kancelariju. Doao je do moje stolice i potapao me po ramenu. "Napravio si odlian posao", govorio je medenim glasom. "Da bismo pokazali kako to cijenimo, dajemo ti priliku tvog ivota, neto to malo ljudi ikad dobije, pa ak i kad su dvostruko stariji od tebe."

(XXII) Predsjednik i heroj

Sletio sam na Panama's Tocumen meunarodni aerodrom kasne veeri u aprilu 1972. za vrijeme pravoga tropskog potopa. Kako je tamo bilo uobiajeno, dijelio sam taksi s nekolicinom drugih poslovnih ljudi, a budui da govorim panski, sjeo sam na prednje sjedite uz vozaa i zurio kroz staklo taksija. Kroz kiu prednja su svjetla osvjetljavala na upravljakoj ploi privrenu sliku zgodnog ovjeka s izboenim obrvama i sjajnim oima. Jedna strana njegovog eira sa irokim obodom bila je zavrnuta frajerski prema gore. Prepoznao sam na slici heroja moderne Paname Omara Torihosa. Pripremao sam se za to putovanje na svoj uobiajen nain posjeujui referentni odjel Javne biblioteke u Bostonu. Znao sam da je jedan od razloga Torihosove popularnosti u narodu taj to vrsto brani panamsko pravo na samostalnu vlast, kao i pravo na suverenitet nad Panamskim kanalom. Bio je odluan u tome da e zemlja pod njegovim vodstvom izbjei padove svoje neslavne prolosti. Panama je bila dio Kolumbije kad je francuski inenjer Ferdinand de Leseps, koji je nekada rukovodio gradnjom Sueckog kanala, odluio da sagradi kanal kroz prevlaku Srednje Amerike kako bi povezao Atlantski s Tihim okeanom. Poevi 1881. godine, Francuzi su se snano potrudili, ali bi uvijek uslijedila neka katastrofa. Konano, 1889. projekt je zavren, ali uz velike finansijske probleme - ipak, inspirisao je san Teodora Ruzvelta. U prvim godinama dvadesetog vijeka Sjedinjene Drave su zatraile da Kolumbija potpie ugovor kojim bi prevlaka prela u ruke Sjevernoamerikog konzorcija. Kolumbija je odbila. Godine 1903. Ruzvelt je poslao amerike vojnike na bojnom brodu "Nevil". Vojnici su se iskrcali, uhvatili i ubili popularnog komandanta lokalne policije i proglasili Panamu nezavisnom zemljom. Uspostavljena je marionetska vlada, pa je prvi ugovor o kanalu potpisan. On je definisao ameriku zonu s obje strane budueg vodenog prolaza, legalizovao vojnu intervenciju SAD i dao Vaingtonu stvarnu kontrolu nad novostvorenom "nezavisnom" nacijom. Zanimljivo je da su ugovor potpisali ameriki ministar spoljnih poslova Haz i francuski inenjer Filip Buno Varija, koji je bio lan prvobitnog sastava grupe, ali nije ga potpisao ni jedan jedini Panamac. U stvari, Panama je prisiljena da napusti Kolumbiju kako bi sluila Sjedinjenim Dravama, i to sporazumom koji su postigli jedan Amerikanac i jedan Francuz - u retrospektivi to je bio proroanski poetak. Dulje od pola stoljea Panamom je vladala oligarhija bogatih porodica, usko povezanih s Vaingtonom. Bili su diktatori, desniari koji su preduzimali svaku moguu mjeru koju su smatrali nunom da bi njihova zemlja obezbijedila promovisanje interesa SAD. U stilu veine diktatora Latinske Amerike koji su bili saveznici Vaingtona, panamski vladari tumaili su amerike interese da bi podlo suzbili svaki populistiki pokret koji je 36

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice imao primisao socijalizma. Podupirali su i CIA i NSA u protivkomunistikim djelatnostima po cijeloj hemisferi i pomagali krupnom amerikom biznisu kao to su "Rockefeller's Standard Oil" i "United Fruit Company" (koju je kupio Dord H. W. Bu). Te vlade oito nisu osjeale da bi interesi SAD treblo da budu ostvareni tako da unaprijede ivot ljudi u krajnjem siromatvu ili onih koji slue kao stvarni robovi na velikim plantaama i u kompanijama. Panamske vladarske porodice bile su obilato nagraene za svoju pomo. Vojne snage SAD intervenirale su u njihovo ime desetak i vie puta u razdoblju izmeu Deklaracije o panamskoj nezavisnosti i 1968. godine. Meutim, te godine dok sam bio u mirovnim snagama kao volonter u Ekvadoru tok panamske istorije naglo se izmijenio. Dravni udar zbacio je Arnulfa Ariasa, posljednjeg koji je nastupao kao razmetljivi diktator, a Omar Torihos pojavio se kao ef drave iako nije direktno uestvovao u dravnom udaru. Torihosa su jako cijenili panamski srednji i nii slojevi. Odrastao je u ruralnom dijelu Santijaga, gdje su mu roditelji bili uitelji. Brzo se uspinjao u redovima Nacionalne garde, panamske prve vojne jedinice i institucije koja je u ezdesetim godinama dobijala sve veu podrku meu siromanima. Torihos je stekao ugled zato to je sluao rije osiromaenih. etao bi ulicama njihovih siromanih gradova, drao mitinge po sirotinjskim etvrtima gdje se politiari nisu usuivali ni ui, pomagao je nezaposlenima da nau posao, a esto je poklanjao svoja vlastita skromna sredstva porodicama pogoenim boleu ili nekakvom nevoljom. Njegova ljubav prema ivotu i saosjeanje s ljudima prelazili su granice Paname. Torihos se posvetio pretvaranju svoje zemlje u sklonite za progonjene, u mjesto koje bi nudilo azil izbjeglicama s obiju strana politike ograde, od ljeviarskih oponenata Pinoeu u ileu pa do desnog krila gerile protiv Kastra. Mnogi ljudi gledali su na njega kao na agenta za mir, a takva percepcija donijela mu je reputaciju voe koji se posvetio rjeavanju razlika meu raznim frakcijama koje su razdirale tolike zemlje u Latinskoj Americi: Honduras, Gvatemalu, Salvador, Nikaragvu, Kubu, Kolumbiju, Peru, Argentinu, ile i Paragvaj. Njegov malobrojni narod, koji broji dva miliona ljudi, sluio je kao model socijalne reforme i inspiracije svjetskim voama koje se meusobno razlikuju kao i radnike voe koje su potajno kovale planove za raspad Sovjetskog Saveza ili islamskih militanata kao to je Moamer Gadafi u Libiji. Svoje prve veeri u Panami, zaustavljen na semaforu, virio sam meu bune brisae stakla, dirnut ovim ovjekom koji mi se smjekao s upravljake ploe - lijep, harizmatian i hrabar. Znao sam jo odranije da on stoji iza svojih uvjerenja. Prvi put u istoriji Panama nije bila lutka u rukama Vaingtona ili bilo koga drugoga.

(XXIII) vajcarska u Amerikama

Torihos nikad nije popustio napastima koje su mu nudili Moskva ili Peking; vjerovao je u socijalnu reformu i pomo siromanima po roenju, ali nije se zalagao za komunizam. Za razliku od Kastra, Torihos je odluio da dobije slobodu od Sjedinjenih Drava i da ue u savez s amerikim protivnicima. Nabasao sam na lanak u nekom udnom asopisu na policama koji je hvalio Torihosa, ovjeka koji e promijeniti istoriju Amerika. Na poetku autor je citirao Manifest sudbine - doktrinu popularnu kod mnogih Amerikanaca oko 1840. godine, da je osvajanje Sjeverne Amerike bilo bogomdano, da je bog, a ne ljudi, odredio unitenje Indijanaca, uma, bizona, isuivanje movara i kanaliziranje rijeka te razvoj privrede koji ovisi o nastavku eksploatacije rada i prirodnih resursa. lanak me naveo da promislim o stavu svoje zemlje prema svijetu. Monroeva doktrina, koju je prvi puta najavio predsjednik Dejms Monroe 1823. bila je primijenjena da se Manifest sudbine odmakne korak dalje dok je u pedesetim i ezdesetim godinama 19. vijeka primijenjena da se potvrdi kako SAD imaju posebna prava na cijeloj Zemljinoj polulopti, ukljuivi i pravo da napadnu bilo koju zemlju u Srednjoj i Junoj Americi koja bi odbila da prui podrku SAD i njihovoj politici. Tedi Ruzvelt traio je da Monroeva doktrina opravda 37

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice intervenciju SAD u Dominikanskoj Republici, u Venecueli i za vrijeme "osloboenja" Paname od Kolumbije. Cijeli niz buduih predsjednika SAD - najzapaeniji Taft, Vilson i Frenklin Ruzevelt - oslanjao se na to kako bi razgranao sveamerike aktivnosti Vaingtona sve do kraja Drugog svjetskog rata. Napokon, tokom druge polovine dvadesetog vijeka Sjedinjene Drave iskoristile su prijetnju komunizma da bi opravdale ekspanziju na zemlje irom zemaljske kugle, ukljuujui i Vijetnam i Indoneziju. Sada se inilo da jedan ovjek stoji Vaingtonu na putu. Znao sam da on nije prvi - lideri poput Kastra i Aljendea ve su uklonjeni prije njega - ali samo je Torihos to radio izvan podruja vladavine komunistike ideologije i nipoto ne tvrdei da je njegov pokret revolucija. On je jednostavno govorio da Panama ima svoja prava - na suverenitet nad svojim narodom, na njegove zemlje i vodeni put to je presijeca - i da su ta prava jednako tako vaea i bogomdana kao i sva prava koja uivaju Sjedinjene Drave. Torihos je, takoe, prigovarao koli Amerika i Junoj komandi SAD centra za vojnu obuku u tropskim uslovima, jer su obje institucije bile smjetene u zoni kanala. Godinama su oruane snage pozivale diktatore i predsjednike Latinske Amerike da poalju svoje sinove, vojne komandante u njihove ustanove - najvee i najbolje izvan Sjeverne Amerike. Tamo su davali obuku o vjetinama ispitivanja i tajnih operacija kao i vojnih taktika koje e oni primijeniti u borbi protiv komunizma i za zatitu svoje imovine, imovine naf tnih i drugih privatnih kompanija. Postojala je mogunost da se poveu s visokim vojnim oficirima SAD. Te institucije bile su mrske Latinskoj Americi - osim u sluaju nekolicine bogataa koji su se njima okoristili. Znalo se da se ovdje koluju desniarski odredi ubica i muitelja koji su tolikim narodima donijeli totalitarne reime. Torihos je vrlo jasno pokazao da zona kanala lei unutar granica. Vidjevi zgodnog generala na komandnoj ploi i proitavi natpis ispod slike - "Omarov ideal je sloboda; nije jo izmiljen projektil koji bi mogao ubiti neku ideju!" - osjetio sam drhtanje niz kimu. Imao sam predosjeaj da pria o Panami u dvadesetom vijeku nije jo zavrena i da se Torihos nalazi pred tekim, moda i traginim razdobljem. Tropska oluja lupala je prednje staklo, svjetlo semafora se izmijenilo u zeleno i voza je zatrubio automobilu pred nama. Mislio sam o svom poloaju. Poslat sam u Panamu da sklopim sporazum o onome to e postati MAIN-ov prvi istinski sveobuhvatni struni razvojni plan. Taj plan kreirao bi opravdanje za Svjetsku banku, Ameriku banku za interni razvoj i investicije USAID-a u milijardama dolara za energiju, transportni i agronomski sektor te male, ali vrlo vane zemlje. Bilo je to, naravno, izvrdavanje, sredstvo da Panama zauvije k postane zaduena i da se na taj nain vrati u svoj marionetski status. Kad se taksi poeo kretati kroz no, provala krivnje bljesnula je u meni, ali sam je suspregnuo. to me briga? Ja sam na Javi prodao duu, upustio se u rizik, a sad mogu stvoriti ansu svog ivota. Mogu postati bogat, slavan i uticajan, a sve to samo jednim udarcem. Sutradan je panamska vlada poslala ovjeka da me uputi. Ime mu je bilo Fidel i odmah me privukao. Bio je visok i vitak, oito se ponosio svojom zemljom. Njegov prapradjed se borio uz Bolivara za osloboenje od panije. Ja sam mu rekao kako sam u srodstvu s Tomom Paineom i bio sam oduevljen uvi da je Fidel proitao "Zdrav razum" na panskom jeziku. Govorio je engleski, ali kad je otkrio da teno vladam njegovim maternjim jezikom, svladale su ga emocije. "Mnogi vai ljudi ive ovdje godinama, a nisu se ni potrudili da ga naue," rekao je. Fidel me provezao kroz dojmljivo prosperitetan dio svog grada koji je on zvao Nova Panama. Kad smo prolazili pored stakleno-elinih nebodera, objasnio mi je da Panama ima vie meunarodnih banaka nego bilo koja zemlja juno od Rio Grandea.

38

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice "esto nas nazivaju vajcarskom u Amerikama", rekao je: "Mi svojim klijentima postavljamo vrlo malo pitanja." Kasno poslijepodne, sa suncem koje se sputalo prema Pacifiku, krenuli smo prema aveniji koja je slijedila oblike zaliva. Tamo je bio usidren dugi niz brodova. Pitao sam Fidela postoji li kakav problem s kanalom.

(XXIV) Gusari u Zoni Kanala

Uvijek je tako, odgovorio je smijui se. "Cijeli niz ih eka na svoj red. Polovina ovog prometa dolazi iz Japana ili tamo odlazi. ak i vie nego u Sjedinjene Drave." Priznao sam da je to za mene novost. "To me ne iznenauje," rekao je. "Amerikanci sa sjevera ne znaju puno o ostatku svijeta." Stali smo u prekrasnom parku u kojem se bugenvilija penjala po starim zidinama. Natpis je govorio da je to tvrava sagraena za zatitu od engleskih gusara pljakaa. Neka se porodica pripremala na veernji piknik. Otac, mati, sin i ki te jedan stariji gospodin za koga sam pretpostavljao da je djed. Odjednom sam osjetio enju za mirom koji je, kako mi se inilo, vladao meu ovih pet ljudi. Kad smo prolazili, onaj par nam je mahnuo, nasmijeio se i pozdravio na engleskom. Pitao sam jesu li turisti, a oni su se nasmijali. ovjek nam je priao. "Ja sam ve trea generacija u Zoni Kanala", objasni on ponosno. "Moj pradjed je doao tri godine nakon to je izgraen. On je bio goni mazge, traktora koji su vukli brodove preko ustava." Pokazao je na starijeg ovjeka koji je upravo pomagao djeci da pripreme sto za piknik. "Djed je bio inenjer, a ja sam krenuo njegovim stopama." ena se vratila pomoi svekru i djeci. Iznad njih sunce je tonulo u plavu vodu. Bio je to prizor idiline ljepote koja je podsjeala na Monetove slike. Pitao sam jesu li dravljani SAD. Pogledao me s nevjericom. "Naravno. Zona Kanala je teritorij SAD." Djeak je dotrao da kae ocu kako je veera gotova. "Hoe li Va sin biti etvrta generacija?" ovjek je podigao ruke u znak molitve prema nebu. "Molim se dobrom Bogu svaki dan da oni dobiju tu priliku. Lijep je ivot u Zoni." Tad je spustio ruke i pogledao ravno u Fidela. "Nadam se da e moi to zadrati jo narednih pedeset godina. Onaj despot Torijos puno toga preduzima. Opasan ovjek." Iznenada me neto spopalo i rekao sam mu na panskom: "Adios. Nadam se da ete Vi i Vaa porodica ovdje i dalje lijepo ivjeti i nauiti puno o panamskoj kulturi." On me pogledao s gaenjem. "Ja ne govorim njihov jezik," rekao je. Onda se brzo okrenuo i poao prema svojoj porodici i pikniku. Fidel mi je priao, stavio mi ruku na rame i vrsto je stisnuo. "Hvala," rekao je. Kad smo se vratili u grad, Fidel me provezao po etvrti koju je nazivao sirotinjskom. 39

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice "Nije naa najgora", ree, "ali osjetiete ukus." Drvene upe i kanali puni stajae vode okruivali su ulicu, krhki domovi dali su naslutiti bijedne brodice torpedirane u otpadnom kanalu. Smrad trulei i neisti kanala ispunio nam je auto dok su uokolo trkarala djeca sputenih stomaka. Kad smo usporili, okupili su se na mojoj strani zovui me stricem i prosei novac. To me podsjetilo na Dakartu. Na mnogim su zidovima bili grafiti. Bilo je nekoliko uobiajenih srca s nakrabanim imenima parova, ali ih je veina sadravala slogane koji su izraavali mrnju prema Sjedinjenim Dravama. "Idi kui, gringo," "Prestani srati po naem kanalu", "Ujak Sam, vlasnik robova" i "Recite Niksonu da Panama nije Vijetnam." Slogan koji mi je posebno ohladio srce, glasio je: "Smrt za slobodu jest put prema Hristu." Razbacani meu tim natpisima bili su plakati Omara Torijosa. "Sada druga strana", ree Fidel. "Imam slubene papire, a Vi ste dravljanin SAD pa moemo proi." Ispod neba grimizno ljubiaste boje odveo nas je u Zonu Kanala. Ma koliko mislio da sam spreman, to ipak nije bilo dovoljno. Jedva da sam mogao oekivati bogatstvo tog mjesta - velike bijele zgrade, oiane tratine, raskoni domovi, igralita za golf, prodavnice i kazalita. "Fakti", ree. "Sve je ovo ovdje vlasnitvo SAD. Svi poslovi - samoposluge, brijanice, saloni ljepote, restorani, svi oni su izuzeti iz panamskog zakona i poreza. Ovdje je sedam igralita za golf s 18 rupa, amerike pote nalaze se naokolo na pogodnim mjestima, ameriki sudovi i kole. To stvarno i jest zemlja u zemlji." "Kakva uvreda!" Fidel me pogledao kao da eli brzo procijeniti. "Da", sloio se. "To je prilino odgovarajua rije. Tamo preko", pokazao je nazad prema gradu, "dohodak po glavi stanovnika je manje od hiljadu dolara godinje, a nezaposlenost dosee stopu od 30 odsto. Naravno da se u jadnom malom gradu koji smo maloas vidjeli niko ni ne priblii hiljadu dolara, a teko da iko ima posao." "ta se preduzima?" Okrenuo se i uputio mi pogled koji se izmijenio od ljutnje u tugu. "A ta mi moemo preduzeti?" Kimnuo je: "Ja ne znam, ali rei u ovo: Torijos pokuava, moda e to biti njegov kraj, ali siguran sam da daje sve to ima. On je ovjek koji e se boriti za svoje ljude." Kad smo se uputili prema Zoni Kanala, Fidel se osmijehnuo. "Volite li plesati?" Ne ekajui odgovor, rekao je: "Hajde da neto veeramo, a onda u Vam pokazati drugu stranu Paname." Nakon sonog odreska i hladnog piva otili smo iz restorana i odvezli se dolje u tamnu ulicu. Fidel mi je savjetovao da nikad ne hodam po ovom kvartu. "Ako doe ovamo, uzmi taksi do kunih vrata." Pokazao mi je: "Upravo tamo iza ograde nalazi se Zona Kanala."

(XXV) Vojnici i prostitutke

Vozio je dalje dok nismo stigli do praznog mjesta i parkirali. Do nas je epajui doao neki starac. Fidel je izaao i potapao ga po leima. Tada je s ljubavlju proao rukom po odbojniku automobila. "Dobro pazi. To je moja dama." Zatim mu je dao novanicu.

40

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Proli smo kratkim trotoarom s parkinga i odmah se nali na ulici obasjanoj neonskim svjetlima. Pokraj nas su pretrala dva deka usmjerivi tapove jedan prema drugome i oponaajui zvukove vatrenog oruja. Jedan je lupio Fidela po nozi, ruka mu je jedva dosezala Fidelovo bedro. Mali se djeak zaustavio i povukao se nazad. "Oprostite gospodine", zapuhano je promumljao na panskom. Fidel je obje ruke stavio deku na rame. "Nita se nije dogodilo, moj ovjee", rekao je. "Ali reci mi na koga ste ti i tvoj prijatelj pucali?" Priao nam je drugi djeak. Stavio je ruku zatitniki oko maloga. "Moj brat", objasnio je. "ao nam je." "Sve je u redu", Fidel se njeno nasmijei. "Nije me povrijedio. Ja sam ga samo pitao na koga ste vi momci pucali. Mislim da sam i ja nekad igrao istu igru." Djeaci su se pogledali. Stariji se nasmijeio. "On je gringo general u Zoni Kanala. Pokuao mi je silovati majku i ja ga sada tjeram nazad kamo spada." Fidel me pogleda krajikom oka. "Kamo pripada?" "Kui u Sjedinjene Drave." "Da li ti majka ovdje radi?" "Tamo preko." Oba djeaka ponosno pokau prema neonskom svjetlu dolje niz ulicu. "ankerica je." "Idite onda", Fidel dade svakom od njih po novi. "Ali budite oprezni. Ostanite na svjetlu." "Da, gospodine. Hvala." I otrali su. Dok smo hodali dalje, Fidel mi je objasnio da je panamskim enama zakonom zabranjena prostitucija. "Mogu raditi za ankom i plesati, ali ne smiju prodavati svoje tijelo. To je ostavljeno strankinjama." Uli smo u bar i odmah uli poznatu ameriku pjesmu. Mojim oima i uima trebalo je trenutak da se priviknu. Nekoliko krnih amerikih vojnika stajalo je do vrata; vrpce na uniformama oko ruku pokazivale su da se radi o vojnoj policiji. Fidel me odveo do bara i tada sam vidio pozornicu. Tamo su plesale tri mlade ene, potpuno gole, jedino su imale neto na glavi. Jedna je imala mornarsku kapu, druga zelenu beretku, a trea kaubojski eir. Imale su prekrasna tijela i smijale su se. Izgledalo je kao da se igraju, kao da se takmie u plesu. Muzika, nain kako su plesale, pozornica - mogao je to biti neki disko u Bostonu, jedino to su bile gole. Progurali smo se kroz grupu mladih ljudi koji su govorili engleski. Iako su imali na sebi majice i farmerke njihove su ih kratko oiane glave izdavale, bili su vojnici iz vojne baze u Zoni Ka nala. Fidel je potapao konobaricu po ramenu. Ona se okrenula, vrisnula od oduevljenja i bacila mu se u naruje. Grupa mladia to je paljivo promatrala, pogledavajui jedan drugoga s negodovanjem. Pitao sam se smatraju li oni da Manifest sudbine ukljuuje i ovu enu iz Paname. Konobarica nas je odvela u ugao. Odnekuda je donijela mali stol i dvije stolice. Kad smo se smjestili, Fidel je razmijenio pozdrav na panskom sa dvojicom za stolom do nas. Za razliku od vojnika oni su na sebi imali arene koulje kratkih rukava i zguvane sportske hlae. Konobarica se vratila s nekoliko balboa piva, a Fidel ju je potapao po leima kad se okrenula da ode. Ona se nasmijeila i bacila mu poljubac. Pogledao sam naokolo i s olakanjem otkrio da nas mladii za ankom vie ne promatraju; koncentrirali su se na plesaice. 41

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Veina gostiju bili su vojnici koji govore engleski, ali bilo je i drugih, kao ona dvojica do nas koji su oito bili Panamci. Oni su se isticali jer im kosa u vojsci ne bi prola kontrolu i jer nisu na sebi imali majice i farmerke. Neki su sjedili za stolovima, drugi se oslanjali o zidove. inilo se da su stalno na oprezu, kao psi koji paze na stada ovaca. ene su vrljale oko stolova. Neprestano su se kretale, sjedajui u krila, viui konobaricama, pleui i izmjenjujui se na bini. Nosile su tijesne suknje, majice, farmerke, pripijene haljine, visoke potpetice. Jedna je imala viktorijansku haljinu i veo. Druga je pak nosila samo bikini. Oito su ovdje mogle opstati samo najljepe. Ja sam bio zauen tim brojem ena koje su se uputile u Panamu i pitao se kakav ih je oaj natjerao na ovo. "Sve iz drugih zemalja?" Viknuo sam Fidelu da nadglasam muziku. On je kimnuo. "Osim..." Pokazao je na konobarice. "One su Panamke." "Iz kojih zemalja?" "Honduras, Salvador, Nikaragva i Gvatemala." "Susjedi." "Ne iskljuivo. Kostarika i Kolumbija su nam najblii susjedi." Konobarica koja nas je dovela do stola dola je i sjela na koljeno Fidelu. On joj je njeno trljao lea. "Klarisa", rekao je, "molim te, reci mome prijatelju iz Sjeverne Amerike zato su sve one napustile svoju zemlju." Dao je znak glavom u smjeru pozornice. Tri nove djevojke uzimale su eire od onih prvih, koje su sile s pozornice i poele se oblaiti. Muzika se promijenila u salsu, i kad su one nove plesale, ove su prema ritmu zbacile odijela. Klarisa je ispruila desnu ruku. "Drago mi je da Vas upoznajem", rekla je. Tada je ustala i uzela nae prazne flae. "Kao odgovor na Fidelovo pitanje, te su djevojke dole ovamo da izbjegnu brutalnost. Donijeu jo nekoliko balboa piva."

(XXVI) Razgovori sa generalom

Kad je otila, okrenuo sam se k Fidelu. "Ma hajde, one su ovdje za dolare", rekao sam. "Istina. Ali zato ih je toliko iz zemalja gdje vladaju faistiki diktatori?" Bacio sam pogled nazad na pozornicu. Tri djevojke su se hihotale i bacale naokolo mornarsku kapu kao da je lopta. Pogledao sam Fidela. "Ne ali se, zar ne." "Ne", ree on ozbiljno. "Volio bih da je ala. Veina ovih djevojaka nema vie porodicu - oeve, brau, mueve, momke. Odrastale su uz muenje i umiranje. Ples i prostitucija ne ine im se tako stranim. One ovdje mogu zaraditi mnogo novca, a onda poeti iznova negdje drugdje, kupiti malu prodavnicu, otvoriti kafi." Prekinula ga je neka strka oko bara. Vidio sam konobaricu kako prijeti akom jednom od vojnika koji joj je uhvatio ruku i poeo joj savijati zapee. Ona je vrisnula i pala na koljena. Smijao se i vikao svom drutvu. Svi su se smijali. Ona ga je pokuala udariti svojom slobodnom rukom. On je zavinuo jo jae. Lice joj se iskrivilo od boli. 42

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Vojni policajci ostali su kod vrata i mirno to promatrali. Fidel je skoio na noge i uputio se k baru. Jedan od muakraca za stolom do nas prui ruku da ga zaustavi. "Tranquilo, hermano", ree. "Smiri se, brate. Enrike ima kontrolu." Visok, mrav Panamac izae iz sjene uz pozornicu. Kretao se poput maka i naao se povrh vojnika u tren oka. Jedna ruka obuhvatila je ovjeku grlo, dok ga je druga polila aom vode po licu. Konobarica je pobjegla. Nekoliko Panamaca koji su se naslanjali na zidove formiralo je zatitni polukrug oko visokog izbacivaa. On je podigao vojnika uz ank i rekao mu neto to nisam uo. Tada je povisio glas i govorio polako na engleskom, dovoljno glasno da ga svako u sobi uje uprkos muzici. "Konobarice su izvan vaeg djelokruga, a ostale ne smijete dotai dok im ne platite." Dva vojna policajca konano su se dala u akciju. Prili su grupi Panamaca. "Srediemo to, Enrike," rekli su. Izbaciva je spustio vojnika na tlo i jo mu jednom dobro stisnuo vrat, prisilivi ga da savije glavu nazad i bolno zajaue. "Razumije li me?" ulo se samo slabo mumljanje. "Dobro." Gurnuo je vojnika prema dvojici policajaca. "Odvedite ga odavde." Poziv je bio potpuno neoekivan. Jednog jutra u vrijeme te posjete 1972. sjedio sam u kancelariji koju su mi dodijelili u Instituto de Recursos Hidraulicos z Electrificacion, koji je bio firma panamske vlade za elektrifikaciju. Razmiljao sam nad papirom sa statistikom kad je neki ovjek njeno pokucao na okvir mojih otvorenih vrata. Ja sam ga pozvao da ue zadovoljan svakim izgovorom da skrenem svoju panju od brojki. On se predstavio kao generalov voza i rekao da je doao da me povede u jedan od generalovih bungalova. Razgovarali smo o tome kako su se 1951. promijenile stvari u vezi sa ahom i kako ga je njegov vlastiti premijer Mohamad Mosadegh prisilio da poe u egzil Sat kasnije sjedio sam za stolom nasuprot generalu Omaru Torijosu. Bio je sportski odjeven, u tipinom panamskom stilu: kaki hlae i koulja kratkih rukava s kopanjem sprijeda, svijetloplava s njenim zelenim uzorkom. Bio je visok i zgodan. inio se zauujue oputenim za ovjeka njegovih odgovornosti. Uvojak tamne kose padao je preko istaknuta ela. Raspitao se o mojim nedavnim putovanjima po Indoneziji, Gvatemali i Iranu. Te su ga tri zemlje fascinirale, ali se inilo da ga posebno intrigira iranski vladar ah Mohamed Reza Pahlavi. ah je doao na vlast 1941. poto su mu Britanci i Sovjeti zbacili oca, kojeg su optuili za kolaboraciju s Hitlerom. "Moete li zamisliti", upita Torijos, "da ste dio zavjere koja e zbaciti vaeg vlastitog oca?" Panamski ef drave dosta je znao o istoriji ove daleke zemlje. Razgovarali sm o o tome kako su se 1951. promijenile stvari u vezi sa ahom i kako ga je njegov vlastiti premijer Mohamad Mosadegh prisilio da poe u egzil. Kao veina svijeta, Torijos je znao da je CIA bila ona koja je premijera proglasila komunistom i umijeala se da bi obnovila ahovu vlast. On, meutim, nije znao - ili barem nije spominjao - one dijelove prie koje je sa mnom podijelila Klaudin; priu o briljantnom manevru Kermita Ruzvelta i injenicu da je to bio poetak nove ere u imperijalizmu, ibica koja je upalila poar globalnog carstva. "Poto je ah ponovo ustolien", nastavi Torijos, "on je lansirao niz revolucionarnih programa usmjerenih na razvoj industrijskog sektora i dovoenje Irana u modernu eru." Upitao sam ga kako toliko zna o Iranu.

43

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice "To je moja tema", odgovori on, "nemam previsoko miljenje o ahovoj politici - o njegovoj elji da zbaci s vlasti svog roenenog oca i postane marioneta CIA - ali ini mi se da za svoju zemlju radi dobre stvari. Moda bih mogao od njega togod i nauiti. Ukoliko preivi." "Zar mislite da nee?" "Ima snane protivnike." "I najbolje svjetske tjelohranitelje." Torijos mi uputi cinian pogled. "Njegova tajna policija, SAVAK, poznata je po tome da su nemilosrdne ubice. To ne stvara puno prijatelja. On nee vie dugo potrajati", napravio je pauzu, pa je okrenuo oima. "Tjelohranitelji, i ja ih imam nekoliko." Mahnuo je rukom prema vratima: "Zar mislite da e mi spasiti ivot ako vaa zemlja odlui da me se rijei?" Pitao sam ga da li stvarno misli da postoji ta mogunost.

(XXVII) Najbolje za narod

Podigao je obrve tako da sam se osjeao glupo to sam uopte tako neto i pitao. "Mi imamo Kanal. To je puno vanije nego Arbenz ili 'United Fruit'." Ja sam istraivao Gvatemalu i razumio sam Torijosov stav. Kompanija "United Fruit" bila je ekvivalent u toj zemlji Panami s Panamskim kanalom ovdje. Utemeljena krajem osamdesetih godina 19. vijeka ova je kompanija ubrzo postala jedna od najmonijih u Srednjoj Americi. U ranim pedesetim godinama kandidat reformi Dejkob Arbenz izabran je za predsjednika Gvatemale, u izborima koji su protutnjali hemisferom kao model demokratskog procesa. U to vrijeme manje od tri odsto Gvatemalaca posjedovalo je 70 odsto zemlje. Arbenz je obeao da e pomoi siromanima da se iskopaju iz gladi i nakon svog izbora primijenio je program sveobuhvatne agrarne reforme. "Siromana i srednja klasa u cijeloj Latinskoj Americi odobravala je Arbenzu", ree Torijos. "On je lino bio jedan od mojih heroja. Ali i mi smo zadrali dah. Znali smo da 'United Fruit' ne odobrava te mjere jer su bili jedan od najveih i najokrutnijih vlasnika zemlje u Gvatemali. Oni su posjedovali i velike plantae u Kolumbiji, Kostarici, Kubi, Jamajci, Nikaragvi, Santa Domingu i ovdje u Panami. Nisu sebi mogli priutiti da Arbenz da dobre zamisli i nama ostalima." Znao sam ta slijedi. "United Fruit" je lansirao veliku javnu kampanju u Sjedinjenim Dravama usmjerenu na to da uvjeri ameriki narod i Kongres kako je Arbenz dio ruske zavjere i da je Gvatemala ruski satelit. CIA je 1954. organizovala udar. Ameriki piloti su bombardovali Gvatemalu, a demokratski izabrani Arbenz zbaen je s vlasti te zamijenjen pukovnikom Karlosom Kastiljom Armasom, nemilosrdnim desniarskim diktatorom. Nova vlada sve je dugovala kompaniji "United Fruit". Kako bi se oduila, Vlada je promijenila proces agrarne reforme, ukinula porez na kamate i dividende uplaene stranim investitorima, eliminisala je tajno glasanje i stavila u zatvor hiljade svojih kritiara. Svako ko bi se usudio govoriti protiv Kastilja bio je proganjan. Istoriari su nali vezu izmeu nasilja i terorizma koji su muili Gvatemalu kroz ostatak vijeka s ne tako tajnim savezom izmeu kompanije "United Fruit", CIA i gvatemalske vojske pod pukovnikom diktatorom. "Arbenz je ubijen", nastavi Torijos. "Bilo je to politiko ubistvo." Namrti se. "Kako je va narod mogao povjerovati u to smee to je CIA tvrdila? Ja neu otii tako lako. Vojska se ovdje sastoji od mojih ljudi. Politiko ubistvo nee biti dovoljno." Nasmjeio se. 44

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice "Morae me ubiti CIA sama!" Sjedili smo nekoliko trenutaka u tiini, svako u svojim mislima. Torijos je progovorio prvi. "'Zapata Oil', kompanija Dorda Bua, naeg ambasadora u UN-u." "Ambiciozan ovjek." Nagnuo se naprijed i stiao glas. "A sad sam na potezu prema starim prijateljima, 'Bechtelu'." To me uzbudilo. "Bechtel" je najvea svjetska inenjerska kompanija i est saradnik na projektima MAIN-a. U sluaju strunog projekta za Panamu pretpostavljao sam da su nam oni glavni konkurenti. "ta mislite rei?" "Mi smo razmiljali o gradnji novoga kanala, jednog na nivou mora, bez brana. On bi mogao primati vee brodove. Japanci bi mogli imati interes da ga finansiraju." "Oni su najjai klijenti Kanala." Mi moramo posluiti i kao primjer. Moramo pokazati da se brinemo o svom narodu i moramo dokazati izvan svake sumnje da naa odlunost za postizanje slobode ne dobija diktat od Rusije, Kine ili Kube, kae Torijos "Tano. Naravno, ako se pobrinu za novac oni e biti i konstruktori." To me pogodilo. "'Bechtel' e biti izvan igre." "Najvei konstrukcijski posao u novijoj istoriji." On je zastao. "'Bechtelov' predsjednik je Dord ulc, Niksonov ministar finansija. Moete li zamisliti kakav on ima uticaj - i zloglasnu narav. 'Bechtel' je pun Niksonovih, Fordovih i Buovih prijatelja. Kau mi da 'Bechtelova' porodica vue konce u Republikanskoj stranci." Ovaj me razgovor potaknuo da se osjeam vrlo neugodno. Ja sam jedan od onih koji podupiru ovaj sistem koji on tako prezire i siguran sam da je on to i znao. Moj zadatak, uvjeriti ga da prihvati meu narodne kredite u zamjenu za angaovanje projektanata i graevinara iz SAD, ini se da se susree s mamutskim zidom. Odluio sam konfrontirati se s njim direktno. "Generale", pitao sam, "zato ste me ovamo pozvali?" Pogledao je na sat i nasmijeio se. "Da, sad je vrijeme da preemo na na posao. Panama treba vau pomo. Meni je potrebna vaa pomo." Bio sam zabezeknut. "Moja pomo? Kako vam ja mogu pomoi?" "Vratiemo Kanal. Ali to nije dosta." Naslonio se oputeno na svoju stolicu. "Mi moramo posluiti i k ao primjer. Moramo pokazati da se brinemo o svom narodu i moramo dokazati izvan svake sumnje da naa odlunost za postizanje slobode ne dobija diktat od Rusije, Kine ili Kube. Moramo dokazati svijetu da je Panama razumna zemlja, da nismo protiv SAD nego da smo za prava siromanih." Prekrstio je noge. "elimo uiniti ono to nam treba, to jest sagraditi ekonomsku osnovu kakve nema nigdje na ovoj polulopti. Elektrina energija, da - ali energija koja dopire do najsiromanijih meu naim siromasima i koja bi bila subvencionirana. Isto vrijedi za promet i komunikacije. A posebno se sve to odnosi na poljoprivredu. Kroz to razdoblje mi emo uzimati novac - va novac, novac od Svjetske banke i Banke za 45

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice meuameriki razvoj." Ponovo se nagnuo naprijed. Gledao me je u oi. "Razumijem da vaa korporacija eli vie posla i obino ga dobija naduvavanjem veliine projekata - ire ulice, vee elektrane, dublje luke. Meutim, ovaj put je drukije. Dajte mi to je najbolje za moj narod, a ja u vam dati posla koliko god elite."

(XXVIII) Lanana reakcija

To to je on predloio bilo je potpuno neoekivano, pa me i okiralo i uzbudilo. To je sigurno bilo suprotno svemu to sam nauio u MAIN-u. Bez sumnje, znao je da je igra s inostranom pomoi bila simulirana - morao je to znati. Ta je igra postojala da bi njega uinila bogataem, a njegovu zemlju okovala u dugove. Ona je postojala zato da bi Panama zauvijek imala obveze prema Sjedinjenim Dravama i prema korporatokratiji. Ona je bila u igri da bi Latinska Amerika dola na nedvojben put Manifesta sudbine i zauvijek bila podlona Vaingtonu i Vol stritu. Bio sam uvjeren kako on zna da je sistem utemeljen na pretpostavci da su svi ljudi na vlasti potkupljivi i da e njegova odluka da sve to ne iskoristi za svoju linu dobobit biti shvaena kao prijetnja, kao neki novi oblik domina koji e izazvati lananu reakciju i na kraju prevrnuti itav sistem. Pogledao sam preko stolia za kafu tog ovjeka koji je bio svjestan da upravo zbog Kanala uiva vrlo posebnu i jedinstvenu mo i da ga ta mo dovodi u specifino neizvjestan poloaj. Morao je biti na oprezu. Ve se ustoliio kao voa meu efovima nerazvijenih zemalja. Ako je on, poput svoga idola Arbenza, odluan da zauzme svoj stav, svijet e pripaziti. Kako e sistem reagovati? Tanije, kako e na to odgovoriti Vlada Sjedinjenih Drava? Istorija Latinske Amerike bila je prepuna mrtvih heroja. Znao sam i to da gledam u oi ovjeku koji se suprotstavlja svim opravdanjima koja sam sroio za svoje djelovanje. Taj ovjek u svakom sluaju kao i svi ima svoje mane, ali on nije gusar i nije nipoto neki Henrz Morgan ili Francis Drake, nije jedan od onih razmetljivih avanturista koji se slue odobrenjima admiraliteta engleskih kraljeva kao pokriem za legalizaciju gusarenja. Ona slika na komandnoj ploi taksija nije bila tipina politika prevara. "Omarov ideal je bio sloboda; nije jo izumljen projektil koji bi mogao ubiti ideale!" Nije li ba Tom Paine napisao neto slino? To me ipak potaklo da razmislim. Moda ideali ne umiru, ali to je s ljudima koji iza njih stoje? e, Arbenz, Aljende. A postavlja se jo jedno pitanje: kako bih ja odgovorio da Torijosa gurnu u ulogu muenika? Kad sam odlazio od njega, obojica smo razumjeli da e MAIN dobiti ugovor za struni projekt, a da u se ja pobrinuti da Torijos dobije ono to je zatraio i ponudio. Kao glavni ekonomista ne samo da sam bio zaduen za MAIN-ovo odjeljenje i odgovoran za studije koje smo provodili po cijeloj zemaljskoj kugli, ve se od mene oekivalo i da budem upuen u nove ekonomske trendove i teorije. Rane sedamdesete bile su vrijeme glavnih pomaka u ekonomijama svih naroda. U ezdesetim godinama jedna je grupa zemalja formirala OPEC, kartel zemalja koje proizvode naftu, najvie kao protivteu snazi velikih rafinerija. Iran je takoe bio jedan od glavnih faktora, iako je ah dugovao svoj poloaj, a vjerovatno i svoj ivot prikrivenoj intervenciji Sjedinjenih Amerikih Drava u vrijeme borbi Mosadegha - ili moda ba zbog injenice - to je ah bio vrlo svjestan da se stvari mogu bilo kada preokrenuti protiv njega. Bez sumnje, znao je da je igra s inostranom pomoi bila simulirana - morao je to znati. Ta je igra postojala da bi njega uinila bogataem, a njegovu zemlju okovala u dugove

46

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice efovi drugih drava bogatih naftom dijelili su istu svijest kao i paranoju koja ju je slijedila. Znali su takoe da najvee meunarodne kompanije, poznate pod imenom "Sedam sestara", sarauju kako bi cijenu nafte odrale na niskom nivou - a da na taj nain prihodi koje plaaju zemljama koje za njih proizvode naftu - postaju sredstvo postizanja vlastitih profita to padaju s neba. No OPEC je stvoren da bi uzvratio udarac. Sve je to postalo jasno u poetku sedamdesetih kad je OPEC bacio na koljena industrijske gigante. Niz usklaenih djelatnosti zavrio je 1973. naftnim embargom koji se manifestovao velikim redovima pred amerikim benzinskim pumpama i koji je prijetio da e dovesti do ekonomske katastrofe sline onoj u doba Velike ekonomske depresije u SAD. Bio je to sisteman ok za razvijenu svjetsku ekonomiju i imao je takve razmjere da ga je mali broj ljudi mogao shvatiti. Naftna kriza nije se mogla dogoditi u gore vrijeme za Sjedinjene Amerike Drave. Postala je to zbunjena nacija, puna straha i sumnji to su zapoele poniavajuim Vijetnamskim ratom i predsjednikom koji je morao dati ostavku. Niksonovi problemi nisu se ograniili na jugoistonu Aziju i na aferu "Votergejt". On je stupio na scenu u takvom razdoblju koje bi se, u perspektivi gledajui unazad, moglo smatrati pragom nove epohe u politici i privredi. U tim danima izgledalo je da "mali igrai", ukljuivi i zemlje OPEC -a, uzimaju vei "dio kolaa." Fascinirala su me svjetska zbivanja. U svoju korist mogao sam upotrijebiti korporatokratiju, ipak, neka moja tajna strana uivala je u promatranju kako se moje gospodare stavlja na pravo mjesto. Pretpostavljam da je to donekle umanjivalo moju vlastitu krivicu. Vidio sam sjenu Tomasa Painea kako stoji po strani i veseli se OPECu. Niko od nas nije ni mogao biti svjestan potpunog uticaja embarga dok se on odigravao. Mi smo svakako imali svoje teorije, ali nismo razumjeli ono to je otada postalo jasno. Gledajui sada znamo da stepeni ekonomskog razvoja nakon naftne krize iznose otprilike polovinu od onih koji su prevladavali u pedesetim i ezdesetim godinama i da su se odigrali usprkos mnogo jaem pritisku inflacije. Porast koji se dogodio bio je drugaiji po strukturi i nije stvarao ni blizu toliko radnih mjesta pa je nezaposlenost rasla. Da bi se sve to nekako dovelo u ravnoteu, meunarodni monetarni sistem je dobio udarac. Mrea fiksnih deviznih kurseva koja je prevladavala od kraja Drugog svjetskog rata odjednom je propala.

