DR.

RUDOLFSTEINER

BLAGDAN
DUHOVA

UVODI4STEINEROVAPREDAVANJA
Sadrzaj
!:
r
.
BLAGDAN DUHOVA (Renata Bakota) 7
i
,
DUHOVI BLAGDAN SLOBODNE OSOBNOSTI 13
\
DUHOVI SIMBOL BESMRTNOSTI 35
DUHOVI BLAGDAN JEDINSTVENE DUSEVNE TEZNJE 41
BLAGDAN DUHOVA I PROUCAVANJE KARME 53
...
Blagdan Duhova
Blagdan Ouhovi ili Pedesetnica jedan je od najstarijih
krscanskih blagdana. U Bibliji se spominje u Djelima
apostolskim (OJ 20,16) i u Prvoj Pavlovoj poslanici
Korincanima (1 Kor 16,8). Duhovi su pomican blagdan.
Padaju na nedjelju 50 dana poslije Uskrsa (ukljucujuci
Uskrs) ili 7 tjedana poslije Uskrsa, odnosno 10 dana
poslije cetvrtka Uzasasca. Nadomjestili su stari zidov-
ski blagdana Savuot kojim se 50 dana poslije Pashe
obiljezavalo sklapanje Starog Saveza na Sinaju gdje je
Bog dao Mojsiju Oeset zapovjedi.
Svetkovinom Ouhova slavi se dan kad se Sveti Duh
spustio na apostole i ostale Kristove sljedbenike. Krist je,
poslije muke na krizu, svojim ucenicima pruzio mnoge
dokaze da je ziv. Ukazivao im se 40 dana govoreci 0
kraljevstvu Bozjem. Nalozio im je da ostanu u jeruzalemu
te da ondje cekaju obecanje Ocevo: "obecanje za koje
ste culi od mene: Ivan je krstio vodom, a vi cete domalo
biti krsteni Ouhom Svetim". (OJ 1,4-5)
U Djelima apostolskim u poglavlju Ispunjeno
o ~ n j - dolazak Duha Svetoga pise: "Kad napokon
dode Pedeseti dan, svi bijahu skupljeni na istom mjestu.
Tad iznenada dode neka huka s neba, kao kad puse
silan vjetar, pa ispuni svu kucu u kojoj su boravili. I
ukazase im se jezici kao od plamena, i razdijelise se te
nad svakog od njih side po jedan. Svi se oni napunise
Ouha Svetoga te pocese govoriti tudim jezicima, kako
ih je vee Ouh nadahnjivao da govore." (OJ 2,1-4)
Na svakog apostola i na svakog Kristova sljedbenika
spustio se po jedan "plameni jezik". Otuda je i sam
na:l.iv blagdana izrazen mnozinom "Duhovi" jer S2 Sveti
Duh kao cjelina spustio u pojedinacnim "plamenin1
7
jezicima" te se individualizirao u svakom od Kristovih
ucenika; po jedan "plameni jezik" za svako ljudsko
bice. Ovaj blagdan s jedne strane lzrazava jedinstvenu
vjeru koja je Kristovim dolaskom postala dostupna
svim ljudima, ali s druge strane naglasava da svaki
pojedini covjek treba u sebi razviti snage za prihvacanje
Kristova impulsa da bi mogao primiti, njemu namijenjen,
"plameni jezik" Duha Svetoga. To ce mu omoguciti
da osjeti duhovnu prirodu svojega Ja te da shvati
da njegovo pravo bice nije u fizickom tijelu, koje ce
napustiti u trenutku smrti, nego u duhu - u ]a koje
ne podlijeze smrti, nego vodi covjeka iz inkarnacije
u inkarnaciju.
Isus je u svojoj posljednjoj uputi najavio aposto-
lima: "... primit cete snagu posta Duh Sveti dode na vas,
pa cete mi biti svjedoci u ]eruzalemu, u svoj ]udeji, u
Samariji i sve do kraja zemlje." (Dj 1,8) Kad se pedese-
tog dana poslije uskrsnuca ostvario ovaj navjestaj,
apostoli, ispunjeni Duhom Svetim, govorili su tako
da su ih mogli razumjeti svi Ijudi na Zemlji. "Tada su
boravili u ]eruzalemu pobozni Zidovi koji su dosli od
svih naroda pod nebom. Kad nastane spomenuta huka,
narod se zgrnu i ostade zbunjen, jer ih je svaki pojedini
cuo gdje
-
govore njegovim jezikom." (Dj 2,5-6)
Duhovi se takoder slave kao blagdan "rodenja
Kristove Crkve". ]edan je razlog tomu sto su na ovaj
dan apostoli ispunjeni Svetim Duhom dobili moe govora
i djelovanja u smislu Kristova impulsa namijenjenog
svim ljudima, pa su ih stoga mogli razumjeti pripadnici
razlicitih naroda koji su govorili razlicitim jezicin1a.
Pojedinci okupljeni oko njih "Zacudeni i zadivljeni pitali
su: Zar nisu svi ovi sto govore Galilejci? Pa kako ih onda
svaki od nas cuje gdje govore njegovim materinskim
jczikom? Parti, 1'-1edani, Elamiti i stanovnici Mezopotamije,
judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije,
8
Egipta i libijskih krajeva oko Cirene; Rimljani koji su
na prolazu, Zidovi i obracenici (na zidovsku vjeru),
Krecani i Arapi; svi mi cujemo ih gdje naSinl jezic:ima
govore 0 velicanstvenim Bozjim djelima.'" (OJ 7-8)
Svi koji su ih culi da na njihovom jeziku govore 0
"velicanstvenimBozjim djelima" bili su zapanjeni te
si nisu znali objasniti sto bi to moglo biti, a bilo je i
takvih koji su govorili da su apostoli pijani od slatkoga
vina. Zato im se obratio Petar govoreci da apostoli nisu
pijani, nego da se ostvaruje ]oelovo prorocanstvo prema
kojemu ce Gospodin "izliti od svoga Ouha na svako
Ijudsko bice" (OJ 2,1 7) te da je Bog ucinio Gospodinom
i Mesijom onog Isusa kojeg su oni razapeli. Poslije
njegova govora, nevjernici, duboko ganuti, pitali su sto
da cine, a Petar im je odgovorio: "'Obratite se - Neka
se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista za oprostenje
grijeha; tako cete primiti dar - Ouha Svetoga. Vama
je, naime, ovaj obecani dar namijenjen, vasoj djeci
i svima koji su daleko, koliko god ih pozove k sebi
Gospodin, nas Bog.' los ih je mnogim drugim rijecima
zaklinjao i opominjao govoreci: 'Spasite se od ovoga
pokvarenog narastaja !' Oni, dakle, prihvatise njegovu
rijec i krstise se. Tako se onoga dana pridruzi Crkvi
oko"ri tisuce dusa." (OJ 2,38-41) Ova prva krscanska
zajednica bila je otvorena prerna svima kao sto danas
"Kristova crkva" u svoje okrilje prihvace sve one koji
hoce primiti Krista.
Krist je dosao za sve ljude dobre volje, znaci za
sve koji hoce u sebe prirniti impuls ]a-svijesti iz svoje
slobodne volje. On se ne moze nikomu nametnuti. Hoce
Ii ga netko u sebe prirniti te ga nastaviti razvijati,
ovisi sanlO 0 njenlu. Svako ljudsko bice odlucuje 0
tomu na temelju zdravoga razunla. No, ako je razum
iii intelekt usmjeren sarno na obradivanje sadrzaja iz
materijalnog svijeta, takav covjek ce ostati zarobljen
9
u njegovim granicama koje zavrsavaju unutar jednog
zemaljskog zivota u jednom tijelu. Onaj tko je pro-
misljajuei dosao do zakljucka da se Ijudski zivot ne
moze objasniti samo materijalnim zakonima, vee da
pored njih posloje duhovni zakoni - koji isto tako
stvarno djeluju na zivot u fizickon1 tijelu izn1edu
rodenja i sn1rti - postupno ee u svoja razmisljanja
unositi ove zakonitosti. Oonositee odluke uvazavajuei i
materijalni i duhovni svijet. Razvijat ee svoju osobnost
s obzirom na dozivljaje u fizickom svijetu, ali takode
s obzirom na svoje percepcije duhovnog svijeta. jer,
istina u sebi sadrzi materijalno i duhovno postojanje,
pa hoeemo li se sto je vise moguee pribliziti istini,
moramo uvazavati i jedno i drugo.
Krseanstvo je dovelo do prekretnice u Ijudskoj
svijesti. Ook se prije covjek u najveeoj mjeri osjeeao
pripadnikom svojega naroda, odnosno kolektivna svijest
imala je prevlast nad individualnom svijeseu, Kristovim
dolaskom u svakom pojedincu zazivljava impuls ja-
-svijesti; svaki se covjek pocinje osvjestavati kao zasebna
osobnost neovisna 0 pripadnosti pojedinom narodu.
To mozemo jasno prepoznati u evandeljima i Djelima
apostolskim gdje vidimo di pripadnici najrazlicilijih
naroda i "eligija slobodno odlucuju hoec li primiti
Krista. No, svrha razvijanja ja-svijesti nije u tome da se
Ijudi sve vise udaljavaju jedni od drugih, vee naprotiv.
Poslije silaska Ouha Svetog na prve Kristove sljedbenike
ni jedna zajednica na Zemlji nije -bila toliko jaka kao
prva krscanska zajednica. "Oni su bili postoj ani u
aposlolskoj nauci, zajednickom zivotu, lomljenju kruha
i u molitvama." (OJ 2,42)
Prije je covjeka prema zajednistvu usmjeravala
skupna dusa naroda. Poslije Kristova dolaska, svaka
razvijena osobnost mora se ponovno povezati s drugim
1j udin1 a, ali sad a nateme1jusv0 j e slob0 d ne vol jn e
10
odluke koja je rezultat njezine visoko razvijene svijesti
koju je zadobila vlastitim intelektualnim i duhovnim
radom na sebi.
Primanjem Svctoga Duha osjeeaj zajednistva
proizlazio je iz nutrine svakog pojedinog vjernika
J
svaki se za sebe osjeeao povezanim s Kristom, a iz
ispravne i istinite spoznaje svakog pojedinca nastale
su duhovne spone koje su ih medusobno povezale.
"Mnostvo je vjernika bilo jedno srce i jedna dusa.
Nitko nije nazivao svojim ono sto mu je pripadalo, vee
je medu njima sve bilo zajednicko. Apostoli su vrlo
odvazno svjedocili za uskrsnuee Gospodina Isusa, i
velika je milost bila nad njima svima." (Dj 4,32-33)
Gni koji u svoja srca dobrovoljno prihvate impuls
ja-svijesti te dovoljno prociste svoje duse da u sebe
mogu primiti duhovnost Duha Svetoga, razvijaju se u
cjelovite osobnosti koje mogu govoriti i djelovati tako
da njihove rijeci i djela budu razumljiva svima, bez
obzira na rasnu, nacionalnu, vjersku, obiteljsku ili spolnu
pripadnost. Njihove rijeci razumiju svi Ijudi na Zemlji, '
a njihova su djela na dobrobit cijeloga covjecanstva.
Ren"ta Bakota
11
Duhovi
blagdan slobodneosobnosti
((Spozna t cete islin u i istina ce vas osloboditi"
Budeci stara sjecanja, blagdani usmjeravaju nase mi-
sli i osjeceja prema proslosti. Njihovo znacenje budi
u nama misli koje nas povezuju sa svim onim sto
je nasim dusama bilo sveto u davnim vremenima.
Razumijevanje sadrzaja blagdana, medutim, potaknut
ce i druge misli koje ce nas pogled usmjeriti prema
buducnosti covjecanstva, odnosno prema buducnosti
nasih vlastitih dusa. Eude se osjecaji ispunjavajuci
nas odusevljenjem kojim se uzivljavamo u buducnost,
nadahnjujuci nasu volju snagom za takvo djelovanje
zbog kojega cen10 biti sve vise dorasli nasim buducim
zadacama.
Upravo pomocu vizija proslosti i buducnosti
postajemo sposobni opisati bit blagdana Duhova u naj-
dubljem smislu rijeci. Njegovo znacenje za covjecan-
stvo Zapada postavljeno je pred nas u mocnoj slici
koj. govori najdubljim dubinama nasih dusa. To je
slika koju svi dobro poznajemo. Onaj koji je utemeljio
i proglasio krscanstvo, nakon sto je ispunio golgotski
misterij, boravio je neko vrijeme medu onima koji su
ga bili sposobni opazati u tjelesnom oblicju kakvo je
poprimio poslije misterija na Golgoti. Dogadaji koji su
uslijedili izlaze pred nase duse u nizu slika od najveceg
znacaja. U mocnoj viziji poznatoj kao Uzasasce, Njegovi
su najblizi ucenici vidljivo opazali rastvaranje tjelesnog
oblicja koje je poprimio. Potom je, poslije deset dana,
izrazeno u jos jednoj slici, uslijedilo nesto sto snazno
govori svim srcilna koja to hoce shvatiti. Okupili su se
13
Kristovi ucenici koji su Ga prvi trebali razumjeti. Duboko
u svojim srcima osjeeali su moean impuls koji je kroz
Njega usao u razvoj covjecanstva, a poslije obeeanja
koje im je dao, 0 zbivanjima koja ee dozivjcti u vlastitim
dusama, oni su iscekivali s najveeim zarom, u najdubljoj
odanosti, okupljeni na duhovski dan, vrijeme posveeeno
blagdanu njihova naroda.
Prvo se desilo ono sto se prikazuje slikom "nalet
silnoga vjetra". Time su duse ucenika bile uzdignute u
vise gledanje. Oni su bili, takoreei, pozvani da usmjere
pogled prema onom sto se tek treba dogoditi, sto ih
ocekuje kad budu, s plamenim impulsima koje ee
primiti u svoja srca, u buduenosti zivjeli na Zemlji iz
inkarnacije u inkarnaciju.
Pred nama je sljedeei prikaz: slika "plamenih jezika"
koji se spustaju na glavu svakog od ucenika kojima
se objavljuje jos jedna silna vizija 0 tomu kakva bi
trebala biti buduenost Kristova impulsa. Okupljeni
zajedno, u duhu gledajuei duhovni svijet, ovi Ijudi
koji su prvi trebali razumjeti Krista, osjeeali su kao
da ne govore narodu bliskom u prostoru i vremenu,
vee da su im srca prenesena daleko, daleko medu
razlicite narode Zemljina podrucja, a da u njihovim
srcima ~ t zivi sto se moze prevesti na sve jezike i
sto moze postati razumljivo srcima svih ljudi. lJ ovoj
mocnoj viziji buduenosti krseanstva koja se pojavila
pred njinla, prvi su ucenici osjeeali kao da su okruzeni
budueim ucenicima iz svih zemaljskih naroda te kao da
ce jednoga dana imati moe navijestiti evandelje rijecima
koje neee razumjeti sarno oni u njihovoj neposrednoj
prostornoj i vrenlenskoj blizini, nego svi koji zive na
Zemlji kao ljudska biea svjesna svoje sudbine.
To je ono sto je - kao unutarnji sadrzaj duse i
osjeeaj prvotnih Kristovih ucenika - bilo rodeno iz
prvog krscanskog blagdana Duhova.
-
14
Razn10trimo sada tun1acenje ovih slika u njihovom
najdubljem ezoternom krscanskom znacenju. - Duh, s
pravom takoder nazvan Sveti Duh - jer on to jest -
poslao je svoje snage dolje na Zemlju, za prvog silaska
Isusa Krista na Zerrl1ju. Sljedeci put se ocitovao kad je
Ivan Krstitelj krstio Isusa. Potom se, jos jednom, isti
Duh u drukcijem obliku, u obliku mnogih pojediriacnih
sjajnih "plamenih jezika", spustio na svaku pojedinu
osobu prvih krscanskih vjernika.
o Svetom Duhu nam se, za blagdana Duhova, govori-
10 na osobit nacin, ali mi sebi moramo razjasniti znace-
nje rijeci "Sveti Duh" kako se one rabe u evandeljima.
