Almanah 31-32

31-32
Na osnovu mi{ljenja Ministarstva kulture Republike Crne Gore br. 03-780/2 od 3.7.2000. godine ~asopis je trajno oslobo|en pla}anja poreza na promet
Podgorica, 2005.
Osniva~ i izdava~ UDRU@ENJE "ALMANAH" PODGORICA Predsjednik HUSEIN BA[I] Urednik [ERBO RASTODER Redakcija: HUSEIN BA[I], ZUVDIJA HOD@I], ATVIJA KEROVI], MILIKA PAVLOVI], [ERBO RASTODER, ASIM DIZDAREVI], SENAD GAÊVI], ESAD KOÂN, SULJO MUSTAFI] Sekretar Redakcije ATVIJA KEROVI] Lektura: ZUVDIJA HOD@I] SULJO MUSTAFI] Cijena broja 10 Korice Kupola Husein-pa{ine dàmije u Pljevljima Detalj minijature na margini Kur'ana u pljevaljskoj dàmiji
ÂSOPIS ZA PROUÂVANJE, PREZENTACIJU I ZA[TITU KULTURNO-ISTORIJSKE BA[TINE BO[NJAKA/MUSLIMANA
Simpozijum
EPIKA BO[NJAKA U CRNOJ GORI Murat Kurtagi} - Avdo Me|edovi}

(Roàje, Bijelo Polje 6-9. jul 2005. godine)
Organizatori: Udruènje "Almanah" Podru`nica "Almanaha" Roàje Centar za kulturu - Bijelo Polje Podru`nica "Almanaha" Bijelo Polje
31-32
ISSN 0354-5342 Podgorica, 2005.
SADRAJ Pozdravne rijei Hilmo Hadi, predsjednik Organizacionog odbora Roaje ............ Nusret Kala, predsjednik SO Roaje .............................................. Vesna Kilibarda, ministar kulture i medija u Vladi Republike Crne Gore .......................................................................................... azim Fetahovi, pomonik ministra prosvjete i nauke u Vladi Republike Crne Gore ................................................................ Sabahudin Deli, pomonik ministra za zatitu manjinskih prava u Vladi Republike Crne Gore ...................................................... Amir Nurkovi, ministar za ekonomske odnose u Savjetu ministara Dravne zajednice Srbija i Crna Gora ......................................... erbo Rastoder, "Almanah" i epika Bonjaka .................................. Pismo Milman Parry kolekcije ......................................................... Pozdravno pismo KBSA ................................................................... Pozdravni telegram potpredsjednika Skuptine RCG Rifata Rastodera Referati Zlatan olakovi i Albert Bates Lord, Nasljee Milmana Parryja (uz 70-godinjicu smrti) ............................................................ Husein Bai, Umjetniki dometi usmene epike Bonjaka iz Crne Gore i Srbije ............................................................................. Novak Kilibarda, Duh homerske nepristrasnosti u usmenoj epici Crnogoraca i Bonjaka ............................................................. Marina Rojc-olakovi, Tradicionalna pria u predantropocentrinom i antropocentrinom drutvu .................................... Ljiljana Pajovi-Dujovi, Principi poetikog modelovanja usmenog teksta u bonjakoj epici ................................................... Suljo Mustafi, Osvrt na neke religiozne i mitoloke predstave u bonjakoj epici ........................................................................ Zaim Azemovi, Neke osobenosti bonjake epske poezije i pjevaa iz Sandaka ...................................................................................
11 12 13 15 17 20 22 29 30 31
35 69 83 95 109 115 121

5
Alija Dogovi, Kontinuitet bonjakog epskog pjevanja u Sandaku Redep krijelj, uveni guslari na Peteri ...................................... Mirsad Kuni, Krajinice - pjesme o junacima sa granice ................ Ljubia Rajkovi Koeljac, Lirizam muslimanske epike iz roajskog kraja ............................................................................................. Sait . aboti, Bonjaka epika nikikog kraja ............................... Zuvdija Hodi, Ambijentalno-socijalne specifinosti i narodna poezija (na primjeru Plava i Gusinja) ......................................... Ismet Rebronja, Kad je jaruh bio jare .............................................. Murat Kurtagi Medisa Kolakovi, Osvajanje Bagdata Murata Kurtagia u krugu varijanata .......................................................................... Adnan irgi, Fonetsko-morfoloke karakteristike jezika Murat-age Kurtagia ..................................................................................... Avdo Meedovi Ferid Muhi, Avdin Meho .................................................................... Husein Bai, Avdo Meedovi - pjeva pria (fragmenti) ................ Raid Duri, Poetoloka obiljeja enidbe Smailagi Meha kao epa Duica Minjovi, enidba otmicom u epu enidba Smailagi Mehe Avda Meedovia ......................................................................... Sead emsovi, Smailagi Meho - usporedna analiza dviju pjesama istog naslova ................................................................................ Hodo Katal, Jedna mogua komparacija gnjeva Homerovog Ahileja u Ilijadi i Mehova gnjeva u enidbi Smailagi Meha Avda Meedovia ......................................................................... Vojislav P. Nikevi, Pogled na jezik enidba Smailagi Meha Avda Meedovia ........................................................................ Adnan irgi, Ekavizmi u enidbi Smailagi Meha Avda Meedovia ........................................................................................... Refleksije Georg Danek, Junoslovenski Homeri (Zlatan olakovi - Marina Rojc-olakovi, Mrtva glava jezik progovara, Podgorica, Almanah 2004, VII+672 s.) ................................................... Munib Maglajli, Smiona i znaajna knjiga Homeri (Zlatan olakovi - Marina Rojc-olakovi, Mrtva glava jezik progovara, Almanah, Podgorica 2004.) ................................. Mirsad Kuni, Epohalna knjiga o jednoj velikoj epskoj tradiciji .......
6
129 149 181 189 193 209 213 221 231 247 255 267 285 291 317 329 341
349 355 359
Suljo Mustafi, Besjeda na promociji knjige Mrtva glava jezik progovara autora Zlatana olakovia i Marine Rojcolakovi .................................................................................. Popis i kratki opis olakovieve video-zbirke Roaje / Bijelo Polje 2005 ................................................................................... Bibliografija Donatori
365 367
Pozdravne rijei
Hilmo HADI, predsjednik Organizacionog odbora Roaje Dame i gospodo, Potovani prijatelji, Pripala mi je ast, zbog ega osjeam ogromno zadovoljstvo, da vas u ime Almanaha - Udruenja za prouavanje kulturno-istorijske batine Bonjaka - Muslimana u Crnoj Gori pozdravim na poetku Simpozijuma Epika Bonjaka, koji nas je okupio danas u Roajama. Usuujem se da kaem, pokuavajui da se oslobodim linih emocija, da je Roaje danas prijestonica kulturnog deavanja, ne samo u naoj dravi, ve i na irim prostorima. Pravo za to mi daje prisustvo 30-tak eminentnih naunika, profesora brojnih univerziteta, knjievnika i poznavalaca narodne knjievnosti, koji su se okupili da ovih dana u naunim raspravama koje e se voditi dadu relevantne odgovore na pitanja o mjestu i znaaju bonjake epike u ukupnoj narodnoj knjievnosti stvorenoj na ovim prostorima. Ta nauna valorizacija je samo jedan od ciljeva Projekta kojeg realizujemo a koja e biti sistematizovana i publikovana u specijalno prireenom broju asopisa Almanah, ime e se obogatiti njegova izdavaka aktivnost, a takoe i potvrditi prava misija koju on vri na realizaciji svog osnovnog zadatka na ouvanju i prezentaciji kulturno-istorijske batine Bonjaka/Muslimana u Crnoj Gori. Dame i gospodo, Pozdravljam sve uesnike Simpozijuma i elim im plodotvoran rad. Dozvolite mi da sa posebnim potovanjem pozdravim gospodina Zlatana olakovia, koji nam je doao iz daleke Kanade, inae autora knjige Mrtva glava, jezik progovara, u kojoj je zapisao i tako trajno otrgao od zaborava guslarsko kazivanje epskih pjesama naeg sugraanina Muratage Kurtagia. Pomenuta knjiga je tampana u produkciji Almanaha i skrenula je ogromnu panju javnosti na sebe, to se potvruje i ovim skupom. Pozdravljam sve prisutne na otvaranju Simpozijuma i elim im da se u naem gradu osjeaju prijatno, kao to se osjeamo i mi domaini, koji smo poastvovani vaim prisustvom.
11
Nusret KALA, predsjednik SO Roaje Dame i gospodo, elim da u ime grada domaina pozdravim sve uesnike Simpozijuma Epika Bonjaka/Muslimana Crne Gore sa osvrtom na epiku Murata Kurtagia Gazije. Uvaavajui znaaj uesnika Simpozijuma, presti u sredinama i institucijama iz kojih dolaze, uvjerenja sam unaprijed da e Simpozijum opravdati svoj osnovni cilj, promocije i strune valorizacije epike Bonjaka/Muslimana u Crnoj Gori. Uvjeren da e ova manifestacija zasigurno sa naunog stanovita biti jo jedan ozbiljan pokuaj prezentacije specifinosti kulturne batine jednog od manjinskih naroda u Crnoj Gori, kao i da e pospjeiti jedinstvo u razlikama crnogorskih naroda i jo jednom dokazati da je multietinost i multikulturalnost odlika koja treba da bude prednost a ne mana, koja pozitivno utie na crnogorsku stabilnost, a ne kako bi neki eljeli da je prezentiraju kao faktor njenog razvodnjavanja i destabilizacije. Ovaj skup e zasigurno biti jo jedan u nizu koji e sa naunog aspekta pokuati i pribliiti ne samo drugim narodima, ve i samim Bonjacima/Muslimanima dio njihove kulturne batine o kojoj, i ovom prilikom treba priznati, ni sami ne znaju mnogo ili, bolje rei, ne znaju onoliko koliko bi trebalo. Na kraju, bez elje da se bavim tematikom koja je predmet ovog Simpozijuma, jer mi to nije ni namjera, niti pak da oduzimam vrijeme onima zbog kojih smo organizovali ovaj skup i koji treba da obezbijede svojim pogledima na ovu oblast njegovu uspjenost i opravdanost, posebno elim da se zahvalim svim donatorima i organizatorima ove manifestacije.
12
Vesna KILIBARDA, ministar kulture i medija u Vladi Rrepublike Crne Gore Dame i gospodo, cijenjene kolege, uvaeni drugovi uesnici skupa, prijatelji, S osjeanjem iskrenog linog i profesionalnog zadovoljstva prihvatila sam poziv organizatora da vam se kratko obratim povodom otvaranja meunarodnog simpozijuma posveenog velikanima bonjake i muslimanske epike sa prostora dananje Crne Gore, Muratu Kurtagiu i Avdu Meedoviu, i pozdravim vas u ime crnogorskog Ministarstva kulture i medija. Nije nepoznato da je i samoj kulturnoj javnosti Crne Gore ovaj segment njenog veoma vrijednog kulturno-istorijskog nasljea dugo vremena bio nedovoljno poznat, nauno zanemaren i oito marginalizovan. Zahvaljujui velikim dijelom i djelatnosti Udruenja Almanah, koje se uspjeno bavi promocijom prouavanja, zatite i prezentacije kulturno-istorijske batine Bonjaka i Muslimana Crne Gore a koji je, s podrunicama u Roajama i Bijelom Polju, organizator i ovog skupa eminentnih naunika i knjievnika, danas je jasno da je epika stvaralaca sa ovih prostora najzad na putu da zauzme mjesto koje joj s pravom pripada u kulturnom i obrazovnom sistemu savremenog crnogorskog drutva, kao to ga je ve zauzela na katedrama prestinih svjetskih univerziteta. Crna Gora danas je zemlja koja, srazmjerno svojoj veliini, batini vrijedno i raznovrsno kulturno nasljee. Ono svjedoi o multietnikom, multireligijskom i multikulturnom bogatstvu njenoga prostora, na kome su se tokom prolosti, hirovima istorijske sudbine, smjenjivale, dodirivale, sukobljavale i proimale razliite civilizacije, ostavljajui nam materijalne i nematerijalne tragove svoga postojanja: od graditeljskog, etnografskog, muzikog, do knjievnog i jezikog. Crna Gora je i zemlja koja se, ma koliko to uslovno zvualo na balkanskim prostorima, moe podiiti zavidnim stepenom etnike i vjerske tolerancije koja je obiljeavala epohu nezavisne Crne Gore i vrijeme vladavine crnogorskog knjaza i kralja Nikole I Petrovia Njegoa 1878-1918 (o emu svjedoe, recimo, potpisivanje Konkordata sa Svetom Stolicom i
13
prva registrovana islamska zajednica u jednoj neosmanskoj dravi na Balkanu). Vjerna toj tradiciji, Crna Gora je i u burnim i kriznim balkanskim godinama na razmeu XX i XXI vijeka, ipak uspjela da sauva mir u svojim granicama i ne narui nepovratno multietniki sklad koji je batinila. Ubijeeni smo da e u uslovima nezavisne, to jest emancipovane i evropske Crne Gore biti poboljani uslovi za moderno multidisciplinarno prouavanje i ravnopravnu prezentaciju kulturnog nasljea svih naroda koji na njenim prostorima ive. Vjerujemo, takoe, da e u takvoj Crnoj Gori nauna i publicistika misao podrazumijevati potovanje neprikosnovenosti naunih injenica i dokumenata, kao osnove tolerantnijeg razumijevanja nae zajednike prolosti i kao nune brane dnevno-politikim i kvazi-naunim tumaenjima pojava i dogaaja, posebno u istoriji kulture, knjievnosti i jezika, a u iju smo se pogubnost vie puta ali i ne tako davno ponovo uvjerili. Na kraju, dozvolite mi da organizatorima zaelim uspjean dalji rad, a svim gostima ugodan boravak u Crnoj Gori.
14
azim FETAHOVI, pomonik ministra prosvjete i nauke u Vladi Republike Crne Gore Dame i gospodo, potovani domaine, uvaeni uesnici Okruglog stola, Imam ast i zadovoljstvo da danas u ime Ministarstva prosvjete i nauke, pozdravim i poelim uspjean rad naunom Simpozijumu o epskom stvaralatvu Bonjaka/Muslimana u Crnoj Gori. Simpozijum se simbolino odrava u dva grada - Roajama i Bijelom Polju, u kojima su ivjeli i za ivota stvarali dva najvea epska-bonjaka pjevaa u Crnoj Gori: Avdo Meedovi i Murat Kurtagi. Radi se o prvorazrednom naunom i kulturnom dogaaju koji e doprinijeti da se crnogorska i ira javnost blie upoznaju sa izvanrednim i neponovljivim vrijednostima epske zaostavtine Bonjaka/Muslimana na junoslovenskim prostorima. Epsko stvaralatvo Bonjaka/Muslimana u Crnoj Gori, prije svega Avda Meedovia i Murata Kurtagia, predstavlja kulturnu zaostavtinu i kulturnu batinu Crne Gore koja bogati njeno ukupno knjievno nasljee i stvaralatvo. O kakvim se knjievnim i drugim vrijednostima, kada je u pitanju epska zaostavtina Bonjaka/Muslimana radi, najbolje govore rijei prof. dr Ljubie Rajkovia, autora objavljene knjige muslimanskih junakih pjesama iz Roaja i okoline (2001. g.) Sa londe zelene, koji u svom predgovoru kae: Za mnoge je bilo udno (kao to je jo uvijek), a za neke i nedopustivo, da ja kao Srbin zapisujem pjesme o muslimanskom junatvu. Ja sam se time bavio ne samo to sam se uvijek osjeao i Jugoslavenom, no i to te pjesme, uz sve svoje posebnosti, imaju i mnogo opteljudskog: pripadaju one opteovjeanskoj kulturnoj batini. Kad su ameriki slavisti Milman Pary i Albert Bejts Lord mogli preko Atlantika da dolaze da ih zapisuju i prouavaju (u cilju razreavanja tzv. Homerovskog pitanja), mogao sam i ja sa Timoka - zlatnog potoka... Ljepota tih pjesama me je na to prisilila, njihova knjievnoumjetnika vrijed15
nost... Vrijednost epske pjesme nije prvenstveno u tome na ijoj se strani bore junaci u njoj opjevani, ve koliko u toj pjesmi ima poezije, istinske poezije, odnosno opteljudskog. Poslije objavljenih prvih radova poznatih profesora klasinih jezika sa Harvarda Milmana Perija i Albert Bejts Lorda, a zatim radova Koste Hermana, Maka Dizdara, Mee Selimovia, Hasana i Alije Nametka, Ljubie Rajkovia, Huseina Baia, Zaima Azemovia, Marine i Zlatana olakovia i drugih, moe se sa sigurnou rei da je epska usmena knjievnost Bonjaka/Muslimana na ovim prostorima zauvijek spaena i otrgnuta od zaborava. Poseban doprinos na spaavanju od zaborava i otkrivanju neponovljivih vrijednosti usmene epske bonjake knjievnosti dali su danas nai uvaeni gosti Marina i Zlatan olakovi, istraivai starogrke tragedije i bonjake epike, koautori vrijedne knjige Mrtva glava jezik progovara. Ova knjiga, za razliku od drugih iz ove oblasti, ima i posebnu vrijednost jer su brani par olakovi imali sree da nau u ivotu posljednjeg velikog epskog pjevaa i pamtiu Murat-agu Kurtagia iz Roaja i izvorno zabiljee i snime njegovu neponovljivu, upeatljivu, ivu interpretaciju opjevanih pjesama, a koju detaljno opisuju i doaravaju u svojoj knjizi. Izraavajui svoj vrednosni sud o kvalitetu usmene bonjake epike Zlatan olakovi kae: Visoko kvalitetna ostvarenja bonjake epike ne zaostaju, nego ponekad ak nadilaze vrhunska ostvarenja srednjoevropske epike. Ono to u ovom trenutku elim posebno da istaknem i naglasim jeste injenica da je ove godine Ministarstvo prosvjete i nauke Crne Gore u sklopu tekue reforme obrazovnih programa prepoznalo knjievne vrijednosti epskog bonjakog stvaralatva i u redovni nastavni program za uenike srednjih kola uvrstilo ep enidba Smailagi Meha velikog narodnog pjevaa Avda Meedovia. Znaajna posebnost novih obrazovnih programa, prije svega onih iz maternjeg jezika i knjievnosti jeste njihova otvorenost kojom je oko 20% sadraja obrazovnog programa otvoreno za kreiranje, te da ga moe urediti kola i lokalna zajednica u skladu sa svojim potrebama. Zato je materijal koji e biti prezentovan na ovom Okruglom stolu od izuzetne vanosti, kako za naune istraivae epske knjievnosti, tako i za istoriare i predavae knjievnosti u kolama, kako bi odgovorili zahtjevima novih obrazovnih programa i potrebama djece, da odreene epske i istorijske sadraje dublje i posebno izuavaju. Spisak eminentnih uesnika ovog Simpozijuma jeste priznanje bogatom kulturnom nasljeu i trajnim vrijednostima epskog bonjakog stvaralatva.
16
Sabahudin DELI, pomonik ministra za zatitu manjinskih prava u Vladi Republike Crne Gore Prva rije: Boe nam pomozi! Evo druga: Hoe ako Bog da! Samo da ga pominjemo esto, Pa e nama dobro pomagati. Potovane dame i gospodo, uvaeni gosti, potovana ministarko! Nisam sluajno ovo obraanje uvaenom skupu zapoeo stihovima iz epa enidba Smailagi Meha. Namjernost ovakvog zapoinjanja nije produkt samo tematike ovog skupa, ve i dubokog znaenja i uputa kojeg daju ove rijei. Prije svega, drago mi je da sam danas sa vama i da vas sve mogu pozdraviti u ime Ministarstva za zatitu prava manjina i u svoje lino ime i zaeljeti vam uspjeh u radu. Pored pozdrava, elim da u nekoliko reenica, iz perspektive posla kojeg obavljam i institucije iz koje dolazim, kaem vienje o ovom skupu. Potovanje ljudskih, a naroito manjinskih prava, preduslov je za demokratiju i razvoj drutva u cjelini. Jer, bez garancija osnovnih prava i sloboda ovjeka, bez slobodnog pojedinca, nema ni zdravog kolektiviteta. U tom smislu mora se potovati faktiko stanje etnikog i kulturnog diverziteta. Ne moe se govoriti niti o demokratiji niti o slobodi i pravdi, ukoliko nema potovanja razlika. tavie, znaaj pitanja potovanja i zatite, kako individualnih tako i kolektivnih prava manjina u ovom regionu je dalekosean, a u direktnoj je vezi sa dugoronim konceptom mira i stabilnosti u Evropi. Da ne bi manjine sluile kao sredstvo politike borbe izmeu partija, a propagiranje njihove adekvatne zatite ostajalo na nivou predizbornih kampanja, da bi pripadnici manjina bili stvarno ravnopravni graani, bitno je, izmeu ostalog, da u jednoj dravi budu i pravno regulisana ta prava, ali i posveivana panja svim segmentima ouvanja ukupnog nacionalnog
17
identiteta. Samo na taj nain pripadnici manjina i manjine kao grupe mogu postati, i nekim malobrojnim dravama to i jesu, faktorom mira i saradnje meu dravama. Takoe, ovo je jedini put za dugorono dobrovoljno prihvatanje obaveza potovanja dravnopravnog poretka od strane manjina, a samim tim garancija mira i bezbjednosti. Na ovom mjestu treba istai jo jednu bitnu realnost, to jest saradnju sa svijetom i tenju ka evroatlantskim integracijama koje su uslovljene, izmeu ostalog, potovanjem i zatitom prava manjina. Kultura, pravo na kulturu i ouvanje kulturnog nasljea spadaju u temeljna individualna ljudska prava i slobode. Ne moemo ni govoriti o demokratiji bez stvaranja uslova i mogunosti za ostvarivanje pojedinanih i kolektivnih prava u oblasti kulture. Jedna demokratska multikulturalna sredina ne podrazumijeva prouavanje i ispoljavanje samo jedne kulture, ve jednake mogunosti za ispoljavanjem i stvaranjem razliitih kulturnih vrijednosti, kao i uivanjem u konzumiranju tih vrijednosti, emu sigurno i Crna Gora tei. Interkulturalnost i tradicionalne razliitosti koje proizlaze iz razliitih jezika, porijekla, materijalnih i duhovnih kultura, vjeroispovijesti, obiaja, istorije i tradicije graana, predstavljaju drutvene vrijednosti koje treba njegovati i unapreivati. Saradnja nacionalnih i etnikih grupa, te usklaen suivot sa veinskim stanovnitvom jeste inilac demokratskog i svakog drugog napretka bilo kog drutva. Veoma duga i bogata tradicija Bonjaka na ovim prostorima, pogotovu epska tradicija, dugo je vremena bila prekrivena velom nepoznavanja, gotovo se moe rei da je njeno poznavanje bila privilegija uskospecijalizovanih istraivaa i entuzijazmom opinjenih sakupljaa. Malo poznati putopisi, rukopisi, hronike, ratni izvjetaji, prepriani dogaaji itd. skrivali su neizmjerno narodno bogatstvo. Ve prvim ozbiljnijim istraivanjima otkriva se sva osobenost epske tradicije: i tematika i sadrina, i uslovi i vrijeme nastanka, i likovi i sredine u kojima i o kojima su pjevane. Bez obzira o kojoj tematici govore, o kom vremenu i prostoru govore, ko su glavni junaci i u koju priliku ih narodni pjesnik smjeta, ove pjesme sve zajedno kao jedna sloena i slojevita epska cjelina ine nezaobilaznu stepenicu u pravcu shvatanja istorijskih dogaaja, drutveno-politikih faktora, duhovne kulture i ouvanja vlastitog nacionalnog bia. Zbog toga vjerujem da ovaj i slini skupovi imaju svoje vieslojne dimenzije na najboljem putu nacionalnog i dravnog interesa. Zavriu besjedu jednim zapisom Safet-bega Baagia. Otac mi je pripovjedao kad se prvi put sastao turski parlament, da je Fehim ef. umii pozvao na veeru sve bos. i herc. zastupnike. Fehim ef. je uo od nekoga da se tada nalazila u Carigradu jedna Sarajka koja je slovila kao dobra pjevaica. Ne alei ni novca ni truda da gostima priredi
18
pravu bosansku veeru, doveo je pjevaicu u svoj konak da im nekolike otpjeva. Meu gostima bio je i Hikmet* sa svojom trpezom, jer bez akamluka u njega nije bilo veselja. Tu je njegovu slabost svako poznavao i niko mu je nije uzimao za zlo. Rahmetli otac veli da je cijelo vrijeme dok su guslar i pjevaica pjevali posmatrao Hikmeta i njegovo duevno raspoloenje. Sjedio je mirno, to je kod njega bilo rijetko, gledao je ozbiljno i sluao sve s nekim dubokim potovanjem i djeijim zanosom. Meu ostalim, zapjevala je Sarajka i onu sevdaliju u kojoj dolaze slijedei stihovi: Kun ga majko i ja u ga kleti, al stani ja u zapoeti: Tamnica mu moja njedra bila... Na to je Hikmet skoio na noge i u velikoj uzbuenosti povikao: Moj je narod najvei pjesnik!, pa je onda poeo tumaiti prisutnima po arapskoj poetici ljepote te narodne. Svi su se u udu snebivali ta je sve Hikmet u toj pjesmi naao...
Hikmet - Arif Hikmet-beg Rizvanbegovi-Stoevi, bonjaki pjesnik na turskom jeziku. Umro je 1903. godine. (Izvor: Safvet-beg Baagi: Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti, Sarajevo 1986, str. 211-212). 19
Amir NURKOVI, ministar za ekonomske odnose u Savjetu ministara Dravne zajednice Srbija i Crna Gora Potovani, Koliko je meni poznato, do sada u Roajama, nije bilo znaajnijeg skupa o knjievnom nasljeu sa ovih prostora od ovoga. Nadam se da e ova rasprava biti poetak istraivakog rada kojim bi trebalo osvjetljavati ne samo knjievno nasljee Bonjaka Sandaka i Crne Gore, ve i ukupno tradiciju i istoriju ovog naroda. Nee se, dakle, osvijetliti samo djelo rahmetli Muratage Kurtagia i Avda Meedovia ili jedna oblast knjievnog stvaralatva, ve smisao istorijskog trajanja jednog naroda. Od nae zrelosti, a u prvom redu od zrelosti kulturnih, naunih, pa i politikih aktera zavisie u kojoj mjeri i sa koliko objektivnosti e se pristupiti rasvjetljavanju njegovog istorijskog poloaja, te kakav je sad i kakav e biti njegov poloaj u razvoju ovih prostora. Ono to se sa izvjesnom sigurnou moe rei jeste - Bonjaci u Crnoj Gori, kao rijetko koji manjinski narod u regionu, imaju izraen osjeaj podrke koji ispoljavaju prema dravnim interesima Crne Gore. Taj kvalitet sebi kao zaslugu ne moe pripisati niti jedna vlast ili politika elita ovog ili prolih vremena. To je odnos kojeg su vijekovima izgraivali narodi, pa dakle i manjinski narodi na ovim prostorima. Naravno, bilo je u svim vremenima, pa i na prostorima Crne Gore i onih tekovina kojima se ba i ne moemo pohvaliti. Ali, jedno je sigurno, specifian odnos i kvalitet meunacionalne i meuvjerske tolerancije u Crnoj Gori, daje nam za pravo da, ako se na Balkanu danas trai pozitivan primjer u tom pogledu, onda je Crna Gora sigurno u znaajnoj prednosti u odnosu na ostale drave u regionu. Srena okolnost je kada vlast jedne drave uvaava ovakvu tradiciju i mi, u tom pogledu, i pored injenice da na tom planu treba jo dosta initi i uiniti, u znaajnoj mjeri moemo biti zadovoljni. Uvijek ima i onih koji u nasljeu manjinskih naroda vide i odreene opasnosti po dravu i drutvo. I ovih dana, nakon petnaestak godina svekolikog zla, koje su protagonisti te i takve politike donijeli na sve prostore
20
bive Jugoslavije, ponovo ujemo kako bi manjinski narodi u Crnoj Gori mogli biti potencijalna opasnost po njenu budunost. Za sve iole razumne, vrijeme iza nas je pokazalo da su oni, dakle nosioci nacionalistikih i velikonacionalnih projekata, jedina i najvea opasnost po sve graane Crne Gore i susjednih drava. Manjinski narodi, njihova kulturna batina, vjerska i ostala nasljea mogu biti i jesu samo bogatstvo, koje ne smijemo koristiti za dnevnopolitike potrebe, ve ga sa panjom, tolerantnim odnosom i prije svega civilizacijskim metodama moramo stalno unapreivati i koristiti kao pretpostavku vee stabilnosti i pogodnosti za laku komunikaciju sa okruenjem i svijetom uopte. Jedan od naina unapreenja naih odnosa jeste nepristrasnost, a to je i pristup za koji se, koliko razumijem, organizator ovog skupa opredijelio. Takav napor vidim i kao doprinos afirmaciji jednog naroda i unapreenju nacionalne i meuvjerske tolerancije u Crnoj Gori. Iz tih razloga elim da Vas pozdravim i da Vam poelim uspjean rad. Svim uesnicima i organizatoru izraavam zahvalnost za vrijeme i napor koji su uloili da se skup odri. Uz elju i oekivanje da je ovo samo prvi u nizu ovakvih okupljanja jo jednom Vas pozdravljam. Hvala!
21
erbo RASTODER "ALMANAH" I EPIKA BONJAKA Dozvolite mi da Vas sve srdano pozdravim u ime Redakcije i Udruenja "Almanah", njegovih prijatelja i saradnika. Vjerujem da neu pogrijeiti ako kaem da je nae intelektualno okupljanje, druenje, uenje i upoznavanje na ovom simpozijumu, uz uee znaajnih imena iz sfere nauke, kulture i obrazovanja upravo ono emu je "Almanah" teio od svog osnivanja 1993.godine. Istina, teko da su tada i najvei optimisti mogli predvidjeti da e "Almanah" u protekloj deceniji, od ipak manje grupacije entuzijasta, istina velikih stvaralaca, kreativaca i vizionara izrasti u respektabilnu, uvaavanu i cijenjenu intelektualnu grupaciju sposobnu da oko zajednikih projekata okupi veliki broj intelektualaca. Da se imamo oko ega, i povodom ega, okupljati, to nikada nije bilo sporno. Ovoga puta su nas okupila velika imena bonjake epike Murat-aga Kurtagi i Avdo Meedovi, nedavno su to bila velika imena literature amil Sijari i Sait Orahovac, sjutra e to biti neko drugi, ali ono to je vano, prvi put se to u istoriji ovih prostora deava organizovano, kontinuirano, promiljeno, intelektualno superiorno i iznad svega samosvjesno i sa svijeu da imamo to pokazati, ime se ponositi i naravno biti odgovorni da ono to ini batinu i nasljee uinimo dostupnim i razumljivim svima, a ponajvie nama i onima oko nas. I naravno, sa svijeu da u ovoj neuzoranoj ledini neizuene batine, otkrivanje i iznoenje na svjetlost dana tek ponekog dragulja kulturne batine nijesu samo nove perle u pokidanim lancima pogubljenih identiteta, ve obaveza odgovornih, izraslih, intelektualno i kulturno izgraenih pojedinaca i kolektiviteta u stalnom procesu samopotvrivanja, razumijevanja i saznavanja. Ljudi oko "Almanaha" su davno shvatili da biti svjestan sebe znai mnogo vie od ispraznih parola, demagoke retorike i tugeljive patetike unutar koje se prikriva samosaaljenje, nemo i oaj. To to smo u protekloj deceniji uradili vie na izuavanju, prezentaciji i zatiti svoje kulturno-istorijske batine nego u prethodnih nekoliko vjekova vie je podatak kojeg bi trebali preutkivati, nego ga isticati. Ovo naglaavam samo da bih pokazao da je nae pravo na samodovoljstvo odavno potro22
eno i ako je ovaj simpozijum samo deli intelektualne rate u neotplaenom dugu naoj neizuenoj batini, onda vjerujem da nee biti na odmet da vas ukratko podsjetim i na to ta je "Almanahov" skromni prilog u vraanju tog duga. Kao to vjerovatno znate, od 1994. do 2005. smo objavili 15 svezaka asopisa koji kao dvobroj izlazi najmanje dva puta godinje. U ovim sveskama asopisa na oko 4.200 strana objavili smo oko 500 priloga vie od 400 autora iz raznih strana svijeta, meu kojima su i velika intelektulna imena savremenog svijeta, naunici i stvaraoci koji su doprinijeli znaajnom ugledu naeg asopisa koji ima pretplatnike irom Evrope i SAD meu uglednim institucijama i pojedincima. U isto vrijeme smo objavili preko 50 monografskih izdanja od interesa za kulturno-istorijsku batinu Bonjaka/Muslimana Crne Gore iz pera eminetnih autora, istraivaa i naunika. Pokuavamo da pokrijemo sve oblasti kulturnog, duhovnog, knjievnog i umjetnikog stvaralatva od mentalne arheologije do savremenosti. U saradnji sa razliitim institucijama ili samostalno organizovali smo vie okruglih stolova, debata i rasprava raznim povodima i na razne teme i u tom smislu uspijevali da okupimo ljude sa razliitim politikim, kulturnim, intelektualnim, nacionalnim i konfesionalnim predznakom i postali prepoznatljivi kao grupacija koja okuplja razliitost u vremenu kada se pojavilo mnogo onih koji od nje ili za nju ive. elimo pokazati da u dijeljenju "dobra" sa drugima niko ne moe izgubiti, naprotiv to je jedina stvar koja se dijeljenjem uveava. Zato smo iz faze registrovanja i promocije opteg "dobra", danas u poziciji da sve vie prelazimo u kvalitetnu novu fazu proizvodnje "dobra", odnosno okupljanja oko nespornih vrijednosti naeg nasljea u procesu strune, kompetentne i naune valorizacije. Ovoga puta oko "epike", jednog segmenta nasljea za koji obino kaemo da su nam je otkrili drugi, imajui na umu injenicu, mjesto i znaaj koji epika sa ovih prostora ima u izuavanju homerologije, knjievnosti, folkloristike na prestinim evropskim i amerikim univerzitetima. Vjerovatno nije sluajno da je Milman Pary, po mnogima jedan od najuticajnijih klasinih filologa XX vijeka i najvie poznat po svom rjeenju Homerskog pitanja, svog Homera (Avda Meedovia) naao upravo u ovim krajevima na razmeu civilizacija i u okamenjenom prostoru u kojem se vrijeme mjerilo vjenou a ljudi pamenjem. U svakom sluaju, zahvaljujui interesovanju ovog velikog naunika danas na Univerzitetu Harvard imamo The Milman Collection, odnosno Parijevu zbirku, koja se sastoji od tekstova koje je Milman Pari sa svojim saradnicima Nikolom Vujnoviem i Iljom N. Golenievim-Kutuzovim sabrao 1933, te 1934-1935.godine. Ovoj zbirci je kasnije pridodata zbirka stihova koje je sabrao Albert Bates Lord (1912-1991), harvardski profesor i viegodinji kurator Parijeve zbirke, autor uvene knjige Pjeva pria (1960. prvo izdanje), koji je od 1937. godine poeo sabirati albansku epiku, da bi od 1950. poeo sabirati epiku u
23
ovim krajevima i to uglavnom od Parijevih pjevaa. Dr olakovi navodi da je "Lordova zbirka izvanredni dokument umiranja nae epske tradicije". I svakako, ono to se danas pokazuje neobinim i vanim sa stanovita kulturolokog i naunog znaenja ove problematike, da je mogue dr olakovi i njegova knjiga izala u izdanju "Almanaha "2004. godine, jedno od posljednjih svjedoanstava svijeta koji nestaje i koji je bio sauvan u epici. Kao Fulbrajtov stipendista (1984-1988) dr olakovi je saraivao sa Albertom Batesom Lordom na Harvardu, bio predava i iz Parijeve kolekcije transkribovao oko 90.000 stihova bonjakih epskih pjesama. Sa Marinom Rojc-olakovi 1989. godine je sakupljao bonjaku epiku i prvi zabiljeio cjelovite bonjake epske pjesme na filmu. U ovom procesu organizovanog, kontinuiranog i sveobuhvatnog istraivanja bonjake epike od Milmana Parya (1933-1935), Alberta Batesa Lorda (1950-1955) i Zlatana i Marine olakovi (1989), te drugih istraivaa za nas su bitne sljedee injenice. Prvo, da je ogromno i dragocjeno kulturno nasljee ovih prostora sabrano, pohranjeno i djelimino izueno. Pokazalo se da su praktine i umjetnike vrijednosti tog nasljea nadile bilo kakve granice i da nje nema meu kulturama u vrijednosnom znaenju. Drugo, ako nijesmo imali intelektualnog, institucionalnog i kulturnog potencijala koji bi te vrijednosti uinili prepoznatljivim u irim relacijama, ini mi se da danas imamo obavezu, da ih "vratimo" tamo i gdje pripadaju. Otuda i ovaj simpozijum u rodnim gradovima dvojice velikana epike Murat-age Kurtagia i Avda Meedovia i otuda naa potreba, ne samo da afirmiemo ovaj segment nasljea, ve i da crnogorsku i iru javnost upoznamo sa najnovijim naunim saznanjima o ovim linostima i o bonjakoj epici uopte. Istina, "Almanah" radi na afirmaciji ovog segmenta nasljea od svog osnivanja. Prevashodno i zbog toga, to je osniva i utemeljiva "Almanaha" Husein Bai, osoba koja slovi kao vrstan znalac ove problematike. Na stranicama asopisa objavili smo desetine tekstove iz ovog tematskog kruga iz pera eminetnih istraivaa. Tokom 2002. godine objavili smo kapitalno etvorotomno djelo Huseina Baia (Antologija usmene knjievnosti Bonjaka iz Crne Gore i Srbije I-IV) u kojem je obuhvaena Lirika, Epika, Proza, te Hrestomatija izabranih tekstova posveenih ovom tematskom krugu. Iste godine, objavili smo i monografiju Duice Minjovi, Avdo Meedovi na raskru reprodukcije i kreacije, koja predstavlja magistarsku tezu odbranjenu na Filozofskom fakultetu Univerziteta Crne Gore pod mentorstvom prof. dr Novaka Kilibarde, to je bio i simbolian ulazak ovog tematskog kruga i u najvie crnogorske visokokolske institucije. Iako, "Almanah" nije izdava, ini mi se bitnim u navedenom kontekstu i da ukaem na knjigu objavljenu ovdje u Roajama 2001. godine Sa Londe zelene, Bonjake junake narodne pjesme iz Sandaka, koje je zabiljeio dr Ljubia Rajkovi a koja je objavljena kao samostalno izdanje naporima glasovitog
24
kulturologa i folkloriste gosp. Ibia Kujevia. I naravno, u ovom navoenju znaajnih "Almanahovih"i drugih izdanja, knjiga Zlatana i Marine olakovi "Mrtva glava jezik progovara", Podgorica, 2004. godine, za nas ima viestruko znaenje. Prvo, zato to nas je pojava upravo ove knjige na neki nain podstakla da organizujemo ovakav skup. Ne samo zato to je ovom knjigom Murat-aga Kurtagi dobio trajan spomen, a njegovo znaenje uzdignuto na pijedestal velikana nae epike, niti zato to su potvreni sudovi o Avdu Meedoviu Homeru iz Obrova, ve najvie zato to se pokazuje da su beskrajne granice neznanja o naoj batini. I to u dovoenju Murat-age i Avda "kui" moramo uiniti neto kako bi ih zasluili. Zato smo u samoj ideji organizovanja ovoga skupa kao prioritetne ciljeve istakli: Prvi cilj je promocija i struna valorizacija epike Bonjaka/Muslimana u Crnoj Gori kao bitnog segmenta kulturne batine o kojoj u svijetu nauke postoje relevantna saznanja koja ovaj segment, kod nas malo poznatog stvaralatva, izuavaju na najprestinijim univerzitetima u okviru homerologije i epskog stvaralatva. U tom smislu je prisutsvo prijavljenih uesnika skupa, njihova nauna znatielja i struna kompetentnost garancija da e i ovaj skup biti znaajan doprinos u pomjeranju saznanja i valorizaciji nae batine. Zahvaljujem se svim uesnicima skupa to su se odazvali naem pozivu. Takoe se zahvaljujem i onima koji su pozvani, ali su bili sprijeeni da prisustvuju naem skupu, te su poslali svoje referate od kojih e neki i biti proitani na ovom simpozijumu ili u okviru prateih promocija. U tom smislu, iskazujem potovanje prema prof. Bekog Univerziteta sa Instituta za klasinu filologiju dr Georgi Daneku, jednom od znamenitih homerologa dananjice, koji je poslao svoj referat na njemakom jeziku povodom knjige olakovia, koji e biti proitan na jednoj od naih sesija. Drugi cilj je vezan za proirivanje saradnje sa Univerzitetom Harvard i Milman Parry kolekcijom od koje je "Almanah" posredstvom dugogodinjeg kuratora i istraivaa ove zbirke Zlatana olakovia dobio specijalne dozvole za objavljivanje stihova i fotosa u pomenutoj knjizi. Uoi poetka ovoga skupa dobio sam pismo od homerologa i uenika Alberta Bejtsa Lorda, profesora starogrke knjievnosti i mitologije, harvardskog profesora glavnog kuratora Gregory Nagya, te sadanjeg kuratora Parryjeve zbirke i harvardskog profesora Stifena Miela, kao i od njihovog kolege Dejvida Elmera u kojem pozdravljaju skup: Dragi profesore Rastoder, "Milman Peri kolekcija usmene knjievnosti" eli Vam uspjeh uz otvaranje Vaeg simpozijuma o djelima i ostavtini Avda Meedovia i Murata Kurtagia. Epske pjesme ovih velikih majstora predstavljaju znaajan doprinos svjetskoj knjievnosti. Organizacija simpozijuma o bonjakoj epici reprezentuje ne manje vaan doprinos cjelokupnoj nauci o usme25
noj epskoj tradiciji. Sigurni da e Va poduhvat biti plodonosan mi pozdravljamo va napor u proirivanju i dubljem razumijevanju jedne od velikih evropskih tradicija. U ime MILMAN PERI KOLEKCIJE USMENE KNJIEVNOSTI Univerziteta Harvard Prof. Dr Stifen Miel, kurator, Prof. Dr Gregori Na, kurator, dr Dejvid Elmer, asistent kurator Zahvaljujem se u ime svih vas na ovim lijepim porukama i eljama i vjerujem da neu pogrijeiti ako kaem da bi bili neobino sreni i zadovoljni ukoliko bi se saradnja sa pomenutom zbirkom nastavila na nain na koji je tekla do sada i naravno ukoliko bi se jednoga dana stvorili uslovi da neko od mladih studenata knjievnosti iz Crne Gore bude istraiva fondova pomenute zbirke. Trei cilj je afirmacija Crne Gore kao multikulturalnog sredita na Balkanu i doprinos boljem poznavanju nasljedstva koje je postalo integralni dio kolskih programa u Crnoj Gori. Pri tome smo imali na umu znaajne iskorake koje je Crna Gora napravila u promociji svoje multikulturalnosti i njenom prepoznavanju u programima reformisane kole unutar koje se otvara znaajan prostor i za afirmaciju i ovog segmenta nasljea. U tom smislu neobino znaajnim se ini prisustvo ovom simpozijumu prosvjetnih radnika, neposrednih realizatora programa, njihovo struno usavravanje i proirivanje znanja i na one oblasti, koje naalost, esto, nijesu obavezni dio univerzitetskog obrazovanja. U novim reformisanim nastavnim programima, pored optih sadraja, predviena je i mogunost da do 20% nastavnih programa kreira lokalna zajednica, to je izvanredna mogunost inkorporiranja i specifinih nastavnih segmenata od interesa za konkretnu sredinu. etrvti cilj se sastoji u pokuaju da se organizovanjem simpozijuma u rodnim gradovima velikih epskih pjesnika Murata Kurtagia (Roaje) i Avda Meedovia (Bijelo Polje), iskaemo duno potovanje ovim linostima i podignemo nivo njihovog znaenja koji nadilazi lokalne okvire. U tom smislu najava spremnosti SO Roaje da jednu od svojih ulica imenuje imenom velikog pjesnika Kurtagia bila bi podrana od strunih, poznatih i kompetenih imena u ovoj oblasti, te u tom smislu oekujemo podrku od uesnika skupa u potpisivanju ove inicijative. Peti i ne manje vaan cilj, u odnosu na prethodne je edukativni. Objavljivanjem saoptenja sa simpozijuma "Almanah" e uiniti dostupnim relevantna i kompetentna znanja o ovom segmentu stvaralatva, to je od posebnog znaenja ne samo za iri intelektualni svijet, ve i za prosvjetne radnike u Crnoj Gori koji su s pravom ukazali na nedostatak sline literature koja bi im omoguila kvalitetnu realizaciju nastavnih programa u re26
formisanoj koli. Uiniemo i napor, kao i do sada, da svi sadraji sa ovog skupa i ire budu dostupni na naoj internet stranici www.almanah.cg.yu i naravno da nae publikacije budu dostupne bibliotekama i zainteresovanim pojedincima. Vjerujem da najvei dio vas zna da je "Almanah" NVO i da ovakve i sline skupove uglavnom organizuju institucije koje imaju logistiku i iskustvo nephodno za ovu vrstu poslova. Zato unaprijed traim razumijevanje, to mogue entuzijazam i dobra volja saradnika i prijatelja "Almanaha" sama po sebi nije dovoljna da ispuni sva vaa oekivanja. Ipak mi dozvolite, da se u ime "Almanaha" zahvalim lanovima organizacionog tima, koji su sa velikim entuzijazmom, samoportvovanjem i dobrom voljom ve mjesecima radili na organizaciji ovoga skupa. Poev od gospodina Hilma Hadia, naeg neformalnog domaina i osobe koja je koordinarala aktivnosti u ovom gradu vezane za ovaj skup, podrunice "Almanaha" u Roajama koja je od njegovih poetaka iskazivala elju i interes da aktivno participira u svim projektima od opteg znaaja, te optine Roaje i njenog gradonaelnika na iskazanoj pomoi. Ima jedna osoba kojoj odmah pou suze na oi kada se spomenu Roaje i dobrota njegovih itelja. To je gospoa Nataa Kandi iz FHP iz Beograda, neposredni svjedok vae dobrote u zbrinjavanju unesreenih i prognanih u minulim ratovima. Uvjeren da su ta vremena prola, lino bih volio da ovdje azil ubudue nalaze samo ljudi eljni znanja i da va dobri duh, poput onog Murata Kurtagia koji nas je okupio, bude prepoznat na sve etiri strane svijeta. Zahvaljujem se i dr Asimu Dizdareviu, lanu Redakcije "Almanaha", koji je uz pomo gospodina Tufika Bojadia, direktora Centra za kulturu koordinirao aktivnosti vezane za dio skupa koji e se odrati u Bijelom Polju. Posebnu zahvalnost iskazujem sekretaru "Almanaha", gospodinu Atviji Keroviu, osobi koja tiho i nenametljivo, ali istrajno i odgovorno na svojim pleima nosi cjelokupnu aktivnost "Almanaha". Zaista su rijetki pojedinci koji mogu objediniti toliku koliinu entuzijazma, portvovanosti i odricanja i biti neprimjetni u svojoj skromnosti a beskrajno veliki u svojoj dobroti. Zato mi nemojte zamjeriti to i ovu priliku koristim da iskaem svoje zadovoljstvo to imamo saradnika poput gospodina Kerovia. Oni koji su bilo kada u ivotu bili u prilici da rade na slinim poslovima sigurno znaju o emu priam. Naravno, u ime Redakcije "Almanaha" se zahvaljujem i brojnim drugim pojedincima koje sam mogue propustio da pomenem koji su pomogli u organizaciji ovoga simpozijuma. Zahvaljujem se posebno ministarki kulture u vladi RCG, prof. dr Vesni Kilibardi, ne samo to nam je ukazala ast otvarajui ovaj skup, nego i zato to je uvijek iskazivala interes za nae projekte i spremnost da ih podri. Zahvalan sam naim starim prijateljima i
27
saradnicima: gosp. azimu Fetahoviu, pomoniku ministra prosvjete i gosp. Sabahudinu Deliu, pomoniku ministra za zatitu manjina, kao i svima vama sa eljom da slinih povoda za okupljanje bude vie . Posebnu zahvalnost dugujemo Fondaciji Institut za otvoreno drutvo - Predstavnitvo u Crnoj Gori, odnosno direktorki Sanji Elezovi, koji su omoguili dr Zlatanu olakoviu da uestvuje na Simpozijumu, finansirajui njegove putne trokove.
28
Dear Professor Rastoder, The Milman Parry Collection of Oral Literature wishes you every success as you open your symposium on the works and legacies of Avdo Medjedovic and Murat Kurtagic. The epic songs of these great masters represent an important contribution to world literature. The organization of a symposium on Bosniac epos represents no less important a contribution to the body of scholarship on oral epic traditions. Confident that your endeavor will be fruitful, we salute your effort to broaden and deepen understanding of one of Europe's great epic traditions. The Milman Parry Collection of Oral Literature Stephen Mitchell and Gregory Nagy, Curators David Elmer, Assistant Curator
29
New York, 04. juni 2005. godine Potovani gospodine Rastoder, Upravni Odbor Kongresa Bonjaka Sjeverne Amerike (KBSA) koji je osnovan prje est godina i koji predstavlja interese 350.000 Bonjaka obavijeten je da u periodu od 6. do 8. jula 2005. godine u Bijelom Polju, Crna Gora, u organizaciji ALMANAH-a odrava se veoma znaajan simpozijum o epici znamenitih Bonjaka i knjievnika Avda Meedovia i Murata Kurtagia, a u povodu promocije knjige Mrtva glava jezik progovara autora dr. Zlatana olakovia. I pored toga to nismo iz objektivnih razloga u mogunosti prisustvovati simpozijumu u Bijelom Polju koji je od viestrukog znaaja za afirmaciju knjievnih vrijednosti i stvaralatva bonjakog naroda Crne Gore kao naroda koji je kroz historiju gajio i dalje gaji visoke civilizacijske standarde koji su prepoznatljivi u velikoj knjievnoj porodici miroljubivih naroda svijeta, obradovani smo novim impulsima optimizma koji dolaze iz kue ALMANAH-a i koja je, kako smo obavijeteni, istinski svjetionik istine o stvaralatvu iz domena knjievnosti, kulture i tradicije Bonjaka Crne Gore i ire. Ovom prilikom u ime Upravnog odbora KBSA i svoje lino, Vama i organizatorima simpozijuma upuujemo srdane estitke sa eljom da ova manifestacija istinski nadahne i ohrabri mnoge mlade stvaraoce u Crnoj Gori i ire da piu i budu na braniku istine o naoj bonjakoj kulturi, tradiciji i obiajima koji e biti istinski svjedoci vremena u kojem su ivjeli, u kojem ive i u kojem e ivjeti i stvarati mnoge bonjake generacije za opte dobro i suivot svih onih koji su pobornici mira, tolerancije i prosperiteta svih ljudi dobre volje. S potovanjem, prof. Demal Hot, predsjednik UO KBSA
30
REPUBLIKA CRNA GORA SKUPTINA KABINET POTPREDSJEDNIKA Organizatorima, domainima i uesnicima Simpozijuma Epika Bonjaka u Crnoj Gori U nemogunosti da se odazovem pozivu za uee na Simpozijumu, koristim priliku da Vam, uz zahvalnost i na pozivu i na djelu koje inite afirmiui kulturnu batinu ne samo Bonjaka ve ukupno Crne Gore, uputim i najiskrenije elje za plodotvoran rad. Srdano, Rifat Rastoder
31
Referati
Zlatan OLAKOVI i Albert BATES LORD NASLJEE MILMANA PARRYJA (Uz 70-godinjicu smrti) Moemo nauiti ne samo kako pjeva sastavlja svoje rijei, svoje izreke, svoje stihove, nego i kako to ini s dijelovima svoje pjesme i s temama, i moemo vidjeti kako itav spjev ivi od jednog do drugog, i kako prelazi doline i brda i jezine prepreke, jo i vie, moemo sagledati kako oralno pjesnitvo u cjelini ivi i umire. Milman Parry, or Huso PROLOG 1. veljae 1986. godine snimio sam na magnetofon razgovor s Albertom Lordom povodom 50-te godinjice smrti Milmana Parryja (19021935) u prostorijama Zbirke Milman Parry (The Milman Parry Collection of Oral Literature), na najgornjem katu biblioteke Widener. Tekst koji slijedi pripremio je sam pokojni Albert Lord za tisak, a na temelju moje transkripcije ovog razgovora. Magnetofonska vrpca ove snimke, kao i moja transkripcija na engleskom, te Lordova rukopisna edicija teksta i sam natipkani tekst, naslovljen The Legacy of Milman Parry, uvaju se u Zbirci Milman Parry na Harvardu.1 Prvi put ovaj sam tekst objavio na hrvatskom jeziku u klasino-filologijskom asopisu Latina et Graeca (br.26, Zagreb,1986, str.3-16). Tekst
Urednici novog izdanja Lordove knjige Pjeva pria (The Singer of Tales, 2nd ed, Cambridge, MA, London, England: Harvard University Press, 2000), Gregory Nagy i Stephen Mitchell, pogreno navode u uvodu knjige da se radi o Lordovom tekstu iz 1988. Tekst mog intervjua s Lordom nastao je istodobno kad i Lordov glasoviti esej Perspectives on Recent Work on the Oral Traditional Formula, objavljen u prvom broju asopisa Oral Tradition 1986. godine (pp.467-503). 35
1
Zlatan olakovi i Albert Bates Lord
je izazvao mnogo odjeka i esto se navodio u literaturi hrvatskih i bonjakih znanstvenika. Budui da je u dvadesetak godina nakon ovog razgovora dolo do ogromnih pomaka u prouavanjima Homera i bonjake epike, kako pozitivnih tako jo vie negativnih, odluio sam ponovo objelodaniti ovaj tekst u integralnom i izvornom obliku razgovora, te s neophodnim komentarima i biljekama, kako bi dananji itatelji mogli uvidjeti proces usvajanja tekovina Parryjevog velebnog teorijskog i sakupljakog podviga u svijetu i, posebno, u nas. Na kraju teksta navodim moje vienje najvanijih datuma i djela koji su bitno doprinijeli prouavanju Homera i bonjake epike izmeu 1985. i 2005. godine. Premda sam jedini od Lordovih bliskih suradnika koji se prema Albertu Batesu Lordu i njegovu djelu odnosi kritiki, smatram da je Lord svojim ogromnim autoritetom i svojom nepokolebljivom uvjerenou u visoki kvalitet bonjake epike nesumnjivo vie od ikoga doprinio njenoj afirmaciji u svijetu. Ponovno objavljujem ovaj tekst razgovora s Albertom Lordom s nadom da e u ovoj generaciji naih mlaih znanstvenika pobuditi svijest o nudi razvoja novog i plodnijeg pristupa sabiranju i prouavanju bonjake epske mitotvorbe, kakvome smo Marina Rojc-olakovi i ja pokuali utrti put knjigom Mrtva glava jezik progovara (Almanah: Podgorica, 2004). *** POECI olakovi: Profesore Lord, kada ste, gdje i kako upoznali Milmana Parryja? Lord: Sreo sam Milmana Parryja prvi put na Harvardu, kao bruco. Predavao je kolegij o Horaciju. U prethodnom semestru ovaj kolegij vodio je profesor E. K. Rand,2 koji je bio jedan od najistaknutijih meu starijim profesorima Odsjeka klasinih jezika i knjievnosti na Harvardu. Koncem prvoga semestra on je najavio da predaje razred u proljetnom semestru briljantnom mladom znanstveniku koji je nedavno stigao iz Pariza. To je bio Milman Parry.3
E.K. Rand bio je poznati harvardski klasini filolog medievalist. Parry se vratio u Ameriku u proljee 1928, Nakon kraeg rada na sveuilistu Drake u Des Moinesu, drava Iowa, zaposlio se na Harvardu, koncem 1928. godine, prema podacima koje prua njegov sin Adam u svom glasovitom uvodu u knjigu sabranih djela Milmana Parryja (The Making of Homeric Verse: The Collected Papers of Milman Parry, New York Oxford: Oxford University Press, 1971). Lord je Parryja vjerojatno sreo 1930. ili 1931. godine.
3
36
Nasljee Milmana Parryja
olakovi: A kada ste se s Parryjem bolje upoznali i sprijateljili?4 Lord: Studirao sam kod njega neke Horacijeve ode i epode i Lukrecijevo De rerum natura. Tokom ovog semestra napisao sam radnju o Horaciju i Andru Chnieru. (Studirao sam takoer i francusku knjievnost). Tada me je Parry zapazio. Slijedeeg ljeta, jednoga popodneva, poao sam s prijateljem k njemu na aj. Sreo sam tada njegovu suprugu i punicu. Bolje smo se upoznali kasnije, u studentskom domu Kirkland House, kao i tokom zajednikog boravka u Jugoslaviji. Parry mi je postao savjetnik na treoj godini studija, kad sam, isto tako, poeo obavljati za njega razliite poslove u svojstvu asistenta. Primjerice, posuivao sam knjige za njega i ostavljao ih na njegovu radnom stolu, na petom katu biblioteke Widener. Takoer sam pravio popis svih stavki o Homeru i Hesiodu iz Marouzeauovih Anne Philologique. Kad bi on proitao koju knjigu, zamijenio bih je nekom drugom. Stoga znam koje je knjige tada itao i to ga je posebno zanimalo. Sjeam se da sam posuivao za njega neka djela o Kalevali, kao i Radlovljevu kolekciju karakirgiske epike iz srednje Azije. On je bio zainteresiran za ova djela kao vrst terenskog rada koji je proizveo tekstove, posebno za Radlovljeve opise u petoj knjizi njegovih djela.5 Ponekad sam provjeravao Parryjeve lanke. Budui da sam znao grki, kontrolirao sam neke grke citate i liste grkih rijei. To je bila odlina obuka, naravno, za mene. Tada sam se otpoeo baviti Homerom, jer njime su se bavili ti lanci. olakovi: Spomenuli ste da vam je Parry bio savjetnik za vrijeme studija?
Albert Lord imao je 74 godine kada smo vodili ovaj razgovor. Nosio je slualicu u uhu, jer je gotovo izgubio sluh. Bio je vrlo zanimljiv sugovornik i nenadmani poznavalac epike. S druge strane, bio je naravno slab sluatelj, pa esto njegov sugovornik nije bio siguran je li ga Lord uo. inilo se, bar meni, da Albert Bates Lord uglavnom uje ono to hoe, a ne uje ono to nee da uje, to je oito i iz ovog naeg razgovora. 5 U svojim radovima Prouavanja epske tehnike oralne stihotvorbe, s podnaslovima Homer i homerski stil, te Homerski jezik kao jezik oralnog pjesnitva, objavljenim 1930. i 1932. godine na Harvardu (Harvard Studies in Classical Philology br.41 i 43), Parry dokazuje da su Homerov jezik i stil oralni, a samim tim, prema Parryju, nuno i tradicionalni. U drugom dijelu ovih studija Parry pokazuje zavidno poznavanje literature o mnogim epskim tradicijama, te se posebno referira na Rambauda (ruska epika), Comparettija i Krohna (Finska i Estonija), Darmstetera (Afganistan), Basseta (Alirski Berberi). Vidljivo je da je najvie zainteresiran za srpsku (Karadi, Dozon, van Gennep), bonjaku (Krauss, Murko) i karakirgisku tradiciju (Radlov). Ponajvie citira Radlova i Murka, koga smatra najveim autoritetom na podruju poznavanja ive epike. Ve u ovim djelima Parry samouvjereno kritizira Bowru, svog harvardskog kolegu. 37
4
Lord: Prvi rad koji sam napisao za Parryja (ili, ini mi se da sam ga pisao za njega) odnosio se na upotrebu rijei npioi u Homera, posebno u Odiseji. Ponudio sam taj svoj rad za nagradu Bowdoin. Dobio sam pohvalu. Prva knjiga koju je Parry odredio da proitam bila je Tradicija i dizajn (Tradition and Design) Sir Mauricea Cecila Bowre,6 koja je nastala kao reakcija na knjigu Uspon grke epike (The Rise of the Greek Epic, Oxford, 1907) Gilberta Murraya, Bowrina uitelja. PARRYJEVA ODLUKA O SABIRANJU U JUGOSLAVIJI olakovi: Kada je i zato je Parry donio odluku da sabire epiku upravo u junoslavenskim zemljama? Lord: Parry je objasnio u svojim memoarima, naslovljenim or Huso, zato je htio ii u Jugoslaviju. Pobudio ga je na to Matija Murko kojeg je Antoine Meillet pozvao da prisustvuje obrani Parryjeve doktorske teze na Sorbonnei. Murko je tada drao predavanja u Parizu. I, kao to Parry pie, on je uo za ta predavanja, ali nije mislio da ona imaju nekog doticaja s Homerom. Nakon obrane Murko mu je navijestio da bi moglo biti korisno za nj da se pozabavi epskom tradicijom u Jugoslaviji. Kada je dospio na Harvard, Parry je pronaao znanstvenu klimu koja je bila sklona takvom istraivanju. Prvi je put otiao u Jugoslaviju u ljeto 1933.7 Bilo je to na kraju tree godine mojih studija, i ja sam mu pomogao u pakovanju stvari. olakovi: A kako je dolo do toga da i vi krenete s Parryjem 1934. i 1935. godine? Lord: Tek to sam diplomirao, izrazio sam Parryju svoju elju da mu se pridruim na putu u Jugoslaviju. Nakon toga pomogao sam mu u kompletiranju zvune opreme, koju je izradila The Sound Specialtys Company u Waterburyju, u dravi Connecticut. Sjeam se da smo nekoliko puta zajedno vozili dolje u Connecticut da bismo vidjeli kako ova
Puni naslov glasi: Tradition and Design in the Iliad (Oxford: Clarendon Press, 1930). Bowra je u svojoj slavnoj knjizi Herojsko pjesnitvo (Heroic Poetry, London: St. Martin's Press, 1952) prvi progovorio o Avdu Meedoviu i objavio sinopsis njegovog epa Osmanbeg Delibegovi i Pavievi Luka. 7 Zanimljivo je da Ilja Nikolajevi Goleniev-Kutuzov, Parryjev pomonik koji je, kao i Parry, doktorirao na Sorbonnei, tvrdi da je Parryja prvi put sreo ve 1932. u Dubrovniku. Lord, Bynum, Foley, a sad ve i nasljednici njihova rada i dalje ovog sjajnog ruskog znanstvenika nazivaju ruski emigrant Ilija Kutuzov i odriu mu bitnu ulogu u Parryjevu sabiranju! O ovome piem opirnije u knjizi Mrtva glava jezik progovara (Almanah: Podgorica, 2004). 38
6
oprema, izraena po njegovoj specijalnoj narudbi, napreduje. Sjeam se takoer da me je Parry poslao u New York, svojim kolima, da preuzmem nae internacionalne vozake dozvole. Imao je Ford 8. I to je pripadalo krugu mojih zaduenja. ini mi se da me je plaao 75 centi na sat - sasvim dosta za tu vrstu poslova. Kako bilo da bilo, ja sam diplomirao te godine, a moj se otac sloio da pokrije trokove. Pomogao sam Parryju da se ukrca na brod. ini mi se da je to bilo u lipnju.. A ja sam krenuo na put u srpnju. Parry je insistirao na tome da prvo obiem Evropu, jer dotad nisam uope putovao izvan Nove Engleske, osim jednom kad smo ivjeli, nakratko, na Jugu, u gradu Richmondu, drava Virginia, kad sam bio dijete (mislim da mi je bilo devet godina). Tako sam proputovao, prije Jugoslavije, Francusku, vicarsku, Njemaku i Italiju. Parry je smatrao da treba da upoznam Evropu. Prije no to je Parry krenuo na put, bilo smo oboje na Harvard Medical School kod profesora Zinssera, koji je upravo izumio novu vakcinu protiv tifusa. Budui da je tad vladala epidemija tifusa na Balkanu, sporazumjeli smo se da preuzmem vakcinu od profesora Zinssera, prenesem je preko Evrope i donesem Parryju. Na meni je bilo da se pobrinem da vakcina bude stalno na hladnom. U Parizu sam je doista ostavio u Pasteurovom institutu, za vrijeme obilaska grada. PARRYJEVO PROUAVANJE STILA ORALNOG PJESNITVA olakovi: ta je bitni smisao prouavanja stila? Zato Parry tvrdi da stil jest oblik misli? Lord: Parry je pisao da stil jest oblik misli (form of thought). On se trudio da osmisli bitni znaaj prouavanja stila. Za Parryja stil bijae odraz pieve misli, ili, u odnosu prema epskom pjesnitvu, Pjevaeve. Stoga je svrha prouavanja stila bilo ulaenje u duh Pjevaa koji stvara ep. To je bio njegov veliki zadatak: ui u Pjevaa samog. On je iz Pariza, preko itanja Ernesta Renana, sa sobom donio uvjerenje da historijska metoda jest jedini pravi put k razumijevanju djela iz prolosti. Bilo je potrebno moi se prenijeti u taj tren u prolosti, onoliko koliko je to mogue, da bi se razumjelo koje su to sile bile, kako u drutvu tako i u individuumu, koje su proizvele odreenu vrstu poezije. Jugoslavensko iskustvo trebalo je dati Parryju osjeaj za to kakvo je Homerovo drutvo bilo, preko promatranja modela herojskog drutva Jugoslavije, Srbije i Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Makedonije. To je bilo drutvo koje je jo uvijek njegovalo epsko pjesnitvo. olakovi: Parry se dao snimiti odjeven u junaku nonju. Kakav je bio njegov stav prema idealima junatva?
39
Lord: Parry je imao osjeaj za herojski ivot. ivo se sjeam prizora ovjeka na Gackome polju s velikim kamenom na svom ramenu. On se sprema da ga hitne. Za Parryja je to predstavljalo herojske igre, poput kamena s ramena u junoslavenskoj epici. Ne bih elio da ovo zvui sentimentalno, jer Parry uistinu nije bio ni romantina ni sentimentalna osoba; bio je protivnik romantinih ideja. On je cijenio herojsko drutvo. Ovdje su ljudi jo uvijek hitali kamenje na nain herojski, ak homerski. To je ono to su junaci inili u epskom pjesnitvu. Parryja nije zanimao jedino stil. FORMULA I TEMA KAO NUNI ELEMENTI STILA ORALNE EPIKE olakovi: Koji je smisao Parryjevog bavljenja formulom8 i to je formularni stil? Lord: Parry se isprva posebno bavio formulom, elementom stila koji je u svom radu na Homeru smatrao tradicionalnim. Razlog je za to bio vrlo jednostavan. Naime, stil Homerovih pjesama, formularni stil i formularni sistemi suvie su kompleksni da bi mogli biti tvorevina bilo koje pojedinane osobe. To nije mogao stvoriti jedan ovjek. Zbog toga je, zakljuio je Parry sasvim pravilno i vrlo logino (i on nije bio jedini koji je doao do toga zakljuka), to moralo biti stvoreno tokom dugog vremenskog razdoblja od strane mnogih pjevaa. On nije u poetku promatrao ove tradicionalne izreke kao oralne. Doista, tek nakon Murkovih rijei otpoeo je misliti o njima kao o neem oralnom tradicionalnom. Mislim da bi Parry koristio ba taj termin u svojem kasnijem radu. On govori uglavnom o oralnom pjesnitvu, posebno u lancima objavljenim u Harvard Studies in Classical Philology.9 Svakako, tada nije govorio o oralnoj lirici niti o nekom drugom tipu oralnog pjesnitva. U to doba za njega je oralno pjesnitvo bila oralna epika. Time se bavio. Nije pokuao davati generalizacije o cjelokupnom oralnom pjesnitvu. Kad bi rekao oralno pjesnitvo, mislio je na oralno epsko pjesnitvo.10
Parryjeva slavna definicija formule glasi: grupa rijei koja se regularno koristi pod istim metrikim okolnostima da se iskae odreena bitna ideja (Tradicionalni epitet u Homera, Esej o problemu homerskog stila, Pariz, 1928, izvorno na francuskom). 9 Lord se ovdje referira na najznaajnije Parryjeve teorijske radove o Homeru i homerskom stilu koji su objavljeni 1930. i 1932. godine (citirano u biljeci br.5). 10 Ovo nije sasvim tono. U ve navoenoj studiji iz 1932. godine, Parry odjeljak naslovljen Tradicionalni jezik lirskog pjesnitva Lezbosa, otpoinje katego40
8
olakovi: U kolikoj je mjeri Parryjev pojam tema blizak Gesemanovom poimanju takozvanih shema, te onom to se obino naziva tipine scene, koje se uvijek nanovo pojavljuju u odreenoj epskoj tradiciji?11 Lord: Izvan podruja formule Parry se zanimao za rad Gerharda Gesemana, koji je takoer sakupljao pjesme u Jugoslaviji (uistinu istodobno kad i Parry). Oni su ponekad sakupljali pjesme i od istih osoba, ukljuujui Saliha Ugljanina iz Novog Pazara. Geseman je pisao o shemata u junoslavenskom epskom pjesnitvu. Sjeam se da mi je Parry rekao da je Geseman gotovo dospio do ideje o tematskoj kompoziciji (znaajni pojam composition by theme, op.Z), premda nisam siguran je li koristio ba ove termine. (Ti termini su moji. Napokon, ja gledam unazad u prolost kroz svoju vlastitu terminologiju, koja je proizala iz Parryjeve. Pomalo mi je teko povui granicu izmeu Parryjeva i svojeg rada, jer moj rad se razvio iz njegovog). Parry je doao do ideje o temi otprilike istodobno kad je Geseman govorio o shemata. On je dospio do ideje o temi kroz samo pjesnitvo, kad je vidio kako tema djeluje, dakle kako tematska struktura djeluje u pjesmama. Ipak, to je bio samo poetak njegovog zanimanja za temu. On je i nadalje bio usredotoen na formularnu kompoziciju vie nego na tematsku. To je predmet koji bi on mnogo dalje razvio da je imao vremena. Stoga je veza s Gesemanovim radom jasna. Premda je bio svjestan Gesemanova rada, on nikad nije upotrebio termin shemata; no on jest govorio o temama. On nije, s druge strane, govorio o irim obrascima pjesama. Ali tema kao da je bila pokret u tom smjeru, i on bi zasigurno priao razmatranju irih struktura u pjesmi u njihovom odnorikim stavom: Iste sile koje su stvorile Homerov pjesniki epski jezik, stvorile su Sapfin i Alkejev pjesniki lirski jezik. Treba napomenuti da bi se Parry nesumnjivo bavio i bonjakim lirskim pjesnitvom, da je poivio. Njegova je zbirka lirskog pjesnitva izvanredna, o emu svjedoe Bartok, sam Lord i, odnedavno, Aida Vidan. O Parryjevoj nadi da e pronai nove verzije Hasanaginice govori GolenievKutuzov, a Bynum na svom web-siteu navodi nekoliko varijanata Hasanaginice koje je Parry uspio sabrati na podruju Gacka. 11 Danas se naalost Parryjev pojam tema, koji je isto toliko znaajan u takozvanoj oralnoj teoriji kao i pojam formula, gotovo ne koristi, ve je zamijenjen neinspirativnim pojmom tipina scena. (Razlog je tome univerzalno prihvaeno znaenje rijei tema.) Dok je ve Parry izgradio morfologiju tema, Lord je izvrsno ilustrirao tematsku kompoziciju, a Bynum ukazao na duboka tradicionalna znaenja odreenih tema, kojih sami pjevai nisu svjesni. Ja sam ilustrirao izgradnju irokih tematskih sklopova na primjeru Kurtagieve i Meedovieve epike. 41
su spram Homerovih spjevova. Pojam teme kao ponovljenog odjeljka (repeated passage) radije nego kao prizora ili opisa zaeo je Parry. olakovi: Parryja se esto napadalo radi njegovog rigoroznog razdvajanja oralne i pisane knjievnosti, te njegovog mehanicistikog opisa oralno-formularnog stila kao stila koji odraava nunost tvorbe bez pomoi pisma. U kojoj mjeri su ove kritike opravdane? Lord: Vjerojatno je najotriju kritiku Parryjeva djela izazvao njegov stav da su formule, posebno epiteti budui da je on pisao naroito o formulama imeninog epiteta nastale kroz nunost komponiranja u izvedbi (composition in performance).12 Brzo komponiranje zahtijeva osobitu metodu komponiranja, osobit nain tvorbe linija (stihova, op.Z) i njihova meusobnog povezivanja. On se bavio takoer nainom ivota ljudi i time kako se taj nain ivota ogleda u pjesnitvu u odreenom vremenu. Tako je za njega jugoslavensko iskustvo bilo vrst rekreacije iskustva Homera. Ne mislim time rei da je Jugoslavija bila za nj isto to i stara Grka. Njegova historijska perspektiva ukljuivala je historijski pogled na sadanjost, kao i na prolost. Ali, obje su bile u vezi jedna s drugom svojim njegovanjem epske pjesme. Historijska metoda bila je ujedinjena s komparativnom metodom. Nunost je bila vana rije za Parryja. On je mislio o formularnom stilu kao o nunom stilu. To je bilo vano za njega, jer nuda je stvorila osebujni stil oralni formularni stil koji se moe razluiti od pisanog stila, u koji ta nuda nije ukljuena. Pisac moe sjesti i pisati bez ogranienja nad sobom, dok ovjek koji se sprema da zapjeva i iskae priu u pjevanom stihu ima iznad sebe ogranienja izvedbe. Budui da ne postoji memorizirani tekst, stil koji se tradicionalno razvio kroz nunost izvedbe, odraavao je tu nunost. Repeticije su se koristile jer su bile metriki upotrebljive za tvorbu linija i za njihovo meusobno povezivanje. Stoga, i tu se nalazi sr stvari, epiteti napokon nemaju nikakva posebna znaenja sami po sebi. Kad je netko rekao brzonogi Ahilej, u biti je mislio Ahilej. Da bi se reklo Ahilej, epiteti su se mijenjali u skladu s metrikim zahtjevima, i u toku vremena oni nisu imali nikakve druge vrijednosti osim ukrasne. Brzonogi Ahilej uistinu je znailo jednostavno Ahilej. Literarnim kritiarima ova je ideja bila neobino neprijatna, jer je dio njihova knjievnog kriticizma poivao na tome da epiteti imaju neku estetiku
Lord esto koristi jai termin rapid performance ili ubrzana izvedba, jer u gotovo svim epskim tradicijama pjevai odnosno priatelji pria deklamiraju ili pjevaju neobino ubrzanim, vrtoglavim ritmom (na primjer Meedovi je tvorio i po 25 stihova u minuti). 42
12
vrijednost. Usprkos tome, Parryjev stav su dobro branili znanstvenici poput profesora Combelacka iz Oregona,13 kao i drugi. olakovi: Kako vi gledate na ovu problematiku? Slaete li se s Parryjem, ili ne? Lord: Mislim da je mogue da bi s vremenom Parry donekle preinaio svoj stav. Osjetio bi moda da su neki epiteti u prolosti imali znaenje, da su bili vie nego tek metriki upotrebljivi ukrasi. Mislim, naime, da razmatranje tradicionalnosti epiteta znai da neki od njih takoer imaju svoju povijest, ba kao i dikcija u cjelini, i da su neki od epiteta imali porijeklo puno znaenja.14 Govorim sada o sebi, no mislim da bi Parry razvio i sam taj pravac miljenja. BONJAKI HOMERI I HOMER olakovi: to je Parry htio nauiti o Homeru preko prouavanja guslarske epike? Lord: Parry se nadao da e ga jugoslavenski guslari mnogo u emu pouiti o Homeru. Jedan prastari problem odnosio se na fiksirani tekst. Ponavlja li pjeva svoju pjesmu koristei egzaktno iste rijei svaki put kad je pjeva, kao to su pjevai izjavili Parryju da ine? Doista, eksperimenti snimanja iste pjesme, koju bi isti pjeva otpjevao dva ili vie puta, jasno su pokazali Parryju da ona nema fiksirani tekst. Parry je eksperimentirao na taj nain da dokae da se pjevani tekstovi, usprkos izjavama pjevaa, razlikuju od jednog pjevanja do drugog, ak i onda kad se jedna pjesma odmah nanovo pjeva. Parry se takoer zanimao za duljinu pjesama, to jest pravi homerski problem. U prolom stoljeu postojale su teorije o tome da su dugi epovi nastali povezivanjem kraih balada u cjelinu. Parry je smatrao da je to netono u odnosu prema Homerovim pjesmama. Za njega su one bile jedinstvene pjesme jednoga pjevaa. Model jugoslavenskih materijala bio mu je stoga vrlo koristan, jer je pronaao pjevae koji su mogli pjevati duge pjesme. Ve 1933. Parry je osjetio da ima takvih pjevaa, kad je
Frederick M. Combelack, filolog starije generacije poznat kao prevodilac Kvinta iz Smirne, kritiki pie o Parryju u nizu eseja, posebno u tekstu Milman Parry i homerska umjetnost (Comparative Literature 11, 1959, 193-208). 14 U nas o problemu epske stilizacije i formulainosti izvrsno pie Mislav Jei u knjizi Rgvedski himni, Izvori indijske kulture i indoeuropsko nasljee (Globus, Zagreb, 1987). On daje primjer kako Hesiod ak i bogu Heliju daje epitet besmrtnicima slian, to je naravno besmisleno. Tako je u naoj epici ljuba vjerna ljuba ak i kad joj prevareni mu ogoreno vie Kurvo jedna, moja vjerna ljubo! 43
13
doao u Stolac i pronaao starog pjevaa Ibru Baia. Bai je pjevao dulje pjesme. Te pjesme nisu bile vrlo duge, s obzirom na Parryjevo kasnije iskustvo, ali bile su dulje od pjesama koje je dotad uo.15 Kad je Parry ponovo doao u Hercegovinu u jesen 1934, u Gacko, Kalinovik, i napokon, nakon ubojstva kralja Aleksandra, u Novi Pazar, postalo mu je jasno da pjesme od 1000 ili 2000 linija nisu nita neobino. Tu je napokon bilo dugih pjesama, nememoriziranih, koje su pjevai mogli pjevati u izvedbi (in performance, op.Z). One su dokaz da jest bilo mogue da oralni tradicionalni pjevai pjevaju pjesme duljine Homerovih pjesama. 2000 linija nije isto to i 12000 ili 15000, no ako je pjeva mogao pjevati 2000 linija, moglo se to nastaviti i dalje. olakovi: Na koji nain je Parry traio od pjevaa da mu ispjevaju njihovu najdulju pjesmu? Lord: Parry je pjevae stalno pitao: Koja je najdulja pjesma koju zna? A pjevai bi pjevali najdulju pjesmu koju su znali. Tek u ljeto 1935. Parry je sreo Avda Meedovia, vidio, uo i snimio najdulje pjesme u tradiciji. S Avdom Meedoviem on je dokazao da duljina Homerovih pjesama nije nuno znaila i to da su one bile proizvod pisanja. Oralni tradicionalni pjeva mogao je proizvesti pjesme duljine Ilijade i Odiseje. To je bilo dokazano terenskim radom u Jugoslaviji. olakovi: Koji je va odgovor na kritike primjedbe da ove Meedovieve pjesme nisu uistinu tradicionalne? Lord: Od nekih Jugoslavena moe se uti da je Parry platio pjevae i da to nisu bile bona fide oralne tradicionalne duge pjesme. To je, mislim, neopravdana kritika. Parry jest platio pjevae. Oni su radili za njega, i on im je to platio. Platite koliko god hoete ovjeku, ako on ne posjeduje vjetinu tvorenja duge pjesme, novac nee stvoriti nikakvu razliku. Pjesme Avda Meedovia enidba Smailagi Meha i Osmanbeg Delibegovi i Pavievi Luka jesu jedinstvene pjesme; one stjeu svoju duljinu proirenim opisima i, posebno, dugim katalozima. A to su karakteristina svojstva Homerovih spjevova. Parry bi to pokazao svojim prijevodom enidbe Smailagi Meha, i on bi ukazao na jo neto to nije dospio da pokae. To je kvalitet Avdovih pjesama.16
Ovo je vrlo zanimljiva Lordova izjava, koja ukazuje na to da se Lord vjerojatno koristio Parryjevim dnevnikim zapisima i rukopisima, o kojima mi nita ne znamo. Naime, prva vijest o pjevau Ibri Baiu, koju posjedujemo, datirana je s 9. augustom 1934. godine (vidi Kayev Indeks Parryjeve zbirke: The Index of the Milman Parry Collection 1933-1935: Heroic Songs, Conversations and Stories, New York London: Garland, 1995). 16 Napominjem da ove i sline neobino hrabre tvrdnje, poput usporedbi Homera i Meedovia, Lord iznosi u doba dok u nas jo praktiki nitko nije progovorio 44
15
olakovi: Kakav je openito kvalitet junoslavenske epike i njenih najboljih tradicionalnih pjevaa? Lord: Mnogi ljudi misle da je oralna epika inferiorna u odnosu spram pisane epike. Kvalitet pjesama najboljih tradicionalnih epskih pjevaa usporediv je s onim pisane epike, ali razliit. Ne mislim da je itko proglasio kvalitet junoslavenske tradicije istim kao onaj Homerove tradicije. Ali kvalitet junoslavenske tradicije daleko je vei nego to se to openito misli. Parry bi dokazao da su Meedovi i neki drugi vrlo dobri pjevai, koje je poznavao i od kojih je sakupljao pjesme, bili vrsni i talentirani pjesnici. TO JE HOMERSKO U BONJAKOJ EPICI olakovi: Je li Parry pronaao homersku epiku u naim krajevima? Lord: Parryjev cilj nije se sastojao u traenju tako dobrih pjesama kao to su Homerove. On je pokuavao iznai proces kompozicije oralnog tradicionalnog narativnog pjevanog stiha. Htio je znati kako je to bilo komponirano. Nije mislio da e pronai neto ekvivalentno Homeru. No ono to jest pronaao bilo je daleko kvalitetnije no to su ljudi mislili da jest. (Mislim na ljude izvan Jugoslavije). Spoznao je da ova poezija upotrebljava istu vrst sredstava kao i Homerova poezija. Opis heroja i njegova konja u junoslavenskim pjesmama jest homerski. Sve je to Parry pokazao materijalima koje je sakupio. Kad je govorio s pjevaima, on je osjeao da govori s jugoslavenskim Homerima. Sve u svemu, Parry je dokazao da su duge pjesme bile mogue i da su bile jedinstvene, a ne posljedica meusobnog spoja nekolicine pjesama. olakovi: Je li ve Parryju bilo jasno da pjevai mijeaju pjesme? Lord: Parry je nauio, isto tako, da pjevai mijeaju pjesme. On je poeo uviati da se pjesme neprestano mijenjaju. Sve mu je vie postajalo jasno da pjesme ne dijele meusobno samo dikciju nego i tematski materijal. To je bio razlog zato se zanimao za pitanje mijeanja pjesama. Parryju je bila jasna vanost postavljanja pravih pitanja o znanosti. Smatrao je da znanstvenici nisu postavljali prava pitanja o tekstu kojim su se bavili, jer nisu razumijevali na koji je nain bio stvoren. olakovi: Je li Parry posebno traio i biljeio one epske pjesme koje se bave homerskim temama?
neto pozitivno o Meedoviu, ali su zato bili vrlo glasni preziratelji bonjake epike kakvu su sabrali Parry i Vujnovi, nazivajui je epigonskom i tradicijom u opadanju. Prvi znanstvenik koji je pozitivno pisao o Meedoviu u nas bio je, koliko ja znam, Miroslav Kravar. 45
Lord: U svom terenskom radu Parry je traio pjesme istovrsne Homerovim pjesmama, one koje se odnose na iste sadraje. I naao ih je. On je, naravno, znao da je takvih pjesama bilo, jer je itao zbirke. Poznavao je Vukovu zbirku, zbirku Matice hrvatske, kao i muslimansku zbirku Koste Hrmanna. On ih je, uostalom, imao sa sobom u Novom Pazaru. Pronaao je da su muslimanski pjevai u muslimanskoj tradiciji razvili duge i vrlo ukraene pjesme. Bilo je meu tim pjesmama pjesama o povratku junaka (Return Songs), poput Odiseje, a znao je i za pjesme o povratku junaka u kranskoj tradiciji, poput Ropstva Jankovi Stojana. Za tu se pjesmu Parry posebno zanimao, jer je sadravala scenu u kojoj se junak na svom povratku sree sa svojom majkom u vinogradu, slino kao to Odisej na svom povratku susree oca Laerta. To je Homerova scena. Ali Ropstvo Jankovi Stojana kratka je pjesma. Kad je Parry doao u Stolac i uo kako Ibro Bai pjeva pjesmu Alagi Alija i Velagi Selim, on je pronaao pjesmu o povratku junaka sliniju Odiseji od pjesme o Jankovi Stojanu. U Zbirci Milman Parry imamo sjajnu zbirku pjesama o povratku junaka. To je tako zbog Homera. olakovi: Parry je pronaao neke muslimanske pjesme sline Ilijadi. Moete li rei neto o tome? Lord: Parryja su takoer zanimale pjesme o zauzimanju gradova (Taking of Cities), pria o Troji, ako elite. Jedna koju posebno poznajem, a koja ga je interesirala, bila je Pjesma o Bagdadu, koja govori o tome kako je erelez Alija zauzeo Bagdad. Ova je pjesma vrlo znaajna, jer u njoj konj erelez Alije preskae bagdadske zidine. Ako vam se svia koristiti imaginaciju, to bi mogao biti trojanski konj. Parry je snimio mnogo pjesama o zauzimanju gradova Opsada Temivara, Opsada Kandije i njima sline. Ovdje je, ako hoete, bio dio jedne Ilijade, pozadina opsade Troje. Drugi tip pjesme s temom slinom Ilijadi bila je pjesma o smrti zamjenika (Death of the Substitute), koje, ini mi se, nema u kranskoj tradiciji. Taj je tip pjesme vrlo razvijen u muslimanskoj tradiciji, u pjesmama o katal-fermanu na erelez Aliju ili o katal-fermanu na Hrnjii Muja, ili na neke druge junake. Oni su dva glavna heroja, koje sultan, zbog izdaje, pokuava ubiti, ali se namie zamjenik namjesto erelez Alije ili Muja. Parry je takoer pronaao pjesme koje sadravaju konjske trke, a podsjeaju na igre nakon Patroklova pogreba. Parry je pronaao Homerove sadraje u jugoslavenskoj epici i snimio koliko je god mogao njihovih verzija. On je pronaao mnogo ta od Homera u Jugoslaviji.
46
SUDBINA PARRYJEVE TEORIJE olakovi: Kako je tekao proces usvajanja Parryjeve teorije, nakon njegove tragine pogibije u trideset i treoj godini? Lord: Prema Parryjevoj teoriji junoslavenska epska tradicija pokazala je nain na koji je, najvjerojatnije, starogrka tradicija djelovala, to jest nain na koji su tradicionalni pjevai epskog pjesnitva u staroj Grkoj komponirali i prenaali umjetnost pjesme, kao i pojedinane prie. Drugim rijeima, dokazao je, za mnoge od nas, da su Homerovi spjevovi bili oralni tradicionalni spjevovi. Veina znanstvenika koji se bave Homerom ovo je prihvatila. Oni se slau u tome da je Homer bio oralni tradicionalni pjeva. No svi znanstvenici ne dijele jednako pojam o tome to to znai. Jedan je od razloga tome taj to jedva nekolicina klasinih filologa doista poznaje ivu oralnu tradiciju ili oralne tradicionalne pjesme.17 a) Novogrka tradicija, Homer i homerska formula, Biblija, Gilgame Znanstvenik koji je u starogrkim prouavanjima najbliskije slijedio Parryja bio je profesor James A. Notopoulos s Trinity Collegea u Hartfordu, u dravi Connecticut. U ranim pedesetim godinama, niti dvadeset godina nakon Parryjeva terenskog rada, profesor Notopoulos poao je u Grku nadajui se da e tamo pronai tradiciju epskog pjevanja koja bi moda mogla posluiti kao model, poput junoslavenske epike, za prouavanje Homera. On je sakupio veliku zbirku pjesama u razliitim dijeloOvo je temeljito iskazana kritika suvremene homerologije. Samo je Lord bio dovoljno iskren i tvrdoglavo neugodan da tako neto iskae. Ja do dana dananjeg nisam sreo niti jednog homerologa od formata koji temeljito poznaje ili se bar pokuao upoznati sa ivom usmenom tradicijom! (Jedini izuzeci su David E. Bynum i John Miles Foley, koji su oboje vrlo blisko suraivali s Lordom). Ovo se odnosi na glavninu poznatijih homerologa, poput Bowre, Kirka, Adama Parryja, Fenika, Nagya, Fowlera, Janka, Daneka i tako dalje. Naime, itanjem tuih transkripcija ili teoretskih radova Parryja i njegovih sljedbenika ne moe se upoznati ivu epiku. A bez poznavanja ive epike nema mogunosti pravog razumijevanja ve milenijima mrtve homerske epike, koje posjedujemo samo mali, a vjerojatno i nereprezentativni te vrlo editirani uzorak (Ilijada i Odiseja, Homerske himne, Hesiodovi i Pseudohesiodovi spjevovi, fragmenti). Ukratko, suvremeni homerolozi se radije deklarativno slau (ili ne slau) s Parryjevom kolom, nego da se potrude upoznati ivu epiku. Zatp je njihov rad uglavnom osuen na jalovost. 47
17
vima Grke, oko dvije stotine vrpci, ukljuujui pjevae iz Ponta i s Krete, iz Epira i s Peloponeza. Nije pronaao pjesme koje bi se uistinu mogle usporediti s Homerovim. Izgleda da nije postojala tradicija dugih pjesama u modernoj Grkoj.18 olakovi: A kakvu je tradiciju pronaao? Lord: Ono to jest pronaao bile su kleftske pjesme s Peloponeza, akritike pjesme iz Ponta i historijske pjesme s Krete. On se posebno zanio tradicijom o Daskaloyannisu. To su ipak bile krae pjesme i nisu se mogle usporediti s Homerovim spjevovima. Ali njegova zbirka i njegova prouavanja bili su unutar tradicije Parryjeva rada. I on je u svojoj oporuci izrazio elju da materijali koje je sakupio budu pohranjeni zajedno s Parryjevim materijalima. Njegovi objavljeni radovi bavili su se prouavanjem paratakse, dodavajueg stila, u Homera, koji je pronaao i u modernom grkom materijalu. olakovi: Kakav stav prema Parryjevom djelu zauzima Geoffrey Stephen Kirk, urednik komentara Ilijade, koji se upravo priprema? Lord: Trenutno se mnogi znanstvenici bave Homerovom tradicijom. Neki od njih, poput Geoffreya Kirka iz Engleske, ne slau se sasvim s jugoslavenskim modelom. Kirk se ipak, premda ne smatra srpsko-hrvatsku paralelu podobnom, slae u tome da Homer jest oralni tradicionalni pjesnik. Kirk misli o Homeru kao o osobi koja je komponirala monumentalne epove. Odriui jugoslavenskoj vezi vrijednost, Kirk usprkos tome poima Homera kao oralnog tradicionalnog pjesnika.19 olakovi: A kako se spram Parryjevog rada odnosi amerika homerologija? Lord: Na suvremenoj sceni, u Americi, Gregory Nagy sa Harvarda vie no itko drugi radi unutar Parryjeve tradicije. On polazi od stava da je Parry u pravu u svojoj tvrdnji da su Homerovi spjevovi oralni tradicionalni spjevovi i da su formule temeljni elementi njegova stila. Lingvist, kao i literarni znanstvenik, koji doista briljantno vlada potrebnim jezicima, poput sanskrta i vedskog, on prouava tradicionalne elemente rijei u kontekstu, to jest epitete i druge izreke u razliitim kontekstima u kojima se nalaze u Homera i u sanskritu ili vedskom, zapaajui podudarnosti u kontekstualnim znaenjima. To je vrlo produktivna kola, i profesor Nagy ima mnoNotopoulos je sabirao 1952-53. godine, a najpoznatije mu je djelo Rasprave o starogrkom oralnom pjesnitvu (Studies in Early Greek Oral Poetry, Harvard Studies in Classical Philology, 68, 1964, 1-77. 19 Geoffrey Stephen Kirk (1921-2003), veliki klasini filolog i autor utjecajne knjige Homerove pjesme (The Songs of Homer, Cambridge: Cambridge University Press, 1962) organizirao je i pripremio komentar Ilijade u est knjiga, izmeu 1982. i 1993. godine. 48
18
go studenata koje je privuklo njegovo stvaralako proirenje Parryjeve teorije. Ono to ja radim, sluei se obrascima prie i temama, sagledanim u kontekstu, on radi sluei se rijeima i etimologijama. Ja inim istu stvar s obrascima prie, pokuavajui uvidjeti njihovu mitsku pozadinu. Mi obojica gledamo dijakronijski na ono to vidimo u Homera, pokuavajui uvidjeti to se nalazi iza toga. On radi s rijeima, a ja s obrascima prie. Ali obojica prihvaamo Parryjevo poimanje formule i teme. To je oigledno u svim Nagyevim djelima, a posebno u njegovoj knjizi Najbolji Ahejac (The Best of the Acheans, op.Z).20 Njegovi uenici, poput Richarda Sacksa, Leonarda Muellnera21 i brojnih drugih, slue se jednakim pristupom. Profesor Calvert Watkins, takoer harvardski lingvist, pie o starogrkom tradicionalnom pjesnitvu.22 olakovi: Kako na Parryja gledaju ostali urednici budueg komentara Ilijade?23 Lord: Jedan od najznaajnijih projekata dananjice u prouavanjima Homera jest komentar Ilijade, koji priprema Geoffrey Kirk s nekolicinom drugih znanstvenika. Zajedno s njim na tome sudjeluju Mark Edwards sa Stanforda, Brian Hainsworth s Oxforda i Richard Janko s univerziteta Columbia. Mark Edwards je radio na tematskim prouavanjima Homera.24 Hainsworthova knjiga Fleksibilnost homerske formule (The Flexibility of the Homeric Formula)25 bila je vaan pomak u preinaenju i proirenju nekih pojmova o formuli, utemeljenih na Parryjevu radu: takav pomak,
Bio-bibliografske podatke o Gregory Nagyu navodim u knjizi Mrtva glava jezik progovara, str. 488, biljeka br.3. Nagy je svesrdno pomagao Zbirku Parry ve 1984-1988., u doba kada sam ja radio u njoj kao Fulbrightov stipendist, te je financijski pomogao moj projekt transkripcije Lordove zbirke. Kao kurator Zbirke Parry, Nagy je ponovno pokrenuo njenu izdavaku djelatnost. 21 Danas profesor na Brandeisu, koji s Nagyem radi na novom komentaru Ilijade. Autor knjige o Ahilejevu bijesu (The Anger of Achilles, Menis in Greek Epic, Ithaca, Cornel University Press, 1996). 22 Glasoviti lingvist, autor poznate knjige o indoevropskoj poetici Kako ubiti zmaja, Aspekti indo-europske poetike (How to Kill a Dragon, Aspects of IndoEuropean Poetics, New York: Oxford University Press, 1995.). 23 ini mi se da sam ovo pitanje postavio Lordu jer me je tih dana Lord upoznao na Harvardu s Richardom Jankom, prouavateljem Aristotelove Poetike, koji je bio i jedan od urednika Kirkovog projekta komentara Ilijade. Danas Janko predaje na sveuilitu Michigan i spada meu najpoznatije homerologe. 24 Vanija Edwardsova djela: Homer: Pjesnik Ilijade (Homer: Poet of the Iliad, 1987), te peta knjiga Kirkove serije komentara Ilijade, objavljena 1993. godine. U asopisu Oral Tradition objavio je u dva nastavka prilog Homer and Oral Tradition: Formula (vol.1, no.2, vol.3, no.1-2). 25 Oxford: Clarendon Press, 1968. 49
20
siguran sam u to, s kojim bi se sam Parry sloio. Richard Janko objavio je knjigu Homer, Hesiod i Himne: Dijakroniki razvoj epske dikcije (Homer, Hesiod and the Hymns: Diachronic Development in Epic Diction),26 u kojoj pokuava, preko prouavanja formule, datirati dijelove Homerova pjesnitva. Raznovrsnost pristupa koje je iznjedrilo Parryjevo djelo zapanjuje. Sjeme koje je njegov rad posadio pokazalo se vrlo plodno, naroito u prouavanjima Homera. Treba ovdje dodati kako A. Hoekstru iz Nizozemske,27 tako i Maria Cantilenu iz Venecije, koji je takoer radio na podruju Homerovih formula. olakovi: Parryjevu teoriju primjenjivalo se i na tekstove Biblije, nije li tako? Lord: Jedno od najuzbudljivijih i vanih podruja na koje se primijenila Parryjeva teorija jest prouavanje Biblije, kako Staroga Zavjeta, na kojem se polju najvie istie djelo profesora Franka Crossa28 sa Harvarda, tako i Novog Zavjeta, na kojem polju podsjeam na Roberta C. Culleya.29 Najprirodniji je pristup evaneljima prouavanje varijanata. Crossova uenica Susan Niditch Doran s Amherst koleda30 objavila je knjigu o Genezi,
Cambridge University Press, 1982. Richard Janko pripremio je 4. knjigu Kirkove serije komentara Ilijade, te prijevod i komentar Aristotelove Poetike. Posebno je duhovit njegov pokuaj rekonstrukcije izgubljenog drugog dijela Aristotelove Poetike, na temelju zagonetnog manuskripta Tractatus Coislianus. 27 Glavno djelo: Homerske modifikacije formularnih prototipova: Rasprave o razvoju grke epske dikcije (Homeric Modifications of Formulaic Prototypes: Studies in the Development of Greek Epic Diction Amsterdam: Nederlandse Akademie van Wettenschappen, afd. Letterkunde, Deel 71, no.1, 1964). 28 Jedan od najpoznatijih paleografa i specijalista u prouavanju Starog zavjeta te Kumranskih svitaka, harvardski profesor Frank M. Cross autor je glasovite knjige: Kanaanski mit i hebrejska epika: Istraivanja povijesti religije Izraela (Canaanite Myth and Hebrew Epic: Essays in the History of the Religion of Israel, Cambridge, MA: Harvard University Press, 1973). 29 Robert C. Culley istraivao je formularnost jezika biblijskih psalama, te uredio broj 5 asopisa Semeia (1976) naslovljen Oralna tradicija i prouavanja Staroga zavjeta. Autor je knjige Teme i varijacije: Rasprava o akciji u biblijskoj naraciji (Themes and Variations: A Study of Action in Biblical Narrative, SBL Semeia Studies, Scholars Press, 1992). 30 Susan Niditch, koja je bila i Lordova studentica, napisala je niz knjiga o folkloru u Starom Zavjetu. Lordov iskaz odnosi se na njenu prvu knjigu Kaos ka kosmosu: Rasprave o biblijskim obrascima kreacije (Chaos to Cosmos: Studies in Biblical Patterns of Creation, Scholars Press Studies in the Humanities, 1985). Sjeam se da smo upravo primili u Zbirku Parry tu knjigu, u doba kad sam snimao ovaj razgovor s Lordom. 50
26
a Richard Whitaker, takoer uenik Franka Crossa, analizirao je formule u ugaritskom pjesnitvu u svojoj doktorskoj disertaciji. I Gilgame, prema miljenju nekih znanstvenika, jest oralni tradicionalni ep. b) Srednjovjekovna epika olakovi: Parryjevu teoriju mnogo se primjenjivalo na srednjovjekovnu epiku, posebno francusku, panjolsku, i naravno, anglosaksonsku. Koji su bili najistaknutiji znanstvenici na ovim podrujima? Lord: Jean Rychner je meu prvima usvojio Parryjevo djelo i primijenio ga na chansons de geste. U svojoj knjizi s jednostavnim naslovom La chanson de geste32 on primjenjuje Parryjeve metode i ideje. Njegov je pristup proirio i produbio profesor Joseph Duggan sa sveuilita Berkeley. Naslov njegove knjige Pjesma o Rolandu: Formularni stil i pjesniko umijee (The Song of Roland: Formulaic Style and Poetic Craft)33 ukazuje na to to je arite njena sadraja. Upravo sad on priprema novo izdanje Pjesme o Rolandu, koje e sagledavati ovaj spjev u svjetlosti oralnog tradicionalnog epskog pjesnitva. Duggan takoer prouava staropanjolsko i provansalsko pjesnitvo. On i njegovi uenici koriste kompjutere, i njihova se prouavanja formula temelje na konkordancama prireenim na kompjuterima. On je priredio konkordance oko dvadeset chansons de geste, kao i nekih portugalskih i panjolskih spjevova. Na podruju panjolskih studija pionir u oralno-formularnim analizama bila je profesorica Ruth Webber,34 koja je nedavno pola u mirovinu s univerziteta North-Western u Chicagu. Ona primjenjuje Parryjevu teoriju u svojim prouavanjima Cida i nekih drugih panjolskih epova i balada.
Richard E. Whitaker, koji je pripremio kompjutersku Konkordancu ugaritske knjievnosti (A Concordance of the Ugaritic Literature, Cambridge, MA: Harvard University Press, 1972) razmatrao je mogunosti aplikacije Parryjeve teorije na hebrejsko i ugaritsko pjesnitvo. 32 Podnaslov knjige: Rasprava o onglerskom epskom umijeu (La chanson de geste: Essai sur l'art epique des jongleurs, Geneva Lille: E. Droz et Giard, 1955). 33 Berkeley: University of California Press, 1973. Vani sljedbenik Parryjev, Joseph Duggan na temelju kompjuterskih statistikih analiza proglaava i Pjesmu o Rolandu, kao i Cida, te srednjovjekovne viteke chansons de geste oralnom knjievnou. Danas su specijalisti mnogo skeptiniji prema oralnosti srednjovjekovnih epskih tekstova. 34 Ruth H. Webber prva aplicira Parryjevu teoriju na panjolsko pjesnitvo. Najpoznatije njeno djelo jest tekst Formularna dikcija u panjolskoj baladi, Berkeley: University of California Publications in Modern Philology, 34, no. 2 (1951), 175-277. 51
31
31
Premda panjolsko podruje slabije poznajem negoli francusko, navodim jo i Alana D. Deyermonda35 iz Engleske i Johna Miletia,36 profesora panjolske knjievnosti na sveuilitu Utah (Salt Lake City, drava Utah). Mileti je razvio svoju vlastitu teoriju, za koju vjeruje da bi mogla biti od pomoi u sagledavanju razlika izmeu oralnog i pisanog pjesnitva. Svoje pronalaske on primjenjuje na panjolsko pjesnitvo, ukljuujui Cida. Mileti unosi u svoja prouavanja junoslavenskog materijala Kaiev Razgovor ugodni naroda slovinskoga, kao i Vukovu zbirku i neke druge, ukljuujui neto muslimanskog materijala (iz Zbirke Milman Parry). olakovi: Srednjovjekovno anglosaksonsko je jedno od najkontroverznijih podruja na koje se primjenjivalo Parryjevu teoriju. Zato je tako? Lord: Osobito ive bile su rasprave na podruju srednjovjekovne anglosaksonske knjievnosti. S radom Francisa Peabodyja Magouna Jr.,37 sa Harvarda (mojeg uitelja anglosaksonske knjievnosti) otpoinje duga povorka ljudi koji su se sluili Parryjevom teorijom, ili su je razmatrali, u odnosu prema njenoj primjenjivosti na anglosaksonsko pjesnitvo, pjesnitvo srednje Engleske, i osobito srednjoengleske aliterativne romance. Valry Krishna38 slijedi Parryjevu teoriju u svojoj analizi dugih romantinoepskih ili epsko-romantinih aliterativnih srednjoengleskih romanci. Ona pronalazi da su one bliskije po stilu oralnom tradicionalnom pjesnitvu negoli stariji anglosaksonski materijal. Prouavanja formularnih tehnika Krishne i drugih obogauju vrstu istraivanja koja su slijedila nakon Parryja. Magounov rad na anglosaksonskom podruju stavio je u pitanje Larry Benson sa Harvarda 1966. lankom objavljenim u Publications of the Modern Language Association.39 To je dalo povoda velikom raSpecijalist u prouavanju srednjovjekovnih panjolskih epskih ciklusa i Cida, autor knjige Epsko pjesnitvo i kler, Rasprave o Mocedades de Rodrigo. London: Tamesis, 1969. 36 Uz srednjovjekovnu panjolsku i francusku knjievnost, Mileti je poznavalac stare hrvatske knjievnosti i bonjake epike. Objavio je dvojezinu antologiju bugartice (The Bugartica: A bilingual Anthology of the Earliest Existent South Slavic Folk Narrative Song, Urbana and Chicago: University of Illinois Press, 1990). 37 Prouavatelj Beowulfa, te prevodilac i prireiva kritikog izdanja Kalevale, Magoun je kao rani sljedbenik Parryjeve teorije prvi analizirao formularnost u Beowulfu o emu pie u kontroverznom eseju Oralno-formularni karakter anglosaksonskog narativnog pjesnitva (The Oral-Formulaic Character of Anglo-Saxon Narrative Poetry, Speculum, 28 (1953), 446-67). 38 Krishna je priredila kritiko izdanje Arthurove smrti (The Alliterative Morte Arthure: A Critical Edition, New York: Burt Franklin, 1976. 39 Ovaj esej nosi provokativni naslov: Literarni karakter anglosaksonske formularne poezije, PMLA br. 81 (1966), 334-341. Benson u tom izvanrednom prilogu dokazuje da staroenglesko pjesnitvo moe biti i formularno i ujedno pisano. Po 52
35
zilaenju u nazorima oko primjenjivosti oralne teorije na anglosaksonsko pjesnitvo. Bilo je vrlo dobrih prouavanja koja su mijenjala pojam formule. Glavnina tih radova odnosila se na formule, a relativno malo njih bavilo se temama, premda se ni podruje teme nije u potpunosti zanemarivalo. Na anglosaksonskom podruju dva se prouavanja formule odmah nameu. Jedno je izvrsna knjiga Lira i harfa Anne Charmers Watts.40 itava se knjiga sastoji od razmatranja formule u staroengleskom, a ukljuuje i pregled svih ranijih radova o tom predmetu. Istaknuto je i djelo profesora Donalda K. Fryja.41 Njegovi su radovi na podruju prouavanja formula i formularnih sistema bili vrlo utjecajni. Glavnina ovih znanstvenika trudila se da preinai ili redefinira formulu i sistem. Moj je osjeaj da Parryjeva definicija i dalje ostaje nepoljuljana i da ovi znanstvenici nita drugo ne ine osim toga to je adaptiraju za potrebe svog posebnog podruja, u ovom pojedinanom sluaju, za podruje anglosaksonskih prouavanja. Anita Ridinger autor je najnovijeg lanka o formuli na anglosaksonskom podruju. Kao to se vidi iz naslova njenoga lanka Staroengleska formula u kontekstu, ona se bavi formulom u kontekstu, poneto nalik na Nagya i Watkinsa, no bez njihova lingvistikog umijea. Ona sagledava upotrebu tradicionalnih epiteta u anglosaksonskom pjesnitvu i vjeruje da su, preko konteksta u kojem su upotrebljeni, neki epiteti i formule zadobili dodatni znaaj. To je primjer reakcije o kojoj sam ranije govorio. Motivacija je njenog rada, naravno, opovrgnuti Parryjevu ideju o tome da epitet nema nikakvo znaenje po sebi. U anglosaksonskim prouavanjima takoer se istie i djelo Alaina Renoira, unuka slavnog slikara, koji je profesor na Odsjeku anglistike Kalifornijskog univerziteta u Berkeleyu. Izvanredan znanstvenik, on je vrlo sklon Parryjevim idejama. On je upravo dovrio svoju novu knjigu pod naslovom Klju za stare poeme: Oralno-formularni pristup interpretaciji zapadno-germanskog stiha.42
tome zakljuuje da visoki postotak formula u tekstu sam po sebi ne ukazuje na oralno izvorite tog teksta. 40 The Lyre and the Harp: A Comparative Reconsideration of Oral Tradition in Homer and Old English EpicPoetry (New Haven: Yale University Press, 1969). 41 Prouavatelj Beowulfa i drugih staroengleskih spjevova, Fry prilagouje Parryjevu teoriju svojoj materiji, te redefinira formulu i uvodi distinkciju izmeu tradicionalne teme i tipine scene. 42 A Key to Old Poems: Oral-Formulaic Approach to the Interpretation of West-Germanic Verse, Pensilvania State University Press, 1988. 53
c) Arapsko, predislamsko arapsko, kinesko, indijsko, latvijsko, keltsko podruje olakovi: Parryjeva teorija primjenjivala se na desecima jezinih podruja. Hoete li navesti jo neka suvremena istraivanja? Lord: Zanimljivo je da se Parry bavio samo Homerom i junoslavenskim pjesnitvom, no njegovi principi i teorija koju je razvio primjenjivali su se ne samo na podruja o kojima sam upravo govorio pjesnitvo stare Grke i Bibliju, starofrancusko, staropanjolsko, anglosaksonsko, srednjoenglesko pjesnitvo nego i mnogo ire od toga. Zwettler43 je pisao o arapskom oralnom pjesnitvu, James Monroe44 s Berkeleya pie o predislamskom arapskom pjesnitvu. Koristei se Parryjevim analitikim metodama Ching Hsien Wang pie knjigu Zvono i Bubanj (The Bell and the Drum)45 o kineskom lirskom oralnom pjesnitvu. Danas se stvaraju zbirke epskoga pjesnitva u junoj i zapadnoj Indiji, gdje se ono jo uvijek prakticira. Na tim se podrujima preispituje i istrauje staro pitanje fiksiranog teksta i memorije. Na drugim podrujima primjene formularne teorije mislim da je danas jedno od najaktivnijih latvijsko. Katreni daina ubaeni su u kompjutere na Massachusetts Institute of Technology i u jednom kanadskom institutu u Montrealu. Tako je prireena golema banka podataka o formulama u latvijskim dainama. Daine su lirske pjesme koje pruaju izvanrednu mogunost primjene prouavanja tehnika formularnog stila na lirsko pjesnitvo, na krae lirske oblike. Oralnu teoriju osobito primjenjuje profesor Joseph Nagy s Kalifornijskog sveuilita u Los Angelesu (mlai brat Gregory Nagya), koji se u svom radu i tek izaloj knjizi o Fenovom ciklusu Mudrost Bezakonika (The Wisdom of the Outlaw),46 koristi Parryjevim idejama u prouavanju starog i srednjoirskog materijala. Na istim smjernicama radi i Sean Collins s univerziteta Cork u Irskoj. Keltsko podruje bilo je vrlo plodna grana prouavanja.