(XXIX) Agenti globalnog carstva

U to doba esto sam se sastajao s prijateljima pa bismo o tim stvarima razgovarali za rukom ili u z pivo poslije radnog vremena. Neki od tih ljudi su radili za mene - moje osoblje sastojalo se od vrlo bistrih mukaraca i ena, uglavnom mladih ljudi, veinom su mislili svojom glavom, barem prema uobiajenim standardima. Drugi su bili na rukovodeim mjestima u Bostonu, mudre glave profesora s lokalnih fakulteta, a jedan je bio pomonik kongresmena. To su bili neformalni sastanci, ponekad bi nas bilo samo dvoje, dok je katkad uesnika moglo biti i vie od deset. Skupovi su uvijek bili ivahni i buni. Ako sada razmiljam o tim razgovorima, zbunjuje me osjeaj superiornosti koji sam esto imao. Znao sam injenice o kojima nisam smio podijeliti miljenje. Moji su prijatelji ponekad mahali svojim kvalifikacijama, vezama i poznanstvima na Beacon Hilu ili u Vaingtonu, profesorskim statusima i doktoratima - a ja bih im predoio svoj poloaj glavnog ekonomiste u jednoj od najveih konzulatskih firmi, koji svijetom putuje u prvoj klasi. Ipak, nisam mogao s njima razgovarati o svojim privatnim sastancima s ljudima k ao to je Torijos ili o faktima koje znam, kako se manipulie zemljama na svim kontinentima. Bio je to ujedno i izvor unutranje arogancije, ali i frustracije. Kad smo razgovarali o snazi onih malih ljudi, morao sam se jako suzdravati. Bio sam siguran da niko od njih ne moe znati da je korporatokratija ono to nikad nee dozvoliti "malim igraima" poput njih preuzimanje kontrole iz ruku njenih EHM-a "akalima" to vrebaju iz pozadine. Trebalo bi da navedem samo primjere Arbenza i Mosadegha - ili bliu 1973. godinu, kad je CIA skinula s vlasti demokratski izabranog predsjednika 47

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Salvadora Aljendea. Zapravo sam shvatao da vrsta ruka globalne imperije sve vie jaa, usprkos OPEC -u - ili to mi je bilo sumnjivo u to doba, ali tek se kasnije potvrdilo - ba uz pomo OPEC-a. Nai bi se razgovori esto usredotoili na slinosti izmeu poetka 1970. i 1930. Ova potonja predstavljala je najveu nizbrdicu u meunarodnoj ekonomiji, a posebno nainom na koji je bila prouavana, analizirana i percipirana. To je desetljee otvorilo vrata ekonomskoj doktrini J.M. Keznesa i zamisli da bi Vlada trebalo da odigra vaniju ulogu u upravljanju tritem i organiziranju djelatnosti kao to je zdravstvo, kompenzovati nezaposlenost i poticati druge oblike dobrotvornog djelovanja. Maknuli smo se od starih pretpostavki da trite regulie samo sebe i da bi intervencija drave morala biti minimalna. Ako sada razmiljam o tim razgovorima, zbunjuje me osjeaj superiornosti koji sam esto imao. Znao sam injenice o kojima nisam smio podijeliti miljenje Depresija je za posljedicu imala politiku New Deala, dakle metode koje su propagirale regulisanje ekonomije, Vladine finansijske odluke i iroku primjenu fiskalne politike. Osim toga, i depresija i Drugi svjetski rat doveli su do stvaranja novih organizacija kao to su Svjetska banka, Meunarodni monetarni fond i Opti sporazum o tarifama i trgovini (GATT). ezdesete godine bile su pokusno desetljee u tom razdoblju, u pomaku od neoklasine do kejnezijanske ekonomije. Dogodilo se to administraciji predsjednika Kenedija i predsjednika Donsona i moda najvanijeg pojedinanog uticaja Roberta Meknamare. Meknamara je bio est gost naih diskusijskih skupova - naravno u odsutnosti. Svi smo znali o njegovom meteorskom rastu do slave, od menadera za planiranje i finansijsku analizu u "Ford Motor Company" godine 1949. do njenog predsjednika 1960, prvog predsjednika kompanije izabranog izvan porodice Ford. Kratko nakon toga Kenedi ga je imenovao ministrom odbrane. Meknamara je postao snaan zagovornik kejnezijanskog pristupa Vlade, sluei se matematikim modelima i statistikim pristupima kako bi odredio stupanju trupa, raspored sredstava i primijenio drugaije strategije u Vijetnamu. Njegovo zauzimanje za "agresivno rukovodstvo" postalo je zatitni znak, ne samo menadera u Vladi, nego i rukovodioca u kompanijama. Ono je stvorilo temelj za novi filozofski pristup u pouci menadmenta u vrhunskim obrazovnim ustanovama i konano dovelo do stvaranja vrste CEO-a, koji e uurbano voditi firmu prema globalnoj imperiji. Dok smo sjedili za stolom i razgovarali o svjetskim zbivanjima, bili smo naroito fascinirani ulogom Meknamare, predsjednika Svjetske banke, mjesta koje je preuzeo im je napustio Ministarstvo odbrane. Veina se mojih prijatelja usmjerila na injenicu da je on simbol onog to je popularno poznato pod nazivom "vojnoindustrijski kompleks." Drao je vrhunski poloaj u velikoj korporaciji, u Vladinom kabinetu, a sada i u najsnanijoj banci svijeta. Tako vidljiv prekid u podjeli snaga uasnuo je mnoge od sugovornika; vjerovatno sam jedino ja bio najmanje iznenaen. Sada razumijem da je najvei i najpodliji prilog istorije Roberta Meknamare bio odvoenje Svjetske banke meu "agente globalnog carstva." Tako ta, razmjerno, nikad prije nije vieno. Meknamara je napravio i presedan. Njegova sposobnost da premosti praznine izmeu primarnih komponenata korporatokratije bie precizno usklaena uz pomo njegovih nasljednika. Na primjer, Dord ulc bio je ministar finansija i predsjednik Savjeta za ekonomsku politiku za vladavine Niksona, bio je predsjednik Bechtela, a zatim je postao dravni sekretar u doba Regana. Caspar Weinberger bio je potpredsjednik Bechtela i glavni savjetnik, a kasnije ministar obrane kabineta predsjednika Regana. Riard Helms bio je Donsonov direktor CIA, a zatim je postao Niksonov ambasador u Iranu. Richard Chenez sluio je kao ministar odbrane u doba H. V. Bua, bio je predsjednik Halliburtona i potpredsjednik SAD za Dorda V. Bua mlaeg.

48

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice

(XXX) Afera pranja novca

ak je i predsjednik SAD Dord H.V. Bu poeo kao utemeljiva "Zapata Petroleum Corporationa", bio je ambasador SAD u UN-u za vrijeme Niksona, a u vrijeme predsjednika Forda bio je direktor CIA. Gledajui unazad, zapanjuje me nevinost onoga doba. U mnogoemu jo smo bili sputani starim pristupima stvaranja globalnog carstva. Kermit Ruzvelt pokazao nam je bolji put kad je zbacio iranskog demokratu i zamijenio ga despotskim kraljem. Mi, EHM-i postiemo puno svojih ciljeva na mjestima kao to su Indonezija i Ekvador, a ipak je Vijetnam bio zauujui primjer kako jednostavno moemo skliznuti nazad u blato. Bio je potreban vodei lan OPEC-a, Saudijska Arabija, da to promijeni. Godine 1974. diplomata iz Saudijske Arabije pokazao mi je slike Rijada, glavnog grada svoje zemlje. Meu tim slikama bila je slika stada koza koje su kopale meu hrpama otpadaka ispred Vladine zgrade. Pitao sam ga o tome, a njegov me odgovor okirao. Objasnio mi je da predstavljaju glavni sistem uklanjanja otpada u gradu. "Ni jedan Saudijac koji dri do sebe nikad ne bi skupljao otpad", rekao je. "Mi to ostavljamo ivotinjama." Koze! U glavnom gradu najveeg naftnog kraljevstva. inilo se nevjerovatnim. U to vrijeme bio sam u grupi konsultanata koji su upravo poinjali osmiljavati rjeenje naftne krize. One su mi koze pomogle da shvatim kako bi se to rjeenje moglo nai, posebno kad se pogleda uzorak razvoja te zemlje tokom tri prethodna vijeka. Istorija Saudijske Arabije puna je nasilja i vjerskog fanatizma. U 18. vijeku lokalni magnat Muhamed Ibn Saud udruio je snage s fundamentalistima iz ultrakonzervativnog pokreta vahabita. Bila je to mona unija i tokom iduih dvjesto godina porodica Saud i njeni saveznici vahabiti osvojili su vei dio Arapskog poluostrva, ukljuujui najsvetije gradove islama - Meku i Medinu. Saudijsko drutvo odravalo je puritanski idealizam svojih utemeljivaa te je strogo tumaenje vjerovanja Kurana bilo nametnuto. Vjerska politika osigurala je prihvatanje molitve pet puta dnevno. Od ena se trailo da se pokrivaju od glave do pete. Kazne za prekrioce bile su stroge, javna smaknua i kamenovanja uobiajena. U vrijeme moje prve posjete Rijadu bio sam zapanjen kad mi je voza rekao da mogu ostaviti kameru, torbu, pa ak i novanik na vidljivom mjestu u autu, koji je bio parkiran uz otvorenu trnicu, ali ne i zakljuan. "Niko ovdje ne bi pomislio da ukrade", rekao je. "Lopovima sijeku ruke." Kasnije tog dana pitao me da li bih elio da posjetim takozvani Chop Chop trg i posmatram smaknue. Vahabitizam prihvata ono to bismo mi smatrali ekstremnim puritanizmom, a to je uinilo ulice sigurnim od lopova - i trai najstroe oblike tjelesnih kazni za one koji kre zakon. Odbio sam poziv. Saudijsko gledanje na religiju kao vaan element politike i privrede pridonijelo je naftnom embargu k oji je potresao zapadni svijet. Dana 6. oktobra 1973, na Jom Kipur, najvei meu idovskim praznicima, Egipat i Sirija zapoeli su istodobne napade na Izarel. To je bio poetak Oktobarskog rata - etvrtog i najdestruktivnijeg meu arapsko-izraelskim ratovima, i to onog koji e imati najjai uticaj na svijet. Egipatski predsjednik Sadat pritiskao je Faisala, kralja Saudijske Arabije, da vrati milo za drago Sjedinjenim Dravama zbog saveznitva s Izraelom, i to tako da primijeni ono to je Sadat zvao "nafta kao oruje." Dana 16. oktobra Iran i pet drava u Arapskom zalivu, ukljuujui Saudijsku Arabiju, objavili su 70 odsto porasta cijene nafte. Prodajna cijena saudijske nafte skoila je s 1,39 dolara po barelu 1. januara 1970. na 8,32 dolara 1. januara 1974. Politiari i budue vlade nikad nee zaboraviti lekciju koju su nauili 49

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Susrevi se u Kuvajtu, arapski ministri za naftu razmiljali su o daljim opcijama. Iraki predstavnik govorio je odluno u korist definisanja cilja, odnosno SAD. Pozvao je druge delegate da nacionalizuju amerike poslovne firme u arapskom svijetu, da nametnu potpuni naftni embargo Sjedinjenim Dravama i svim ostalim zemljama koje prijateljuju s Izraelom te da povuku arapska sredstva iz svih amerikih banaka. Istakao je da su rauni u arapskim bankama znatni i da bi ta akcija mogla dovesti do panike, ali ni priblino sline onoj iz 1929. Dragi arapski ministri nisu se eljeli sloiti s tako radikalnim planom, ali su 17. oktobra odluili krenuti s poneto ogranienim embargom, koji bi poeo s pet odsto smanjenom proizvodnjom, a tada nametnuo dodatnih pet odsto redukcije svaki mjesec, dok ne budu postignuti njihovi politiki ciljevi. Sloili su se da Sjedinjene Drave treba kazniti zbog njihove proizraelske politike i da zato treba sprovesti najotriji embargo. Nekoliko zemalja na sastanku najavilo je da e primijeniti smanjenja ak od 10 umjesto pet odsto. Predsjednik Nikson 19. oktobra traio je od Kongresa 2,2 milijarde dolara za pomo Izraelu. Idui dan Saudijska Arabija i drugi arapski proizvoai nafte nametnuli su totalni embargo na isporuku Sjedinjenim Dravama. Naftni embargo zavrio je 18. marta 1974. Kratko je trajao, ali mu je uinak bio velik. Prodajna cijena saudijske nafte skoila je s 1,39 dolara po barelu 1. januara 1970. na 8,32 dolara 1. januara 1974. Politiari i budue vlade nikad nee zaboraviti lekciju koju su nauili poetkom i sredinom sedamdesetih godina. Na dugi rok, trauma tih nekoliko mjeseci posluila je kako bi ojaala korporatokratija; tri njena stuba - velike kompanije, meunarodne banke i vlada SAD - povezali su se kao nikad. Ta e veza potrajati. Embargo je donio vane izmjene stava u politici. Uvjerio je ljude u Vol stritu i Vaingtonu da takav embargo ne bi nikad vie mogli podnijeti.

(XXXI) Dvosjekli ma
Zatita naih zaliha nafte uvijek je bila primarna stvar, a nakon 1973. postala je opsesija. Embargo je podigao status Saudijske Arabije kao igraa u svjetskoj politici i natjerao Vaington da prizna strateku vanost saudijske kraljevine za ameriku ekonomiju. Nadalje, ohrabrio je voe SAD u korporatokratiji da oajniki tragaju za metodama kako bi kanalizirali naftne dolare nazad u Ameriku te da razmiljaju o injenici da saudijskoj vladi nedostaje administrativni i institucijski okvir za upravljanje svojim bogatstvom na pravi nain, a ono raste poput gljive. Za Saudijsku Arabiju dodatni prihod od nafte koji se pojavio od umjetnog podizanja cijena bio je dvosjekli ma. Napunio je dravnu riznicu milijardama dolara; meutim, posluio je i za to da potkopa n eke od strogih religijskih vahabitskih vjerovanja. Bogati Saudijci putovali su cijelim svijetom. Pohaali su kole i univerzitete u Evropi i Sjedinjenim Dravama. Kupovali su prekrasne automobile i opremali svoje kue u zapadnjakom stilu. Konzervativna vjerska uvjerenja zamijenjena su novim oblikom materijalizma - a taj je materijalizam predstavljao rjeenje strahova o naftnoj krizi u budunosti. Gotovo odmah, budui da je embargo zavrio, Vaington je poeo pregovore sa Saudijcima nudei im tehniku podrku, vojnu opremu i naobrazbu kao i mogunost da narod priblie 20. vijeku. Sve to mogu uiniti u zamjenu za naftne dolare, a jo vanije za obeanje da nikada vie nee doi do naftnog embarga. Pregovori su zavrili stvaranjem najnevjerovatnije organizacije, a to je bila Zajednika ekonomska komisija Sjedinjenih Drava i Saudijske Arabije. Poznata kao JECOR, ta je organizacija utjelovila inovativnu koncepciju, to je bilo suprotno tradicionalnim programima inostrane pomoi: oslanjala se na saudijski novac da bi unajmila amerike firme u izgradnji Saudijske Arabije. Iako je menadment uopteno kao i fiskalna odgovornost bio povjeren amerikoj vladi i budetu, ta je komisija bila krajnje nezavisna. Ona e na kraju potroiti milijarde dolara u razdoblju duem o d 25 godina, ali zapravo bez ikakvog uvida amerikog kongresa. Kako nije bila rije o amerikom finansiranju, Kongres u toj situaciji 50

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice nije imao nikakvog autoriteta, jedino ulogu riznice. Budui da su detaljno prouili JECOR, Dejvid Holden i Riard Dons zakljuuju: "Ovo je najdalekoseniji ugovor svoje vrste koji su uopte ikad sklopile SAD s nekom od zemalja u razvoju. Ugovor ima potencijal da duboko ukopa SAD u Kraljevinu i utvrdi pojam meusobne zavisnosti". Ministarstvo finansija dovelo je MAIN u taj posao u ranoj fazi kao savjetodavnu firmu. Pozvan sam i reeno mi je da e moj zadatak biti procjenjivanje i da sve to saznam treba shvatiti kao strogo povjerljivo. S mog stanovnita nadmonosti to se inilo kao nedoputena operacija. U to vrijeme uvjerili su me da je MAIN vodei konzultant u ovom poslu; kasnije sam shvatio da smo bili samo jedan od nekoliko konsultanata ija je ekspertiza traena. Kako se sve zbivalo u najveoj tajnosti, nisam bio upuen u razgovore budeta sa drugim konsultantima i zato ne mogu biti siguran u to koliko je bila vana moja uloga u tom sporazumu, a koji je postavio presedan. Ono to znam je da je taj aranman uspostavio nova mjerila za EHM-e i da je uveo nove alternative meu tradicionalne pristupne razvoju interesa "imperije." Znam takoe da je veina scenarija razvijena na temelju mojih studija napokon i primijenjena. injenica je i to da je MAIN nagraen jednim od prvih velikih - i krajnje unosnih ugovora u Saudijskoj Arabiji i da sam te godine primio visoki bonus. Dodatni prihod od umjetnog podizanja cijena napunio je saudijsku dravnu riznicu milijardama dolara; meutim, posluio je i za to da potkopa neke od strogih religijskih vahabitskih vjerovanja Moj je posao bio izrada prognoza o tome ta bi se moglo dogoditi u Saudijskoj Arabiji ako se uloe velike svote novca u njenu infrastrukturu te skiciranje scenarija za troenje tog novca. Ukratko, traili su da primijenim koliko god kreativnosti je mogue kako bih opravdao ulaganje stotina miliona dolara u privredu Saudijske Arabije, ali pod uslovima koji e ukljuivati amerike projektne i graevinske kompanije. Reeno mi je da to uinim sam i da se ne pouzdajem u svoje osoblje. Gotovo su me zatvorili u malu konferencijsku dvoranu nekoliko spratova iznad onog na kojem je moje odjeljenje imalo kancelarije. Upozorili su me da je moj posao pitanje nacionalne bezbjednosti, ali je ujedno moda i vrlo unosan za MAIN. Naravno da sam shvatio da ovdje prvenstveni cilj nije uobiajen - opteretiti zemlju dugovima koje nikad nee moi vratiti - treba naprotiv nai naina da se obezbijedi kako e velik dio naftnih dolara na neki nain biti vraen u SAD. U tom procesu Saudijska Arabija bie uvuena u sve to, njena privreda sve vie isprepletena s naom, vie e zavisiti od nae ekonomije pa se moe pretpostaviti da e ujedno postajati zapadnjaka i zbog toga simpatizirati na sistem i integrisati se s njim. Kad sam ve zapoeo, shvatio sam da su koze koje pasu u Rijadu dale simbolino rjeenje; one su bile bolna taka za Saudijce, uesnike svjetskog det-seta. Te su koze vapile za tim da budu zamijenjene neim to bi bolje odgovaralo kraljevstvu iz pustinje koje je teilo integraciji u moderni svijet. Znao sam i da ekonomije zemalja OPEC-a naglaavaju potrebu da zemlje bogate naftom dobiju od svoje nafte vie proizvoda kojima je vrijednost poveana. Radije nego da jednostavno izvoze sirovu naftu, ekonomisti su poticali te zemlje da razviju vlastitu industriju i da koriste naftu kako bi napravili produkte bazirane na naftnoj tehnologiji, a koje bi onda svijetu mogle prodavati po znatno vioj cijeni nego sirovu naftu. Takva realizacija "u paru otvorila je vrata strategiji za koju sam bio siguran da e postati situacija win-win za sve. Koze su svakako bile samo polazna taka.

(XXXII) Formula za uspjeh

Naftni prihodi mogli su se iskoristiti da se angauju amerike kompanije koje bi najmodernijom tehnologijom skupljanja otpada zamijenile koze, a Saudijci bi postali vrlo ponosni na tu vrhunsku tehnologiju. Poeo sam razmiljati o kozama kao o jednoj strani jednaine koja bi mogla da bude primijenjena na veinu ekonomskih sektora Kraljevine, formula za uspjeh u oima kraljevske porodice, Ministarstva finansija SAD i u oima mojih efova u MAIN-u. Prema toj formuli, novac e biti predodreen za kreiranje industrijskog sektora 51

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice usmjerenog na pretvaranje sirove nafte u gotove proizvode za izvoz. Veliki petrohemijski kompleksi podii e se u pustinji, a oko njih ogromne industrijske zone. Prirodno je da e takav projekt, takoe, zahtijevati izgradnju kapaciteta za proizvodnju elektrine energije, snage hiljada megavata te linija za prenos i distribuciju energije, autoputeva, naftovoda, mree komunikacija i saobraajnih sistema, koji podrazumijevaju i nove aerodrome, ureene morske luke, iroku lepezu uslunih djelatnosti kao i infrastrukture nune za glatko okretanje svih zubaca na zupaniku drutva. Svi smo uveliko oekivali da e se taj plan razviti u model, te pokazati kako stvari treba organizovati u preostalom dijelu svijeta. Saudijci, koji putuju po cijeloj kugli zemaljskoj, irie nam hvalospjeve; oni e pozivati efove brojnih drava u Saudijsku Arabiju da bi vidjeli njihova udotvorna postignua. Ti e nas lideri, zatim, pozivati da im pomognemo da osmisle sline projekte u njihovim zemljama - u najveem broju sluajeva za zemlje izvan kruga OPEC-a. Svjetska banka i druge metode zaduivanja organizovae im finansiranje. Na taj e nain globalna imperija opet dobiti odlian servis. I opet, dok sam radio na tim zamislima, sjetio sam se onih koza, a rijei mog vozaa esto su mi odzvanjale u uima: "Nijedan Saudijac koji dri do sebe nikad nee sakupljati smee." Taj sam refren uo mnogo puta u razliitim kontekstima. Bilo je oito da Saudijci nisu imali nikakve namjere da prisile svoje ljude da obavljaju proste fizike poslove, bilo kao radnici u industriji ili graevinski radnici na bilo kojem projektu. Kao prvo, bilo ih je premalo, drugo, kraljevska kua Saud obavezala se da e svojim graanima obezbijediti nivo obrazovanja i stil ivota koji se nije podudarao sa stilom ivota fizikih radnika. Saudijci mogu upravljati drugima, ali nemaju ni elju ni motivaciju da postanu tvorniki ili graevinski radnici. Zato e biti nuno uvesti radnu snagu iz drugih zemalja - onih u kojima je rad jeftin i gdje ljudi trae posao. Ako je mogue, radna snaga bi trebalo da dolazi sa Srednjeg istoka ili iz islamskih zemalja, Egipta, Palestine, Pakistana ili Jemena. Takvi izgledi stvarali su jo bolju novu strategiju za razvojne mogunosti. Morali bi da budu izgraeni mamutski stambeni komplekse za radnike, zatim trgovaki centri, bolnice, sve to je nuno za vatrogasnu i policijsku slubu, postrojenja za preradu otpadnih voda te mree elektrine energije, komunikacija i prometa krajnji bi rezultat u stvari bio stvaranje modernih gradova tamo gdje je neko bila pustinja. I ovdje bi postojala ansa da se istrae nove tehnologije, primjerice, postrojenja za desalinizaciju, mikrotalasni sistemi, kompleksi zdravstvene zatite i kompjuterski sistemi. Saudijska Arabija bila je ostvarenje sna svakog projektanta, ali i ostvarenje sna svakome ko ima bilo kakve veze s projektovanjem i graevinskom industrijom. To je predstavljalo privrednu mogunost kakva se ne moe uporediti u istoriji: svaka nerazvijena zemlja s neogranienim finansijskim izvorima i eljom da to ostvari mogla bi ui u moderno doba u velikom stilu i vrlo brzo. Moram priznati da sam neizmjerno uivao u tom poslu. Nisu postojali nikakvi pouzdani podaci o Saudijskoj Arabiji u Javnoj biblioteci u Bostonu ili bilo gdje drugdje, koji bi opravdali primjenu ekonometrijskih modela u tom kontekstu. Zapravo, veliina zadatka - totalna i trenutna transformacija cijelog jednog naroda u mjeri koja prije nije viena - znai da, kad bi istorijski podaci i postojali, oni bi bili potpuno irelevantni. Nije niko ni oekivao takav tip kvantitativne analize, barem ne u ovoj fazi. Ja sam jednostavno dopustio svojoj mati da radi i pisao izvjetaje koji su imala viziju sjajne budunosti Kraljevine. Raspolagao sam brojevima isisanima iz prsta koje sam mogao koristiti da procijenim stvari, kao primjerice, priblinu cijenu proizvodnje megavata energije, jedne milje autoputa ili odgovarajue koliine vode, kanalizacije, stambenog prostora, hrane i javnih slubi po svakom pojedinom radniku. Nije se oekivalo da uljepam te procjene ili da donesem konane zakljuke. Moj posao bio je jednostavno da opiem niz planova (tanije reeno "vizija") onoga to bi moglo biti mogue i da tako doem do brzih procjena trokova koji su s njima povezani. Uvijek sam imao na umu istinske ciljeve: maksimalne isplate amerikim kompanijama i postizanje da Saudijska Arabija postane sve vie ovisna o Sjedinjenim Dravama. Nije mi dugo trebalo da shvatim kako su te dvije stvari bliske; gotovo svi novi projekti zahtijevae stalno usavravanje i servisiranje, a bili su tehniki toliko 52

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice usavreni da su garantovali kompanijama koje su ih zacrtale da ih one same moraju odravati i modernizovati. Zapravo, kako sam napredovao u tom poslu, poeo sam sastavljati dva popisa za svaki od pro jekata koji sam zamislio: jedan za tipove ugovora o nacrtima i izgradnji koje mi oekujemo, a drugi za ugovore o dugoronom servisiranju i upravljanju. MAIN, "Bechtel", "Brown & Root", "Halliburton", "Stone & Webster" i mnogi drugi inenjeri i ugovorne stranke iz SAD lijepo e zaraivati tokom decenija koja dolaze. Osim isto ekonomskog, bio je tu i drugi preokret koji e Saudijsku Arabiju uiniti ovisnom o nama, ali na sasvim jedan drugi nain. Modernizacija ove naftom bogate kraljevine izazvae suprotna reagovanja.

(XXXIII) Kljuni igra u projektu

Na primjer, konzervativni muslimani bie bijesni; Izrael i druge susjedne zemlje osjetie prijetnju. Ekonomski razvoj ovog naroda vjerovatno e potaknuti i rast druge industrije: zatite Arapskog poluostrva. Privatne kompanije specijalizovane za te djelatnosti, kao i vojska i odbrambena industrija SAD mogu raunati na velikodune ugovore - i ponovo pristanak na dugorono servisiranje i upravljanje. Njihova prisutnost zahtijevae novu fazu projektnih i graevinskih planova zajedno sa aerodromima, bazama za projektile, bazama za vojno osoblje kao i svu infrastrukturu koja prati takve projekte. Izvjetaje u zapeaenim kovertama slao sam internom kancelarijskom potom na adresu "menadera projekta Ministarstva finansija." Povremeno sam se sastajao s nekolicinom ostalih lanova naeg tima potpredsjednicima MAIN-a i sa svojim pretpostavljenima. Kako za taj projekat nismo imali slubenog naziva jer je bio jo u fazi istraivanja i razvoja i nije postao dijelom JECOR-a, mi smo ga spominjali jednostavno kao SAMA - i to tihim tonovima. To je toboe znailo "tema pranja novca" u Saudijskoj Arabiji, ali je istodobno bila i igra rijeima jer se centralna banka u Kraljevini zvala SAMA (Saudi Arabian Monetary Agency). Ponekad bi nam se pridruio i predstavnik Dravne blagajne. Ja sam na tim sastancima postavljao vrlo malo pitanja. Uglavnom sam jednostavno opisivao svoj rad, odgovarao na njihove komentare i sloio bih se da pokuam uiniti to god oni od mene budu traili. Na potpredsjednika i predstavnika Blagajne poseban utisak su ostavile moje ideje o dugoronom servisiranju i ugovorima o menadmentu. To je navelo jednog od potpredsjednika da stvori frazu koju smo kasnije esto koristili, spominjui Kraljevinu kao "kravu koju moemo musti sve dok ne doe dan naeg penzionisanja." Meni su ove slike uvijek vraale u misli slike koza, vie nego kaubojskih krava. Bilo je to u toku tih sastanaka kad sam poeo shvaati da je nekoliko naih konkurenata ukljueno u sline zadatke te da na kraju svi oekujemo da emo biti nagraeni lukrativnim ugovorima kao ishodom naih napora. Pretpostavljao sam da e MAIN i druge firme platiti raun za ovaj preliminarni posao, preuzevi kratkoroni rizik da bih se ubacio u ring. Tu je pretpostavku pojaala injenica da je brojka koju sam upisivao u svoj dnevni lini iskaz o utroenom vremenu rada postala najvii, uopte, administrativni obraun. Takav je pristup bio tipian za istraivanje i pripremnu fazu prijedloga razvoja veine projekata. U ovom sluaju poetna investicija je svakako prelazila normu, ali oni potpredsjednici, ini se, bili su uvjereni i u isplativost. Uprkos saznanju da i nai konkurenti takoe daju svoj udio, svi smo pretpostavljali da ima dovoljno posla kako bismo vjerovali da e podijeljene nagrade reflektovati nivo pristanka Blagajne na posao koji smo obavili te da e oni konsultanti, koji dou s prijedlozima to e konano biti usvojeni, dobiti i najbolji izbor ugovora. Shvatio 53

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice sam to kao lini izazov da stvorim scenarije koji bi potrajali sve do faze projektuj-i-izgradi. Moja je zvijezda u MAIN-u ve imala visok sjaj. Budui da sam kljuni igra u projektu SAMA, to e garantovati i njegovo ubrzanje ukoliko mi budemo uspjeni. Tokom naih sastanaka mi smo takoe otvoreno razgovarali o vjerovatnosti da SAMA i kompletna operacija JECOR postave nove presedane. To je predstavljalo inovativan pristup prema stvaranju unosnog posla u zemljama koje nisu trebale natovariti dugove putem meunarodnih banaka. Iran i Irak odmah su doli na dn evni red kao dva dodatna primjera takvih zemalja. tavie, uzevi u obzir ljudsku prirodu, mi smo osjeali da e lideri tih zemalja vjerovatno biti motivisani da se ponu povoditi za Saudijskom Arabijom. inilo se da nema sumnje kako e naftni embargo iz 1973. - koji se na poetku pokazao tako kobnim - zavriti ponudom mnogih neoekivanih darova za poslove projektovanja i graevinarstva i da e pomoi daljem stvaranju puta globalnom carstvu. Radio sam na toj vizionarskoj fazi tokom osam mjeseci - iako nikad due odjednom, nego nekoliko dana intenzivno - odvojen u svojoj privatnoj sobi za sastanke ili svom stanu koji je gledao na Boston Common. Moje je osoblje imalo neke druge zadatke i uveliko se brinulo samo o sebi iako sam ih ja redovno provjeravao. S vremenom je tajnost naeg posla bivala sve manja. Svi su postali svjesni da se dogaa neto veliko u odnosu na Saudijsku Arabiju. Uzbuenje je postalo vee, a pojavile su se i glasine. Potpredsjednik i predstavnici Blagajne postajali su otvoreniji - djelimino i zbog toga jer su i sami postali zainteresovana stranka koja ima vie informacija i detalja o ingenioznoj emi koja se pojavila. Tim razvojnim planom Vaington je elio da Saudijci garantuju odravanje opskrbe naftom i njenu cijenu na nivou koji bi se mogao da se kree tako da bude prihvatljiv SAD i naim saveznicima. Ako druge zemlje kao Iran, Irak, Indonezija ili Venecuela zaprijete embargom, Saudijska Arabija e uskoiti i svojim velikim zalihama popuniti tu prazninu. Jednostavno saznanje da to moe uiniti na drugi rok obeshrabrie druge zemlje tako da i ne pomisle na embargo. U zamjenu za ovakvu garanciju Vaington e kraljevskoj kui Saud ponuditi neobino dobru pogodbu: obeanje da e SAD dati kompletno i bez rezervi svu politiku - a ako bude potrebno - i vojnu podrku, da bi joj tako bio zajamen kontinuitet vladanja zemljom.

(XXXIV) Povjerljiva misija

Bila je to nagodba kakvu dinastija Saud nije mogla odbiti ako se uzme u obzir geografski poloaj, nedostatak vojne snage i uopte njihova ranjivost prema susjedima: Iranu, Iraku, Siriji i Izraelu. Naravno, zbog toga je Vaington iskoristio svoje prednosti da predloi dodatni uslov, onaj koji je ujedno redefinisao ulogu EHM-a u svijetu i mogao je posluiti kao model koji emo kasnije pokuati primijeniti u drugim zemljama, prije svega u Iraku. U retrospektivi, ponekad mi je teko razumjeti kako je Saudijska Arabija uopte mogla prihvatiti takav uslov. Svakako, veina ostalog arapskog svijeta, OPEC i druge islamske zemlje bile su zgranute kad su otkri le okolnosti pogodbe i nain na koji je kraljevska kua kapitulirala pred zahtjevima Vaingtona. Uslov je bio da Saudijska Arabija upotrijebi svoje dolare od nafte i kupi sigurnost od Vlade SAD; s druge strane, kamata zaraena tom sigurnou bie potroena pod vodstvom Ministarstva finansija SAD, da se omogui Saudijskoj Arabiji izlaz iz srednjovjekovnog drutva u moderani, industrijalizovani svijet. Drugim rijeima, kamate na naftni prihod kraljevine, koje iznose milijarde dolara, bie uplaene amerikim kompanijama koje e ostvariti tu moju viziju (a vjerovatno i nekog drugog od mojih konkurenata), tj. ideju da Saudijska Arabija postane moderna industrijska sila. Nae vlastito ministarstvo finansija angaovae nas, a na 54

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice raun Saudijske Arabije, da izradimo infrastrukturne projekte pa ak i cijele gradove po itavom Arapskom poluostrvu. Iako su Saudijci rezervisali pravo da sami sebi daju prijedloge u vezi s optom prirodom tih projekata, stvarna je situacija bila takva da e elitna grupa stranaca (u oima muslimana veinom nevjernika) odluivati o buduem izgledu i privrednom dotjerivanju poluostrva. A dogodie se to u kraljevini koja je utemeljena na konzervativnim naelima vahabizma i rukovodila se njihovom religijom tokom nekoliko vijekova. To se inilo kao nepremostiv vjerski skok s njihove strane. Ipak, pod tim okolnostima i zbog politikih i vojnih pritisaka Vaingtona, najvjerovatnije dinastija Saud nije ni imala alternative. Iz naeg ugla gledanja izgledi za velike profite inili su se bezgraninim. To je bila nagodba meu prijateljima s mogunou da se postavi udan presedan. A da bi nagodba bila jo bolja, nikome nije bio potreban pristanak Kongresa - proces koji su korporacije mrzile, posebno one u privatnom vlasnitvu kao "Bechtel" i MAIN, koje ne vole otvarati svoje knjige ni dijeliti tajne s bilo kim. Tomas V. Lipman, naunik na Institutu za Srednji istok, a nekadanji novinar, vrlo je rjeito sumirao istaknute take te nagodbe: Saudijci koji se valjaju u novcu donijee trezoru stotine miliona dolara koji e se drati tamo dok ne bude potrebno platiti prodavae i zaposlenike. Taj sistem obezbjeuje da saudijski novac bude recikliran nazad u ameriku ekonomiju... On takoe osigurava da menaderi komisije mogu pokrenuti projekt za koji god se oni i Saudijci dogovore, a da se ne moraju opravdavati u Kongresu. Postavljanje parametara za taj istorijski poduhvat trailo je manje nego to bi se moglo uopte i pretpostaviti. Nakon toga ipak smo morali smisliti nain na koji emo to izvesti. Da bismo pokrenuli proces neko iz najviih redova Vlade poslan je u Saudijsku Arabiju - vrlo povjerljiva misija. Nikad nisam bio sasvim siguran, ali vjerujem da je to bio Henri Kisinder. Ma ko da je bio taj izaslanik njegov se prvi posao sastojao u tome da podsjeti kraljevsku porodicu na ono to se dogodilo u susjednom Iranu kad je Mosadegh pokuao ponititi interese Britanije za naftu. Zatim e izraditi plan koji e njima biti previe privlaan da bi ga odbili, odnosno prenijee Arapima da imaju malo alternativa. Uopte ne sumnjam da im je ostao utisak da mogu ili prihvatiti nau ponudu i dobiti jamstvo da emo ih tititi i podupirati na vlasti, ili, ako odbiju - mogu ii putem Mosadegha. Kad se izaslanik vratio u Vaington donio je poruku da e Saudijska Arabija rado pristati. Postojala je samo jedna sitna prepreka. Moraemo dobiti povjerenje kljunih igraa u saudijskoj vladi. Informisali su nas da je to porodino pitanje. Saudijska Arabija nije bila demokratska zemlja, ali se ipak dobijao utisak da je u kui Saud postojala potreba za konsenzusom. Godine 1975. dodijeljen sam jednom od tih "kljunih igraa." Uvijek sam mislio o njemu kao da je princ Vilijam, iako nikad nisam bio siguran da je stvarno prestolonasljednik. Moj zadatak je bio da ga uvjerim kako e problem pranja novca u Saudijskoj Arabiji biti na dobrobit njegovoj zemlji ali i njemu lino. Nije to bilo tako jednostavno kao to je na prvi pogled izgledalo. Princ V. pokazao se kao dobar vahabit te je ustrajao na tome da ne eli vidjeti svoju zemlju kako slijedi stope zapadnjake komercijalizacije. Takoe je tvrdio da razumije upornost naih ponuda. Rekao je da mi imamo iste ciljeve kao krstai prije hiljadu godina: pokrtavanje arapskog svijeta. Zapravo, to se nas tie bio je u pravu. Po mom miljenju razlika izmeu nas i krstaa bila je samo u stepenovanju. Evropski srednjovjekovni katolici tvrdili su kako je njihov cilj spasiti muslimane od istilita; mi smo tvrdili da elimo pomoi Saudijcima da se osavremene. 55

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Istina je, vjerujem, da su krstai isto kao i korporatokracija prije svega teili proiriti svoje carstvo.

(XXV) Svodnitvom do cilja

Ako ostavimo po strani vjerske principe, kraljevi V. imao je jednu slabost - slabost prema lijepim plavuama. ini se skoro smijenim spominjati ono to je postalo danas nepravedan stereotip, a morao bih spomenuti i da je kraljevi V. bio jedini mukarac meu mnogim Saudijcima to ih znam koji je imao tu sklonost, ili barem jedini koji je dopustio da ja to saznam. Ipak je ovo odigralo svoju ulogu u stvaranju tog istorijskog dogovora, a pokazuje i koliko sam daleko bio spreman otii da bih izvrio svoju misiju. Od samog poetka kraljevi V. dao mi je do znanja da kad god doe u Boston oekuje da se razonodi s nekom enom koja mu se svidi i da od nje oekuje da bude vie od obine pratnje. Ali potpuno sigurno on nije elio profesionalnu prostitutku koja dolazi na telefonski poziv, neku koju bi on ili drugi lan porodice mogao sresti sluajno na ulici ili na nekom primanju. Moji su se sastanci s kraljeviem V. odravali tajno, to mi je olakalo da udovoljavam njegovim eljama. Sali je bila prekrasna blondina plavih oiju koja je ivjela u Bostonu. Njen suprug, pilot "United Airlinesa", koji je puno putovao i poslovno i privatno, nije se ni trudio sakriti svoju nevjeru. Sali je zauzela kavaljerski stav prema aktivnostima svoga mua. Cijenila je njegova visoka primanja, otmjenu bostonsku kuu i sve beneficije u kojima su tih dana uivale supruge pilota. Deset godina prije ona je jo bila hipi djevojka koja se privikla na promiskuitetni seks i smatrala je privlanom kao ideju o tajnom izvoru prihoda. Pristala je da kraljevi V. s njom pokua, pod jednim uslovom: insistirala je da e budunost njihove veze zavisiti samo od njegovog ponaanja i stava prema njoj. Sreom po mene, njih oboje su meusobno zadovoljili svoje kriterije. Ljubavna veza kraljevia V. i Sali, koja je bila samo jedno malo poglavlje afere pranja novca Saudijske Arabije, stvorila je za mene poseban niz problema. MAIN je strogo zabranjivao svojim partnerima da rade bilo ta nedozvoljeno. S pravnog pogleda ja sam se bavio svodnitvom - svodnitvo je ilegalna djelatnost u Masausetsu, tako je glavni problem bio kako Sali isplatiti njene usluge. Na sreu, Odjeljenje raunovodstva dozvoljavalo mi je veliku slobodu s mojim izdacima. Davao sam velike napojnice, a i uspio nagovoriti konobare u najmondenijim restoranima u Bostonu da mi daju prazne raune; bilo je to vrijeme kad su ljudi pisali potvrde rauna, a ne kao sada raunari. Kako je vrijeme prolazio kraljevi V. postajao je hrabriji. Konano, elio je da organizujem Sali kako bi dola i boravila u njegovoj kui za odmor u Arabiji. To tada nije bio neki jo neuven zahtjev: postojala je iva trgovina mladim enama izmeu nekih evropskih zemalja i Srednjeg istoka. Tim bi se enama davali ugovori na odreeno vrijeme, a kad bi ono proteklo, odlazile bi kui punih bankovnih rauna. Robert Baer, slubenik u direkciji CIA i specijalista za Srednji istok, stvara ovakav zakljuak: "Poetkom sedamdesetih godina kad su dolari za naftu poeli mahom pritjecati, uticajni Libanci poeli su krijumariti prostitutke za prineve u Kraljevinu... Budui da nijedan lan kraljevske porodice ne zna baratati ekovnom knjiicom, Libanci su postali basnoslovno bogati." Poznavao sam situaciju vrlo dobro pa sam znao ak i ljude koji su mogli sklopiti takve ugovore. Meutim, za mene su postojale dvije glavne prepreke: Sali i plaanje. Bio sam siguran da Sali nije bila spremna otii iz Bostona i preseliti se u neki dvorac u pustinji Srednjeg istoka. Oito je bilo i to da nikakva kolekcija praznih restoranskih rauna ne bi mogla pokriti takav izdatak. Kraljevi V. pobrinuo se za ovo potonje uvjerivi me da je spreman sam snositi troak svoje nove ljubavnice. Od mene je samo traio da to organizujem. Bilo mi je veliko olakanje kad mi je povjerio da Sali u Saudijskoj Arabiji ne mora biti potpuno jednaka osoba kao ona koja mu je pravila drutvo u Sjedinjenim Dravama. 56

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Nazvao sam nekoliko prijatelja koji su imali poznanstva s Libancima u Londonu i Amsterdamu. Za nekoliko sedmica izvjesna je osoba potpisala ugovor kao zamjena za Sali. Kraljevi V. bio je kompleksna osoba. Sali je zadovoljila njegove tjelesne potrebe, a svojom sposobnou da mu u tom smislu budem na usluzi stekao sam njegovo povjerenje. Ipak, nisam bio siguran da ona strategija koju namjerava preporuiti svojoj vladi zaista i jest upravo ba SAMA. Morao sam ozbiljno raditi da budem dobitnik u ovom sluaju. Proveo sam mnoge sate pokazujui mu statistiku i pomaui mu da analizira studije koje s mo napravili za druge zemlje, ukljuujui i ekonometrijske uzorke koje sam izradio za Kuvajt dok sam vjebao s Klaudin prije nego to sam krenuo u Indoneziju. Konano je popustio. Nisam saznao detalje o tome to se odigravalo s mojim kolegama na terenu i drugim kljunim osobama Saudijske Arabije. Sve to znam jest injenica da je u ukupni paket na kraju odobrila kraljevska porodica. MAIN je nagraen za svoj udio jednim od prvih vrlo unosnih ugovora to ga je sklopilo Ministarstvo finansija SAD. Dobili smo m andat da izradimo kompletan pregled loe organizovanog i zastarjelog energetskog sistema u Saudijskoj Arabiji i da skiciramo novi, koji bi zadovoljio standarde jednake onima u SAD. Kao i obino moj je posao bio poslati tamo prvu grupu strunjaka, kako bi izradili prognoze privrednog rasta i potronje elektrine energije u svakoj regiji zemlje. Troje ljudi koji su za mene radili - svi iskusni u meunarodnim projektima - pripremali su se za odlazak u Rijad kad je dola vijest preko nae pravne slube da smo prema uslovima ugovora duni da imamo potpuno opermljenu kancelariju koja bi djelovala u Rijadu tokom sljedeih nekoliko sedmica. Ta je klauzula oito ostala neprimijeena ve vie od mjesec dana. (Nastavie se)

(XXXVI) Finansiranje Bin Ladena

Na je dogovor s Riznicom i dalje teio da sva oprema bude proizvedena ili u SAD ili u Saudijskoj Arabiji. Ali, kako Saudijska Arabija nije posjedovala tvornice za proizvodnju takve robe, sve se moralo slati iz SAD. Na nau alost otkrili smo da dugi redovi tankera stoje i ekaju na ulaz u luke Arapskog poluostrva. Moglo je potrajati nekoliko mjeseci da poiljka stigne u Saudijsku Arabiju, na odredite. MAIN nije namjeravao izgubiti tako vrijedan ugovor zbog nekoliko kompleta kancelarijskog namjetaja. Na konferenciji svih ukljuenih partnera mozgali smo satima. Rjeenje s kojim smo se sloili bilo je jednostavno: uzeti arter boeing 747, napuniti ga robom s podruja Bostona i sletjeti u Saudijsku Arabiju. Sjeam se kako nam je palo na pamet da bi bilo prikladno kad bi avion bio u vlasnitvu "United Airlinesa" i da njime upravlja kao kapetan izvjesni pilot ija je supruga odigrala tako sudbonosnu ulogu da pridobijemo povjerenje lanova dinastije Saud. Nagodba izmeu Sjedinjenih Drava i Saudijske Arabije promijenila je kraljevinu praktino preko noi. Koze su zamijenjene s dvije stotine sjajnih amerikih kamiona koji usitnjuju otpad, ugovorom u vrijednosti 200 miliona dolara s upravom firme "Waste Management Inc". Na slian nain svaki sektor saudijske ekonomije je osavremenjen, od poljoprivrede i energije do obrazovanja i komunikacija. Kao to je Tomas Lipman primijetio 2003: Amerikanci su preoblikovali irok, prazan krajolik nomadskih atora i koliba na svoju sliku i priliku, sve do "Starbuckovih" uglova s rampama na najnovijim javnim zgradama, koje su dostupne i u invalidskim kolicima. Saudijska Arabija danas je zemlja brzih puteva, raunara, hlaenih prostora sa sjajnim prodavnicama kakve vidimo u bogatim amerikim predgraima, satelitske televizije, modernih bolnica, elegantnih hotela, restorana s brzom hranom, poslovnih tornjeva i zabavnih parkova gdje se prikazuju lude trke. Planovi koje smo zamislili 1974. odredili su standarde za nadolazee pregovore sa zemljama bogatim naftom. Na neki nain SAMA/JECOR trebalo je da bude sljedea platforma nakon one koju je Kermit Ruzvelt osnovao u Iranu. Uveden je novi nivo sofisticiranosti u arsenal politiko-ekonomskog oruja kojim se slui nova vrsta boraca za globalnu imperiju. 57

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Saudijska Arabija i Zajednika komisija takoe su uspostavile nove presedane za meunarodno pravosue u vezi s pranjem novca. To je oito u sluaju Idi Amina. Kad je notorni diktator iz Ugande otiao u egzil 1979. ponueno mu je gostoprimstvo u Saudijskoj Arabiji. Iako je smatran ubicom odgovornim za smrt 100.000 do 300.000 ljudi, omoguen mu je ivot u izobilju, uz aute i poslugu koje mu je obezbijedila dinastija Saud. SAD su tiho protestovale, ali nisu eljele insistirati na tom pitanju kako ne bi potkopale dogovore sa Saudijcima. Amin je plandovao posljednjih godina svog ivota, lovei ribe i eui po plai. Umro je 2003. u Jidahu od bubrene bolesti u 80. godini ivota. Jo suptilnija i krajnje tetna bila je uloga Saudijske Arabije u finansiranju meunarodnog terorizma. Sjedinjene Drave nisu tajile kako prieljkuju da dinastija Saud podupire novcem rat Osame bin Ladena u Avganistanu protiv Sovjetskog Saveza tokom osamdesetih godina, a Rijad i Vaington zajedno su pomogli mudahedine iznosom koji se procjenjuje na 3,5 milijardi dolara. Meutim, udio SAD i Saudijaca u Avganistanu bio je daleko vei. Krajem 2003. "US News World Report" proveo je iscrpnu studiju pod nazivom "Saudijska veza". Taj je asopis pregledao hiljade stranica sudskih spisa, izvjetaja obavjetajnih agencija SAD i stranih obavjetajnih slubi te drugih dokumenata, a obavljeni su razgovori s desetinama Vladinih slubenika i eksperata za terorizam i Srednji istok. Njihovi zakljuci ukljuuju i sljedee: Dokazi su vrsti: Saudijska Arabija, dugogodinji saveznik Amerike i najvei proizvoa nafte u svijetu, postala je, kako je rekao stariji slubenik Ministarstva finansija, "epicentar" finansiranja terorista... Poevi krajem osamdesetih - nakon dvostrukog oka iranske revolucije i sovjetskog rata u Avganistanu gotovo slubene dobrotvorne djelatnosti postale su primarni izvor sredstava za pokret dihada koji je ubrzano jaao. U dvadesetak zemalja novac je koriten za odravanje paramilitaristikih kampova za uvjebavanje, nabavu oruja i regrutiranje novih lanova... Saudijci su poticali slubene osobe SAD da okrenu glavu, tako kau neki obavjetajci veterani. Milijarde dolara za ugovore, garancije i plate otilo je na raun bivih slubenika SAD koji su se bavili Saudijcima: ambasadori, efovi CIA na terenu, ak i sekretarice kabineta... Elektroniki snimci razgovora ukljuuju i lanove kraljevske porodice koji su podupirali ne samo Al Kaidu ve i druge teroristike skupine. Nakon napada na Svjetski trgovaki centar i Pentagon 2001, pojavilo se vie dokaza o tajnim vezama Vaingtona i Rijada. U oktobru 2003. asopis "Vanity Fair" otkrio je podatke koji prije nisu objavljeni, u detaljnom izvjetaju pod naslovom "Spasavanje Saudijaca". Pria koja se pojavila o dinastiji Saud i porodici Bin Laden nije me iznenadila. Znao sam da ti odnosi datiraju najmanje od vremena kada se provodilo pranje novca Saudijske Arabije, to je poelo 1974. i u razdobljima kad je Dord H.V. Bu bio ambasador u Ujedinjenim nacijama (od 1971. do 1973.), a zatim ef CIA (od 1976. do 1977). Ono to me iznenadilo bila je injenica da je istinu iznijela tampa. "Vanity Fair" zakljuuje ovako: Porodica Bu i kua Saud, dvije najmonije dinastije na svijetu, imale su bliske line, poslovne i politike veze toekom razdoblja dueg od 20 godina...

