Ivana Prijatelj Pavii Filozofski fakultet u Splitu Odsjek za povijest umjetnosti

Biljeke uz predavanja
kolegij Umjetnost XV. i XVI. st. Split, akademska godina 2011/2012.

Napomena: Ovaj pisani materijal namijenjen je iskljuivo studentima koji sluaju kolegij Umjetnost renesanse i baroka na II. godini preddiplomskog studija Povijesti umjetnosti i na II. godini preddiplomskog studija Likovne kulture i likovne umjetnosti na Sveuilitu u Splitu. Ovaj materijal nije slubena skripta u izdanju Filozofskog fakulteta u Splitu niti moe biti jedini materijal za pripremu kolokvija i ispita iz ovoga kolegija. Njegova je svrha olakati praenje nastave te snalaenje u gradivu i literaturi. Njegova zlouporaba, odnosno umnaanje, distribuiranje izvan matinog fakulteta i javno objavljivanje bit e sankcionirano sukladno Pravilniku o stegovnoj odgovornosti studenta.

Naziv predavanja: Arhitektura renesanse XV. st. u Italiji (1. dio) Uvod Klasicizam u arhitekturi renesanse Cilj renesansnog poimanja proporcija je uspostavljanje sklada kroz strukturu, kroz redove kao dominantne komponente i uporabom dimenzija diktiranih ponavljanjem jednostavnih omjera. U rimskoj arhitekturi trae se kanoni, matematika pravila ljepote, proporcije, omjeri izmeu visine i irine zdanja, izmeu dijelova koji nose i koji su noeni. Na gradilitima se smanjuje autonomija majstora, arhitekt postaje projektant i izvoa projekta. Klasina graevina = graevina iji dekorativni elementi izravno ili neizravno proizlaze iz arhitektonskog rjenika antikog svijeta. Temeljne osobine renesansnog klasicizma u arhitekturi: -asimilacija klasinog jezika, -preuzimanje elemenata rimske arhitektonske gramatike. Arhitektonski elementi: Sredinom XV. st. Leon Battista Alberti opisao je redove prema Vitruviju, a stavove temelji i na vlastitom prouavanju rimskih ruevina. Alberti dodaje kompozitni red, koji spaja karakteristike korintskog i jonskog. 5 standardnih redova (dorski, jonski, korintski, kompozitni, toskanski) Koriteni su u renesansnoj arhitekturi na standardne naine (oblikovanje prozora, vrata, zabata, tipova profilacija). Prvi opis redova nalazimo kod Vitruvija (10 knjiga o arhitekturi predstavljaju kodifikaciju arhitektonske prakse u 1. stoljeu prije Krista, opis jonskog, korintskog i dorskog reda u 3. i 4. knjizi). Slavoluk. Koritenje slavoluka kako na proeljima i u unutranjosti kranskih crkava tako i na nadgrobnim spomenicima. Utjecaj slavoluka Septimija Severa i Konstantinovog u Rimu, slavoluka Sergijevaca u Puli. Primjena u arhitekturi: L. B. Alberti: primijenio motiv slavoluka na zapadnoj fasadi Tempio Malatestiano u Riminiju (1447.-1450.), te na zapadnoj fasadi crkve s. Andrea u Mantovi (gdje je atiku slavoluka zamijenio zabatom), i u njezinoj unutranjost (gdje su arkade broda projektirane u istom mjerilu). Primjena u skulpturi: -Donatello i Michelozzo, Grobnica kardinala Brancaccija, crkva S. Angelo a Nilo, Napulj, 1427. -Pietro i Tullio Lombardo, Grobnica Pietra Moceniga, S. Giovanni e Paolo, Venecija, 1476.1481. Uvoenje motiva antikog troosnog slavoluka u venecijansku sredinu vezan je uz