Na prvome m.jestu: Kako se 0 Duhu obicavalo govoriti
u pradavnim vremenima, onim koja su prethodila
vremenima evandelja? U prijasnjim vremenima 0
Duhu se govorilo u vezi mnogo toga, ali osobito u
vezi s necim posebnim. Nova spoznaja koju nam daje
duhovna znanost omogucava nan1 da kazemo: kad
covjek rodenjem ude u svoje postojanje izmedu rodenja
i smrti, tijelo u koje se osoba inkarnira odredeno je
na dva nacina. Nasa tjelesna priroda mora zapravo
ispuniti dvostruku svrhu: ona nas cini ljudskim bicem,
ali nas takoder cini clanom nekog naroda, neke rase
i obl'telji. U pradavnim vremenima koja su prethodila
krscanstvu, dozivljavalo se malo od onoga sto bi se
moglo nazvati "svekolikim covjecanstvom", dozivljavalo
se malo od osjecaja ljudskog zajednistva koje je u
sve vecoj mjeri zazivljavalo u ljudskim srcima tek od
kada je proglaseno krscanstvo, a koje nam govori: Ti
si bliznji svih ljudskih bica na Zemlji! - Naprotiv,
sve je vise jacao osjecaj pripadnosti svakog covjeka
pojedinom narodu iIi plemenu. To je osobito izrazeno
u davnoj religiji Hindu plemena, u njihovom vjerovanju
da pravi hinduist moze biti sarno onaj tko je takav
po krvi. Ovoga se takoder u mnogin1 propisima
15
unatoc odstupanjima od nacela - cvrsto driao stari
hebrejski narod prije dolaska Krista. Prema njihovu
shvacanju, covjek je pripadao svojem narodu sarno
zato sto su mu pripadali sami njegovi roditelji koji
su ga, tako povezanog krvnirn srodstvom, smjestali
unutar njega. No, njima je takoder uvijek bio blizak
jos jedan osjecaj koji su rnanje-vise osjecali svi ljudi
prijasnjih vrernena - nairne, da je netko pripadnik
svoje obitelji, da je pripadnik vlastitoga naroda i
nista vise od toga. Sto se vise vracamo u proslost ovaj
je osjecaj sve jaci: Ijudsko se bice sve vise osjecalo
pripadnikorn svojega naroda, a ni na koji se nacin nije
osjecalo kao zasebna osoba. Postupno se, medutirn,
u pojedinea budio osjecaj da je on zasebno Ijudsko
bice, da je pojedini covjek, da je osobnost s osobnirn
ljudskim obiljezjirna.
Prerna tomu, u vanjskoj covjekovoj prirodi se
osjecala nazocnost dvaju nacela: pripadnost narodu i
svijest 0 sebi kao pojedinoj osobi.
Potorn su se snage svojstvene ovirn dvama nacelirna
na razlicite nacine pripisivale dvorna roditeljima.
Nacelo na temelju kojeg je netko vise pripadao
svojem narodu, na temelju kojeg je netko bio u rodu
s opcom l'lemenskom zajednieom, pripisivalo se nasli-
jedu po majei. Kad bi se Ijudi osjecali u skladu s ovom
zamisli govorili su 0 majei: "U njoj vlada Ouh naroda.
Ona je ispunjena Ouhom naroda te je na djeeu prenijela
osobine zajednicke njezinom narodu".
o oeu se, medutim, govorilo da je nositelj i posrednik
nacela koje Ijudskom bicu daje vise individualna, vise
osobna obiljezja. S obziron1 na ovo, n10glo se govoriti
da kad je covjek rodenjem dolazio na svijet - a to
je takoder bilo shvacanje staroga hebrejskog naroda
predkrscanskih vremena - da je, pomocu snaga svojega
oca, bio zasebna osobnost.
16
It
(h
.",
w


-----.
)


t
I
I
I
I
I
Majku se, medutim, zbog onoga sto je bilo osobito
u cijeloj njezinoj prirodi, dozivljavalo ispunjenu Duhom
koji vlada narodom, a koji je ona predavala djetetu.
Prema tomu, 0 majci se govorilo da u njoj prebiva
Duh naroda te se povezano s tim govorilo 0 Duhu koji
je svoje snage iz duhovnih podrucja poslao dolje u
covjecanstvo - koji je pustio da njegove snage, pomocu
majke, ustruje dolje u fizicki svijet, u covjecanstvo.
No, zbog Kristova se impulsa pojavilo novo shva-
canje prema kojem Duh 0 kojem su ljudi prije govorili,
Duh naroda, treba biti nadomjesten onim koji, premda
se takoder odnosi na narod, djeluje na mnogo visoj
razini - Duhom koji se odnosi na cijeli ljudski rod,
dok se prijasnji Duh odnosio sarno na pojedini narod.
Ovaj je Duh trebao biti predan covjeku te ga ispuniti
takvom snagoll1 da bi mogao reci: "Osjecam da vise
ne pripadam sarno dijelu covjecanstva, nego njegovoj
cjelini; ja sam clan cjeline ljudskoga roda i sve cu vise
bivati njezinim clanom!" Ova snaga, koja je cijeli Ijudski
rod preplavila opceljudskom odlikoll1, pripisivala se
"Sveto1l1 Duhu". Na ovaj se nacin Duh, izrazen u snazi
koja je iz naroda uvrla u mafku, uzvisio od "Duha"
do "3vetoga Duha".
Onaj koji je Ijudskome rodu trebao donijeti snagu
da u zemaljskom zivotu sve vise razvija opceljudsku
prirodu, mogao je boraviti - kao prvo bice ovakve vrste
- samo u tijelu ostavljenom u naslijede snagom Duha
Svetoga. To je Isusova majka primila u navjestenju. Iz
Matejeva evandelja doznajemo da je josip, za koga je
receno da je bio "pravedan" covjek (Matej, 1,19), bio
zaprepasten. Ovdje se rijec "pravedan" rabi u starom
smislu, a znaci da je on mogao jedino vjerovati da ce
se svako njegovo dijete roditi iz Duha njegova narada.
Sada je, mcdulim, otkrio da je majka njegova djeteta
-
17
ispunjena, da je skroz-naskroz prozeta - jer to je pravo
znacenje izvorne rijeci u nasem jeziku - snagom Duha
koji nije bio sarno Ouh naroda, nego Ouh svekolikog
covjecanstva! I on je osjecao da ne bi mogao zivjeti
sa zenom - koja bi mu jednoga dana mogla roditi
djecu - u kojoj prebiva Duh covjecanstva kao cjeline,
a ne Ouh kojega je on stovao u svojoj pravednosti.
On ju je, kako je receno, u skladu s tim htio "potajno
otpustiti" (Matej 1,19). Tek kad je on takoder primio
priopcenje iz duhovnog svijeta, dobio je snagu da n10ze
odluciti da ce imati sina od zene koja je bila prozeta
i ispunjena snagom Svetoga Ouha.
Otuda vidimo da je ovaj Ouh bio stvaralacki
djelatan prije svega kad je pustio da rodenjem Isusa
iz Nazareta njegove snage ustruje u razvoj covjecanstva
te ponovno za mocnog cina Krstenja na Joradnu. Stoga
sada razumijemo sto je snaga Svetoga Ouha: to je snaga
koja svakog covjeka sve vise izdize iznad svega sto ga
razlikuje i odvaja od drugih te ga cini clanom cijeloga
covjecanstva na Zemlji; snaga koja, kao dusevna veza,
djeluje izmedu svake pojedine duse, bez obzira u kojem
se tijelu ona nalazi.
Ovaj isti Sveti Ouh je za blagdana Duhova, kroz
jos jedntr objavu, ustrujio u osobe onih koji su prvi
prihvatili krscanstvo. Za Ivanova krstenja pred nama
stoji slika Ouha u liku goluba; na Duhove se, medutim,
pojavljuje jos jedna slika - slika "plamenih jezika". Za
Ivanova krstenja Sveti duh se- ocituje u sarno jednom
golubu, u samo jednom oblicju: za svetkovine Duhova on
se ocituje u mnogim pojedinacnim "plamenim jezicima".
A svaki pojedinacan "jezik" donosi nadahnuce jednoj
osobi; svakoj od osoba prvih ucenika krscanstva.
Prema tomu, kakvo znacenje za nase duse ima
ovaj duhovski simhol? Nakon sto je Krist, nositelj
opceljudskoga Duha, dovrsio svoj posao na Zemlji,
18
nakon sto je pustio da se posljednji zen1aljski ovoji
Njegova bica rasprse u svemiru a da sveukupna priroda
njegovih ovoja, kao jedinstvo, ode u duhovno bice
Zemlje - prvi je put postalo moguce da se u srcima
onih koji su prvi razumjeli Kristov impuls pojavi
moe govora 0 Kristovom in1pulsu i moe djelovanja
u smislu Kristova impulsa. Kristov impuls, ocitovan
u njegovim vanjskim ovojima, uzasascem je isceznuo
u jedinstvenu cjelinu duhovnoga svijeta, da bi deset
dana poslije ponovno proizasao iz srdaca pojedinih
osobnosti Njegovih prvih sljedbenika. A zato sto se
isti Duh koji je djelovao u snazi Kristova impulsa,
sada ponovno pojavio u mnogostrukom obliku, prvi su
ucenici krscanstva postali pronositelji i propovjednici
Kristove poruke.
Tako je na samom pocetku povijesti krscanstva
postavljeno snazno znamenje ovoga dogadaja koje nam
govori: "Kao sto je svaki od prvih ucenika primio u
sebe Kristov impuls, kao sto je njima bilo dopusteno da
ga prin1e u obliku "plamenih jezika" koji su nadahnuli
njihove vlastite duse, tako vi Ijudi, svi vi, potrudite
li se razumjeti Kristov impuls, moz.ete, svaki za sebe,
primiti njegovu snagu u vlastita srca; snagu koja se
u vatna n10ze sve vise razvijati, koja u varna moze
postajati sve potpunija."
Spomenuti znak, postavljen na ovaj nacin na isho-
diste krscanstva, za nas moze biti izvor sveobuhvatne
nade. Sto covjek vise usavrsava sebe to viSe moze osjetiti
da Sveti Duh progovara iz njegova vlastitog unutarnjeg
bica, u mjeri u kojoj je njegovo misljenje, osjecanje i
htijenje prozeto Svetim Duhom, koji je zbog njegove
mnogostruke podijeljenosti takoder osoban Duh svake
pojedine Ijudske osobnosti u kojoj djeluje.
Zbog loga je za svakoga od nas, s obzirom na
nas buduci razvoj, Sveti Duh, Duh razvoja u slobodno
- ...
19
covjestvo, u slobodnu ljudsku dusu. U ovorn DLhu vlada
duh slobode koji se, za prvog krscanskog blagdana
Duhova, izlio po prvim ljudima koji su razumjeli
krscanstvo; duh na cije je najznacajnije obiljezje
ukazao sam Krist: "Spoznajte istinu i is tina ce vas
osloboditi!"
Covjek moze postati slobodan sarno u duhu. Sve
dok je ovisan 0 tjelesnoj prirodi u kojoj bor.avi njegov
duh, on ostaje njezinim robom. Moze postati slobodan
sarno ako sebe ponovno pronade u duhu te iz duha
zagospodari onim sto je u njemu. "Postati slobodan"
pretpostavlja pronalazenje sebe kao duha u sebi.
Istinski duh u kojem mozemo doci do ovog otkrica
je opceljudski duh koji prepoznajemo kao Duhovsku
snagu Svetoga Duha koja u nas ulazi, a koju rnorarno
roditi u sebi te joj dopustiti da se ocituje.
Tako se simbolika blagdana Duhava preobrazava
u nas najsnazniji ideal - u slobodan razvoj covjekove
duse u zasebnu, slobodnu osobnost. To su, manje ili
vise nejasno, takoder osjecali oni koji su - pomocu
inspiracije i, naravno, ne pri punoj svijesti - za
svetkovinu Duhova odredili jedan poseban dan u
godini. l>vo vanjsko odredivanje je sarno po sebi nesto
osobito; jer tko god ne o z ~ cak u utvrdivanju dana
blagdana, otkriti svevladajucu mudrost, vrlo malo
razumije svijet.
Sada sa spomenutog stajalista razmotrimo tri
blagdana: Bozic, Uskrs i Duhove. Bozic, kao krscanski
blagdan, pada na odredeni dan u godini; on je jednom
zauvijek utvrden posebnog dana u prosincu i mi svake
godine slavimo Bozic na jedan isti dan. Drukcije je
s blagdanom Uskrsa. Uskrs je pomican blagdan koji
se odreduje prema konstelacijama na nebu; on pada
20
na prvu nedjelju poslije punoga Mjeseca koji slijedi
iza proljetnog ekvinocija. S obzirom na ovaj blagdan
moramo usmjeriti nas pogled prema nebeskim visinama
po kojima putuju zvijezde i navjescuju nam zakone
svemira. Uskrs je pomican blagdan upravo kao sto je
u svakoj Ijudskoj osobi pomican trenutak u kojem se
- s ciljem da se oslobodi obicne Ijudske nize prirode
- budi snaga viseg covjeka s visom svijescu. Kao sto
jedne godine Uskrs pada na jedan dan, a sljedece na
drugi, tako za svakog covjeka, u skladu s njegovom
prosloscu i jacinom njegovih nastojanja, prije ili poslije
dolazi trenutak u kojem on postaje svjestan: "J a u sebi
mogu pronaci snage da pustin1 da se iz n1ene izdigne
visi covjek".
Bozic je, medutim, nepomican blagdan. To je blagdan
za kojeg covjek ostavlja za sobom u godisnjem tijeku
rast i slabljenje prirode, radost izvirucih strujecih
prirodnih sila. Tada covjek gleda prirodu u stanju sna
u koji je ona, dolje u sebe, unijela snagu sjemena. Svijet
prirode se povukao u sebe sa svim snagama radanja.
Kad je objavljivanje ovih snaga, vanjskom osjetilnorn
svijetu, na najnizem stupnju; kad San1a Zemlja pokazuje
kako se u dana vrijeme povlace njezine duhovne snage
da b,. pricekale dolazecu godinu; kad vanjska priroda
najvise utihne; tada, za bozicnog blagdana, covjek pusta
da se u njernu rodi misao da se moze nadati da nije
sjedinjen sarno sa zemaljskim snagama - koje su sada,
u bozicno vrijeme, utihnule - vec takoder sa snagama
koje nisu nazocne samo na Zemlji, nego i u duhovnim
podrucjima. Ova se nada mora roditi u njegovoj dusi
jer on gleda Zemlju, takoreci, utonulu u san; ona mora
poceti izvirati iz najdubljeg, najunutarnjijeg dijela same
duse, a tada ce - dok je vanjska fizicka priroda u
najvecemu mraku - ona postati duhovno svjetlo. Pomocu
simbola bozicnog blagdana, covjek se lTIOra podsjetiti
21
da je on, na prvom mjestu svojim Ja-snagama, toliko
povezan sa svojim zemaljskim tijelom, koliko je ono
Sto ill usc 0k0 njega 0bjavIjuje povezan0 s godisnjim
zivotom Zemlje. U skladu s usnivanjem Zemlje, koje se
svake godine dogada u isto vrijeme, bozieni je blagdan
takoder smjesten uvijek u isto vrijeme, tako da se covjek
nl0ze sjetiti da, unatoc tomu sto je povezan s tijelom,
ipak nije osuden da bude sjedinjen sarno s njim, vee
se moze nadati da ee smoei snage da u samome sebi
postane slobodna dusa. Na ovaj ee nas nacin ono sto
shvaeaillo kao smisao bozienog blagdana, istodobno s
podsjeeanjem na nasu povezanost s tijelom, podsjeeati
na nadu da se mozemo osloboditi tijela.
o nasem vlasptom trudu, medutinl, ovisi hoeemo li
prije ili poslije razviti snage u koje se uzdajemo i koje ee
nas ponovno povesti u duhovni nebeski svijet. Uskrsni
nas blagdan mora vodi ti ovoj misli. Uskrsni blagdan
nas podsjeea da ne raspolazemo sarno snagama koje
nam daje tijelo - a koje, naravno, same po sebi jesu
bozansko-duhovne snage - vee nas takoder podsjeea
da se kao ljudi mozemo uzdignuti iznad Zemlje. Stoga
je uskrsni blagdan taj koji nam govori 0 snazi koju
cemo prije iIi poslije murati u sebi probuditi.