(XXXVII) Najmlai partner u firmi

U privatnom sektoru Saudijci su podupirali "Harken Energy", naftnu kompaniju s problemima u kojoj je investitor bio Dord V. Bu i njegov dugogodinji saveznik, dravni sekretar Dejm A. Baker Trei. Zajedno sa Saudijcima stvorili su "Carlyle Group", vjerovatno najvee privatno interesno drutvo na svijetu. Danas bivi predsjednik Bu nastavlja da slui kao stariji savjetnik firme, iji su investitori navodno bili i Saudijci optueni za povezanost s grupama koje podupiru terorizam...

58

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Samo nekoliko dana nakon 11. septembra bogati Saudijci, ukljuivi i lanove porodice Bin Laden, brzo su odletjeli iz SAD privatnim avionima. Niko nije provjeravao letove ni putnike. Je li porodica Bu i njena dugotrajna veza sa Saudijcima pomogla da se ta putovanja dogode? Mnogi su ostvarili karijeru u Saudijskoj Arabiji. Moja je ve bila dobro krenula, ali moj mi je uspjeh u pustinjskoj kraljevini nesumnjivo otvorio i neka nova vrata. Do 1977. ve sam stvorio malo carstvo koje je podrazumijevalo dvadesetak profesionalnih slubenika u glavnom sjeditu nae kancelarije u Bostonu kao i stalan broj konsultanata iz drugih MAIN-ovih odjeljenja i kancelarija to su bili razasuti po cijeloj kugli zemaljskoj. Postao sam najmlai partner u stogodinjoj istoriji firme. Osim titule glavnog ekonomiste, imenovali su me i menaderom Odjeljenja ekonomike i regionalnog planiranja. Drao sam predavanja na Harvardu i drugdje, a novine su neprestano traile da piem lanke o tekuim zbivanjima. Bio sam vlasnik jahte koja je bila u doku bostonske luke uz bok istorijskog ratnog broda Constitutio, "Old Ironsides," poznatog po porazu barbarskih napadaa nedugo nakon revolucionarne pobune. Plaali su me odlino i posjedovao sam dionice koje e me vjerovatno podii do stepena rijetkih milionera puno prije nego to navrim etrdesetu. Brak mi se dodue ve raspao, ali vrijeme sam provodio s ljepoticama i divnim enama na nekoliko kontinenata. Bruno je doao na zamisao novog pristupa prognozama: ekonometrijski model utemeljen na djelima ruskog matematiara Markova iz vremena prelaza u novi vijek. Taj je model sadravao pripisivanje subjektivnih vjerovatnosti predvianjima o izvjesnim specifinim sektorima ekonomije u porastu. inio se idealnim oruem koje bi opravdavalo napuhane stope rasta kakve smo vo ljeli prikazivati s namjerom postizanja velikih iznosa kredita, a Bruno me zamolio da prouim ta mogu uiniti s tom koncepcijom. Doveo sam u svoje odjeljenje dr Nadipurama Prasada, mladog matematiara s MIT-a (Massachusetts Institute of Technology), i dao mu u ruke budet. U roku od est mjeseci razradio je Markovljevu metodu za ekonometrijsko oblikovanje. Nas dvojica smo zajednikim snagama oblikovali itav niz tehnikih rjeenja koja su prezentovala Markovljevu metodu kao revolucionarnu metodu prognoziranja uinka investicija u infrastrukturu na privredni razvoj. Bilo je to upravo ono to smo i htjeli: alat kojim nauno "dokazujemo" kako mi zemljama inimo uslugu ba tako to im pomaemo da uzmu kredite koje nikad nee biti u mogunosti da isplate. Osim toga, samo vrlo vjet ekonometriar s puno vremena i novca mogao bi uopte i razumjeti zamrenu Markovljevu metodu ili dovesti u pitanje njene zakljuke. Te je radove objavilo nekoliko prestinih organizacija, a mi smo ih formalno predstavljali na konferencijama i na univerzitetima u brojnim zemljama. Ti nai radovi - i mi, postali smo slavni u cijelom rasponu djelatnosti. Omar Torijos i ja potovali smo na tajni dogovor. Provjeravao sam da nam studije budu potene i da nae preporuke uzimaju u obzir siromane. Iako sam uo gunanje da moje prognoze u Panami nisu dovoljno preuveliane prema traenim standardima i da miriu na socijalizam, injenica je da je MAIN nastavljao dobivati ugovore od Torijosove vlade. Ti ugovori ukljuivali su prvo - da se treba pobrinuti za nove programe strunih planova koji ukljuuju poljodjelstvo istovremeno s tradicionalnijim sektorima infrastrukture. Takoe sam sa strane promatrao i kako Torijos i Dimi Karter poinju s pregovorima u vezi sa Sporazumom o Kanalu. Pregovori o Kanalu generisali su velik interes i snane strasti po svijetu. Svugdje su ljudi prieljkivali da vide hoe li Sjedinjene Drave uiniti ono to je veina preostalog svijeta vjerovala da je prava stvar - dozvoliti Panamcima preuzimanje kontrole - ili e umjesto toga pokuati ponovo uspostaviti nau globalnu varijantu Manifesta sudbine koju je poljuljao na debakl u Vijetnamu. Mnogima se uinilo da je razuman i saosjeajan 59

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice ovjek izabran za predsjednika SAD upravo u pravom trenutku. Meutim, konzervativne utvrde Vaingtona i propovjedaonice vjerskih prava odzvanjale su indignacijom. Kako bismo mogli odustati od ovog branika nacionalne obrane, ovog simbola ingenioznosti SAD, od te vodene spone koja povezuje Junu Ameriku i njeno bogatstvo s hirovitim trgovakim interesima SAD? Za mojih putovanja u Panamu privikao sam se odsjedati u hotelu "Continental". Ipak, za svog petog boravka preselio sam se preko puta u hotel "Panama" jer se u "Continentalu" obavljala neka obnova, a gradnja je bila veoma buna. Isprva sam negodovao zbog te neugodnosti. "Continental" je bio moj dom dok nisam bio kod kue. Ali sada, sjedei u luksuznom predvorju sa stolicama od ratana i ventilatorima otrih bridova na stropu, ukraenim drvenim ploicama, poelo mi je to odgovarati. Zamiljao sam kao da se nalazim na snimanju filma "Kazablanka" i da bi Hemfri Bogart mogao uetati svakog trenutka. Spustio sam "New York Review of Books", gdje sam ba proitao lanak Grahama Grina o Panami i zagledao se u one ventilatore, sjetivi se jedne veeri prije gotovo dvije godine.

(XXXVIII) akali u akciji

Ford je slab predsjednik koji nee biti ponovo izabran, predvidio je Omar Torijos 1975. Razgovarao je sa grupom uticajnih Panamaca. Ja sam bio jedan od malobrojnih stranaca pozvanih u otmjeni stari klub gdje su se ubrzano vrtjeli ventilatori na stropu. "Iz tog razloga sam odluio ubrzati to pitanje Kanala. Sad je pravo vrijeme da lansiramo optu politiku bitku da nam Kanal bude vraen." Taj me govor nadahnuo. Vratio sam se u hotelsku sobu i na brzinu sroio lanak koji sam kasnije poslao u "Boston Globe". Kad sam se vratio u Boston, jedan me urednik vezao u kancelariju i zatraio da napiem neki tekst uz bok urednikom. lanak naslovljen 1975. nema mjesta kolonijalizmu u Panami zapremao je gotovo pola stranice, nasuprot onoj s urednikim tekstovima u broju od 19. septembra 1975. lanak je navodio tri vana razloga za prebacivanje Kanala Panami. Prvo, "sadanja je situacija nepravedna dobar razlog za svaku odluku." Drugo, "postojei sporazum kreira ozbiljnije rizike sigurnosti nego to bi bio sluaj kad bi se vei dio kontrole prepustio Panamcima." Priloio sam kao preporuku jednu studiju koju je vodila Meuokeanska komisija Kanala, a zakljuila je da "podmetnutom bombom promet bi mogao biti zaustavljen na dvije godine - djelo samo jednog ovjeka - na strani brane Gatun," pitanje koje je sam general Torijos javno naglasio. I tree, "trenutna situacija stvara ozbiljne probleme za Sjedinjene Drave koje ve imaju poremeene odnose s Latinskom Amerikom." Zakljuio sam sljedee: Najbolji nain da se obezbijedi nastavak efikasne funkcije Kanala jest pomo Panamcima da zadobiju nadzor i odgovornost nad njim. inei tako mogli bismo se ponositi to smo zapoeli akciju koja e nanovo potvrditi zalaganje za pitanja slobodnog odluivanja za koja smo se sami borili prije 200 godina. Kolonijalizam je bio u modi na prelomu vijeka (poetkom hiljadudevetstotih) jednako kao to je bio 1775. Moda bi ratifikacija takvog sporazuma mogla biti shvaena u kontekstu onih vremena. Danas nema opravdanja. Kolonijalizmu nema mjesta u 1975. godini. Mi koji slavimo dvjestogodinji jubilej morali bismo to razumjeti i ponaati se s tim u skladu. Pisanje takvog teksta bilo je za mene hrabar pomak, posebno jer sam nedavno postao partner u MAIN-u. Od partnera se oekuje da izbjegavaju tampu i da se svakako klone iznoenja politikih miljenja na uvodnim stranicama najprestinijih novina u Novoj Engleskoj. Preko interne pote primio sam gomilu gadnih, uglavnom anonimnih poruka privrenih uz kopiju lanka. Bio sam siguran da prepoznajem rukopis nikog drugog nego arlija Ilingvorta. Moj prvi menader projekta ve je u MAIN-u vie od deset godina (u usporedbi s mojih nepunih pet), a nije jo postao partner. Nacrtana je bila lubanja s prekrtenim kostima, a poruka je bila jednostavna: "Da li je taj zaista partner u naoj firmi?" Bruno me pozao k sebi u kancelariju i rekao mi: "Imae s tim puno nevolja. MAIN je prilino konzervativna kua. Ali elim ti rei kako ja mislim da si pametan. Torijos e biti zadovoljan; nadam se da mu svakako alje kopiju. Dobro, te aljivine ovdje u kancelariji, one koje misle da je Torijos socijalista, stvarno nee ni trepnuti sve dok posao ne dotie ovamo." 60

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Torijos poznaje igru sa stranom pomoi koja njega namjerava uiniti bogataem, dok e istodobno okovati zemlju u dugove. Svijet je motrio tog ovjeka Bruno je bio kao i obino u pravu. Sad je 1977, Karter u je Bijeloj kui, a ozbiljni pregovori o Kanalu su u toku. Mnogi suparnici MAIN-a opredijelili su se krivo pa su izbaeni iz Paname, ali na se posao viestruko poveao. Ja sjedim u predvorju hotela "Panama" i upravo sam proitao tekst Grahama Grina u "New York Review of Books". lanak zemlja s pet granica bio je hrabar tekst koji je sadravao diskusiju o korupciji meu starijim oficirima u Panamskoj nacionalnoj gardi. Autor je isticao kako je sam general priznao da daje posebne privilegije nekima u svojoj slubi, kao to su bolji uslovi stanovanja, jer "ako ih ne platim, platit e ih CIA." Jasna implikacija da je Obavjetajna zajednica SAD bila odluna da potkopa elje predsjednika Kartera, pa e, ako bude nuno, podmititi panamske vojne voe za sabotau pregovora o sporazumu. Nisam mogao a da se ne upitam obilaze li akali ve oko Torijosa. Vidio sam jednom prije fotografiju Torijosa i Grina kako sjede zajedno, negdje u rubrici asopisa "People", "Time" ili "Newsweek"; naslov je naznaio da je pisac poseban gost koji je postao i blizak prijatelj. Pitao sam se tada ta general misli o piscu koji pie takvu kritiku, a ima u njega povjerenja. lanak Grahama Grina otvorio je drugo pitanje, koje se odnosilo na onaj dan 1972. godine kad sam sjedio nasuprot Torijosu. Tada sam pretpostavljao da Torijos poznaje igru sa stranom pomoi koja njega namjerava uiniti bogataem, dok e istodobno okovati zemlju u dugove. Bio sam onda siguran kako Torijos zna da se proces temelji na pretpostavci kako je mone ljude lako korumpirati i da e njegova odluka da ne iskoristi lin e prednosti - ve da radije stranu pomo usmjeri na istinsku pomo narodu - biti shvaena kao prijetnja koja bi mogla sruiti cijeli sistem. Svijet je motrio tog ovjeka; njegovo se djelovanje granalo daleko izvan Paname i zato nikako nee proi olako. Nekad sam razmiljao kako bi reagovala korporatokratija da se krediti odobreni Panami iskoriste kao pomo siromanima, a da istovremeno ne stvore dugove koje je nemogue isplatiti. Sad sam mislio je li Torijos moda poalio to je sa mnom onoga dana sklopio pogodbu - a nisam bio ni siguran kako ja sada gledam na te dogovore. Ustuknuo sam iz svoje namjenske uloge EHM-a. Igrao sam njegovu igru umjesto svoje, prihvativi njegovo insistiranje na potenju kao protivtei za dobivanje vie novih ugovora. U striktno ekonomskom smislu to je za MAIN bila mudra poslovna odluka. Ipak, bila je u neskladu s onim to mi je Klaudin usadila u glavu; ona nije pridonosila napretku globalne imperije. Je li moda ve potaknula akale na akciju?

(XXXIX) Razgovor s piscem

Otiavi tog dana iz Torijosovog bungalova, prisjeam se kako sam razmiljao da je istorija Latinske Amerike pretrpana mrtvim herojima. Sistem koji se temelji na korupciji javnih osoba ne ponaa se ba pristojno prema takvim osobama koje odbijaju da budu potplaene. Onda sam pomislio da me oi varaju. Neki poznati lik polako se kretao po predvorju hotela. Isprva sam se toliko zbunio da sam vjerovao kako se radi o Hemfriju Bogartu, ali on je odavno preminuo. Zatim sam prepoznao da kraj mene prolazi jedan od vanih likova u modernoj engleskoj knjievnosti, autor djela "Ponos i slava", "Komiari", "Na ovjek u Havani" i pisac lanka koji sam ga upravo odloio na stol. Grin je naas oklijevao, pogledao uokolo i uputio se prema kafiu. Tog sam jutra ve dorukovao pa me glavna domaica poneto zaueno pogledala. Bacio sam pogled uokolo, Graham Grin je sjedio sam za stolom uza zid. Ja sam joj pokazao na stol do njegovoga. 61

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice "Tamo", rekao sam domaici. "Mogu li sjesti tamo na ponovni doruak?" Uvijek sam davao dobre napojnice. Domaica se nasmijeila s razumijevanjem i odvela me do stola. Romanopisac se udubio u svoje novine. Naruio sam kafu i kroasan s medom. elio sam otkriti Grinovo miljenje o Panami, Torijosu i problemu Kanala, ali nisam se jo sjetio kako zapoeti razgovor. Tad je on digao glavu da malo popije. "Oprostite", rekao sam. On se zagledao u mene - ili mi se barem tako inilo. "Da?" "Nerado vam smetam, ali vi ste Graham Grin, zar ne?" "Pa, da, jesam." Toplo se osmijehnuo. "Veina ljudi u Panami me ne prepoznaje." Izustio sam neto da je on moj omiljeni romanopisac, a onda sam mu ukratko ispriao o svom ivotu, ukljuivi i svoj posao u MAIN-u i svoje sastanke s Torijosom. Pitao me jesam li ja konsultant koji je napisao lanak o odlasku Sjedinjenih Drava iz Paname. "U 'Boston Glabeu', ako se dobro sjeam." Bio sam zapanjen. "Hrabro, kad se uzme u obzir va poloaj", rekao je. "Zar mi se neete pridruiti?" Preao sam za njegov sto i sjedio tamo s njime oko sat i po. Dok smo avrljali ustanovio sam koliko je po stao blizak Torijosu. Govorio je ponekad o generalu poput oca koji pria o svom sinu. "General me zamolio da napiem knjigu o njegovoj zemlji", rekao mi je. "To upravo radim. Nee to biti beletristika - neto pomalo izvan mog uobiajenog pisanja." Zapitao sam ga zato obino pie romane umjesto publicistike. "Lijepa knjievnost je sigurnija", odgovorio je. "Veina mojih tema je kontroverzna. Vijetnam, Haiti... Revolucija u Meksiku. Mnogi izdavai bojali bi se tampati i izdati publicistika djela o tim temama." Pokazao je na stolu "New York Review of Books". Tad sam se oslobodio. "Ovakve rijei mogu biti uzrok mnogih nevolja." Osmijehnuo se. "Uz to volim pisati beletristiku. Ona mi prua puno vie slobode." Pogledao me intenzivno. "Vano je pisati o bitnim stvarima. Poput vaeg lanka o Kanalu u 'Globeu'." Bilo je oito da se divio Torijosu. inilo se da panamski predsjednik moe ostaviti utisak na romanopisca isto toliko kao to se zna dojmiti siromanih i opljakanih. Jednako je oita bila Grnova briga o be zbjednosti njegovog prijatelja. Gledao me ravno u oi. "Zato vi ne napiete knjigu?" Klimnuo je ohrabrujui me Graham Grin. "To je u vama. Ali zapamtite, piite o vanim temama" "Velik je to izazov natovariti sebi na lea Diva sa Sjevera", uskliknuo je pa o dmahnuo glavom: "Bojim se za njega." Tad je morao otii.

62

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice "Moram stii na avion za Francusku", rekao je kad je ustao te smo se rukovali. Gledao me ravno u oi. "Zato vi ne napiete knjigu?" Klimnuo je ohrabrujui me. "To je u vama. Ali zapamtite, piite o vanim temama." Okrenuo se i otiao. Tada se zaustavio i vratio nekoliko koraka nazad u restoran. "Ne brinite se", ree. "General e opstati. On e vratiti Kanal." Torijos je zaista uspio dobiti Kanal. Iste te 1977. godine uspjeno je pregovarao o novim ugovorima s predsjednikom Karterom, to je zonu Kanala i sam Kanal vratilo pod nadzor Paname. Tada je Bijela kua morala uvjeriti Kongres SAD da ratifikuje ugovore. Slijedila je duga i otra prepirka. U zavrnoj fazi ugovor o Kanalu je ratifikovan jednoglasno. Konzervativci su se zaklinjali na osvetu. Kad je publicistiko djelo Grahama Grina objavljeno, puno godina kasnije pod naslovom "Upoznavanje s generalom", bilo je posveeno "prijateljima moga prijatelja Omara Torijosa, u Nikaragvi, Salvadoru i Panami". Od 1975. do 1978. esto sam posjeivao Iran. Ponekad sam se selio od Latinske Amerike ili Indonezije do Teherana. ah svih ahova (doslovno kralj svih karljeva, njegova slubena titula) predstavljao je sasvim drugaiju situaciju od one u drugim zemljama gdje smo radili. Iran je bogat naftom i poput Saudijske Arabije nije imao potrebe da se zadui kako bi finansirao svoj ambiciozni popis projekata. Ipak se Iran znatno razlikovao od Arabije u tome to njegovo brojno stanovnitvo, preteno muslimansko sa Srednjeg istoka, nije arapsko. Osim toga, zemlja je prola kroz istoriju politikih previranja - i iznutra i u svojim odnosima sa susjedima. Zbog toga smo odabrali drugaiji pristup: Vaington i zajednica poslovnih ljudi udruili su snage da bi aha prikazali kao nosioca napretka. (Nastavie se)

(XL) Kralj svih kraljeva

Usmjerili smo veliki napor pokazujui svijetu to sve moe postii snaan, demokratski prijatelj korporacijskih i politikih interesa SAD. Zanemarimo njegov oito nedemokratski naslov i neto manje oitu injenicu da je CIA organizovala urotu protiv njegovog demokratski izabranog premijera; Vaington i njegovi evropski partneri bili su odluni u elji da prikau ahovu vladu kao alternativu vladama u Iraku, Libiji, Kini, Koreji i drugim zemljama u kojima se na povrini sve snanije pokazivalo protivameriko raspoloenje iz pozadine. Po spoljnim znacima ah je bio napredni prijatelj onih bez privilegija. Godine 1962. naredio je da se zemlja velikih privatnih posjeda podijeli seljacima. Idue godine proglasio je Bijelu revoluciju, koja je podrazumijevala opsean skup privrednih reformi. Tokom sedamdesetih godina snaga OPEC-a je rasla pa je ah postao vrlo uticajan svjetski voa. Istovremeno se Iran razvio u najsnaniju vojnu silu na muslimanskom Srednjem istoku. MAIN je ukljuen u projekte po cijeloj zemlji, od turistikih podruja uz Kaspijsko more na sjeveru do tajnih vojnih postrojenja nasuprot tjesnacu Hormuz na jugu. Ponovo je na zadatak bio prognozirati potencijale regionalnog razvoja, a zatim skiciranje plana proizvodnje elektrine energije, sistema prenosa i distribucije koji bi osigurali tu toliko bitnu energiju potrebnu za industrijske pogone i trgovaki rast kad se nae prognoze ostvare. Prije ili kasnije posjetio sam veinu iranskih pokrajina. Slijedio sam stari put karavana preko pustinjskih planina, od Kermana do Bandar Abasa, proao ruevine Perzepolisa, legendarnu palau starih kraljeva i jedno od antikih uda. Putovao sam najznamenitijim i najspektakularnijim predjelima: Shirazom, Isfahanom i prekrasnim gradom blizu Perzepolisa gdje je ah okrunjen. Tako sam iskreno zavolio zemlju i ljude. Na povrini se Iran priinjavao primjernim uzorkom saradnje izmeu hriana i muslimana. No uskoro sam shvatio da utisak mira moe biti maska dubokog negodovanja. 63

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Jedne kasne veeri 1977. vrativi se u svoj hotel naao sam poruku gurnutu ispod vrata. okiralo me kad sam otkrio da ju je potpisao ovjek imenom Zamin. Nikad ga nisam upoznao, ali su mi ga opisali na sastanku s Vladom kao poznatog subverzivnog radikala. Na lijepim rukopisom ispisanom engleskom jeziku proitao sam da me poziva na sastanak u izvjesni restoran. No bilo je i upozorenje da doem samo ako elim vidjeti onu stranu Irana koju veina ljudi "na mom poloaju" nikad ne vidi. Nisam bio siguran da Zamin znade koja je moja istinska pozicija. Znao sam da puno riskiram; ipak nisam mogao odoljeti napasti da se upoznam s tom zagonetnom osobom. Taksi me ostavio ispred malenih vrata na visokom zidu - tako visokom da nisam ni vidio zgradu iza njega. Prekrasna Iranka odjevena u dugu crnu haljinu doekala me i povela niz hodnik osvijetljen ukrasnim uljanicama to su visjele s niskog stropa. Na kraju hodnika uli smo u sobu koja me zabljesnula poput dijamanta, zraenjem koje zasljepljuje. Kad su mi se oi konano privikle, ugledao sam zidove na kojima se nalazilo poludrago kamenje i biseri. Restoran je bio osvijetljen visokim bijelim svijeama umetnutim u neobine bronane svijenjake. Vaington i njegovi evropski partneri bili su odluni u elji da prikau ahovu vladu kao alternativu vladama u Iraku, Libiji, Kini, Koreji i drugim zemljama Visok mukarac duge crne kose odjeven u lijepo krojeno tamnoplavo odijelo pribliio se i pruio mi ruku. Predstavio se kao Zamin, s akcentom koji je otkrivao da se radi o Irancu koji je kolovan u Britaniji i odmah sam zapazio da nipoto ne izgleda kao subverzivan radikal. Odveo me pored nekoliko stolova, gdje je sjedilo i veeralo nekoliko parova, u vrlo odijeljenu niu; rekao je da emo tu moi razgovarati u potpunoj privatnosti. Imao sam utisak da je restoran sluio tajnim ljubavnim sastancima. Na je susret vrlo vjerovatno bio jedini te veeri koji nije bio ljubavne prirode. Zamin je bio vrlo srdaan. Tokom razgovora postalo je jasno da je mene smatrao samo poslovnim savjetnikom, a ne nekim tko ima skrivene motive. Objasnio je da me odabrao jer sam bio volonter Mirovnih snaga i jer su mu rekli da koristim svaku priliku kako bih upoznao njegovu zemlju i druio se s ljudima. "Vrlo ste mladi, za razliku od veine u vaoj profesiji," rekao je. "Iskreno se zanimate za nau istoriju i za trenutne probleme. Vi predstavljate nau nadu." Sve to, kao i okolina, njegov izgled i prisutnost tolikih ljudi u restoranu davalo mi je dobar osjeaj. Navikao sam da se ljudi ele sprijateljiti sa mnom, kao Rasz na Javi ili Fidel u Panami i to sam prihvaao kao kompliment i prednost. Znao sam da se istiem meu ostalim Amerikancima jer sam zaistia bio oaran zemljama koje sam posjetio. Nauio sam da ljudi vrlo brzo postaju bliski ukoliko pokaete zanimanje i ljubav prema njihovoj kulturi. Zamin me upitao je li mi poznat njihov projekt Procvjetale pustinje. "ah je uvjeren da su nae ravnice jednom bile plodne i ume bujne. Barem to tvrdi. Tokom vladavine Aleksandra Velikog, po toj t ezi, velike su vojske prole zemljom putujui s milionima koza i ovaca. ivotinje su brstile svu travu i drugu vegetaciju. Nestanak tih biljaka uzrokovao je suu pa je na posljetku cijela regija postala pustinja. Sve to nam sada preostaje uraditi, po rijeima aha, jest posaditi na milione stabala. Zatim e se ubrzo vratiti kia i procvjetae ponovo pustinja. Naravno da emo za taj postupak morati potroiti stotine miliona dolara." Vano se nasmijeio. "Kompanije kao vaa ponjee velike dobitke." "Pretpostavljam da ne vjerujete u ovu teoriju." "Pustinja je simbol. Zazeleniti pustinju puno je vie od poljodjelstva."

64

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice

(XLI) Ispovijest slomljenog ovjeka

Nekoliko konobara sruilo se nad nas sa brdom prekrasno aranirane iranske hrane. Traei najprije moj pristanak, Zamin je nastavio birati. Tada se okrenuo meni. "Pitanje za vas, gospodine Perkins, ako smijem biti toliko hrabar: ta je unitilo kulturu vaeg izvornog naroda Indijanaca?" Odgovorio sam kako mislim da je bilo puno faktora, meu ostalima, i pohlepa i bolje naoruanje. "Da. istina je. Sve to. Ali jo vie, zar nije dolo i do unitavanja okoline", nastavio je objanjavati kako su nekad unitavane ume i ivotinje, na primjeri bizoni, a kad su ljudi smjeteni u rezervate, onda propadaju i temelji kulture. "Vidite, ovdje je tako isto", ree on. "Pustinja je na okoli. Projekat 'Procvjetale pustinje' ne prijeti nita jae nego destrukcije cjelokupnog naeg tkiva. Kako to moemo dozvoliti?" Rekao sam mu da ja mislim kako cijela zamisao projekta potie od njegovog naroda. Odgovorio je cininim smijehom, rekavi da je zamisao ahu usadila u glavu Vlada Sjedinjenih Drava i da je ah samo marioneta te vlade. "Pravi Iranac nikad ne bi priznao takvu stvar", dodao je Zamin. Tada je uao u dugu raspravu o odnosima svoga naroda - beduina - i pustinje. Naglasio je da mnogi urbanizovani Iranci odlaze na praznike u pustinju. Podignu dovoljno velike atore za cijelu porodicu te u njima provedu sedmicu ili dvije. "Mi - moj narod - dio smo pustinje. Ljudi za koje ah kae da njima vlada svojom elinom rukom nisu iz pustinje. Mi jesmo pustinja." Poslije mi je ispriao o svom vlastitom iskustvu u pustinji. Kad je veer odmaknula, otpratio me nazad do malih vrata u velikom zidu. Moj je taksi ekao na ulici izvan zida. Zamin mi je stisnuo ruku i izjavio kako cijeni vrijeme koje sam mu posvetio. Ponovo je spomenuo moju mladost i otvorenost te da zbog injenice da ja zauzimam taj poloaj, on ipak polae nadu u budunost. "Toliko mi je drago to sam vrijeme proveo s ovjekom kao to ste vi", nastavio mi je drati ruku. "Traio bih od vas jo samo jednu uslugu. Ne traim to lako. inim to zato jer znam da e vam to nakon dananje nae veeri neto znaiti. Puno ete time dobiti." "ta to mogu uiniti za vas?" "elio bih vas predstaviti svom dragom prijatelju, ovjeku koji vam moe rei mnogo vie o kralju svih kraljeva. Moda e vas on okirati, ali vas uvjeravam da e susret s njim biti vrijedan vaega vremena." Za nekoliko dana Zamin me poveo izvan Teherana kroz pranjav i bijedan grad od samih straara, uz put kojim prolaze deve sve do ruba pustinje. Sunce je bilo na zalazu kad je zaustavio automobil pokraj nekoliko malih blatnih brvnara okruenih palmama. "Vrlo stara oaza", objasnio je, "vijekovima prije Marka Pola." Krenuo je ispred mene u jednu od koliba. "ovjek koji tu ivi ima doktorat s jednog od vaih prestinih univerziteta. Iz razloga koje ete odmah shvatiti on mora ostati anoniman. Moete ga zvati Dok."

65

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Pokucao je na drvena vrata i uo se neki prigueni odgovor. Zamin gurne vrata i povede me unutra. Mala prostorija nije imala prozore, a osvjetljavala ju je samo lampica na niskom stoliu u uglu. Kad mi se oi priviknue, vidio sam da je zemljani pod pokriven perzijskim sagovima. Tada se u sjeni pojavi kontura ovj eka. Jedino to sam vidio bilo je da je zamotan u deke i da ima neto na glavi. Sjedio je u invalidskim kolicima, a osim stola, u sobi nije bilo drugog namjetaja. Zamin mi pokae da sjednem na sag. On ode i njeno zagrli ovjeka govorei mu nekoliko rijei na uvo, a zatim se vrati i sjedne do mene. Slubeno, ja vie ne postojim. Ipak se nadam da neete ni pokuavati. Vi i vaa porodica sigurniji ste ukoliko ne znate ko sam. ahova ruka i SAVAK seu vrlo daleko, ispriao Dok "Priao sam vam o gospodinu Perkinsu", ree. "Poaeni smo to imamo ovu priliku da vas posjetimo, gospodine." "Dobro doli, gospodine Perkins." Glas u kojem se jedva nazirao neki akcent bio je hrapav i tih. Nagnuo sam se naprijed u malom prostoru izmeu nas kad on ree: "Pred sobom imate slomljena ovjeka. Nisam oduvijek takav." Slijedila je duga pauza. "ah ahova, kralj svih kraljeva." Zvuk njegovog glasa zvuao je vie tuno negoli ljutito, pomislio sam. "Lino sam poznavao vie svjetskih lidera. Ajzenhauer, Nikson i De Gol, oni su mi vjerovali da u ovu zemlju moi povesti u kapitalistiki tabor. ah je u mene imao povjerenja", i neto je izustio kao da kalje, ali sam ja to shvatio kao smijeh. "Vjerovao sam ahu. Vjerovao sam njegovoj rjeitosti. Bio sam siguran da e Iran povesti muslimanski svijet u novu epohu, da e Persija odrati svoje obeanje. inilo se da je to naa sudbina - ahova i moja, i svih nas koji smo ispunili tu misiju, jer smo mislili da smo roeni kako bismo je ispunili." Gomila pokrivaa se pomjerila; kolica su zakripala i lagano se pokrenula. Vidio sam obrise ovjekovog lica u profilu, njegovu upavu bradu, i - tada sam spazio - plosnatost. ovjek nije imao nos! Zadrhtao sam i udahnuo. "Nije lijep pogled, ta kaete, gospodine Perkins? teta to ne vidite na jaem svjetlu. Uistinu je groteskno". Opet se zauo zvuk priguenog smijeha. "Ali sam siguran kako vi shvatate da moram ostati anoniman. Svakako da biste mogli saznati ko sam kad biste se potrudili, no mogli biste otkriti i da sam mrtav. Slubeno, ja vie ne postojim. Ipak se nadam da neete ni pokuavati. Vi i vaa porodica sigurniji ste ukoliko ne znate ko sam. ahova ruka i SAVAK seu vrlo daleko." Stolica je zakripala i vratio se na svoj prethodni poloaj. Osjetio sam olakanje, ako ne vidim profil, to zasjenjuje i nasilje koje je uinjeno. U ono doba nisam znao za taj obiaj u nekim islamskim kulturama.

(XLII) ovjek u sredini

Pojedinci za koje je smatrano da su osramotili i obeastili drutvo ili vladara kanjavani su odsijecanjem nosa. Na taj su nain obiljeeni za cijeli ivot - kao to je jasno pokazivalo lice ovog ovjeka. "Sigurno se, gospodine Perkins, pitate zato smo vas pozvali ovamo." Ne ekajui na moj odgovor ovjek u invalidskim kolicima je nastavio. "Vidite, onaj ovjek koji sebe naziva kraljem svih kraljeva zapravo je avo. Njegov je otac zbaen s vlasti jer su rekli da je saraivao s nacistima. A tada se dogodila nevolja Mosadeghu. Danas je na ah na putu da nadjaa i Hitlera u carstvu zla. On to ini uz znanje i punu podrku vae vlade." "Zato je to tako", upitao sam. "Vrlo jednostavno. On je va jedini pravi saveznik na Srednjem istoku, a cijeli se industrijski svijet okree oko naftne osi, koja je na Srednjem istoku. Da, vi svakako imate Izrael, ali to vam je vie teret nego imovina. A tamo nema ni nafte. Vai politiari moraju potkupiti jevrejske birae i dobiti njihov novac za finansiranje kampanja. Tako ste vezani uz Izrael. Meutim, kljuan je Iran. Vae naftne kompanije - koje imaju jo veu mo nego 66

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Jevreji - one nas trebaju. Vi trebate naeg aha - ili mislite da ga trebate, upravo kao to ste mislili da su vam potrebne pokvarene voe u Junom Vijetnamu." "Predlaete li ta drugo? Je li Iran jednak Vijetnamu?" "Mogue je da je jo puno gore. Vidite, taj ah nee vie dugo trajati. Muslimanski ga svijet mrzi. Ne samo Arapi, nego svi muslimani svagdje - Indonezija, Sjedinjene Drave, ali najvie ba ovdje, njegov vlastiti persijski narod." uo se neki mukli zvuk i shvatio sam da je udario o stranicu kolica. "On je zao! Mi Persija nci ga mrzimo." Uslijedila je tiina. uo sam samo njegovo teko disanje, kao da ga je iscrpilo naprezanje. Zamin mi ree da je Dok vrlo blizak mulama. Glas mu je bio miran i tih. "Postoji jaka struja pod povrinom meu religijskim frakcijama i ona prevladava po cijeloj zemlji, osim aice ljudi iz klase trgovaca, koji imaju koristi od ahovog kapitalizma." "U to ne sumnjam", odgovorio sam. "Ali moram rei da tokom svoje etiri godine boravka ovdje nisam od toga nita vidio. Svako s kim razgovaram ini se da voli aha i da cijeni ekonomski razvoj." "Vi ne razumijete persijski jezik", primijeti Zamin. "Vi ujete samo ono to vam govore ljudi koji imaju najveu korist. Oni koji su se kolovali u Americi ili Engleskoj obino rade za aha. Ali Dok je - sada - izuzetak." Stao je i razmiljao ta e dalje rei. "Isti je sluaj s vaom tampom. Razgovaraju samo s nekolicinom njegovih roaka, s ljudima u njegovom krugu. Naravno, vau tampu veinom usmjerava i nafta. Tako se uje ono to se eli uti, a pie se ono to njihovi ele proitati." "Zato vam mi sve ovo govorimo, gospodine Perkins?" Dokov glas bio je jo hrapaviji nego prije, kao da su napor govora i emocije iscrpili ono malo energije to ju je ovjek sakupio za ovaj sastanak. "Jer bismo vas eljeli uvjeriti da vaa kompanija treba da se ukloniti iz nae zemlje. elimo vas upozoriti da iako moda i mislite da ete ostvariti velike profite, to je sve samo iluzija. Ova vlast nee potrajati." Ponovo sam uo kako njegova ruka lupa o stolicu. "A kad ta vlast ode onaj ko e ih naslijediti nee imati nikakvih sklonosti prema vama i vama slinima." "Tvrdite li da nam nee platiti?" Dok je dobio napad kalja. Zamin mu je pristupio i lupnuo ga po leima. Kad je kaalj prestao razgovarao je s njim persijski, a zatim je opet sjeo. "Moramo ovaj razgovor privesti kraju, i da vam odgovorim na pitanje; da, neemo vam platiti. Vi ete obaviti sav taj posao, a kad doe vrijeme da pokupite naknadu, aha vie nee biti." Bili bismo sreni da vidimo vau kompaniju u bankrotu. Ipak bismo radije vidjeli kako naputate Iran. Ako ode samo jedna firma kao vaa, to bi zapoelo novi trend, rekao Zamin Za vrijeme vonje nazad pitao sam Zamina zbog ega on i Dok ele potedjeti MAIN od finansijske katastrofe koju predviaju. "Bili bismo sreni da vidimo vau kompaniju u bankrotu. Ipak bismo radije vidjeli kako naputate Iran. Ako ode samo jedna firma kao vaa, to bi zapoelo novi trend. Tome se nadamo. Vidite, mi ovdje ne elimo krvoprolie, ali ah mora otii, a mi emo pokuati sve uiniti da to pokrenemo. Zato molimo Alaha da uvjeri vaega gospodina Zambotija da ode dok jo ima vremena." "Zato ste mene pozvali?"

67

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice "Znao sam ve za veerom, kad smo razgovarali o projektu 'Procvjetala pustinja', da vi razumijete istinu. Znao sam da je moja informacija o vama tana - vi ste ovjek izmeu dva svijeta, ovjek na sredini." Neprestano sam se pitao ta tono zna o meni. Jedne veeri 1978. dok sam sjedio u luksuznom baru izvan predvorja hotela "InterContinental" u Teheranu osjetio sam da me neko potapao po ramenu. Okrenuo sam se i vidio snanoga Iranca u odijelu. "Don Perkins! Ne sjea me se?" Nekadanji fudbaler dobio je dosta na teini, ali glas mu je bio nesumnjivo jednak. Bio je to moj stari prijatelj iz Midlburza, Farhad, kojeg nisam vidio due od deset godina. Zagrlili smo se i sjeli. Uskoro je postalo jasno da zna sve o meni i mom poslu. Jednako je oito bilo da ne eli puno priati o svom poslu. "Da preemo odmah na stvar", ree dok smo naruivali nae drugo pivo. "Sutra letim u Rim. Tamo mi ive roditelji. Imam za tebe kartu za isti avion. Ovdje se stvari raspadaju. Mora otii odavde." Dodao mi je avionsku kartu. Nisam ni trenutka posumnjao. U Rimu smo veerali s Farhadovim roditeljima. Njegov otac, penzionisani iranski general, koji je je dnom davno stao pred metak potencijalnog ubice da bi spasio ahov ivot, sada je bio razoaran svojim nekadanjim efom.