obitelj Lombardo. Novina u tipologiji ranorenesansnih nadgrobnih spomenika: zakljuivanje sredinjeg otvora (u kojem je smjeten sarkofag duda) lukom. Tipovi crkava: inspiracija grko-rimskim hramovima. Razvoj tipologije. Longitudinalni tip (bazilikalni tip): tlocrt u formi latinskog kria -F. Brunelleschi, crkva san Lorenzo, 1421.-1428. Trobrodna crkva, inspiracija arhitekturom starokranskih i romanikih crkava. -F. Brunelleschi, crkva san Spirito, 1434.-1482. Jednobrodna crkva s tlocrtom u obliku latinskog kria, s bonim kapelama u formi nie (38 kapela) -L. B. Alberti, crkva sant'Andrea, Mantova, 1470.-1476. Centralni tip: Tlocrt u formi grkog kria -L. B. Alberti, crkva san Sebastiano, Mantova, 1460-1470. (prva renesansna centralna crkva s tlocrtom grkog kria); -G. da Sangallo, crkva S. Maria delle Carceri, Prato, 1486.-1495. ; -M. Codussi, crkva s. Giovanni Crisostomo, Venecija, 1497., centralna graevina s tlocrtom u obliku grkog kria i plosnatom kupolom -D. Bramante, projekt za novu crkvu sv. Petra u Rimu, 1506. Kruni tlocrt: -D. Bramante 1502. g. projektira hram sv. Petra (Tempietto di san Pietro) u dvoritu crkve S. Pietro in Montorio u Rimu. Pokuaj rekonstrukcije starog rimskog hrama (uzor Vestin hram na Tiberu). Tipovi gradskih palaa (stambena i javna arhitektura) Javna arhitektura: F. Brunelleschi, Ospedale degli Innocenti (nahodite za nezbrinutu djecu), Firenca, 1424.-1445.: prva jednokatna longitudinalna graevina s harmoninim otvorenim trijemom u prizemlju glavnog proelja Stambena arhitektura, palae s unutranjim dvoritem rastvorenim stupovima i arkadama oblikovanim trijemom. Izraz svjetonazora epohe koja voli javnost, a uva svoju privatnost. XV. st.: Toskanski tip s centralnim dvoritem: -L. B. Alberti, Palazzo Rucellai, Firenca, 1446.-1451. -Michelozzo, Palaa Medici Riccardi, Firenca, zapoeta 1444., graena za Cosima I. Medicija. Ima trijem s portikom (cortile porticato). -Palazzo Strozzi, Firenca, Benedetto da Maiano zapoeo gradnju 1489., a pod utjecajem palae Medici. Palau je nastavio graditi Simone del Pollaiuolo zvan Il Cronaca, 1502.-1504. Rimski tip s centralnim dvoritem: -nepoznati graditelj(i)/projekt se pripisuje L. B. Albertiju, Giulianu da Maianu ili Bernardu Rossellinu, a u posljednje vrijeme Francescu del Borgo/, Palazzo Venezia, Rim, 1455.-1467. Na projektu sudjelovao kipar Ivan Duknovi, koji je isklesao portale u vrijeme pape Pavla II.

(1460.-1465.). Paradigmatski primjer za razvoj rimske renesansne arhitekture. Utjecaj antikih modela: viridarium inspiriran Coloseumom. Poetak XVI. st., uvoenje teme palae s redom na katu (Bramante,Rafael). Primjeri: nekadanja Rafaelova kua u Rimu i Palazzo Branconio dellAquila, Rim, 1512.-1520. Ladanjska arhitektura Tema ville suburbane (utjecaj Plinija, Vitruvija, Seneke, Varona, Marcijala te arhitektonskih traktata L. B. Albertija) Firentinski primjeri: Giulianno da Sangallo, Vila Medici s portikom antikog hrama, Poggio a Caiano, 1485.-1492. Naruitelj Lorenzo il Magnifico; projekt ljetnikovca s velikim sredinjim atrijem proizaao je iz izuavanja rimskih termi. Vilu Marsilia Ficina u Careggiju, izvorno fortifikacijskog karaktera, preuredio je Michellozzo, kada je zadobila dananji izgled castella. Bila je poklon Cosima I. de Medicija uglednom humanisti. Dalmatinski primjeri: ladanjske vile u Katelima izmeu Splita i Trogira; ladanjska arhitektura na prostoru Dubrovake republike. Tema idealnog grada Slobodan grad vaan je u gospodarskom i civilizacijskom smislu za pojavu renesanse. Renesansa tei oblikovanjem prostora stvoriti idealan grad. Alberti se u traktatu De Re Aedificatoria (1450.) bori protiv srednjevjekovnog modela planiranja grada, prema kome je svaka obitelj zidala palau i kulu bez ikakvog osjeaja prema svojim susjedima, osim rivalstva. Daje najpotpunije detalje o planiranju i konstrukciji trgova, kula, mostova, sudnica, crkava i kazalita. Utjecaje Albertijevih arhitektonskih traktata: Pienza, idealni grad pape humaniste Pia II Piccolominija, s objektima koje je za papu projektirao Bernardo Rossellino (izvedba: 1459.1462.). Prikazi idealnog grada u perspektivi koji se uvaju u muzejima u Baltimoru, Berlinu i Urbinu, neko su bili pripisani Lucijanu Vranjaninu. U posljednje vrijeme ove se slike atribuiraju Leonu Battisti Albertiju i njegovom krugu. Antonio di Pietro Averlino zvan Filarete je napisao Trattato darchitettura izmeu 1460. i 1464. u kojem je iznio osnovu za idealni grad Sforzindu u obliku osmerokrake zvijezde. Zamislio je grad esnaesterokutnog oblika, s osam izbaenih uglova u kojima su izgraene kule povezane vodenim kanalima sa sreditem grada i osam uvuenih uglova u kojima su otvorena gradska vrata (model za Palmanovu). Primjena geometrijske perspektive. Slikarsku, geometrijsku perspektivu otkrio je Brunelleschi oko 1420. g., o emu svjedoi Manetti. Izum je demonstrirao graanima Firence. Eksperimentom pomou ogledala je dokazao ispravnost svoje metode koja se temeljila na matematikim proraunima i geometrijskim konstrukcijama. Otkrie geometrijske perspektive - sudbinski trenutak za razvoj renesansne umjetnosti. Filippo Brunelleschi je definirao dvije perspektivne metode: -centralnu perspektivu konstruiranu iz jedne toke, tzv. costruzione legitima;