Michael J. Zwettler: Oralna tradicija klasinog arapskog pjesnitva: Njen karakter i implikacije (The Oral Tradition of Classical Arabic Poetry: Its Character and Implications, Columbus: Ohio State University, 1978). 44 Oralna kompozicija u pred-islamskom pjesnitvu (Oral Composition in PreIslamic Poetry, Journal of Arabic Literature, 3 (1972), 1-53). 45 Berkeley: University of California Press, 1974. 46 Berkeley: University of California Press, 1985. 54
43
d) Oralno pjesnitvo Afrike olakovi: U prirunoj biblioteci Zbirke Milman Parry ima dosta knjiga o afrikom pjesnitvu nekolicine autora koji su se nadahnuli Parryjevom teorijom i sabiranjem. Moete li nabrojati najznaajnija djela? Lord: Na polju iznalaenja formularnih tehnika kompozicije mnogo se radilo u Africi. Na prvom mjestu spominjem djelo profesora Daniela Biebycka s univerziteta Delaware. Antropolog, koji je radio u Kongu, sakupio je tamo mwindo-epove i objavio ih u dvjema knjigama, Mwindo epika (The Mwindo Epic) i Junak i poglavica (The Hero and the Chief).47 Uz to, on je prouavao tehniku formule u prianju tih kongoanskih epova. Djelo Jeffa Oplanda, ranije profesora univerziteta Rhodes u Grahamstownu, u Junoj Africi, istaknuto je na dva podruja, junoafrikom, otkuda potjee, i anglosaksonskom, na kome se specijalizirao. On se rodio u Capetownu i ve od rane mladosti zanimao se za hvalospjevno pjesnitvo plemena Xhosa u Junoj Africi (drugo pleme po brojnosti u Junoj Africi). On je napisao dvije knjige, Xhosa oralno pjesnitvo48 i Anglosaksonsko oralno pjesnitvo.49 Obje su ove knjige dobro prihvaene u javnosti. Anglosaksonisti su pronali da njegovi iskazi o hvalospjevnom, panegirikom ili eulogistikom pjesnitvu mogu biti korisni i na njihovom vlastitom podruju. On je jedna od vanih osoba meu nastavljaima prouavanja oralnog pjesnitva po tome to sakuplja pomalo razliit knjievni rod hvalospjevnog pjesnitva u Africi. Ima i drugih koji rade u Africi. Profesor John William Johnson s univerziteta Indiana, koji je kao student mirovnih snaga bio u dva dijela Afrike, Maliju i Somaliji, gdje je nauio jezike (on je takoer lingvist), napisao je nekoliko djela i prijevoda kako sunjata-epike u Maliju, tako i somalijskog pjesnitva koje je prije prigodniarsko ili lirsko negoli epsko. Dok u Maliju postoji epika, dotle su somalijske pjesme drukije vrste. e) Opa prouavanja oralnog tradicionalnog pjesnitva olakovi: U koju kategoriju svrstavate djela vaeg bliskog suradnika Davida Bynuma, koji je specijalist u komparativnom prouavanju nekoliko oralnih tradicija, kao to je i John Miles Foley?
Podnaslov: Epska knjievnost iz Banyanga Republike Zaire (Berkeley: University of California Press, 1978). 48 Johannesburg: Ravan Press, 1983. 49 Anglo-Saxon Oral Poetry: A Study of the Traditions (New Haven: Yale University Press, 1980). 55
47
Lord: Bilo je i opih prouavanja oralnog tradicionalnog pjesnitva, usko povezanih sa srpsko-hrvatskim, ali sagledanog u mnogo irim okvirima. Na tom je podruju najznaajnija osoba David E. Bynum koji je mnogo godina proveo na Harvardu kao kurator Zbirke Milman Parry i kao sakuplja jugoslavenskog oralnog pjesnitva, a danas je profesor na Univerzitetu drave Cleveland. On je objavio knjigu koja obrauje jedan vaan motiv. To je studija razliitih sistema odnosa drveta i drvenih predmeta u njihovu kontekstu. On je ove motive u raznovrsnim kontekstima zapazio u epskom i drugim tradicionalnim vjerovanjima u itavom svijetu i kroz svu ljudsku povijest. To je po mnogo emu knjiga sui generis, jedna imaginativna i uistinu briljantna knjiga. Bynum je takoer objavio i preveo neke srpsko-hrvatske tekstove Zbirke Milman Parry.50 Drugi znanstvenik kojeg treba spomenuti na ovom podruju jest profesor John Foley s univerziteta Missouri u Columbiji, drava Missouri, On prouava anglosaksonsko, starogrko i srpsko-hrvatsko pjesnitvo. Prije kratkog vremena objavio je anotiranu bibliografiju oralne formularne teorije, veliko i znaajno djelo. Uvod u ovo djelo, kao i uvod u knjigu eseja koju je on priredio po naslovom Oralna tradicionalna knjievnost51 predstavljaju izvrstan pregled povijesti oralno-formularne teorije i prouavanja oralne knjievnosti. Oni su sine qua non za studiranje ovoga podruja.52
David Bynum, zasigurno najbliskiji Lordov suradnik, koji je nedavno otiao u mirovinu sa sveuilita Cleveland u dravi Ohio, ve odavno je persona non grata u krugovima Lordovih sljedbenika. Ipak, on jest neobino vaan kao urednik djela Avda Meedovia, te prireiva i prevodilac epike Bihake krajine, Cazina i Kulen Vakufa. Napravio je svojevrsni skandal neovlatenim objavljivanjem Parryjevih memoara or Huso, te Meedovieve i druge epike na svom web-siteu. 51 Oral Traditional Literature: A Festschrift for Albert Bates Lord (Columbus: Slavica Press, 1980) 52 John Miles Foley danas je najutjecajniji sljedbenik Lordove kole. Pokrenuo je polugodinjak Oral Tradition, kao i seriju knjiga Albert Lord i predavanja LordParry. Takoer je osnovao Centar za prouavanje oralnih tradicija. Objavio je esnaest knjiga, meu kojima treba navesti Kako itati oralnu pjesmu (How to Read an Oral Poem, Illinois, 2002), Homerova tradicionalna umjetnost (Homer's Traditional Art, Penn State, 1999), Poduavanje oralnih tradicija (Teaching Oral Traditions, Modern Language Association, 1998), Pjeva izvodi priu (The Singer of Tales in Performance, Indiana, 1995), Tradicionalna oralna epika (Traditional Oral Epic, California, 1990). Najee se navodi njegova knjiga Imanentna umjetnost (Immanent Art, Indiana, 1991). 56
50
Navodim jo i utjecajnu knjigu Oralno pjesnitvo autorice Ruth Finnegan.53 Tim djelom ona pokuava mnoge pjesme koje nisu oralne ukljuiti u pojam oralno pjesnitvo. f) Filozofska grana Parryjevih sljedbenika olakovi: Parryjeva teorija nadahnula je i neke filozofe i teoretiare medija, poput Ericka Havelocka, pisca sjajne knjige Uvod u Platona,54 te Marshalla McLuhana. Molim vas da neto i o njima kaete. Lord: Rad glavnine nabrojenih znanstvenika nazvao bih pragmatikom granom onih koji su slijedili Parryjevo djelo. Postoji jo i grana koju sam nazvao filozofijskom, a koja otpoinje, vjerujem, s osobom Ericka Havelocka, filozofa i znanstvenika koji je djelovao na Odsjeku klasinih jezika i knjievnosti na Harvardu. Tu pripada i Marshall McLuhan, pisac Gutenbergove galaksije55 i drugih knjiga. Najistaknutiji predstavnik ove grupe u dananjici jest profesor Walter J. Ong s univerziteta Washington u Saint Louisu, ija su djela o oralnosti i literarnosti svjetski glasovita.56 Ovi pisci bave se filozofijskim, psihologijskim i socijalnim utjecajem oralnosti na drutvo, kao i time to se zbiva s oralnou u irem smislu kad pismenost prodire u drutvo. Posljednji predstavnik ove kole, kojeg poRuth Finnegan je glasovita znanstvenica, koja se protivi Parryjevoj teoriji, smatrajui da je suvie usko pojmila oralno pjesnitvo. Stoga ona odbacuje i pojam formule. Napisala je itav niz knjiga, a posebno se specijalizirala na podruju afrike oralne knjievnosti. Knjiga koju Lord navodi u razgovoru sa mnom imala je vie izdanja a nosi puni naslov Oralno pjesnitvo: Njegova priroda, znaenje i socijalni kontekst (Oral Poetry: Its Nature, Significance, and Social Context, Cambridge: Cambridge University Press, 1977). 54 Preface to Plato: A History of Greek Mind (Cambridge, MA: Harvard University Press, 1963). Navodim jo neka znaajna Havelockova djela: Muza ui pisati (The Muse Learns to Write, New Haven and London: Yale University Press, 1986), Revolucija opismenjavanja u Grkoj i njene kulturne posljedice (The Literate Revolution in Greece and its Cultural Consequences, Princeton: Princeton University Press, 1982), Alfabetizacija Homera: Komunikativne umjetnosti u Starom Svijetu (The Alphabetization of Homer: Communication Arts in the Ancient World, New York: Hastings House, 1978). 55 The Gutenberg Galaxy (Toronto: University of Toronto Press, 1962). 56 Walter J. Ong (1912-2003) suraivao je s McLuhanom, a najpoznatija su mu djela Prisutnost rijei, Prolegomena za historiju kulture i religije (The Presence of the Word: Some Prolegomena for Cultural and Religious History, New Haven: Yale University Press, 1967), Oralnost i pismenost, Tehnologizacija svijeta (Orality and Literacy: The Technologizing of the World, New York: Routledge, 1982). 57
53
znajem, jest profesor Franz Buml,57 s Kalifornijskog sveuilita u Los Angelesu, koji pie povijest pismenosti u srednjem vijeku. Premda je filozofijska grana vana grana sama po sebi, smatram da je potrebno praviti razliku izmeu nje i pragmatike grane, jer se pragmatika grana bavi ue stilistikim pitanjima, a manje je okrenuta irim sociologijskim poimanjima oralnosti u odnosu na literarnost. ZBIRKA ORALNE KNJIEVNOSTI MILMAN PARRY olakovi: Nasljee Milmana Parryja sastoji se i od njegove fenomenalne zbirke iz 1933-1935. godine. Molim vas da zakljuimo ovaj razgovor vaim opisom Parryjeve zbirke! Lord: Parryjevo nasljee ne sastoji se samo od njegove teorije, premda ona jest njegova glavna jezgra. Vrlo vaan dio tog nasljea predstavlja zbirka tisua tekstova koju je stvorio u Jugoslaviji. Ona sadrava uglavnom epiku, ali isto tako i velik broj lirskih pjesama. Tu su i snimke vrlo vanih razgovora s pjevaima o njihovom ivotu i o tome kako su uili umjetnost pjevanja. Tome sam dodao materijale koje sam sakupljao 1950-51. U ezdesetim godinama opet sam, zajedno s profesorom Bynumom, sakupljao za Kolekciju nove materijale iz razliitih dijelova Jugoslavije.58 Tada smo, s dozvolom nekoliko institucija, napravili mikrofilmove kolekcije Matice hrvatske u Zagrebu, Etnografske zbirke Srpske akademije nauka i umetnosti i Arhiva SR Srbije. Kolekcija Parry danas je najvea zbirka junoslavenskog epskog pjesnitva na svijetu. Odreen dio materijala Zbirke ve je objavljen. Dosad je izalo est knjiga tih materijala. Kolekcija je takoer objavila knjigu profesora Bynuma Demon u drvetu59 i brouru o poviBuml se posebno bavio u homerologiji presudnim problemom tranzicijskih tekstova, to jest fenomenima koji nastaju prelazom oralne u pisanu knjievnost. Posebno je znaajan kao prouavatelj Pjesme o Nibelunzima. Uz njega, tu treba svakako nabrojiti i Bernarda Fenika, autora knjige Homer i Pjesma o Nibelunzima: Komparativna prouavanja epskog stila (Homer and the Nibelungenlied: Comparative Studies in Epic Style, Cambridge, MA and London, England: Harvard University Press, 1986). 58 Ovu zbirku transkribirao sam i njen odabrani dio pripremio za tisak 19851988 na Harvardu. Popis zbirke objavio sam prvi put na engleskom u zborniku California Slavic Studies, vol. 14, Berkeley Los Angeles Oxford, 1991, a zatim i u knjizi Mrtva glava jezik progovara (Almanah: Podgorica, 2004). 59 The Daemon in the Wood: A Study of Oral Narrative Patterns (Cambridge, MA: Center for the Study of Oral Literature, 1978). 58
57
jesti prouavanja oralne knjievnosti na Harvardu od doba Francisa Jamesa Childa sve do danas.60 olakovi: Parry je tvrdio da moemo ne samo pojmiti kako pjeva tvori svoju pjesmu, te kako pjesma ivi putujui od jednog do drugog pjevaa i prelazi planine, nego i kako pjesma svladava jezine prepreke, to jest putuje iz jednog u drugi jezik. Je li Parry namjeravao ovaj problem dublje istraiti? Lord: Kad je Parry boravio na terenskom radu u Jugoslaviji, bio je opinjen pitanjem prenaanja pjesama i pria iz jednog jezinog podruja u drugo. U studenom 1934., radei u Novom Pazaru, on je otkrio da je pjeva Salih Ugljanin prvo nauio da pjeva na albanskom, jeziku kojim se sluio sve dok nije oenio jednu Bosanku. Nakon toga nauio je pjevati na bosanskom. Salih je mogao pjevati na oba jezika. Parry je pravio eksperimente da ispita kako to Salih prevodi s jednog jezika na drugi. Naravno, on nije uistinu prevodio. Pokuao je i prevoditi, no prijevod bi propao ve nakon nekoliko linija. Tekst koji nije fiksiran ne da se prevesti. No on je ipak mogao pjevati istu pjesmu na oba jezika, jer je bio upuen u obje tradicije. Izgledalo je to tako kao da u njegovom duhu postoje dvije odjeljene pregrade. Parry je elio i dalje ispitivati ovu pojavu. Namjeravao je ii preko ar-planine, ali nije stigao da to uini. Kad sam u kasnim tridesetim godinama, tonije 1937, opet doao u Jugoslaviju, odluio sam ispuniti taj njegov cilj. Poao sam u Albaniju i preao Albanske Alpe od Skadra do Kuksija. Tada sam sakupio, pomou diktata, oko stotinu epskih tekstova albanskih kranskih i muslimanskih pjevaa. Ova je zbirka takoer pohranjena u Kolekciji Milman Parry na Harvardu. olakovi: Po emu se kvalitativno razlikuje Parryjeva zbirka od, recimo, zbirki Luke Marjanovia ili Koste Hrmanna, te kasnijih zbirki? Lord: Izuzetnost Kolekcije Parry sastoji se u tome da je ona stvorena na doista znanstveni nain. Ona je rezultat pomnog Parryjevog traenja uistinu najboljih tradicionalnih pjevaa koji su poznavali tradiciju u njenom prirodnom obliku, a nisu bili pod utjecajem tampanih tekstova, i koji su bili predstavnici tako iste tradicije kakvu je uope bilo mogue pronai. Kao to su se pjesme paljivo sakupljale, tako su one i brino prireene i objavljene upravo u onakvom obliku u kakvom ih je pjeva otpjevao. U svom tampanom obliku ove pjesme nisu uope mijenjane i prikazuju na papiru tono ono to je pjeva diktirao ili otpjevao.61 Stoga su ove pjesme
Child's Legacy Enlarged: Oral Literary Studies at Harvard Since 1856, Documentation and Planning Series, 2, Publications of the Milman Parry Collection, 1974. 61 Ovdje Lord grijei. Moja verifikacija harvardskih edicija, nainjena usporedbom sa izvornim snimkama, pokazala je da izdanja Parry zbirke prekomjerno 59
60
idealne za istraivanje, jer one jesu pjevaeva pjesma, a ne izdani tekst prireivaa koji ima svoje miljenje o tome to je pjeva trebalo da otpjeva. olakovi: Kad ovo kaete, pada mi na pamet Zogieva pjesma, koja sadri smijenu nezgrapnost, a koju su prvo snimili Parry i Vujnovi, a zatim i vi jo nekoliko puta, upravo zato da vidite hoe li sam pjeva vremenom uvidjeti, pa ispraviti ovu pogreku. Lord (smije se): Jedna od pjesama koju smo i mi mogli izdati editiranu, ili ak utjecati na pjevaa da promijeni svoju pjesmu, jest pjesma Demaila Zogia o tome kako je Bojii Alija izbavio Alibegovu djecu. Zogi je bio dobar novopazarski pjeva. Ali u toj njegovoj pjesmi postoji oigledna proturjenost: Kad mladi junak, neopremljen, treba da krene u svoj prvi junaki pohod, on nema konja ni oruja. Posuuje konja i oruje od svojega ujaka. Kasnije u pjesmi, ovog se junaka prepoznaje po tome to nosi oruje koje je osvojio u dvoboju s Vukom Manduiem! Pjeva je ili zaboravio ili nije shvatio da time stvara proturjenost. Snimili smo od njega ovu njegovu pjesmu 1934., 1950. i u ezdesetim godinama. Imamo etiri verzije ove njegove pjesme. Tokom vie od dvadeset godina on je zadrao istu proturjenost u svojoj pjesmi. Neki bi prireivai izmijenili ovo na neki nain i pokuali pronai objanjenje ove pjevaeve pogreke, ali Parryjevo naelo u prireivanju teksta bilo je da se tekst ne smije razlikovati od onoga koji je pjeva otpjevao ili izdiktirao. Znanstvenici se mogu pouzdati u objavljene tekstove Kolekcije Milman Parry. olakovi: Profesore Lord, molim vas da u zakljuku naeg razgovora zaokruite vae poimanje nasljea Milmana Parryja! Lord: Zapanjujua je i upravo nevjerojatna injenica da su Parryjeva stilistika prouavanja Homera i njihovo produbljivanje preko prouavanja ive jugoslavenske oralne tradicionalne epike odvela u tako mnogim smjerovima i prekrila tolike dijelove globusa.62 Ako stil jest oblik misli, kao to Parry ree, tad nam je on ostavio zahtjev da prouavamo, kroz stil, misao mnogih tradicionalnih pjesnika na mnogim jezicima. Usmjerena prvotno prema Homeru, njegova znanstvena postignua bila su iskoritena za tumaenje i osvjetljavanje misli i pjesnikih tehnika na velikom broju jezika, kao to sam pokazao. Ali nije nam on ostavio samo to, i siguran sam da bi sam Parry to htio naglasiti. Tekovinom njegova rada nismo otkrivali samo pjesnike tehnike nego i ivotni smisao samih pripovijedanja, koja su se
obiluju pogrekama, to sam dokazao izvan svake sumnje u eseju navedenom u biljeci 58. Svaki bolji poznavalac bonjake epike moe i bez usporedbe sa snimkama pronai mnoge oigledne pogreke u harvardskim izdanjima. 62 Prema Foleyevoj bibliografiji izgleda da se Parryjevu teoriju dosad primijenilo na preko stotinu razliitih jezika i oralnih tradicija na svim kontinentima. 60
utjelovila u Homerovim spjevovima, u herojskom pjesnitvu Junih Slavena i u pjesnitvu mnogih drugih naroda u svijetu. *** Uspomena dok svijeta ima, Pa i nas e neko pominjati. Murataga Kurtagi, Opsada Temivara Albert Bates Lord umro je 1991. godine, nekoliko mjeseci prije no to sam se vratio u Ameriku iz Jugoslavije, koja se ve poela raspadati. Predigra rata u Sloveniji ve se dovrila, a krenuo je divljaki pohod gomile na Hrvatsku. Sada je prolo ve 70 godina od smrti Milmana Parryja, a i 14 godina od Lordove smrti. I Parry i Lord danas su toliko slavljeni u Americi da ih kritiari nazivaju founding fathers (oevi osnivai) znanosti o oralnoj knjievnosti, a ova je poast rezervirana samo za najzaslunije Amerikance koji su vizionarski osnovali Sjedinjene Amerike Drave. Avdo Meedovi i Murataga Kurtagi takoer su voljeni i potovani u svojoj maloj domovini, a cijenjeni u znanstvenim krugovima najelitnijih sveuilita u svijetu. Kao dodatak ovom mom davnanjem razgovoru s Albertom Lordom navodim najznaajnije tekstove i dogaaje u prouavanju bonjake epike i Homera izmeu 1985. i 2005. godine. Napominjem da je to moj osobni pogled, koji ni u kom pogledu ne treba prihvatiti kao objektivni pristup, jer ja nemam temeljiti uvid u razvoj znanosti o bonjakoj epici u ovom razdoblju na podruju bive Jugoslavije. Dakle, ovaj prilog je samo nastavak govora o nasljeu Milmana Parryja. 1985. John Miles Foley: Oral-Formulaic Theory and Research, An Introduction and Annotated Bibliography, New York, London: Garland. Bibliografija oralno-formularne teorije, kao i Foleyev Uvod, nakon Haymesove bibliografije oralne teorije (Harvard, 1973), i Lataczeve Specijalne bibliografije teorije oralnog pjesnitva u istraivanjima Homera (Darmstadt, 1979) predstavljaju temelj teorije koju je utemeljio Parry. Foleyeve anotacije su neobjektivne, a mnoga djela neprijateljska ili kritina spram Lorda i njegovih sljedbenika urednik nije uvrstio. Zlatan olakovi, kao Fulbrightov poslijedoktorski stipendist, surauje s Lordom na Harvardu i otpoinje projekt transkripcije i edicija Lordove i Lord-Bynumove zbirke epike iz ezdesetih godina (preko 80,000 stihova; dovretak projekta 1988. godine).
61
1986. John Miles Foley pokree ugledni asopis Oral Tradition, te serije knjiga i predavanja Albert Bates Lord i Milman Parry na sveuilitu Missouri. Na istom sveuilitu Foley osniva i Center for the Study of Oral Tradition. 1987. Avdo Meedovi: enidba Smailagi Meha (Svjetlost: Sarajevo; predgovor napisao Enes Kujundi, redakcija teksta Alija Isakovi, a na temelju Bynumove edicije). Prvo izdanje Meedovievog glasovitog djela u Bosni. Tako se Meedoviev ep u Bosni pojavljuje punih etrnaest godina nakon to je ve bio objavljen na Harvardu, kako u originalu, tako i u Lordovom prijevodu na engleski. 1988. Zdeslav Dukat: Homersko pitanje (Globus, Zagreb) Informativna knjiga, jer na podruju bive Jugoslavije tada je samo Dukat zaista poznavao i homerologiju i usmeno-formularnu teoriju. Naalost, autor se odnosi neprijateljski prema bonjakoj epici u cjelini te omalovaava Meedovia, zagovarajui primjenu Parryjeve teorije na Karadievu klasinu zbirku epike, za to se svesrdno zalau i neki drugi znanstvenici. Zlatan olakovi dri predavanja o tematskoj strukturi bonjake epike na Konferenciji AATSEEL-a u San Franciscu i na Kalifornijskom sveuilitu u Los Angelesu (UCLA), u kojima se zalae za nastavak sabiranja i objavljivanja bonjake epike pomou najsuvremenijih kompjuterskih tehnologija i sa digitalnim video-kamerama. 1989. Munib Maglajli: Usmeno pjesnitvo od stvaralaca do sakupljaa (Tuzla: Univerzal) Zbirka eseja izuzetnog znalca bonjake lirike i balade. Zlatan olakovi: Tri orla tragikoga svijeta (Cekade, Zagreb). U poglavlju Herojska mitska pria, autor ilustrira mitsku i tematsku strukturu bonjake epske pjesme i tvrdi da je bonjaka epika u svojim najboljim predstavnicima i mitskija i traginija od Homera. Zlatan i Marina olakovi u tri navrata sabiru pjesme Murata Kurtagia iz Roaja (preko 30,000 stihova). Tako je izvorna tradicionalna bonjaka epika sauvana na filmu.
62
1990. Munib Maglajli: Pjesme o Muji Hrnjici (Sarajevo, Meihat IZ BiH) Navodim ovu knjiicu kao znak vremena, jer njome autor obznanjuje da Mujo Hrnjica nije bio drumski razbojnik, a poplava pljuvakih novinskih napada na Hrnjicu krenula je nakon inicijative da se u Velikoj Kladui Hrnjici podigne spomenik. Narodne pjesme muslimana u Bosni i Hercegovini, Sabrao Kosta Hrmann 1888-1889, Priredila i predgovor enana Buturovi (Svjetlost, Sarajevo, 2. izdanje) Kvalitetno izdanje najpoznatije zbirke bonjake epike. Albert Bates Lord: Peva pria (prijevod Lordove knjige The Singer of Tales, Biblioteka XX vek, Beograd, prevela Slobodanka Glii). 1991. Husein Bai: Zeman kule po enaru gradi, Muslimanske epske narodne pjesme iz Sandaka (Tuzla). Knjievnik i antologiar, Husein Bai ovom antologijom, koja je samo prethodnica u nizu sve boljih Baievih antologijskih izdanja, okuplja najbolje sabirae i znalce epike iz Sandaka, to jest Crne Gore i Srbije (Rajkovi, Azemovi, Rebronja i drugi). Albert Bates Lord: Epski pjevai i oralna tradicija (Epic Singers and Oral Tradition, New York: Ithaca) Posljednja Lordova knjiga, koju je sam pripremio. Knjiga je zbirka Lordovih rasprava o nizu oralnih tradicija, ukljuujui eseje o bonjakoj epici. Alija Nametak: Junake narodne pjesme Herceg-Bosanskih muslimana, peto proireno izdanje (Zagreb: NZMH). Navodim ovu knjigu kako bih ukazao na neorganiziranost objavljivanja bonjake epike. Osrednja epika koju je sabrao Nametak tampala se ak pet puta. S druge strane, izvorna bonjaka epika iz zbirki Vrevia, Marjanovia, Kraussa, unjia, Luburia, Hadiomerspahia, Perovia, Parryja, Lorda i drugih jo uvijek je neobjavljena ili nedostupna ak i znanstvenicima. I naslov knjige je znak vremena. Marina Rojc-olakovi: Kostre harambaa, Magistarska radnja. Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu (mentor: profesor Josip Kekez). Autorica analizira izvanrednu pjesmu Murata Kurtagia o Kostreu, daje biografiju Murata Kurtagia i opis njegove izvedbe, te prikaz sabiranja Zlatana i Marine olakovi.
63
Zlatan i Marina olakovi osnivaju znanstveni projekt Unutar biti muslimanske epike, pod okriljem Ministarstva znanosti Hrvatske i pod pokroviteljstvom Matice hrvatske. Zlatan olakovi dobiva Nagradu drave Canade za prouavanje epike. Umire Albert Bates Lord. 1992. enana Buturovi: Bosanskomuslimanska usmena epika (Svjetlost, Sarajevo). Pravo ivotno djelo zaslune bonjake znanstvenice. Ovom knjigom ona pribliava dostignua amerike znanosti naoj javnosti, te daje sintezu svojih promiljanja bonjake epike. Knjiga je u profesionalnom smislu odlino pripremljena i sadri obilje bibliografskih podataka, te detaljne opise neobjavljenih zbirki. Zlatan olakovi: Junoslavenske muslimanske epske pjesme: Problemi sabiranja, editiranja i tiskanja (South Slavic Muslim Epic Songs: Problems of Collecting, Editing and Publishing, California Slavic Studies, vol. 14, ed. by H. Birnbaum, Th. Eekman, H. McLean and N. Riasanovsky, Berkeley Los Angeles Oxford). Autor verificira i negativno ocjenjuje harvardska izdanja epike, te prua pregled povijesti sabiranja i objavljivanja bonjake epike. U Dodacima se nalazi popis olakovievih transkripcija i edicija Lordove i Lord-Bynumove zbirke iz 1960-tih godina. 1993. Serbo-Croatian Heroic Poems, Epics from Biha, Cazin, and Kulen Vakuf (translated and annotated by David E. Bynum, collected by Milman Parry, Albert B. Lord, and David E. Bynum, with additional translations by Mary P. Coote and John F. Loud, New York and London: Garland). Knjiga od preko 800 stranica sadri prijevode epike iz Bihaa, Cazina i Kulen Vakufa, objavljene u knjizi br. 14. ranije harvardske serije SerboCroatian Heroic Songs. Nakon prijevoda slijedi obimni Bynumov tekst Usporedbene opservacije (Comparative Observations), zasnovan na prouavanju itavog niza dosad neobjavljenih zbirki. Osniva se Almanah, udruenje za prouavanje, prezentaciju i zatitu kulturno-istorijske batine Muslimana-Bonjaka u Crnoj Gori. Osnivai Almanaha su poznati knjievnici i kulturni pregaoci Husein Bai, Zuvdija Hodi i Milika Pavlovi (navod iz teksta erba Rastodera Prvih deset godina (Almanah 1993-2003), Almanah br. 25-26).
64
Ovo e akademsko udruenje pokrenuti snanu izdavaku djelatnost i asopis, u kojima e u slijedeih deset godina izai etrdesetak naslova knjiga, te velik broj odlinih tekstova o bonjakoj epici (nabrajam samo neke istaknute autore: Bai, Kilibarda, Dogovi, Azemovi, Buturovi, Minjovi, Rebronja, Fetahovi). 1994. Dovretak velianstvenog projekta komentara Ilijade u est knjiga, koji je 1982. zasnovao engleski klasini filolog G. S. Kirk, sakupivi ekipu izvanrednih homerologa. Svi komentatori prihvaaju temeljnu Parryjevu tezu o oralnosti i tradicionalnosti jezika i stila Homerovog pjesnitva. Time se definitivno potvruje status Milmana Parryja kao najveeg i najutjecajnijeg homerologa 20. stoljea. Avdo Meedovi: enidba Smailagi Meha (Wuppertal: Bosanska rije). 1995. Indeks Zbirke Milman Parry 1933-1935, Junake pjesme, razgovori i prie (The Index of The Milman Parry Collection 1933-1935, Heroic Songs, Conversations and Stories, Compiled and Edited by Matthew W. Kay, New York London: Garland) Neophodni prirunik za ozbiljne istraivae bonjake i junoslavenske epike u cjelini. Albert Bates Lord: Pjeva nastavlja priu (The Singer Resumes the Tale, ed. M.L. Lord, Ithaca) Knjiga Lordovih eseja koje je sabrala i editirala njegova supruga Mary Louise Lord. Husein Bai: Usmena knjievnost Muslimana iz Crne Gore i Srbije, Zbornik radova, Plav. 1996. Husein Bai: San i pola ivota, Antologija tradicionalne usmene knjievnosti Muslimana-Bonjaka iz Crne Gore i Srbije (Novi Pazar). enana Buturovi: Antologija bonjake usmene epike, Sarajevo. enana Buturovi: Albert Bates Lord (1912-1991) i bonjako tradicijsko usmeno nasljee, GZM. Etnologija. NS Sv. 47, Sarajevo.
65
1998. enana Buturovi i Munib Maglajli: Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici. Usmena knjievnost. Sarajevo: Alef, 1998. 2000. Albert Bates Lord: Pjeva pria (The Singer of Tales, 2nd edition, edited by S. Mitchell and Gregory Nagy, Cambridge, MA: Harvard University Press). Novo izdanje Lordove glasovite knjige, sa solidnim uvodom kuratora Zbirke Parry. Uz knjigu je priloen CD sa zvunim snimkama i fotografijama, te kratkim filmskim zapisom Meedovieve izvedbe (jedini filmski zapis prije olakovieve zbirke).. Raid Duri: Junaci epske pjesme Bonjaka (Wuppertal, Bosanska rije) Raid Duri: Trajna tradicija (Wuppertal, Bosanska rije) U oba toma autor daje obilje podataka o bonjakoj epici, a posebno treba naglasiti njegovo prouavanje Matije Murka, studije o erzelezu i zbirci Esada Hadiomerspahia, te njegova promiljanja biti bonjake epike i uope epike u nas. 2001. Sa londe zelene, Bonjake junake narodne pjesme iz Sandaka, zabiljeio Ljubia Rajkovi Koeljac (Samostalno izdanje Ibi Kujevi, Roaje). Krasna knjiga i tekstovi pjevaa orovia, Kurtagia, Redepagia, Nurkovia i drugih. Iskusni sabira Rajkovi Koeljac sabrao je ove pjesme izmeu 1980-90. godine i editirao tekstove s ukusom i poznavanjem tradicije. 2002. Husein Bai: Antologija usmene epike Bonjaka iz Crne Gore i Srbije (Almanah: Podgorica). Vrhunski pripremljena antologija, koja izlazi unutar etvorotomnog izdavakog poduhvata akademskog drutva Almanah. Bai je objavio Sijarieve zapise iz 1930-tih, te predstavio Luburievu zbirku. Baievi zapisi pjevaa Muminovia i Jevria iz Plava su izvrsni, kao i pjesme sjajnih Roajaca Kurtagia i orovia i nekih drugih, koje su sakupili knjievnici i zasluni sabirai Zaim Azemovi i Ljubia Rajkovi. Georg Danek: Bosnische Heldenepen, Klagenfurt: Wieser Verlag. Antologija bonjake epike na njemakom. Uz Meedovievu enidbu Vlahinji Alije, tu su i prijevodi Islamovia i Kolakovia iz Marja66
novieve zbirke, Ugljanina iz Parryjeve zbirke, te pjesma anonimnog bonjakog pjevaa iz Juki-Martieve zbirke. Tako se jo jedna izvanredna Meedovieva pjesma pojavljuje prije u Americi, na Harvardu, te u Austriji, u prijevodu, nego li u svojoj domovini. Avdo Meedovi: enidba Smailagi Mehe (Sarajevo: Preporod). Knjiga je uvrtena u V. kolo izbora bonjake knjievnosti. Duica Minjovi: Avdo Meedovi na raskru reprodukcije i kreacije (Almanah: Podgorica). Autorica je magistrirala s ovom temom na Filozofskom fakultetu Univerziteta Crne Gore u Nikiu (mentor: profesor Novak Kilibarda); u knjizi daje zanimljivu analizu Meedovievih kataloga i opisa. 2003. Husein Bai: O usmenoj knjievnosti Bonjaka iz Crne Gore i Srbije, Hrestomatija (Almanah: Podgorica). Kvalitetan i iznimno zanimljiv izbor antologijskih tekstova. 2004. Zlatan olakovi: Milman, Nikola, Ilija i Avdo Meedovi (Almanah br.25-26, Podgorica); Homer: or Huso ili Avdo, rapsod ili aed? (Almanah br.27-28) Tekstovi zasnovani na dosad neobjavljenim rukopisima Milmana Parryja i Nikole Vujnovia harvardske Zbirke Milman Parry, kojima autor prua novi pogled na Parry-Vujnoviev sabiraki podvig. Zlatan olakovi i Marina Rojc-olakovi: Mrtva glava jezik progovara (Almanah: Podgorica, 2004). Knjiga sadri osam epskih pjesama izvanrednog Muratage Kurtagia, dvije po prvi put objavljene epske pjesme Avda Meedovia, kao i dnevnike biljeke sabiraa, te rasprave o tematskoj i mitskoj strukturi bonjake epske pjesme. The Cambridge Companion to Homer, edited by Robert Fowler, Cambridge, Cambridge University Press, 2004. 2005. Simpozij o Homeru i bonjakoj epici u Roaju, rodnom gradu Muratage Kurtagia i u Bijelom Polju, gradu Avda Meedovia.
67
Husein BAI UMJETNIKI DOMETI USMENE EPIKE BONJAKA IZ CRNE GORE I SRBIJE* I Vrijeme i trajanje epskih pjesama u usmenoj narodnoj predaji Bonjaka Srbije i Crne gore se uglavnom poklapa sa periodom tursko-osmanske vladavine balkanskim zemljama i narodima. Zato one cjelokupnim svojim biem potvruju da su ne samo duhovni izraz toga vremena, ve se irinom zahvata epskih dogaanja i izborom epskih junaka, uklapaju u iri kontekst bonjake epike na junoslovenskim prostorima. Zato se za pojedine varijante zabiljeenih bonjakih epskih pjesama ne moe posigurno tvrditi da su prvobitno nastale u Bosni ili Hercegovini, ne samo to je za osmanskog vladanja mnogo ire podruje bilo isti duhovni i administrativni prostor, ve i to bi se time anulirao stvaralaki doprinos u svijetu uvenih narodnih pjesnika-pjevaa rodom iz Sandaka, kakvi su: or-Huso Husovi, Avdo Meedovi, Salih Ugljanin, Murat Kurtagi, Kasum Rebronja, Sulejman Forti, Alija Fjuljanin, Air orovi i drugi, ijim su se umijeem stvaranja epskih pjesama od poznatih siea ameriki naunici Milman Parry i Albert Bates Lord posluili da obrazloe genezu antikih epova - Ilijade i Odiseje. Ono to su kod srenijih naroda (pa i kod junoslovenskih) radili dugi niz godina akademije nauka i naune institucije, timovi naunika i istraivaa, obino zaobilazei bonjaku kulturnu batinu, kao manje vrijednu ili pak tuu, a kad se ona po svojim vrijednostima nije mogla i dala zaobii, onda su je prisvajali i zvali imenom svoga naroda (srpska ili hrvatska), osporavajui Bonjacima pravo ne samo na vlastito ime, ve i na sopstvenu kulturu. Sudbina je htjela da ovaj narod, prevashodno zaslugom i trudom stranaca, koji su uoili vrijednosti i znaaj njegovog duhovnog blaga, poOvaj tekst je, uz izvjesna skraenja, predgovor iz knjige Antologija usmene epike Bonjaka iz Crne Gore i Srbije, Almanah, Podgorica, 2002. 69
*
Husein Bai
sebno njegove lirike i epike - kako-tako doe u posjed svog kulturnog nasljea, za koje se oni nisu dvoumili kome pripada. Tako e knjievnik amil Sijari, u nadahnutom osvrtu na junaki epos Avda Meedovia enidba Smailagi Mehe, rei: "Nismo znali za njega sve dok nam drugi, to jest Amerikanci, nisu otkrili i rekli - i to puno puta ponovili: Evo Homera!"1 Budui da su srpske i crnogorske epske pjesme, odavno zapisane i objavljene, pa i one koje sadre motive i opjevaju dogaaje i linosti s podruja u kojima ivi ili je ivio preteno muslimanski narod, ukoriene u brojnim zbirkama i knjigama epske poezije (navodimo samo najvanije: Epske narodne pjesme Vuka Karadia - sedam knjiga izdanja Dravne tamparije u Beogradu, 1932-1936, Njegoevo Ogledalo srpsko, kao i nekoliko antologijskih zbornika narodne epike: V. Latkovia, J. aenovia, S. Matia, M. Stania, V. Dakovia i R. Zogovia - muslimanske epske pjesme (ne samo iz Sandaka, ve iz Crne Gore i Srbije - i ire), izuzev Parijeve zbirke (u kojoj nema pjesama o dogaajima i linostima rodom iz Sandaka) nisu cjelovitije objavljivane. One pjesme koje nisu fonografisali, snimili i zapisali vrli poznavaoci i potovaoci ove vrste umjetnosti: Matija Murko, Alois Schmaus, Milman Parry, Albert Bates Lord i drugi (u posljednje vrijeme Zlatan olakovi, Zaim Azemovi i Ljubia Rajkovi) bespovratno su izgubljene i nestale, kao to su zaboravljene mnoge pjesme koje je pjevao na Homer, or-Huso Husovi, savremenik Vuka Stefanovia Karadia, koji nije imao sreu da ga sretne, budui da je ivio u krajevima koji su jo bili pod tursko-osmanskom vlau. I pored nepogodnosti koje su pratile bonjaku usmenu knjievnost, kao uostalom i cjelokupnu bonjaku kulturu u posljednja dva vijeka, ona se nala u procijepu izmeu nijekanja njenog postojanja do potpunog svojatanja od strane srpskih i hrvatskih batinika nacionalnih kultura. To je vrijeme slabljenja i uzmaka tursko-osmanske civlizacije s junoslovenskih prostora, te se parcelizacija bonjake duhovnosti javlja kao njena sudbina, a sve tjenje mjesto u zapeku kultura ovih naroda - kao njena izvjesnost. No, ipak, moe se bez pretjerivanja rei da na poetku i na kraju junoslovenskog usmenog tvoratva, kao dvije kule svjetilje, koje pokazuju svijetu ljepotu, znaaj i cijenu cjelokupne junoslovenske usmene predaje, stoji na poetku Fortisova Hasanaginica (Alberto Fortis: "alosne pjesanice plemenite Asan-Aginice", Put u Dalmaciju, Venecija, 1774.), koja e u kulturnoj Evropi izazvati pozornost i divljenje, to e joj, malo po malo, otvarati vrata prema dotad nepoznatim kulturama balkanskih naroda. Prvi prevodilac jednog odlomka iz Fortisovog putopisa na njemaki jezik objavio je pisac Klemens Vertes. S tim prevodom se upoznao mladi Gete,
amil Sijari: Avdo Meedovi pjeva epskih pjesama, Sopoanska vienja, br. 8, Novi Pazar, 1989, str. 96-99. 70
1
Umjetniki dometi usmene epike Bonjaka iz Crne Gore i Srbije
bezmalo pola vijeka prije no to e se susresti s Vukom Karadiem, koji je ve pripadao elitnom krugu oko Jakoba Grima. O tome Hatida Dizdarevi Krnjevi kae: "Bio je to dogaaj koji je bitno odredio sudbinu ove pesme. Malo remek-delo na narodnom jeziku odigralo je presudnu ulogu da se ueni svet okrene prema malo poznatom ogranku slovenske kulture. Posle Geteovog blagoslova nita nije stajalo na put da balada o Hasanaginici postane svojina prosveenog sveta, da se oko nje okupe prvi pesnici epohe romantizma (kao i njihove pretee), njeni prevodioci i analitiari, slavisti i folkloristi. Tuni stihovi su spomenik iz vremena kada se slava sticala pesmom."2 Na drugoj strani, na samom kraju obimnog i raskonog junoslovenskog pjesnitva, ija je stvaralaka faza zbog istorijskih tokova i izmijenjenih uslova ivota bila ve zavrena, stoji monumentalni i s nadahnuem pravih i velikih pjesnika sroeni junaki epos "enidba Smailagi Meha", za koji, u predgovoru knjige "Peva pria", Albert Bates Lord kae: "Meu pevaima modernih vremena nijedan nije ravan Homeru, ali onaj, koji je, koliko mi poznajemo epsku pesmu, najblii velikom majstoru jeste Avdo Meedovi iz Bijelog Polja u Jugoslaviji."3 II Vrijeme nastanka, dogaaji koji opjevaju i usmeni ivot ovih pjesama uglavnom se poklapaju s periodom turske-osmanske vladavine, pa se otuda epski junaci - Bonjaci nazivaju turcima; podruja na kojima ive turskom zemljom, tako da se oni u odnosu na nemuslimane (hriane) identifikuju kao turci, doim se u odnosu na Turke (Osmanlije) javljaju kao Bonjaci. Bez obzira na vrijeme nekih dogaaja i linosti koje opjeva bonjaka epska pjesma, nastala preteno u Sandaku, ali i na drugim podrujima Crne Gore i Srbije, gdje ivi ili je ivio bonjako-muslimanski narod, da se zapaziti da je ta epika dostigla zenit u XIX stoljeu, ne samo svojom kompozicijskom razuenou, bogatstvom opisa i sugestivnou poetskih slika, koje ine takozvane krajike pjesme, ve svim onim odlikama koje su u vremenskom kristalisanju stvorile takvu kompoziciju da u njen ustaljeni klie nije bilo teko utkati svaki iole vaniji dogaaj koji je zasluivao pomen i pjesmu. Na kraju, XIX stoljee je vrijeme procvata romantizma, ali i uzleta i dosega stvaralatva narodnih pjevaa u epici junoslovenskih naroda (srpskoj, hrvatskoj, crnogorskoj i bonjakoj), pa je pojava Vuka Stefanovia Karadia i zanimanje nekoliko velikih umova tadanje Ev2 3
Hatida Dizdarevi Krnjevi, Utva zlatokrila, "Filip Vinji", Beograd, 1997. Albert Bates Lord, Peva pria, "Idea", 1990. god. 71
Husein Bai
rope za ovo stvaralatvo (Mickijevi, Grim, Goethe, Ranke i drugi) odraz umjetnike vrijednosti i neminovnosti kojom je ova poezija morala zauzeti znaajno mjesto u riznici kulturne batine svijeta. Ovu tezu o mjestu i vremenu nastanka bonjako-muslimanske epike istie i dr enana Buturovi, u knjizi: Bosanskomuslimanska usmena epika: "Meutim, ukupne osobenosti ove epike, kao i povijesni i ostali podaci koji svjedoe o njenom historijskom razvoju, neosporno nam ukazuju da je ona nastajala na znatno irem prostoru nego to ga ini dananja Bosna i Hercegovina. Ona je stvarana u dugom periodu prolosti i savremenosti i na drugim podrujima u kojima su ivjeli ili jo uvijek ive Muslimani, u Novopazarskom sandaku, u znatnim dijelovima Crne Gore, Metohije i Kosova. Od tridesetih godina XVI vijeka Muslimani Bosanci nosili su sa sobom svoju tradiciju u okolne zemlje. O irini regionalnih granica muslimanske epike svjedoi ona sama sa svoja dva vie nego antipodna kruga: tzv. liko-krajikim i crnogorsko-hercegovakim".4 Otuda nije neobino to se na podruju od Nikia i Podgorice, Crnogorskog primorja, Plava i Gusinja, Kolaina i Novopazarskog sandaka sretaju i pjesme "liko-krajikog" tipa, ili kako ih bonjaki narod zove krajinice. Meutim, valja istai da te krajinice, iako opjevavaju iste ili sline dogaaje i epske junake, najee imaju posve razliite sadraje jer su, ili autohtonog nastanka, ili su dugim ivotom u narodu, izvoene od brojnih obdarenih pojedinaca, pjesnika-pjevaa i guslara, toliko izmijenjene da predstavljaju posve nove pjesme. Poreenja koja je prvi sistematskije izvrio dr Ljubia Rajkovi, izmeu pjesama koje je sm sakupio u Sandaku i Narodnih pjesama muhamedanaca u Bosni i Hercegovini, koje je sabrao Kosta Hrmann knjiga prva i druga, Sarajevo, 1888. - to nedvosmisleno potvruju.5 Za razliku od tipa krajinice, bonjako muslimanska epika u Crnoj Gori, ali i u Sandaku, u brojnim primjerima poznaje tip crnogorsko-hercegovakih pjesama. tavie, ovaj tip je mnogo ei u mjestima bliim crnogorsko-hercegovakoj granici (Niki, Spu, Podgorica, Herceg Novi, Kolain, dok u Novopazarskom sandaku preovladavaju pjesme tipa takozvane sandake krajinice. Pojam sandaka krajinica uzimamo uslovno, a ona se, kako se moe zapaziti i iz ovog izbora, ogleda prevashodno u obimu same pjesme, jer su znatno due od onih zastupljenih kod Koste Hrmanna.
enana Buturovi: Bosanskomuslimanska usmena epika, Institut za knjievnost - Sarajevo, 1992. god. 5 Ljubia Rajkovi: Odlike nekih muslimanskih narodnih epskih pesama Roaja i okoline, Zbornik radova XXXV Kongresa folklorista Jugoslavije, Roaje, 1988, str 55-61. 72
4
Dva su najznaajnija izvora koji govore o bogatoj tradiciji i prilino dugom kontinuitetu bonjako-muslimanske epike u Crnoj Gori, mada je masovnim iseljavanjima muslimanskog ivlja, naroito poslije 1878. godine iz pomenutih mjesta i izmjenom stanovnitva, nastala izvjesna praznina, a dogaaji koji su kasnije slijedili uslovili su da ta praznina bude intenzivna, ako ne i trajna. Ti izvori su: Junake hercegovake pjesme (koje samo Srbi turskog zakona pjevaju) Vuka Vrevia, iz ezdesetih godina XIX vijeka - rukopisna zaostavtina Andrije Luburia, jednog od najboljih poznavalaca i sakupljaa bonjako-muslimanske epike u Crnoj Gori.6 U ovom smislu ilustrativan je Kolain, ali ne manje i Niki, ije se stanovnitvo raselilo irom Bosne i Sandaka, ali i Albanije i Turske, sve do Sirije i Arabije. O epskoj tradiciji Podgorice, Kolaina i Nikia svjedoi jedna izuzetna, mada na alost nezavrena epska pjesma, u narodu poznata kao Krnovka7, koju je pjevao narodni pjesnik-pjeva Mujo Dubur iz Gackog. Neke epske pjesme iz ovih krajeva zabiljeene su tek u prvim desetljeima XX vijeka, uglavnom od izbjeglica u Novopazarskom kraju.8 enana Buturovi konstatuje da je "najmanje istraen udio muslimanskih iseljenika iz Srbije u epskoj tradiciji Bosne. Muslimani iz Srbije poinju da dolaze u Bosnu jo poetkom XVIII vijeka, a svi muslimani definitivno naputaju Srbiju u periodu izmeu 1788. do 1862. godine."9 Valja naglasiti doticaje i uticaje, ako ne i proimanje, bonjake epike i muslimanske albanske epike, naroito u graninim krajevima prema Albaniji (Plav, Gusinje, Roaje, Novi Pazar), ali i na Kosovu i Metohiji, ne samo u istim motivima i istim epskim junacima iz ire bonjako-muslimanske tradicije, ve i u opjevanju konkretnih dogaaja (Bojevi u Polimlju, oko Plava i Gusinja), s kraja XIX vijeka. Primjer koji navodimo svjedoi da su mnogi epski dogaaji opjevani dvojezino na bonjakom i albanskom jeziku, da su ak isti narodni pjesnici-pjevai, koji su znali oba jezika, a obino su to oni kojima je maternji jezik bio albanski, a bonjaki su nauili ivjei u muslimanskoj sredini - u
Vuk Vrevi: Knjiga prva. Arhiv Srpske akademije nauka i umetnosti. Etnografska zbirka, br. 355 i Zaostavtina Andrije Luburia, Arhiv Srpske akademije nauka i umetnosti, Etnografska zbirka, br. 355; Zbirka Andrije Luburia, Arhiv Srbije: AL-4, AL-6, AL-7, AL-8, AL-9, AL-10. 7 Stevan Deli: Krnovka, Bosanska vila, Sarajevo, 1902. godine. 8 Schmaus: Iz muslimanske tradicije u Sandaku, Prilozi prouavanju narodne poezije, knj. VI, sv. 1-2, 1938.; Milman Parry, Albert Bates Lord: Srpskohrvatske junake pjesme (Novi Pazar) SANU i Harvard University Press (SAD), Beograd i Kembrid, 1953. 9 Dr enana Buturovi: Citirano djelo. 73
6
Husein Bai
toku pjevanja prevodili pjesme s bonjakog jezika na albanski i obrnuto. Takve primjere registruju u Novom Pazaru (sa guslarom Salihom Ugljaninom) Milman Parry i Alois Schmaus. III Karakteristika je i sandakih epskih pjesama, posebno krajinica, ali nije rijedak sluaj ni kod drugog tipa, crnogorsko-hercegovakih pjesama, da na poetku sretamo krai ili dui pretpjev. Moe se rei da ne postoji ustaljeni pretpjev za neku pjesmu, ve se pjeva-pjesnik odluuje za njega u trenutku izvoenja pjesme, tako je pretpjev sveano intoniran, eksklamativan i najee konvencionalan. I sandake krajinice obiluju ponavljanjem optih mjesta, opisima junaka i njihovih konja (odjee, oruja i opreme), opisima predjela i mejdana, tako da su u umjetnikom smislu to najdovreniji segmenti pjesme, dok samo odabrani pjevai unose u njih nove rijei i slike, nova poreenja i stilsko-jezike obrte, i to najee u trenutku izvoenja i nadahnua, ponesenou epskom snagom koja ispunjava pjevaa pred mnotvom slualaca koji gutaju svaku njegovu rije. Od takvog soja pjevaa i kazivaa narodnih pjesama bili su nesumnjivo najpoznatiji epski pjevai bonjakih narodnih pjesama iz Sandaka: or-Huso Husovi, Avdo Meedovi, Salih Ugljanin, Murat Kurtagi, Kasum Rebronja, Smajo Feti i drugi. U sandakim krajinicama javljaju se isti epski junaci iz ire bonjake usmene epike: erelez Alija, Mujo i Halil (Hrnjice), Budalina Tale, uli Ibrahim, Tankovi Osman, Bojii Alija, Liki Mustaj-beg, Ljubovii, Goljo Serhatlija i drugi, kao i njihovi suparnici na drugoj strani: od Zadra Todor, Smiljani Ilija, Jankovi Stojan, Gavran Kapetan i drugi. Za razliku od drugog tipa pjesama krajinica je u izvjesnoj mjeri ouvala motive i siee pria i pjesama iz davnina, srednjeg vijeka i prije, do mitskih vremena, koja se ogledaju u estim predskazanjima i natprirodnim deavanjima, vilama i vampirima, koji pomau ili odmau epskim junacima, ali u mnogo manjem obimu nego u pagansko-pravoslavnoj epskoj tradiciji. Tip pjesama o poznijim dogaajima i linostima osloboen je mitskog dekora, dok se eventualno javlja u pretpjevima i optim mjestima. I u sandakim krajinicama, kao uostalom u bosansko-hercegovakim, narodni pjeva polae mnogo na takozvanom kienju pjesme; esto je sklon da se povede za zvukovnim efektima pjesme, naruavajui njen prirodni slijed, pa ak i logiku. Budui da je pjevanje krajinica obino trajalo po pet-est sati, pa i vie, dobri pjevai su najee bili u prilici da
74
improvizuju ne samo pojedine slike i epizode, ve i cijelu pjesmu, pa se otuda izvornost ovih pjesama, budui da veina njih nije redigovana, moe dojmiti kao hrapavost i neujednaenost, ega ima manje u objavljenim pjesmama, koje su, bez sumnje, pretrpjele izvjesnu redakturu. Prireiva se uglavnom odluivao za njihovu prvobitnu jeziku i stilsku autohtonost, maksimalno potujui izvornik sakupljaa koji ih je zabiljeio i jezike specifinosti kojim se odlikuju, iako nije bez osnova stanovite Radovana Zogovia da neke rogobatne arhainosti i nepravilnosti treba otkloniti, posebno u antologijskom izboru. Dok se u epskim pjesmama Bonjaka iz Bosne i Hercegovine bojevi vode na Krajini (na granici prema esarevini i Unurovini (Austriji i Ugarskoj), u Primorju, oko Zadra i Kotara, sandaka junaka pjesma opjeva bojeve i mejdane poznatih muslimanskih junaka s Branima (Crnogorcima), s klimentskim junacima, na graninom dijelu prema Albaniji, i srpskim junacima, prema Srbiji. I bonjaka, kao i klasina epska pjesma, ne nipodatava protivnika, a one najbolje stavljaju u isti junaki kodeks zavaene protivnike, i tek u nijansama i u epilogu ratna srea odluuje pobjednika. esto se viteka smrt pojedinih epskih junaka moe mnogo snanije umjetniki dojmiti od uobiajene pobjede na mejdanu. Jedna bonjaka pjesma iz Nikia to posebno apostrofira: Fajde nije hulit kaurina / I niije tajiti junatvo! Pavle Apolonovi Rovinski objavljuje umjetniki mnogo bolju bonjaku pjesmu Bojevi u Polimlju, a ne nekoliko vasojevikih pjesama o ovom dogaaju (Boj na Noviu, 1879. godine, gdje su Crnogorci doivjeli poraz). Ova pjesma je objavljena 1902. god. u Knjievnom listu, uz krilo samog knjaza Nikole (jednog od junaka ovog spjeva, iju je milost i potporu P. A. Rovinski uivao). Upeatljiv primjer za prethodne tvrdnje je i pjesma Junatvo i smrt Lopuine Vuka (zabiljeeno prvo kod Vuka, ali i u pet crnogorskih i pet muslimanskih verzija). Budui da je poslije oslobodilakih ratova Crne Gore protiv Turske, krajem prolog vijeka, muslimanski ivalj raseljen iz nekoliko gradova (Spu, Podgorica, Niki i Kolain) ak do Azije, uspomenu na dogaaje i linosti iz muslimanske tradicije tih mjesta, dosljedno i etino je sauvalo nekoliko umjetniki vrlo uspjelih crnogorskih epskih pjesama tih vremena. "Za epiku Sandaka e se, vjerujem, ipak, nakon iscrpnih analiza ove epike - kae dr enana Buturovi - i studija posebno posveenih njoj, kazati - da proiruje i zatvara tematski krug muslimanske epske cjeline. Schmaus je jo tridesetih godina naega vijeka ukazao na mogunost da bi "Sandak mogao da u mnogome upotpuni nae znanje o muslimanskoj narodnoj poeziji i tradiciji".10
10
Dr enana Buturovi: Citirano djelo 75
Husein Bai
IV U prvi tip pjesama, tzv. krajinica, spadaju etiri pjesme koje je davne 1936. godine zabiljeio kasnije poznati knjievnik amil Sijari, rodom iz okoline Bijelog Polja. Na omotu rukopisa stoji: etiri narodne muslimanske pesme iz Sandaka (prikupio amil Sijari). To su pjesme: uli Ibrahim izbavlja brata Ahmeta (enidba uli Ahmeta), (998 stihova), enidba engi Ali-bega (766 stihova), Umer izbavlja Muja i Halila (1350) stihova i Halil izbavlja sestru Ajku (555 stihova). Uz ove etiri pjesme Sijari je dao kratku biljeku gdje je i od koga zapisao pjesme, a na kraju rukopisa, pod naslovom Provincijalizmi daje objanjenje rijei orijentalnog porijekla i manje poznatih lokalizama i arhaizama. Tekst Biljeke glasi: "Ove etiri narodne pesme sam zabileio u selima: Negobratini, Godijevu i ipovicama, optina koritska, srez bjelopoljski. Prvu pesmu "uli Ibrahim izbavlja brata Ahmeta", pribeleio sam od Smaja Fetia, uvenog guslara. Smajo zna dobar broj muslimanskih narodnih pesama i peva ih, to mu svi priznaju, vrlo ispravno. On peva i neke pesme najnovijeg postanka, koje su ponikle u ovom kraju i iji se motivi veu za okolna mesta (Giljevu pl., Suvi do, Vrku klisuru, Buevo i druga), a lica u njima su iz najskorije prolosti (Meugorac Smajo, Stijovi Ilija i drugi). U Smajovoj kui guslaju svi mukarci, ali ni jedan nije profesionalni guslar. "enidbu engi Ali-bega" uo sam od Zita Mehovia, on ne zna od koga je nauio. Zna vie pesama o Muju i Halilu, Begu Lianinu, Oraanin Talu, erzelezu i drugim. "Umer izbavlja Muja i Halila", diktirao mi je Ejub-beg sa ipovica. Ejub-beg je iz uvenog plemena orovia, sandakih begova. Poznat je kao vrlo dobar stariji guslar. Zna dobar broj pesama koje su se doselile iz Bosne i Hercegovine, a nauio ih je od svoga pokojnog oca koji je za svoje vreme bio vrlo glasoviti guslar. "Halil izbavlja Ajku", zabeleio sam od azima Sijaria iz Godijeva. On je uo od Avda Meedovia. Druge pesme azim je nauio od Kasuma Rebronje, Mustafe elebia i Hajra Nikia".11 Uporeujui rukopis ove etiri pjesme, kao i rukopis biljeke na poetku, sa pjesmama iz Parrijeve zbirke, a posebno s pjesmama koje su kasnije zabiljeili Zaim Azemovi i dr Ljubia Rajkovi, uoava se dosljedna primjena ekavtine, osim u stihovima gdje je nedostajao broj slogova. Govor naroda bjelopoljskog kraja, gdje su zabiljeene ove etiri narodne
amil Sijari; etiri narodne muslimanske pesme iz Sandaka, Etnografska zbirka SANU, 1936. 76
11
muslimanske pjesme, pripada tipu zetsko-sjenikih govora, gdje je u dijelu Sandaka, naroito kod bonjako-muslimanskog ivlja izraena nedosljedna zamjena glasa (jat), ali je kod Sijaria ekavizacija izvrena i u onim rijeima koje se u ovom kraju upotrebljavaju u ijekavskom izgovoru. Ipak, jezik pjesama koje je zabiljeio amil Sijari je znatno istiji, naroito u poreenju s jezikom narodnih pjesama Parrijeve zbirke, moda i zbog toga to su veina pjevaa i kazivaa pjesama ove zbirke porijeklom Arbanasi, to su neki bonjaki jezik kasnije nauili, pa je otuda oigledna osobina umekavanja, naroito u rijeima s glasom l, koji zamjenjuju glasom lj, to je rjei sluaj u pjesmama koje je pjevao Avdo Meedovi, koji je Bonjak. Takoe u pjesmama koje je zabiljeio Sijari, kao ni u Meedovievom junakom epu enidba Smailagi Meha i drugim pjesmama ovog pjevaa, nema estih umetanja glasa j tamo gdje mu nije mjesto. Budui da je pjesma Sultan Selim uzima Bagdada, koju je zabiljeio Ismet Rebronja iz Novog Pazara, zastupljena u mom ranijem izboru (San i pola ivota) to je zbog obimnosti ovdje izostavljena. Pjesmu je kazivao njegov otac Iljas, a on ju je uo od poznatog narodnog pjesnika - pjevaa Kasuma Rebronje iz Godue kod Bijelog Polja, koga inae pominju i Matija Murko, Milman Parry i Albert Bates Lord, kao i amil Sijari. Ova pjesma je rado pjevana u Sandaku, nju su u nekolikim varijantama zabiljeili ameriki naunici Parry i Lord (od Saliha Ugljanina i drugih), ali je ova potpunija, ivlja i bolja. Pjesmu Dijete Halil i eljo kapetane zabiljeio je i spremio za tampu Vojin Vukovi, prije Drugog svjetskog rata (objavljena u "Zborniku radova Etnografskog instituta, SANU, Biograd, 1951. godine). Vojin Vukovi je ostavio krae zabiljeke na poetku i na kraju ove pjesme, iz kojih navodimo: "Ovako su duge "krajinice" kojima se natpevavaju sjeniki muslimani. Ovu pesmu pevao mi je Medo Musli, to jest on mi je pevao samo polovinu pesme. Pesmu nije zavrio. Umro je tih dana. Drugu polovinu pesme zabeleio sam od Avdije Avdia iz Sjenice, o kome je ve ranije bilo rei. Iz pesme se vidi da ni ona dvojica ne nazivaju sve linosti jednako. Koliko sam mogao saznati, ova pesma nije jo zabeleena. Ne znam tano da li je imenom orfes nazvan Zadar, a verovatno jeste. orfes je mogao postati od turske rei "gjorfes" to znai zaliv, onda bi orfes bio grad na zalivu, a to je verovatno ve opevani Zadar." Osamdesetih godina XX vijeka u Roajama je radio Ljubia Rajkovi, prouavajui narodno stvaralatvo Sandaka, interesujui se posebno za epsku poeziju Bonjaka i Crnogoraca ovog podruja, sainivi rukopisnu zbirku preko tridesetak junakih pjesama. Ovaj vrijedni istraiva i stvaralac interesovao se i za druge vrste i oblike narodne duhovnosti i tradicije Roaja i okoline. Pjesme koje je zapisao odlikuju se pravilnim desetercima i istim jezikom, to svjedoi da je pouzdanim ulom poznavaoca narod77
Husein Bai
nog stvaralatva, napose narodne epike, pronaao narodne pjevae, koji, iako je prolo vrijeme plodotvornog ivota epske pjesme i njene dalje nadgradnje, i u ovo, nae doba, uvaju i batine epski duh i tradiciju. Rajkovi je takoe ostavio kratke zabiljeke o kazivaima epskih pjesama u tekstu Odlike nekih muslimanskih narodnih epskih pjesama Roaja i okoline.12 Meu boljim pjesmama koje je Rajkovi zabiljeio su: Mujovi Omer i Filip Madarin (440 stihova), Pogibija Kostre harambae (162 stiha), enidba Smailovi Meha (639 stihova), Izbavljenje paine Emine (682 stiha). Pregledajui mnotvo varijanata poznate pjesme Boj na Krnovu, kako muslimanskih tako i crnogorskih, koje su u narodu poznate kao Krnovke, dok je kod Vuka Karadia slina pjesma objavljena pod naslovom Junatvo i smrt Lopuine Vuka, smatramo da je najbolja ona koju je zabiljeio Stevan Deli, koju je jedne ramazanske noi pjevao Mujo Dubur, rodom iz Gacka. Deli nije stigao da je zapie cijelu, a poto je Dubur neposredno iza toga umro, pjesma je ostala nezavrena. Ipak, ona i takva ima najrazueniju i najosmiljeniju kompoziciju (zabiljeen je 771 stih), sa vrlo interesantnim poetkom, dok Deli kae da je ostala jo jedna treina nezavrena. Pjesma je znatno dua od varijante koju je zabiljeio Vuk (507 stihova), sa vrlo interesantnim poetkom, koji u razvijenoj i uspjeloj gradaciji, poreenjem podgorikih, kolainskih i nikikih junaka muslimana prilikom branskog odluivanja koga e napasti - motivie dramski zaplet u pjesmi, a prosoenje (potkazivanje) na crnogorskoj strani (od Lijea Neo - to sadre gotovo sve varijante), doprinosi uvjerljivosti pjesme, odnosno njenoj epskoj snazi koja podrazumijeva vrhunskog narodnog tvorca - pjevaa. I R. Medenica istie da se "uloga Vuka Lopuine u svim muslimanskim varijantama potpuno slae s onim to o njemu iznose dinarske obrade". Posebno je slikovit opis dijeljenja mejdana i u Luburievoj muslimanskoj pjesmi (iz Nikia), kad se Avdija i Vuk sretaju, i kad ga Avdija poziva na mejdan, onda Vuk kae: Stan, Avdija, da se pogledamo:/ Tvoje zvanje, a tvoje stajanje! A kad uo Avdi Ljuca mali, / raspuio zlatna damadana, / Pa je svoje prsi otvorio, / I ovako junak govorio:/ Udri, Vue, kako ti je drago!" S obzirom da Krnovka, koju je pjevao Mujo Dubur iz Gackog, nije zavrena, najinteresantnije mjesto, dvoboj izmeu Avdi Ljuce i Vuka Lopuine navodimo ovdje po varijanti pjesme Vuka Karadia, iji smo naslov ve kazali: Al' da ti se jada nagledati/ e se biju dva bijesna vuka, /Avdi Ljuca i Vuk Lopuina, / Noe maa jedan na drugoga: / Bjee Vue b'jesan i dugaak, / Bjee Uso i uzak i kratak, / Ode Vuku pod lijevu ruku; /
12
Ljubia Rajkovi: Citirani tekst.
78
Mahnu Vue noem plamenijem, / Po obrvi Ljucu dohvatio; / Manu Ljuca plamenijem noem, / Odsjee mu iza noa ruku, / Ode ruka preko mrka Vuka" Ovoliki broj obrada i varijanata opjevanja istog dogaaja upuuje na postojanje jedinstvenog siea, jer je, po svemu sudei, epsko uoblienje ovog dogaaja nastalo neposredno poslije boja. Dvije obrade ove pjesme nalaze se u zaostavtini Koste Hrmmana, koje su vrlo esto pjevane i bile jako omiljene ne samo kod nikikih muslimana, ve i ire, po Sandaku. O Krnovki, njen zapisiva, Stevan Deli, ostavio je zapis: "Dugo sam gledao i traio pjevaa da kako pjesmu nadopunim, ili je cijelu zabiljeim. Kazae mi Muja Selimotia iz Dobropolja, tim vie, jer su njih oba uili tu pjesmu od nekog Sukia iz Nikia, to se po padu Nikia naselio u Propolju, kod Dubura. Osim toga oba su Muja zajedno drugovali, zajedno hodili, spavali, jeli, pili i pjevali. U tome sam stalno drao, e u pjesmu ipak u cjelini imati i zasebno tampati, kao to na molbu prijatelja, obeah im, dobavim ga i zabiljeim je. No ta mislite: je li se slagala s Duburovom?... Iako su oba Muja od jednog pjevaa, Sukia, istu pjesmu primili i zapamtili, zajedno hodili i pjevali, opet sam tu pjesmu od Selimotia zabiljeio kao varijantu Duburove; nijesu se slagale! Ona je kraa, a i loija - tako je prosuuju. Jer dok je Dubur pjevao kako je djevojka trala u Nii, nala graane (Niiane) u damiji da klanjaju, javila im za udarac branski, kako je koji dopadao i u boj ulazio, u Selimotia ni traga o tome. Ipak ne kaem da je Selimoti lo pjeva - to mu je zanat i lijepu mu korist donosi, osobito uz ramazan; no svaki je pjevao po svome nainu ejifu i ukusu. I sada su mi jasne one silne varijante kod naih guslara; a radi uporede iznijeu i Selimotievu - ona se vie primie Vukovoj ("Junatvo i smrt Lopuine Vuka", IV, 54).13 Posebno interesantne pjesme u rukopisnoj zbirci Zaima Azemovia iz Roaja su one koje opjevavaju epske dogaaje iz njegovog ueg i ireg zaviaja (Sandaka) a odlikuju se ivou radnje, sugestivnim poetskim slikama i jednostavnom, ali funkcionalnom, kompozicijom. Ove pjesme donose svjeu leksiku grau, i za razliku od drugih epskih pjesama, u njima ima najmanje ponavljanja i optih mjesta. Takve su pjesme: Kako je Mehmed umruk ukinuo (181 stih), Fehratbegova Hankija izbavlja brau (376 stihova), Pogibija Meugorac Smaja (281 stih), Turko Mehoni (273 stiha) i Kako je Ibar dobio ime (311 stihova). Pored ve navedenih odlika pjesme iz Azemovieve rukopisne zbirke su znatno krae u odnosu na sandake krajinice, sadre elemente ojstva i etinosti, koje batini i bonjakomuslimanska narodna pjesma u svojoj najboljoj tradiciji. U pjesmi Turko Mehoni oita je tendencija narodnog pjesnika-pjevaa da izae iz rabl13
Stevan Deli: Citirana pjesma 79
Husein Bai
jenih kliea i pronae novi i ljepi izraz. Posve izuzetna je pjesma Kako je Mehmed umruk ukinuo, jer u njoj nema vitekog ogledanja epskih junaka, ve opravdanog kanjavanja silnika i gulikoa. Pjesma poinje simbolinim snom ljube nasilnika Hazira, koji e se na samom kraju pretvoriti u najsuroviju javu. Zmija u snu ali i dva vrana gavrana, vuci i lisice udopunjuju kobnu sliku i predosjeaj nesree koja ih nee mimoii. Vrlo sugestivna i bliska istorijskoj istini je pjesma Bojevi u Polimlju (prvi i drugi boj), koju je zabiljeio Rus, Pavle Apolonovi Rovinski i o kojoj R. Medenica kae: "Bojevi u Polimlju iz novembra i decembra 1879. god. Rovinski je s pravom izdvojio u posebni odjeljak. U pitanju je poznato ratovanje Arbanasa protiv Crnogoraca, kad su ovi pokuali da zauzmu Plav i Gusinje, koje je prema odluci Berlinskog kongresa trebalo da se pripoji Crnoj Gori. To je u stvari itav spjev od 700 stihova od Osmana Abdulaha iz Gusinja porijeklom iz Kua. Jedina poetski sainjena hronika meu pjesmama zabiljeena kod Rovinskog. Opjevana su oba boja, naroito prvi koji se prikazuje daleko podrobnije, i pjesma se po svojoj dinamici, ivosti izlaganja, svjeini i kompoziciji izdvaja od ostalih obrada."14 Iz jo u cjelini neobjavljenih rukopisa Andrije Luburia, posebno kad su u pitanju muslimanske pjesme iz nikikog kraja i drugih mjesta Crne Gore (Arhiv SANU i Arhiv Srbije) pomenuemo samo dvije pjesme: Mekii i Muovii i Svaa Mekia i Muovia, od Smaja (H) Adimusia, takoe iz Nikia. Drugih podataka o ovim kazivaima Luburi nije ostavio. Pjesme su zabiljeene u varijanti crnogorskih govora, s obzirom da je zapisivau ta varijanta bila bliska. Iz rukopisne zbirke (H. Baia) izdvajamo pjesme dvojice pjesnikapjevaa, rodom iz Plava, i to: Rustema Muminovia: enidba bega Ljubovia (401 stih), Mulja akovi, Ramo Suljkovi i Klimenta Jovan (105 stihova) i Pogibija Mali-bega Redepagia (351 stih), a od aba Jevria: Pogibija Hadimani Dura (361 stih), Kad Ganii u Roaje stae (201 stih), Stojko Piper i Kolainci (216 stihova). U pjesmi Stojko Piper i Kolainci sretamo stihove koje sadri i jedna crnogorska lirska pjesma. Zabiljeio ju je Ludvik Kuba15 prilikom putovanja kroz Crnu Goru. On za tu pjesmu kae da je andrijevika. Pjesma poinje stihom: Vila vilu preko Koma zvala. Bilo bi interesantno ispitati kako su neki stihovi ove lirske pjesme dospjeli u muslimansku epsku pjesmu i kako su u njoj nali adekvatno mjesto, koje se niim ne odvaja od sadrine i strukture ove epske pjesme. Ova pjesma se moe tretirati i kao
Radosav Medenica: Naa narodna epika i njeni tvorci, Obod, Cetinje - Beograd, 1975. godine 15 Ludvik Kuba: U Crnoj Gori, CID, Podgorica, 1996. 80
14
izdvojena iz junake pjesme i preobraena u zasebnu lirsku pjesmu koja, iako u desetercu, ima zasebnu melodiju i pjeva se karakteristinim glasom. Rustem Muminovi je rodom iz Plava. Znao je lijepo da pjeva uz gusle, ali je isto tako znao tano i s osjeanjem naglaavanja pojedinih rijei da kazuje stihove, drei se pjesama za koje je tvrdio da ih je nauio od starijih pjevaa-guslara. Uporeujui njegove pjesme s nekim ranijim zabiljeenim, lako se da uoiti da je zaista neke stihove pjevao istovjetno, dok je ponegdje skraivao i mijenjao tok pjesme, svjesno nastojei da ostavi bolji utisak na one koji su ga sluali. Imao je jo jednu "mahanu za pjevanje" kako je poee naglaavao, alio se da mnogo pui, da ga "grlo izdaje", pa se sticao utisak da uri da zavri pjesmu. Tada bi se naalio: "Da pobijemo one koji su za ubijanje, a da ostavimo one koji su od napretka, valjae nam za drugu pjesmu". Njegova pjesma o Boju na Noviu, koja u umjetnikom smislu nije slabija od pjesme Bojevi u Polimlju, koju je zabiljeio A. P. Rovinski (iako u njoj ima dosta istovjetnih stihova, koji upuuju na zajedniki izvornik); tvrdi da ju je uo od mula Jaha Musia, a ovaj od Abdulaha Kua. Ipak, to su dvije umjetniki vrijedne verzije, s tim to jezik Muminovieve varijante uva vie elemenata i specifinosti plavsko-gusinjskog govora. Slian primjer sretamo i kad je u pitanju pjesma Pogibija Mali-bega Redepagia. U dvjema muslimanskim varijantama ove pjesme postoji dosta istovjetnih i slinih stihova s objavljenom crnogorskom pjesmom Pogibija Mali-bega Redepagia (1872); (uo je Andrija Stani od Zala Guberinia, koji ju je, kae i spjevao), koju je zabiljeio M. S. Lalevi.16 Druga, jo neobjavljena varijanta ove pjesme sauvana je u privatnom arhivu Dervia Korkuta iz Sarajeva, nekadanjeg kustosa Muzeja na Cetinju, koju mu je poslao u rukopisu mula Hivzo J. Redepagi iz Plava. Trea verzija koju sam zabiljeio od Rustema Muminovia iz Plava je neto kraa, ali je kompoziciono preglednija i bolja, mada i ona sadri dosta istovjetnih stihova iz pomenute dvije pjesme, linosti i mjesto dogaanja radnje. Drugi pjeva abo Jevri je iz okoline Plava. Znao je zavidan broj krajinica bosansko-hercegovakog porijekla, jer ih je, kae, uio iz "pjesmarice". Bie da su u pitanju Narodne pjesme muhamedanaca u Bosni i Hercegovini - Koste Hrmanna, poto je on "imao samo jednu knjigu." uo je da postoji i druga knjiga, ali "do nje nije mogao doi". Jevri je znao dosta novijih pjesama iz nikikog, kolainskog i roajskog kraja, koje je nauio, kae, radei po mnogim mjestima Crne Gore. Pjesme je najee pjevao bez gusala, "za gusle treba no i posjednik," a on je malo vremena imao za dokolicu. Znao je dosta aljivih pjesama i bio je voljan da ih pjeva i kazuje.
Prilozi prouavanju narodne poezije (Zabiljeio M. S. Lalevi). 1938. god., Beograd, sv. 1. 81
16
Husein Bai
Zavriemo ovo kratko razmatranje o usmenoj bonjakoj epici jednom dobrano situiranom i tanom konstatacijom amerikog naunika Alberta Batesa Lorda (koju je izrekao govorei o ovoj epici), pronikavi u sr i smisao ove poezije, ne samo kao umjetnosti, ve prije svega kao povjesnice i riznice narodnog duha i tradicije, mogunosti da se posredstvom nje identifikuje i odbrani, kako svoje pravo na opstajanje, tako i svoju religiju i duhovnost, kulturu i bivstvo u cjelini, jer, objektivno, drugo mu nita nije ni preostajalo, ako nije htio da se asimiluje i nestane. Umjetnost je imala funkciju da se ti sadraji kau u to ljepoj i neobinijoj formi, kako bi lake bili zapameni i sauvani od zaborava. Zato A. B. Lord kae: "Jer u nunoj je prirodi tradicije da trai i odrava postojanost, da uva samu sebe. A ova istrajnost ne potie ni od izopaenosti ni od apstraktnog naela apsolutne umetnosti, ve od oajnikog prisilnog uverenja da ono to tradicija uva jeste samo sredstvo postizanja ivota i sree. Tradicionalni usmeni epski peva nije umetnik, on je prorok. Obrasci miljenja koje je on nasledio su ne za to da bi sluili umetnosti, ve religiji, u njenom smislu. Njegovi rasporedi, njegove antiteze, njegova poreenja i metafore, njegova ponavljanja i njegovog ponekad naizgled hotiminog, ivotnog naela u mitu, prie o udesnim podvizima, umetnost zapravo crpe svoju snagu. Mada je okrenula lea tradicionalnom znaenju da bi posmatrala te forme i na osnovu takvog posmatranja stvorila nova znaenja."17 Iako jo nije u cjelosti prouena, sistematizovana i objavljena (tanije reeno: to je uraeno samo fragmentarno), bonjaka epika s podruja Sandaka, ali i neto ire na teritoriji: Crne Gore i Srbije, visoko je rangirana u djelima najeminentnijih svjetskih naunika, i kao umjetnost i kao egzemplar i potvrda njihovih naunih interesovanja i rezultata i slui na ast, kako tvorcima (narodnim pjesnicima-pjevaima), tako i bonjakom narodu u cjelini, koji ju je uvao, prenosio i dograivao kao svoje najdragocenije duhovno nasljee.
17
Albert B. Lord: Peva pria, Idea, Beograd, 1990.
82
Novak KILIBARDA DUH HOMERSKE NEPRISTRASNOSTI U USMENOJ EPICI CRNOGORACA I BONJAKA Kada, ovom prilikom, pominjem homerski duh, mislim na moralni elitizam pjesnika Ilijade koji se glasi nepristrasnou u prikazivanju suprotstavljenih strana - Ahejaca i Trojanaca. Kako je istakao Milo N. uri, Hektor je hrabriji, valjatniji i humaniji junak nego Ahilej. To znai da italac koji ne zna da je Homer ahejski pjesnik, moe pomisliti da je Ilijadu ispjevao Trojanac. U ovom radu ukazau na dva trenutka homerske nepristrasnosti: jedan je u crnogorskoj usmenoj pjesmi Banovi Strahinja, drugi u bonjakoj, takoe epsko-deseterakoj, erzelez Alija i Vuk Jajanin. Prvu pjesmu je zapisao Vuk Karadi od Starca Milije iz Rovaca, a drugu je pribavio Kosta Herman od, za nas bezimenog, pjesnika-pjevaa iz Gacka. Dakle, govoriu samo o dva reprezentativna primjera iz zamanog korpusa usmene klasine epike koja se iskazala na jeziku Crnogoraca, Srba, Bonjaka i Hrvata. U etirma pjesmama Starca Milije, koje brojem stihova doseu Gorski vijenac, moralno je najuzvieniji lik turskog askera, staroga dervia. Napominjem da galeriju likova u Milijinoj poeziji ine i legendarna i istorijska lica: Marko Kraljevi, Ivo Crnojevi, Leka-kapetan, Jugovii, Relja od Pazara, Milo od Pocerja, Banovi Strahinja, imenovani hajduci i dr. Da Starac Milija po moralnoj nepristrasnosti nadilazi i Homera pokazuju sljedei detalji iz njegova ivota. Stari Milija bio je vidno izranavljen po glavi kad je Vuk od njega zapisivao pjesme u Kragujevcu 1822. godine. Ti duboki oiljci ostali su mu iz nekakva njegova sukoba s kolainskim Turcima. Poslije toga dogaaja morao je da bjei iz svoga rodnog mjesta. Beskunik je dobjeao u Poeku Nahiju u Srbiji gdje e kao izbjeglica ostati do kraja ivota. Svoju pustu sudbinu starac je utapao u rakiju, pa je zapisiva Vuk imao neugoda sa starim pjesnikom-pjevaem iz Rovaca koji mu, pjevajui uz gusle, saoptava pjesme. Nije Milija htio da pjeva bez rakije, a kad mu se ponudi
83
Novak Kilibarda
pie, nije htio da pije iz suda koji mu je pruen, no je rakiju sasipao u uturu, koju je nosio u jandiku, te iz nje pripijao tokom pjevanja. Kad neko, alei se, zaite da se poslui njegovom uturom, starac mu ne bi dao napominjui - da zna kakva je rakija, ne bi traio da je pije! E, takav Milija, ovjek koga su turske vlasti obeskuile, pjesnik koji svoju graansku pusto zaliva alkoholom, izgradio je moralno kolosalni lik Turina - starca dervia, u svojoj pjesmi Banovi Strahinja. Iako ne znamo ta je sve Homer kao graanin doivljavao, moemo rei da je Starac Milija njegov direktni pjesniki potomak. Nastojau da to pokaem analizom njegove pjesme Banovi Strahinja. Strahinja, vitez iz Banjske kraj Kosova, preobuen u tursku eisiju, uplovio u more turske sile na polju kosovskome ne bi li doznao gdje je svoj ador razapeo silni Vlah-Alija, koji mu je dvore razorio, majku konjma pregazio i ljubu zarobio. Trai Ban tursku divaniju koja ne slua cara ni vezira, pustahiju za koga je careva vojska to i po zemljici mravi. Nedvojbeno, u odnosu na Strahinjiev viteki fanatizam, Don Kihotov pohod na vjetrenjae - isti je realizam! Ispred Servantesova zanesenjaka mlataraju drvene vjetrenjae, a ispred Strahinjia je Kosovo, uzdu i poprijeko proniklo turskim kopljima i handarima. Da se kia prospe s nebesa, ne bi kapnula na zemlju no na turske hate i junake! im je ugazio u tursku ordiju, Strahinjiu se otmu oi na jedan ador s kraja vojskom skrknutog Kosova. Pomisli da je to ador pod kojim se njegova ljuba napastvuje, pa nahrupi unutra da vidi je li cilj pogodio. No, vitez, koji je metonimija zamaha bez uzmaha, nalazi pod adorom ovakvog junaka: Ne bijae silan Vlah-Alija, no bijae jedan stari dervi: bijela mu prola pojas brada, s njime nema niko pod adorom. Bekrija je taj nesreni dervi pije Turin vino kondijerom, no sam lije no sam au pije, krvav dervi bjee do oiju! Kad Ban, preobuen u tursko oelo, upita bi li mu mogao rei gdje je Vlah-Alija svoj ador razapeo, podnapiti starac poznade Strahinjia i njegovim ga imenom oslovi. Ustraeni vitez Strahinji planu, kao bajagi oljuen to ga pijani bekrija uvredljivo naziva kaurinom. Na to e dervi natenane odgovoriti da on dobro poznaje Banovia Strahinju iz malene Banjske kraj Kosova. Veli on da jednako poznaje i Banovo elo i njegove oi obadvije i dva mu mrka brka i oga pod njim i hrta Karamana za njim! Onda Turin podsjeti Strahinjia na ono to se dogodilo pomeu njih dvojice u zemanu, ime zapoe jedan od najuzvienijih moralnih razgovora u svjetskoj knjievnosti!
84
Duh homerske nepristrasnosti u usmenoj epici Crnogoraca i Bonjaka
Pria dervi da je robovao u Banovoj tamnici za devet godina. Poslije tolikoga tamnovanja, Strahinji je uvidio da e propasti zmija od Turaka u lednom zindanu, pa je pustio roba na otkupe - veresijom! Ali kad je, na rije osloboeni Turin, doao u postojbinu mu, ovi su ga jadi zabuili: U dvorove kuga udarila, pomorila i muko i ensko, na odaku niko ne ostao, no ti moji dvori propanuli, propanuli pa su opanuli, iz duvara zovke proniknule. to su bili lavi i timari pojagmili Turci na miraze... Nesta blaga nesta prijatelja. Izgubivi imovinu i prijatelje, dervi nije mogao poslati otkup na koji ga Strahinjieva plemenita rije obavezuje. Postao izdvojenik i usamljenik bez premca, a valja ivjeti! Onda se mezilskih dohvatio konja, stigao u Jedrene, tu ga vezir primijetio i caru ga preporuio. Kad car vie da je pridolica junak od megdana, ree da ga upiu u tevter vojnika koji slue cara dovijeka. Ovaj detalj, ili lokalni sie, ima u umjetnikoj gradnji djela dvostruku funkciju. Rasvjetljava injenicu koja je opredijelila Banovia Strahinju da pusti roba na otkupe veresijom, odnosno na rije. Odrednicom zmiju od Turaka Ban upravo naglaava sveukupnost dervieve linosti koja e impresionirati i turskoga cara da ga primi u svoju elitnu jedinicu. A carev doivljaj dervia kao junaka od megdana indirektno upuuje na injenicu da je u Banovoj odluci da na rije pusti devetogodinjeg roba manje samarianstva nego doivljaja ovjeka koji obavezuje da se cijeni. ao je bilo vitezu iz Banjske da jedno momako-viteko lice ispiju tamnike memle i akrepi, pa, iako je taj zarobljenik zmija od Turaka. Interferentna saradnja ta dva detalja u pjesmi samo je jedan primjer Milijine pjesnike genijalnosti koja se u svim njegovim pjesmama dosljedno manifestuje. Pjesnikovo rjeenje da dervi svoj nerjeivi ivotno-moralni problem razrijei odlaskom caru u vojnike nedostino je elitan umjetniki detalj u gradnji lika dervia-roba-viteza. Samo takva odluka njegova brie iz itaoeva alijas sluaoeva doivljaja toga lika svaku i primisao da je takav uzorni ovjek mogao drukije postupiti. Samo utapanje svoga ivota u more vojnike bezlinosti, i drugovanje s rujnim vinom, koje otupljuje otricu sjeanja na neispunjeno povjerenje koje mu je pruio Strahinji, pronalazi jedinu ivotnu trasu koja je dostojna takvoga ovjeka. ta se dalje dogaa u pjesmi, kako pjesnik dalje usaglaava interferentnost svakog sa svakim detaljem u kolosalnoj umjetnikoj graevini?
85
Novak Kilibarda
Stari vojnik-dervi, kome je vince toliko udarilo u lice da izgleda kao da je krvav do oiju, pita Strahinjia Bana je li to on doao da od njega trai otkupe koji su dogovoreni. Ban je turski govorio, bio je u turskom oelu, sve se moglo pretpostaviti! Pita to dervi i odmah se sa alom povjerava da on nema pare ni dinara! Kad se Strahinjiu rasvijetli pred oima kakvu je ljudskovinu pustio na veresiju, ispria on svom bivemu robu svoju zlu sudbinu koja ga je dovela u carski tabor na Kosovu. Kad ispria ta je doivio od Vlah-Alije, zamoli staroga dervia da ga turskoj vojsci ne prokae. Ta Banova molba takoe dograuje i njegov lik i lik dervia. Molba da ga dervi turskoj vojsci ne prikae maestralno sputa fanatino saetog viteza na nivo realnog ovjeka. Njegovo bez uzmaha kretanje na Kosovo moglo bi se doivjeti i kao pretjerano donkihotstvo da nijesu u njegov lik ugraeni detalji realnog ivota. Ovaj detalj upravo pokazuje da je Strahinji svjestan kako njegov put do cilja moe biti prekinut ako turska vojska, koja je pritisla Kosovo, dozna da se kaurska zmija, preobuena u tusrku eisiju kree Kosovom. Jo jedan zrak ivotnog realizma svijetli iz ovog detalja. Naime, psiholoki je sasvim uvjerljiv Banov strah da ga stari podnapiti dervi moe prokazati vojsci u trenucima kad se iskazuje kao dunik koji nije opravdao povjerenje koje mu je ukazao Strahinji. A onda taj detalj, u kojem Ban alaljuje derviev dug, posebno opravdava dervievu odluku da Banu obea svoju odanost. Bolje rei, doivljavanje Banovih vrlina za devet godina tamnovanja, i posebno Banovo povjerenje da ga pusti veresijom, utemeljili su dervievu odanost, a saznanje da Strahinji nije doao na Kosovo da nakudava dugovanje, usmjerili su derviev odgovor u obliku krajnje zahvalnosti Strahinjiu. Moralno utemeljeni ovjek, nekadanji muki delija koji je impresionirao Banovia Strahinju, i skrenuo na sebe panju cara turskoga, ovako odgovara ovjeku koji ga je bio utanaio za devet godina: Ti sokole, Strahinjiu Bane, tvra mi je vjera od kamena. Da e sade sablju povaditi, da e pola vojske pogubiti, nevjere ti uiniti neu, ni tvojega ljeba pogaziti. Iako sam bio u tamnici, dosta si me vinom napojio, bijelijem ljebom naranio, a esto se sunca ogrijao, putio si mene veresijom... Ne moe se odgovoriti na pitanje da li se vie udivljava Ban Derviu ili Dervi Banu! A dive se jedna drugoj dvije beskrajno udaljene slinosti, odnosno dvije stopljene moralne identinosti. Strahinji se divi starome
86
derviu koji u vino to ga je obuzelo nije utopio svoju ljudskovinu. Dervi se divi vitezu kome su na hatu brodi e go da dou vodi! Interferentna udivljenost dvojice vitezova u Milijinoj pjesmi jako podsjea na obostranu udivljenost trojanskog kralja Prijama i ahejskog prvaka Ahileja. Kralj trai od Ahileja tijelo svoga sina Hektora da bi ga dostojno sahranio. Odluka da trai svoga mrtvoga sina od junaka koji ga je dobio na megdanu upravo je divljenje tom junaku i uvjerenje da e takav junak postupiti kako je i postupio, znai divljenje takvoj linosti. U junatvu nenadmani sin kralja Peleja i boginje Tetide, udovoljivi zahtjevu, iskazao je divljenje prema starome kralju jer smatra da bi i njegov otac, kralj Pelej, tako postupio. Ahileja je podsjetio kralj protivnike strane na svoga oca, staroga kralja koga nije vidio ve deseet godina. Nije ga vidio krivicom drugoga Prijamova sina - Parisa otmiara. Ali ljudskovina sve pobjeuje! Ne znam za tree obostrano udivljenje dvojice ljudi u svjetskoj knjievnosti koje bi moglo stati ravnopravno uz ova dva udivljenja - kod Homera i Starca Milije! Pred Homerom je bilo prostranstvo epa kad je pjesniki kitio razgovor Prijama i Ahileja pod adorom ahejskog prvaka, a Miliju je sapinjala guslarska pjesma koju je trebalo pjevajui graditi kad je opisivao razgovor Strahinjia Bana i staroga Dervia pod njegovim adorom. Stiskali su Starca Miliju i prostor i vrijeme, ali on je s tom smetnjom izlazio na kraj na svoj, u naoj usmenoj epici nedosegnut, nain. Pjesnika uslunost naizgled znaenjski obine, i svakodnevne, rijei Milijino je osnovno pjesniko sredstvo. Konkretnije, ne davanjem novog znaenja konkretnoj rijei, nego pronalaenjem adekvatnog mjesta datoj leksemi Milija izgrauje i najdelikatnije situacije i psiholoku unutranjost likova. Evo tih primjera. Vidjeli smo kako je u pjesmi opisano turskom vojskom preplavljeno Kosovo. Da kia pljusne ne bi skvasila kosovsko polje, no turske tabore! Kad se Dervi jemina Banu da ga ne bi prokazao tusrkoj vojsci ni kad bi isti Ban svojom sabljom satro pola carske vojske, malo prije naglaena mnogobrojnost turske vojske sloi se s Dervievom rijeju pola kojom se naglasi, s jedne strane, Dervieva neograniena vjernost Banu i, s druge, snaga Banovog zamaha sabljom! italac odnosno slualac je u prilici da zapostavi hiperbolu kao pjesniko sredstvo i da doivi Bana u njegovoj realnoj kompletnosti koju nudi pjesma: Strahinji je drugo sunce na Kosovu, nema te vode hladne koja ne nudi brode Banu i njegovu ogu! Derviev iskaz da Ban vie voli hrta Karamana nego i oga, hata koji vode ne pita za brode, ima dvije slube u pjesnikoj arhitektonici Milijine pjesme. Banov ljudski strah od mogunosti da ga prepozna turska vojska stapa se ivotnim realizmom sa Banovom ljubavi prema hrtu. A posebno naglaava istinitost naizgled udnog podatka da je svoga roba, dervia, Banovi Strahinja i vinom napajao! Moemo da pretpostavljamo da se Ban udiv87
Novak Kilibarda
ljavao zmiji od Turaka dok je s njim razgovarao, dok su pili vino zajedno, dok su zajedno etali po suncu. Suanj i gospodar! Otkud Dervi zna da Ban vie voli hrta nego hata, da li se to moglo zakljuiti gledajui kroz mazgalu iz lednog zindana, ili iz razgovora s Banom? Milija samo rijeju ili sintagmom, ak bi se moglo rei - jezikim i stilskim gestom, nagovijesti mogunost sluaocu, kao i nama dananjim itaocima, da na osnovu toga izabranog detalja kompletira konkretni lik ili datu situaciju. Valja napomenuti da slika dvaju pasa - Odisejevog Arga kod Homera i Strahinjina Karamana kod Starca Milije, imaju istu uslunost u dogradnji likova Odiseja i Strahinjia. Bezmalo, u oba sluaja se vjerni ovjekovi pratioci antropomorfizuju. To se u knjievnim djelima postie tako to i Arg i Karaman uplovljavaju u ljudsku uoblienost Odiseja i Banovia Strahinje. Kad Arg prepoznade Odiseja, koji je bio odsutan dvadeset godina, i kad Karman zamijeni Banovu tazbinu, koja je okrenula glavu od njegove drame, oba ta hrta iskoie iz uobiajenih abaura opisa psa kao ovjeku vjerne ivotinje. Volio bih znati koji se trei pas u knjievnosti ugradio u glavni lik junaka djela onako cjelovito kako su se ugradili Arg i Karman! Da je Starac Milija itao Homera, ne bi ga, u tumaenjima pedantnih istraivaa, oprala gora ni voda, da se nije inspirisao Odisejom. Svinjar Eumej i pas Arg povratili su Odiseju duh njegove Itake, a hrt Karaman nije samo zamijenio Banovu licemjernu tazbinu, nego je ulio i dah ljubavi u razgnjevljenog viteza koji je krenuo u gotovu pogibiju. Iako je bio sapet stihom i vremenom, pritisnut godinama, ranama i arkijom, Starac Milija je psiholoki kompletirao likove Strahinjia Bana i Dervia mimo normi usmene deseterake epike kojoj anrovski pripada. Tvorac Dervia i Banovia Strahinje ne da se satjerati u pregratke teorije knjievnosti. Pjesnici kao to su Starac Milija niti preuzimaju pjesnika rjeenja od drugih, niti drugi to od njih mogu preuzeti. Moralna nepristrasnost nije pjesnika slika, no stanje duha koje pjesnici pojedinano na svoj nain iskazuju. Sada da vidimo kako se glasi homerski princip moralne nepristrasnosti u bonjakoj alijas muslimanskoj pjesmi erzelez Alija i Vuk Jajanin. Uvod pjesme je opis porodinog detalja iz begovskog miljea. Staroga Jakub-pau na kapiji dvori hajduk Husein, danju ga uva, a ponoi painicu ljubi. Karakteristikom hajduk pjesnik kompletira lik Huseinov: nikakav njegov potez ne moe iznenaditi zato to je on hajduk, ili razbojnik. Razumije se, hajduki karakter ne umanjuje violentnost Huseinova erosa, ba naprotiv. A da je Husein silan ljubavnik indirektno kazuje mlada painica. Ona ui svoga dilbera gdje da pobjegne od gnjeva staroga Jakubpae koji je od Kumrije robinje saznao za ljubavnu vezu hajduka i painice. Nasjetovala je painica svoga milosnika Huseina da ide Vuku Jajaninu,
88
obukla ga u paino oelo, opremila mu hata iz painih harova i snabdjela ga dukatima. Tolika naklonost painice odista je mjera ljubavnih noi koje je s hajdukom Huseinom provodila. injenica da tako opremljenog hajduka-ljubavnika srdano prima Vuk Jajanin, i s njim se bratimi, dograuje lik nevjernog sluge staroga Jakub-pae. Morao je Husein svojom pojavnou impresionirati silnog Jajanina da mu prui pobratimstvo. To opet posredno tumai mladu painicu, pa i pau Jakuba. Nije paa odabrao kogamudrago da mu uva ulaz u saraj, a painica nije bilo koga uvela u svoju lonicu. Tako anonimni pjesnik-pjeva iz Gacka sposobnou da svaki detalj u pjesmi viestruko interferira s drugim detaljima pjesnikog tkiva dostie tu istu stvaralaku sposobnost Starca Milije, o kojoj je bilo rijei. Da je hajduk Husein ponio sa sobom i srce i pamet mlade painice, dokazuje njen predlog koji mu u Jajce alje po slugi Mitru Latininu. U pismu koje je donio abernik painica predlae dvojici pobratima - Vuku Jajaninu i hajduku Huseinu, da potegnu vojsku na Sarajevo. Veli da su se za to namjestile prilike: nekakva boleina u narod udarila, a prvi sarajevski junak, erzelez Alija, negdje nadaleko otiao. Moe se sarajevski eher porobiti. Painica dalje predlae da vojska njihova spali Sarajevo, da zakolju Jakub-pau starog, da Jajanin Vuk ugrabi sestru Alije erzeleza, da hajduk Husein uzme nju, mladu painicu, za vjernu ljubovcu. Surovost predloga mlade painice - paljevina, klanje i otimaina, ublaava se injenicom to je Jakub-paa otvorio prostor za surovost toga njena predloga. Naime, kad je Kumrija robinja dokazala pai da mu hajduk hanumu ljubi, Jakub-paa je odmah donio odluku da se hajduk zakolje, a nevjerna ljuba rastrgne konjma na repove. Tako se maestralno dopunjavaju spremnost Jakub-pae na surove kazne i odlunost mlade painice da mu istom mjerom treba vratiti. I lik Vuk Jajanina graen je direktno i indirektno, a umjetniki je sliven kao i ostali likovi u pjesmi erzelez Alija i Vuk Jajanin. Dok je Husein hajduki spreman da se odmah prihvati predlog painice, dotle se Vuk Jajanin neka da pristane. Vuk se plai da e mu u pohodu na Sarajevo izginuti mnogo vojske, a lino ga je strah od junaka erzeleza pa iako ga nema u Sarajevu. Ali navaljivanje pobratima Huseina, koji je motivisan eljom za painicom i namjerom da pai priredi onu smrt koju je paa bio njemu namijenio, Vuk pristade te pobratimi krenue s vojskom na Sarajevo. Stie silna vojska iz Jajca u Sarajevo. Huseinu poe za rukom da uini sve to mu je painica predloila. Zakla Jakub-pau starog i orobi mu dvore, a painicu smjesti iza sebe na sapi onoga hata od megdana koga mu je ona ista darovala. Vuk Jajanin opsjeo s vojskom ardak erzelezov koji s kule amazonski brani Alijina sestra Ajkuna. Brani se junaica s kule, stotinu im ubi konjanika, ali nestade joj praha i olova! No ni tada se ona nije predala, no po sivome sokolu poslala saiju svome bratu Aliji koji je
89
Novak Kilibarda
tada blagovao kod svoga prijatelja od Avale Pore. Dok je soko do Avale prolijetao i dok je erzelez od Avale do Bosne stizao, jajaki bojovnici: uhvatie erzelesku seku, poklonie Jajaninu Vuku. adijahu porobiti kulu, Alijinu pogaziti majku, al ne dade Jajanine Vue: Kad junaka doma ne imade, sramota je porobiti Kulu, a grijota pogazit mu majku jer je dobra rodila junaka! Pjesnik-pjeva iz Gacka vrhunskim umjeem da se viestruko interferiraju detalji u pjesmi istie nemjerljivu razliku izmeu dva bojovnika viteza Vuka Jajanina i hajduka-sluge Huseina. Vuk oklijeva da prihvati predlog painice, jer zna cijenu i junatva i potenja, a hajduk i ljubavnik Husein ustreptao je od njena predloga, jer se on srodio s pljakom i ubijanjem. Pjesnik dograuje lik viteza Vuka isticanjem njegove moralne sposobnosti da viteki potuje svoga hrabrog protivnika erzeleza. Nee da mu robi Kulu s koje mu je ubljeno sto konjanika, ni da mu kastiga majku, zato to je dobra rodila junaka. Tako bonjaki alijas muslimanski pjesnik gradi lik aurina i kaurina Vuka Jajanina. Tako pjesnik ostvaruje epski lik istorijskoga lica - despota Vuka Brankovia koji je sa svojim etama, kao uslunik maarskog kralja prodirao do duboko u osmansku Bosnu. Kako je istakla enana Buturovi, istorija struji kroz estetsku ostvarenost pjesme erzelez Alija i Vuk Jajanin. Pjesnik-pjeva iz Gacka ovako dograuje lavirint svoje knjievne graevine. Soko donosi knjigu erzelezu na Avali. Sestrina poruka se slae sa snom koji je Aliji pretskazao tragiku njegove kue u Sarajevu. Ahilovski rasren i strahinjiki odluan, erzelez stie u Bosnu, kupi vojsku i sustie Jajanina i Huseina, koji su se sa iarom primicali Jajcu. Udar Alijin na protivnike pjesnik rjeava na psiholoki cizeliran nain. Prvi erzelezov potez bio je jednozamano presijecanje Huseina i painice, koji su se bili stopili na hatu od megdana. to bi se narodski reklo, o njihovoj smrti pjesnik ne zucnu ni rijei! Valjda o hajduku koji kolje, robi i dije nije bilo prilino govoriti kao o junaku koji je kadar stati ispred Alije erzeleza! A o painici, izvoritu svih nesrea koje su se izreale otkad je ona pozvala na meke dueke rasnog hajduka, nije trebalo nita vie rei. No, umjesto toga kazivanja pjesnik je ostvario jednu enigmu. Veli da je painica bila trudna, te da Alija erzelez u njoj muko edo presijee. Reeno je da je prola godinica dana od Huseinova bjeanja u Jajce do primanja knjige od painice, koju u Jajce donosi Mitar Laninin. Da nije moda stiha radi, i
90
anrovski uobiajeno, pjesnik-pjeva pod godinicom podrazumijevao jedanaestomjeseno vrijeme? Kao ono to usmeni epski pjesnik kae da se crni arapi ljube u bijela lica. Ako je tako postupio, to otvara prostor da se motivacija painice da predlae Vuku i Huseinu surovi obraun s paom Jakubom i Sarajevom ublaava mogunou da se u njen takav stav upleo motiv budue majke. Onda se mogunost doivljaja lika painice dvostruko uslonjava. Kad saznade za njeno nevjerstvo Jakub-paa stari ree da e je rastrgnuti konjma na repove. No proe godinica dana a to ne uini. Da mu moda ona, koja je i violentnog hajduka smamila, nije trajno srce ponijela? Da nije, moda, ta bosanska eherzada nekako izmamljivala dan po dan od svoga ivota, od starca kome je ivo srce ponijela? Da nije u toj borbi za ivot zaeto njeno muko edo? A kad se prisjetimo njene krajnje erotske naklonosti prema hajduku, zar ne moemo dointuirati i Huseinova nasljednika u njenom zagrljaju na mekim duecima u dvoru Jakub-pae starog. Rijeju, pjesma o kojoj je rije provocira domiljanje, bolje rei pjesma sluaoca alijas itaoca opinjava kao Pikasova slika ije bi prepriavanje doivljaja njene sadrine znailo banalizaciju umjetnike zagonetnosti. Kako radnja pjesme ide ka svome kraju tako kompoziciono majstorstvo i umjetnika snaga produbljuju likove. Tjera Alija Vuka koji mu na hatu izmie. Ako na nj zamahne sabljom, obrezae sestru na sapima Jajaninova konja. Ne moe erzelez ni da ga gaa buzdovanom, jer i tako moe sestru ubit na sapima. A kad je gonilac na svoga protivnika pustio buzdovan, Vuk Jajanin je za brezu minuo. Topuz je kroz brezu proletio i mrku Vuku dohvatio ruku. Pjesnikov odabir breze, kao drveta koje je zaklonilo Vuka od buzdovana, nije nimalo sluajan! Njeno lijepa breza matovito je odabran detalj za opis dogaaja koji svojom irokom pitoresknou ini jednu od uoljivih karakteristika bonjake usmene epike. Bijela, njena i treperava breza kao da je sestra Ajkune koja drhti na sapima hata iza junaka koji ju je ugrabio. Eto takva breza zatiti ivot i amazonke Ajkune i viteza Vuka Jajanina. Ranjeni Vuk trai od erzeleza da mu pokloni ivot. Kae: Kriv nijesam oinjeg mi vida, a daba ti tvoja mila seka. Kao da je junak erzelez dointuirao viteku vrlinu Vuka Jajanina - da mu u Sarajevu ne pohara Kulu i konjima ne pregazi majku, pa mu oprata ivot. Vukov predlog da brat prihvati sestru naglaava injenicu da Jajanin nije ni planirao dogaaj koji se izmeu njega i erzeleza desio. Kao da su Vukova ljudski jednostavna izjava kriv nijesam oinjeg mi vida, i sestra Ajkuna iva i zdrava iza njega na hatu, zaustavili erzeleza da ne ide u konani obraun. Kao to je pjesnik-pjeva zadovoljio sluaoce, i nas dananje itaoce, rjeenjem da onakvog Huseina Alija erzelez ne sijee
91
Novak Kilibarda
nego presijee, tako spaavanjem Vukova ivota pjesnik produava viteku dobrotu junaka Jajanina, koja se iskazala prihvatanjem Huseina za pobratima i, posebno, potovanjem Kule i majke Alije erzeleza. Rijeju, pjesnik-pjeva iz Gacka rjeava poteze u gradnji likova i kompoziciji djela onako kako to ti likovi zasluuju i kako konzument s receptorima za umjetnost prihvata. Samo veliki pjesnici-pjevai, kakvi su Starac Milija i bezimeni Gaanin, svoju maksimalnu saradnju s elitnim sluaocima produavaju i s itaocima. Kraj pjesme razrjeava agonalnu prirodu epskog junaka Alije erzeleza, po snazi agona roenog brata Ahileja iz Ilijade i Marka Kraljevia iz Milijine pjesme Sestra Leke kapetana. Poslije sukoba s Jajaninom i njegovom vojskom, erzelez je sjeo u travu s osloboenom sestrom Ajkunom. Ne pita je ta se s majkom i Kulom dogodilo u Sarajevu, no kako izgleda Vuk Jajanin. Kao da hoe da provjeri da se moda nije prevario kad je pokazao velikodunost prema junaku koji to ne zasluuje. I pita erzelez sestru: O Ajkuna, mila moja seko, ja ne vieh Jajanina Vuka, kakve slike bjee i prilike, daj mi pravo, napretka ti, kai! Ajkuna, jednako amazonska junakinja i njena enska dua, odgovorom svom bratu vraa dug ovjenom junaku Vuku koji je potedio i njihovu majku i njihovu Kulu. A moe lako biti da je nju takav Vuk zagrijao mukom toplotom dok mu se privijala uz lea na hatu od megdana. Veli Ajkuna svome bratu Aliji: Hou, brate, ivota mi tvoga! Bjee tvoja slika i prilika, na te bjee dobro nalikovo, ini mi se, moj brate Alija, boljeg srca od tvoga bijae! Homerski agonalac koji u svakom trenutku hoe najbolji da bude i odlian meu drugima, dvojnik Marka Kraljevia, koji sijee ruku Novaku kovau samo zato to je rekao da je Musa Kesedija od njega bolji junak, potee svoju otru sablju i zakla sestru kako janje malo. Kraj pjesme erzelez Alija i Vuk Jajanin zadahnut je Kuranom. erzelez uzima dvije glavnje crne i kae: Dok ja klanjo turskoga namaza, ako sestra prava srca bila, dvije glavnje dvije breze bile, grane dale, a list razavile. Ako sestra kriva srca bila, crne bile ka to no su sade.