(XLIII) Kraljev pad

Rekao je da je u posljednjih nekoliko godina ah pokazao svoje pravo lice, svoju pohlepu i aroganciju. General je okrivio politiku SAD - posebno njenu podrku Izraelu, korumpiranim voama i despotskim vladama. Okrivio je SAD za mrnju koja se iri Srednjim istokom i predvidio je da e ah biti otjeran u roku od nekoliko mjeseci. Rekao je: "Znate, vi ste posijali sjeme te pobune poetkom pedesetih godina, kad ste unitili Mosadegha. Tada ste mislili da je to vrlo mudro - kao i ja. Ali se sad to vraa i progoni vas - nas." Bio sam zapanjen njegovim izjavama. uo sam neto slino od Zamina i Doka, ali kad je to izjavio ovaj ovjek, sve je dobilo novo znaenje. Do tada su svi saznali za postojanje fundamentalistikog islamskog podzemlja, ali smo uvjeravali sami sebe da je ah jako popularan meu veinom svoga naroda i da je zbog toga politiki nepobjediv. Meutim, general je bio nepokolebljiv. "Upamtite moje rijei", rekao je sveano. "ahov pad bit e samo poetak. To je uvod onomu kamo je muslimanski svijet usmjeren. Na se bijes guio predugo pod pijeskom. Uskoro e doi do erupcije." Uz veeru, uo sam dosta o ajatolahu Ruholahu Homeiniju. Farhad i njegov otac jasno su rekli da ne podupiru fanatini iitizam, ali su bili oito pod utiskom poteza koji su uinjeni u odnosu na aha. Rekoe mi da je taj klerik, ije se ime moe prevesti kao "inspirisan Bogom", roen 1902. u porodoci odanih iita u selu pokraj Teherana. Homeini je bio odluan da se ne ukljui u borbu Mosadegh - ah u poetku pedesetih, ali se aktivno suprotstavio ahu oko 1960, kritikujui vladara tako nepokolebljivo da je protjeran u Tursku, a zatim u iit ski sveti grad Najaf u Iraku, gdje postaje priznati voa opozicije. Slao je pisma, lanke i poruke snimljene na trakama podstiui Irance da se podignu, zbace aha i utemelje vjersku dravnu vlast. Zahtijevali su njegov povratak. Dva dana nakon te veere s Farhadom i njegovim roditeljima, iz Irana su stizale vijesti o nemirima i bombardovanju. Ajatolah Homeini i mule poeli su ofenzivu kojom e uskoro preuzeti nadzor. Poslije toga 68

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice stvari su se brzo odvijale. Bijes, koji je opisivao Farhadov otac, eksplodirao je snanim islamskim ustankom. ah je pobjegao iz zemlje u Egipat u januaru 1979, a kad mu je dijagnosticiran rak, krenuo je u bolnicu u Njujork. Sljedbenici ajatolaha Homeinija zahtijevali su povratak aha. U novembru 1979. militantna islamistika grupa napala je Ambasadu SAD u Teheranu i zadrala kao taoce 52 Amerikanca sljedeih 444 dana. Predsjednik Karter pokuao je pregovarati da bi taoci bili osloboeni. Kad to nije uspjelo, odobrio je misiju vojnog spasavanja, koja je zapoela u aprilu 1980. Bila je to katastrofa, i pokazalo se, onaj eki koji je zabio zadnji ekser u Karterov predsjedniki mrtvaki sanduk. Straan pritisak koji su izvrile amerike trgovake i politike grupe prisilio je oboljelog aha da napusti SAD. Od dana kad je pobjegao iz Teherana imao je dosta potekoa da nae negdje utoite, svi prijanji prijatelji su ga izbjegavali. Meutim, general Torihos pokazao je svoje uobiajeno saosjeanje i ponudio ahu azil u Panami, uprkos linom neodobravanju ahove politike. ah je doao i dobio utoite na istom onom mjestu gdje je nedavno pregovorima postignut Sporazum o Panamskom kanalu. Straan pritisak koji su izvrile amerike trgovake i politike grupe prisilio je oboljelog aha da napusti SAD. Od dana kad je pobjegao iz Teherana, imao je dosta potekoa da nae negdje utoite Mule su zahtijevale ahov povratak u zamjenu za taoce u Ambasadi SAD. Oni u Vaingtonu koji su se protivili Sporazumu o Panamskom kanalu optuivali su Torihosa za korupciju i dosluh sa ahom i za ugroavanje iv ota amerikih graana. I oni su traili da ah bude izruen Homeiniju. Ironija je da su samo nekoliko sedmica ranije mnogi od tih istih ljudi snano podravali aha. Nekada ponosan "kralj svih kraljeva" konano se vratio u Egipat, gdje je umro od raka. Dokova su se predvianja ostvarila. MAIN je izgubio milione dolara u Iranu, kao i mnogi nai konkurenti. Karter je izgubio priliku da se ponovno kandiduje. Reganova i Buova administracija stupila je u Vaington s obeanjima kako e osloboditi taoce, svrgnuti mule, vratiti demokratiju u Iran i srediti situaciju s Panamskim kanalom. Za mene su te pouke bile neosporne. Iran je pokazao, bez ikakve sumnje, da su Sjedinjene Drave zemlja koja po svaku cijenu eli negirati istinu o svojoj ulozi u svijetu. inilo se neshvatljivim da smo mogli biti toliko neinformisani o ahu i talasu mrnje koja se stvarala prema njemu. ak i oni meu nama, u kompanijama kao to je MAIN, koje su imale kancelarije i osoblje u zemlji, nisu bili upueni. Bio sam uvjeren da su NSA i CIA morale vidjeti ono to je bilo toliko oito Torihosu ve davno pri naem susretu 1972, ali naa vlastita obavjetajna zajednica namjerno nas je ohrabrivala da zatvaramo oi. Dok su Saudijska Arabija, Iran i Panama nudili fascinantne i zabrinjavajue studije, bile su to ujedno i iznimke od pravila. Zahvaljujui velikim naftnim zalihama u prvim dvjema dravama, a zbog Panamskog kanala u treoj, one nisu odgovarale normama. Situacija u Kolumbiji bila je tipina, a MAIN je zacrtao i vodio inenjersku kompaniju na projektu ogromne hidroelektrane. Kolumbijski univerzitetski profesor koji je pisao knjigu o istoriji odnosa meu dvjema Amerikama jednom mi je rekao da je Ruzvelt procijenio vanost njegove zemlje. Pokazavi na kartu, predsjednik SAD, kad je izvjetavao za tampu, opisao je Kolumbiju kao "kamen temeljac na svodu June Amerike." Nikad tu priu nisam provjerio, ipak, svakako je istina da se na karti Kolumbija nalazi pri vrhu kontinenta i ini se da upravo ona dri na okupu ostale. Povezuje sve june zemlje do panamske prevlake, a na taj nain i sa Srednjom i Sjevernom Amerikom.

69

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice

(XLIV) Kolumbija kamen temeljac

Je li Ruzvelt zaista opisao Kolumbiju tim rijeima ili ne, on je svakako bio jedan od predsjednika koji je shvatio njenu vodeu poziciju. Kroz gotovo dva vijeka Sjedinjene Drave gledale su na Kolumbiju kao na kamen temeljac - ili tonije kao na ulazna vrata prema junoj polukugli, i to kako u poslovnom tako i u politikom pogledu. Zemlja ima takoe velike prirodne ljepote: prekrasne plae okruene palmama i na Atlantiku i na Pacifiku, visoke planine, pampase koji se mogu mjeriti s onima u Velikim dolinama sjevernoamerikog Srednjeg zapada te prostrane kine ume bogate raznolikim raslinjem. I stanovnici ovdje imaju posebne kvalitete, u kombinaciji fizikih, kulturnih i umjetnikih crta raznih etnikih zajednica, od lokalnih Taironasa do doljaka iz Afrike, Azije, Evrope i sa Srednjeg istoka. Kolumbija je odigrala bitnu ulogu u kulturi i istoriji Latinske Amerike. U kolonijalno doba bila je sjedite kraljevskog namjesnika za sve panske teritorije sjeverno od Perua i juno od Kostarike. Velike flote sakupljaa zlata kretale su iz njenog obalnog grada Kartagene da bi prenijele neprocjenjiva blaga s juga ilea i Argentine do luka u paniji. Mnoge odluujue akcije u ratovima za nezavisnost dogodile su se u Kolumbiji: na primjer, trupe Simona Bolivara pobijedile su panske rojaliste u odluujuoj bitki kod Bozaca 1819. U moderno doba Kolumbija je stekla reputaciju s po nekoliko briljantnih pisaca, umjetnika, filozofa i drugih intelektualaca, ali i po svojim odgovornim i relativno demokratskim vladama. Postala je model u cijeloj Latinskoj Americi za programe predsjednika Kenedija o stvaranju nacije. Za razliku od Gvatemale njena vlada nije bila kreacija CIA, a za razliku od Nikaragve vlada je bila legalno izabrana, to je predstavljalo alternativu kako desnim diktatorima tako i komunistima. Konano, za razliku od toliko drugih zemalja, uzevi u obzir i snani Brazil i Argentinu, Kolumbija nije pokazivala nepovj erenje prema Sjedinjenim Dravama. Ideja o Kolumbiji kao pouzdanoj saveznici nastavila se usprkos problemima sa drogom. Slavni dani Kolumbije u prolosti ipak su imali i svoju protivteu u mrnji i nasilju. Sjedite panskog kraljevskog namjesnika bilo je i postojbina inkvizicije. Bile su tu prekrasne utvrde, hacijende i gradovi sagraeni na teret indijanskih i afrikih robova. Blaga prenoena na zlatnim galionima, posveeni predmeti i umjetnika remek-djela koja su rastopljena radi lakeg prevoza, iupana su iz srca starih naroda. Ponosne kulture unitili su osvajaki meevi i bolesti. U novije vrijeme kontroverzni predsjedniki izbori 1945. imali su posljedicu u dubokoj podjeli meu politikim strankama i dolo je do nasilja (La Violencia & 1948 - 1957) gdje je stradalo vie od 200.000 ljudi. Uprkos konfliktima i ironijama, i Vaington i Vol strit su istorijski gledali Kolumbiju kao bitan faktor u unapreenju sveamerikih politikih i trgovakih interesa. To je rezultat nekoliko faktora. Osim kritinog geografskog poloaja Kolumbije ukljueno je bilo i shvatanje da lideri na cijeloj hemisferi trae inspiraciju u Bogoti, a i injenica da je ta zemlja izvor mnogih proizvoda koji se kupuju u Sjedinjenim Dravama - kafe, banana, tekstila, smaragda, cvijea, nafte i kokaina - te da je Kolumbija i trite za nau robu i usluge. Jedna od najvanijih usluga koje smo prodavali Kolumbiji pred kraj 20. vijeka bile su ekspertize za projektovanje i graevinarstvo. Kolumbija je bila tipina za mnoge zemlje u kojima sam radio. Bilo je relativno lako pokazati kako e zemlja prihvatiti velike iznose kredita, a onda te dugove plaati od profita stvorenih samim projektima, ali iz prirodnih resursa zemlje.

70

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Na taj nain velike investicije u mreu elektrine energije, autoputeve i telekomunikacije pomoi e Kolumbiji da otvori svima svoja velika nalazita gasa i nafte kao i svoje nerazvijene teritorije Amazonije; ti projekti e pak za uzvrat generisati dohodak potreban za plaanje dugova i kamata. Takva je bila teorija. Meutim, realnost je sadrala nau pravu namjeru u svijetu, a to je znailo zagospodariti Bogotom i poveati globalnu imperiju. Kao u mnogim drugim zemljama moj se posao sastojao u tom da prikaem potrebu za velikim posudbama. Kolumbija nije imala beneficije kao Torijos; zbog toga sam osjeao kako nemam izbora nego da moram izraditi prognoze koje zahtijevaju pretjerane dugove za ekonomski rast i uspostavu elektroenergetskog sistema. Uz izuzetak povremenih napada osjeaja krivice u vezi s mojim poslom, Kolumbija mi je postala neka vrsta utoita. En i ja proveli smo tamo nekoliko mjeseci poetkom sedamdesetih godina, pa smo ak i uloili novac u malu farmu kafe koja se nalazila u brdima uz obalu Kariba. Mislim da je na boravak tamo bio neto blisko onom to moe lijeiti rane koje smo jedno drugome nanijeli tokom proteklih godina. Na kraju su ipak rane bile preduboke. Kad se brak raspao, ja sam se istinski upoznao s tom zemljom. U sedamdesetim godinama MAIN je dobio dosta ugovora za izradu infrastrukturnih projekata i m reu hidroelektrana te distribucijskog sistema koji e prenositi elektrinu energiju iz dubine dungle do gradova visoko u planinama. Dodijelili su mi kancelariju u obalnom gradu Barranquilli, a tamo sam 1977. upoznao lijepu Kolumbijku koja e postati snaan posrednik u promjeni mog ivota.

(XLV) Protivnici globalne imperije

Paula je imala dugu plavu kosu i izrazito zelene oi - ono to veina stranaca ne oekuje kod Kolumbijaca. Njena majka i otac emigrirali su iz sjeverne Italije, pa je u skladu s tradi cijom postala modna dizajnerka. Otila je i korak dalje te osnovala malu tvornicu gdje je po njenim kreacijama pravljena odjea. To je zatim prodavano u buticima po cijeloj zemlji kao i u Panami i Venecueli. Ona je bila duboko suosjeajna osoba te mi je po mogla da preivim linu traumu svoga slomljenog braka i da se ponem baviti nekim svojim stavovima prema enama, koji su imali tako negativne uinke. Ona me dosta nauila o posljedicama akcija koje sam obavljao u svom poslu. Kao to sam prije rekao, ivot se sastoji od niza koincidencija nad kojima nemamo nadzor. Za mene to je prije svega bilo odrastanje uiteljevog sina u koli samo za muku djecu u ruralnome Nju Hempiru, upoznavanje s Einarom Grejvom. No kad se jednom suoimo s takvim sluajnostima pred nas se postavlja izbor. Kako reagujemo i ono to inimo u vezi s koincidencijama, to je bitno. Na primjer, to to sam bio odlian u koli, upoznao En, uao u Mirovne snage i postao EHM - sve te odluke dovele su me do sadanjeg mjesta u ivotu. Paula je bila jo jedna sluajnost, a njen e me uticaj navesti da uinim one korake koji e promijeniti tok mog ivota. Dok nisam nju upoznao poprilino sam iao ukorak sa sistemom. esto sam se dodue pitao to to radim, ponekad se osjeao krivim zbog toga, ali bih uvijek nalazio nain kako da racionalizujem svoj ostanak u sistemu. Moda se Paula dogodila ba u pravo vrijeme. Moda bih svakako rizikovao i upustio se u neto drugo, jer bi me moja iskustva u Saudijskoj Arabiji, Iranu i Panami gurnula u akciju. Ali siguran sam da jednako kao to je jedna ena, Kaudin, posredovala i uvjerila me da se pridruim redovima EHM-a, jedna druga ena, Paula, postala je katalizator koji mi je tada bio nuan. Uvjerila me da se duboko zamislim, uem u svoju psihu i saznam kako nikad neu biti srean dokle god budem ostao u ovoj svojoj ulozi. 71

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice "Biu iskrena", rekla je jednog dana Paula dok smo sjedili u nekoj kafeteriji. "Mrze te Indijanci i svi farmeri koji ive uz rijeku gdje gradi branu. ak i ljudi iz grada, koji nisu direktno pogoeni, simpatiziraju s gerilom koja napada va graditeljski kamp. Tvoja vlada te ljude naziva komunistima, teroristima i prodavaima droge, ali istina je da su to porodini ljudi koji ive na zemlji koju ti i tvoja kompanija unitavate." Upravo sam joj priao o Manuelu Toresu. Bio je to inenjer zaposlen u MAIN-u, a nedavno ga je napala gerila na gradilitu nae brane za hidroelektranu. Manuel je bio kolumbijski dravljanin koji je dobio posao zato to je pravilo amerike vlade branilo da se dravljani SAD alju na to mjesto. Mi smo to pravilo nazivali doktrinom "Kolumbijci mogu biti rtvovani", a bila je simbol stava koji sam zamrzio. Moji osjeaji prema takvim metodama bili su razlog to mi je postalo vrlo teko ivjeti sa samim sobom. "Po onome to je Manuel rekao ispalili su u vazduh i njemu u noge AK-47s", rekao sam Pauli. "Zvuao je mirno kad mi je to priao, ali znam da je bio umalo histerian. Oni nisu ni u koga pucali. Samo su im dali to pismo i poslali ih niz rijeku u svojim brodovima." "Boe", uzvikne Paula. "Jadan ovjek je bio prestravljen." "Naravno", rekao sam joj da sam pitao Manuela misli li on da su to bili FARC ili M-19, govorei o dvije najpoznatije gerilske skupine u Kolumbiji. "I?" "On je rekao da nije nijedna od njih. Ali je kazao da vjeruje u ono to su tvrdili u pismu." Paula je uzela novine koje sam ponio i proitala pismo naglas. "Mi koji svaki dan radimo samo da bismo preivjeli kunemo se krvlju svojih predaka da nikada neemo dozvoliti brane preko naih rijeka. Mi smo jednostavni Indijanci i mestici (mjeanci), ali radije emo umrijeti nego gledati kako nam zemlja poplavljuje. Upozoravamo svoju kolumbijsku brau: prestanite raditi za graevinske kompanije." Odloila je novine. "ta si mu ti rekao?" Oklijevao sam samo trenutak. "Nisam imao izbora. Morao sam biti na strani kompanije. Pitao sam ga zvui li mu ovo pismo kao da ga je napisao neki farmer." Sjedila je i strpljivo me promatrala. Samo je slegnula ramenima. Oi su nam se srele. "O, Paula, prezirem sam sebe zato to igram ovu ulogu." "ta si zatim uinio", insistirala je. "Lupio sam akom po stolu. Zastraio sam ga. Pitao sam ga imaju li za njega smisla farmeri s AK -47s. Onda sam ga pitao zna li ko je izmislio AK-47." "Je li znao?" "Da, ali sam jedva uo njegov odgovor. 'Neki Rus', ree. Naravno da sam mu rekao kako je u pravu, da je izumitelj bio komunista imenom Kalanjikov, vojna osoba s visokim inom u Crvenoj armiji. Naveo sam ga da shvati kako su ljudi koji piu ovakva pisma komunisti." "Vjeruje li ti to", pitala je.

72

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Njeno me pitanje zaustavilo. Kako da odgovorim iskreno? Sjetio sam se Irana i vremena kad me Zamin opisao kao ovjeka uhvaenog izmeu dva svijeta, ovjeka u sredini. Na neki nain alio sam to nisam bio u onom kampu kad su gerilci napali, a elio sam ja biti jedan od njih. Uvuklo se u mene neto udno, neka vrsta ljubomore na Zamina i Doka i na kolumbijske pobunjenike. Bili su to ljudi sa svojim uvjerenjima, izabrali su stvarne svjetove, a ne neku niiju zemlju negdje izmeu.

(XLVI) Put mog spasenja

Moram raditi svoj posao, rekao sam konano. Paula se njeno nasmijeila. "Mrzim ga", nastavio sam. Razmiljao sam o ljudima ije su mi se slike tako esto godinama vraale u sjeanje, o Tomu Pejnu i drugim herojima iz revolucionarnog rata, gusarima i graniarima. Oni su stajali na ivicama, a ne po sredini. Zauzeli su stavove i ivjeli s njihovim posljedicama. "Svakog dana mrzim svoj posao sve vie." Uzela me za ruku. "Tvoj posao?" Oi su nam se opet susrele i zadrale se tako. Shvatio sam smisao koji se podrazumijevao. "Sebe." Stisnula mi je ruku i kimnula polako. Odmah sam osjetio neko olakanje, samo s tim to sam to priznao. "to e uiniti, Done?" Nisam znao odgovor. Olakanje se pretvorilo u defanzivnost. Zamuckivao sam izgovarajui standardna opravdanja: da pokuavam initi dobro, da istraujem naine kako promijeniti sistem iznutra, i - ono iz rezerve ako ja odustanem neko jo gori e stati na moje mjesto. Ali, gledajui je kako me promatra znao sam da je nisam prevario. ak i gore, znao sam da ni sam u to ne vjerujem. Prisilila me shvatiti bitnu istinu: nije trebalo kriviti moj posao, ve mene. "to je s tobom", pitao sam je. "to ti misli?" Malo je uzdahnula i pustila mi ruku pitajui: "Pokuava li promijeniti temu?" Kimnuo sam. "U redu", sloila se. "Pod jednim uslovom. Da se vratimo toj temi ponovo jednog dana." Podigla je kaiicu i naoko je promatrala. "Znam da su neki gerilci trenirali u Rusiji i Kini." Spustila je svoju kafu s mlijekom, promijeala, a zatim polako liznula kaiicu. "ta drugo mogu uiniti? Moraju nauiti neto o modernom oruju i kako se boriti protiv vojnika koji su proli vae kole. Ponekad prodaju kokain da bi sakupili novac za zalihe. Kako drukije da nabave oruje? Oni su u udnoj situaciji. Vaa Svjetska banka ne pomae im b raniti se. Ona ih zapravo i dovodi u tu situaciju." Popila je gutljaj kafe. "Vjerujem da je njihov cilj opravdan. Elektrina energija pomoi e samo nekolicini, najbogatijim Kolumbijcima, a hiljade e ih umrijeti jer su ribe i voda zatrovane kad vi izgradite te vae brane." Sluao sam je kako govori s toliko suosjeanja o ljudima koji su se suprotstavljali nama - meni - bio je to razlog zato sam se grio. Odjednom sam stiskao vlastite ruke. "Kako ti zna toliko o gerili?" Jo dok sam pitao imao sam osjeaj da ne elim znati odgovor. "S nekima od njih ila sam u kolu." Oklijevala je i gurnula oljicu. "Moj brat se pridruio tom pokretu." 73

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice To je bilo to. Osjetio sam se potpuno smlavljen. Mislio sam da znam sve o njoj, ali ovo... imao sam kratku predodbu ovjeka koji dolazi kui i nalazi svoju enu u krevetu sa drugim. "Kako to da mi nisi nikad rekla?" "inilo se nevanim. Zato bih? To nije neto s im se hvalim." Zastala je. "Nisam ga vidjela ve dvije godine. Mora biti vrlo oprezan." "Kako zna da je iv?" "Ne znam, jedino znam da ga je vlast nedavno stavila na listu traenih. To je dobar znak." Borio sam se s porivom da presuujem ili da budem defanzivan. Nadao sam se da ona ne razabire moju ljubomoru. "Kako je postao jedan od njih", pitao sam. Na sreu ona je gledala svoju oljicu. "Protestvovao je ispred kancelarije jedne naftne kompanije - 'Occidental', mislim. Protestovao je to se bui u nedirnutoj zemlji, u umama plemena koje se suoava s odumiranjem - on i nekoliko njegovih prijatelja. Napala ih je vojska, istukli su ih i bacili u zatvor - a nisu uinili nita protivzakonito, podsjeam te, samo su stajali ispred zgrade, mahali plakatima i pjevali." Pogledala je kroz prozor. "Drali su ga u tamnici gotovo est mjeseci. Nikada nam nije rekao ta se tamo dogaalo, ali bio je druga osoba kad je iziao." Bio je to prvi meu mnotvom slinih razgovora s Paulom, a sad znam da su ti razgovori bili scena postavljena za ono to je slijedilo. Dua mi se razdirala, ali jo je vladao moj novac i one moje slabosti k oje je NSA identifikovala stvarajui sud o meni prije desetak godina, 1968. Prisilivi me da to shvatim i da se suoim sa dubljim osjeajima osim svoje oaranosti gusarima i drugim pobunjenicima, Paula mi je pomogla na tekom putu moga spasenja. Iznad mojih vlastitih dvojbi, moj boravak u Kolumbiji takoe mi je pomogao da razaberem razliku izmeu stare amerike republike i novog globalnog carstva. Republika je svijetu pruala nadu. Njen je temelj bio moralni i filozofski vie nego materijalistiki. Bazirala se na idejama jednakosti i pravde za sve. Ali je mogla biti i pragmatian i ne samo utopijski san ve i iva, velikoduna tvorevina. Mogla je rairiti ruke da da sklonite pogaenima. Bila je to inspiracija, ali istovremeno i snaga s kojom se moglo raunati; ako je potrebno ona se moe pretvoriti u akciju kao to je bilo za vrijeme Drugog svjetskog rata, akciju koja e odbraniti naela za koja se zauzima. Same institucije - koje prijete korporacijama, bankama i vladinoj birokraciji - koje prijete republici, mogle bi se umjesto toga iskoristiti da na svijet donesu temeljite promjene. Takve institucije imaju mreu komunikacija i sisetme prometa nune za uklanjanje bolesti, gladi, pa i ratova - samo ako ih se uspije uvjeriti da to prihvate.

(XLVII) Sredstvo opravdava cilj

Globalna imperija, sa druge strane, je istorijska nemeza. Ona je usredotoena sama na sebe, slui sama sebi, pohlepna je i materijalistika, to je sistem utemeljen na merkantilizmu. Poput nekadanjih carstava, njene ruke se ire samo da bi akumulirale sredstva, prigrabile sve to im je na vidiku i zasitile svoje nezasite apetite. One e primijeniti svako mogue sredstvo koje bi pomoglo vladarima da se domognu vie moi i bogatstva. Naravno, pokuavajui shvatiti razliku, jasnije sam razumio svoju vlastitu ulogu.

74

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Klaudin me davno upozorila; ona je iskreno objasnila sve to e se od mene oekivati ako prihvatim posao koji mi MAIN nudi. Ipak, trebalo je iskustvo na radu u zemljama kao to su Indonezija, Panama, Iran i Kolumbija da bih razumio dublje znaenje. Trebalo je i strpljenja, ljubavi, i linih dogaanja, poput ene kakva je bila Paula. Bio sam vjeran republikanskoj Americi, ali ono to smo sprovodili tim novim, profinjenim oblikom imperijalizma bio je finansijski ekvivalent onome to smo pokuali postii vojnom snagom u Vijetnamu. Ako je jugoistona Azija bila pouka kako i vojska ima svoja ogranienja, onda su ekonomisti dali odgovor skovavi bolji plan, a agencije za stranu pomo i privatni preduzetnici koji su im sluili (ili bolje kojima su oni sluili) postali su efikasni u ostvarivanju tog plana. U zemljama na cijelom kontinentu vidio sam ene i mukarce kako rade za korporacije SAD - iako one nisu direktno bile dio mree EHM-a - uestvovale su u neemu to je bilo daleko tetnije od svega to su teorije konspiracije ikad i zamislile. Kao mnogi MAIN-ovi inenjeri, ti radnici bili su slijepi za posljedice svojih djelovanja, uvjereni kako prodavaonice slatkia i tvornice cipela ili dijelova maina za druge firme, pomau siromanima da se i zvuku iz svoje bijede, umjesto injenice da ih sve dublje uvlae u tip ropstva koje podsjea na nekadanje na plantaama Juga. Kao oni prethodni oblici eksploatisanja moderne su se sluge i robovi udruili vjerujui da je njima bolje nego onim nesrenicima koji ive na marginama, u tamnim rupama Evrope, u dunglama Afrike ili u divljini uz ameriku granicu. Borba sa samim sobom da li da nastavim u MAIN-u ili da prekinem postajala je pravo bojno polje. Nema sumnje da je moja savjest htjela izii, ali ona druga strana o kojoj sam volio misliti kao o mojoj osobi iz poslovne kole, nije jo bila sigurna. Moje lino carstvo neprestano se irilo; imao sam vie zaposlenika, zemalja i dionica na berzi kao to je nabujao i moj vlastiti ego. Uz zavodljivost novca i ivotnog stila te povienog adrenalina zbog svoje moi, esto sam se sjetio Klaudin kako me upozoravala: "Kad jednom ue u to, nikada vie ne moe izai." Naravno da se Paula tome smijala: "Ma, ta ona zna?" Ja sam, pak, naglaavao da je Klaudin u mnogim stvarima imala pravo. "To je bilo davno, ivot se mijenja. Bilo kako bilo, kakve to uopte ima veze? Ti nisi zadovoljan sam sa sobom. ta moe Klaudin ili bilo tko drugi uiniti da bi se stvari jo vie pogorale nego to ve jesu?" Tom se refrenu Paula uvijek vraala, a ja sam se na kraju sloio s njom. Priznao sam i sebi i njoj da sav novac, pustolovine i sav taj sjaj vie ne opravdavaju zbrku, krivnju i stres. Kao partner MAIN-a obogaivao sam se i znao sam da u, ako jo due ostanem, biti trajno zarobljen. Jednog dana dok smo tumarali po plai uz staro pansku tvravu Kartaginu, mjesto koje je proivjelo bezbrojne pomorske napade, Paula je zamislila pristup problemu koji meni nikada nije ni pao na pamet. "ta ako nikad ne progovori o onome to zna", pitala je. "Misli da jednostavno utim?" 75

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice "Tano. Nemoj im dati razloga da te progone. Zapravo, daj im sve anse da te puste na miru, nemoj zamutiti vodu." Ovo je uistinu imalo smisla - pitao sam se zato se toga nikada nisam sjetio. Neu pisati knjige ili uiniti bilo to da dovedem na svjetlo dana istinu kako je ja vidim sada. Neu postati krsta; umjesto toga, biu jednostavno osoba usredotoena na uivanje ivota, na turistika putovanja, moda na osnivanje porodice s nekim kao Paula. Bilo mi je dosta, jednostavno sam elio van. "Sve to te Klaudin nauila je prevara", doda Paula. "Tvoj je ivot la." Smijeila se velikoduno. "Jesi li u posljednje vrijeme pogledao svoje dokumente?" Priznao sam da nisam. "Onda uini to", savjetovala me. Ja sam nekidan proitala tekst na panskom. Ako imalo lii onome na engleskom, mislim da e ti biti vrlo zanimljivo." Dok sam boravio u Kolumbiji, stigla je vijest da je Dejk Dauber, kao predsjednik MAIN-a, otiao u penziju. Kao to se oekivalo, Mekhalovom odlukom Bruno je zauzeo Dauberov poloaj. Telefonske veze izmeu Bostona i Barankilje su poludjele. Svi su oekivali da u i ja uskoro biti unaprijeen; na kraju, ja sam bio jedan od Bruninih najpovjerljivijih tienika. (Nastavie se)

(XLVIII) Varljivi saetak

Te promjene i glasine bile su meni dodatni poticaj da bacim pogled na svoju poziciju. Dok sam jo bio u Kolumbiji, slijedio sam Pauline savjete i proitao pansku verziju saetka. okirao me. Vrativi se u Boston otvorio sam stranicu na engleskom izvorniku i otvorio sam primjerak asopisa MAINLINES od novembra 1978. godine. Taj broj korporacijinog asopisa opisao me u lanku naslovljenom "Specijalisti nude klijentima MAIN-a nove usluge". Jednom prije bio sam vrlo ponosan na taj saetak i taj lanak. Ali sada gledajui na njih kako ih vidi Paula, osjetio sam sve vie ljutnju i depresiju. Graa u tim dokumentima predstavljala je namjernu prevaru, ako ne i la. A imali su i dublji smisao, otkrivali su stvarnost koja je odravala nae doba i ulazila u sr naeg trenutnog ulaska u globalno carstvo; oni su saimali strategiju proraunatu da se prenese slika izvana, a da se sakrije realnost u pozadini svega toga. Na udan nain oni su bili simbol prie mog ivota, kao sjajilo koje prikriva sintetiku povrinu.

76

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Naravno da mi nije bila neka velika utjeha da sam nosim velik dio odgovornosti za ono to je bilo ukljueno u moj dosije. Prema uobiajenim pravilima poslovanja od mene se zahtijevalo da stalno upotpunjavam taj i osnovni saetak kao i svoj dosije popratnim informacijama o klijentima za koje radim i podacima o tipu posla koji obavljam. Ukoliko me neko iz marketinga eli ukljuiti u neki od projekata ili koristiti podatke o meni na bilo koji nain, on se tada moe posluiti informacijama i izdvojiti ono to mu je konkretno potrebno. Na primjer, moe istai moje iskustvo na Srednjem istoku, na prezentaciji za Svjetsku banku ili druge multinacionalne forume. Kad god bi se tako radilo, moralo se prije stvarnog objavljivanja podataka traiti moje odobrenje za revidirani saetak. No, kao i mnogi drugi MAIN-ovi radnici puno sam putovao pa su esto uinjeni izuzeci. Tako su saetak koji mi je Paula predloila da proitam, te njegov ekvivalent na engleskom jeziku, za mene bili potpuna novost iako su pojedinani podaci svakako bili dio moje karijere. Pod iskustvom stajalo je da sam zaduen za vane projekte u Americi, na Srednjem istoku, u Aziji i Latinskoj Americi, a sadravao je revidirani popis tipova projekata Na prvi pogled moj se saetak inio prilino nevinim. Pod iskustvom stajalo je da sam zaduen za vane projekte u Americi, na Srednjem istoku, u Aziji i Latinskoj Americi, a sadravao je revidirani popis tipova projekata: planiranje razvoja, ekonomske prognoze, potrebe za energijom itd. Taj je odlomak zavravao opisom moga rada u Mirovnim snagama u Ekvadoru; ipak, izostavljena je svaka povezanost sa samim Mirovnim snagama te se dobijao utisak da sam bio profesionalni menader kompanije za graevinski materijal, a ne dobrovoljac u Andama s malom grupom nepismenih seljaka koji proizvode opeku. Slijedio je dug popis klijenata. Obuhvaao je i Meunarodnu banku za obnovu i razvoj (slubeni naziv Svjetske banke), Banku za razvoj Azije, Vladu Kuvajta, Ministarstvo energije Irana, Arapsko-ameriku naftnu kompaniju u Saudijskoj Arabiji, Institut za resurse u hidraulici i elektrifikaciji, Perusahaan Umum Listrik Negara i brojne druge. Ali ono to mi je privuklo panju, bio je podatak na kraju: Ministarstvo finansija SAD, Kraljevina Saudijska Arabija. Bio sam zapanjen da takav popis uspije prodrijeti u tampu, iako je to stvarno bio dio moga povjerljivog poslovnog dosijea. ISKUSTVO Don M. Perkins je menader Odjeljenja za ekonomiku u sekciji Sistemi energije i okoline. Otkad je doao u MAIN gospodin Perkins angaovan je na najvanijim projektima u Sjedinjenim Amerikim Dravama, Aziji, Latinskoj Americi i na Srednjem istoku.

77

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Taj posao na kojem je on angaovan ukljuuje planiranje razvoja, ekonomske prognoze, prognoze potreba za energijom, marketinke studije, lociranje tvornikih postrojenja, analizu lokacija goriva, studije ekonomske isplativosti, studije o uincima ekonomike i okoline, planiranje investicija i konzalting menadmenta. Osim toga, mnogi su projekti ukljuivali i obrazovanje osoba u vezi s primjenom tehnika koje je gospodin Perkins razvio sa svojim osobljem. U novije vrijeme gospodin Perkins je zaduen za projekt nacrta paketa raunarskih programa za: 1) planiranje potreba za energijom i kvantifikaciju odnosa izmeu uinaka ekonomskog razvoja i proizvodnje energije, 2) evaluaciju uinaka projekata u sociolokom, ekonomskom smislu i u odnosu na okolinu, 3) primjenu Markovljevih ekonometrijskih modela na nacionalno i regionalno ekonomsko planiranje. Prije nego se pridruio MAIN-u gospodin Perkins proveo je tri godine u Ekvadoru rukovodei marketinkim studijama i organizujui upravljanje kompanijom za graevinski materijal. (Nastavie se)

(XLIX) Povjerljivi poslovni dosije

Don M. Perkins vodio je studiju o opravdanosti organizacije kooperative za tednju i kredite po cijelom Ekvadoru. OBRAZOVANJE Poslovna administracija, Univerzitet Boston. Postdiplomski studiji: Konstruisanje modela, Inenjerstvo i ekonomika, Ekonometrija, Metode vjerovatnoe. JEZICI Engleski, panski. PROFESIONALNA UDRUENJA Ameriko udruenje ekonomista, Drutvo za meunarodni razvoj. PUBLIKACIJE Markovljev proces primijenjen u prognoziranju potreba za energijom. Makropristup prognoziranju energetskih potreba. Model za opis direktnih i indirektnih meusobnih odnosa ekonomike i okoline. Elektrina energija iz meusobno povezanih sistema. Markovljeva metoda primijenjena na planiranje 78

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice PREPORUKE Studije o prognoziranju Marketinke studije Studije o provedivosti Studije o izboru lokacija Studije o ekonomskom uinku Planiranje investicija Studije o ekonomskom uinku Planiranje investicija Studije o opskrbi gorivom Planiranje ekonomskog razvoja Programi obrazovanja Upravljanje projektima Planiranje raspodjele Konsalting upravljanja KLIJENTI Arapsko-amerika naftna kompanija, Saudijska Arabija Azijska banka za razvoj Korporacija "Boise Cascade" Korporacija gradskih komunalnih slubi Daztonska kompanija "Energija & svjetlo" Kompanija "General Electric" Vlada Kuvajta Institut za resurse hidraulike i elektrifikacije, Panama Ministarstvo energije Iran "New York Times"

79

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Uprava za energetiku drave Njujork Perusahaan Umum Listrik Negara, Indonezija Kompanija za elektrifikaciju i gas June Karoline Tehniko udruenje industrije celuloze i papira Korporacija "Union Camp" Ministarstvo finansija Kraljevina Saudijska Arabija Iako je nekolicina ljudi uticala na uspostavljanje skupine ekonomista, ona je uglavnom ostvarena naporima jednog ovjeka, Dona Perkinsa, koji je sada rukovodilac MAIN Strunjaci nude MAIN-ovim klijentima nove usluge, autorka Paulin Kvelet. Gledajui lica iza radnih stolova lako je primijetiti da je ekonomika i regionalno planiranje jedna od najnovije uspostavljenih disciplina u MAIN-u te se ujedno i najbre razvija. Dosad se nalazilo oko 20 strunjaka u toj skupini sastavljenoj u razdoblju od sedam godina. Ti strunjaci ne ukljuuju samo ekonomiste ve i projektante gradova, demografe, strunjake za trite i prvog sociologa u MAIN-u. Iako je nekolicina ljudi uticala na uspostavljanje skupine ekonomista, ona je uglavnom ostvarena naporima jednog ovjeka, Dona Perkinsa, koji je sada rukovodilac. Angaovan kao savjetnik glavnom prognozeru, januara 1971. Don je jedan od malobrojnih ekonomista koji su trenutno zaposleni u MAIN-u. Svoj prvi zadatak dobio je kad je postao lan jedanaestolanog tima strunjaka kako bi bila izraena studija o potrebama za energijom u Indoneziji. "Htjeli su ustanoviti mogu li ja tamo preivjeti tri mjeseca", rekao je smijui se i prisjeajui se tog razdoblja. Ali uz svoje iskustvo nije imao problema s "preivljavanjem". Upravo je proveo tr i godine u Ekvadoru s kompanijom "Construction Materials Co-op", pomaui Keunama, izravnim potomcima Inka. Don kae da su Indijanci izrabljivani na svom poslu izrade opeka pa ga je agencija u Ekvadoru zamolila da utemelji firmu "Coop". Tada je unajmio kamion kako bi im pomogao prodavati opeke direktno potroaima. Rezultat: dobici su narasli za 60%. Dijeljeni su meu lanovima saradnike kompanije, koja je nakon dvije i po godine brojila 200 porodica. Bilo je to u ono vrijeme kad je Don Perkins upoznao Einara Grejva (nekadanjeg zaposlenika), koji je radio u gradu Paute u Ekvadoru na projektu hidroelektrane za MAIN. Oko godinu dana kasnije Don je postao glavni prognozer, a kako su rasle potrebe klijenata i institucija poput Svjetske banke, odmah je shvatio da je MAIN-u potrebno vie ekonomista.

(LI) Uzorni graani

Bilo je umetnuto zato da veina ljudi, unutar svjetskog kruga u kojem sam djelovao, shvati kako sam ja dio tima koji je vjeto smislio posao vijeka, posao koji je izmijenio tok svjetske istorije, ali nikada nije dospio u novine. 80

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Pomogao sam kreirati ugovor koji je jemio stalni dotok nafte Americi, osigurao dinastiju Saud i pruao podrku finansiranju Osame bin Ladena te zatitu meunarodnim kriminalcima poput Idi Amina iz Ugande. Taj jedan jedini redak u saetku o meni govorio je onima koji su bili upueni u posao. Govorio je da je glavni ekonomista u MAIN-u vrlo upuena osoba. Konani paragraf lanka iz MAINLINES-a bio je lina opservacija autora, a pogaala je direktno u sr: Ekspanzija odjeljenja Ekonomika i regionalno planiranje imala je brz tempo, ipak Don osjea da je imao sreu u tome to je svaki pojedinac koga je zaposlio bio marljiv profesionalac. Dok je sa mnom razgovarao, sjedei za svojim radnim stolom, bila je oita i zadivljujua podrka koju prua svom osoblju. injenica je da nikad nisam pomislio o sebi kao o vrsnom ekonomisti. Diplomirao sam kao strunjak za poslovnu administraciju na Univerzitetu u Bostonu i to s naglaskom na marketing. Uvijek sam bio slab u matematici i statistici. Na fakultetu Middlebury moj je glavni predmet bila amerika knjievnost, pisanje mi je uvijek ilo od ruke. Moj poloaj glavnog ekonomiste i menadera Ekonomike i regionalnog planiranja nije se mogao pripisati mojim sposobnostima ekonomiste ili planera; znatno vie to je bio rezultat moga pristanka da izraujem tipove studija i zakljuaka kakve su eljeli moji efovi i klijenti, kombinovane s prirodnom pronicljivou za uvjeravanje drugih pomou pisane rijei. Osim toga bio sam dovoljno pametan da zaposlim sposobne ljude, mnoge s magisterijem i nekoliko njih s doktoratom, dobivao sam osoblje koje je znalo puno vie o tehnikoj strani moga posla nego ja sam. Nije ni udo da je autor lanka zakljuio kako je "interes i podrka to je daje svojim zaposlenima oita i zadivljujua." Ja sam zadrao ta dva dokumenta i nekoliko drugih slinih u gornjoj ladici svog pisaeg stola i esto sam im se vraao. Kasnije sam se ponekad naao izvan svoje kancelarije, lutajui meu stolovima svojih namjetenika, gledajui ljude koji za mene rade, osjeajui se krivim zbog toga to sam im uinio i zbog takve uloge koju smo svi skupa odigrali proirujui ponor izmeu bogatih i siromanih. Razmiljao sam o ljudima koji svakodnevno umiru od gladi dok moji slubenici i ja sam spavamo u prvorazrednim hotelima, hranimo se u najboljim restoranima i punimo svoje bankovne raune. Razmiljao sam o injenici da ljudi koje sam ja instruirao sada popunjavaju redove EHM-a. Ja sam ih doveo. Ja sam ih regrutirao i izvjebao. Ali to nije bilo isto kao kad sam se ja ukljuio. Svijet se pomaknuo, a korporatokratija je napredovala. Postali smo uspjeniji i jo tetniji. Ljudi koji rade za mene drugaija su vrsta. Nema vie u njihovim ivotima poligrafa NSA ili Klaudin. Niko im to nije jasno izgovorio ni rekao to se oekuje od njih kako bi se nastavila misija globalne imperije. Oni nikad nisu uli za termin prikriveni ekonomski ubica, pa ak ni za EHM, niti im je iko kazao da su u tome zauvijek. Oni su jednostavno nauili iz mog primjera i iz mog sistema nagrada i kazni. Znali su kako se oekuje da proizvedu tip studija i rezultata kakve ja elim. Njihove plate, boini bonusi, zapravo sama njihova radna mjesta ovisila su o tome udovoljavaju li meni. Ja sam naravno inio sve to je mogue da im olakam teret. Pisao sam, drao predavanja i koristio svaku priliku da ih uvjerim u vanost optimistinih prognoza, velikih kredita, infuzija kapitala koje e potaknuti rast bruto drutvenog proizvoda i uiniti svijet boljim. Trebalo je manje od deset godina da se doe do ovog stepena gdje su zavoenje i vladavina sile dobili puno suptilniji oblik, neku vrstu njenog stila pranja mozga. Sada su ti mukarci i ene, koji sjede ispred moje kancelarije s pogledom na Back Bay u Bostonu, odlazili u svijet da bi unaprijedili ideju globalnog carstva. U pravom smislu rijei ja sam stvorio njih jednako kao to je Klaudin stvorila mene. Ali za razliku od mene oni su zadrani u mraku neznanja. S vremenom oni koji dou na vrh izmjenjuju svoje lice. Poinju se odijevati u odlino skrojena odijela, vlasnici su legitimnih firmi i priinjavaju se dijelom drutva koje se razvija Mnoge sam noi leao budan razmiljajui, muei se tim problemima. Paulina primjedba na taj saetak o meni otvorila je Pandorinu kutiju, a ja sam esto osjeao ljubomoru prema svojim namjetenicima zbog njihove 81

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice naivnosti. Ja sam ih svjesno zavarao i radei to titio sam ih ujedno od njihove vlastite savjesti. Oni se nisu morali zamarati moralnim problemima koji su mene proganjali. Dosta sam razmiljao i o ideji integriteta u poslu, o prividu naspram stvarnosti. Govorio sam sebi sam kako su ljudi varali jedni druge od poetka svijeta. Legenda i folklor puni su bajki o iskrivljenoj istini i varljivim pogodbama: prodavai sagova koji varaju, pohlepni kamatari i krojai koji ele uvjeriti cara kako je njegovo ruho samo njemu nevidljivo. Meutim, koliko god elio zakljuiti da su stvari iste kao prije, da su spoljni izgled moga saetka u MAIN -u i stvarnost iza njega samo odraz ljudske prirode, znao sam u dubini due da to nije tako. Stvari su se izmijenile. Sada sam shvatio da smo dosegli novi stepen prevare, onaj koji e nas dovesti do propasti - ne samo u moralnom pogledu, ve i u fizikom i kulturnom - ukoliko uskoro ne sprovedemo znatne promjene. Primjer organizovanog kriminala, inilo se, nudi metaforu. Mafijaki efovi esto poinju kao ulini lopovi. Ali s vremenom oni koji dou na vrh izmjenjuju svoje lice. Poinju se odijevati u odlino skrojena odijela, vlasnici su legitimnih firmi i priinjavaju se dijelom drutva koje se razvija. Podupiru lokalna dobrotvorna udruenja pa ih zajednica potuje. Lako posuuju novac onima u velikoj stisci. Poput Dona Perkinsa u saetku MAIN -a, ti ljudi izgledaju kao uzorni graani.