Usk'rs je kao pomican blagdan odreden u skladu
s konstelacijama na nebu. Zato covjek, usmjeravajuei
pogled prema nebu, treba probuditi sjeeanje na ono
sto moze postati da bi vidio kako se moze osloboditi
zemaljskog postojanja, kako se moze izdignuti iznad
svekolikog takvog po-stojanja. U snazi, koja nam prilazi
na spomenuti nacin, lezi moguenost unutarnje slobode,
unutarnjeg izbavljenja. Kad u nutrini osjetimo da se
mozemo izdignuti iznad nas samih, tezit eemo tomu da
postignemo ovo uzdizanje u svekolikoj stvarnosti; tada
cenl 0 imati vol ju 0Slob0diti sv0 jegunutar njeg covjeka,
SViill snagama ga, takoreci, ocistiti od robovanja vanjskom
22
covjeku. Mi cemo, naravno, prebivati u vanjskom covjeku,
ali cemo biti potpuno svjesni nase unutarnje duhovne
snage, biti cemo svjesni unutarnjeg covjeka.
Nadalje, 0 trenutku u kojem, u unutarnjen1 uskrs-
nom blagdanu, postanemo svjesni da se mozemo oslo-
boditi, ovisi hocemo li dokuciti blagdan Duhova te
hocemo Ii n10ci osjetiti duh koji je sebe pronasao u
sebi, sa sadrzajem koji nije ad ovoga svijeta, nego od
duhovnog svijeta. Ovaj nam sadrzaj dolazi iz duhovnog
svijeta i sarno on nas maze uciniti slobodnim. - To je
duhovna istina za koju je Krist rekao: "Spoznat cete
istinu i istina ce vas osloboditi!" - Ovo je razlog zbog
kojeg blagdan Duhova ovisi 0 uskrsnom blagdanu jer
on je posljedica uskrsnoga blagdana. Uskrs je odreden
u skladu s nebeskim konstelacijama; Duhovi su dogadaj
koji, kao nuzna posljedica, mora uslijediti poslije proteka
odredenog broja tjedana.
Prema tomu, pri dubljem razmisljanju, cak u nacinu
na koji su odredena vremena ovih blagdana, vidimo
svevladajucu mudrost; vidimo da su ovi blagdani trebali
biti smjesteni u godisnjem tijeku upravo ondje gdje
jesu te da svake godine pred nas iznose ana sto smo
kao ljudi bili, sto jesmo - i ono sto mozemo postati.
Kad--na spomenuti nacin naucimo razmisljati a ovim
blagdanima, ani postaju blagdani koji nas ujedinjuju
sa svime sto je proslo te postaju impulsi usadeni u
covjecanstvo da ga nose naprijed, u buducnost.
Shvatimo Ii na ovaj nacin blagdan Duhova, on ce
nas obdariti povjerenjem, snagom i nadom da znamo
sto mozemo postati u nasim dusarna, slijedeci one koji
su - kao prvi koji su razumjeli Kristov impuls - ucinili
sebe vrijednima da se na njih spuste "plameni jezici".
Kad duhovski blagdan shvatirno kao blagdan, ne sarno
trenutka nego i buducnosti, tada pred nase duhovne
oci carolijorn dolazi ocekivanje prilnanja Svetoga Duha.
23
No, zato moramo nauciti razumjeti blagdan Duhova
u njegovom istinskom krseanskom smislu. Prije svega
moramo nauciti razumijevati sto govore moeni "jezici",
moena duhovska inspiracija.
Sto je to bilo sto se razlijegalo iz "naleta silnoga
vjetra" uz zvucenje trublji, a 0 cemu nam govori slika
postavl.jena pred nase duse kao duhovska slika prvog
krseanskog blagdana Duhova? Kakvi su to bili gl.asovi
koji su navijestili u cudesnoj muzici sfera: "Dozivjeli ste
snagu Kristova impulsa, vi koji ste ga prvi razumjeli. A
snaga Krista. u vama postala je snagom vasih vlastitih
dusa tako da je svaki od vas, otkako je izvrsen dogadaj
na Golgoti, postao sposoban vidjeti Krista sada, u
sadasnjem vremenu. - Takvom je jacinom Kristov
impuls djelovao na svakoga od vas!"
Kristov impuls je impuls slobode; njegovo se istinsko
djelovanje ne objavljuje ako se on zbiva izvan Ijudske
duse. Pravo djelovanje Kristova impulsa ne pojavljuje se
sve dok se on ne dogodi u sanloj Ijudskoj dusi pojedine
osobe. Na ovaj su se nacin oni koji su prvi razumjeli
Krista, posredovanjem duhovskog dogadaja, osjeeali
pozvanima navijestiti sto je bilo u njihovim vlastitim
dusama, sto im se u objavi i inspiraciji njihovih vlastitih
dusa obj'rrvilo kao sadrzaj Kristova ucenja. Zato sto su bili
svjesni da je Kristov impuls djelovao u svetoj pripremi,
kojoj su bili podvrgnuti prije blagdana Ouhova, osjeeali
su se pozvanima, pomoeu snage Kristova impulsa koji
je u njima djelovao, pustiti da u njima govore "plameni
jezici" - individualizirani Sveti Ouh u njima - te da
nastave proglasavati Kristovo evandelje. To sto su prvi
ucenici prepoznali kao Kristove rijeci nije bilo sanlO
ono sto im je Krist jednom rekao, to nisu bile samo
rijeci koje je On vee izgovorio. Kao Kristove rijeci
prepoznavali su ono sto proizlazi iz snage duse koja
osjeca Kristov impuls u sebi samoj.*
24
Zato se Sveti Duh izlio u individualiziranom obliku
u svaku pojedinacnu Ijudsku dusu, da bi svatko u
sebi mogao razviti snagu da osjeti Kristov impuls. Za
takvu se dusu tada obnavljaju rijec: "Ja san1 s van1a
zauvijek sve do kraja svijeta."
Stoga se oni koji ulazu ozbiljne napore da bi doziv-
jeli Kristov impuls, mogu takoder osjecati pozvanima,
onim sto je Kristov impuls potaknuo u njihovim srcima,
da nanovo navijeste Kristovu rijec, premda ona uVijek
moze zvuciti na novi nacin, drukcije u svakoj epohi
covjecanstva.
Sveti Duh se nije izlio dolje na Ijude da bismo se
mogli drzati nekoliko rijeci iz evandelj a izgovorenih
prvih desetljeca osnivanja krscanstva - on se izlio da
bi Kristovo evandelje zauvijek moglo iznositi nesto
novo, te ponovno, uvijek nesto novo. Buduci da se
Ijudske duse poboljsavaju iz epohe u epohu, iz inkarna-
cije u inkarnaciju, njima se uvijek mora govoriti nesto
novo. Bi liovim dusan1a, dok napreduju iz inkarnacije
u inkarnaciju, trebalo govoriti da prihvate kao Kristov
navjestaj sarno rijeci koje su bile izgovorene dok su
bili inkarnirani u tijela u vrijeme pojavljivanja Krista
na Zemlji? - U Kristovom se impulsu nalazi snaga
kojolh se govori svim Ijudima sve do kraja vremenskog
ciklusa Zemlje. No, da bi tako n1og1o biti, moralo se
dodati nesto sto omogucuje da Kristova poruka bude
poznata Ijudskim dusama u vjecnom napredovanju, u
svim vremenima i na njima odgovarajuci nacin. Stoga,
kad osjetimo punu jacinu i snagu duhovskog impulsa,
trebali bismo osjetiti da je ona na nas polozena da
* "Sto se vas tice, pornazanje koje ste od njega prirnili ostaje u varna,
i nernate potrebe da vas tko uci. Vee, jer vas njegovo pornazanje
UCl 0 svemu, jer je istinito, ne lazno, kako vas je naucilo, tako
ostanite u njernu!" (Ivanova 1. 2,27)
25
bismo poslusali rijeci: "Ja sam s vama zauvijek, sve
do kraja ciklusa zemaljskih vremena!" A kad sebe
ispunile Kristovim impulsom mozete neprekidno, kroza
sva vremena, slusati Rijec koju je za utemeljivanja
krscanstva sam Utemeljitelj pobudio u zivot; Rijec koju
Krist izgovara u svakom vremenu jer On je s ljudima
u svakom vrcmenu; Rijec koju n10ze cuti svatko tko
je hoce cuti.
Na ovaj nacin shvacamo snagu duhovskog impulsa
kao snagu koja nam daje pravo smatrati krscanstvo
necin1 sto uVijek raste, sto nas uVijek obdaruje novim
i ponovno uvijek novim objavama. Poznato nam je da
u danasnjoj duhovnoj znanosti navjescujemo samu
Kristovu rijec ciji se zvon probija do nas iz nebeskih
zborova; a onima koji bi htjeli sacuvati krscanstvo
samo u njegovu izvornom obliku kazemo: "Mi smo
oni koji uistinu razumiju Krista jer mi razumijen10
pravo znacenje blagdana Duhova!"
Kad god se osjetimo pozvanima da iz krscanstva
iznosin1o na vidjelo uvijek novo ucenje mudrosti,
moramo iznositi upravo onu mudrost koja odgovara
odredenom stupnju napredujuceg razvoja IJudskih dusa
iz inkarnacije u inkarnaciju. Krscanstvo je beskrajno
obilno, lYeskrajno bogato, ali ovo beskrajno obilje i
beskrajno bogatstvo nisu uvijek bili dostupni covjeku
u stoljecima u kojima se krscanstvo najprije moralo
proglasiti. Kakva bi drskost bila reci, cak i u sadasnje
vrijeme, da je covjecanstvo dovoljno zrelo da razumije
krscanstvo u njegovoj neogranicenoj punini i njegovoj
ncogranicenoj velicini! Istinska krscanska skromnost
je sarno ona koja kaze: Dometu krscanske mudrosti
nema kraja, ali je covjekova sposobnost prihvacanja
ave mudrosti isprva bila ogranicena; ona ce postajati
sve potpunija.
26
Napravimo pregled od prvih stoljeca krscanstva
sve do nasih dana. Velik i mocan impuls, najveci koji
je ikad udijeljen zemaljskom razvoju covjeka, udijeljen
je Kristovim impulsom. To je nesto cega moze postati
svjestan svatko tko uci razumijevati proces evolucije
na Zen1lji. No, ne smi.je se zaboraviti jedno: Do sada se
razumio sarno mali dio sadrzaja Kristova impulsa. jer, u
proslosti svedenoj na dva tisucljeca razvoja krscanstva,
ono sto je dana u ezoternom krscanstvu moglo je biti
ucenje sarno za one kojima je dana krscanstvo, ali se
nije moglo utjeloviti u vanjskom, egzoternom zivotu.
Nije se, primjerice, ll10glo utjeloviti ono sto se u nasoj
sadasnjoj epohi moze poucavati kao krscanska istina,
a to je cinjenica ponovnog utjelovljenja ljudskog roda
ili reinkarnacija. Kad mi danas, u antropozofiji, pouca-
varno 0 reinkarnaciji, mi smo potpuno svjesni, u svjetlu
duhovskog blagdana, da je reinkarnacija krscanska
istina koju danas moze egzoterno upoznati covjecanstvo
koje je postalo zrelije, ali koju nisu mogle upoznati
nezrele duse prvih stoljeca krscanstva. Spominjanjem
jednog jedinog primjera, malo je ucinjeno pokusajima
da se pokaze da se misao 0 reinkarnaciji moze takoder
pronaci u krscanstvu.
protivnika duhovne znanosti, koji sebe nazivaju
krscanima, moze se opaziti koliko se malo u egzoternom
krscanstvu zna 0 reinkarnacij i. Oni sarno znaju da
duhovna znanost poucava ovo Hi ono 0 reinkarnaciji
i to im je dovoljno da kazu kako je to indijsko ili
budisticko ucenje. Slabo im je poznato da je danas
zivi ucitelj reinkarnacije zivi Krist iz duhovnog svijeta.
Ljudi reinkarnaciju, kao i znanost 0 karrni, smatraju
necim sto dosad nije moglo prodrijeti u egzoterno
krscanstvo. No, malo-pomalo, iz epohe u epohu, cijela
istina koj a se nalazi u krscanstvu morala se priopcavati
ljudskon1 rodu.
27
Samim Kristovim impulsom - koji nije ucenje ni
teorija, nego stvarna snaga koja se treba dozivjeti u
najunutarnjijim dubinama duse - samim ovim impul-
som, nama je doista nesto dodijeljeno. 5to je to? Tek
kad Kristov impuls povezemo s ucenjem 0 reinkarnaciji
mozemo razumjeti sto on izrazava.
Znamo da je u najvecem dijelu istocnih zemalja,
nekoliko stoljeca prije pocetka krseanstva, bilo priop-
ceno jos jedno osnovno ucenje, nain1e, Buddhino
licenje. Dok su se snaga i impuls krscanstva sirili od
Bliskog istoka prema Zapadu, Daleki je istok svjedocio
o nasiroko rasprostranjenom sirenju budizma. Znamo
da je ovo ucenje sadrzavalo znanost 0 reinkarnaciji.
No, u kakvom obliku? Za one koji poznaju cinjenice,
budizam je konacan proizvod ucenja i objava koje su
mu prethodile. Prema tomu on je sadrzavao svu velicinu
starih vremena; promicao je nesto poput konacnog
sazetka iskonske mudrosti Ijudskoga roda koji je, pored
ostalog, sadrzavao znanost 0 reinkarnaciji.
Kako je, medutim, budizam u svojim objavama
zaodjenuo ovu znanost? Na takav nacin da covjek
gleda unatrag u inkarnacije kojima je prosao te
u inkarnacije koje jos mora dozivjeti. To
da covjek prolazi mnogim inkarnacijama, posve je
egzoterno ucenje budizma. Sasvim je pogresno govoriti
o apstraktnoj slicnosti svih religija. U stvarnoj istini
medu njima postoje goleme i dalekosezne razlike,
kao, primjerice, izmedu krscanstva, koje stoljecima
nije prihvacalo nikakvu pomisao 0 reinkarnaciji, i
egzoternog budizma koji je zivio i tkao unutar takvih
misli. U spomenutom smislu potpuno je beskorisno
povezivati puke apstrakcije, vee se mora priznavati
svijet stvarnosti. Za budizam je posve izvjesno da se
covjek uvijek vraca na Zemlju. Budist, medutim, ovo
28
shvaca na sljedeci nacin. On kaze: "Suzbijaj poriv za
spustanjem u inkarnacije jer je tvoja prava zadaca
da se sto prije oslobodis zudnje za njima te da zivis
u duhovnim podrucjima osloboden svih zemaljskih
inkarnacija!" Na ovaj nacin budist gleda na slijed
ljudskih inkarnacija nastojeci zadobiti sve moguce
snage kojima bi se, sto je prije moguce, povukao iz
inkarnacij a.
Budizam nesto nema, sto jasno pokazuje njegovo
egzoterno ucenje. On ne sadrzi nista sto bi se moglo
nazvati dovoljno jakim impulsom usmjerenim prema
povecanju ljudskog savrsenstva. Takav bi impuls omo-
gucio budistu da kaze: "Pod svaku cijenu neka dolaze
inkarnacije! Pomocu Kristova impulsa mi se mozemo
tako oblikovati da od njega mozemo sve vise i vise po-
luciti. Pomocu Kristova impulsa mi posjedujemo snagu
koja nasim inkarnacijama moze davati sve uzviseniji
sadrzaj. Prozmite budizam - ili ono sto se u njemu moze
naci od istinske znanosti 0 reinkarnaciji - Kristovim
impulsom i dobit cete novi element koji Zemlji daje
novo znacenje u evoluciji Ijudskog roda!"
S druge strane, krscanstvo ima Kristov impuls i
to kao nesto egzoterno. No, kako je ono gledalo na
ovaj"''impuls u prijasnjim stoljecima? Egzoterni krscanin
u Kristovom impulsu nesumnjivo vidi bezgranicno
savrsenstvo koje bi u njemu trebalo zivjeti kao veliki
ideal kojemu se on sam sve vise priblizava. No, kako
hi drsko bilo kad bi krscanin pomislio da u jednom
jedinom zemaljskom zivotu moze imati dovoljno snage
da dovede do savrsenstva sjeme koje se moze ozivjeti
Kristovim impulsom! Kako bi za egzoternoga krsca-
nina bilo drsko vjerovati da sarno u jednom zivotu
moze postici bilo sto prikladno za iznosenje na vidjelo
Kriscova impulsa. U skladu sa spoD1enutim, egzoterni
krscanin kaze: "Prolazimo kroz dveri smrti. Potom cemo
29
u duhovnom svijetu imati moguenost nastaviti razvijati
i iznostiti na vidjelo Kristov impuls u onom svijetu."