92
Dok je erzelez otklanjao namaz, dvije su crne glavnje ozelenjele, grane dale, a list razavile. Bile su njeno bijele u uzrastu kao i ona breza koja je zatitila od Alijinog topuza i Ajkunu i Vuka. Tako su antropomorfizovano stasale tri breze u ovoj romaneskno organizovanoj pjesmi. Alija erzelez se vie kuranski nego ahilovski kaje. Kad je vidio ozelenjele glavnje, jaoknuo je: Avaj meni, moja mila majko / u ijedu posjekoh djevojku! Umjesto zakljuka dvije napomene. 1. Da je pored junatva bilo i ojstva u megdanskim i ratnikim sukobima muslimana i hriana, na prostorima jezika kojim govore Crnogorci, Srbi, Bonjaci i Hrvati, svjedoi, pored ostalih, i sljedei detalj iz Putopisa Evlije elebi: Kad nai junaci na ovoj krajini padnu u hrianstvo ropstvo i tom prilikom jedu i piju za stolom, oni se pobrate s hrianinom i zakunu mu se na vjernost. Hrianin da vjeru muslimanu da e ga u sluaju potrebe izbaviti iz nevjerskog ropstva, a musliman, opet, zada vjeru hrianinu i rekne da e ga izbaviti od Turaka ako padne u ropstvo. Kao to je rekao Munib Maglajli, dobrosusjedsko uvaavanje u razliitostima (vjerskim, nacionalnim) - koje je zalog i nae budunosti - postojalo je i odravalo se i u vrlo sloenim okolnostima u prolosti na ovim prostorima. 2. Uporednom analizom reprezentativnih primjera iz opirnog zbornika hrianske, posebno crnogorske, usmene epike i usmene epike jugoslovenskih muslimana, odnosno Bonjaka, lako se primjeuje da se u tu epiku homerski duh produio. Onaj duh koji u protivniku vidi ovjeka prema kome se treba ovjeki odnositi. Na tu epiku treba ukazivati kao na etiku itanku koja je ljekovita za ovo surovo vrijeme.
93
Marina ROJC-OLAKOVI TRADICIONALNA PRIA U PREDANTROPOCENTRINOM I ANTROPOCENTRINOM DRUTVU UVOD Namjeravam ukratko opisati pojavne oblike usmene narativne tradicionalne knjievnosti u vie ili manje razvijenim drutvenim zajednicama. U prvom dijelu izlaganja govorit u ukratko o inuitskoj (eskimskoj) tradicionalnoj tehnici tvorbe prie, koja je analogna najstarijoj knjievnoj tvorbi drugih predantropocentrinih drutava; u drugom dijelu definirat u pojam tradicionalnog preko ukazivanja na netradicionalne elemente u bonjakoj epici, a u treem o epskoj tvorbi tradicionalnog pjevaa Murata Kurtagia. oOo Najrazvijenija usmena tradicija koju poznajemo jest ona stare Grke, a mnogi znanstvenici vjeruju da su visoko razvijene bile i usmene tradicije Egipta, Mezopotamije i Perzije. Premda je u svima njima postojao odreeni oblik pismenosti, pismo je sluilo prvenstveno ili ak ekskluzivno za neliterarne svrhe (na primjer, za pravljenje spiskova ili voenje raunovodstva). Knjievnost je nesumnjivo cvjetala i u ovim drutvima, ali u usmenim oblicima. Najvii i najuzvieniji oblik umjetnike knjievne ekspresije u tim drutvima bila je herojska epska poema, koju se ponekad pjevalo mnogo sati, a ponekad je imala gigantske proporcije i trajala danima ili ak tjednima. Danas se svi divimo Gilgameu, Ilijadi i Odiseji, kao usamljenim ostacima tih slavnih civilizacija. Mi takoer znamo da njihova izvorita treba nalaziti u ritualu i manje razvijenim oblicima pripovijedanja pria. tovie, mi moemo razumjeti njihovo esto skriveno znaenje samo kroz prouavanje jednostavnih i skromnih tradicionalnih pria, jer u njima se mit jo nije racionalizirao. Blizak nam je Homer, jer ono to je on opisivao i dalje jest vie nego aktualno, a Homerova zbilja jest i naa. I mi ivimo u drutvu koje cijeni heroje i narodnu vladavinu, a strahujemo od ratova, divljaka i silnika-tirana.
95
Marina Rojc-olakovi
Kao to je u Homerovom vremenu svijet vodio kralj, bogovi i religije, tako je i u naem svijetu. To je antropocentrini svijet! U njemu ovjek po Bojoj volji vlada prirodom; a kao sebi otueni rob Bogu, Drutvu, i nekom obliku etikog ponaanja, on je apsolutni gospodar nad ivotinjama i biljem. Epopeja, koja je najvee dostignue knjievnosti Staroga Svijeta, a koju smo primili u nasljee, bila je komponirana usmeno. Iz nje smo naslijedili pojam heroja, nain i oblike estetike ili umjetnike ekspresije, religijske, filozofske, politike i etike koncepte. Ali umjetnost ovih velikih civilizacija takoer je sadravala, esto u vrlo zagonetnim oblicima, neke prie i predstave kojima je izvorite zasigurno prebivalo u ljudskom drutvu koje je prethodilo revolucionarnom antropocentrinom pogledu na svijet. Ti likovi i prie i dalje snano djeluju na nas. Nezaboravan je strahotni Kiklop, koji jede ljude i ne dri ni do Zeusa ni do drugih bogova s Olimpa, ili Kirka, proroica s Otoka Mrtvih koja ljude pretvara u svinje, ili Protej, koji se po svojoj volji transformira iz ivotinjskog lika tuljana u lik druge zvijeri, ili biljke, ili vatre, kao i Sfinga i druga natprirodna bia koja su bila toliko monija od ovjeka. Takoer, junak nije mogao svojom vlastitom snagom svladati ova udesna bia, nego samo s nadljudskom pomoi (u liku boginje, nekog boga, vile, duha pomonika, pomou natprirodnog oruja, udesnog konja, koji je imao krila i tome slino). Sve ovo nesumnjivo pripada predantropocentrinom svijetu. To je bio svijet u kojem su ljudi ivjeli desecima hiljada godina, i takav je bio zamiljaj svijeta meu Inuitima, svijeta u kome ovjek jo uvijek osjea strah pred prirodnim silama, a ujedno voli i uva Prirodu, i pripada joj na nain koji smo mi zauvijek izgubili. U tom svijetu ovjek se jo nije posve utopio u ljudsku zajednicu, i bio je mnogo individualniji. Ovo se odslikava i u njegovom usmenom pjesnitvu i prianju, koje je vie lirsko nego epsko, vie udesno i dramatino nego realistino i prozaino, vie matovito nego logino. Ali, i to je ono bitno, sve mitske strukture koje su nam poznate i koje i danas koristimo u suvremenoj umjetnosti, dole su do nas kao najvredniji poklon naih davnih predantropocentrinih predaka. Stari Grci i ljudi u drugim starim civilizacijama rtvovali su ivotinje prije no to bi ih jeli. Bio je to ostatak straha od osvete duha tih ivotinja. Nitko naime tko ima duu ne eli gubiti ivot ni posluiti za hranu. Inuiti su vjerovali, poput naih predantropocentrinih predaka, da je tragedija ljudskoga ivota u tome to se moe i mora odrati samo putem lova i jedenja bia koja imaju duu slinu naoj. Skromni i ponizni, oni su osjeali da su ivotinje meu kojima su ivjeli i koje su u nudi ubijali za hranu u velikoj mjeri nadvisivale ljude. Medvjed je posjedovao veu mukost od mukarca, lisica je bila neizmjerno lijepa, a karibu i vuk bili su bolji trkai... Inuiti su osjeali, s pravom, budui da su ivjeli u krajnje surovim uvjetima, da je Priroda svemona.
96
Tradicionalna pria u predantropocentrinom i antropocentrinom drutvu
Inuitska tradicionalna tvorba prie (predantropocentrina zajednica) U inuitskoj tradiciji prie iskazuje najsposobniji priatelj. Takav je tvorac mitskih pria uglavnom starija osoba, neobino talentirana za pripovijedanje, koja ima izvanrednu memoriju. Najbolji tvorci imaju mnogo razvijeniju memoriju od obinih ljudi. Oni su majstori tradicije, koji su proveli velik dio svog ivota u sluanju, uenju i izvoenju svojih tradicionalnih pria. I njihovi sluatelji dobro poznaju ove iste prie, jer su izloeni njima od najranijeg djetinjstva. Tako se mnoge inuitske prie esto izlau samo fragmentarno, ali ih njihovi sluatelji dobro razumiju, jer poznaju cjelokupni korpus tih pria. Ne treba ni rei da su mnoge takve prie bile i ostale nejasne sakupljaima. Najvei znalac i autoritet za prie meu Inuitima bio je angakok ili aman, koji je posjedovao i svoje duhove-pomonike (helping spirits) no i drugi Inuiti su rado tvorili prie i pjesme. Cjelokupno znanje o inuitskoj zajednici i sva njihova iskustva sabrala su se u prie. Vjerujui da su one prava povijest, istina, svaki lan zajednice brinuo se za njihovu konzervaciju i ouvanje. Ako je priatelj mijenjao priu ili u nju unosio svoje invencije, uvijek budni sluatelji ne bi to dozvoljavali, ve bi ga korili i tvrdili da takav priatelj ne posjeduje znanje. Kada su evropski istraivai dublje upoznali inuitsku umjetnost prie bili su iznenaeni slijedeim otkriem. Inuiti su stvorili takvu tehniku prianja koja je omoguila ouvanje jezino i tematski jedinstvenih svetih pria u ciklusima o Sedni, te herojske prie o junaku Kivioqu na ogromnom prostoru od desetak hiljada kilometara vjenog leda, od Grenlanda pa sve do Aljaske! Najvei istraiva Inuita, Knud Rasmussen tvrdi da je uo prie kanadskih Inuita doslovno, od rijei do rijei, u onom obliku u kome ih je uo na Grenlandu. Ve prije njega, Franz Boas je 1888. utvrdio neobinu slinost jezika i tradicije Inuita od Beringovog prolaza pa sve do Grenlanda (Centralni Eskimi, str. 233). On je usporedio prie svoje zbirke iz Zemlje Baffin (Baffin Land) sa priama Rinkove zbirke sabrane na Grenlandu i zakljuio: Neke od ovih pria su gotovo identine u obje zemlje Od neobinog je znaenja to da se odreeni odjeljci, posebno govori i pjesme u priama (kao njihovi integralni dijelovi, upleteni u prianje, op. MR), pojavljuju doslovno u obje zemlje (ibid., str. 234). Ovo ukazuje, prema Boasu, na prisutnost formula i repeticija u inuitskim priama, a one su znaajna stilska sredstva svake usmene tradicije. Boas je uoio i temu u inuitskim priama, definiranu kao ponovljeni odjeljak. On kae: Elementi od kojih je tradicija sainjena kombiniraju se na razliit nain u priama iz Zemlje Baffin i Grenlanda, ali najvei broj ovih elemenata je identian (ibid.). Ovome treba nadodati da je Boas tvrdio da Inuiti napjevaju svoje
97
Marina Rojc-olakovi
prie (chant) ritmino i melodino, a prouavatelj Copper Inuita Diamond Jenness nadodaje opservaciju da su neki dijelovi prie sadravali stereotipne fraze i fiksirane formule. Napokon, Vilhjalmur Stefansson, slavni i kontroverzni kanadski istraiva Arktika, koji je dobro poznavao inuktitut, jezik Inuita, pie: U folkloru nailazio sam na prie koje su se priale na uu rijeke Mackenzie gotovo doslovno kao to ih je uo Rasmussen u Zaljevu Smith (Smith Sound), i u njima je ak bilo elemenata za koje bi se moglo utvrditi da pokazuju europsko porijeklo, ili u najmanju ruku zajedniko izvorite s folklorom Europe (Moj ivot s Eskimima, 1913, str. 353). U istraivanju inuitskih pria Mitsko-poetska struktura inuitske prie o Kivioqu Lutalici (Macdonald Stewart Art Centre: Guelph, Ontario, 1993) opisala sam inuitsku umjetnost prianja pria u svjetlosti teorije usmene knjievnosti. Primjer tri prie o Kivioqu, sabrane na sjevernom Grenlandu, te kod Netsilik Inuita i inuitskog plemena Iglulik u Canadi, pokazao je da se verzije prie razlikuju na isti nain kao to je to sluaj s razvijenom tradicionalnom epikom, te da je tehnika tvorbe prie identina. Evo poetka ovih tri pria. Pria o Kivioqu (Grenland) 1. Ljudi su ubili mua jedne ene, koja je imala dijete. 2. Maginim rijeima, ena je transformirala svog sina u bradatog tuljana. 3.Tuljan je plivao pred Inuitima, koji su ga slijedili u kajacima i htjeli uloviti. Kad su odveslali do dubokog mora. Tuljan je uzviknuo: Gubim dah, unga! Nastala je oluja, a svi su se kajaci poeli vrtjeti. Ljudi su ispali iz njih i utopili se. Spasio se samo Kivioq, koji zatim odlazi na dugi put u Zemlju Mrtvih. Pria o Kivioqu (pleme Netsilik) 1. Ljudi su ubili nekoga ija je udovica oekivala dijete. 2. Kad se dijete rodilo, majka ga je preruila u tuljana. Ona je poduila dijete kako da zadri dah i poduila kako da zavede ljude daleko na puinu. Ona e zatim izazvati oluju. 3. Djeak-tuljan zaveo je Inuite da ga u kajacima slijede na puinu. Zatim je nastala oluja i svi su se utopili osim Kivioqa. Njega je u kajaku olujni vjetar zaveo u nepoznatu zemlju, Zemlju Mrtvih. Pria o Kivioqu (pleme Iglulik) 1. Kada je mali djeak gledao ljude kako se igraju loptom, oni su mu odsjekli rep kaputa od tuljanove koe, premda ih je djeakova baka opomenula da to ne ine, jer ona nema koe da popravi tetu.
98
2. Baka je navukla tuljanovu kou preko djeakove glave i rekla mu da odroni kroz rupu u igluu u more. Zatim neka zavede ljude daleko na puinu. Kad stignu na puinu, neka pljeska rukama i vie unga! 3. Kad su kajaci bili na puini, a ljudi pokuali uloviti tuljana, djeak je zapljeskao. Nastao je snani vjetar, a ljudi su uzalud pokuali odveslati na obalu. Svi su se utopili, osim Kivioqa, koji kree u Zemlju Mrtvih. Ova tri poetka samo na prvi pogled razliite, a zapravo iste prie, imaju jednaku mitsku strukturu. Ljudi ine hibris, a zatim slijedi osveta preko magine metamorfoze djeteta u tuljana. Nastaje velika oluja i osveta se ispunjuje tako to se svi utapaju osim heroja Kivioqa koji odlazi na dugi period u Zemlju Mrtvih, pa tako i sam simbolino umire. Ova pria je slina dogaajima iz Odiseje. U Odiseji se svi Odisejevi drugovi utapaju radi toga to su poinili hibris - pobili su Helijeva goveda. Spaava se samo Odisej, koji odlazi u Zemlju Mrtvih. Nastavak Kivioqa i Odiseje je slian. I Odisej i Kivioq punih dvadeset godina lutaju po morima prije svog povratka i doivljavaju srodne avanture. Predantropocentrina inuitska umjetnost prianja pria je tradicionalna. Vjerovanje u udesno, amanizam, te udaljenost od drugih razvijenijih drutava, predstavlja onaj stupanj istoe koji nam olakava razumijevanje iste tradicije. oOo Naa namjera u sabiranju bonjake epike bila je sakupiti to vie autentinog tradicionalnog materijala i prikazati ga u potpuno istom obliku u kojem je egzistirao u svom prirodnom habitatu. Shvaali smo roajski krajolik usmene knjievnosti kao krhki eko-sistem kojem je najprigodnije prii sa velikim uvaavanjem i sa zahvalnou da je ova arhaina usmena epska tvorba sauvana u gotovo nedodirnutom i nepromijenjenom obliku. Mi smo bili nadasve sretni da poznajemo jezik (kao native speakers), te da nam jezina barijera nije bila na putu razumijevanja ove kompleksne materije. U sakupljenom materijalu uvjerena sam da ima zanimljivih podataka za razliite znanstvene grane, posebno zbog autentinosti i dokumentarnosti materijala. Pod znalakim vodstvom moga supruga Zlatana olakovia sakupljali smo epske pjesme na dvije lokacije: u Roajama, u prirodnom smjetaju izvanrednog epskog pjevaa Murata Kurtagia, te u Zagrebu. Milman Parry je traio po crnogorskim i sandakim krajolicima Homera. On ga je i naao u velikom pjevau Avdu Meedoviu. Mi smo traili puni uvid u tradicionalno herojsko epsko pjevanje sa potpunim razumijevanjem da ova epska tvorba nestaje. Ovom znanju je nadasve pridonio egzemplarni tradicionalni epski pjeva Murat Kurtagi.
99
Marina Rojc-olakovi
Tradicionalno usmeno epsko pjesnitvo u antropocentrinom drutvu Postoji sveopa potreba da se u znanosti o tradicionalnoj knjievnosti preciznije determinira pojam tradicionalnosti. To odreenje moe proizai iz prouavanja bonjake tradicionalne herojske epike i moe imati znaajne reperkusije na homerologiju. Jedno od pitanja koje bismo trebali postaviti, i napokon na njega jasno odgovoriti, jest: kada usmeno epsko pjesnitvo prestaje biti tradicionalno, a zadrava neke tradicionalne elemente, na primjer oblik? (To je problem koji je presudan za razumijevanje Homera i njegove post-tradicionalnosti). Sakupljai su tijekom svojih kolekcionarskih poduhvata nerijetko nailazili na netradicionalne pjesme, koje su samo bile zaodjenute u tradicionalno ruho; poneki su nesavjesni kolekcionari nagovarali pjevae na tvorbu netradicionalnih pjesama, radi nacionalistikih, politikantskih i drugih ciljeva. Te su pjesme sadravale tradicionalni nain izvedbe, te formularnotematski stil, ali su imale netradicionalni sadraj pjesme. Istoj kategoriji netradicionalnih pjesama, koje zapravo spadaju u ono to se na amerikom podruju naziva prijelaznim knjievnim oblicima (transitional literature), onim koji ne spadaju ni u usmenu niti u pismenu, nego eventualno u puku knjievnost (Maja Bokovi-Stulli), pripadaju na primjer brojne partizanske pjesme i takozvane historijske pjesme. Ove pjesme iskazuju novi sadraj, zadravajui se unutar tradicionalnog obrasca. Odlika tradicionalne herojske epske pjesme jest idealiziranje i posvemanja okrenutost prolosti. U istinskoj epskoj tradiciji se opjevaju proli, a ne sadanji dogaaji. Napokon, postoji fenomen izazvane tradicije, u kojoj sakuplja trai od pjevaa da oblikuje pjesmu po narudbi. (Izdiktiraj ili ispjevaj najdulju pjesmu!, ili: ispjevaj najljepu pjesmu!, ili: izbaci ovo ili ono iz pjesme, a ubaci neto drugo! i tome slino). Takve je neobino zanimljive, ali etiki i estetiki kontroverzne knjievno-teorijske eksperimente pravio Milman Parry, kako bi pronikao u samu bit tradicionalne epske tvorbe. Mnogo je tee prepoznati pseudo-tradicionalne pjesme, to jest one koje imaju netradicionalne elemente, premda opjevaju iste dogaaje i junake poput posve tradicionalnih pjesama. Pritom napominjem da ne govorim o kvaliteti pjesme ni o talentu pjevaa. Primjer takve tradicionalne pjesme i pjevaa predstavljaju tiskani tekstovi jednog Parryjevog pjevaa (SCHS, vol. I-II) koji je poznavao mnoge pjesme i pjevae koji su i sami nastupali u njegovoj kavani. Izrazito nemoralne naravi, ovaj je pjeva prikazivao svoje junake kako se bestijalno ponaaju, iivljavaju i mue neprijatelje i tome slino. Njegove pjesme sadre netradicionalne elemente, iako imaju oblik tradicionalne epike. One naruavaju tradicijski etiki dignitet (ovu je pojavu zapazio i A. B. Lord).
100
Uenje pjesama na netradicionalni nain (iz fiksiranog teksta) doprinosi nestajanju usmenog pjesnitva. Priroda ove umjetnosti jest u uenju i prenoenju usmenim putem kroz brzu izvedbu (through the rapid performance, A. B. Lord). Kada je pjesma zapisana, fotografirana, ona postaje okamenjena, bez mogunosti prirodnog usmenog tijeka, dodavanja novih tema, sklopova, oduzimanja jednoga znaenja i dodavanja novih i tome slino. Uenje pjesama iz fiksiranih tekstova predstavlja onu okosnicu gdje je usmeni oblik pred nadolazeim pisanim u inferiornom poloaju. Tako je za mnoge pjevae upravo pisani tekst ona pouzdana historija, u iju se istinitost prie ne smije sumnjati. Takvo je miljenje nepismenim pjevaima, koji su se osjeali osobama drugoga reda u odnosu na opismenjene ljude, bilo doista nametnuto. Tradicionalni pjevai, koji su u svojoj umjetnosti dostigli vrhunske umjetnike domete, uistinu ipak slijede i znaju osjetiti arhainu istinitost tradicije. tovie, mnogi su pjevai znali prepoznati i ono to profesionalnim folkloristima nije bilo oigledno, a to je da su mnoge pjesmarice netone, te da su esto pjesme u njima neistinite (Meedovieva izjava), falsificirane (Dafer Kolakovi) i slabo ispjevane (Kurtagi). Odlini tradicionalni pjeva, poput Murata Kurtagia ili Avda Meedovia, izvrsno e ispjevati pjesmu nauenu iz fiksiranog teksta i unijeti svoju individualnost ne mijenjajui sadraj (bolji opisi junaka, loginiji tijek radnje, davanje znaenja tematskim sklopovima i proirivanje tema, koje u fiksiranom tekstu nemaju bitnu ulogu; to je dokazao Lord u izdanju epa enidba Smailagi Meha, SCHS vol. III-IV, a mi na primjeru Kurtagievih pjesama u knjizi Mrtva glava jezik progovara, Almanah: Podgorica, 2005). Ipak, ove se pjesme ne smije smatrati tradicionalnim. Koliko jedna tradicija u presjeku jednog vremenskog perioda proizvede izvanrednih pjevaa koji nose epsku tradiciju? Sudei po postojeim zbirkama, ne mnogo. Izuzetni pjevai, poput legendarnog or Husa, Avda Meedovia ili Murata Kurtagia glasoviti su na irem podruju svoga djelovanja i oni utjeu svojim pjesmama i repertoarom na itavu generaciju. Jedan od moguih naina prepoznavanja tradicionalnoga jest razumijevanje etinosti u odreenoj tradiciji. Na raznim podrujima ivue epske umjetnosti kolekcionari su nailazili na pjevae koji bi svojim pjesmama izazivali niske osjeaje: opisima krvavih obrauna, nedostojnim i nevitekim ponaanjem pojedinih velikih junaka, pa sve do seksualnih i blasfeminih izazivanja. Pjevanje pria na niskom moralnom nivou, te groteskno prikazivanje junaka koji su nekada u narodu bili nedodirljivi, dovodi do ironizacije i komedijanstva. To takoer doprinosi opadanju vjere u tradicionalne vrijednosti (u Roaju smo uli podsmjeljivu rugalicu: Mujova kobila uzjahala Halila).
101
Marina Rojc-olakovi
Na pjeva Murat-aga Kurtagi je tvrdio da postoje pjevai koji tako rune i sramne prie pjevaju, da bi on najradije razbio gusle i prestao pjevati. Pjevaevo vjerovanje u istinitost pria koje opjeva jest jedna od glavnih komponenti tradicionalne usmene epike. Sam pjeva mora iskreno vjerovati u junatvo svojih heroja, u opisane dogaaje, u nadnaravne ili udesne dijelove prie, kako bi istinito slijedio tradiciju. Tradicionalni pjeva vjeruje u udesno i ta vjera ini uvjerljivim i njegove pjesme. Pjevai koji ne vjeruju u udesno esto nee pjevati pjesme u kojima se na primjer pojavljuju vile, ili pokuavaju izbjegavati te teme. Na taj nain mnoge mitske sheme (Gesemann) postaju neupotrebljive, a remeti se i cijela prastara mitska konstrukcija (Aristotel uvia da je bitni dio mitske prie ono udesno). Samo onaj pjeva koji moe ispjevati mnogobrojne pjesme uistinu poznaje svoju tradiciju. Pjeva s malim repertoarom ne moe je reprezentirati. Nedostatak veeg opusa moe uzrokovati mijeanje starijih i novijih generacija junaka, izostavljanje nekih znaajnih tema, te nadodavanje beznaajnih i tome slino. Parry je smatrao da pjeva mora znati barem pet dugih epskih pjesama, kako bi poznavao dovoljni broj tema, da pri prvom sluanju naui pjesmu (temu je definirao kao proirenu formulu). Dok su ameriki znanstvenici, posebno Lord, otkrie uenja pjesme tijekom samo jednog sluanja smatrali udom i iz toga napravili pravu senzaciju, koju su i mistificirali, bonjaki tradicionalni pjevai dali su nam vrlo jednostavno objanjenje ovog fenomena: na drugi nain nije se ni moglo nauiti novu pjesmu u tradicionalnoj sredini. Pa ko bi jednu te istu pjesmu pjevao dvaput, uzastopno? rekao nam je zaueno evket Kurtagi. U tekstualnom smislu to je naravno nemogue, jer je tekst bonjake pjesme fleksibilan, a u sadrajnom to je neprirodno, jer bi bilo dosadno i pjevau i njegovoj publici. Tradicionalni epski pjeva jest onaj koji slijedi prirodni tijek usmenog stvaralatva, bez utjecaja pisanog teksta. On posjeduje punu vjeru u herojsku prolost, a time i u opjevane dogaaje i junake. Njegovo pjesnitvo treba biti u skladu sa epskim moralnim kodeksom, te mora poznavati veliki broj tradicionalnih pjesama, kako bi izgradio dovoljan broj formula, tema i tematskih sklopova, kojima e konstruirati svoje pjesme. Tradicionalni pjeva Murat-aga Kurtagi Prethodno sam napomenula da pravi tradicionalni pjeva slijedi ustrojstvo tradicionalnih pjesama. Kada uje pjesmu iz fiksiranog teksta, on e je slijediti samo ako je istinita. Istina je pjevaev termin koji oznaava tradicionalnu pjesmu tonog historijskog tradicionalnog sadraja i oblika, u kom su sveze koje inu priu vjerodostojne (Kurtagi), ili je
102
ak obogatiti, uljepati svojom sposobnou komponiranja. Kurtagi je uo verziju pjesme Kostre Harambaa iz Hermanove zbirke, ali je tu pjesmu smatrao slabom, neistinitom. On se radije priklonio verziji koju je jo kao maleno dijete uo od svoga djeda Abduljage, vjerujui da je ona tonija. Namjerno smo od njega snimili nekoliko pjesama koje je nauio iz Hermanove zbirke (on je bio nepismen, a itala mu ih je njegova supruga). Svaku od ovih pjesama on je tvorio mnogo bolje. Takoer, otkrili smo vrlo znaajnu osobinu sandakih muslimanskih pjesama, o kojoj dosad sakupljai nisu progovorili. Naime, neke pjesme pjevaju se samo do odreenog trenutka u zbivanju, a zatim se prestaju pjevati i tumai se njihov nastavak. Takva su tumaenja najee legende i pripovijetke, te neke povijesne lirske pjesme (na primjer o postanku naziva sela, o erelezovom djetinjstvu i tome slino). Izvrsni pjeva Murat Kurtagi moe sam kreirati pjesme iz ovih pria i tumaenja. Ova pojava ukazuje na prirodno pretakanje tradicionalnih usmenih knjievnih formi (iz legende, pripovijetke i lirske pjesme u epsku pjesmu). U pjesmi Goljo Serhatlija izbavlja djevojke s mobe Likoga Mustajbega, pjeva bi uobiajeno ispjevao pjesmu do odreenog mjesta u zbivanju, a zatim bi zaustavio pjev i ispriao u tumaenju kako su glavni junaci Mujo, Halil i Tale Lianin stekli svoje glasovite konje. Sama pjesma prikazuje situaciju u kojoj su muslimani jo neorganizirani, to jest, u kojoj svijet mitske prie jo nije utemeljen (Zlatan olakovi). Murat Kurtagi moe ovakve prie ispjevati. Proitajmo to sam pjeva govori sabirau: olakovi: To je meni zanimljivo. Da, i tako ona isto, ona pjesma se tumai, ona sa erelezom i Vukom Jajanikom? Kurtagi: Tumai, ali mogu da je ispevam. Mogu da je sklopim u stihove. (Razgovor je voen za vrijeme snimanja pjesme Goljo Serhatlija... 8. rujna 1989. godine u Zagrebu). Murat Kurtagi duboko razmilja o svijetu epske pjesme. Svaki junak ima svoje mjesto u radnji i takoer svoj ocrtani herojski karakter. Mnogi opjevani dogaaj prvotno predstavlja disharmoniju svijeta, u kome je zavladalo zlo, a potom razrjeenje i uspostavu harmonije. Izuzetno senzibilan na odnose izmeu dobra i zla, odnose koji tvore priu, Kurtagi heroje moralno ocrtava u skladu sa tradicijom. Kada bi na primjer veliki junaci Halil i Mujo Hrnjica, koje Kurtagi smatra uzornim, svojim djelovanjima inili neku nepravdu, tada oni kao predstavnici dobra i zatitnici naroda ne bi bili u stanju svladati svijet zla. Oni bi naime i sami bili slabi na zlo, pa prema tome i njegov dio.
103
Marina Rojc-olakovi
Murat Kurtagi se trudio da u svakodnevnom ivotu slijedi uzor Halila Hrnjice. Priao nam je da je kao mladi nabavio odijelo nalik na Halilovu odoru, kakva se u pjesmama opisuje. Priao nam je takoer i to da je drugi jedan pjeva, njegov prijatelj, slijedio u svome ivotu Tala Lianina kao svoj uzor. Neki meu pjevaima sebe naime smatraju istinskim junacima i trude se da svoj ivot proive na najsvrsishodniji nain, odnosno najsmisleniji, a to je herojski ivot. O podvizima Kurtagievim postoje mnoge prie koje se raspredaju na sijelima po sandakim selima i u okolici Roaja, a neke od njih zabiljeio je i tiskao vrijedni sakuplja i knjievnik Zaim Azemovi. Vile, krilati konji, udesni junaci poput Kostrea i erelez Alije, pria o udesnom Halilovom nestanku, srebrni metak kojim se jedino Muja moglo smaknuti, pria o kudret devama, koje ispod zemlje prenose mrtvo tijelo pravednika, sve je to dio tradicionalne epike u koju Kurtagi duboko vjeruje. Posluajmo naeg tradicionalnog pjevaa to govori o vilama: Kurtagi : Imo je Haljil svoje posestrime, imo je ova Omer posestrime vile. Imali su oni svi trojica. A od ovih drugih junaka nijesu imali posestrime vile nijedan. Samo te vile. Ono i njih ima i tija i tija. Ima vila pravoslavne, ko isto to ovo naroda, ima vile muslimanke (Razgovor voen tijekom snimanja pjesme Ropstvo Muja Hrnjice, 16. oujka 1989. u Roajama). Zar se pjevaeva vjera u prolost, ne oituje najbolje kroz njegove rijei iz slijedeeg dijaloga sa olakoviem: olakovi: ...Ja bih rado jo jednom da mi kaete ovo to smo govorili, ovo ljudi najkraega vijeka da su ovi sada, a da su ovi stari junaci bili vei! Kurtagi: Vei, i jai, i vii. I viega vijeka, vieg mnogo. Pa najmanje u ovo vrijeme i ope i njihan je vijek krai od prvija njihovija. Sve ilo na krae. Dok je dolo do nas, do najkraega. Jo e i krae i od ovoga biti. iveli su ti ljudi najmanje i do stoeeset godina (Razgovor voen za vrijeme snimanja pjesme Ropstvo Muja Hrnjice 16. oujka 1989. u Roajama). Ve sam spomenula da je Kurtagi nauio mnoge pjesme od svoga djeda Abduljage. Evo to sam pjeva govori o svojim prvim koracima u ovoj umjetnosti: Kurtagi: E, onda, ded mi je bio opasan guslar, opasan historiar, opasan nauenjak. Sve mogustvo! Onda da bi nas malo razgovarao, decu siroad, on bi povrh sve njegove muke, njegovija rana, njegove alosti, i od imanja i u tuinu i u takoj situaciji, pevo bi nam. Od onoga dana, kada bi on pevo, mene nekako je pamet otila da sam se zaljubio u to! I samo bi ga molio: Babo, da nam peva! I on peva pesme. Ispeva.
104
Ako ne ispeva cijelo, mi ga sutra molimo da nam ono dopravi. Ja pamtim, i ode mi to, da samo mislim na te pesme. I vidim: sam u dan ponavljam da mogu da ponovim onu pesmu. Poslje toga ded mi je umro.... (Autobiografska kazivanja Murata Kurtagia, koja smo snimili za vrijeme audio-video biljeenja pjesme Sirotan Alija 18. oujka 1989. u Roajama). Pjeva je tada imao nepunih deset godina. Uei pjesme ve u djetinjstvu od nepismenog guslara, svoga djeda, Kurtagi je stekao veliku prednost pred pjevaima koji poinju uiti svoju umjetnost u kasnijoj dobi. Zainteresiran, upijao je tradicionalne pjesme nepatvorenih sadraja, to e mu kasnije uvijek biti mjerilo usporedbe sa pjesmama nauenim od drugih pjevaa ili iz objavljenih tekstova. U kasnijoj dobi, kao mladi, Kurtagi je uio pjesme od mnogih dobrih tradicionalnih pjevaa, o kojima dosta znamo. Jedan od njih je bio Reo Alihadi, ije je pjesme snimao Matija Murko, a drugi Sulejman Maki, ije je pjesme snimao Milman Parry. Govorei o tome kako je uio od Sulje Makia, Kurtagi navodi: Kurtagi: Po noi ne bi spavo, no bi ponavljo (Autobiografska kazivanja snimljena 18. oujka 1989. u Roajama). Od Makia je nauio duge historijske pjesme poput pjesme Katalferman na erelez Aliju ili glasovite pjesme o osvajanju Bagdada. Ove pjesme snimio je od Kurtagia ve Albert Bates Lord 1951. i 1960. godine, a mi smo ih namjerno snimili nanovo, kako bismo prouavali promjene u pjesmi nakon etrdeset-godinjeg perioda (pjesme smo objavili u ve navedenoj knjizi Mrtva glava jezik progovara). (Napomena: tekst o Kurtagiu, u svom prvotnom obliku, dio je magistarske radnje Kostre Harambaa; tekst o inuitskoj tvorbi pria o Kivioqu skraeni je prikaz rada objavljenog na engleskom 1993. godine, pod naslovom Mytho-Poetic Structure in the Inuit Tale of Kivioq The Wanderer, te mog predavanja u Macdonald Stewart Art Centre-u sveuilita Guelph, Ontario). Waterloo, Ontario, Canada 2005
Selektivna bibliografija: Inuitska tradicija Boas, Franz Centralni Eskimi (The Central Eskimo), Sixth Annual Report of the Bureau of Ethnology, Smithsonian Institution, Washington, 1888; Reprint, Lincoln, University of Nebraska Press, 1964.
105
Marina Rojc-olakovi
Jenness, Diamond ivot Copper Eskima (The Life of the Copper Eskimos), Part A of Volume XII, A Report of the Canadian Arctic Expedition 1913-1918, Ottawa, Kings Printer, 1922; Reprint, New York and London, Johnson Reprint Corporation, 1970. Narod sumraka (The People of the Twilight), Chicago, UP, 1959. Rasmussen, Knud Narod polarnog sjevera: Zapis (The People of the Polar North: A Record), ed. G. Herring, Philadelphia, J.B. Lippincott, 1908. Preko arktike Amerike: Opis Pete Tulske ekspedicije (Across Arctic America: Narrative of the Fifth Thule Expedition), New York and London, G.P. Putnams Sons, 1927. Intelektualna kultura Iglulik Eskima, Izvjetaj Pete Tulske ekspedicije (Intellectual Culture of the Iglulik Eskimos, Report of the Fifth Thule Expedition), 1921-24, 7 (1), Copenhagen, Gyldendanske Boghandel, 1929; Reprint Edition, New York, AMS Press, 1976. Opservacije o intelektualnoj kulturi Karibu Eskima, Izvjetaj Pete Tulske ekspedicije (Observations on the Intellectual Culture of the Caribou Eskimos, Report of the Fifth Thule Expedition, 1921-24, 7 (2), Copenhagen, Guldendanske Boghandel, 1930; Reprint Edition, New York, AMS Press, 1976. Tekstovi Iglulik i Karibu Eskima, Izvjetaj Pete Tulske ekspedicije (Iglulik and Caribou Eskimo Texts, Report of the Fifth Thule Expedition), 1921-24, 7 (3), Copenhagen, Gyldendanske Boghandel, 1930; Reprint Edition, New York, AMS Press, 1976. Netsilik Eskimi, Drutveni ivot i duhovna kultura, Izvjetaj Pete Tulske Ekspedicije (The Netsilik Eskimos: The Social Life and Spiritual Culture, Report of the Fifth Thule Expedition), 1921-24, 9, Copenhagen, Guldendanske Boghandel, 1931; Reprint Edition, New York, AMS Press, 1976. Intelektualna kultura Copper Eskima, Izvjetaj Pete Tulske ekspedicije (Intellectual Culture of the Copper Eskimos, Report of the Fifth Thule Expedition), 1921-24, 9, Copenhagen, Gyldendanske Boghandel, 1932; Reprint Edition, New York, AMS Press, 1976. Rink, Henrik Eskimske prie i tradicije (Tales and Traditions of the Eskimo), Edinburgh and London, William Blackwood and Sons, 1875. Steffansson, Vilhjalmur Moj ivot s Eskimima (My Life with the Eskimo), New York: Macmillan, 1913. Rojc-olakovi, Marina Mitsko-poetska struktura u inuitskoj prii o Kivioku Lutalici, Umjetnost inuitskog prianja pria u svjetlosti teorije usmene knjievnosti
106
(Mytho-Poetic Structure in the Inuit Tale of Kivioq The Wanderer, The Art of Inuit Story-Telling in the Light of Oral Literature Theory), Guelph, Ontario: Macdonald Stewart Art Centre, 1993. Bonjaka tradicija olakovi, Zlatan Junoslavenska muslimanska epska pjesma, Problemi sabiranja, editiranja i tiskanja (South Slavic Muslim Epic Songs: Problems of Collecting, Editing and Publishing), California Slavic Studies, vol. XIV, Berkeley: University of California Press, 1991. olakovi, Zlatan i Rojc-olakovi, Marina Mrtva glava jezik progovara, Podgorica: Almanah, 2005. Lord, Albert Bates Pjeva pria (The Singer of Tales), Cambridge: HUP, 1962 Parry, Milman Tvorba homerskog stiha, Sabrana djela Milmana Parryja (The Making of Homeric Verse: The Collected Papers of Milman Parry), ed. Adam Parry, Oxford, OUP, 1971.
107
Ljiljana PAJOVI-DUJOVI POETIKI PRINCIPI MODELOVANJA USMENOG TEKSTA U BONJAKOJ EPICI Nastanak i trajanje djela u usmenoj knjievnosti veoma su sloeni, jer ukljuuju vie elemenata koji su meusobno vrsto upueni jedni na druge. Utvrivanje poetikih principa jedini je pouzdan put u razjanjenju vrlo komplikovanih veza koje su se uspostavile izmeu tradicije na jednoj, i usmenog djela na drugoj strani. Usmeno djelo se u slobodnoj interpretaciji moe shvatiti kao palimpsest razliitih tradicija iji su tragovi u nj upisani razliitim intenzitetom i nainom. Od istraivaa se oekuje da pokua da razmrsi to klupko odnosa u svakom pojedinanom sluaju, i to kako na sinhronijskom, tako i na dijahronijskom planu. Proces nastajanja usmenog umjetnikog djela je u neposrednoj zavisnosti od nekoliko principa: 1. usmenosti tj. trenutka improvizacije; 2. konteksta u kojem se djelo izvodi i 3. tradicije koje je u nj ugraeno. To su tri nepobitne stavke njegova postojanja: ono je autentino samo prilikom svog usmenog izvoenja i pri tom je, u svojoj vantekstovnoj ravni uslovljeno okolnostima u kojima nastaje i znanjem, estetskim ukusom i oekivanjem publike. Za sve oblike usmene knjievnosti karakteristino je paralelno, simultano nastajanje i prihvatanje djela, kao i dvosmjerna povezanost pojedinca-stvaraoca sa kolektivom. injenica da se usmeno djelo stvara svaki put iznova i da se prenosi usmenim putem, izdvaja promjenljivost kao jednu od osnovnih obiljeja narodne knjievnosti. ak i kada je zabiljeena, usmena tvorevina je fiksirana samo u jednom odreenom trenutku svog razvoja i samo u jednom od oblika u kojima je u tom trenutku postojala. Na to nas upuuje i knjiga Mrtva glava jezik progovara autorskog para dr Zlatana olakovia i Marine Rojc-olakovi. Ova obimna i vrlo informativna knjiga je nama bila posebno dragocjena zbog Dnevnika sabiranja koji je gospodin Zlatan olakovi vodio tokom audio i video zapisa na terenu. Vrlo precizno autori
109
Ljiljana Pajovi-Dujovi
nam nude podatke do kojih se nije moglo doi u dosadanjoj literaturi i to ne samo onoj posveenoj bonjakoj usmenoj epici. Tekst Zlatana olakovia je na strukturnom planu koncipiran kao dnevnik koji je posljedica namjere da se ni najmanja sluajnost prilikom ovog poduhvata ne prepusti zaboravu. Otuda Dnevnik sabiranja sa hronolokom pouzdanou biljei detalje koji su dragocjeni i za antropologe, i etnologe i istoriare i folkloriste i istraivae narodne knjievnosti i brojne druge ljude radoznalogaduha. Meni lino je najinteresantniji bio izazov rekonstrukcije stvaralakog procesa bonjakog usmenog teksta . olakovi se poziva na tvrdnju aktivnog pjesnika-pjevaa Murata Kurtagia (Roaje, 1914-1999) da pjesme koje je uo od drugih pjevaa nikada nije uio doslovce. Nije cilj zapamtiti pjesmu ad literam i kao fiksiran tekst je prenositi dalje ve je cilj savladati mehanizam nastajanja pjesme. Tehnika tvorbe pjesme podrazumijeva povezivanje motiva u vee tematsko-motivske cjeline koje se ulanavaju zahvaljujui formulativnim obrascima preuzetim iz tradicije, ali i linom osjeanju i nadarenou pjesnika. Pri tom treba uzeti u obzir da dobar pjeva vremenom izgrauje svoj repertoar. Ovdje se kao i kod olakovia oslanjamo na razliku izmeu dobrog i ravog pjevaa koju je uoio jo Vuk Stefanovi Karadi. Estetski kvalitet pjesme je u direktnoj srazmjeri sa kreativnim potencijalom pjesnika-pjevaa, sa tim koliko je on "kadar za taj posao". Iskustvo pokazuje d1a slabiji pjevai mogu u znatnoj mjeri da umanje umjetniki kvalitet pjesme ba kao i to dobri pjevai od slabog materijala mogu da osmisle vrijedno djelo. Sloen je mehanizam koji omoguuje improvizaciju stvaraoca i prenosioca usmenog djela. Pjesnik-pjeva se mora pridravati "estetike istovetnosti" bez koje usmeno djelo kao takvo ne postoji. Nije sluajno to najtipiniji oblici ispoljavanja estetike istovetnosti, mada na jednom polu istiu okamenele sisteme linosti, siejnih shema i drugih strukturnih elemenata, na drugome polu istiu takvu fluidnu i nestalnu formu umetnikoga stvaranja kao to je improvizacija. Improvizacija je nezaobilazan poetiki princip modelovanja usmenog teksta u bonjakoj i svim drugim junoslovenskim epikama. Koliko god varijanti jedne pjesme sluaoci znali, koliko god ih puta uli od razliitih pjevaa, oni ne mogu sa sigurnou predvidjeti kako e se oblikovati tog trenutka stvarana varijanta pjesme. olakovi navodi i konkretne teme koje nikada ne sljeduju po nekom strogo utvrenom i unaprijed datom rasporedu. U krugu pjesama sa temom o katal-fermanu npr. ne zna se (...) hoe li se tema rtvovanja junaka zavriti odmah nakon odsijecanja glave
1
Jurij M. Lotman, Struktura umetnikog teksta, Beograd, 1976, str. 370.
110
Poetiki principi modelovanja usmenog teksta u bonjakoj epici
dvojnika ili ne, hoe li mrtva glava progovoriti ili ne, ta e ona rei ili nee ree, to e se desiti neposredno nakon toga.2 Rigidnost kombinacija pokazuju slabi pjevai koji tako nadoknauju nedostatak vlastite epske imaginacije. Ni sami pjesnici-pjevai ne mogu do kraja predvidjeti kako e pjesmu uobliiti, uprkos evidentnim pripremama, viestrukim spjevavanjem u razliitim prilikama. To zvui paradoksalno, ali je provjereno empirijskim istraivanjima i direktno upuuje na drugi poetiki princip modelovanja usmenog teksta - kontekstualnost. Sluaoci prisustvuju inu raanja pjesme, inu kreativne kombinatorike koja je uslovljena trenutnim okolnostima u kojima se pjeva nalazi: zanosom, nedostatkom raspoloenja, umorom, nedovoljnom koncentracijom, nekultivisanom publikom, banalnim ometanjima i brojnim drugim faktorima. Od vanosti je olakovievo neposredno saznanje o stilski bogatijem i sadrajnijem nastavku pjesme koji bi obino uslijedio nakon prekida. Bogatstvo detalja za koje se pjeva odluuje u nastavku dokazuje da je on prinuen, mehanizmom stvaranja usmenog teksta da izvri izbor, da se odlui za ono to e ukljuiti u tu varijantu pjesme. Pratei stvaraoca u razliitim okolnostima, periodino ili cjelodnevno, uspjela se rekonstruisati pjevaeva stvaralaka radionica. Druenje izmeu olakovia i Kurtagia kojem je u pojedinim sluajevima najavljivana pjesma koja e se sljedeeg dana biljeiti, dovela je do otkria o permanentnom tvorakom procesu koji pjeva aktivira. Ispod glasa, sasvim nerazgovijetno, Kurtagi je tvorio dijelove pjesme koju je namjeravao ispjevati. Potiho je mumljao, gotovo nesvjestan zbivanja oko sebe. Kada smo ga pitali o emu pjeva, rekao bi da razmilja o dijelovima pjesme koju namjeravamo snimati i "ponavlja" neke njene dijelove.3 Uspjelo je olakovievo poreenje ovog naina pripreme za pjevanje sa uenjem i sticanjem repertoara reproduktivnih muziara. Pijanistiko ponavljanje teih partitura, neprestano razvijanje memorije, tehnika virtuoznost, te sposobnost interpretacije i uenja napamet tisua i tisua nota neobino podsjeaju na sposobnost bonjakih epskih pjevaa.4 Sposobnost pjesnika-pjevaa je bazino reproduktivna, a u kojoj mjeri e postati kreativna zavisi od pjevaevog estetskog senzibiliteta i jezikog osjeanja. Oni su neophodni da bi se u kombinaciji sa tradicijom utvrenim, formulativnim sklopovima dobilo vrijedno umjetniko djelo. Vrlo su dobra i za temu interferencije usmenog i pisanog dragocjena razmiljanja
Zlatan olakovi i Marina Rojc-olakovi, Mrtva glava jezik progovara, Biblioteka Batina/Almanah, Podgorica, 2004, str. 290. 3 Isto, str. 294. 4 Isto, str. 294. 111
2
koja se u knjizi Mrtva glava jezik progovara iznijeta povodom pjevaevog linog promiljanja pjesme i njenog konanog oblika, dominantno obiljeenog njegovim sposobnostima. U tom smislu treba slijediti unutranji, a ne spoljanji, tehnicistiki pristup logici umjetnikog mehanizma koja pretpostavlja konani autorski peat, ak i kad je rije o usmenom djelu. Nema nieg novog na zemaljskom aru kojim hodimo, ali je svako saznanje ipak samo nae lino iako je pretoeno u tekst namijenjen svima. Na drugoj strani, peat individualne laboratorije usmjeravane naim racijom ili imaginacijom se odnosi na iskustvo koje je uvijek opte i zajedniko. Svaki vrsni pjeva oblikuje svoju priu na sebi svojstveni nain. Duboko prouavanje stila odreenog pjevaa prua mogunost istraivau da nepogreivo prepozna autora pjesme. U tom pogledu izmeu pisane i usmene knjievnosti nema bitne razlike.5 Potenciranjem teme opteg i zajednikog dolazimo do uloge slualaca u tvorbi epske pjesme. Bonjaki sluaoci, mada se to odnosi na svu publiku koja je ukljuena u folklorni komunikativni lanac, bez obzira na vjeru i nacionalnost, poredi se sa starogrkim horom iju je ulogu legel odredio kao "biti idealni gledatelj". Rije je o specifinoj duhovnoj zajednici koja se uspostavlja izmeu pjevaa i publike. Sluaoci svojom aktivnom panjom stimuliu pjevaa, prate ga, uivljavaju se u pjesniku/pripovjednu zbilju. Tematski registri bonjakih epskih pjesama pokazuju da su usmeni tekstovi bili stoeri i regulatori tradicije i njome nametnutih vrijednosti. Prvobitnu svrhu poezije Erik Havelok nalazi u njenoj "ulozi utemeljivaa kulturne tradicije" tj. sposobnosti da "skladiti kulturne informacije kako bi ove mogle ponovo da se upotrebe".6 U usmenim epskim tekstovima su ne samo opjevani etiki kodeksi, oblici tradicionalnog narodnog ivota, porodini odnosi, junake norme vladanja, ve su oni uzdignuti na pijedestal neprocjenjivih vrijednosti. Bliskost izmeu pjevaa i njegovog auditorijuma se oekuje u trenutku spjevavanja, obzirom da se teme pjevaevog repertoara tiu svih prisutnih. Unutar odreene regije svi pjevai imali su meusobno bliski repertoar. Oni su opjevali "iste junake" i prepriavali "iste prie", a te prie sluatelji, posebno oni stariji i iskusniji, vrlo su dobro poznavali. 7 Sluaocima je povjerena uloga procjene po pitanju udjela Istine, Dobrote i Ljepote kao kateogrija koje usmeni tekst mora posjedovati. Stie se utisak da su stvaraoci usmene epike slijedili, u tradiciji od iskona prisutnu, od strane Platona uoblienu ideju saglasja izmeu ove tri kategorije. One svoju punou ostvaruju vrstom neposrednom meuzavisnou. To
5 6
Isto, str. 299. Erik Havelok, Muza ui da pie, Svetovi, Novi Sad, 1991, str. 98. 7 olakovi, Nav. djelo, str. 290 112
Poetiki principi modelovanja usmenog teksta u bonjakoj epici
znai da pjesma koja dri do istinitih dogaaja, trai prirodan i simetrian unutranji sklop iji su glavni protagonisti visoko moralni junaci. Ako je skladna struktura pjesme, postignut unutranji red, reeno Kurtagievim rjenikom "sveze unutar pjesme" dokazuju da je pjesma lijepa i istinita. Pjesnik-pjeva je mag cijelog procesa spjevavanja, njegova sposobnost improvizacije, uz istovremeno poznavanje toposa i kliea je ono to odreuje konanu izvedbu. olakovi je precizno utvrdio da se Kurtagievo izvoenje pjesme "Katal-ferman na ereleza" koju je zabiljeio ameriki naunik Albert Lord 1962. godine bitno ne razlikuje od Kurtagieve varijante nastale punih 27 godina kasnije, 1989. g. To meutim, ne rui ve potvruje tezu da je umjetniko djelo iv organizam. Promjene nisu oite na centralnom tematsko-motivskom planu, ve u postupku ulanavanja sitnih formotvornih jedinica. Usmeno djelo na najegzaktniji nain potvruje tezu Tomasa Sterna Eliota da je umjetniko djelo dijalog sa tradicijom. Ono ne nastaje samo od sebe ve u sadejstvu sa usmenim tvorevinama koje je dotini pjesnikpjeva uo i zapamtio, od najranijeg djetinjstva do savremenog doba. Kliei koji se tiu uvoenja epskih junaka, npr. njihovih znamenja, prostora i vremena u kojem su se kretali i brojnih drugih siejnih shema aktivni su produkt ranijeg usmenog pjesnitva, onog koje je vezano za druge pjesnike-pjevae. Bonjaki pjesnik-pjeva Murat aga Kurtagi je bio na dobrom glasu i stoga to su mu pjesme sadrale dimenziju referencijalnosti. Njihova znanja se tiu razliitih istorijskih vertikala, legendarnih sadraja, pripovjednih nanosa, dogaaja iz drugih pjesama, ime onoj koju spjevavaju daju kvalitet vie. Rije je o "entropiji" u znaenju koje mu daje Jurij Lotman, viku znanja koji je utkan u podtekst pjesme zahvaljujui kojem ona postaje djeli velikog mozaika mitskog svijeta koji se opjeva. olakovi je razmiljao i o meta ravni koju pjesma sobom nosi, a za koju je nesumnjivo opet zaduen pjesnik-pjeva. Dodatna objanjenja su morala proizilaziti kao neophodnost iz same pjesme. U suprotnom bi joj komentar predstavljao balast koji naruava njenu unutranju ravnoteu. Kurtagievo spjevavanje je odraz ravnotee postignute na unutartekstovnoj ravni: izmeu centralne i njoj podreenih tema. No i pored toga sluaoci su ga esto nakon odsluane pjesme zapitkivali o njenom sadraju, njima nedovoljno poznatim faktima. Stoga je on uz pojedine pjesme govorio komentar, uvodne ili epiloke funkcije. Oni su biljeeni u proznom obliku i postajali su sastavni dio pjesme. I na meta ravni tekst je ostvarivao jednu vrstu prosvetiteljskog utilitarizma koji za stupanj niske opismenjenosti nikako nije bio zanemarljiv. Autoritet koji je pjesniku-pjevau stvaralaka pozicija mogla izgraditi za sobom je povlaila i odgovornost prosvetiteljske misije u irem zna113
enju te rijei. Bez obzira to su pjevai bili mahom nepismeni ljudi u dananjem znaenju te rijei, oni su bili prenosioci svekolikog znanja. Njihova misija se ostvarivala na nekoliko planova: direktnom poduavanju istorijskih injenica, graenju etikog kodeksa, razvijanju nacionalnog i religioznog osjeanja, jaanju patriotskih tenji, kao i vjetini modelovanja usmenog teksta.
114
Suljo MUSTAFI OSVRT NA NEKE RELIGIOZNE I MITOLOKE PREDSTAVE U BONJAKOJ EPICI Bonjaka narodna epika nastajala je na veoma irokom i, po mnogo emu, razliitom podruju- od Bosanske krajine, Like i Imotskog na jednoj pa do novopazarskog Sandaka, Crne Gore i albanskih teritorija na drugoj strani. Na tom velikom prostoru, u vremenu i trajanju koje se uglavnom poklapa sa periodom osmanlijsko-turske vladavine, bonjake epske pjesme su, u potpunosti, iskaz toga vremena i izborom tema i motiva, dogaaja i junaka, ine ukupan kontekst bonjake epike na junoslovenskim prostorima. No, bonjaka se epika ne moe posmatrati izolovano od usmene epike ostalih balkanskih naroda, osobito onih sa kojima je stoljeima bila u dodiru, ili, u veoj ili manjoj mjeri, izmijeana. Slinost, naravno ne znai i istovjetnost, kako se ve, gotovo dva vijeka, trude da dokau moniji i jai susjedi, koji sa Bonjacima batine zajedniki jeziki sistem, u kome je nastajalo narodno stvaralatvo. Njihovi sakupljai i zapisivai, uglavnom su bonjaku epiku, olako svojatali i esto otimali, preziivali i raziivali, ostavljali je bezimenom i nadijevali joj tua imena. Iako u stalnome procijepu izmeu nijekanja i svojatanja, opstala je upravo zahvaljujui svojim obiljejima koja je ine posebnom i neponovljivom, a koju su znali da osjete i sauvaju usmeni kazivai i narodni guslari-pjevai. Bonjaka epika zadrala je u sebi i mnogo zajednikog sa susjednim joj epikama, odnosno epskim stvaralatvom ostalih junoslovenskih i, ak, balkanskih naroda. Zajednike osobine i slinosti, kao i razlike i osobenosti, mogu se uoavati i analazirati na brojnim primjerima iz bonjake i ostalih junoslovenskih epika. U ovome ogledu, kratko emo se zadrati na jednom segmentu, zapravo komparaciji nekih religioznih i mitolokih predstava bonjake i susjednih epika.
115
Suljo Mustafi
***** U nasljeu balkanskih naroda, njihovoj kulturi i vjerovanjima, koja se kroz usmenu epiku veoma jasno iskazuju, zatiemo jedne pored drugih, u sinkretizmu, ali i u protivurjenosti, najrazliitije pojave iz mitologije i religije, od najstarijih do najmlaih: predanimizam, animizam i totemizam, bezline demone i boanstva, demone u poluljudskom ili ljudskome obliju, istorijske linosti s odlikama mitskih junaka, sveca-evlije ili junaka gazije, ak i sa osobinama paganskih boanstava, prastare i novije kultne i magijske radnje. Filolokom, istorijskom i ponajvie komparativnom metodom, mogue je prouavajui (etnoloko) obiajno-folklorno, te religijsko (magijsko, kultno ili obredno) nasljee, razluiti da su neke forme starije i od antikih i da je i narodna svijest sauvala i, u ostacima ili u cjelosti, ouvala i zaogrnula ih u novo ruho, primanjem, prvo hrianske i kod Bonjaka, islamske religije. Ako bi ili dalje pratei istorijsku nit dolazimo i do najstarije inodoevropske religije, iji se oblici mogu rekonstruisati detaljnim komparativnim prouavanjem narodnih obiaja. To je, zapravo, jedan veliki hiljadugodinji kontinuitet, koji je u osnovi zadrao najrasprostranjenije obiaje i obrede. Neki mitovi prenose se sa koljena na koljeno bez veih izmjena, a neki su vezani za pojedine linosti Marka Kraljevia, Miloa Obilia, Muja Hrnjicu, Aliju erzeleza, Budalinu Tala.... ***** Lik epskog junaka, koliko god da je vajan ili slikan individualnom vjetinom tvorenja epskog kazivaa, ogrnut je oreolom mitolokih i religioznih predstava sredine iz koje kaziva dolazi. Junak iz bonjakih narodnih pjesama, po nepisanom pravilu epskog kazivanja, uvijek je gazija-osvaja, ali i evlija-zatitnik vjere, slabih i nemonih, na njemu i njegovim odlukama obino poiva sudbina Turske carevine. On uspostavlja u svijetu pravdu i vraa mu poremeenu harmoniju. Za pjevaa tvorca bonjake narodne pjesme Turska carevina je svijet u kome vlada harmonija i pravda i koji se temelji na vladavini erijata, zakona to ga je, preko svog Pejgambera, Bog pokazao ljudima. Najea borba je za din Muhamedov, za islam pravednu i istu vjeru, koju ugroavaju kauri-nevjerenici, ali veoma esto i domai murtati-izdajnici. Prolazei kroz brojne prepreke junak se razraunava i sa kaurima ali i sa murtatima (Primjer - U pjesmi Katal ferman za Aliju ereleza, Alija erzelez savladava kaure-bezvjernike ili hriane koji napadaju tursku teritoriju, ali i ubija vezire i pae izdajnike). Moan i silan, esto nepobjediv ljudskom snagom i ovozemaljskim orujem, epski junak se obraa Bogu i od njega jedino trai zatitu. Bonjaki pjeva svog junaka, mora uiniti
116
Osvrt na neke religiozne i mitoloke predstave u bonjakoj epici
idealnim. Sve ono to je u skladu sa svjetonazorima din-islama, junak mora potovati. Ne klanja se ni caru ni veziru, ali se klanja Allahu-Bogu, obavlja molitvu, kaje se i ini dovu, ui Kur-an (i po vie puta!) i trai da, ukoliko pogine Bog mu primi duu sa imanom. Njegov je zadatak da na bojnom polju razvije Muhamedov barjak, koji je i simbol Carevine. U epskoj svijesti i predstavi su granice dokle treba branitii Carevinu, omeene najznaajnijim toposima islamskog svijeta-svetim gradovima- Mekom i Medinom. Sve to mu je zapisano i nareeno od Boga, junak prihvata kao- kismet, zapisanu sudbinu i sa njom je pomiren kao i svaki pravi vjernik. Narodni pjeva ne smije napraviti izuzetak, jer ga sredina koja potuje stroga pravila islamske dogme, obavezuje. I jo vie od toga; u vremenu kada vie nema mone Carevine, u kojem je i najvei broj ovih pjesama i zapisan, ta drugo moe da odri bonjako-muslimanski kolektivitet, ako to nije vrsta veza sa vjerskim uenjem. Kakav bi to bio junak, o kome se pjeva i kazuje u ramazanskim noima, a koji ne potuje stroga islamska naela i nema najznaajnije odlike vjerskog morala. Oigledno je da bonjaka pjesma, mo uzviene vjere, iskljuivo vezuje za politiku mo i i snagu Osmanskog carstva To je vjera koja spasava i prosvjeuje narode, za pjevaa i njegov narod jedina prava i od Boga priznata. Moe se rei da bonjaki usmeni pjeva itekako vodi rauna da, niti jednim elementom svoga kazivanja, ne povrijedi dosta krutu islamsku eshatologiju koja odreuje prolazni ovozemaljski ivot i predvia boravak na drugom vjenom svijetu (ahiretu). Njegov junak Mujo Sarajlija, u ve spominjanoj pjesmi Katal ferman za Aliju ereleza, trai od Boga da ne umre bez imana (vjere u jednog Boga u srcu, koja se oituje ehadetom), da na drugom svijetu njegov boravak bude u, za pravovjerne, obeanom raju (dennetu). Pravednika prate meleki (aneli), on posti uz Ramazan, odaziva se pozivu za molitvu, raduje se Bajramu. Neke od pjesama i poinju direktnim obraanjem Bogu iBoe nam pomozi! i zavravaju molitvom: Bog nam dao zdravlje i veselje! ili Bog nam dao da se sastajemo! Nije rijetko da se djelovi molitvi ili dova, ili pojedinih sura iz Kur-ana, u prijevodu ili jeziki modifikovanom izvornom tekstu, nau i u samoj pjesmi. ***** Religiozna predstava bonjakog pjevaa uobliena je islamskim predanjem sa kojim se definitivno identifikuje. To je onaj povrinski sloj, koji prvo uoavamo, prepoznajemo i identifikujemo u gotovo svakom bonjakom epskom junaku. I to je ono to je, zaista, specifino obiljeje njihovog karaktera. Upravo religiozni ambijent, zaokruena kosmogonija islamske religije posebni su, i izdvajaju bonjakog junaka od njemu srodnog lika epskog junaka u hrianskoj epici - bilo da je rije o srpskoj, hrvatskoj,
117
Suljo Mustafi
crnogorskoj, makedonskoj ili ak albanskoj epskoj poeziji. Meutim, ta posebnost, samo je u onoj mjeri koja jedan religijski ambijent razlikuje od drugog, a koji tvore ili definiu povijesni usud jednog ili drugog naroda. Meutim, ako uronimo, ispod povrine, koji ini, uistinu, kompaktni sloj islamskog predanja, otkrivamo druge dublje slojeve znatno starijih hrianskih i jo ranijih paganskih, najee staroslovenskih predanja i vjerovanja. Islam ne poznaje nita drugo osim Jednog Boga (Allaha) i Muhammeda (Poslanika njegovog). Meutim, iako islamsko vjerovanje ne zna za svece, narodni pjeva esto poziva u pomo i svece zatitnike. Nerijetko, spominju se i imena hrianskih svetaca, praznika, obiaja... Vojsku sultan Sulejman okuplja oko ureva dana i vojeva do Mitrova dana, ak i u dalekom Bagdadu. Veoma esto, narodni pjeva spominje i Ilindan. Znaajni hrianski praznici, koja su dobili ime po svecima zatitnicima, uglavnom su u funkciji oznaavanja godinjih doba (urev dan-oznaava poetak ljeta, Ilin dan - sredinu ljeta, a Mitrov dan poetak zime). Islamsko raunanje vremena, kao ni hidretski kalendar, nikada nijesu u potpunosti zamijenili starije hriansko raunanje vremena. Ono je, pak, naslijedilo mnoge praznike iz paganske staroslovenske i, mitologije ostalih balkanskih naroda. Magijsko znaenje brojeva, prenijeto iz paganskih rituala, kao i njihova biblijska upotreba, sauvano je i pojavljuje se komplementarno sa nekim religijskim islamskim obredima i vjerovanjima. Znaenje brojeva sedam i devet, toliko frekventnih u narodnoj poeziji, posebno je vano kod oznaavanja brojnosti porodice (sedam sestara, devetoro brae), ali i, dosta esto, upotrebljava se kao formula zatite. Junaka Dojikapetana (pjesma Osvajanje Bagdata) titi devet hamajlija i na konju mu je sedam dilbakija. Tek kad njegove hamajlije i dilbakije nestanu, mogue ga je ubiti. Devet hamajlija, kao devet stupnjeva zatite, oznaava devet ivota koje veoma esto imaju junaci i u pjesmama ostalih balkanskih naroda. U jednoj makedonskoj epskoj pjesmi, junakovo srce je iza devet vraki elezni (devet gvozdenih vrata) U bonjakoj epskoj poeziji zanimljive su i predstave o biima, odnosno demonima u ljudskom ili poluljudskom obliku sa kojima se veoma esto srijeu epski junaci:vile, adaje i zmajevi... Vila ili vile najee prate junaka. Predstave o njima najsloenije su, jer su primile na sebe osobine mnogih enskih demona, umskih i poljskih, vodnih i meteorskih, najmonijih i najneznatnijih, lokalnih i optih. One su individualizirane, dobijaju ak i svoja imena, poinju djelovati samostalno svaka za sebe. U pripovijetkama koje su najstarija vrsta narodnih umotvorina javljaju se u kolektivitetu, dok u poeziji najee se javljaju samostalno. ive u umama, na oblacima, visokim planinama. To su mlade djevojke koje imaju i svoja kola i svoja guvna i svoje vode.Vila je svaka
118
Osvrt na neke religiozne i mitoloke predstave u bonjakoj epici
mlada, lijepa, u bijelu tanku haljinu obuena, i dugake, niz lea oputene kose zapisao je u svom Rjeniku Vuk Karadi. Ovaj opis u potpunosti odgovara optim vjerovanjima o ovim enskim demonima. U bonjakoj narodnoj epici opisuje se najjaim izrazima velika ljepota vila. One su ponegdje zatitnice i gospodarice pojednih lokaliteta. esto su odgajateljice djece, zadojile i odhranile junake. Prate junake, pomau im u bojevima, lijee njihove rane, pokazuju mu put kojim treba ii, razgovaraju sa njim. Za razliku od vila koje uglavnom imaju zadatak da pomognu junacima, predstave adaje i zmajeva bitno su drugaije. Adaja je ogromno strano udovite, o kojoj je narodna pjesma stvorila jasnu predstavu. Ponekad se predstavlja u potenciranom ivotinjskom obliku, sa dvije tri ili sedam glava. Ona je vodeni demon i, u dodiru sa vodom, obnavlja snagu. (V. ajkanovi, Stara srpska religija, SKZ, Beograd 1994.) Motiv borbe junaka sa adajom koji zatiemo u bonjakoj epici, veoma je star. Naslijeen je iz hrianskih vjerovanja i biblijskih legendi, a korijeni mu mogu biti i u vizantijskim predanjima ili persijskoj mitologiji (sama rije dolazi od persijskog -ai dahaka - zmija Dahaka, poznati zmijski demon iz iranskih eshatolokih motiva. Poto je predstava o adaji batina svih balkanskih naroda i njhovih mitologija, nije teko zakljuiti da ovaj simbol moe imati i druge korijene, prije svega u ilirskoj mitologiji. Predstave narodne epike o zmajevima imaju veoma duboke korijene, mada su vremenom izmijenjene i izmijeane sa predstavama o drugim srodnim demonima. Prvobitno, zmaj je, kao to govori i etimologija njegovog imena, velika krilata zmija. Pojavu zmaja teko je izdrati, nju prati velika svjetlost, grmljavinja, sijevanje, tutnjava, potres, vrlo jak vjetar... Zmaj, prema jednom narodnom vjerovanju, ivi u dubokim jezerima i vodama, ili u peinama i jazbinama. Ovo vjerovanje preneseno je najvjerovatnije sa adaje na zmaja. Po drugom vjerovanju zmajevi ive na visokim i nepristupanim planinama. Metamorfoza zmaja u ovjeka naroito je esta u epskoj poeziji. Zmajevi u epici imaju iskluivo ljudski oblik sa neznatnim ivotinjskim dodacima. On grabi ene i djevojke i odvodi ih u svoj zmajski stan. Vrlo esto epski junaci, na svom putu srijeu zmajeve, sa kojima se bore i ubijaju ih kao adaje. Zmaj je katkad i uvar velikog, nebrojenog blaga, mada je ee ta uloga namijenjena zmiji. (V. ajkanovi, ibidem) Obim ovoga teksta daleko bi premaila objanjavanja predstava o drugim demonima u ljudskom ili poluljudskom obliku, o predstavama vezanim za anele-meleke, avola (iblisa, ejtana), zatim predstava o znaenju pojedinih nebeskih tijela i prirodnih pojava. Sve njih, u manjoj ili veoj mjeri, susrijeemo u bonjakoj epskoj poeziji.
119
Suljo Mustafi
***** Od narodne umjetnosti, po duhu koji u njoj vlada, svakako je najprimitivnija ona koja je zadrala ipak svoje mitske i mistike ideje, svoje mistino shvatanje o prirodi i ivotu. Zato narodni pjeva zadrava prastara vjerovanja, ak iako se njegov religiozni svjetonazor tome suprotstavlja? Priroda je u to vrijeme narodnom umjetniku jo potpuno neshvatljiva sem u jednom odnosu mistikog djelovanja i dranja prema njoj, a njegova pjesnika stvaranja su vie pod uticajem mistikoga rituala, vraarije i magije, no pod uticajem zakona spontane estetike. Mnogi primjeri moda su i stariji od jedne prave mitologije; primitivniji od njenih legendi koje esto nijesu odbacivali, a sasvim bliski najarhainijoj magiji; drugi, pak, primjeri ne moraju biti evolucija mitskih umotvorina, ostaci mitskih formi predanja, kao to je sluaj inae kod mnogih, nego su stvoreni analogijom i ugledanjem na takve ve poznate mitske oblike i primjere. Prve mitske legende, koncepcije, kosmiki mitovi razvijali su se iz istih razloga, saimali i utvrivali u vradbinske formule, u magijske jezikovne znake, u zakletve, u izreke, u zagonetke, ija su djelovanja i ini na red prirodnih dogaaja tako jaa i izvjesnija. Ako uemo u sr onoga to je tajanstveno u duhovnome ivotu narodnoga umjetnika; u samu onu radionicu gde se izgrauje iz kolektivnih delirijuma, iz rasnih zanosa, iz religioznih vizija, iz drutvenih nervoza, iz mitolokog rituala, iz maije, iz zanosne promjene godinjih vremena, pred nama je veliki duhovni ritam prostrane narodne etike. To nijesu zanosi hriansko-islamsko religiozni jer su i sami ti obiaji tui ovim religijama, niti je to djelovanje mitologije u njenoj snazi, poto je narod ve izgubio njen glavni smisao, i sem izvjesnih mitolokih obiaja kojima se i sam pojedinani znaaj esto promijenio, valjda je kao koncepciju misterija sasvim izbrisao iz sebe. To su zapravo formule, koje su sauvane i u pamene u jeziku, koje niti hrianski ni islamski filter nije mogao isistiti i uskladiti sa monoteistikim svjetonazorima *****. Zbog toga, naglaavamo da izmijeanost mitolokih i relgioznih predstava, nigdje nije tako izraena kao u bonjakoj narodnoj junakoj epici. Potrebna su dublja, sveobuhvatnija i uopte studioznija istraivanja, kojima e biti makar donekle objanjeni udesni spojevi obiaja, predanja i vjerovanja, iz bonjake epike i susjednih joj i, po mnogo emu, srodnih epskih tvorevina junoslovenskih i, najire, balkanskih naroda.
120
Zaim AZEMOVI NEKE OSOBENOSTI BONJAKE EPSKE POEZIJE I PJEVAA IZ SANDAKA Htio bih odmah na poetku da istaknem zaslugu za umjetnikoestetsko vrednovanje bonjake, posebno sandake epske poezije glasovitih amerikih naunika Milmana Perija i Lorda iz prve polovine XX vijeka, a zatim doprinos u finalizaciji toga projekta u sadanjem vremenu dr Zlatana olakovia i Marine Rojc-olakovi, knjigom Mrtva glava jezik progovara, ije je promovisanje povod ovom okruglom stolu te dr Ljubie Rajkovia i eminentnih eksperata za ovu oblast koji su u junoslovenskim okvirima afirmisali ovu narodnu epsku poeziju, a koji su danas pozvani da prisustvuju i uzmu uee na ovom okruglom stolu. Ovo istiem posebno radi toga, to ma koliko se truda i ljubavi ulagalo u prouavanje vrijednosti bonjake narodne epike i dok se to publikovalo u uslovima balkanskih teritorijalnih dioba i rascjepkanosti i lokalnih okvira, to nije nailazilo na tako iroki odjek, dok nijesu ovi ameriki naunici tim vrijednostima dali peat objektivnog vrednovanja i te vrijednosti iznijeli na svjetsku razinu prezentujui ih u prijevodima na engleskom jeziku. Da su vrijednost ove poezije isticali samo bonjaki naunici i knjievnici postojao bi rizik izlaganja kritici da nijesu nali adekvatnu mjeru znaaja svoga kulturnog nasljea u objektivnim okvirima. Sjetimo se da je kod bonjakih pjevaa u XX vijeku postojao strah od andara i reima da ove pjesme pjevaju, pa ak i kod intelektualaca dilema da li da ih tampaju da ih reimi ne optue za nacionalizam. U tom smislu vidim dio veliine naunika drugih nacionalnosti koji su bez predrasuda vremena i prostora progovorili o objektivnim estetsko-umjetnikim vrijednostima ove poezije. Pored mog skromnog linog doprinosa zapisivanju i izuavanju bonjake narodne epike, imao sam ast i zadovoljstvo da saraujem i sa naunicima i knjievnicima koji su dali nemjerljiv doprinos afirmaciji sandake bonjake epike dr Zlatanom olakoviem, mr Marinom Rojcolakovi, dr Ljubiom Rajkoviem, Huseinom Baiem, to oni istiu u
121
Zaim Azemovi
svojim za ovu oblast kapitalnim knjigama. No, iako bonjaka epika sadri do sada vie od pola mliona zapisanih stihova, na njeno zapisivanje i istravanje nadam se nije stavljena taka, mada analogno kao i kod drugih junoslavenskih naroda i epske pjesme Bonjaka iz Sandaka koje opisuju dogaaje iz novijeg doba nemaju onakvu umjetniku vrijednost kao pjesme starijih vremena. Meutim, pored vrijednosti koje su zajednike za junoslovensku epiku kao to su velianje hrabrosti, ovjenosti, odbrane asti, nejai i siromanih, opisa ljepote stasa i lica djevojakog kao i odjee, svijetlog oruja i brzih konja i njihove opreme, u ovim pjesmama je puno realnih dogaaja, junaci epskih pjesama novijih vremena su istorijske linosti te, s obzirom da Bonjaci do sada nijesu imali svojih institucija, ove pjesme imaju i istorijsku vrijednost, jer esto, kako je rekao dr Zlatko olakovi u razgovoru za list Preporod "u njima ima vie istorije nego u pojedinim istorijskim dokumentima". Junaci tih pjesama su Turko Mehonji, Meugorac Smajo, Mehmed erekarac, Orle Kali, Jusuf Mehonji, Fehratbegova Hankija i dr. a dogaaji se zbivaju u irem regionu Sandaka. Mi koji smo bili 30 godina zajedno sa velikim epskim pjevaem Muratagom Kurtagiem bili smo svjedoci kako je on mogao jedan dogaaj iz blie istorije epskim sredstvima - poetka, zapleta, opisa, leksike, dramatike da pretvori u epsku pjesmu, koja nosi peat darovitog majstora - stvaraoca. Svjestan svih aspekata vrijednosti bonjake epske poezije starijih vremena te prisustva kompetentnih znalaca koji su objavili zapaene radove iz te oblasti, osvrnuu se samo na jo neka zapaanja prevashodno u odnosu na epsko pjesnitvo Muratage Kurtagia. Iz estih razgovora sa njim, o sadraju pjesama koje je guslao ili kazivao, zapazio sam poseban dar kod njega za opisivanje enske ljepote i opinjenost fenomenom lijepog enskog lica. Uostalom poznato je da su i stari epovi, a naroito Odiseja i Ilijada bili motivisani otmicom lijepe Jelene, od ijeg lica ljepotom presijvaju mora, a motiv otmice zarunice, otmice ljube, otmice majke, otmice sestre, esto se sree i u bonjakim epskim pjesmama. U svojoj knjizi proze Dug zaviaju (Pljevlja, l982), gdje sam objavio i priu o Muratagi, citrao sam i jedan takav odlomak iz pjesme Ropstvo likog Mustaj-bega, koju su kasnije 1989. i dr Zlatan olakovi i Marina snimili od Muratage Kurtagia. Ah kakva je Kovia Begija Smea tanka kao filjdanika, A visoka kao homorika, U ramena mnogo raznesena, Kosa joj je tura ibriima, elo joj je zlatna hamajlija, Obrvice - morske pijavice,
122
Neke osobenosti bonjake epske poezije i pjevaa iz Sandaka
Trepavice - krilo lastavice, Dva joj oka, dva vrela studena, Dva obraza, dva ula rumena, Usta mala kao kutijica, A zubii kao biserii, Grlo joj je grana imirova, Na grudima dva goluba bijela, Zlatnih kljuna i zlatnijeh krila. Dal' je majka rodila junaka, Mila seja odgojila brata, Da zamrsi turu ibriima, Da preui zlatnu hamajliju, Da udavi morske pijavice, Da salomi krila lastavice, Da s' napije s dva vrela studena, Da mirisne dva ula rumena, Da otvori kutiju od zlata, Da uhvati dva goluba bjela... Slijede detalji i opisi odjee, zlatnog nakita, detalji slika na odjei itd. Postoji predanje da Murataga nije dobro pjevao ako nije bila u sobi prisutna neka lijepa ena, a identifikujui se sa Mujovim Halilom, govorio nam je da su i Halila ene voljele zbog ljepote i junatva i znao je na prste da nabroji najljepe djevojke iz epskih pjesama i posebnost ljepote svake od njih. No epski pjeva je svjestan nemoi da odgonetne tajnu djevojake ljepote, od koje, neenjeni pamet itetie, oenjeni ene popuae pa otac jedne ljepotice djevojke, zbog ije se ljepote ratovi vode i mnogi junaci izginu, zapitkuje je li to cijena vrijedna gubljenja ljudskih ivota i kao da proklinje: Bolje, keri, da te rodih slijepu, nego to te rodih odve lijepu. To je ta iracionalna snaga djevojake ljepote zbog koje je kako nam Andri pripovijeda u pripovijeci erelez Alija, i ovaj junak pred enskom ljepotom postupa smueno i uz uzvik a udara dlanom po koljenu u udjenju. Ovo istiem jer ljepota ima univerzalno znaenje i zagonetka je koju svako ljudsko bie na svoj nain moe tumaiti i doivljavati i u sri je umjetnikog djela. Ovom prilikom htio bih da skrenem panju na jo jedan fenomen prisutan kod bonjakih epskih pjevaa, koji istiu zapisivai bonjake epske lirike, posebno u Sandaku, na identifikaciju guslara-epskih pjevaa, sa junacima epskih bonjakih pjesama. Kazivanja koja je zapisao Rajko Medenica po kazivanju Salka Hota iz Veljeg Polja i moja malenkost koja sam zapisao od stogodinjaka Kolainaca, or Huso Husovi, jedan od rodonaelnika epskih sandakih guslara odijevao se kao pravi
123
Zaim Azemovi
junak iz epskih pjesama, sa damadanima, alvarama, ljevorom za pasom, pukom na ramenu, imao brkove i nakostrijeene vjee, dok mu je konja vodio takoe naoruani pratilac. Murataga se identifikovao sa Mujovim Halilom, kako je zapisao i dr Zlatko olakovi; Kasum Rebronja, kako je zapisao Ismet Rebronja, sa Budalinom Talom. Ne samo da su se guslari sa junacima epskih pjesama identifikovali nego su pokuavali i da im konji budu kao njini, kao to je pokuao neki guslar sa Savina Bora o emu pie Mahmut Hadrovi. ak se, vjerovatno iznueni tekim vremenima i borbom za opstanak, veina ovih guslara i odmetala u umu, kao to su to inili Murat Kurtagi, Jusuf Mehonji, Orle Kali, Hair orovi. eki naunik Matija Marko nam svjedoi o tome da je Jusuf Mehonji bio i odmetnik i guslar-pjeva. Meutim, da su u balkanskim previranjima esto i sami guslari identifikovali fikciju i relanost moe se vidjeti iz arhivskog podatka gdje se poslije osloboenja Nikia od Turaka, 1878. godine u izvjetaju knjazu Nikoli o stanju u Nikiu, pored ostalog, navodi da su se, poslije guslanja, potukla guslama dva guslara Crnogorac i muhamedanac, zbog upornosti u tvrenju da su pjesme koje su opjevale nikike i crnogorske junake istinite i zbog meusobnog negiranja i nadgornjavanja. Moda je sa ovim povezano i pitanje umjetnikog doivljaja pjesme i njene pozitivne uloge u vrijeme buenja nacionalne i patriotske svijesti i promjene njene uloge u doba kada su te zemlje ivjele kao slobodne u zajednici, zbog ega je postojao kod vlasti bojazan da raspiruju nacionalne podjele. O tome kako moe biti intezivno doivljavanje sadraja umjetnikog djela od slualaca, odnosno od publike svjedoi i Murataga Kurtagi u razgovoru sa dr Zlatkom olakoviem u knjizi "Mrtva glava jezik progovara", gdje iznosi da je publika esto plakala, sluajui njegove pjesme. Koreograf Ibi Kujevi svjedoi da je u svojem selu Balotiima prisustvovao takvim guslarskim veerima Muratage Kurtagia, kada je pjevao kako Omer izbavlja Muja iz tamnice, ili pjesmu Nevjerna Mujagina ljuba, kada bi sluaoci zbog zatoenja Muja Hrnjiica ili otmice njegove ene plakali, a kada bi se Mujo izbavio tamnice ili bi enu oslobodio ropstva, nastajalo bi veselje, grljenje, pucnjava iz puaka, da se drugi dio sela udi ta je bilo, da li je te noi neko poginuo ili se oenio, pa su na zovku i pitanje odgovarali: Mujo Hrnii izbavio ljubu iz zarobljenitva, nata bi se seljaci s druge strane sela udili ta je tim ljudima koji pominju Muja Hrnjiia koji je ivio prije 300 godina, i tek kada bi im kazali da je guslar Murataga tu, jasno bi im bilo da ne sanjaju. U tom se krije i ljepota emocije koje budi umjetniko djelo i opasnost od njegove zloupotrebe i banalizacije velianja glavosjekog balkanskog primitivizma. Slinu priu o plau slualaca zbog tunog sadraja pjesme ispriao nam je i Remzija Halilovi kad je Murataga pjevao pjesmu o Velagi Ahmetu.
124
Kad sam govorio o sandakoj bonjakoj epici i pjevaima, mislio sam na geografsku regionalnu pripadnost, meutim ne treba zaboraviti da se istakne cjelovitost bonjake epike, posebno se to odnosi na pjesme iz starijeg perioda, gdje se preteno opjevavaju junaci iz Bosanske Krajine ni tamonje toponime, s obzirom na povezanost Sandaka, administrativnu i politiku, sa Bosnom sve do 1878. godine. Te pjesme u izvoenju sandakih epskih pjevaa dobile su peat i nakit svojstven njihovoj darovitosti i talentu, te u mnogim sluajevima kao to su pjesme enidba Smailagi Meha od Avda Meedovia ili Kostre Harambaa od Muratage Kurtagia, ima se utisak, iako su inspirisane istim dogaajem i ve stvorenim djelima, kao to se deavalo i umjetnikoj knjievnosti, stvorena su bolja djela. Meutim, epske narodne pjesme sa tematikom sa podruja regiona Sandaka ili Srbije i Crne Gore nijesu sadrane u knjizi dr Zlatana i Marine olakovi i one preteno svojim temama i junacima potiu iz novijih vremena, a zastupljene su u antologijama Huseina Baia Zeman kule po enaru gradi, Ljubie Rajkovia Sa zelene londe, te Zborniku narodnih umotvorina Roaja i okoline "U rijeima lijeka ima", a znatan broj njih, pored Huseina Baia, sakupljao sam i od Muratage Kurtagia i sandakih epskih pjevaa a u zadnje vrijeme u saradnji sa mr Redepom krijeljom, i objavljene su, a neke su jo u rukopisu. Posebno bih htio jo da istaknem prisustvo univerzalnog i drevnog motiva borbe dobra i zla u svim ovim pjesmama. Kao to su ukazali dr Beir Daka u disertaciji "Narodna epika" (Sarajevo, 1976.) dr Denana Buturovi u Studiji o Hermanovoj zbirci muslimanskih narodnih pjesama (Sarajevo, 1976.) ovi motivi vuku korijen iz drevnih epova istonih naroda. (Ubijanje troglav Arapina u pjesmi "Ropstvo Muja Hrnice", pojava vila posestrima koje pomau junake kao u pjesmi Zauzimanje Bagdata i noenje hamajlija koje tite od oruja u epu A. Meedovia enidba Smaigi Meha i drugim, te jako prisutan religiozni elemenat u pjesmama Meedovia i Kurtagia (svi bojevi poinju dovom, klanjanjem, dijeljenjem sadake, kurbana, i sl.) svjedoe o mijeanju zemaljskih i nebeskih sila, odnosno biblijskog predanja prisutnog kod svih konfesija da Bog pomae vojsku koja ne ini zulume nejakim, djeci, enama i starcima, ne pljaka, ne otima, jednom rijeju - ko je pravedniji - taj pobjeuje. ini mi se da je Murataga Kurtagi, iako su ga agili iz poasti, ali je imanjem bio siromah, ali duom, pameu i srcem bogat, posebno je podvlaio u epskim pjesmama saaljenje prema siromanim: Mnogo runo u Aranu gradu, Veljke plate - mnogo poglavara, Sve to grdna plaa sirotinja,
125
Zaim Azemovi
Gdje kafana otvorena ima Gazde piju, gleda sirotinja, Siromahu nemae ivljenja. (Opsada Temivara) I u razgovoru sa dr Z. olakoviem, priajui o svom uzoru Halilu Hrnjiiu, rekao je Murataga da je majka ostavila Halilu amanet: "Siromahu svakom da si pomo, A zlikovcu svakom na megdanu"... ( str. l33) To isto je Murataga ponovio i na koji mjesec pred smrt, kad sam ga posjetio sa slikarem Aldemarom Ibrahimoviem, te mu je on radio portret a ja biljeio razgovor i odgovore na prijateljska pitanja: Istinski junak i ovjek nee bez razloga nikoga napasti, a kamoli ubiti. Treba da ga na to prisili neka muka i zulum, da mu je neko od porodice ubijen, opljakan, otet, kua spaljena, oduzeta sloboda, ako brani svoj kuni prag, ako se ini zlo i nasilje bez razloga, ako se ne uvaava ljudska mudrost, saaljenje, ljudskost, onda ni publika takvu pjesmu ni takvog junaka ne prihvata... (Behar) Posljednji razgovor s Muratagom Kurtagiem, Roaje, 1999.) U bonjakim epskim pjesmama ove knjige i ire, veoma je zanimljiva pojava lika starca - mudraca - ihtijara, zagonetne nepoznate ili ponekad i poznate linosti, to je po mom miljenju takoe odjek antike, islamske i slovenske tradicije, a iji se kult neto due zadrao u patrijahalnim sredinama kod Bonjaka, Albanaca i Crnogoraca. Starac -mudrac - ihtijar - sveznalac u tekim situacijama savjetuje kako obine ljude, tako i vladare, da se nae izlaz iz zamki koje protivnik postavlja. U pjesmi Katil ferman na erelez Aliju to je tajanstvena linost: U rijei u kojoj su bili, Dok se sobna otvorie vrata, Kad evo ti jednog ihtijara: Bjele brade, zelene libade, Oko glave kauk ahmedija, Nit ga znaju, niti ga poznaju. U drugim pjesmama, esto ispod maske skromno obuenog starca, esto preskaui prostor i vrijeme, kao to je to sluaj sa epskim junacima - pojavie se uprili vezir, stari mudrac, koga murtati - izdajnici, veziri progone da ga ubiju da bi oslabili tursko carstvo. Inae, motiv murtata izdajnika vezira koji snuju kriom od turskog cara kako da pogube uvene bonjake junake, est je povod fabulama ovih pjesama, a veziri su poslije bekog rata najee bili izdanci janjiara, koji su nekad nosili slavu pobjeda, a kasnije bili leglo spletki, to ima istorijskog povoda sve do ukidanja janjiarskog reda 1825. godine u Carigradu. Kasnije e narod za stagnaciju i uruavanje carstva optuivati zavjere velikih sila i masone,
126
tragajui vjeno u pjesmama i mati za idealom pravde sa revoltom na gorinu siromanog ivota, stalne ratove koji ne daju podnjivit mladia i besmisao meusobnog satiranja. (Univerzalno balkansko: s krvlju ruak a s krvlju veera), nazirui izlaz u pravdi i humanizmu. Prije toga novinar Izo Luboder snimio je amaterskom filmskom kamerom a u prisustvu dr Ejupa Muovia i Ismeta Rebronje, posljednju ispovijest Muratage Kurtagia, kako se razbolio, svoju viziju koju sam ja u njegovoj biografiji naslovio: Posljednji gazijin megdan. Priao nam je Murataga da ga je platio vlasnik jednog magacina pod planinom Kulom, da mu uva magacin s robom. Imao je Murataga i puku. Murataga je jo prethodne noi bio uznemiren. uo je u polusnu, da ga neko zove na megdan. Skoio je i udario pesnicom u sjenku na zidu. Izaziva se usamljenom straaru u planini pred zoru te gluhe noi pojavio ponovo i suoio s vojskom ka Murataginom straarskom mjestu. Murataga je znao ko je on jer mu je rekao: Ti, Murataga, kvari moje planove. Pjeva i pria, kudi zlo, hvali dobro. Murataga je znao da je to Car Zla. Upozorio je i njega i njegove pratioce i kad nije bilo fajde opalio i ubio mu jednog pratioca. Vratio se Murataga u sobu da zaklopi vrata, ali su nezvani gosti ve bili unutra. Pored Cara Zla bila je i jedna ena zavijenog lica. Murataga im je rekao da je Bog jai od sila zla, prizvao Boga u pomo, potegao no, koji je stalno nosio i onesvijestio se. uo je kako su ga ponijele nepoznate ruke i postavile uporedo sa ubijenim. Dole su tubalice, umske vile, i u horu oplakivale i naricale neizmjenino za obojicom kao u antikim tragedijama, za koje Murataga nikad nije uo, ni itao. Osvijestio se ujutro kada su ga putnici nali i ponijeli kui. Od tog megdana se nije oporavio. Ali Murataga je zadobio duhovni megdan na zemlji svojom epskom pjesmom, svojom duom, svojim srcem i dobrotom. O tome svjedoi ova knjiga dr Zlatana olakovia i mr Marine Rojc-olakovi Mrtva glava jezik progovara i sudbina da se ipak pojavi poslije petnaest godina haranja zla nad ovim prostorima. Na poetku pjasme Opsada Temivara stoje i ovi stihovi koje je pjevao Murataga: to god ide ono brzo doe, A to doe ono e da proe, Uspomena dok svijeta ima, Pa e i nas neko pominjati... To je, ini mi se poruka o prolaznosti ivota i relativnosti svega, ali i trajnosti lijepog imena da se pominje po dobru i zasluzi. I kao to se kod drugih junoslavenskih naroda narodne umotvorine smatraju njihovom najveom duhovnom vrijednou, to vai i za bonjaku narodnu epiku i umotvorine, a to ujedno postaje i svjetska duhovna vrijednost i neophodna lektira i tivo uenicima, studentima, predavai127
Zaim Azemovi
ma, piscima, i svim pismenim ljudima, da revalorizujui vrijednosti u kontekstu svoga vremena prihvate ono lijepo i humano, kao izvor jezika, obiaja, istorije, dosegnutih estetkih vrijednosti duha naroda. Duha ovih narodnih umotvorina koje su se proimale kroz prostor i vrijeme sa umotvorinama ostalih naroda. Ali takoe ne treba zaboraviti ni zasluge darovitih pjevaa, marljivih sakupljaa i svih koji su doprinijeli da sauvaju ovu svjetsku duhovnu riznicu od propadanja i zaborava, a ovom prilikom posebno priznanje dugujemo autorima knjige dr Zlatanu olakoviu i mr Marini Rojc-olakovi iju smo knjigu promovisali.
128
Alija DOGOVI KONTINUITET BONJAKOG EPSKOG PJEVANJA U SANDAKU Kljune rijei: Sandako epsko pjevanje, or Huso Husovi, Avdo Meedovi, Murataga Kurtagi, Air orovi, Kasum Rebronja, Demail Arnautovi, Ibro Musi, ule Bahovi, ene pjevai epskih pjesama, izvornost i originalnost bonjakog epskog pjevanja, kontinuitet izmeu starog i novog pjevanja, pjevanje o novim dogaajima i linostima, biljeenje epskih tvorevina i metodologija rada, novo vrednovanje bonjakih epskih tvorevina, analitiki pristup jeziku epske tvorevine i jeziku pjevaa // kazivaa (dijalektoloki aspekt, distinkcija), primjena i znaaj epskog bonjakog pjevanja i njegovo inkorporiranje u nastavne planove i programe u kolama u Sandaku na svim nivoima nastave. Cilj: Afirmacija izvornosti, originalnosti i kontinuiteta epskog pjevanja Bonjaka Sandaka u kontekstu homerologije i homerolokih studija. Sada mi postaje jasno zato mi je 1950. godine, dok sam studirao u Beogradu jugoslovenske jezike i knjievnosti, profesor narodne knjievnosti Vido Latkovi dao za seminarski rad temu Dananji guslari u Bijelom Polju i okolini. Osobito je insistirao da ja, kao Bjelopoljac, napiem opirniji rad na ovu temu. I ja sam ga uradio zaista korektno, uglavnom deskriptivno u formi izvjetaja sa terenskih istraivanja. Profesor Latkovi je bio vrlo zadovoljan, pa je kasnije, za svoja predavanja koristio veliki dio sadraja iz ove seminarske radnje. Ja sam, a i moji kazivai i informatori u Bijelom Polju i okolini dakle u Bihoru, malo znao o Parry Milmanu i Albertu Batesu Lordu. Uglavnom onoliko koliko je dovoljno studentu da napie dobar seminarski rad. U Bihoru se tada, kao prije, i kasnije, pjevalo uz gusle. Skoro svaka kua imala je svoj instrument, a mnogi su ga i sami lijepo izraivali, ukraavali ih likovima junaka iz bonjake epike onako kako su ih ''vidjeli'' i sluhom opipavali, pretvarajui pjesnike slike i vizije u matovite duborezne linije javorovog drveta, kojeg je u Bihoru bilo u svakom bogazu i
129
Alija Dogovi
kamenjaru, a ukraavali su ih i drugim ornamentima i simbolima. Bili su to razno bilje, orlovi, rogovi jarca ili koze, zmije i zmajevi motivi iz daleke paganske mitologije i kultova, prvenstveno one starobalkanske (predromanske) ali i one centralnoazijske, koje su preuzimali i oni narodi koji su se kasnije doseljavali na Balkansko poluostrvo. Sve ovo: guslanje na konjsku dlaku, melos ili guslarski recitatativ, simboli i kultni ornamenti inspirie me da (hipotetino) vjerujem da su gusle najstarijeg centralnobalkanskog porijekla, a dalje najvjerovatnije centralnoazijskog (protomongolskog i prototurskog) jo iz vremena kulta bogova Tengrija i ole, mnogo prije onog silnog Dingis Kana. Dr Tvrtko ubeli, u knjizi Povijest i historija usmene narodne knjievnosti (Zagreb, 1988), na str. 67, kae: Gusle su nam dole iz Blieg orijenta, to takoe potvruje njihovo azijsko porijeklo. Etimoloki diskurs lekseme gusle svakako je onomatopeja. Prosper Merime 1827. godine u svojem djelu ''La guzla'' pominje ovaj instrument u izvornoj srednjobalkanskoj fonolokoj i morfolokoj konotaciji. U ovom kontekstu, indikativno je, da se ovaj instrument kod Albanaca naziva ljeuta, iako je u visoko frekventnoj upotrebi u rustikalnim sredinama na sjeveru i sjeverozapadu albanske etnike izoglose. I u ovim krajevima izrada gusala, i raznovrsnih simbola na njima, je vrlo popularna i predstavlja pravi (umjetniki) majstorluk. Kod Italijana se ovaj instrument takoe naziva leuta ili leut, a tako je bilo i kod mnogih Dubrovana u prolosti. U Evropi, van Sandaka, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Albanije i Zapadne Srbije praktino nema gusala, a ukoliko se negdje i nau, onda je to prelijevanje i utjecaj centralnobalkanskog muzikog supstrata. Jedan od skupljaa epskih narodnih umotvorina u Bihoru, Ragip Sijari, iz sela ipovice, u kojem se uz gusle pjevalo i na sijelima pripovijedalo po tradiciji i generacijskom kontinuitetu, i u kojem su se u vrijeme Avda Meedovia esto odravala takmienja najboljih guslara, govorei o guslaru ulu Bahoviu, kae: U Sandaku gusle ne trai, jer ih skoro svaka kua ima i uva kao amajliju i relikviju. One se uvaju na poasnom mjestu, uvrh sobe, pored rafova sa musafima i drugim svetim i starim knjigama. Zabiljeili smo da mnogi Bonjaci umiju da izrade lijepe gusle. Meu dobrim majstorima poznat je Reka eman iz sela Vitomirice kod Pei a porijeklom iz gornjobihorske Vrbice. Lijepe gusle (umjetniki duborez) izradio je pjesnik Redep Nurovi iz sela Lukare kod Novog Pazara. U Peteri je izrada gusala hobi svakog mjetanina, koji na njima lijepo zna da gusla i uz njih da pjeva stare i nove pjesme. U kontekstu ovoga izlaganja istiem da sam februara mjeseca 2005. godine u tutinskom naselju Velje Polje prisustvovao jednoj folklornoj
130
Kontinuitet bonjakog epskog pjevanja u Sandaku
lokalnoj priredbi na kojoj su, sa svojim programom, uestvovali narodni guslari i pjevai junakih pjesama, svirai na kavalu i pjevai pjesama dvoje po dvoje, i to samo mukarci po starom pastirskom peterskom melosu. Izvoai svih ovih oblika folklora bili su na najviem kreativnom nivou. Osobito su svojom umjetnou guslanja i pjevanja uz gusle plijenili panju slualaca peterski guslari Harun Trtovac (rodom iz sela aronje, star oko ezdeset godina) i aban Lekovi (iz sela Ljeskova, star oko pedeset godina). Panovske melodije na kavalu virtuozno je izvodio Mujko Ugljanin (iz peterskog sela Dolovo, star oko pedeset godina). Ova informacija obavezuje prouavaoce folklora da svoja istraivanja usmjere na cijeli peterski prostor gdje je folklor sastavni dio ivota i stabilan kult u sistemu narodne tradicije. Postoji i jedna simbolika koju mjetani peterskih sela kazuju a saeta je u izrazu da Peter nije samo carstvo snijega i vjetra ve i carstvo sunca. Boginja ola i ovdje motivie ljude da optimistiki gledaju na ivot pjevajui o junacima, uvajui stara predanja o Aliji erzelezu, izvijajui pastirski alonman iz najdubljih predjela due. Pjevanje uz gusle u Sandaku bilo je sastavni dio egzistencije i sociokulture dakle, tradicija u kontinuitetu. Bilo je, ini se, i dio kulta naslijeenog iz neke prastare zamagljene narodne kulture. Danas se, takoe, ini da su uz gusle svi znali pjevati mukarci obavezno, ali i mnoge mukaste ene. Mlai su se samoinicijativno pouavali u guslanju, sve do ovladavanja vjetinom udaranja i pjevanja. Epsko pjevanje, i pripovijedanje, bili su i neka osobita vrsta narodne kole u kojoj se uvala i njegovala tradicija i predavala u nasljee mlaim kreatorima i interpretatorima. U vrijeme geografskog i kulturnog otkria Avda Meedovia, u Bijelom Polju, i cijelom Bihoru, prialo se da su ovdje doli ''nekakvi Amerikanci'', da sluaju nae bonjake guslare i da zapisuju pjesme koje oni pjevaju. Govorilo se: Iha! Ima toga kod nas koliko hoe da se nasluaju svakojake ljepote!... Avda Meedovia su u Bihoru svi znali i rado sluali, a i jo mnogo njih u Sandaku od Bijelog Polja do Novog Pazara. Po selima su, osobito zimi, odravana sijela (posetci). Ljudi su se okupljali u imunijim kuama, gdje su dolazili guslari i gdje se pjevalo i guslalo esto i do sabaha, a ponekad i po vie noi uzastopno. Najvie su se okupljali u selima ipovice, Godijevo (u kuama Sijaria), u selu Korita (u kuama Mekia, Mehovia i Alihodia), u selima Crhalj, Daa Rijeka, Vrbica, u nekim selima oko Roaja, Tutina i Sjenice. Dok sam 2002. godine boravio u vedskoj, sreo sam tamo pjesnika Ragipa Sijaria, koji se intenzivno bavio i sakupljanjem svih vrsta narodnih umotvorina od Bonjaka u izgnanstvu, prvenstveno od Sandaklija. Bio
131
Alija Dogovi
sam osobito impresioniran njegovim epskim pamenjem i afinitetima prema usmenoj narodnoj tradiciji svojega zaviaja. Govorio je da je i amil bio opinjen ljepotom bihorske usmene tradicije. Pamtio je da su se u selima ipovice i Godijevo, u kuama Sijaria, okupljali najbolji sandaki guslari: Avdo Meedovi sa Obrova, ule Bahovi iz Kaevara, Kasum Rebronja iz Korita, Salih Ugljanin iz Ugla na Peteri, a prialo se da je ranije u ova bihorska sela navraao i Jusuf Mehonji (komita, rodom iz sela Grnarevo nie Bijelog Polja) pa bi i on zapjevao uz gusle o starim bonjakim junacima i, po koju, o svojem komitovanju. Dolazili su i drugi pjevai i guslari, kao: Air orovi iz Ivanja, Husein Durovi iz Godue, Elmaz olakovi iz Kradenika, Smajo Feti iz Negobratine, azim Sijari iz Godijeva. Ragipa Sijaria sam nazvao dobrim ''pamtiom''. Iz starog zaviaja iz Bihora, donio je sa sobom gusle, koje su mu ostale od oca, a ovome su bile ostale od njegovog oca i djeda. Znao sam da je Ragip u poeziju uao sa nekolike zbirke lirike spjevane na narodnu i blisku narodnoj usmenoj lirskoj strukturi a po tematici onoj mitskoj narodnoj pjesmi, te njenoj jezikoj metaforici i semiotici. Bio sam zaista impresioniran Ragipovim zapisima i biljekama o narodnim tvorevinama. U njegovoj rukopisnoj kolekciji bilo je puno lirskih narodnih pjesama, epskih pjesama, narodnih poslovica i drugih retorinih oblika (kletvi, zakletvi, blagoslova, ak i onih skarednih retorikih struktura aljivo-vulgarne semiotike). Za tri mjeseca uspio sam da pregledam i sistematizujem tridesetak veih rukopisa i da o svakom napiem biljeku, koje sam zatim objavio u knjizi Nam i um u knjigama Ragipa Sijaria. Kasnije, sve do danas, nastavio sam da iitavam i komentariem i ostale Ragipove rukopise a njih je jo stotinak. Kod Ragipa Sijaria, u Malm-u, naao sam, izmeu ostalog, i vei rukopis o guslaru i pjevau epskih pjesama ulu Bahoviu, prijatelju Avda Meedovia. ule je bio iz sela Kaevare, nedaleko od Bijelog Polja, poznat kao ovjek osobite duhovne darovitosti. Nije bio uenik Avda Meedovia, ve guslar i pjeva barabar sa njim. Pripadao je generaciji guslara i pamtia krajinica i drugih epskih pjesama. Od Avda je bio neto mlai, ne mnogo. Zajedno su esto uestvovali na guslarskim sijelima u selima Bihora. Umro je 1982. godine. ule je bio zaista veliki guslar i pjeva epskih pjesama. Ragip ga je u epskoj kreaciji pratio u stopu. Zabiljeio je da je ule znao da kazuje i uz gusle pjeva vie od sto epskih pjesama. Sa lakoom ih je pjevao i u njihove tekstove unosio jezike osobine svojeg zaviaja fonoloko-fonetske i leksike. Ragip je zabiljeio i desetak ena kazivaica epskih i lirskih pjesama. One su, uglavnom, bile iz sela ipovice, Godijevo, Korita i
132
Negobratina. Od njih je zabiljeio vie epskih pjesama i fragmenata, kao i vie od stotinu lirskih pjesama razliitih vrsta i oblika. Meu njima je osobito bila darovita Hanifa Bahovi Sijari, sestra ula Bahovia. Ona je vrlo dugo ivjela (umrla je 2004. godine). Pamtila je i kazivala pjesme koje je ule pjevao uz gusle. Ragipov rukopis o ulu Bahoviu i Hanifi Bahovi Sijari objavili smo 2004. god. kao posebnu knjigu u okviru biblioteke Bihor pod naslovom ule Bahovi narodni guslar i pjeva. U istoj biblioteci objavili smo 2005. god. i Ragipove knjige Bihorski soko (zbirka lirskih narodnih pjesama iz Sandaka) i ipovaki dukati sa jezika (zbirka narodnih retorinih oblika, zabiljeenih od kazivaa iz sela ipovice). U okviru eseja u ovim knjigama date su najvanije informacije o kazivaima, posebno o enama pjevaima i kazivaicama. U vedskoj, u gradu Halmtadu, upoznao sam, 2002. godine, jo jednog vrsnog narodog pjevaa i guslara Demaila Arnautovia, izbjeglicu, porijeklom iz sela Miljei kod Priboja. Guslao je na jednoj knjievnoj veeri u centralnoj halmtatskoj biblioteci. Sveanost je organizovalo Udruenje bonjakih pisaca u skandinavskim zemljama (sa sjeditem u Malm-u). U okviru programa, te veeri guslao je i pjevao Demail Arnautovi, a na repertoaru su bile epske pjesme koje je sam sastavljao i objavljivao. Prije izbjeglitva, u Priboju i okolini, a zatim i u drugim mjestima Sandaka i Bosne i Hercegovine bio je poznat kao guslar i pjeva br. 1, koji je guslao i uz gusle pjevao, i pobjeivao, na svim skupovima i takmienjima guslara, prije odlaska u izbjeglitvo. Dok je ivio u zaviaju, imao je ve desetak tampanih knjiga epskih pjesama, koje je sam spjevao. Njegove pjesme zaista iznenauju svojom epskom ljepotom i mjerom epske strukture. Svakako, on se epskom kreacijom ne udaljava od tradicionalnih epskih formula, ali su njegove teme nove i raznovrsne. Najee teme njegovog epskog repertoara su dogaaji i linosti iz vremena Drugog svjetskog rata (narodni heroji i druge istaknute linosti NOB-a), zatim teme izgradnje socijalistike Jugoslavije i novih drutvenih odnosa, kao i teme o ljudima i dogaajima iz savremene socio-egzistancijalne stvarnosti. Osobito su zanimljive teme Demailove epike o ratnim zloinima poinjenim tokom Drugog svjetskog rata na prostorima Sandaka i Bosne i Hercegovine. Po onoj ustaljenoj teorijskoj definiciji, za ove pjesme moe se rei da je historinost njihova temeljna epska karakteristika, a u ovaj diskurs uklapaju se komponente kao to su dugaka kompozicija, deskripcija likova i dogaaja, te jeziko-stilska struktura pjesama. U ovom kontekstu mogao bi se izvesti zakljuak, da je epski korpus Demaila Arnautovia osobito bogat ispjevanim naslovima, tematsko-motivski razuen i razreen, strukturalno na nivou utvrenih epskih formula klasinog deseterca, u sistemu sadraja originalan,
133
Alija Dogovi
jeziki konotiran u varijanti dijalektoloke karte bosanskog jezika jugozapadnih sandakih govora (oblast Donjeg Polimlja). Takoe se moe konstatovati da je Demail Arnautovi danas jedan od najeminentnijih ivih narodnih guslara i pjevaa epskih pjesama uz gusle. On je guslar na glasu, meutim, o njemu se jo niko nije struno pozabavio. Dosljedan je nasljednik Avda Meedovia, Ademage Kurtagia, ula Bahovia i drugih proslavljenih pjevaa i guslara starije generacije. Demail, iako u godinama, jo pjeva Bonjacima izbjeglicama u Halmtadu i drugim gradovima vedske. A 2004. godine guslao je i pjevao Hasanaginicu u Frankfurtu na Majni, pred Geteovim spomenikom. Epski stvaralaki repertoar Demaila Arnautovia je izuzetno obiman. Donosimo naslove epskih pjesama iz Arnautovievih knjiga koje posjedujemo: I knjiga 1. Bombardovanje Beograda, 7 (cifre poslije naslova oznaavaju stranice u knjizi) 2. Hitlerov plan, 9 3. Partizanka Raza, 18 4. Pokolj u Milijei, 31 5. Komandir Hilmija, 43 6. Heroj Sava Kovaevi, 52 7. Rafal smrti na Kamenoj gori, 55 8. Herceg Bosno, 59 9. Kalaitov poraz na Vrbovoj, 61 10. Poraz izdajnika u Sandaku, 64 11. Oprotajno pismo (tuberanke), 69 II knjiga 1. Spomen-kosturnica palih boraca Priboj, 7 2. Spomenik palim borcima Viegrada i Prve junomoravske brigade, 30 3. Pjesma o Sandaku u ratu i miru, 44 4. Junakinja Ifeta sa Majevice, 63 5. Prijepoljska kua spasa, 69 6. Uzbudljiva enidba u Budimliji, 79 V knjiga 1. Petar Lekovi (iz Uike Poege), 11 2. Ibrahim Mrljak iz Kladue, 19 3. Jelena etkovi iz Cetinja, 29 4. Ragip Dindo iz Rogatice, 37
134
5. Tri heroja Sandaka Voloa, Rifat i Toma, 47 6. Hamid Beirovi iz Viegrada, 55 7. Atentat u kaljarima, 65 VII knjiga 1. Foanska bolnica u ratu i miru, 11 2. Tuberanka, 21 3. Srea mladog Ljubovia, 27 4. No u ognju i krvi u Peneziima, 57 5. Slavni podvizi proletera od Lima do Ibra, 63 6. Mrtav primljen u Partiju, 73 7. Krvavo Malievo Brdo, 79 8. Kukavica prekrivena leevima, 89 9. Borbeni put od Ibra do Lima, 99 VIII knjiga 1. Kobna smrt Vlastimira Dimitrijevia Banjca, 7 2. Teka tragedija u tunelu Vranduk, 29 3. Zloin i samoubistvo Naila Ikanovi, 43 Ovih pet razmatranih knjiga sadre trideset i est epskih pjesama. Veina ih je vrlo duga. Spjevane su po modelu klasine epike tzv. pjesama novijeg vremena. U ovom saoptenju nije postavljen cilj da se pristupi svestranoj analizi pjesama, ali to moe biti tema za neke druge nauno-knjievne razgovore. Iz izloene panorame naslova vidi se da je tematsko polje Arnautovievog epskog pjevanja vrijeme Drugog svjetskog rata, dakle vrijeme zajednikih borbi za slobodu svih naroda bive Jugoslavije. Opjevani su i neki drugi dogaaji iz svakodnevne drutvene stvarnosti i sociolokih i psiholokih kriza u savremenom drutvu. Vrlo su indikativni poeci pjesama, a to su poznati stereotipi kojima se pjeva obraa sluaocima. Navodimo samo neke: uj, narode, od Jugoslavije, da opevam ta se desi prije. (Hitlerov plan) Zvali ste me i gusle mi dali, da bi mene malo posluali. (Junakinja Ifeta sa Majevice)
135
Alija Dogovi
Gusle moje, instrumentu stari, modernizam nita vam ne kvari. (Prijepoljska kua spasa) Gusle slavne, pomozite meni, ko vas slua, neka se veseli. (Petar Lekovi iz Uike Poege) U ovom velikom epskom korpusu eksponira se tematikom i strukturom jedna vrlo zanimljiva pjesma. Mogla bi se formulisati kao pjesma sa ''starom tematikom'' u novoj epsko-lirskoj osmiljenosti, to pokazuje da su Arnautovia interesovale i teme iz ranije bonjake usmene tradicije. To je pjesma ''Srea mladog Ljubovia'', ija prva dva stiha glase: Od Trnave do Drine i Foe ova pjesma ljubavna zapoe. Krajem 2004. godine umro je u Plavu Ibrahim Ibro Musi, pjeva epskih pjesama uz gusle i zapisiva epskih tvorevina (pjesama i retorinih oblika) u plavsko-gusinjskoj geografskoj i dijalekatskoj izoglosi. Bio je dobar pamtia i pravi narodni aed. Pamtio je pjesme koje je sluao od plavsko-gusinjskih guslara, zapisivao ih direktno ili po pamenju. Bio je skromno pismen, pa je, sve to je zapisao, biljeio dosledno u jezikoj narodnoj dijalekatskoj strukturi, to je od osobitog znaaja ne samo za aspekt usmene narodne tradicije ve i za dijalektoloka istraiva u ovoj kompaktnoj sociolingvistikoj i drutvenoj sredini. Plav i Gusinje sa okolinom su specifina geografska, historijska, kulturna, epska i govorna sredina. Okruena visokim vrhovima Prokletija, vjekovima je bila svijet za sebe, u koji su utjecaji sa strane sporo ili nikako doticali. Zato je ova oblast uspjela da sauva svoju duhovnu originalnost u svim komponentama ivota i usmenog stvaranja. U ovakvoj socio-kulturnoj sredini eksponirali su se obdareni pojedinci pjevai epskih pjesama, narodni pripovjedai, kreatori svih oblika folklora, interpretatori i pamtie duhovnog blaga. Jedan od njih je i Ibrahim Ibro Musi. Indikativno je da je cio ivot proveo u Plavu, i u prokletijskoj egzotici, na predjelu Hridova i Bogievice, gdje je za svoj merak izdjeljao gusle, da bi uz njih pjevao za svoju duu junake pjesme koje je sluao od dobrih plavsko-gusinjskih pjevaa, pamtio ih i zapisivao, pa onda i sam stvarao nove pjesme o bojevima oko Plava i Gusinja, o uvenim Plavljanima i Plavljankama, o ojstvu i pravdi, kao i mnogim linostima i dogaajima iz drugih sredina iji su se utjecaji odraavali i na historijske tokove plavsko-gusinjske drutvene oaze.