(LII) Eksploatacija nafte

No ispod patine nalazi se trag krvi. Kad dunici ne mogu da plate, ti ljudi im dolaze da uznu svoju funtu mesa. Ako to ne mogu, akali napadaju svojim palicama za bejzbol. Konano, kao posljednje sredstvo, pojavljuje se oruje. Shvatio sam da moj sjaj glavnog ekonomiste i direktora Odjeljenja za ekonomsko i regionalno planiranje nije isto kao obina prevara prodavaa sagova, nije neto ega se kupac mora uvati. Dio je to pokvarenog sistema usmjerenog na izigravanje lakovjernih kupaca ili primjenu najsuptilnijeg i najefikasnijeg oblika imperijalizma koji je svijet uopte upoznao. Svaki od mojih zaposlenika takoe je nosio neki naslov - finansijski analitiar, sociolog, ekonomista, vodei ekonomista, ekonometrijski strunjak, strunjak za cijene, itd. - ipak nijedno od tih zvanja nije oznaavalo ono to su zaista bili, na svoj poseban nain svako od njih bio je EHM, a svi su sluili interesima globalne imperije. Ni injenica o tim njihovim titulama nije sugerisala da smo svi mi samo sitni dio ledenog brijega. Svaka vanija meunarodna kompanija - od onih koje su reklamirale obuu i sportsku odjeu do onih koje su proizvodile teku opremu - imala je svoje vlastite ekvivalente EHM-a. Napad je zapoeo i brzo je opasao zemljinu kuglu. Gusari su odbacili kone jakne, obukli su poslovna odijela i zauzeli stav vrijedan potovanja. Mukarci i ene dolazili su iz sjedita kompanija u Njujorku, ikagu, San Francisku, Londonu i Tokiju, poput bujice su prolazili svim kontinentima da uvjere podmitljive politiare da dozvole svojim zemljama da budu okovane korporatokratijom, da navedu jadne ljude da prodaju svoja tijela radionicama i tekuim trakama tvornica. Bilo je zabrinjavajue saznati da su neizgovoreni detalji iza ispisanog teksta mog saetka i lanka definisali svijet magle i ogledala namijenjen da nas sve zadri prikovanima za sistem, koji je moralno odbojan i konano destruktivan sam prema sebi. Navevi me na itanje izmeu redova, Paula me tiho podstakla da uinim jo jedan korak na putu koji e konano promijeniti moj ivot. Moj posao u Kolumbiji i Panami davao mi je mnotvo mogunosti da ostanem u kontaktu i posjeujem prvu zemlju koja je bila moj dom negdje daleko, vani. Ekvador je pretrpio dugi niz diktatora i desnih oligarha, rukovoenih politikim i trgoavkim interesima SAD. Na neki nain, ta zemlja bila je potpuna banana republika, a u njoj je korporatokratija ve uinila bitan prodor.

82

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Ozbiljna eksploatacija nafte u bazenu Amazona u Ekvadoru poela je krajem ezdesetih godina, a njena posljedica bila je talas kupovine, u kojem je mala grupa porodica koje su upravljale Ekvadorom pomogla u dovoenju zemlje u ruke meunarodnih banaka. One su podjarmile Ekvador velikim iznosima dugova poduprtih obeanjima o prihodima od nafte. Putevi i industrijska postrojenja, brane hidroelektrana, sistemi transmisije i distribucije i drugi projekti u vezi sa snabdijevanjem energijom nicali su po cijeloj zemlji. Ponovo - obogatile su se meunarodne projektantske i graevinske kompanije. SIL je intenzivno radio s plemenom Huaorani u predjelu bazena Amazona tokom poetaka istraivanja izvora nafte, a tada se pojavio uznemiravajui uzorak pritiska ovjek ija se zvijezda uzdizala nad zemljom Anda bio je iznimak od tog pravila o politikoj korupciji i saveznitvu s korporatokratijom. Haime Roldos bio je profesor na univerzitetu i advokat kad mu je bilo blizu etrdeset godina, a ja sam ga susreo nekoliko puta. Bio je privlana i harizmatina osoba. Jednom sam uporno nudio da odletim u Kito i dobijem slobodnu uslugu konzaltinga kad god mu bude potrebno. Rekao sam to dijelom u ali, ali zato jer bih to bio rado uinio u vrijeme svoga dopusta - bio mi je drag i to sam mu ubrzo rekao, a uvijek sam traio dobar izgovor da posjetim njegovu zemlju. On se smijao i nudio mi slinu nagodbu govorei da ga mogu nazvati kad god je potrebno pregovarati o mom raunu za benzin. Stekao je ugled kao populista i nacionalista, osoba koja snano vjeruje u prava siromanih i u odgovornost politiara da prirodne izvore svoje zemlje koriste mudro. Kad je 1978. poeo kampanju za predsjednika, privukao je panju svih sunarodnika i graana svih zemalja u kojima su stranci eksploatisali naftu - ili gdje su ljudi eljeli nezavisnost od uticaja snanih inostranih sila. Roldos je bio rijedak primjer modernog politiara koji se nije bojao suprotstaviti situaciji status kvo. On je progonio naftne kompanije i ne ba tako suptilan sistem koji ih je podupirao. Bio je, na primjer, optuio Summer Institute of Linguistics (SIL), evangelistiku misionarsku grupu iz Sjedinjenih Drava, da potajno sarauje s naftnim kompanijama. Ja sam poznavao SIL i njegove misionare iz doba kad sam bio u mirovnim snagama. Ta organizacija ula je u Ekvador kao i u mnoge druge zemlje pod izgovorom studiranja, snimanja i prevoenja autohtonih jezika. SIL je intenzivno radio s plemenom Huaorani u predjelu bazena Amazona tokom poetaka istraivanja izvora nafte, a tada se pojavio uznemiravajui uzorak pritiska. Kad bi seizmolozi izvijestili sjedita korporacija da odreeno podruje ima kvalitete koji ukazuju na vjerovatnost nafte ispod povrine tla, SIL bi otiao na to mjesto i nagovorio domae stanovnitvo da se iseli s tog podruja na rezervate koje su drali misionari; tamo e dobiti besplatnu hranu, smjetaj, odjeu, medicinsku njegu i obrazovanje u misionarskom stilu. Uslov je bio da prepuste svoje posjede naftnim kompanijama. Bilo je sve vie glasina da SIL-ovi misionari koriste niz tajnih tehnika kako bi uvjerili plemena da napuste domove i presele se u misije. esto ponovljena pria bila je kako doniraju hranu punu laksativa - zatim nude lijekove da izlijee epidemiju proliva.

(LIII) Ubistva kao upozorenja

Nad cijelim podrujem plemena Huaorani SIL je bacao iz aviona koare s hranom koje su imale dvostruko dno, a sadravale su sitne radijske odailjae, privezane na prijamnike u vrlo sofisticiranim komunikacijskim stanicama koje su vodili ameriki vojnici u vojnoj bazi "Shell". Kad god bi otrovna zmija ugrizla nekog lana plemena te bi se ovaj razbolio, pojavljivao bi se neko iz SIL-a s protivotrovom ili pravim lijekom - esto u helikopteru naftne kompanije.

83

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice U prvim danima traenja nafte pet SIL-ovih misionara naeni su mrtvi, odnosno probodeni su kopljima pripadnika plemena Huaorani. Kasnije su sami domoroci rekli da su to uinili kako bi dali na znanje SI L-u da ih se kloni. Te poruke nisu imale odjeka. Zapravo su na kraju imale suprotan rezultat. Rejel Seint, sestra jednog od ubijenih ljudi, putovala je po Sjedinjenim Dravama, pojavljivala se na nacionalnoj televiziji kako bi sakupila novac i podrku za SIL i naftne kompanije, za koje je tvrdila da pomau "divljacima" kako bi postali uljueni i obrazovani. SIL je dobijao finansijska sredstva od Dobrotvornog fonda "Rockefeller". Haime Roldos tvrdio je kako te veze s Rokefelerom dokazuju da je SIL stvarno front za krau autohtonih posjeda i podsticanje traenja nafte; potomak porodice Don D. Rokefeler utemeljio je "Standard Oil" - koji je kasnije preao u vee kompanije ukljuivi "Chevron", "Exxon" i "Mobil". Roldos mi se inio kao ovjek koji je kroio putem koji je utro Torihos. Obojica su se suprotstavila najveoj svjetskoj sili. Torihos je elio vratiti Kanal, dok je Roldosovo snano nacionalistiko stajalite o nafti zaprijetilo najuticajnijim svjetskim kompanijama. Kao ni Torihos, ni Roldos nije bio komunista, ve je ustao za prava svoje zemlje da odluuje o vlastitoj sudbini. Kao to su predvidjeli za Torihosa, tako su i za Roldosa rekli da ga nikad Vaington nee tolerisati kao predsjednika; ako bude izabran stii e ga sudbina slina Arbenzovoj u Gvatemali ili Aljendeovoj u ileu. inilo mi se da ta dva ovjeka mogu povesti novi pokret u Latinskoj Americi i njenoj politici i da taj pokret moe biti temelj promjena koje e uticati na sve zemlje planeta. Ti ljudi nisu bili kao Kastro ili Gadafi, nisu b ili u vezi s Rusijom ili Kinom, ili kao u sluaju Aljendea s meunarodnim socijalistikim pokretom. Ovi ljudi bili su popularni, inteligentni, harizmatini lideri, pragmatini umjesto dogmatski. Bili su nacionalno osvijeteni, ali ne i protivameriki raspoloeni. Ako je korporatokratija bila sagraena na tri stuba - najvanije korporacije, meunarodne banke i vlade koje sarauju - Roldos i Torihos pruili su ansu da se makne onaj trei stub vladine saglasnosti. Onaj najvei dio Roldosove platforme bio je poznat pod imanom "taktika ugljikovodonika". Ta taktika utemeljena je na pretpostavci da je Ekvador najvei potencijal prirodnih izvora i da sve budue iskoritavanje tog izvora mora biti obavljeno na takav nain da donese najveu dobrobit najveem postotku stanovnitva. Roldos je vrsto vjerovao u zadatak drave da pomogne siromanima i obespravljenima. Izrazio je nadu da e "taktika ugljikovodonika" u stvari biti primijenjena kao vozilo za donoenje socijalne reforme. Morao je hodati po tankoj ici, ipak, znao je da u Ekvadoru i u mnogim drugim zemljama ne moe biti izabran bez podrke barem nekoliko najuticajnijih porodica, i da, ako i uspije pobijediti bez njih, nikad nee ostvariti svoje programe. U prvim danima traenja nafte pet SIL-ovih misionara naeni su ubijeni, odnosno probodeni su kopljima pripadnika plemena Huaorani. Oni su to uinili kako bi dali na znanje SIL-u da ih se kloni Lino sam osjetio olakanje, jer Karter je bio u Bijeloj kui u kritino vrijeme. Usprkos pritiscima iz firme "Tehaco" i drugih naftnih interesa, Vaington je ostao poprilino izvan tih dogaanja. Znao sam da se to ne bi dogodilo pod vlau bilo kojeg drugog ovjeka - republikanca ili demokrate. Vie od svih ostalih pitanja vjerujem da je "taktika ugljikovodonika" bila ta koja je uvjerila Ekvadorce da poalju Haimea Roldosa, svog prvog demokratski izabranog predsjednika nakon niza diktatora, u predsjedniku palatu u Kitu. On je zacrtao temelje te politike 10. avgusta 1979. u svom inauguracijskom govoru: "Moramo preduzeti efikasne korake kako bismo zatitili energetske izvore zemlje. Drava mora podupirati razliitost svoga izvoza i ne smije izgubiti svoju ekonomsku nezavisnost. Nae odluke bie nadahnute samo nacionalnim interesima u neogranienoj odbrani naih suverenih prava."

84

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Kad je stupio na dunost, Roldos se morao usredsrediti na "Texaco", jer je do tada ova kompanija postala najvaniji igra u naftnoj igri. Bio je to vrlo teak odnos. Naftni div nije vjerovao novom predsjedniku i nije elio biti dio neke politike koja bi mogla posluiti kao model u drugim zemljama. Govor koji je odrao kljuni savjetnik Roldosa, Hoze Karvahal saeo je novi stav administracije: "Ako partner ('Texaco') ne eli rizikovati da bi investirao za istraivanje, ili iskoritavati podruja naftne koncesije, drugi partner ima pravo investirati i preuzeti to u vlasnitvo... Mi vjerujemo da nai odnosi sa stranim kompanijama moraju biti pravedni; moramo biti tvrdi u borbi; moramo biti spremni na svakojake pritiske, ali ne bi trebalo da pokazujemo strah ili kompleks inferiornosti u pregovorima s tim strancima." Prvog dana 1980. godine donio sam odluku. Bio je to poetak novog desetljea. Za dvadeset i osam dana navrit u trideset i pet godina. Zakljuio sam da u tijekom idue godine uiniti bitnu promjenu u svom ivotu i da u ubudue pokuati slijediti primjer svojih heroja kao to su bili Haime Roldos i Omar Torihos. Osim toga, dogodilo se neto okantno. Sa stajalita profitabilnosti, Bruno je bio najuspjeniji predsjednik u istoriji MAIN-a. Usprkos tome, iznenada i bez upozorenja, Mek Hol ga je otpustio.

(LIV) Razmimoilaenja u firmi

To to je Mek Hal otpustio Brunu pogodilo je MAIN poput potresa. Uzrokovalo je pomutnju i razmimoilaenja po cijeloj kompaniji. Bruno je imao odreen broj protivnika, ali su i neki meu njima bili zaueni. Za mnoge zaposlene bilo je oito da je motiv svemu bila ljubomora. U razgovorima za stolom tokom ruka ili kafe ljudi su esto aputali da misle kako se Hal osjea ugroenim od tog Brune, koji je od njega vie od petnaest godina mlai, a doveo je firmu do nivoa profitabilnosti. "Hal nije mogao dopustiti Bruni da nastavi ostavljati tako dobar utisak," ree jedan od njih. "Hal je morao pretpostavljati da je samo pitanje vremena i da e Bruno preuzeti sve, a da e Hal ostati bez posla." Kao da bi elio dokazati te teorije, Hal je imenovao Pola Pridija za novog predsjednika. Pol je nekad bio potpredsjednik u MAIN-u i to godinama, a bio je strunjak za matice i vijke. Po mome je miljenju bio mutan, sumnjiv ovjek koji klima glavom i klanja se muicama predsjednika, a nikad mu nee zaprijeti nekim zvjezdanim profitima. Moje su miljenje dijelili i mnogi drugi. Za mene je Brunin odlazak bio razoran. On je bio lini mentor i kljuni faktor u naem meunarodnom poslu. Pridi, sa druge strane, usredotoio se na domae poslove i znao je malo, ako uopte i jest neto znao, o pravoj prirodi naih prekomorskih uloga. Morao sam se pitati kamo e kompanija sada odavde krenuti. Nazvao sam Brunu privatno i ustanovio da se ponaa vrlo filozofski. "Pa dobro, Done, on je znao da nema nikakva razloga", rekao je mislei na Hala, "tako sam ja zahtijevao vrlo visoku otpreminu i dobio je. Mek upravlja velikom koliinom dionica i kad je ve krenuo, nisam vie nita mogao uiniti." Bruno je rekao kako razmatra nekoliko ponuda visokih poloaja u multinacionalnim bankama koje su nekad bile nai klijenti. Pitao sam to misli da bi trebalo ja da uinim. "Budi na oprezu", savjetovao je. "Mek Hal je izgubio konakt sa stvarnou, ali mu to niko ne eli rei - posebno ne sada poto je ovo meni uinio."

85

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Krajem marta 1980. jo u previranjima u vezi sa otkazom poao sam na jedrenje oko Djevianskih ostrva. Pridruila mi se Meri, mlada ena koja je radila za MAIN. Iako nisam o tome mislio kad sam odabrao lokaci ju, sada znam da je istorija te regije bila faktor koji mi je pomogao da donesem odluku koja e poeti ispunjavati moju novogodinju odluku. Prva se najava dala naslutiti ranog poslijepodneva kad smo obilazili ostrvo St. Johns i uli u Kanal ser Francisa Drejka, koji dijeli amerike od britanskih Djevianskih ostrva. Kanal je naravno nazvan prema engleskom porazu panske zlatne flote. Ta me injenica podsjetila na mnoge okolnosti tokom prole decenije kad sam razmiljao o gusarima i drugim istorijskim likovima, kao to su Drejk i ser Henri Morgan, koji su napadali i pljakali, ali su ipak bili hvaljeni - ak i proglaeni vitezovima - za svoja djela. esto sam se pitao, uzevi u obzir to da sam odgojen u potovanju takvih osoba, zato nisam imao griu savjesti pri iskoritavanju zemalja kao to su Indonezija, Panama, Kolumbija i Ekvador. Toliki od mojih heroja Itan Alen, Tomas Deferson, Dord Vaington, Daniel Bune, Dejvi Kroket, Luis i Klark, da nabrojim imena samo nekih - iskoritavali su Indijance, robove i zemlje koje nisu pripadale njima, a ja sam se posluio njihovim primjerom da umanjim svoju krivicu. Sada, prolazei kroz Kanal ser Francisa Drejka shvatio sam ludost svojih prethodnih opravdanja. U razgovorima za stolom tokom ruka ili kafe ljudi su esto aputali da misle kako se Hal osjea ugroenim od tog Brune, koji je od njega vie od petnaest godina mlai, a doveo je firmu do nivoa profitabilnosti Sjetio sam se nekih stvari koje sam bezbrino ignorisao godinama. Itan Alen proveo je nekoliko mjeseci na smrdljivim, pretrpanim zatvorskim brodovima, veinom prikovan u teke eljezne okove, a zatim vie puta u britanskoj tamnici. Bio je ratni zarobljenik, uhapen 1775. u bitki kod Montreala, dok se borio za istu vrstu slobode kakvu sada trae za svoj narod Jaime Roldos i omar Torijos. Tomas Deferson, Dord Vaington i svi drugi nai preci riskirali su ivote za sline ideale. Pobjeda u revoluciji nije prethodni zakljuak; to su razumjeli kad bi gubili i bili obiljeeni kao izdajice. Daniel Bune, Dejvi Kroket ili Luis i Klark takoe su izdrali velike tegobe i podnijeli mnoge rtve. A Drejk i Morgan? Malo mi je bio zamagljen taj dio istorije, ali sam se sjeao da je protestantska Engleska bila vrlo ugroena od katolike panije. Morao sam dopustiti mogunost da su Drejk i Morgan skrenuli u gusare kako bi pogodili u srce panskog carstva, na one brodove sa zlatom da bi odbranili svetinju Engleske, a ne iz same elje da uveaju svoju slavu. Kako smo jedrili po Kanalu, vezujui uad tu i tamo prema smjeru vjetra, pribliavajui se planinama, diui se iz mora - ostrvo Great Thatch na sjeveru, a St. Johns na jugu - nisam sve to mogao izbrisati iz svojih misli. Meri mi je dodala pivo i pojaala ton pjesme Dimija Bufeta. Ipak, uprkos ljepoti koja me okruivala i osjeaju slobode koji obino donosi jedrenje, bio sam ljut. Pokuao sam to odbaciti. Popio sam pivo na brzinu. Emocije me nisu naputale. Razljutili su me ti glasovi iz istorije i nain kako sam ih koristio da razumno opravdam vlastitu pohlepu. Bio sam ljut na svoje roditelje i na Tilton - onu osnovnu kolu na vrhu breuljka koja mi je navalila na lea sve to. Otvorio sam drugo pivo. Mogao bih ubiti Hala za to to je uinio Bruni. Drveni brod sa zastavom duginih boja jedrio je pokraj nas i poao naprij ed, jedra su mu se savijala s obje strane jurei niz vjetar po kanalu. Pet-est mladia i djevojaka mahalo nam je i vikalo, hipiji koji su odjenuli saronge raznih boja, jedan par potpuno go bio je na pramcu. Bilo je oito po samom brodu i izgledu mladih da ive na brodu u komuni kao moderni gusari, slobodni i bez predrasuda.

(LV) Dajem ostavku

Pokuao sam mahnuti im, ali me ruka nije posluala. Osjeao sam se savladan ljubomorom. Meri je stajala na palubi promatrajui ih kako se udaljavaju od nae krme. "Kako bi ti se svidio takav ivot", pitala je. 86

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice A tada sam znao. Nije bila stvar u mojim roditeljima, Tiltonu ili Meku Holu. Ono to sam mrzio bio je moj ivot. Moj. Odgovorna osoba, ona koju sam prezirao, bio sam ja sam. Meri je neto viknula. Pokazivala je preko luka krme. Dola mi je blie. "Linester Bej", rekla je. "Sidrite za veeras." Bilo je to tamo ugnijeeno u ostrvo Sent Dons, uvala u kojoj su gusarski brodovi usidreni ekali na zlatnu flotu koja prolazi tim vodama. Jedrio sam blie njima, tada sam Meri dodao kormilo i krenuo na prednju palubu. Dok je ona kormilarila brodom oko Votermelon Keja, ulazei u prekrasan zaliv, ja sam spustio jedro te izvukao sidro iz leita. Ona je vjeto spustila glavno jedro. Ja sam bacio sidro preko ruba, lanac je s trugao dolje prema kristalno istoj vodi, a brod se zaustavio. Kad smo se smjestili, Meri je otila na plivanje i malo odrijemala. Ostavio sam joj poruku i odveslao amcem na obalu, ostavivi ga na plai ispod ruevina stare plantae eera. Tamo sam uz pliak dugo sjedio pokuavajui ne razmiljati, usredotoivi se na to da se oslobodim svih emocija. Ali nije mi uspijevalo. Kasno poslijepodne potrudio sam se da se popnem uz strmi breuljak i naao sam se na ivici strmih zidina stare plantae gledajui dolje na usidreni jedrenjak. Promatrao sam kako sunce zalazi prema Karibima. Sve je izgledalo vrlo idilino, ipak, znao sam da je plantaa oko mene nekada bila poprite neizrecivih jada; stotine afrikih robova tamo su preminule - pukama prisiljeni da grade veliki dvorac, da sade i anju eernu trsku i rade na mainama koje su sirovu trsku pretvarale u osnovni sastojak ruma. Smirenost mjesta kao da je bila maska za njegovu brutalnu istoriju, ak je zaklanjala i bijes koji je kipio u meni. Sunce se izgubilo iza stjenovitog ostrva. Po nebu se prostro irok crveni luk. More je poelo da tamni i ja sam se suoio sa stranom injenicom da sam i sam bio rob, da se moj posao u MAIN-u nije sastojao samo u tome da se dugovima siromane zemlje uvuku u globalnu imperij u. Moje preuveliane prognoze nisu bile samo sredstvo uvjeravanja; mislio sam da, kad mojoj zemlji treba nafta, moemo zatraiti i na djeli kolaa. A moj poloaj partnera nije bio samo da poduprem profitabilnost firme. Moj posao odnosio se i na ljude i njihove porodice, na ljude u srodstvu s onima koji su umrli da bi bio sagraen zid na kojem sjedim, na ljude koje sam ja iskoristio. Tokom deset godina bio sam nasljednik onih robovlasnika koji su uli u afrike dungle i dovukli ljude na robovske brodove koji su ve ekali. Moj je pristup bio znatno moderniji, profinjeniji - ja nikada nisam morao gledati tijela koja se bore za ivot, osjeati zadah tijela koja trunu ili sluati krikove agonije. Ali, ono to sam ja radio bilo je u svakom svom djeliu jo gore i zbog toga to sam se iz toga mogao izvui, to sam uvijek mogao zanemariti line aspekte, tijela, ljudsko meso i krikove, zbog toga sam u krajnjoj analizi bio jo mnogo vei grenik. Ponovo sam pogledao dolje gdje sam bacio sidro, gdje se ono borilo sa sve jaom plimom. Meri se odmarala na palubi, vjerovatno pijuckala koktel i ekala da i meni doda au. U tom trenutku, gledajui je tamo u zadnjoj svjetlosti dana, tako oputenu i punu povjerenja, pomislio sam to inim njoj i svima koji za mene rade, ti m nainom na koji ih pretvaram u EHM-ove. Ja im inim ono to je Klaudin napravila meni, ali bez njene iskrenosti. Ja sam ih zavodio poviicama i unapreenjima da postanu robovlasnici, a oni su, kao i ja, bivali sve vie okovani tim sistemom. I zarobljeni su. Okrenuo sam se od mora, zaliva i purpurno crvenog neba. Zatvorio sam oi da ne vidim zidove koje su sagradili robovi, istrgnuti iz svojih afrikih domova. Pokuao sam sve to iskljuiti. Kad sam otvorio oi, zurio sam u veliku palicu, debelu kao palica za bejzbol, ali dvostruko duu. Skoio sam, zgrabio palicu i poeo njome lupati

87

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice o kamene zidove. Udarao sam zidove sve dok nisam pao od iscrpljenosti. Leao sam zatim u travi promatrajui oblake kako prolaze iznad mene. Konano sam se uputio dolje prema plai. Stajao sam gledajui nau jedrilicu usidrenu u azurnoj vodi i znao sam ta mi je initi. Bio sam svjestan, ako se ikad vratim svom prethodnom ivotu u MAIN i u sve ono to je to predstavljalo, biu zauvijek izgubljen. Poviice plate, penzije, osiguranja i sl. to due ostanem, to tee e biti izvui se. Postao sam rob. Mogu nastaviti tui se kao to sam udarao one kamene zidove ili mogu pobjei. Dva dana kasnije vratio sam se u Boston. Prvog aprila 1980. uao sam u kancelariju Pola Pridija i dao ostavku. Naputanje MAIN-a nije bila jednostavna stvar. Pol Pridi nije mi povjerovao. Namignuo je i rekao: "Prvi april." Ja sam ga uvjeravao da mislim ozbiljno. Sjeajui se Paulinog savjeta da ne inim nita to bi mi stvorilo neprijatelje ili dalo razloga sumnjama da bih mogao iznijeti na vidjelo pravu prirodu posla EHM-a, istakao sam kako cijenim sve to je MAIN napravio za mene, ali da se moram pomjeriti dalje naprijed. Uvijek sam elio pisati o ljudima koje sam upoznao radei za MAIN po cijelom svijetu, ali ni o emu vezanom za politiku. Rekao sam da elim saraivati sa asopisom "National Geographic" i sa drugim asopisima kao slobodan pisac i kako elim nastaviti putovanja. Izjavio sam svoju odanost MAIN-u i zaklinjao se da u ih hvaliti na sva usta svakom prilikom. Konano je Pol popustio.

(LVI) Poetak karijere

Nakon toga svi su me pokuali odgovoriti od moje odluke da dam ostavku. esto su me podsjeali na to kako mi je ovdje dobro i ak su me proglasili ludim. Konano mi je bilo jasno da niko ne eli p ovjerovati kako ja odlazim svojom voljom, barem djelimino, jer sam ih prisilio da razmisle i bace pogled sami na sebe. Ukoliko ja nisam poludio to odlazim, onda bi oni morali razmisliti o vlastitomu zdravlju u vezi s ostajanjem. Bilo im je znatno jednostavnije gledati me kao nekog ko je siao s uma. Posebno su zabrinjavajue bile reakcije mog osoblja. U njihovim oima izgledalo je da ih naputam, a na vidiku nije bilo snanog nasljednika. No, ja sam ve odluio. Nakon svih tih godina kolebanja sada sam bio odluan raistiti rane. Naalost, nije sve ba ilo tako. Istina je, nisam vie imao posao, a i kako sam bio daleko od punog partnerstva, isplata mog udjela dionica nije bila dovoljna za penzionisanje. Da sam ostao u MAIN-u jo nekoliko godina postao bih milioner sa etrdeset godina kako sam nekad zamiljao; s trideset i pet godina bio je preda mnom dug put ispunjavanja tog cilja. April je u Bostonu bio hladan i sumoran. Jednog me dana nazvao Pol Pridi i zamolio da doem u kancelariju. "Jedan od klijenata prijeti da e nas napustiti," rekao je. "Oni su nas angaovali jer su eljeli da im ti svjedoi kao sudski vjetak." Puno sam o tome razmiljao. Do tog trenutka kad sam sjedio nasuprot Polu ve sam donio konanu odluku. Naveo sam svoju cijenu - iznos vie od tri puta vei od onoga koliko je iznosila moja plata u MAIN-u. Zaudo, pristao je, i to je bio poetak moje karijere. Nekoliko iduih godina bio sam odlino plaen strunjak, sudski vjetak - prije svega ekspert amerikih kompanija za primjenu elektrine energije, koje su traile da komisija odobri gradnju vie elektrana. Jedan od mojih klijenata bila je Kompanija javnih slubi savezne drave Nju Hampir. Moj je posao bio pod zakletvom opravdati ekonomsku opravdanost vrlo sporne nuklearke Seabrook. Iako nisam vie direktno bio u vezi s Latinskom Amerikom, nastavio sam pratiti tamonja dogaanja. Kao sudski vjetak imao sam dosta vremena izmeu pojedinih svjedoenja. Bio sam u kontaktu s dobrom 88

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice prijateljicom, Paulom, i obnovio stara prijateljstva iz vremena svoga djelovanja u Mirovnim snagama u Ekvadoru - zemlji koja je iznenada iskoila u sredite meunarodne naftne politike. Jaime Roldos je napredovao. Ozbiljno je shvatio svoja predizborna obeanja i upravo je lansirao opti napad na naftne kompanije. inilo se da on jasno vidi stvari koje mnogi drugi s obje strane Panamskog kanala proputaju ili ignoriu. On je shvatio podzemna strujanja koja su prijetila pretvaranjem svijeta u globalnu imperiju i davanjem minorne uloge graanima njegove zemlje, nekog statusa na granici ropstva. Kako sam itao i novinske lanke o njemu, bio sam pod utiskom njegovog zalaganja i sposobnosti da otkrije dublje probleme. A dublja znaenja ukazivala su na injenicu da ulazimo u novu epohu svjetske politike. U novembru 1980. Karter je izgubio na izborima. Pobijedio je Ronald Regan. Ugovor o Panamskom kanalu o kojem je Karter pregovarao s Torijosom i situacija u Iranu, posebno taoci koji su zadrani u Amerikoj ambasadi i neuspjeli pokuaj spasavanja talaca bili su glavni faktori. Ali dogaalo se i neto bitno suptilnije. Predsjednik iji je glavni cilj bio svjetski mir i koji se posvetio postizanju manje ovisnosti SAD o nafti, zamijenjen je ovjekom koji vjeruje da je pravo mjesto SAD na vrhu svjetske piramide koju titi vojna sila, da je nadzor nad izvorima nafte gdje god oni postoje dio nae politike Manifesta sudbine. Predsjednik koji je instalirao solarne ploe na krov Bijele kue zamijenjen je onim koji ih je dao ukloniti im je zauzeo poloaj u Ovalnom uredu. Moda je Karter bio neefikasan politiar, ali imao je viziju Amerike koja je bila definisana naom Deklaracijom o nezavisnosti. U retrospektivi, on se sada ini naivno arhainim, kao korak unazad prema idealima koji su stvorili ovaj narod i doveli toliko naih predaka na njene obale. Kad ga usporeujemo s njegovim direktnim prethodnicima i nasljednicima, on je anomalija. Njegov pogled na svijet bio je nedosljedan s pogledom EHM-a. S druge strane, Regan je definitivno tvorac globalne imperije, sluga korporatokratije. U doba njegovog izbora smatrao sam prikladnim to to je holivudski glumac, onaj koji slijedi naredbe date odozgo i koji zna koji pravac zauzeti. To bi bila njegova oznaka. On e okupljati ljude koji e upravljati naprijed i nazad od korporatijskih kancelarija visokih izvrnih direktora do bankovnih nadzornih odbora i u prostorije vlade. On e sluiti ljudima koji naizgled slue njemu, ali zapravo vode Vladu - ljudi poput potpredsjednika Dorda H.V. Bua, ministra spoljnih poslova Dorda ulca, ministra odbrane Kaspara Veinbergera, Riarda eneza, Riarda Helmsa i Roberta Meknamare. On e zastupati ono to ti ljudi trae: Ameriku koja ima nadzor nad svijetom i svim njegovim izvorima, svijet koji odgovara naredbama takve Amerike, amerike vojske i jednog meunarodnog sistema trgovine i bankarstva, koji Amerika podupire kao glavni voa globalne imperije. Kad sam pogledao u budunost, inilo se da ulazimo u razdoblje koje e za EHM-e biti jako dobro. Kad sam odabrao taj istorijski trenutak da iz svega izaem, bio je to novi zaokret sudbine. Meutim, to sam vie o tom razmiljao to sam se bolje s tim u vezi osjeao. Znao sam da mi je tempiranje ispravno. ta je sve to znailo na dugi rok, to mi jo nije bilo jasno; ipak znao sam iz istorije da carstva ne traju i da se klatno uvijek kree u oba smjera.

(LVII) Smrt dva predsjednika

Znao sam da se nekad divio Torihosu i aplaudirao je Karteru zbog njegovog odlunog stava u vezi s pitanjem Panamskog kanala. Osjeao sam da Roldos sigurno nee biti muitelj. Mogao sam se jedino nadati da e njegova odlunost zapaliti svjetlo voama drugih zemalja kojima je trebala ta vrsta inspiracije kakvu su ponudili on i Torihos. Poetkom 1981. Roldosova administracija formalno je predstavila Kongresu Ekvadora njegov novi zakon o ugljikovodicima. Ako bude primijenjen, on e donijeti reforme u odnose zemlje s naftnim kompanijama. Po mnogim standardima, zakon je smatran revolucionarnim pa i radikalnim. On je svakako imao za cilj da 89

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice promijeni nain na koji se vode poslovi. Njegov utjecaj e se osjetiti mnogo dalje od Ekvadora, u veini zemalja Latinske Amerike i po itavom svijetu. Naftne kompanije reagovale su kako se moglo predvidjeti - uklonile su sve prepreke. Odmah su krenule u napad. Njihovi slubenici za odnose s javnou otili su na teren kako bi umirili Haimea Roldosa, a njihovi lobisti su se rairili po Kitu i Vaingtonu, s torbama punim prijetnji i isplata. Pokuavali su predstaviti prvog demokratski izabranog modernog predsjednika Ekvadora drugim Kastrom. Ali se Roldos nije dao z aplaiti. Odgovorio je proglaavanjem konspiracije izmeu politike i nafte - i religije. Otvoreno je optuio Ljetni institut za lingvistiku da potajno sarauje s naftnim kompanijama te tada na krajnje hrabar nain - moda i bezobziran naredio je da SIL izae iz zemlje. Samo nekoliko nedjelja poto je poslao u kongres svoj paket zakona i nekoliko dana nakon to je istjerao misionare SIL-a, Roldos je upozorio sve zainteresovane strance, ne iskljuivi ni naftne kompanije, da e, ukoliko ne primijene planove koji bi pomogli ljudima u Ekvadoru, biti prisiljeni da odu iz zemlje. Odrao je vaan govor na Olimpijskom stadionu Atahualpa, u gradu Kito, a tada se uputio u malu zajednicu junog Ekvadora. Tamo je preminuo u udnom plamenu helikoptera, 24. maja 1981. Svijet je bio okiran. U Latinskoj Americi bili su bijesni. Novine diljem hemisfere sijevale su: "CIA ubistvo!" Osim injenice da su ga mrzili Vaington i naftne kompanije, mnoge okolnosti koje su se pojavile inilo se da podupiru takve optube, a sumnje su pojaane kad je vie injenica postalo poznato. Nikad nita nije dokazano, ali svjedoci tvrde da je Roldos bio unaprijed upozoren o pokuaju atentata, preduzeo je mjere ukljuivi i putovanje sa dva helikoptera. U posljednjem trenu jedan slubenik njegovog obezbjeenja uvjerio ga je da poe ba u taj helikopter. A taj je eksplodirao. Usprkos reakcijama iz svijeta, ta vijest jedva je i viena u tampi SAD. Osvaldo Hurtado preuzeo je dunost ekvadorskog predsjednika. On je ponovo uspostavio Ljetni institut z a lingvistiku i njegove sponzore - naftne kompanije. Do kraja godine objavio je ambiciozan program da se pojaa posao na naftonosnim buotinama, koji su sprovodile "Texaco" i druge strane kompanije u Gvajakil zalivu i u bazenu Amazona. Omar Torihos, kad bi spominjao Roldosa, uvijek je govorio o njemu kao o "bratu". Priznao je da pati od none more o svojem vlastitom ubistvu; vidio bi sebe kako pada s neba u gigantskoj goruoj kugli. To je bilo proroanstvo. Bio sam zapanjen Roldosovom smru, ali moda nije trebalo da budem. Nisam nipoto bio naivan. Znao sam sve o Arbenzu, Mosadeghu, Aljendeu, kao i o mnogim drugim ljudima ija imena nisu nikad dospjela u novine ili istorijske knjige, ali ivoti su im bili uniteni, a ponekad i prekinuti, jer su se pobunili protiv korporatokratije. Usprkos tome, bio sam okiran. Bilo je to tako eklatantno. Zakljuio sam nakon naeg fenomenalnog uspjeha u Saudijskoj Arabiji da su takve akcije stvar prolosti. Mislio sam da su akali prebaeni u zooloki vrt. Sad vidim da nisam bio u pravu. Nisam uopte ni posumnjao da Roldosova smrt nije bila nesrea. Imala je sve elemente ubistva kako ih planira CIA. Shvatio sam da je to uinjeno tako oito da bi bila poslata poruka. Nova Reganova administracija, upotpunjena imidom Holivuda i brzim potezima kauboja, bila je upravo savren nain da se prenese takva poruka. akali su se vratili i htjeli su da to znaju Omar Torihos i svi drugi koji bi mogli pomisliti da se pridrue krstaima, protivnicima korporatokratije. Ali Torihos nije oklijevao. Poput Roldosa, odbio je da bude preplaen. I on je protjerao Ljetni institut za lingvistiku i neumoljivo je odbijao da popustiti Reganovoj administraciji tj. njenim zahtjevima da se ponovo pregovara o Sporazumu o Kanalu. 90

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Dva mjeseca nakon Roldosove smrti nona mora Omara Torihosa se ostvarila. Poginuo je u avionskoj nesrei. Bilo je to 31. jula 1981. Latinska amerika i cijeli svijet su se uzburkali. Torihos je bio poznat na cijeloj kugli zemaljskoj; respektovan je kao ovjek koji je prisilio Sjedinjene Drave da prepuste Panamski kanal njegovim pravim vlasnicima i koji je nastavio da se suprotstavlja Ronaldu Reganu. Bio je pravi ampion ljudskih prava, ef drave koji je rairio ruke izbjeglicama cijelog politikog spektra, ukljuivi i iranskog aha; on je bio harizmatski glas za socijalnu pravdu, kako mnogi vjeruju, trebalo je da bude imenovan za Nobelovu nagradu za mir. Sada je mrtav. Izraz "CIA ubistvo" opet je stajao u naslovima lanaka i uvodnicima. Grejam Grin je svoju knjigu "Upoznavanje sa generalom", onu koja je nastala na putovanju kada sam ga sreo u hotelu "Panama", zapoeo sljedeim odlomkom: "U avgustu 1981. torbe su mi bile spakovane za moje peto putovanje u Panamu kad mi je stigla vijest putem telefona o smrti generala Omara Torihosa Herera, moga prijatelja i domaina. Sruio se mali avion kojim je letio prema svojoj kui u Coclesitu, u panamskim planinama i nema preivjelih."

(LVIII) Jedno u nizu ubistava CIA

Nekoliko dana kasnije glas slubenika bezbjednosti, pukovnika uua, ili Hozea de Hesusa Martineza, biveg profesora marksistike filozofije na Univerzitetu u Panami, profesora matematike i pjesnika, rekao mi je: "Bila je bomba u tom avionu. Ja znam da je u avionu bila bomba, ali vam ne mogu rei zato preko telefona." Ljudi su svagdje tugovali zbog smrti tog ovjeka, koji je zasluio ugled branioca siromanih i nezatienih, i zahtijevali od Vaingtona da otvori istragu o akcijama CIA. Meutim, nije bilo sueno da se to dogodi. Bilo je ljudi koji su mrzili Torijosa, i to mnogi monici: predsjednik Bu, ministar odbrane Vejnberger i udrueni efovi osoblja kao i uprava mnogih snanih korporacija. Vojno rukovodstvo je posebno dobijalo provizije po sporazumu Torijos Karter, koji ih je prisilio da zatvore kolu dviju Amerika i SAD Junu komandu tropskog centra. Tako su efovi imali ozbiljan problem. Morali su smisliti neki nain da bi se dolo do novog sporazuma ili je trebalo da nau neku drugu zemlju koja bi bila voljna primiti na svoj teren te poslove - to u zavrnim dekadama dvadesetog vijeka nije ba bio lak zadatak. Naravno da je postojala jo jedna opcija: rijeiti se Torijosa, ponovo pregovarati te postii sporazum s njegovim nasljednikom. Meu Torijosovim neprijateljima bile su velike multinacionalne kompanije. Veina ih je imal a bliske veze s politiarima SAD, a bile su ukljuene u eksploataciju radne snage i prirodnih izvora u Latinskoj Americi - nafte, drveta, ruda, bakra, boksita i poljoprivrednog zemljita. Ukljuene su bile i firme iz podruja proizvodnje, komunikacija, brodarstva i prometa, kao i ostale korporacije orijentisane na tehnologiju i inenjerstvo. "Bechtel group Inc." bila je prvi primjer ugodnog odnosa izmeu privatnih kompanija i amerike vlade. Dobro sam poznavao "Bechtel"; mi smo iz MAIN-a esto blisko saraivali s tom kompanijom, a njen glavni arhitekta postao je blizak prijatelj. To je najuticajnija amerika projektantska i graevinska firma. Njen predsjednik i stariji funkcioneri ukljuivali su Dorda ulza i Kaspara Vejnbergera, koji je prezirao Torijosa, jer je ovaj otvoreno koketirao s japanskim planom kako bi zamijenili postojei Panamski kanal novim i jo djelotvornijim. Takav postupak ne samo da bi prenio vlasnitvo od SAD na Panamu, ve bi ujedno iskljuio i "Bechtel" iz uea u najuzbudljivijem i potencijalno lukrativnom projektantskom projektu vijeka. Torijos se suprotstavio tim ljudima, a uinio je to na fin nain, sa armom i smislom za alu. Sada je mrtav i zamijenjen je Manuelom Norijegom, ovjekom kojem su nedostajali Torijosov duh, harizma i inteligencija, za koga su svi naslutili da nee moi parirati Reganima, Buovima i svim "Bechtelima" svijeta. 91

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Bio sam slomljen tom tragedijom. Proveo sam mnoge sate razmiljajui o svojim razgovorima s Torijosom. Jedne kasne veeri sjedio sam dugo zurei u njegovu fotografiju u nekom asopisu i prisjeao se svoje prve veeri u Panami, vonje taksijem po kii i zaustavljanja pred gigantskim plakatom: "Omarov ideal je sloboda" "Nije jo izumljen projektil koji bi mogao ubiti ideal!" Zadrhtao sam cijelim tijelom sjetivi se tog natpisa, kao i one olujne noi. Nisam mogao dokuiti bi li Torijos saraivao s Karterom u elji da vrati Panamski kanal narodu kojem po pravu pripada i bi li ta pobjeda za pokuaje ublaavanja nesuglasica izmeu socijalista i Latinske Am erike i diktatora toliko razljutila Regan-Buovu administraciju da bi ga ova pokuala ubiti. Nisam znao da e jedne druge tmurne noi biti ubijen tokom rutinskog leta u svom Twin Otteru i da e vei dio svijeta izvan SAD biti uvjeren da je Torijosova smrt u dobi od pedeset dvije godine bila jo jedno od serije ubistava CIA. Da je Torijos poivio, svakako bi nastojao potisnuti sve vee nasilje koje je muilo tolike narode u zemljama Srednje i June Amerike. Prema saznanjima moemo pretpostaviti da bi on pokuao postii neki dogovor i tako sprijeiti da strane naftne kompanije u Ekvadoru, Kolumbiji i Peruu toliko unitavaju Amazon. Jedan od uinaka takvog djelovanja bilo bi smanjenje konflikata koje Vaington naziva ratom protiv droge i terorizma, a koje bi Torijos smatrao odgovorom oajnika da bi zatitili sebe, svoje porodice i domove. Siguran sam da bi neki ljudi mogli biti primjer uloge nove generacije voa u Amerikama, Africi i Aziji - neto to CIA, NSA i EHM ne bi mogli dozvoliti. U vrijeme Torijosove smrti nisam viao Paulu nekoliko mjeseci. Izlazio sam sa drugim enama, meu ostalima i s Vinifred Grant, mladom koleginicom, strunjakom za planiranje okoline, koju sam upoznao u MAIN -u, a njen je otac sluajno bio glavni arhitekta u "Bechtelu". Paula je izlazila s kolumbijskim novinarom. Ostali smo prijatelji, ali smo se sloili da prekinemo nau romantinu vezu. Ja sam se borio sa svojim poslom sudskog vjetaka, posebno da bih opravdao nuklearnu elektranu Seabrook. esto se inilo kao da sam se ponovo prodao uavi u staru ulogu jednostavno radi zarade. U to vrijeme Vinifred mi je bila velika pomo. Bila je veliki zatitnik okoline, ali je ipak razumjela praktinu potrebu opskrbe sve veim koliinama elektrine energije. Odrasla je u podruju istonog zaliva San Franciska, u Berkliju, te je i diplomirala na Univerzitetu Berkli. Znala je slobodno misliti, a njeni su pogledi na ivot bili suprotni od stavova mojih puritanskih roditelja ili En. Na se odnos razvio. Vinifred je uzela slobodno u MAIN-u pa smo zajedno jedrili mojim brodom niz obalu Atlantika prema Floridi.