-centralnu perspektivu konstruiranu iz dvaju arita, koja se umjesto u sreditu slike, nalaze na dvije strane slike Brunelleschijev postupak konstruiranja perspektive razradila su dvojica arhitekata, Alberti i Filarete. U rukopisu Traktat o arhitekturi Filarete opisuje postupak konstrukcije perspektive. U to doba ona je bila od primarne vanosti za arhitektonsko projektiranje, a tek sekundarna za slikarstvo. Filarete je ucrtao kvadrat kao okvir slike (finestra) s motritem u kojem se sabiru sve linije to polaze od osnove kvadrata u jednakim razmacima formirajui lepezast trokut (tj. jednu stranicu vizualne piramide) te niz paralelnih vodoravnih linija izmeu kojih su razmaci postepeno smanjuju u smjeru odozdo prema gore. Paralele koje se pribliavaju, presjeene dijagonalama to se zrakasto ire iz fokusa formiraju na njegovom crteu perspektivnu iluziju kvadratinih podnih ploa, koje se proporcionalno smanjuju s udaljenou. Bramante je primijenio iluzionistiki efekt lane perspektive u apsidi crkve Santa Maria presso San Satiro u Milanu (postigavi iluziju prostora dubokog tri traveja). Traktati o arhitekturi. Leon Battista Alberti (De re Aedificatoria, 1452.), Filarete (Trattato di architettura, 1460.-1464.). Najznaajniji predstavnici ranorenesansne arhitekture u Italiji 1. Filippo Brunelleschi (1377. 1446.) - inicijator firentinske ranorenesansne arhitekture: koncept preuzimanja antikih i romanikih graevnih elemenata. kolovanje i poetak karijere. 1398. Ui zlatarski nauk 1399. Izvodi kipove od srebra za katedralu u Pistoi 1401. Sudjeluje u natjeaju za sjeveroistona vrata firentinske krstionice. Od slavnih imena, na natjeaju su sudjelovali jo Francesco di Valdambrino i Jacopo della Quercia, a pobijedio je Lorenzo Ghiberti. 1403.-1405. S Donatellom u Rimu 1418. Brunelleschi i Ghiberti sudjeluju u natjeaju za izvedbu kupole firentinske katedrale. 1420. Brunelleschi i Ghiberti daju na natjeaj drveni model budue kupole. Ghiberti postaje protomajstorom katedrale, a Brunelleschi je do 1433. godine bio samo savjetodavac. Kupola firentinske katedrale Kupola, katedrala Santa Maria del Fiore, Firenca, 1420-1436. Osam rebara spajaju se u tjemenu. Kupola je posveena 1436. godine. Godine 1446. poinje se graditi lanterna po Brunelleschijevom nacrtu, dovrena tek 1467. godine. Za Brunelleschija je poticaj bila toskanska romanika. Kompaktnost i vrstoa romboidnih jedara ublaena je velikim okulusima u gornjem dijelu tambura i ornamentikom raznobojne obloge. Kupola je visoka 107 m, a njena baza ima 46 m promjera (Michelangelova kupola crkve sv. Petra u Rimu ima 42 m promjera). Napravljena je pomou samonosivih skela kao dvostruka kalota, od kojih ona unutarnja nosi teinu, a vanjska prekriva konstruktivnu jezgru cjeline. Godine 1418. Brunelleschi je konstruirao samonosivu skelu. Tajna uspjeha bila je u gradnji dviju odvojenih kalota, one robusne unutranje od opeke i vanjske, lagane poput tanke opne poduprte s osam kamenih rebara koja kupoli daju eleganciju i polet. Dovrena je 1436. g. Na