136
Iza Ibra Musia ostala je velika kolekcija zapisa epskih pjesama i drugih usmenih oblika, onih koje je zapisivao od drugih stvaralaca i interpretatora i onih koje je sam stvarao. Njegov sin, Abedin Musi, sauvao je i kompletirao Ibrove zapise i biljeke, onako kako je smatrao da treba da bi bili sauvani. Razmatrao sam ovaj veliki rukopis, recenzirao i zakljuio da je dio dragocjenog epskog blaga Bonjaka uopte. U kontekstu homerskog pitanja i homerolokih istraivanja resursa bonjake epike, Ibrova epska kolekcija je od ogromnog znaaja i privlanosti, prvenstveno zbog njenog epskog i historijskog kontinuiteta, umjetnike i lingvistike vrijednosti, prokletijskog geografskog exponta pa bi danas privukla i Matiju Murka, i Parry Milmana, i Alberta Lorda. Naravno, i sve one posveenike fenomenu koji se zove pjesma, pria, jezik. Rukopisna kolekcija Ibra Musia sadri 175 epskih pjesama, odnosno neto vie od 500 stranica stihova na formatu A/4. Jednu polovinu ovih pjesama zapisao je od poznatih plavskogusinjskih pjevaa i guslara. Na kraju svake pjesme Ibro je zapisao od koga je pjesmu uo, a kod mnogih i godinu kada je zapisao. Tako je ostavio korisne podatke i o guslaru i pjevau, te o mjestu i vremenu kada je pjesma pjevana. Drugu polovinu pjesama Ibro je sam spjevao i pjevao uz gusle. Uoava se da su njegove pjesme krae, meutim one su lijepo sroene po strukturi i jeziku kao to su pjesme o starijem vremenu i junacima. Osnovna epska tematika ovih pjesama su borbe Plavljana i Gusinjana za ouvanje nacionalnog i geografskog integriteta, slobode i prava na samobitnost u drugoj polovini 19. i tokom 20. vijeka, posebno u vezi sa dogaajima nastalim odlukama Berlinskog kongresa 1878. godine, zatim dogaajima iz 1912. godine i dalje tokom Prvog i Drugog svetskog rata. Centralni dogaaji su nepravedne odluke Berlinskog kongresa, bojevi u Gornjem Polimlju, odbrana sela Nokie i gradskih naselja Plav i Gusinje; dok su centralne linosti ove epike narodni junaci Mulja akovi, Alipaa Gusinjac, Mali-beg Redepagi, Abdulj Pepa iz sela Pepia nie Plava, Fejzo Redepagi, Miftar Zea iz sela Istini kod Pei, Mula Agan Koji (komita) iz Plava, Mula Jahov sin Sali Hoda, Huso Kastrat iz Gusinja, Cako Rekovi, Isljam Balija, Medo Musi, Zufer Musi, Halil Novovi, Alta ispod Prokletija, Aia supruga Reda Sinanovia, Idriz Musi, Rudija Koljenovi, Devad Mekulovi, Bahta Bali Pepi, Selim Pepa, Suljo abov, Rustem Muminovi (narodni pjeva i guslar), Hajro ahmanovi, Husni Zajmi, Sabit Mulji, Pao Drakovi, Ema Musi, Jusuf Kamber, Haso Ferovi i jo mnoge linosti iz novijeg vremena. Idejnu komponentu afirmie visok stepen slobodarstva, apoteoza junatva, ojstva, pravde, istine, egzistencija dobrih Bonjana, stalna borba protiv onih koji su upadali sa namjerom da posijeku i pli137
Alija Dogovi
jene dakle, protiv onog neljudskog magnum crimen-a iz 1912. godine na Previji, u Brezojevici i na tzv. Jovanovoj livadi u selu Bogajie. Uz pjesme koje je sluao od drugih pjevaa i guslara, Ibro Musi kazuje da ih je pamtio i biljeio u Plavu i Gusinju, a zatim navodi ime i prezime pjevaa i guslara i godinu kada je pjesma pjevana. Donosimo i ove korisne informacije: Jusuf-aga Omeragi (1935), abo Krci (1930), Rustem Muminovi (1930), Salih Musi (1930), Juso Arslanagi (1930), Ramo Markii (?, Durs), Mirko Drakulovi (?). Ibro Musi o sebi kae da je pjesme sluao, biljeio, a i sam spjevao u vremenu od 1930. do 1999. godine, u Plavu, Babinom Polju i na Visitoru. Rukopisna kolekcija epskiih pjesama Ibra Musia svjedoi koliko je usmena knjievna tradicija omiljena u naem narodu i kolika je snaga njenog kontinuiteta u cijelom Sandaku. Ovaj kulturno-historijski fenomen ini Sandak jedinstvenim kako u domenu epike tako i u domenu svih drugih oblika usmenog stvaralatva, i u domenu jezika i njegove umjetnike primjenljivosti. Musiev epski repertoar inkorporira se svojim univerzalnim vrijednostima u fenomen homerskog bonjakog pjevanja potvrenog u usmenoj poetici Avda Meedovia. U kontekstu izuavanja historijske i stvaralake komponente usmenog narodnog nasjea u Sandaku ne moe se zaobii i jedna vrlo vana injenica. U ovom homerskom ex-pontu ne pjevaju samo mukarci ve i ene. Svi u ovoj zemlji znaju da lijepo pjevaju epsku pjesmu uz gusle, da je usmeno kazuju i pamte, da lijepo pjevaju sevdalinku i svaku drugu lirsku pjesmu, da pripovijedaju narodne prie i da se u govornoj komunikaciji slue gnomskim i poslovinim retorinim oblicima. Ne moe se prihvatiti miljenje nekih istraiva a i prou avalaca narodne knjievnosti (Tvrtko ubeli , i dr.) da epske pjesme, i druge tvorevine, pjevaju i kazuju samo mukarci, a esto slijepci i ostale hendikepirane osobe. U Sandaku uopte nije potvr eno da je neki slijepac pjevao ma kakvu pjesmu, niti guslao. Jednostavno re eno, u Sandaku se pjeva ne radi pronje i zabogoradanja (kako veli Vuk St. Karadi i kako je on to zapisivao u nekim drugim nebonja kim sredinama). U Sandaku, i uopte kod Bonjaka, pjeva se i pripovijeda po tradiciji po osje anju potrebe za usmenom kreacijom, sa jednom osobitom i prirodnom motivisano u i afinitetima ka duhovnom stvaralatvu. Tano je da se u Sandaku, naravno i kod svih Bonjaka, lirska pjesma pjeva uz tamburu, ali nije nigdje zabiljeeno da je epska pjesma pjevana uz ovaj instrument (kako misli Tvrtko ubeli: Povijest i historija usmene narodne knjievnosti, Zagreb, 1988, str. 67; gdje veli:
138
Muslimanski epski pjevai slue se iskljuivo s tamburicom sa dvije metalne ice, a tek iznimno s guslama za pratnju epskih narodnih pjesama). Epska pjesma se u Sandaku pjeva samo uz gusle. Tako su pjevali svi pjevai, pa i danas. U Sandaku ene pjevaju lirske pjesme, ali kazuju epske pjesme i sve oblike usmene proze. U svojoj knjizi Bihorski soko Ragip Sijari donosi biljeku o deset ena u Bihoru koje su kazivale epske pjesme koje su pjevali guslari generacije Avda Meedovia, i one poslije njega. Od njih je Ragip zapisao veliki broj lirskih pjesama, ali i epskih. Osobito su bile ''na glasu'' dvije ene: Hankua Snaa Sijari (ro. Mehovi, iz Negobratine) i Hanifa Sijari (ro. Bahovi, iz Kaevara). Ragip donosi informacije i o ostalih osam kazivaica, a to su: Azema Sijari (ro. Musi, iz Godijeva), Hajra Zvrko (ro. Sijari, iz Godijeva), Hankija Muradbai (ro. Musi, iz Godijeva), Rahima Liina (ro. Sijari, iz Korita), Bajra Musi (ro. Smaki, iz Korita), Muhra Meki (ro. Sijari, iz Korita), uhra Meki (ro. Sijari, iz Korita), Senadija Jahaladi (iz Zminca). U Halmtadu, u vedskoj, ivi izbjeglica Naza Ikovi Bistrika. Porijeklom je iz sela Bistrica, kod Bijelog Polja. Svoj prvi zaviaj napustila je 1943. godine, kao etrnaestogodinja djevojica, poslije pokolja i etnikog ienja u Bihoru. Due vrijeme ivjela je u Roajama. Ovdje je objavila jednu knjiicu lirskih pjesama, ija je struktura bliska narodnim pjesmama, kao i primjena jezika i jezike konkretnosti. Ali je vrlo indikativan njen sentiment i njena porodina tema. U Halmtadu Naza je napisala jo dvije knjige literarno-narodske proze. Naslov prve je Tri prie, a naslov druge je Srebrena vodenica (sjeanja na tragediju iz 1943. godine). Meutim, Naza je i jo neto drugo ena pamtia i kazivaica lirskih i epskih pjesama. Ragipu Sijariu kazala je veliki broj lirskih pjesama, aforizama, aljivih pria, poslovica, kletvi, zakletvi, blagoslova, anegdota, bajki; a kazala je i 12 epskih pjesama koje je sluala i zapamtila dok je ivjela u Roajama. Ragip Sijari je, u Halmtadu, zabiljeio ove pjesme od Naze, u verziji kako ih je ona saoptila. To su varijante ve poznatih pjesama, ali kazivane jezikom roajske govorne izoglose. U njima ima mnogo novih epskih elemenata i drugaijih stihova od onih koje su poznate u literaturi, to je od osobitog znaaja za utvrivanje kretanja pjesme u sociolingvistikim sredinama, mijenjanju stihova i dogradnji sadraja. Naslovi ovih pjesama su sljedei: 1. Car Murate na Kosovo pade 2. enidba Ljuticine guje 3. U Mostaru kuga morijae
139
Alija Dogovi
4. Zidanje Skadra na Bojani 5. enidba Kraljevia Marka 6. Zaplakala denetska hurija (ilahija) 7. enidba Ljutice Bogdana s vilom 8. enidba bega Ljubovia 9. Hrani majka dva nejaka sina 10. ta se desi jednog dana 11. Hasanaginica 12. Omer i Merima Osobito su, sa aspekta strukturalne derivacije i upotrebe jezika, zanimljive varijante pjesama Hasanaginica i Omer i Merima. U njima ima novih pjesnikih elemenata, lokalnih epskih stilema i dodatnih poetskih slika. II Bonjaki guslari gotovo podjednako pjevaju i pjesme drugih naroda isto onako kao i pjesme o bonjakim junacima. Kod guslara susjednih naroda, naprotiv, ustaljena je obrnuta praksa i pjesmom se pretjerano istie nacionalna komponenta, koja motivie sluaoce na meuetniku i meukonfesionalnu mrnju i ovinizam. Kada bonjaki guslari pjevaju pjesme o svojim junacima i bojevima u kojima oni uestvuju, osobito paze da ne pretjeraju u nacionalnoj evokaciji, paze na sluaoce da ne povrijede njihova osjeanja. Epska nacionalna euforija je neprimjerna. Bonjaki guslari, ako ih sluaju i pripadnici drugih nacionalnih zajednica, odmah ''okrenu'' pjevati neku aljivu pjesmu ili neku sa optim temama iz ivota obino o ljepoti ene, o ljubavi, a kod novih guslara uobiajeno je pjevanje o narodnim herojima iz NOB-a i o bratstvu i jedinstvu. Takvi maniri i teme zastupljeni su u pjevanju guslara Demaila Arnautovia. Poznato je da i u Gorskom vijencu muslimanski (turski // bonjaki) pravci izbjegavaju verbalni sukob putem epske ili lirske pjesme (na primjer, pjevanje svatova koji prolaze pored Crnogoraca). Kod bonjakih guslara i pjevaa epskih pjesama osobito je zastupljena kultura verbalne tolerancije i uvaavanja slualaca. I izvoai i sluaoci uvijek ele lijepo pjevanje i guslanje. Guslanje i pjevanje uz gusle ponekad se organizuje da se vidi ko je bolji guslar. Najboljega drutvena sredina najradije slua i oponaa. Najee se guslanje i pjevanje uz gusle organizuje na seoskim posijelima (posjedak) radi kolektivne zabave i uveseljavanja. U svojoj knjizi ule
140
Bahovi narodni guslar i pjeva opirno biljei Ragip Sijari kako je to bilo uobiajeno u Gornjem Bihoru. Danas je sluanje guslara i organizovanje takmienja vrlo popularno u selima Peteri sve do Sjenice i Novog Pazara, o emu sam pisao vie puta. Na ovakvim guslarskim skupovima oekuje se ko e otpjevati najbolju pjesmu, pokazati najljepe gusle, ispriati od koga je uio da gusla. Najbolje pjesme se pamte, zapisuju i prepisuju, vrlo esto u svoju poetsku strukturu poprimaju lokalne jezike karakteristike i epske dijalekteme. Ono to je od osobitog etikog znaaja u bonjakoj epici, jeste da ona, niti guslanje i pjevanje nisu u funkciji mrnje i zla, niti u funkciji nacionalne ili konfesionalne propagande. Bonjaka epska pjesma nikada nije upotrijebljena kao sredstvo propagande ili u kolskoj praksi kao sredstvo loeg vaspitanja i nacionalne euforije. Etika pjesme, pjevaa i slualaca su na najviem nivou meuljudske tolerancije. Bonjaka epika Sandaka najvie voli, i njeguje, prirodnost, istinitost, pravinost, humanost, ovjenost, hrabrost, ljepotu. Zato su ove komponente najee teme bonjake epike. Iz toga proistie njena historinost, deskriptivnost, proimanje epskog i lirskog diskursa, jezikostilske reference u funkciji kienja epskog govora. U sandakoj bonjakoj epici nema vjerskih pjesama (vjerskog ciklusa), one su na granici lirike i epike i najee imaju karakter dove ili neke vjerske pouke (kao na primjer pjesma Brate Alija, koja je iz pisane forme alhamijado pjesnika ula u narodnu i recitovana najee u vjerskim kolama). Epske pjesme i epsko pjevanje Bonjaka razlikuju se od onih kod susjednih naroda. Ono starije pjesnitvo uvijek je umjereno u jezikom izrazu, nije agresivno niti je njegov epski govor u funkciji lingvokrimena. U ovim pjesmama epski govor je u funkciji deskripcije a ne pretvaranja jezikih struktura u stileme govora mrnje. Cilj ove epike je etinost (etika pjevaa i etika likova pjesme), mir, zajednitvo, osuda zla, apoteoza humanizma (up. pjesme Demaila Arnautovia, i druge). Novije pjevanje nekih susjednih naroda, za razliku od bonjakog epskog pjevanja, uglavnom prepjevava stare teme (hajduko-uskoke) i ustaljenu jeziku epsku retoriku, alonmansku tehniku guenja, ratni folklor, pseudoherojiku, vjersku ideologiju, lani mit, preinaavanje tue tradicije i njeno prisvajanje, hiperbolisanje, uvaljivanje poroka u tradiciju i historiju drugih naroda, smiljenu produkciju retorike mrnje do najnie tehnologije jezike skarednosti. Dakle, sve ono to je oprobano u prolosti i u funkciji zla etnikih ienja, genocida i kulturocida. To tzv. novo pjevanje proeto je starim naertanijevsko-moljevievskim i novim memorandumskim motivima i ideologijom najagresivnijih sadraja i programa. Taj, uslovno nazvan, paljansko-ulotinski ciklus, izrezbaren je mitomanskim stilemama od vrha do dna gusala, u njemu kliku vile
141
Alija Dogovi
jurodivog pukovnika i narikaa iz mrtvo-dubokih klisurina, po ritmovima dragaevsko-avalskih bojnih truba. Tako su gusle, kao tradicionalni instrument centralnobalkanske muzike i epske kulture, izgubile od svojeg autoriteta i privlanosti. Bonjako epsko pjevanje istrajava, originalnou i kontinuitetom, nasuprot poplavi moderne muzike tehnologije i euforije. Prema guslama i junakoj pjesmi u Sandaku se gaji kult najvie duhovne semiotike. Bonjako epsko pjevanje temelji se na kontinuitetu sa starijim pjesnitvom i njegovim varijantama. Epska formula krajinice, poetska kreacija i poetski autoritet or Husa Husovia i Avda Meedovia zasvjedoeni su modeli i u pjesmama novije tematske orijentacije i historijsko-epske stvarnosti. U aktuelnom korpusu sandake bonjake epike evidentne su komponente tematske slojevitosti i pjevaevog interesovanja, ija se motivska mrea grana u prostoru i vremenu novije etnike egzistencije i sociokulture: a) Pamenje i pjevanje starih pjesama (krajinica) i njihovih epskih refleksa. Stari junaci i njihove borbe za pravdu i slobodu su omiljeni i kod interpretatora i kod slualaca. Ima u ovom i izvjesne nostalgije za starim vremenima. b) Spjevanje epskih pjesama o borbama protiv faizma i svih njegovih sljedbenika u balkanskim geografsko-politikim izoglosama. c) Spjevanje pjesama o narodnim herojima jugoslovenskih nacionalnih zajednica. d) Spjevanje pjesama o bratstvu i jedinstvu i vrijednostima zajednikog ivota naroda. Ova komponenta bila je najafirmativnija u korpusu bonjake zajednice. e) Spjevanje pjesama o radnim podvizima pojedinaca, tzv. herojima rada. f) Spjevanje pjesama o porocima unutar sopstvene etnike zajednice (tipa Zloin i samoubistvo Naila Ikanovia). g) Spjevanje pjesama o raznim podvizima pojedinaca (tipa Junakinja Ifeta sa Majevice). Svakako, u novijem bonjakom pjesnitvu, sem ovih krugova, mogu se zapaziti i drugi i drugaiji. U posebnu tematsku cjelinu mogu se izdvojiti pjesme o sandakom komitskom pokretu (o Jusufu Mehonjiu, Aganu Kojiu, i dr.); pjesme o tragediji u ahoviima 1924. godine; pjesme o sandakoj tragediji 1943. godine; kao i zaetak stvaranja posebnog kruga pjesama o bonjakoj tragediji od 1990-2000. godine u Bosni i Hercegovini i Sandaku.
142
Ragip Sijari je u svojoj rukopisnoj kolekciji evidentirao 106 epskih pjevaa u Sandaku od or Husa Husovia do 2000. godine, a u knjizi Kako se kalio Sandak Haruna Crnovranina evidentirano ih je 173. Meutim, i to nije konaan spisak, jer se u Sandaku promoviu novi pjevai i guslari u svakoj generaciji, kao nasljednici starih dobrih guslara. Sudei po broju pjevaa i guslara, i po korpusu epskih pjesama, Sandak je zaista geografska izoglosa homerskog epskog pjevanja i epskog ivota. Zapaeno je da se mnogi junaci iz starijih epskih pjesama pominju i u novijim, to je rezultat kontinuiteta epske tradicije odnosno epskog pjevanja. esto junaci iz ranijih epskih pjesama slue da se junatvo novih linosti, u novijoj epici, komparira da i novi junaci ne zaostaju za starim (kao to su Mujo, Halil, Tale i dr.). U Sandaku, kod Bonjaka, vrlo je popularan epski krug pjesama o Aliji erzelezu. Motive o ovoj neistorijskoj linosti nalazimo i u epskim pjesmama i u narodnim priama, ali i vrlo esto u lirici. On se u bonjakim pjesmama i priama javlja kao zatitnik sirotinje i borac za pravdu. U Sandaku ima vie mikro i makro toponima vezanih za ovu epsku linost. Za svako mjesto postoji i narodna pria legenda o mjestu. Mnoge su zabiljeene i objavljene. Motivi o Aliji erzelezu krivo su tumaeni u srpskohrvatskoj historiografiji, epici, pisanim knjievnim oblicima (Vuk, I. Andri, T. ubeli i dr.). U ovom kontekstu, borac za vjeru ore Kapadokijski, navodno porijeklom iz Kapadokije, nehistorijska linost iz vizantijskog pravoslavlja, je apokrifni junak, vojnik-svetac. Apokrifna pria o oru Kapadokijskom nastala je u Vizantiji, isto onako kao ona o Pavlu Kesarijskom, sa hrianskom tendencijom. Ili ona pria u Bibliji o Jonu i ribi. Meutim, nehistorijska linost ore Kapadokojski i motivi o njemu preuzeti su iz centralnoazijske (protomongolske i prototurske) mitologije. Ove meta linosti i ovi meta motivi u legendama bili su vrlo aktuelni u Vizantiji i njenoj hrianskoj ideologiji. Alija erzelez je takoe nehistorijska linost. Prototip je mitskog centralnoazijskog junaka Hizira, koji ubija adaju (v. an Pol Ru, Historija i religija protomongola i prototuraka), to je oznaavalo promjene u prirodi kod centralnoazijskih naroda (protomongola, prototuraka, amana). ore Kapadokijski je, takoe, prototip ovoga mitskog junaka, ali u funkciji hrianstva obe konfesionalne varijante. Slave ga i svi Romi u svijetu. Iz ovog diskursa proistie zakljuak da mitoloke teme i motivi o Aliji erzelezu i oru Kapadokijskom imaju jedan socioliterarni izvor. Kod Bonjaka u arplaninskoj etnikoj izoglosi uren ima isto porijeklo i funkciju koju je imao mitski junak Hizir. Alija erzelez je vrlo
143
Alija Dogovi
popularan i u arplaninskoj bonjakoj usmenoj tradiciji i nalazimo ga u mnogim pjesmama dugoga stiha (baladinim ili pripovijednim). I u linosti Alije erzeleza manifestuje se epski pjevaki i pripovjedaki kontinuitet u svim bonjakim sredinama i usmenoj kulturi. U dosadanjoj naunoj praksi bilo je ustaljeno da se o poetskom epskom korpusu Avda Meedovia, i svih drugih bonjakih sandakih pjevaa, guslara i kazivaa pjesama govorilo kao o srpskoj ili crnogorskoj usmenoj tradiciji. Jezik ovih tvorevina imenovan je srpskim odnosno srpskohrvatskim. to se tie usmene tradicije Bosne i Hercegovine, ona je stavljana pod odrednice srpska ili hrvatska a jezik srpski ili hrvatski odnosno srpskohrvatski // hrvatskosrpski. S obzirom na nove historijske prilike, koje se temelje na narodnoj tradiciji (knjievnoj, jezikoj, nacionalnoj), ova nepravda prelivanja kulture jednoga naroda u tradiciju drugih naroda obavezuje sve naune radnike na objektivno tumaenje, i, naravno, korekture svega to je drugaije nego to treba da bude. Parry Milman i Albert Bates Lord, Matija Murko, te mnogi prije (Fortis, Gete, i dr.) i poslije njih, nisu mogli ili nisu znali da drugaije nazovu jezik i tradiciju Bonjaka. Bonjaci su narod isto onoliko koliko su i drugi narodi u svijetu, njihova usmena i pisana tradicija su bonjake, a jezik u standardnoj lingvistikoj konotaciji je bosanski. Nenauno je, ak i politiki netolerantno, misliti, govoriti i pisati drugaije. U bonjakom epskom pjevanju postoji stabilizovan fenomen jezika i njegove homerske poetike njegove epske upotrebljivosti i epske stilistike. Do nedavno je bonjaka jezika tradicija, pored ostalog, gurana u tuice, arhaizme, barbarizme, turcizme, provincijalizme, lokalizme, argon i sline anatemisane leksike i sinatksike strukture. Bonjaka djeca su za ovakve ''opasne greke'' dobijala ne samo loe ocjene ve i po uima, bila su vrijeana i diskriminisana. Bosanski jezik, odnosno jezik Bonjaka, je isto onako autentian kao i drugi njemu srodni jezici. On je jezik dobrih Bonjana, dovoljno sposoban za komunikaciju: usmenu i pisanu; dovoljno leksiki i znaenjski bogat i afirmisan u umjetnikoj upotrebi, kako je to jednom rekla i Isidora Sekuli. U ovom prilogu glavno teite stavljeno je na osvjetljavanje trajnosti homerskog pjevanja u epskom korpusu Bonjaka, prvenstveno onih u Sandaku, a komparativno i u drugim bonjakim sredinama na Balkanu. U sreditu ove komparativne radnje su, naravno, bardi or Huso Husovi, Avdo Meedovi, Ademaga Kurtagi (kojima je uprilien ovaj nauni skup), ali su u istoj diskutabilnoj ravni i Demail Arnautovi, Ibrahim Ibro Musi, ule Bahovi, Hanifa Bahovi Sijari, i jo mnogi drugi guslari i pjevai epskih pjesama u bonjakim etnikim zajednicama.
144
Cilj ovoga saoptenja je afirmacija bonjake epske tradicije, osvjetljavanje onih prostora bonjake stvaralake i kulturne historije koji su jo u tamnom vilajetu, iniciranje relevantnih subjekata i institucija za organizovana i sistematska nauna istraivanja u oblasti bosanskog // bonjakog jezika, onomastike, svih vrsta i oblika narodnog bonjakog usmenog stvaralatva na principu organizovanih timova i odgovarajuih naunih projekata. Jo ima vremena da se bonjako usmeno stvaralatvo spasi mogueg zaborava i potvrdi argument da je, figurativno reeno, Homer meu nama.
APENDIKS 1 Skupljajui onomastiku grau u selima Gore i upe u oblasti arplaninske etnojezike izoglose, biljeio sam i narodne umotvorine Bonjaka u ovoj oblasti. Bio sam osobito impresioniran onomastikim resursima, jezikim bogatstvom i semiotikom glosarija, a posebno raznovrsnou i bogatstvom narodnog stvaralatva svih oblika i starosti, osobito lirskim strukturama i vrstama, baladinim strukturama, bogatstvom i stabilnou oblika bugartica (za koje, poinjem da vjerujem, da im je porijeklo i epsko-lirska matica na ovim, i istonijim, poetskokreativnim izoglosama), zatim bogatstvom pripovijednih formi (prikaki) i svih retorikih oblika. Usmeno pripovijedanje je osobito njegovano i to u onom najstarijem mitskom obliku i sa najstarijim kultovima i obredno-obiajnom tradicijom. Ovdje su prisutne i mnoge prozne strukture (predanja, bajke, legende) sa internacionalnim motivima, kao to su, na primjer, one o pretvaranju osoba u ivotinje ili ivotinja u ljudska bia (up. Usenj i Vatima, Voden ovan, i dr.). I sam praznik uren sadri u sebi motive najstarijih vjerovanja o promjenama u prirodi, transponovane iz najstarijih protomongolskih i prototurskih vjerovanja o junaku Hiziru, iji su prototipovi sveti (vizantisko-hrianski) ratnik ore i junak Alija erzelez (v. an Pol Ru: Religija protomongola i prototuraka; kao i legende o ovim nehistorijskim linostima). Vrlo je indikativno da se bugartica javlja samo u oblastima u kojima je bilo Vlaha, te da je ona porijeklom vlaka pjesma, pa se i naziv bugartica moe objanjavati u ovom kontekstu. Miljenja Valtazera Bogiia, kasnije i drugih istraivaa o porijeklu bugartica, moe se dovesti pod sumnju. Jer, niti je bugartica salonska pjesma, niti je nastala u
145
Alija Dogovi
Dubrovniku, niti su njeni pisci mogli biti knjievnici (koji su ostali nepoznati). S obzirom da je u okolini Dubrovnika i u Dalmaciji bilo Vlaha, oni su ove pjesme njegovali isto onako kao i oni u istonim krajevima Balkana. Meu ovim pjesmama postoji velika slinost u strukturi, temama i motivima, kao i vremenu njihova postanka i kontinuiteta u historijskoj dijahroniji i sinhroniji. (O bugarticama vidi: Tvrtko ubeli, Povijest i historija usmene narodne knjievnosti, Zagreb, 1988, str. 61-63). U arplaninskoj bonjakoj oblasti zabiljeen je veliki broj narodnih umotvorina: lirskih, baladinih, pripovijednih i muziko-folklornih. Osobito treba apostrofirati rad Miftara Ademija, Nazifa Doklje (arskog Ovidija), Aruna Asani, danske folkloristkinje Byrte Traerup (muzikolog), kao i Instituta za makedonski folklor u Skoplju (i njegovih saradnika u oblasti arplaninske Gore i upe). APENDIKS 2 Naalost, mora se konstatovati, da bonjaka usmena, a tako i pisana, knjievnost nije zastupljena u nastavnim planovima i programima (curriculumima) u Srbiji i Crnoj Gori, sem u nekoliko sluajeva i to u diskursu srpska odnosno crnogorska knjievnost. Ti sporadini primjeri su Hasanaginica, Omer i Merima, Mea Selimovi (koji se obrauje kao stopostotni srpski pisac i tako vrednuje). I ovo je minimizirano. Hasanaginica i Omer i Merima interpretiraju se samo uzgredno, kao laki primjeri, jer u odnosnim literaturama nema odgovarajuih da bi bili zamijenjeni. Takoe naalost, i relevantni bonjaki predstavnici i prosvjetni radnici ne ine nita da bi se postojei problemi rijeili i tradicija i historija Bonjaka inkorporirala u nove curriculume u potrebnoj mjeri i u skladu sa standardima meunarodnih dokumenata. Jo se u kolama, u kojima ue bonjaka djeca, ue napamet pjesme o hajducima i uskocima, o plijenjenju ovaca i odsijecanju glava pjesme u kojima se govori o prolijevanju krvi, o velianju nehistorijskih linosti, o nebeskim silama i znakovima, a obavezno se pjevaju basovite svetosavske pjesme i rade domai zadaci na temu svetaca i napuhanih mirotoenija. Danas se ovako ne ui u civilizovanom i tehnolokom svijetu. O Avdu Meedoviu se ne zna ni u bjelopoljskim kolama, a kamoli u onima u Novom Pazaru, Sjenici, Tutinu, Roajama, Plavu i Gusinju, ili pak u seoskim kolama Sandaka. a izvan ove oblasti nema o ovome narodnom pjevau i guslaru Homeru XX vijeka, ni jedne rijei. Ne zna se ni o Muratagi Kurtagiu. Nekako mi se ini, ak ni ovdje u roajskim kolama, niti u prosvjetnim institucijama.
146
O bonjakom usitnjenom mentalitetu, poetkom devedesetih godina minulog vijeka govorio je i Alija Isakovi. I ja zakljuujem u tom diskursu da se Bonjaci zadovoljavaju tuim kulturama, jer, navodno, sve to je bonjako nije vrijedno. Bolje je ono tue i njemu se treba klanjati do zemljice crne. udo! Veliko udo! A evo, mi Bonjaci govorimo o Avdu Meedoviu, i njemu slinim, koji su za ponos i naoj i svjetskoj usmenoj kulturi, jer su pjevali onako kao pjevai Ilijade, Odiseje, Nibelunga, i dr. Nema nijedne ustanove, ili urbanog lokaliteta, da nosi ime Avda Meedovia, or Husa Husovia, Muratage Kurtagia, i slinih kreatora bonjake kulturne historije. Ipak, postoji svijetlo koje zrai iz nekih drugih bonjakih sredina, a to su drava Bosna i Hercegovina i, posebno, bonjaka zajednica Kosova. U komaru dogaaja, Bonjaci na Kosovu uspjeli su da se izbore za nastavu na bosanskom jeziku u kolama, da izrade posebne curriculume za sve predmete i za sve uzraste i nivoe. U predmetu Bosanski jezik i knjievnost zastupljena je, u najveoj edukativnoj mjeri, bonjaka usmena tradicija, pisana takoe, svakako i jezika. Avdo Meedovi i njegovo djelo dobili su i prostor i znaaj u kontekstu pravilnog vrednovanja i edukativne interpretacije. Selektivna literatura 1. Latkovi, Vido: Narodna knjievnost, Beograd, 1967. 2. ubeli, Tvrtko: Povijest i historija usmene narodne knjievnosti, Zagreb, 1988. 3. Mareti, T.: Naa narodna epika, AK., Z. 1909. 4. Parry, Milman Lord, Bates Albert: Srpskohrvatske junake pjesme, Beograd i Kembrid, I-II, 1953. 5. Murko, Matija: Tragom srpsko-hrvatske narodne epike, I-II, Zagreb, 1951. 6. Bogii, Valtazar: Narodne pjesme iz starijih, najvie primorskih zapisa. Knj. 1. Beograd, 1878. 7. olakovi, Zlatan: Milman, Nikola, Ilija i Avdo Meedovi, (?). 8. Dukat, Zdeslav: Homersko pitanje, Zagreb, 1988. 9. Kujundi, Enes: enidba Smailagi Mehe Avda Meedovia u epskom sazvijeu (predgovor), u: Avdo Meedovi, enidba Smailagi Mehe, Sarajevo, 1987. 10. Nikolajevi, Goleniev-Kutuzov, Ilja: Od epike Kirgiza do epike Bonjaka, Usmena knjievnost, Zagreb, 1971.
147
Alija Dogovi
11. Dogovi Alija: Dijalektalne i zaviajne govorne specifinosti u epu enidba Smailagi Mehe Avda Meedovia, I dio, ROAJSKI ZBORNIK, 10, Roaje 2001, 69-95; II dio, br. 11, 2002, str. 255-291; Leksike i dijalektalne specifinosti u epu enidba Smailagi Mehe Avda Meedovia, ALMINAH, br. 19-20, Podgorica, 2002, 17-84. 12. Minovi, Duica: Avdo Meedovi na raskru reprodukcije i kreacije, Podgorica, 2002. 13. Rajkovi, Ljubia: Sa zelene londe (muslimanske junake narodne pjesme iz Roaja i okoline), Roaje, 2001. 14. Hrman, Kosta: Narodne pjesme Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini, I, II, Sarajevo, 1888-1889. 15. Vuk St. Karadi: Srpske narodne pjesme, II-IV, VI-IX, 18871902. 16. an-Pol Ru: Religija Turaka i Mongola, Novi Sad, 2002, 1-379. Rezime Trajanje epske narodne usmene kreacije i pjevanja uz gusle kod Bonjaka Sandaka egzistira u kontinuitetu. Potvrena je od or Husa Husovia i Avda Meedovia do dananjeg stvaraoca epskih pjesama, pjevaa i guslara Demaila Arnautovia. U knjizi Haruna Crnovranina ''Kako se kalio Sandak'' evidentirano je 173 pjevaa uz gusle koji su ivjeli u XX vijeku. Evidentirano je i 12 ena koje su znale lijepo kazivati epske i lirske pjesme, kao i sve oblike retorinih struktura. Bonjaci Sandaka su narod sa bogatom epskom tradicijom.
148
Redep KRIJELJ UVENI GUSLARI NA PETERI Oj djevojko fistan ti se b`jeli! Da Bog da te na Peter odveli?1 Abstract: U nekoliko teza ove studije, autor iznosi najbitnije momente i detalje koji su tokom XIX i XX stoljea uticali na nastanak i razvoj svojevrsnih guslarskih kola, ili jo preciznije, za bonjaku zajednicu na Peteri, vrlo znaajnih, svojevrsnih kulturnih i duhovnih akademija, koje su u odsustvu dovoljnog broja adekvatnih odgojno-obrazovnih ustanova, predstavljale jedini nain da lokalno bonjako stanovnitvo i mladi narataj stekne osnovna znanja o svojoj izuzetno bogatoj istorijskoj i kulturnoj prolosti. Jezik peterskih Bonjaka, odnosno, bogata tradicionalna bonjaka leksika, sadrana na snimljenim materijalima Milman Peri kolekcije (Milman Parry Colection), prenijeta putem, u ono vrijeme raspoloivih nosaa zvuka, iz grla slavnih peterskih guslara, danas se moe koristiti kao vrijedan uzorak nae, vanjskim utjecajima neugroene, izvorne unutar nacionalne jeziko-identitetske komunikacije. Kljune rijei: Peter, Sandak, Bonjaci, Peterci, gusle, guslari, krajenice,
Odlomak stare narodne pjesme koja se na Peteri pjevala uz okretanje tepsije. Autor je pjesmu uo od svoje majke Hankue-Kime po rodu aboti, nekada majstora ove stare peterske vjetine. Osim gusala za muke musafire na seoskim svadbenim veseljima tepsija je prireivana i izvoena kao enski dio zabave. Izvedba je bila preteno djevojaka, samostalna ili uz vokalnu pratnju prisutnih djevojaka. 179
Redep krijelj
I. GUSLANJE U PETERSKIM HANOVIMA Peter je bio vorite regionalnih i seoskih puteva, pa je u mnogim mjestima gdje se trgovalo bilo i hanova2 za doek i odmor musafira iz okolnih ili udaljenijih mjesta. Hanovi su na Peteri graeni od skromnog materijala (kamena i atme), a pokrivani slamom ili indrom. U njima su postojale palae koje su danju koriene za sjedenje, a nou su uz skromnu prostirku dobivenu od handije (hotelijera) koriene za spavanje. Meutim, poslije II svjetskog rata, bilo je i kvalitetnijih hanova, koji su zbog velikih peterskih hladnoa graeni od cigle i pokrivani crijepom. Neki su posjedovali vie prostorija sa krevetima za smjetaj musafira (gostiju). Osim 24 hana u Sjenici, koje pominje Todor Stankovi,3 na Peteru ih je najvie je bilo u Dugoj Poljani (Ljajia-han, Spaha Hodia, Adema Kea Raljanski han, Hadi Bajra)4 i han Ali Hunka.5 Vanu ulogu su imali i hanovi airage Avdovia u selu Rasnu i vrlo stari musafirski hanovi u Uglu, na putu sa Gornje Peteri prema Bihoru i Bijelom Polju, odnosno konaite Hod Prla6 Mula Emra i neto prostraniji han Sejfulah-age akovca ili Sejfule akolija, kao i han u Radagini7 pored groblja na putu Buevo-Karajukia Bunari-Ugao.
Han (tur. han -) , persijska rije koja oznaava kuu ili zgradu koja slui kao svratilite i konaite putnika. Graeni su tako da imaju prostranu nepokrivenu avliju (dvorite) za istovar robe putnika i trgovaca. Prostorije od kamena u prizemlju sa gvozdenim kapijama bile su bezbijedne od poara i sluile su kao magaze. 3 . , (1871-1898), 1910., 181-185. 4 Fikret Sebeevac, Duga Poljana i okolina, Novi Pazar 1993., 184. 5 Ovaj Ali Hunko je bio vrlo bogat beg. Iz Duge Poljane je oko 1925. godine odselio u Tursku. Imao je veliko imanje u selu Ljutaje. Kad je odlazio, traio je da mu od Poljane do ispod Postrmaca zaveu oi, da ne vidi ta iza sebe ostavlja.ispriao je autoru dugopoljski imam,hadi efik ai (1934). 6 Vlasnik hana je bio Mula Emro Mahmutovi, poznatiji kao Hod Prlo, porijeklom iz sela Radojeve Glave (Bistrica, Bijelo Polje) koji je nadaleko bio poznat kao sufija i vidovnjak. Han Mula Emra, koji je autoru ove studije bio ukundjed, poslije hodine smrti je nebrigom opustio. Danas na njegovom mjestu postoje samo konture poruenog temelja. Njegova ostavtina, naroito vrijedne knjige koje je poklonio svom nasljedniku u damiji u Uglu nisu sauvane. Neke su zbog sujeverja baene u oblinju peinu, ili su unitene ili nestale. Nadaleko je bio poznat kao iscjelitelj. Lijeio je ko rukom angsioznost i nervne poremeaje. Njegovi potomci (Arslanovii) danas ive u Izmiru u naselju Altndag. 7 , , - , , .24, 2000., 111. 150
2
uveni guslari na Peteri
Jevto Vukovi pie da se han u Melajama zvao Ljucin, to je donekle tano jer je Ljuca bio sin Redepa Dukainca.8 Poznati su bili takoer: Amir-begov han u Glogoviku, iznad damije na putu Delimee-Melaje; Avdulja Atovia u Delimeu (odselio u Tursku); Bajrov han iznad sela Crnoe, vlasnitvo Maljanovia i jo nekoliko hanova u bliem i irem okruenju. Krajenice su na Peteru prenosili putnici, trgovci, stoari i iradije9 koji su tuda stalno prohodili kreui se iz jedne oblasti u drugu. Stizalo se radi trgovine stokom ili radi zimovanja iz Bosne i Hercegovine ak do Soluna (Seljanika). Tako velika i naporna rastojanja nisu mogla biti prevaljena bez dobrog odmora, pa je jedna od mogunosti bilo odsjedanje u nekom oblinjem hanu. Prema kazivanju starijih Peteraca, hanovi su mahom podizani pored vanijih komunikacija, i u svakom od njih su gusle i guslai bili najvanija razonoda za posjetioce. Stariji domaini, koji su vie voljeli rad i zaradu, a manje pjevanje i zabavu ovakve su skupove karakterizirali kao bezhairne londe, odnosno skupove bez koristi. Handije i musafiri se meusobno aste i napajaju kahvom, rahatlukom, ulsijom i erbetom, medom, halvom, voem, kuhanim kukuruznim iarkama, ne marei mnogo za raspjevanog guslara, koji e kad mu se ukae zgodna prilika samovoljno odloiti gusle zbog pauze. U hanovima je bila praksa da zamjenjuju umorne guslare. Slabiji guslar nije nikada pristajao da pjeva poslije boljeg od sebe, naroito u hanu pred brojnim posjetiocima. II. GUSLARSKE OAZE NA PETERI Peter je dugo bio kovnica, rasadnik i riznica dobrih guslara. Sve do kraja XVII vijeka Petersku visoravan karakterizira etnika homogenost, koju e kasnije remetiti sve uestalija premjetanja, nemiri i masovne migracije. Naroito su intenzivirana nakon formiranja Novopazarskog sandaka (1877), odnosno njegovog odvajanja od Bosanskog vilajeta ili ejaleta i pripajanja Vilajetu Kosovo. Tako na Peteri nastaje mjeavina lokalne sa materijalno-duhovnom kulturom pridolih hercegovakih, primorsko-crnogorskih, i ostalih bonjakih muhadira, prispjelih iz dijelova koji
Ibidem iradije ili kiradije su lica koja su konjima i kolima prevozila robu uz nadoknadu (danas to rade taksiti ili transportne slube). iradija e ti je irija? Kod handije ilj` badihavdije? ) Ovdje se misli da je badihavdija (dokoliar) guslar. (Prema kazivanju rahmetli Hamida Avdovia (1923-1997) iz Kamenice, koji je od 1954. godine ivio u s. Gorno Orizari (Makedonija)
9 8
151
Redep krijelj
su pripali novopriznatoj, nezavisnoj Srbiji (1878). To e se uveliko osjetiti i u domenu usmene epske kulture koja je postepeno zalazila u domove lokalnog arnautsko-bonjakog stanovnitva. Zbog toga je opravdana ocjena Huseina Baia: Gotovo da nema kraja u naoj zemlji u kom je na manjem prostoru dolo do intenzivnijeg proimanja duhovnog izraza vie naroda (Bonjaka, Crnogoraca, Srba i Albanaca).10 Guslarstvo je bilo uvijek popularno meu sandaakim Bonjacima. Meutim, presudan uticaj na formiranje ovako velikog broja guslarskih kola na Peteru i ire imao je dolazak hercegovakih muhadira11 u oblast Novopazarskog sandaka, naroito dobrih pjevaa iz Nikia i Kolaina, posebno kada se zna da je nikiko-kolainska regija bila poznata po dobrim i po ovjetvu uvenim narodnim pjevaima. O vrlo razvijenom kultu ojstva i junatva, svjedoe studije mnogih naih autora.12 Pojaano interesovanje za ovaj vid elitne umjetnosti naroito intenzivira utjecaj i posljedice nemirnih ratnih i osvajakih godina (1858-1878), i vrlo naraslog antagonizma izmeu turskog (bonjakog) i pravoslavnog stanovnitva u pomenutim krajevima. Tada se izdvaja skupina vrlo istaknutih pojedinaca koju ine neki vojni veterani ili gradska bonjaka elita (Ahmed Bauk, uveni junak i buljukbaa,13 Hajro Ferizovi sa bratom, air Ljuca Niki, Smajo Hadimusi14). Na opsjednutost i zaljubljenost Bonjaka u gusle ukazuje i pria (hiaja) o Nastradin (Nasrudin, Nasredin) hodi, koji dok turpija gvoane reetke na duanu koji obija, bude primijeen od straara. Upitan ta to radi, on hitro odgovara: Eto, gudim ...15 Zato, ne iznenauje ni popularnost osobe profila jednog or Husa Husovia, porijeklom iz Kolainske kaze. Oko Husa su se, prema prianju savremenika, sakupljali i radoznali i dokoni,sluajui na posijelima zbivanja iz bogate i slavne bonjake proosti. zaseoka dananjih optina
Moe li biti to bit ne moe (Lirske narodne pjesme iz Sandaka Antologija), (Odabrao i priredio Husein Bai), Tuzla 1991., 10. 11 Tamo je meu guslarima osobito bio cijenjen Murat Dubur iz Gacka, kao i Mujo Selimoti. (Opirnije o bosanskoj narodnoj epici vidjeti: Prof. dr Matthias Murko, Bericht ber eine Reise (Studium der Volksepik in Bosnen und Hercegovina im Jahre 1913), Wien, 1915., 14-33. 12 , , 1976, 223. 13 Sait . aboti, Ahmet(d) Bauk-junak i guslar, Almanah, 11-12, Podgorica 2000, 21-31. 14 Husein Bai, Usmena epika Bonjaka iz Crne Gore i Srbije (Antologija), Podgorica 2002., 22. 15 Narodni humor i mudrost Muslimana (odabrao i priredio Nasko Frndi), Stvarnost, Zagreb, 1972., 125. 152
10
Sjenice i Tutina. O neospornom uticaju or Husa Husovia, koji je odrastao u Kolainu i kao muhadir godinama boravio na Peteri pie i na knjievnik, etnolog i antropogeograf Zaim Azemovi iz Roaja.17 U nedostatku adekvatnog broja kola, zbog nebrige tadanjih dravnih prosvjetnih vlasti, ove su guslarske sluaonice predstavljale jedini edukativni medij za kulturni i duhovni odgoj peterskih Bonjaka. Vjerovatno se nagaalo da bi postojanje samo dvije-tri nierazredne osnovne kole trebalo ubrzati iseljavanje bonjakog stanovnitva. Cio kraj je posve gorovit i bogat stokom. Turci piu autori o ovom kraju, su malo marili za brda i ostavljali ih obanima, koji su nosili puke ve radi toga, da odbrane stada od vukova.-ocjenjuje u svom pisanju praki filolog Matija Murko.18 Ta pomijeanost domaeg stanovnitva sa pridolim muhadirskim imala je bitnog utjecaja na formiranje jednog broja solidnih oaza pjevaa i naratora. Naalost, vrlo nestabilna socijalno-ekonomska klima i pogorani uslovi bezbjednosti za sandake Bonjake, naroito poslije 1912/13. godine, uslovili su masovni odlazak bonjakog stanovnitva u Tursku. Ipak, permanentno ukljueni u redove osmanlijske (turske) redovne vojske ili urumlija (dobrovoljca, 1916/17), sandaki su pjevai ak i pjesmom prenosili podvige svojih epskih junaka, ostavljajui svoje kosti du anadolskih, blisko-istonih, arabljanskih i prostora Sjeverne Afrike. Administrativni i vojni upravitelji (pae, age i begovi) Dukainskog sandaka sa sjeditem u Skadru, dugo su upravljali i drali svoje ifluke po selima na Peteru, sa izuzetkom onog dijela koji je pripadao bihorskom i pazarskom begovatu. Sve te okolnosti su imale utjecaj na demografske i jezike promjene. Ne tako davno na Peteru je bilo ljudi koji su u svakodnevnom ivotu trojezino komunicirali (bonjaki, arnautski-albanski i turski). U ovisnosti od auditorija, na taj nain su guslali i pjevali Ruo krijelj, Salih Ugljanin, Dervo Burovi, Sulejman Maki, Huso Daglar, Reo Ali Hadi i mnogi drugi.
O velikom or Husu Husoviu vidjeti: , (Aus dem Sandschak ) (I), , . 5, . 1-2, 1938; Dr Matija Murko, Tragom srpsko-hrvatske narodne epike (Putovanje u godinama 1930-1932), I-II, Zagreb 1951; , - , , . 2, , 1974; Albert B. Lord, Traditional and the Oral Poet: Homer, Huso and Avdo Meedovi, Accademia Nazionale del Lincei: Roma, 1970; Husein Bai, Hrestomatija o usmenoj knjievnosti Bonjaka iz Crne gore i Srbije, t. IV, Almanah, Podgorica 2003. 17 Vidjeti: , , , . 4, 1980., 119. 18 Dr Matija Murko, Tragom srpsko-hrvatske narodne epike (Putovanje u godinama 1930-1932), Zagreb 1951., 36-37. 153
16
16
Redep krijelj
ini se da su Peterci vrijeme provedeno uz guslare, kakvi su bili or Huso Husovi, Mula Rizo Kuki, Dervo Burovi, Abdulah Kuratagi, Arif Karaljeko i drugi, uglavnom koristili za sticanje mudrosti. Usred zime i velikog snijega, naroito ako su osloboeni briga, kad imaju dovoljno pie (pokoenog suhog sijena) za uzgoj stoke, mjetani zasjednu uz furunu ekajui da se lati (razgori) i uhvate neki od budaka u sobi, kao naruenih za sluanje, upijanje sadraja pjesme i opte uivanje. Koriansko-peterski guslar eo Koli je priao da je esto imao priliku da slua guslare pa je sjutradan dok je sa ovcama bio na letnjim stajama u planinu te iste pjesme od rijei do rijei ponavljao bez gusala, da bi kasnije prst po prst uio i da gudi, najprije meu djeacima, a kasnije i pred odraslim sluaocima (kritikom).19 Uvodili su guslari u svakodnevicu gortaka sa Peteri slavne linosti iz bonjake nemirne historijske prolosti: zadarske banove i s mora kapetane, generale ugarske i budimske vezire, robove i ropkinje, ljepote djevojke iz Karavlake i Karabogdanske, gorske hajduke i turske hanume,20 pae i subae, sultanske dvorove i saraje, sihirbase i heime i sijaset drugih. Guslar je suvereni vladar auditorijuma oko sebe. Dok do duboko u pono, poneki meu sluateljima lahko drijema, guslar prisutne sluatelje zasipa utim dukatima, lirama, medidijama, maarijama, rupama i bijelim asprama iz dunjalukih, bilo carskih ili sultanskih hazni21 ili taraphana.22 Umorni od guslareva duga muhabeta djeca pospu. Dugo se eka rijeenost nekog od ukuana da komijsku ili svoju neja poskida sa sanduka ili duekluka, u momentu kada mnogima u dubokom dertu (tur. alost) poteku suze zbog dugog robovanja Budaline Tala ili junakih muka Muja i Halila. U takvoj konstelaciji dogaaja, guslarske kole su za bonjako stanovnitvo predstavljale jedine, autentine i zaista prave duhovne akademije u kojima su Bonjaci Peteri mogli saznati o svojoj slavnoj kulturnoj i istorijskoj prolosti. Svojevremeno u peterskim selima nije bilo kue bez gusala, koje su bile jedan vid duhovne kune relikvije ili eonog suvenira koji je ekao na putnika namjernika, po mogunosti dobrog guslara, spremnog da ih lati sa ivije na duvaru i odajom gromko pronese svoj glas, koji tutnji mnogo dalje od kunih streha, i polahko zalazi duboko u no, sve dok traje mo zadnje, davno napunjene petrolejke, nosei besjedu o nekom vaktu i zemanu, neumornim junacima i ratnicima iz svojih pjevanih pria.
Albert B. Lord, The Singer of Tales, Cambridge-Masachusets 2001., 21. amil Sijari, Avdo Meedovi pjeva epskih pjesama, Sopoanska vienja br. 8, Novi Pazar 1989. 21 Hazne (tur.) dravna blagajna - 22 Darbhane (tur.) - kovnica -
20 19
154
Gusle se na Peteri grade od suhoga javora, rijetko i od drugih vrsta drvea, uglavnom oblika elipse ili velike kaike. Na udubljenom djelu se razapinje koa, sa grbavim drvenim podupiraem za strune (kobilica), sa jednom icom (strunom) od konjskoga repa. Na spoljnoj donjoj strani izdubljenja nalazi se smola ili vosak da bi guslar nakon due provjere i zagrijavaja gudalo umjesno podmazao. Budui da su gusle bile velika razonoda, deavalo se da poneki meu starijim zaljubljenicima u krajenicu, u oduevljenju zbog povoljnog ishoda okraja, izvue svoju kuburu ispod pojasa i sve lijepo pucnjima odenlui. Narodni pjeva na Peteri svira preteno na instrumentu domaina kod koga se u vrijeme dok izvodi svoj talk show zatekao. Ima i dosta predrasuda vezanih za gusle, naroito vladanje djeliminog uvjerenja da su uzrok neradu i prepreka berietu u kui, pa sve do toga da je guslanje ciganski ili vlaki posao.23 Nai stari Peterci su esto govorili da je pjevanje uz gusle dokolica: kod guslara se eketalo ne obre esto. 24 Peterci bi u ali, esto, vrlo podrugljivo, za neke od pjevaa koji su bili slabijeg imovinskog stanja koristili uvenu izreku: Takum paa, hal maupi25 Jer, zaista, guslari jesu bila lica na koja se gledalo kao na sirotinju, neradnike besposliare, koji su narodu potrebni radi zabave i dokolice, i za takozvane velike muke posedke, da pomalo dangube, uprkos injenici da su imaoci gusala ovaj narodni muziki instrumenat paljivo uvali i odravali, ekajui da meu dolazeim musafirima naiu na dobrog i glasovitog pjevaa. Vrlo je znaajno da su u odreenim sredinama od malehnih seoskih obana nicali veliki i uveni guslari. Tako je od tih 10 ili 12-godinjaka, koji su u zimskom periodu negdje ukraj sobe paljivo sluali i upijali svaki detalj bonjake junake poezije stasavala generacija vrsnih guslara, ili kako bi to Albert Betis Lord rekao Pjevaa pria. Osim brae Hrnjica (Mujo i Halil), Omera Hrnjice, uli Ibrahima, Bojii Alije, Ajanovi Meha, Kajtaz bajraktara, Vili Huseina, Smailagi Meha, Suljagi Ibra, Blaevi Omera, Novljanin Alije, Velagi Ibra, Pai Huseina, Mustajbega Likog, Kurtagi Hasana, Glamoanin Rama, ustovi Osmana, Ograi Alije, Tankovi Osmana, Krnjevi Alije, kiene Zlatije, Paine
, , , . 1, . 2, , 1934., 239. 24 , (, , , , , .) 25 Odjeven k'o paa, a stanje k'o u ciganina (bijedno ivljenje). 155
23
Redep krijelj
Fatime, Ajkune djevojke, Tala Lianina i drugih bonjakih junaka na Peteru su posebnu popularnost uivale krajenice o ereles Aliji (erzelez Alija), junaku nad junacima, za iju su linost vezani itavi ciklusi pjesama26 i popularnih peterskih narodnih hiaja (pripovjedaka). Bavarski slavista, Nijemac Alojz maus smatra da je leksiki vrlo interesantno da se rije krajinica upotrebljava u Sandaku.27 Na osnovu dugog empirijskog i znanstvenog istraivanja, kao i sakupljenih podataka, stiemo utiske da su najznaajniji guslarski centri - kole dobrih guslaa ili Peterske duhovne akademije bile u nekoliko znaajnijih mjesta:
Opirnije o Aliji erzelezu: . , , , . 3, . 1, , 1936., 90. Alija erelez je meu Petercima bio takorei kljuna kultna linost. Postoji mnogo legendi o njemu i njegovom uvenom junatvu. Jedna od njih erzeleza locira nadomak sela Braaka, gdje usljed ljetnih vruina na bezvodnoj i ednoj Peteri problem pitanja vode rjeava sabljom. Jednostavno, otpae sablju, pomene JAllah i Bismillah zamahne i rasjee kamen iz kojeg potekne uveno tamonje vrelo. Oko vrela su prema legendi ostali tragovi kopita Alijinog konja. Peterski se narod svake godine okuplja na tradicionalnom saboru (Aliun, 02. avgusta) pored vrela koje mjetani zovu Jezero. Prema pjevanju guslara, Alija erzelez je roen u Sarajevu pod ejh Sinanovom tekijom. Pjevai ga opisuju kao strastvenog vjernika (poginuo ne prekinuvi namaz). Njegov najruniji opis daje Ivo Andri ( mali rastom, nesrazmerno dugih ruku, a nogu iskoraenih i zanosi pomalo arnautski.). Istoriari Stojan Novakovi i Milenko Vukievi su postavili hipotezu da je erzelez Alija u stvari Ali-beg, prvi sandak-beg Smedereva (Semendere) i Srbije po padu Despotovine (1459). (vidjeti: . , 91-92.) Meutim, rasprava Aleksandra Olesnickog nastalu dilemu dopunjava podacima iz osmanlijskih historijskih izvora. Olesnicki konstatira da je rije o Ali-begu koji sa svojim bratom Skender-begom potiu od ose Mihaila (tur. kuse ili kse - -podvukao R. .), Grka iz okoline Burse (srp. Brusa), koji je 1306. preao na Islam. Alija ili Ali-beg je prema istraivanjima Olesnickog roen 1425. godine i bio poznat kao Gazi Ali-ud-din Ali beg Mihal oglu (tur. Gaz Alauddin Alli bey Mihalolu podvukao R. .) ( Opirnije vidjeti: A. Olesnicki, Tko je zapravo bio erzelez Alija?, Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Slavena, JAZU, knj. 29, sv. 1, Zagreb 1933; U drugoj studiji A. Olesnicki tvrdi da je erzelez turski junak Gerz-Eljas ( Gazi Gerz-Elyas baba, svetac i zatitnik pravovjernoga grada Budima. Njega je pogubio ban Derendil moan afir: okrutan i proklet. A. Olesnicki ipak smatra da je njegova studija samo povod za dalja i detaljnija istraivanja ovog problema. ( Prema: A. Olesnicki, Jo o linosti erzelez Alije, Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Slavena, JAZU, knj. 29, sv. 2, Zagreb 1934.) 27 Vidjeti: A. maus, ivotni uslovi muslimanske epike, Studije o krajinskoj epici, JAZU, Zagreb CCXCVII (1953)., 89-247 156
26
UGLJANSKOKORITSKA ili OR HUSOVA ili Gornje-peterska gudako-pjevaka kola, koju predstavljaju Salih Ugljanin, Ruo krijelj, Kasum Rebronja, Alija Fijuljanin, Bejto Smaki, eo Koli, Galjan Tiganj i mnogi drugi. Salih Ugljanin Salja (1849-1945) ili Salih Peterac je iz sela Ugao. Govorio je da njegovo pleme vodi porijeklo od katolikog fisa Klimenta, a majka mu je bila iz Gusinja. Filologu Alojzu mausu je 1937. godine tvrdio da je pravi Bonjak i da se slui bosanskim i arnautskim (albanskim) jezikom.28 Tvrdio je da su mu uitelji bili or Huso Husovi iz Kolaina i Peterac Hamza Alibai iz Suhog Dola (Suhodola) i Huzeir Bali - Huzbalija iz sela Dobri Dub, takoer izvrsni guslar krajeniar.29 Guslao je od svojih 15 godina. Rano je poeo da trguje stokom (ovnovi i krupna grla) i odlazio u Solun i Skadar. Najbolje je zaraivao u Solunu, i ivjeo kano bek. Na osnovu snimaka iz Milman-Perijeve kolekcije, doznajemo da je oko 1908. godine doao u Novi Pazar, gdje je najprije drao han sve do iza Balkanskih ratova 1912/13. godine. Kako sam kazuje, bio je kao urumlija (sandaki dobrovoljac) od 1916. godine na Galiciji. U njegovom Uglu, bilo je oko 70 kua razliitih ilirskih katoliko-muslimanskih fisova (Ugljani, Hukii, Bibii, Martinovii, Zahirovii, Zukovii, Pljakii, Kurbaevii, Arslanovii, Seferovii i dr.) ). Uz gusle, koje su arnautski nazivali i lauta (alb.), pjevao je i izvjesni Ram Zuka (Ramo Zukov) koji je pjesme nauio u toku svog dugog boravka u Bosni. Ocjena nekih savremenika da je bio guslar osrednjih kvaliteta,30 posve je tendenciozna i netana to potvruju tvrdnje drugih sakupljaa epske batine na Peteri (M. Murko, Albert B. Lord, Gesemann, A. Schmauss i Rajko Medenica). Krajnje je neozbiljno bavljenje nekih istraivaa njegovom biografijom (. Buturovi, M. Murko), i sumnjom u njegove godine starosti, uprkos Salihovoj tvrdnji da je 1908. preao u Novi Pazar kad mu je bilo 60 godina. Bio je i seoski ljekar, neka vrsta ortopeda iscjelitelja, to za pomenuto podruje po prianju mjetana nije nikakva novina, niti rijetkost. Nije nimalo jasna nezasluena doza ui i mrnje prema osobi kakav je bio Salih Ugljanin, koji je za ona gnjila peterska vremena predstavljao linost enciklopedijskog znanja i karaktera. Dovoljno je pomenuti da su sakupljai kljune informacije upravo crpili iz razgovora sa njim,
Dr Matija Murko, Tragom srpsko-hrvatske narodne epike (Putovanje u godinama 1930-1932), Zagreb 1951., 93-94. 29 , (Aus dem Sandschak) (I), , . 5, . 1-2, 1938., 275. 30 . , , , . 2, . 1-2, 1935., 112. 157
28
Redep krijelj
koji je odlazio i van balkanskih prostora.31 Uostalom, vitalnost, razboritost i dugovjenost Peteraca nisu bili rijetkost. Salih Ugljanin je priao da su se mnogi vjebali i postajali dobri guslari zahvaljujui kaljenju i sluanju uvenog i na jedno oko slijepog or Husa Husovia iz Kolaina koji je permanentno bio gost u peterskim selima, u domovima imunijih Peteraca i u hanu u selu Ugao na Peteru, uvenog sufije, mula Emra Mahmutovia, poznatijeg kao Hod' Prlo. Zbog svega iznesenog opravdano tvrdimo da je zaetnik ovog epskog pjesmakog talasa upravo linost kalibra jednog or Husa Husovia, o ijem umijeu svjedoi i Mumin Vlahovljak. eki slavista, Matija Murko smatra da je on bio slijep, to svakako nije bilo tano, jer je meu Petercima ime ili nadimak or (od tur. kr ( )- slijep, orav) koriten za osobu, fanatino zaljubljenu u gusle i zdravu krajenicu. Pretpostavke o Husovievoj smrti su samo nagaanja, naroito kad se zna da je Husovih kolainskih muhadira, osim po selima na Peteru i oko Novog Pazara, bilo i u nekim selima ispod planine Kopaonik (Borani i Isovo) koja su unitile i opustjele srpske jedinice u akcijama poslije 1911. godine, pa je, uzgred or Huso, kao ugledna i bogata linost, koja je na sve strane pjesmom pronosila slavu svog bonjakog naroda, mogla stei neprijatelje i biti rtvom razbojnika ili stradati u tim krvavim akcijama.32 Jedan od strastvenih predstavnika ove kole i zaljubljenika u dobru bonjaku epsku pjesmu, a moda i najstariji peterski guslar je Ruo krijelj (1806-1918) ili or Fejzo.33 Prialo se: kada bi ukuani nemarom ili zauzetou poslom zaboravljali da zatvore vrata na sta-
Salih Ugljanin je bio uesnik nekoliko ratova, poliglota (albanski, turski i bonjaki) i bilingvalni guslar o kome su se pisale doktorske disertacije. Guslao u vrijeme mnogih velikih sandakih linosti kakav je bio Hoda Mehmed Gumirovi, Fejzaga Kalji, Fako Hadibuli, Begovi orovii, or Huso, Jusuf Mehonji, Husein Bokovi i drugi. 32 Imalo je kolainskih muhadira i na Kosovu (Suhodol kod Lipljana, timlje, Prizren i dr.). Putopis Todora Stankovia pominje han guslara Mustafe Husovia iz Starog Kolaina u timlju: Na zidovima u kafani behu izlepljene slike Carigrada, neke damije i slike Medine, a u jednom oku visahu gusle. Na pitanje moje ko gudi u gusle, Mustafa mi odgovori: A ja Boga mi, Gospodine, no eto ove mi se i ne gudi, jer sam se zaelio svoga vilajeta, pa mi se ove meu ovim Arnautima nita ne mili. (vidi: . , (18711898), 1910., 62.) 33 Nadimak steen po istoimenom komitskom buljukbai. Prema prianju Hilma abotia (1927), Ruo koji je iz Braaka preao u Bioc, a kasnije umro u Meugoru 1918. godine u 135 godini. 158
31
novima, ljetni povjetarac bi raspirio vatru i buknuo bi jak poar. Ruo je traao da prvo gusle spaava. Peterci su mogli uiti i od saznati od Kasuma Rebronje (18641946), Druida bonjakog - kako ga naziva njegov najbolji biograf, na veliki pjesnik, Ismet Rebronja. Kasum je bio rado vieni musafir meu gusala eljnim Petercima, najee u selima Gornje Peteri, a naroito u selu Uglu (zaseok Glavica) kod daida Seferovia.35 Usmeno epsko blago iz narodne poetske riznice na Peteri briljivo je prvi tonski zapisivao i skupljao prof. Milman Parry, profesor na katedri za klasine jezike i knjievnost na Univerzitetu Harvard. To pisanje je otpoeo 1933. godine, o emu govori prologomena njegove nedovrene studije: or Huso, studija o jugoslovenskoj epskoj pjesmi.36 Rad i istraivaja nekolicine drugih istraivaa (Matija Murko, Alojz maus) poetkom 30-tih godina XX stoljea imaju nemjerljiv znaaj za nacionalnu bonjaku i sveukupnu balkansku epsku kulturu. Nije dakle rije o guslaru-slijepcu, koji je pored pjevanja epskih pjesama, njegovao specifian vid pjevanja, ne bi li isprosio milostinju (klanjalica, slijepaka pjesma),37 nego je rije o mudracu i dostojanstvenom umjetniku, koji je bio uzor mnogim potonjim peterskim guslarima, a slobodno se moe rei i zaetnik jedne nove kole sandako-peterskog naina epskog pjevanja, koji se umnogome bitno razlikuje od drugih guslarskih sredina. or Huso je u ovim krajevima bio toliko uven i prepoznatljiv, da je prema prianju Saliha Ugljanina bio i na dvoru Franca Jozefa (des Wieners Kaisersbekog esara) u Beu koji ga je bogato nagradio. Oprema njegovog konja, njegovo ruho i njegova fizika pojava plijenili su svuda zasluenu panju.38 Na Peteri je dugo meu svojim jatacima boravio voa bonjakog komitskog pokreta Jusuf Mehonji: u Sandaku je pisao je irilicom dnevnik u desetercima o svojim podvizima protiv Srbije, Crne Gore,
Ljetnje kuice na stajama ili selitima koje se na Peteru zbog ljetnjih vruina grade od pletenog prua sa jakom drvenom osnovom. Obljepljuju se balegom, a u novije vrijeme i drugim tehnikama. Na Peteru su dugo po ljepoti i brojnosti najpoznatiji Tuzinjski stanovi. Danas ne postoji briga za ouvanjem ove vrste kulturnog i arhitektonskog blaga to se moe vidjeti na osnovu dotrajalosti ove stare naseobine. 35 Ismet Rebronja, Kasumov antiki tap, Almanah, br. 15-16, Podgorica 2001., 57-60. 36 Serbocroation Heroic Songs (Collected by Milman Parry edited by Albert Bates Lord) vol. II, Belgrade and Kambridge 1953., XV. 37 Radmila Pei, Nada Miloevi-orevi, Narodna knjievnost, IRO Vuk Karadi-Beograd 1984.,94. 38 Albert B. Lord, The Singer of Tales, Cambridge-Masachusets 2001., 19. 159
34
34
Redep krijelj
Austrije i Jugoslavije.39 I sam poznat kao dobar junak i guslar bio je opjevan od strane Peteraca.40 Bejto Smaki (1882-1994), je sudei po vokalnim kvalitetima, i na osnovu tvrdnje mnogih njegovih savremenika bio sigurno jedan od najboljih bonjakih guslara u Sandaku. Budui da je esto obilazio mnoga peterska sela i rodbinu u Boljrama na Peteru, kao maestro guslar, bio je uzor mnogim ljubiteljima dobrog pjevanja, koji su se u to vrijeme tek formirali. Nastavlja tradiciju dugovjenosti koja je pratila mnoge petersko-korianske guslare. Prema podacima iz matine knjige roenih i umrlih, roen je 1882. u Osman-begovom selu (Korita) od oca ea i majke ame. Njegova majka je bila sestra uvenog imama u Koritima, Ibrahima Mekia iz Korita. Bejto je imao tri brata (Zejto, Samjo i Zenun). Bio je cijenjen i potovan u itavom okruenju, a naroito na Gornjoj Peteri gdje je esto boravio. Umro je 1994. u 112-toj godini ivota. Sa suprugom Hadirom Musi imao je desetoro djece (pet sinova i pet keri). Grupa amerikih strunjaka je budno motrila na njegovo umijee i u nekoliko navrata napravila vie nezaboravnih fonografskih zapisa. Zadnji put je to bilo osamdesetih godina kada je napravljen izvanredan dokumentarni zapis o Bejtu Smakiu.41 Svjedoci smo da bi se Bejto, dok bi istjerao omiljenu krajenicu, duboko zanesen pjesmom, tri puta sputao do sobnih vratiju.
- , , , . 1, . 1, , 1934., 2. 40 Redep krijelj, Zaim Azemovi, Uloga Jusufa Mehonjia u jaanju komitskog pokreta u Sandaku, Tutinski zbornik br. 4, Tutin 2004. 41 Bejto je bio uesnik oba svjetska rata, a u drugom se istakao kao veliki patriota i zatitnik svog naroda. Uestvovao je u okraju Bonjaka sa etnikim jedinicama kod alovske (alovske) klisure 1943. godine. Poslije II svjetskog rata biran je za odbornika svog okruga. Bio je 1948. uhapen i odleao dvije godine robije u Bijelom Polju. Bejto Smaki je u prekidima u zatvoru proveo vie godina. Osuen je zajedno sa uglednim Korianima: Taibom Alihodiem, efkijom Mekiem, Jusufom-Julom Heroviem, Galjanom Smakiem i jo nekolicinom. Nakon prvog putanja 1950. godine, bio je hapen jo nekoliko puta. Bilo mu je pripisivano ubistvo 24 osobe iz redova etnika, ali je Bejto korienjem svoje izuzetne memorije uspio dokazati nevinost i obezbijediti svoje oslobaanje. 160
39
Sl. 1 Bejto Smaki snimljen u vrijeme kada je navravao 10 deceniju ivota (snimak: kolekcija R. krijelj) Alija Fijuljanin (1905 - ) zemljoradnik i stoar iz sela Leskova na Gornjoj Peteri, jedan od veterana, iz generacije prvih Peteraca koji su 1934. godine uvrteni u kolekciju snimaka Milmana Perija. Priao je da mu je djed dao gusle kada mu je bilo 10 ili 12 godina i da je veinu svojih pjesama nauio od tri guslara.42 Nekada bi traio od guslara da ga naui neku od omiljenih pjesama. Najvaniji momenat je bio kada se debitovalo pred tzv. kritikom audijencijom. Istoj generaciji predstavnika ovog talasa pripadaju: aban Seferovi iz zaseoka Glavica (Ugao), Selim Gegi, poznatiji kao Selim Gega iz sela Reevia, Hako Turkovi iz Krnje Jele, Ziko Osmanli iz Rastenovia... ITLUKA KOLA ili "duhovna akademija" Derva i Zena Burovia iz sela itluka, koju slijedi Abdulah Kurtagi, a nastavlja njegov unuk Murataga Kurtagi - Gazija (1905-1999). Dervo Burovi (1850-1938) iz itluka, duhovni uitelj mnogih peterskih guslara. Zadnje dane ivota proveo u s. Meugor. Bio je mjesec dana u gostima gdje je gudio musafirima Demira krijelja. Umro je na putu za
42
Albert B. Lord, The Singer of Tales 23. 161
Redep krijelj
svoj rodni itluk u selu Kamenica.43 Bio je potpuno sijed (bijel), ali vitalan, premda je u to vrijeme imao vie od 80 godina. Ukopan je na mezarju u njegovom rodnom itliku na Peteri.44 Imao je brata Zena koji je takoe bio vrstan guslar. Bio je uitelj i daida Huseinu Husu Daglaru. Selo itluk odakle su Kuratagii, a ne oblinje Rasno kako se pogreno tumai, je prava postojbina i najvjerovatnije mjesto roenja Muratage Kurtagia (1905-1999). Tamo je uio guslati od djeda Abdulaha Avdulja iz itluka, a kasnije od Sulj Make, Rea Ali Hadia, Arifa Karaljekovia i Sulejmana Pivljanina.45 TOILOVSKO-GUJIKA guslarska skupina koju ljubitelji guslarstva prepoznaju po Sulejmanu Makiu i Reu Ali Hadiu.
sl. 2 Reo Ali Hadi u Sjenici (Snimak M. Murko)
Nali su ga umrlog pomenuti Demir i njegova ki Hana na potezu Zavojica pored Kamenike rijeke. Umro je u toku obavljanja namaza ikindije oko 1938. godine. 44 Mjesto porijekla Murat-age Kurtagia 45 : , , , . 47, 1991. 162
43
Reo Hadi ili Alihadi(1865- ), iz Gujia, po prianju Ibra (Hontia) Hajrovia (1922) iz Melaja bio je vien i ugledan oek srednjeg rasta, irok i kako ga ja znam sijed, sa brkovima. Bio je i musljihun. Gudeo je u hanu u selu Melaje koji je dro Redep Dukainac. Prekrstio bi noge na palae i pevo do dockan, do u neki vakat.46 sjetno pria o njemu na sagovornik. Prema pisanju Vehbije Muratovia, Reo Ali Hadi iz sela Gujie je bio daleko najbolji guslar na Donjoj Peteri. ivio je u imunoj obitelji i sa svojih deset godina imao priliku u svojoj kui uiti pjesme. Otac i daide Reovi, hercegovaki muhadiri iz Gacka su takoe bili guslari.47 Njegov uitelj, koga je drao kod kue tri i po godine bio je tada najbolji guslar Hamza Alibai, rodom iz Suhodola (Gornja Peter) siromaak koji je radio kao ipija i umro poetkom 30-tih godina XX vijeka u 70-toj godini starosti u Novom Pazaru. Reo oholo zauzme svoju pozituru. Beli mu se brci oslanjaju na ramena, a krupnoga je stasa i otroga pogleda. Ima oko 60-godina, ali se jo vuki dri.48 Pjevao je originalno i nije itao iz knjiga. Sulejman Sulja Maki (1884-1948), stoar i drvosjea iz Toilova, a ne iz Rasna, kako je stidljivo govorio u mikrofon Nikoli Vujinoviu tokom pripremanja fonografskih snimaka za kolekciju Milmana Perija 1934. Popularni Sulj Maka je jedan od uitelja Muratage Kurtagia-Gazije, koji je o njemu govorio sljedee: Posljen, pevo je Sulja Maki u skupove. Uzimali su ga. Kupili se. Na svako mesto sam morao da se snaem kako mogu prisustvovat. I pratio sam Suljine pesme. To mi je samo ta put otilo, ta briga za tijem pesmama Po noi ne bi spavo, no bi ponavljo. I izjutra, i onda razabiro da nema e skup, da nema e ko od ovija guslara Opasan guslar. Opasan strunjak za gusli, opasno znavo Suljo istoriju. Nikaka njihna pesma nema da je doturena, ni dobaeno ni izbaeno"49 Gudio je najee u selu Rasno u vrijeme Ramazana, a po prianju njegovih savremenika, 30 krajenica za 30 dana ramazanskog posta. Jedan od uitelja Sulja Makia je bio pomenuti i nadaleko uveni Arif Karaljekovi. Sulj Makino ime je bilo poznato na Peteri jer su ga
Poslije krvne svae sa komijama preao je u Gornje Gujie, a njegov sin Mujo je bio osuen i umro u zatvoru. 47 Dr Matija Murko, Tragom srpsko-hrvatske narodne epike (Putovanje u godinama 1930-1932), Zagreb 1951., 96. Prema tvrdnji proslavljenog ekog slaviste M. Murka, Reu je u toku njegovih terenskih istraivanja (1930-1932) bilo 67 godina to navodi na zakljuak da je bio roen 1865. 48 . , , , . 2, . 1-2, 1935., 113. 49 Vidjeti: Z. olakovi - Marina olakovi-Rojc, Mrtva glava jezik progovara 494. 163
46
Redep krijelj
pozivali svi iz oblinjih sela (Melaja, Gujia, (H)arapovia, Baice, abrena, Aliverovia, Rasna, Meugora, Rakovia i dr.) Odijevao se skladno vladajuem peterskom modnom trendu- dugi bijeli al, akire sa gajtanima, a na nogama runo pleteni koni opanci, iznad kojih dolaze neizbjene arene vunene gete (nogavice).
Sl. 3 Sulejman Maki (Sulj Maka) iz Toilova
Sl. 4 Jusuf Maki ispred Begove damije u Sarajevu (jedan od Lord-Bynam-ovih pjevaa)
Jusuf (Ibrahim) Maki (1932-2005) iz s. Baica (Tutin), je jedan od istaknutijih pretstavnika ove kole ili pravca. Vodi porijeklo iz alimske obitelji. Imao je islamsku naobrazbu (Sarajevo i Pritina) i od 1964. godine obavljao imamsku slubu. Godine 1966. bio je imenovan za glavnog imama u s. itoe u Prilepskom Polju (Makedonija), da bi 1978. preao u Novu Varo sve do 1991. godine. Poslije prijelaska u Sarajevo bio je imam u mesdidu Lasica (1992-1996).50 Ispraajui kao imam nedune sarajevske ehide, na jednoj od brojnih denaza u Hrasnici bio je teko ranjen 1993. godine. Steenu povredu sa jakim posljedicama vukao je sve do svoje smrti, 10. aprila 2005. godine. Uz efka Ibrovia bio je doskora jedan od dvojice ivih LordSead Ibri, Preselio na ahiret Jusuf-ef. Maki-bajraktar Islama, Glas Islama, br. 102, Novi Pazar, maj 2005., 29. (Guslarsko umijee, rahmetli Jusufa ef. Makia smo imali priliku vidjeti u naoj porodinoj kui u Skoplju. Bio je ahbab autorova rahmetli oca ura krijelja.) 164
50
Bajnamovih omiljenih guslara (Mujo Hrnjca brani Udbinu; Paina Fatima i Novljanin Alija zauzimaju Bagdad; Ibri bajraktar izbavlja sestru i brata iz ropstva u Janoku; Velagi Ibro u ropstvu; Sirotan Alija u Timoku; Katal-ferman na erelez Aliju i Halil Hrnjica i irko od Diljita). Jusa Fetahovi (1918-1993) iz Baice, poznatiji kao Jusa MuratUljov. ezdesetih godina putujui prema Turskoj sa svojom obitelji ostaje da ivi i radi kao imam u selu Jakrenovo (Prilep, Makedonija). Poznat je kao dobar guslar. Krajenice sa njegovim snimcima se mogu nai ak i meu Bonjacima u Turskoj. Dervo Trtovac iz Melaja je zajedno sa Hamdom ondiem 51iz Gujia bio jedan od zadnjih predstavnika ove poznate i ugledne kole pjevanja. Umro je osamdesetih godina, kada mu je bilo vie od 70 godina. Meu kvalitetnijim predstavnicima ovog pjevakog vala bio je i Lord-Bajnamov pjeva (Katal-ferman na Muja Hrnjicu, 1962), Hamdo ondi iz Gujia. GLOGOVIKO-DELIMEANSKA, koju je moda zaeo izvjesni Huzeir Bali, poznatiji kao Husbalija iz Dobrog Duba, nastavio Mula Rizo Kuki, muhadir iz nikiko-kolainske regije, a proslavili Demail Zogi i Ramo Babi. Tridesetih godina XX vijeka bilo jo nekoliko dobrih guslara. Bilo ih je u selu ukote (Sinan Hodi, Azem Halilovi, Etem Beovi, Nuradin Husovi, Delija Ademovi), u Delimeu (Jusuf Demovi, Desto i Zeko52 Nurkovi. Uio ih je stari guslar, siromani mjetanin Emo Zahitovi (1870) koji bi se pjevajui rasplakao.53 Tu treba uvrstiti i Iljaza Balia iz Dobrog Duba.54 Demail-Demo Zogi (1896-1965) je roen u peterskom selu Glogovik u blizini Delimea. Bio je poznat i omiljen kao ugledan ovjek i dobar guslar. Od trenutka kada je otvorio kahveajnicu u Novom Pazaru, postala je sastajalite mnogih Peteraca. Zbog tih svojih sposobnosti esto je mjetanima i drugim nusafirima pjevao. Iz velikog zadovoljstva guslao je i svom bliem drutvu, ali je to inio rijetko jer je bio zauzet sluenjem kahve i doekom gostiju i esto je vodio rauna da dovede i angaira pjevae u svoju kahvu radi zabavljanja gostiju.55 U kahveajnici Dema
Murataga Kurtagi evocira u svom intervjuu sa D-r Zlatkom olakoviem uspomene na Hamda ondia, ali ga grekom naziva Mehdo. (Vidjeti: Z.olakovi Marina olakovi-Rojc, Mrtva glava jezik progovara 20. 52 Prema prianju Ibra Hajrovia, Zeko je ivio u malehnoj kuici (od plota sa ognjitem), na putu prema Optini Delimee. 53 . , , , . 2, . 1-2, 1935., 111. 54 Ibidem, 112. 55 Ibidem 16. 165
51
Redep krijelj
Zogia je 1933/4 u Novom Pazaru su esto guslali Salih Ugljanin i Sulejman Maki,56 naroito u vrijeme muslimanskog vjerskog praznika Ramazana. Tada su sainjeni i prvi tonski snimci Demaila Zogia za kolekciju uvenog homerologa Milmana Perija (1902-1935). Umro je u 69 godini u Novom Pazaru.57 Kako je sam govorio, najomiljenija pjesma Dema Zogia je bila Bojii Alija izbavi ecu Alibegovu.58
Sl. 5 Fotografija Demaila-Dema Zogia u narodnoj nonji (miljtan) u parku u Novom Pazaru sa potpisom Alberta B. Lorda (snimljeno 1962. godine) U to vrijeme je Demail Zogi (1896) imao 66 godina. (snimak: kolekcija R. krijelj)
Dobijali su 100 dinara ili 100 oka ita za izdravanje porodice, a guslar je stanovao i hranio se u kui kod Dema. Prihod od bakia nije bio zanemarljiv i kretao se do 60 dinara za jednu no. (Serbocroation Heroic Songs (Collected by Milman Parry edited by Albert Bates Lord) vol. II XV.) 57 Bio je oenjen Hadimanom Maovi iz Gucevia sa kojom je imao dvije keri: Ramizu (umrla) i Hasniju (1956) koja je udata za Hasiba Demirova iz Potreba. Hasiba ivi u naselju Selakovac u Novom Pazaru. 58 Aida Vidan, Embroidered with Gold, Strung with Pearls (The Traditional Ballads of Bosnian Women), no. I, Milman Parry Collection of Oral Literature publications, Cambridge, Massachusetts 2003., 39. 166
56
Sl. 6 Ramo Babi snimljen ispred svoje vodenice na Pojilima u Novom Pazaru sa potpisom Alberta B. Lorda, snimljeno 1962.godine (snimak: kolekcija R. krijelj) Ramo Babi (1902-1985)59 je roen u s. Gluhavica, optina Tutin. Uenik je uvenog guslara Riza Kukia.60 Imao je 12 godina kada je od pomenutog hode mula Riza, koji je umro 1918 ili 1919. godine, nauio da
Babii su u oblast Novopazarskog sandaka doli kao muhadiri iz Nikia poslije njegovog zauzea 1877/78.godine Tamo se meu buljukbaama uz Hadimani Dura i Hasana Didia pominje i Jaar Babi: U Nikiu gradu krvavome. Svak se boji Hadimani Dura, A sam Duro, Babia Jaara Obojica Didia Hasana. Prema pisanju Obrada Cicmila bojali su ih se kako graniari Crnogorci tako i nikiki Turci. ( , , , . 1, . 2, , 1934., 246.) 60 Kukii su porijeklom od Nikia, odakle su pred kraj 19. vijeka doli u Crnokrpe kod Bieva (Roaje), a odatle u s. Raduhovce, nakon ega su preli u selo Gluhavicu. Danas se prezivaju po uvenom Rizu-Rizovii. 167
59
Redep krijelj
pjeva uz gusle.61 U Novi Pazar je Ramo sa svojom porodicom62 doao 1930. godine kao otputeni andar, osoba koja je u to vrijeme bila proglaena za nepouzdanu linost naklonjenu Komunistikoj partiji. Drao je dugo vodenicu na Pojilima u Novom Pazaru gdje je svojim prijateljima i posjetiocima esto askao i gudeo o bonjakim epskim junacima i njihovim podvizima u borbama sa bjelosvjetskim kraljevima i carevima, vojskama i emijama, gospodarima i slugama, esarima i vezirima. Bio je omiljeni guslar Alberta Lorda63 koji mu je jednom prilikom poslao i fotografiju sa posvetom na poleini. Pri pevanju on izgovara veoma jasno i peva u prijatnom ritmu i sa prijatnom melodijom.64 - pie Alberd B. Lord o Ramu Babiu. Guslao je svuda i od 1950-1951. godine bio rado vien u drutvu istraivaa i sakupljaa umjetnikog blaga usmenog narodnog kazivanja. Svi peterski guslari su snimani tonski na gramofonskim ploama65, magnetofonskim i filmskim vrpcama. Vehbija Muratovi pominje guslare meu enama koje su pjevale i pred ozbiljnim skupinama ljudi. Pominje se Arifa alja iz Konia koja je dobro gudjela i pjevala, naroito meu rodbinom, djecom i enama. Umrla je u 55 godini starosti oko 1934. godine. Druga je Kada Kolainac iz sela Glogovik, dobar guslar koja je znala mnogo pjesama. Oko 1935. godine imala je vie od ezdeset godina.66 BRNJIKO-KLADNIKA, koju predstavljaju Arif Karaljekovi (Brnjica), Halid Bihorac (1864-19 ) iz Zajeia,67 Huso Daglar (18801961) iz Ursule i Raid Asoti (1872-19 ) iz Vape, Ramo Tokovi (19001985) iz Sjenice i mnogi drugi.
Serbocroation Heroic Songs (Collected by Milman Parry edited by Albert Bates Lord) vol. II XXIX. 62 Ramo je u to vreme imao suprugu i sina Muharema (1928), a kasnije su u Novom Pazaru roeni sin Demail-Demko (1937) i ker Kimeta (1941-2005). Ramov sin Muharem je 1958, otiao u Tursku. 63 Ramo Babi je u N. Pazaru 1962. A. B. Lordu ispjevao svoju verziju enidbe Smailagi Meha. (Vidjeti: Z. olakovi, Marina Rojc-olakovi, Mrtva glava jezik progovara 595.) 64 Serbocroation Heroic Songs(Collected by Milman Parry edited by Albert Bates Lord) vol. II XXX. 65 Zahvaljujui stipendiji "Harwards Society of Fellows" koji je snosio trokove dolaska Nikole Vujinovia na Harvard, prepisani su (1937) snimke sa gramofonskih ploa snimljenih 1933. i 1943 u Jugoslaviji. 66 . , , , . 2, . 1-2, 1935., 113. 67 Kada je ekipa Milmana Perija 1934. godine snimala Halida, bilo mu je vie od 70 godina. 168
61
Sl. 7 Raid Asoti u peterskoj nonji sa kraim alom iz Vape (Sjenica, snimak iz kolekcije Matije Murka) uveni brnjiki guslari Karaljekovii (Aljo oro i sinovi Halim i Hasim), iz s. Kokova kod Bijelih Voda (Novi Pazar) potomci nadaleko znanog epskog pjevaa Arifa Karaljeka, bili su Himove daide. O Arifu Karaljekoviu vrlo uzbueno govori i Murataga Kurtagi: Ej, i on je bio (pljesak ruku). Vala je ta 68 Arif Karaljeko69 ili Karaljeak je esto boravio u kui i radio na imanju Makia u selu Toilovu. Kad je Sulju Makiu bilo 15 godina, Arif ga je uio gudjeti i pjevati. Maki svjedoi da je najprije oponaao svog uitelja koji mu je pjesmu pokazivao najvie tri puta i to ne tako detaljno, jer, postojao je merak za stare krajenice i rad: goni, goni, goni.70 O
Zlatan olakovi; Marina Rojc-olakovi, Mrtva glava jezik progovara 20. Karaljeko, od tur. kara-crn, mrk; i alb. lesh - vuna, vlas) 70 Serbocroation Heroic Songs(Collected by Milman Parry edited by Albert Bates Lord) vol. II XXX.
69 68
169
Redep krijelj
Karaljeku govori i Sait Ljaji (1882- ), vodeniar i ljevoruki guslar iz sela Rogatac, kojeg nalazi Matija Murko. On je isticao da je nauio guslati od Arifa Karaljekovia i nekih peterskih guslara.71 Sa jo najmanje 70 rodova Brnjiana, Karaljekovii su izmeu 1924/25 i 1934/35. godine doivjeli egzodus. Preli su da ive na vrh sela Kokovo u blizini Bijelih Voda. ivjeli su vrlo teko i komitski. Kao svjedoanstvo o tome ostali su samo stihovi: Lako ti je prei are i Ljutaje, alj je teko prei Karalje planinu. Huso Daglar (1880-1961), je roen u selu Ursule, Sjenica. Bio je najprije borozan (truba) u vojsci emsi-pae Bievca.72 Gusle je uio gudeti i graditi od oevih daidia Derva i Zeka Burovia iz s. itluka. Proslavio se po peterskim selima (Draeviu, itniu, Kamenici, Meugoru, Baici). O njegovim naratorskim sposobnostima svjedoe brojni neobjavljeni zapisi.
Sl. 8 Husein-Huso Daglar (1880-1961), au i borozan (truba) emsi-pae Bievca (1840-1908) i vrsni kladniki, brnjiki, itluki i meugorski guslar (snimak: kolekcija R. krijelj)
Dr Matija Murko, Tragom srpsko-hrvatske narodne epike 95. Husein je bio i izvanredan svira na gajdama od jaree koe, kojima je sam izraivao piskove. Gajde je prema prianju njegovog sina Rasima (1912) nosio 12 godina. Svirao je i frulu bez danceta. Kao privrenik sultana Abdulhamida II (18761909) uesnik je u borbama protivu Mladoturaka na Baba Tepe kod Manastira (Bitolj). Spasio je svoje saborce od iznenadnog upada Mladoturaka puhnuvi snano u boriju. Zasvirao je toliko snano da mu je pukla krv na usnama. Zbog toga je lino od emsi-pae unaprijeen u aua. Umro je u Bijelim Vodama, Novi Pazar, gdje je i ukopan. 1937. pokuao je da ode u Tursku, ali zbog komplikacija oko naplate zemljita ostao je da ivi u mjestu Jedra, blizu sela Muhovo (Novi Pazar). Njegov sin Rasim sa porodicom odlazi 1999. godine u Sarajevo.
72
71
170
Sa grupom vienijih Bonjaka iz sjenikog kraja uestvovao je u brojnim operacijama osmanlijske vojske. Bio je omiljen i vrlo cijenjen u narodu. Permanentno je boravio u selu Meugoru, to je uzrokovalo da se oko njega formira grupa tada mladih epskih pjevaa i guslara. Ramo Tokovi (1900-1985) iz Sjenice, porijeklom iz Vrsenica bio je jo jedan od odabranih Lord-Bajnamovih pjevaa.73 U periodu 1941-1944) bio je komandir muslimanske andarmerije, i jedan od najzaslunijih pojedinaca za sprjeavanje meunacionalnih sukoba na prostoru izmeu gornje-peterskih sela Bueva Suhodola i erekara. Bio je omiljen u narodu i poznat kao otrouman i pravedan musliman i muslihun. Do smrti je radio kao mutevelija (ekonom) damije Valide Sultan u Sjenici. Bio je vrstan kosa i kao kosbaa bio uven u sjenikom kraju.
Sl. 9 Ramo Tokovi (12. novembra 1967.) (snimak: kolekcija R. krijelj)
Sl. 10 Ramo Tokovi u uniformi komandira muslimanske andarmerije (Suhodo, 1942.) (snimak: kolekcija R. krijelj)
Godine 1962, je u restoranu Boriima (Sjenica) spjevao pjesme: Halil na koiji izbavi Ahmed-begove keri i Smrt Sirotan Alije. 171
73
Redep krijelj
U ovu skupinu pjevaa pripada i Hazir olakovi iz Kladnice, koji je Lord-Bajnamovoj ekipi 1965. godine ispjevao: Dvije sultanije i Murat bajraktar u Indiji i Nahod Husein i Nahod Radovan, sinovi Alijini;). Jedan od izrazitih predstavnika ove grupe je bio Muslija olovi iz Dujaka (1902-1985) koji je kao samac, nadniar, bez porodice vei dio ivota proveo i umro u selu Kamenica.74 MEUGORSKA pjevaka skupina, nastala pod utjecajem dviju kola: brnjiko-kladnike i itluke, koju predvodi njen najizrazitiji predstavnik Himo Ibrovi (1912-1981).
Sl. 11 Himo Ibrovi ispred kue u s. Meugoru sa suprugom Zaljifom (lijevo) i u Sjenici, 1968. godine (desno)- (snimak: kolekcija R. krijelj) Himo Ibrovi (1912-1981) je roen u s. Meugor. Ovaj izvanredni svira (svirala bez dna-brenceta, gajde), pjeva i guslar plijenio je panju po peterskim posjedcima. Gudeo je svuda, ak i u Makedoniji, a najee kod Duljevia u Meugoru (kod Desta i Feha Duljevia, otili u Tursku). Gudeo je u zadrunom domu u Dugoj Poljani (danas je tamo pijaca), Rasnu, Novom Pazaru. Uenik je Sulj Make, Rea Ali Hadia, Husa Daglara, Derva Burovia i svojih daida Karaljekovia. Godine 1963, je pjevao u Dugoj Poljani, ekipi snimatelja pod rukovodstvom A. Lorda i D. Bajnama (Pai Husein i Tokalija Ban; Vili Husein i ban od Jegeta; Sirotan Alija izbavlja sestru i enidba Ajanevi Meha) i u hanu Avdovia u selu Rasnu 1965. godine (Sestra izbavlja Bojii Aliju iz ropstva i Ajkuna izbavlja brau Hrnjice iz ropstva u orfezu). Uz dobro
74
Prema kazivanju Jonuza Ibrovia (1924) iz Kamenice
172
ovladanu tehniku disanja, mogao je da svira po sahat bez predaha, pria njegov sin Idriz (1942). Uticaj ove kole i njena popularnost reflektovali su se na mjetane sela Rakovie u kome su guslali Najo Sejdovi i Hivzo Fetahovi. Svaka kua je u ovim selima radi estih posjedaka ili guslarskih muhabeta imala gusle, tako da je ostala izreka: Silnoga li u Hoana75 mala sedam kua a devet gusala. Meu predstavnicima ove kole, posebno mjesto zauzima izvrsni efko Ibrovi (1932), takoer rodom iz sela Meugora, od oca Ibra i majke efke. Guslati je uio od svog amide Hima. Izvjesno vrijeme provodi u Francuskoj. Danas sa suprugom Kamerom Duljevi ivi u Novom Pazaru i jedini je preivjeli pjeva Lord-Bajnamov. Po preporuci efkovog starijeg brata, rahmetli Alja iz Novog Pazara, pjevao je 1962. godine u zadrunom domu u Dugoj Poljani, pjesme: enidba Ajanovi Meha i Ropstvo kiene Fatime.
Sl. 12 efko Ibrovi iz Meugora sa guslama (lijevo, snimljeno 1975. u Milhauzenu, Francuska). (efko I. Ibrovi je danas jedini meu ivim pjevaima Lord-Bynam-a) (snimak: kolekcija R. krijelj)
Hoanin, -i (mn.), popularni naziv za stanovnika sela Rakovie na Peteri (Sjenica). Ime ( prema kazivanju starijih) dolazi od jednog od njihovih predaka iz plemena Hoti. 173
75
Redep krijelj
III. MEUGORSKA NARODNA SEHARA Mjesta poput sela Meugor svrstavamo u skupinu vrlo zanimljivih peterskih naseobina u kojima je dugo njegovana tradicija guslarskog pjevanja. To je stoarsko naselje, razbijenog tipa, a ime sela potvruje da se nalazi izmeu brdovitih padina: Velikog vrha (1329 m) sa juga i Vranjevice (1271 m) sa sjevero-zapadne strane. Meugor je poznat kao veoma staro stoarsko naselje (1455) u kome je svojevremeno ivjelo vlako nomadsko stanovnitvo. Selo je poznato po zdravoj i kvalitetnoj krupnoj stoci (ovce, jaganjci, planinska goveda), ovem siru. Proslavili su ga guslari, a najvie legendarni peterski junak iz XIX vijeka, Meugorac Smajo, poznat i kao Smail Zagora, opjevan i u narodnoj epskoj pjesmi. Vjerovatno i sam guslar, poginuo je u okrajima sa Vasojeviima blizu peterskog sela Crvsko u ljeto 1861. godine. O njemu i njegovom junatvu postoji nekoliko krajenica. Zahvaljujui legendarnom guslaru iz itluka, Muratagi Kurtagiu, koji je do svoje smrti ivio u Roajama, sauvano je nekoliko pjesama o Smaju Meugorcu.76 Meugor je ipak slovio za vrlo frekventno naselje. U nekoliko mahala (Fejzovska, Duljevska, Veskovska, Dupljaka, krijeljska, Jukika i Hasanovska) esto su boravili vieniji Peterci, meu kojima je bilo i muslihuna: Arif Karaljekovi, Tahiraga emovi, emsudinaga arovac, Biko i Deko Dreevi, Beko i azo Muratovi, Aifaga Gici, Mula Ibrahim Maki, Mula erif ai i mnogi drugi. Razumljivo da je na velikim posedcima (posijelima) bilo potrebe za dobrim guslarima. U XX vijeku u Meugoru esto borave Sulejman Maki (zet Meugorski) i Huso Daglar, iji je sin Rasim (1912) bio takoer meugorski zet. Kasnije se u Meugoru i Rakoviu javlja jaka generacija vrsnih guslara koje predvodi Himo Ibrovi. Njegovi najistaknutiji uenici, dobrim dijelom iznikli i iz rasadnika Huseina-Husa Daglara su: efko Ibrovi (1932) i Amir krijelj (1941).