- I tako egzoterni krseanin dr:zi da iz duhovnog zivota
poslije smrti nema povratka na Zen11ju. Razumije li,
medutim, Kristov impuls egzoterni krseanin koji vjeruje
da je postojanje u duhovnom svijetu, na spomenuti
nacin, pridodano zivotu na Zemlji? On ga uopee ne
razumije jer da ga razumije ne bi nikada vjerovao da
se ono sto mu moze dati Kristov impuls moze postiei
u duhovnom zivotu iza smrti, bez ikakvog povratka
na Zen11ju.
Da se mogao dogoditi cin na Golgoti, da se mogla
postiei ovakva pobjeda nad smreu, san1 Krist se morao
spustiti u ovaj zen1aljski zivot; a to je, naravno, morao
uciniti zato da bi postigao nesto sto se moze dozivjeti
i prozivjeti sarno na nasoj Zemlji. Krist se spustio na
Zemlju zato sto snaga golgotskoga cina mora djelovati na
Ijude u fizickim tijelima. Stoga Kristova snaga takoder
isprva moze djelovati sarno na Ijude u fizickim tijelima.
Tek ono sto od snage golgotskog misterija covjek primi
u fizicko tijelo, moze nastaviti djelovati nakon sto
prode kroz dveri smrti. Od Kristova impulsa, medutim,
nastavlja djelovati sarno onoliko koliko je covjek primio
u sebe ~ m u rodenja i smrti. Kad se covjek ponovno
vrati na Zemlju, on mora nastaviti teziti daljnjem na-
dopunjavanju onoga sto je vee primio, a san10 u uza-
stopnim zemaljskim zivotin1a, koji ee uslijediti, moze
nauciti razumijevati sve sto zivi u Kristovu impulsu.
Kad bi covjek sarno jednom zivio na Zemlji, nikada
ne bi mogao razumjeti Kristov impuls. Zato nas ovaj
impuls mora voditi kroz ponovljene zemaljske zivote
jer Zemlja je mjesto za otkrivanje znacenja misterija
na Golgoti.
I tako je krseanstvo potpuno samo onda, kad se
pretpostavka da se Kristov impuls moze izivjeti u jednoj
30
inkarnaciji, zamijeni drukcijom predodzbom da se covjek
sanlo tijekom ponovljnih zemaljskih zivota moze tako
usavrsiti da moze u sebi izivjeti Kristov uzor. Ono sto
je u vezi s njim dozivio na Zenllji potom moze ponijeti
gore u duhovni svijet. Ponijeti, medutim, moze samo
onoliko koliko je na Zemlji shvatio od ovog impulsa,
koji se prije toga morao ispuniti na Zemlji kao najvaz-
niji dogadaj od svih zemljaskih zbivanja.
Iz spomenutog vidimo da je prva misao, koju iz
duhovne objave moramo dodati kscanstvu, misao 0
reinkarnaciji koja proizlazi iz samog krscanstva. Kad
budemo ovo razumjeli, uvidjeti cemo sto nama danas,
u podrucju duhovne znanosti, znaci nasa svijest 0 tome
da mi sebe oblikujemo iz objave blagdana Duhova; ona
znaci da opravdano mozemo slusati objavu, uvidjeti
obnovu objave one snage koja je bila u "plamenim
jezicima" koji su se spustili na one koji su prvi razum-
jeli Krista.
Na opisani nacin veliki dio onoga sto je nedavno
bilo receno u nasem pokretu, moze danas pred nas
istupiti u novom znacenju. Vidimo spajanje Istoka i
Zapada, spajanje dviju mocnih objava - krscanstva i
budizma; vidimo kako se zajedno stapaju u duhovnom.
A isIJtavnim razumijevanjem krscanske duhovske nlisli
mozemo opravdati stapanje ovih dviju, danas najvecih,
zemaljskih religija. No, ove dvije objave ne mozemo
sjediniti samo pomocu pukog vanjskog impulsa; to bi
se zaustavilo na pukom teoretiziranju. Ako bi netko
pokusao uzeti ono sto su nam krscanstvo i budizam
dosad priskrbili te ih sjediniti u novu religiju, ne bi
stvorio novi duhovni sadrzaj za covjecanstvo, vec sarno
apstraktnu teoriju nesposobnu da zagrije ni jednu
Ijudsku dusu. Da bi se to moglo dogoditi potrebne
su nuve objave. A nama danas odzvanja iz navjestaja
duhovne znanosti: "Pustimo da u nama govori Krist
31
koji je uvijek s nama." - sto doista mogu cuti sarno
oni koji su sebe duhovno-znanstvenim skolovanjem
doveli do zrelosti.
Znamo da zivimo u vremenu vaznom za Ijudski
razvoj; da ce se jos prije isteka ovog stoljeca razviti
nove snage u Ijudskoj dusi, koje ce omoguciti covjeku
da razvije neku vrstu eterske vidovitosti pomocu koje
ce se, kao dio prirodnog razvoja, za neka Ijudska bica
ponoviti dogadaj koji je Pavle dozivio pred Damaskom;
te ce se, na ovaj nacin dobro odnjegovanin1 duhovnim
snagama covjeka, vratiti Krist u eterskom ruhu. Sve
ce vise dusa sudjelovati u onom sto je Pavle dozivio
pred Damaskom. Tada ce se uvidjeti u svijetu da je
duhovna znanost objava koja navjescuje obnovljenu
i preoblikovanu istinu Kristova impulsa. Novu ce
objavu razumjeti sarno oni koji vjeruju da ce svjeza
struja duhovnog zivota, u koji se ulio Krist, nastaviti
zivjeti u svim nadolazecim vremenima. Tko god U ovo
nece vjerovati, moze nastaviti propovijedati zastarjelo
krscanstvo. No, onaj tko vjeruje u duhovski dogadaj
i razumije ga, takoder ce osvijestiti da ce se ono sto
je zapocelo s krscanskim evandeljem, sve vise i vise
r z v j ~ te da ce govoriti Ijudima u neprestano novim
tonovima; da ce uvijek bi ti nazocni indi vidualizirani
dusevni svjetovi Svetoga Duha, "plameni jezici", te da
ce u vatri i impulsu, koji se neprestano obnavljaju,
ljudska dusa biti sposobna zivjeti i izivjeti Kristov
impulse
Kad u samoj istini budemo razumjeli duhovsku
misao, moci cemo vjerovati u buducnost krscanstva.
A tada ce pred nas istupiti mocna slika sa snagom
koja djeluje kao snaga nazocna u samoj dusi. Doista
cemo osjetiti buducnost - kao sto su je, djelovanJem
inspiracije Svetoga Duha, osjetili oni koji su prvi
32
razumjeli Krista - ako doista buden10 htjeli u nasoJ
dusi ozivjeti ono sto ne poznaje nikakve granice koje
odvajaju razlicite dijelove covjecanstva i govori jezikom
koji mogu razun1jeti sve duse cijeloga svijeta. Osjetit
cen10 misao mira, Ijubavi i harmonije koja se nalazi u
duhovskoj misli. I osjetiti cerna kako duhovska rnisao
oZivljava nas blagdan Duhova. Osjetit cemo da je ona
jamstvo za nasu nadu u slobodu i vjecnost. Zato sto
osjecamo da se u nasoj dusi budi individualizirani duh,
u nama se budi najznacajniji eIen1ent duha: beskrajnost
duhovnoga. Sudjelovanjem u duhovnome, covjek moze
postati svjestan svoje besmrtnosti i svoje vjecnosti. A
u duhovskoj misli uistinu shvacamo snagu prvobitnih
rijeci koje je posvecenik za posvecenikom nastavljao
usadivati, a koje nam objavljuju znacenje mudrosti
i vjecnosti: osjecamo ih kao duhovsku misao koja se
predavala iz epohe u epohu, u rijecima koje su danas
prvi put zazvucile egzoterno:
Bice se nize uz bice u daljinama prostora,
bice slijedi bice u tjekovima vremena.
Ostajes Ii u daljinama prostora i tjekovin1a vremena,
ti si, 0 covjece, sarno u podrucju prolaznosti.
...
No, iznad njega silno se uzdize tvoja dusa,
kad sluteci iii znajuci gleda neprolazno
s onu stranu daljina prostora
i s onu stranu tjekova vremena!
33
Duhovi
simbolbesmrtnosti
Obraeanje pozornosti na misli povezane s blagdanom
Duhova izgleda mi manje prikladno u ovim teskim
vremenima* nego prijasnjih godina jer Ijudski rod
prolazi kroza sudbonosne kusnje, a u takvim vreme-
nima doista ne prilici prizivanje osjeeaja unutarnje
topline i razveseljavanja. Ako su nasi osjeeaji ispravni
i istiniti, neeemo ni na trenutak zaboraviti patnju, koja
je sada toliko zajednicka, pa je u odredenom smislu
zapravo sebicno zeljeti zaboraviti je, s namjerom da se
predan10 mislima koje dusu obdaruju toplinom i poletom.
Stoga ee mnogo bolje pristajati da danas govorimo 0
odredenim sadrzajima povezanim s potrebama vremena
jer su nasa nedavna proucavanja vrlo jasno pokazala
da mnogi razlozi patnje sadasnjeg doba pocivaju na
prevladavajueem stajalistu prema duhovnom te da je
po zivot vazno raditi na razvoju Ijudske duse kako bi
Ijudski rod mogao napredovati prema boljin1 danima.
Unatoc tomu, barem eu zapoceti mislima koje ee nam

pribliziti znacenje blagdana poput Duhova.

U godisnjem tijeku postoje tri najvaznija blagdana:
Bozic, Uskrs i Duhovi. Svatko tko, kao veeina nasih
suvremenika, nije postao ravnodusan prema znacaju
ovakvih blagd':l.na za razvoj svijeta i covjecanstva,
odmah ce uociti suprotnosti izmedu ovih triju blagdana
jer su razlike u nacinu dozivljavanja svakog od njih
izrazene u njihovoj vanjskoj simbolici. Bozicni je blagdan,
prije svega, spojen s radostima djetinjstva ciji je obicno,
,., Predavanje je odrzano 1916. godine za Prvog svjetskog rata,
35
ako ne uvijek, sastavni dio bozieno drvce doneseno u
kueu iz snjezno-hladne vanjske prirode. Nase se misli
takoder okreeu bozienim igrama, koje sma toliko cesto
izvodili, a koje stoljeeima, u ovo godisnje doba, donose
polet najjednostavnijim ljudskim srciIna, podsjeeajuei
ih na velik i jedinstven dogadaj u zemaljskom razvoju,
kad je Isus iz Nazareta - iIi tocnije Isus koji je dosao iz
Nazareta - roden u Betlehemu. Blagdan rodenja Isusa
iz Nazareta jest blagdan spojen sa svijetom osjeeaja
proizasIih iz Evandelja svetoga Luke i to onih njegovih
dijelova koji se najopeenitije obraeaju jednostavnim
srcima i koje je najlakse razumjeti. Zato je ovo blagdan
sveopee Ijudskosti, razumljiv, barem u stanovitoj mjeri,
cak i djeci te ljudima koji su sacuvali osobine srca i
un1a kao u djece. On, stovise, srcima poput djecjih,
donosi nesto veliko i moeno sto potom postaje dijelom
nj ihove svijesti.
Uskrsni blagdan, premda se slavi u godisnjem
dobu kad se priroda budi u zivot, nase misli vodi
prema dverima smrti. Nasuprot njeznosti i opeenitoj
dopadljivosti bozienog blagdana, blagdan Uskrsa sadrzi
nesto beskrajno uzviseno. Ako su Ijudske duse sposobne
istinski slaviti uskrsni blagdan, ne mogu a da ne budu
svjesne njegove iznimne uzviSenosti. On donosi uzvisenu
predodzbu Bozanskog biea koje se spustilo u ljudsko
tijelo te proslo kroza smrt. Cijela zagonetka smrti i
ocuvanja vjecnoga zivota duse u samoj smrti - to je
velika perspektiva prikazana uskrsnim blagdanom.
Ova blagdanska vremena mogu se dozivjeti u njiho-
voj dubini sarno ako se podsjetimo na mnogo toga sto
nam je duhovna znanost ucinila stvarnim. Pomislite kako
su misli koje se radaju za bozienog blagdana tijesno
spojenc sa svim svetkovinama koje se u svijetu slave
u spomen rodenja spasitelja. Prisjetin10 se, primjerice,
svetkovine Mitre koja slavi Mitrino rodenje u peeini.
36
Sve ovo svjedoci 0 bliskoj povezanosti s prirodom. To
da je Bozic blagdan povezan s prirodom, simbolizira
bizicno drvce, a rodenje takoder usmjerava nase misli
prema djelovanjima i snagama prirode. No, zato sto je
rijec 0 rodenju Isusa iz Nazareta - 0 kojen1 duhovna
znanost ima mnogo toga za reci - ovo je rodenje
bremenito neizmjernim znacajem. A sjecanje da se
Duh Zemlje budi u zimi, najzivlje je u godisnjem dobu
kad izgleda da je vanjska priroda, zavijena ledenim
i snjeznim plastom, utonula u san. Mozemo osjetiti
da nas bozicni blagdan uvodi u samu elemenatarnu
prirodu te da paljenje bozicnih svijeca simbolizira
budenje duha u zimskoj tami prirode.
Hocemo li povezati bozicni blagdan sa zivotom i
covjekovim bicem, to mozemo uciniti podsjetivsi se da
je covjek spojen s prirodom i kad se od nje duhovno
odvaja, kao za spavanja kad svojim ]a i astralnim tijelom
odlazi u duhovni svijet. Covjekovo etersko tijelo ostaje
nadosjetilno povezano s fizickim tijelom i predstavlja
dio njegova bica koji pripada elementarnoj prirodi,
elementarnoj prirodi koja se budi u zivot unutar Zemlje
kad je ona ogrnuta plastem zimskoga leda. Mnogo viSe od
podudarnosti, stovise, dubokoumna istina je kad se kaze
da uza sve ostalo, bozicni blagdan znak da covjek u
svojem bicu nosi etersko elementarno nacelo - etersko
tijelo koje ga povezuje s elementarnom prirodom.
Razmislite li sada 0 svemu sto je tijekom mnogih
godina bilo receno 0 postupnom zamracenju i opadanju
covjekovih snaga, shvatit cete kako su tijesno povezane
sve snage u ljudskom astral nom tijelu s procesima
koji donose smrt. Cinjenica da astral no tijelo moramo
razvijati za zivota te da u astralno tijelo moramo primati
duhovno, znaci da time u nase bice unosimo sjemenke
smrti. Posve je neispravno vjerovati da je smrt povezana
sa zivotom sarno u vanjskom smislu jer je ova povezanost
37
najunutarnjija i najosnovnija. Nas je zivot takav kakav
jest samo zato sto smo sposobni umirati na nacin na
koji to cinimo.. No, to je povezano s cijelim razvojem
covjekova astralnog tijela. Da ponovimo, vise je od
podudarnosti kad kazemo: Uskrsni je blagdan simbol
svega povezanog s covjekovom astralnom prirodom, s
glavnim dijelom njegova bica koje, kad god on spava,
zajedno s njill1 napusta fizicko tijelo te ulazi u duhovni
svijet odakle se spustilo Bozansko-duhovno bice koje je u
Isusu iz Nazareta doista proslo kroza smrt. Da govorimo
u doba koje je vise svjesno duhovnog od naseg, ovo sto
sam upravo rekao bilo bi prepoznato kao stvarnost, dok
se u nase vrijeme smatra pukom Sill1bolikom. Tada bi
se shvatilo da je svrha uvodenja bozicnog i uskrsnog
blagdana opskrbiti covjeka znakovima spomena na to
da je on spojen s duhovnom prirodom, s prirodom
koja fizickom donosi smrt, te ga opskrbiti znakovima
da je u svojem eterskom i astral nom tijelu on sam
nositelj duhovnoga. - U nase se vrijeme ovo zaboravilo.
Ponovno ce izaci na svjetlost dana kad covjecanstvo
bude imalo volju steci razumijevanje duhovnih istina
poput spomenutih.