vrhu kupole je lanterna u obliku oktogonalnog hrama, za iju je izgradnju napravio posebne graevinske strojeve. Crkva sv. Lovre (san Lorenzo) Crkva San Lorenzo, Firenca, 1421.-1428. Od 1421. Brunelleschi radi na mauzoleju obitelji Medici, crkvi san Lorenzo. Trobrodna, poput starokranskih ili romanikih crkava. Objekt su dovrili Manetti i Michelozzo. Papa Leon X je namjeravao 1518. godine izraditi fasadu u kararskom mramoru prema Michelangelovom nacrtu. Vanija obiljeja crkve s. Lorenzo u Firenci: -novi proporcijski odnosi izmeu lae i transepta (2:1); -artikulacija arhitekture koritenjem pietra serena; -upotreba novog konstruktivnog sistema stupova, lukova i grea; -novi sistem proporcija stupova; -nova upotreba lunih segmenata. Stara sakristija, crkva s. Lorenzo, 1418-1428. (nazvana starom, nakon to je 1510. zapoeta izgradnja nove sakristije): -prvi centralni tlocrt u renesansi -prvi kubini prostor koji prekriva polukruna kupola Tlocrt: savreni kvadrat s pridodanom malom scarsellom u kojoj je smjeten oltar. Prostor je artikuliran pilastrima i arkadama kojima je postignut geometrijski sklad. Pilastri s korintskim kapitelima nose gree, entablaturu koja dijeli donji od gornjeg nivoa objekta. Prostoru je dodat kvadratni kor s kvadratinim oltarom, a on je nadsvoen polukrunom kupolom. Rjeenje kupole s pandativima podsjea na bizantinsku arhitekturu. Ospedale degli Innocenti Ospedale degli Innocenti, Firenca, trg s. Annunziata, 1424.-1445. jednokatna longitudinalna graevina s harmoninim otvorenim trijemom u prizemlju ukraena medaljonima s reljefima Andree della Robbie, dok se iznad profiliranog vijenca niu prozori ukraeni trokutastim zabatima. Upotreba firentinskog modula: raspon izmeu stupova, prostor koji se proporcionalno ponavlja na proelju objekta, je 10 firentinskih lakata (cca 5, 84 metara). Njime je definirao irinu portika, dijametar luka i visinu gornjeg kata iznad grea. Crkva San Spirito Crkva Santa Maria del Santo Spirito, Firenca, 1434.-1482. Nakon Brunelleschijeve smrti na crkvi radio Antonio Manetti. Crkva ima tlocrt u obliku latinskog kria, s bonim kapelama u formi nie (38 kapela). Pregraena je u baroku. Cappella dei Pazzi Cappella obitelji Pazzi, u klaustru samostana Santa Croce, Firenca, 1429-1461. Naruitelj: Andrea Pazzi. Rasprava o autoru: tko je bio projektant, Brunelleschi, Michelozzo ili Giuliano da Maiano? Kapela inspirirana grkim prostilosom. Na proelju se istie trijem otvoren prema vrtu s 6 korintskih stupova, arhitravom i atikom. Proelje je perforirano polukrunim lukom izdignutim iznad dvaju sredinjih stupova trijema. Unutranji zidovi kapele ukraeni su pilastrima, polukrunim niama i oslikanim tondima.
Lit. R. Wittkower, Architectural Principles in the Age of Humanism, London: Tiranti,1962; P. Murray. Architecture of the Renaissance. New York: Harry N. Abrams, 1971.; B. Fletcher, A History of Architecture.

Boston: Butterworths, 1987.; B. Mili, Razvoj grada kroz stoljea II., kolska knjiga, Zagreb, 1995.; B. Jestaz, Architecture of the Renaissance. From Brunelleschi to Palladio, Thames and Hudson, 1996.; R. Ivanevi, Perspektive, 1996.; A. Blunt, Umetnika teorija u Italiji 1450.-1600., Clio, Beograd, 2005.