Vidi: Ljubia Rajkovi, Sa londe zelene, Roaje 2001. Nekoliko pjesama (Pogibija Meugorca Smaja i dr.) je od Muratage Kurtagia zapisao knjievnik Zaim Azemovi. O Meugorcu Smaju vidjeti: Redep krijelj Peterski zabit Meugorac Smajo u: H. Crnovranin, N. Sadikovi, Sinovi Sandaka (II izdanje), Sandaka rije, Frankfurt AM, 2002. 174
76
Sl. 13 Amir krijelj (1941), u svom domu u Skoplju (snimak: kolekcija R. krijelj) Nama se ukazala mogunost da iz ove bogate riznice od Amira zabiljeimo nekoliko divnih krajenica, od kojih dajemo odlomke iz dviju pjesama: Kraa konja Hrnjiia Muja i enidba Blaevi Omera:
KRAA KONJA HRNJIIA MUJA Skupila se jedna eta mala, eta mala trideset Turaka, u Udbinu na zelenu londu. Na vrh londe buljukbaa Mujo, a do Muja, ejvan dedo stari, a do deda Kalauz Rizvane, do Rizvana, Tankovi Osmane, do Osmana Zuko elebija, a do Zuka, Bojii Alija, do Alije, uli Ibrahime, do Brahima, Tale Lianine, a do Tala druina ostala. Meu njima Mujagin Halile zasukao ruke do lakata zlatne ae momak prifatio ledena ih piva napunio pa on slui piem po druini prvu au punu napunio roenoga brata ponudio svoga brata Muja Hrnjiia. No, Mujova pokleknula glava, niti gleda au ni Halila, ve on gleda u zelenu travu Halil dvori brata roenoga, dvori brata pola od sahata. Nit mu smije au pokloniti, Nit se smije natrag povratiti, Kad bi Muju au poklonio mogo bi ga okarati Mujo da se natrag u druinu vrati moe bratu hatar itetiti pa ni to mu ne bi milo bilo koj stariji bee u druinu on aljae buljukbau Muja: to im Mujo sedi neveseo? koji mlai bee u druinu, on aljae Mujova Halila: to im Halil stoji na nogama,
175
Redep krijelj
i on dvori brata roenoga? No, junaka Lianina Tala: skoi Tale na noge lagane, pa serdaru Muju govorae: o moj brate buljukbaa Mujo, to ne primi punu au piva, no namui tvog brata Halila? Ta put Mujo podignuo glavu, die glavu pa ibukom mahnu prati brate tvoga brata Muju, pa poslui piem po druini a ja sam ti danas neveseo, ne treba mi pivo ni jediva. Ode Halil sluit po druini, no junaka Lianina Tale po serdaru Muju razgovara: O moj brate buljukbaa Mujo, zato si mi tako neveseo? Kai pravo tako bio zdravo. Je l ti ao to si ostarao, ostario mejdan ostavio? Ne mo vodit ete planinama, ilj ne moe hljeba bijeloga, ilj ne moe piva ledenoga, ilj si neto uo za Sultana? Da na njega Vlasi negoduju, da njegovu vojsku odvraaju, prifaaju Stola i Stambola, pa te Care od imdata trai, a ti njemu ne mo pomognuti?! No mu ree buljukbaa Mujo: Brate Tale i ostalo drutvo, Kad pitate pravo u vam kazat: Nije mi ao to sam ostarao, jer sam dosta u mladosti bio i vodio ete planinama, prisreao ete od dumana, mnogo vlakih glava pogubio, i pustoga blaga zaradio, i pomago nau sirotinju, i branio sehratli Krajinu. Dolo vreme pa sam ostario,
176
doj e vakat volja umrijeti, imam dosta ljeba bijeloga, imam dosta piva ledenoga, nito ne znam za Sultana, nit me Sultan od imdata trai, neka pomo trai od Allaha, od mene mu nema pomaganja. Brate Tale i ostalo drutvo, kad pitate pravo u vam priat: Evo doba etiri godine, kako me je kahar pogodio, to ga jadan preboljet ne mogu! jedno jutro pije zore rane, ja se digo iz meka dueka, pa ja blizu do pendera prio, ek mu mako, a elo primako, te pogljedah polje i ravninu, po lukama bee pala tama, a po gori snijeg udario, taman bee hora za lovljenje. Ja se natrag sa pendera vrati, pa ja zovnu moju sestru Ajku: Ajko sestro, bratu jedihnice! Sii sestro do podruma moga, opremi mi oga i Maljina, dok ja spremim sebe i Halila i pokupim etu krajinika, da odemo u lov u planinu, ne bi lj kaka lova ulovilji, ilj nekakav iar zadobilji. Kod Ajkune pregovora nema! Potrala brata posluala, sve trei do podruma sie, pa se brzo natrag povratila, u avliju prema penderima, popela se binaku kamenu, devojakim glasom razgovara: O moj brate buljukbaa Mujo, nit se sprema, nit budi Halila, niti kupi etu krajinika. Vi neete u lov u planinu, vi ste brao danas zakahreni,
dobri su vam konji ukradeni, ni jednoga u podrumu nema?! Ja kad zauh ta mi sestra pria, na ivo me srce zaboljelo. Odma skoi na noge lagane, pa na noge natuko opanke, pa trui niz bijelu kulu, u avliju do pendera sio. Od podruma vrata otvorena, a u podrum konja ni jednoga. Kad ja baci pogled ka jaslima, e stajahu prazne bez hajvana,
povratih se na bijelu kulu, pa ja uze tevdilj odijelo, navalio te se opremio. Spremio se za zemlju dumansku, da me ne bi poznali dumani. Obijo sam etiri godine i gazio vlake kraljevine, ne bilj kakav haber ufatio, ko ukrade konje iz podruma? I ne moga haber ufatiti (Odlomak)
Sljedea verzija, takoe, do sada neobjavljene pjesme iz narodne sehare meugorskih guslara je krajenica: enidba Blaevi Omera. Ovom prigodom prenosimo najznaajnije odlomke koji najavljuju zaplet u krajenici i izvanredne lirske momente u kojima narodni pjesnik opisuje Eminu, prelijepu jedinicu Ahmed-bega iz Kanjide (Kanjie): Jedno jutro zora osvanula poranila do dva bajraktara u Kladuu na Mujovu kulu. Jedno bee Buljukbaa Mujo, a drugo je daida mu Ramo. Doo Ramo sa Glamoa grada, pa sedoe meu penderima, otvorie silne razgovore. Pa mu veli Glamoanin Ramo: O sestriu Mujo Hrnjiiu, to ne eni tvog brata Halila, no mu proe mladost u nevidost, a otoe ljeta bez deteta. No mu veli Mujo Hrnjiiu: O daida sa Glamoa Ramo, kad me pita, pravo u ti kazat': Ja bih brata rado oenio, no e nao za brata devojku, tu ne nao za se prijetelja. A e nao za se prijetelja, tu ne nao za brata devojku. Ne bi kabilj brata oeniti. No mu Ramo opet odgovara: O sestriu Mujo Hrnjiiu, dosta Bosna ima devojaka! Salj da si se malo potrudio, ti bi tvoga brata oenio. Da si sio do Izvora grada, do onoga Alajbega stara, ima bee erku jedihnicu po imenu kiena Zlatija. Da si sio do Izvora grada da zaprosi begovu devojku! ne bi bee rije uineo, erku bi ti Zlatu poklonio. Tu bi nao za brata devojku i za sebe dobra prijetelja. Tad mu Mujo rije govorae: Aman, dajo imana ti tvoga, hajde odma da se opremimo, da idemo Alajbegu staru, da prosimo begovu Zlatiju, za mog brata Gojena Halila. Taman su se razi uinjeli, da otidu da prosu devojku, dok odajska poklekoe vrata,
177
Redep krijelj
a na vrata Mujagin Halile, pa im Boji seljam nazivae i kroz seljam grohotom se smije. No, ga pita daida mu Ramo: O sestriu Mujagin Halile! to se sine smije iz grohota? Jesilj uo nae razgovore? Jesi lji se razi uineo? Jesam dajo vijeka mi moga! Sve sam uo, sve sam razumeo, alj se nisam razi uineo: kako ete prositi devojku, bez pitanja Mujova Halila? Zlatija je uvena devojka, alj' je skoro kraste bolovala! Ostalo joj lice gropinjavo, ka da su je vrane iskljuvale!!! Ta devojka nije za Halila! No, mu veli sa Glamoa Ramo: O sestriu Mujagin Halile kai pravo tako bio zdravo, a koja je za tebe devojka, da idemo i s Mujom prosimo? A Halil mu opet odgovara: O daida sa Glamoa Ramo kad me pita pravo u ti kazat': evo doba etiri godine, jedno jutro zora osvanula, jo ne bee ugrijalo sunce, ja ustadoh sa meka dueka, pa ja bljizu do pendera prio, damali sam pender otvorio, i kroz pender glavu pomolio, i pogleda poljem ka planini, ini mi se hora za lovljenje, pa se vratih s damali pendera, navalio te se opremio, a pripasa pulalji silaha, a za silah svijetlo orue i ja uze puku granaliju i ja uze dva hrta zagara i ja uzeh dva sokola siva
178
i otido u lov u planinu. Lov lovio gorom i planinom od sabaha pa do pola dana i ne mogah nita uloviti. Pa od podne lovih do akama pa ne moga nita uloviti. Sram me bee da se prazan vratim, bojadoh se Mujova prekora: Ti bio si u lov u planinu a nijesi lova donijeo! Lutajui gorom i planinom, dok me kara akam uhvatio, na svoje sam srce pomislio: Dokle doem u Iilj Kladuu, pola e me noi ufatiti! Tad e Mujo sana boraviti. Da iz sana probudim serdara, a Mujo je huje naopake. kad bi njega probudio, moe mene rezilj uiniti, a moda mi nee vjerovati, da sam bio u lov u planinu, no misliti da sam luto niz mahale! Pa ne edoh ii u Kladuu, uzeh dadu ka Kanjii gradu. Lak polako niz planinu sio dokle sio do Kanjie grada. Begovu sam suoio kulu, bijelu kulu Ahmed-bega stara. Prio arnu halku na vratima. Teka halka a velika vrata, pa se kula iz temelja ljulja. Sie bee otvori mi vrata, a ja sam mu seljam navalio, a bee mi s boljim prifatio, pa me pita na avlina vrata: Zato sam ja tako zakasnio? Zato cukam na begova vrata, u po noi kada vakat nije? A ja rekoh Ahmed-begu staru: da sam bio u lov u planinu i da jesam dadu pogrijeio.
Evo sioh u Kanjiu gradu. ba sam tvoju kulu suoio, ne bi lj noas konak zaradio. No mi veli Ahmed-bee stari: Hajde bujrum Mujagin Halile! Izvede me na bijelu kulu, a na kulu arenoj odaji. Donese mi gospodsku veeru, na siniju te sam veerao i dobro mi ikram uinio:
povede me u drugu odaju, tu prostrate gospodske haljine, tu sam mogo sana boraviti, tu sam spavo i dobro odmaro, pa ujutru rano poranio, pa sam ibrik vode zahvatio, da udarim avdes po tijelu, da bih sabah namaz ispratio. Kad udara avdes po rukama odajska se otvorie vrata?!
U pjesmi dalje slijedi jedan od dvaju fantastinih opisa Ahmed-begove Emine: Na vrata se pomoli devojka, kakva bee fitila je guja, ini mi se da ugrija sunce?! Odma sam se aik uineo, pa sam njojzi okom namignuo, a ona se mlada nasmijala, zastala je divan uinila. Dok udarih avdes po tijelu, ona prui vezeno jaglue, te pokupih vodu od avdesa. A ja skido burmu pozlaenu, te darova lijepu devojku. To bijae lijepa Emina mila erka Ahmed-bega stara sa Kanjie bijeloga grada. Obiljee dajo pazarismo i ja sam ti besu zaloio: Sad dok siem do Iil Kladue, da ja kaem mome bratu Muju da otide da prosi djevojku. Od tog doba etiri godine nit ja vie ne okrenuh glavu! Al sam jemin Boga uinio: da se drugom oeniti neu. Ilj Eminu Ahmed bega stara ilj se nikad ni eniti neu. Kad to zau Buljukbaa Mujo on se inu akom po koljenu! Koliko se lako udario pukoe mu saftijan akire! Pa zavika iz bijela glasa: Allah mene, do Boga miloga! Vidi dajo ta mi Halil radi: Evo doba etiri godine devojki je prsten ostavio, a ne kaza svome bratu Muju, ni daidi glamokome Ramu, ni nikome od roda svojega! A devojka je davno isproena za junaka Blaevi Omera. Danas su joj svati etisali, pa Halilu otro govorio: Sii bre do podruma moga, opremi mi oga i Malina i Labuda konja daidina da idemo do Kanjie grada, da branimo rza i obraza da ne damo pod prsten djevojku...
Poudu za Ahmed-begovom Eminom, narodni pjesnik kazuje u jo jednom izvanrednom lirskom fragmentu, jednim od light motiv-a u ovoj divnoj krajenici zapisanoj u Meugoru.
179
Redep krijelj
Opis Ahmed-begove Emine sa Kanjie grada: A kakva je begova Emina !? tanka bee kao emeljika, a visoka kao homorika belja bee od grude snijega rumenija od svake jabuke tanke vitke vee izvijene ka no crne kuke od kantara. Krupne oi ka ul od filjdana, trepavice krilo lastavice, sitni zubi - dva niza bisera medna usta - kutija eera, a dugaka grla na devojku: na grlu joj etiri erdana, sva etiri od suhoga zlata, jos bi stala aka od junaka. Kada trepe, ka da imik mee kat se ee kao paunica, a kat zbori ka da golub gue! Obukla je danfezli dimije, dimije su od etiri tura, preko tura dvanaest pandura. Uz nogavice zmije upletene, na kolena glave izvedene, pa kad ee kiena devojka sve calaju te se dofaaju! Na sred krila tica lastavica, a na plee svileno jelee i na glavu svilenu amiju! Ah kakva je kiena devojka! Fisna li je, fitila je guja, da premami sa neba oblaka, a kamoli na zemlji junaka.77
Autor je obje pjesme zabiljeio na osnovu pjevanja i kazivanja Amira krijelja (1941) u Skoplju. Pjesme je Amir kao vrsni hoda-guslar nauio od Husa Daglara (1884-1961) i Hima Ibrovia (1912-1981). 180
77
Mirsad KUNI KRAJINICE PJESME O JUNACIMA SA GRANICE I Kada je glasovitom krajikom junaku Bojii Aliji smrt zaprijetila, ne od oruja junakoga nego od opake bolesti, on se obratio svojoj eni sa zavjetom da mu dva nejaka sina, Hasana i Huseina, odnese na granicu dviju carevina. Bolje je da ih i zvijeri u umi rastrgaju nego da ostanu siroad bez oeve zatite. Poslije mueve smrti i dueg premiljanja nesretna udovica odlazi da izvri amanet i Hasana ostavlja pod iroku jelu sa austrougarske a Huseina pod istu takvu jelu sa turske strane. Ovako poinje udna i zanimljiva pjesma Nahod i Radovan, sinovi Bojii Alije, iz repertoara Muratage Kurtagia, a zabiljeena rukom i mukom znanstvenog i branog para Marine Rojc i Zlatana olakovia. udna zato to ne pjeva uobiajena junatva, nego se bavi jednom nejunakom situacijom u kojoj se naao Bojii Alija. Zanimljiva zato to je cijela pjesma ispjevana u nekom nestvarnom a moguem artizmu i to je sva data u nekakvoj hipotetikoj konstrukciji. Na bolno realistian nain problematizira se ivot junaka na granici kroz najprizemniju moguu temu temu bolesti i smrti junaka. U kraju gdje su ispjevane ovakve se pjesme nazivaju krajinicama. Tako ih nazivaju epski pjevai iz Novog Pazara i Bijelog Polja, iz Roaja i Kolaina, sa Kosova i Sandaka.. Salja Ugljanin, pjeva iz tzv. druge lige bonjakog epskog pjevanja, u razgovoru sa Aloisom Schmausom1 naziva ih krejnic i pojanjava da se one pjevaju samo uz lautu (gusle)2 te da se, po njemu, pjesme tako zovu po Bosni i Hercegovini, jer se tamo u eti radilo. To su, kako Schmaus dodatno precizira, "prave epske pesme o muslimanskim junacima i njihovim hrianskim protivnicima i njih treba razlikovati od kraih pjesama o bajraktarima i o "novijim borbama protiv
Schmaus, Beleke iz Sandaka (I), str. 60. Samo uz gusle u njegovom kraju, jer je poznato da su se ba u Krajini znale pjevati i uz tamburu.
2 1
181
Mirsad Kuni
Crnogoraca".3 S druge strane, Ugljanin, iako ne ba darovit pjeva, vrlo precizno u svega etiri rijei dokuuje smisao krajinikog ivota na granici, ivota odreenog svakodnevnim etovanjima, upadima preko granice, borbama, opsadama gradova i utvrda, mejdanima, zarobljavanjima i izbavljenjima iz ropstva, a time, nita manje precizno, definira i pjesmu koja pjeva o takvom ivotu. Za krajinice je mogao uti od svog roaka Rame Zukova, anonimnog pjevaa, koji je izvjesno vrijeme ivio u Bosni pa se doselio u Sandak. Ostaje, meutim, nejasno da li se spomenuti naziv odnosi samo na pjesme koje su dohodale iz Bosne i koje istovremeno pjevaju o borbama na Krajini, da li samo na domae pjesme nastale na temelju uvezenih krajinica ili pak i na jedne i druge? Na jedan nain ih definira Ugljanin a na drugi prouavaoci usmene knjievnosti olakovi, Schmaus, Bai i Sijari. Tako Zlatan olakovi pod "glasovitim krajinicama" podrazumijeva ikavicom ispjevane pjesme iz Bihake krajine i okolice Mostara.4 Pored navedenih pojanjenja Schmaus na drugom mjestu tvrdi da se naziv krajinica (na Kosovu krenica) upotrebljava u Sandaku uopte za hriansku pesmu i da je arh. kreshnik (junak) poarbanaeni oblik rei krajinik.5 Bez obzira na ovu zanimljivu etimologiju, namee se pitanje zato tako dobar poznavalac bonjake epike kao to je Schmaus na dva razliita mjesta daje dvije suprotne definicije. Husein Bai, uz postojee odreenje krajinice kao pjesme o junacima sa Krajine, uoava i njihovu tenju da ouvaju motive i siee pria iz davnine.6 Moda je amil Sijari bio najprecizniji kada je ovu vrstu pjesama nazvao hodalicama, odnosno pjesmama koje su dohodale iz Bosanske krajine, iz Like, iz graninih mjesta sa Venecijom, Austrijom i Maarskom i koje su kao takve posluile Meedoviu i Kurtagiu za tvorbu novih pjesama.7 Tako se naziv krajinice ili hodalice podjednako odnosi i na uvezene i na domae novostvorene pjesme te na najbolji nain ocrtava njihovo krajiniko porijeklo i formuralno-tematsko-siejnu prohodnost kroz tradiciju.
Schmaus, navedeno djelo, str. 60. I jedna i druga pjesma bile su izvorno ispjevane na ikavici, i predstavljale su glasovite krajinice, koje su na svom repertoaru imali pjevai kako iz Bihake krajine, tako iz okolice Mostara. Zlatan olakovi Marina Rojc-olakovi, Mrtva glava jezik progovara, str. 282. 5 Schmaus, Studije o krajinskoj epici, str. 96. 6 Za razliku od ostalih tipova epskih pjesama, krajinica je u najveoj mjeri ouvala motive i siee pria i pjesama iz davnine, srednjeg vijeka i prije, do mitskih vremena, u vrlo estim predskazanjima i natprirodnim udalestvima, vilama i vampirima koji pomau ili odmau epskim junacima. Bai u: Usmena epika Bonjaka, str. 131. 7 Sijari u: Usmena epika Bonjaka (ur. Kujundi), str. 215.
4 3
182
Krajinice - pjesme o junacima sa granice
Ovdje se, zapravo, pod pritiskom Braunovih, Lordovih, Buynamovih i olakovievih spoznaja, htjeli ne htjeli, namee potreba za razlikovanjem dviju dimenzija upotrebe pojma krajinice ali i usmenog epskog pjevanja uope: jedna je dimenzija usmenog pjevanja kao zalihe formula, tema, siea i pjesama u cjelini i druga je dimenzija usmenog pjevanja i krajinica kao konkretno upotrijebljenih formula, tema i siea u novoispjevanim pjesmama na temelju starih. Tako se naziv krajinica moe poistovijetiti sa pojmom jezika u Sosirovom smislu, jer pokriva i ono to je De Sosir imenovao kao langue (apstraktni sistem znakova), a to se u prouavanju usmene knjievnosti jo naziva i tradicijom, kao i ono to je imenovano kao parole (pisana ili usmena upotreba jezika), a to se jo naziva konkretnom pjesmom ili (mito)tvorbom. Maksimilijan Braun je moda dao najslikovitiju ilustraciju za ovu prilino apstraktnu podjelu: kada epski pjeva odlui da ispjeva svoju konkretnu pjesmu to je kao da uzima formular i ispunjava ga svojom rukom, pri emu nikad nema pred sobom prazan formular, ve uvijek prepravlja svojom rukom neto to je ve ispunjeno tuom rukom.8 Rije formular i etimoloki upuuje na ono to taj pojam treba da znai zaliha formula. II Vratimo se Kurtagievoj pjesmi Nahod i Radovan, sinovi Bojii Alije. Huseina, kojega je ucviljena majka ostavila sa austrijske strane, nalazi zadarski ban i usvaja ga jer nije imao svoga poroda. Hasana nalazi Mustajbeg Liki i usvaja ga jer nije imao sina nijednog. Pronaena djeca dobijaju druga imena, Husein postaje Radovan a Hasan Nahod. Izrastaju u lijepe i stasite junake nadaleko uvene. Radovan se eli ogledati u junatvu sa sebi ravnim junakom, sa sinom Mustajbegovim, odlazi u goru i nalazi ga ponovo na granici, pod jelom. Ogledaju se u gaanju mete, bacanju kamena s ramena i hrvanju. Niko ne pobjeuje, sjedaju da se odmore i u razgovoru saznaju da su braa. Pjesma ni po emu ne podsjea na epsku poeziju, po svim naratolokim obrascima ona poinje tamo gdje epska pjesma obino zavrava smru junaka. Ni Huseinovo i Hasanovo stasavanje nije praeno junakim provjerama i dokazivanjem, njihov susret i mejdan ispunjeni su novim nejunakim sadrajima, ogledanjem se ne smije dovesti u pitanje niiji ivot i zato je izbjegnuta opcija pravoga mejdana do smrti jednoga takmaca, jer rastavljena braa moraju ostati ivi i ponovo se pronai. Ako se
Peva se ne bavi bezlinom osnovnom pesmom nego njenim ve individualizovanim pojedinanim verzijama; on, da tako kaemo, ne popunjava prazan predloak nego menja tuom rukom ispunjeni formular. Braun, str. 114. 183
8
Mirsad Kuni
traginim inom definitivno potvruje poremeaj ravnotee u svijetu onda je zasigurno ova pjesma o sudbini Bojiievih sinova pjesma o vraanju izgubljene ravnotee. Moda se mogu prepoznati neki mitoloki obrasci, kao to su: umorstvo sina kao potencijalnog suparnika, rastavljanje brae, suparnitvo dvojice brae, stasavanje i sastavljanje rastavljene brae. Meutim, pokuaj umorstva dvojice sinova u naoj pjesmi nije motiviran eljom za eliminacijom potencijalnih pretendenata na prijesto (kao u sluaju kralja Tebe Laja i njegova sina Edipa), nego poraznom injenicom da sa smru junaka njegovi nejaki sinovi ostaju bez zatite na surovoj vjetrometini kao to je Krajina / granica. Isto tako ni stasavanje i sastajanje rastavljanje brae nije motivirano suparnitvom i eljom za dokazivanjem u meusobnom obraunu. Mejdan je ovdje tek jedan uobiajeni nain upoznavanja i zbliavanja dvojice tobonjih neprijatelja / suparnika, sredstvo da se dva rastavljena brata ponovo sastanu, zato je i ispunjen nejunakim sadrajima i zato je lien mogunosti da neko od brae bude pogubljen. Pred sobom nemamo pjesmu koja se kree u zadatim mitolokim okvirima, jer se ne radi o suparnitvu oca i sina, niti o suparnitvu dvojice brae. Radi se, prije svega, o pjesmi koja tematizira problem granice. Granica je ivotni prostor Bojii Alije, tu ga zatie kobna smrt, na granicu eli ostaviti nejake sinove, na granici Husein (Radovan) nalazi svoga brata Hasana (Nahoda), na granici se odvija mejdan i na granici se ponovo prepoznaju kao braa. Na taj nain umjesto pjesme o junaku i njegovim podvizima imamo pjesmu o junakovom ivotnom prostoru, koji je nuno vezan za granicu. Dva su momenta ovdje bitna: momenat sputanja / prizemljenja epske prie na tlo pri emu u toj prii junak gubi a tlo dobija na znaaju i momenat ukazivanja na granino podruje junakove / ljudske egzistencije. U prvom sluaju radi se o uvoenju kategorije prostora u epsku pjesmu, ali ne prostora u smislu realistikih detalja, o emu je pisao Schmaus, nego prostora koji odreuje smisao junakove egzistencije i u cjelosti postvaruje i deepizira epsku priu. Pjevanje o prostoru, a ne o junaku koji se njime kree, je razvojni pomak u epskome pjevanju nastao iz, kako kae Schmaus, viih umjetnikih obzira. S jedne strane imamo evidentnu dezintegraciju klasinoga epskog stila, s druge, istovremeno, njegovu reintegraciju na novim osnovama. Zato je i mogue da jedna epska pjesma zapone boleu i smru junaka, dvjema najrealnijim i najprizemnijim stvarima u ivotu svakog ovjeka. Tema ivotnog prostora junaka nije primjerena usmenome pjevanju, ona je odlika pisane knjievnosti najviih dometa (Kafka, Prust, Sartr, Kami). Stoga i ne udi Schmausova ocjena da je pjeva Mehmed Kolakovi primjer primitivnog romanopisca, a da je tema ivotnoga prostora romansijerska a ne epska vie je nego oigledno.
184
Epska pjesma jeste historija, pria u koju se bezuslovno vjeruje, ali epski junaci nikada nisu neko od nas, neko koga lino poznajemo, bez obzira to se u njihova junatva nikada ne sumnja. To otrenjujue sputanje iz epskih visina na krvavo tlo Krajine, to usmjeravanje panje na prostor koji se zove granica, nevjerovatan je skok iz epskoga pjevanja u realistiko prikazivanje, skok napravljen ve u samome epskome diskursu. Bonjaka je knjievnost ve u epskome pjevanju iskuavala domete realizma a da prvi bonjaki romanopisci nisu bili svjesni toga. III Pojam granice se moe posmatrati iz historijske i teorijske perspektive. Historijski to je podruje koje je pripadalo Bosni i Osmanskoj imperiji u XVI i XVII stoljeu. Dijelom toga podruja bili su i Lika i Krbava, ivotni prostori najveih pograninih junaka: Mustajbega Likog, Muje i Halila Hrnjice, Budaline Tale, Bojii Alije itd. To su, takoer, i podruja dananje Slavonije i Maarske, sve do Budima i Temivara u Rumuniji. To je, u najirem smislu, pogranini prostor Carevine, koji su naseljavali i branili navedeni Bonjaki junaci. Suprotnu, protivniku, stranu granice naseljavali su uskoci, borci i uvari austrijske i mletake granice. Nepomirljivost dvaju svjetova, dviju civilizacija, dviju velikih imperija uzrokovala je stalne pogranine sukobe, upade na tuu teritoriju, uzimanje plijena, opsadu grada ili utvrde, oslobaanje zarobljenika ili padanje u ropstvo, junako dokazivanje u mejdanima. Slika historijske zbilje sa sjeverozapadne, zapadne i jugozapadne bosanske granice XVI i XVII stoljea postala je hiperbolisanom zbiljom epske pjesme krajinice! ispjevane u tim i godinama poslije. U godinama poslije, pjesma je prestala biti neposrednim odrazom krajike zbilje a postala sredstvom pamenja slavne prolosti. Slavna prolost je tako nastavila da traje kroz epsku pjesmu, a svako novo pjevanje sve vie se udaljavalo od vremena i dogaaja o kojima pjeva. Opjevani junaci svojom epskom vanou nadmaili su nadolazee heroje i sklanjali ih na samu periferiju, tako da su Mustajbeg, Hrnjice i Tale bili mnogo vaniji za epskog pjevaa od recimo Husein-beg Kapetana Gradaevia. U teorijskom smislu granica je mjesto sueljavanja razlika u vidu razliitih identiteta, mjesto susretanja ali i sukobljavanja, nain oblijeavanja razlike ali i jedina mogua forma postojanja prostora. Granica je ujedno i mjesto oko kojega se osniva zajednica koja ivi od nje i zahvaljujui njoj, na margini, daleko od centra.9 Ima, meutim, neto u doivljaju granice to je vrlo zanimljivo a to je ono to Riard Senet naziva
9
P. Zanini, str. 20. 185
Mirsad Kuni
poetak prie. Naime, granica je prostor koji od stanovnika granice, tj. graniara, pravi igrae, odnosno ljude koji moraju prihvatiti igru kao uslov opstanka na granici. Igra se sastoji u prelaenju granice i naruavanju pravila koja se uvaju unutar granica. Senet korijene takve igre nazire ve u djetinjstvu kada svako od nas poeli da iskorai iz dozvoljenog u zabranjeni prostor, da pree preko granice doputenog, da dokove za utovar i istovar robe pretvori u svoje igralite,10 da prostor odraslih pripitomi u svoj prostor. Igra je ona faza u razvoju linosti koja se moe nazvati poetkom prie, ona nam na odreeni nain daje legitimitet za ulazak u zabranjeni svijet odraslih. Bosanska je krajina je tako imala svoju granicu i svoje graniare, svoje igrae koji se igraju prelaenja granice iz svog u tui, iz dozvoljenog u zabranjeni prostor. Njeni su igrai zapravo epski junaci Mustajbeg, braa Hrnjice, Budalina Tale, koji u toj igri prelaenja granice kupuju svoju kartu za ulazak u svijet odraslih. ta mogu da znae djeija igra i ulazak u svijet odraslih u epskome kontekstu? Mogu da znae, prije svega, ulazak u viu fazu oblikovanja likova i epskog pjevanja, fazu koja je ostala nedostupna tzv. klasinoj epici i klasinim epskim junacima. Nedovoljni poznavaoci knjievnopovijesnih kretanja i estetskih korijena epskoga pjevanja u tome inu e vidjeti znakove dekadencije i umjetnikog srozavanja epske poezije. Njima uprkos stoje teze utemeljene u priljenome itanju bonjake epike velikih autoriteta kao to su Maksimilijan Braun, Alois Schmaus, Albert. B. Lord i drugi. IV Desilo se neto udno u bonjakome epskom pjevanju. Mali ili gotovo anonimni junaci povijesti postali su veliki junaci epske pjesme, a veliki junaci povijesti ostali su nezanimljivi za detaljniju epsku obradu. udno je nadalje i to to se krajinica proiruje i na druge krajeve Bosne i Hercegovine i izvan sve do Sandaka i Kosova, to i na tim udaljenim prostorima nalazi svoju novu domovinu i tu nastavlja da ivi kao najatuhtoniji izdanak epskoga pjevanja. Kao pjesma koja je nastala u jednom pograninom prostoru preselila se u drugi pogranini prostor. Moda je i to jedan od razloga njenog prihvatanja i dugog trajanja. I prostorno i vremensko udaljavanje dovelo je do znaajne preinake epske pjesme u neto to naruava samu prirodu epskog pjevanja. Prirodu epskog pjevanja naruava prodor savremene zbilje u vidu sitnih realistikih detalja, toliko stranih klasinom epskom pjevanju, zatim razbijanje linearno pripovijedane radnje, individualizacija i psihologizacija likova itd.11 Nezanimljivost
10 11
Navedeno djelo, str. 127. O tome je detaljno pisao Schmaus u knjizi Studije o krajinskoj epici.
186
savremenih junaka i dogaaja za epsku obradu uzrokovala je pjevanje o uvijek jednim te istim junacima i dogaajima, tako da je krajinica sve vie postajala pjesma o pjesmi a sve manje pjesma o zanimljivim dogaajima. udo se zapravo krije u samim junacima i prostoru koji naseljavaju. Tajna preuzimanja i dugog trajanja lei upravo u slinoj sudbini, slinom poloaju Sandaka i Krajine. Pjevai iz Sandaka i Crne Gore su u inu pripitomljavanja krajike epike otili jo dalje: oni su, naime, eljeli neke junake dovesti u vezu sa svojim ivotnim prostorom. Tako je Schmaus od Salje Ugljanina zabiljeio jednu zanimljivu predaju o Muji i Halilu, prema kojoj su ova dva znamenita junaka porijeklom iz Kolaina, a iz Kolaina su mogli biti zato to je Ugljanin tu predaju preuzeo od Fake Hadibulia koji je bio rodom iz Kolaina. Majka Muje i Halila, koja je bila iz rodom iz Glamoa, poslije mueve smrti morala je djecu prepustiti svome bratu Rami Glamoaninu da ih vodi u Bosnu, da bi se oni nastanili u Krajini.12 Pjesmu Mujo Hrnjii harambaa, koju je zabiljeio Parry, Ugljanin je vjerovatno nauio od najpoznatijeg Kolainca or Huse, jer se i u njoj spominje da je Mujo iz Kolaina. To je poznata situacija u kojoj se Mujo sukobljava sa harambaom pljakaem i potom kazuje da je rodom iz Kolaina.13 amil Sijari je od Avde Meedovia zabiljeio pjesmu o porijeklu Omerove brzine. U pjesmi se, izmeu ostalog, govori kako je mali Omerica, sin Hrnjice Muja mislei da se to koza okozila dotjerao kui zeca; to je, kako se u toj pjesmi kae, bio razlog da se Hrnjica Mujo iseli u Kladuu, jer je Kovren bio tijesan za takvog budueg junaka kakav je imao da bude Omerica. 14 Sandak kao posljednja oaza vrhunskog epskog pjevanja posegnuo je za postepenim prisvajanjem epskih junaka. Vjerovatno bi u daljem pjevanju i ostali junaci povremeno svoje porijeklo nalazili na tom prostoru. To se prije svega odnosi na Budalinu Talu, junaka koji nije vrsto vezan za svoje tlo i junaka koji se jako dobro snalazi u svim sredinama. Prisvajanje moe ii samo do vezivanja porijekla za svoj prostor, jer su ivotne prie krajikih junaka, njihova etovanja i njihovi podvizi, njihova prelaenja preko granice isuvie vrsto vezana za Krajinu da bi se otuda mogla otrgnuti. V Vratimo se pjesmi Nahod i Radovan, sinovi Bojii Alije. U njoj nemamo igru sa granicom kao u veini drugih krajinica. Naprotiv, stvar je puno ozbiljnija, jer se govori o sudbinskoj vezanosti za granicu. Pojedini
12 13
Schmaus, Biljeke iz Sandaka, str.62. Medenica, str. 207. 14 Sijari, str. 215-216. 187
Mirsad Kuni
detalji idu do tragizma, ali je zvaretak pjesme vedar i optimistian, braa se nalaze, prepoznaju i vraaju ucviljenoj majci. Iako djeluje sirovo i nedovreno, pjesma u svojoj zamisli predstavlja najviu moguu sintezu, jer u sebi sadri sve to i druge pjesme zajedno temu ivota na granici. Schmaus naziva kompresijom historijske zbilje ono to bi se moglo jo nazvati i sinegdohinim obuhvatom cjeline u jednom dijelu, u samo jednoj pjesmi. Odsustvo igre u prii, zbog ozbiljnosti teme, ovdje je nadomjeteno igrom sa priom, ako se junaci ne igraju igra se na pjeva pria Murataga Kurtagi. A igra se sastoji u sinegdohinom saimanju cijele jedne epike u samo jednu pjesmu. Po prvi put imamo situaciju da epski pjeva nije u prii, da nije sa svojim junacima i da ne dijeli njihovu sudbinu. Naprotiv, on je potpuno izvan svega, jer moe sasvim objektivno i legitimno da sagleda sudbinu svojih junak sa granice. Zato je u stanju da pjeva o granici a ne o junacima, o neemu apstraktnom a ne konkretnom, jer on se rukovodi umjetnikim obzirima vieg reda.
Literatura 1. Bai, Husein: Rije uz ovaj izbor u: Kujundi, Enes: Usmena epika Bonjaka, Svjetlost, Sarajevo 1997. 2. Braun, Maksimilijan: Srpskohrvatska junaka pesma, Beograd / Novi Sad 2004. 3. olakovi, Zlatan Rojc, Marina: Mrtva glava jezik progovara, Almanah, Podgorica 2004. 4. Medenica, Radosav: Slijepi guslar or-Huso Husovi, u: Usmena epika Bonjaka, Svjetlost, Sarajevo 1997. 5. Schmaus, Alois: Gesammelte slavistiche und balkanologische Abhandlungen (in serbokroatischer Sprache), IV. Teil, Mnchen, 1979. 6. Schmaus, Alois: Studije o krajinskoj epici, JAZU, Zagreb 1953. 7. Sijari, amil: Avdo Meedovi u: Kujundi, Enes: Usmena epika Bonjaka, Svjetlost, Sarajevo 1997. 8. Zanini, Pjero: Znaenja granice, Clio, Beograd 2002.
188
Ljubia RAJKOVI KOELJAC LIRIZAM MUSLIMANSKE EPIKE IZ ROAJSKOG KRAJA Narod iz ijeg su srca potekli stihovi ul mirie, mila moja majko, / ul mirie, Omerova dua, u isto ljudskom smislu veliki je narod. Veliki, jer veliina bilo kog naroda, ona prava, nije u brojnosti njegovih pripadnika ve u ovjekolikosti njihovoj. Muslimansku epiku u roajskom kraju zapisivao sam i otrzao od zaborava ponajvie stoga to je ona, kako sam se osvjedoio na terenu, proeta velikom osjeajnou i to, samim tim, ima veliku umjetniku vrijednost. U biljeenju i objavljivanju rukovodio sam se iskljuivo estetikim kriterijumom, tako da su pjesme koje sam uvrstio u zbirku Sa londe zelene (Roaje, 2001) birane prije svega prema ljepoti: ta obimna knjiga (507 strana) sadri najvrednije moje zapise te vrste (njih 28). Kao to se vidi, broj pjesama tu nije veliki, ali to su pjesme sa veoma razvijenim sieom, odnosno sa velikim brojem stihova, to je i inae jedna od osnovnih odlika muslimanske epike uopte. Ovom prilikom ja u o lirizmu muslimanske epike iz roajskog kraja progovoriti upravo na osnovu pjesama iz pomenute zbirke. Dovoljno je i nekoliko primjera, pa da se uvidi da muslimanske junake narodne pjesme iz Roaja i okoline, one starovremenske i u poetolokom pogledu klasine, obiluju snanim lirskim mjestima, kao to je to, recimo, sluaj i sa srpskom antologijskom narodnom epikom, tanije reeno: lirizam je, uz razvijen sie, jedna od glavnih njihovih odlika - gotovo da nema stiha a da nije (kako se to obino kae) natopljen lirizmom! Ne previajui ostale njihove neosporne kvalitete, rekao bih da je upravo u tom lirizmu njihova najvea beletristika, tj. poetska, vrijednost, njihova emotivna snaga, njihova ljepota. Tvorci muslimanske usmene epike uopte, pa tako i one iz roajskog kraja, bili su - nema nikakve sumnje u to - daroviti pjesnici guslari, ljudi irokog srca, duevni, plemenitog kova. Njih su, kao to je to sluaj i kod drugih naroda jo iz homerovskih vremena, krasile najljepe vrline ljudskosti i neodoljiva tenja, stremljenje, ka svemu uzvienom i istinski
189
Ljubia Rajkovi Koeljac
ovjenom, boanskom. Otud i boanstvenih lirskih mjesta u epskim pjesmama muslimanskim. Bez tih mjesta te pjesme bi bile bez neke vee umjetnike vrijednosti, puka faktografija i dagerotipija u obliku stihovane naracije, kao to to, primjerice, imamo, mahom, u pjesmama iz Njegoevog Ogledala srpskog. U pjesmi Nahod Huso i Nahod Radovan, prvoj u knjizi, rije je o tome da Bojii Alija na samrti ostavlja eni boje amanete (a boji su amaneti teki) da nakon njegove sahrane odvede u planinu, na gornju lazinu, njihova dva sina blizanca od nepune tri godine dana (jedno Hasan a drugo Husein) i da ih tamo ostavi da ih jedu vuci i lisice, jer bi inae bili prosjaci, poto im je sva babovina otila uludo na heime i ilae. Veli Alija ljubi, opratajui se od ivota, za siroad svoju: Da ostanu s tobom u Bojitu, / prosie mi po Bojitu ravnu, / sve e ii od vrata do vrata / rad hatara kore hljeba suha. / Ja to mrtav podnijet ne mogu. Kako se ljuba Alijina, kao majka, u tim trenucima osjeala, uvi ovo od mua, to samo njeno srce zna. Pjesma veli: Vjernoj ljubi suze udarie, / po dva mlaza biju pro obraza, / pa izie ljuba iz odaje, / pravo eci doe u mutvaku, / tu je stala dok se naplakala, / svoju malu ecu milovala: / Kako ete, eco, ostanuti / u planini bez nie nikoga?! Kako e vam pregorjeti majka?! Ovako dirljivih mjesta u ovoj pjesmi ima mnogo. Jedno od njih je ono gdje se opisuje kako se ljuba Alijina, tada ve udovica, bez djece vratila s planine na bijelu Bojiia kulu: No je cjelu majka preplakala, / nije lako ecu ostaviti / i odvojit ivac od nokata. I ta biva? Fala bogu, fala jedinomu, / e nesrea, tu i sree ima! - veli pjesma. Naime, malog Hasana je naao u homaru, lovei srne i koute, zadarski ban, koji inae nij eimao od srca evlada, te ga je usinio i u Zadru podnjivio, a Huseina je, opet sluajno, takoe u lovu, pronaao u jeliju udbinski dizdar i, sav srean, odnio ga svojoj kuli u Udbini, gdje ga je predao hanumi, koja ga je primila kao svoje roeno dijete: Kaduna je sina prihvatila, / s obadvije strane poljubila, / sve ga kada meu oi ljubi, / e se ljube sivi sokolovi. Koliko topline ljudske, koliko istinske ljubavi i duevnosti u svemu ovome?! Kad bih na sva ovakva i slina lirska mjesta u ovoj pjesmi ukazivao i citirao stihove, morao bih da navedem skoro itavu pjesmu. No, da vidimo ta biva dalje. Biva to da je, kasnije, zadarski ban izazvao na megdan junaki udbinskog dizdara, no poto su obojica za dijeljenje megdana ve bili perstareli, isturili su na megdanite - kao zamjenike - svoje posinjenike: ban Hasana, odnosno Nahod Radovana, kako je u Zadru od milja nazvan, a dizdar Nahod Huseina, tako da su se na bojnim poljima, u oklopu i pod punom ratnom spremom, suelila dva krasna mladia, kao dva jelena u gori, i ne znajui da su roena braa. I kad su se sve oruje satrli, nemilosrdno se tukui, poskakali su sa svojih atova i grla se dohvatili naoigled oba tabora, koja su seirila kako se oni, u kotac uhvaeni, nose lazom
190
Lirizam muslimanske epike iz roajskog kraja
irokijem: Kako jedan drugoga zanese - / ljuljaju se vojske obadvije, / mahni tamo, a mahni ovamo, / jedan drugog obalit ne moe, / jednake se snage potrefili, / dva junaka, oba podjednaka, / jedna ih je porodila majka. I pored ovoga, moglo je moda da se dogodi (jer toga ima i u ivotu i u poeziji) da, kao u srpskoj narodnoj baladi Predrag i Nenad, brat brata iz neznanja ubije, no u ovoj pjesmi braa su najzad, poslije strahovite borbe i rvanja, prave drame, ostala u ivotu: saznali su jedan od drugoga da su braa roena, pa su - onako malaksali i posustali - ruke raspustili i bratski se zagrlili i bratski se izljubili, uz suze radosnice, kakve svakako - u svom proienju due - prolivaju, ne stidei ih se, i pojedini sluaoci ove pjesme, i mladi i stari, dok sluaju guslara. Ja sam se bar tako osjeao dok mi je Hair orovi ovu romansu u pero kazivao: prolazio sam kroz neku vrstu katarze, i ta duevna naslada, to sam je tada svim srcem osjeao, ostala mi je do dana dananjega kao najvea nagrada koju sam za svoj sakupljaki rad i trud ikada dobio. U pjesmi enidba arac-Mahmut-pae, zapisanoj u selu Raduhovce (izmeu Tutina i Novog Pazara) od Mahite Binjoa Muminovia, opjevan je motiv mu na svadbi svoje ene, prisutan jo kod Homera, kao i u poznatoj pjesmi iz srpske usmene epike Ropstvo Jankovi Stojana. Naime, uli Ibrahim dugo ami u zindanu zadarskoga bana, a arac Mahmut paa mu, na sramotu, preporuuje enu, dovedenu, neomilovanu. Saznavi nekako za to, suanj moli i preklinje bana da ga nakratko pusti da ode do kue i vidi ta se to tamo deava, a daje mu rije tvrdu da e mu se odmah potom u ropstvo vratiti. Na insistiranje banice, koja je duevnija od bana, ban (premda teka srca, nerado) puta Ibra na datu rije, na besu, i on prosto odleti svojoj kui, perd kojom zatie novog uvegliju iz Stambola i njegove svatove. Kad je uao u kuu, onako sav pranjav od puta, neobrijan i blijed - sjenka od ovjeka (toliko ga je ona memla tamnika ispila), njega nijesu poznali ukuani, ni sestre, ni ljubovca, ni majka stara, pa ak ni mladi sluga Husein. No, kad se Ibro u odaji svoje sedefli tambure maio i uz nju neku sjetnu aikliju iz avaza zapjevao, vele gusle javorove: Kako jeknu pjesma u odaji, / stade vriska hrta i zagara / i hrnjava debela dorata, / zakliktae sivi sokolovi. Eto, to je prosto da se ovjek, slualac, najei od neke nepojamne ljepote, od ljepote same Poezije, najmilije keri boje, da zadrhti i zatreperi sve ljudsko u njemu, da ga prome, ozari, ta ljepota do sri kostiju: Ibra nijesu poznali njegovi najmiliji, najroeniji, ni majka, to ga je rodila, a poznali su ga po glasu hajvani (da ne kaem stoka, jer mi je ta rije nekako grublja), at njegov, s kojim je na megdane izlazio, hrti i sokolovi, s kojima je po planini lov lovio, namah ga poznali, pa daju oduka svojoj radosti to im se gospodar vratio. Ovako snanih lirskih mjesta u ovoj pjesmi ima podosta, a neka od njih su veoma dirljiva, za nekoga i potresna, te se meni ini da su zapravo to zvjezdani ternuci, odnosno
191
Ljubia Rajkovi Koeljac
umjetniki vrhunci, muslimanske epike iz ovog dijela nae zemlje. Kako da ovjek takve pjesme ne zapisuje? Zar da dopustimo da ih vrijeme preda zaboravu?! Ja sam se upravo zbog ovakvih pjesama, zbog ovakve jeke od gusala, lomatao po sandakim, peterskim i drugim vrletima, vukojebinama i orlosjedinama: da u dodiru sa njihovom ljepotom rastem kao ovjek. I, kad bih nabasao na nekog svog Starca Miliju, na nekog bonjakog Podrugovia ili Vinjia, kakvi su, recimo, bili Murat-aga Kurtagi ili Hair orovi, uenici Avda Meedovia (laka im zemlja bila!), ja sam od srca zahvaljivao Svevinjem to me je u ova gladna i zlatna brda doveo. Primjera izuzetno snanih lirskih mjesta u epskim pjesmama iz roajskog kraja ima toliko da bi se o tome itava studija, pa i knjiga, mogla napisati, a da se ne zna koje je od kojeg ljepe, osjeajnije, emotivno uzvienije i u jeziko-stilskom pogledu dotjeranije, izbruenije. U jednoj od njih, na primjer, govori se o tome kako je neka mlada ljepotica u koju se Mujov Omer zagledao, neka dida Anelija, dopala zindana zadarskoga bana i kako je Omer, neto na hilu neto na junatvo, oslobaa tamnovanja, bjee oni po noi mjesenoj na konjima irokim poljem zadarskim i, kad su se planine spasiteljice domogli, veli pjesma: Kolko su se eca zavoljela, / jau oni konje naporedo, / grive im se konjma zamrsile. Evo, nije li ovaj stih grive im se konjma zamrsile, kao izust pjesniki, kao predivna pjesnika slika, suvo zlato od lirike u epskoj pjesmi, suvo zlato od poezije! Taj nepismeni ovjek na, tvorac ovakvih stihova i ovakvih pjesama, bio je izuzetno pismen u kreativnom pogledu, u knjievnoumjetnikom pogledu; na to nam je ukazivao ve Gete. I ne veli Matija Bekovi tek tako: Usmena knjievnost je velika povlastica naroda. San pismenosti je da dosegne usmenost. I zbilja, epske narodne muslimanske pjesme iz roajskog kraja, i one koje je zapisao Zaim Azemovi (od kojih je neke objavio u zborniku U rijeima lijeka ima) i one iz moje zbirke Sa londe zelene, daju za pravo Zoranu Vuiu, koji je za nau narodnu poeziju, u cjelini gledano, tano primijetio: I ne bee pesma u narodu, ve narod u pesmi. A Radoslav Radenkovi je kazao neto jo ljepe i tanije za nau usmenu pjesmu, i lirsku i epsku, a to - upravo zbog lirizma kojim ona obiluje - vai i za muslimansku epiku iz roajskog kraja: Tu su ovek i pesma izmenili uloge: on je postao prolazna senka, a pesma njegovo nepresuno trajanje.
192
Sait . ABOTI BONJAKA EPIKA NIKIKOG KRAJA Teke muke jesu brez nauke, Sa naukom jesu selameti, Brez nauke jesu kabaheti... (Pripjev bonjakih guslara) Rezime: Cilj ovog rada je da u formi pregleda ukae na istorijske uslove nastanka bonjake epike na prostoru Nikia i njegove okoline, na njen razvoj, osnovne odlike i predstavnike o kojima postoje istorijski izvori i usmena predanja. Kljune rijei: Narodno stvaralatvo, epika, guslari, gusle, junake pjesme, Niki *** Usmena knjievnost je stara skoro koliko i ljudski govor, od ije pojave su bezbrojni stvaraoci ostavljali tragove svoga stvaralatva. Kroz to dugo vrijeme, tokom raznih epoha narodne umotvorine su postale aroliko prepletene tako da im je teko pouzdano otkriti prvobitno izvorite. Zbog toga i ne udi injenica to se na raznim prostorima moe uti izreka koja kae da pjesma i pria nemaju sahibije (gospodara). Ali kao to je lako uoiti vieslojnost u narodnim umotvorinama, isto tako je mogue prepoznati onoga ko je posljednji ostavio svoje tragove u snijegu narodnih umotvorina. Prostor dananje Crne Gore je bogata riznica epskog pjesnitva. Naroit ton tom dijelu usmenog stvaralatva daju pjesme krajinice koje su nastajale u muslimanskim sredinama. Zbog svojih visokih umjetnikih i drugih vrijednosti one u raznim svojim segmentima ne prestaju biti zanimljivo podruje istraivanja knjievnika, teoretiara knjievnosti, istoriara, teologa, sociologa i ljudi raznih drugih struka.
193
Sait . aboti
Duhovno bogatstvo Bonjaka sa prostora Crne Gore, nalo je svoj izraz u velikom broju epskih pjesama koje su se, zahvaljujui brojnim pjevaima, kazivaima i zapisivaima, ouvale do naih dana. Pjevai, kazivai i zapisivai su zajedno stvorili bogatu batinu svojim umijeima, bilo da su ukraavali i doraivali ve postojee pjesme ili stvarali nove. Na prelomu dvaju vjekova, XVII i XVIII, u vrijeme kada su se granice Osmanskog carstva ve znaajnije pomjerile na tetu nekadanje mone Imperije, osmanski krajiki gradovi dobili su na svojoj stratekoj, odnosno vojnoj vanosti. Jedan od tih ljutih krajikih gradova bio je i Niki, zasigurno grad koji je ponajvie opjevan i uzdignut u narodnoj epici. Preko prostranog Nikikog polja, koje predstavlja sredite Nikikog kraja, vjekovima su vrena jaka etnika i vojnika kretanja, a odvijao se i znaajan robni promet. U vrijeme vladavine Rimljana ovim prostorima, dolinom Zete, preko Povije, Nikikog polja, zatim preko Trubjele, iao je vaan put koji je spajao Skadar sa rimskim utvrenjima i naseljima u dolini Neretve. Bio je to put zvani Via militaris. Sa ovim putem u Nikikom polju se ukrtao put koji je vodio od Risna, kao najblieg pristanita, preko Trubjele i Duge, vodei dalje prema Gatakom polju i drugim pravcima. Tragovi ovih puteva do danas su dobro ouvani.1 Ni tokom srednjeg vijeka Niki, kao raskrsnica puteva, nije izgubio na svom znaaju. Pomenutim putnim pravcima i dalje su prolazili vani vojni i karavanski putevi i to je vanije, sa brojnim karavanima u grad su stizali razni duhovni, odnosno kulturni uticaji. Niki je od strane osmanskih graditelja podignut poetkom XVIII vijeka.2 Koristei staro jezgro grada na malom breuljku, nastalo jo u doba Rimljana, koje se nalazi izmeu humova Studenakih glavica, Trebjese i aalice, Niki je, bez obzira na nesigurna vremena, ubrzo stekao, ne samo povoljan geografski, ve i vojni, strategijski i privredni znaaj. Nastanak starog Onogota, odnosno Nikia, uslovili su istorijsko-politiki odnosi i deavanja krajem XVII vijeka, u vrijeme dugog Morejskog ili Bekog rata voenog od 1683-1699. godine. Pad Herceg Novog, Risna,
Branko Radojii, Niki - poloaj, razvoj i funkcije, Zbornik radova V kongresa geografa Jugoslavije, Cetinje 1959, 207; Niki, Monografija, Zagreb 1972, 17; Crna Gora, Monografija, Beograd 1976, 766; Zdravko Ivanovi, Niki urbanogeografska studija, Beograd 1977, 14. 2 Podizanje osmanskog grada na ostacima ruevina srednjovjekovnog Onogota opjevala je i narodna epika. Etnograf Petar obaji je zabiljeio etiri narodne pjesme koje govore o ovom dogaaju. Te pjesme su zapisali: Sima Milutinovi Sarajlija (O zidanju Nikia), Vuk Stefanovi Karadi (Paa od Nikia i Stanko Kosori), uro Cerovi (Zidanje nikiskog grada) i Andrija Luburi (Zidanje grada Nikia). 194
1
Bonjaka epika nikikog kraja
Sutorine i drugih mjesta Boke Kotorske, u mletake ruke 1687. godine, primorao je staro muslimansko stanovnitvo, koje je do tada ivjelo na tom podruju, na muhadirluk. elei da ostane u granicama Bosanskog paaluka, raseljeno muslimansko stanovnitvo je za svoje novo stanite izabralo prostrano krako, Nikiko polje.3 Preduzimljivog duha, novski i risanski muhadiri su ubrzo podigli malenu kasabu, organizujui u njoj drutveni, vjerski, vojniki i uopte, svakodnevni ivot. Iz Novog i Risna sa sobom su donijeli i svoje navike, obiaje i nain ivota, pa i svoje pjesme krajinice koje su pjevali uz gusle.4 Kaemo to na osnovu sadraja nekoliko pjesama koje govore o novskim i risanskim junacima. Jedna od tih pjesama pod naslovom, Svatovsko groblje na Koritima, opjevava enidbu Riljanina
Nakon Karlovakog mira, ijim je odredbama Osmansko carstvo izgubilo Ugarsku osim Banata, Slavoniju i Hrvatsku do Une i juno od Velebita, kao i oblasti koje je osvojila Venecija, Bosanski paaluk je praktino postao stjecite muhadira i povratnika sa raznih strana to je bilo od veoma vanog uticaja u pogledu struktuiranja odreenih specifinosti koje je svako od njih nosio sa sobom. U to vrijeme Bosanski paaluk se prostirao od Novog Pazara do Bihaa i od Save do izlaza na Jadransko more, obuhvatajui etiri stalna sandaka: bosanski, hercegovaki, zvorniki i kliki, a povremeno i bihaki (Hazim abanovi, Bosanski paaluk postanak i upravna podjela, Sarajevo 1950, 84-85). 4 Kako su Novi i Risan tada pripadali Bosanskom paaluku, bilo bi interesantno napomenuti da, za sada, najranije vijesti o pjevanju narodnih pjesama u Bosni i Hercegovini, potiu iz 1530. godine iz pera putopisca Benedikta Kuripeia. Neto kasnije i putopisac Evlija elebija e u svom putopisu pomenuti bonjake pjesme o Marku Bokaju. Ako uzmemo u obzir injenicu da su Herceg Novi i Risan, prije pada pod mletaku vlast 1687, bili mjesta u kojima je razvijenost kulture bila zapaena, nije teko pretpostaviti da su stanovnici tih gradova, nakon raseljavanja i dolaska u Onogot-Niki, teili uspostavljanju, ako ne istih, a ono priblinih kulturnih prilika kakve su bile u starom zaviaju. Napomenimo da je Evlija elebija, koji je Herceg Novi posjetio 1664. godine, zabiljeio u svojim putopisima da je grad imao 46 damija i 44 mesdida, to se danas u istoriografiji smatra pretjeranim brojkama. Evlija elebija kae u svom putopisu da je Novi u vrijeme njegove posjete imao muftiju, predstavnika erifa (nekibul erafa starjeinu muslimanske uleme u jednom dijelu Hercegovine) i mnogo uglednih i uenih ljudi. Tu bismo sa sigurnou mogli ubrojiti i one koji su se bavili epskim stvaralatvom. Na osnovu istraivanja Hivzije Hasandedia, danas se pouzdano zna da je u Novom postojalo sedam mekteba i dvije medrese na kojima su predavali muderisi (profesori), a dvojici od njih poznata su imena Ahmed Halifa i Muharem Halifa (Hivzija Hasandedi, Spomenici islamske kulture u Herceg Novom i okolini, Almanah, 3-4, Podgorica 1998, 85; Slobodan Drobnjak, Sait . aboti, Kulturne prilike i kulturni stvaraoci Nikia iz osmanskog perioda, Almanah, 25-26, Podgorica 2004, 99). 195
3
Sait . aboti
(Rinjanina) Hada, za koga bi se osnovano moglo pretpostaviti da je Hado Rizvanagi, pripadnik dizdarske porodice, koji je nakon mletakog osvajanja Risna ivio u Nikiu, prvih godina XVIII vijeka. O njemu se jo u Risnu pjevalo: Teko Risnu kad izgubi Hada, i Perastu Pivljanina Baja...5 Hado Rizvanagi je nesumnjivo istorijska linost. Nakon naputanja Risna preao je u Niki i u njemu nastavio sa raspusnim ivotom, zbog ega je bio optuen travnikom veziru koji je poslao svoje povjerljive ljude po njega. Ali ivjei u duhu sa junakom pjesmom i naelima o kojima je ona pjevala, Hado se prilikom sprovoda oteo vezirovim ljudima kod Kusidskog Mosta i bjeei skoio nevjerovatno mnogo, zbog ega se to mjesto kasnije prozvalo Hadova skakala. Vezirovi vojnici su ga ipak stigli i ubili kod crkvine ekle u mjestu Koani. Sahranjen je kraj Begovog mosta na Kapinom Polju, koji danas nosi ime Vukov most. Njegovu smrt su osvetili Rinjani nastanjeni u Nikiu, napavi kasnije vezirovu vojsku, kojom prilikom su ubili 30 vojnika, a njihove glave donijeli na Hadov mezar.6 Jo jedna pjesma govori o epskoj tradiciji muslimanskog stanovnitva sa podruja Boke Kotorske. Nju spominje uveni bonjaki rapsod, Murat Kurtagi iz Roaja, naslovljavajui je enidba Novljanin Alije. Po njegovom kazivanju pjesmu je uo od Sulje Makia, takoe poznatog bonjakog epskog guslara i pjevaa.7 Pored Novljana i Rinjana, u Onogot-Niki su ubrzo doselili i pripadnici arbanakih plemena iz Gruda, Dinoe i nekih krajeva sjeverne Albanije, formirajui se kao kuki i piperski fis, zatim muslimansko ivlje neslovenskog porijekla iz Spua, Podgorice, Roaja i sa podruja Stare Crne Gore. U tadanjem Onogotu, pored veinskog muslimanskog, ivjelo je i oko 40 domova hrianskog stanovnitva. U takvim okolnostima, logino je pretpostaviti, usmena tradicija jednih, neminovno se morala preplitati sa tradicijama drugih, to je obino dovodilo do stvaranja jedinstvenih temelja novih tradicija za potomstvo koje je stasavalo. Prouavajui Niki i njegovu okolinu, poznati geograf Jovan Cviji je zapisao da prije 1877. godine na daleko nije bilo silnije muhamedanske varoi od Nikia.8 Silina kojom Cviji karakterie Niki, nije se odPetar obaji, Niki-Onogot, Beograd 1938 (reprint izdanje, Niki 1995), 64. Petar obaji, Niki-Onogot..., 64-65. 7 Zlatan olakovi/ Marina Rojc-olakovi, Mrtva glava jezik progovara, Podgorica 2004, 321, 335. 8 Jovan Cviji, Balkansko poluostrvo i junoslovenske zemlje, I, Beograd 1966, 294.
6 5
196
nosila samo na vojniku i privrednu snaga ovoga grada, ve i na druge sfere ivota, u prvom redu na duhovnu, koja je nudila mnotvo naina izraavanja. U Nikiu se, slino drugim krajikim sredinama, a prvenstveno zbog razvijenosti kulta vitetva i ratnikog ponosa, takoe predano njegovala junaka pjesma.9 Epske predstave ivota specifino su bojile svakodnevicu itelja nikikog kadiluka, odnosno, slobodno bi se moglo zakljuiti da se u onovremenom Nikiu ivjelo u duhu junake pjesme. Nikiki kadiluk je bio granino podruje sa Starom Crnom Gorom i njenom krajinom Pjeivcima. Za serhat (granino podruje), epska poezija i tradicija kau da predstavlja krvavu krajinu, gdje je s krvlju ruak, a s krvlju veera, gdje su stalno krvave haljine (odjea primj. autora) i koje je zato s pravom u tradiciji nosi epitet tvrda kaanica. Na visovima Kunka, Planinice, Budoa i Vjetrenika, bila je granica - udut hercegovakog sandaka, odnosno Bosanskog paaluka prema Spuu, odnosno dalje prema Skadarskom paaluku. Na tom paretu zemlje u nemirnom vilajetu, proivljavalo je zajednike istorijske trenutke i muslimansko i hriansko stanovnitvo. esto prisutna ratna psihoza uticala je na pomanjkanje vremena vezanog za romantine idile, ene, ljubavne prie i bilo kakvu vrstu trubadurskog pjevanja, odnosno, ratne prilike pruale su vrlo malo mogunosti za bavljenje emocionalnim sferama ivota. Junaka deseteraka pjesma koja je svemu davala boju i smisao, i gusle, kao njen pratei elemenat, izbijaju u prvi plan. Pjesme pjevane uz gusle su davale snagu ratnicima i moralno ih uzdizale. Narod je uz njih alio smrt junaka, ali ih je na drugoj strani jo vie proslavljao, podiui im svojevrsne trajne spomenike. Moglo bi se rei da koliko god su bili vani junaci, isto toliko su bili vani i guslari koji su o njima pjevali. Gusle su bile moni medij koji je pamtio istoriju,10 izgraivao narodnu mudrost i nudio odgovore na zamke ivota. Oni koji su se njima sluili, taloili su ogromno iskustvo, kako prethodnika, tako i sopstveno i zbog toga prednjaili u mnogo emu. Upravo tu lei odgovor na pitanje zato su se pojedine umne misli guslara ouvale do naih dana. Prema onome to danas znamo, slino Nikiu, ivjelo se i u njegovom okruenju. Jedan bonjaki pjeva je to prokomentarisao ovako: Nevesinje, Biljea, Gacko i Avtovac, tu je mjesto gdje se najvie pjeva, svuda ima guslara.11 Ovoj konstataciji je potrebno dodati da je i Kosta
Novak Kilibarda, Legenda i poezija, Beograd 1976, 223-225. Bonjaki pjevai u svojim pjesmama esto naglaavaju da govore o dogaajima od staroga vakta i zemana,/ to je negda u zemanu bilo. 11 Navedene rijei izgovorio je Osman Meki 23. avgusta 1933. godine. On je Milmanu Parryu (1902-1935), Ilji Nikolajeviu Golenievu-Kutuzovu (19041969) i Nikoli Vujnoviu, kazivao pjesmu Omer Dadi i Doji kapetan, koja
10 9
197
Sait . aboti
Hrmann (1850-1921), tokom 1888. i 1889. godine sakupljao narodne pjesme po Bosni i Hercegovini i u okolini Gacka zabiljeio dvije pjesme, Hamza Mijatovi i Pivljanin Bajo i Ropstvo kadune Ceri Ali-bega, a u okolini Nevesinja jednu pod naslovom Hrnjica Mujo u Janoku zarobljen.12 U ovom kontekstu znaajno je spomenuti da su sa podruja Golije, krakog bila koje pripada Nikikom kraju, i dva znamenita epiara ije je umijee zauvijek sauvano zahvaljujui Vuku Stefanoviu Karadiu, a to su Tean Gavrilov Podrugovi, rodom iz golijskog sela Kazanci, i znameniti slijepi guslar Filip Vinji.13 Vuk ni od jednog drugog pjevaa nije zabiljeio toliki broj pjesama kao od Teana iz ijeg su repertoara i pjesme: Hajka Atlagia i Jovan Bear i Rinjanin hadija i Limun trgovac.14 Podrugoviu i Vinjiu svakako treba pridruiti i Starca Miliju iz Rovaca iz razloga to i to podruje, u irem smislu rijei, djelimino pripada i Nikikom kraju. Karakteristino je, u smislu prebroji 327 stihova. Pogledati: Zlatan olakovi, Milman, Nikola, Ilija i Avdo Meedovi Henriku Birnbaumu, velikom slavistu i dobrom prijatelju, Almanah, 2526, Podgorica 2004, 35. uveni guslari iz Gacka bili su Fejzaga Zvizdi i Sadik ehovi. Za ehovia je vezana pria da je pjevao i knjazu Nikoli Petroviu i sedmorici konzula i da je za to od knjaza bio nagraen sa 25 napoleona. Njihov najbolji uenik bio je Avdija Agovi koji je odselio u Sjenicu na Peterskoj visoravni i tamo smatran jednim od boljih guslara. Po njegovoj linoj izjavi, mogao je pjevati neprekidno i po deset asova (Vojin Vukovi, Iz narodne epske poezije sjenikih muslimana, Zbornik radova, knj. XIV, Etnografski institut, knj. 2, SAN, Beograd 1951, 245). 12 Narodne pjesme muslimana u Bosni i Hercegovini, sabrao Kosta Hrmann 1888-1889, II, priredila i predgovor napisala enana Buturovi, drugo izdanje, Sarajevo 1990, 545-550, 580-601, 180-195. 13 Doznavi da se u Sremskim Karlovcima nalazi neki ovjek koji bijedno ivi, ali koji zna bezbroj lijepih junakih pjesama, Vuk Stefanovi Karadi je u proljee 1815. godine pronaao Teana Podrugovia i poeo biljeiti njegova kazivanja. Vuk na jednom mjestu kae da nikoga ja do danas nijesam naao da onako pjesme zna kao on to je znao. Njegova je svaka pjesma bila dobra, jer je pjesme razumijevao i osjeao i mislio je ta govori.... 14 Pored pomenutih pjesama iz Podrugovieve riznice, interesantno je dodati da je on saoptio jo nekoliko pjesama koje govore o enidbama (enidba ura Smederevca, enidba Popovi Stojana, enidba Todora Jakia, enidba Stojana Jankovia i enidba Ivana Rinjanina). Na ovo skreemo panju iz razloga to je enidba kao dogaaj bila esta tema bonjake epike. S tog aspekta bilo bi vrlo zanimljivo napraviti rad koji bi tretirao uticaje muslimanske epike na epsko stvaralatvo i repertoar Teana Podrugovia, Filipa Vinjia i Starca Milije, odnosno interesantno bi bilo izuiti i meusobne uticaje epike i epiara na podruju o kome govorimo u ovom radu. 198
poznavanja Nikikog kraja kao rasadnika vrsnih epiara, istai da je i porodica uvenog Avda Meedovia, porijeklom iz Rovaca, iz plemena Nikia.15 *** Na dvorovima uglednih aga i begova naroito se njegovala i cijenila junaka pjesma krajinica, koja je imala vie tipova. Potrebno je posebno naglasiti da su na begovskim dvorovima mogli nastupati samo najbolji guslari, tako da su otrice njihovih misaonih pera uspjele da ispiu najljepe i pri tome umjetniki najkvalitetnije stranice bonjake epike. Za nikiki kraj bio je karakteristian tip crnogorsko-hercegovakih pjesama krajinica koje su opjevavale sukobe na granici krajini, dviju zaraenih strana muslimanske i hrianske. Za razliku od tipinih krajinica koje su obuhvatale obimnije radnje, sa veim brojem lica i temama u kojima ena igra centralnu ulogu,16 crnogorsko-hercegovaki tip krajinice se vie pribliavao hrianskom nainu pjevanja i opisivanja dogaaja, naglaavajui vie borbu na crnogorsko-hercegovakoj granici, borbe oko torina, veliajui time junatvo pojedinca. Upravo je zbog toga i bogata galerija opjevanih junaka sa podruja Nikia i okoline. Uzimajui u obzir ivotne prilike muslimanskog i hrianskog stanovnitva sa tog prostora, nain borbe i slian mentalitet, Alojz maus smatra da je pribliavanje muslimanskih pjevaa pjevaima hrianima uslijedilo zbog mnogo dodirnih taaka. maus dalje naglaava da je i kod jednog i kod drugog kolektiviteta bila donekle razvijena svijest o zajednikom porijeklu i o bratstvenikim vezama, to je dodatno uticalo na slinost epskog stvaralatva.17 Takoe bitno je naglasiti da je pored tzv. begovskih pjevaa, bilo i obinih, koji su donekle ili za pjevakom modom otmenijih i glasitijih pjevaa. Sve te specifinosti izvanredno je zapazio i etnolog Petar obaji koji je imao sreu da slavu nikikih gazija vidi na umoru, ali uprkos tome, odatle je zauvijek, u svojoj etnografskoj monografiji posveenoj Nikiu, poalje u vjenost. O epskim odlikama nikikih Graana Petar obaji je zabiljeio nekoliko detalja. Na jednom mjestu, govorei o odlikama muslimanskog stanovnitva on kae: I oni su svoje junake slavili i opevali uz gusle njihove junake podvige. Pored junatva, kao najvee vrline, cijenilo se podenana Buturovi, Bosanskomuslimanska usmena epika, Sarajevo 1992, 23 (obratiti panju na fusnotu 18, gdje se navode rijei Avda Meedovia koji kae: ...a cijeli Rovani su mi roaci, Rovani Bulatovii...). 16 Alojz maus, Studije o krajinskoj epici u Srpska knjievnost u knjievnoj kritici, drugo izdanje, knj. 2, Narodna knjievnost, priredio Vladan Nedi, Beograd 1972, 299-301. 17 Alojz maus, Studije o krajinskoj epici..., 288-289. 199
15
Sait . aboti
jednako i ojstvo.18 obaji je ak zabiljeio da je zbog gusala u Nikiu uslijedila jedna svaa koja je na kraju okonana ubistvom.19 Ova kratka zapaanja upuuju na nekoliko zakljuaka, prije svega na to da je epsko stvaralatvo muslimanskog stanovnitva u Nikiu i njegovoj okolini bilo razvijeno u periodu od prvih decenija XVIII vijeka pa do 1877. godine, kada je Niki predat Crnogorcima; narodno epsko stvaralatvo Nikia do danas nije izueno niti sistematizovano, jer je Niki imao sudbinu da se njegovo stanovnitvo nakon 1877. godine raselilo u raznim pravcima odnosei tu vrstu svog duhovnog bogatstva sa sobom, tako da ono danas predstavlja bogatstvo sredina koje su nastanili nekadanji Nikiani. Upravo preko pjesama sauvanih na taj nain, danas je samo mogue nasluivati o nekadanjoj bogatoj muslimanskoj epskoj riznici Nikia. Na drugoj strani, jedan dio podataka koji svjedoi o tradiciji bonjakog epskog stvaralatva u Nikiu, ouvao se zahvaljujui uzgrednim pomenima od strane jednog broja istraivaa koji su se doticali ove problematike prouavajui istoriju ovog grada.20 Jedan od najpoznatijih narodnih pjevaa-pjesnika u Nikiu bio je uveni junak i buljukbaa Ahmet Bauk koji je ivio u prvoj polovini XIX vijeka. Poznato je da je on bio lini pjeva uvenog gatakog muteselima Smail-age engia,21 a ve smo naglasili da su na dvorovima uglednika mogli pjevati samo najbolji. Uoi same pogibije Smail-age engia, Ahmet Bauk je guslao u njegovom atoru. Junaka pjesma opjevala je i Ahmeta Bauka i to za ivota, to je bila najvea ast koju je junak mogao doivjeti. Pored Bauka bilo je i drugih guslara - pjevaa u Nikiu, kao to su bili Hajro Ferizovi i njegov brat, air Ljuca Nii, braa Ahmed i Murat Muovi i jedan Ramadanovi ije ime ne znamo.22 O njima i
Petar obaji, Niki-Onogot..., 107. Bajro (H)Askov Ljuca, stasiti Nikianin, zadesio se jednom prilikom, negdje po padu Nikia, u jednoj kafani u kojoj je guslao pop Zmajevi i u pjesmi grdio Graane. Bajru je to bilo nepravo pa je skoio, trgao popu gusle iz ruku i njima ga jako udario po glavi da su se gusle razbile. Kad je Bajrova porodica preselila u Pljevlja, pop Zmajevi je iz osvete ubio Bajra (Petar obaji, Niki-Onogot..., 115). 20 Interesantno je u ovom kontekstu napomenuti da je Francuz Massien de Clerval (1820-1896) boravei u Bosni jo 1855. godine zapisao sljedee: Velika nesrea ovog dijela slavenske rase (misli se na muslimansko stanovnitvo sa junoslovenskog prostora autor) jeste u tome da je nepoznat, ili da je bar jedino poznat preko izvjetaja svojih neprijatelja (Massien de Clerval, Putovanje u Bosnu 1855, Forum Bosnae, br. 5, Sarajevo 1999, 321). 21 Opirnije o Ahmetu Bauku: Sait . aboti, Ahmet Bauk junak i guslar, Almanah, 11-12, Podgorica 2000, 21-31. 22 Braa Ferizovii su roeni u Nikiu i nakon 1877. godine odselili su za Akovo Bijelo Polje. Isti sluaj je bio i sa airom Ljucom koji je u Bijelom Polju prido19 18
200
njihovom repertoaru za sada nedostaju iscrpniji podaci. Poznato je da su Ferizovii i Muovii nakon 1878. godine odselili za Bijelo Polje i tamo se nastanili. Pjesme koje su sa sobom odnijeli u pamenju iz svog zaviaja, od zaborava je zauvijek spasio Milman Parry, naavi ih u Bijelom Polju gdje je zabiljeio njihova kazivanja i pjevanje epske poezije. Pomenuti Ramadanovi je iz Nikia odselio za Pljevlja, i tamo svog sina Mumina Ramadanovia Vlahovljaka, poduio guslarskom umijeu, da bi se on kasnije pokazao kao jedan od uvenijih pjevaa koje je Milman Parry sreo i upoznao na tlu nekadanjeg Novopazarskog Sandaka.23 Epske pjesme su uopte, pa i one nastale u Nikiu, svoju sadrinu crpile u burnim istorijskim deavanjima, koja su pjevaima sluila kao materijal koji je trebalo umjetniki oblikovati i uiniti besmrtnim. Upravo iz tih razloga nepoznatom epskom pjevau nije promaklo da zabiljei i odlazak vojske na udaljena ratita. Osmanske vojne snage prikupljene u Hercegovini, dijelom i iz Onogota-Nikia, ukupne jaine 20.930 vojnika,25 bile su 1738. godine upuene na ratite u Rusiji i to na junom dijelu fronta, kod Ozije, a predvodio ih je Beir-beg engi, rodom iz Jelea kraj Foe. Na tom dijelu fronta on je bio komandant garnizona i tvrave. Iako je od njega traeno da preda tvravu, on je to odbio. Tvrava je zapaljena usljed ega je veina njegove vojske nastradala na tom dijelu fronta, naroito od eksplozije municije (epska pjesma kae da sva vojska pod Ozijom strada; prema nekim podacima stradalo je oko 8.000 vojnika), dok je ostatak pao u rusko ropstvo iz koga su puteni tek 1742. godine.26 Pjesma kae da su uea u tom ratu uzeli: Od Zagorja dva engija mlada, Od Nikia dva Paripovia, Od bijela Kolaina grada
dao i prezime Nii. O pomenutim pjevaima podatke saoptavaju Zlatan olakovi i njegova supruga Marina Rojc-olakovi. Pogledati: Zlatan olakovi/ Marina Rojcolakovi, Mrtva glava jezik progovara, 285, 477, 482; Zlatan olakovi, Homer: or Huso ili Avdo, rapsod ili aed?, Almanah, 27-28, Podgorica 2004, 49, 55. 23 Albert B. Lord, Epski pjeva - u Srpska knjievnost u knjievnoj kritici, drugo izdanje, knj. 2, Narodna knjievnost, priredio Vladan Nedi, Beograd 1972, 393 (Lord ga ovdje pogreno oznaava sa Vlahovljan, umjesto Vlahovljak); Zlatan olakovi, Homer: or Huso ili Avdo, rapsod ili aed?, Almanah, 27-28, Podgorica 2004, 49, 55. 25 arko epanovi, Srednje Polimlje i Potarje, Beograd 1979, 156; Raif Hajdarpai, Trebinjska kapetanija u odbrani Hercegovine, 40. 26 arko epanovi, Srednje Polimlje i Potarje, Beograd 1979, 156; Bijelo Polje, Monografija, Beograd 1987, 114; Milovan ilas/ Nadeda Gae, Bonjak Adil Zulfikarpai, Cirih 1995, 17. 201
Sait . aboti
Od njeg', kado, dva Mekia mlada; Od onoga Polja Bijeloga, Od njeg', kado, do dva Kuevia; Od Pljevalja dva Drndia mlada....27 Kada razmilja o istorijskim dogaajima kao materijalu za epiku, Murat Kurtagi, poznati guslar iz Roaja, u jednom kazivanju o tome razmilja na sljedei nain: Ovo su istorijske pesme koje nisu iz glave izvedene, no oni nauenjaci, ljudi koji su vodili... Ono, da nije voena ta istorija, mi ne bi znali nita to je bilo; samo bi vieli danas to je....24 Ukoliko je pjeva bio darovitiji i posjedovao vie sluha, to je i njegova pjesma bila bolja, istinitija i sadrajnija. Pretendujui da nadrastu obinu proznopoetinu hronologiju dogaaja koje su opjevavali i linostima i dogaajima koje su u njima uestvovali daju vee i trajnije zahtjeve, epski pjevai su uspijevali da u posebnom zanosu odgovore na izazove struna gusala i ono to su one mogle uokviriti kao epsko osmiljavanje ivota. Upravo zbog toga smo danas u prilici da iz pojedinih bonjakih epskih pjesama ne saznajemo samo o hronolokom slijedu dogaaja, pojedinim istorijskim ili neistorijskim linostima, ve i o geografskim, etikim, etnografskim, ekonomskim, drutvenim, pravnim, politikim i drugim sferama ivota muslimanskog i hrianskog stanovnitva. Primjera radi iz pjesme Krnovka, saznajemo da: Od Zakarja i vode Krakala, Do zelene gore erania, Ima dvjesta turskije' katuna! to e rei da navedeni stihovi jasno i nedvosmisleno upuuju na nain ivota, glavna zanimanja stanovnitva stoarstvo i trgovinu, odnosno na oblike tadanje ekonomije. Iz sadraja pjesme Svaa Mekia i Muovia, saznajemo o lokalnom politikom rivalstvu dvije ugledne porodice, Mekia i Muovia i odnosu centralne vlasti prema tom pitanju.25
Vuk Stefanovi Karadi, Srpske narodne pjesme, knj. III (pjesme junake srednjijeh vremena), Beograd 1985, 395, 398 pjesma br. 88. 24 Vuk Mini, Staro i novo u guslarskoj umjetnosti Crnogoraca i Muslimana, Almanah, 17-18, Podgorica 2001, 42. 25 Meu brojnim nikikim porodicama esto je dolazilo do meusobnih svaa koje su nekada imale i krvave epiloge. Smatramo da su takve situacije esto bile materijal za anonimne pjevae koji su na taj nain i takve lokalne dogaaje uspijevali zadrati u svijesti naroda dajui im istovremeno i jednu drugaiju dimenziju. Rivalstvo za pojedine poloaje u gradskoj upravi takoe je bilo est razlog svaa pojedinih 202
27
Kriv nam nije Fetaj kapetane, No je tako od Boga sueno, Da ostane njemu kapetanstvo! Za Niki e svaka srea biti, Dok uzvlada kua Muovia... ................................................. Buruntija kad u Stambol doe, I kad care za nju razumio, Pa veziru ferman opravio I u njemu care govorio: Nek' je sretno Fetaj kapetanu! Nije potrebno posebno naglaavati da pjesme o kojima govorimo nebrojeno puta pominju oruje puke male, bijele kule, tabije, ardake, careve fermane, svilene dueke, bijesne ogate, iroka polja, talambase, bazarane, bardake, ajluk, umruk, dam i jo mnogo, mnogo toga. Sa dananjeg stanovita one su prava, nezaobilazna i bogata riznica za istraivae raznih struka. Izuzetnu ljepotu muslimansko-bonjakih epskih pjesama uoio je poetkom XX vijeka poznati austrijski etnograf Friedrich Salomon Krauss, zbog ega je u svojim radovima isticao da nijedan narod meu Indoevropljanima nije iz dubokih brazda svojih grudi izvukao tako valjano bogatstvo narodnih epova kao junoslovenski muslimani.26 Pored interesovanja stranaca za bonjaku epiku, bilo je i domaih kulturnih poslenika koji su rano uoili mnoge njene vrijednosti. Prva zbirka bonjake (muslimanske) epike, nastala je ezdesetih godina XIX vijeka pod naslovom Junake hercegovake pjesme (koje samo Srbi
porodica Graana. (Pogledati: Slobodan Drobnjak/ Sait . aboti, Muslimansko/Bonjako stanovnitvo Onogokog-Nikikog kraja 1477-2003., Podgorica 2005, 119-123). Poznate su, takoe, svae izmeu pripadnika pojedinih bratstava u Nikikom kraju, kao npr. svaa izmeu bratstva Ljuca i Roajaca (u samom gradu i selu Granice (Lukovo) ivjeli su muslimanski doseljenici iz Roaja. Zbog sukoba oko nekih interesa posvaali su se sa Onogotanima, odnosno Ljucama, pa su ih oni protjerali iz grada, a neke i otrovali. Opirnije: Milan Pekovi, Nikika upa u narodnom predanju, istorijskim zapisima i kazivanjima ljudi, Beograd 1974, 46-47; Slobodan Drobnjak/ Sait . aboti, Muslimansko/Bonjako stanovnitvo Onogokog-Nikikog kraja 1477-200..., 111). O svaama nikikih Graana ima dosta podataka i u cetinjskim arhivima. U jednom telegramu iz 1875. godine se spominje svaa izmeu Ljuca i Hamze Puevia (M. Vrbica Radoju ?, Cetinje, ? VIII 1875, ABO DMC, fond Nikola I, 1875, br. 2882). 26 Smail Bali, Kultura Bonjaka muslimanska komponenta, Zagreb 1994, 42. 203
Sait . aboti
turskoga zakona pjevaju) i to sakupljakim naporima Vuka Vrevia, koji je pomenute pjesme poeo biljeiti 1866. godine. Vrevi je zbirku od 37 junakih pjesama, koje samo Srbi turskoga zakona pjevaju, sakupio od kraja oktobra 1868. do polovine februara 1869. godine i uputio je Srpskom uenom drutvu u Beograd. Zbirku je oznaio kao prvu knjigu, vjerujui da e mu odgovorni ljudi u Drutvu omoguiti da nastavi rad na daljem sakupljanju, a sakupljeni materijal publikovati, to se nije dogodilo. Zbirka nikada nije objavljena i danas se uva u Arhivu SANU, Etnografska zbirka 62, u Beogradu.27 Vrlo je bitno naglasiti da je Vuk Vrevi uoio da je posebnost ovih pjesama u odnosu na hrianske u njihovoj stvaralakoj tehnici, u njihovoj duini, istorinosti, bezlinosti i objektivnosti.28 Prema enani Buturovi, koja je imala priliku da ovu zbirku pregleda, sam Vrevi navodi da je od 37 pjesama zbirke 23 prepisao od poznatih oglaeni(h) pjevaa Zejnila Ibriina Ferizovia i bajraktara Adema Roajca iz Nikia (podvlaenje autor), Isage Muinagia, umrukije u Konjicu, Mehmeta ilovia, rodom Gaanina i Me(h)meda atovia iz Trebinja....29 Pjesme pod naslovom Ploanin Alaga i janoki ban, erzelez Alija i Vuk Jajanin i Boj na Kosovu, Vreviu je saoptio barjaktar Adem Roajac, dok mu je Zejnil Ferizovi saoptio pjesme Osveta Smailage engia i Lov Muja i Alije.30 Pjesme iz Vrevieve zbirke za koje bismo mogli, makar i po naslovu, pretpostaviti da se tiu Nikia i njegove okoline su: Udarac Turaka na Grahovo, Smrt Smail-age engia, Bea Pelevi i Golub Kneevi, Boj Crnogoraca i Turaka u Nikie, Osveta Smail-age engia, Babi Jaar i Vukac iz Rovaca, Smrt Ali-pae Rizvanbegovia i Udarac Crnogoraca i Rusa na Klobuk.31 Etnograf Andrija Luburi takoe pripada krugu kulturnih poslenika koji se bavio sakupljanjem i objavljivanjem bonjakih (muslimanskih) epskih pjesama. On je od Nikianina Smaja Hadimusia zabiljeio vie bonjakih epskih pjesama od kojih posebnu vrijednost ima pjesma Svaa Mekia i Muovia.32 Luburi je i od H. Mekia iz Nikia zabiljeio vrijednu pjesmu pod naslovom Mekii i Muovii. Na alost, izostali su
enana Buturovi, Bosanskomuslimanska usmena epika..., 455-456. enana Buturovi, Bosanskomuslimanska usmena epika..., 456. 29 enana Buturovi, Bosanskomuslimanska usmena epika..., 457. 30 enana Buturovi, Bosanskomuslimanska usmena epika..., 457. 31 enana Buturovi, Bosanskomuslimanska usmena epika..., 459. 32 Husein Bai, Usmena epika Bonjaka iz Crne Gore i Srbije Antologija, Podgorica 2002, 22.
28
27
204
iscrpniji Luburievi podaci o samim kazivaima.33 O epskoj tradiciji Nikia i drugih crnogorskih gradova koji su bili pod osmanskom vlau svjedoi izuzetna, ali na alost nezavrena epska pjesma koja je u narodu poznata pod imenom Krnovka.34 Nju je pjevao narodni pjesnik-pjeva Mujo Dubur iz Gacka.35 Krnovku je od pomenutog Dubura i Muja Selimotia iz Dobropolja u Hercegovini, zabiljeio Stevan Deli, a pomenuti pjevai su je uli od nekog Sukia, koji je bio jedan od nikikih muhadira nakon 1878. godine.36 Interesantno je dodati da se dvije obrade Krnovke nalaze u zaostavtini Koste Hrmanna, i da su rado bile pjevane ne samo meu nikikim muslimanskim stanovnitvom, ve i na znatno irem podruju.37 Dosta junakih pjesama je govorilo o junatvu kapetana iz porodice Muovia, o kojima su pored muslimanskih, pjevali i pravoslavni pjevai.38 U jednoj od tih pjesama se govori o junatvu Husein-bega Muovia: Zna Turina bega Huseina, Huseina bega Muovia, Koji konja pred druinom jae, Pa se ee Javorkom planinom, Niko njemu na megdan ne smije....39 Za istog bega, bonjaki pjeva kae:
Pomenute pjesme Andrija Luburi je zabiljeio u varijanti crnogorskog govora jer mu je bio blii. Pjesme se uvaju u Arhivu SANU, Zaostavtina Andrije Luburia, Etnografska zbirka br. 355 i Arhivu Srbije, Zbirka Andrije Luburia, AL-4, AL-6, AL-7, AL-8, AL-9, AL-10 (Husein Bai, Prouavanje usmene knjievnosti Bonjaka-Muslimana iz Crne Gore i Srbije, Almanah, 3-4, Podgorica 1998, 19). 34 Sadraj pjesme Krnovka vidjeti u: Husein Bai, Usmena epika Bonjaka, 140-151 (obratiti panju na napomenu koju je ostavio Stevan Deli, a koja se nalazi na kraju pjesme). Navedimo da je kod Vuka Karadia slina pjesma objavljena pod naslovom Junatvo i smrt Lopuine Vuka, ali se bolji poznavaoci ove problematike slau u ocjeni da je najbolju varijantu zabiljeio Stevan Deli od pjevaa Muja Dubura. 35 Husein Bai, Prouavanje usmene knjievnosti Bonjaka-Muslimana, 13-14. 36 Husein Bai, Prouavanje usmene knjievnosti Bonjaka-Muslimana, 13-14. 37 Husein Bai, Prouavanje usmene knjievnosti Bonjaka-Muslimana, 18. 38 Jednu pjesmu o kapetanima Muoviima naslovljenu Smrt Hamze Muovia, zabiljeio je i Milman Parry od pravoslavca Mihajla Brkia na podruju Stoca 1934. godine. Pogledati: The Milman Parry Collection, Harvard, br. 879 navedeno prema: Hamdija Kreevljakovi, Kapetanije u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1954, 63. 39 Crnogorske junake pjesme, Cetinje 1923, 243. 205
33
Sait . aboti
Zna turina bega Husejina, Husejina, bega Muovia, I u njega stotinu pandura....40 Nekoliko pjesama o Muoviima zabiljeio je i Milman Parry tokom 1933. i 1935. godine i to u Bijelom Polju. Jednu od njih, pod naslovom Kapetan Hamza i Nika Crnogorac, kazivao mu je Ahmed Muovi 1935. godine u Bijelom Polju.41 Prema tvrenju enane Buturovi, koja se bavila izuavanjem bonjake krajike epike ... dranje Muovia kao Niki-kapetana i njihovih najbliih saradnika, kako ih prikazuju ove pjesme, odgovara onom to o njima kazuju izvori,42 to je vrlo znaajno, posmatrano sa stanovita istorinosti bonjakih epskih pjesama nastalih na podruju Nikia i okoline. Iz vida ne treba izgubiti ni injenicu da je i crnogorska narodna epska poezija visoko ocijenila ratnike osobine muslimanskog stanovnitva Nikia i okoline. U epici i narodnoj tradiciji (priama, anegdotama), neki istaknuti nikiki Graani figuriraju kao obrasci ratnike slave, pregnua i moralne veliine. Primjera radi hrianski pjeva u pjesmi Pecirep i nikiki Turci, visoko cijeni nikike junake pa o njima ovako govori: Vala Bogu, brao Crnogorci, e se u nas ne rodi junaka kano to su onogoki Turci, kano to je Hamza kapetane, kao to je Didiu Hasane, kako to je Babiu Jaare, kano to je Hadimani Duro, i ka to je Rueviu Ramo, kano to je Bea Peleviu, i kano je Rami buljubaa, i ka to je Lukovac Omere....43
Odlomak je iz pjesme Krnovka, varijanta koju je zabiljeio Stevan Deli od Muja Dubura. 41 Hamdija Kreevljakovi, Kapetanije u Bosni i Hercegovini..., 63. 42 Husein Bai, San i pola ivota antologija (tradicionalna usmena knjievnost Muslimana-Bonjaka iz Crne Gore i Srbije), Novi Pazar 1996, 325 (citat je preuzet iz opirnijeg rada enane Buturovi. Pogledati: enana Buturovi, Borbe oko torina i plijenjenje stoke u muslimanskoj epici, ivot, Sarajevo 1975.). 43 Radovan Zogovi, Crnogorske epske pjesme raznih vremena Antologija, Titograd 1970, 257. 206
40
Vrlo karakteristian primjer odavanja poasti junatvu nalazimo u pjesmi koja govori o pogibiji uvenog Toske ulek-bega, bimbae nad svim pandurima, koji je sa 200 svojih ljudi iao prema Nikiu da tamo ureuje i zimuje, a koga su novembra 1852. godine presreli u klancu Duga crnogorski uskoci koje je predvodio pop Luka Jovovi, i pogubili. Pogibiju ulek-bega opjevao je anonimni narodni pjeva, a i vojvoda Mirko Petrovi u svom Junakom spomeniku.44 Dodajmo svemu navedenom i injenicu da je crnogorski gospodar, knjaz, kasnije kralj, Nikola I Petrovi, poneen ljepotom lirike i drugih momenata u epskoj pjesmi enidba bega Ljubovia, i sam napravio svoju epsku varijantu ove pjesme. Zaotravanjem meunarodnih odnosa u drugoj polovini XIX vijeka, naroito izbijanjem Istone krize 1875-1878. godine, Osmansko carstvo je sve vie gubilo pozicije na Balkanu. Razvoj nacionalnih pokreta junoslovenskih naroda usmjeren u pravcu meunarodnog priznavanja nacionalnih drava i njihovog teritorijalnog integriteta, uticao je na znatna prostorna pomjeranja bonjakog stanovnitva, a time posredno i na presijecanje ivotnog nerva njihove epike. Kao to je ve reeno, Nikiki kraj je krajem XIX vijeka doivio veliki demografsku odliv muslimanskog stanovnitva, to se odrazilo na potpuno gubljenje pjevakog podmlatka, ime je i bogata epska tradicija tih prostora ostala osiromaena, bolje rei potpuno iezla iz njenih nekada snanih zona.
Vojvoda Mirko Petrovi, Junaki spomenik, Podgorica 1997, 11-18 (pjesma Pogibija ulek-bega u Dugi); Radovan Zogovi, Crnogorske epske pjesme raznih vremena (pjesma Smrt ulekova), 412-417; Izvanredne primjere muslimanskobonjakog ojstva i junatva sakupio je i izloio edo Baovi. Pogledati: edo Baovi, O merhametu i gaziluku muslimanski primjeri ojstva i junatva, Podgorica 2002; Veljko akoti, Niki (Onogot) u otporima i borbama 1597-1877, Niki 1983, 171. 207
44
Zuvdija HODI AMBIJENTALNO-SOCIJALNE SPECIFINOSTI I NARODNA POEZIJA (Na primjeru Plava i Gusinja) Plav i Gusinje su oko dva sata hoda udaljeni jedan od drugog. Plav je na breuljcima iznad jezera, Gusinje, takoe iznad jezera, ali u ravnici. Plav je staro, Gusinje mlae naselje. U oba je dominantno islamizirano stanovnitvo, isti su im obiaji, kultura, nonja, jezik. Zajednika im je i svijest o pripadnitvu bonjakom narodu i, mada tokom osmanske vladavine, administrativno vezani za Skadarski paaluk i sandakat, gledanje na bosanski vilajet kao na maticu. Neobino, ali, ini mi se tano, osjeaj o bonjakom identitetu jaao je slabljenjem moi njihovog zatitnika turskog carstva! Zato je prirodno da, i kad je rije o narodnoj poeziji, i stanovnitvo Plava i Gusinja, svojim epskim junacima smatra i Muja i Halila, Mustaj-bega Likog, Budalinu Tala, Aliju ereleza, uli Ibrahima, kao to svojata i Omera i Merimu, Hasanaginicu ili sevdalinke nastale u srcu Bosne, na njenom enaru, kao one zaviajnog porijekla. ivjei i u Gusinju, i u Plavu, uoio sam da se neke socijalne specifinosti ili, bolje reeno, razlike u nainu ivota ova dva mjesta, na zanimljiv nain reflektuju i na odnos prema zajednikoj duhovnoj batini, u ovom sluaju - narodnoj poeziji. U Plavu je dominantna epska poezija; u Gusinju lirska. Osim jednog, iz Plava su svi pjevai pria koje navodi Husein Bai, i svi od kojih je zapisivao epske pjesme. A tih pjesama je podosta: Mulja akovi, Ramo Sujkovi i Klimenta Jovan, Pogibija Hadimani Dura, Kad Ganii u Roaje stae, enidba bega Ljubovia, Stojko Piper i Kolainci, Bojevi u Polimlju, Boj na Noviu, Pogibija Mali-bega Redepagia i druge. Za gusle treba no i posjednik kae abo Jevri, od kojeg je Bai zapisao vie epskih pjesama. A u Plavu se, uglavnom, i ivjelo begovski, imalo se i vremena za posjedak i za priu, i za sluanje pjesama o starim junacima, Krajinicima i domaim megdandijama i prvacima, istorijskim dogaajima i linostima, preuvelianim podvizima, slavi oruja, bogatstvu
209
Zuvdija Hodi
i ugledu. Plav je imao age i begove, ardake i kule, Grad, itluke, zijamete i agaluke, ivije, ulemu i gostoprimne pojedince koji su se radovali musafirima. Imao je i ariju i duane, ali, zanimljivo, ni jednog hana! U Gusinju je bilo drugaije. ivjelo se najvie od trgovine, valjalo je raditi dan i no. Na uveni gusinjski Oktobarski sajam dolazio je svijet iz cijele Rumelije. U geografiji Kosovskog vilajeta, objavljenoj jula l852. godine, pie da je Gusinje velika kasaba koja ima l.500 kua, pet damija i osam vjerskih kola, jednu rudiju, 300 duana, 7 hanova, 27 kahfveajdinica to, svakako, svjedoi o ivosti koja je vladala u varoi. Veoma je bio razvijen, zapravo bio je glavni kiridijski posao. Gusinjski karavani su neprestano putovali, stizali do Skadra, Podgorice, Prizrena, Pei, Draa, ali i Kotora, Skoplja, Soluna, pa i daljeodnosei domae proizvode med, kou, sir, ilime, a donosei dibu i kadifu, so, kafu, kanu, oruje, knjige Puteestvije jednog takvog gusinjskog karavana, umjetniki je uspjelo opisao i doarao Husein Bai u romanu Tue gnijezdo Gdje god ide, kud god prolazi bijeli karavan, prije njega ide glas: Gusinjci! Gusinjci!, znak i poziv da se izae iz kua i da se saekaju, vide, a jo vie uju momad Gusinjani koji lijepo izgledaju, a jo ljepe pjevaju, slono, u jedan glas. I pjesme su im lijepe sevdalinke koje znaju i ovi to ih ekaju, ali i neke druge: o damiji Deli-ulbegovoj, Paihani, Mujaginoj ljubi, evojkama to kunu pau Ali-pau to im uzima momke neenjene, o Gusinju to se iz temelja ljulja Dugi su puti, valja rano lei i rano ustati, noiti u hanovima a jo ee na nekoj poljani, pod vedrim nebom, valja konje rastovariti, nahraniti i napojiti, odmoriti. Nema se kad ni abdes uzeti, a jo manje za pjesme koje trae vrijeme i opjevavaju bojeve i megdane. Putevi ih najveim dijelom vode preko krajeva naseljenih albanskim, katolikim ivljem, kroz Klimente i Malesiju, kao i preko Verue ili Kua iji su stanovnici pravoslavci. I jednog i drugog ivlja ima i u Gusinju, u kojem su poodavno utemeljeni i ustaljeni dobri meukonfesionalni i meuetniki odnosi. Pjesme koje slave svoje junake, mogle bi da povrijede osjeanja sugraana inovjernika i njihovih sunarodnika. I u tome je jedan od razloga to lirika istiskuje epiku! Osim toga, lirske pjesme, pogotovu one pjevne i melodine, lako se pamte, usvajaju i prisvajaju, prilagoavaju, pogodne su za kolektivno pjevanjePutujui, postaje se realniji, uporeuje se svoje i tue, proiruju se saznanja i primaju uticaji, ue jezici Iz razvijenih primorskih i drugih gradova, karavani ne donose samo eer, rahat-lokume, sapun i gas, ono to se moe kupiti i prodati, ve i sve izraenije elje karavandija da zadovolje duhovne i kulturne potrebe, ako ne pribline, a ono bar sline onima u Skadru, Kotoru, pa ak i Dubrovniku iji su trgovci podue u Gusinju imali koloniju. Uticaji su neminovni i blagotvorni.S karavanima stiu i rijei kojih u lokalnoj leksici nije bilo. I dok u Plavu,
210
Ambijentalno-socijalne specifinosti i narodna poezija
na dva sata hoda, ijekavicu araju ekavizmi, u Gusinju preovladava ikavica! Mitar S. Vlahovi, u radu Etnoloka zapaanja u okolini Plava i Gusinja, Beograd l938., pie: Znaajno je napomenuti da najstarije muslimansko stanovnitvo Gusinja uva osobine ikavskog govora. Vlahovi se poziva i na rad Beleke o gusinjskom govoru P. oria, objavljen l933. godine u Trebinju. Rizah Gruda navodi pismo gusinjskih muhadira, koji iz Turske, l9l4. godine, poruuju svojti u Gusinju: uvajte na lipi gusinjski jezik. Nae lipe rii: pisak, mliko, liska, si, misti, dok Mustafa Memi citira dio pisma da se ne smije izgubiti na lipi gusinjski jezik i tvrdi da je ikavica u Gusinju bila glavna sve do Drugog svjetskog rataTako i danas, ako vas neko od starijih Gusinjana, upita: Ima li sina?, ne misli na dite ili dijete, ve na hranu za stoku Ovo to sam priao ne znai da u Gusinju nije bilo epskih pjesama, i da one nijesu rado sluane, naroito za ramazanskih noi, odnosno da u Plavu nijesu pjevali i njegovali ono najljepe to je bonjaki narod dao sevdalinke. Naprotiv. U Baievoj Antologiji lirike zastupljeno je vie pjesama nastalih u Plavu. Namjera mi je bila samo da ukaem da, iako period drutveno-ekonomskih razlika u ivotu Plava i Gusinja nije bio dug ostavio je traga i na razliit odnos prema onome to im je najblie.
211
Ismet REBRONJA KAD JE JARUH BIO JARE Ima jedna bihorska priica o Halilu, zecu i jaretu koju volim. Biva Halil, kao i svako dijete, uvao koze te ih nakon ispae uvee vratio kui. Otac ga pomilovao po glavi i upitao da mu kae kako je protekao dan. Halil rekao da je bilo kao i obino, osim sto mu je veliku muku zadalo jedno jare, jedva je uspeo da ga skoli i u tor ugna. Otac otiao da vidi to jare, kad: nije jare nego zec jaruh. Onda je stari Hrnja rekao i Muju i Halilu da oni vie nisu od ove zemlje bihorske pa su tako sabahom krenuli k Bosni i stigli do Kladue. Priica se zavrava sentencom: otada nema vie u Bihoru junaka. ta je onda ostalo bihorskom ovaru, kravaru, kozaru i ljivaru? Bihorcu, koji je toliko slobodan da i ne zna ta je sloboda kako bi rekao amil, ostalo je da broji pesmu koju poinje uobiajeno: e sedimo da se veselimo, a zavrava, ovako: ni tu bio, ni to vidio, uo jesam i rekli mi ljudi. Bihorski pesma je iveo sa Halilom. Onim Halilom koji je, eto, uhvatio brzonogog zeca. Bihorac nje mogao znati zato je Halil toliko brzonog da moe prestii zeca. Helen, za razliku od Bihorca, svakako je znao da je Ahileja brzonogim uinio premudri kentaur Hiron. No bihorski Halil nije samo ratnik na konju Malinu ve i enskaro. Zato postoji i poslovica: "Njega i Halila svaka streha nakapala, svako pae nalajalo", ba onako kako bihorski ljubavnici nou odlaze ka svojim draganama. Malo pre sam pomenuo Halilova konja Malina. Nisam siguran da li je u tom imenu bila ona ista semantika koju mi danas znamo, to jeste: to je mali konj, konj malinac. Meni se ini da je nekadanja semantika bila shodno latinskom malum i dorskom malon: jabuka, pa se to prvobitno shvatilo kao i Momilov Jabuilo. U Bihoru je bihorski pesma i voleo i uvaavao Od Oraca Tala, naroito njegove akire od jarca, rukav od magarca, konja kulaa na kojem ni sedla ni samara nije. Talova odea podsea malo na helenske satire. Tale je neka vrsta boema. Njemu nije samo odea loa, ve i konj loe
213
Ismet Rebronja
opremljen, a kua mu je odozgo potkoena, kao i u Nasrudin-hode. Ima onih koji Tala porede i sa helenskim Tersitom. Tale svakako nije isto to i Tersit, iako psuju i jedan i drugi. Tersita mrze te ga pod Trojom Odisej prebije kao kuku, a Tala svi vole i jedva ekaju da stigne, a on, zainat, stie posljednji. Od Tersita nam jeste neto ostalo, a to je, po svoj prilici, jedna re: ters, koju su nam u nekom pismu poslali Heleni, a donosilac je bio neki brzi Tatarine. Dakle, smatram da je re ters, preko turskog, stigla iz grkog jezika. Ve sam u jednom tekstu pomenuo da je Kasum, bihorski gusla i pesma, nosio jedan vrlo kratki tap, koji nije bio za potapanje. tapove, kao znak dostojanstva, nosili su i helenski rapsodi. No, kad smo ve kod bihorskih guslaa i pesmaa, ja ih s Avdom, Kasumom i Airom imam na spisku 46 od 1935. godine. Zasigurno ih je samo oko polovine XX veka bilo najmanje stotinu. To je ogromna snaga. To je bila bihorska narodna katedra: Ko manje, ko vie, ko krae, ko due, ali su bihorski pesmai izgleda znali mnogo, moda i sve o bonjakoj epici. Zasigurno je da je na njih izvrio veliki uticaj veliki Huso Husovi. teta je to ameriki istraivai nisu vie o or Husu izvadili od Mumina Vlahovljaka koji je Husa, izgleda, i najbolje poznavao. Neto s Husa stiglo je do Avda, Aira i Kasuma. Na alost, od Husa i Kasuma nemamo nita neposredno. O Avdu se puno govori. Za mene, pre svega, Avda valja izuavati u sklopu homerovskog pitanja. Tu jo potpuno usvajam zakljuke Zlatana olakovia o tradicionalnom i netradicionalnom, te naroito kad Avdo veli da to drugi moe za pet, on moe za deset sahata, ili Muminovo o kutiji sa vie vrsta cigareta. Mene kod Avda, a naravno i kod drugih pesmaa, pre svega zanima poezija, velika ili mala poezija. Mene je oduevilo Avdovo preimenovanje vode Gline u Klima. Samo to preimenovanje je poezija. A, bezbeli, i stihovi: "Ta je klima silno glibovita, / i golema to hesapa nema, / Tiinom je ilo zatopilo, / Konja nema to bi je brodilo, / to ga ilo ne bi utopilo". Iako je u Avdovu glavu stalo mnogo epskih stihova, on ipak nije postao "onaj genijalni redaktor" bonjake epike, kao Homer helenske, jer je pre Avda zapisano doista puno epskih pesama. No, uz Avda, ovde mi na um dolazi amil. Da se nije kolovao bio bi neto kao Avdo, a da se Avdo kolovao bio bi neto kao amil. U oba sluaja imamo i Avda i amila. A kad smo kod amila, ne mogu da odolim a da vas ne podsetim na sledee stihove: "A sve tanke isfiknule jele, Oko puta s obadvije strane, U vrhove pa se zaglibile, preko puta proturile grane, Svuj kukaju mrke kukavice,
214
Kad je jaruh bio jare
Ciu tice, a laju lisice, Viju vuci, graku gavranovi, Kroz lazine promiu meedi, Prolijeu belogorke vile, Bijele se kosti na gomile, Oko puta s obadvije strane, Od dobrije konja i junaka, Deset druga da ufati tuga, A kamoli luda Umerina." Naslov pesme je "Umer izbavlja Muja i Halila". Kaziva je Ejub-beg orovi, kao i Air, potomak znamenitog Marioglu uri Mehmed-pae. Zapisiva je mladi amil Sijari. Pesma je dostupna zahvaljujui Huseinu Baiu ije me ime neminovno navodi k imenu Husa Husovia. Simbolike u tome ima. Od Husa do Husa pa do Zlatka. No, pomenute stihove kazivao je stari amil esto, tu za sofrom u kafani, pre ili posle ekspira i Getea. Kao da je hteo da i ekspiru i Geteu pokae jednog osiromaenog bihorskog bega, a o takvim je bihorski kozar smislio sentencu: bogat ka bihorski beg. to e rei: beg je, ali nita nema. Zahvaljujui Ljubii Rajkoviu, Huseinu Baiu i Zaimu Azemoviu dostupne su nam pesme koje su kazivali pesmai Air orovi, Osman Feti, Sado Koan, Hilmo Hodi i Munir Tiganj. amilovi kazivai su i azim Sijari, Zito Mehovi i Smajo Feti. Dve Avdove pesme su nam dostupne iz knjige Zlatana olakovia. Mene posebno oduevljava lakoa stihova ispalih iz usta Aira orovia. To su dobro upevani stihovi, dobro utuvljeni, dobro izgovoreni. Na Bihor, koji nema junaka otkako je Halil ufatio zeca, esto su nagrtale vojske. Nijedna vojska nije posve uspela. I nije. U odsudnom trenutku svakoj vojsci se ukae Mujo i Halil. Jedna ogatova vilica i jedna Malinova vilica su na nebu, a druge dve vilice su im na zemlji. A vojska, ako e napred, nema kud do u te dve vale konjske. Genijalni bihorski ljivar, pogotovo kad slana ne ubije behar, smislie svoju odbranu. Poslednji put u Bihoru su boravili Mujo i ogat, Halil i Malin tek to je ula partizanija. Naime, u jednoj peini vie sela Radmanci bili su se nastanili oni Bihorci koji su mislili da e nova vlast doi i otii, jer komitsko nije bivalo da je dugako. Niti nova vlast sme u peinu, niti e odbegli Bihorci iz peine. Gdje vlast ne moe pukom moe slamom. Gde zrno nee hoe dim. Sluaj je hteo da peinom rukovodi Air orovi. On je vie voleo da pogine od puke no od slame. Drugi su izabrali dim. Air je istrao iz peine. Mainke su se sruile k njemu. Nije ga zrno htelo tog trenutka, ali bi poginuo kada se dao u trk niz Radmance. Iz Radmanske klisure su se ukazali Mujo i Halil, na konjima, a konjima vilice i na nebu i na zemlji. Tako je Air ostao iv, predao se vlastima, robijao, ali i pomilovan. Bio je, kau, sastavio pje215
Ismet Rebronja
smu o Titu, to da ne. Zna bihorski ljivar ta valja: poalje Muja i Halila u Kladuu, a kad je potrebno i Halil i Mujo stignu iako ih niko nije zvao. Bihorski pesma Kasum bie da nije sluajno nosio onaj mali tap. Bio je jo i bogat za bihorske prilike, bio je, kako kae etnolog Milisav Lutovac, i narodni filozof. A bio je i predsednik optine, to jeste i vlast. Imao je dobro ruho, ali je esto voleo da bude u ruhu koje bi pristalo Od Oraca Talu. Iz nekih razloga je voleo da bude to i Tale. Isto kao to je poslednji veliki pesma Murat Kurtagi hteo da bude isto to i Halil. Neobuzdani Murat (a ne nepouzdani, kako je tamparskom grekom objavljeno u jednom tekstu) je po svoj prilici zamalo postao Amerikanac da u poslednjem trenutku, kako mi je jednom prilikom rekao, nije odustao. Dok je Lord, moda i Peri, sreivao papire, Murat je pobegao. No i Murat mora da se negde sreo sa Kasumom. O Kasumu se i danas pria u Bihoru. O njemu ima vie anegdota i poslovica. Nijedan potomak ovog pesmaa nije mogao dobiti Kasumovo ime. Razlog: nije svaka suma za Kasuma. Bio je taj Bihor g/b/g. A to znai: go, bos i gladan. Bosotinja i golotinja se teko skrivala, a glad lake. Jedva e Bihorac priznati da mu je roblje gladno. Ali i golo, i boso, i gladno e sluati pesmaa dok gudi o Aliji erzelezu (u Bihoru je to erelez sa epenteziranim drugim ). A erzelez? Puno sam toga proitao o etimonu tog prezimena. Nema saglasnosti. Polazei od pretpostavke Stojana Novakovia i Alekseja Olesnickog, i onih koji to podravaju, da je prototip Alije erzeleza Ali-beg Mihaloglu, moe se i naslutiti etimon erzelez. Posebno valja uvaiti "stanovite o kontaminaciji vie konkretnih istorijskih linosti u liku Alije erzeleza, od Olesnickog te, na primer, preko Hatide Dizdarevi-Krnjevi, Marije Kleut i Ljubljane Peikan. Meni se ini da bi valjalo preispitati da li je erz Ilijas, koji je na primer imao 1485.godine timar u Priboju, lino ime ili epitet. ini mi se da je utvreno da je Ali-beg Mihaloglu potomak Grka imenom Kose Mihail. osi Mihail je bio prijatelj sultana Osmana I, a s Orhanom, i lan ratnog vea. Hamer veli da e se njegovo potomstvo istai snagom i bogatstvom i, kao i njihov rodonaelnik, postati oslonac osmanske moi. Poznato je da su Mihalogle bili zapovednici akindija. Samo tursko akin ima istu semantiku kao grko elasis. No elasis se nije odralo u turskom jeziku kao na primer asker iz romejskog exerketon, shodno latinskom exercitus: vojska. Ovde se moe postaviti pitanje: ta je bilo s naslednom titulom znamenitog osog Mihaila. ini se da se nalazi u jednom delu imena epske linosti erzelez Alije. Zapravo, erzelez je, po svoj prilici, adaptirana sloenica grkog geras: poasna sluba / dostojanstvo elasis : juris/akin = stareina jurinika / zapovednik jurinika, to je ve epitet najstarijeg Mihaloglua iz svake generacije. Nekad je epitet veniji od imena, pa je tako moglo izostati i ime vlasnika pribojskog timara. No, ne bih ovdje vie o tome. Moda je bolje da se vratim Bihoru.