No, mi pored eterskog i astralnog tijela u sebi
nosimo 'nesto krajnje duhovno - nase j a. Ponesto nam
je poznato 0 slozenoj prirodi ja. Osobito nam je poznato
da je j a ono sto prolazi iz inkarnacije u inkarnaciju,
da se unutarnje snage j a izgraduju i oblikuju prema
oblicju koje u svakoj novoj inkarnaciji unosirho u nase
bice. U j a se pon6vno izdizemo iz smrti da bismo
se pripremili za novu inkarnaciju. Pomocu j a smo
zasebne osobe. Ako mozen10 reci da etersko tijelo,. u
odredenom smislu, predstavlja nesto srodno rodenju
te je spojeno s elementarnim prirodnim silama; da
astralno tijelo, spojeno s visom duhovnoscu, simbolizira
nacelo koje donosi smrt; u iStOll1 smislu mozemo reci
38
da ja predstavlja nase neprekidno ponovno uzdizanje
duhu, nase uskrsnuee u duhovno podrucje koje nije ni
priroda ni svijet zvijezda, vee ih sve prozima. I kao sto
bozieni blagdan mozemo povezati s eterskim tijelom,
a uskrsni blagdan s astralnim tijelom, tako blagdan
Duhova mozemo povezati s ja. To je blagdan koji je,
predstavljajuei besmrtnost ja, znak za cinjenicu da
mi, kao Ijudi, ne sudjelujemo samo u sveopeem zivotu
prirode, ne podlijezemo samo sn1rti, vee da smo zasebna
besmrtna biea koja se uvijek iznova izdizu iz smrti.
A sve spomenuto lijepo dolazi do izrazaja kad se
jedna na drugu nastavljaju boziena, uskrsna i duhovska
misao. Bozieni je blagdan izravno spojen sa zemaljskim
dogadanjima, sa zimskim solsticijem, vremenom u
kojem je Zemlja uvijena u najdublju tamu. Slaveei
bozieni blagdan, slijedimo, takoreei, zakon koji vlada
samim zemaljskim postojanjem. Kad su noei najdulje,
a dani najkraei, kad je Zen11ja potpuno zaledena, mi se
povlacimo u sebe i trazimo duhovno koje je tada zivo
u unutrasnjosti Zemlje. Bozieni je blagdan povezan s
Duhom Zemlje; on nas uvijek iznova podsjeea da mi
pripadamo Zen11ji, da se Duh neizbjezivo morao spustiti
iz visina svemira i poprimiti zemaljski obUk da bi
s t ~ djetetom Zemlje medu zemaljskom djecom.
Blagdan Uskrsa nastao je pod drukcijim okolnostima.
Dobro yam je poznato da je uskrsni blagdan odreden
odnosom Sunca pren1a Mjesecu na prvu nedjelju poslije
prvog proljetnog punog Mjeseca, prvog punog Mjeseca
poslije 21. ozujka. Stoga je uskrsni blagdan utvrden
s obzirom na relativan polozaj Sunca prema Mjesecu.
Prema tomu je bozieni blagdan, na cudesan nacin,
povezan sa Zemljom, a uskrsni blagdan sa svemirom.
Za Bozic se podsjeeamo sto je najsvetije na Zemlji, a
za Uskrs sto je najsvetije na Nebu. No, misao, koja cini
sadrzaj krseanskog blagdana Duhova, na najljepsi je
39
nacin zdruzena s necim sto se nalazi cak iznad zVijezda
- sa sveopcom duhovnom kozrnickom vatrom koja se
individualizirala te se u "plarnenim jezicima" spustila
na apostole. To je vatra koja nije ni samo nebeska
ni samo zemaljska; to je sveprozimajuca vatra koja
se individualizira i prelazi u svako zasebno Ijudsko
bice. U pravoj istini duhovski je blagdan povezan sa
cijelim svemirom. Kao sto je bozicni blagdan spojen
sa Zemljom, a uskrsni blagdan sa zvijezdama, tako
je duhovski blagdan izravno spojen s covjekom, s
pojedinacnim covjekom, u rnjeri u kojoj je on, iz cijeloga
svemira, primio iskru duhovnog zivota. Ono cime je
cijeli Ijudski rod obdaren, silaskom na Zemlji Bica koje
je istodobno bilo bog i covjek, pripremljeno je za svako
pojedino Ijudsko bice u "plamenim jezicima" Duhova.
Ovi "plameni jezici" predstavljaju ono sto podjednako
. zivi u covjeku, u zvijezdama i u svijetu.
I tako za one koji traze duhovno, blagdan Du-
hova ima osobito duboko znacenje i sadrzaj, uvijek
iznova pozivajuci na neprekidnu obnovu duhovnog
istrazivanja.
U danasnje je vrijeme, vise nego u drugim vreme-
nima, potrebno da se ove misli 0 blagdanu shvate u
dubljem--smislu. Jer, kako cerna se izdignuti iz zalosnih
dogadaja nasega doba, u velikoj ee mjeri ovisiti 0 tomu
kako su duboko Ijudi sposobni dozivjeti spomenute
misli. Ovdje i ondje vee se pocelo shvaeati da ee duse
rnorati pronaei izlaz iz sadasnjih katastrofalnih okol-
nosti. A oni koji su prihvatili duhovnu znanost, trebali
bi jos jace osjetiti potrebu vremena za novom snagom
koju treba uliti u duhovni zivot; potrebu da se nadide
materijalizarn. Pobjeda nad materijalizmom biti ce
moguea sarno ako ljudi budu imali volju rasplamsati
duhovni svijet u zivu unutarnju djelatnost te, istinski
ozbiljno, unutarnje slaviti blagdan Duhova.
40
Duhovi
blagdanjedinstvene
dusevne teinje
Duhovni razvoj Ijudskoga roda mora se dovesti u zivu
povezanost s cijelim okolnim svijetom. U danasnje
vrijeme mnogim je Ijudima mnogo toga postalo mrtvo
i obieno, a to se odnosi eak i na vjerske blagdane.
Veliki dio Ijudskog roda ima samo nejasnu slutnju 0
znaeenju Bozica, Uskrsa i Duhova. Gotovo se posve
izgubilo silno bogatstvo zivota osjecaja koje su, u pri-
jasnjim vremenima, Ijudi posjedovali pomocu spoznaje
o povezanosti s duhovnim svjetovima. Da, eak su i
blagdani mnogim danasnjim Ijudima postali mrtvi i
obieni. Ulijevanje duha postalo je puka apstrakcija,
a to ce se promijeniti tek kad se ljudi vrate pravoj
duhovnoj spoznaji.
Danas se mnogo govori 0 prirodnim silama, ali
premalo 0 bicima koja se iza njih nalaze. Nasi su preci
gOVQl"ili 0 gnomima, undinan1a, silfama i salamande-
rima, dok se dan as videnje bilo kakve stvarnosti u
ovim predodzbama smatra eistim praznovjerjem. Sarno
po sebi nije odvise vazno kojim se teorijama ljudi
priklanjaju; to postaje ozbiljno tek kad ih teorije zavedu
da ne vide istinu.
Kad ljudi kazu da su njihovi preci vjerovali u gnome,
undine, silfe, salamandere i sliene besmislice, netko bi
mogao pozeljeti odgovoriti prilieno groteskno te reci:
"Dobro, hodi i pitaj peele. One te mogu obavijestiti: za
nas silfe nisu praznovjerje jer mi jako dobro znamo sto
dugujemo silfama."- Tko god istrazuje duhovne sile
41
moze otkriti koja to sila navodi peele prema cvijecu;
on vidi prava bica kako vode peele prema cvijecu:
usred bezbrojnog mnostva peela, koje lete u potrazi
za hranom, nalaze se bica nasih pradjedova zvana
silfe.
Odredena elementarna bica mogu se objavljivati
osobito ondje gdje medusobno dolaze u doticaj
razlieita prirodna carstva. Takva se bica, primjerice,
mogu smjestiti na stijenama gdje raste mahovina ili u
cvijecu; dodir peela s cvijecem je povoljna okolnost
za pojavljivanje odredenih bica. jos jedna mogucnost
nastaje kad sam eovjek dode u doticaj sa zivotinjskim
carstvom. No, to se ne desava tijekom nekog obicnog
dogadaja kao, primjerice, kad mesar kolje vola ili
dok covjek jede meso. Dogada se, naprotiv, u manje
uobicajenim okolnostima, kad je doticaj izmedu dvaju
carstava posljedica neceg viSeg od puke zivotne cinjenice.
Dogada se napose kad je covjek u takvoj vrsti odnosa
prema zivotinji, koja ukljueuje njegove vlastite osjecaje,
sudjelovanje njegove vlastite duse. Pastir, primjerice,
moze katkad biti u takvom posebnom odnosu prema
njegovim qvcama. Takve vrste povezanosti bile su vrlo
eeste u primitivnijim kulturama prijasnjih vremena;
to odgova"a odnosu Arapa prema njegovom konju. A
dusevne snage poput onih koje nastaju prelijevanjem
iz jednoga carstva u drugo - npr. izmedu pastira i
njegovih janjaca ili kad snage mirisa i okusa struje iz
cvijeca prema pcelama - pruzaju mogucnost odredenim
bicima da se inkarniraju. Oko cvijeca, duhovni istrazivac
opaza nesto poput aure koja se uzdize kad peele utiru
put u njega tc kusaju ono sto su pronasle. Iz cvijeta
struji neka vrsta njegove aure, sto snabdijeva hranom
odredena duhovna bica.
Svakome tko razumije duhovni svijet nije upitno
zasto se duhovna bica nalaze bas ondje i nigdje drugdje.
42
Omoguce Ii se takvim bicima povoljne okolnosti, ona
ce biti ondje; dajte im ono od cega mogu zivjeti i ona
ce doci. To je isto kao kad Ijudsko bice pusta da iz
njega struje zle misli - odredena se bica utjelovljuju
u njegovoj auri; ona su ondje zato sto on dopusta da
prema njima struji njihova hrana. Gdje god medusobno
dolaze u doticaj razlicita prirodna carstva, pruza se
prilika za utjelovljenje odredenih duhovnih bica. U
stijenama gdje su nalaziSta metal a, rudar vidi odredena
sicusna bica zbijena na vrlo mal om prostoru, koja se,
dok on kopa rudu, rasprse u svim smjerovima. Ova bica
u nekim postupcima nisu razlicita od samoga covjeka;
imaju snagu razuma, ali razuma bez odgovornosti; i
tako kad covjeku vragolasto podvaljuju, ona ni na koji
nacin ne osjecaju da cine bilo sto neprikladno; To su
bica nasih predaka zvana gnomi; ona se najvise vole
nastaniti ondje gdje se sastaju metal i kamen. Bilo je
vremena u kojin1a su oni covjeku dobro sluzili, kao u
prvim danima rudarstva; od njih je covjek naucio na
koji nacin treba postaviti mine te je stekao znanje 0
tomu kako su polozeni slojevi stijena.
Ljudski ce rod doci u slijepu ulicu ako ne uspije
zadobiti duhovno razumijevanje spon1enutih stvari.
~ o je s gnon1ima tako je i s bicima koja mozemo
nazvati undine; njih nalazimo na mjestima na kojima
biljke dolaze u doticaj s mineralnim carstvom. One
su povezane s elen1entom vode; utjelovljuju se ondje
gdje se susrecu voda, biljka i kamen.
Silfe su povezane sa zracnim elementom, a navode
peele prema cvijecu. Sve sto danasnja znanost moze
reci 0 zivotu pcela, od pocetka do kraja je pogresno
nagadanje, a danasnji su pcelari cesto njime zavedeni
na pogresan put; na ovom se podrucju znanost dokazala
neupotrebljivom, a pcelari se uvijek iznova moraju
vracati starin1 uvrijezenim postupcima.
43
Sto se tice salamandera, oni su jos poznati mnogim
Ijudima. Kad netko osjeca da prema njemu struji nesto
dusevno, to uglavnom potjece od salamandera. Kad se
covjek odnosi prema zivotinjama kao pastir prema njego-
vim janjcima, mogu se utjeloviti salamanderi; ova bica
sapaton1 prenose pastiru spoznaju 0 njegovu stadu.
Nastavimo li razmiSljati na ovaj nacin, morat cemo
reci: Sasvim smo okruzeni duhovnim bicima; okruzeni
smo zrakom, a on vrvi duhovnim bicima. Covjek ce -
ako njegova sudbina ne bude takva da njegov zivot
potpuno usahne - u nadolazecim vremenima morati
imati spoznaju ovih bica jer ce bez .takve spoznaje
biti nesposoban za bilo kakvo daljnje napredovanje.
Morat ce postaviti pitanje: Odakle potjecu ova bica?
A ovo ce ga pitanje, pomocu odredenih koraka koje
ce poduzeti visi svjetovi, povesti shvacanju da se ono
sto je na silaznom putu prema zlu, pomocu mudroga
vodstva, moze preobraziti u dobro.
U zivotu, tu i tan1o, nailazimo na proizvode pro-
padanja, na otpatke. Gnojivo je, primjerice, takav pro-
izvod, a u poljoprivredi se rabi kao osnova za rast
biljki. Vise moci su pokupile i preoblikovale stvari
koje su prividno otpale od tijeka viseg razvoja. Upravo
isto se c!bgada sa spomenutim bicima.
Razmotrimo kako nastaju, primjerice, salamanderi.
Salamanderi su, kao sto smo vidjeli, bica kojima je
potreban poseban odnos izmedu covjeka i zivotinje.
Vrsta jastva, kakvo je danas u covjeka, moze se pronaci
samo u covjeku, u Ijudskom bicu koje zivi na Zemlji;
svaki covjek u sebi sadrzi ja. Drukcije je u zivotinja:
one imaju skupno ja, skupnu dusu; sto znaci da skupina
zivotinja istog oblika ima zajednicko skupno ja. Kad laY
kaze "ja" njegovo je sebstvo gore u astralnom svijetu.
To je kao da covjek stane iza zida u kojem je deset rupa
te kroz njih provuce svojih deset prstiju. Sam covjek
44
se ne moze vidjeti, ali svaki inteligentan promatrac ce
zakljuciti da je netko iza zida: pojedinac koji ima deset
prstiju. Isto je sa skupnim ]a. Odvojene zivotinje sarno
su udovi: bice kojemu one pripadaju je u astralnom
svijetu. Naravno, ne smijemo si predocavati da je ]a
zivotinja poput Ijudskog bica, premda sn1atramo li
covjeka, kakav jest, duhovnim bicem, s njim, dakako,
mozemo usporediti skupno ]a zivotinja.
Skupno ]a u mnogih zivotinjskih vrsta je mudro
bice. Pomislimo sarno kako odredene vrste ptica ljeti
zive na sjeveru, a zimi na jugu, kako u proljece lete
natrag na sjever - u ovim migracijskim preletima ptica
djeluju mudre snage; one su u skupnim sebstvima ptica.
Ovakvu mudrost skupnog ]a mozete pronaci gdje god
hocete u zivotinjskom carstvu. Vratimo li se u nase
skolske dane, mozemo se sjetiti da smo ucili kako su
se moderna vremena postupno izdizala iz srednjeg
vijeka, kako je otkrivena Amerika te kako su izumljeni
barut i tisak, a jos kasnije, umijece izrade papira od
krpa. Odavno smo se naviknuli na takav papir; grupna
dusa 6s3., medutim, izumila ga je prije mnogo tisuca
godina. Materijal od kojega se sastoji osinje gnijezdo
posve je istl kao onaj koji se rabi pri izradi papira
od k?pa. Tek nam postupno postaje poznato kako je
neko postignuce Ijudskoga duha povezano s onim sto
su skupne duse uvele u svijet.
Kad vidoviti pogleda zivotinju, on duz cijele njezine
kraljeznice vidi sVjetlucanje svjetlosti. Fizicka kraljeznica
zivotinje ovijena je svjetlucajucim svjetlom, bezbrojnim
strujama sile koja, takoreci, poput pasatnih vjetrova
putuje posvuda po Zemlji. One na zivotinju djeluju
strujeci duz njezine kraljeznice. Skupno ]a zivotinja,
neprekidnim kruznin1 pokretom, putuje oko Zemlje,
na svim visinalna i u svim smjerovima. Ova skupna
sebstva su mudra, ali ona ipak nemaju jedno: nemaju
45
nikakvu spoznaju Ijubavi. Sarno se u covjeku, u njegovoj
osobnosti, mudrost susrece s Ijubavlju. U skupnom ]a
iivotinja ne postoji ljubav; ljubav se nalazi sarno u
pojedinoj iivotinji. Mudra rasporedivanja, koja djeluju u
zaledu cijele skupine iivotinja, posve su lisena ljubavi.