(LIX) Moja nova kompanija

Imali smo mnogo vremena i esto smo ostavljali brod u raznim lukama dok bih ja avionom odlazio da svjedoim kao sudski vjetak. Poslije smo odjedrili na Floridu, u Vest Palm Bi i iznajmili stan. Vjenali smo se, a naa ki Desika roena je 17. maja 1982. Meni je bilo trideset i est godina, znatno vie nego svim drugim mukarcima ovdje kod Lamaze. Dio mog posla na sluaju "Seabrook" bio je da uvjerim Komesarijat javnih slubi savezne drave Nju Hempir kako je nuklearna elektrana najbolji i najekonominiji izbor za proizvodnju energije u toj dravi. Naalost, to sam se due bavio tim pitanjem, to sam vie sumnjao u valjanost svojih argumenata. Literatura se stalno mijenjala i odravala razvoj istraivanja pa je svjedoila o tome da su mnogi alternativni oblici energije tehniki superiorni i ekonominiji nego nuklearna energija. Prevagnulo je miljenje suprotno staroj teoriji da je nuklearna energija sigurna. Postavljal a su se ozbiljna pitanja o integritetu popratnih sistema, obrazovanju operatera, ljudskoj sklonosti grekama, zamoru materijala i neprimjernosti odlaganja nuklearnog otpada. Poeo sam se neugodno osjeati u vezi sa stajalitem koje se oekivalo da zauzmem - za koje sam bio plaen - i to pod zakletvom pred sudom. Istovremeno sam se uvjerio da 92

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice neke od novih tehnologija koje se pojavljuju u proizvodnji energije nude metode koje mogu zatititi okolinu. To je dijelom bila istina u podruju proizvodnje energije od sastojaka koji su prije smatrani otpadom. Informisao sam jednog dana svoje efove u kompaniji Nju Hempir da vie ne mogu svjedoiti njima u korist. Odustao sam od te vrlo unosne karijere i odluio da stvorim novu kompaniju koja bi pomjerila neke nove tehnologije s radnih stolova projektanata i teorije prenijela ravno u praksu. Vinifred me potpuno poduprla, uprkos neizvjesnosti tog poslovnog poduhvata i injenici da je prvi puta u ivotu osnivala porodicu. Godine 1982., nekoliko mjeseci nakon roenja nae keri Desike, osnovao sam kompaniju "Independent Power Systems" (IPS) ("Nezavisni energetski sistemi), ija je misija bila, izmeu ostalog, razvoj elektrana koje ne tete okolini i stvaranje modela koji bi podstakli druge da uine to isto. Bio je to posao visokog rizika, a veina naih konkurenata na kraju je propala. Nas su, meutim, spasile "koincidencije." Zapravo, bio sam uvjeren da je vie puta neko pomogao, da sam bio nagraen za svoje prethodne usluge i za svoju obavezu utanja. Bruno Zamboti prihvatio je visoki poloaj u Meuamerikoj banci za razvoj. Sloio se da e pruati usluge u Odboru IPS-a i da e pomagati finansiranje novonastale kompanije. Dobili smo podrku i od firmi "Bankers Trust", "ESI Energy", "Prudential Insurance Company", "Chadbourne and Parke" (najvea pravnika firma na Vol Stritu, u kojoj je bio partner i bivi ameriki senator i ministar inostranih poslova Ed Muski), zatim "Riley Stoker Corporation" (inenjerska firma u vlasnitvu "Ashland Oil Companyja", koja je konstruisala i gradila vrlo sofisticirane i moderne bojlere za elektrane). Mi smo ak imali i podrku Kongresa SAD, koji je izuzeo IPS od plaanja posebnog poreza, a dao nam je i veliku prednost pred naim konkurentima. Godine 1986. IPS i "Bechtel" istodobno - ali nezavisno jedan od drugoga - poeli su gradnju elektrana koje su primjenjivale najnovije tehnologije za spaljivanje otpada ugljena bez stvaranja kiselih kia. Do kraja decenije te dvije elektrane napravile su revoluciju u industriji javno korisnih postrojenja direktno doprinosei novim zakonima protiv zagaenja okoline. Dokazale su jednom zauvijek da se tzv. proizvodi otpada mogu pretvoriti u novu elektrinu energiju i da se ugljem moe paliti, a ne stvarati kiselu kiu, te su tako pobili suprotne tvrdnje dotadanjih uslunih kompanija. I naa kompanija je, takoe, ustanovila da takve neprovjerene tehnologije moe finansirati i mala nezaisna kompanija, preko Vol Strita i drugih konvencionalnih sredstava. Kao dodatni kvalitetu, IPS-ova elektrana slala je ventilirajuu toplinu stakleniku veliine tri i po rala za uzgoj vodenih kultura, umjesto da je dostavlja bezenima ili tornjevima na hlaenje. Moja uloga predsjednika IPS-a dala mi je uticaj u cjelokupnoj energetskoj industriji. Imao sam poslovne kontakte s veinom uticajnih osoba: advokatima, lobistima, bankarskim investitorima i visokorangiranim izvrnim direktorima u najvanijim firmama. Imao sam i prednost to je moj punac, koji je u "Bechtelu" proveo vie od trideset godina, dospio do poloaja glavnog arhitekte i tada je bio odgovoran za izgradnju grada u Saudijskoj Arabiji - direktnog efekta posla koji sam ja poetkom sedamdesetih obavljao za vrijeme afere pranja novca Saudijske Arabije. Vinifred je odrasla uz svjetsko sjedite "Bechtela" blizu San Franciska i bila je lan te korporativne porodice, a njen prvi posao nakon diplomiranja na Univerzitetu Berkeley bio je u "Bechtelu". Energetska industrija prolazila je kroz fazu velikog restrukturisanja. Velike inenjerske kompanije okuavale su se u preuzimanju posla - ili barem da budu konkurenti - onim uslunim firmama koje su prije uivale privilegiju lokalnog monopola. Deregulacija je bila parola dana, a pravila su se mijenjala preko noi. Stvarale su se brojne mogunosti za ambiciozne ljude koji su se mogli posluiti situacijom koja je zbunjivala i sudove i Kongres. Industrijski znalci koristili su i termin "era Divljeg zapada u energiji." Jedna rtva tog procesa bio je MAIN. Kao to je Bruno i predvidio, Mek Hol je izgubio dodir sa stvarnou, a niko mu se to nije usudio rei. Pol Pridi nikad nije ni dobio kontrolu, a rukovodstvo MAIN-a ne samo da nije iskoristilo promjene koje haraju industrijom nego je napravilo i nekoliko fatalnih greaka. Samo nekoliko godina poslije Brune i njegovih rekordnih dobitaka, MAIN je izgubio svoju ulogu EHM-a i naao se u finansijskoj stisci.

93

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice

(LX) Propast i prodaja MAIN-a

Partneri su prodali MAIN jednoj od velikih firmi za projektovanje i izgradnju koja je igrala na pravu kartu. Dok sam ja 1980. za svoj udio dobio gotovo trideset dolara po dionici, ostali partneri pristali su na manje od polovine tog iznosa oko etiri godine kasnije. Na taj je nain stotinu godina ponosne slube zavrilo u ponienosti. Tuno je bilo gledati kako kompanija pada, ali ja sam osjeao da sam se osvetio jer sam iziao kad sam ja to htio. Ime MAIN nastavilo se neko vrijeme u novom vlasnitvu, ali je onda naputeno. Logo koji je nekad imao toliku teinu u zemljama cijeloga svijeta pao je u zaborav. MAIN je bio primjer firme koja se nije mogla nositi s izm ijenjenim ozrajem u energetskoj industriji. Na suprotnom kraju spektra bila je kompanija koju smo mi iz struke smatrali fascinantnom: "Enron". Jedna od organizacija koje su najbre napredovale u poslovima inilo se da je dola ni od kuda i odmah zapoela sklapati mamutske pogodbe. Veina poslovnih sastanaka zapoinje s nekoliko trenutaka lijenog avrljanja dok se sudionici ne smjeste, natoe kafu i sloe svoje papire; tih se dana avrljanje odnosilo uglavnom na "Enron". Nitko izvana nije mogao dokuiti kako "Enron" uspijeva postizati tako udesan uspjeh. Oni unutar kompanije samo su se smjekali nama ostalima i utjeli. Povremeno pod pritiskom govorili bi o novim pristupima menadmentu, o "kreativnom finansiranju" i o svojim zalaganjima pri angaovanju efova koji znaju puteve u hodnicima moi, u glavnim gradovima po cijeloj Zemljinoj kugli. Meni je sve to zvualo kao novi tip tehnike EHM-a. Globalna imperija je stupala naprijed brzim korakom. Za one meu nama koje zanima nafta i meunarodna scena postojala je i druga tema o kojoj se esto raspravljalo: potpredsjednikov sin Dord V. Bu. Njegova prva energetska kompanija "Arbusto" (panski izraz za bu) bila je neuspjena, a spasena je 1984. spajanjem s firmom "Spectrum 7". Kasnije se "Spectrum 7" ponovo naao na ivici bankrota, a 1986. kupila ga je "Harken Energy Corporation". Dord V. Bu zadran je kao lan odbora i konsultant s godinjom platom od 120.000 dolara. Svi smo pretpostavljali da je njegovom angamanu pridonijela injenica to mu je otac potpredsjednik jer su dostignua mlaeg Bua kao izvrnog rukovodioca u naftnoj industriji bila sve osim garancije uspjeha. inilo se takoe kako nije sluajnost to je "Harken" iskoristio priliku i prvi se put u svojoj istoriji proirio na strano trite te poeo ozbiljno traiti naftne investicije na Srednjem istoku. Magazin "Vanity Fair" izvijestio je: "im je Bu zauzeo mjesto u odboru, "Harkenu" su se poele dogaati divne stvari - nove investicije, neoekivani izvori finansiranja i odobrena prava za buenje." Godine 1989. "Amoco" je pregovarao s Vladom Bahreina za prva buenja podalje od obale. Tada je potpredsjednik Bu izabran za predsjednika. Nedugo nakon toga je Majkl Ameen, konsultant u Stejt departmentu, bio zaduen za dogovaranje sastanaka novoizabranog amerikog ambasadora arlsa Hostera i firme "Harken Energy" s Vladom Bahreina. Iznenada je "Amoco" zamijenjen "Harkenom", iako prije nije nikad buio izvan jugoistonog dijela Amerike, a nikad podalje od obale u arapskom svijetu. "Harken" je dobio ekskluzivna prava za buenje nalazita u Bahreinu. To je bilo dotad neuveno. Za nekoliko sedmica cijena dionica "Harken Energya" narasla je vie od 20 odsto, sa 4,50 na 5,50 dolara po dionici. ak i ljudi koji su se povremeno bavili energetikom okirani su saznanjem o onome to se dogaalo u Bahreinu. "Nadam se da D. V. Bu ne ini neto to e njegov otac morati platiti," rekao je jedan moj prijatelj pravnik koji se specijalizovao za energetiku, a bio je i pristalica Republikanske stranke. Uivali smo u kokte lima u baru iza ugla Vol strita, na vrhu Svjetskog trgovakog centra. Izrazio je uenje. "Pitam se je li to zaista vrijedno", nastavio je tuno klimajui glavom. "Je li karijera njegovog sina vrijedna toliko da riskira predsjedniki poloaj?" Ja sam bio manje iznenaen od ostalih, ali pretpostavljam da je moje gledanje bilo neobino. Davno sam radio s vladama Kuvajta, Saudijske Arabije, Egipta i Irana. Bila mi je dobro poznata politika Srednjeg istoka. A znao 94

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice sam i da su Bu kao i lideri "Enrona" bili dio mree koju smo kreirali ja i moje kolege EHM-i: oni su bili feudalni plemii i vlasnici plantaa. U tom sam razdoblju ivota shvatio da smo zaista u svjetskoj privredi uli u novu eru. Dogaaji koji su pokrenuti dok je vladao Robert Meknamara, ovjek koji je nekad bio jedan od mojih uzora, koji je bio ministar odbrane i predsjednik Svjetske banke, eskalirali su vie od mojih najcrnjih strahova. Tada je bio dominantan Meknamarin pristup, nadahnut kejnzijanskim pristupom ekonomiji, odnosno doktrinom J. M. Keznesa i njegovim zalaganjem za agresivno rukovodstvo. Koncepcija EHM-a proirila se da bi ukljuila sve vrste izvrnih organa u najrazliitijim granama poslovanja. Moda ih nije regrutovao ili profilirao NSA, ali su obavljali sline funkcije. Jedina je razlika sada bila da se EHM-i, izvrni organi korporacija, nisu izravno bavili upotrebom finansijskih sredstava iz meunarodne bankarske zajednice. Dok je moja stara grana nastavila bujno napredovati, nova je varijanta poprimila aspekte koji su bili jo pokvareniji. Tokom osamdesetih godina mladi ljudi podigli su se iz redova srednjeg menadmenta vjerujui da svako sredstvo opravdava cilj. Globalna imperija je jednostavno bio staza prema poveanoj dobiti. Novi trendovi su tipizirani preko energetske proizvodnje gdje sam ja radio.

(LXI) Gria savjesti

Zakon o politici regulisanja javnih usluga (PURPA) predloen je u Kongresu 1978. i proao je itav niz pravnih izazova te je konano postao zvanian zakon 1982. Kongres je izvorno imao u vidu zakon koji bi podstic ao male, nezavisne kompanije, kakva je bila i moja, da razvijaju alternativna goriva i druge inovativne pristupe proizvodnji energije. Po tom zakonu je od najvanijih kompanija za javne uslune djelatnosti zahtijevano da kupuju energiju koju proizvode manje firme i to po fer i razumnoj cijeni. Ta politika bila je uinak Karterove elje da smanji ovisnost SAD o nafti - o cjelokupnoj nafti, a ne samo onoj uvezenoj. Namjera zakona bila je jasna - ohrabriti alternativne izvore energije kao i razvoj nezavisnih kompanija koje bi odraavale ameriki preduzetnicki duh. Meutim, stvarnost je pokazala neto sasvim drukije. Tokom osamdesetih godina pa sve do u devedesete, naglasak je prebaen od preduzetnitva na deregulaciju. Promatrao sam kako su veinu drugih malih nezavisnih kompanija progutale velike projektne i graevinske firme pa ak i same kompanije komunalnih usluga. Ove posljednje pronalazile su rupe u zakonu koje su im doputale formiranje holdinga koji su smjeli posjedovati i regularne uslune kompanije ka o i nezavisne korporacije za proizvodnju energije. Mnoge su od njih lansirale agresivne programe da bi nezavisne otjerale u steaj, a zatim ih kupile. Druge su, pak, poinjale od nule i razvile svoje vlastite ekvivalente nezavisnih tvrtki. Pomisao o smanjenju nae ovisnosti o nafti pola je stranputicom. Regana su naftne kompanije jako zaduile; Bu je stvorio svoj lini imetak kao lan naftne industrije. A veina kljunih igraa i lanova kabineta tih dviju administracija bili su dio naftne industrije ili projektnih i graevinskih firmi koje su s tim blisko povezane. Naposljetku, nafta i graevinarstvo nisu bili suprotstavljeni; mnogi lanovi Demokratske stranke su se na njima obogatili, odnosno imali su svoj udio. IPS je zadrao svoju viziju energije koja ne teti okolini. Mi smo bili odani primarnim ciljevima PURPA i inilo se da vodimo lijep ivot. Bili smo jedna od rijetkih nezavisnih firmi koja, ne samo da je preivjela ve je i napredovala. Ne sumnjam u to da su razlog bile i moje bive usluge korporatokratiji. Ono to se dogaalo na polju energetike bilo je i simbol trenda koji je utjecao na itav svijet. Briga za drutveno blagostanje, okolinu i druga pitanja kvalitete ivota bila su drugorazredna prema pohlepi. U tom procesu znatan je naglasak stavljen na podsticanje privatnog poslovanja. Isprva se to opravdavalo na teoretskoj osnovi i idejom da je kapitalizam superioran te mora pobijediti komunizam. Ipak je na kraju takvo opravdanje bilo nepotrebno. Jednostavno se a priori prihvatalo da je neto iskonski bolje u projektima u vlasnitvu bogatih investitora, a ne 95

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice vlade. Meunarodne organizacije kao to je Svjetska banka, vjerovale su u takvu ideju i zastupale deregulaciju i privatizaciju sistema vode i odvodnje, mree komunikacija, mree dalekovoda i drugih dijelova infrastrukture koji su do tada bili u rukama vlade. Optereivala me krivica za udio koji sam ja tada u svemu imao. Pitao sam se kako sve to djeluje na njihovu psihu, jesu li i na trenutak posumnjali kao to sam ja Iz toga proizlazi da je lako proiriti koncepciju EHM-a u veu zajednicu, poslati izvrne organe irokog spektra poslova na zadatke koji su prethodno bili rezervisani samo za nas nekolicinu koji smo regrutovani u ekskluzivni klub. Ti rukovodioci su se rairili po svijetu. Traili su najjeftinije radnike, najpristupanije izvore i najvea trita. Oni su u svom pristupu bili nemilosrdni. Kao i njihovi prethodnici EHM-ovi - kao to sam i ja radio u Indoneziji, Panami i Kolumbiji - i oni su nalazili nain kako bi opravdali svoja nedjela. Kao i mi, i oni bi obmanuli podruja i cijele zemlje. Obeavali su blagostanje, nalazili naine da se te zemlje pomou privatnog sektora iskopaju iz dugova. Gradili su kole i autoputeve, darivali telefone, televizore i pruali zdravstvene usluge. Na kraju su ipak odlazili ukoliko su nali jeftinije radnike ili dostupnije izvore negdje drugdje. Kad su napustili neku zajednicu, ije su nade prije toga pobudili, posljedice su obino bile razorne, ali se to, oito, radilo bez trenutka oklijevanja ili pitanja vlastitoj savjesti. Ipak, pitao sam se kako sve to djeluje na njihovu psihu, jesu li i na trenutak posumnjali kao to sam ja. Jesu li ikad stajali pored zagaenog kanala i promatrali mladu enu koja se pokuava okupati dok je uzvodno neki starac maloas zagadio vodu? Zar nije postojao nikakav Hauard Parker, koji bi postavio sva neugodna pitanja? Iako sam uivao u uspjesima svoga IPS-a i u svom porodinom ivotu, nisam mogao izbjei trenutke jake potitenosti. Sad sam kao otac malene djevojice bio zabrinut za budunost koju e ona naslijediti. Optereivala me krivica za udio koji sam ja u svemu imao. Takoe, gledao sam unazad i vidio vrlo uznemirujuu istorijsku tendenciju. Moderan meunarodni finansijski sistem stvoren je krajem Drugoga svjetskog rata na sastanku voa mnogih zemalja odranom u Breton Vudsu, u mojoj saveznoj dravi - Nju Hempiru. Osnovani su Svjetska banka i Meunarodni monetarni fond kako bi ponovo bila izgraena razorena Evopa, a i postigli su znatne uspjehe. Sistem se brzo irio i uskoro su ga sankcionisali svi vani saveznici SAD te ga njegovali kao lijek protiv svih otpora. Uvjeravali su nas da e nas spasiti od zlih ralja komunizma. Ali, nisam mogao izbjei svoje pitanje gdje e nas to sve skupa odvesti. Do kraja osamdesetih s propau Sovjetskog Saveza i svjetskog komunistikog pokreta postalo je oigledno da cilj nije bio spreavanje komunizma. Bilo je isto tako oito da e globalna imperija ukorijenjena u kapitalizmu imati slobodu upravljanja.

(LXII) Primam mito

Kao to primjeuje Dim Garison, predsjednik Foruma drava svijeta: Uzevi kumulativno integraciju svijeta kao cjeline, posebno u smislu ekonomske globalizacije i mitskih kvaliteta "slobodnih trita" kapitalizma, ona predstavlja "istinsku imperiju" sama po sebi... Nijedan n arod svijeta nije se uspio oduprijeti prisilnoj magnetinosti globalizacije. Malo ih je izbjeglo "strukturno prilagoavanje" i "uslove" Svjetske banke i Meunarodnog monetarnog fonda ili arbitrae Svjetske trgovinske organizacije, onih meunarodnih finansijskih institucija koje, iako su neadekvatne, jo odreuju ta ekonomska globalizacija znai, koja su njena pravila te ko biva nagraen za poputanje, odnosno kanjen zbog prekraja. 96

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Takva je mo globalizacije da emo vjerovatno jo za ivota vidjeti integr aciju, iako ne jednako svih nacionalnih ekonomija na svijetu, u jedan globalni sistem slobodnog trita. Dok sam se tako zaokupljao tim pitanjima, odluio sam da je vrijeme da napiem knjigu koja bi sve rekla, pod naslovom "Prikriveni ekonomski ubica", ali nisam ni pokuao djelo zadrati u tajnosti. Ni danas nisam tip autora koji pie u izolaciji. Nalazim da je nuno razgovarati o djelu koje piem. Dobijam inspiraciju od drugih ljudi, a i obraam im se da mi pomognu da se sjetim i da iz druge perspektive pogledamo na dogaaje iz prolosti. Volim uti njihove utiske. Shvatam da to moe biti rizino, ali ne nalazim nijedan drugi nain pisanja. Tako nije bila tajna da piem knjigu o svom razdoblju ivota provedenom u MAIN-u. Jednog poslijepodneva 1987. drugi bivi partner MAIN-a pozvao me i ponudio vrlo profitabilan konsultantski ugovor za "Stone & Webster" inenjersku korporaciju (SWEC). U ono doba SWEC je bila jedna od prvih projektantskih i graevinskih tvrtki i pokuavala je uvrstti svoj poloaj u primjenljivom okruenju svjetske energetike. ovjeku s kojim sam kontaktirao obeao sam da u izvjetaj podnijeti njihovoj novoj firmi keri, nezavisnoj grani koja je formirana po uzoru na kompanije kao moj IPS. Laknulo mi je kad sam saznao da se nee od mene traiti da se umijeam u bilo kakav meunarodni projekt tipa EHM-a. U stvari, rekao mi je da se od mene nee oekviati da mnogo radim. Bio sam jedan od malobrojnih koji su utemeljili i uspjeno upravljali svojom nezavisnom energetskom firmom, a imao sam i velik ugled u industriji. Primarni interes SWEC-a bio je da se koristi mojim saetkom i da me ukljui u svoj popis savjetnika, to je bilo legalno i slijedilo je uobiajenu praksu industrije. Ponuda mi je bila posebno privlana, jer sam iz niza okolnosti razmiljao da prodam IPS. Pomisao da uem u SWEC i da dobijam dobar novac bila je dobrodola. Osjeao sam se kao prostitutka. Jo gore od toga, osjeao sam da sam izdao svoju ker, svoju porodicu i domovinu. A ipak sam sebi rekao da nemam mnogo izbora jer bi uslijedile prijetnje Onog dana kad su me angaovali, glavni izvrni upravnik (CEO) iz SWEC-a pozvao me na privatni ruak. Neformalno smo avrljali neko vrijeme i dok je to trajalo, primijetio sam da je jedan moj dio eljan da se vrati u konsultantski posao, odnosno da podijeli odgovornost upravljanja komplikovanom energetskom kompanijom i ujedno da bude odgovoran za vie od stotinu ljudi dok se gradi neko postrojenje te da se bavi svim i svaim to je vezano s izgradnjom i funkcionisanjem elektrana. Ve sam imao viziju kako u potroiti obilan honorar koji sam oekivao da mi ponude. Odluio sam da to, uz ostalo, potroim tako da stvorim neku neprofitnu organizaciju. Kad smo bili kod deserta, moj domain zapoeo je razgovor o knjizi koju sam ve objavio "Navika bez stresa". Rekao mi je da je uo mnogo lijepoga s tim u vezi. Tada me pogledao ravno u oi. "Namjeravate li napisati jo koju knjigu", pitao je. eludac mi se stegnuo. Odjednom sam shvatio o emu je zapravo rije. Nisam oklijevao. Rekao sam: "Ne. Nemam sada namjeru da pokuam objaviti nikakvu knjigu." "To mi je drago uti", rekao je. "Mi u ovoj kompaniji cijenimo privatnost. Jednako kao i MAIN." "To razumijem." Naslonio se smjekajui se i izgledalo je da se oputa. "Naravno, knjige kao to je Vaa zadn ja, o tome kako se baviti stresom i slinim problemima, savreno su prihvatljive. One mogu ponekad i unaprijediti ovjekovu karijeru. Kao konsultant SWEC-a potpuno ste slobodni da objavite takvu vrstu knjige." Pogledao me kao da oekuje kakav odgovor. "To je korisno znati."

97

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice "Da, savreno prihvatljivo. Ipak nije potrebno ni spomenuti da nikad neete navesti ime ove kompanije u svojim knjigama i da neete govoriti ni o emu to ima dodirne take s prirodom naeg poslovanja ovdje ili posla koji ste obavljali u MAIN-u. Neete navoditi politike teme ili bilo koji posao s meunarodnim bankama i razvojnim projektima." Gledao me. "To je jednostavno pitanje povjerenja." "To se razumije", uvjerio sam ga. Na tren kao da mi je srce prestalo kucati. Vratio se onaj stari osjeaj slian onima koje sam upoznao u vezi s Hauardom Parkerom u Indoneziji i dok sam se vozio kroz glavni grad Paname uz Fidela ili dok sam sjedio u kolumbijskom kafiu s Paulom. Prodajem se - ponovno. Ovo nije bilo mito u pravnom smislu - bilo je savreno legitimno da kompanija plati kako bi unijela moje ime na popis, da me pozove kad treba savjet ili da se povremeno pojavim na sastanku, ali shvatio sam pravi razlog zato me angauju. Ponudio mi je godinji honorar koji je bio jednak plai nekog od poslovnih rukovodilaca. Kasnije istog poslijepodneva sjedio sam zbunjen na aerodromu, ekajui svoj let nazad za Floridu. Osjeao sam se kao prostitutka. Jo gore od toga, osjeao sam da sam izdao svoju ker, svoju porodicu i domovinu. A ipak sam sebi rekao da nemam mnogo izbora. Znao sam da bi, u sluaju da ne prihvatim to mito, uslijedile prijetnje.

(LXIII) Napad SAD na Panamu

Torihos je bio mrtav, ali Panama je i dalje imala posebno mjesto u mom srcu. ivei na jugu Floride, imao sam pristup mnogim izvorima informacija o tekuim dogaajima u Srednjoj Americi. Torihosova ostavtina i dalje je ivjela premda su je filtrirali ljudi koji nisu bili nadareni njegovim saosjeanjem i snagom karaktera. Nakon njegove smrti nastavljeni su pokuaji da se smire pobune po cijeloj polulopti jednako kao to je vrsta bila i odluka Paname da sve ostane prema dogovoru iz Sporazuma o Panamskom kanalu. Nasljednik Torihosa, Manuel Ortega na poetku je izgledao kao da prati stope svoga mentora. Nikada ga nisam lino upoznao, ali prema svim izvjetajima, on je pokuao napredovati u pitanjima latinoamerike sirotinje i ugnjetavanja. Jedan od najvanijih njegovih projekata bio je nastavak istraivanja o mogunostima da bude sagraen novi kanal koji bi projektovali i izgradili Japanci. Kako se moglo oekivati, to je izazvalo veliki otpor Vaingtona i privatnih kompanija iz SAD. I sam Norijega pie: Dravni sekretar Dord ulc prije je bio izvrni direktor u multinacionalnoj graevinskoj kompaniji "Bechtel"; ministar odbrane Kaspar Vajnberger bio je potpredsjednik "Bechtela". "Bechtelu" bi bilo najmilije zaraditi milijarde dolara javnih prihoda koje bi stvorila izgradnja kanala... Administracija Reagana i Bua pribojavala se mogunosti da bi Japan moda mogao dominirati moguim projektom izgradnje novog kanala. Ne samo da je postojala neopravdana zabrinutost o bezbjednosti, bilo je tu i pitanje trgovakog rivaliteta. Graevinske kompanije SAD mogle bi izgubiti milijarde dolara. Ali, Noriega nije bio Torihos. Nije imao harizmu i integritet svoga prethodnika i efa. S vremenom je stekao nezgodnu reputaciju u vezi s korupcijom i krijumarenjem droge pa je osumnjien za organiziranje ubistva svog politikog rivala Huga Spadafora. Noriega je stekao ugled kao pukovnik koji je vodio jedinicu G-2 panamskih odbrambenih snaga, tj. Komandu vojne obavjetajne slube koja je bila nacionalna veza s CIA. U tom svojstvu on je uspostavio blisku vezu sa direktorom CIA Vilijamom J. Kejsijem. CIA je iskoristila tu vezu da unaprijedi svoju djelatnost po cijelim Karibima, Srednjoj i Junoj Americi. Na promjer, kad je Reganova administracija eljela Kastra unaprijed da upozori o invaziji na Grenadu 1983, Kejsi se obratio Noriegi zamolivi ga da mu bude glasnik. Pukovnik Noriega pomogao je CIA da se uvue u Kolumbiju i druge kartele droge. Do 1984. Noriega je promovisan u generala i glavnog komandanta Odbrambenih snaga Paname. Prialo se da je Kejsija po dolasku u glavni grad Paname na aerodromu doekao ef lokalne CIA, a on je upitao: "Gdje je moj 98

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice momak? Gdje je Noriega?" Kad je general posjetio Vaington, njih dvojica su se privatno sreli u Kejsijevom domu. Mnogo godina kasnije Noriega e priznati da mu je njegova bliska veza s Kejsijem davala osjeaj nepobjedivosti. Vjerovao je da je CIA, kao i G-2, najjaa grana vlade u njegovoj zemlji. Bio je uvjeren da e ga Kejsi tititi usprkos njegovom stajalitu u vezi sa Sporazumom o Panamskom kanalu i vojnim bazama SAD u zoni kanala. Prema izvjetajima, bio je to najjai napad na grad vazdunim snagama od Drugog svjets kog rata. To je bio niim izazvan napad na civilno stanovnitvo Na taj nain, dok je Torihos bio meunarodna ikona pravde i jednakosti, Noriega je postao simbol korupcije i dekadencije. Njegova zloglasnost u tom pogledu bila je jasna kad se 12. juna 1986. u "New York Timesu" pojavio s naslovnicom i lankom naslovljenim: "Jaki ovjek Paname u trgovini drogom i nelegalnom novcu." Taj ekspoze koji je napisao reporter, nosilac Pulicerove nagrade, tvrdio je kako je general tajni i ilegalni partner u raznim poslovima Latinske Amerike; da je pijun i za SAD i za Kubu te da djeluje kao neka vrsta dvostrukog agenta; da je G-2 po njegovoj komandi zapravo skinuo glavu Hugu Spadafori i da je Noriega lino vodio "najvaniju organizaciju vezanu za droge u Panami." Uz lanak je bio i vrlo negativan portret generala, a nastavak sljedeeg dana sadravao je jo vie detalja. Povezano s ostalim problemima, Noriega je, takoe, bio optereen amerikim predsjednikom, koji je patio od problema slike u javnosti, a to su novinari spominjali kao "faktor kilavca" koji se odnosi na Dorda H. W. Bua. To je dobilo posebno znaenje kad je Noriega neumoljivo odbio razmisliti o petnaest godina produenja kole svih Amerika. Generalovi memoari daju nam zanimljiv uvid: "Koliko smo mi bili ponosni i odluni nastaviti Torihosovu batinu, toliko Sjedinjene Drave nisu htjele da se dogodi ita od toga. One su eljele produiti ili pregovarati o nastavku te tvorevine (School of the Americas), govorei da je, u pojaanim pripremama za rat u Srednjoj Americi, jo trebaju. Ali ta kola svih Amerika nama je bila neugodna. Mi nismo htjeli na naem tlu imati teren za trening odreda smrti i desniarskih vojnih represivnih snaga. Moda je zbog toga svijet to trebalo da predvidi, ali je u stvari bio iznenaen kad su 20. decembra 1989. SAD napale Panamu, a prema izvjetajima, bio je to najjai napad na grad vazdunim snagama od Drugog svjetskog rata. To je bio niim izazvan napad na civilno stanovnitvo. Panama i njen narod nisu predstavljali nikakvu prijetnju Sjedinjenim Dravama ili bilo kojoj drugoj zemlji. Politiari, vlade i tisak po cijelom svijetu osudili su jednostranu akciju SAD kao jasno krenje meunarodnog prava. Da je ta vojna akcija bila usmjerena protiv zemlje koja je poinila masovno ubistvo ili krenje ljudskih prava, na primjer - Pinoe u ileu, Stroesner u Paragvaju, Somosa u Nikaragvi, D'Aubuison u Salvadoru ili Sadam u Iraku - svijet bi vjerovatno to razumio."

(LXIV) Prvi ratni zarobljenik

Meutim, Panama nije poinila nita slino; ona se jednostavno usudila suprotstaviti eljama ake monih politiara i izvrnih organa korporacija. Ona je insistirala na tome da Sporazum o Panamskom kanalu bude potovan, vodila je razgovore o mogunosti izgradnje novog kanala uz japansko finansiranje i udio japanskih graevinskih kompanija. Posljedica je bio razorni napad. Noriega kae ovako: Ja elim to rei vrlo jasno: kampanja destabilizacije lansirana je u Sjedinjenim Dravama 1986, a zavrila 1989. invazijom na Panamu. Ona je bila posljedica odbijanja SAD da prihvati bilo koji scenario u kojem bi ubudue kontrola nad kanalom mogla doi u ruke nezavisne, suverene Paname - poduprte Japanom... ulc i Vajnberger 99

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice su u meuvremenu, maskirani u slubena lica koja rade za javni interes, i koristei se neznan jem naroda o ekonomskim interesima monika kakve predstavljaju, izgradili propagandnu kampanju da me uklone. Opravdanje slubenog Vaingtona za napad temeljilo se na jednom ovjeku. Jedini razlog SAD da poalje mlade momke i djevojke da dovode u opasnost svoje ivote i svoju savjest ubijajui nevine ljude i nepoznat broj djece, da zapale veliki dio grada Paname, bio je Noriega. On je opisan kao zlo, kao narodni neprijatelj, udovite koje diluje drogu, a kao takav postao je dobar izgovor administraciji za masovnu invaziju na zemlju sa dva miliona stanovnika - koja je sluajno bila smjetena na najvrednijem dijelu svijeta, pogotovo to se tie nekretnina. Ja sam taj napad doivio kao zabrinjavajui do te mjere da me bacio u depresiju, koja je dugo trajala. Zn ao sam da Noriega ima linu gardu, ali nisam mogao da ne pomislim da su ga akali mogli izvui na isti nain kao Roldosa i Torihosa. Sumnjao sam da je veinu njegovih tjelohranitelja uvjebalo ameriko vojno osoblje i mogli su vjerovatno biti plaeni da gledaju na drugu stranu ili da sami izvedu ubistvo. to sam vie itao i razmiljao o invaziji na Panamu, sve sam vie bio uvjeren da je ovo signal kako se politika SAD vraa starom stvaranju carstva, da je Buova administracija odluna da postane jo bolja od Reganove i da eli da pokae svijetu kako nee oklijevati u primjeni velike sile da bi postigla svoje ciljeve. inilo se, takoe, da je cilj u Panami, osim da zamijeni Torihosa i sprijei njegovo djelovanje marionetskom vladom koja bi pogodovala SAD, bio i taj da zaplai zemlje poput Iraka i da ih uini podlonima. Dejvis Haris, izrazito plodan urednik "New York Times" magazina i autor mnogih knjiga, ima jednu zanimljivu primjedbu. U svojoj knjizi iz 2001, naslovljenoj "Pucanje na Mjesec", kae: Od svih hiljada vladara, monika, snanih ljudi, hunti i ratnika s kojima su se Amerikanci bavili u svim uglovima svijeta, general Manuel Antonio Noriega jedini je na kojeg su Amerikanci poli na ovakav nain. Samo jednom tokom formalnog postojanja ove zemlje, u razdoblju od 225 godina, Sjedinjene Drave izvrile su invaziju na drugu zemlju i odvele njenog vladara u SAD kako bi se sprovelo suenje i da bi bio zatvoren zbog krenja amerikog zakona koji je taj vladar sprovodio na svom domaem tlu. Nakon bombardovanja, SAD su se iznenada nale u osjetljivoj situaciji. Kratko vrijeme inilo se da e cijela stvar imati uinak. Buova administracija mogla je umiriti glasine o "kilavcu", ali se sada suoila s problemom legitimiteta, da sama ispadne tiranin koji je uhvaen u teroristikom inu. Invazija na Panamu bila je posljedica odbijanja SAD da prihvati bilo koji scenario u kojem bi ubudue kontrola nad kanalom mogla doi u ruke nezavisne, suverene Paname - poduprte Japanom... Otkrilo se da je vojska SAD zabranila tampi, Crvenom krstu i drugim stranim promatraima da uu u teko bombardovana podruja puna tri dana, dok su vojnici palili i sahranjivali rtve. tampa je postavljala pitanja koliko je dokaza o neprimjerenom ponaanju i kriminalu uniteno i koliko je ljudi umrlo zbog toga jer im nije pruena pravovremena i odgovarajua medicinska pomo, ali na ta pitanja nikad nije bilo odgovora. Nikad neemo doznati mnoge injenice o invaziji niti pravi razmjer masakra. Ministar odbrane Riar ejni tvrdio je da je broj mrtvih od pet do est stotina, ali su nezavisne grupe za ljudska prava tvrdile da se radilo o tri do pet hiljada, uz dvadeset i pet hiljada ljudi koji su ostali bez domova. Noriega je uhapen, odveden avionom u Majami i osuen na etrdeset godina zatvora: u to vrijeme bio je jedini zatvorenik SAD slubeno svrstan kao ratni zarobljenik. Svijet je bio zgranut takvim krenjem meunarodnog prava i nepotrebnim unitenjem bespomonih ljudi najsnanijom vojnom silom na svijetu, ali malo je u SAD onih koji su bili svjesni zlodjela koja je poinio Vaington.

100

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Pokrivenost tampom bila je vrlo ograniena. Tome je doprinio niz faktora, ukljuujui i Vladinu politiku, Bijelu kuu i telefonske razgovore s izdavaima i televizijskim rukovodstvom te s ljudima iz Kongresa koji se nisu usudili da protestuju da problem "kilavca" ne bi postao njihov, kao i novinara koji su smatrali da javnosti trebaju heroji, a ne objektivnost. Jedini izuzetak bio je Peter Eisner, urednik u "Newsdayu" i Associated Pressu, izvjeta koji je govorio o invaziji na Panamu i nastavio je analizirati godinama. U knjizi "The Memories of Manuel Noriega: America's Prisoner", objavljenoj 1997, Eisner pie: Smrt, razaranje i nepravda ukovane su uz ime Noriege borca - a lai koje su okruivale te dogaaje bile su prijetnja temeljnim amerikim naelima o demokratiji... Vojnicima je nareeno da ubijaju u Panami i inili su to poto im je reeno da moraju spasiti zemlju iz spona okrutnog, izopaenog diktatora; kad su ve djelovali ljudi iz njihove zemlje (SAD), ili su u korak za njima.

(LXV) Potraga za oajnicima

Nakon poduljeg istraivanja i intervjua s Norijegom u njegovoj zatvorskoj eliji u Majamiju, Eisner tvrdi: U kljunim takama mislim da svjedoenje ne dokazuje da je Norijega kriv za ono za to su ga optui li. Mislim da njegove akcije kao stranog vojnog lidera ili suverenog efa drave ne opravdavaju invaziju na Panamu, odnosno da on nije predstavljao prijetnju nacionalnoj bezbjednosti SAD. Eisner zakljuuje: Moja analiza politike situacije i moje izvjetavanje iz Paname prije, za vrijeme i poslije invazije doveli su me do zakljuka da je invazija SAD na Panamu bila odvratna zlouporaba moi. Invazija je prije svega posluila ciljevima arogantnih amerikih politiara i njihovim panamskim saveznicima po cijenu nezamislivog krvoprolia. Ponovo je ustoliena porodica Arijas i oligarhija prije Torijosa, koja je sluila kao marioneta SAD od vremena kad je Panama otrgnuta od Kolumbije pa sve dok je nije preuzeo Torijos. Novi sporazum o Kanalu bio je tema za debatu. Zapravo, Vaington je ponovo kontrolisao vodeni put uprkos svemu to su govorili slubeni dokumenti. Dok sam razmiljao o tim dogaajima i svemu to sam iskusio radei za MAIN, uvijek bih sebi ponovo postavljao isto pitanje: koliko odluka - ukljuivi i one od velike istorijske vanosti, koje ostavljaju trag na milionima ljudi - donose ljudi podstaknuti linim motivima, a ne eljom da naprave pravu stvar? Koliko je naih vrhunskih vladinih slubenika poticano vlastitom pohlepom umjesto lojalnosti prema domovini? Koliko se ratova vodi zato to predsjednik ne eli da ga vlastiti birai doive kao slabia? Uprkos mojim obeanjima, moja me lina frustracija i osjeaj nemoi u vezi s invazijom na Panamu navela da nastavim pisanje svoje knjige, jedino to sam sada odluio da se usredotoim na Torijosa. Njegovu priu vidio sam kao mogunost izlaganja mnogih nepravdi koje truju na svijet, ali i kao jedan nain da se rijeim svoje krivnje. Ovaj puta bio sam odluan utati o tome to radim i ne traiti savjete od prijatelja i sebi slinih ljudi. Dok sam radio na knjizi bio sam i sam zapanjen koliinom onoga to smo mi EHM-i postigli na tolikim mjestima. Nastojao sam se koncentrisati na nekoliko zemalja koje su se isticale, ali je zapanjujui bio popis zemalja u kojima sam djelovao i gdje je nakon toga postalo gore. Bio sam zgranut i razmjerom svoje vlastite podmitljivosti. Dosta sam preispitivao vlastitu duu i ustanovio da sam se, dok sam bio u sreditu svega toga, toliko usmjerio na dnevne aktivnosti da nisam ni zapaao druge perspektive. Tako sam u Indoneziji bio i razdraljiv u vezi s temama o kojima sam razgovarao s Hauadom Parkerom te o pitanjima koja su se nametala u razgovoru s Raszem i njegovim mladim indonezijskim prijateljima. Dok sam radio u Panami jako su me se 101

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice dojmile implikacije onoga to sam vidio s Fidelom dok mi je pokazivao sirotinjske etvrti glavnoga grada, zonu Kanala i diskoteku. U Iranu mi je razgovor sa Zaminom i Dokom predstavljao strano optereenje. Tek sada mi je sam in pisanja ove knjige dao potpun pregled. Shvatio sam kako bi bilo jednostavno ne vidjeti tu veu sliku i tako propustiti pravo znaenje svojih djela. Jo i danas imamo trgovce robovima. Oni sakupljaju oajne ljude i sagrade tvornicu koja e proizvoditi jakne, traperice, patike, rezervne dijelove za automobile, dijelove raunara i hiljade drugih proizvoda Kako to jednostavno zvui i kako je oito samo po sebi; ipak, koliko je podmukla priroda tih iskustava. Ona u meni priziva sliku vojnika. Na poetku je naivan. Moda e se zapitati o moralnosti ubijanja drugih ljudi, ali uglavnom je zaokupljen vlastitim strahom i usredotoen je na preivljavanje. Poto ubije prvog neprijatelja prepun je emocija. Moe se zapitati o porodici mrtvog ovjeka i osjetiti grinju savjesti. Ali kako vrijem e prolazi, on uestvuje u mnogim bitkama, ubija jo ljudi i konano ovrsne. Pretvara se u profesionalnog vojnika. I ja sam postao profesionalni vojnik. Prihvaanje te injenice otvorilo je vrata boljem razumijevanju procesa u kojem se ine zlodjela i stvaraju imperije. Sada sam ve mogao razumjeti zato je toliko ljudi poinilo strana zlodjela - kako je primjerice dobar Iranac koji voli svoju porodicu mogao raditi za ahovu brutalnu tajnu policiju, kako su dobri Nijemci mogli slijediti naredbe Hitlera, kako su dobri momci i djevojke iz Amerike mogli bombardovati glavni grad Paname. Kao EHM nikad nisam dobio nijedan novi direktno od NSA ili druge Vladine agencije; MAIN mi je isplaivao platu. Bio sam privatni graanin zaposlen u privatnoj korporaciji. Shvaanje te injenice pomagalo mi je da kao EHM jasnije vidim ulogu koju poprima rukovodilac korporacije. Cijela nova klasa vojnika pojavljivala se na svjetskoj sceni, a ti su ljudi postajali neosjetljivi prema vlastitim djelima. Napisao sam: Danas mukarci i ene odlaze na Tajland, na Filipine, u Bocvanu, Boliviju i svaku drugu zemlju gdje se nadaju da e pronai ljude koji oajno trae posao. Odlaze onamo s oitom namjerom da iskoriste nevoljne ljude - ljude ija su djeca jako loe uhranjena, ak i gladuju, ljude koji ive u bijednim gradovima i napustili su sve nade o boljem ivotu, ljude koji su prestali i sanjati o sutranjem danu. Ovi drugi ljudi odlaze iz svojih elegantnih kancelarija na Menhetnu ili u San Francisku i ikagu, prelete preko okeana i kont inenata u luksuznim mlanjacima, noe u prvoklasnim hotelima i veeraju u najboljim restoranima koje pojedina zemlja moe ponuditi. Tada krenu u potragu za oajnicima. Jo i danas imamo trgovce robovima. Oni vie ne nalaze da je nuno odlaziti u ume Afrike i traiti prve primjerke koji e im donijeti dolare na aukcijama u arlstonu, Kartageni ili Havani. Oni jednostavno sakupljaju oajne ljude i sagrade tvornicu koja e proizvoditi jakne, traperice, patike, rezervne dijelove za automobile, dijelove raunara i hiljade drugih proizvoda koje mogu dobro prodati na tritu po svom izboru.