216
Kad je jaruh bio jare
A imao je taj, sad ve amilov, Bihor i jednu re koja moda moe doi i do etimona Hrnjiica. To je hrnja: jak/izuzetno jak ovek/snaga. Meni se ini da je hrnja u srodstvu sa grkim heros:junak/polubog. Imao je Bihor i jo jednu re. To je ara, to jeste ra sa proteiranim -a-. Od toga i pridev: aravski. Meni se ini da ono srce iz "Hasanaginice" nije bilo ni kameno ni hojratsko, ve aravsko, onako kako je i zapisao Fortis, onaj opat koji nam je ostavio dijamant na ogrlici poezije. No, sve se to izgleda dogodilo u onom starom vaktu kad je zec bio jare.
217
Medisa KOLAKOVI OSVAJANJE BAGDATA1 MURATA KURTAGIA U KRUGU VARIJANATA U bogat motivski inventar bonjake usmene tradicije ulaze i pesme o opsadi Bagdada. Ove pesme, uopteno govorei, uglavnom su ostale van domena interesovanja strune javnosti. Pokuau, dakle, da ukaem na osobenosti pesme Osvajanje Bagdata2 pevaa Murata Kurtagia, ukazujui na slinosti siejnih elemenata, kao i na funkcije enskih likova u krugu dostupnih varijanata. Analiza je uraena na sledeem korpusu: 1. Osvajanje Bagdata (2285 stihova), Murat Kutragi, MGJP 2004, str. 61-94. 2. Beg Ljubovi* (308 stihova), pop Gao Piper, Pjevanija 1990, str. 434-440. 3. Sultan Selim uzima Bagdata (1153 stiha), Iljas Rebronja, SiP 1996, str. 140-154. 4. Pjesma od Bagdata I (1177 stihova), Salih Ugljanin, SHJP II, str. 8-25. 5. Pjesma od Bagdata II (1270 stihova), Salih Ugljanin, SHJP II, str. 26-39.
Pesme o Osvajanju Bagdata imaju dva pojavna oblika. U jednom, delija devojka osvaja grad umesto svog zarunika, a u drugom se opeva dvoboj izmeu Kajtaz bajraktara i Doji kapetana. Oblike, u kojima se pojavljuje delijadevojka, u daljem tekstu zvaemo enskim, a varijante sa dvobojem mukim varijantama. Vie o pesmama o osvajanju Bagdada sa motivom delijedevojke u mom radu Zauzimanje Bagdada: delija devojka U: Univerzitetska misao : asopis za nauku, kulturu i umjetnost, Novi Pazar 2003, str. 299-309. 2 Z. olakovi; M. R. olakovi: Mrtva glava jezik progovara, Almanah, Podgorica 2004, str. 61-97. * Crno dati naslovi jesu enske varijante, odnosno pojavni oblik u kojem delija-devojka osvaja grad. 221
1
Medisa Kolakovi
6. Pjesma od Bagdata III (1365 stihova), Salih Ugljanin, SHJP II, str. 40-54. 7. Pjesma od Bagdata I ( 880 stihova), Sulejman Forti, SHJP II, str. 198-207. 8. Pjesma od Bagdata II ( 810 stihova), Sulejman Forti, SHJP II, str. 208-216. 9. Pjesma od Bagdata (710 stihova), Sulejman Maki, SHJP II, str. 260-267. Vezivnim motivom, mogao bi se smatrati motiv o opsadi Bagdada. Dva pojavna oblika ovih pesama razlikuju se, uglavnom, po imenovanju protagonista i po nainu opsade grada. Siejni modeli, iako varijabilni, pokazuju i izvesnu dozu koherentnosti. Osnovni siejni tok Kurtagieve nove verzije Opsade Bagdata3 jeste sledei: sultan Sulejman kupi vojsku sa kojom eli da napadne Bagdad. U Bagdadu je protivnik Doji kapetan. Posle dvanaestogodinje neuspene opsade, sultan odluuje da se vrati i obnovi umornu vojsku. Po povratku ene ga, zbog dugog odsustva proklinju, usled ega se on smrtno razboli. Kako bi mogao da se smiri u grobu, u amanet nejakom sinu Ibrahimu ostavlja da sakupi vojsku i ponovo krene na Bagdad. Nakon oeve smrti Ibrahim po nagovoru starog vezira uprlia fermanom poziva est vojski, meu kojima je i vojska iz Bosne i Hercegovine. Posebno je naglaeno junatvo Kajtaz bajraktara. Skupljena vojska kree na Bagdad. U Bagdadu je Doji kapetan, koji dri Kajtazovu verenicu Ruu. U dogovorenom dvoboju, Rua pomae Kajtaz bajraktaru, skidajui hamajlije sa Dojia, i time omoguuje sigurnu pobedu i zauzimanje grada. Skupljanje vojske da se krene na Bagdad Kurtagi, za razliku od Makia gde opis prvog okupljanja vojske u potpunosti izostaje, iscrpno opisuje4. Zapaa se da peva, u opis vojske, unosi elemente koji ukazuju na njenu posebnost. Pomo koja se izbegava, naglaava neophodnu samostalnost u ratnikom pohodu, dok se potreba da se vojska izmesti iz realnog prostora, moe tumaiti kao nagovetaj premetanja u mitski prostor:5 Ne idemo javno na Bagdata, No moramo tajno da idemo,
Pojam nova verzija bie upotrebljen za varijantu zapisanu 1989. godine. Kurtagi se, i ovom pesmom, predstavio kao majstor deskripcije. 5 Put i polje spadaju u tipine epske topose. Za razliku od vode i gore, oni gotovo nikad ne ostvaruju svoj mitski lik, mada se naroito kada je u pitanju put njihova konotativnost dobrim delom gradi upravo na mitskom nasleu. U: M. Deteli, Mitski prostor i epika, SANU, Posebna izdanja knj. DCXVI, Beograd 1992, str. 111. U prilog tome ide i podatak da vojska putuje nou a zna se da no jedno od obeleja htonskog i divljeg prostora.
4 3
222
Osvajanje Bagdata Murata Kurtagia u krugu varijanata
Da ne znade nit' zemlja ni trava Dok ne siem do grada Bagdata. Da ne uju ostale drave, Da ne uju, pomoj da ne da(ju). *** Noom idu, a danjom se kriju (Kurtagi, 2003, 61) Odabrana vojska za koju niko ne sme da zna, ima atribute onostranog, na ta ukazuje i gotovo demonski izgled vojske nakon dvanaest godina ratovanja: Jadna brada pala po grudima Nebrijana dvanajest godina, Jadne kose ba k'o kabanice Prekrile su lea cipcijela Nad oima struke udarili, Vojska mnogo, brate, propanula, Helj tamnina lice him popila... (Kurtagi, 2003, 64) I u pesmi Sulejmana Makia, drugoj verziji istog pojavnog oblika, naglaava se duina opsade i propasti vojske: Sultan care, stari gospodare! Evo doba trideset godina, to bijemo Bagdat i Kandiju. Ve se nai kosti satruhnjele.... (Maki, SCHS II, 261) Velika razlika u broju stihova, Kurtagieve i Makieve verzije, mogla bi se objasniti injenicom da je Kurtagi obilno koristio ponavljanja to je retardiralo radnju i produilo pesmu. Jedno od ponavljanja opisuje potovanje verske norme, naroito u odnosu na sirotinju koja e se sultanu pojaviti na denazi: Kogoj voli, na grob nek mi doe. I amanet vama vezirima: Kogoj bide na grobu mojeme, Povratite, te ih nahranite, Bajramskijem jelom nahranite! Zahvalite, svija ispratite! Dosta moje ima imovine, Podijelite grdno sirotinji A za duu cara Sulejma(na)!
223
Medisa Kolakovi
*** Kogoj tebi na grob' mome doe, Vrat' ga, sine, u mabejin ove! Bajramskijem jelom nahraniti, Zafaliti, svija isprati(ti)! Pa e, sine, kasu jotvoriti e se... e je zlato roditelja tvo(ga), Pa ti dadni fakir i fukari Ej za duu roditelja svoga! (Kurtagi, 2003, 65, 69) Takoe, Kurtagi naglaava i uzimanje abdesta turske vojske: Turska vojska abdest uzimae Po unosti to him vjera daje. A ezani uu na jalije. Hode, brate, to poju imami, Oj klanjae ranoga sabaha, Otklanjae, dovu zavri(e). (Kurtagi, 2003, 62) Prepreka koja inicira epsku radnju u oba pojavna oblika jeste nemo turskog sultana da u dugom vremenskom periodu (dvanaest, dvadeset, trideset godina) osvoji Bagdad. Problem se u svim varijantama sagledava u svetlu opozicije svojetue. U Kurtagievoj varijanti sultan sam iskazuje odlunost da zauzme Bagdad: Alj u uzet' Bagdat i Kandiju, Alj u dati Stambol babovinu A Doji odgovara: Sulejmana, budalaste glave, Da on bije Bagdat i Kandije! Da l' ne znade, alosna mu majka, Da e dati Stambol i gradove? Da je Stambol naa djedovina, Na silu je Turci oduzee. A mi Stambol ostavit' neemo Vratit' emo alost za sramo(tu)! (Kurtagi, 2003, 62) Dok se u enskim varijantama, bezmalo na identian nain, savetuje sultanu:
224
Puhi vraga i grada Bagdata I u njemu bagdatsku kraljicu, Pa ostavi stola i Stambola, Stambol bio vlaka dedovina, Te se vrati Brusi na ehere, Za Turina Brusa po ejfu... (Rebronja, 140) Ovim se implicira zakonitost nasledstva po mukoj liniji (dedovina), kao potencijalni uzrok nemogunosti osvajanja tueg grada. Grad u epskoj strukturi predstavlja itav jedan moan kosmos, u kojem je, u enskim varijantama, i kraljica (dakle ena), iji bi poraz doneo znaajnu nadmo suprotnoj strani. U mukim varijantama, uzrok za neuspenu opsadu dovodi se u vezu i sa enskom kletvom: Ja sam htio, no sudbina nije, Prekorie dvije sultanije... (Kurtagi, 2003, 69) ene, sine, su me prekorele, Pa teki su enski prijekori... (Maki, SCHS II, 262) Specifinost Kurtagieve verzije ogleda se i delu pesme, koji izostaje u ostalim varijantama, a govori o nemogunosti mladog sultana Ibrahima i njegovih podanika da proitaju knjigu koja je dola iz Bagdada. Jedino je Kajtaz sposoban da je proita, jer on poznaje dvanajest jezika. U oba pojavna oblika, naglaava se udesna osobina konja koji pripada junaku. Konj, kao jedan od atributa junaka, ima vanu ulogu u kompoziciji epske pesme. ak je i Dojiev konj udesan, ali ta njegova osobina posledica je hamajlija koje nosi na sebi. Evo kako Kurtagi opisuje Kajtazova dorata: A dorat osjetio mejdana. Kad se turan didnu ju visi(nu), Ti bi rek'o: on je poletio! Kad je pao na zelenu travu, e etiri noge judari(e) A etiri svitnue dumana. Niti momka vidi, ni hajva(na)! Da izmeri: dvanaest koplja i(ma). e najbreg konja u svijetu, A on skae sedam koplje ravno,
225
Medisa Kolakovi
A da dalje nikakav ne mo(e). Dorat, brate, dvanaest koplja skae! (Kurtagi, 2003, 92-93) Poznato je da konj spada u senovite ivotinje, odnosno da nosi u sebi due predaka i pripada ivotinjama vezanim za htonski svet. Ovakav konj, koji je po nekim naznakama i krilat, predstavlja, u enskim varijantama, izuzetnog, svevideeg pomagaa, koji je poznat i kao elemenat bajke6. Analogno sa motivom bajke jeste pokojnikovo darivanje vlastitog konja junaku da ga slui onako kao to je njemu sluio.7 Veoma je bitna karakteristika da ovakav konj zna put. Potvrdu daje i iskaz bagdadske kraljice, kada Fata na konju ujae u grad: Jednom sljee Budimlija Mujo, Te mi ae Bagdat preleteti Na njegova krilata ogata. (Ugljanin, SCHS II, 49) Simbolika grada vrsto korespondira sa enskim principom, jer u savremenoj analizi grad je simbol majke.8 Dodatnu potekou predstavlja injenica da je Bagdad vrsto opasan zidinama koje uvaju jedinstvo unutranjeg, svog, svetog, od tetnih spoljanjih, tuih, demonskih uticaja i na kojima niko nije uspeo da pronae vrata. U svim varijantama to je glavna prepreka za osvajanje grada. Vrata takoe imaju bitnu ulogu, jer po svojoj simbolici predstavljaju mesto prelaza.9
Ovo nije jedini bajkovni element u strukturama analiziranih pesama. Vredan pomena jeste i elemenat prepoznavanja, koji je naglaeniji u enskim varijantama, i ogleda se u lomljenju erdana kojim delijadevojka dokazuje Aliji da je osvojila grad. U mukim varijantama jedino S. Maki koristi ovaj momenat u trenutku prepoznavanja Kajtaza i mlade gospoice u Bagdatu. Ovde su Kajtazove zlatne ruke do ramena znak prepoznavanja. 7 Vidi: V. J. Prop, Historijski koreni bajke, Svjetlost, Sarajevo, 1990. str. 264266. 8 J. Chevalier, A. Gheerbrant, Rjenik simbola, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1983, str. 174. 9 Bagdad je predstavljao istonu pograninu tvravu Osmanskog carstva protiv Perzijanaca, kao to je Beograd zapadna protiv Nijemaca, a naziva se Darus-selam, tj. kua spasa, kao to je Beograd nazvan Darul-dihad tj. kua svete borbe. Bagdad se jo naziva i Darul-hilafe, tj. kua halifata...tj. bedem svetih, jer je tu u grobnicama sahranjeno toliko svetih i pobonih ljudi. Zove se jo i Sevra, tj. kosi grad, jer je sa ulaza do bedema unutarnji dio vrata prekriven vanjskim. Joseph von Hammer, Historija Osmanskog carstva, Nerkez Smailagi, Lepuieva 6, Zagreb, 1979, str. 392. 226
6
U Kurtagievoj varijanti bagdadska vrata se otvaraju samo nou da ih niko ne primeti: A ne smiju (knjigu) danjom je spremiti Da ne zanju e su njihna vrata. (Kurtagi, 2003, 69) A onog momenta kada treba vrata otvoriti: Ah Jela je otvorila vrata. (Kurtagi, 2003, 93) i grad postaje dostupan. Funkcija enskog lika u epskim pesmama junoslovenskog folklornog prostora uglavnom je jasno definisana i unekoliko limitirana. Ni bonjaka narodna pesma nije izuzetak. Ono to jeste izuzetak, u krugu navedenih varijanata, jeste izvesno odstupanje od poznatih modela, a to ujedno predstavlja i vezivno tkivo izmeu mukih i enskih varijanata. Posledica je tendencija da se enski lik iz svoje pozicije antagoniste ili pomagaa, prebacuje, bar za kratko, u okvir delanja protagoniste, ili junaka, ime je naglaena neophodnost ovog lika za oblikovanje siejnog sklopa u oba pojavna vida, a enski likovi stabilno zadravaju svoju poziciju. Pri tom, u enskim varijantama, spoljni sukob podreen je unutranjem sukobu. Sama nominacija enskih likova unekoliko zavisi i od njihove pozicije u pesmi, odnosno od pojavnog oblika pesme. U mukim pesmama to su Rua ili Jela10, dok enske pesme imaju drugaije imenovanje za svoje junakinje: Fata-Budimka (i varijacije), Bianska Zlatija, ili Ajkuna. Meutim, bez obzira na to o kojem pojavnom obliku pesama govorimo, evidentna je injenica da je ena ta koja otvara vrata grada. Zbog toga to napadaju i ugroavaju ravnoteu i sam ivot grada (ili bilo koje druge nastanjene i organizovane teritorije) neprijatelji su poistoveeni sa demonskim silama; oni, naime, nastoje da ovaj mikrokosmos vrate u haotino stanje, to jest da ga unite...Vrlo je verovatno da su brane i jarkovi, lavirinti, bedemi itd., bile izgraene pre da bi spreile upad zlih duhova nego napad ljudi.11
Murat Kurtagi, pevajui pesmu, pominje (verovatno zbog pada koncentracije) oba enska imena. Zlatan olakovi, podsea da je ime Jela Kurtagi koristio kada je Lordu pevao istu pesmu 1950. godine. Takoe, istie da je Bynumu znaajno da su stajaa enska imena muslimanske epike slina Homerovim. U: Z. olakovi; M. R. olakovi, Mrtva glava jezik progovara, Almanah, Podgorica 2003, str. 96. 11 Navedeno po: Mira Elijade, Slike i simboli: ogledi o magijsko- religijskoj simbolici, Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia, Sremski KarlovciNovi Sad, 1999, str.41-42. 227
10
Medisa Kolakovi
Put koji prelazi delijadevojka jeste u arhainoj ravni, put izvan svog i pitomog, put koji prolazi kroz prostor mranog, nepoznatog i demonskog onostranog. Njena neodreena pripadnost jednoj od opozitnih ravni, mogla bi se tumaiti i sa stanovita njene potencijalo demonske prirode. Jer, iz perspektive bagdadske kraljice, ona jeste neprijatelj. Uz to, i kao ena i kao neko ko je uao u proces inicijacije, delijadevojka je na margini u poziciji ugroenog ali i ugroavajueg bia. U nastojanju delijedevojke (enske varijante) da pronae vrata, bitno je i naglaavanje verske norme. Ona je, i pre polaska na put, i pred bedemima utvrenog grada na se avdes uinila, to je, videli smo, uinila i vojska u Kurtagievoj verziji. Samim tim inom, potvrdila je pripadnost veri i potovanje njenih kanona, uspostavila obrednu istotu, i tako dobila blagoslov viih sila i mogunost kontakta s onostranim. Pomo koju dobija iz vazduha (sa neba) kada s desne strane seljam daje potvruje aktivnost duhovne sfere, ali i naglaava njenu specifinost kao aktera iji delokrug prelazi iz horizontalne u vertikalnu ravan. Tu dolazi do izraaja njena pozicija medijatora, i ene, i nedovrenog inicijanta. Njena specifinost je naglaena i u prostornoj udaljenosti od grupe (Alije i vojske). Ona je pred Bagdadom sama, i sledei uputstvo glasa s neba,12 uspeva da pronae vrata od Bagdada, otme bagdadsku kraljicu, omogui Aliji da sa vojskom pohara grad i vraa se do sultana. Poznato je da je pohara gradova, nakon zauzimanja, bila zakonom regulisana u vreme Mehmeda II.13 enske varijante mogle bi se posmatrati i kao pria o obredu prelaza, jer junakinja na kraju, posle niza inicijacijskih iskuenja, u gotovo svim varijantama, svoje delanje zavrava svadbom, a time i ponovnom integracijom u ensku socijalnu ulogu.
12
U Kurtagievoj verziji, u jednom momentu, vila iz oblaka upozorava Kajtaza da Doji bei ka Bagdadu, dok u verziji S. Makia, glas uputstva donose dva crna gavrana. Ovakav oblik prenoenja informacije junaku krajnje je neobian za epsku strukturu, jer u veini sluajeva gavran predstavlja htonsku ivotinju, odnosno nosilac je nepovoljne (negativne) informacije. Zato Kajtaz pita:
Bog v' ubijo, dva gavrana crna! Pa iju ste ni glavu izgubilji Alji moju, alj' dorata moga?
Na ta gavrani odgovaraju da se ne plai jer su oni boi poslovnici. Dalje se Kjatazu savetuje ta da uini kako bi stigao do Bagdada. Ono to mora da uini, svojstveno je bajkovnoj strukturi odnosno zadatku koji junak treba da obavi. 13 Odstupanje od zakona zapovedio je Mehmed II, kada se rastuio gledajui kako vojnici pljakaju Carigrad. Stoga je zapovedio da se pre isteka roka od tri dana, koliko je vojnicima bilo dozvoljeno po zakonu, obustavi pljaka. Istorija Osmanskog carstva, priredio Robert Mantran, Clio, Beograd, 2002, str. 101. 228
Nominacija mukih likova ostvarljiva je, donekle, u sferi istorijskog konteksta, ali nije primarna, tako da, prodor istorijskog u mitsku podlogu ima za posledicu ostvarenu palimpsesnost. Istorijska je injenica da je Bagdad dva puta padao pod vlast Osmanskog carstva, i to za vreme vladavine Sulejmana Velianstvenog (1520-1566), koji ga je osvojio 1534. godine, i za vreme vladavine Murata IV (1629-1640), kome je to ponovo polo za rukom 1639. godine.14 Moglo bi se rei da se u mukim varijantama osea tendencija demitologizacije. Mitsko apsorbuje i transformie nove i postojee prilike proizvodei epsku pesmu sa novim socijalno istorijskim prihvatljivijim miljeom. Naime, majka sultana Murata IV (koji je, kada je stupio na presto, imao est godina), Hatide Turhan, imenovala je Mehmeda uprilia za velikog vezira 15. septembara 1656. godine.15 Pevai su, verovatno radi lakeg pevanja, upoterebljavali oblik uprli, ali podatak iznet u pesmama da se radi o starom veziru, odgovara istorijskoj injenici jer je Mehmed uprili, kada je stupio na funkciju velikog vezira, imao vie od sedamdeset godina. Kurtagi peva: Aman, aman, sultan Ibrahime, Novi care, novi gospodare! Ne teraj ti uprli vezira, Vezir ti je u godine! Dosta su me oi ostavile, Dosta me je snaga popustila I dosta jadne ruke oslabile. Ja ne mogu kaivat fermane Niti primat' tvoje nasihate. No ti turi nekoga mlaega, Evo ima jo etr'est vezira; Mlaeg turi, a ja kadar nisam! (Kurtagi, 2003, 71) to se tie Kajtaz bajraktara, moe se pretpostaviti da je re o Kajtazagi koji je 1551. godine bio serdar krajikih gazija. Kasnije je bio ehaja kod Mehmed pae Sokolovia Visokoga. U toj asti umro je pod konac Sulejmanova carevanja.16
O istorijskim izvorima vezanim za ivot ova dva sultana pogledati: Istorija Osmanskog carstva, priredio Robert Mantran, Clio, Beograd, 2002, str. 172, 276. 15 Istorija Osmanskog carstva, priredio Robert Mantran, Clio, Beograd, 2002, str. 290. 16 Safet beg Baagi, Znameniti Hrvati Bonjaci i Hercegovci u Turskoj carevini, MH, Zagreb 1931, str. 38. 229
14
Medisa Kolakovi
Primenjeni anahronizam posledica je kako usmenog prenoenja tako i pevaevog afiniteta prema odreenim vladarima, stoga je neko blie istorijsko odreenje, za ovu situaciju, nevano. Verodostojnost ispevanog i sasluanog materijala jeste neminovnost veruje se pevau da se sve ba tako desilo. Na kraju, i ovde bi se moda mogla primeniti tvrdnja koju je Prop izrekao povodom analize narodnih bajki da nije bitno ko ini, ve ta ini. Iz svega navedenog stie se utisak da formulativni sklopovi, u strukturi epske pesme funkcioniu u zavisnosti od koliine i kvaliteta mitske pozadine i istorijskog pamenja zajednice. Organizacija pesme se prilagoava odreenom mitskom poimanju sveta, koje moe biti jae ili slabije naglaeno, ali nikako izostavljeno. Spisak skraenica: MGJP, 2003 Z. olakovi; M. R. olakovi Mrtva glava jezik progovara, Almanah, Podgorica 2004. Pjevanija, 1990 S. M. Sarajlija, Pjevanija crnogorska i hercegovaka, priredio Dobrilo Aranitovi, Univetitetska rije, Niki, 1990. SiP, 1996 San i pola ivota. Antologija tradicionalne usmene knjievnosti Muslimana-Bonjaka iz Crne Gore I Srbije, odabrao i priredio Husein Bai, Montenegropublic, Podgorica, 1996. SHJP II, 1953 Srpskohrvatske junake pjesme, Skupio Milman Parry, uredio Albert Bates Lord, s predgovorom A. Belia, knjiga II, Novi Pazar: srpskohrvatski tekstovi, sa uvodom i primedbama urednika, Srpska akademija nauka i Harvard University Press (SAD), Beograd-Kembrid, 1953.
230
Adnan IRGI FONETSKO-MORFOLOKE KARAKTERISTIKE JEZIKA MURAT-AGE KURTAGIA 1. Uvod 1.1. Govor Murat-age Kurtagia (na osnovu njegovih pjesama objavljenih u zbirci "Mrtva glava jezik progovara") ulazi u sastav irega istonocrnogorskog dijalekta. Poto je rije o usmenom pjevau koji ivu narodnu rije pretae u pjesmu, prouavanje njegova govora, odnosno njegova jezika, je ujedno i prouavanje jezika kraja iji je on, u jezikom pogledu, izraziti predstavnik. Iako je reeno da Kurtagiev jezik spada u istonocrnogorski dijalekat, on se izdvaja od ostalih govora ovog dijalekta po nizu osobina koje im nijesu karakteristine. Ta odstupanja su uglavnom nastala kao posljedica blizine bosanske, albanske i srpske ekavske jezike granice, vjerske pripadnosti, te vjekovne usmjerenosti na Bosnu. Uticaji su najevidentniji kad su u pitanju fonetske i morfoloke osobine Kurtagieva jezika, dok u sintaksikom pogledu nema bitnijih izmjena u odnosu na veinu govora pomenutog dijalekta. 1.2. U ovom radu nee biti dat prikaz onih fonetsko-morfolokih osobina Kurtagieva jezika koje su zajednike ostalim govorima koji pripadaju istonocrnogorskom dijalektu. Ovdje e biti obuhvaene samo one osobine njegova jezika koje ga izdvajaju od ostalih govora, odnosno one osobine koje su nastale kao posljedica pomenutih uticaja. 2. Zamjena 2.1. Kad je u pitanju zamjena , za jezik ovog pjesnika-pjevaa moglo bi se rei da je ijekavsko-ekavski. Nekadanji jekavski oblici su, pod uticajem ekavskih susjeda, kao i u jeziku Avda Meedovia, ekavizirani. Meutim, dok u jeziku Meedovia egzistiraju ekavsko-ijekavski dubleti istih rijei, u Kurtagievom jeziku proces dejekavizacije je gotovo dosljedno izvren do kraja, tako da se veoma rijetko javljaju oblici tipa:
231
Adnan irgi
Davno bilo, bjelogorka vilo!1 Zakleo bi se da su obje ive. (132) ogat stade, nogu ne pomjera. (141) Hoemo se jutros razumjeti. (258) Nasuprot ovakvim primjerima, ekavski oblici, umjesto nekadanjih jekavskih, veoma su esti: Do lekara da lijeka trai. (264) Ne veruju da je poludijo. (253) No venae Ruu i Omera. (145) Pa zaplaka, suze poletee. (125) Vide Orlan da je preskoijo. (49) U Aranu, gradu nemakome. (16) Proces ekavizacije nekadanjih jekavskih oblika tekao je ovdje na isti nain kao to je to opisano u Meedovievu jeziku.2 Kao potvrda mogu se navesti primjeri sa jekavskim jotovanjem, koji svjedoe da je i jeziki teren sa kojeg Kurtagi potie nekad bio (i)jekavski. Ti ne ede zeta potraiti. (16) Daleko su njega oerali. (16) Mujo ide, iera zelenka. (48) Ilj' da dade Stambol edovinu. (57) Pa ne bila ni neelja dana. (123) to eljela, sad si doivljela. (132) Ovakvi primjeri su dosta rijetki; nasuprot njima stoje ekavski likovi ovih istih rijei, ali oni su dokaz da jednom izvreno jotovanje nije kasnije moglo tei u pravcu razjednaavanja glasova koji su njime dobijeni, ve su ekavizmi u ovakvim sluajevima posljedica uticaja susjeda. 2.2. Ijekavski oblici su kod Kurtagia ostali nepromijenjeni. Ovdje su uticaji ekavskih susjeda gotovo zanemarljivi, sem u rijetkim sluajevima koji bi se, uglavnom, mogli objasniti kao tenja pjesnika-pjevaa da ne narui epski deseterac. Dui, ijekavski, oblici javljaju se ak u dativu, instrumentalu i lokativu mnoine zamjeniko-pridjevske promjene, uprkos tvrdnji uvaenog profesora Mihaila Stevanovia da "istonocrnogorski dijalekat tu iskljuivo zna za ije i sem muslimana svi izgovaraju: naijema, vaijema, ovijema,
Zlatan olakovi/ Marina Rojc-olakovi, Mrtva glava jezik progovara, Almanah, Podgorica, 2004, str. 15. (U daljem tekstu, iz tehnikih razloga, umjesto napomene u fusnoti, broj stranice sa koje se navode primjeri bie navoen uz njih u zagradama.) 2 Adnan irgi, Ekavizmi u enidbi Smailagi Meha Avda Meedovia. 232
Fonetsko-morfoloke karakteristike jezika Murat-age Kurtagia
onijema,..." Naprotiv, u Kurtagievu jeziku krai oblici ovih padea sasvim su strani i rijetki, ak i onda kad se trebalo prilagoditi stihu desetercu, a dui oblici su dominantni, npr.: Svijem si nam obraz osvijetlijo. (48) Gledaj, duo, svojijem oima. (49) A hrani ga ovnujskijem mesom. (50) Sa pukama i vranijem oima. (45) Razgovara jedan sa drugijem. (45) 2.3. U svega nekoliko primjera zabiljeena je ikavska zamjena starog : Kad Begija brata razumila. (17) Neka doe, ocu ne ivila. (32) Bog naredi, nisam sagorila. (13) Od radosti zavritila bila. (132) U ovakvim sluajevima ne moe se govoriti o nekim glasovnim promjenama koje su se izvrile, recimo, u govoru podgorikih muslimana4, prije svega zato to je rije o usamljenim primjerima, ve se vjerovatno radi o analogiji, tj. o analokom prenoenju ikavskog oblika u enski rod po ugledu na muki, npr.: razumio razumila; ivio ivila; sagorio sagorila, i sl. 3. Suglasnik h 3.1. uvanje suglasnika h je bitna karakteristika Kurtagieva jezika. Ovaj glas se uva u samo nekoliko oblasti dijalekta kojem Kurtagi pripada, a za naeg pjesnika-pjevaa je karakteristian kao i za veinu muslimanskih govora ovog jezikog terena. Dijalektolog Pavle Ivi navodi da se ovaj glas javlja preteno u zapadnoj Crnoj Gori, a na istoku "samo kod muslimana (plavsko-gusinjska i sjeniko-novopazarska zona)."5 U jeziku Murat-age Kurtagia glas h uva se u svim poloajima, - u inicijalnom, npr.: Volj' ti hane, volj' uzmi duane. (18) I od para hiljadu dukata. (18) Haj' opremaj oga i alata. (19) Majka jatka hajirli si erku.
Mihailo Stevanovi, Istonocrnogorski dijalekat, Junoslovenski filolog, knj. III, Dravna tamparija Kraljevine Jugoslavije, Beograd, 1933-4, str. 26. 4 Vidi: Adnan irgi, Karakteristike govora podgorikih muslimana, Almanah, br. 27-28, str. 92-99. 5 Pavle Ivi, Dijalektologija srpskohrvatskog jezika (Uvod i tokavsko nareje), Celokupna dela, knj. II, Novi Sad, 1985, str. 214. 233
Adnan irgi
- u medijalnom, npr.: Ne, Orlane, tako t' ehre tvoje. (51) Moje lice badihava nije. (18) No Begija ruho izvadila. (19) U aharu dva ata viteza. (17) Plaha grada, tri ga bila jada. (21) - u finalnom, npr.: Ja bih njemu obiljeje dala. (19) A ja s glavom odoh po svijetu. (21) Eh upregli dvanajest ljekara. (152) Teraju ga vojske od svih strana. (47) Asim Peco pojavu uvanja glasa h u muslimanskim govorima objanjava religijom, tj. vjerskom pripadnou. "I to je prirodno, pod tim uticajem, pod uticajem orijentalnih jezika, pod uticajem molitava na arapskom jeziku, koje poesto znaju za fonemu h, taj glas se ouvao i u fonetici naih Muslimana. A ako se i kod njih ve izgubio iz nekih poloaja, ni danas ga tu vie nema."6 3.2. Dosljedno uvanje glasa h karakteristino je i u jeziku Kurtagia, kao i ostalih muslimana ovog terena. Meutim, u njegovim pjesmama nalazi se nekoliko primjera u kojima se ovaj glas izgubio, ili, bolje rei, u kojima se ne uje, jer se u tim istim rijeima ovaj glas veinom javlja, tako da su u pitanju samo rijetki izuzeci, npr.: Mi 'oemo da se izmirimo. (51) Razgrni ga odma' na astalu. (18) Puni' ravno dva sahata ima. (247) Ja bi' njega sa glavom rastao. (189) Poto su u pitanju samo usamljeni izuzeci, gotovo da ih nije potrebno posebno ni objanjavati; no, vjerovatno je ovdje na gubljenje glasa h uticao govor susjeda u kojem se ovaj glas ne uje, jer je, s obzirom na uestalost njegove upotrebe u Kurtagievu jeziku, nemogue da se radi o osobini koja je naslijeena prije prihvatanja islama, kakav je sluaj, recimo, u govoru Mrkojevia kraj Bara. Za razliku od ovih usamljenih sluajeva, glas h se gotovo dosljedno izgubio u genitivu mnoine pridjevsko-zamjenike promjene, npr.: Poe padat carskija ehita. (63) Sa svojija trista banevina. (67) Najboljije od svija vezira. (69)
Asim Peco, Iz fonetske problematike srpskohrvatskog i makedonskog jezika (O sudbini foneme h u tim jezicima). Iz ivota naih rei, Prosveta, Beograd, 1996, str. 16. 234
6
I dopade prokletija rana. (85) Neke vidu svija sedam kralja. (111) Ali nema gorskija hajduka. (243) Ova osobina karakteristina je za gotovo cijeli dijalekat, tako da se u Kurtagievu govoru, odnosno u govoru njegova kraja, ouvala vjerovatno prije prihvatanja islama. Glas h se u njegovu govoru gubio dosljedno jedino u ovom poloaju. 3.3. Nasuprot veoma rijetkom gubljenju ovoga glasa u jeziku Murat-age Kurtagia, vrlo je esta i interesantna njegova upotreba u rijeima gdje mu etimoloki nije mjesto. Ova pojava zabiljeena je i u govoru podgorikih muslimana.7 Na ovakvim mjestima glas h se javlja bez obzira na poloaj u rijei, i u inicijalnom i medijalnom i finalnom poloaju, npr. A od cara stie him fermana. (51) Pa hi vodi na bijelu kulu. (52) Ja nehmadoh vie koga sina. (15) Nehka ljubi lice ljepotice. (18), i sl. 4. Protetiko j. Jedna od bitnih i vrlo uoljivih osobina Kurtagieva jezika jeste i upotreba protetikog j. Ovaj glas kod njega se esto upotrebljava u rijeima gdje mu etimoloki nije mjesto. Najea upotreba njegova je u rijeima koje poinju samoglasnikom u, neto manje frekventna je upotreba ovog glasa ispred rijei koje poinju vokalom o, vrlo rijetko ispred rijei koje poinju vokalom i, a ispred a i e se na ovaj nain ne javlja. Npr.: Ispred ploe kljue jugrabijo. (50) Opet u te dati ju Aranu. (50) Na Kovie ru juturijo. (15) Ostala mi erka judovica. (16) Za tebe je slatko jumirati. (25) Je l' ti ao to si jostarao. (125) Crne vrane meso joglodale. (137) Pa hi vea konju joko vrata. (142) Ova' ostavit, drugi jodseliti. (121) Da se iskradem majci jiz odaje. (123) Pa to Bog da ji srea junaka. (190)
Adnan irgi, n. d, str. 103. 235
Adnan irgi
5. Suglasnika grupa hv. Suglasnika grupa hv u govorima istonocrnogorskoga dijalekta gotovo iskljuivo je dala f. Objanjenje ove pojave dao je profesor Stevanovi: "U grupi hv prvi glas je pre, ili jo verovatnije u toku samog iezavanja, predavao frikativnu artikulaciju sledeem, te smo u rezultatu, pre definitivnog nestanka njegova, mesto sonantnog v na drugom mestu dobili isto zubno-labijalni f. Nije nemogua ni pretpostavka da se prvo, iako prema prethodnom, izvrilojednaenje od hv u hf, pa posle gubljenja h u rezultatu jednako ostalo ovo to imamo u primerima: fala, faldija, zafaljivanje, pofala, ..."8 Meutim, u jeziku Murat-age Kurtagia ova grupa javlja se dvojako, i kao hv i kao f. Potvrda za ovakvo njihovo javljanje u njegovim pjesmama ima mnogo, npr.: Bogu fala na njegovom daru. (136) Da se junak smije nafatati. (18) Zafaljila, slugu zamoljila. (23) Fala vama, nai graniari. (27) Jo se Mujo uhvatijo nije. (44) Jo ga nije dohvatila brada. (75) Mi smo haber uhvatili pravi. (47) Vjerovatno upotreba f umjesto hv u jeziku ovog pjesnika-pjevaa, odnosno u jeziku njegova kraja, potie jo iz vremena prije prihvatanja islama, a naporedna upotreba grupe hv je posljedica uticaja bosanskog jezika. Ili je moda proces tekao obrnutim putem, grupa hv u govoru Muslimana/Bonjaka ovog kraja nije ni prelazila glasovnim putem u f, nego je naporedna upotreba ovog glasa umjesto pomenute suglasnike grupe posljedica govora pravoslavnih susjeda. 6. Gubljenje J pored palatala. U jeziku Murata Kurtagia dolazi do gubljenja glasa j u poloaju pored prednjonepanih suglasnika. Ovu glasovnu promjenu uslovila je vjerovatno tekoa izgovora dva suglasnika istog obrazovanja (oba su palatalni) u poloaju jedan pored drugog. Meutim, i u ovom sluaju kao i u mnogim drugim, nasuprot primjerima koji potvruju ovu konstataciju stoje primjeri koji je "demantuju", ak su u pitanju iste rijei. No, broj ovih drugih je nesrazmjerno manji u odnosu na one gdje je ovaj glasovni proces izvren. Npr.: U narue malog Nikolicu. (50) Odma' mu je obiljee dala. (25) Predaj konja, odloi orue. (35)
8
Mihailo Stevanovi, n. d, str. 48.
236
Boa pomo jaa je od svega. (115) Ona nosi u narue brata. (41) Na oruje nita ne poznajem. (83) Hej, da Bog da, i svi Boji sveci. (119) 7. Umekavanje suglasnika l ispred i i e. 7.1. Svako l koje se nalo ispred palatalnih vokala i i e u jeziku Kurtagia prelo je u lj. Ovu glasovnu promjenu uslovila je blizina albanske jezike granice, pa je ona karakteristina ne samo za govor ovoga kraja, nego za sve nae govore koji se granie sa albanskim jezikom. Ovu pojavu Pavle Ivi navodi kao karakteristinu za govor Mrkovia, Kua, Bratonoia, plavsko-gusinjski kraj i sjeniko-novopazarske muslimane.9 Kod Kurtagia su vrlo rijetki primjeri u kojima do ove glasovne promjene nije dolo, recimo: Pola Like vatrom zapalijo. (42), jer se u njegovu jeziku ova glasovna promjena vrila skoro uvijek kad su postojali uslovi za to, npr.: Je lj' se kavga tamo zaturila: (48) To je svasta Ljikog Mustajbega. (50) Ilj' u zeta otljen izbaviti. (16) O junaci, koljiko ve ima. (19) A tako mi kljetve na svijetu. (25) Haj, znadite pljemenita ula. (22) 7.2. Kad se suglasnik j nalazio pored ostalih samoglasnika do vrenja ove glasovne promjene nije dolazilo. Istina, u jeziku Kurtagia ima primjera tipa: iru ruke, a grlju Haljila, Kud ga grlju, ju lice ga Ijube. (239), Ali oni ne znae da se ovaj glasovni proces vrio i kad se suglasnik l nalazio pored u, ve je lj tu nastalo glasovnim putem pored i, u infinitivu grljit(i), u prezentu: grljim, grlji i sl., a zatim analoki preneseno ovdje. 8. J; J. Kao optedijalekatska crta, i kod Kurtagia suglasnici i na kraju rijei alterniraju sa j, npr.: ivo nita pretej ne mogae. (112) togoj zbori on ga razumije. (49) Orlan tebe nikad doj ne more. (50) Tu noj moga zeta nestanulo. (16) More li se kogoj nafatiti. (19) egoj kralja ima i zemalja. (26)
9
Pavle Ivi, n. d, str. 215. 237
Adnan irgi
Svi idemo, a svi do neemo. (76) No bijae, kia udarae. (115) Ovakvu upotrebu, sa neizmijenjenim i d na kraju rijei, profesor Stevanovi objanjava uticajem kolstva i obrazovanja.10 U Kurtagievom sluaju takvo objanjenje bilo bi neodrivo, pa je najvjerovatnije opet rije o uticaju iz bosanskog jezika. 9. Mijeanje prefiksa pro-, pre-, pri-. Za jezik ovog pjesnika-pjevaa karakteristino je mijeanje prefiksa pro-, pre-, pri-, a najee u korist prefiksa pre-, vjerovatno analoki prema pr-(-) koje je ovdje, svakako pod uticajem ekavaca, najee dalo pre-. Tako, sasvim neoekivano, nailazimo na primjere tipa: Kad Avdija knjigu prefatijo. (176) Morete li ovo preitati. (19) Mene e me zrno premaiti. (45) Ja ne umijem knjigu pretumait. (79) Ja u tebi knjigu preuiti.(l49), ali i: Ne mari me niko pripoznati. (27) O moj Mujo, zora je priblizu. (38) 10. U 3. licu mnoine prezenta glagola 7. i 8. vrste u ovom govoru umjesto krajnjeg -e javlja se analoko -u, koje je preneseno iz 3. lica mnoine prezenta ostalih glagolskih vrsta. Ova jezika pojava karakteristina je uglavnom za sve muslimanske govore u Crnoj Gori, a kod pravoslavnog stanovnitva se javlja samo ako su u kontaktu sa muslimanskim ivljem. Vrlo su rijetki primjeri u Kurtagievu jeziku gdje do ove analoke promjene nije dolo, dok primjeri druge vrste dominiraju, npr.: Sramu mu se kosti u zemljicu. (15) Ka to nosu njihni oficiri. (16) Broju zlato, nabrojili bili. (18) Da je stari vidu ihtijari. (18) Ilj' porobu ilj' ostavu glavu. (58) 11. Kontrakcija grupe ao. Vokalska grupa ao ovdje se kontrahovala u o, a sasvim rijetko ostala neizmijenjena, npr.
npr.:
Vrlo rijetko u pomenutom poloaju ostaje neizmijenjen suglasnik ,
10
238
Plakao je, zoru doekao. (71) Dva rekata klanjao namaza. (85) Primjeri kontrakcije vokalske grupe ao u o su dominantni: Dav'o mu je dva tovara zlata. (16) 'Ko bi bog d'o te ga uzbavijo. (18) I Budim je ost'o bez junaka. (22) Ko ti je kaz'o nije te lagao. (23) Nije spav'o no sve zamiljav'o. (30) Ba k'o kere oko lovca svoga. (23) U veini govora istonocrnogorskog dijalekta ova vokalska grupa se kontrahovala u suprotnom pravcu, pa je njen rezultat bio . Moda je na njeno saimanje u o u govoru Kurtagia i njegova kraja podjednako uticala druga polovina crnogorskih govora i bosanski jezik za koje je ovaj glasovni proces karakteristian. U Kurtagievom jeziku vokalska grupa ao saima se u a u samo dva sluaja, tj. u dvije rijei, i to: kao ka' (ali i k'o) i zaova za'va, npr.: No, pobrine, ka' brata od majke. (28) Mila za'vo, sestro Mujagina. (132). 12. Mijeanje suglasnika m, v i n. U Kurtagievu jeziku suglasnik m se esto mijea sa v i n, ali ovo nije samo osobina njegova jezika, ve se moe rei da je gotovo optecrnogorska jezika crta. Npr.: Jae Halil konja kosnatoga. (48) Ovo jutro osamnulo11 crno. (44) A tavnina napustila bila. (263) 13. Partikula zi. esta je upotreba ove partikule u Kurtagievom jeziku, ali samo u jednom sluaju, uz dativ line zamjenice ona, dok je njena upotreba u svim ostalim sluajevima ovdje nepoznata; npr.: Evo Mujo njojzi govorio. (50) Dade joj se njojzi pogledati. (32) Orlan 'vako njojzi odgovara. (81) Pa je njojzi govorijo bijo. (89) No zaklapa njojzinu odaju. (39).
U ovoj rijei je prvo izvrena metateza, pa je tek onda dolo do zamjene suglasnika v sa m. Proces je tekao ovako: osvanulo osavnulo osamnulo. 239
11
Adnan irgi
14. 2. lice jednine imperativa. Ovaj oblik se u cijelom dijalektu koristi bez krajnjeg -j. Profesor Stevanovi je zabiljeio: "Ugledanjem na gubljenje konsonanta j u poloaju iza -i- ta se isto glasovna crta prenela i na kraj imperativa iza o i iza a, i postala je morfolokom osobinom ovoga oblika."12 U jeziku Murat-age Kurtagia ovaj oblik se javlja na pomenuti nain: Te se voza' u koiju zlatnu. (52) Gleda' sada nebo vie glave. (27) Te odmara' sebe u odaju. (48) Eh, moj sinko, knjigu him pogljeda'. (81) Po ovakvoj upotrebi Kurtagiev jezik se ne izdvaja od ostalih govora istonocrnogorskoga dijalekta. Za njega je karakteristina naporedna upotreba ovog glagolskog oblika sa krajnjim -j i bez njega. Tako se uporedo sa navedenim primjerima javljaju i primjeri tipa: ekaj gore, Brehulj komandare! (45) Te odmaraj kako ti je drago. (48) Gljedaj zraka, a gljedaj oblaka. (119) Pripremaj se, o moj mili sine. (180) Kapidija, ne igraj se glave. (181) Vjerovatno je na pojavu i ouvanje suglasnika -j u ovim primjerima uticala blizina bosanskog jezika. 15. Uproivanje suglasnike grupe -st. Suglasnika grupa st, najee u finalnom poloaju u rijei, u veini govora pomenutog dijalekta uprouje se gubljenjem krajnjeg -t. U jeziku Kurtagia primjetna je i ova pojava, ali se grupa st tu mnogo ee upotrebljava upravo u ovakvom obliku, bez uproivanja. U njegovim pjesmama ima potvrda i jedne i druge pojave, npr.: Neka boles' odmah napanula. (60) A boles'an pade na dueku. (60) Da sva vojska avdes' uzme sada (76) Bolestan je, 'vako razgovara. (60) Ova bolest jeste od umora. (60) Turska vojska abdest uzimae. (62) Grdna hala est meseca dana. (63). 16. T . Karakteristina je upotreba suglasnike grupe umjesto t u jeziku ovog pjesnika-pjevaa, na onim mjestima na kojim se u dijalektu kojem on pripada nikada ne javljaju. Npr.:
12
240
Doo vakat svijet napuati. A Mujo se u jelie krije. (46) iv ja Bagdat nikad ne napuam. (64) No pod noge duu ispuavat. (86) Hej, 'ko puu bega Ljubovia. (180) Ostala sam mlada puenica. (259). Ova promjena u njegovom jeziku ne samo da se ne vri dosljedno, nego je veoma rijetka, tako da su navedeni primjeri samo rijetki i usamljeni izuzeci od upotrebe suglasnike grupe t. Iako je rije o usamljenim primjerima, njihova pojava na ovom jezikom prostoru je zagonetna. 17. Enklitiki oblici zamjenica. Karakteristika svih istonocrnogorskih govora je uvanje enklitikih oblika onakvih kakvi su bili u starom jeziku, odnosno umjesto nam-ni; vam-vi, i analogijom umjesto vas-ve, nas-ne. Ovakvi oblici javljaju se i kod Kurtagia u velikom broju primjera: Jednako vi ruho porezati. (50) O junaci, koljiko ve ima. (19) Plaho si ni obraz osvetlijo. (48) Lako e ne pod noge turiti. (107) Premda su navedeni oblici ei, ovdje se nasuprot njima javljaju oblici tipa: Bosni su nam salomljena krila. (38) Umro nam je sultan Sulejmane. (65) Ja vam neu noge pomeriti. (114) Velj'ko nam je dobro nainijo. (145), koji su karakteristini za dananji standardni jezik. Ovakvi oblici su kao manjinski, sekundarni, atipini za crnogorski narodni jezik. Murat-aga Kurtagi ih nije mogao prihvatiti putem kolstva i obrazovanja, tako da je i ovdje vjerovatno u pitanju uticaj bosanskog jezika. To potvruju i primjeri tipa: Da ga meni preda u rukama. (231) Ja u tebi knjigu preuiti.(l49) Evo tebi svijetlo orue. (155), koji su takoe atipini i u jeziku ovog pjesnika rijetki u odnosu na one koji su tipini za sve crnogorske govore. 18. U instrumentalu jednine imenica mukog i srednjeg roda najei je nastavak -om, dok je nastavak -em u jeziku Murata Kurtagia vrlo rijedak, bez obzira na to koji se suglasnik nalazi prije ovog nastavka. Karakteristini su primjeri:
241
Adnan irgi
Ima neto s ocom govoriti. (32) Nemam nie s konjom pojuriti. (39) 'Ou malo poljom da proetam. (42) Da je Mujo morom preletio. (44) Nisu kadri ratovat s oruom. (71) Helj ga carom, brate, postavie. (71) 19. Imenica dvore. Interesantna je Kurtagieva upotreba imenice dvor u obliku dvore, tj. u srednjem rodu. On je koristi samo u tom obliku, a ne u uobiajenom obliku mukog roda. Npr.: Kad pogleda kroz babovo dvore. (26) Prvo: ne znam e je b'jelo dvore. (30) Jedno dvore grad je nadmailo. (30) Bre bolje na bijelo dvore. (41) 20. Dvije su pojave veoma interesantne i karakteristine za Kurtagiev jezik, ali one odstupaju od odabrane teme jer su sintaksikog karaktera. No i pored toga, o njima e ukratko biti rijei jer su veoma karakteristine. 20.1. Prva je pojava udvajanja linih zamjenica, a javlja se u gotovo svim govorima koji se granie sa albanskim jezikom, tako da je u pitanju uticaj ovoga jezika. U Kurtagievom jeziku ova je pojava veoma zastupljena, npr.: Ti mi mene kalauzi dade. (13) A trea mu njemu bit ne moe. (29) Dade joj se njojzi pogledati. (32) Tata ti je tebe odobrijo. (33), i dr. 20.2. Druga pojava je reduplikacija prijedloga s. Ovu pojavu objasnio je profesor Stevanovi: "Javlja se samo u sluajevima kad re s predlogom s poinje nepanim konsonantima lj, nj, , , i d, pa se predlog s, izjednaivi se s njima po mestu obrazovanja i postavi , prestane oseati kao predlog."13 Primjera za ovu pojavu kod Kurtagia ima mnogo: Oj sa njima jedna eta ima. (153) I sa njime kneza Vukaina. (172) Ej da bi se sa njim udarijo. (271).
13
242
21. Zakljuak Po osnovnim svojim obiljejima govor Murat-age Kurtagia pripada istonocrnogorskom dijalektu. No, nekoliko inilaca doprinijelo je da se u njemu pojave neke jezike crte nepoznate ostalim govorima ovog dijalekta, ili ak crte koje su suprotne onim koje egzistiraju u ovom dijalektu. Blizina bosanskog i albanskog jezika, srpske ekavice, te islamska vjerska pripadnost, najvie su uticali na formiranje osobina koje su karakteristine uglavnom samo za govor ovog kraja i(li) neke druge muslimanske govore. Tako je, recimo, vjerska pripadnost i upuenost na Bosnu doprinijela velikom razvoju turcizama, kao to su: zeman, igbal, avlija, insan, mulim, belaj, rahatluk, bajrak, erdek, nafaka, nijet, i dr., ouvanju suglasnika h u svin poloajima, i sl.; blizina srpske ekavske jezike granice doprinijela je razvoju procesa dejekavizacije; pod uticajem albanskog jezika javljaju se udvojene zamjenice, umekavanje suglasnika l i mnoge druge promjene. Ovaj rad je obuhvatio samo one procese i pojave koje su karakteristika ovog i ovakvih govora, dok optecrnogorske jezike crte koje su karakteristine za govor ovog pjesnika-pjevaa nijesu navoene. Literatura PRIMARNA: - Zlatan olakovi/ Marina Rojc-olakovi, Mrtva glava jezik progovara, Almanah, Podgorica, 2004. SEKUNDARNA: - irgi Adnan, Karakteristike govora podgorikih muslimana, Almanah, br. 27-28, Podgorica, 2004. - Ivi Pavle, Dijalektologija srpskohrvatskog jezika, (Uvod i tokavsko nareje), Celokupna dela, knj. II, Novi Sad, 1985. - Nikevi P. Vojislav, Neke osobenosti jezika muslimanskog naroda u Crnoj Gori, Kulturni identitet muslimanskog naroda u Crnoj Gori, Matica Muslimanska Crne Gore, Podgorica, 2001. - Peco Asim, Iz fonetske problematike srpskohrvatskog i makedonskog jezika (O sudbini foneme h u tim jezicima), Iz ivota naih rei, Prosveta, Beograd, 1996. - Stevanovi Mihailo, Istonocrnogorski dijalekat, Junoslovenski filolog, knj. III, Dravna tamparija Kraljevine Jugoslavije, Beograd, 1933-4. - kalji Abdulah, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo, 1985.
243
Ferid MUHI AVDIN MEHO "Biti najbolji i takvoga sebe pokazati!" - antropoloki kategoriki imperativ Bonjaka spjeva enidba Smailagi Mehe u pjevanju Avde Meedovia Rezime Tekst formulie tezu da je spjev "enidba Smailagi Mehe" umjetnika cjelina sutinski ujedinjena jasnom antropolokom kvalifikacijom centralnih likova Bonjaka, i konkretizacijom njihovih etikih temelja. Za razliku od praktino svih drugih epskih ostvarenja na ovim prostorima, u kojima su ovakvi elementi ili marginalni, ili epizodni, ili neujednaeno prisutni pa ak i kompromitovani u jednoj istoj pjesmi, ovdje je antropolokoaksioloki kontekst dominantna centralna tema itavog spjeva, a njegova tekstualna podrka konstantno prisutan fokus raznovrsne ali uvijek rigorozne empirijske argumentacije. Mee vrijednosnog individualnog i socijalnog univerzuma ovog spjeva, udarene su u najvie sfere etikog elitnog ekskluzivizma. Njegovi centralni likovi Bonjaci-junaci, sidra svojih moralnih sistema bacaju ne u na dno realne procjene, jo manje u mulj tamnih dubina zla, ve u nebeske visine maksimalnih vrlina: junatva, bezuslovne obaveze zadate rijei, potovanja starijeg, slabijeg i nejakog, apsolutnog uvaavanja roditelja, posebno majke, i plemenitog vitekog odnosa prema djevojci, odnosno, eni. "Mrijeti ima, vratiti se nema!" Ovakva vrijednosna podloga za junake spjeva Bonjake, uvijek je eksplicitna, a njihova afirmativna demonstracija neprikosnovena obaveza, koja se mora dokazati djelom. Maksima njihove volje formulisana je snagom kategorikog imperativa i jezgrovito se moe saeti u lapidarno apodiktikoj zapovijesti: "Samo ono najbolje, dovoljno je dobro za mene!" Veini, inae mnogobrojnih naunih i strunih israivanja, posveenih monumentalnom spjevu "enidba Smailagi Mehe", zabiljeene u pjevanju narodnog barda Avde Meedovia, uz sve njihove dragocjene uvide,
247
Ferid Muhi
promakla je njegova centralna intencija: da portretira antropoloki credo i definie moralni kodeks glavnih likova, odnosno, socijalnog i kulturnog kruga u kom su ponikli i kojem oni pripadaju. Ovo ukazivanje podjednako vai i za specifine naune pristupe, kao i za one rjee zastupljene multidisciplinarne egzegetske poduhvate. Sigurnost da takva podloga uistinu ini okosnicu itavog spjeva, kao i uvjerenje da je njena hermenutika demonstracija viestruko produktivna, rekli bismo, i nuna! definiu dva kljuna istraivaka motiva ovog teksta. Topografijom itavog spjeva dominiraju dvije konstante, one iste koje se, u ravni znaenja, objavljuju i odjekuju kao dvije ultimne zapovijedi: 1. Junak mora teiti sopstvenoj granici, mora htjeti biti u svemu, ali ba u svemu, najbolji; 2. Ovaj imperativ ekscelentnosti, (odlinosti, izvrsnosti) mora se potvrditi, mora biti djelom dokazan, bez obzira na cijenu, posebno kada je ta cijena sam ivot. U osnovi, svi nivoi egzistencije lika su bitni. Od eksterijera lika predoenog dugim i detaljnim upoznavanjem sa oblikom ela, bojom i gustinom kose, kao i nainom njenog eljanja, do jagodica, obrva, oiju, odnosno cijelog izraza lica, njegove spoljanosti, i od pojave, preko postupaka, do najskrivenijih misli, Bonjak mora potvrditi da je najljepi i najbolji, mora ne samo doskoiti, nego i otskoiti, nadskoiti sve druge, pa i sebe samog, u svemu i uvijek posebno kad dogori vatra do nokata! Kantova formulacija kategorikog imperativa, kojom se pojedinac mora rukovoditi nastojanjem da svoje postupke promovie u princip opte volje, u ovom spjevu ima svoju punu afirmaciju. Svi centralni likovi, u svim situacijama, postupaju tako da uistinu mogu posluiti kao obrazac opte volje. Ako bi se Kantova maksima viena kroz implikacije u ovom ekskluzivnom zahtjevu izvrsnosti sistematski primjenila na Avdin spjev, stekao bi se utisak da njegovi centralni likovi Bonjaci (ne samo u odnosu na protivnika, nego i u njihovim uzajamnim prijateljskim relacijama, potovanju njihovih roditelja, i to majki jednako kao i oeva, djevojaka i ena) o niemu drugom i ne misle nego samo o tome: da budu najbolji i da to pokau na djelu! "Promovisati sebe u opti obrazac ponaanja", ovjekovjeiti se izvrsnou, potvrditi svoju aristokratinost (dakle, upravo u osnovnom znaenju ove sintagme bivanja najboljim), zrai kao finalna odluka iz njihovog izgleda, svjetluca iz svakog detalja njihove odjee, blista iz njihovog oruja, tutnji i hre iz njihovih konja dorata i ogata, alata i bedevija, kulaa i putalja; taj neprikosnoveni zov ita im se iz pogleda, dokazuje se u svakom postupku, igom kraljevskog peata potvruje se rijeima koje mogu izgovoriti samo oni zavjetovani vrlini, rijeima kakve i dolikuju jedino najboljima!
248
Avdin Meho
Ali dok se lik koji bi Kantov obrazac uzeo za najvii princip sopstvenog djelovanja, zapravo razlae na anonimnu, depersonalizovanu figuru, bez ikakvih individualnih svojstava, Bonjaci, likovi spjeva Avde Meedovia, ostaju otro ocrtani, sa svim svojim personalnim svojstvima. Ako kod Kanta usklaivanje sa zahtjevom kategorikog imperativa nuno iziskuje gaenje sopstvene volje, i utoliko zavrava kao negacija pojedinanosti, u ovom drugom sluaju, zahtjev izvrsnosti ujedno je i maksimalna afirmacija linog identiteta. Pokazati sebe kao najboljega, znai upravo biti individua! Taj in jeste in, izdvajanja, razgraninja, razlikovanja od svih drugih. Ovdje kao da je direktno prisutan jedan drugi imperativ, izveden iz sasvim suprotnih moralnih premisa, onaj koji je formulisao Nie: "Nain nas treba razlikovati!" Svaki postupak izdvaja; apsolutno najbolji postupak apsolutno izdvaja! Lik ne samo to ne gubi na individualnosti, ne samo to se ne razlae, ne samo to se, jezikom hemije reeno, ne disolvira, nego upravo kroz izuzetnost sopstvene fizike i mentalne konstitucije, karakterne i moralne svijesti, definie svaku pa i najfiniju crtu svoje neponovljive unikatne fizionomije! Kant i Nie, za koje se uvijek vjerovalo da nisu ni dobra, ni mogua kombinacija, u spjevu "enidba Smailagi Mehe", ovim postupkom ine jedan nevjerovatan ali iv i autentian amalgam! Upadljivo je i to koliko je ovim postupkom anuliran, neutralizovan, recimo upravo ignorisan aspekt bilo kakve dileme u pogledu toliko diskutovanog i kontroverznog nacionalnog identiteta glavnih junaka spjeva. Tu nema ni pomena o Srbima, ni habera o Hrvatima! Niko se ni za trenutak ni jednom rjeju, makar samo kroz snebivanje, ne dvoumi ta je. Jezgrovit, monolitan, sasvim iz jednog bloka izvajan, eksponira se kroz pjesmu Bonjak, a njegov identitet, njegov jezik, njegova samobitnost, potvren je kao toliko samorazumljiv i tako daleko od svake nedoumice, da postaje sasvim jasna autentinost samosvijesti iz koje je itav spjev ponikao i na kojoj se izdigao u dokument bezuslovnog legitimiteta! Ono su Madari, ovo Tatari, ono opet Vlasi, ili Turci. Razlika u odnosu na sve druge autonomno je zasnovana i utemeljena je na moralnom naelu izvrsnosti, i obavezi njegovog bezuslovnog potovanja. Biti Bonjak, isto je to i morati biti najbolji, uvijek i svugdje htjeti biti najbolji! Sama pripadnost ovom etikom modelu, nalae stalno opredjeljenje za najviu instancu ekskluzivnosti u svemu to je dobro, vrijedno, ispravno. U namjeri da se zavjetuje vrlini, i u inu da se taj zavjet ispuni! In virtu et in actu. Bez izuzetka, jednako za stare i za mlade, za muko i za ensko! Onaj koji to slijedi, i koji u tome istraje potvrdivi kroz takav in i sebe - Bonjak je! Elitna etika grupa potvrena djelom, a ne pripadnost tlu, jeziku i
249
Ferid Muhi
krvi, ini korpus onih koji jesu Bonjaci! Obaveza je kolektivna, ali je realizacija sasvim i do kraja individualna! Roenjem si duan da bude najbolji ali tek linim podvigom to postjae! Rei za nekoga: "On je Bonjak!", u strukturi Avdinog "Mehe", isto je to i uprijeti prstom na nekog ko se beskompromisno obavezao na izuzetnost u vrlinama, i svojim postupcima dokazao da je dostojan takvog opredjeljenja! Kroz mone metafore ovog spjeva, preko ispolinski pretjeranih parabolinih vrlina i sposobnosti centralnih likova, suvereno odzvanja samo svijest o sopstvenoj vrijednosti. Nigdje ni traga pomisli o nekom prokletstvu, jo manje o usudu, ili o nekakvom pradjedovskom grijehu prevjeravanja ili "poturivanja"! Naprotiv, obraz je jedina istinska i trajna vrijednost, kao to je jedini postupak njegove procjene, lini ponos! To nije pria iz koje se moe izvesti ni uvjerljiva ni vjerovatna rekonstrukcija naroda u ijem je formiranju bilo kakvu ulogu odigrala fantazmagorina ideoloka floskula o "istorijski zasnovanoj sudbinskoj pripadnosti narodu igosanih". Ne utiskuje svoj ig u Bonjaka niko, niti ga je iko ikada utisnuo! Ne moe se biti Bonjak po nekom pravu, jo manje po nekoj krivdi! Samo po zasluzi roenja, niko ne postaje Bonjak, ili otrije formulisano, Bonjak se ne raa. Bonjak se postaje! ivot je usmjeren cilju da se potvrdi kao najbolji. Ako nisu svi koji su roeni kao Bonjaci, kasnije svojim djelima potvrdili da su od soja najboljih, svi koji su od soja najboljih, potvrdili su se kao Bonjaci! Samo se tako , na djelu i na mejdanu, postaje Bonjak! Ovakav etiki i dinamiki elitizam, kakav demonstrira i posvuda zastupa Avdo Meedovi u svom spjevu "enidba Smailagi Mehe", ostaje bez premca i primjera u itavoj epskoj produkciji. Bonjak sijee svakoga ko dovede u pitanje njegov zahtjev za apsolutnim prioritetom vrline i asti nad podmuklou i murtatstvom! Padaju glave i pae i vezira, samo zato to ne vide da je obaveza Bonjaka stati uz istinu i vrlinu! Stoga se on s pravom razgnjevi kada bi neko da njega podvrgne pravilima sitne birokratske due, kad neko hoe da tu svoju sitnu duu postavi iznad neprikosnovenog prava velike due! A ovaj gnjev megalopsihije, ovdje opjevane Velike Due Bonjaka, ravan onome divljem ponosu Ajanta (Ajaksa), Ahila, El Sida, Rolanda, plane kada ga i samom sultanu ne putaju pod orujem, ili bez najave! Njega, najboljega bi da ne puste!? Za sve neka vai, opet za njega ne vai, i ba zato ne vai to vai za svakoga! On se nee od sablje rastati, ni pred carom kleknut na koljeno. Jer samo je on istinski zasluio svoj status. Onog su izabrali, ili su ga okolnosti postavile, porijeklo ga ustoliilo. A ovoga, Bonjaka niko, nego je on sam takav postao, voljom Allaha, njegovom odlukom i linim podvigom! Zato za njega nije nita udno da sultana spasi od nevolje. Da se odazove, a da ne zazivlje! Da dadne, a da ne zaie!
250
Avdin Meho
Njegova plemenitost je najvieg ranga i uvijek obavezuje na najbolje, u svakom trenutku i u svim postupcima samo na najbolje. Jer, samo ono najbolje je dovoljno dobro za Bonjaka!. Kad bi ga neko nadmaio, onda bi taj drugi postao Bonjak. A ne moe! Jer Bonjak i jeste ona ultimna instanca. Ona koju ne moe niko nadmaiti, nego samo dostii. A kad je neko dostigne, samim tim inom prestane biti onaj koji je do tada bio i postane Bonjak. Bonjak nije institucija, Bonjak je instanca! Stanje, a ne svojstvo. Zgusnuto jezgro vrhunskih vrlina, uvijek na ispitu i uvijek gotovo da se potvrdi kao takvo. Noblesse oblige biti dobar, obavezuje, biti najbolji, uvijek i apsolutno obavezuje! On u svemu mora biti nenadmaan; Budalina Tale, u svom svjesnom podrugivanju raskoi i sjaju, svojom odrpanocu uspijeva nadmaiti za koplje i najgoreg odrpanca. Ne gubei nita od svoje vrhunske sposobnosti da bude najbolji, jer je Bonjak. Samo da bi pokazao da bonjatvo nije u kienju, niti u bogatstvu, iako se on i time moe podiiti. Nego upravo u linom podvigu onoga koji je izabrao da bude najbolji, da se pokae najbolji, i tako, da sebe potvrdi kao Bonjaka! Evo nekoliko tipinih tekstualnih ilustracija iz ove izuzetne povelje, iz ovog uzvienog pledoajea kojim Bonjaci, kroz sopstveni primjer, promoviu pravo da se bude najbolji, u najviu dunost svakog ovjeka: Mladi Mehmed Smailagi ima na raspolaganju sve to bi mogao poeliti ovjek kojem je najvie stalo do dobra i ugodna ivota. On je lijep, bogat, uvaavan, sin najvanijeg ovjeka itave oblasti. Ima i novaca toliko da ih ne moe ni pojesti ni popiti, pa ak ih ni njegov dorat ne bi mogao pozobati kada bi ih jeo mjesto zobi! Tu su i djevojke i mejhane, dobrih odijela ima toliko da ih ne bi stigao sva obui i kada bi se itavu godinu, svake nedjelje, na svaka dva dana preoblaio. Ima on i dobra konja i dobra oruja! I oca i majku s kojima se ponosi i kojima se raduje. Ali, Mehi nije do dobra ivota! Mehi je do podviga! Do samopotvrivanja! Njegov velianstven monolog traje nevjerovatnih 300 stotine stihova, od broja 365 do broja 650. Bez presedana u svjetskoj literaturi, barem koliko je meni poznato, grme ovi stihovi snagom elje da se oproba u svemu to ovjeku dolikuje! Mit o mladom Heraklu na raskru, kome su boanskim provienjem bile ponuene dvije alternative, s jedne strane ivota punog zadovoljststva, bogatstva, udobnosti i sree, a s druge, ivot stradanja, rana, straha, odricanja, ali i podviga i djela dostojnih pohvale, pri emu se Heraklo odrekao prvoga, da bi prihvatio drugi ivot, ovdje je dobio svoju poetski amplificiranu, dramatino potenciranu epitomizaciju! Ali dok je Heraklu i onaj prvi ivot zadovljstva i nepomuene sree bio samo obean, Meho ne mora vjerovati obeanju u bogat i udoban ivot, jer on ga ve ima u rukama! Odrei ga se u ime podviga, za njega znai vrlo konkretno i sasvim realno se suoiti sa potencijalnim gubitkom svega toga, pa i svoje glave sa ramena!
251
Ferid Muhi
Ali, kao to Heraklo ne bi bio onaj koji bijae, da se odluio za ivot bez slave, tako i Meho ne moe biti onaj koji jeste ako bi pristao na to samo da ivi ivotom plotne slasti, lienim prilike da se bude najbolji u onome to je najtee! A njegova pojava mora biti ravna njegovoj sutini, Hegel bi potpisao svaki red poetnog opisa odjee i izgleda Mehe Smailagia, i kasnijeg prikazivanja njegovog karaktera, morala, odgoja i junatva! Jer takav sklad, takva simetrinost do najsitnijeg detalja njegovog izlgeda i njegove linosti, potvruje temeljno naelo filozofije velikog mislioca idealizma, o nunom jedinstvu pojave i sutine! Stoga, opis odijevanja koji obuhvaa bezmalo stotinu stihova (1580-1678), nikako nije sitniarsko nabrajanje, nije "prazan hod" u odsustvu dramske inspiracije, nego sutinski trenutak metamorfoze djeaka u junaka, smrtnog ovjeka u besmrtnika! To onoj gusjenici isezava puzavo tijelo i novom biu niu leptirova krila! Kako bi taj in najvee misterije i neuporedivog znaaja, mogao biti nevaan, kako bi neto toliko sutinsko za itavu ideju spjeva smjelo biti kratko i usputno!? Sve ono to junak Meho Smailagi ini kroz preostalih deset hiljada stihova ovoga spjeva, zapravo jeste direktna funkcija ovog opisa, sasvim jednostavno reeno, prikaz nunosti razvoja njegovog bia! U istom filozofskom okviru, dosljedno su prezentirani i likovi protivnika. Njihova sila, dakle njihova sutina, jednako tako jeste nevidljivi izraz njihovog izgleda, dakle njihova forma! Stoga se ak i opis janjiara i njihovog delibae, relativno epizodnog karaktera, razvija na dobrih 80-tak stihova (2915-2992), da bi se munjevita i naizgled laka pobjeda Mehe i Osmana pravilno ocijenila kao triumf etiki superiornog nad divljim i moralno inferiornim, koliko god silovitim i brojao nadmonim protivnikom! A moral ovog junaka dobija punu satisfakciju prekrasnim opisom motiva zbog kojih Meho Smailagi odbija da "iskoristi priliku" i sretno utekne kui sa Fatimom djevojkom, tom zlatnom granom svoga srca, iako ga takav postupak nuno vodi u krajnje neizvjestan, gotovo sigurno koban sukob i sa nadmonim snagama Petra od Karabogdana i sa Budimskim vezirom. Jer Meho nije od onih koji su postali junaci tako to su urili da iskoriste priliku! Tako niko nikada i nije postao pravi junak! Ne ishod, ne pragmatiki motivi, nego upravo etiki imperativ unutar vrijednosne matrice koja bitno odreuje sve kljueve njegove motivacije, preuzima ulogu spiritus movensa, dakle ulogu onog krajnjeg, eshatolokog razloga: Nain nas mora razlikovati! Suverena ekspozicija ovih motiva birlijantno je ispjevana u razmaku od 5035-5120 stiha! Njemu ne dolikuje s djevojkom pobjei! Taj in mora biti realizovan lege artis sa svatovima i svim onim to ini da se ni obraz djevojke, ni ugled roditelja, ni sopstvena obaveza da se bude i ostane bez mrlje, ne dovodi u pitanje! Mrijet ima, a sjahati nema!
252
Avdin Meho
Konano, opis kojim je naslikan Tale od Oraca, pokazuje da se izuzetnost line vrijednosti nuno potvruje izuzetnou pojave, pa ak i onda kada pojava naizgled sasvim odudara od sutine. Tale nije prosto neuredan i neobian u izgledu; on je u pojavi i odjei neobiniji i neuredniji od bilo koga, to mu daje opravdanje da u prikazu pjevaa, u svojoj sutini isto tako odskoi iznad svih, dakle da bude najbolji junak! Stihovi u rasponu od 9090-9195, koji upravo zavravaju naizgled paradoksalnom tvrdnjom da boljega od Tala nemamo, potvrdie se sa sigurnou tamo i gdje se jedino stavljaju na istinsku probu, dakle na bojnom polju i junakom mejdanu: Ako danas, ka to je prilika/ Ka to e nam vezir uinjeti/Te s okrene borba pod Budimom/ Vieete ko je onaj Tale! I vieli su, uistinu! Zaslugom ovog junaka koji je potvrdio da se moe biti najbolji i uz najgori izgled, poslije istinske gigantomahije, borbe divova, Bonjaci slave veliku pobjedu. Vie od te vojnike pobjede, vie od demaskiranja izdajnikog budimskog vezira, i od odbrane carstva, oni slave pobjedu vrline nad porokom, asti nad podmuklou, istine nad lai, junakog srca nad beutnom silom! ta se u meuvremenu desilo sa tim etosom moralne izvrsnosti? Koliko je od takvog filozofskog stava jo ostalo, ima li tragova te samosvijesti kod potomaka onih koje ovaj spjev besmrtnom pohvalom slavi? Ovaj tekst nije mjesto na kom bi bilo opravdano potraiti odgovor na to pitanje. Ipak, autor ovog teksta nije odolio iskuenju da ukae na jednu melanholinu sjenu, koja je beumno prekrila njegove misli, dok je u konktekstu gornjih dilema itao tekst "Biografska biljeka o Avdi Meedoviu", (Svjetlost, Sarajevo, 1987, str. 339). U samom poetku citira se razgovor koji je, u prisustvu Milmana Perija vodio izvjesni Nikola Vujnovi 31. jula 1935 godine u Bijelom Polju. Prvo pitanje tog razgovora doslovno glasi: "NIKOLA; E, deder ti, stari, kai meni sad kako ti je ime?" Ni pozdrava ni selama! "Deder", zna se ta znai: ne ali se ve pamet u glavu, dakle direktna prijetnja! Ono razdvojeno "ti, stari" dvostruko naglaava potcjenjivanje: Avdo je "ti", dakle on je neko ko je rangom inferioran. Ne moete upitati nepoznatog ovjeka za neku informaciju ni sa "Deder", ni sa onim podvuenim "ti" a da ne potencirate nabusitost i grubost. Tako je, ak i te 1935 godine, samo lo uitelj mogao pitati neto osnovca ponavljaa, ili seoski pandur lokalnog deparoa! Pa jo ono "kai meni (akcentiranje sopstvene vanosti, jeziki redundantno ali funkcionalno za autoritarni odnos subordiniranosti ), i posebno to zlosreno zabiljeeno i sauvano sad (opet isto, u znaenju: bez oklijevanja, smjesta da si mi odgovorio ti stari, inae..)! Zamislite takvo obraanje, takav nivo nepotovanja prema ne samo najmanje dvostruko starijem sugraaninu, nego Avdi Meedoviu, ovjeku
253
Ferid Muhi
koji je ispjevao onakav spjev! Da li bi se moglo tako pristupiti tako Homeru, ili Filipu Vinjiu, ili autoru Ramajane, Kalevale, Gilgamea, a da to ne izazove lavinu opravdanih protesta!? A za Avdu do sad ni jednoga! I najgori od likova spjeva "enidba Smailagi Mehe" bez opomene bi na ovakvo postavljeno pitanje potegao sablju! Meho sablju ni vadio ne bi, svojim bi ga pogledom zdrobio! Eto gdje su bili Bonjaci jo 1935 godine! A nee biti mnogo dalje jo zadugo, ako ne shvate vanost obaveze potovanja onog etikog naela i onih standarda samotovanja, o kojima pjeva Avdin Meho!
254
Husein BAI AVDO MEEDOVI - PJEVA PRIA1 (Fragmenti) 1. Preko Amerike - u zaviaj Ovaj osvrt na Avda Meedovia i njegovo djelo, jo jednog sandakog pjesnika-pjevaa tradicionalnih usmenih junakih pjesama homerovske stvaralake snage i inspiracije, ije se pjesme s pravom mogu ubrojiti u najbolja svjetska ostvarenja u domenu epskog pjesnitva, poeemo zavrnom konstatacijom dr Enesa Kujundia, iz njegove kratke biografske biljeke o Avdu Meedoviu: "Na kraju valja istai da je Avdo Meedovi veoma zapostavljen u naoj nauci o epskom pjesnitvu i pjevaima, Avde nema ni u knjievnim leksikonima, niti u kolskim programima i udbenicima. O njemu naa italaka publika ne zna gotovo nita." Dok se u Americi, na Harvardskom univerzitetu (Harward University Press), iz poznate "Milman Parry Collection", ve vie decenija kontinuirano objavljuju knjige, uglavnom muslimansko-bonjake tradicionalne usmene knjievnosti, koju su u vie navrata (1933., 1934. i 1935.) prikupljali ameriki naunici Milman Parry i Albert B. Lord po Sandaku, djelovima Crne Gore i Bosne i Hercegovine, te poslije Parrijeve smrti Albert B. Lord, 1950. i 1951. godine), dotle je (podatak iz razgovora pisca ovog teksta s Alijom Isakoviem, urednikom u sarajevskoj "Svjetlosti" i dr Enesom Kujundiem, prireivaem): rukopis knjige "enidba Smailagi Mehe" Avda Meedovia, amio godinama zakljuan u ladici jednog od urednika ove izdavake kue.
Ovaj tekst je prvi put objavljen u Sjenikom zborniku, br. 11-12, 2001. god. Sjenica, a zastupljen je i u Hrestomatiji o usmenoj knjievnosti Bonjaka iz Crne Gore i Srbije, Almanah, Podgorica, 2003. 255
1
Husein Bai
Ubrzo poslije objavljivanja (1987.), javili su se prvi afirmativni osvrti i prikazi, ali neka ozbiljnija analiza i knjievno-kritika valorizacija ovog spjeva nije uraena. Najvie nama dostupnih podataka, informacija i knjievno teorijskih relevantnih ocjena, moemo nai u dvjema knjigama Alberta B. Lorda "Pjeva pria" 1 i 2, Haward University Press, 1960., kao i u tekstu: Milman Parry - or Huso, studija o jugoslovenskoj epskoj pjesmi", "Opti uvod" u: Srpsko-hrvatske junake pjesme, knj. II, Beograd i Kembrid, 1953. god. Tu su takoe zanimljivi i korisni tekstovi dr Enesa Kujundia: "Epski opus Avde Meedovia" - uz engleski prevod Alberta Lorda epske pjesme "enidba Smailagi Mehe", (ivot, 1982); "Muslimanska epika na Harvardu", (Odjek, 1983); "Smailagi Meho u epskom sazvjeu", (ivot, 1986). "enidba Smailagi Mehe" Avda Meedovia je uvrtena u kapitalni projekat Muslimanske knjievnosti u 100 knjiga, ija su prva kola ve izala iz tampe u Bosni i Hercegovini. S ove strane "zavjese" (u SR Jugoslaviji), kojom je prekinuta svaka kulturna komunikacija s bonjakom kulturom u Bosni i Hercegovini, nema ni pomena da se ovo djelo uvrsti makar u dodatne kolske programe za uenike u onim mjestima gdje bonjako-muslimanska populacija ima pretenu veinu. Genijalni pjesnik pjeva Avdo Meedovi je jo uvijek "mrtav pjesnik" u svom rodnom Sandaku. Drugi narodi i druge kulture bi se ponosile njime, mi ga preputamo svjetskoj nauci i naunicima kao rijedak primjer umijea usmenog pjevanja i snage duha, koji ga svrstava u besmrtnike kakvi su tvorci Ilijade i Odiseje ili Pjesme o Nibelunzima, uz koje s pravom porede i njegov spjev. Avdo Meedovi oigledno ima jednu "mahanu", mnogo je velik da bi ga njegov mali narod (ijim se imenom nije mogla do sada zvati ni kakva dobra orba od bamja), mogao uvesti u svoje, bez knjiga, prazne domove... 2. Epska pjesma kao oblik pamenja i odbrana religije i tradicije Moe se za Avda Meedovia rei da je zakasnjeli pjeva-pjesnik epskih pjesama, s obzirom da je ivio u prvoj polovini XIX vijeka (umro 1953. godine), meutim, oigledno je, iz razgovora koji su s njim vodili ameriki filozofi i naunici Milman Parry i Albert B. Lord, da je on iz posljednje generacije bonjakih pjesnika-pjevaa iz Sandaka, koji je predao svoje znanje epskih pjesama i svoje umijee tvorenja, pravim i najznaajnijim istraivaima epike, istina, ovom prilikom, s namjerom da e tim tragom najsigurnije doi do potvrde teze o nastanku Ilijade i Odiseje. Do njihovog interesovanja za bonjake pjevae-pjesnike, i njihove duge pjesme (epose) homerskog tipa, ova poezija je bila marginalizovana i skrajnuta
256
Avdo Meedovi - pjeva pria
u zapeak, kao manje vrijedna i maltene neprijateljska tako da se desilo da niko nije zabiljeio ni jedan stih od, po svemu sudei najveeg bonjakog pjesnika-pjevaa epskih pjesama, slijepog pjesnika or Husa Husovia (poginuo poetkom XX vijeka), koji je znao junakih pjesama "koliko ima dana u godini". O njemu saznajemo iz pria i sjeanja njegovih savremenika i onih koji su od njega uili pjesnitvu i pjevanju. Zahvaljujui ovoj dvojici pjesnika-pjevaa junakih pjesama, prvome kao legendi i drugome kao naem savremeniku, naa usmena predaja je probila zastore mraka i utnje, i tek sada, iako zakasnjelo konstituie se kao kulturna vrijednost i umijee koje ima naunu ovjeru i reputaciju svjstske kulturne batine. Slomom i raspadaom Osmanske carevine prestaje mogunost knjievnog stvaranja na orijentalnim jezicima, kako su to vjekovima inili obdareni pojedinci (Bonjaci) iz Bosne i Hercegovine i Sandaka. Najstariji koga sretamo u knjievnosti toga vremena je Ahmed Valija (ivio u XV stoljeu), kasnije se javlja pjesnik Gurbi, rodom iz Novog Pazara, ivio polovinom XVIII vijeka. Rodom iz Bijelog Polja poznati su knjievni stvaraoci. Osman Kadi Bjelopoljak, koji je svoje knjievne radove potpisivao kao ehdi. ivio je u drugoj polovini XII vijeka. Njegov sin Ahmed Hatem Bjelopoljak (Hatem ejh Ahmed Kadi Bjelopoljak - Akovali) znaajno je knjievno ime toga vremena. Njegovo djelo "Divan", ispjevano na turskom jeziku, bilo je cijenjeno i itano irom ondanje Osmanske carevine. Kasnije, u knjievnosti na orijentalnim jezicima s ovog podruja, javljaju se Hamza Puzi iz Pljevalja, Salih Gaevi iz Nikia i Sulejman Tabakovi iz Novog Pazara. "To knjievno stvaralatvo" kae dr Hazim abanovi u obimnom djelu - Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima - "naravno nije nae narodno, ni po jezicima na kojima je stvoreno, ali je nae zato to su ga stvarali nai ljudi i najvie u naoj zemlji pa ve zato zasluuje da ga prouimo. Tim prije to je u ovoj knjievnosti, pored svih navedenih okolnosti u svako doba bilo bar sporadinih izliva narodnog duha, naroito ljubavi prema rodnoj grudi. Premda okovan tuim idejama i jezikom i ovdje se narodni duh i osjeaj vjeno borio da se izrazi i posvjedoi pa makar i tuim jezikom. Najznaajnija od ovakvih prilika pruila se krajem XVII stoljea kada je na pjesnik Sabit (Tabit) uinio prvi odluan napor ne samo da zadri bujicu perzijanizma u osmanskoj poeziji i preobrazi ovu poeziju istinskijem tumaem osmansko-turskog duha, nego da utkivajui u svoje stihove nae narodne aforizme i elemente nae narodne poezije, dade izraza svome narodnome duhu. Svojim djelom on je zasnovao sasvim nov pravac u osmanskoj knjievnosti koji je dominirao pola stoljea."2
Dr Hazim abanovi: Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Svjetlost, Sarajevo, 1973. god. 257
2
Husein Bai
3. Zapamivanje prolosti kao vid odravanja ivota U propadanju Osmanske carevine i seoba ogromnih razmjera (muhadirluka) muslimanskog naroda, i ne samo iz slovenskih zemalja, do daleke Anadolije, ak i do Sirije, nije bilo uslova za individualno umjetniko stvaranje obdarenih pojedinaca, ve se javlja potreba da se produi, stvara i uva usmena narodna pjesma, ali i ostali vidovi usmene narodne tradicije. Usmena epska narodna pjesma je i do tada bila najznaajniji vid zapamivanja i uvanja prolosti i posebnosti bonjakog duha, prvenstveno u slubi tradicije i religije. Imajui to u vidu Albert B. Lord u djelu "Peva pria" konstatuje: "Jer u naoj je prirodi tradicija da trai i odrava postojanost, da uva samu sebe. A ova istrajnost ne potie ni od izopaenosti ni od apstraktnog naela apsolutne umjetnosti, ve oajnikog prisilnog uvjerenja da ono to tradicija uva jeste samo sredstvo postizanja ivota i sree. Tradicionalni usmeni epski peva nije umetnik; on je prorok. Obrasci miljenja koje je on nasledio nastali su ne zato da bi sluili umetnosti, ve religiji u njenom najtemeljnijem smislu. Njegovi rasporedi, njegove antiteze, njegova poreenja i metafore, njegova ponavljanja i njegovo ponekad naizgled hotiminog, ivotnog naela u mitu, prie o udesnim podvizima, umetnost zapravo crpe svoju snagu".3 Savremenici biljee mnotvo koliko dramatinih toliko i groteksnih sukoba i fizikih obrauna izmeu pjevaa - pjesnika pravoslavne i islamske vjeroispovijesti, koju na uzanom prostoru epske pjesme uvaju "red i istinu", za koje dre da su nepovredivi i vjeni, svjedno to su se promijenila "mjesta" i glasnost pjevaa - pjesnika (muslimana) i onih koji su svoju pjesmu tulili i krili od turaka. Sada su mogli da je slobodno puste, iz punih usta, koliko im grlo daje, i da poneto uzgred poprave i ponaine u svoju korist. Jedan takav sukob biljei P. obaji u knjizi "Niki" - Onogot: "Bajro Askov Ljuca bio je vrlo krupan, da nijedne dokoljenice nije mogao obuti na nogama. Po padu Nikia neki pop Zmajevi iza Tare pevao je u kafanici pesmu uz gusle i u njoj grdio Graane. Bajro skoi, trgne mu gusle i udari popa tako jako, da mu ih razbije o glavu. Kad su Ljuce prele u Pljevlja, pop Zmajevi je iz osvete ubio Bajra".4 Iako nezabiljeena, muslimanska epska pjesma je ivjela od doma do doma, od sijela do sijela, naroito za vrijeme ramazanskih veeri u domainskim kuama, koje su vodile rauna da dobave to boljeg i uvenijeg pjevaa-pjesnika, o koga e se kasnije otimati druga sela i drugi domainski domovi. U gradovima se pjevalo po kahvama i to zareda, iz noi u no. Avdo Meedovi je bio jedan od najtraenijih pjevaa-pjesnika u bjelo3 4
Albert B. Lord: Peva pria, Harvardski univerzitet, 1960. P. obaji: Niki - Onogot, Beograd, 1938.
258
poljskom kraju, kao ranije njegov veliki prethodnik, slijepi pjesnik orHuso Husovi, rodom iz Kolaina. U natpjevavanju pjevaa-pjesnika epskih pjesama, vodilo se rauna ne samo o sadrini pjesme, ve o nainu izvoenja, boji glasa i ljepoti pjevanja, umijeu guslanja, to je sve pomno praeno i cijenjeno od strane mnogobrojnih slualaca. Vidjeti razgovor izmeu Avda Meedovia i Kasuma Rebronje, isto tako poznatog pjevaapjesnika.5 Samo izvoenje i este improvizacije u trenucima posebnog nadahnua pjevaa-pjesnika, znaili su mnogo za konani sud o njihovom umijeu i vrijednosti. Zato se razvio i posebno njegovao manir dotjerivanja i kultivisanja pjesme, izraen kroz esta "kienja" i uljepavanja, birajui rijei koje e da ganu i uzbude sluaoce, ali istovremeno nadahnu i uznesu pjevaa-pjesnika. Kod najboljih pjevaa-pjesnika ta "kienja" su esto dosezala vrhunac umjetnikog izraza i raskoi duha, te tako inila pjesmu neponovljivo lijepom i zavodljivom. Prireiva ove Hrestomatije imao je priliku da proita pet-est verzija pjesme enidba Smailagi Meha (od one najkrae, iz knjige Lj. Rajkovia Sa londe zelene (679 stihova), do Meedovieve - 12311 stihova. Kad bi se raslanila i uporedila opta mjesta i uobiajeni opisi ljudi, konja i oruja, borbi i mejdana, dvorova i ivota na njima, ne samo bonjakoj ve i cjelokupnoj junoslovenskoj epici, vidjeli bi da je Avdo Meedovi vie od svih poznatih i nepoznatih pjesnikapjevaa unio novih i vrlo uspjelih poreenja, koja njegovom djelu daju posebni ar i dra, koje je mogao da stvori samo istinski pjesnik, rijetkog talenta i nadahnua. Moe njegovu enidbu... neko proitati i za jedan dan, ali da bi je itao s merakom i uivanjem, treba mu najmanje sedam dana, koliko je trajalo i zapisivanje ovog eposa (od 5. do 12. jula 1935. god.). Avdo Meedovi je imao sreu da su njegove pjesme zabiljeili ameriki filozofi i naunici, ali sreu je imao i bonjaki narod u cjelini, jer e uz njegov primjer i umijee biti valorizovana cjelokupna bonjaka usmena knjievnost. Da nijesu naili na pjevaa-pjesnika ovakvog dara i formata, njihova teza o nastanku Ilijade i Odiseje, vjerovatno bi bila manje uvjerljiva, jer i ovako u svijetu ima naunih autoriteta, koji je, ako ne opovrgavaju, ono sumnjaju u njenu punu istinu. Mi bez dvoumljenja moemo rei da se ovim inom posreilo i Avdu i amerikim naunicima, ali i naoj kulturnoj batini u cjelini. Iz razgovora koje je Meedovi vodio s amerikim filozofima, sagledavamo njegov nain ivota i razmiljanja, njegove matarije i al za prohujalim turskim vremenima, ali i bonjakom slavom i gospotinom, iz perspektive sitnog trgovia i siromanog zemljoradnika iz Sandaka. ivio je od svog rada i paenja, a taj ivot se graniio s krajnjom bijedom i
"enidba Samailagi Meha", Biografska biljeka o Avdi Meedoviu Enesa Kujundia, Svjetlost, Sarajevo, str. 341. 259
5
Husein Bai
neimatinom svake vrste. A pjevao je i guslao - badihava, za hatar onih koji su voljeli da ga sluaju u dugim zimskim noima, i za svoj merak, s osjeanjem da je sve to vidio i doivio u nekom drugom ivotu. A to je bilo ono ime su pjesnik i njegovi sluaoci leduili gladnu duu, pitomili turi ivot i inili ga snoljivijim. Ako se mnogo ta nije moglo imati u ivotu, moglo se makar u pjesmi, a ono to nije moglo i nije uspio da kae, ostavljao je Bogu na amanet, jer znao je da se moglo i bolje i ljepe rei, pa svoju enidbu... zavrava stihovima: Od mene vi malo razgovora/ A od Boga dugo i iroko! Nije to sluaj samo s Avdom Meedoviem, ve sa itavom plejadom pjevaa-pjesnika iz Sandaka o kojima su ostavili zabiljeke: Matija Murko, Alois maus, Milman Parry, Albert B. Lord, D. E. Bynom i dr. Dok su srpska, hrvatska i crnogorska usmena knjievnost imale sree da budu znatno ranije zabiljeene i sreene, muslimansko-bonjaka tradicionalna knjievnost na podruju Crne Gore i Srbije, najdue je ostala u usmenom obliku. ak je poetkom sedamdesetih godina bilo uslova da Zaim Azemovi, Ljubia Rajkovi, Zlatan olakovi, Vuk Mini, i pisac ovih redova, uivo zabiljee epske pjesme od poznatih pjevaa-pjesnika: Muratage Kurtagia, Aira orovia, Hajrua Ledinia, Rustema Muminovia i aba Jevria, to je dokaz da epska tradicija jo istrajava, iako se vie ne stvara i ne obnavlja. Sa suprugom Marinom Rojc (Zlatan) olakovi biljei u vie navrata, godine 1989. muslimansku epsku poeziju u Roajama, od jo ivog Parry-Lordovog pjevaa Muratage Kurtagia, od koga imaju znatan dio zabiljeenih pjesama Zaim Azemovi iz Roaja i Ljubia Rajkovi koji je 80-tih godina radio u Roajama. olakovii su to u Roajama, to u Zagrebu, gdje je Murataga Kurtagi s porodicom bio gost u njihovoj kui, napravili 50 sati zvunih i 20 sati video snimaka "muslimanske herojske epske pjesme". Inae, brani par Rojc-olakovi su nastavljai poznate Parry-Lordove kole, a Zlatan olakovi je objavio vrlo interesantne analize uporeenja homerske i bonjake epike. Budui nezabiljeene - bonjake junake pjesme najdue su ostale u usmenoj formi, uvajui izvjesne sadraje koje je istorija zaobila ili zaboravila. Tako su one sve manje bile u slubi istorije, a sve vie u slubi religije, kao i vanog inioca nacionalnie identifikacije naroda kome pripadaju. One su sauvale duh i sadraje epskog vremena, ak i kada je vrijeme stvaranja epske pjesme prohujalo, a epska poezija se javlja kao anohrona i prevaziena slika ivota, jer u nju ne dotiu vie svjei izvori vremena kome ta slika prilii. No, i pored toga, tradicionalna bonjaka usmena epika, iako kasno i malo zabiljeena, to u rukopisima onih koji su znali njenu vrijednost, to u sjeanjima onih koji su je sa zanimanjem sluali i pamtili, sauvali do naih dana. Ako su, u skladu s novim vreme260
nom i nainom ivota, presuili izvori stvaranja novih epskih pjesama, interes za nju je ostao, kao za kulturnu i istorijsku vrijednost. Otuda se pokuaj relativizacije i novog itanja kulturno-istorijske povijesnice, ma koliko bila nehatom zatamnjena, ima kapitalni znaaj za narod koji pripada ovom civilizacijskom i kulturnom krugu. Uskratiti mu pravo na kulturnoistorijsku batinu, isto je to iupati mu ivotodajni korijen. 4. Sinteza iskustva i moralnih vrijednosti u eposu enidba Smailagi Meha I pored toga to je Avdo Meedovi roeni pjesnik-pjeva, on je prije svega proizvod jedne snane epske tradicije, s obzirom da je ivio i ostario u tom duhu, prvo u svojoj porodici, gdje je od oca Huseina, koji je takoe bio na glasu pjeva, uio pjevanje i guslanje, a potom i od poznatih pjevaa iz susjedstva: Rea Alihodia, Sada Hadovia, Nezira i Orla Kalia, Hamida Nikia-Ferizovia, Hasana Nikia, Islama Radoglavca, Avdage ehovia, Latifa Zekovia, kao i od pravoslavca Rada uria. Sasvim je vjerovatno da nije bilo amerikih filologa, koji su upravo traili u balkanskoj bonjakoj epici pjevaa-pjesnika Avdovog tipa, epos enidba Smailagi Meha ne bi bio zapisan, ili, ako bi bio zapisan, ne bi bio u obliku, obimu i kvalitetu kakav je sada. Kao to se zna, postojale su nekolike verzije ove pjesme,6 prema jednoj od njih Meedovi je ispjevao svoju, skoro nevjerovatnog obima, koja se istovremeno doima kao roman u stihovima. Kompozicija i struktura ovog eposa veoma je slina klasinoj kompoziciji romana. Sve te verzije bile su znatno krae, prilagoene pjevanju u toku jedne veeri (pet-est sati), koliko je obino trajalo pjevanje najdue epske pjesme. Tako moemo sa sigurnou tvrditi da bi ova pjesma, izvedena u uobiajenom postupku, bila mnogo kraa. U ovom sluaju bio je jasno postavljen cilj: zapisati cijelu pjesmu do kraja. Avdo Meedovi je bio nesvakidanji i obdareni pjeva-pjesnik, posjedovao je veliko iskustvo i mo razluivanja ljudskog od neljudskog, junakog od nejunakog, dobrog od loeg; znao je ne samo imena i mjesta iz kojih su brojni bonjaki epski junaci iz Bosne i Hercegovine, ve i njihove posebnosti i karakteristike, koje je suptilno i znalaki nadopunio novim elementima i odlikama. Jo jedna injenica, koja je do sada samo uzgred pominjana, veoma je vana za sadrinu ovog eposa, a to je da je Avdo Meedovi devet godina bio u turskom askeru, da je uio podoficirsku kolu u Solunu, te tako njegovo znanje iz vojne doktrine i ratovanja dolazi do punog izraaja u velikim bitkama koje razrjeavaju zaplet u ovom eposu, s vojskom Petra Denerala i kasnije u uskobu s vojskom Budimskog Vezira.
6
Smailagi Meho, Dubrovnik, 1886., verzija preuzeta od Ahmeda amia. 261
Husein Bai
Iako se radnja ovog eposa dogaa u XVII stoljeu, Meedovi je znalaki upleo svoja vojnika znanja i iskustva, i prilagodio ih tom vremenu i nainu ratovanja. Budui turski asker toliko vremena, on je nauio turski jezik, zato s lakoom barata mnogim izrazima i rijeima orijentalnog porijekla, koje je vjeto prilagodio i ukomponovao u svoj bonjaki jezik. Moe se sa sigurnou rei da ni jedno drugo djelo, ove knjievne vrste, ne sadri toliko orijentalizama, kao to to sadri Meedovieva enidba Smailagi Meha. Ova pjesma je, pored svoje duine, ostvarena takorei u jednom dahu, pa epizode, koje se ee javljaju, ne predstavljaju balast i ne presijecaju magistralni tok radnje. Iako ima pretjerivanja i ponavljanja, to je karakteristika epske poezije u cjelini, nema nemotivisanih pasaa koji bi bili sebi svrha. Avdo Meedovi je oigledno bio svjestan svog zadatka i misije koju treba da ima njegova pjesma (bar djelimino i bar intuitivno), jer je pjevao pred veoma zainteresovanim strancima koji su uz to plaali njegovo pjevanje i kazivanje, zato je u tokove svoje pjesme utkao sve vrline i specifinosti bonjake junake pjesme, ponajprije krajinice, i uveo manje-vie sve glasovite junake i sva mjesta, naroito iz Like, Bosne i Krajine, a nekima je, kao recimo od Oraca Talu (Budalina Tale) dao nove i znaajne osobine, koje prije u tolikoj mjeri u vezi s njim nijesu isticane. Od Oraca Tale je u bonjakoj epici poznat kao ekscentrna linost, to bi se narodnim argonom reklo nadrven delija ili naveden delija. On se drukije oblai od svih epskih junaka, drukiji mu je konjski pusat i oruje (drvena batina s hiljadu klinaca), ali je uvijek tamo gdje je najtee. Djeluje smijeno i groteksno, ludo je hrabar i postupa drugaije od ostalih, uglavnom na svoju ruku, zato su ga prozvali Budalina Tale. Ne krasi ga neka naroita pamet, mejdane ne dobija lukavstvom, ve sranou i junatvom. esto je surov i grub, po kratkom postupku presuuje neprijatelju. (Podaj Talu, pa podaj belaju, / Odmah Tale na kolac nabija) - kae se u jednoj bonjakoj pjesmi. Dok drugi uivaju u sjajnoj opremi i ukraenom oruju, u dobrim konjima i raskonom konjskom pusatu, on jae na goloj bedeviji, ili na samaru, pa ak esto, i u diobi plijena, iako je najsiromaniji meu druinom, i najhrabriji svakako, dobija najmanje. U pjesmi Izbavljenje paine Emine, u diobi plijena Tale dobija smijean i uvredljiv dar (Na planini iar dijelili, Dobrom momku lijepu djevojku, / A udovcu azgin udovicu, / Adu Talu krivonogu Maru, / Da mu Mara pia po samaru. (Lj. Rajkovi - Sa londe zelene) U eposu enidba Smailagi Meha od Oraca Tale dobija uz Smailagi Meha, maltene centralno mjesto, naroito u drugom dijelu eposa. Svima bonjakim prvacima Hadi Smail-aga alje pisma i zove u svatove, a Tala lino obavjetava. U ovom eposu Tale nije samo junak to karara nema, ve vojni strateg, koji se vjetinom rasporeda vojske i smislom za od262
gonetanje namjera neprijatelja, istie ak i iznad od Kladue Muja, koji je glavni komandant bonjake vojske: Savi Mujo ruke na srdace, / Pa zakuka: Leleh mene, majko, / Da onomad ne upitah Tala, / No da danas nama kuka majka, / Pa od danas taman do vijeka!" Tale nalazi naina, da kad uhvati Budimskog Vezira, natjera ga da kae gdje su kljuevi od riznica u kojima je blago koje je opljakao od naroda: Jali pare, murtatine, kai, / Il evo ti onog delat-bae, / S kojijem si nagonio turke! / Sluaj dobro, murtatine carski! / Da si blago na dobro dobijo, / Dobro bi se tebe povraalo. / No si blago na sablju dobio, / Na sablju ga meni poklonie. / Zna li, pao, kurva te rodila! / Zlo je za zlo, a dobro za dobro, / Ili blago, ili emer dado'. Iako je siromaan, i ne krije svoje siromatvo, Tale blago Budimskog Vezira dijeli po druini, i tu se ogledaju njegove etike vrline i vrijednosti. I kako rekosmo, Meedovi je tokom cijelog kazivanja ovog eposa na visini nasluenog zadatka, pa je u njega zastupio sve vrijednosti bonjakog etosa, linosti i epske junake iz razliitih vremena, ali je ipak naglasio najvee vrijednosti (sultana Sulejmana Velianstvenog - Osvajaa, Hadi Smail-agu i njegovog sina Smailagi Meha, brau Hrnjice, Muja i Halila, od Oraca Tala i druge bonjake prvake i epske junake, i nasuprot njih: Budimskog Vezira i ljutog turskog protivnika, Petra Denerala iz Karabogdana (Moldavije u Rumuniji) - smjestio u kontekst svoga eposa, za koji se, i pored toga to je i kazan za tako kratko vrijeme, ne moe rei da je improvizacija, ve prije svega rezultat pjesnikog nadahnua i uznesenosti, da u tom trenutku stvori tu verziju. Avdo Meedovi je svakako, kao vrstan pjeva-pjesnik njihovih pjesama dobro znao strukturu epskih pjesama, i uenik starijih guslara i pjevaa koje smo ve pomenuli, formule i kliee, koje treba popuniti sadrajima tradicionalnih pria. Na tom elementu je upravo zasnovana Parry-Lordova teza o pjevau pria, koja je sreno naen klju za uspjeno deifrovanje nastanka Homerovih spjevova Ilijade i Odiseje. A to je taj klju naen upravo u tradicionalnoj epskoj pjesmi Bonjaka Sandaka, nije sluajnost, ve neminovnost da se ouva ono to se nije smjelo izgubiti, a to je narodna svijest o sebi samom. U takvoj epskoj pjesmi bila je njegova nenapisana istorija, ugroena religija i nipodatavana tradicija, zato ju je uvao kao dragocjenost koja se mora nadograivati novim sadrajima i novim obimom. 5. ivi jezik Avda Meedovia "enidba Smailagi Mehe" Avda Meedovia ini ne samo prvo ve i temeljno djelo iz koga treba crpsti grau za rjenik maternjeg (bonjakog jezika), jer ni jedno drugo djelo ne sadri toliko jezike raskoi i bogatstva
263
Husein Bai
prilagoenog duhu i mogunostima naeg jezika, tim prije to se zna da je Avdo Meedovi umro, takorei nedavno, 1953. godine, i to je to ve tada bio jezik kojim se komuniciralo, dakle, ivi jezik koga su razumijevali njegovi sluaoci, bez rjenika i terdumana. Ovu injenicu moraju imati na umu budui jezikoslovci, pisci pravopisa i gramatika, jer jezik Avda Meedovia, bez sumnje, pokazuje siguran put u zlatonosnu jeiku icu koja vodi u zapretana jezika vrela, koja u spoju s jezikim inovacijama, ili "rastom jezika", figurativno kazano, daju mogunost irokog i bezgraninog jezikog izraza, to nije samo nacionalno bogatstvo naroda, ve i njegova zlatna sehara, tj. duhovna riznica, u kojoj uva svijest i znanje o sebi, ali i o svemu drugome to treba da zna. 6. Prva rije: "Boe nam pomozi!" Poinjui svoje grandiozno djelo od 12311 stihova, duine Homerove Ilijade ili Pjesme o Nibelunzima, Avdo Meedovi u pretpjevu nije posegao ni za jednim uobiajenim uvodom, tipa: "e sedimo, da se veselimo, / E da bi nas i Bog veselio, / Veselio, pa razgovorio!, kakvim inae poinju epske pjesme muslimansko-bonjake provenijencije, ve ga je primjerio sadrini koja slijedi. Prve rijei upuuje upravo Bogu, kao svemoguem i vrhovnom Tvorcu i zatitniku ljudskoga roda, koje Meedovi u skladnoj gradaciji svodi na ljudsku mjeru i sudbinu. Tu su u prvom redu sintagme: "svake muke", "muke ljute i dumanske ruke", "svakog hala i belaja", "zlog druga i nevjernog druga" i na kraju "u kui loe domaice", to je paradigma narodnoj poslovici "da kua lei na eni", da je to trajna i sudbinska vrijednost koja svaku uspjenu i zadovoljnu porodicu ini tvravom koja se brani od svekolikog zla i belaja koji nasre na nju. Posmatrajui nekoliko stotina sandakih epskih pjesama, kao i desetak najvanijih knjiga i antologija u kojima je sabrana bonjaka epika u cjelini, iako se moe podvesti pod takozvano "opte mjesto", ovaj pretpjev u Meedovievom navodu nalazimo u najrazvijenijoj, najivotnijoj i najsugestivnijoj slici priziva svemogue Boije pomoi u nadahnuu i stvaralakom inu koji je pred njim: Prva rije: "Boe nam pomozi!" Evo druga: "Hoe, akobogda." Samo da ga pominjemo esto, Pa e nama dobro pomagati, I od svake muke zaklanjati, Muke ljute i dumanske ruke, I svakoga hala i belaja;
264
Jer je gora od svakog belaja, Od zlog duga i nevjernog druga. Bie kie, rodie godina, Duan e se duga oduiti, A zlog druga nigda do vijeka, A u kui loe domaice, Od te nema gore kukavice... Iako uvodna pjesma ne nagovjetava radnju koja e se dogoditi, ona je, u stvari, sveano intonirana, svojevrsna oda Bogu i njegovim moima, ali je i ivotna mudrost: da nita nije vjeno i da sve prolazi. Ona je i pouka kako da se ovjek brani od zla. I u ovim stihovima je ukomponovan univerzalni nauk koji se vezuje za Boiju opomenu: "uvaj se sam, pa e te i Bog uvati!"...