Dolje u fizickom svijetu iivotinja ima Ijubav; gore na
astralnom planu ona ima mudrost. Shvatimo li ovo,
neizmjerno mnogo toga ce nam biti jasnije.
Covjek je sarno postupno dosao na sadasnji stupanj
razvoja; u prijasnjim je vremenima on takoder imao
skupnu dusu iz koje je postupno proizasla dusa pojedin-
ca. Slijedimo covjekov razvoj unatrag do pradavne
Atlantide. Ljudski je rod nekoc iivio na Atlantidi,
kontinentu koji sada leii ispod Atlantskog oceana. U
ono su vrijeme prostrane ravnice Sibira bile prekrivene
beskrajnim morima; Mediteran je bio drukcije rasporeden,
a diljem Europe su se prostirala mora. Sto se dalje
vracamo u staro atlantsko doba, viSe se mijenjaju uvjeti
iivota, vece su promjene u covjekovom stanju sna i
budnosti. Od onoga se vremena zamracila covjekova
svijest za stanja sna, tako da danas covjek u ovom
stanj u, takoreci, nema nikakve sv.ijesti. U najranijim
atlantskim vremenima, razlika izmedu sna i budnosti jos
nije l ~ toliko velika. Tada je covjek u budnom stanju
jos vidio stvari okruiene aurom; u opaianju fizickog
svijeta nije mogao postici vecu jasnocu od ove. Sve
fizicko jos je bilo, takoreci, ispunjeno necim nejasnim,
bilo je kao u magli. Ljudsko je bice napredujuci doslo
do gledanja svijeta u njegovim ostrim obrisima, ali je
za uzvrat izgubilo vidovitost.
Iz vremena u kojima je covjek jos vidovito gledao
sto se dogada gore u astral nom svijetu, potjecu svi
mitovi i sage. Dok je covjek bio sposoban ulaziti u
duhovni svijeL, upoznavao je bica koja se nikada nisu
spus ti 1a u fi ziCki svijet: \tV0 tan, Baidu r, Tho r, Loki. -
46
Ova su imena uspomene na zivu stvarnost, a sve su
mitologije uspomene takve vrste. Kao duhavna stvarnost
one su jednostavno nestale iz covjekova vidakruga.
Kad se u ovim prijasnjim vremenima covjek spustio
u svoje fizicko tijelo, poceo je osjecati: "Ti si zasebna
bice." Kad se, medutim, navecer vracao u duhovni
svijet preplavio bi ga osjecaj: "U stvarnosti ti nisi
zasebno bice." Pripadnici starih plemenskih skupina,
primjerice, Heruska* i s1. jos su se mnogo vise asjecali
pripadnicima svoje skupine, nego zasebnim osobno-
stima. Uprava su iz ovakvog stanja proizasli obicaji
paput krvne osvete, vendete. Svi su ljudi tvorili jedno
tijelo koje je pripadalo skupnoj dusi narada.
U evoluciji se sve dogada korak po korak, pa se
tako, samo postupno, osobnost razvila iz skupne duse.
Pastivanje plemenskih starjesina, primjerice, atkriva posve
drukcije odnase koji potvrduje spomenutu cinjenicu.
Prije Noina vremena, pamcenje je bila sasvim drukcije
ad ovog kakvo mi poznajemo. Granica rodenja nije
uistinu bila granica jer se pan1cenje nastavljala ulijevati
u sve u kojima je tekla ista krv. Ovo nastavljanje tijeka
pamcenja u prijasnjim je vremenima bilo posve drukcije
od onog kakvo je danas; bilo je mnogo opseinije. Danas
vlastt vole imati negdje zabiljeieno ime svake asobe. U
proslosti su djela covjekovih otaca i djedova, kojih se
sjecao, bila abuhvacena zajednickim imenom, a zvala
su se Adam ili Noa; ono sto je bila zapamcena, sve
dakle je sezala struja pamcenja, zval-o se Adan1 ili Naa.
Stara su imena oznacavala opsezne skupine, skupine
ljudi koje se prostiru u vremenu.
Sada si moramo postaviti pitanje: Moiemo Ii
cavjekolike majmune usporediti sa samin1 covjekom?
* Hcruski (lat. Cherusci), u Tacita germansko pleme izmedu Labe
i Wesere.
47
Zivotna je razlika sto je majmun u svemu sacuvao stanje
skupne duse, dok je covjek razvio osobnu dusu. No,
skupna dusa majmuna je u sasvim osobitom polozaju s
obzirom na ostale skupne duse. Skupnu si dusu moramo
predociti kao nesto sto zivi u astralnom svijetu te se iz
njega siri u fizicki svijet, tako da, primjerice, skupna dusa
lavova dio svoje supstancije salje u svakog pojedinog
lava. Pretpostavimo da jedan od lavova umre; njegov
vanjski fizicki dio otpada od skupne duse kao kad nama
otpadne nokat. Skupna dusa iz sebe odasilje, recimo,
novu zraku bica u novu osobnost. Skupna dusa ostaje
gore te u neprekidnom procesu obnavljanja pruza svoja
ticala. Zivotinjska skupna dusa ne poznaje rodenja
ni smrti; pojedinacna osobnost otpada, a pojavljuje
se nova, isto kao sto rastu i otpadaju nokti na nasim
prstima. - Sada moramo razmotriti sljedece: U lavova
se dogada upravo onako kako smo rekli, nairne, svaki
put kad lav umre, sve ono sto je iz sebe odaslala
skupna dusa, vraca se ovoj dusi. U ll1ajmuna, medutin1,
uopce nije tako. Kad umre majmun, bitan dio se vraca
skupnoj dusi, ali se jedan dio ne vraca; jedan dio
biva odrezan od skupne duse. Majmun preenergicno
otkida supstanciju od skupne duse. Postoje vrste u
kojima zivotinja otrgne nesto od skupne
duse sto joj se vise ne moze vratiti. U svih majmuna,
u svim slucajevima, otkidaju se dijelovi skupne duse.
Isto je u odredenih vrsta vodozemaca i ptica; klokani,
primjerice, ponesto zadrzavaju od skupne duse. - Sve
u toplokrvnih zivotinja, sto zaostaje na spomenuti
nacin, postaje elementarno bice vrste koju nazivamo
salamanderi.
U proslosti, u sasvim drukcijim uvjetima od onih
kakvi su danas na Zemlji, odvojile su se ostale vrste
elementarnih bica. U ovim slucajevima, takoreci, odbaceni
proizvodi evolucije sluze pod mudrim vodstvom visih
48
biea. Prepusteni sebi, oni bi uznemiravali svemir, ali
pod visim vodstvom, silfe, prim,jerice, mogu sluziti za
vodenje pceia cvijeeu. Ovakva sluzba mijenja skodijivo
u nesto korisno.
Mogio bi se desiti da se S3.n1 covjek, postajuei
osobnost, potpuno odvoji od skupne duse a da ne nade
nacina da se nastavi razvijati kao individuaina dusa.
Ne prihvati li, na ispravan nacin, duhovnu spoznaju,
moze biti iziozen opasnosti potpunog odcjepljenja.
Sto to covjeka stiti od izolacije a da mu ne daje
usmjerenje i svrhu koju mu je prije davaia skupna dusa?
Moramo jasno primiti na znanje da se covjek sve vise
individualizira te da se danas - svojom siobodnom
voljom - mora ponovno povezati s drugin1 Ijudin1a.
Sve sto covjeka povezuje s narodom, rasom i obitelji
zauvijek ee se potpuno prekinuti; sve u covjeku sve viSe
tezi izivijavanju u individuainom covjestvu. Predocite
si kako su brojna Ijudska biea na Zemlji shvatila da sve
vise postaju zasebne osobnosti. Nije li u tome stvarna
opasnost da ee se one, jedne od drugih, sve potpunije
odcjepljivati? Vee u danasnje vrijeme Ijude viSe ne drze
zajedno duhovne spone. Svatko ima viastito glediste,
vlastitu religiju; mnogi, dakako, smatraju ideaInin1
s t n ~ ono u kojem bi svatko trebao imati viastito
glediste. No, to je sasvim pogresno. Kad bi Ijudi svoja
gledista stvarali vise u nutrini, dosli bi do zajednickoga
glediste. 0 unutarnjem dozivljaju ovisi, primjerice,
da su tri puta tri devet ili da tri kuta u trokutu cine
180 stupnjeva. To je unutarnja spoznaja, a 0 stvarima
unutarnje spoznaje ne treba raspravijati. Ovakve su
vrste sve duhovne spoznaje. Ono cemu poucava duhovna
znanost, covjek je otkrio svojim unutarnjim snagan1a;
covjek ee, duz puta u nutrini, biti voden do potpune
sloge i jedins t va. Ne 1110 gU poSt 0 jati dva ill is 1jenj a 0
jcdnoj cinjenici a da jedno od njih nije pogresno.
b
49
Idealno je da spoznaja dolazi iz najdublje nutrine;
to vodi n1iru i jedinstvu. Ljudski se rod, u proslosti,
oslobodio skupne duse. Pomocu duhovnoznanstvene
spoznaje, on je sada prvi put u stanju otkriti - s
najvecom sigurnoscu u svrhu - sto ce ga ponovno
ujediniti. Kad se Ijudi sjedine u visoj n1udrosti, tada ce
se iz visih svjetova ponovno spustiti skupna dusa. Vode
duhovnoznanstvenog pokreta bi htjele da takav pokret
bude udruzenje u kojem srea teze mudrosti kao sto
biljke teze Suneu. U njen1u cen10 zajedno usm.jeriti svoja
srea prema visoj mudrosti, osigurat cemo prebivaliste
skupnoj dusi; oblikovat cemo prebivaliste, okruzje, u
koje se moze inkarnirati skupna dusa. Ljudski ce rod
obogatiti zemaljski zivot razvijajuci ono sto omogucava
duhovnin1 bicima da se spuste iz visih svjetova.
Ova duhom ozivljena predodzba bila je nekoc na
najsnazniji nacin postavljena pred covjecanstvo. Bilo je
to kad su se brojni ljudi, u zaru zajednickog osjecaja
vatrene Ijubavi i odanosti, sastali zbog zajednickog djela:
Tada je bio dan znak koji je, sa silnom snagom, pokazao
covjeku kako pomocu jedinstvene duse moze osigurati
mjesto u koje ce se inkarnirati zajednicki duh. U ovim
zdruzenim dusama zivila je ista stvar: slijevanjen1 u
jedno, Rarmonijom osjecaja, one su osigurale sto je bilo
potrebno za inkarnaeiju zajednickog duha. Ovo se misli
kad se kaze da je Sveti Ouh, skupna dusa, takoreci,
uronila u inkarnaeiju. To je simbol za ono cemu bi
Ijudski rod trebao teziti; da bi trebao nastojati postati
prebivaliSte Bicu koje se spusta iz visih svjetova.
Uskrsni dogadaj covjeku daje snage za razvijanje
ovog dozivljaja, a duhovski je dogadaj plod razvijanja
ovih snaga. Slijevanjem dusa u jedno, prema zajednickoj
mudrosti, uvijek ce proizaci ono sto zivo povezuje sa
snagama i bicima visih svjetova te s necim sto za sada
malo znaci covjecanstvu, a to je blagdan Duhova. Kad
50
Ijudi shvate sto silazak Svetoga Duha u buduenosti
moze znaciti za Ijudski rod, za njih ee ponovno ozivjeti
duhovski blagdan. Tada to neei biti sarno sjeeanje na
dogadaj u ]eruzalemu, vee ee se za Ijudski rod pojaviti
vjecni blagdan Duhova, blagdan jedinstvene dusevne
teznje.
o sarnirn ce Ijudima ovisiti kakvu vrijednost i kak-
vu posljedicu mogu imati ovakve predodzbe za Ijudski
rod. Kad Ijudi budu na ispravan nacin tezili rnudrosti
tada ce se s njima sjediniti visi duhovi.
51
Blagdan Duhova
i proucavanjekarme
Pri razmatranju kako djeluje karma, uvijek moramo imati
na umu ljudsko ]a koje kao najvaznije, najunutarnjije
covjekovo bice ima, takoreci, tri oruda pomocu kojih
se moze izivljavati i izrazavati u svijetu. To su fizicko
tijelo, etersko tijelo i astralno tijelo. Covjek doista sa
sobom po svijetu nosi fizicko, etersko i astral no tijelo,
ali on sam nije ni jedno od njih. U najistinitijem smislu
on je la, a ]a je ono sto podnosi i stvara karmu.
Da bismo dobili temelje za razumijevanje biti karme,
moramo steci razumijevanje odnosa izmedu covjeka kao
]a-bica i triju spon1enutih oblika oruda - mogu li ih
tako nazvati - fizickog, eterskog i astralnog tijela. Za
proucavanje fizickog, eterskog i astralnog u covjeku s
obzirom na karmu, zadobit cemo plodonosno stajaliste
razmotrimo li sljedece.
Fizicko kakvo vidimo u mineralnom carstvu,
elersko kakvo nalazimo djelatnim u biljnom carstvu
te astralno kakvo nalazimo djelatnim u zivotinjskom
carstvu, mogu se pronaci u covjekovom okolisu ovdje
na Zemlji. U kozn1osu koji okruzuje Zemlju imamo
svemir u koji se, smijem li se tako izraziti, na sve
strane proteze Zemlja. Covjek moze osjetiti odredenu
srodnost izmedu onog sto se dogada na Zemlji i onog
sto se dogada u kozmickom okruzju. No, sa stajalista
duhovne znanosti moramo se zapitati: ]e li spomenuta
srodnost doista toliko obicna kako je u svojoj predodzbi
svijeta zamislja danasnja znanost? Moderna znanstvena
predodzba svijeta istrazuje fizicka svojstva svega na
Zen11ji, zivog i nezivog. Istrazuje takoder L:vijezdc,
:------------------------------------
53
Sunce, Mjesec itd. te otkriva - i, naravno, Qsobito je
ponosna na ovo otkrice - da su spomenuta nebeska
tijela u bitnome iste vrste kao Zemlja.
Ovakva predodzba moze proizaci san10 iz vrste
spoznaje koja u nicemu ne dolazi do pravog shvacanja
samoga covjeka, koja prihvaca samo covjekovu vanjsti-
nu. U trenutku, medutim, kad doista prihvatimo covje-
ka kakv on jest u svemiru, postajemo sposobni otkriti
srodnost izmedu nekoliko clanova covjekove prirode
koji mu sluze kao orude: fizickog tijela, eterskog tijela
i astralnog tijela te odgovarajucih bica, odgovarajucih
realnosti bica u svemiru.
U odnosu na covjekovo etersko tijelo nalazimo
opci eter rasiren u svemiru. Covjekovo etersko tijelo
ima odreden Ijudski obris, u njemu su odredeni oblici
pokreta itd. koji su uistinu drukciji u kozmickom eteru.
Unatoc tomu, kozmicki je eter u bitnome iste vrste
kao onaj koji nalazimo u ljudskom eterskom tijelu.
Na isti nacin mozemo govoriti 0 slicnosti izmedu onog
sto nalazin10 u Ijudskom astral nom tijelu i odredenog
astralnog nacela koje djeluje kroza sve stvari i sva
bica vani u svemirskim prostranstvima.
Ovdje dolazimo do neceg iznimno vaznog, neceg sto
je u u ~ istinskoj prirodi sasvim strano danasnjim
ljudskim bicima. Zapocnimo sa sljedecim. (CRTANJE N.'\ FLOCI)
Prvo imamo Zemlju, a na Zemlji imamo covjeka s njego-
vim eterskim tijelom. Potom u Zemljinom okruzju imamo
kozmicki eter koji je iste vrste kao etersko u covjeku. U
covjeku takoder imamo astralno tijelo. U kozmickom je
okruzju takoder astralnost. Gdje mozemo naci kozmicku
astralnost? Gdje je ona? Nju se, naravno, moze naci, ali
mi najprije moramo otkriti sto u kozmosu odaje nazoc-
nost kozmicke astralnosti; sto je objavljuje. Tu je negdje
astralnost. Je Ii astralnost u svemiru sasvin1 nevidljiva i
neopaziva ili nam je ipak, na neki nacin, vidljiva?