(LXVI) Naftni dolari za osiguranje

Mogu takoe odluiti i da sami ne budu vlasnici tvornice; umjesto toga, unajme lokalne poslovne ljude da umjesto njih obave sav prljavi posao. Ti ljudi o sebi misle dobro. Vraaju se svojim domovima s fotografijama udnih krajolika i starih ruevina kako bi ih pokazivali svojoj djeci. Pohaaju seminare gdje se meusobno tapaju po leima i izmjenjuju male savjete o tome kako se uhvatiti u kotac s ekscentrinostima obiaja dalekih zemalja. Njihovi efovi angauju advokate kako bi ih uvjerili da je to to rade potpuno legalno. Imaju na raspolaganju kadar psihoterapeuta i drugih strunjaka za ljudske resurse koji ih znaju uvjeriti da zapravo pomau onim oajnim ljudima. Nekadanji trgovci robovima sami bi sebe uvjeravali da se bave vrstom koja nije potpuno ljudska i da im zapravo nude ansu da postanu hriani. Oni su shvatali da su robovi temelj njihove privrede. Moderan trgovac robljem uvjerava sam sebe da je onim jadnim ljudima bolje zaraditi jedan dolar dnevno nego nita i da dobijaju 102

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice ansu da se ukljue u veu ljudsku zajednicu. On takoe razumije da su ti jadni ljudi osnova za preivljavanje cijele zajednice i temelj njihovog ivotnog stila. Oni nikad i ne zastanu da bi pomislili o irim implikacijama onoga to ona ili on, njihov ivotni stil i ekonomski sistem iza njega ine svijetu - i kakav to uinak moe konano imati na budunost njihove djece. Moja uloga predsjednika IPS-a osamdesetih godina i konsultanta SWEC-a krajem osamdesetih i dijelom devedesetih, omoguila mi je pristup informacijama o Iraku koje veini ljudi nisu bile dostupne. Uistinu, osamdesetih godina veina je Amerikanaca malo znala o toj zemlji. Ona se jednostvna nije nalazi la na ekranu njihovog radara, ali ja sam bio fasciniran onim to se tamo dogaalo. Ostao sam u kontaktu sa starim prijateljima koji su radili za Svjetsku banku, USAID, MMF ili neku drugu meunarodnu finansijsku organizaciju, kao i s ljudima iz "Beshtela", "Halliburtona" i drugih velikih projektantskih i graevinskih kompanija, ubrajajui ovamo i svog vlastitog punca. Mnogi inenjeri zaposleni preko IPS-a kao graevinski poduzetnici ili dobavljai i druge nezavisne energetske firme takoe su bili ukljueni u projekte na Srednjem istoku. Bio sam potpuno svjestan da je posao EHM-a u Iraku bio teak. Reganova i Buova administracija bile su odlune da pretvore Irak u novu Saudijsku Arabiju. Bilo je puno prisilnih razloga za Sadama Huseina da slijedi primjer dinastije Saud. Trebao je samo posmatrati dobrobit koju su ovi imali poslije posla s pranjem novca. Otkad je taj posao sklopljen, u saudijskoj pustinji nicali su moderni gradovi. Koze koje su sakupljale otpad pretvorene su u prekrasne kamione, a Saudijci su u ivali plodove nekih od najnaprednijih tehnologija u svijetu: postrojenja za desalinizaciju, sistema odvodnje, mree komunikacija i elektrinih dalekovoda. Sadam Husein svakako je bio svjestan da Saudijci uivaju poseban tretman kad je u pitanju meunarodno pravo. Njihovi dobri prijatelji u Vaingtonu zatvarali su oi pred mnogim aktivnostima Saudijaca pa i pred finansiranjem fanatinih grupa - mnoge su od njih u veem dijelu svijeta shvaene kao radikalne grupe na rubu terorizma - i kao zaklon za meunarodne bjegunce. U stvari, Sjedinjene Drave su aktivno traile i dobile finansijsku podrku Saudijske Arabije za Osamu bin Ladena u Avganistanu odnosno za rat protiv Sovjetskog Saveza. Administracija Bua i Regana ne samo da je podupirala Saudijce u tom pogledu, ve je i vrila pritisak na mnoge zemlje da uine to isto - ili da se barem ponaaju kao da to ne vide. Irak nam je bio neizmjerno vaan, puno vaniji nego to se na brzinu moglo uoiti. Suprotno uobiajenom javnom miljenju, u Iraku se ne radi samo o nafti. Rije je i o vodi i o geopolitici Prisutnost EHM-a u Bagdadu bila je vrlo jaka tokom osamdesetih. Oni su se nadali da e Sadam konano ugledati svjetlo, a ja sam se s tom pretpostavkom morao saglasiti. Napokon, da je Irak postigao dogovor s Vaingtonom slian onom dogovoru sa Saudijcima, Sadam bi u osnovi mogao slobodno vladati zemljom, a mogao je i proiriti djelokrug svojih uticaja u tom dijelu svijeta. Nije bilo bitno je li on patoloki tiranin, jesu li mu ruke bile okupane krvlju masovnih ubistava i jesu li njegova brutalna djela dozivala u pamenje sliku Adolfa Hitlera. Sjedinjene Drave su nekad tolerisale pa i podupirale takve ljude u vie navrata. Mi bismo bili sreni da mu ponudimo osiguranje Vlade SAD u zamjenu za naftne dolare, za obeanje o nastavku isporuke nafte i za pogodbu po kojoj bi interes za takvo osiguranje bio iskoriten angaovanjem amerikih kompanija da budu poboljani sistemi infrastrukture po cijelom Iraku, da budu sagraeni novi gradovi i pustinje pretvorene u oaze. Mi bismo bili voljni prodati mu tenkove i borbene avione, te sagraditi postrojenja za proizvodnju hemijskog i nuklearnog oruja, kako smo radili u toliko drugih zemalja, pa ak i kad se te tehnologije moda mogu iskoristiti da se izradi najnaprednije oruje. Irak nam je bio neizmjerno vaan, puno vaniji nego to se na brzinu moglo uoiti. Suprotno uobiajenom javnom miljenju, u Iraku se ne radi samo o nafti. Rije je i o vodi i o geopolitici.

103

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice I Tigris i Eufrat teku kroz Irak tako da od svih zemalja u tom dijelu svijeta Irak ima nadzor nad najvanijim izvorima vode koji postaju sve ugroeniji. U doba osamdesetih politika kao i ekonomska vanost vode postojala je oita onima meu nama koji se bavimo energijom i inenjerskim poslovima. U urbi prema privatizaciji mnoge velike kompanije koje su bacile oko na male nezavisne firme u elji da ih preuzmu, sada su namjeravale privatizovati vodene sisteme u Africi, Latinskoj Americi i na Srednjem istoku.

(LXVII) Neuspjeh EHM-a u Iraku

Osim nafte i vode Irak je smjeten na stratekom podruju. Granii s Iranom, Kuvajtom, Saudijskom Arabijom, Jordanom, Sirijom i Turskom, a ima i obalu u Persijskom zalivu. Nalazi se unutar dometa projektila Izraela i nekadanjeg Sovjetskog Saveza. Vojni stratezi usporeuju Irak sa dolinom rijeke Hudson u vrijeme francuskog i indijanskog rata i amerike revolucije. U 18. vijeku Francuzi, Britanci i Amerikanci znali su da onaj ko ima nadzor nad rijekom Hudson ima ujedno i nadzor nad kontinentom. Danas je optepoznato da ko god kontrolie Irak ima u rukama klju Srednjeg istoka. Uza sve ostalo Irak je iroko trite za ameriku tehnologiju i inenjerske ekspertize. injenica da lei na vrhu najprostranijih svjetskih naftnih polja (prema nekim procjenama, ak veih od onih u Saudijskoj Arabiji) osiguravala mu je da se finansiraju veliki infrastrukturni i industrijski programi. Svi glavni igrai - projektne i graevinske kompanije, proizvoai raunarskih sistema, vazduhoplovstvo, projektili, proizvoai tenkova i farmaceutske i hemijske kompanije - usredotoili su se na Irak. Ipak do kraja osamdesetih godina bilo je jasno da Sadam ne vjeruje scenariju EHM-a. To je bila glavna frustracija i velika neugodnost za prvu Buovu administraciju. Kao i Panama tako je Iran doprinosio Buovom imidu slabia. Dok je Bu traio izlaz, Sadam mu ga je sam donio. U avgustu 1990. Sadam je zapoeo napad na naftom bogat eikat Kuvajt. Bu je odgovorio osuujui Sadama za krenje meunarodnog prava, iako je manje od godinu prije sam pokazao svijetu ilegalnu i jednostranu invaziju na Panamu. Nije bilo iznenaenje kad je predsjednik konano naredio opti vojni napad. Petsto hiljada amerikih vojnika poslato je kao dio meunarodnih snaga. Poetkom 1991. vazduni napad je pokrenut na irake vojne i civilne ciljeve. Uslijedio je kopneni napad u trajanju od stotinu sati koji je potpuno unitio puno inferiornije irake snage kojima je nedostajalo oruja. Kuvajt je bio osiguran. Pravi despot nije priveden pravdi iako je kanjen. Buova je popularnost porasla meu amerikim stanovnitvom do 90 odsto. U doba irake invazije bio sam u Bostonu i prisustvovao sastancima - jedna od malo prilika kad sam zaista zamoljen da neto napravim za SWEC. Vrlo se ivo sjeam entuzijazma koji je pozdravio Buovu odluku. Naravno da su ljudi u organizaciji "Stone & Webster" bili uzbueni, ali ne samo zato to smo se suprotstavili diktatoru ubici. Njima je amerika pobjeda u Iraku nudila mogunosti velikih zarada, napredovanja u poslu i poviica plate. Uzbuenje nije bilo ogranieno na one koji e u poslovanju izravno imati korist od rata. Ljudi u cijeloj zemlji, inilo se, gotovo oajniki ele vidjeti nau zemlju da se ponovno potvrdi u vojnom pogledu. Mislim da je bilo vie uzroka takvom stavu, ukljuujui i filozofsku promjenu koja se dogodila kad je Regan porazio Kartera, kad su osloboeni taoci u Iranu i kad je Regan najavio svoju namjeru ponovnog pregovaranja o Panamskom kanalu. Buova invazija na Panamu pokrenula je ve zapretane plamenove. Ispod patriotske retorike i poziva na akciju, ipak mislim da se puno suptilnija transformacija odigravala u trgovakim interesima - a i u tome kako je veina ljudi koji su radili za amerike korporacije gledala na svijet. Njihov mar ka globalnoj imperiji postao je stvarnost u kojoj je veina u zemlji imala udje la. Dvostrane zamisli o globalizaciji i privatizaciji duboko su ulazile u nau psihu. U konanoj analizi nije se radilo samo o Sjedinjenim Dravama. Globalna imperija je postala upravo takva; prelazila je sve granice. Ono to smo nekada shvatali korporacijama SAD sada je postalo istinski 104

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice internacionalno, pa ak i s pravnog gledita. Mnoge su od njih bile prisutne u nizu zemalja; mogle su izabrati iz cijelog asortimana pravila i odrediti po kojem e upravljati svojim djelatnostima, a mnotvo globalizovanih trgovakih ugovora i organizacija to je jo pojednostavnilo. Rijei kao demokracija, socijalizam i kapitalizam postale su gotovo zastarjele. Korporatokratija je bila injenica i sve se jae isticala kao jedini bitan uticaj na svjetsku ekonomiju i politiku. U udnom obratu dogaaja podlegao sam korporatokratiji kad sam u jesen 1990. prodao IPS. Bio je to unosan posao za moje partnere i za mene, ali prodali smo uglavnom zato jer je "Ashland Oil Company" izvrila na nas straan pritisak. Iz iskustva sam nauio da bi borba s njima bila vrlo skupa na vie naina, a da emo se prodajom obogatiti. Ipak mi se uinilo ironinim da naftna kompanija postaje vlasnik moje firme za alternativnu energiju; jedan se dio mene osjeao kao izdajica. SWEC je zahtijevao vrlo malo moga vremena. Povremeno bi me zamolili da odletim u Boston na sastanak ili da pomognem pripremiti ponudu. Ponekad su me slali na mjesta kao to je Rio de aneiro da se tamo druim s plesaima. Jednom sam letio u Gvatemalu privatnim mlanjakom. esto sam zvao menadere projekata da ih podsjetim kako im stojim na raspolaganju i da je moje ime na platnoj listi. Dobivati sav taj novac, a raditi malo ili nita peklo mi je savjest. Dobro sam znao taj posao i elio neto korisno pridonijeti, ali to jednostavno nij e bilo na dnevnom redu. Proganjala me pomisao da sam ja onaj ovjek po sredini. Nastavio sam raditi kradomice - i vrlo neredovno - na djelu Savjest prikrivenog ekonomskog ubice, ipak, nisam se zavaravao vjerovanjem da e to ikad biti objelodanjeno. Godine 1991. poeo sam voditi u Amazonu male grupe ljudi kako bih provodio vrijeme sa Shuarima i od njih uio. Shuari su bili eljni podijeliti s nekim svoje znanje o uvanju okoline i domaim nainima lijeenja.

(LXVIII) Preuzimanje odgovornosti

Tokom iduih nekoliko godina interes za ta putovanja se poveao pa je utemeljena neprofitna organizacija "Koalicija mijenjanja snova" (Dream Change Coalition). Posvetila se mijenjanju naina na koji ljudi iz industrijaliziranih zemalja gledaju Zemlju i na odnos prema njoj. Organizacija Dream Change dobila je sljedbenike po svijetu i omoguavala ljudima stvaranje organizacija sa slinom misijom u mnogim zemljama. TIME magazin odabrao ju je meu trinaest organizacija ije internetske stranice najbolje odravaju ideale i ciljeve Dana planeta Zemlje. Tokom devedesetih godina prolog vijeka sve sam se vie ukljuivao u neprofitnom svijetu, pomaui da bude osnovano nekoliko organizacija i radei u upravnim odborima drugih. Mnoge od njih izrasle su iz rada vrlo portvovanih ljudi u Dream Changeu, a ukljuivale su i rad sa domorodakim narodima u Latinskoj Americi Shuarima i Achuarima Amazone, Keuama u Andama i Majama u Gvatemali - ili u poduavanje ljudi u SAD i u Evropi o tim starim kulturama. SWEC je odobravao takav filantropski posao, on je bio na tragu SWEC-ove aktivnosti s United Wayom. I ja sam napisao jo knjiga, ali uvijek oprezan da se usmjerim na izvornu pouku i da izbjegnem svako spominjanje svojih EHM aktivnosti. Osim ublaavanja dosade, te su mi mjere pomogle da ostanem u kontaktu s Latinskom Amerikom i politikim pitanjima koja su mi bila draga. No, koliko god sam se trudio da uvjerim samog sebe da mi moj neprofitni posao i pisanje donose ravnoteu, da popravljam uinke svojih nekadanjih aktivnosti, ipak mi je to bilo vrlo teko. Duboko u srcu znao sam da izbjegavam svoju odgovornost pred keri. Desika je naslijedila svijet u kojem su milioni djece optereeni dugovima im se rode, dugovima koje nikad nee moi isplatiti. A za to sam ja morao preuzeti odgovornost.

105

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Popularnost mojih knjiga postajala je sve vea, posebno jedne pod naslovom "Svijet je onakav kakvog ga sanja". Uspjeh knjige poveao je broj zahtjeva da odrim predavanja ili radionice. Ponekad stojei pred publikom u Bostonu i Njujorku ili Milanu pala bi mi na pamet ironija. Ako je svijet uistinu onakav kakvog ga sanja, zato sam ja sanjao takav svijet? Kako sam uspio odigrati tako bitnu ulogu u prikazivanju takve none more? Godine 1997. upuen sam da drim predavanja nedjelju dana u radionici Mega instituta na Karibima, u nekom ljetovalitu na ostrvu St. John's. Stigao sam tamo kasno nou. Kad sam se sutradan probudio, poao sam na maleni balkon i naao se nasuprot upravo onom zalivu gdje sam prije sedamnaest godina donio odluku da u napustiti MAIN. Pao sam u stolicu svladan osjeanjima. Tokom te sedmice proveo sam mnogo slobodnoga vremena na tom balkonu gledajui dolje Lainster Bay i pokuavajui da razumjem svoja osjeanja. Bilo mi je jasno da, uprkos injenici da sam sve ono napustio, nisam preduzeo sljedei korak, te da je moja odluka da ostanem u sreditu zbivanja bila nadoknada za razornu tetu koja je poinjena. Do kraja tjedna zakljuio sam da svijet oko mene nije onaj koji sanjam i da moram uiniti upravo ono to poduavam svoje studente da ine: promijeniti snove tako da oni budu odraz onoga to zaista u ivotu elim. Vrativi se kui, odustao sam od svoje prakse korporacijskog savjetnika. Predsjednik SWEC -a koji me angaovao sad je bio umirovljen. Doao je novi ovjek, bio je mlai od mene i oito ga nije zabrinjavalo to bih ja mogao ispriati svoju priu. On je zapoeo program tednje i bio je zadovoljan to ne mora plaati vie tako visok iznos. Ja sam odluio da dovrim knjigu na kojoj ve tako dugo radim, a ve i ta sama odluka donijela mi je divan osjeaj olakanja. Dijelio sam svoje ideje o pisanju sa bliskim prijateljima, veinom ljudima iz neprofitne djelatnosti koji su bili zaokupljeni izvornim kulturama i ouvanjem kinih uma. Iznenadilo me to su tako zbunjeni. Bojali su se, ako iznesem na vidjelo svu istinu, da e mi to onemoguiti predavanja i ugroziti neprofitna udruenja koja podravam. Mnogi meu nama su pomagali plemenima u Amazoni da zatite svoju zemlju od naftnih kompanija. To to sam odbacio svoju odgovornost moglo bi potkopati moj kredibilitet, govorili su mi, moglo bi cijeli pokret gurnuti korak nazad. Neki su ak prijetili da e odustati od podrke. Tako sam ponovo prestao pisati. Umjesto toga sam se usredotoio na voenje ljudi duboko u Amazonu da im pokaem koje je pleme i koje mjesto najmanje dotakao moderni svijet. Zapravo sam upravo tamo bio 11. septembra 2001. Desetog septembra 2001. putovao sam niz rijeku Amazonu u Ekvadoru sa akaimom umpijem, suautorom moje knjige "Duh Shuara". Vodili smo grupu od esnaestoro ljudi iz SAD prema njegovoj zajednici duboko u kinoj umi. Posjetioci su doli da saznaju vie o njegovim ljudima i da im pomognu da sauvaju vrijedne kine ume. akaim se borio kao vojnik u nedavnom sukobu Ekvadora i Perua. Veina ljudi u zemljama koje troe naftu nije nikad ni ula za taj rat, ali on je, prije svega, voen da bi ih snabdio naftom. Iako je granica tih dviju zemalja godinama bila sporna, tek je nedavno rezolucija postala hitna. Razlog hitnosti bio je taj to naftne kompanije moraju saznati s kojom e zemljom pregovarati kako bi dobile koncesiju za odreene dijelove zemlje koja je bogata naftom. Granice je trebalo definisati. Shuari su formirali prvu liniju ekvadorske odbrane. Dokazali su da su tvrdi borci koji esto nadvladaju brojno nadmone i bolje opremljene snage. Shuari nisu nita znali o politici koja je stajala u pozadini rata i da e rezolucija otvoriti vrata naftnim kompanijama. Oni su se borili jer potiu od tradicionalnih ratnika i jer ne ele dozvoliti stranim vojnicima da dou na njihovo tlo. Dok smo tako veslali po rijeci promatrajui jato brbljivih papiga kako nas nadlijee, pitao sam akaima da li primirje jo traje.

106

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice

(LXIX) Posljedice 11. septembra

"Da," rekao je, "ali naalost, moram vam rei da se sada spremamo za rat pro tiv vas." Nastavio je to objanjavati, naravno, jasno da ne misli lino na mene ili na ljude u naoj grupi. "Vi ste nai prijatelji", uvjeravao me. Objasnio mi je kako govori o naim naftnim kompanijama i vojnim snagama koje e doi u dunglu da bi ih branile. "Vidjeli smo ta su uinili plemenu Huaorani. Unitili su im ume, zagadili rijeke i ubili mnogo ljudi pa i djece. Danas Huaorani jedva da i postoje kao ljudi. Mi neemo dozvoliti da se nama to dogodi. Neemo dozvoliti naftnim kompanijama da uu na nau teritoriju, kao to ne bismo dozvolili ni Peruancima. Svi smo se zakleli da emo se boriti do posljednjeg ovjeka." Te veeri naa grupa je sjedila oko vatre u centru lijepe shuarske kue napravljene od bambusovih daica, sloenih na tlu i pokrivenih slamnatim krovom. Ja sam ispriao priu o svom razgovoru sa akaimom. Svi smo se pitali koliko jo ljudi u svijetu tako misli o naim naftnim kompanijama i o naoj zemlji. Koliko ih je poput Shuara bilo prestravljeno da emo ui u njihove ivote i unititi njihovu kulturu i zemlju. Koliko njih je nas mrzilo? Sutradan sam se uputio u mali ured, gdje smo drali na dvosmjerni radio-aparat. Ja sam trebao da organizujem pilote da dou i pokupe nas za nekoliko dana. Dok sam s njima razgovarao, zauo sam povik. "Moj Boe," krikne ovjek na drugoj strani radija. "Njujork je napadnut." On pojaa komercijalnu stanicu koja je svirala u pozadini. U sljedeih pola sata primili smo izvjetaj minutu po minutu o dogaajima koji su se odvijali u Sjedinjenim Dravama. Kao i svi ostali, taj trenutak nikad neu zaboraviti. Kad sam se vratio kui na Floridu, znao sam da moram posjetiti Graund ziro, mjesto gdje su se donedavno nalazili tornjevi Svjetskog trgovinskog centra, pa sam organizovao let u Njujork. Stigao sam u svoj hotel izvan grada rano poslijepodne. Bio je sunan dan u novenmbru, neobino blag za godinje doba. Lutao sam po Central parku pun entuzijazma, a zatim sam se uputio u dio grada gdje sam nekada provodio mnogo vremena, podruje oko Vol strita, sada poznato pod nazivom Graund ziro. Kako sam se pribliavao, moj entuzijazam zamijenio je osjeaj strave. Vidici i mirisi bili su porazni nevjerovatno unitavanje; svijeni i otopljeni kosturi nekad tako velikih zgrada, ruevine, ueen miris dima, ugljenisane ruevine i spaljeno meso. Sve sam to vidio na televiziji, ali drugaije je biti ovdje. Za ovo nisam bio spreman - posebno ne na ljude. Prolo je dva mjeseca, a jo su bili naokolo, oni koji su ivjeli ili radili u blizini, oni koji su preivjeli. Neki Egipanin koji je tratio vrijeme oko svog duania za popravak cipela, u nevjerici je klimao glavom. "Ne mogu se na ovo priviknuti", govorio je. "Izgubio sam puno muterija, puno prijatelja. Moj neak je umro tamo gore." Pokazao je na plavo nebo. "ini mi se da sam ga vidio kako iskae. Ne znam... Toliko ih je skakalo, drali su se i mahali rukama kao da mogu letjeti." Bilo je iznenaujue kako ljudi meusobno razgovaraju u Njujorku. I bilo je to vie od jezika. Gledali su se u oi. Iako mrki, izmjenjivali su poglede saosjeanja.

107

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Bilo je jo neto, neki osjeaj u vezi sa samim tim mjestom. Na poetku nisam mogao to zamisliti, a onda mi je sinulo svjetlo. Donji Menhetan bio je tamni kanjon u danima kad sam hodoastio u ovaj dio grada da bih podigao kapital za IPS, kad sam koristio strategiju zavjere sa svojim bankarima investitorima uz veeru u restoranu "Windows on The World". Trebalo je ii tako visoko, na vrh Svjetskog trgovinskog centra, ako biste eljeli vidjeti svjetlo. Sad je bilo ovdje na nivou ulice. Kanjon se raspuknuo i otvorio, a nas koji smo stajali na ulici uz ruevine grijao je sunev sjaj. Nisam se prestajao pitati da li je pogled na nebo i na svjetlo pomogao ljudima da otvore srca. Osjeao sam se krivim zbog takvih misli. Krenuo sam iza ugla do crkve Triniti i dolje niz Vol strit. Nazad u stari dio Njujorka, zavijen sjenom. Ni neba ni svjetla. Ljudi ure trotoarom i ne gledaju jedni druge. Policajac krikne na prespori automobil. Sjeo sam na prve stepenice do kojih sam stigao, one na broju etrnaest. Odnekud zvuk velikog ventilatora nadjaao je drugu buku. inilo se da zvuk dolazi iz masivnog kamenog zida zgrade berze New York Stock Exchange. Promatrao sam ljude. Gurali su se niz ulicu izlazei iz svojih kancelarija, urei kui ili krenuvi u restoran ili kafi da bi razgovarali o poslu. Neki su hodali udvoje i razgovarali. Veinom su bili sami i tihi. Pokuao sam shvatiti neiji pogled. Nije se dogodilo. Zavijanje automobilskog alarma odvuklo mi je panju niz ulicu. ovjek je pourio iz kancelarije i usmjerio klju prema automobilu, alarm se ugasio. Sjedio sam tamo mirno nekoliko dugih trenutaka. Malo kasnije pruio sam ruku u svoj dep i izvukao uredno sloen komad papira pun statistike. Tada sam ga ugledao. Gazio je ulicom buljei u svoje noge. Imao je sijedu, mravu bradu i bio je odjeven u prljav kaput, koji je izgledao potpuno neumjesno tog toplog popodneva na Vol stritu. Znao sam da je iz Avganistana. Pogledao me. Tada nakon trenutka oklijevanja uputio se uz stepenice. Pristojno je klimnuo glavom i sjeo uz mene ostavivi metar ili dva izmeu nas.

(LXX) udne koincidencije

Po nainu kako je gledao pred sebe razumio sam da je na meni da zaponem razgovor. "Lijepo poslijepodne." "Divno." Akcent mu je bio jak. "U ovakva vremena elimo sunce." "Mislite na Svjetski trgovinski centar?" Kimnuo je. "Vi ste iz Avganistana?" Zurio je u mene. "Je li to tako oito?" 108

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice "Dosta sam putovao. Nedavno sam posjetio Himalaje, Kamir." "Kamir." Povukao je svoju bradu. "Borbe." "Da, Indija i Pakistan, hinduisti i muslimani. Podstie na razmiljanje o vjeri, zar ne?" Oi nam se sretoe. Njegove su bile tamnosmee, gotovo crne. Uinile su mi se mudrima i tunima. On se okrene prema zgradi njujorke berze. Dugim, kvrgavim prstom pokae mi prema zgradi. "Ili je moda stvar u ekonomiji, a ne u religiji." "Jeste li sluili vojsku?" Nisam mogao, a da se ne smijuljim. "Ne. Privredni savjetnik." Dodao sam mu papir sa statistikom. "Ovo je bilo moje oruje." Pruio je ruku i uzeo papir. "Brojke." "Svjetska statistika." Pogledao je popis, a onda se malo nasmijao. "Ne znam itati." Vratio mi je papir. "Brojke nam govore da 24.000 ljudi svakodnevno umire od gladi." Tiho je zazvidao i na trenutak razmislio o tom te uzdahnuo. "Ja sam zamalo postao jedan od njih. Imao sam malu farmu ipka u blizini Kandahara. Doli su Rusi, a mudahedini su se sakrili iza drvea u jarke s vodom." Podigao je ruke i usmjerio ih kao puku. "Zasjeda." Spustio je ruke. "Sve moje drvee i kanali, sve je uniteno." "Poslije toga, to ste uinili?" Pogledao je na popis koji sam drao u ruci. "Ukljuuje li i prosjake?" Nisu bili na popisu, ali mislim da sam se sjetio. "Oko osamdeset miliona u svijetu, mislim." "Ja sam bio jedan od njih." Klimao je glavom, inilo se da se izgubio u mislima. Sjedili smo u tiini nekoliko minuta prije nego to je progovorio. "Ne volim prosjaiti. Dijete mi umire pa uzgajam mak." "Opijum?" Slegnuo je ramenima. "Nema drvea, nema vode. Jedini nain da prehranim porodicu." Osjetio sam knedlu u grlu, depresivan osjeaj tuge i krivice. "Mi uzgoj opi jumskog maka zovemo zlom, ali mnogi nai najbogatiji ljudi zahvaljuju za svoje bogatstvo ba trgovini drogom." Ponovo me pogledao u oi i inilo se kao da mi prodire u duu. "Bili ste vojnik", rekao je kimnuvi glavom da potvrdi tu jednostavnu injenicu. Tada se polako podigao na noge i gegao se niz stepenice. elio sam da ostane, ali sam se osjetio bespomono da bih ita kazao. Uspio sam se dii i poi za njim. Na dnu stepenica zaustavio me znak. Na njemu je bila i slika zgrade pred kojom sam sjedio. Na vrhu je bilo obavjetenje prolaznicima da je znak potavljen u ime fondacije "Heritage Trails of New York" (Tragovi batine). Glasio je ovako: Halikarnasov mauzolej visoko na vrhu zvonika Sv. Marka u Veneciji, na raskrskici Vol strita i Brod strita - to je koncept nacrta iza Vol strita br. 14. Svojevremeno najvia bankarska zgrada, neboder visok 539 stopa prvotno je bio sjedite glavne kancelarije Bankers Trusta, jedne od najbogatijih finansijskih institucija.

109

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Stajao sam tamo pun strahopotovanja i gledao gore u zgradu. Nedugo nakon kraja devetnaestog vijeka, Vol strit br. 14 igrala je ulogu koju e kasnije preuzeti Svjetski trgovinski centar; bila je pravi simbol moi i privredne dominacije. Udomljavala je i Bankers Trust, jednu od firmi koje sam angaovao na finansiranju svoje energetske kompanije. Ja sam bitan dio svoje batine - batine vojnika - kako je to stari Avganistanac spretno nazvao. To da sam onog dana tamo dospio i govorio s njim inilo mi se kao udna koincidencija. Koincidencija. Ta rije me zaustavila. Razmislio sam kako nae reakcije na koincidencije oblikuju nae ivote. Kako reagovati u vezi s ovom? Nastavljajui s hodanjem pomno sam motrio glave u gomili ljudi, ali njemu nisam uao u trag. Na sljedeoj zgradi bio je velik kip omotan u plavu plastiku. Ono to je bilo urezano u kamen zgrade otkrivalo je da se radi o zgradi Federal Halla, na adresi Vol strit br. 26, gdje se 30. aprila 1789. Dord Vaington zakleo na dunost prvog predsjednika Sjedinjenih Drava. To je bilo ba ono mjesto gdje se zakleo prvi ovjek kome je bila data odgovornost da uva ivot, slobodu i traganje za sreom svih ljudi. Tako blizu Graund ziroa, tako blizu Vol strita. Otiao sam dalje oko bloka u Ulicu Pine. Tamo sam se suoio sa svjetskim sjeditem banke Chase, one banke koju je izgradio Dejvid Rokfeler, banke koja je raspolagala novcem od nafte, a koristili su ga ljudi poput mene. Ta banka, institucija koja slui EHM-ovima i koja je bila strunjak u promociji globalne imperije, na vie naina bila je simbol korporatokratije. Sjeam se da sam proitao kako je Svjetski trgovinski centar projekt koji je zapoeo Dejvid Rokfeler 1960. i da je poslijednjih godina kompleks doivljavan kao kamen oko vrata.

(LXXI) Venecuela spasava svijet

Govorilo se da finansijski nije uspjean, da nije prilagoen modernim tehnologijama Interneta i optike te da je optereen skupim i neefikasnim sistemom liftova. Ona dva tornja nekada su nosila nadimak David i Nelson. Sada kamena oko vrata vie nema. Nastavio sam hodati sporo, gotovo s odbojnou. Usprkos toploti poslijepodneva osjetio sam neku hladnou i shvatio da me preuzela neka udna zabrinutost i predosjeaj. Nisam mogao odrediti uzrok, ali sam pourio nastojei se rijeiti tog osjeaja. Konano sam se ponovo naao zurei u tu rupu koja j e tinjala, savijen metal i veliko oteenje na tlu. Oslonio sam se na kuu koja je izbjegla unitenje i pogledao u ponor. Pokuao sam misliti na ljude koji su iskakali i na oaj koji ih je obuzeo. Ali nije mi uspijevalo. Umjesto toga vidio sam Osamu bin Ladena kako prima novac i oruje koje vrijedi milione dolara i to od ovjeka koji je zaposlen u konsultantskoj kompaniji, a ona ima ugovor s Vladom Sjedinjenih Drava. Tada sam ugledao sebe pred raunarom praznog ekrana. Pogledao sam uokolo, dalje od Ground Zeroa na njujorke ulice koje su izbjegle vatru i sada su se vraale normalnom ivotu. Pitao sam se ta ljudi koji hodaju ovim ulicama sada misle o svemu - ne samo o razaranju tornjeva, ve i o unitenim farmama ipka i o onih 24.000 koji svakodnevno skapaju od gladi. Zanimalo me misle li uopte o tim stvarima, bi li bili u stanju otrgnuti se od svakodnevnih poslova i automobila koji isputaju gasove i od isplata svojih kamata, zaustaviti se dovoljno dugo kako bi razmislili to su lino pridonijeli svijetu koji ostavljaju svojoj djeci. Zanimalo me to znaju o Avganistanu - ne o onomu na televiziji, onom zagaenomu amerikim vojnim atorima i tenkovima, ve o Avganistanu onog starca. Pitao sam se i ta misle o onih 24.000 ljudi koji umiru od gladi svakoga dana. A tada sam opet vidio sebe pred praznim ekranom raunara. 110

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Prisilio sam se skrenuti svoju panju na Ground Zero. U tom je momentu jedno bilo sigurno: moja zemlja razmilja o osveti, a usredotouje se na zemlje kao to je Avganistan. Ali ja sam razmiljao o ovim drugim mjestima na svijetu gdje ljudi mrze nae kompanije, nau vojsku, politiku i na vrst korak prema globalnoj imperiji. Pitao sam se ta je s Panamom, Ekvadorom, Indonezijom, Iranom, Gvatemalom, to je s veim dijelom Afrike? Odgurnuo sam se od zida na koji sam bio naslonjen i poao dalje. Malen, crnomanjast ovjek mahao je novinama po vazduhu i vikao na panskom. Stao sam. "Venecuela je na ivici revolucije", derao se nadjaavi buku saobraaja, trube automobila i ljudsku vrevu. Kupio sam novine i stao tamo na tren preletjevi oima preko lanka. Govorio je o Ugu avezu, demokratski izabranom predsjedniku Venecuele, o protivamerikom predsjedniku i potajnoj mrnji koju je izazvala politika SAD u Latinskoj Americi. to s Venecuelom? Posmatrao sam Venecuelu dugi niz godina. Bila je klasian primjer zemlje koja se preko nafte podigla od siromatva do bogatstva. Ujedno je bila i primjer za zbrku kakvu izaziva bogaenje naftom, neuravnoteenost izmeu bogatstva i siromatva i primjer zemlje koju je korporatokratija sramno izrabljivala. Postala je utjelovljenje mjesta gdje su se EHM-i starog stila kao to sam ja pretvarali u novi stil, u varijantu korporacija. Dogaaji o kojima sam itao u novinama onoga dana kod Ground Zeroa bili su direktna posljedica izbora 1998. kad su osiromaeni i obespravljeni izabrali Uga aveza za svog predsjednika. Ovaj je odmah uveo drastine mjere, preuzevi kontrolu nad sudovima i drugim institucijama i raspustio Kongres Venecuele. Optuio je Sjedinjene Drave za "besramni imperijalizam," snano se i javno usprotivio globalizaciji i uveo zakon o ugljikovodicima koji je podsjeao ve po imenu na onaj zakon Haimea Roldosa donesen u Ekvadoru kratko prije nego se njegov helikopter sruio. Osim toga, avez se opirao tradicionalnoj nezavisnosti naftnih kompanija u vlasnitvu drave, "Petroleos de Venezuela", zamijenivi kljune ljude na vrhu ljudima koji su mu bili lojalni. Nafta iz Venecuele bila je bitna u ekonomijama cijelog svijeta. Godine 2002. ta je zemlja bila etvrti po veliini svjetski izvoznik nafte, a za Sjedinjene Drave trei opskrbljiva. "Petroleos de Venezuela" sa svojih 40.000 zaposlenih i 50 milijardi dolara godinje od prodaje donosila je 80 odsto prihoda zemlje. To je bio daleko najvaniji faktor ekonomije Venecuele. Preuzevi industriju, avez je sam sebe kao kljunog igraa gurnuo na svjetsku pozornicu. Mnogi su u Venecueli vidjeli to kao sudbinu, kao dovrenje procesa koji je zapoeo prije osamdeset godina. Nafta je u velikoj koliini 14. decembra 1922. prodrla iz tla kod mjesta Maracaiba. Stotinu hiljada barela sirove nafte iktalo je u vazduh svakodnevno jo tri idua dana, a taj jedinstveni geoloki fenomen zauvijek je promijenio Venecuelu. Do 1930. zemlja je postala najvei svjetski izvoznik nafte pa su ljud i na nju gledali kao na opte rjeenje svih problema. Zalihe nafte su iduih etrdeset godina omoguavale Venecueli da se iz jedne od najsiromanijih zemalja razvije u najbogatiju zemlju Latinske Amerike. Svi vani statistiki podaci o zemlji znatno su se poboljali: zdravstvo, obrazovanje, zaposlenost, dugovjenost ljudi, preivljavanje dojenadi. Poslovi su prosperirali.

111

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice

(LXXII) Recesija uzima danak

U doba naftnog embarga OPEC-a, cijene nafte su skoile prema nebu, a budet Venecuele se uetvorostruio. EHM-i su krenuli na posao. Meunarodne banke poplavile su zemlju ponudama kredita kojima bi se izgradila kompletna infrastruktura i industrijski projekti pa i najvii neboderi na kontinentu. Tada u osamdesetim godinama stigao je korporacijski tip EHM-a. Bila je to idealna prilika za njih da naue zanat. Srednja klasa u Venecueli bila je dostupna i predstavljala je zrelo trite za iroki raspon proizvoda, ali je jo postojao i sloj siromanih koji je bio na raspolaganju kao radna snaga u tvornicama. Tada su cijene nafte pale i Venecuela nije mogla otplatiti dugove. MMF je 1989. nametnuo stroge mjere i vrio pritisak na Karacas da podupre korporatokratiju na sve naine. Ljudi iz Venecuele su reagovali burno; u neredima je ubijeno dvjesto ljudi. Iluzija o nafti kao vrei bez dna i izvoru velike zarade ozbiljno je uzdrmana. Od 1978. do 2003. prihod po glavi stanovnika u Venecueli smanjio se za 40 odsto. Kako je siromatvo raslo, pojaavala se ljutnja. Polarizacija je imala posljedicu, srednja klasa je radila p rotiv siromanih. Kako se to esto dogodi u zemljama gdje ekonomija zavisi od proizvodnje nafte, demografsko se stanje radikalno promijenilo. Ekonomija u padu uzela je svoj danak na srednjoj klasi pa su mnogi pali u redove siromanih. Kad je doao na vlast, novi predsjednik je poduzeo korake kojima je zaprijetio Buovoj administraciji. Neposredno prije 11. septembra Vaington je razmatrao svoje opcije. EHM -i su promaili; je li dolo vrijeme za akale? Tada je 11. septembar promijenio sve prioritete. Predsjednik Bu i njegovi savjetnici su se usredotoili na poticanje svjetske zajednice kako bi poduprla SAD i njihove aktivnosti u Avganistanu i u invaziji na Irak. Osim svega ostalog amerika je ekonomija bila usred recesije. Venecuela je stavljena u pozadinu, no bilo je jasno da e u odreenom trenutku Bu i avez doi u sukob. Kad se pojavila prijetnja izvorima na Srednjem istoku i u Iraku Vaington vie nije mogao dozvoliti dugo ignorisanje Venecuele. Lutanje oko Ground Zeroa i Vol strita, razgovor sa starim ovjekom iz Avganistana te itanje o avezu i Venecueli dovelo me do jedne take koju sam niz godina izbjegavao i prisilio me da se ozbiljno osvrnem na posljedice onih stvari koje sam radio u prethodna tri desetljea. Nikako nisam mogao zanijekati ulogu to sam odigrao. injenica da sam bio EHM sada je imala uinak na generaciju moje keri i to na vrlo negativne naine. Znao sam da vie ne mogu odgaati da neto preduzmem kako bih nadoknadio ono to sam uinio. Morao sam raistiti sve u vezi sa svojim ivotom i to na takav nain da pomogne ljudima da se trgnu u vezi s korporatokratijom i da razumiju zato nas toliki dio svijeta mrzi. Opet sam poeo pisati, ali dok sam to radio, inilo mi se da je moja pria ve prestara. Morao sam je nekako uiniti savremenijom. Razmiljao sam da odem u Avganistan, Irak i Venecuelu te da ponem pisati savremene komentare o te tri zemlje. inilo se da one utjelovljuju svu ironiju tekuih svjetskih zbivanja. Svaka je od njih prola kroz traumatinu politiku zbrku i zavrila s voom kojem jo mnogo toga nedostaje (okrutan i despotski taliban, psihopat Sadam i ekonomski nevjet avez), ali ni u jednom sluaju korporatokratija nije reagovala pokuajem rjeavanja dubljih problema tih zemalja. Umjesto toga odgovor je bio jednostavno da se potkopaju njihovi lideri koji stoje na putu naoj naftnoj politici. U brojnim aspektima Venecuela je bila najintrigantniji sluaj jer dok se vojna intervencija ve odigrala u Avganistanu i inila se neizbjenom u Iraku, odgovor amerike administracije na aveza ostao je tajna. to se mene tie, pitanje se nije sastojalo u tome je li avez dobar voa; pitanje je bilo reakcija Vaingtona na lidera koji smeta korporatokratiji u pohodu prema globalnoj imperiji. Prije nego to sam naao vremena da organizujem takav put, ponovo su intervenisale okolnosti. Moj neprofitni posao odveo me 2002. u Junu Ameriku nekoliko puta. Porodica iz Venecuele iji je posao propadao u avezovom reimu pridruila mi se na jednom putu u Amazonu. Postali smo bliski prijatelji pa sam saznao njihovu stranu prie. Upoznao sam Latinoamerikance s drugog kraja ekonomskog spektra, koji su aveza 112

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice smatrali spasiteljem. Dogaaji koji su se odvijali u Karacasu bili su simptomatini za svijet koji smo stvorili mi, EHM-i. Do decembra 2002. situacija i u Venecueli i Iraku dostigla je kritini vrhunac. Te dvije zemlje su se razvijale kao dvije potpune suprotnosti jedna drugoj. U Iraku svi suptilni napori - kao EHM-a tako i akala - nisu Sadama uspjeli nagovoriti da poslua, sada smo se pripremali za zavrno rjeenje, za invaziju. U Venecueli Buova je administracija dovela u igru iranski model Kermita Ruzvelta. "New York Times" je izvjetavao: Stotine hiljada stanovnika Venecuele izale su danas ovdje na ulice da pokau svoj udio u nacionalnom trajku, da potaknu uklanjanje predsjednika Uga aveza, tek 28. dan na vlasti. trajku se pridruilo otprilike 30.000 naftnih radnika, pa prijeti da se pretvori u katastrofu ove zemlje; peta po veliini svjetska izvoznica nafte, u mjesecima koji dolaze... Zadnjih dana trajk je stigao do mrtve take. Gospodin avez se slui radnicima koji ne trajkuju da bi pokuao normalizovati rad u kompaniji koja je u vlasnitvu drave. Njegovi protivnici koje vodi koalicija biznisa i radniki voe tvrde meutim da e njihov trajk gurnuti naftnu kompaniju, a ujedno i avezovu vladu u kolaps.