265
Raid DURI POETOLOKA OBILJEJA ENIDBE SMAILAGI MEHA KAO EPA I Idejni smisao i motivacija epskoga pjesnitva jest u produkciji agona, ratnike borbenosti i strasti: u njima, i zbog njih se epske pjesme njeguju, da bi generacijama bile moralni uzor. Herojika i junatvo su najpoeljnija crta karaktera epskih likova, recepcije ili oekivanja epske publike. U vitekoj borbi, i u spremnosti da se viteki umre, jest idejna i motivacijska sr i sutina epskoga etosa, njegov hibris. U ovom je idejnom etosu bitna razlika izmeu Homerove Ilijade i enidbe Smailagi Meha Avde Meedovia. Ahejci naime predvoeni lukavim (ili perfidnim!) Odisejom pod izgovorom borbe za ljepoticu Helenu (otetu uvrijeenom Menelaju) napadaju, potom pljakaju Troju, prethodno prevarivi Trojance poklonom drvenim konjem u koji su sakrili najjae svoje ratnike! Rije je u etikoj osnovi o podmukloj prijevari, a ne o istinskom junatvu koje poiva na mejdanjenju i borbi protivnika voenoj pod jednakim uvjetima. U enidbi Smailagi Mehe ratniki voa i strateg bitke Tale Lianin zajedno sa 132.000 Bonjaka poput kurban-rtve izloen je izmeu dvije vatre: topnitva Petra generala na rijeci Klimi, i topnitva turskoga vezira sa budimskih zidina. Tale naime sa svojim Bonjacima nema izbora: on mora hrum uiniti da bi makar dio Bonjaka kroz ljutu borbu preivio! Bez ehidstva i gaziluka nema ni njemu ni Bonjacima uzmicanja! Upravo se u ovim, po ivot odluujuim momentima, otkriva umjetnika mo pjesnika Meedovia: u inae razvuenu fabulu, za svaki epos karakteristinu, u tim odluujuim momentima, vanrednim umijeem i snagom sintetikoga razmiljanja, u svega est stihova sintetizira ukupni etos junatva Bonjaka, njegovu motivaciju u Bogoljublju, dinu i imanu, u anu sultana, poradi ludog sibijana i rad nae zemlje i vatana:
267
Raid Duri
I rad Boga da izgubi glavu I rad turskog dina i imana, Porad ana naega sultana, Radi naeg ludog sibijana, I rad nae zemlje i vatana. (Stihovi 10166-10172; Na ovom mjestu i ovom referatu citirani su stihovi preuzeti iz izdanja epa enidba Smailagi Mehe, priredio Enes Kujundi, Bosanska rije Wuppertal 1994). Nigdje u bonjakoj epici kao u ovih pet deseteraca nije tako pregnantno zbijen herojiki hibris u kojem su postajali ehidi, raale se gazije. U sreditu je ovoga etosa pravo na ivot. Ovo je pravo neodvojivo od islama i bosanskoga domoljublja. To su temeljne vrijednosti za koje se ivoti polau. Ovdje je herojiki sumarum epa, njegova i estetska i etika kruna. U njima su sublimirani motivi sadraja, smisla i svrhe bonjake povijesti u Osmanskome Carstvu. Usljed toga je etos Tale Lianina ovdje istinskog junakoga hibrisa. Odisejev etos i etos njegovih Ahejaca u epizodama sa konjem trojanskim, vrlo je sumnjive etike vrijednosti. Epsko-herojska tema enidbe uvjetovane junakim inom, jest jedan mitski sklop, arhajski koliko i ljudsko drutvo. Sutina je ovoga mitskoga sklopa u agonu uvjetu opstojanja i opstanka. U ovoj biolokosocijalnoj karakteristici ovoga mitskoga sklopa, razlike nema izmeu Homera i Avde Meedovia. U ovom su mitskom sklopu, u njegovu etikome segmentu, u generalnom etikome smislu, hrvatske bugartice i junoslavenska muslimanska epika, u odnosu na hriansku junoslavensku epiku, blie klasinoj i vitekoj srednjovjekovnoj epici. Ovu je tezu serioznije, i hronoloki prvi u junoslovenskoj folkloristici dokazao Tomo Mareti u monografiji Naa narodna epika, Zagreb 1909. Za argumentaciju navedene etike paralele bitno je dodati injenicu da idejna motivacija epske pjesme u pravilu pretpostavlja i zavrava smaknuem, ubistvom, smru slabijeg, nespretnijeg. Ovaj psihiki i fiziki surovi i neminovni ishod, prouavatelji epskoga etosa ne bi smjeli ispustiti: estetika uasa sastavnicom je folkloristike i usmenoepske knjievnosti uope. enidba Smailagi Mehe je u svojoj strukturi, u logici siea, i po nainu oblikovanja jedinstveno djelo. Tezu je mogue dokazati sa vie argumenata oprimjerenih na poetolokoj teoriji epa. Izdvajam samo jedan: idejno-motivacijsku cjelovitost epa koja je ostvarena kroz princip etnokonfesionalnoga zajednitva Bonjaka. Rije je naime o centralnom motivu Bonjaka da kroz borbu preive, da borbom izvojuju pravdu i ast. Sve to je u pitanje doveo izdajnik interesa Bonjaka i sultana ve268
Poetoloka obiljeja enidbe Smailagi Meha kao epa
zir murtatin u Budimu. Ovaj motiv etnikoga zajednitva izdvajam kao argument za siejnu cjelovitost epa i usljed injenice to je junoslavenskomuslimanska epika bitno regionalnoga karaktera: na njen ukupni karakter bitno su djelovale povijesni i zemljopisno-prostorni faktori. enidba Smailagi Mehe je u tom smislu jedan izuzetak jer u svojem centralnom motivu spaja interese butum Bosne, Hercegovine i Sandaka, svu bonjaku vojniku mo (132.000 ratnika) sastavlja pod Budim gradom. Ovdje e se poloiti ispiti kolektivne nacionalne zrelosti. Samostalno, bez turske pomoi, kao i u boju Bonjaka protiv krana pod Banjomlukom 1737. godine. Ep enidba Smailagi Mehe je po mnogim karakteristikima sumarum usmenoepske poezije Bonjaka. U tom su smislu epizode okupljanja Bonjaka u polju kanjikom, sa detaljnim opisom njihove odjee, oruja i junakoga dranja, sa detaljnim opisima vanjtine i karaktera najopjevanijih junaka u Bonjaka, (Muje i brata mu Halila Hrnjice napr.) zatim po emfatinoj inspirativnoj snazi, i po opem utisku herojike, jednako umjetniki snani kao i Homerovi opisi heladinih kostolomaca Ahejaca (Ahileja i Hektora napr.) ispod Troje. Vanjski i psiholoki opisi su u Meedovia kao i u Homera, jednako proeti ivim zanosom i herojikom ratnitva: u njima Avdo istinski merai. Vjerujem da je samo Avdo mogao satkati tako jedinstvenu kreaciju, sa epizodom okupljanja ratnika, koja je u isti mah epski razvuena (sa blizu 3000 stihova) i zbijena, jeziki stegnuta kao drama. (Stihovi 6479-9310; 9366-9409). Motiv okupljanja ratnika u sebi objedinjuje i sumira najpoznatije bonjake epske junake i povijesne linosti, opisuje ne samo njihov vanjski izgled nego i njihove najbitnije karakterne crte, evocira njihovo porodino porijeklo, njihovu socijalnu i politiko-vojnu ulogu u Bosni. Po dubini utiska u opisu ratnika Bonjaka podno Budima, ovaj ep nimalo ne zaostaje od Homerovih opisa ahejskih ratnika ispod zidina Troje. (Uporediti stihove: 8010-8022; 9393-9409). Halil Hrnjica Avde Meedovia ljepotan je jednak Homerovu Parisu. (Uporediti stihove 8699-8715). Mujo je poput Homerova Hektora, posebice u stihovima 8605-8615. A Tahir-aga Lianin nema Homerova parnjaka: on je jedan i jedinstven. Njega je pjesnik opisao u epizodama od 9.050. do 12.312. deseterca! Svojevremeno je ezdesetih godina folklorist Tvrtko ubeli poredio Tali Homerova Tezeja usljed Tezejeve malodunosti i svadljive naravi. U osnovi je to pogreno poreenje, jer Tale ni u jednoj pjesmi, pogotovo u ovom epu nije maloduan ve je haran, istrajan ratnik, i glavni strateg kanjike bitke. Kao u Homerova Odiseja, i od Tahir-age svi ratnici ekaju na njegov tertib strategiju boja. Mudrost i lukavost su vrline koje krase i Tahir-agu i Odiseja: njima se oni izdvajaju od svih
269
Raid Duri
ratnika. U psiholokom oblikovanju Tale Lianina pjesnik slijedi viestoljetnu narativnu epsku tradiciju Bonjaka o jedinstvenom goropadnosmijenom deliji i bekriji, ugraujui u ovoga kominoga anti-junaka (Hatida Krnjevi) rezon, opreznost, pravdoljublje i vitetvo prefinjene vrline koje se stjeu kroz muno ivotno-ratniko iskustvo, a kojih je inae u epskom svijetu najmanje. Tim vrlinama Tale Lianin nadmauje sve bonjake ajane, posebice njegovim briljantnim stratekim umom. Tale je u bonjakoj epci uope, posebice u ovom epu krojitelj epskoga etosa i pravde. U ovom epu Tale je istinska sinteza narodne etike. Kroz njega je bonjaka raja izrazila mjeru za ast, potenje i pravdu. Po svemu sudei, Tale je Lianin alter ego naega pjesnika. U ovom epu on je od svih ratnika najdublje svjestan krvave cijene pravde i slobode. Tale je mjera zajednike bonjake ratnike svijesti i savjesti. Svjestan je vlastite odgovornosti spram njemu povjerenih ivota ratnika. Stoga je njegova svijest i savjest, i ukupno ponaanje u skladu sa ogromnom odgovornou. I usljed toga svaki njegov potez djeluje promiljeno, ratniki odluno i srano. U njemu nema ni traga epski uobiajene hiperbolizacije, idealizacije niti nadnaravnosti, koje su, inae, ope mjesto u psiholokoj karakterizaciji ratnika u hrianskoj junoslavenskoj epici. Tale je u velikom halu i belaju iz kojih se samo prolivenom krvlju moe izbaviti. U procipuda izabere izmeu zla i gorega, kada murtat era, a dumanin eka, kada je napred more, a nazad jo gore, (10080. i 10079. stih) oajni Tale Ibrahime e njemu svojstvenom ironijom komentirati nepromiljeno prihvatanje ponude vezira murtatina, sa rezultatom produljenja svatovskoga veselja. Naime, na pitanje Cifri Hasan-age kakva se to tamna magla uz rijeku Dunav vue, Tale mu besjedi crnom ironijom: Hasan-aga, nit je ona tama, Jadan da si, nit je od oblaka, Niti Klima niti njeno ilo, Pred zoricu maglu isturila. No kai Muju i begu Likome Ono se je zagrijalo vino Ono to smo pili kod vezira, Pa je sade duman isturilo Od Dunava zu cijelu Klimu. Ono mu je stima od vezira ........................................... Da nam natrag nema povraanja, A naprijed nema koletanja. Ona tama to je preda nama
270
Ona tama nije od dumana, No je ona tama od hajvana! Sve iz nodri Petrovije ata. (9947-9958; 9969-9974) Jednonedjeljno produljenje svadbe rezultiralo je dolaskom i utvrenjem topnitva Petra generala na rijeci Klimi. Odstupnice nema. Citirana stilska figura ironije rijetka je pojava usmenog izraza uope, dokaz pameti i mudrosti Tale Lianina. Valja naime misaono sazoriti da bi se pojmila Talina ironina besjeda, njen gorki paroksizam. Talina besjeda djeluje poput crnoga vina kojeg mahmurni ratnici u sabah u sebe moraju saliti, da bi k sebi doli! Tale je dubinski znalac ratnike psihe: njegova besjeda ratnicima neposredno pred odluni sraz, jest akmak na kresivo iz kojeg e planuti ratnika herojika - najvia vrijednost u junakome svijetu. Lukavi, u kreevlju ogrezli Tahir-aga je svjestan da se klin klinom izbija. Ratnika strast zaiskrila je i rasplamsala se u krvi, u njenu emeru. (Besjeda Tale Lianina ratnicima pred odluni boj: stihovi 10.320-10.338). Poslije strahovita sraza bojovnika, slijedi poetskolirski prizor sabahzore koji po dubini estetskoga utiska malo da zaostaje u paraleli sa homerskim opisom ruoprste zore ispod zidina trojanskih. U oba pjesnika su u prelijepoj slici raanja sabah-zore ratnici toliko iscrpljeni da nema nikoga da zoru ugleda. (Uporediti stihove 9850-9877). II U drugom dijelu referata konkretnije prezentiram poetoloka obiljeja enidbe... kao epa. Najjednostavnija definicija epa je kao knjievnoga anra u kojem se opirno i u detalj opjeva jedan cjelovit ali ne i sadrajem jedinstven junaki dogaaj iz prolosti. Struktura epa sadri zbivanje i junake koji djelaju u zajednikom vremenu i prostoru. Zbivanje pjesnik opjeva publici kao logiki povezanu i relativno jedinstvenu radnju. Oblikovanje epskog siea poiva na tzv. epskoj formuli (A. B. Lord) kao modelu usmenog izraza, koji se, kao relativno ujednaena cjelina teksta, ili ponavljajua cjelina (priblino istoga) teksta, viekratno ponavlja. Formula je gotov opis ili model koji je nastao kroz usmenu tradiciju. U formulu daroviti pjesnici unose vlastite detalje, ire i bogate ovaj model usmenog izraza na svoj nain. Na formuli izrasta i nastaje usmena tradicija i njena poetika. U epu enidba... karakteristino je autorsko bogaenje formule opisom ruha i oruja raskonim katalozima, to je inae karakteristika muslimanske u kontekstu junoslavenske epike. (Karakteristini stihovi 6479-9310). U oblikovanju enidbe ... koritena su ista ili slina poetika sredstva kao i u drugih epova. Pomenuta formula naime omoguava
271
Raid Duri
pjesmotvorcu da relativno fiksirani tekst djelomice mijenja i dograuje opisima, proirivanjem siea umetanjem epizoda i digresija. Formula je i baza za episiranje. I Avdo je Meedovi poput Homera koristio pomenute formule koje je u sie ugraivao jednako kao to zidar malterom povezuje cigle pri zidanju kue. Duljenje siea - sredstva u oblikovanju kompozicije koristi jednako i Homer i Avdo proirenim opisima i dugim katalozima. Meutim, nijedan od obojice ne oblikuje kompoziciju prostim proirivanjem, ve je ovo proirivanje relativno stvaralako, kreativno. I ono je logiki povezano. I Ilijada i enidba ... oblikovani su stvaralakim proirivanjem siea. U njima svaka scena i epizoda jesu logiki smiljeno ugraeni u idejno-motivacijsko jedinstvo epa, u njegov sie kao organiku cjelinu epa. Ovu je tezu mogue dokazati sa vie primjera. Ep je naprimjer mogao zavriti pobjedom hriankih ratnika u polovini desetog pjevanja. Pritom meutim ne bi ostao idejnomotivacijski cjelovit. Pjesnik naime ovdje uslonjava radnju, ne radi njena prostog proirenja, ve da izgradi idejnomotivacijsko jedinstvo epa. Ovo jedinstvo inicira Tale Lianin, a ostvaruju ga svi ratnici kroz boj protiv murtat vezira budimskoga. Naime, neposredno poslije boja protiv hriana Petra generala, Tale osvjeuje Bonjake da je stvarni uzronik njihove izgibije budimski vezir. Izranjivani i ojaeni ratnici odbijaju Talin rezon, no ovaj ratnik najodgovorniji za pravdu (!) uspijeva ih privoliti na presudnu bitku protiv vezira. Time je zadovoljena pravda vrhunski univerzalni princip, temeljni idejni motiv epa, univerazalni motiv ratnike epike uope. Karakteristini stihovi za navedenu tezu su 11120 -11140. Kroz objektivno oblikovanje karaktera glavnoga junaka Tale Lianina u drugom dijelu epa, ostvarena je ravnotea izmeu nunoga nivoa epske idealizacije i poetskoga realizma. Na ovom skladu poiva svako vrijedno epsko i uope umjetniko djelo. Taj je sklad pretpostavka estetskoga dojma, njegove magije, umjetnike uvjerljivosti. Talinom strategijom ostvarena je i druga vojna pobjeda zaslueno kanjavanje vezira i njegovih kadija u Budimu. Pjesnik pritom otkriva bunarsku dubinu Taline pameti, u konstataciji da je vlast prokletinja ljudska. Tale poprijeko presuuje veziru i njegovoj tevabiji, sa obrazloenjem da su toliko zgrijeili, da ih je luksuz slati na pravdu sultanu u Stambol. Lukavi i iskusni Tahir-aga pored toga je uvjeren da bi murtati u Stambolu omoguili veziru da izmigolji iz ruku pravde i zasluene kazne. (Karakteristini stihovi 11650-11662). Dosljedna idejno-motivacijska loginost svojstvena je i zavrnici epa, u formi krvava mahzara Bonjaka. Njome pjesnik sumira povod, sadraj i posljedice sukoba. Sultan Sulejman uzvraa svojim mahzarom, njime zahvaljujui Bonjacima zbog njihova ratnikoga pregnua
272
u ouvanju Carstva. U mahzaru sultan poruuje da Bonjaci sami sobom pae postavljaju, a njihovu e vlast prvo vezir, potom sultan potvrditi. To je motivacijska zavrnica epa, koja se stoljeima podudarala sa relativnom politikom autonomijom Bosanskoga paaluka u Osmanskom Carstvu. Najbitnije poetoloko obiljeje epa kao anra jest jedinstvo njegova siea. Ono se ostvaruje jedinstvom poetske ideje i motiva, nunou vremenskoga i logikoga slijeda dogaanja, relativnom ogranienou prostora, pomenutom formulom, i epskom tehnikom pripovijedanja. Epska tehnika proirenoga opisa mono je stilsko sredstvo i u enidbi ... i u Ilijadi. Za ep enidbu ... za ovaj oblikotvorni postupak su karakteristine epizode poziva u svatove, posebno naprijed pomenuta epizoda sa Talom Lianinom od blizu tri hiljade deseteraca! Proireni opis Meedovi koristi za izgradnju siejno vie relativno samostalnih epizoda. Izdvajam jedan primjer: svim junacima po Bosni stari Smailagi odailje epski uobiajene pozive u svatove (tj. u rat!) knjigom, no jedino Tali u Oraac stari Smailagi upuuje svojega linoga posrednika - specijalca kavaz Huseina. Time mudri ihtijar Tali iskazuje osobito potovanje. Iskusni Smailagi zna da je Tale vrlo osjetljiv na svoju junaku reputaciju, na nam kojeg je tekom mukom kroz ratna ograja zavrijedio. Husein je prethodno od starijih pripreman kako da uhori Talu, znanog ljutog Krajinika, da ga privoli da bude svat, da krene u rat. Epizoda Husein Talina eglen-muhebeta obujma je prosjene junoslavenske epske pjesme, zaprema od 7150. do 7473. deseterca. Nakon par dana putovanja od Kanjie do Talina Oraca, Husein dospijeva pod Talinu bukovom sohom poduprtu avliju. Kavaz se ne usuuje u avliju unii, no Talu spolja zaziva. Tale mu se odaziva kako to dostoji junaku njegove reputacije viteki: Ko me otud zove sa sokaka ? Ja nijesam oban kod ovaca No sam gazi aga Tahir-aga, Sablju ostrim, spremam se za rata! (7360-7364) Slijedea epizoda, sa prethodnom smisleno povezana, opisuje doek golotinje Tala junaka koji od svih zadnji (!) i na poslijetku prispjeva u svatove Mehmedu Smailagiu. Golotrbi Tale kao dilit upada meu sabranu gospodu. Plemii ostaju zblahnuti pred ovom goropadnom pojavom. Stari Smailagi ih upoznaje sa ovom spodobom, koja e im kasnije glave spasiti. Epizoda Talina prijema u visoko drutvo obujma je prosjene junoslavenske pjesme od 9049. do 9310. stiha.
273
Raid Duri
Kao i u drugim epovima, i u enidbi ... pjesnik komponira tekst i izgrauje njegov sie epskom tehnikom kontinuiranoga naizmjeninoga napredovanja i zastajanja, sa stalnim dopunjavanjem novim detaljima. Novim detaljima pjesnik vodi sie od polazne take ka zavrnici. U ovoj tehnici episiranja i Meedovi koristi retardaciju tj. usporavanje kao model kontinuiranog odlaganja konanoga rjeenja i zavretka pjesme. Motivi retardacije smisleno se povezuju u glavni tijek radnje, u jedinstvenu kompoziciju epa. Motivi se povezuju i usmjeruju ka razrjeenju napetosti. Napetost pjesnik kontinuirano gradi i graduira, pritom odlaui razrjeenje sve do epiloga. U oblikovanju odlaganja razrjeenja, i Meedovi i Homer koriste usmeno izgraena stilska sredstva usporavanja radnje i odlaganja zavrnice. Najee su to u sie umetnute epizode, umetnute scene i digresije. Njima sie udaljuju od konanoga razrjeenja. Za oblikovanje siea u enidbi ... je karakteristina epska tehnika ponavljanja. Svako ponavljanje se naime proiruje novim detaljima, kako u opisu dogaanja, tako i njegovih uesnika. U tehnici ponavljanja dolazi do izraaja umna mo i stvaralaka mata snano do izraaja. Evo nekoliko izdvojenih primjera tehnike epskoga ponavljanja: opis sedla od merdana (stihovi 794-805), viekratno nastojanje Mehmeda Smailagia da junatvom dokae da je dostojan asti alajbega: stihovi 366-374; 430-458; 1162-1199. Ponavljanje u pravilu pjesnik bogati novim detaljima, time ga proiruje. Na novoopisanu scenu prenosi se osobina prethodne, ova se obnavlja u relativno novom kompozicijskom i motivacijskom sadraju. Ponavlja se napr. opis junaka, produbljuje se pritom njegov karakter. Takvim proirenim ponavljanjem iri se obujam siea, dogaaj i njegovi sudionici postaju stvarniji. Pored epske tehnike proirivanja, kompozicija enidbe... graena je najee opirnim epizodama. U epu epizode zapremaju prosjeno par stotina stihova. Epizode kao kompozicijski relativno samostalne cjeline svoj smisao ostvaruju u kontekstu idejne, motivacijske i siejne cjeline epa. Stil i epska tehnika u enidbi ... bitno se razlikuje od stila i epske tehnike koji se primjenjuju u oblikovanju kompozicije i siea jedne epske pjesme. Epska pjesma u pravilu opisuje jedan dogaaj, sa izuzecima u krajikoj bonjakoj epici sa paralelnim sieima, tzv. udvojenim radnjama, katkad utrostruenim radnjama, koje se slijevaju u jedinstven siejni i kompozicijski tijek. U enidbi ... je radnja veoma razuena i razvijena brojnim dogaajima. Ovi su dogaaji graeni naprijed navedenom tehnikom ponavljanja, digresijama, proirenim opisima. Epska pjesma u pravilu stremi vrhuncu ili poanti dogaaja. U svakom epu, pa i u enidbi Smailagi Meha dogaaji se niveliraju, relativiziraju: u njemu su bitnije situacije no sami dogaaji. U epskoj je pje274
smi radnja dramatski zbijena, a radnja u enidbi ... ima unutarnju mirnou. Kompozicija prosjene epske pjesme je poput planinske rijeke. Kompozicija svakog epa i enidbe ... je poput monoga Dunava: njegova je dramatika u jedva prepoznatljivim virovima. Sie epa u nama izaziva doivljaj cjeline i cjelovitosti. Zavrenosti onoga tipa kao da su se u njegovu maticu slile planinske rijeke, u matici rijeci se smirile. Procesu nastajanja ovoga epa prethodila je viestoljetna usmena tradicija, sa obujmom pjesama od vie hiljada stihova, sa epskom tehnikom oblikovanja siejno komplicirane kompozicije. U toj kompoziciji je usmenom tradicijom izgraen tzv. kieni stil (A. Schmaus). Istovremeno je usmeno oblikovana ceremonijalnost ove epike (M. Murko). Na sve to utjecala je islamska duhovnost koja je u episiranju, prerastanju pjesme u epos, imala bitnu posredniku ulogu. Nijedno meni poznato objavljeno epsko djelo junoslavenskih muslimana nema kao ovaj ep takvu irinu i dubinu zahvata u povijesno-junako bie ovoga etnosa. I ni u jednom kao u ovom ne vrhuni kolektivna odlunost da se ratnitvom izbori pravo na pravdu, i pravo da se kroz borbu preivi. Pripovijedanje u epu odlikuje irok i smiren ton. Ono je obiljeeno emotivnom distancom i objektivnou. Distanciranost pjesnika meutim ne znai beutnost, suzbijanje emocija. Svaki je ep proet neskrivenim simpatijama pjesnika. Njih najee imenujemo epskim lirizmima. Herojski etos u epu nastaje na hrabrosti, sranosti, u borbenoj vjetini i vitekim dranjem pojedinca ili kolektiva. Po nepisanim pravilima, protivnici moraju borbu voditi po obostrano ravnopravnim junakim pravilima, po ravnopravnim uvjetima za obje strane u boju. Junatvo u Homerovoj Ilijadi nastaje i odvija se u znaku odbrane dostojanstva Ahejaca i Menelaja, jer su njima Trojanci oteli ljepoticu Helenu. U enidbi ... junatvo nastaje u etikoj potrebi Smailagina sina Mehmeda da stupi u svijet ratnika, da stekne ratniko iskustvo prije nego to se oeni, odnosno da zaslui ljubu junakim inom. Potom da kazni izdajnika - vezira budimskoga. Etos i Mehmeda Smailagia, i u drugom dijelu epa Tale Ibrahima izrasta iz etike norme da pravda bude zadovoljena. Idejno-motivacijsko i siejno jedinstvo kroz logiku povezanost svih elemenata strukture teksta jesu bitna obiljeja epa uope i enidbe Smailagi Meha. Uvjet za oblikovanje epa uope i ovoga epa je memorija sastavljaa, tj. takav raspon pamenja u kojem e svi elementi epske strukture biti misaono povezani u jedinstven sie, sa jedinstvenom motivacijom i psihologijom likova. Svaki elemenat epske strukture u enidbi Smailagi Mehe utkan je u cjelinu epa kao jedna nit u tkanje ilima. Drugo, naprijed pomenuto jednako bitno poetoloko svoj275
Raid Duri
stvo svakog epa jest u ostvarenju sklada i mjere izmeu neophodne etike idealizacije i ivotne realnosti. Ovaj umno i estetski visok zahtjev ostvaruju pjesnici u kojih je sugestivna pjesnika rije uvijek na tanahnoj mei izmeu mitosa i stvarnosti. Jedan od takvih je i pjesnik Avdo Meedovi. U treem dijelu referata sintetiziram znanstveno najbitnija poglavlja monografije Mrtva glava jezik progovara autora Zlatana i Marine olakovi-Rojc kroz kontekst dijalektikoga suodnosa mitski i tematski sklop, sa mojim kratkim dodatkom o poetolokim obiljejima kompozicije (sastavljanja siea) u epskousmenoj tradiciji, o kompoziciji - najbitnijem segmentu epskousmene poetske strukture. III Monografija Mrtva glava jezik progovara (Podgorica 2004) bitan je novum u prouavanju usmene knjievnosti, tradicionalne kulture uope. U monografiji olakovi iz magijsko-mitskih vrela tradicionalne kulture izvodi i analizira estetsko-poetoloke i stilske osobenosti junoslavenskomuslimanskog eposa. Sa jakim razlogom ponavljam da je monografija bitan iskorak u znanstvenoj disciplini o usmenoj knjievnosti, posebice u prouavanju bonjake epske pjesme. U tu svrhu podastirem nekoliko argumenata. Metodologija prouavanja u monografiji je interdisciplinarna, i objedinjuje tradicionalni i suvremeni postupak u sabiranju i biljeenju usmene grae. U olakovievu sluaju je ovaj postupak inovantan kroz primjenu audio i video zapisa, koji vjerno i precizno biljee sutinu procesa nastajanja usmene mitotvorbe. Sve do novijega vremena takvu autentinost prirode usmenoga pjesnitva nije bilo moguno zabiljeiti. Rije je o filmskim zapisima video kamerom i profesionalnim kasetofonom (!) u trajanju od desetak sati, to je zasada jedini filmski zapis cjelovitih bonjakih epskih pjesama. (13) Filmski zapisi epskih pjesama Murata Kurtagia (1914-1999) sainjeni su izmeu osamdesetih i devedesetih godina. Oni prouavateljima usmene mitotvorbe omoguuju da rekonstruiraju njen oblikotvorni proces, sutinu njena nastajanja, sutinu usmene poetike uope. Time je za znanost o usmenoj knjievnosti brani par olakovi otvorio iroka vrata kroz koja se ulazi u kuite bia usmene mitotvorbe. U monografiji se problematizira sadraj i karakter tradicionalne mitotvorbe kroz njenu mitsku strukturu, po kojoj je usmena knjievnost zasebna disciplina u odnosu na pisanu, i prema kojoj je ona spoj mita i mitologije, folklora i etnologije. Usljed toga u monografiji je ujedinjen strukturalistiki, (neo)mitologijski i folkloristiki metod prouavanja usmene mitotvorbe. Njihov spoj po olakoviu treba rezultirati esteti276
kim pristupom pod kojim on podrazumijeva istraivanje individualne prie, njenog mitskoga sklopa, da bi se utvrdilo ono to razlikuje mnogo individualnih tj. istih pria. Pretpostavka za mitsku priu, njena sutina je po olakoviu njen tradicionalni karakter, da je nastala usmenim putem, bez utjecaja pisanoga teksta. Pritom olakovi sa razlogom kritizira sve sakupljae, od brae Grimm i Vuka S. Karadia, koji su na nedopustiv nain mijenjali usmenu mitotvorbu, usljed ega danas nema mnogo zbirki u ije se tekstove moe pouzdati kao istinske primjere tradicionalne tvorbe. (435) olakovi nastoji razjasniti centralni fenomen usmene mitotvorbe: dijalektiki suodnos individualne mitske prie uklopljene u mitski sklop ili mitsku strukturu, u koju svaki usmeni stvaralac smjeta individualnu priu. Za ilustraciju ovog suodnosa mitskousmenog, relativno usmenoshematskog i individualnostvaralakog relativno kreativnog pri oblikovanju usmene mitotvorbe, olakovi navodi klasini mitski sklop na temu osvete poginulih roditelja u Sofoklovoj Elektri. Pritom izvodi zakljuak da je ovaj mitski sklop sa temom osvete poginulih roditelja gnijezdo ili neophodan ram, okvir sa mitskom pozadinom, u koji individualni tvorac re-kreira priu koju je tradicijom naslijedio. ... Ali mitski sklop ne moe biti glavni nosilac smisla individualne prie koja se u njega smjestila. Mitski je sklop gnijezdo, obitavalite mitske prie. S druge strane, individualna pria postaje mitska samo ukoliko se smjesti u mitski sklop, jer njime zadobija mitski oblik i mitsku pozadinu. (435) U monografiji je definiran mitski sklop kao tematski sklop koji nastaje i sastoji se iz epskih pria (enidbe, osloboenja, povratka junaka ...) njihovih smislenih cjelina koje zovemo tematski sklop. Pritom je bitna slijedea sinteza: Tradicionalni tvorac mitske prie tvori svoju priu kombinacijom tematskih sklopova, a ne od teme do teme, kako se ini usmeno-formularnim istraivaima. (...) Tema jest ponovljeni obrazac zbivanja, odnosno prema Lordovoj definiciji koja se usredotouje na herojsku epiku, element naracije ili opisa koji se nanovo pojavljuje. (recurrent element of narration or description) Prema Parryju, teme su jednostavne, ukrasne, bitne i sporedne. (435, 436) olakovieva prouavanja dokazuju da neke teme i tematske sklopove pjesnik tvori slobodno, a da se neki pojavljuju u gotovo potpunom istovjetnom obliku, te da u ovom posljednjem, tzv. okamenjenu obliku tema i tematskih sklopova ne lei smisao pjesme niti smisao mitskoga sklopa. (436) Dijalektiki suodnos mitski tematski sklop olakovi ilustrira rakovima lutalicama koji na neko vrijeme nastanjuju prazne koljke, a zatim sele u druge. Rakovi su tematski sklopovi. Mnogi od njih mogu nastaniti, jedan za drugim, jednu te istu koljku, ili
277
Raid Duri
putovati od jedne do druge. Tematski sklopovi takoer s vremenom postaju koljke. Tad u njima obitava neki rak i oni predstavljaju njegov mitski sklop i mitsku pozadinu. Naprimjer pria o opsadi moe imati mitsku pozadinu odsutnosti svetoga heroja (Kurtagievo Osvajanje Bagdada), a pria o tome kako je heroj bio maknut iz ovoga svijeta u podzemni moe imati mitsku pozadinu opsade (Kurtagiev Katalferman na erzeleza.) Mitski sklop treba poimati kao okamenjeni tematski sklop. Mit jest neto to ne opstoji drugaije ni drugdje nego samo u svom oformljenju, utjelovljenosti. Mit jest dua prie, sama njena psiha, i jest sustav prie, kako mudro ree Aristotel. (436) Mitotvornost tradicionalne usmene prie olakovi argumentira estetskom analizom bonjake epike, na primjeru od etrnaest epskih pjesama na temu katal-fermana, dokazujui da su pjevai istu individualnu priu (!) smjestili u razliite mitske sklopove. (437) olakovi argumentira da su V. Propp, C. Levi-Strauss i M. Perry utrli teorijski put saznanju u postojanje mitskih sklopova (struktura), njihovih sastavnih dijelova (tema, formula), i naina na koji se ovi dijelovi vezuju (kroz sheme, motivske i tematske sklopove). Po njima mitska pria ima zajedniki tvorbeni, usmenotradicionalni diskurs, vlastitu kompozicijsku, motivsku i tematsku strukturu, prepoznatljivu mitsku shemu, obrasce, formule, u kojima prebiva smisao i znaaj tih tvorbi. Svaka je meutim mitska pria protejski multiformna mnogooblina. Po olakoviu slabi mitotvorci nisu u stanju tvoriti logiku priu. Najvie to postiu je dobra tvorba neke teme (napr. opis oruja ili ljepotice). Samo suvereni vladari tradicionalnoga umijea stvaraju svoje vlastite kompozicijske sheme, koje tokom svog ivota ispunjenog umjetnikom tvorbom stalno usavravaju. (446) Navedenu sintezu olakovi dalje teorijski ne produbljuje. Bitno je meutim da je u osobenom nainu komponiranja prie (446) jo jednom nam otkrio pravac estetskog prouavanja usmene knjievnosti kroz nain individualnog oblikovanja svake prie ponaosob. Zato u olakovievoj tezi dodati moja poetoloka stajalita o kompoziciji kao najbitnijem elementu strukture usmene mitotvorbe, ijom rekonstrukcijom otkrivamo u emu je sutina usmene tvorbe, i u emu je sutina tvorenja svakoga pjesnika ponaosob. Cilj savremene znanosti o usmenoj knjievnosti je upravo rekonstrukcija ove sutine. U postupku oblikovanja siea, u nainu izgraivanja epizoda, digresija, retardacije ... krije se naime sutina individualno-tvorakog karaktera usmenog pjesnika. Razaznati nain komponiranja pjesme jednoga siea, znai otkrivati varijantnost pjesme, individualitet njena tvorca. Kompozicija je kima ili armaturni dio usmene mitotvorbe, najsigurniji segment u rekonstrukciji individualizacije usmene tvorevine. Svi su drugi segmenti
278
strukture jedne usmene tvorevine podloniji usmenoj (!) promjeni. Postupak rekonstruiranja komponiranja pjesme mogue je primijeniti na sve pjesme jednoga pjesnika, na varijante sa istim sieom, na mitske sklopove, na epsku tvorbu na etnokonfesionalnoj opoj ili komparativnoj razini. U tom smislu korisno je uporediti prvo poglavlje u ovom referatu u kojem su prezentirana poetoloka sredstva i epska tehnika oblikovanja epa enidbe Smailagi Mehe. Za jednoga je mitotvorca komponiranje najkompkleksniji izazov: u procesu komponiranja pjesnik neposredno pred publikom, i u velikoj brzini, (!) gradi stihove kombinirajui nauenu usmenotvorbenu tehniku od svojega uitelja, sa vlastitim umijeem komponiranja i episiranja. Pritom su mu formulaina usmena sredstva oblikovanja od koristi, ali ne i izdane koristi: svaki mitotvorac sam mora pjesmotvoriti tj. komponirati kao to zidar mora ciglama kuu sazidati. Ovom smo kratkom dopunom dospjeli do sintetike ocjene navedene monografije naunika Marine Rojcolakovi i Zlatana olakovia. U etvrtom poglavlju referata sumiram olakovievu studiju Homer - or Huso ili Avdo, rapsod ili aed? Studija je objavljena u Almanahu 27-28, Podgorica 2004, 47-69. U studiji je naime rije upravo o naprijed komentiranom savremenom nainu prouavanja usmene mitotvorbe individualnom rekonstrukcijom komponiranja siea na primjeru jedne pjesme ili pjesme istoga siea (!) kod dvojice pjesnika Murata Kurtagia i Avde Meedovia. Mojom ocjenom produbljujem naprijed komentirani poetoloki segment komponiranja siea i kompozicije u usmenoj mitotvorbi uope, i osporavam neke teze u navedenoj studiji. IV Ocjena olakovieve studije Homer or Huso ili Avdo, rapsod ili aed sa aspekta komponiranja epskoga siea Na temelju navedenih naela epske usmene mitotvorbe u prethodnom poglavlju komponiranjem siea dijalektikim spajanjem mitskoga i tematskoga sklopa (tradicionalnih i relativno slobodnih segmenata usmene strukture), osporavam temeljnu hipotezu Zlatana olakovia da je pjesnik Mumin Ramadanovi Vlahovljak rapsod ili istinski mitotvorac, a njemu naporeeni Avdo Meedovi da je aed ili rekretaor usmene tradicije. Odnosno da Avdo Meedovi, kao ni Homer, nije autentini sljedbenik tradicionalnog usmenog izraza, tj. da ni Ilijada i Odiseja niti enidba Smailagi Mehe nisu proizvod tradicionalne epike, ve da su djela aeda koji se, navodno, pojavljuju na kraju ivota odreene usmene tradicije i oznauju njenu iscrpljenost i smrt. (Navedena studija, 48). Temeljni argument moga osporavanja navedene hipoteze
279
Raid Duri
baziran je upravo u komponiranju siea relativno usmeno slobodnoj kreaciji svakog mitotvorca. Komponiranje u Mumina R. Vlahovljaka po mojoj ocjeni nije kreativnije niti vrednije od Meedovieva. I ono to je jo bitnije i spornije izmeu moje i olakovieve teze: pjesma Vlahovljaka nije vrednija od pjesme Meedovia. Dalje je u mojoj i u olakovievoj argumentaciji rije o pjesmi istoga siea pod nazivom Beiragi Meho. Ja naime tvrdim da je rije o dvije varijante. Moja argumentacija poiva ne samo na mojem teorijskom istraivakom iskustvu, ve i na mojem folklornom iskustvu steenom uz mojega oca epskoga pjevaa izmeu ezdesetih i sedamdesetih godina. Tvrdim naime da je rije o pjesnicima koji na razliit, i jednako kreativan nain, komponiraju, po sadraju priblino isti sie pjesme. Svaki ima svoju varijantu. Znano je da su varijante krv usmene tradicije. Ovu injenicu u izuavanju usmene knjievnosti treba kontinuirano u svijesti nositi. Stoga ponavljam bitan, po meni sporan dio olakovieve teze. I proirujem je dalje: Rapsodi bijahu tvorci i uvatelji tradicije, a aedi, poput Homera i Meedovia pojavljuju se na kraju ivota odreene usmene tradicije i oznauju njenu iscrpljenost i smrt. Posthomerska tradicija usmene epike uistinu nije ni postojala. Postojali su samo reproduktivni izvoai Homerove epike, poput Iona iz istoimenoga Platonova dijaloga, ali to nije bila tradicionalna epika. (...) or Husov uenik Mumin R. Vlahovljak odbacuje Avdu Meedovia kao laljivog pjevaa, tj. pjevaa koji ne dri do istinitosti pjesme. (48, 49) Pod pojmom istinitosti pjesme Vlahovljak podrazumijeva lakrdiju za lakrdiju tj. rije za rije onako kako ju je uo ili nauio od svojega uitelja or Husa Husovia. Pod istinitou podrazumijeva i pjesnik i njegov komentator olakovi (apsolutnu ?) vjernost usmenoj tradiciji. Istu pjesmu Beiragi Meho koju je Vlahovljak naslijedio od Husovia, on je ispjevao u 2.294 stiha, dok ju je Meedovi nedopustivo ili lano pjesmotvorio u 6.313 deseteraca, slobodno prenosei teme iz drugih pjesama u ovu pjesmu. (68) Pjesmu je Meedovi proirio tematskim sklopovima, to je, navodno, nedosljedno tradicionalnousmenoj mitotvorbi, stoga lano, estetski inferiorno, aedski. Ono to je u olakovievoj studiji najbitnije, i po mojem sudu sporno, jest njegovo uvjerenje (kojeg preuzima od pjesnika Vlahovljaka ?) da Meedovi kienjem i irenjem pjesme kroz slobodno preuzimanje tema iz drugih pjesama, zadaje bonjakoj epici smrtni udarac. (!) (68). I olakovi je i njegov pjesnik Vlahovljak sigurno su u pravu kada dre nedopustivim za jednoga pjesnika da sie iz jedne pjesme mijea sa sieom druge pjesme. Ili ako dijelove sadraja iz vie pjesama prenosi u jednu pjesmu, u jedan sie. Ako na taj nain komponira jednu pjesmu. Time se svakako dovodi u opasnost opstojanje autentinoga
280
pjesnitva. Epsko naslijee sigurno se siromai postupkom mijeanja odreenih tema, pria, njihovih siea. Problem komponiranja pjesme je meutim kompleksniji. Navedene postupke u komponiranju pjesama drim da je teko dokazati. Pogotovo u stvaralatvu pjesnika Meedovia. Ja ne nalazim bitne poetoloke kvalifikative, posebno ne u komponiranju, po kojima bi Meedovieva tvorevina bila aedskom. Ponavljam da je u osnovi rije o samosvojnim pjesmotvorcima. Sam Vlahovljak priznaje da mu je za njegov nain komponiranja kienje teko. Nisam nauio. (60) Tzv. kieni stil (A. Schmaus) zaet ve sredinom 17.og stoljea preteito u krajikobonjakoj epici, po mojem sudu A. Meedovi razvio je do stilskoga esteskoga i kompozicijskoga vrhunca. Epovi koji su satvorili krajiki pjevai - erim aji, Kolakovi, Islamovi i drugi, potom hercegovaki pjesnici, i na kraju sam Meedovi, nisu mogli najednom nastati. Morali su nastajati kroz viegeneracijsku usmenu mitotvorbu. Poetika priroda usmene mitotvorbe koja podrazumijeva spoj formulainoga i slobodnokerativnog oblikovanja tematskih sklopova jest kontrapunkt olakovievoj ocjeni Meedovia kao aeda. Uostalom, da li je odrivo na gore citirani nain predhomersku tradiciju smatrati rapsodskom, posthomersku aedskom? Pogotovu usljed nepostojanja tekstova, zapisane usmene tradicije, kojih nema ni u sluaju uitelja i vrhunskoga uzora Vlahovljaku i njegovoj generaciji or Husi Husoviu. Da je pri svemu tome i tzv. fenomen epske istine (vjernosti, ili slijepe odanosti Vlahovljaka Husoviu) poetoloki mnogo iri nego kako je u navedenoj studiji postavljen, argumentiram u slijedeih nekoliko teza. Epska je istina naime i vrhunski princip i vrhunski zahtjev epskoga pjevanja. Ona podrazumijeva uvjerljivost u istinitost opjevanog dogaaja. Ovu epsku istinitost Vlahovljak komentira stavom lakrdija za lakrdiju, sa obrazloenjem da ako je on od (Husovia) uo vino pilo trides Krajinika, da on ne moe da kae trideset i etiri. (66,67). Po mojoj ocjeni, epska istina se meutim u osnovi svodi na epsku uvjerljivost. Epska uvjerljivost se ostvaruje stalnim pehlivanjenjem pjevaa izmeu idealnoga (moralno uzoritoga) i realno moguega, njihovim spajanjem u sadraju i u sieu. Proirivanje siea kienjem zakonita je i viestoljetna pojava u bonjakoj epici. Kroz taj stilski manir je ova epika bitno drugaija: sa vlastitom estetikom, stilom i kompozicijom, u odnosu na hriansko-kransku srpsku i hrvatsku. Po A. Schmausu jedino je ona na slavenskom jugu razvila tzv. kieni stil. I olakovi i njegov pjesnik Muminovi sigurno su u pravu kada kritiziraju komponiranje pjesme jednoga istoga siea segmentima siea iz drugih pjesama. U tom je smislu izvanredna usporedba Mumina R. Vlahovljaka takvoga komponiranja sa kutijama cigareta: u jednoj kutiji
281
Raid Duri
(pjesmi) su samo jedna vrsta cigareta (u pjesmi Muminovia), a u drugoj kutiji cigareta (navodno u pjesmi Avde Meedovia) su sastavljene cigarete razliite proizvodnje i marke. Nad ovim iskazom i poreenjem trebali bi se zamisliti prouavatelji usmneoepskoga pjesnitva. Naime olakovi i njegov pjesnik svakako imaju pravo. Pogotovo ako je u gornjoj usporedbi rije o jednom te istom sieu i jednoj pjesmi. Ja meutim opet vjerujem da je u osnovi u paraleli Muminovi Meedovi rije o dva razliita mitotvorca, samosvojna pjesnika koji su razvili vlastiti model usmenog komponiranja. Evo izvanredno jasne usporedbe to po Muminoviu znai prava njegova pjesma, i lana pjesma Avde Meedovia. Rije je o dijelu razgovora sa Muminoviem kojeg je vodio N. Vujnovi daleke 1935. godine: - Evo ova kutija cigara. U njojzi Drava. On, Avdo kae i Drava i Zeta i Vardar i Drina. I kutija jedna, i pie Drava. Pa ako emo da turimo Drave sve u to mijeaj. Hajd.! Za navedenu usporedbu olakovi smatra da je to fenomenalna kritika pjevaa poput Avda Meedovia koji je aed, nije rapsod. Naime takav pjeva unosi elemente iz drugih pjesama u svaku individualnu pjesmu. Avdo takvim manirom iri pojedinanu pjesmu, ali zapravo suava repertoar i upropatava tradiciju. Sve pjesme na taj nain postaju hibridi, suvie sline jedna drugoj. (66) U osnovi je navedena ocjena ispravna jer je rije o pjesmi jednoga siea. U kontekstu ukupnoga djela pjesnika Meedovia ona je neodriva. Da bi navedena ocjena bila sasvim objektivna i prihvatljiva i u sluaju pjesme jednoga siea, vjerujem da bi trebalo uraditi iscrpnu komparativno siejnu i oblikotvorbeno-kompozicijsku analizu pjesme Beiragi Meho u izvedbi Vlahovljaka i u izvedbi Meedovia, tj. u obje varijante. Takva analiza otvara put za estetsku ocjenu pjesama, ili za razlikovanje rapsoda i aeda. Budui da nisam izvrio ovu analizu, ovdje nudim hipotezu da je rije o dvije varijante sa dva tvorbena modela. I Muminov i Avdin oblikotvorni model i njihov sie jednako mogu biti i dobri i loi, ovisno o njihovom pjesnikom talentu. Pri tome je epska istinitost ili umjetnika uvjerljivost presudan faktor estetske vrijednosti. Ona je u pravilu rezultat subjektivne recepcije. Jedan od centralnih problem u prouavanju usmenih tvorevina, kojeg ovdje povodom navedene olakovieve studije elim markirati, jest u njihovoj varijantnosti. Varijante su naime po svim elementima poetske strukture, u principu relativno samostalne usmene tvorevine. Varijante u pravilu imaju svoj izvor - usmenu maticu ili prvotni sie, kompoziciju, motivacijski kompleks ... iz kojeg varijante nastaju. Varijante su usljed prirode usmenog oblikovanja uvijek razliitog, drugaijeg sastava u vei282
ni segmenata vlastite strukture, od kojih su stvorene. U usmenoj tradiciji su (prema Lordu) varijante krv usmene tradicije. Varinjante nikad ne mogu biti iste po kompoziciji, tj. po njihovom usmnom oblikovanju. Bazini je element ovoj tvrdnji u individualnom i u formulainom komponiranju siea svake pjesme ponaosob. Spoj individualnog i formulainog stila jest put i nain oblikovanja svake varijante. Nain komponiranja varijante jest knjievno-analitiki postupak razotkrivanja varijantnosti pjesme, individualnosti usmenog stvarataelja. U konkretnom, ovdje poreenom sluaju pjesme jednoga siea pjesmotvoraca Vlahovljaka i Meedovia, sa rezultantom dviju varijanata, zakljuujem da je rije o dvije tvorevine, a ne o jednoj usmenoj tvorevini, kako to zastupaju pjesnik Vlahovljak, i njegov zagovaratelj olakovi. Njihov stav da je rije o jednoj pjesmi Beiragi Meho poetoloki, tj. po naprijed obrazloenom poimanju prirode usmenog tvorenja, odriv je iz temelja jednog siea pjesme. Ili iz sieu prethodeem eventualnom stvarnom dogaaju koji je pjesmu inspirirao. Sam sie jest u strukturi usmenih tvorevina bitan. Sie, i njemu eventualno prethodei stvarni dogaaj iz kojeg je pjesma sastavljena, jest bitan dio poetske strukture, ali nije presudan segment za oblikovanje i za opstojanje jedne usmene tvorevine.
283
Duica MINJOVI ENIDBA OTMICOM U EPU "ENIDBA SMAILAGI MEHE" AVDA MEEDOVIA Sam naslov epa o kome je u ovim redovima re samo uslovno ukazuje na kljunu temu koja se u epu, u internacionalnim okvirima, obrauje. Ep enidba Smailagi Mehe u sebi nosi tematsku viedimenzionalnost, ali emo se ovoga puta zadrati upravo na temi enidbe. U teoriji usmene knjievnosti junaka enidba jeste jedna od najdominantnijih tema i ona se raslojava kako u tipskom, tako i u motivskom smislu. Sa stanovita tipske klasifikacije Boko Suvajdi pronalazi tri tipa enidbe i to u okviru pesama "srednjih vremena" na osnovu koje se razmatraju naini enidbe junaka. Tipoloki, Suvajdi temu junake enidbe klasifikuje na sledei nain: 1) enidba junaka otmicom isproene devojke iz neprijateljskog tabora, 2) junak se nalazi u tamnici ili preruen, u slubi turskog junaka iju ker/sestru hoe da otme, 3) otmica devojke, pri emu redovno dolazi do preruavanja i podvale.1) U ovoj klasifikaciji posebno je interesantan prvi tip realizacije jer se on, po Suvajdievom miljenju, koje je usaglaeno sa mausovim, 2) najvie pribliava modelu krajike epike, a u ranijem radu Meedoviev ep enidba Smailagi Mehe i jeste definisan kao ep krajikog tipa.3) Kao bitni segmenti epskih pesama ovog tipolokog obrasca izdvajaju se: 1) odluka junaka da otme proenu devojku, 2) pozivanje i okupljanje uvenih junaka (koji ine ratniko-svatovsku povorku), 3) opis protivnike povorke, kao paralelni epski katalog junaka, 4) polazak svatova, putovanje kroz zasede, 5) susret i borba s protivnikim taborom, 6) pobeda i venanje.4) Naroitu panju, vezano za ep enidba Smailagi Mehe, privlai prvi segment - odluka junaka da otme proenu devojku, koji se u samom epu moe raslojiti na sledei nain: 1) Mehin bol nakon susreta sa carskim delibaama koje su vodile harem (st. 3098-3109), 2) Meho ubija carskog delibau i susree se sa Fatimom, istorija obeju porodica i dogaanja (st. 3129-3590), 3) opis bogatstva Fatime i njene porodice (st. 3787-3819), 4)
285
Duica Minjovi
tubalica hanke Zajim Ali-bega (st. 3914-3956), 5) Sudbinsko provienje Alibegovice (st. 4042-4074), 6) Junako dostojanstvo Smailagi Mehe i prosidba Fate Zajim Ali-bega (st. 4107-4173). injenice koje potvruju da se Meedoviev ep uklapa u klasinu epsku emu jesu one koje se tiu pozivanja i okupljanja uvenih junaka koji ine ratniko-svatovsku povorku, opis protivnike povorke, kao paralelni epski katalog junaka, polazak svatova, putovanje kroz zasede, susret i borba s protivnikim taborom, pobeda i venanje.5) Novak Kilibarda smatra da u enidbi Smailagi Mehe ima dosta junatva i na bojnom polju. " Tu se vodi itav boj u pjesmi. Pjesnik, razumije se, u hiperbolama daje broj vojske i s ove i s one strane. Tim hiperbolinim slikama daje junake ... Naime, Smailagi Meho, iji je otac alajbeg Smailaga, to e rei ef jedne velike teritorije, ambiciozan je, ne zato da bi bio vlast, nego da se iskae u svom junatvu. Ep poinje neraspoloenjem Smailagi Meha, pitaju ga na jednoj velikoj londi, zato je neraspoloen, je li bolestan, je li ta drugo, a on kae da je eljan junatva, eljan je junakog iskazivanja. eli on in alajbega koji je imao njegov otac i koji je preao na njegovog strica, Cifri Osman-agu. Nestrpljivost pritiska mladog junaka koji eli afirmaciju. Probudio mu se junaki nagon ... Dakle, i Avdo Meedovi govori o agonalnoj junakoj mladosti ... U opisu Smailagi Meha ogleda se anrovska stavka svakog epa. Naime, mladi junak sagorijeva od elje da se dokae i nestrpljenja da se iskae.6) Ovakvo Kilibardino sagledavanje odlina je osnova za razmatranje one tematske strane koja se u epu enidba Smailagi Mehe tie enidbe, posebno kada su tipoloki obrasci sa njihovim motivskim realizacijma u pitanju. Tema enidbe otmicom u epskoj narodnoj poeziji moe se realizovati preko vie motiva sa podmotivskim varijantama. Nabrojaemo samo neke: napad na svatove i pokuaj otmice devojke, otmica prevarom, otmica devojke silom, bekstvo u sporazumu s devojkom, dvoboj i rat zbog devojke, oslobaanje i enidba, enidba i udaja silom, mnogoenstvo.7) Naravno, svi pobrojani motivi imaju svoje podmotivske varijante, ali im je svima zajedniko da je enidba dominantna teme koju oni ostvaruju uz sva stalna epska mesta preko specifine, najee pasivne uloge mladoenje i aktivne uloge pomagaa. Svo junatvo koje se u "enidbenim pesmama" ispoljava inicirano je osnovnim ciljem - enidbom. Dakle, enidba je povod, a junatvo potreba i posledica. enidba je nadreena, junatvo je podreeno. Sada valja pogledati kako se redosled dogaaja, povoda, uzroka i posledice, tematski i motivski, realizuje u epu enidba Smailagi Mehe Avda Meedovia, sa posebnim osvrtom na inicijalnu poziciju. Na osnovu mausove podele tema u muslimansko-bonjakoj epici koja sadri est grupa sa mnotvom podgrupa8) i na osnovu principa po286
enidba otmicom u epu enidba Smailagi Mehe Avda Meedovia
dele tema-podtema koji je uvela enana Buturovi9) tema epa enidba Smailagi Mehe Avda Meedovia sagledana je i definisana etvorostrano: viteko izrastanje, otmica, enidba sa preprekama i osveta. 10) Za ovu priliku i za temu kojom se bavimo posebno je zanimljiv deo etvorostrane teme otmica, pre svega u smislu ta emu prethodi, ta je emu i kome cilj, koja je posledica i to je najvanije, kakva je inicijalna i finalna pozocija glavnog junaka Smailagi Mehe. Uglavnom je u pesmama sa temom enidbe smisao svih situacija u koje junaci dopadaju sama enidba kao krajnji cilj. Tako je i inicijalna pozicija junaka-mladoenje, pa makar on bio i najbolji meu najboljim junacima, uglavnom pasivna, a otmica devojke upravo je samo nain da se do devojke doe i da se enidba ostvari. Naveemo dva klasina i svima poznata primera: Kad to uo Tanak Osman-aga, Udari se rukom po koljenu, Nova oha na koljenu pue! "Jao njemu do Boga miloga! Ja je ekam etiri godine, Pa mi danas ode za drugoga" ... ("enidba od Zadra Todora", V.S. Karadi, SNP, III, st. 39-44) ili O Ivane, Senjski kapetane! Ja zato se ne oeni, Ivo? Da li nema za enidbu blaga, Da l' ti niko ne daje devojku? ("enidba Iva Senjanina", V.S. Karadi, SNP,III, st. 7-11) Zbog nedostatka prostora i vremena nismo u mogunosti da ulazimo u motivska razlaganja navedenih primera, ali na osnovu poznavanja sadraja ovih i mnogih drugih tekstova epske narodne poezije sa dominantnom temom enidbe junaka, moemo da konstatujemo da je pesnik-peva Avdo Meedovi svog junaka stavio u potpuno drugaiju inicijalnu poziciju u odnosu na onu koja pripada klasinim epskim junacima-mladoenjama. Dominantna imenica u naslovu epa jeste enidba, koja bi po zakonima epske narodne poezije morala da uslovi inicijalnu poziciju glavnog junaka. Meutim, tema enidbe u odnosu na inicijalnu poziciju Smailagi Mehe ostaje u ehu, jer on pre svega u sebi i sa sobom vodi agonalnu borbu junakog izrastanja koje prolazi kroz iskuenja na megdanima, a svoj epilog dobija Mehovim preuzimanjem alajbegstva, dok se enidba Fatimom devojkom ne treba doiveti kao "junaki plen" ve podrazumevajua nagrada koja pripada Mehovoj slojevitoj linosti.
287
Duica Minjovi
Klasina otmica devojke sa podmotivskim varijantama u epskoj narodnoj poeziji junoslovenskih prostora, pre svega hrianskoj i muslimansko-bonjakoj, jeste sastavni deo enidbe junaka-mladoenje i u funkciji je iste. Otmicu devojke pesnik-peva Avdo Meedovi je u svom epu postavio sasvim drugaije i dao joj osoben znaaj. Iz inicijalne pozicije junaka njegovog agonalnog izrastanja, Meedovi razvija motiv otmice devojke. Ono to je zanimljivo jeste da Meho ne otima Fatimu, bar prvobitno, kako bi se njome oenio. Njegova poetna namera nije da mu ona bude ljuba verna. U toj otmici otkrivaju se druge crte Mehovog lika. Koliko je blizak Homerovom Ahileju, toliko je blizak i toplom oveku svakodnevice.I upravo taj njegov junaki damar osvetlio je i onu stranu njegove linosti koja se moe definisati kao empatija. O tome svedoi Mehov bol u susretu sa carskim delibaama koje su vodile harem u kome je bila njegova budua zarunica Fatima. Kad Osmanu oi utekoe, Kad pogleda sivoga sokola, Mehimeda hadije Smajila, Obadvije oi Mehmedove Krvi su se pune natoile, A na glavi kosa jastrebova Nastrhnula ispod elenaka, Ka na vuka prosenca meseca; Junako mu srce zadrhtalo, Na prsi mu toke zakleptale, Desnu ruku na silah pruijo, Pa je njome sablju prihvatijo. (st. 3098-3109)11) Mehovo ubijanje carskog delibae i susret sa Fatimom, nakon ega dominiraju istorije dve porodice - Mehove i Fatimine, sudbinsko provienje Alibegovice, potpuno su novelistiko-romantiarskog karaktera nesvojstvenog klasinoj epskoj narodnoj pesmi. To je direktan susret dvoje mladih koje kao da spaja sudbinsko provienje koje izrie Alibegovica, ta "suenica", "velika majka". Mehovo i Fatimino povezivanje za ceo ivot svoj epilog dobija u trenutku kada Meho prosi Fatu Zajim Ali-bega. Ali i in prosidbe Meho izvodi dostojanstveno, junaki, onako kako i sve ostalo, jer je tako Meedovi odluio, u epu ini, a to se najbolje ilustruje Mehovim reima: Za blago se ne daje junatvo / Bez daje se za obraz svijetli. Ono to ep enidba Smailagi Mehe ini atipinim jeste sam junakmladoenja Smailagi Meho. Iako naslov epa sugerie enidbu kao dominantnu temu, ipak se moe postaviti pitanje podreenosti i nadreenosti.
288
enidba otmicom u epu enidba Smailagi Mehe Avda Meedovia
Da li je enidba podreena junatvu ili junatvo enidbi? Ili, ta je emu nadreeno? Autor ovih redova sklon je da da sledei odgovor: enidba je podreena junatvu, odnosno, junatvo je nadreeno enidbi. Tako Smailagi Meho u odnosu na junake-mladonje iz klasine epske narodne tradicije dobija i specifinu finalnu poziciju - izrastao je, prolazei kroz sve psiholoke mene, iz mlaanog momka u viteza-junaka koji je ljubav zadobio sam, svojom zaslugom i portvovanjem, ne bivajui ni u jednom trenutku pasivni junak-mladoenja koji do svoje verne ljube dolazi uz pomo drugih velikih, ili manje velikih, poznatih, ili manje poznatih junaka, zbog ega Mehov lik ima viedimenzionalnost, a ne estu epsku jednosmernost i tipiziranost. Utkivajui psiholoki razvijenu emotivnu nit u klasian usmenoepski milje Avdo Meedovi je napravio otklon u odnosu na formalne i standardne obrasce ime jedna epska ljubav dobija istinske lirske obrise i uz svo junako sagorevanje i izrastanje ima svoju autonomiju i sama je sebi cilj. Na kraju ostaje pitanje na koje svaki italac u skladu sa svojim doivljajima i oseanjima moe dati odgovor: Da li se ep enidba Smailagi Mehe Avda Meedovia moe i drugaije nasloviti?
289
Sead EMSOVI SMAILAGI MEHO USPOREDNA ANALIZA DVIJU PJESAMA ISTOG NASLOVA Godine 1886. brojni su osvrti u domaim i stranim asopisima popratili pojavljivanje epske pjesme Smailagi Meho u izdanju dubrovake knjiarnice D. Pretnera, koju je zabiljeio Friedrich S. Krauss od Ahmeda Isakova emia iz Rotimlje kod Stoca. Miljenje domae javnosti bilo je podvojeno, na jednoj su strani oni koji hvale (Vid Vuleti Vuksanovi), a na drugoj oni koji kude (Vatroslav Jagi) kako pojedinana djela tako i ukupni folkloristiki rad Friedricha Kraussa, i ta se podvojenost odrala do danas.1 Budui da je Krauss bio konfliktna linost i da je u nekoliko prilika iznosio svoj antisemitski, antihrvatski i antisrpski stav, u domaoj je folkoristici, i uope u nauci, ostao marginalna linost, ak dotle da ga Enciklopedija Jugoslavije i ne spominje. Tek devedesetih godina XX stoljea pojavili su se radovi koji propituju njegov folkloristiki angaman. (Buturovi 1992: 499-514 i Bokovi-Stulli 1997: 108-117) Pjesma ima 2130 stihova, emu je kao zavrnica dodata pjesma o komaru i muhi od 30 stihova.
Izdvajamo sljedee osvrte: Tomo Dragievi: Smailagi Meho, Glas Hercegovaca, III/1886, str. 45. Ivan Filipovi: Smailagi Meho, Knjievna smotra, IV/1886, 6, str. 46-47. Vatroslav Jagi: Smailagi Meho. Pjesan naih muhamedovaca, Archiv fr slavische Philologie, 1887, X/1-2, str. 339-346. Vid Vuleti Vuksanovi: [Prikaz knjige Fridericha S. Kraussa Smailagi Meho], Srbobran, III/1886, str. 275. Jovan ivanovi: Smailagi Meho. Pjesan naih muhamedovaca. Zabiljeio dr Friedrich S. Krauss, Dubrovnik, 1886, Javor, Novi Sad, XIII/1886, str. 1077-1081. S obzirom da nismo bili u mogunosti doi do ovih osvrta integralno, donosimo bibliografske jedinice prema: enana Buturovi: Bosanskomuslimanska usmena epika, Sarajevo 1992. i Mustafa eman: Bibliografija bonjake knjievnosti, Zagreb 1994. 291
1
Sead emsovi
Godine 1925. pjesmu Smailagi Meho izdaje Prva muslimanska nakladna knjiara (M. B. Kalajdi) u Mostaru, kao prvi svezak biblioteke Muslimanaske narodne junake pjesme. Iz bibliografije ove nakladne knjiare saznajemo da je ova pjesma ujedno i posljednji svezak spomenute biblioteke. (Hadiosmanovi 1967) Pored toga to izdava ne nudi podatke o pjevau i zapisivau, kulturna se javnost sasvim ogluila na njeno pojavljivanje. Pjesma ima 2165 stihova. Prvo ozbiljnije spominjanje pjesme Smailagi Meho uslijedilo je tek 1972. godine i nudi podatak da je 1925. godine zabiljeio i u zasebnoj knjizi objavio Alija Nametak, da je pjesma gotovo identina i po specifinim izrazima Kraussovoj (uporedi izraze: ovrljina na staroj vlahinji, plemi dorat itd.) to potvruje nae miljenje o specifinoj improvizaciji Kraussovog kazivaa, od koga je uio Nametkov i koji ju je sauvao gotovo do naih dana, pri emu iznesena teza nije niim potkrijepljena. (Buturovi 1972: 95) Jedino na ta se autorica poziva je bibliografska jedinica u fusnoti: Alija Nametak, Smailagi Meho, u Mostaru 1925. Ostaje sasvim nejasno na osnovu ega je iznesena navedena teza budui da knjiga ne sadri nikakav popratni tekst niti daje sline informacije. Nejasna je i fusnota koju autorica nudi kao izvor, jer ostaje otvoreno pitanje na osnovu ega je sastavljena spomenuta bibliografska jedinica kojom autorica dokazuje porijeklo djela. Govorei o Kraussovoj pjesmi i njenoj vezi s epom enidba Smailagi Mehe Avde Meedovia, Enes Kujudi iznosi sljedee miljenje: Kasnije, 1925. godine, istu pjesmu je u Mostaru izdala Prva muslimanska nakladna knjiara (...). (Kujundi 1987: 12) Iako autor iznosi bitno drukije miljenje, ni on, kao ni enana Buturovi, ne nudi izvor na osnovu kojega je donesen izneseni zakljuak. 1992. godine, tano dvadeset godina nakon spomenute studije, enana Buturovi ponavlja svoj prijanji stav s pozivanjem na istu bibliografsku jedinicu (Buturovi 1992: 511), koju u drugoj prilici problikuje u: Smailagi Meho. Zapisao Alija Nametak, u Mostaru 1925. (Buturovi 1992: 422), pri emu pjesma uope nije navedena u poglavlju Izvori i literatura (Buturovi 1992: 603-643). Budui da je autorica zasigurno i najplodniji istraiva bonjake usmene epike izneneuje da nakon dvadeset godina ponavlja svoju raniju nepreciznost. U bibliografijama koje se bave ovim pitanjem nailazimo na identian problem. Mustafa eman autor Bibliografije bonjake knjievnosti pjesmu Smailagi Meho iz 1925. godine pripisuje F. Kraussu (eman 1994), da bi sastavlja Nametkove bibliografije u knjizi Trava zaboravka objavljene u okviru edicije Bonjaka knjievnost u 100 knjiga pjesmu naveo kao Nametkov folkloristiki rad, pri emu tvrdi da je izdava knjige nepoznat (Nametak 2002: 388).
292
Smailagi Meho - usporedna analiza dviju pjesama istog naslova
Budui da se Alija Nametak bavio folkloristikom, kako biljeenjem tako i pisanjem strunih radova, mogua veza sa Smailagi Mehom ini se otvorenom, iako on to ne spominje u svojim radovima do kojih smo uspjeli doi. Mada predgovor njegove zbirke bonjake epike, koji je u svakom novom izdanju, a ukupno ih je bilo pet, bio izmijenjen i dopunjen u odnosu na prethodno, predstavlja najpotpuniji uvid u Nametkov rad na biljeenju usmene epske poezije, u njemu ne nailazimo na podatak koji bi ga povezao s ovom pjesmom. U predgovoru etvrtog izdanja iz 1967. godine Nametak iznosi sumnjivu tvrdnju da je pjesmu Smailagi Meho zabiljeio Friedrich Krauss od Ishaka Moria (Nametak 1967: 244), pri emu ostaje nejasno na koje je izdanje Nametak mislio. Kako bismo utvrdili naunu istinu o porijeklu pjesme SM 1925, nuno je moramo usporediti s pjesmom SM 1886, i na osnovu toga donijeti konaan zakljuak.2 S obzirom na prirodu problema i njegova dosadanja tumaenja, odluili smo se za strukturalistiko-semioloki tip analize, koji po naem miljenju u ovakvoj situaciji moe ponuditi najvie. Kako bismo odgovorili na pitanje koje su sve problike izvrene na SM 1886 i time dobivena pjesma SM 1925, bilo kao izvorna varijanta ili kao produkt redaktorskog rada, ispitivanje nuno moramo provesti na razinama: redukciona transformacija, proirujua transformacija, umetanje i ukidanje stihova, zamjena mjesta i preoblika stihova te odnos prema brojevima. USPOREDBA DVIJU PJESAMA ISTOG NASLOVA Redukciona transformacija Iako SM 1925 ima priblino isti broj stihova kao SM 1886,3 nailazimo na niz redaktorskih zahvata kojim su pojedini segmenti znatno reducirani u odnosu na prototekst. Na ovaj tip transformacije najee nailazimo u epizodama koje sadre retardacijske stihove ija je osnovna funkcija ostvarivanje epske irine kao jedne od temeljnih odlika usmene epike. Epska irina je zapravo odgaanje posljedice koja ni u kom sluaju ne mora biti loa ili pogubna po junaka. ak i kada je izuzetno povoljna po
U daljem tekstu radi pojednostavljenja uvodimo sljedee oznake: SM 1886 za Friedrich S. Krauss: Smailagi Meho, Nakladna knjiarnica D. Pretnera, Dubrovnik 1886. i SM 1925 za Muslimanaske narodne junake pjesme. Smailagi Meho. Sv. 1, Prva muslimanska nakladna knjiara (M. B. Kalajdi), Mostar 1925. 3 Kako je ve ranije naznaeno SM 1886 ima 2130+30 stihova, a SM 1925 2165 stihova. 293
2
Sead emsovi
njega, epski pjeva ima potrebu odgoditi je makar za nekoliko trenutaka kako bi kod recipijenta osnaio elju za saznanjem. Ovakvo se vienje pitanja izravno sukobi s Goetheovim i Shillerovim miljenjem koje u osnovi poiva na zakljuku da epska pjesma ne moe sadravati napetost, jer to nije osobenost epike ve tragedije, tako da odgaanje iz njihove perspektive predstavlja samo nain kojim epski pjeva opjevava mirno bivstvovanje i delovanje stvari prema njihovim prirodama.4 S obzirom na injenicu da niti jedan anr ne moe ostati ist, ve da je nuno meuanrovsko preklapanje, odnosno dijalog, ne moemo epsko odvojiti od dramskog, pa samim tim ni od traginog.5 Drugi mogui uzrok pojave odgaanja prepoznajemo i u potrebi homerovskog stila da nita od onoga to se navodi ne ostane nejasno i neoblikovano (Auerbach 1968: 9). U Auerbachovoj postavci prepoznajemo mogui odgovor ne samo za odgaanje, ve i za epsku irinu, a samim tim i za epsko ponavljanje, kao temeljne osobine takozvane retardacije stihova jedne epizode epske pjesme. injenica je da se epsko kao osobenost knjievnog djela ne moe svesti na jednu odliku, koja pritom nulira prisustvo drugih ne tako tipinih odlika. Ukoliko bismo traili u kom je usmenoknjievnom obliku napetost najprisutnija, to bi zasigurno bila balada, to ni u kom sluaju ne iskljuuje epiku kao mogueg batinika i posjednika, ve upravo suprotno; meuprostor izmeu epike i lirike zauzima balada, njena napetost, koju nedvojbeno posjeduje, nije naslijeena od lirike, jer je ona i nema, ve je taj skromni darak epike uspjela razviti do svoje karakterne osobine.6 Kazujui epizodu o injenju mahzara i udaranju muhura, Ahmed Isakov emi detaljno opisuje kojim redoslijedom age udaraju muhure, to je u SM 1925 zamijenjeno jednim stihom: A age mu muhure udrie. (Primjer I) Ova izmjena pripada jednostavnijim redukcijama, meu kojima se nalazi i saimanje opisa bitke (Primjer II), koji je u prvotnoj verziji bio sono komprimiran utiscima, dok je redukcijom sveden na ustaljenu formulu: Ko pogibe nek mu kua znade, / A ko osta vesela mu majka. Posmatrajui ove primjere nameu se dva sasma razliita razloga redukcije. Dok je prvi blii stilu i pragmatici, drugi je ve blii politici. S obCitirano prema: Erich Auerbach: Mimezis, Beograd 1968, str. 9. Epske pjesme Smrt Majke Jugovia i Zidanje Skadra iz zbirki Vuka Karadia posluile su Ivi Vojnoviu i Mirku Koroliji kao prototekst za gradnju dramskih djela. 6 Da usmena epika ipak posjeduje napetost pokazala je i urica Hunjak u svojoj magistarskoj radnji: Oblici ponavljanja u epskoj narodnoj poeziji, gdje tvrdi da strukturna ponavljanja (...) stvaraju napetost odgaajui momenat raspleta. (Hunjak 1976: 146)
5 4
294
zirom da je rije o bici izmeu truraka i vlaha, mogui je redaktor posumnjao u razlog postojanja ovakvih stihova koji izjednauju i brate protivnike. Njegova sumnja da je pjeva emi ciljano spjevao ove stihove, jer ih govori onom drugom Friedrichu Kraussu uinila je da budu zamijenjeni realnijim, to ukazuje na redakciju, a ni u kom sluaju na izvornu varijantu pjesme. Primjer I Ondar ga na noge skoio, pa crveni urak zaogrnu, pa ga eto u pazar ariju. Tu e nai hodu uveriju. Jm hodu za bijelu ruku, povede ga megju Kanidane, pa ga ga prjede uza se: - Deder, hoda, jedan mazar grdi! Hoda pie, sve mu ga kae, dok mu sitan mazr nainio, pa ga gi dodade u ruke; i ga mu mazar prouio i na mazar muhur udario, pa ga dde krajm sebe drgu, dobru drgu Pli 'Oruagi, pa i on mu muhur udario, pa e ga dati krajm sebe drgu, dbru drgu Pndi Hseinu. I on vidje to mu mazar kae, pa e i ga muhur udariti, pa ga dde krajm sebe drgu, dobru drgu Linagi Mhi. I on sitan mazar prouio, pak i ga muhur udario. Pa dadoe painoj kapiji. Svi vidjee i begenisae, i na mazar udrie muhure. Dadoe ga ifri Hsanagi, Hsanaga malom Mehmedagi. Jedva ga se dobavilo dite.
295
Sead emsovi
Pa mu ifra veli Hsanaga: - Eto tebi iahna mndara. Hajde, Meho, svojoj tankoj kuli, pa siguraj sebe i dorata i Osmana mlada bajraktara. I selam e svomu starom babi, nek ti izun i testijer dade i neka ti hair dvu dade. (Smailagi Meho 1886: 117-154) Odmah dedo na noge skoio, A kolali urak prigrnuo, A na noge nazuo postule, A bojali ibuk zapalio. Poe dedo u pazar-ariju, Do duana hode uvalije, Dovede ga na kamenu londu, Pa mu hoda sitan mahzar pie, A age mu muhure udrie. (Smailagi Meho 1925: 81-89) Primjer II Jesu bili, pa su izginuli, jer na njima binjadij nema. Ko iv bjee, oni i hvaae, ko je mrtav nikad ustat ne e. Dosta ljuta jada nainili, jda bilo i tamo i amo. Sve se polje krvcom potopilo, crna krvca turska k i vlaka. Tu po krvi vlah i turin braa. Pa nam vee kavge ne stajae, a stadoe se sastajati junaki, i ranjene donosit junake, i kupiti iar gotovinu. (Smailagi Meho 1886: 1943-1955)
296
Jesu bili, pa su izginuli, Jer na njima binjadija nema. Ko pogibe nek mu kua znade, A ko osta vesela mu majka. Pa nam vie kavge nestajae, A stae se sastajat' junaci, I ranjene donosit' junake, I kupiti iar-gotovinu. (Smailagi Meho 1925: 1979-1986) Sloeniji oblik redukcione transformacije predstalja primjer Talinog pozivanja svatova da se pripreme za povratak (Primjer III). U SM 1886 postoje tri takva poziva, dok su u SM 1925 samo dva drugi i trei poziv spojeni su u jedan. Nain na koji su objedinjeni upuuje upravo na redakciju, a nikako na varijantu. Dva su stiha drugog i dva treeg poziva sjedinjena u zaokruenu cjelinu, to se moglo uiniti samo uz uvid u tampani prijedloak. Znajui da usmena knjievnost posebnu panju pridaje simbolici brojeva, koji su najee neparni, nedvojbeno se opaa kako je neuobiajeno da usmeni pjeva remeti ope mjesto, za ta pritom ne postoji nikakav razlog, to ukazuje na jedinu mogunost redaktorski rez. Pritom, nakon pripajanja stihova ukinuto je sve ono to se nalazilo nakon drugog poziva. U etvrtom primjeru nailazimo na nekoliko saimanja usljed kojih je dolo i do izmjene u radnji, a na jednom mjestu i do greke. U prijedloku svatove zaustavlja i obraa im se paa, a u nastalom tekstu Tale. U oba sluaja postavlja se pitanje koga ostaviti kod rijeke Gline, to je, naravno, u drugoj verziji reducirano. Glavni problem nastaje kada rijei Mustaj-bega likog koji predlae Grdan Omeragu bivaju podijeljene na dva dijela, te prvi pripisan svim turskim kienicima, a drugi prenesen gotovo doslovno i obiljeen navodnicima. Tada dolazimo do pitanja: Ko govori? Tri stiha vise u zraku i nikome nisu pripisana. Moe ih govoriti bilo ko. U posljednjim stihovima primjera postoje isprekidane linije kojima su obiljeeni isputeni stihovi. Takvih linija nema u izdanju iz 1925. One su ukinute i stihovi prosto spojeni. Da je postavka enane Buturovi tana, ovo se ne bi moglo desiti. Da je pretpostavljeni Nametkov pjeva uio od Kraussovog pjevaa kako autorica tvrdi zasigurno bi znao i isputene stihove ili bi paino obraanje spjevao na neki drugi nain.
297
Sead emsovi
Primjer III - Hazurala, konji i junaci! ta sluate murtatina carskog? Velika je hinla kod vezira! (Smailagi Meho 1886: 1480-1482) - ta sluate murtatina carskog? Ta vidite, njima ne vidjeli! gdje se murtat vezir dogodio! (Smailagi Meho 1886: 1496-1498) Hazur ola, konji i junaci, ta sluate murtatina carskog, Ta vidite, njima ne vidili, e se murtat vezir dogodio. (Smailagi Meho 1925: 1524-1529) Primjer IV Tuka ima na ekmek uprija; tu e turci Glinu vodu prii, tu e paa zastvit svatove, pa zaiskat dvp od svatov: - Glina voda blizu kod enara, kod enara turskog i kaurskog. Sad gledajte, pa se nam'jeajte, koga e te ovdje ostaviti, da priuva mosta i ekmeka od vlaeta Petra gjenerara i pobre mu Mate kapetana, i rogjaka eremetovia. Ja se bojim da e udariti i da e nam ddu zastaviti, dok je murtat vezir u Budimu. On e njemu haber uiniti, pak nam mogu svati izginuti. Ondar ree beg Mustajbeg liki: - Evo, pao, pouzdana druga, od Grbave Grdan Omerage, su dvanaest hiljada pjeak.
298
Ovdje emo njega ostaviti, nek nam uva senta i enara, od vlaia, Petra gjenerara. Onda paa veli od Kanide: - Dite moje, Gdan Omeraga, priuvaj mi senta i enara od vlaia, Petra gjenerara, more na se zastaviti dda. ------------------i evo ti tain i fieci. ------------------A veli mu Gdan Omeraga: (...) (Smailagi Meho 1886: 1374-1406) Tuka ima na ekmek uprija. Tu e Turci Glinu vodu prii, Tu e Tale zastavit' svatove, Pa zaziva Hasan-pau starog: Hasan paa, svatovima glava, Daj mi kakva druga pouzdana, Da nam mosta uva kamenoga, Jer je senat Petra enerala. Svi rekoe turski kienici, Da ostave Grdan Omeragu, Sa njegovih hiljadu pjeaka. Ovdje emo njega ostaviti, Nek nam uva senta i enara, Od vlaeta, Petra enerala. Onda paa veli od Kanie: Dite moje, Grdan Omeraga, Priuvaj mi senta i enara Od vlaeta, Petra enerala, More nam se zastaviti dda, I evo ti tain i fieci. A veli mu Grdan Omeraga: (...) (Smailagi Meho 1925: 1428-1448)
299
Sead emsovi
Na pitanje redukcije mogue je naravno naii i u dvjema izvornim varijantama jedne pjesme, ali u tom sluaju stihovi koji okruuju reducirani dio nee biti ponovljeni doslovno. Budui da se pod varijantom u folkloristici podrazumijeva onaj vid dela usmene knjievnosti koji ono ima u svakom konkretnom izvoenju7 i da usmeni epski pjeva nije u prilici da doslovno ponovi pedesetak stihova, zatim izvri izmjenu, pa opet ponovi nekoliko desetina stihova nakon kojih slijedi izmjena, i tako redom, sa sigurnou smijemo ustvrditi da su redukcione transformacije stihova SM 1886 proizvod redaktorskog zahvata. Proirujua transformacija Iako postoje brojni primjeri izmjene stihova, proirujua se transformacija javlja samo u sluajevima kada pitanje, koje je u prijedloku opjevano kroz manji broj stihova, bude razraeno kroz vei broj bez umetanja novih motiva i likova. Ovaj je oblik transformacije znatno prisutniji u izvornoj varijanti pjesme nego u redaktorskom proizvodu. Usmeni epski pjeva kada se odlui za proirujuu transformaciju, onda razrauje vei dio pjesme, a ne samo poneko mjesto ije okruenje ostaje netaknuto. (...) Ja u moga naerat dorata, Otvoriu varakli koije, Pa u gledat komu je nevolja. Pa se za tog susretoe bre, pa i Mehmed turski selm viknu. (Smailagi Meho 1886: 329-333) (...) Ja u svoga naerat' dorata Uzaptiu varakli koije, Pa u gledat' ko u njima cvili, Kome li je golema nevolja. Pa se za tim bre susretoe, Pa im Mehmed turski selam viknu. (Smailagi Meho 1925: 243-248)
Nedi, Vladan: Varijanta, u Renik knjievnih termina, Romanov, Banja Luka 2001. 300
U stihovima koji okruuju proirenje nema veih izmjena. Prepoznajemo tek pokoju pravopisnu, morfoloku i jednu sintaksiku promjenu, dok je znaenjski sloj ostao gotovo nepromijenjen. Za razliku od redukcione transformacije koja je ponekad loe izvrena, pa ak i sa krupnim grekama, proirujua transformacija u navedenom primjeru ukazuje na visoku strunost redaktora koji je nuno i lan kolektiva batinika pjesme. Preoblika koja ponovljenim onomatopejskim izrazom (cvili) recipijenta podsjea na prehodnu sliku koije, nije samo odraz strunosti folkloriste ve i odraz njegove pripadnosti usmenoknjievnom kolektivu u kome funkcionira kao posljednji interpretator, ali ovog puta s uvidom u pisani tekst pjesme. Pritom, naravno, ostaje otvorena mogunost da je neku varijantu ove pjesme mogao izravno uti, ali je ni u kom sluaju nije zabiljeio. Novi oblik stiha, iako je radi o proiren, znatno je zgusnutiji od prijedloka. U njemu je posebno istaknuta emocija i Mehina elja da utvrdi ne samo komu je nevolja, ve i ko u njima cvili, ime se, prije svega, istie zvukovni sadraj djevojakog ala. Time je spasiocu, koji je u stihu iz SM 1886 sveden na jednu osobinu, redaktor dodijelio suut u alu tako da lik sada biva zaokruen, a docnija ljubav pri prvom pogledu s djevojkom Fatom ostvarivija. Umetanje i ukidanje stihova Stihovi umetnuti u prijedloak mogu biti zaokruene cjeline ili stihovi koji dopunjavaju ili pojanjavaju ranije kazano. Njihova se veliina kree od jednog stiha pa do nekoliko desetina. Primjere koje bismo posebno izdvojili su: 21-31; 268-293; 479-483; 518-522; 1005-1037; 1206-1230; 1250-1296;1392-1399; 1431-1437; 1533-1535; 1550-1553; 1805-1812; 2105-2114. Pored stihova koji su izuzetno dobro uklopljeni, nailazimo i na manje doba uklopanja, meu kojima je posebno zanimljiv sljedei primjer: Hej aferim, moj obraze svitli, kad si meni obraz osvitlio! Obraza ti p'jeve spominjali, pa se i drugi u te ugledali! A on njemu vlae poklonio. Paa e ga u Stambol opremat, svom sultanu, zemlji gospodaru. Eh, kad smo 'vako dobro zadobili, jedan emo emluk uiniti! (Smailagi Meho 1886: 2068-2076)
301
Sead emsovi
A zavika od Oraca Tale: Daj mi, Meho, Petra enerala! Dade Meho ne e ni rijei. Pa mu Meho na plei skoio, A jamio iz izme kandiju, Poe biti Petra enerala, Pod njim vlae na hovrljke skae, A Tale se grohotom nasmija: Ja u Petra hranit za mejdana, Bjenji mi je od konja kulaa. Prikazanim redaktorskim zahvatom dobiveni su sljedei stihovi: Hej aferim, moj obraze svitli, Kad si meni obraz osvitlio! Obraza ti pjve spominjali, i drugi se u te ugledali. A on njemu vlae poklonio: Paa e ga u Stambol opremat, svom sultanu, zemlji gospodaru. A zavika od Oraca Tale: Daj mi, Meho, Petra enerala! Dade Meho ne e ni rijei. Pa mu Meho na plei skoio, A jamio iz izme kandiju, Poe biti Petra enerala, Pod njim vlae na hovrljke skae, A Tale se grohotom nasmija: Ja u Petra hranit za mejdana, Bjenji mi je od konja kulaa. Kad smo 'vako dobro zadobili, Jedan emo enluk uiniti. (Smailagi Meho 1925: 2098-2116) U novonastalim stihovima ponovno se susreemo s pitanjem: Ko govori? Redaktor novu cjelinu postavlja usred obiljeenog iskaza, vjerovatno smatrajui da je tire kojim je iskaz obiljeen greka, tako da etiri stiha dijeli na dva jednaka dijela usljed ega prvi dio iskaza, koji je u treem licu jednine, funkcionira kao glas pjevaa, dok drugi dio, koji je u drugom licu mnoine, ostaje sasvim odsjeen. Osnovni razlog redaktorove zabune je pozicija iz koje paa govori i pripovjedna forma koju koristi. U prva dva stiha paa govori o sebi u treem licu jednine (Paa e ga u Stambol opremat,/svom sultanu, zemlji gospodaru), a u sljedea dva stiha kazuje o ko302
lektivu i o sebi kao njegovom lanu u prvom licu mnoine (Kad smo 'vako dobro zadobili, / Jedan emo enluk uiniti). Kako primjeujemo, prvi se dio painog kazivanja dobro uklapa u novi kontekst i po svojim osobinama ne odudara od ostalog pjevaevog govora, dok, iako posljednja dva stiha painog iskaza mogu biti pripisana takoer samo pjevau, njihovo novo znaenje sada dobija autoreferencijalni karakter, jer pjeva referira na sebe, a da pritom, itaoca ranije nije obavijestio o svom ueu u bici, to ni u kom sluaju ne moe biti djelo usmenog pjevaa, ve iskljuivo redaktora. Iza stiha A on njemu vlae poklonio stoji dvotaka, koja sugerira da slijedi nabrajanje ili navoenje, a ega zapravo nema, to ukupan problem podie na viu razinu. Dvotaka ukazuje na redaktorovu svjesnost iskaza koji slijedi iza nje, da bi s druge strane taj isti iskaz grubo podijelio. Ukidanje je stihova znatno rjee od umetanja, pri emu naroito izraenu razliku prepoznajemo u duini isjeaka, koja se za ukinute stihove kree od jednog do desetak stihova. Posebno izdvajamo sljedee primjere: 229-232; 286-289; 1378-1390; 1482-1495; 1503-1505; 1774-1778; 18091810; 1814; 1975-1977. Navodimo je jedan od zanimljivijih primjera: Kad to uo od Oraca Tale, paloinom o tli udario, a priskoi skoka nekolika, pa mu vranca nogom udario, Huseinu slu uz vilicu: A j.... mu mater u g.....! Huseine, pasije kopile, mol' se boga za gjavola tvoga, to si sluga pobratima moga, a sad bih ti osijeko glavu! (Smailagi Meho 1886: 1199-1208) Kad to uo od Oraca Tale, Paloinom o tle udario, A priskoi skoka nekolika, Pa mu vranca nogom udario; Huseinu sillu uz vilicu: Huseine, pasije kopile, Moli Boga za avola svoga, to si sluga pobratima moga, A sad bih ti osijek'o glavu! (Smailagi Meho 1925: 1177-1185)
303
Sead emsovi
Kao to se iz samog primjera da zapaziti, redaktor je ukinuo stih lascivnog sadraja. Pritom, moramo napomenuti da ovo nije jedini takav sluaj, uz ta je neke sline primjere podvrgao izmjeni, a neke je ak i zadrao kakvi jesu. Budui je pjesma pravopisno prilagoena jeziku Bonjaka,8 redaktor je i nekoliko stihova lascivnog sadraja prilagodio drutvenim normama muslimana. injenica da su neki stihovi slinog karaktera ostali neizmijenjeni ukazuju na redaktorovu nedosljednost. Zamjena mjesta i preoblika stihova Pod zamjenom mjesta se podrazumijeva premjetanje jednog ili grupe stihova s jednog mjesta na drugo, usljed ega u strukturi premjetenog dijela nema znaajnijih izmjena. Ovaj se tip transformacije moe kretati od zamjene mjesta dva susjedna stiha pa do prebacivanja grupe stihova na drugo mjesto. Ve po samoj definiciji ovog oblika transformacije nerealno je oekivati da to bude odlika izvornih varijanti usmene pjesme, to e ponajbolje pokazati sljedei primjeri: I Jo kad no smo den'ak zametnuli, i za njime trides buljubaa, beg oti bijelu Budimu, poraz pae od eski Budima. (Smailagi Meho 1886: 1969-1972) Jo kad 'no smo denak zametnuli Beg oti'o bijelu Budimu, I za njime trides' buljubaa, Poraz pae od eski Budima. (Smailagi Meho 1925: 2002-2005)
Meu izvrenim pravopisnim izmjenama izdvajamo: meko u mehko (563/509); bog u Bog (274/191, 318/232, 457/395...); kava u kahva (682/631 i 686/635); sinovac u brati (28/34); dolap u dolaf (1034/978) itd. Ovdje moramo napomenuti da je izvrena i sasma neprihvatljiva izmjena turci u Turci. Neprihvatljiva je iz razloga to pjesma govori o Bonjacima, a ne o Turcima, pri emu imenovanje turci u izdanju iz 1886. godine ima vjersko, a ne konfesionalno znaenje. 304
Ia Mili boe, uda velikoga! to se ona pomtala tama Oko Glne, oko vode hladne? Al je ona tma d puak? Al e biti tma iz oblaka? Neko veli, da je iz oblaka, a sam Tale, da je od puaka. (Smailagi Meho 1886: 1547-1550) Mili Boe, uda velikoga! to se ona pomotala tama, Oko Gline oko vode hladne? Al' je ona tama od oblaka, Al' e biti tama iz puaka? Svi rekoe da je od oblaka, A sam Tale da je iz puaka. (Smailagi Meho 1925: 1579-1582) II Pa pogjoe gradu na kapiju, dok iz grada izili svatovi, da na gradu zatvori kapiju, a telal mu po Bodimu viknu: Ko otvori za nedilju dan, na njem ruse glave ne imade! (Smailagi Meho 1886: 1528-1533) Pa pooe gradu na kapiju, A zavika telal po Bodimu: Ko otvori za nedilju dana, Na njem ruse glave ne imade. Dok iz grada izili svatovi, Na gradu se zatvori kapija. (Smailagi Meho 1925: 1560-1565) III Sve ispada junak za junakom, svaki sablje kore prelomio,
305
Sead emsovi
svaki golo gvogje prihvatio. Sve ji' paa broji od Kanide. Sto i trides i etiri druga, to s' odabra jandal iz svatova. Svaki svoje kore prelomio, u desnoj mu pojeklica orda, u lijevoj puka granalija, a dvu im ini Omerhoda, a sve Tale na okolo hoda. (Smailagi Meho 1886: 1773-1783) Sve ispada junak za junakom, Svaki sablji kore prelomio, U desnoj mu posjeklica orda, U lijevoj puka granalija. Sve ih paa broji od Kanie Sto i trides' i etiri druga, to s' odabra jandal iz svatova. A dovu im ini Omerhoda, A sve Tale na okolo hoda. (Smailagi Meho 1925: 1813-1821) Primjeri I i Ia predstavljaju zamjenu mjesta dva susjedna stiha, pri emu je razlog zamjene razliit. Prvi primjer jeste ispravljanje mogue pogreke pjevaa, zapisivaa ili tampara. S obzirom da stih poinje veznikom i koji nuno zahtijeva postojanje stiha koji se mora nalaziti ispred, a za koji znaenjski nadovezuje sadraj stiha u kome se nalazi, redaktor ispravno postupa prebacujui stih sa krivog mjesta na pravo. Razumljivo je da prvo moramo saznati ko ide za Budim, a tek onda ko i za njime ide, odnosno u morfolokoj ravni, ne moemo prvo saznati zamjenicu (njime), a tek onda imenicu na koju se ona odnosi (beg). Primjer Ia odslikava razliit nain posmatranja. Kraussov pjeva brigu svatova postavlja na prvo mjesto, a njihovu nadu na drugo, dok redaktor stihove razmjeta po pravilima slovenske antiteze, od viih pojmova prema niim. injenica da pjesma ne zapoinje navedenim stihovima ne iskljuuje njenu usku bliskost sa slovenskom antitezom, ak i s rasporedom stihova kakav je u Kraussovom izdanju. Budui da je pjesma zabiljeena krajem XIX stoljea, a da slovensku antitezu poznajemo jo od bugartica iz XVII stoljea, i za oekivati je da su odreeni ustaljeni elementi usmenog pjesnitva pretrpjeli izvjesne preoblike. Samim tim to je u prvom dijelu postavljeno vie pitanja, a u drugom odgovoreno na njih, ukazuje nam na blisku srodnost sa slovenskom antitezom. Iako se njen razvijeni oblik pri306
kazuje kao: A nije A nego B, on je ovdje sveden na osnovne elemente: mogui odgovori taan odgovor, pri emu i sam stih Boe mili uda velikoga, kojim zapoinje paino obraanje, predstavlja trag slovenske antiteze. to se tie izmjena u strukturi i one su takoer produkt razliitog naina posmatranja. U Kraussovoj verziji stoji: d puak i iz oblaka, a u novoj: od oblaka i iz puaka, pri emu Kraussov pjeva u odgovorima mijenja redoslijed, a redaktor ostaje dosljedan. Razliito vienje problema primjeujemo iz rasporeda prijedloga od i iz. Strukturno posmatrano, redaktor u pitanjima zadrava redoslijed prijedloga, a s obzirom da se pridrava tog redoslijeda, u odgovorima mijenja zateeno stanje. Posmatrano iz perspektive znaenjskog sloja, tama ne moe biti iz, ve iskljuivo od oblaka, to je nuno zahtijevalo promjenu: od puaka iz puaka, pri emu moramo napomenuti da su obje konstrukcije prihvatljive, ali da se radaktor odluio za drugu upravo zbog redoslijeda tih prijedloga u prethodnim stihovima u kojima se nudi odgovor na postavljeno pitanje. Drugi primjer predstavlja premjetanje dva stiha, usljed ega je dolo do promjene u redoslijedu dogaaja. Ahmed Isakov emi je izlazak svatova iz Budima opjevao sljedeim redoslijedom: polazak svatova ka kapiji, izlazak svatova, telal, dok se premjetanjem dva stiha izlazak svatova naao iza telalova obraanja. Razlog za ovakav redaktorski potez prepoznajemo u inu zatvaranja gradske kapije, koji je u prijedloku samo intencija, pritom je nejasno ija, dok je u uratku to in koji zaokruuje scenu inei je kompaktnom cjelinom. Trei primjer prikazuje prebacivanje tri stiha koji opisuju paino prebrojavanje junaka, ispred stihova o Omerhoinom injenju dove. S obzirom da paino prebrojavanje okruuju stihovi o junacima i njihovom oruju, redaktor je zamjenom mjesta te stihove sjedinio, a pau i Omerhodu spojio u jednu cjelinu. Pritom, kao razlog vie pojavljuje se i veznik a kojim zapoinju stihovi o Omerhodi, kome za ispunjavanje funkcije vie odgovara da prethode stihovi o begu, negoli stihovi o naoruanju junaka. Kako se da primijetiti, redaktor je jednim potezom ostvario dva kvalitetna efekta. Pored zamjene mjesta, u ovom primjeru imamo i ukidanje dva stiha, od ega je razlog ukidanja prvog nejasan, dok je drugi ukinut zbog svoje prevelike slinosti, gotovo identinosti, sa jednim od prethodnih stihova. Zasebnu grupu u okviru zamjene mjesta ini promjena redoslijeda rijei u stihu, na ta nailazimo u nekoliko primjera: Pa se za tog susretoe bre (332) u Pa se za tim bre susretoe (247); Pitam tebe danas u Muhau (466) u Danas tebe u Mohau pitam (404);
307
Sead emsovi
Dok begovu kulu opazio (567) u Dok begovu opazio kulu (513); Ugleda ga babo ostario (922) u Ugleda ga ostario babo (866); Do bijele kule Hrnjiine (1066) u Do bijele Hrnjiine kule (1043). Na primjere preoblike stiha, dakle preoblikovane stihove u nepreoblikovanom okruenju, nailazimo znatno rjee nego na primjere ostalih transformacija. Jedan od zanimljivijih primjera je sljedei: Omeraga ako zna za boga, ima, brate, jo ijednog druga? Bogme, brate, nemam ni jednoga. Sve mi bilo, pa mi izginulo. (Smailagi Meho 1886: 1870-1873) Omeraga ako zna za Boga, Ima brate ijednoga druga? Bogme brate, jedva petstotina. A pet stotina mi izginulo. (Smailagi Meho 1925: 1905-1908) Od dva stiha izuzetnog kvaliteta, redaktor gradi dva loa i pritom nejasna stiha. Nedokuiv je razlog ovakvog postupka jer novi stihovi remete zvukovni sklad pjesme pomjeranjem cezure, koja se kod epskog deseterca nalazi iza etvrtog sloga, u novu poziciju iza petog sloga, to sasvim odudara od prakse usmene epske poezije. Pritom, nejasnoa stihova proizilazi otuda to nije jasno da li je Omeraga imao pet stotina drugova pa ih izgubio ili sada ima pet stotina, a pet stotina mu je ranije izginulo. Brojevi Redaktor je pridao posebnu panju brojevima. U prijedloku nailazimo na jednu nedosljednost. U rijeima djevojke Fate, koja opisuje filandru na svojoj kui, stoji da je njojzi devet kamenov/ i nji' bije devet plamenov (538-539), dok je u stihovima koji prikazuju ono to Meho vidi kada doe pred kuu, sedam kamenova i sedam plamenova (570-571). Ovu nedosljednost redaktor primjeuje i ispravlja mijenjajui sedam u devet (477-478 i 516-517). Pored toga redaktor mijenja: hiljadu (871) u stotinu (816); stotinu (1507) u pedeset (1537) i dvanaest hiljada (1394, 1412, 1598) u hiljadu (1438, 1454). Kako se da primijetiti iz posljednjeg primjera, postoje tri spominjanja broja dvanaest hiljada, dok je samo u dva sluaja dolo do izmjene, to znai da je tree spominjanje u istom znaenju, dvanaest hiljada ratnika Grdan Omerage, redaktor previdio.
308
REDAKCIJA Nakon navoda i analize primjera sa sigurnou moemo ustvrditi da je pjesma Smailagi Meho iz 1925. godine proizvod redaktorskog rada na prijedloku istoimene pjesme iz 1886. Konsultirajui literaturu o pitanju redakcije usmenih pjesama, najkorisnijim pokazao se tekst urice Muibabi, koji podrobno opisuje redaktorski rad Luke Marjanovia na primjeru jedne pjesme. Usporedbom zapisa pjesme i njene tampane verzije, autorica je dola do zakljuka da postoji 346 raznih redaktorskih intervencija. One se odnose na ispravke u okviru vaeeg pravopisa, saimanja stihova da bi se dobio deseterac, dotjerivanja stihova u smislu izmjene redoslijeda rijei u stihu ili izmjene pojedinih rijei i itavog stiha, mijenjanje reda stihova (premjetanje stihova), izbacivanja i dodavanja pojedinih stihova, te izbacivanja pojedinih dijelova pjesme. (Muibabi 1981: 163) injenica da smo usporedbom dvije pjesme o Smailagi Mehi nili na gotovo identine zahvate redaktora kao i autorica spomenutog teksta, na prvi se pogled ini nevjerovatnom, ali zapravo, to samo potkrepljuje tezu da je tekst pjesme iz 1925. godine ipak redakcija, a nikako izvorna varijanta kako to zagovaraju enana Buturovi i Alija Nametak. Pri emu, najznaajnija razlika izmeu ove dvije usporedbe je poznavanje, odnosno nepoznavanje redaktora. Autorica je ve na samom poetku istraivanja bila svjesna ko je redigirao pjesmu, to nije bio sluaj u naem primjeru. Tek sada poto smo utvrdili da se ipak radi o redakciji, moemo pristupiti rjeenju tog pitanja i to na osnovu izvora umetnutih stihova, meu kojima izdvajamo sljedee primjere: I ale mi se cure po Kanidi; kad ja pogjem u ikovanje, reku meni Kanidke djevojke: ta se ee po ikovanju, o Mehmede, jedna enska glavo? Ta bi tebi hairnije bilo, da te majka rodila djevojku! Majka bi te odgojila stara, pa bi tebe za junaka dala, koji bi ti obraz osvijetlio! (Smailagi Meho 1886: 54-63)
309
Sead emsovi
Pa ne mogu oti u osanje, Djevojke mi pjesmu saknadile, Vid' Mehmeda jedne enske glave, Sad je dvades't i dvi mu godine, Ja mu ne bih svoje tilo dala, Da se nikad ne bih ni udala. (Smailagi Meho 1925: 45-50) (...) Ovdje imam jednog muteriju: iz Kanide kanidkog dizdara, za njegova sina Ahmedina. Ja mu ne bi' svoje tilo dala, da se nikad ne bih ni udala! (Nametak 1991, Odobai Meho: 329-333) II Na kuli od srme filandra, na filandri od zlata jabuka u jabuci devet kamenov, I nje devet bije plamenov, vak daju na etiri strane, pa ne daju pogledati na se; tvoje e se oi zajeniti. Kad nam dogje pred vlinska vrata, naa vrata nisu od drveta; dva kanata plei od junak, kljuanice djevojake ruke. Pa e mndal zlatan podignuti, a kanat e u kraj pobjegnuti, a tvoj dorat tebe unijeti. (Smailagi Meho 1886: 536-549) Na kuli je od srme filandra, Na filandri od zlata jabuka U jabuci devet kamenova, Iz njih devet bije plamenova, Podkieni param carevicam, Vazda bura uz Dunavo puha, Okree se od srme filandra, Osijeva devahir kamenje, Pozvekuju pare carevice,
310
vak daju na etiri strane, Pa ne daju pogledati na se. Tvoje e se oi zasjeniti. Kad nam doe pred avlinska vrata, Naa vrata nisu od drveta, Dva kanata plei od junaka, A mandali djevojake ruke, Zveketala od zlata skovata. (Smailagi Meho 1925: 475-491) Vazda bura uz Dunavo puha, okreu se mavene filandre, osijeva devahir-kamenje. Pa e doi na avlinska vrata, dva kanata plei od junaka, a mandali evojake ruke, zveketala od zlata skovata. (Nametak 1991, Odobai Meho: 147-153) III (...) Pak odonlen u Grbavu sigji, Grdanovoj od kamena kuli: nek nam Grdan od Grbave pojde i hiljadu povede pjeak, sve pjeak, nijednog konjika. Pak ondolen u Stijenu sigji do bijele kule Beireve (...) (Smailagi Meho 1886: 1056-1062) (...) Pa odonlen u Grbavu sii, Grdanovoj od kamena kuli, Nek nam Grdan od Grbave poe, I hiljadu povede pjeaka, Sve pjeaka, ni jednog konjika. (...) esto aga do vrania doe Zagre mu hau uza sapi: Moj vraniu, moja sreo stara, e li u ti sreu okuati, Po sapim te rosa popanula,
311
Sead emsovi
Od gaica Ane Dasovia. (...) Pak ondolen u Stijenu prii Do bijele kule Beireve (...) (Smailagi Meho 1925: 1000-1039) Na nj se kara Sirotak Alija: Stan', dorate, grivo moja zlatna, po sapim' te rosa popanula, od gaica Ane Dasovia! (Nametak 1991, Mejdandija Sirotan Alija: 282-285) IV Mehmed die dbu sa koije, a to jedna salte cura sama; nikog vie njome ne bijae, vet vavijek cura cvijeljae. Pita je sa dorata Meho: Oj djevojko, oinjeg ti vida, ija jesi i od koga li si? to li cvili, muka kakva ti je? Veli mu cura iz koije: Mlado mome, na konju doratu, a ta u ti za jade kazivat? da ja tebi moje jade kaem, ti bi tvoje i zaboravio. Kai, cura, nije ni zijana. Ja sam cura od eski Budima; moj je babo Zim Alibee. (Smailagi Meho 1886: 340-355) Mehmed die dibu sa koije, A to jedna salte cura sama, U crnu se futu zamotala, Prekrila se jemenijom crnom, Rusu svoju kosu poupala, Sve je svoje izderala lice, Sve iz lica crna tee krvca. Nikog vie njome ne bijae, A vavijek cura cvijeljae.