54
Eter sam po sebi takoder ne mozemo opazati fizic-
kim osjetilima. Gledate li svojim fizickim osjetilima mali
djelie etera - mogu li se tako izraziti - ne vidite nista,
jednostavno gledate kroz njega. Za vas je eter jedno
prazno nistavilo. No, obuhvatite li etersko okruzje kao
cjelinu, vidite plavo nebo za koje takoder kazemo da
zapravo nije ondje, vee da ste se zagledali u prazan
prostor. Razlog zbog kojeg vidite plavetnilo neba jest sto
zapravo opazate kraj etera. Prema tomu, eter vidite kao
nebesko plavetnilo. Opazanje plavoga neba je stvarno
i doista opazanje etera. Stoga mozemo reei: Opazajuei
plavetnilo neba, opazamo opei eter koji nas okruzuje.
Isprva gledamo kroz eter. On nam to dopusta;
a ipak sebe cini opazivim u plavon1 nebu. Zato se
postojanje ljudskog opazanja nebeskog plavetnila iz-
razava time sto kazemo: Eter, sam po sebi neopaziv,
ipak se uzdize na razinu opazajnosti zbog uzvisenog
velicanstva, pomoeu kojeg se nalazi gore u svemiru,
objavljujuei svoju nazocnost, cineei sebe spoznatljivim
u plavetnilu beskrajnog prostranstva.
Fizicka znanost materijalisticki teoretizira 0 pla-
vetnilu neba i njoj je, naravno, na ovoj tocki, vrlo
tesko doei do bilo kakva inteligentnog zakljucka, zbog
razloga sto odbija priznati da ondje gdje
vidimo plavetnilo neba nema niceg fizickog. Unatoc
tomu ljudi ispredaju najpomnije smiSljene teorije da bi
objasnili kako se zrcale svjetlosne zrake, a zrcale se na
tako osobit nacin da uzrokuju nebesko plavetnilo. - U
stvarnosti, upravo ovdje pocinje vladati nadosjetilni
svijet. Nama, zapravo, u svemiru postaje vidljivo
nadosjetilno djelovanje. Sarno moramo otkriti gdje i
kad postaje vidljivo. Eter nam postaje opaziv pomoeu
nebeskog plavetnila.
No, pored toga, ondje je negdje takoder nazocan
astralni element svemira. U plavom se nebu eter, takoreei,
55
pomalja u podrucje osjetilnog. Gdje se onda astralnost
u svemiru pomaija u podrucja opazajnog? Odgovor je,
dragi moji prijatelji sljedeci:
Svaka zvijezda, koju vidimo kako svjetluca na
nebu, u stvarnosti je ulazna kapija za astralno. Gdje
god prema nama svjetlucaju i trepere zvijezde, ondje
svjetluca i sjaji astraino. Pogledajte zvjezdano nebo u
njegovoj n1nogostrukoj raznolikosti; u jednom su dijelu
zVijezde skupljene u hrpe i grozdove, a u drugom
su rastrkane daleko jedna od druge. U cijelom ovom
cudesnom rasporedu blistave svjetlosti, nama postaje
vidijivo - nevidijivo i nadosjetilno astralno tijelo
sven1ira.
To je razlog zbog kojeg svijet zvijezda ne smijemo
razmatrati bez duhovnosti. Uzdizati pogied prema svijetu
zvijezda i govoriti 0 svjetovima gorucih plinova -
ispricajte me zbog ocite apsurdnosti usporedbe, ali
to je prava istina - isto je kao kad bi vas netko, tko
vas voli, njezno pomilovao malo rasirenim prstima,
a vi biste rekli da je to isto kao da je preko vaseg
obraza preslo mnogo malih vrpci. Kao sto nije istina
da su, kad vas je netko pomilovao, preko vaseg obraza
presle male vrpce, isto tako nije istina da gore na nebu
postojematerijalni entiteti 0 kojima govori moderna
fizika. To je, naprotiv, astraino tijelo svemira koje -
kao prsti koji njezno mil uju - neprekidno odasilje
svoj utjecaj na eterski organizam kozmosa. Eterski je
kozmos ureden zadugo trajanje; upravo je zbog toga
zvijezdama svojstvena stabilnost koja znaci neprekidan
utjecaj astralnog svemira na kozmicki eter. To traje
mnogo duije od milovanja vaseg obraza. No, u kozmosu
sve traje duije jer za njega vrijede gigantska mjerila.
Prema tomu, u zvjezdanom nebu koje opazamo, mi
zapravo vidilTIO izraz dusevnog zivota kozmickog
astralnog svijeta.
56
Na ovaj nacin u kozmos je unesen beskrajan i
neizmjeran zivot, a k tomu, istodobno, dusevni zivot,
stvaran i zbiljski zivot duse. Predocite si samo kako
nam kozmos izgleda mrtvo dok gledamo u daleka
prostranstva i ne vidimo nista osim gorucih plinovitih
tijela. Predocite si kako cijeli ozivljava kad znamo da su
zvijezde izraz ljubavi kojom astralni kozrnos djeluje na
eterski kozmos - jer ovo treba izraziti savrseno istinito.
Predocite si potom tajanstvene procese kad odredena
zvijezda u odredeno vrijeme iznenada zasvijetli, koji
nam se objasnjavaju samo fizickim pretpostavkama koje
ne vode nikakvom pravom razumijevanju. ZVijezde,
koje prije nisu bile ondje, na trenutak zasvijetle, a
POtOll1 nestaju. Prema tomu, u kozmosu takoder postoje
kratkotrajna "rnilovanja". jer, prava je istina da smo u
epohama u kojima su bozanska bica zeljela na osobit
nacin djelovati iz astralnog u eterski svijet, gledali
kako se pale nove zvijezde, a potom gasnu.
Mi sami u vlastitom astralnom tijelu, na razlicite
nacine, osjecamo veselje i ugodu. Na slican nacin u
kozmosu, pomocu kozmickog astralnog tijela, postoje
razlicite strukture zvjezdanih neba. Ne cudi sto je
negdasnja znanost instinktivne vidovitosti treci clan
n s ~ ljudskog organizma prikazivala kao "astralno"
iIi "zvjezdano" tijelo, uvidajuci da je ano istovrsno s
onim sto nam se objavljuje u zvijezdama.
Samo ]a ne nalazimo objavljeno u kozmickom
okruzju. Zasto? Pronaci cerna uzrok razrnotrimo Ii kako
se ljudsko -]a ocituje ovdje na Zernlji, u svijetu koji
je u stvarnosti trodjelan - fizicki, eterski i astralni.
Covjekovo la, kakvo se pojavljuje unutar svemira,
je uvijek i iznova ponavljanje prijasnjih zivota na
Zemlji; i ono ponovno i ponovno pronalazi sebe u
iivotu izn1edu smrti i novog rodenja. No, promatramo
li ]a za njegova zivota izmedu smrti i novog rodenja,
57
opazamo da etersko, koje imamo ovdje u kozmickom
okruzju Zemlje, nema nikakvo znacenje za Ijudsko
Ja. Ubrzo poslije sn1rti odlaze se etersko tijelo. Samo
astralni svijet, koji prema nama sjaji iz zvijezda, ima
znacenje za Ja u zivotu izmedu smrti i novog rodenja.
A u svijetu koji prema nama blista iz zVijezda, zive
bica visih hijerarhija s kojima covjek oblikuje svoju
karmu izmedu smrti i novog rodenja.
Naravno, slijedimo li uzastopne evolucije ja,
kroza zivote izn1edu rodenja i smrti te izmedu smrti
i novog rodenja, uopce ne mozemo ostati unutar svijeta
prostora jer dva uzastopna zemaljska zivota ne mogu
. biti u istom prostoru. Oni ne mogu biti unutar takvog
svemira koji ovisi 0 istodobnom postojanju u prostoru.
Stoga ovdje izravno izlazimo iz prostora i ulazimo u
vrijeme. Zapravo je tako. Pri dubljem razmiSljanju 0 Ja
u njegovim uzastopnim zemaljskim zivotima, izlazimo
iz prostora te ulazimo u cistu struju vremena.
Sada, dragi moji prijatelji, razmislite 0 sljedecem.
U prostoru je vrijeme jos, naravno, nazocno, ali unutar
svijeta prostora mi namamo sredstava za dozivljavanje
samoga vremena. Vrijen1e uvijek moramo dozivljavati
pomocu prostora i procesa u prostoru. Hocete li,
p r i m j r i ~ dozivjeti vrijeme, gledate na sat ili, ako yam
je draze, hod Sunca. Sto vidite? Vidite razlicite polozaje
Sunca ili kazaljki sata. Vidite nesto prostorno. Pomocu
cinjenice da se polozaj kazaljke ili Sunca promijenio,
pomocu cinjenice da su yam prostorne stvari nazocne
kao prom.jenjive, zadobivate neku predodzbu vremena.
No, od samog vremena u prostornom opazanju doista
nema nicega. Postoje sarno promjenjivi razmjestaji u
prostoru: promjenjivi polozaji kazaljke sata, promjenjivi
polozaji Sunca. Samo vrijeme dozivljavate jedino kad
udcte u podrucje dusevnog dozivljavanja. Ondje doista
dozivljavate vrijen1e, ali istodobno izlazite iz prostora.
58
Ondje je vrijen1e stvarnost, dok, unutar zemaIjskog
prostornog svijeta, vrijeme nije stvarnost. Sto nam se,
dakIe, mora desiti hocemo li izaci iz prostora, u kojem
zivimo izmedu rodenja i smrti, te uci u besprostornost u
kojoj zivimo izmedu sn1rti i novog rodenja? Sto moramo
uciniti? - Odgovor je: Moramo umrijeti!
Ove rijeci moramo shvatiti u njihovom tocnom
i dubokom znacenju. Na Zemiji dozivijavamo stvari
sarno pomocu prostora - pomocu tocaka u prostoru,
pomocu polozaja prostornih stvari. Na Zemiji uopce
ne dozivljavamo vrijeme u njegovoj realnosti. Kad ovo
jednom shvatite reci cete: "Da bismo doista usli u
vrijeme moramo izaci iz prostora, moramo odstraniti
sve prostorno." Ovo takoder mozete izraziti drukcijim
rijecima jer to zapravo ne znaci nista drugo nego -
umrijeti. To stvarno i istinski znaci: umrijeti.
Usmjerimo sada pogled pren1a kozmickon1 svijetu
koji okruzuje Zen11ju - kozmickom svijetu s kojim
smo srodni nasim eterskim i nasim astralnim tijelom
- te pogledajmo duhovno u ovom kozmickom svijetu.
Bilo je, dakako, naroda i Ijudskih zajednica koje su
uzimale u obzir san10 duhovno koje se moze naci
unutar zemaIjskog prostornog svijeta. Takvi narodi
n s u ~ sposobni imati bilo kakve misli 0 ponovijenim
zivotima na Zemiji. Misli 0 ponovljenim zivotima na
Zemlji posjedovala su samo Ijudska bica i skupine
koje su mogle pojmiti vrijeme u njegovoj cistoj bitT;
koje su mogle pojmiti besprostorna obiljezja vremena.
No, razmatramo Ii zemaIjski svijet zajedno s njegovim
kozmickim okruzjem ili, ukratko, sve sto smatramo
kozmosom, svemirom, te opazamo li kako se u njemu
ocituje duhovno, shvacamo nesto za sto bi se mogio
reci da mora biti nazocno da bismo mi, kao zcmaljska
Ijudska bica, mogii uci u postojanje; to mora biti
nazocno.
59
Neizmjerne dubine doista su sadrzane u jednostav-
noj predodzbi da sve na sto sam netom upozorio mora
postojati da bismo mi, kao zemaljska ljudska bica, mogli
uci u zemaljski zivot. Ako uistinu shvatimo duhovno
stajaliste svega sto nam je na ovaj nacin izlozeno,
objavljuju nam se beskrajne dubine. Predocimo li sebi
duhovno, u njegovoj cjelovitosti, kao samu po sebi
potpunu cjelinu, razmo,trimo li ga u njegovoj cistoci i
bitT, dobit cemo predodzbu onoga sto su narodi, koji
su svoj vidokrug ogranicili sarno na svijet prostora,
nazvali "Bog".
Ovi su narodi, barem u njihovim ucenjima mudro-
sti, dokucili osjecaj: Kozmos je skroz-naskroz protkan
bozanskim elementom koji u njemu djeluje, a od ovog
bozanskog elementa u kozmosu mozemo razlikovati
ono sto je kao fizicki svijet nazocno na Zemlji, sto nas
neposredno okruzuje. Mozemo takoder razlikovati sto
se u kozmickom bozansko-duhovnom svijetu objavljuje
kao etersko tj. ono sto na nas dolje gleda iz nebeskog
plavetnila. U ovom bozanskom svijetu mozemo razli-
kovati kao astral no ono sto na nas dolje gleda iz
konfiguracije zvjezdanih neba.
Uzivimo li se, sto je vise moguce, u okolnost da
se, kao l'TUdska bica ovdje na Zemlji, nalazimo unutar
svernira, reci cerna sebi: "Ako mi kao ljudska bica ima-
mo fizicko tijelo - gdje je onda fizicko u svemiru?"
Sada se vracam necen1u sto sam vee istaknuo. Danasnja
fizicka znanost ocekuje da ce za sve sto je na Zemlji
takoder pronaci da postoji u svemiru. No, sarna fizicka
organizacija se uopce ne moze naci u sverniru. Covjek
na prvom mjestu ima fizicku organizaciju, a pored nje
ima etersko i astralno. Svemir, s druge strane, pocinje
s eterskirn. Vani u kozmosu nigdje se ne moze pronaci
fizicko. Fizicko postoji sarno na Zemlji, a govoriti 0
bilo cemu fizickom u dalekom svemiru nije nista doli
60
prazne uobrazilje i fantaziranja. U svemiru je etersko i
astral no. U svemiru, medutim, postoji treci element, 0
kojem smo vee govorili u sadasnjim predavanjima, jer
sven1ir je takoder trodjelan. No, trodjelnost kozmosa
bez Zemlje, drukcija je od trodjelnosti kozmosa u koji
ukljucujemo Zemlju.
Dopustimo da ovi osjecaji udu u nasu zemaljsku
svijest: opazanje fizickog u nasem neposrednom
zemaljskom prebivalistu; osjecanje eterskog koje je i
na Zemlji i u svemiru; opazanje astralnog koje dolje
na Zemlju blista iz zvijezda, a najsilni.je od svega iz
Sunceve zvijezd"e. Potom, kad sve ovo razmotrimo te
pred svoje duse postavimo velicanstvenost ovakve
predodzbe svijeta, moci cemo dobro razumjeti kako su
ljudi u starim vremenima - u kojima obdareni starom
instinktivnom vidovitoscu jos nisu toliko apstraktno
razn1islj ali, nego su jos mogli osjetiti velicanstvenost
velike predodzbe - dovedeni do shvacanja: "Tako
velicanstvena misao ne moze se neprekidno poimati u
svoj njezinoj potpunosti. Moramo je se domoci u neko
osobito vrijen1e te joj dopustiti da djeluje na dusu u
njezinoj punoj neizmjernoj slavi. Potom ce nastaviti
djelovati u unutarnjim dubinama Ijudskog bica a da
nije"'izopacena i pokvarena povrsinskon1 svijescu."
- Razmotrimo li pomocu cega je stara instinktivna
vidovitost izrazavaia ovakve osjecaje, od svega sto
se u starim vremenima slilo u ljudski rod da bi ovu
misao ucinilo istinitom, nama danas ostaje ustanova
bozicnog blagdana.