(LXXIII) Sadam pomogao avezu

To je bio upravo onaj nain kako je CIA skinula Mosadegha i zamijenila ga ahom. Analogija nije mogla biti jasnija. inilo se da se istorija sablasno ponavlja pedeset godina kasnije. Pet decenija, a nafta je jo bila pokretaka snaga. avezovi sljedbenici sukobili su se s njegovim protivnicima 4. januara 2003. Dvoje je ljudi ubijeno, a desetine drugih ranjeno. Sutradan sam razgovarao sa starim prijateljem koji je godinama bio povezan sa akalima. Kao ni ja, ni on nikad nije direktno radio ni za jednu vladu, ali je vodio tajne operacije u mnogim zemljama. Rekao je kako mu je priao privatni preduzetnik s prijedlogom da raspiri trajkove u Karacasu i da ponudi mito vojnim slubenicima - mnogi od njih su prije bili polaznici kole svih Amerika - da bi se ovi pobunili protiv izabranog predsjednika. On je ponudu odbio, ali priznao mi je: "ovjek koji je preuzeo posao zna ta radi." Jo istog mjeseca, u januaru 2003. cijene sirove nafte su narasle visoko, a amerike zalihe su bile niske. Uzevi u obzir situaciju na Srednjem istoku znao sam da Buova administracija ini sve to moe kako bi aveza skinula s vlasti. Tada je stigla vijest da im je uspjelo; avez je izbaen. "New York Times" iskoristio je dogaaje kao ansu da ponudi istorijsku perspektivu - i da identifikuje ovjeka koji se pojavio da bi odigrao ulogu Kermita Ruzvelta u savremenoj Venecueli: Sjedinjene Drave... podupirale su autoritarne vlasti po cijeloj Centralnoj i Junoj Americi za vrijeme i nakon Hladnog rata, u obrani svojih ekonomskih i politikih interesa. U maloj Gvatemali, Centralna obavjetajna agencija (CIA) uinila je dravni udar zbacivi demokratski izabranu vladu 1954. i podupirala budue desniarske vlade protiv ljevarskih pobunjenikih grupa tokom etiri decenije. Umrlo je oko 200.000 civila. 113

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice U ileu je udar koji je poduprla CIA pomogao da na vlast doe general Augusto Pinoe od 1973. do 1990. Krhka demokratska vlada u Peruu jo nije razmrsila ulogu agencije u deceniji podrke svrgnutom predsjedniku u nemilosti, Albertu K. Fujimori i njegovom zloglasnom efu pijunae, Vladimiru L. Montesinosu. SAD su morale izvriti invaziju na Panamu 1989. da bi se rijeile narko-diktatora Manuela A. Noriege, koji je gotovo 20 godina bio cijenjen kao izvjestilac amerikih obavjetajaca. A svakako je bila nuna borba da se ostvari nenaoruana opozicija protiv nikaragvanskih ljeviara tijekom osamdesetih godina, ukljuujui i prodaju oruja Iranu za gotov novac, to je dovelo do optubi starijih Reganovih administrativaca. Meu ispitivanima bio je Oto J. Reich, veteran iz borbi u Latinskoj Americi. Nikad protiv Reicha nije podignuta optunica. Buova administracija nije se mogla baviti odjednom sa svima: Avganistanom, Irakom i Venecuelom. U tom trenutku nije imala ni vojnu mo ni politiku podrku da to uini On je kasnije postao ambasador Sjedinjenih Drava u Venezueli, a sada slui kao pomonik dravnog sekretara za unutarnje amerike stvari kod imenovanja predsjednika. Pad aveza neto je ime se on moe podiiti. Ako su Reich i Buova administracija proslavili udar protiv aveza, drutvo se ubrzo razilo. U udnom obratu, avez je ponovo preuzeo vlast za manje od 72 sata. Za razliku od Mosadegha u Iranu, avez je uspio zadrati vojsku na svojoj strani usprkos svim pokuajima da se najvii vojni oficiri okrenu protiv njega. Osim toga on je imao snanu dravnu naftnu kompaniju na svojoj strani. "Petroleos de Venezuela" suprotstavio se hiljadama radnika trajkaa i odrao se. Kad se paina slegla, avez je pojaao mo svoje vlade nad radnicima kompanije, oistio vojsku od nekoliko nelojalnih oficira koje su nagovorili da ga izdaju i potjerao iz zemlje mnotvo svojih protivnika. Zahtijevao je 20 godina zatvora za dvojicu istaknutih lidera opozicije kao i za operativce povezane s Vaingtonom koji su se pridruili akalima i vodili nacionalni trajk. U krajnjoj analizi cijeli slijed dogaanja bio je nevolja za Buovu vladu. "Los Angeles Times" je izvijestio: Slubenici Buove administracije izjavili su u utorak da su o micanju predsjednika Venecuele razgovrali mjesecima s vojnim i civilnim liderima iz Venecuele... To kako je administracija tretirala udar dolo je na vidjelo javnosti. Bilo je oito da nisu bili neuspjeni samo EHM - ve i akali. Venecuela je 2003. pokazala da je potpuno drugaija od Irana 1953. Pitao sam se je li to samo nagovjetaj ili jednostavno anomalija - i to e Vaington dalje uiniti. Barem za sada vjerujem da je ozbiljna kriza bila navjetena u Venecueli - a aveza je spasio - Sadam Husein. Buova administracija nije se mogla baviti odjednom sa svima: Avganistanom, Irakom i Venecuelom. U tom trenutku nije imala ni vojnu mo ni politiku podrku da to uini. Znao sam ipak da se te ok olnosti mogu brzo promijeniti i da e se predsjednik avez vjerovatno suoiti sa snanom opozicijom u bliskoj budunosti. Usprkos svemu, Venecula je podsjetila da se u 50 godina nije puno toga izmijenilo - osim ishoda. Venecuela je bila klasian sluaj. Ipak, kako sam posmatrao odvijanje stvari, primijetio sam injenicu da se zaista vani borbeni potezi povlae u drugoj zemlji. Ti su potezi bili vani ne samo zato jer su se odvijali u dolarima ili ljudskim ivotima, ve zato to su sadravali pitanja koja su daleko nadilazila materijalistike ciljeve kakvi obino definiu imperije. Te borbene linije protezale su se daleko dalje od vojski ili bankara, poslovnih izvrnih organa i politiara, duboko u dui moderne civilizacije. A potezi su se vukli u zemlji koj u sam upoznao i zavolio, onoj gdje sam na poetku radio kao volonter Mirovnih snaga: u Ekvadoru.

114

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice

(LXXIV) Opet u Ekvadoru

Od onda kad sam otiao prvi put 1968. u Ekvador, ta mala zemlja postala je istinska rtva korporatokratije. Moji savremenici i ja te nai moderni korporacijski ekvivalenti uspjeli su zemlju dovesti do virtuelnog bankrota. Mi smo Ekvadoru posudili milijarde dolara da bi mogao angaovati nae projektante i graevinare da ostvare projekte koji e pomoi njenim najbogatijim porodicama. Posljedica je bila da je u ove tri decenije siromatvo slubeno poraslo od 50 do 70 odsto, javni dug od 240 miliona dolara na 16 milijardi, a udio zarade od prirodnih izvora, koji je vraen najsiromanijim graanima, smanjen je od 20 odsto na est odsto. Danas Ekvador mora gotovo 50 odsto nacionalnog budeta odvojiti na plaanje dugova - umjesto da pomogne milionima graana koji su slubeno rangirani meu opasno osiromaene. Situacija u Ekvadoru jasno pokazuje da se ne radi o posljedici konspiracije; to je bio proces to se odvijao jednako i u vrijeme administracije demokrata i republikanaca, proces koji je ukljuio sve velike multinacionalne banke, mnoge korporacije i misije za stranu pomo iz raznih zemalja. SAD su imale vodeu ulogu, ali nismo djelovali samo mi sami. U te tri decenije hiljade mukaraca i ena imale su udjela u dovoenju Ekvadora u krhki poloaj gdje se naao na poetku novog milenijuma. Neki od njih, poput mene, bili su svjesni ta zapravo rade, ali je veina jednostavno obavljala zadatke koje su ih nauili raditi u poslovima, u inenjerstvu, na pravu, ili su slijedili vodstvo efova mog tipa koji su demonstrirali taj sistem svojim vlastitim pohlepnim primjerom, a raunali su da e ga nastaviti metodom mrkve i batine. Ti su sudionici gledali na svoju ulogu u najgorem sluaju isto tako benigno kao to su s vrlo optimistinim stavom pomagali osiromaenom narodu. Ti igrai nisu bili lanovi nikakve tajne konspiracije, pa iako nisu toga bili svjesni, bili su prevareni i - esto su zavaravali sami sebe; oni su vie od svega ostalog bili produkt sistema koji promie najsuptilnije i najefikasnije oblike imperijalizma to je svijet ikad doivio. Niko nije morao poi traiti ljude koje se moe potkupiti ili im prijeti - njih su skupile kompanije, banke i vladine agencije. Mito se sastojao od plata, bonusa, penzijskih polisa i polisa osiguranja; prijetnje su se temeljile na socijalnim uzusima, pritisku da se ne zaostane za drugima i na prikrivenim pitanjima o budunosti i odgoju djece. Sistem je spektakularno uspijevao. Do vremena kad je stigao novi milenijum, Ekvador je bio potpuno u klopci. Imali smo ga, jednako kao to mafija ima ovjeka kojem je platila kerinu svadbu i mali posao koji je sam finansirao i zatim ponovo finansirao. Kao svi pravi mafijai i mi smo si dali vremena. Mogli smo sebi priutiti da budemo strpljivi, znajui da ispod kinih uma Ekvadora lei cijelo more nafte, znajui da e onaj pravi dan svanuti. Taj je dan ve doao poetkom 2003. kad sam u svom automobilu subaru autbek putovao od Kita prema gradu elu u dungli. avez se ponovno etablirao u Venecueli. Suprotstavio se Buu i pobijedio. Sadam je uvao svoje tlo i ekao invaziju. Zalihe nafte su iscrpljene do najnieg nivoa u gotovo tri decenije, a izgledi da iz naih primarnih izvora dobijemo vie bili su slabi - i zbog toga je tako izgledalo i zdravlje korporatokratije na naim papirima sa statistikama. Trebao nam je avao da popunimo rupu. Dolo je vrijeme da uzmemo nau funtu mesa iz Ekvadora. Naveli su nas da prisilimo ovu malu zemlju da naim naftnim kompanijama otvori ume Amazone. Devastacija koja e uslijediti nije bila mjerljiva Dok sam vozio pokraj udovine brane na rijeci Pastazi, shvatio sam da ovdje u Ekvadoru nije samo ona klasina borba izmeu bogatih i siromaenih, izmeu onih koji eksploatiu i eksploatiranih. Te e borbene crte konano definisati kakva smo mi civilizacija. Naveli su nas da prisilimo ovu malu zemlju da naim naftnim kompanijama otvori ume Amazone. Devastacija koja e uslijediti nije bila mjerljiva. Da smo insistirali na vraanju dugova, reperkusije bi bile daleko izvan naih mogunosti da uopte tano odredimo iznose. Nije se radilo samo o unitavanju izvornih kultura, ljudskih ivota i stotina hiljada ivotinjskih vrsta, reptila, riba, insekata i biljaka, od kojih su neke moda sadravale neotkrivene lijekove za mnoge bolest. Nije bio problem samo u tome da kine ume apsorbiraju smrtonosne staklenike gasove koje proizvodi naa 115

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice industrija i daju nam kiseonik koji ini visok procenat iste vode u svijetu. To je nadilazilo sve standardne argumente ekologa da se takva mjesta sauvaju i ulazilo nam je duboko u duu. Ako nastavimo s tom strategijom, nastaviemo imperijalistiki uzorak koji je zapoeo davno prije Rimskog carstva. Mi osuujemo ropstvo, ali nae globalno carstvo ini robovima vie ljudi nego Rimljani i sve druge kolonijalne sile prije nas. Pitao sam se kako smo mogli izvravati toliko kratkovidnu politiku u Ekvadoru, a i dalje ivjeti s naom kolektivnom svijeu. Gledajui kroz prozor svog subarua gole padine Anda, podruje koje je u moje doba Mirovnih snaga bilo bujno zeleno od tropskog bilja, iznenada sam jo neto shvatio. Sinulo mi je da je takvo gledanje na Ekvador kao vanu liniju fronta bilo isto lino, da je zapravo jednako bitna svaka zemlja koja ima prirodne izvore pa postane privlana imperiji. Ja sam se uz ovu zemlju privatno vezao u onim danima krajem ezdesetih kad sam ovdje izgubio nevinost. Meutim, to je bio moj subjektivni, lini stav. Prisjetio sam se statistike koja sve to saima. Stopa dohotka jedne petine svjetskog stanovnitva u najbogatijim zemljama prema jednoj petini najsiromanijih kretala se od 30 prema jedan 1960. godine do 74 prema jedan godine 1995. Svjetska banka, Amerika agencija za meunarodni razvoj, MMF, ostale banke, korporacije te vlade ukljuene u meunarodnu "pomo" stalno nam govore da obavljaju svoj posao i da je naperdak postignut. Moglo bi izgledati da su dogaaji u Avganistanu, Iraku i Venecueli dovoljni da nas odvrate od bilo kojeg drugog konflikta; ipak, u Ekvadoru je situacija bila drugaija.

(LXXV) Vizija kao nona mora

Taj rat nee zahtijevati vojsku SAD, jer e ga voditi nekoliko hiljada domaih ratnika, opremljenih samo kopljima, maetama i pukama s jednim metkom u otvoru cijevi. Oni e se suprotstaviti ekvadorskoj vojsci koja se sastoji od nekolicine amerikih savjetnika za posebne zadatke i plaenika koje su uvjebali akali i angaovale naftne kompanije. To e biti rat kao onaj sukob Ekvadora i Perua 1995, za koji veina Amerikanaca ne bi ni znala, a najnoviji dogaaji poveali su vjerovatnost takvog rata. U decembru 2002. predstavnici naftnih kompanija optuili su domau zajednicu da je uzela za taoce grupu njihovih radnika; tvrdili su da su domai ratnici zapravo lanovi teroristike grupe, ime su podrazumijevali mogue veze s Al Kaidom. To je bilo posebno komplikovano pitanje, jer naftna kompanija nije dobila Vladinu dozvolu da pone buiti. Meutim, kompanija je tvrdila da njeni radnici imaju pravo obavljati preliminarne radove, bez bu enja - a ta tvrdnja otro je odbijena kad su domaini za nju saznali. Predstavnici plemena tvrdili su kako su naftni radnici prekrioci jer su nedozvoljeno uli na njihovo tlo. Ratnici nisu nosili oruje niti su prijetili naftnim radnicima bilo kakvim nasiljem. Oni su u stvari samo ispratili radnike do sela, gdje su im ponudili hranu i domae pivo. Dok su se posjetioci astili, ostali ratnici su uvjerili radnike voe da se maknu. Ipak, pleme je govorilo da radnici nisu zadrani tamo protiv svoje volje; mogli su otii gdje su htjeli. Vozei se putem, sjetio sam se plemena Shuara. Godine 1990, kad sam prodao IPS i vratio se tamo da im ponudim pomo u spasavanju uma, rekoe mi: "Svijet je onakav kakvim ga sanja" i da mi na sjeveru sanjamo mnogo industrije, automobila i velikih nebodera. Sada smo otkrili da je naa vizija bila nona mora koja e nas sve na kraju unititi. "Promijenite taj san", savjetovali su mi Shuari. Ipak, on je bio ovdje jo i vie od deceniju kasnije i unato radu mnogih ljudi u neprofitnim udruenjima, pa i onima za koje sam radio ja, nona mora dostigla je nove i zastraujue razmjere. Kad se moj outback zaustavio u gradu elu, u dungli, potiho me odvedoe na sastanak. Ljudi koji su bili prisutni predstavljali su razna plemena: Keue, Shuar, Akuar, Shiviar i Zaparo. Neki su danima pjeaili dunglom, drugi su doletjeli malim avionima koje su platile neprofitna udruenja. Neki su nosili svoj tradicionalni kilt, obojili lice i imali poveze s perjem na glavi, iako je veina nastojala da iz gleda kao ljudi iz grada, koji nose sportske pantalone, majice i sportske cipele.

116

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Prvi su se za rije javili predstavnici zajednice koja je optuena za uzimanje talaca. Oni su nam rekli da su, im bi se vratili u kompanije, radnike doekali ekvadorski vojnici. Podsjetili su nas da je to bio poetak posebnog godinjeg doba u kinim umama, kada ima plodova onta. To je drvo sveto izvornim kulturama stanovnitva, njegov plod dolazi jednom godinje i oznaava poetak parenja za mnoge lokalne ptice, ukljuujui rijetke i ugroene vrste. Kad dolijeu u jatima, ptice su ekstremno ranjive. Plemena podravaju stroge metode zabrane lova tih ptica u sezoni sazrijevanja onta. Isti san je bio ovdje jo i vie od deceniju kasnije i unato radu mnogih ljudi u neprofitnim udruenjima, nona mora dostigla je nove i zastraujue razmjere "Odabir vremena vojnika nije mogao biti gori", objasnila je jedna ena. Osjetio sam njen bol i bol njenih sadrugova dok su priali svoje tune prie o tome kako su vojnici ignorisali zabrane. Pucali su na ptice, iz zabave i za hranu. Osim toga, pustoili su porodine vrtove, nasade banana i polja manioke, esto nepopravljivo unitavajui rijetko plodno tlo. Koristili su eksploziv za ribolov, a ubijali za hranu ak i kune ljubimce. Konfiskovali su puke domaih lovaca, kopali nepropisne javne toalete, zagaivali rijeke loivim uljem, seksualno zlostavljali ene i zanemarivali pravilno odlaganje otpada, to je privlailo insekte i gamad. "Imali smo samo dvije mogunosti," ree ovjek. "Mogli smo se boriti ili smo mogli progutati svoj ponos i uiniti sve da popravimo tetu. Odluili smo da jo nije vrijeme za borbu." Opisao je kako su pokuali kompanzovati vojna zlostavljanja hrabrei svoje ljude da odu bez hrane. On je to nazvao postom, ali je zvualo vie kao dobrovoljno gladovanje. Starci i djeca bili su loe ishranjeni pa su bolovali. Govorili su o prijetnjama i podmiivanju. Neka ena je rekla: "Moj sin govori engleski jednako dobro kao i panski i nekoliko izvornih dijalekata. Radio je kao vodi i prevodilac za ekoloku turistiku kompaniju. Pristojno su ga plaali. Naftna kompanija ponudila mu je deset puta toliko. ta je mogao uiniti? Sad pie pisma denuncirajui svoju staru firmu i sve druge koji dou nama u pomo, a naftne kompanije naziva naim prijateljima." Stresla se, kao kad pas trese sa sebe vodu. "On nije vie jedan od nas. Moj sin..." Neki stariji gospodin je ustao. Imao je na glavi tradicionalni vraev ukras od tukanovog perja. "Znate, ona trojica koju smo izabrali da nas zastupaju protiv naftnih kompanija, koji su umrli u avionskoj nesrei? Pa ja neu stajati tu i govoriti ono to mnogi govore, tj. da su naftne kompanije uzrokovale nesreu. Ali vam mogu rei da su te tri smrti iskopale duboku rupu u naoj organizaciji. Naftne kompanije nisu gubile vrijeme i popunile su mjesta svojim ljudima." Neki ovjek pokazao je ugovor i proitao ga. U zamjenu za 300.000 dolara ugovorom je preputena iroka teritorija nekoj kompaniji za obradu trupaca. Ugovor su potpisala tri plemenska slubenika. "Ovo nisu njihovi pravi potpisi", rekao je. "Ja bih valjda znao; jedan od njih mi je brat. To je druga vrsta ubistva da se diskredituju nae voe." inilo se ironinim i na udan nain znaajnim da se ovo odvijalo u regiji Ekvadora gdje naftne kompanije jo nisu dobile dozvolu za buenje. One su buile u mnogim predjelima uokolo, a domai ljudi vidjeli su posljedice i bili svjedoci stradanja svojih susjeda. Dok sam tamo sjedio i sluao, pitao sam se kako bi graani moje zemlje reagovali kad bi se ovakvi skupovi prikazivali na CNN-u ili u veernjim vijestima.

(LXXVI) Proroanstvo kondora i orla

Sastanci su bili fascinantni, otkrivanje injenica bilo je vrlo uznemirujue. Ali, dogodilo se i neto drugo izvan formalne scenografije onih sjednica. Za vrijeme pauza, tokom ruka ili navee, kad sam s ljudima privatno razgovarao, esto su me pitali zato SAD prijeti Iraku. Rat koji je visio u vazduhu bio je na naslovnicama ekvadorskih novina koje su dospjele do grada u dungli, a obim informacija se znatno razl ikovao od onog u SAD. Bilo je napomena o Buovoj porodici kao vlasnicima naftnih kompanija i velikih proizvoaa voa 117

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice "United Fruita" te o prijanjoj ulozi potpredsjednika eneza kao glavnog izvrnog rukovodioca u firmi "Halliburton". Te su novine itali ljudi koji nikad nisu pohaali kolu. Svi su izgledali zainteresovani za to pitanje. Ja sam nalazio voe u umi Amazone meu nepismenim ljudima, koje su u Sjevernoj Americi mnogi smatrali "nazadnima", ak i "divljacima", a ipak su se ula bitna pitanja koja su pogaala u sr globalne imperije. Vozei se na odlasku iz ela, nazad uz branu hidroelektrane i visoko u Ande, nastavio sam razmiljati o razlikama izmeu onoga to sam uo u vrijeme posjeta Ekvadoru i onoga na to sam se privikao u SAD. Izgledalo je da nas plemena Amazone mogu mnogo emu nauiti, to nam, usprkos naem kolovanju i mnogim satima itanja asopisa i gledanja televizijskih vijesti nedostaje, nama nedostaje svijest koju su oni nekako pronali. Ovakav nain razmiljanja podsjetio me na "proroanstvo kondora i orla", o emu sam esto uo u Latinskoj Americi, kao i na slina proroanstva koja sam susretao u svijetu. Gotovo svaka kultura koju poznajem daje proroanstva da emo krajem devedesetih godina ui u razdoblje primjetnih promjena. U samostanima na Himalajima, obrednim mjestima u Indoneziji i izvornim rezervatima u Sjevernoj Americi, iz dubine Amazone do vrhova Anda i u starim gradovima Maja u Srednjoj Americi sluao sam kako je na trenutak poseban u ljudskoj istoriji i da je svako od nas roen u odreeno vrijeme, jer ima misiju koju treba da izvri. Naslovi i rijei proroka poneto se razlikuju. Oni drugaije govore o novom dobu, o treem milenijumu, o eri vodolije, o poetku petog sunca ili o kraju starih kalendara i poetku novih. Uprkos razliitim nazivima, ipak imaju mnogo toga zajednikog, a "proroanstvo kondora i orla" je tipino. Ono kae da su u maglama prolosti ljudska drutva bila podijeljena i pola su dvjema razliitim stazama: stazom kondora (koji predstavlja srce, intuitivno i mistino) i stazom orla (koji predstavlja mozak, racionalno i materijalno). U posljednjoj deceniji 15. vijeka proroanstvo je govorilo da e se dvije staze stopiti u jednoj toki i da e orao navesti kondora na rub propasti. Tada u devedesetim godinama, petsto godina kasnije, poee nova epoha, ona u kojoj e i kondor i orao imati ansu da se ujedine i zajedno odlete na isto nebo po istoj stazi. Ako kondor i orao prihvate tu priliku, oni e kreirati savrenog potomka, kakav nikad prije nije vien. "Proroanstvo kondora i orla" moe se gledati na vie nivoa: standardna interpretacija je ona koja predvia dijeljenje izvornog znanja s tehnologijama nauke, ravnoteu zina i zanga te premoavanje sjevernjakih i junjakih kultura. Meutim, najsnanija poruka je ona koju nudi o svijesti; ona kae da smo uli u doba kad moemo iskoristiti mnotvo razliitih naina gledanja na sebe same i na svijet. I da ih moemo upotrijebiti kao odskonu dasku za vie stepene svijesti. Kao ljudska bia, mi se istinski moemo probuditi i razviti u mnogo svjesniju vrstu. Najsnanija poruka je ona koju nudi o svijesti; ona kae da smo uli u doba kad moemo iskoristiti mnotvo razliitih naina gledanja na sebe same i na svijet Ljudi kondori iz Amazone ine to da izgleda toliko oito, da ukoliko postavimo pitanja o prirodi onoga to bi trebalo da bude ljudsko u ovom novom milenijumu te o naem udjelu u procjenjivanju naih namjera u iduih nekoliko decenija, tada moramo otvoriti oi i pogledati posljedice naih djela - djela orla - na mjestima kao to su Irak i Ekvador. Moramo se trgnuti i probuditi. Mi koji ivimo unutar najmonijeg naroda u istoriji moramo prestati toliko da se brinemo o ishodu sapunica, fudbalskih utakmica, kvartalnih obrauna i dnevnog prosjeka Dow Jones indeksa, a umjesto toga ponovo moramo ocijeniti ko smo i gdje elimo da zavre naa djeca. Alternativa zastajanju i postavljanju tih vanih pitanja sebi samima jednostavno nam je prvie opasna. Nedugo nakon to sam se 2003. vratio iz Ekvadora, Sjedinjene Drave prodrle su u Irak drugi put poslije neto vie od jedne decenije. EHM-ovi nisu uspjeli. Ni akali nisu bili efikasni. Tako su mladi ljudi poslati da ubijaju i umiru u pustinjskom pijesku. Jedno vano pitanje koje je invazija podstakla, ali mislim da bi g a rijetki 118

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice Amerikanci mogli zamisliti, jeste pitanje ta to znai za kraljevsku kuu Saud. Ako SAD preuzme Irak, koji po mnogim procjenama ima vie nafte nego Saudijska Arabija, ini se, nee biti mnogo potrebe da se nastavi potovati sporazum koji smo potpisali sa dinastijom Saud 1970, dogovor koji je proizaao iz problema pranja novca Saudijske Arabije. Sadamov kraj, kao i kraj Noriege u Panami promijenie formulu. U sluaju Paname ve smo iznova ustoliili svoje marionete i imali smo nadzor nad Panamskim kanalom, bez obzira na uslove sporazuma o kojem su pregovarali Torihos i Karter. Ako budemo dobili nadzor nad Irakom, moemo li tada slomiti OPEC? Hoe li saudijska kraljevska porodica postati irelevantna u areni globalne naftne politike? Nekoliko brahmanskih uenjaka ve je ispitivalo zato Bu napada Irak radije nego da sva naa sredstva usmjeri na progon Al Kaide u Avganistanu. Da li je moda razlog to to je s gledita te administracije - te naftne porodice - uspostavljanje naftnih zaliha kao i opravdanje za sklapanje ugovora bilo vanije od borbe protiv terorizma?

(LXXVII) Probijanje spoljanjeg sjaja

Postojao je ipak jo jedan mogui ishod; OPEC bi mogao poeljeti da se opet potvrdi. Ako SAD preuzmu kontrolu u Iraku, druge zemlje bogate naftom ne bi imale ta izgubiti podignu li cijene nafte i/ili smanje zalihe. Ta je mogunost bila u vezi s drugim scenarijem, onim koji podrazumijeva da e se to vjerojatno dogoditi malom broju ljudi izvan svijeta visokih meunarodnih finansijskih sredstava, ali da bi ta opcija mogla preokrenuti geopolitiku ravnoteu i konano sruiti onaj sistem za ije se uspostavljanje korporatokracija toliko potrudila. Moglo bi se to pokazati kao jedini faktor koji e usloviti da prvo istinsko globalno carstvo u istoriji uniti samo sebe. U konanoj analizi globalna imperija uveliko ovisi o injenici da dolar igra ulogu standardne svjetske valute, a mi posuujemo zemljama kao to je Ekvador, potpuno svjesni da te dugove nikad nee isplatiti; zapravo mi ne elimo da oni plate dugove, jer je neplaanje nae sredstvo uticaja, naa funta mesa. Pod normalnim uslovima mi bismo rizikovali da prorijedimo nae fondove; na poslijetku nijedan kreditor sebi ne moe dozvoliti previe loih ulaganja. Meutim, nae okolnosti nisu normalne. SAD ta mpaju novac za koji nemaju pokrie u zlatu, nemaju pokrie ni u emu nego u optem povjerenju u nau privredu i sposobnost da rasporedimo snage i resurse imperije koju smo stvorili da bi podupirao nas same. Sposobnost tampanja novca daje nam znatnu mo. To, izmeu ostalog, znai da moemo nastaviti davati kredite koji nee biti vraeni - i da sami moemo akumulirati goleme dugove. Do poetka 2003. nacionalni dug SAD iznosio je otprilike 24.000 dolara po svakom dravljaninu, a oekivao se i rast. Veina tog duga se odnosi na azijske zemlje, posebno na Japan i Kinu, koji kupuju obveznice amerikog budeta (uglavnom IOU) i to sredstvima koja akumuliraju prodajom robe iroke potronje - ukljuivi elektroniku, raunare, automobile, kuanske aparate i odjeu - Sjedinjenim Dravama i irokom svjetskom tritu. Dok god svijet prihvaa dolar za svoju standardnu valutu, taj pretjerani dug ne predstavlja ozbiljnu prepreku korporatokraciji. No, kad bi se pojavila druga valuta koja bi zamijenila dolar i kad bi neki od kreditora Sjedinjenih Drava (primjerice Japan ili Kina) odluili utjerati svoje dugove, situacija bi se drastino promijenila. SAD bi se iznenada nale u vrlo neizvjesnoj situaciji. U stvari, postojanje takve valute danas vie nije hipotetsko; evro je uao na meunarodnu finansijsku scenu 1. januara 2002, a presti i mo mu rastu svaki mjesec. Evro nudi OPEC-u neobinu priliku ako odlui uzvratiti za invaziju na Irak, ili ako iz bilo kojeg drugog razloga odlui izvjebati miie protiv Sjedinjenih Drava. O dluka OPEC-a da dolar zamijeni evrom kao svojom standardnom valutom stresla bi imperiju do samih temelja. Da se to dogodi i da jedan ili dva vea kreditora zatrae da nae dugove platimo u evrima, uinak bi bio golem. Te sam stvari imao na umu na Veliki petak, 18. aprila 2003, dok sam hodao na maloj udaljenosti od svoje kue do preureene garae koja mi slui kao kancelarija, sjeo za pisai sto, upalio raunar i kao obino potraio 119

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice internetske stranice "New York Timesa". Zaskoio me naslov; odmah je skrenuo moje misli o novoj stvarnosti u meunarodnim finansijama, nacionalnom dugu i evrima, na moju staru profesiju: SAD daju "Bechtelu" najvei ugovor za obnovu Iraka. lanak je tvrdio: "Buova administracija nagradila je grupu 'Bechtel' iz San Franciska danas najveim ugovorom u irokom planu obnove Iraka." Dolje na stranici autori su informisali itaoce: "Iraani e tada, da se uredi zemlja, raditi sa Svjetskom bankom i Meunarodnim monetarnim fondom, institucijama u kojima Sjedinjene Drave uivaju irok uticaj." irok uticaj! Bila je tu neka nedoreenost. Preao sam na drugi lanak u "Timesu" povezan s ovim, "Kompanija je povezana s Vaingtonom i Irakom." Preskoio sam prvih nekoliko odlomaka koji su ponavljali veinu informacija iz prethodnog lanka i doao do sljedeeg: "Bechtel" ima dugotrajne veze s organizacijom nacionalne bezbjednosti... Jedan je direktor Dord P. ulc, koji je bio dravni sekretar za vrijeme predsjednika Regana. Prije nego to se prikljuio Reganovoj administraciji, g. ulc, koji je takoe i stariji savjetnik "Bechtela", bio je predsjednik kompanije i radio je uz Kaspara Vejnbergera, a ovaj je obnaao izvrnu ulogu u kompaniji u San Francisku prije nego to je imenovan za ministra odbrane. Ove je godine predsjednik Bu imenovao glavnog poslovodnog izvritelja u "Bechtelu", Rileza P. Betela, da slui u predsjednikovom Savjetu za izvoz. U ovim lancima nalazila se pria o modernoj istoriji, ukratko o tenji ka globalnoj imperiji. Ono to se odvijalo u Iraku i to je opisano u jutarnjoj tampi bila je posljedica posla koji me Klaudin nauila raditi prije otprilike trideset pet godina, kao i drugih mukaraca i ena koji su dijelili poudu za dobijanjem veeg ugleda, slino onome to sam lino poznavao. To je obiljeilo trenutni stepen napretka korporatokracije na putu da svakog ovjeka dovedu u svijet njenog uticaja. Ti su lanci govorili o invaziji na Irak 2003. i o ugovorima koje su sada potpisivali da bi zemlja ponovo bila izgraena nakon unitavanja nae vojske. Vijest od 18. aprila 2003. vraala nas je na poetak sedamdesetih i na aferu pranja saudijskog novca (SAMA), a ugovori koji su iz nje proistekli postavili su nov i nepopravljiv presedan, koji je dozvolio - zapravo dao mandat - amerikim projektantskim i graevinskim firmama i naftnoj industriji da za sebe pridobiju razvoj pustinjske kraljevine. Istim snanim udarom SAMA je postavila nova pravila za globalno upravljanje naftom redefinisanjem geopolitike i sklopila savez sa saudijskom kraljevskom porodicom, koji bi obezbijedio njenu hegemoniju i udio u dobiti ukoliko igraju po naim pravilima.

(LXXVIII) ivot u lai

Dok sam itao te lanke morao sam se pitati koliko drugih ljudi zna to to ja znam, tj. da bi Sadam jo bio na vlasti da je igrao istu igru kao porodica Saud. Imao bi svoje projektile i hemijska postrojenja; mi bismo mu ih izgradili, a nai bi ljudi bili zadueni da ih odravaju i usavravaju. Bila bi to vrlo zgodna pogodba - jednaka onoj u Saudijskoj Arabiji. Dosad je velika veina medija bila oprezna da ne objavi priu. Ali danas je objavljena. Istina, bila je to samo slutnja. lanci su imali samo naznake saetaka, ali se inilo da se pria pojavljuje. Razmiljajui koristi li "New York Times" samo proizvoljnu tezu, posjetio sam internetske stranice CNN-a i proitao: "'Bechtel' dobija ugovor za Irak." Pria CNN-a bila je vrlo slina onoj u "Timesu", ali je jo dodala i ovo: Nekoliko je drugih kompanija ponekad bilo spominjano kao mogui takmaci za taj posao, odnosno primarni ponuai ili dijelovi timova, ukljuivi "Kellogg Brown & Root" (KBR), lanicu "Halliburton Co." - gdje je potpredsjednik Dik ejni jednom bio odgovorna osoba... "Halliburton" je (ve) dobio ugovor koji bi mogao biti vrijedan sedam milijardi dolara i trajati do dvije godine, kako bi bili obavljeni najhit niji popravci u irakoj naftnoj infrastrukturi.

120

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice inilo se da je pria o pohodu na globalno carstvo stvarno procurila. Ne u detaljima i ne s injenicom da je to tuna pria o dugu, prevari, porobljavanju, eksploataciji i u istoriji najveim posezanjem za sr cima, umovima, duama ljudi po cijelom svijetu. Nita u tim lancima nije dalo naslutiti da je pria o Iraku 2003. bila nastavak sramotne prie. Nisu otkrili ni da je ta pria, stara kao i carstvo, sada poprimila nove i zastraujue dimenzije, kako zbog svoje veliine u ovo doba globalizacije, tako i zbog suptilnosti kojom je izvedena. Unato nedostacima, ipak se inilo da sad pria pomalo curi van, gotovo nevoljko. Ideja o neeljenoj prii koja izlazi na vidjelo bila je vrlo bliska. Podsjeala me na moju linu priu i na niz godina tokom kojih sam odgaao sve to ispriati. Dugo sam vremena znao da u morati sve priznati; ali ipak sam odgaao. Razmiljajui unazad vidim da su moje sumnje i apati krivice bili tamo od samog poetka. Zapoeli su u Klaudininom stanu ak i prije nego to sam donio odluku da odem u Indoneziju na ono prvo putovanje, a proganjali su me skoro neprestano sve te godine. Bio sam svjestan da nikada ne bih izaao iz svega da me sumnje, bol i krivica nisu neprestano muili. Kao i toliki drugi, ostao bih zauvijek. Ne bih stao na plau Djevianskih ostrva i donio odluku da napustim MAIN. Ipak, jo sam oklijevao, kao to naa kultura nastavlja oklijevati. Rak-rane se pokau na rendgenskom snimku nae statistike, koja otkriva zastraujuu injenicu o vrlo visokoj stopi samoubistava, zloupotrebe droge, zlostavljanja djece, silovanja i ubistava Ovi naslovi naslutili su vezu izmeu korporacija, nacionalnih banaka i vlada, ali kao i saetak o meni u MAIN u, prie su jedva dotaknule povrinu. To je bio spoljanji sjaj. Prava je pria imala malo veze s injenicom da najvee projektantske i graevinske firme ponovo zarauju milijarde dolara da bi razvile zemlju prema naoj predodbi - meu ljudima koji vrlo vjerovatno nisu imali nikakvu elju da budu odraz te slike - ili da elitna grupa ljudi ponavlja stoljeima star obiaj zloupotrebe privilegija na svojim visokim poloajima u vladi. Ta je pria prejednostavna. Ona podrazumijeva da je sve to moramo uiniti, ako odluimo popraviti ono pogreno u sistemu, jednostavno izbaciti te ljude. To podupire teoriju konspiracije i tako nam daje jednostavan izgovor da upalimo televizor i zaboravimo sve ostalo udobno gledajui na istoriju pogledom uenika treeg razreda, to glasi ovako: "Oni" e se brinuti o tome. Dravni se brod ne moe potopiti i opet e skrenuti na pravi kurs. Moda moramo priekati sljedee izbore, ali sve e biti dobro. Prava pria o modernoj imperiji, o korporatokraciji koja iskoritava oajne ljude i sprovodi najbrutalniju, sebinu pa i za sebe destruktivnu otimainu izvora - ona ima malo veze s onim to se objavljuje u novinama tog jutra, a vrlo je povezana s nama. A to, naravno, objanjava zato nam je tako teko sasluati pravu priu. Vie volimo povjerovati mitovima da je hiljadu godina humane drutvene evolucije konano usavrilo savren privredni sistem, nego da se jednostavno suoimo s injenicom kako smo povjerovali pogrenoj koncepciji i prihvatili je kao jevanelje. Uvjerili smo sami sebe da svaki ekonomski razvoj ini dobro ljudskoj vrsti i da to je vei porast to su dobrobiti ire. Konano, mi smo uvjerili jedan drugog da je prirodna posljedica ovog koncepta vaea i moralno opravdana: oni koji su najbolji u potpirivanju vatre ekonomskog rasta morali bi biti istaknuti i nagraeni, dok su oni roeni na ivicama uvijek na raspolaganju za iskoritavanje. Ovaj stav i njegove posljedice koriste se da bi opravdali sve oblike gusarenja - dobijaju se licence za silovanje i ratnu pljaku, za ubijanje nedunih ljudi u Iranu, Panami, Kolumbiji, Ir aku i drugdje. EHM-i, akali i vojske cvjetaju tako dugo dok njihove aktivnosti mogu pokazati da generiu ekonomski rast - a oni gotovo uvijek pokazuju takav rast. Zahvaljujui pristranim "naukama" prognoziranja, ekonometrije i statistike, ako bombarduje grad i ponovo ga izgradi, podaci pokazuju visoku strelicu ekonomskog rasta. Prava pria je da ivimo u lai. Kao moj saetak u MAIN-u stvorili smo spoljanji sjaj koji krije fatalne rak-rane ispod povrine. Te rak-rane se pokau na rendgenskom snimmu nae statistike, koja otkriva zastraujuu injenicu o najsnanijoj i najbogatijoj imperiji u istoriji, koja ima vrlo visoku stopu samoubistava, zloupotrebe droge, razvoda brakova, zlostavljanja djece, silovanja i ubistava, a sve to je kao zloudan rak: te nevolje ire 121

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice svoje krakove svake godine u sve irem radijusu. U svojim srcima svi osjeamo bol. Glasno traimo izmjene. Ipak stavljamo ake u usta utiavajui te krikove i niko nas ne uje.

(LXXIX) Snaga rijei

Bilo bi divno da za sve moemo optuiti samo urotu, ali ne moemo. Imperija zavisi od efikasnosti velikih banaka, korporacija i vlada - korporatokratija - ali ne radi se o uroti. Ta smo korporatokratija mi sami - mi dozvoljavamo da se ona dogodi - to je naravno zbog toga jer veina nas misli da je teko ustati i protiviti se. Radije bismo gledali na neke urote koje vrebaju iz sjene jer nas veina radi u nekoj od tih banaka, korporacija ili vlada i na neki je nain od njih zavisi zbog robe ili usluga koje nude i oglaavaju na tritu. Ne moemo sebi dozvoliti pilanje grane na kojoj sjedimo. O toj sam situaciji razmiljao sjedei i itajui naslove na ekranu svog raunara. A oni su postavljali mnoga pitanja. Kako se pobuniti protiv sistema za koji se ini da ti daje tvoj dom i tvoj auto, hranu i odjeu, elektrinu struju i zdravstvenu njegu - pa ak i kad si svjestan da taj sistem kreira svijet u kojem 24.000 ljudi skapa od gladi svakoga dana, a milioni te mrze, ili barem mrze politiku koju vode oni politiari to si ih birao? Kako skupiti hrabrost i istupiti iz tog reda te se oduprijeti koncepcijama koje ste ti i tvoji susjedi uvijek prihvatali poput jevanelja, pa ak i kad ste ve sumnjali da e sistem unititi sam sebe? Polako sam ustao i krenuo natrag u kuu da natoim jo jednu oljicu kafe. Kratko sam poao zaobilaznim putem i podigao svoj primjerak "Palm Beach Posta" koji je leao kod potanskog sanduia uz ulaz. U njemu je bio isti lanak Bechtel - Irak s pravom objavljivanja "New York Timesa". Ali tad sam primijetio datum na naslovnici, 18. april. To je vaan datum, barem za Novu Englesku, koji su mi ulili u pamenje moji roditelji, svjesni sljedbenici revolucionarnog rata, ali i poezija Longfeloua: "Sluajte, djeco moja, i uete O pononom putu Paula Revera, 11. aprila, sedamdeset i pete; Jedva da je neko sada iv, Ko se sjea tog slavnog dana i godine." Ove godine Veliki petak sluajno je pao na godinjicu pohoda Paula Reverea. Vidjevi taj datum na naslovnici "Posta" podsjetio sam se kolonijalnog kovaa srebra koji jae na konju tamnim ulicama gradova Nove Engleske, mae eirom i vie: "Britanci dolaze!" Revere je riskirao svoj ivot da bi proirio vijest, a lojalni su Amerikanci reagovali. Zaustavili su imperiju, jo tada. Pitao sam se ta ih je motiviraso, zato su ti kolonijalni Amerikanci bili voljni napraviti iskorak. Mnogi su od njih bili imuni. to ih je navelo da riskiraju svoj posao, da prepile granu na kojoj sjede, da stave na kocku svoje ivote? Svaki je od njih bez sumnje imao line razloge, ali mora da je postojala i neka jedinstvena snaga, neka energija ili katalizator, neka iskra koja je upalila vatre u tom jedinstvenom trenutku istorije. A onda sam se dosjetio: rijei. Prianje prave prie o britanskoj imperiji i njegovu sebinom i merkantilnom sistemu samounitenja, koji je sadravao tu iskru. Znaenje koje je bilo skriveno ispod povrine kroz rijei ljudi kao to su bili Tom Paine i Tomas Deferson, potpalilo je matu domorodaca patriota, otvorilo im srca i due. Poeli su se pitati, a onda su otkrili novu stvarnost koja je odagnala varke. Razabrali su istinu ispod patine, shvatili nain na koji ih britanska imperija manipulie, vara i zarobljava. Vidjeli su da njihovi engleski gospodari stvaraju sistem i da su veinu naroda uspjeli uvjeriti u tu la - da je to najbolji sistem koji ovjeanstvo moe ponuditi, da izgledi za bolji 122

Don Perkins: Ispovest ekonomkog ubice svijet ovise o kanaliziranju izvora preko engleske krune, da je imperijalistiki pristup privredi i politici najefikasniji i najhumanije sredstvo pomoi veini ljudi - a istina je zapravo bila to da je sistem obogatio samo mali broj ljudi, a na tetu veine. Ta la i njena posljedica eksploatacija trajale su i irile se decenijama, dok aica filozofa, poslovnih ljudi, farmera i ribara, graniara, pisaca i govornika nije progovorila istinu. Rijei. Pomislio sam o njihovoj snazi dok sam nalivao kafu u oljicu, vratio se u svoju kancelariju i sjeo za raunar. Otvorio sam internetske stranice CNN-a i naao dokument na kojem sam radio dan prije i proitao zadnji odlomak koji sam napisao: Ta se pria mora napisati. ivimo u vrijeme strane krize - i velike prigode. Pria o tom posebnom EHM-u pria je o tome kako smo dospjeli tamo gdje smo i zato se sada suoavamo s krizom koja se ini nesavladivom. Pria se mora ispriati jer samo razumijevajui svoje nekadanje greke moi emo iskoristiti budue anse... Najvanije je, priu treba objaviti jer danas, prvi put u istoriji jedan narod ima sposobnost, novac i mo da sve to promijeni. To je nacija u kojoj sam roen i ona kojoj sam sluio kao EHM: Sjedinjene Amerike Drave. Ovaj put neu se zaustaviti. Koincidencije u mom ivotu i izbori za koje sam se odluio doveli su me do ovog stepena. Sad u krenuti naprijed. Ponovo sam razmiljao o onom ovjeku, samotnom jahau u galopu po tamnom krajoliku Nove Engleske, koji izvikuje svoje upozorenje. Kova srebra je znao da su Painoeve i Defersonove rijei ljudi ve prije proitali u svojim domovima i o njima razgovarali u krmama. Paine je istaknuo istinu o tiraniji britanske imperije. Deferson je proglasio da je na narod odan naelima ivota, slobode i udnje za sreom, a Revere je jaui u noi shvatio da ljudi u svim kolonijama moraju biti potaknuti tim rijeima; podignue se i boriti za bolji svijet. Rijei... Donio sam odluku da prestanem oklijevati, da dovrim ono to sam toliko puta zapoinjao tokom svih ovih godina, da se proistim, da priznam - i da napiem rijei ove knjige. (Kraj)

123