U bozicnoj noci covjek - kakav stoji na Zemiji sa
svojim fizickim, eterskim i astrainim tijelom - osjeca
se srodnim s trodjelnim kozmosom koji mu se prikazuje
u njegovoj eterskoj prirodi, blistajuci velicanstveno,
a cudam nocne carolije u plavetnilu neba; dok je s
njime, licem u lice, astralno svemira, u zvijezdama
61
koje svjetlueaju prema Zemlji. Shvacajuci da je svetost
kozmickog okruzja srodna s onim sto je na samoj Zemlji,
covjek osjeca da je on san1, s vlastitim ja, presaden
iz kozn1osa u svijet prostora. I sada se moze zagledati
u bozicni misterij: novorodeno dijete, predstavnik
covjecanstva na Zemlji koji je, s obzirom na to sto
ulazi u djetinjstvo, roden u ovaj svijet prostora. U
punini i velicanstvenosti bozicne misli, upiruci pogled
u dijete rodeno u bozicnoj noci, uzvikuje: "Ex Deo
Nascimur - roden sam iz Boga, Boga koji tka i biba
prostorni svijet."
Kad ovo covjek osjeti, kad se skroz-naskroz ovim
prozme, moze se takoder prisjetiti sto je antropozofija
objavila 0 smislu Zemlje. Dijete u koje upiremo pogled
je vanjski ovoj Djeteta koje je sada rodeno u prostor.
No, iz cega je rodeno da sada moze biti rodeno u svijetu
prostora? U skladu s onim sto smo danas objasnili, to moze
biti samo iz vremena. Dijete je rodeno iz vremena.
Slijedimo li potom zivot ovog Djeteta i njegovu
prozetost duhom Kristova bica, doci cemo do spoznaje
da ovo bice, ovo Kristovo bice dolazi sa Sunea. Tada
cemo uzdignuti pogled prema Suneu te si reci: "Dok
gledam gore u Sunee, u sjaju sunea moram vidjeti ono
vrijemekoje je u svijetu prostora skriveno. Unutar
Sunea je vrijeme, a iz vremena koje tka i djeluje u
Suneu proizasao je Krist - Krist je izasao van u prostor,
na Zemlju."
A sto imamo u Kristu na Zemlji? U Kristu na Zemlji
imamo ono sto se dolazeci iza prostora, dolazeci izvan
prostora, sjedinjuje sa Zemljom.
Htio bih da shvatite kako se - kad doista pronik-
nemo u sve sto je veceras doslo pred nase duse - u
usporedbi s uobicajenom danasnjom predodzbom,
rnijenja nasa predodzba svemira. Ondje u svemiru
in1amo Sunee sa svim onim sto nama izgleda s njime
62
neposredno povezano - sa svime sto je sadrzano u
nebeskom plavetnilu, u svijetu zvijezda. Na drugoj
tocki u svemiru imamo Zemlju sa covjecanstvom. Kad
sa Zemlje gledamo gore u Sunce istodobno gledamo
u tij ek vremena.
Iz ovoga proizlazi nesto iznimno znacajno. Covjek
ispravno gleda u Sunce - n1akar u svojim mislima -
sarno onda kad zagledavsi se gore zaboravlja prostor, a
uzima u obzir sarno vrijeme. jer, zapravo, Suce ne zraci
sarno svjetlost, ono zraci sam prostor, pa gledajuei u
Sunce gledamo izvan prostora u svijet vremena. Sunce
je jedinstvena zvijezda i to stoga sto gledajuei u Sunce
gledamo izvan prostora. A iz ovog svijeta izvan prostora,
Ijudima je dosao Krist. U vrijeme kad je Krist na Zemlji
utemeljio krseanstvo, covjek je vee predugo bio ograni-
cen na puko Ex Deo Nascimur, postao je njime potpuno
sputan, postao je u cjelini biee prostora. Razlog zbog
kojeg nam je toliko tesko razumjeti tradicije iskonskih
epoha, kad im se vraeamo sa svijeseu danasnje civiliza-
cije, je taj sto one uvijek imaju na umu vrijeme, a
nemaju na umu svijet prostora. One svijet prostora
smatraju sarno dodatkom svijetu vremena.
Krist je dosao da covjeku ponovno donese element
vremena, a kad se Ijudsko srce, Ijudska dusa, Ijudski
duh sjedine s Kristom, covjek ponovno prima struju
vremena koja tece od vjecnosti do vjecnosti. Sto mi
Ijudska biea mozemo uciniti kad umremo, odnosno
kad izademo iz svijeta prostora, nego da se cvrsto
drzimo Njega koji nam je vratio vrijeme. Za misterija
na Golgoti covjek je postao u toliko velikoj mjeri biee
prostora da je vrijeme za njega bilo izgubljeno. Krist
je Ijudima vratio vrijeme.
Prema tomu, ako ljudi, izlazeei iz svijeta prostora,
ne iele umrijeti u svojim dusama kao u tijelima, nloraju
umrijeti u Kristu. Mi jos moicmo biti ljudska bica
63
prostora i reci: Ex Deo Nascimur i mozema pogiedati
Dijete koje je iz vremena usio u prostor da bi moglo
sjediniti Krista sa covjecanstvom. No, od misterija na
Golgoti mi ne mozemo zamisliti smrt, granicu naseg
zemaIjskog zivota, bez ove misli: "Moramo un1rijeti u
Kristu." Inace cemo, s gubitkon1 san10ga Krista, platiti
zbog gubitka naseg vren1ena te cemo prognani od njega
ostati zacarani. Mi se moramo ispuniti golgotskim
misterijem. Pored Ex Deo Nascimur, mi moramo pronaci
In Christo Morimur. Pored bozicne misli, moramo roditi
uskrsnu misao. Tako ce Ex Deo Nascimur pustiti da se
pred nasim dusama pojavi bozicna misao, a In Christo
Morimur da se pojavi uskrsna misao.
Sada mozemo reci: Na Zemlji covjek in1a tri tijela:
fizicko, etersko i astraino. Etersko i astraino su takoder
vani u svemiru, ali fizicko se moze naci samo na Zemlji.
Vani u svemiru nema fizickog. Prema tomu moramo reci:
Na Zemlji postoji fizicko, etersko i astraino. U sven1iru
nema fizickog, nego su sarno etersko i astral no.
Ipak, svemir je takoder trodjelan jer sto svemiru
nedostaje na najnizoj razini on dodaje gore. U svemiru
je etersko najnize, a na Zemlji je fizicko najnize. Na
Zemlji je astralno najviSe, a u svemiru je najviSe ono od
cega covjek danas ima sarno pocetke - ono iz cega ce
jednoga dana biti satkan njegov duh sam. Stoga mozemo
reci: U sven1iru je, kao treci najviSi clan, duh sam.
Sada zvijezde vidimo kao izraz necega stvarnog.
Njihovo sam djelovanje usporedio s njeznim milovanjem.
Duh-sam koji je iza njih je,naravno, bice koje miluje
s Ijubavlju - sarno sto u ovom slucaju to nije jedno
bice, nego cijeli svijet hijerarhija.
Gledam covjeka i vidim njegov oblik; pogledam
ga u oci i vidim kako sjaje prema meni; cujem njegov
glas - to su ocitovanja ljudskog bica. Na isti nacin se
zagl edam u daleka svjetska prostranstva, pron1atram
-
64
zvijezde. One su ocitovanja hijerarhija - ziva ocitovanja
hijerarhija koja poticu astralni osjecaj. Zagledam se
u plave dubine nebeskoga svoda i opazam u njima
vanjsku objavu eterskog tijela koje je najnizi clan
eijeloga svijeta hijerarhija.
Sada se mozemo pribliziti JOs udaljenijem
predocavanju. Gledamo van u daljine svemira koje
izlaze iznad zemaljske stvarnosti, kao sto se Zemlja sa
svojin1 fizickim supstaneijama i snagama spusta ispod
kozmicke stvarnosti. Kao sto u fizickom Zemlja ima
pod-kozmicki element, tako u duhu-samom kozmos
ima nad-zemaljski element.
Fizicka znanost govori 0 kretanju Sunea; i ona to
moze jer u prostornoj sliei svemira koji nas okruzuje
opazamo, pomocu odredenih pojava, da se Sunee kreee.
No, to je sarno predodzba pravog Sunceva kretanja,
predodzba ubacena u prostor. Govorimo 1i 0 pravom
Suneu bilo bi besmisleno reei da se Sunee krece u
prostoru - jer Sunee iz sebe zraci sam prostor. Sunee
ne zraci sarno svjetlost; Sunee stvara sam prostor,
a kretanje Sunea sarno je prostorno kretanje unutar
ovog stvorenog prostora. Izvan prostora je kretanje u
vren1enu. Ono sto je nama privid - reeimo da Sunee
zuri p"ema konstelaeiji Herkulesa - sarno je prostorna
slika vremenske evolueije Sunceva biea.
Svojim najblizim ucenieima Krist je govorio sljedeee
rijeci: "Promatrajte zivot Zemlje; on je srodan zivotu
svemira. Pogledate li van na Zemlju i okolni svemir,
to je Otae ciji zivot prozin1a svemirski prostor. Bog-
Otae je bog prostora. No, ja yam navjeseujem da sam
k varna dosao sa Sunea, iz vremena - vremena koje
prihvaea covjeka sarno kad on un1re. Donio sam yam
sebe iz vremena. Primate li mene, vi primate vrijeme i
neeete ostati zacarani unutar graniea prostora, vee cete
pronaei prijelaz iz jednoga trojstva - fizicko, etersko,
65
astralno - u drugo trojstvo koje vodi iz eterskog i
astralnog u duh-sam. Duh-sam se ne moze pronaei
u zemaljskom svijetu kao sto se zemaljsko-fizicko ne
moze pronaei u svemiru. A ja yam 0 tomu donosim
vijest jer ja sam sa Sunca."
Sunce se moze promatrati sa tri stajaIista. Zivi Ii
netko u Suncu te gleda sa Sunca dolje na Zemlju, vidi
fizicko, etersko i astralno. Takoder moze gledati u ono
sto je u samom Suncu. Tada jos vidi fizicko sve dok
se sjeea Zemlje ili dok gleda dolje prema Zemlji. No,
odvrati Ii pogled od Zemlje, na drugoj strani opaza
duh-sam. Na ovaj se nacin njise naprijed-natrag izmedu
fizickog i naravi duha-samog. Stalni su sarno etersko i
astralno u sredini. Dok gledate van u golema svemirska
prostranstva nestaje zemaljsko, a ostaju etersko, astralno
i duh-sam. To je ono sto opazate kad udete u Suncevo
vrijeme izmedu smrti i novog rodenja.
Predocimo si sada, prije svega, takav unutarnji
ugodaj covjekove duse kojim se on potpuno zatvara
unutar zemaljskog postojanja. On jos moze osjetiti
bozansko jer je roden iz bozanskog: Ex Deo Nascimur.
Potom si ga predocimo kako se vise ne zatvara unutar
cistog prostornog svijeta, vee prima Krista koji je dosao
iz svijeta vremena u svijet prostora, koji je u zemaljski
prostor donio samo vrijeme. Ucini Ii covjek tako - tada
ee u smrti nadiei smrt. Ex Deo Nascimur. In Christo
Morimur. No, sam Krist donosi vijest da kad nadidemo
prostor te naucimo prepoznavati Sunce kao stvoritelja
prostora, kad se pomoeu Krista osjeeamo presadeni u
Sunce, u zivo Sunce, tada iscezava zemaljsko-fizicko, a
ostaju samo etersko i astralno. Tada etersko ne ozivljava
kao plavetnilo neba, nego kao poput jorgovana crveno
blistanje zracenja svemira, a iz crvenkastoga svjetla,
zvijezde vise ne trepere dolje na nas, nego nas njezno
dodiruju izljevom ljubavi.
66
Ude Ii doista covjek u sve ovo, moze dozivjeti sebe
stojeei ovdje na Zemlji; fizicko ostavlja po strani, ali
etersko jos ostaje s njin1, strujeei kroz njega i iz njega
u svjetlost crvcnkastu poput jorgovana. Sada zvijezde
vise nisu blistave tockice svjetlosti; one su zracenja
ljubavi poput milujuee ruke ljudskog biea. Kad sve ovo
osjetimo - bozansko u nasoj nutrini, bozansku kozmicku
vatru koja plamti iz nase nutrine kao sarno covjekovo
biee; kad osjetimo nas same unutar eterskog svijeta
dozivljavajuei zivi izraz duha u astral nom kozmickom
zraccnju - u nama izbija unutarnje budenje stvaralac-
kog zracenja duha, kao visoki poziv upueen covjeku
da dode u svemir.
Kad su oni kojima je Krist objavio spomenute stvari
pustili da objava utone duboko u njihovo biee, dosao
je trenutak'u kojem su dozivjeli djelovanje ove moene
predodzbe u "plamenim jezicima" Duhova. Isprva su
osjetili otpadanje, odbacivanje zemaljsko-fizickog poput
smrti. No, potom je uslijedio osjeeaj: Ovo nije smrt, vee
na mjesto fizickoga Zemlje sada je na nas sinuo duh-
sam sven1ira. "Per Spiritum Sanctum Reviviscimus."
Na ovaj nacin mozemo promatrati trodjelnu
prirodu jedne polovine godine. Imamo bozienu misao
- Ej( Deo Nascimur; uskrsnu misao - In Christo
Morimur; i duhovsku misao - Per Spiritum Sanctum
Reviviscimus.
Preostaje nam druga polovina godine. Razumijemo
Ii i nju osvanut ee nam druga strana ljudskoga zivota.
Razumijemo Ii odnos fizickog prema covjekovoj dusi i
prema nad-fizickom - koje sadrzi istinsku slobodu ciji
ce covjek postati sudionik na Zemlji - tada u medu-
sobnoj povezanosti blagdana Bozica, Uskrsa i Duhova
razumijemo Ijudsku slobodu na Zemlji. Razumijevanjem
covjeka pomocu ovih triju misli, b07icne, uskrsne i
duhovske, te pustajuci da one u nama potaknu 7,elju za
67
razumijevanjem preostalih dijelova godine, uzdize se
druga polovina ljudskoga zivota na koju sam upozorio
rekavsi: "Promatrajte Ijudsku sudbinu; iza nje se po-
javljuju hijerarhije - djelovanje i tkanje hijerarhija,"
Cudcsno je kad istinski pogledamo sudbinu Ijudskoga
biea jer iza nje stoji cijeli svijet hijerarhija.
To je, naravno, jezik zvijezda koji prema nama zvuci
iz misli bozicnog, uskrsnog i duhovskog blagdana; iz
bozicne n1isli, s obzirom na to sto je Zemlja zvijezda
unutar svemira; iz uskrsne misli, s obzirom na to sto
nam najsjajnija od svih zvijezda, Sunce, daje svoje
milostive darove; te iz duhovske n1isli s obzirom da
ono sto lezi skriveno iza zvijezda svijetli u dusu te
isijava iz duse u "plamenim jezicima" Duhova.
Unesite se duboko u sve ovo, dragi moji prijatelji!
Govorio sam yam 0 Ocu, nositelju boziene misli koji je
poslao Sina da bi se kroz njega mogla ispuniti uskrsna
misao; nadalje sam yam govorio kako Sin donosi poru-
ku duha .tako da se u duhovskoj misli moze zakljuciti
covjekov zivot na Zemlji u njegovu trodjelnom bicu.
Meditirajte ovu misao, dobro je promisljajte; potom cete
za sve temelje za razumijevanje karme, koje sam yam vee
opisao, steei ispravan temelj unutarnjeg osjeeaja.
Pokt!sajte pustiti da bozicna, uskrsna i duhovska
misao, na nacin kako sam yam ih danas izrazio, duboko
i istinito djeluju u vas Ijudski osjecaj. A kad se ponovno
sretnemo dragi moji prijatelji, poslije puta na koji
n10ram poei ovih Duhova zbog poljoprivrednog tecaja,
ponesite sa sobom ovaj osjeeaj. jer, ovaj osjeeaj treba na-
staviti zivjeti u vama kao topla i vatrena misao Duhova.
Tada eemo biti sposobni nastaviti proucavanje karme;
vasa ee moe razumijevanja biti oplodena sadrzajem
d uhovske misli.
Kao sto je nekoe davno, na prvi blagdan Duhova,
nesto isijavalo iz svakog od ucenika, tako bi misao
68
Duhova trebala ponovno ozivjeti za nase antropozofsko
razumijevanje. Nesto se mora upaliti i zasjati iz nasih
dusa. Stoga ono sto sam danas govorio 0 unutarnjoj
povezanosti Bozica, Uskrsa i Duhova, je duhovski osje-
caj koji ce vas pripremiti za daljnji nastavak nasih
razmisljanja 0 karmi povezanih s drugom polovinom
godine.
...
69