312
Pa je pita sa dorata Meho: Oj djevojko, Boga ti jedinog, Kakva ti je muka i nevolja? A cura mu tiho progovara: I' otolen voda te odnila, Da je Bog d'o i srea donila, to go vas je u Budimu bilo, Da vas muka ni jednoga nejma. Vet da ste se cure izrodile, Majke bi vam ruho sakupile, Pa vas dale za kakve junake, Koji senta uva i enara. Crn vam obraz Bogu na divanu, K'o to vam je danas na mejdanu. to dajete vjeru za nevjeru, to nam zakon podnijet ne more, Na zle muke u kaurske ruke. Hala u nas sve ue ezani, U damiju prolaze imami A eca nam idu u mejtefe. Ja u vama biti davudija, Na maheru Bogu gospodaru. Krvave vam moje ruke stle, Onog sv'jeta o vaemu vratu! A mali joj Mehmedaga vie: Ne rui me lijepa divojko, Ja odovlen iz Budima nisam, Vet sam momak jabandija teka! Kad si momak jabandija teka Ja u tebi jade izjadati. Ja sam cura od eski Budima; Moj je babo Zaim-Alibee! (Smailagi Meho 1925: 255-295) I' otolen voda te odnila! Da je Bog d'o i srea donila, to go vas je u Kanidi biloj, da vas muka nijednoga nejma! Crn vam obraz Bogu na divanu k'o to vam je danas na mejdanu, to dajete vjeru za nevjeru,
313
Sead emsovi
to nam zakon podnijet' ne mere?! Na zle muke u kaurske ruke. Hl u nas sve ue ezani, u damiju prolaze imami i za njima vrvljaju demati, hl eca idu u mejtefe. (...) A momak joj tiho progovara: Ne rui me, vele jadna bila! Ja odavlen iz Kanide nisam, vet sam momak jabandija teka!(...) (Nametak 1991, Odobai Meho: 224-243) Kako se da primijetiti na osnovu izvora koji su redaktoru posluili za pozajmljivanje materijala radi dopunjavanja ranije varijante, za etiri navedena primjera materijal je preuzet iz dvije pjesme jedne zbirke: Alija Nametak, Junake pjesme herceg-bosanskih Muslimana. Iako je zbirka prvi put objavljena 1938. godine u Sarajevu pod naslovom Narodne junake muslimanske pjesme, veinu pjesama Nametak je sakupio kao maturant mostarske gimnazije 1925. godine.9 Budui da su pozajmljeni ulomci, u veini navedenih sluajeva postoji i po nekoliko takvih ulomaka u jednom primjeru, preuzeti iz pjesama Ahmeda Bucmana Jamakovia, od koga je Nametak zabiljeio veinu pjesama ove zbirke, postaje jasnije ko bi mogao biti redaktor pjesme Smailagi Meho. Iako je Nametku tada samo devetnaest godina (roen 1906.), on je ipak bio jedini u prilici da u to vrijeme izvri redakciju ove pjesme. Tek u etvrtom izdanju svoje zbirke (Sarajevo 1967) Nametak otkriva vezu izmeu svog sakupljakog rada i Muhameda Bekira Kalajdia, vlasnika Prve muslimanske nakladne knjiare u kojoj je izila pjesma Smailagi Meho 1925. godine. Nametak u predgovoru tog izdanja kae: Godine 1925. zamolio me mostarski knjiar Muhamed Bekir Kalajdi da zabiljeim nekoliko junakih narodnih pjesama da bi ih on izdao u tankim sveiima, nadajui se da e se tako bolje prodavati nego u debelim knjigama, kakve su bile zbirke Matice hrvatske i Koste Hrmann. Rado sam se odazvao njegovu pozivu, i za kolskih ferija te i sljedee godine zabiljeio pjesme, koje sada izdajem u posebnoj knjiici. (Nametak 1967: 241)
U predgovoru III izdanju (1943) Nametak pie: Kao maturant mostarske gimnazije g. 1925. i kasnije kao student zabiljeio sam u selu Rotimlji u stolakom kotaru u Hercegovini ove narodne pjesme, koje su udnim sluajem ekale desetak godina da budu objavljene. Samo jedna od njih Fazli Buljubaa izila je tiskom iste godine kada sam je i zabljiio. 314
9
injenica da Nametak niti u jednom svom tekstu, od onih koji su nam bili dostupni, nije spomenuo svoj redaktorski, niti bilo koji drugi rad na ovoj pjesmi, ukazuje na njegovu elju da pjesma ne bude povezana s njim. Silinu te njegove elje posebno potcrtava sljedei navod iz istog predgovora u dijelu u kome govori o pjevaima od kojih je Ahmed Bucman Jamakovi uio: Najvie je pjesama uo od svog brata Murata i poznatog pjevaa Ishaka Moria, takoer iz Rotimlje, od kojega je Friedrich Krauss zabiljeio Smailagi Mehu. (Nametak 1967: 244) Iznesena konstatacija sasvim je upitna. Nejasno je na koje izdanje pjesme Smailagi Meho Nametak misli. Ukoliko se radi o prvom izjava je netana, jer Krauss u predgovoru pjesme kae da je zabiljeio od Ahmeda Isakova emia, dok, ukoliko se radi o drugom konstatacija nema pokrie, jer nije naveden niti jedan izvor na osnovu kojega Nametak iznosi svoju tezu. Prema tome, imajui u vidu ranije iznesene dokaze o redakciji i o umecima za koje je materijal u to vrijeme bio jedino dostupan Nametku, zakljuak koji moemo izvesti jeste da je pjesma Smailagi Meho iz 1925. godine proizvod Nametkovog redaktorskog rada na prijedloku istoimene pjesme iz 1886, te da je Nametak taj svoj angaman elio pritajiti, to je i razumljivo.
LITERATURA Auerbach, Erich: Mimezis, Beograd 1968. Biografija. Bibliografija. Literatura, u knjizi: Alija Nametak, Trava Zaboravka, Preporod, Sarajevo 2002, str. 383-393. Brka, Amir: Literatura o Aliji Nametku, Behar Journal, br 37, Zagreb, ljeto 2000. Buturovi, enana: Epska narodna tradicija Muslimana Bosne i Hercegovine od poetka 16. v. do pojave zbirke Koste Hrmanna (1888), GZM ns XXVII/XXVIII, E, 1972/1973, str. 5-100. Buturovi, enana: Bosanskomuslimanska usmena epika, Sarajevo 1992. Bokovi-Stulli, Maja: Prie i prianje, MH, Zagreb 1997. eman, Mustafa: Biografija. Bibliografija. Literatura, u knjizi: Alija Nametak, Trava zaboravka, Sarajevo 1991, str. eman, Mustafa: Bibliografija bonjake knjievnosti, Sebil, Zagreb 1994.
315
Sead emsovi
Hadiosmanovi, Lamija: Bibliografija Prve muslimanske nakladne knjiare i tamparije (Muhameda Bekira Kalajdia), Udruenje Ilmije SR BiH, Sarajevo 1967. Hadiosmanovi, Lamija: tamparija Bekira Klajdia, Islamska revija Muallim, br. 27, decembar 1994. Hunjak, urica: Oblici ponavljanja u epskoj narodnoj poeziji, Sarajevo 1976. Krauss, Friedrich S: Smailagi Meho, Nakladna knjiarnica D. Pretnera, Dubrovnik 1886. Kujundi, Enes: enidba Smailagi Mehe Avde Meedovia u epskom sazvijeu, u knjizi Avdo Meedovi, enidba Smailagi Mehe, Svjetlost, Sarajevo 1987. Kujundi, Enes: Usmena epika Bonjaka, Svjetlost, Sarajevo 1997. Muibabi, urica: Redaktorski postupak Luke Marjanovia na primjeru pjesme Dvostruka enidba Sokolovi Ibre, Godinjak Odjeljenja za knjievnost Instituta za jezik i knjievnost u Sarajevu, knj. X, Sarajevo 1981, str. 159-170. Muslimanaske narodne junake pjesme. Smailagi Meho. Sv. 1, Prva muslimanska nakladna knjiara (M. B. Kalajdi), Mostar 1925. Nametak, Alija: Muslimanske junake pjesme, Nakladna knjiara H. Ahmed Kujundi Sarajevo, Sarajevo 1943. Nametak, Alija: Junake narodne pjesme bosansko-hercegovakih Muslimana, [Vlastita naklada], Sarajevo 1967. Nametak, Alija: Junake pjesme herceg-bosanskih Muslimana, MH, Zagreb 1991. Nametak, Alija: Ispovijest jednog pisca. Alija Nametak o sebi i o svojim knjigama, Behar, I-II/1994, god. III, br. 10, str. 23. [Preneseno iz Jutarnjeg lista, 1931.] Renik knjievnih termina, Romanov, Banja Luka 2001.
316
Hodo KATAL JEDNA MOGUA KOMPARACIJA GNJEVA HOMEROVOG AHILEJA U ILIJADI I MEHOVA GNJEVA U ENIDBI SMAILAGI MEHA AVDA MEEDOVIA Prouavanjem homerskog pitanja, ini mi se, treba usmjeriti panju na srdbu, gnjev, bijes, ljutnju, kako kod Homera i Avda, tako i u cjelokupnoj bonjakoj epici jer je gnjev jedan od osnovnih elemenata, polazite, zamreni vor oko kojeg se zainje epska radnja, koju junak mora slijediti do kraja da bi dokazao sebe, odbranio pravdu i ast junatvom i plemenitou, opravdao svrhu postojanja i ivljenja ne samo njega nego i cjelokupnoga stalea i poretka. To je u stvari formula preko koje se izlae pria u stihu. Ovo pravilo vai za sve epske pjesme bez obzira u kojem su vremenu nastale i u kojem narodu. Osnova ovih pjesama je ista kao to su isti opisi junaka, konja, pa ak i enskih likova. U epskoj tradiciji motiv gnjeva i uvrijeenog dostojanstva i ponosa, najei je elemenat zbog kojega glavni junak ili kree u akciju ili odustaje od akcije. On nipoto ne prata uvredu. U Homerovoj Ilijadi Ahilej, najvei grki junak, gnjevan na samovoljnog Agamemnona, vrhovnog vojvode ahejske vojske, zbog toga to mu je uzeo lijepu Brisejidu, odbija da ide u boj protiv Trojanaca. Tim gnjevom Homer i poinje Ilijadu, gdje se i dramski vor poinje razmotavati. Gnjev mi, boginjo pjevaj, Ahileja, Peleju sina, zlosreni, tono Ahejce u hiljadu uvali jada, (Ilijada) Kod Avda Meedovia, u epu enidba Smailagi Meha taj gnjev, dramski vor, poinje skupom na kojem se fale krajinici, eglenie ko ta begenie. Trideset begova u Kanjii sjedi, pije vino i razgovara o junatvima, megdanima, bojevima. A taj razgovor, te hvale kao munje udaraju u oi mladog Smail-agina sina Meha. Ovdje se odmah da naslutiti da e taj razgovor nekoga ujesti za ivo srce, a tog nekog pjeva e brzo predstaviti. Pjeva nabraja prisutne na skuptini, a kao posljednjeg u nizu rei e ime Smailagi Meha, i na njega uperiti prst sudbine.
317
Hodo Katal
Kad pogleda londu naokolo Ima i iko bolji od kojega, ---------------------------------Sve ostavi jednoga predstavi, Mehmed sinak Smail-alajbega. (enidba...) Avdo e portret mladog Meha dati ukratko, da bi spojio dalji tok radnje, a ujedno skrenuo panju na onoga na koga se, u stvari, odnosi hvala krajinika to jest, prijekor. Mladi Meho, junak od dobra odaka, jedinac je u majke, pa mu roditelji ne daju da se uhvati konja i oruja, plaei se da mlad i neiskusan ne izgubi glavu. Poee se falit Krajinici; Ko je vie dobijo megdana, Ko je junak jai od kojega. Poee se podizat kalpaci, Zlatni urci turat na ivije, Otre sablje preko bedra dvije, ------------------------------------Svak poneto i poneto hvalit. ------------------------------------Kad pogleda londu naokolo Ima l iko bolji od kojega, (enidba...) Hvala poinje, a Meho tone u zemlju od stida. to junaci vie piju i hvale se megdanima, bojevima, enama, to Smailagin sin vie boja mijenja na licu. To postaje vidno itavom skupu. Ovdje pjeva opisuje Meha, kao mome lijepog stasa i lijepo odjeveno, tek sa nekim zlatnim pitoljima zadjenutim o lijepi pojas. Ovaj dekor je dat vie kao djeji ukras nego li kao junako dranje. Takav opis junaka nije za bojeve, tu nema toka na perjanicama, sa njim niko ne razgovara, a niti on zbori ikakvu lakrdiju. Njegov gnjev raste, jer ivot za njega, kao i za sve junake onoga vremena, jeste herojstvo. Takav primjer je i Ahilej u Homerovoj Ilijadi. Snaan, lijep, ponosan, brz. Svagda najbolji biti i odlian izmeu drugih. (Ilijada) Pelejeve su rijei koje izgovara sinu, a ujedno i predstavlja sina publici. Tako e i Meha predstaviti pjeva u uzavreloj atmosferi skuptine:
318
Jedna mogua komparacija gnjeva Homerovog Ahileja u Ilijadi...
Eh, tog lica i toga sokola! Iz njegova obadva obraza, Billah tepih, ka da sunce sjaji, A iz ela grije meseina. (enidba) Mladi Meho na skuptini izgleda potpuno suprotno od svih prisutnih junaka. I iz te suprotnosti, nasluuje se preokret radnje i dogaaji koji slijede. Razgovor i hvala okupljenih begova na skupu, Smailagin strah za sina jedinca, njegovo priutkivanje da prenese alajbegstvo na sina, glavna je stvar koja razjeda duu mladog Meha, koji je, plemenitim izgledom i gospodskim dranjem zainio londu. Ali e, mladi Meho, nemogavi vie da trpi prijekore krajinika ispoljiti svoj gnjev i bol. Sve veseli sjede i besede. A hadijin Mehmed neveseo. Niti vino pije ni rakije, Nit duhanske tegli tumbeije. (enidba) Kada se ogledaju opisi Mehovog lika, golobradog i bezbrkog, i kada se vidi njegov bijes, u trenutku shvatamo atmosferu skuptine, ta li mu je i kako li mu je, pita se njegov amida Hasan Cifri. Mehova tuga biva oigledna i vie se ne moe tajiti. Stoga, njegov amida Hasan, prii e sinovcu i zapitati ga o jadu koji ga kopka. Moj Mehmede, moj obrazu svetli! to ti, sine, sedi neveseo? (enidba...) Amida Hasan Cifri e mu prebaciti, da nije Meho neveseo zbog njegove i Smailove starosti, ili mu je, pak nestalo novaca i odijela da sjedi po mehanama. Srditog Ahileja e takoe obasipati lijepim rijeima i darovima da bi stiao bes. Meho e, poput pogoenog lava, kriknuti i izrei sljedee rijei: No posluaj, Cifri Hasan-aga, im se fale u mehani turci. ---------------------------------Ja ne znado ta je etovanje, pa ne znado to je vojevanje, pa za mejdan ni pomena nema, (enidba...)
319
Hodo Katal
U ovim stihovima odkrinuta su vrata njegove tajne. Srdba je izreena, Meho je junak koji se napreac vinuo u vis, dostojanstvom, ponosom, odlunou. Mehov gnjev je dostigao vrhunac i prijeti da e prerast u ozbiljan sukob kome se ne vidi kraja. ekaj, ado, Cifri Hasan-aga, Ovu londu razvaljivat neu. -------------------------------------Ni ja ove trpit prijekore. Svak se fali, a ja nemam ime. -------------------------------------Ado Haso, sis u do podruma. Opremi u kosmata dorina, Granicu u pregaziti carsku, Ustavljat se neu u esarsku, No u prei u Karabogdansku, Najjaoj se sili prijaviti, U Bogdanu Petru Deneralu, Prevodit u vojsku od Bogdana, Na Bosnu je vau navaliti, (enidba...) Ovdje vie nema mjesta utnji, jer sukob je na vidiku. Sada neko mora posredovati da se gnjev stia, neko ko ima vii autoritet, a to je Hasan-paa Tiro, paa carski cele Bosne krilo. Ovaj dramski vor i vrhunac srdbe kod Homera razreuje Atena, boginja razboritosti Epski junaci, kako kod Homera Ahilej, tako i kod Avda Meho, prikazani su kao junaci i to ne samo na sablji i oruju, nego junaci po srcu, vitezi. Pravi predstavnici svog stalea i njegovih naela. Ahilej e predati Hektorovo tijelo, drei se naela vitetva i junatva, Meho nee da obljubi lijepu Fatu, a niti da je vodi bez svatova, no e rei u Budimu Fatiminoj majci: da e je odvsti kui kada sve poslove zavri na bojnom polju. Njihovo ponaanje i odgoj dostojni su divljenja, oni plijene okolinu svojim vitetvom, junatvom i otmenou. Moralni, osjeajni i plemeniti, Ahilej i Meho ne trpe nepravdu, stoga je gnjev kod njih izrazit, i lake im je asno umrijeti na bojnom polju no ivjeti zasramljeno. Otuda Ahilej bira kratak, a slavan ivot, a Meho bez dvoumljenja ulazi u sva iskuenja koja mu sudbina namee. Meho od ljutnje i bijesa zbog nepravde mai se balaka, da pravdom zamijeni nepravdu, a ujedno da se pokae kao junak, ne zbog pu320
kog junatva nego da dokae nepravednost onih koji su ga drali van svijeta i stvarnih dogaaja. Obadvije oi Mehmedove, Krvi su se pune natoile, Junako mu srce zadrhtalo, Desnu ruku na silah pruio, Pa je njome sablju prihvatio. (enidba...) Tu promjenu kod mladog Meha, svakako je primijetio Hasan-paa Tiro i brzo reagovao da ne bi dolo do onoga ega su se svi pomalo pribojavali i mudro stizao gnjev kod zaplamsalog junaka. Takoe, i Ahilej kada ga spopadne muka od bijesa, mai se balaka i pone razmiljati: Da li da otri potegne ma od bedara i njim Rastera skuptinu i potom posee Atreju sina, Ili da srdbu utia i svoje da srce zauzda (Ilijada) Ali u tome sie s neba boginja Atena i progovori: Ja sam sletela s neba da tvoju zaustavim srdbu, (Ilijada) Ovdje jasno vidimo suprotnosti, ljutita Ahileja s jedne strane koji dri sablju u rukama i spreman je da je upotrijebi, i s drige strane boginju Atenu koja dri Ahileja za kosu i nastoji da mu smeka srce i stia ljutnju, da ga privede razumu i da mu pomogne da otrpi. Staru srdnju zbog Brisejide, Ahilej e zamijeniti novom srdnjom, to jest srdnjom na Hektora koji mu je pogubio druga iz djetinjstva, Patrokla. Ta srdnja ga itavog obuzima, daje mu pouzdanje i rijeenost da istraje do kraja, da krene u borbu. Iako zna da e i sam umrijeti pod trojom poslije Hektorove smrti, ali on tu ne ostaje bez daha, nego mu ta misao uliva jo veu snagu i volju da se bori. Ako ostanem ovde i ratujem okolo Troje, Nema mi povratka kui, al slava mi propasti nee; Ako li kui poem u voljenu oinsku zemlju, Nema mi slave (Ilijada)
321
Hodo Katal
Ahilej, ne dominira samo tjelesnom ljepotom, ve i njegovo duhovno i moralno dranje uzdiu se visoko iznad prosjenog junaka. Mehova druga srdba izreena u slavenskoj antitezi, jeste u stvari najdublje ljudsko osjeanje i potreba da se drugom pritekne u pomo. Tu se ogleda sutina vitetva, etika junaka zbog bola i ljudske patnje . ta to vama u koiji piti, Il je vila il je guja ljuta, Da je vila, bi u gori bila, Da je guja, pod kamen bi bila. --------------------------------Pa poslua ta mu Fata pria, ta li pria kako l narijeca Tanko grlo, teke djevojako. Ka i ta je vezir uinio, Od baba joj Zaim Alaj-bega, Kad je Hadi curu razumio, Gazijsko ga srce zaboljelo, Sa dorata een mizdrak primi, Te prekide gajtan na koije. (enidba...) Ovdje Meho proklinje Budim i kune vezira da sa eljom da od nejunake ruke pogine, jer nije zasluio da ga bolja sablja posijee od sablje ciganske. Avdo kao i Homer izrie osudu zlotvoru zbog njegovih neljdskih i nevitekih postupaka: Hej, Budimu vatrom izgorio, (enidba...) Ognjita nikako nema ni bratstva ni zakona onaj Koji se raduje ratu u samom narodu svome (Ilijada) Ovakvi postupci vlastele, jasno je, najkobniji su kad ugroavaju uspostavljeni poredak, grad, narod i rdavu. Avdo Meedovi nam jasno daje do znanja, da Budimski vezir mijenja cjelokupni poredak, vladajuu strukturu. Otima imovinu preanjoj vlasteli i poklanja je drugoj, vlasteli koja slijedi njegove elje i volju. Zato e Fatimina majka, ena Zaim Alaj-bega, rei Mehu da e Smail-Alaj beg znati koliko treba svatova i kakvih svatova. Tale Lianin e sablju otriti danima, psovati je i prijetititi da e je raskovati jer mu nita ne treba, nema pohoda, nema bojeva, da ne hra uzalud. Jer stari Smail Alaj-beg je ostario, sablju ne moe drati u rukama,
322
ovdu ne moe nositi u sedlu, a mladi Meho jo nije stasao zadatku koji je ispred njega. Zato e Tale i rei u momentu kad ga pozivaju u svatove, malo kroz humor, a malo i kroz uvjerenje: da je i krajnje vrijeme bilo da sie u Budim, jer je i on silazio. Silazio zbog lijepe Fate, kao pod Trojom zbog Helene, sabljom da je podijeli. Tu i na tim mjestima vidimo jednu drugu nit zbog koje se kupi ordija i svatovi, ali svi pod orujem i pod bojnim kopljima. Avdovi svatovi vie lie na Homerove Ahejce koji kreu pod Troju nego li na okiene svatove koji polaze za djevojku. Evo kako Homer opisuje ahejsku vojsku koja kree u boj: Tako su ljemovi gusti na izlasku iz laa tada Blistavi sjali, a uz njih i titovi s kvrgom i jote Oklopi s ploama jakim i s njima od jasena koplja, Sve se sijala zemlja; pod nogama junakim bahat Stade, a pored sviju Ahilej oruo se divni. (Ilijada) Avdo Meedovi e opisati, takoe, slikovito svatove koji odlaze pod Budim. Stade zveka dida uz ramena. Stade drka sablji na rebrima. Stade tutanj avli od hajvana. Stade buka srijemski volova. Povie se alajli barjaci, Zatrupae daulbasi carski. Pisnu zila, udari borija, A zakuca sitna mehterija, Zapevae na ifte Bonjaci. Pukoe him iftom venednici (enidba...) Junaci su motivisani za boj, ne radi dokazivanja junatva, niti da se bore za ljepotu ene nego, u stvari, za odbranu zemlje od murtata koji stalno izdaju cara i carevinu. Meho odbija da vodi Fatu kui, on je prosi usred boja, pa onda je prosi kod majke u Budimu, drei se najboljeg reda i tradicije. Meho kupi svatove, sve najbolje junake po Bosni, gdje vidimo kako kae Fatimina majka znae babo kolko treba svata, Tu je jasno da se u stvari ide pod Budim, kao pod Troju, i da e biti i krvi i junatva. Mladi Meho u povratku kui pria ocu ta je bilo i ta se dogodilo na putu ka Budimu, iskrivljujui priu namjerno, kako bi uo ta misli stari
323
Hodo Katal
Smail-aga o dogaaju. Stari Smailaga pobijesni, od toliko ljutnje i gnjeva, spreman je pogubiti sina. Pjeva veli za staroga Smailagu, bi rekao trides mu je ljeta, pokazujui nam slikovito veliinu njegove srdbe na sina. Ali kad ga Osman, bajraktar, uputi na pravi dogaaj, na istinski ishod bitke, on e od sree cjelivati drago dijete svoje. Kako radnja tee, tako i pjeva mijenja opis junaka, Smailagi Meha. On je, iako mlad i lijep, sada i snaan, muevan, puca od snage i mladosti. Lijep je i hrabar, a i konja ima prema sebi, da je sretna carevina koja ih dobi, a kamo li roditelji. Meho ni jednog trenutka ne podnosi uvredu svoje asti, niti trpi uvrede drugih, slabijih. Na putu ka Budimu, staru srdnju zamijenie mu nova srdnja, neprada uinjena Fatimi, kao to e Ahileju srdnju zbog Brisejide zamijeniti srdnja zbog ubijenog mu prijatelja Patrokla. Te nove srdnje obuzimaju duu, kako Ahileju tako i Mehu i oni predano stupaju u boj, da iskale svoj bijes, ali u isto vrijeme pokazuju svu moralnu snagu, rasko i veliinu njihove prirode i vitetva, njihovu neustraivost, samopouzdanje i rijeenost da istraju do kraja. Mehova srdba, glavna potka epa nije mogla sama da traje i da se pretvori u osvetu, ve je u epu mijenjala svoje oblike i istjerivala pravdu na istac kao to je izgonila junaka na bojno polje gdje se vidi junak od megdana. Meho, kao Ahilej, u posljednjem trenutku dovodi zarobljena Petra Denerala, nee da ga pogubi kako je obeao ve ga predaje sudu Tala od Oraja. Osim Mehove ljutnje tu sreemo i Tala od Oraja koji ve dugo vremena otri sablju i oekuje poziv na vojnu, jer, kako drutvene prilike nalau, vrijeme je da se ide u bitku. On poput lukavog Odiseja zna sve kako e biti i kako e se desiti, ali i sam stoji na stanovite da pravdu valja istjerati do kraja, kazniti carske murtate i osloboditi narod zla i zuluma, to je najsvetija i najvitekija dunost ovjekova. Kake pae, lopuine carske! Ko ti gleda pae i vezire? Zna, kavazu, psi te oglodali, e mi, grdan, stalno vojujemo! Mi sve vojuj, a pa, gospoduj! Vid, kavaze, ta nam pae rade, Roblje robu, daju u dumane; Zoblju pare prodaju gradove. (enidba...) Ovog kontroverznog junaka vidjeemo gdje psuje, radi sve naopako, ne pristaje uz drutvo, ali se na siromatvo i svakojake nedae od kojih se vie ivjeti ne moe. Na bojnom polju ga vidimo kao vjeta ratnika, lukava, dosjetljiva, jednostavno dovitljivca kao Homerovog Odiseja. Njega e324
mo vidjeti kad budimskom veziru uzima blago i sve to zakljuava u magazu, za sebe ne uzima nita. Njegovo potenje, moral i vitetvo plijeni, ali njegovi postupci nagone ovjeka na glasan smijeh. Kod Tala ima due, ak i onda kad due nema ni kod koga. On je uvijek spreman na smijeh, maskaru, ali i na boj. Epitet, budalina vie znai dovitljiv, snalaljiv, nepredvidljiv u nakani ka ostvarivanju cilja nego li da je neko neuraunljiv. Svojim postupcima Tale izaziva smijeh, ali njegova ratna strategija i ishodita te strategije su nevjerovatna. Kada doe teko na bojnom polju onda svi pitaju Tala. A Tale e Mustaj-begu uputiti otre prijekore zbog ekanja u Budimu i vjerovanja budimskom veziru, za koga on misli da je izdajnik. Dobro,Mujo. Dobro sluaj Tala! Ovo po sad to e se popiti, Mlogome e na rane izliti. (enidba...) No, Talove slutnje e se zaista i obistiniti. Ali poslije prve bitke s Petrom Deneralom, Tale ne pristaje da napusti Budim to nee pravdu istjerati do kraja. Te nakane i nauma je i Meho koji ne vodi lijepu Fatu kui dok ne pokupi silu i svatove, dok ne uhvati Petra Denerala, dok ne istjera sve na istac, dok ne spasi ugroeni grad i dravu, dok ne oslobodi porobljeni narod, dok ne zarobi pau iz Budima i preda ga Talovom sudu. Ipak, najvei junaci u epu su blistavi, sjajni Meho i razboriti, veseli i neobini Tale. Tale je u isto vrijeme i najvei zavodnik, jer Fatima je, navodno, njemu obeana. Kakav Mehmed, psi mu drli majku, Sio dolje do Budima grada, Prevario moju zarunicu! A zna l Mehmed rodila ga kurva, Da je Fata moja zarunica! Sad e ravna godinica dana, Sedam sam joj knjiga opravijo Sve je poitam hoe l me uzeti. Ne znam, kuka, ni ona ta ini. Nikako mi devap ne povre! Tri puta sam u Budim slazijo, I etao po Budimu gradu; Nijesam je s oima vidijo. Ka Mehmedu hadi SmailovuTek ne mogu rad hadije mogaBih ga zato zvao na megdanu,
325
Hodo Katal
Da Fatimu sabljom dijelimo! -------------------------------Selam e mi hadiji Smaili; Ne mogu mu hatar itetiti. Doi u mu s bratstvom u svatove, A s Mehmedom ni Merhaba neu, to je moju uzo zarunicu. (enidba...) Tale Lianin u bitku ulazi zbog obeane nagrade, a drugi junaci zbog viteke asti, a na kraju se pokazuje kao najrealniji, najduhovitiji i najhrabriji. On nije predstavnik samo bojnog polja, sablje i maa, smrti i krvi, nego i predstavnik ivota, ivotnih radosti, smijeha i vedrine. Epski pjeva Avdo Meedovi poznaje ljudsko oko, u njemu ita utiske i sve ono to se zbiva oko njega u spoljanjem svijetu. Oi odaju odlunost i volju, dranje i otrinu, stid i bestidnost, la i istinu, uenje i divljenje, ljubav i mrnju, prezir i ljutnju, pobunu i alost, uas i smrt. Kako pjesnik svijet vidi, kakav svijet eli, tako ga i slika, tako i junake daje u tom svijetu, bez mane, bez straha, sa vrlinama koje ih krase, a junaci koji posjeduju takve vrline, ne mogu biti poraeni, niti obesaeni. Jedna od najbitnijih osobina Meedovieva pjevanja jeste njegova posmatraka sposobnost i razboritost. ivim prikazivanjem svijeta njegovih junaka, crtanje likova i karaktera, slikovitim i plastinim prikazivanjem dogaaja, uspijeva da zainteresuje sluaoca, itaoca, i da i njega uvede u centar svijeta o kojem pjeva, ne kao posmatraa nego kao uesnika i sudionika. Uzrok sve srdbe kod Ahileja jeste lijepa Brisejida, a i srdbe Ahejaca koji su krenuli pod Troju, jeste lijepa Helena, koju Homer opisuje isto tako kao to Avdo opisuje Fatimu. Ali, njen najvelianstveniji opis je ipak dat u rijeima sjedobradog starca, najrazboritijeg starjeine, potovanja dostojnog. Kad Helenu spaze na kulu penje se njima, Jedan drugom tiho progovore krilate rei: Zamerke nema Trojancu ni nazuvaru Ahejcu to zbog takve ene ve odavno podnose jade! (Ilijada) Jer kad je kod njega starog izazvala divljenje to je i opravdan razlog zbog toliko prolivene krvi pod Trojom. Tako i Avdo slika lijepu Fatimu, razlog vie zbog ega se podiu toliki svatovi, odnosno vojska.
326
Kolika je kosa na evojci, Koliko je cura odgojila, S rusom se je kosom opasala, Kakvo bee na djevojci lice? Ba ko ona gruda od snijega. (enidba...) I Homer i Avdo, kada opisuju ensku ljepotu, opisuju samo dio tijela, glavu, kosu, lice koje je bijelo ili koje sija kao sunce, jer nije dolikovalo opisivati tijelo vlastelinske ene i i zanositi se njenom ljepotom i pjevati intimnije o njoj. Napokon, drutvo koje opjeva Avdo Meedovi odlikovalo se vitekim vrlinama, a prije svega gostoljubljem i pravinou. Takoe, i Ahilej je gostoljubiv i pravedan prema Agamemnonovim glasnicima, a i prema starcu Prijamu, Hektorovom ocu. Glavni junaci su nosioci pjesnikove ideje, junatvo i ojstvo su vrline koje mogu imati samo veliki i odabrani junaci, a oni su okieni slavom kojom se ponose, ne samo ratnici, borci, vitezi, nego i oni koji ih vole i veliaju, ugledaju se na njih i slue im kao asni primjeri ljudskosti. ivjeti asno i umrijeti asno je veliki ivotni cilj junaka. Spominjati se u naratajima, opjevati se u pjesmi, san je svakoga viteza koji nee ustuknuti ni na jednom mjestu, jer ako ve moraju mrijeti oni ele da umru bar viteki, a ne kao kukavice Ali bez borbe zacelo i bez slave poginut neu, Veliko svriu delo, i unuci za to e znati (Ilijada...) Kad veliko polje pod Budimom, Krvljom, hanko, polje obojimo, Sve od krvi konjske i junake, (enidba...) Vidno je da su i Homer i Avdo veliki protivnici haosa i nereda, oligarhije i samovolje pojedinih vlastodraca koji ne potuju ni ast ni potenje, niti potuju pravo naslijeenog bogatstva i koljenovistva. Zato Avdo esto ponavlja da je Meho od dobra odaka, da je Fata najboljeg odaka i time ih visoko moralno vrjednuje, a i ujedno obavezuje na dostojanstveno i pravedno ponaanje, a i putokaz generacijama koje ih slijede. Avdo, kao i Homer die glas protiv svih negativnih osobina i prekoraenja moralnih zakona, tako da se iz tih njihovih pobuna, a i iz gnjeva njihovih junaka mogu naslutiti pravila i etiki stav vremena u kojima su ivjeli. Homer je Ahileja pokazao kao najveeg junaka, Nestora kao najmudrijeg, a Odiseja
327
Hodo Katal
kao najlukavijeg, dok je Avdo Meha prikazao kao najboljeg junaka, Hasan pau Tira kao namudrijeg, a Tala kao najlukavijeg junaka. No i kod Homera i kod Avda u boj idu i starci koji se u sedlu drati ne mogu. Oni su tu radi moralnih vrijednosti, a ne radi junatva. Ujedno bodre mlae junake da istraju k cilju kojem se tei. Na kraju epa sve se zavrava dvjema svadbama. Svadbom Meha i Fatime i svadbom Zaim Alajbega sa njegovom enom sa kojom due vremena nije bio zajedno. A po vjerskim shvatanjima u islamu, to Avdo Meedovi dobro zna, ena koja je odvojena od mua due vremena mora obnoviti brak. A ta religiozna shvatanja sreemo i kod Homera u Odiseji gdje odsustvom Odiseja prosci trae ruku lijepe Penelope. Moralni poredak nalazi pod zatitom bogova, koji nagrauju dobro a kanjavaju zlo. Bogovi e usliiti onog ko njegove besede slua (Ilijada) Prva rije : Boe nam pomozi! Evo druga:Hoe, ako bog da. Samo da ga pominjemo esto, (enidba...) Kako kod Homera tako i kod Avda, junaci su esto poboni, potuju bogove i prinose im rtve. Ujedno taj odnos prema bogovima je i diplomatski, politiki odnos, pa se stoga trude da sve to je pravda trijumfuje po bojoj volji, a sve to je zlo mora biti pobijeeno i kanjeno. Literatura: Homer : Ilijada, MATICA SRPSKA, Novi Sad, 1972. Avdo Meedovi: enidba Smailagi Meha, SVJETLOST, Sarajevo 1987. Albert B. Lord: Peva pria 1, IDEA, Beograd, 1990. Albert B. Lord: Peva pria 2, IDEA, Beograd, 1990. Milo uri: Helenska knjievnost i komparatistika, ZAVOD ZA UDBENIKE I NASTAVNA SREDSTVA, Beograd, 1997. Milo uri: Istorija helenske knjievnosti, DERETA,Beograd, 2003. Husein Bai: O usmenoj knjievnosti Bonjaka iz Crne Gore i Srbijehrestomatija, ALMANAH, Podgorica, 2003. Duica Minjovi: Avdo Meedovi na raskru reprodukcije i kreacije, ALMANAH, Podgorica, 2002.
328
Vojislav P. NIKEVI POGLED NA JEZIK ENIDBE SMAILAGI MEHA AVDA MEEDOVIA Za cjelokupno djelo velikoga crnogorskog i bonjako-muslimanskog epskoga pjesnika-pjevaa Avda Meedovia ve je reeno da se svojijem dometom izdie na nivo najboljih ostvarenja u slavenskoj i evropskoj epici.1 Sam je u razgovoru s Nikolom Vujnoviem 31. jula 1935. godita izjavio da je iz Bijelog Polja, optine Rasovo i sela Obrov. On je, dakle, Crne Gore list, poput roenjem ili pak po podrijeklu najveijeh epskih pjesnikapjevaa kakvi su: Tean Podrugovi, starac Milija Medenica iz Kolaina, Filip Vinji2, starac Rako takoe iz Kolaina i Stojana Lomovi. S njima ini isti krug kako po vrijednosti svoga djela, tako i po etnikome (crnogorskom) i jezikom (opet crnogorskome) podrijeklu. Naravno, u odnosu na njih se idejno-politiki nalazio na suprotnoj strani; on kao musliman i oni kao hriani na razliitijem pozicijama izmeu ranije dvaju zaraenijeh neprijateljskih tabora - Crne Gore i Osmanske imperije. To ga je i opredijelilo da se nacionalno (subjektivno) deklarie da pripada bonjatvu. U spomenutom razgovoru na Vujnovievo pitanje: Jesu li bili Bonjaci s vama tada (u vojsci - V.P.N.), mislei pri tome na one s kojima je Avdo otiao u vojsku, on je izmeu ostalog odgovorio: ... Iz Senice smo otili iz Bijelog Polja... Iz Senice etiri stotine momaka, sve Bonjaci se viemo. Bonjaci u jedan tabor. Tamo su bili sve Arnauti i Turkue. Turkue zovemo mi one Anadolce3. Avdo Meedovi je izuzetna epska pjesnika pojava, ija se golema stvaralaka energija ispoljava u grandioznoj snazi imaginacije, moi stvaE(nes) K(ujundi), Bibliografska biljeka o Avdi Meedoviu u knjizi enidba Smailagi Mehe Avda Meedovia, Svjetlost, OOUR Izdavaka djelatnost, Sarajevo, 1987, 344. 2 Vojislav P. Nikevi, Filip Vinji je etniki i jeziki Crnogorac, Luindan, glas Crnogorske pravoslavne crkve, br. 16, Cetinje, na Petrovdan 2005, 118-120. 3 E(nes) K(ujundi), nav. djelo, 340. 329
1
Vojislav P. Nikevi
ranja razigranom matom voluminoznijeh junakih epova poput enidbe Smailagi Meha i dr., narativnijeh struktura i poetolokih opisa i slika u njima neprevaziene umjetnike snage i ljepote. On je jedanak i jezika gromada, jer bez jezika kao umjetnosti rijei, udesnoga sistema simbola, nema knjievnog stvaranja. Jezik tvori svako beletristiko djelo, a ono mu uzvraa bogatstvom koje razmie njegove granice tvoratva. Postoje dva vida prouavanja jezika svakog djela: filoloki u sferi njegove tekstologije i umjetniki u oblasti estetike. Budui da je samo o prvome od njih bilo zbora u enidbi Smailagi Meha (Alija Dogovi u Roajskom zborniku i Almanahu, br. 19-20), u ovome radu se daje opti pogled na njegov jezik, pretresaju sloena pitanja njegova naunog istraivanja, kao to su etniko atribuiranje, strukturno i tipoloko odreenje, koja su podjednako vana koliko i interpretacija epskoga pjesnikog svijeta to ga umjetniki tvori. U tradicionalistikoj dijalektologiji bjelopoljski govor Meedovieva rodnog Obrova se smjeta u tzv. zetski dijalekat (zvani jo i kao zetsko-lovenski, zetsko-novopazarski, zetsko-vasojeviki, istonocrnogorski, stariji jekavski i poekad zetsko-sjeniki uprkos tome to se Sjenica nalazi na istonohercegovakom podruju)4. Za razliku od toga njegova neadekvatnog smjetaja, u novijoj lingvistici i filologiji maternji govor Obrova Avda Meedovia na makroplanu pripada crnogorskom interdijalektu/naddijalektu (koine)5, a na mikroplanu predstavlja jedan od crnogorskijeh mjesnih govora6, koji poeduje i neke svoje izrazite karakteristike. Taj interdijalekat/naddijalekat (koine) tvori reprezentativni makrostrukturni jeziki sadraj enidbe Smailagi Meha koji s jezikom crnogorske usmene knjievnosti i ostale bonjako-muslimanske usmene literature u Crnoj Gori ini glavni model Vukova standardnoga jezika7 to je uao u najuu osnovicu toga standardnog jezika8. U taj model ukljuen je u duhu i u skladu s Karadievom standardnojezikom normom opene pravilnosti, namijenjen svijema srednjojunoslovjenskim tokavcima - Srbima,
Dr Stjepan Babi, Jezik, Panorama, Zagreb, 1967, 171. Vojislav P. Nikevi, Crnogorski interdijalekat/naddijalekat (koine) u knjizi Jezikoslovne studije, Centralna narodna biblioteka Republike Crne Gore ure Crnojevi, Cetinje, 2004, 490-493. 6 Vojislav Nikevi, Crnogorski govori, isto, 487-490. 7 Vojislav P. Nikevi, Vukov model standardnog jezika u teoriji i praksi, Nauni skup Vuk Karadi i Crnogorci. Zbornik radova, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje, 2005, 13-40. 8 Dr Vojislav Nikevi, Karadievo filoloko i monogenetsko tokavsko srpstvo u istoriji (monografiji) Crnogorski jezik. Geneza, tipologija, razvoj, strukturne osobine, funkcije. Tom II (Od 1360. do 1995), Matica crnogorska, Cetinje, 1997, 372-396.
5 4
330
Pogled na jezik enidbe Smailagi Meha Avda Meedovia
Hrvatima, Bonjacima-Muslimanima i Crnogorcima - kao Srbima/Srbohrvatima na temelju vjetakoga nadnarodnog i nadnacionalnoga srpskog/srpskohrvatskoga jezika koji se poslije 1991. godita kao nepostojei raspao na svoje prirodne sastojke: srpski, hrvatski, bosanski/bonjaki i crnogorski jezik9. Svojevremeno sam napisao da opredjeljenje Muslimana u Crnoj Gori da su istih etnikih korijena i istog jezika crnogorskog naroda zasniva se na njihovom samosaznanju da potiu od Crnogoraca kao naroda kome su do poetka XV stoljea primarno pripadali10. A to dalje znai da su sve do tada imali zajedniku etnogenezu kao slovjensku asimilaciju i sintezu na podlozi koje su jo od sredine IX. vijeka stvoreni Dukljani/Zeani/Crnogorci11 kao narod i zavisno od njih kao tvorca i predstavnika dukljanski/zetski/crnogorski jezik12. Crnogorski Muslimani su u tome jeziku od poetka XV. stoljea ugradili i svoje odreene izrazite posebitnosti u raznijem oblastima ivota kao pojavni vid postojanja njihova narodnosnoga i nacionalnog identiteta, koje treba da sauvaju i u budunosti te kao muslimanski doprinos crnogorskome jezikom bogatstvu i razliju da prenesu na svoje potomstvo13. Sve to jedanak vrijedi i za crnogorske Bonjake kao objektivno sunarodnike crnogorskijeh Muslimana. Poznato je da su krajem srednjeg vijeka i u novom vijeku turske vlasti stanovnitvo Bosne, Hercegovine i Novopazarskog sandaka nazivale Bonjacima14. Mnoge populacije slovjenskog podrijekla sve od Novopazarskog sandaka pa dalje na istok oeaju se Bonjacima i jezik imentuju bosanskijem, uprkos tome to se ne moe ustanoviti i njihovo eventualno bosansko podrijeklo. Tijem isticanjem srodnosti s muslimanima Bosne sandaki muslimani distanciraju se od sueda Albanaca i Turaka u etnikome i hriana u konfesionalnom pogledu. I
Vojislav P. Nikevi, Usmena knjievnost tokavskog dijasistema. Etnojeziki kriterijum nacionalnog identifikovanja i razgraniavanja u knjizi Jezikoslovne studije, 317-330. 10 Program nacionalne afirmacije Muslimana u Crnoj Gori, Matica muslimanska Crne Gore, Podgorica, 1998. godine, 12. 11 Prof. dr Vojislav Nikevi, Etnogeneza sandakijeh Muslimana, Sandak, br. 13, Novi Pazar, 1993, 20. 12 Dr Vojislav Nikevi, Crnogorski jezik. Geneza, tipologija, razvoj, strukturne odlike, funkcije. Tom I (Od artikulacije govora do 1360. godine) i Tom II (Od 1360. do 1995. godine), Matica crnogorska, Cetinje, 1993, 1997. 13 Vojislav P. Nikevi, Neke osobenosti jezika muslimanskog naroda u Crnoj Gori, Kulturni identitet muslimanskog naroda u Crnoj Gori, Matica muslimanska Crne Gore, Podgorica, 2001. godine, 78. 14 Tatomir Vukanovi, Etnogeneza Junih Slovena, Vranje, 1974, 306. 331
9
Vojislav P. Nikevi
muslimani Plava i Gusinja te drugijeh crnogorskih gradova (Podgorice, Nikia, Kolaina, Spua) sve do pred Drugi svjetski rat svoj jezik nazivali su bosanskijem i uz to isticali da predstavljaju nedjeljivu cjelinu s Bonjacima15. To je posve razumljivo kada se zna da su Bosna, Hercegovina i Novopazarski sandak u upravno-administrativnom smislu za vrijeme osmanske vladavine stalno ili zajedno. Zato je i u svijesti njihova stanovnitva ostavljalo uvjerenje da svi pripadaju Bosni i Bonjatvu. A i drugi muslimani iz navedenijeh gradova Crne Gore nacionalno i jeziki su se poistovjeivali s Bonjacima i bosanskijem jezikom po vjerskoj pripadnosti16 i bili upueni na Bosnu. U tome se ogleda jedina subjektivna razlika izmeu Bonjaka i Muslimana u Crnoj Gori. Prvi oeaju da pripadaju Bosni i Bonjatvu, ne negirajui Crnu Goru kao svoju dravu i domovinu, kao go to i u Bosni i Hercegovini postoje Crnogorci kao njoj lojalni graani, a drugi oeaju da pripadaju samo Crnoj Gori. Dio crnogorskijeh slovjenskih muslimana se oeaju i nacionalno iskauju i kao Crnogorci. Po oeanju, jedni Bonjaci maternji jezik identifikuju kao crnogorski i bosanski, a drugi, poput Muslimana, samo kao crnogorski. S obzirom na to da se i Avdo Meedovi nacionalno oeao Bonjakom, po tom osnovu bi i njihov jezik zvao bosanskijem ili bonjakim. Sve je to dolo do punog izraaja i na popisu stanovnitva u Crnoj Gori 2003. godita17. A valja znati jo i to da se o nacionalnijem (iracionalnim) oeanjima ne raspravlja i da su kao takva objektivno nemjerljiva. Analizirajui rezultate maternjeg jezika iskazanijeh na reenome potonjem popisu stanovnitva, u Zakljuku posebnog lanka sam saeo: Prema tome, sve govori u prilog tome da je samo crnogorski rodni, etniki ili genetski jezik u Crnoj Gori. Po tom osnovu novijem Ustavom Republike Crne Gore mora biti ozakonjen kao slubeni jezik, s posebnom normom i kodifikacijom sadranom u zvaninom Pravopisu crnogorskog jezika koji e ga tititi od drugijeh jezika. Taj jezik su (primarno) stvorili Crnogorci kao narod i nacija i on je prirodni nosilac njihovoga genetskog koda. U njemu su prisutne sve geneoloke ifre njihova organskog bia, postanka,
Senahid Halilovi, Bosanski jezik. Drugo dopunjeno i izmijenjeno izdanje, Sarajevo, 1998, 32. 16 Vojislav P. Nikevi, Koji su jezici neetnikijeh (negenetskih) Srba, Bonjaka i Hrvata u Crnoj Gori, Luindan, br. 14, Cetinje, na Boi, 2005, 124. 17 Hamdija arkinovi, Nacionalna, konfesionalna i jezika sturktura stanovnitva u Crnoj Gori po popisu iz 2003. godine i erbo Rastoder, Bonjaci/Muslimani i popis stanovnitva u Crnoj Gori, Almanah, br. 25-26, Podgorica, 2004, 197-210, 211-226. Na 313. strani toga rada doslovno stoji da je Crna Gora matina drava ovdanjih Bonjaka/Muslimana. 332
15
razvitka i opstojanja u sadjejstvu skladnog djelovanja crnogorske drave kao primarnoga rama i autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve kao sekundarnog okvira. Njegova rodnost mu obezbjeuje primarni rang i status u odnosu na sve druge jezike u Crnoj Gori, prvijenstvo to se stie roenjem i prenosi u naljee s generacije na generaciju kao uroeno obiljeje pojedinca i naroda kojemu pripada. Postojanje slubenog Pravopisa crnogorskog jezika kao primarnog ne iskljuuje mogunost postojanja samo jedne norme i kodifikacije u Crnoj Gori kao dravi su nekoliko javnijeh jezika. Srpski, bonjaki i hrvatski jezik nijesu rodni jezici u Crnoj Gori, ve u Srbiji, Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj. To su u Crnoj Gori neetniki ili negenetski jezici, nastali identifikacijom Srba, Bonjaka i Hrvata vjerski, politiki, interesno... sa Srbima, Bonjacima i Hrvatima u njihovijem matinim dravama. Oni se u Crnoj Gori mogu javno upotrebljavati u ijekavskoj verziji jedino kao takvi jezici prema slubenijem pravopisima i drugim normativno-kodifikatorskijem prirunicima vaeim u tijem dravama. To ve neslubeno praktikuju bonjaki i hrvatski jezik18. Zna se da u govoru Bijelog Polja s okolinom, a takoe i u novopazarsko-sjenikom kraju (moda i u predjelima te dvije zone?) >e, to e rei da je taj govor, dakle, jekavsko-ekavski: belopljsk, msc, sedo19. Drugijem rijeima, u naznaenom arealu uz preteno ijekavski izgovor imamo i mijeani po uzorku dijete - deteta (prilino veliko podruje na everoistoku oko Bijelog Polja i Novog Pazara)20. Prema Mitru Peikanu, junosandaki dijalekat na crnogorskoj strani zauzima Bihor i okolinu Bijelog Polja. Ranije su se junosandaki govori tretirali kao ijekavski, ali su ispitivanja otkrila njihov prijelazni, ekavsko-ijekavski karakter (naelno ekavizam u kratkijem slogovima a ijekavizam u dugim, pri emu je everno od Novog Pazara identifikovana i zona s praktino doljednijem ekavizmom. S obzirom na to, takvi dijalekat - u podjeli koja polazi od zamjene jata kao jednog od osnovnijeh mjerila - nemamo onda ni pravo prikljuivati suednim dijalektima, niti ijekavskijem niti pak ekavskim, nego ga moramo identifikovati kao posebnu jedinicu21. Saobrazno s tijem nalazima, i u enidbi Smailagi Meha vrlo se esto javljaju ekavizmi kao najizrazitija posebitost kojom se Meedoviev maVojislav P. Nikevi, Koji su jezici neetnikijeh (negenetskih) Srba, Bonjaka i Hrvata u Crnoj Gori, Luindan, br. 15, Cetinje, na Vaskrs 2005, 75. 19 Pavle Ivi, Dijalektologija srpskohrvatskog jezika. Uvod i tokavsko nareje, Matica srpska, Novi Sad, 1956, 158. 20 Dr Stjepan Babi, nav. djelo, 271. 21 Mitar Peikan, Jedan opti pogled na crnogorske govore, Zbornik za filologiju i lingvistiku XXII/1, Matica srpska, Novi Sad, 1979, 154. 333
18
Vojislav P. Nikevi
ternji jezik vezuje za bjelopoljski govor: Sad velimo pesmu da brojimo, / I s tom pesmom da se veselimo. / Ta je pesma od starog zemana22; Pa napored seli barjaktari23; Jedan bee kandijskog ajana24. Poterbno je izvriti kategorizaciju svijeh ekavizama u epu te vieti da li se upotrebljavaju samo u kratkijem slogovima. Prirodnije bi bilo da se srijeu u dugim slogovima kao pojednostavljeni likovi, nastali deijekavizacijom izazvanom spolja. O tome se u ranijoj literaturi ne kae nita. Po mojemu mnijenju, tu se radi o ekavizmima u kratkijem slogovima junosandakijeh govora tipa dijete-deteta, kao sekundarnoj izoglosi u primarnome ijekavskom izgovornome arealu, nastaloj saimanjem sekvence i(e) u e ili pod uticajem ekavskog izgovora iz govora masovnijeh doseljenika u Sandak poslije 1878. godine ili pak pod uticajem suednijeh kosovsko-resavskih govora25. A mogao je doi i pod uticajem ekavskog izgovora u drugoj glavnoj seobi teajem VII. vijeka na teritoriju Novopazarskog sandaka ili Rake doseljenijeh s(e)rba26. Gornje verifikuje i ekavizam kratkoga i dugog jata kao grafema u mrkovikome muslimanskom govoru. To e u tome govoru takoe pod uticajem albanskog jezika, u kratkijem slogovima, nastalo je saimanjem starijeg je njegovijem prelaskom u varijabilno e u sklopu istijeh procesa koji su doveli do izmjena grupe i(j)e u e u dugijem slogovima27. Za sve to postoji analogija u deijekavizaciji ije u i u podgorikome i plavsko-gusinjskom muslimanskome govoru. Prema Mihailu Stevanoviu, tu u ije nemamo pun, nego samo manje ili vie redukovan glas j, esto jednu vrstu neslonog i. Ova neslonost nekiput je apsolutna da se izmeu i i e ne uje nikakvi glas, a iza ove redukcije poljednji je vokal u ie prema prvom mogao dobiti neto zatvoreniji karakter - prijei u odreen glas i, a ovi e dublet, prirodno je, dati vrlo dugo i28, kakvo i jeste ono u ikavizmima crnogorskijeh muslimana. Za potkrjepljenje ove teze slui sam fakat to je (ne od , kako mnije Stevanovi, ve u poloaju jata) nige nije dalo i. Ima i kod Avda Meedovia ikavizama (npr. sisti).
Avdo Meedovi, enidba Smailagi Meha, 22. Isto, 23. 24 Isto, 23. 25 Dr Vojislav Nikevi, Crnogorski jezik. Tom II, 122. 26 Vojislav P. Nikevi, tokavski dijasistem. Etnika i jezika osnova (Poseban otisak proirenoga referata s Meunarodnog naunog skupa Jezici kao kulturni identiteti na prostoru bivega srpskohrvatskog ili hrvatskosrpskog jezika). Izdava Crnogorski PEN centar, Cetinje, 1988, 23. 27 Dr Vojislav P. Nikevi, Crnogorski jezik. Tom II, 122. 28 Mihailo Stevanovi, Istonocrnogorski dijalekat, Junoslovenski filolog, knjiga XIII, Beograd, 1933-4, 25.
23 22
334
Po Pavlu Iviu, u govorima titogradskijeh (podgorikih) i plavsko-gusinjskijeh muslimana imamo < (brg, dlt), tako da su ovo ustvari ikavsko-jekavski govori. Prije e biti da je glasovna evolucija ila od i ka . Refleks < zabiljeen je i u govoru naeg ivlja u Skadru. U govoru Mrkovia kod Bara nalazimo reflekse , , e<: lpo, lpo, lepo29. Na taj nain je i kod Avda Meedovia ije > e i i. Polazei od ovijeh Stevanovievih i Ivievijeh postavki, Adnan irgi zakljuuje kako najloginije izgleda da su muslimani, kao nekadanji hriani s ovijeh prostora, bili ijekavci i da je proces ikavske zamjene tekao ovako: ije > ie > i > 30, odnosno ekavske u vidu e. Kod Avda Meedovia u spjevu enidba Smailagi Meha nalazi se veliko prisustvo orijentalizama, turskijeh, arapskih i persijskijeh rijei uljed toga to je kao musliman posredstvom vjeroispovijesti pripadao islamskoj kulturi i civilizaciji. Po tome se slae s ostalijem Bonjacima/Muslimanima, pa i prisustvo orijentalizama u nejgovom djelu je kao u bosanskom jeziku, nosi fonetsko-fonoloke i ortoepske odlike karakteristine za taj jezik. Prije svega, to se odnosi na glas i fonem h u orijentalizmima, koji je kao jako prisutan temeljna strukturalna i tipoloka odlika jezika bosanskoga, a kod njega ga mahom ima tamo e mu je po etimologiji mjesto, jerbo se ne gubi zbog slabe artikulacije, tj. nedostatka opozicionog parnjaka, kao to ga nema u crnogorskom jeziku, osim neetimolokog h u vrlo estome enklitikom zamjenikom obliku him. I u tom jeziku postoji znatno orijentalizama, ali ni priblino u mjeri koliko ih ima kod Avda Meedovia u njegovome junakom epu. U tome se sastoji razlika meu njima. Poto je Avdo Meedovi bio neuk i nepismen u kolskom smislu rijei, pjevao je izvornijem narodnim jezikom do potpunog poistovjeenja s njim, zapravo tako kao da je sama priroda toga jezika iz njega progovorila. Suglasnika h najee nema u njegovijem rijeima domaega, slovjenskog podrijekla. Iako se nacionalno identifikovao s Bonjacima i mogue njihov jezik zvao bosanskijem ili bonjakim, nije mogao izai iz jezika crnogorskoga kao rodnoga mu, naslijeenog iz duboke istorijske prolosti od svojijeh dalekih crnogorskijeh predaka, bratstva Bulatovia, iz vremena prije njihova prelaska na islam. Taj jezik je posisao s majinijem mlijekom kao najdublji uroeni organski iskon, kao dar prirode to mu je roenjem dodijeljen da njime krasnorjeivo kiti svoje svatove u enidbi Smailagi Meha. Tako je veijem dijelom pripadao crnogorskom, a manjim bosanskome jeziku.
Pavle Ivi, nav. djelo, 158. Adnan irgi, Karakteristike govora podgorikih muslimana (na osnovu arhivskih rukopisa), Almanah, br. 27-28, Podgorica, 2004, 99.
30
29
335
Vojislav P. Nikevi
Sve je to potrebno potvrditi i odgovarajuijem primjerima iz spjeva. Navodim orijentalizme bez h i sa h: I svakoga hala i belaja / Jer je gora od svakog belaja; Ni sa sobom poves musafira31; Sve glavnije od eher Kanide32; Malo k mene, Hasan-aga prie32; Ali ti je alos, Mehimede33; Babo Smail i amida Haso34; Vako Mehmed adu besjedio35. Naravno, veliko prisustvo orijentalizama u epu mora se tumaiti i injenicom da se u njemu pjeva o muslimanskoj enidbi Smailagi Meha, koja se nije mogla opjevati bez njihove iroke upotrebe, upravo njoj neprimjerenom hrianskom leksikom kao neodgovarajuijem izraajnim sredstvom. Tvrda zamjeniko-pridjevska promjena tipa tije(h), ovije(h), bijelije(h), tijema, ovijema, bijelijema predstavlja jednu od glavnijeh strukturalnih i tipolokijeh osobina jezika crnogorskog. U enidbi Smailagi Meha redovno se srijeu svi ti pojavni oblici, pa i oni bez h: Sve glavnije od eher Kanide36; Ni zlatnije carski elenaka37; Mladijem se crne oi mutit38; I od dvades bega kandijskije:39; Ili stari bolji od mladije40; Nit su mladi bolji od starije41; S njegovijem licem gosposkijem42. Meu najznaajnije strukturalne i tipoloke odlike crnogorskog jezika, kako njegova govornoga, tako i knjievnog i standardnoga realizacijskog pojavnoga vida, spadaju glasovi i fonem , , , i 43, koji su u jeziku bosanskom dijalektizmi, arhaizmi i stilemi. Naime, u njegovom standardu su danas u zvaninoj upotrebi regresivni likovi gradskog podrijekla s dj (gdje, ovdje, nedjelja, vidjeti), tj (tjerati, tjeiti, tjeskoba), sj (sjekira, sjekirati, sjenokos), zj (izjesti, izjelica, izljubiti)44 i mjesto afrikate (dz) glas i fonem z. Crnogorizmi , , su kao sekundarni u stari bosanski jezik preneeni iz jezika crnogorskoga masovnijem seobama stanovnitva perd najezdom Turaka od poetka XV. vijeka. Kao takvi, nijesu uli u bosanski standardni jezik.
Avdo Meedovi, nav. djelo, 21. Isto, 22. 33 Isto, 30. 34 Isto, 30. 35 Isto, 30. 36 Isto, 22. 37 Isto, 23. 38 Isto, 24. 39 Isto, 24. 40 Isto, 24. 41 Isto, 24. 42 Dr. sci. Vojislav Nikevi, Pravopis crnogorskog jezika, prvo izdanje. Izdava Crnogorski PEN centar, Cetinje, 1997. 43 Senahid Halilovi, Pravopis bosanskoga jezika, Kulturno drutvo Bonjaka Preporod, Sarajevo, 1996. 44 Avdo Meedovi, nav. djelo, 29.
32 31
336
Kod Avda Meedovia su progresivni crnogorizmi tipa i : A e se je vazda nauila45; Ko l z evojkom druga oenijo46; e sam za to tebe k mene zvao46; Na etetu bijele akire47; Pa i njega viet nevesela47; S puaka him jednaki etovi48; Sve etovi dragi kamenovi49; Poleele s oi trepavice50. to se pak tie glasova i fonema , , , opet kaogo i u svojemu obrovskom govoru, Avdo Meedovi ih je tako izgovarao, a zapisivai su ih u enidbi Smailagi Meha zabiljeili na tradicionalni slubeni nain grafemima sj, zj i z, jer drukije u standardu nije bilo dozvoljeno, za razliku od dijalektologije, u kojoj su zapisivani na pravi nain. Evo Meedovievih potvrda za sj: Sve veselo sjede i besjede51; Pa kraj njega sjede do koljena52; Da se momak za me ne osjeti53; Vako Mehmed adu besjedio54. Primjeri sa zj i z su znatno rjei. U jeziku enidbe Smailagi Meha prisutni su i svi glavni crnogorizmi koji pripadaju njegovome mjesnom obrovskom govoru i interdijalektu/naddijalektu crnogorskoga kao opteg (koine) tipa jezika, to ga izrazito markiraju kao tokavski sociolingvistiki jezik. Mnijem da ih nije potrebno vie navoditi, odnosno da je i na bazi ve naznaenijeh primjera oevidno etniko atribuiranje te strukturalno i tipoloko odreenje jezika Avda Meedovia. Neophodno je zaas obratiti panju i na tvoraku snagu jezika Avda Meedovia. Uzmimo za primjer umjetniki izvanredno uspjelu ve navedenu metonimiju: Poleele s oi trepavice. U njoj se artistiki virtuozno oivljava ljepota trepavica glagolom poleeti. Tijem glagolom se otkriva svemo jezika, njegovo uskrsnue do vrhunskog tvoratva. A takoe i u ranije ve naznaenijem stihovima: S puaka him jednaki etovi, / sve etovi dragi kalemovi imenice cvjetovi>cjetovi>etovi i kalemovi nijesu nita drugo do metafore kojijema se figurativno, zadivljujue izraajno opjevava ukras, ljepota puaka svatova na svadbi Smailagi Meha. A kakvo je tek poreenje u stihu: Crnje mu je srce od gavrana55, kojijem se izraava jad i emer uneIsto, 27. Isto, 28. 47 Isto, 27. 48 Isto, 25. 49 Isto, 25. 50 Isto, 26. 51 Isto, 28. 52 Isto, 29. 53 Isto, 29. 54 Isto, 30. 55 Isto, 21. Za prouavanje poetike Avda Meedovia vrlo je zanimljiv dijalog koji su vodili Nikola Vujnovi i stari pjesnik-pjeva Mumin Ramadanovi-Vlaholjak o pjevanju Avda Meedovia 7. avgusta 1935. godita u Pljevljima. U centru panje to46 45
337
Vojislav P. Nikevi
sreenog ovjeka od zle ene! U njemu se ostvaruje udesna izraajna ekspresivnost neuobiajeno upotrijebljenim pridjevom crnje umjesto obinog crnje dovoenjem u najaktivniji stvaralaki odnos s imenicom gavran kao simbolom kojijem se saoptava tuga, bol, nesrea. Daleko bi ne (nas) odvelo navoenje i interpretacija mnogobrojnijeh i raznolikih primjera pjesnike figurativnosti, ekspresivnosti i afektivnosti u enidbi Smailagi Meha Avda Meedovia. I ovo je dovoljno da se uoi alhemija njegove rijei. Polazei od svega izloenog, sa sigurnou se u zakljuku moe saeti da je junaki ep enidba Smailagi Meha Avda Meedovia nastao u rasponu izmeu dvaju tokavskijeh jezika: crnogorskoga kao rodnog jezika njegovijeh dalekih hrianskijeh predaka Bulatovia koji je batinio roenjem u Crnoj Gori kao vievjekovnoj dravi, s jedne, i bosanskoga kao jezika Bonjaka s kojijema se nacionalno identifikovao vjerski i politiki, s druge strane. Za jezik crnogorski vee ga ekavizam bjelopoljskog govora Obrova nastao deijekavizacijom ije izgovora u kratkijem, a sigurno i u dugim slogovima, izazvan nekom spoljanjom okolnou i brojne druge mikrostrukture. A za interdijalekat/naddijalekat crnogorskoga kao opteg (koine) modela jezika povezuju ga sve njegove najvanije makrostrukture kao sistemske jedinice koje predstavljaju osnovicu crnogorskoga standardnog jezika. Meu njima najizrazitije su: zamjeniko-pridjevska promjena redovno bez h, glasovi i fonemi , , , i , izjednaavanje padea kretanja i mirovanja pod uticajem ilirskoga (albanskog) i latinskoga starobalkanskog supstrata, enklitiki oblici zamjenica ne, ve i ni, vi mjesto nas, vas, nama i vama, oblici zamjenica mene, sebe umjesto meni, sebi, poremeeni etvoroakcenatski sistem svoenjem na dvoakcenatski ovijeh naglasaka: kratkouzlaznoga (`) i dugouzlaznog (), izazvan pomijeranjem akcenata od poetka prema kraju rijei za jedan ili eventualno dva sloga takoe pod uticajem navedenoga starobalkanskog supstrata, kao u primjerima: nga, rka, ng, rk, ili lpata, vjka, nrodni u kratkosilazne (") i dugosilazne (): nog, rk, nog, rk, lopta, evjka, nrdn, o emu rjeito govore predakcenatske duine56, i niz drugijeh osobina interdijalektalnoga/naddijalektalnog makrostrukturnoga karaktera.
ga dijaloga nalazi se sutina pojmova kita, (o)kienje, (o)kititi kao temelj junake pjesme, tj. pjesniko ruho u koje je matovito oblai Avdo Meedovi - Zlatan olakovi, Homer: or Huso ili Avdo, rapsod ili aed? Almanah, br. 27-28, Podgorica, 2004, 60-68. Avdo Meedovi je pod kitom, kienjem, poput svijeh istinskih pjesnika, intuitivno shvatao i tvorio poeziju, a ne istoriju, u svojijem epskim spjevovima. Stoga i nije vodio rauna o tome slae li se njegovo pjevanje s faktografskijem injenicama. U tom smislu, poezija ne moe biti istorijski izvor iako na svoj nain, emocionalno i slikovito izraava najdublje povijesne sutine. 56 Dr Vojislav Nikevi, Prozodija u knjizi Crnogorski jezik. Tom II, 150-167. 338
enidba Smailagi Meha manjijem dijelom povezana je i za jezik bosanski. Za nj ga veu vrlo esti orijentalizmi, koji su doljedno sauvali h, sve to kao znak nacionalne pripadnosti Avda Meedovia Bosni i bonjatvu. Po tome je veliki crnogorski i bonjako-muslimanski pjesnik iz Crne Gore kao njegove i dalekijeh predaka njegovih hrianskijeh domovine koji su primili islam i posredstvom njega ukljuili se u tursku kulturu i civilizaciju, ideologiju i politiku, koje su ih odvojile od Crne Gore i Crnogoraca, u dugome istorijskom procesu stvarajui od njih poseban etnos i nacion. Zato je i poedovao svijest o tome da pripada Bosni i bonjatvu kao dravljanin Crne Gore. Avdo Meedovi je u tome naslijeenom svijetu crnogorsko-bosanskom jezikom simbiozom izvanredne umjetnike snage i ljepote stvorio junaki ep enidba Smailagi Meha trajne, neprolazne vrijednosti.
339
Adnan IRGI EKAVIZMI U ENIDBI SMAILAGI MEHA AVDA MEEDOVIA Karakteristike govora Avda Meedovia, odnosno jezike karakteristike njegova epa enidba Smailagi Meha, kao i injenica da potie iz okoline Bijelog Polja, svrstavaju ga meu govorne predstavnike istonocrnogorskoga dijalekta. Po nizu jezikih osobina - fonetskih, morfolokih, sintaksikih - on je izraziti predstavnik ovoga dijalekta. No, u ovom radu nee biti dat pregled svih osobina njegova jezika, ve samo jedan njihov segment - ekavizmi. Tokom itanja ovog djela tema se sama nametnula, i to iz vie razloga, a prvjenstveno dva. Prvi je to su ekavizmi u ovom dijelu pomenutog dijalekta veoma zastupljeni, pa samim tim i u Meedovievom djelu, a drugi je to ovoj zagonetnoj jezikoj pojavi na ijekavskom govornom podruju niko od lingvista, koliko je meni poznato, nije posvetio vie panje. Osim toga, Avdo Meedovi je ovjek iz naroda, uz to nepismen, veoma je dobro vladao jezikom, istim narodnim, o emu najbolje svjedoi njegovo djelo, pa prouavanje Meedovieva jezika znai ujedno i prouavanje jezika njegova kraja, jer uticaj kolstva nije mogao "iskvariti" Avdov jezik. Istorijska upuenost na Bosnu, kao i blizina srpske jezike ekavske granice ostavila je vidan trag na govor i jezik ovog kraja, koji se prvjenstveno ogleda u upotrebi glasa h (ije je ouvanje uostalom karakteristino za sve muslimane ovog jezikog terena), deijekavizaciji, odnosno ekavizaciji primarnih ijekavskih/jekavskih oblika i velikom broju orijentalizama. Na osnovu jezika samog epa, a bez prethodnog saznanja o mjestu iz kojeg potie njegov autor, lako je zakljuiti da je rije o "mjeovitom govoru", odnosno o govoru koji je pretrpio i prihvatio uticaje sa strane. Ti uticaji se najbolje ogledaju u velikom broju dubleta i estim suprotnim rezultatima razvoja istih glasova ili glasovnih grupa u istom poloaju, pa ak i u istim rijeima (npr. ineti/ injeti/ initi). U Meedovievom jeziku ovakva nedosljednost u pomenutim sluajevima je veoma esta, pa bi bilo veoma interesantno uporediti dananje stanje ove jezike pojave nje341
Adnan irgi
gova kraja sa stanjem u njegovom jeziku, radi saznanja da li je dolo do kristalizacije ovih alternanata i koji od njih je odnio prevagu. Proces ekavizacije nekadanjih jekavskih oblika je u Meedovievu jeziku nejfrekventniji. Dodue, ekavizmi se javljaju i na onim mjestima gdje imamo uobiajene ijekavske oblike, ali je njihov broj u odnosu na ove prve nesrazmjerno manji. Ekavizmi tipa: pesma, bee, sveica, peke, verna, mesec, meseina, devojke, vet, beseda, mesto, pevati, cvetati, vee, i sl. veoma su zastupljeni u Meedovievoj enidbi Smailagi Meha. Ekavizama ovoga tipa u pomenutom djelu ima u preko osamdeset razliitih rijei, a gotovo svaka od njih se u tom obliku javlja po nekoliko puta, to dovoljno govori o njihovoj frekventnosti. Moglo bi se navesti nekoliko pretpostavki o njihovom porijeklu u jeziku Meedovia kao govornog predstavnika svog kraja, ali su dvije veoma nametljive. Prva je da je do ovog procesa dolo uproavanjem nekadanjih jekavskih oblika radi rastereivanja izgovora, ime su dobijeni slogovi od po jednog konsonanta i jednog vokala, npr.: mjesec mesec; bjee bee; ivjeti, ivljeti iveti; vjera vera; svjetlica svetlica, i sl. Na osnovu ovog bi se moglo zakljuiti da se j gubilo radi izbjegavanja nagomilavanja suglasnikih grupa, odnosno radi lakeg izgovora, po istom principu po kojem se gubilo u nekim govorima u poloaju pored r, recimo: rjenik -> renik; izgorjela izgorela; grjenik grenik, i sl. Meutim, u ovom djelu samo dvadesetak ekavskih oblika nema svoje jekavske dublete, to ne znai da ih u Meedovievu jeziku uopte nije ni bilo, pa njihova pojava ne ide u prilog ovoj pretpostavci. Pojava ekavskih i jekavskih oblika jedne iste rijei kod njega je veoma zastupljena. No, i pored toga, ne bismo samo na osnovu navedenog mogli odbaciti ovu pretpostavku, ve ukoliko bismo je prihvatili, to bi moglo znaiti da je ovaj proces nedugo prije Meedovieva vremena zapoet i da u njegovo vrijeme jo nije bio zavren. Osim postojanja ekavskih i jekavskih oblika istih rijei, u jeziku ovog djela naporedo sa njima egzistiraju i oblici u kojima je dolo do jekavskog jotovanja labijalnih suglasnika, tako da je ovdje potpuno obino, npr.: obeobje-oblje ili iveli-ivjeli-ivljeli. Ova injenica ponajmanje ide u prilog pomenutoj pretpostavci i gotovo da je ini neodrivom. Naime, ukoliko bismo prihvatili pretpostavku da je do dejekavizacije dolo zbog uproavanja suglasnikih grupa koje su predstavljale tekou pri izgovoru, postavlja se pitanje zato je onda prije ovog procesa dolo do procesa koji mu je potpuno suprotan, kao to je jekavsko jotovanje labijala?! Ne djeluje nimalo vjerovatno da se, recimo, suglasnika grupa bj u rijei obje u prolosti uprkos tekoi pri izgovoru jotovala i dala blj, da bi se kasnije obrnutim procesom dobila rije obe. U jeziku nema takvih sluajeva. Neto to je teko za izgovor razvijalo se i razvija se u pravcu uproavanja i pojednostavljivanja, tako se ovdje ne bi moglo govoriti ni o kakvim glasovnim pro342
Ekavizmi u enidbi Smailagi Meha Avda Meedovia
mjenama. Postojanje oblika s jekavskim jotovanjem, tipa: eca, preleet, oeven, vielica, et, neelja, ever, uerat i sl. samo potvruju ovu konstataciju. Zbog svega navedenog, druga pretpostavka - da je do procesa ekavizacije nekadanjih jekavskih oblika dolo zbog uticaja sa strane, odnosno da je ovaj proces nastao zbog uticaja i blizine srpske ekavice, djeluje mnogo vjerovatnije. Nekoliko injenica iz Meedovieva jezika upuuje na ovu pretpostavku: 1. U enidbi Smailagi Meha (i)jekavski oblici su mnogo frekventniji od ekavskih. Ve je reeno da od preko osamdeset ekavskih oblika samo dvadesetak nema svoje jekavske dublete, a od preko sto dvadeset pobrojanih (i)jekavizama vie od etrdeset ih se javlja samo u tom obliku, tj. nema svoje ekavske varijante. 2. Proces ekavizacije zastupljen je i kod ijekavskih oblika, a ne samo kod jekavskih, premda u znatno manjem broju od ovih drugih. Tako se u Meedovievom jeziku esto javljaju oblici tipa: napred, vreme, uzmeati, beli, dete, gnezdo, svetli, tesni, svea, deliti, zvezda, seno, rei i sl. ali naporedo s njima i njihovi ijekavski alternanti. U ovim sluajevima ne moe biti govora o ekavizaciji koja je nastala zbog tekoe u izgovoru jer u njima nema nagomilavanja suglasnikih grupa. Stoga je najvjerovatnije rjeenje, a ini se i jedino mogue, da je do deijekavizacije ovih oblika dolo pod uticajem ekavskih susjeda. Kad je u pitanju proces deijekavizacije u jeziku Avda Meedovia karakteristino je to to se on gotovo nikad nije vrio kod duih oblika zamjeniko-pridjevske promjene, ve se ovdje gotovo dosljedno javljaju oblici kao: zlatnije', mladijem, gotovije', njegovijem, gosposkijem, svijema, zelenijem, budimskijem, velikijem, milosnijem, mrtvije', ranjenije' i sl. 3. Protiv prve pretpostavke, a u prilog drugoj, stoje oblici kao: sv'jetli, don'jeti, b'jeli, c'jeli, d'jete, od'jelo, i sl. u kojima se ije kratilo u je da se ne bi naruio stih deseterac, npr.: "Kad si obraz sv'jetli ouvao." "Bog e dati i srea don'jeti." "B'jeloga ti marijaa neu." "Bosna c'jela ali baba moga." Da su ovakvi oblici predstavljali smetnju pri izgovoru naem epskom pjesniku-pjevau on bi ih, vjerovatno, izgovarao kao ekavske oblike, odnosno proces skraivanja bi tekao u pravcu ekavizacije koja, takoe, ne bi remetila deseterac. Oigledno, ovakve suglasnike grupe nijesu predstavljale nikakvu izgovornu tekou za njega, a ovakav vid njihovog javljanja i uvanja u Meedovievu jeziku je najbolja potvrda za to, a samim tim i za pretpostavku da su ekavizmi u njegovu jeziku posljedica uticaja iz susjedstva.
343
Adnan irgi
4. Interesantna je Meedovieva upotreba rijei prvjenac u ovom, jekavskom, obliku koji je teak za izgovor jer se u njemu javlja etvorolana konsonantska grupa koju je autor (pjesnik/pjeva) mogao da izbjegne upotrijebivi je u ekavskom obliku. Meutim, za njegov jeziki osjeaj, a vjerovatno i za jeziki osjeaj ostalih govornih predstavnika njegova kraja, ovakve grupe nijesu predstavljale nepremostivu smetnju za izgovor, pa one i nijesu iezle iz njegova/njihova jezika. uvanje u izgovoru glasa j u poloaju poslije trolane suglasnike grupe ne ide u prilog tezi o tekoi izgovora dvolanih suglasnikih grupa iji je j jedan lan, kao npr.: obje, mjesto, objesit, uvjerit, vjeat, doivjet, smjeti i sl. 5. Oblici sa jekavskim jotovanjem u jeziku Avda Meedovia su veoma zastupljeni, npr.: preleet, oeven, oblje, ed, etelina, neelja, poluela, viet, et, erat, ever, doivljet, vielica i sl. Ove i ovakve rijei on upotrebljava dvojako - u pomenutom obliku i u ekavskom obliku, a nikad u obliku u kojem se upotrebljavaju u dananjem standardnom jeziku (npr. preletjeti, odjeven, djed, djetelina, i sl.). Razumljivo je da jednom zavren proces jotovanja nije kasnije tekao u suprotnom pravcu razjednaavanja, odnosno u pravcu povratka na oblike od prije nekoliko vjekova, ve je pojava ekavske varijante i u ovim sluajevima nastala kao u prethodnim, uticajima sa ekavskog govornog podruja. Interesantno je pomenuti pojavu oblika sjutra, prekosjutra (prosjutra) u enidbi Smailagi Meha. Ovi oblici su gotovo nepoznati u crnogorskim govorima, i kao takvi koriste se, koliko je meni poznato, samo u standardnom jeziku, dok se u svim govorima osim govora Boke, koriste kao sutra, prekosutra. S druge strane, u svim drugim sluajevima gdje su postojali uslovi za vrenje jekavskog jotovanja u jeziku ovog pjesnika, oni su zabiljeeni upravo u tom obliku sa izvrenim jotovanjem, ili u ekavskom obliku. Izuzetak ine samo grupe sj (sjede, osjetiti, sjetan, posjeklica, s'jetovanje, s'jedoanstvo, i sl.) i zj (izedoe) koje su u djelu biljeene ili kao takve ili u ekavskom obliku, a na ovom jezikom terenu su redovno alterniraie sa odnosno Pretpostavljam da se Meedovi, kao pripadnik istonocrnogorskoga dijalekta, ni ovdje po izgovoru nije razlikovao od ostalih, ve da su i kod njega oni glasili i odnosno s i z, a da je u pitanju samo problem prilikom biljeenja ovih glasova kojih u standardnom jeziku nema. Ali, to je samo pretpostavka ija se ispravnost moe utvrditi samo ako bi bio dostupan snimak Meedovieva govora, odnosno njegova glasa.
344
Ekavizmi u enidbi Smailagi Meha Avda Meedovia
Zakljuak Proces ekavizacije u jeziku Avda Meedovia mnogo je zastupljeniji kod jekavskih nego kod ijekavskih oblika. Na ovaj proces prvjenstveno je uticala blizina ekavskih govora, ali je on vjerovatno bio potpomognut neto teim izgovorom suglasnikih grupa u jekavskim oblicima, gdje je glas j bio jedan od konstituenata tih grupa. Na ovaj zakljuak upuuje mnogo vea frekventnost procesa dejekavizacije od procesa deijekavizacije. Ekavizacija u njegovom jeziku nije izvrena do kraja, niti je vrena dosljedno, ali je kao proces uzela maha u njegovu jeziku. Meutim, (i)jekavski oblici su ipak dominantniji. Ekavski oblici ovdje egzistiraju naporedo sa autohtonim oblicima kraja iz kojeg Meedovi potie. Bilo bi interesantno provjeriti da li je do danas pomenuti proces ekavizacije zavren, da li je prevladao, ili je moda pod uticajem kolstva i veinskog govora, iezao i uva se samo kod starijeg stanovnitva, kao to je sluaj sa ikavicom u govoru muslimanskog stanovnitva Podgorice.
Literatura PRIMARNA: - Avdo Mededovi, enidba Smailagi Meha, Svjetlost, Sarajevo, 1987. SEKUNDARNA: - irgi Adnan, Karakteristike govora podgorikih muslimana, Almanah, br. 27-28, Podgorica, 2004. - Dogovi Alija, Dijalektalne i zaviajne govorne specifinosti u epu enidba Smailagi Mehe Avda Meedovia, Almanah, br. 19-20, Podgorica, 2002. - Ivi Pavle, Dijalektologija srpskohrvatskog jezika (Uvod u tokavsko nareje), Celokupna dela, knj. II, Novi Sad, 1985. - Nikevi P. Vojislav, Neke osobenosti jezika muslimanskog naroda u Crnoj Gori, Kulturni identitet muslimanskog naroda u Crnoj Gori, Matica Muslimanska Crne Gore, Podgorica, 2001. - Peco Asim, Iz fonetske problematike srpskohrvatskog i makedonskog jezika (O sudbini foneme h u tim jezicima), Iz ivota naih rei, Prosveta, Beograd, 1996. - Stevanovi Mihailo, Istonocrnogorski dijalekat, Junoslovenski filolog, knj. III, Dravna tamparija Kraljevine Jugoslavije, Beograd, 1933-4. - kalji Abdulah, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo, 1985.
345
REFLEKSIJE
Georg DANEK JUNOSLOVENSKI HOMERI Zlatan olakovi Marina Rojc-olakovi, Mrtva glava jezik progovara, Podgorica: Almanah 2004. VII + 672 s. Uvodna napomena: Autor ovih redova je klasini filolog na Univerzitetu u Beu, specijalizovan za istraivanje Homera. Podstaknut pisanjem Milmana Perija (Milman Parry) i Alberta Lorda, napisao je brojne naune lanke o poreenju Homera sa junoslovenskom, posebno bonjako-muslimanskom junakom epikom. On je autodidakt, nije slavista, i svjestan je da bosanski jezik tretira sa iste distance kao i starogrki. Ipak je imao smjelosti da na njemaki prevede izbor bonjakih junakih pjesama.1 U ovoj recenziji glavna panja posveena je tome, koju korist od ove knjige mogu imati istraivanje usmene poezije (Oral Poetry), komparativno istraivanje epova i istraivanje Homera. Knjiga sadri prvo izdanje deset epskih pjesama bonjako-muslimanske tradicije junakih pjesama, kao i nekoliko poglavlja koja rasvjetljavaju njihovu pozadinu. Pri tom postoji posebno interesovanje za teoretske i praktine osnove Parry-Lord-teorije (Oral Poetry Theory). Time knjiga biva posebno vana za istraivanje Homera. Oral Poetry-teorija jo i danas je jedna od najuticajnijih paradigama u istraivanju Homera; stvorio ju je, intenzivno se bavei junoslovenskom, prije svega bonjako-muslimanskom junakom epikom, ameriki istraiva Homera, Milman Peri; poslije Perijeve smrti (1935. godine), Albert B. Lord ju je unaprijedio u samostalnu komparatistiku disciplinu. Mnoge teze, koje su za brojne istraivae Homera stekle dogmatsko znaenje, formulisane su na osnovu materijala koji je Peri sakupio u Bosni (tekstovi pjesama, intervjui sa pjevaima). Jo uvijek se raspravlja ili odbija prije svega poreenje Homera sa Avdom Meedoviem, kojega su Peri i Lord nazvali jugoslovenskim Homerom.
Georg Danek, Bonjaki junaki epovi, Klagenfurt /Celovec. Izdava Wieser Verlag 2002. 349
1
Georg Danek
Istraivai Homera ovo ine esto bez velike kompetencije2, a rijetko sa nunom estetskom sposobnou za davanje suda o Avdovoj umjetnosti.3 Sada, u ovoj knjizi, autori izdaju samo nove tekstove, meu njima i tekstove samog Meedovia, i predstavljaju sopstvena iskustva na polju istraivanja. Polazei od toga, raspravljaju o odrivosti osnovnih teza koje je A. Lord postavio u svojoj knjizi The Singer of Tales (1960), a koje su od tada esto ponavljane. Stoga mi se knjiga olakovia ini vanom za istraivanje Homera; ovdje u pokuati da detaljno izvijestim o sadraju. Nakon kratkog Uvoda slijede tekstovi osam pjesama pjevaa Murata Kurtagia koje su autori registrovali 1989. godine (ukupno 16.614 stihova), kao i dvije pjesme Avda Meedovia, koje su se, do sada neobjavljene, nalazile u Perijevom arhivu Harvardskog univerziteta (duina: 2626 i 4088 stihova). Tekstovi su dopunjeni kratkim napomenama, najee objanjenjima rijei. Uz to je tu i Dnevnik sabiranja, Razgovor o repertoaru Murata Kurtagia, Repertoar Murata Kurtagia, kao i analitiko poglavlje Herojska mitska pria (preuzeto iz knjige Tri orla tragickoga svijeta, Zagreb 1989), Milman, Nikola, Ilija i Avdo Meedovi i intervju Bonjaka epika je jai svjedok od pisane historije. Slijedi doslovan prevod na engleski jedne od Kurtagievih pjesama i gore navedenog poglavlja knjige, kao i jo jedno poglavlje Bosniac Epics. Problems of Collecting and Editing the Main Collections (Bonjaka epika; Problemi sabiranja i editiranja glavnih zbirki). Teorijska poglavlja najee su u asocijativnom stilu. Njihova snaga je u zapaanjima koja idu od najmanjih detalja i vode refleksijama naelne prirode. Refleksije se skrivaju i u napomenama-objanjenjima tekstova pjesama, u Dnevniku i Razgovoru sa Kurtagiem. Dakle, italac ne dobija kontinuiran diskursni argument, ve tekst u velikoj mjeri narativnog karaktera, kroz koji mora da kri umu da bi doao do literarno-teoretski relevantnih iskaza. Za eksperte su vrijedni tekstovi ovih prvi put objavljenih pjesama: Za ocjenu Meedovia kao jugoslovenskog Homera vano je svako proirenje korpusa. Dvije pjesme, koje su ovdje prvi put editovane, mnogo su
Kao nedavno R. Friedrich (Fridrih): Oral Composition-by-Theme and Homeric Narrative. The Exposition of the Epic Action in Avdo Medjedovic's Wedding of Meho and Homer's Iliad, u: F. Montanari (ed.), Omero tre mila anni dopo, Rim 2002, 41-72. (Usmena tematska kompozicija i homersko prianje. Ekspozicija epske akcije u enidbi Smailagi Meha Avda Meedovia i u Homerovoj Ilijadi). 3 Kao W. M. Sale, Homer and Avdo: Investigation of Orality Through External Consistency, u: I. Worthington (ed.), Voice into Text: Orality and Literacy in Ancient Greece, Leiden 1996, 21-42. (Homer i Avdo: Istraivanje usmenosti kroz eksternalnu konzistenciju). 350
2
Junoslovenski Homeri
krae nego one do sada objavljene; ovdje je Meedovi mnogo vie nalik na tradicionalnog pjevaa, nego u njegovim velikim epovima. U pjevau Muratu Kurtagiu, koji je jo 1935. godine privukao Perijevu panju, autori su jo 1989. godine nali velikog, estetski visoko talentovanog pjesnikapjevaa i dokumentovali njegovo djelo. U napomenama o tekstovima pjesama nalaze se (kao i u Perijevom materijalu) dalji dokazi injenice da pjevai, ako ih pitate o znaenju turcizama, ne znaju uvijek da odgovore, ve pokuavaju da ih pogode po kontekstu. Tako Kurtagi e (turski: pandan) objanjava kao ljepota, ili binevsile (turski binefsihi spontan) kao istina.4 Time dobijamo dobru paralelu sa postupkom usmenog prenoenja homerskih rijei: Pjevai pamte arhaine rijei jezika epske umjetnosti u njegovom formularnom kontekstu, ali ih izolovane ne umiju tano primijeniti. Napomene Zlatana olakovia o istoriji teorije Oral poetry odnose se na naelnosti. . je vie godina proveo u Perijevom arhivu na Harvardu i dobro poznaje te prilike. Bez sumnje je u pravu kad kae da je neshvatljivo to materijal tekstova pjesama i intervjua, koje je Peri sakupio u Bosni, odavno nije izaao u javnost u cjelini, i zato za otkrivanje tekstova nisu ukljueni u velikom stilu i native speakers. . skree panju na to da su dosadanji obraivai do sada objavljenih edicija tekstova i prevoda bili iskljuivo upueni na transkripcije, koje je sainio Perijev asistent, tuma i sekretar, Nikola Vujnovi. Ni jedna od dosadanjih edicija nije imala nunu kompetentnost da transkribuje autentine tonske snimke. Ipak, posljednjih godina se na Harvardskom univerzitetu poelo sa postavljanjem odabranih tekstova na Internet, tako da su ve na raspolaganju i neki Meedovievi epovi.5 Ostaje nam da se nadamo da e se ovaj posao nastaviti i da e se Harvard odluiti za intenzivniju meunarodnu saradnju. Za mene su posebno vana zapaanja o intertekstualnim odnosima u bonjakoj epici. Homerovi epovi su posebno bogati upuivanjima na druga mjesta tekstova, referencama i aluzijama na druga pripovijedanja, kao na pr. u mitolokom egzemplumu. . ukazuje na jednu Lordovu napomenu (1960, 159), po kojoj je homerovski manir netipian za usmeno pripovijedanje, jer pjevai juznoslovenske tradicije nikada ne upuuju na neku drugu pjesmu. Ja sam takoe zastupao ovo miljenje o bonjakoj tradiciji i samo ukazivao na to da u srpskoj tradiciji, nasuprot bonjakoj, postoje mi-
Ove dvije rijei nisu navedene kod A. Skaljia, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku 6. izd. Sarajevo, Svjetlost 1989. Ali, up. K. Steuermann, Tursko-njemaki rjenik, 2. izd. Wiesbaden, Harrasowitz 1988. 5 up. http:/www.chs.harvard.edu/mpc/ 351
Georg Danek
toloki intertekstualni citati6. . sada navodi vie primjera za svog pjevaa Kurtagia, koji se moraju shvatiti kao kratke reference o autentinim pjesmama, i dodaje da je mitski svijet bonjakih epskih pjesama mnogo iri i bolje organizovan nego to pretpostavlja Lord. Za . je nepobitno da pjeva moe da pretpostavi da njegova publika tano poznaje pjesme, koje se citiraju tek u aluzijama to nije drugaije nego kad Homer u Ilijadi aludira na mnoge razliite mitove. Dodue, to se moe prepoznati samo ako se prostudira po mogunosti kompletan repertoar pjevaa ili sve pjesme unutar jednog ueg regiona, dakle receptivni horizont relevantan za datu publiku. Tada e se konstatovati da se u usmenoj tradiciji kako kod pjevaa, tako i kod publike moe oekivati vie znanja, umreenosti i kompleksnosti, nego to su mnogi istraivai Homera voljni da priznaju.7 Ovo pitanje je ba danas posebno aktuelno u istraivanjima Homera. U vezi s tim citiram ocjenu prominentnog engleskog heleniste Roberta Faulera (Fowler), koji pie: The whole question of archaic intertextuality needs further work, and could throw much light on the character of these texts at the time of their recording.8 . se iznova bavi metodama skupljanja Milmana Perija i razmatra prije svega kvalitet pjevaa Meedovia i uslove koje je dao Peri i pod kojima je Medjedovic izlagao svoje pjesme. Ovdje nalazimo jednu biljeku koja se u relevantnoj literaturi do sada pojavljivala samo kao nepotvrena slutnja: Lord je u jednom intervjuu sa olakoviem izjavio: Peri je pjevae stalno pitao: Koja je najdulja pjesma koju zna? A pjevai bi pjevali najdulju pjesmu koju su znali... (277). . u vezi s ovim polemie protiv umjetnikog kvaliteta Avdovog uvenog epa enidba Smailagia Meha, jer, kae, ta pjesma je rezultat jednog eksperimenta i rezultat je neprirodan, izvjetaen, dosadan (168). Peri je oigledno htio da isproba kako se pjeva u okviru jedne ive tradicije moe motivisati da izlae veliki ep formata Ilijade ili Odiseje; rezultat uistinu govori protiv Perija, ali . napominje: Meedovieve pjesme iz Perijeve zbirke, osim enidbe Vlahinji Alije, jo uvijek nisu objavljene... Izuzetnost Meedovieva umijea ne prebiva u duljini pjesama, nego u finoi karakterizacije, formularnom bogatstvu i fenomenalnom strukturiranju
Cf. Georg Danek, Traditional referentiality and Homeric intertextuality u: F. Montanari (ed.), Omero tre mila anni dopo, Rim 2002, 3-19. (Tradicionalna referencijalnost i homerska intertekstualnost). 7 Ja sam po ovim principima sainio naratoloki komentar o Homerovoj Odiseji: Epos i citat. Studije izvora Odiseje, Be 1998. 8 R. Fowler (ed.), The Cambridge Companion to Home, Kembrid 2004, 230. (Samo pitanje arhaine intertekstualnosti zahtijeva daljnji rad i moglo bi da baci mnogo svijetla na karakter ovih tekstova u vrijeme kada su zabiljeeni). 352
6
Junoslovenski Homeri
zbivanja (168). Ja sam doao do slinih zakjuaka, te sam stoga u svojoj knjizi preveo posebno uspjeli ep endiba Vlahinji Alije. Dakle, sud o Meedoviu, koji nalazimo u ovoj knjizi, ambivalentan je i kontradiktoran. S jedne strane, Meedovi je hvaljen kao izuzetno dobar pripovjeda i pjesnik, s druge strane se omalovaavajui uporeuje sa legendarnim pjevaem or Husom. olakovi se pri tom poziva na jedan uveni Perijev eksperiment: Peri je traio od dobrog pjevaa Mumina Vlahovljaka, koji je bio or Husov uenik, da pred Meedoviem ispjeva jednu pjesmu, koju Avdo nije znao. Zatim je traio od Avda da sam ispjeva tu pjesmu, koju je Avdo uo jedan jedini put. Avdo je ispjevao pjesmu i bila je tri puta dua nego Muminova verzija. I Mumin je sluao Avdovo pjevanje, te zatim poveo razgovor sa Perijem i Vujnoviem u kojem je estoko kritikovao Meedovia, 1) da Meedovi nepotrebno dulji pjesmu, 2) da ne vjeruje u istinitost pjesme pa nedopustivo mijenja njen sadraj, to jest lae, 3) da slobodno unosi teme iz druge pjesme u pjesmu koju je upravo nauio, to je oznaka slabih pjevaa. Ovdje se moraju razluiti dva aspekta. Jedan je pitanje kvaliteta. Meedovieva verzija je u meuvremenu objavljena na Internetu. Rije je zaista o neobino looj pjesmi, daleko ispod nivoa Avdovih ostalih do sada poznatih epova. Prema tome, Muminov estetski sud moe se odnositi samo na ovu jednu pjesmu, odnosno to jedno pjevanje do kojeg je dolo pod eksperimentalnim okolnostima. S druge strane, Muminovi argumenti (koje olakovi dijelom preuzima) ciljaju na to da je Meedovi lo pjeva, jer se sa tradicionalnim pjesmama ponaa preslobodno i samovoljno. U jednom drugom kontekstu, olakovi je jasno razradio9 da se Meedovi svojim slobodnim postupanjem sa tradicijom jasno razlikuje od veine dokumentovanih pjevaa, da Avdo nije ni pokuao ispjevati pjesmu u obliku u kom ju je uo. Avdo je pjesmu ispjevao u svojoj maniri... Tu olakovi Avda uporeuje sa Homerom i konstatuje, da ni Homer ni Avdo nisu bili tradicionalni pjevai: I Homer i Avdo, kao aedi, neposredno izrastaju iz tradicije, ali ne vjeruju u istinitost prie koju su preuzeli, ve stvaraju svoju vlastitu istinu koristei tradiocionalna sredstva. Ja se u ovoj taki potpuno slaem sa olakoviem. Avdo Meedovi je odista prekoraio granice tradicije, ali to nije inio zbog nekompetentnosti, ve u punoj umjetnikoj svijesti. U toj taki on je u svakom sluaju blizu Homerovom geniju, i u tome se sastoji bit velikog pjesnika. Meedovi sigurno nije bio jedini pjeva bonjake tradicije koji se tako suvereno izdigao iznad sopstvenog korijena. Isto se moe rei i o Mehmedu Kolakoviu, iju pripovjedaku vjetinu Luka Marjanovi bez
Z. olakovi, Homer: or Huso ili Avdo, rapsod ili aed? Almanah 27-28 (2004), 47-68 (67f.) 353
9
Georg Danek
sumnje nije adekvatno dokumentovao10. Razvoj pripovjedake tehnike krajinske eipike, koju je rekonstruisao Alojs maus11 bio je mogu samo zato to je u jednoj odreenoj fazi razvoja bilo visoko talentovanih pjevaa, koji su svoju sopstvenu tradiciju tjerali naprijed i transcendovali. Pod drugaijim okolnostima, Filip Vinji, slijepi pjeva Vuka Karadia, bio je slian izuzetan pjeva. To je to to je Milmana Perija interesovalo u Avdu Meedoviu, i iz tog razloga je on, kao i svi istaknuti pjevai bonjake tradicije, vaan za poreenje sa Homerom. Ja sam se ovdje dotakao samo malog dijela originalnih zapaanja sadranih u ovoj knjizi, koja predstavlja pravu riznicu vrijednih detalja. Od vremena Milmana Perija, istraivanja Homera su po svim ovim pitanjima znatno napredovala. U mnogim pitanjima se i bez komparatistikog pristupa dolo do slinih rezultata, kakvi se predlau. Ali im pone da se razmilja o pitanjima usmenosti i tradicionalnosti Homerovih epova, trebalo bi uzeti u obzir zapaanja o usmenim, tradicionalnim pjevaima. olakovieva knjiga daje po ovom pitanju brojna krajnje vrijedna zapaanja i zasluuje i van Bosne vie panje nego to e je u ovoj formi bez sumnje dobiti.
Mehmed Kolakovi je oito patio zog neprirodnih uslova, pod kojima je diktirao svoje pjesme. Tako je njegov sin u vie navrata izjavio da je Marjanovi falsifikovao pjesme njegova oca, a on sam je iznosio verzije koje su bile mnogo due nego tampane verzije njegovog oca. 11 A. Schmaus, Studije o krajinskoj epici, Zagreb 1953. (Rad JAZU 297), 89-247 354
10
Munib MAGLAJLI SMIONA I ZNAAJNA KNJIGA (Zlatan olakovi i Marina Rojc-olakovi, Mrtva glava jezik progovara, Almanah, Podgorica 2004.) Knjiga Mrtva glava jezik jezik progovara, Zlatana olakovia i Marine Rojc-olakovi, plod je neobinog i raznovrsnog pregnua, a sama po sebi predstavlja zanimljiv spoj sakupljakih, bio-bibliografskih i autorskih doprinosa njezinih potpisnika. Prvi dio ini cjelina naslovljena kao Epika Murat-age Kurtagia, u kojoj je objavljeno osam pjesama ovog sandakog pjevaa, nakon ega slijedi olakoviev osvrt na pjesme pod naslovom Dnevnik sabiranja. Tekstovima pjesama prethodi saeta biografija pjevaa, koju je sakuplja Z. olakovi opremio iscrpnom literaturom. Na kraju ovog dijela knjige je Razgovor o repertoaru Murata Kurtagia, koji je olakovi vodio sa pjevaem 17. 3. 1989. godine, nakon to je dovrio biljeenje pjesme o osvajanju Temivara te dodatak u kojem je donesen ukupan repertoar pjevaa: Repertoar Murata Kurtagia. Drugi dio knjige Epika Avda Meedovia posveen je uvenom pjevau iz Novopazarskog sandaka, za iju su afirmaciju zasluni Milman Parry i Albert B. Lord. Dvjema Meedovievim pjesmama koje su donesene prethodi Biografija Avda Meedovia (oko 18751955), a nakon pjesama slijede olakovievi autorski prilozi: Herojska mitska pria, Milman, Nikola, Ilija i Avdo Meedovi te razgovor sa olakoviem Bonjaka epika je jai svjedok od pisane historije, objavljen na vie mjesta, a prvi put u glasilu bonjake dijaspore Sabah u Njujorku. U treem dijelu knjige Bosniac Epics donesen je, za one itaoce koji posredstvom engleskog jezika mogu pratiti donesene sadraje, svojevrstan saetak prethodnih sadraja: nakon biografije Murata Kurtagia, donesen je (olakoviev) prijevod na engleski jedne njegove pjesme te olakovievi studijski osvrti koji se odnose na pitanja sabiranja i objavljivanja bonjake epike, ali i na teorijsku razinu rasprave o ovim pjesmama; u dodatku prvom prilogu donesen je popis bonjakih pjesama koje su sakupljene ezdesetih godina XX stoljea, a nalaze se u Zbirci Milmana Parryja
355
Munib Maglajli
na Harvardu. Knjiga je opremljena sa tri vrste indeksa, a to su: Indeks osobnih imena, Indeks pjevaa te Indeks knjievnih i mitskih likova. Na samom kraju knjige priloene su biografije Zlatana olakovia i Marine Rojc-olakovi. Ukupno uzevi, knjiga Mrtva glava jezik jezik progovara dolazi na kraju udesne povijesti o afirmaciji bonjake epike, iji je poetak u davnoj 1884. godini, kada je akovljanin Nikola Tordinac, mladi sveenik i sakuplja usmenih tvorevina po Bosni i Hercegovini, objavio u zagrebakom listu Pozor prilog pod naslovom Tale budaline ili au u narodnoj pjesmi. Tordinev jezgroviti i pronicljivi prikaz izvanrednog Talinog lika najraniji je dosada poznati prinos u literaturi o bonjakoj epici. Ali, u toj devetoj deceniji XIX stoljea u punom jeku su dva pregnua od temeljne vanosti za predstavljanje iroj javnosti razuene bonjake epike. Nosilac prvog bio je Luka Marjanovi, iza kojeg su tada bile duge godine rada sa krajikim pjevaima i nadnesenost nad sadrajem samih pjesama, iz ega su proistekle dvije obimne knjige objavljenih pjesama popraene izvanrednim studijama o bonjakoj epici i jo puno obimniji korpus koji je ostao u rukopisu. Nosilac drugog bio je Kosta Hrmann, koji e mada je krenuo puno kasnije i na drugaiji od Marjanovia junoslavenskoj i iroj javnosti prije predstaviti, takoer u dvije obimne knjige dostignua svoga bavljenja bonjakom epikom. U godinama i decenijama koje su slijedile bonjaka epika je i dalje "imala sree", i to veoma. Naime, na poetku XX stoljea i u dugom nizu godina kasnije, njenim sadrajima bie zaokupljen, u razliitim vidovima i na izvanrednoj razini Matija Murko, iji je terenski uvid u samo funkcioniranje epske pjesme kao tradicijske tvorevine na jugoistonom Balkanu bio od izuzetnog znaaja za njegove studijske osvrte na junoslavensku epiku. Jedistveno dostignue u tom smislu predstavlja njegova uzbudljiva dvotomna knjiga, u nas prevedena sa ekog i objavljena pod naslovom Tragom srpsko-hrvatske narodne epike. I upravo je Matija Murko, sticajem okolnosti ili prstom sudbine, postao vani posrednik, bez ijeg zauzimanja ne bi bilo ni Parryevog istraivakog pregnua u Novopazarskom sandaku, ni Lordove znamenite knjige The Singer of Tales, ni dakako olakovieve Mrtva glava jezik progovara. I kao to je susret Milmana Parrya sa Matijom Murkom u Parizu tridesetih godina XX stoljea bio odsudno vaan za okretanje panje uglednog homerologa na "balkanske homere" i sve ono to je dalekoseno iz tog proisteklo, tako je i susret Zlatana olakovia sa Albertom B. Lordom na Harvardu pedesetak godina kasnije bio odluan za izvanredno pregnue u vidu rada sa zateenim novopazarskim "pjevaima pria", od kojih je jedan, ali izuzetan, Murat Kurtagi, sa kojim su se pola stoljea ranije samo ovla istraivaki bavili Parry i Lord, bio jo uvijek ne samo u ivotu nego i u takvoj snazi da je od njega zabiljeen, i to najsavremenijom video356
Smiona i znaajna knjiga
tehnikom, itav niz pjesama. To dostignue, tj. zabiljeene pjesme sa svim dokumentarnim zabiljekama i studijski osvrt na repertoar Murata Kurtagia ini okosnicu i najvrjedniji dio knjige Mrtva glava jezik progovara Zlatana olakovia i Marine Rojc-olakovi. Prilog Dnevnik sabiranja zapravo je dokumentarno intonirani autorski studijski osvrt Zlatana olakovia na djelo Murata Kurtagia, ali su u njemu izneseni i opi pogledi na temeljna pitanja epike, dodatno upotpunjena iskustvom u radu sa ovim izuzetnim pjesnikom-pjevaem. olakoviev studijski osvrt, zasnovan na uvidu u obimnu grau junoslavenske, a posebno bonjake epike u Parryjevoj zbirci na Harvardu, na jednoj, i temeljitom radu sa vrsnim epskim pjesnikom-pjevaem Muratom Kurtagiem, na drugoj strani, smion je i izazovan. olakovi je bio u pogodnom poloaju da nakon iscrpnog uvida u grau koju uva Parryjeva zbirka ode na teren i u ivom i predanom radu sa pjevaem iz najvie razine epskog umijea upotpuni svoj uvid na najbolji mogui nain: mogao je sa pjevaem do u tanine razgovarati o svim pitanjima i svim pojedinostima koje se tiu uoblienja usmene epske tvorevine iz perspektive glavnog aktera, "pjevaa pria". Naoruan uvidom u grau, obavijeten iz "prve ruke" o pitanjima koje se tiu same biti funkcioniranja usmene epske pjesme kao tradicijske tvorevine, sa potrebnom teorijskom pripremom koja proistie iz njegovog filolokog usmjerenja, olakovi je bio u stanju odhrvati se gravitaciji velikog autoriteta Alberta B. Lorda i sagledati vana pitanja koja se tiu pjevaa na djelu i njegovog repertoara kao izraza vjerodostojne, nepatvorene usmenoknjievne tvorevine, a da ga pritom ne pomete bljesak koji odailje sjajna, danas ve svjetski slavna knjiga The Singer of Tales. olakovi je utemeljeno i pronicljivo ukazao na neke manjkavosti Parryjevog i Lordovog pristupa u njihovom, neprocjenjivo vanom i dugorono znaajnom radu sa pjevaima iz Novopazarskog sandaka. Optereeni potrebom da dobiju dokaze u rasvjetljavanju "homerskog pitanja", Parry i Lord umjesto da snime stanje epskoj pjesnikoj radionici u Novopazarskom sandaku tridesetih, odnosno pedesetih godina XX stoljea pravili su tokom svojih boravaka svojevrsne laboratorije, u kojima su onda doli do izraaja pojedinci na iju je tehniku i sposobnost epske improvizacije odluno uticala injenica da su za razradu svojih deseterakih, epskih romana iskoristili predloak koji im je itan iz pjesmarice. Da bi dokazali da je Homer mogu, tj. da su Ilijada i Odiseja vjerodostojno usmenoknjievne tvorevine, Parry i Lord su tragali za onim pjevaima koji mogu spjevati najdue pjesme, a ne i za najboljim pjevaima s obzirom na umjetnike domete njihovih pjesnikih proizvoda. Tako je najvea panja posveena Avdi Meedoviu, a da su prethodno "otputeni" brojni pojedinci, meu njima niz izvanrednih, na vjerodostojan nain u tradiciju ukorijenjenih, te od Meedovia boljih pjevaa. olakovi utemeljeno
357
Munib Maglajli
zapaa da su na taj nain Parry i Lord propustili priliku da biljeei u potpunosti repertoar najboljeg pjevaa u regiji (kako je to u primjeru krajikog "pive" Mehmeda Kolaka Kolakovia uinio Luka Marjanovi) odrede, to podrobnije, repertoar neke epske regije, kao bitne pretpostavke za promiljanje temeljnih pitanja u funkcioniranju usmene epike. Zato je olakoviev rad sa izuzetnim pjevaem, kakav je nesumnjivo bio Murat Kurtagi od velikog znaaja za daljnje prouavanje bonjake epike, ali i za odgovore na sloena i suptilna pitanja koja se tiu samog ina epskog oblikovanja usmene pjesme te naina na koji je trajala i na koji se irila u tradiciji. olakovi je odvano iznio postavke koje se tiu ovih uistinu zapletenih pitanja, a znalcima epike ostaje da se sa punom kritikom svijeu suoe sa zamrenim, ali zamamnim pitanjima i smjelim postavkama iznesenim u knjizi Mrtva glava jezik progovara.
358
Mirsad KUNI EPOHALNA KNJIGA O JEDNOJ VELIKOJ EPSKOJ TRADICIJI I Ovaj prikaz ne bi bio kompletan bez barem ovlanog spominjanja jednog znaajnog skupa posveenog istim epskim pjevaima ije su pjesme zastupljene i u knjizi. Radi se o simpoziju Bonjaka epika u Crnoj Gori odranom u Roajama i Bijelom Polju (mjesta roenja Muratage Kurtagia i Avde Meedovia), od 06. do 10. jula 2005. godine. Simpozij je vrlo uspjeno organiziralo Udruenje za ouvanje kulturno-istorijske batine Bonjaka / Muslimana Crne Gore Almanah. Vispreni urednik istoimenog asopisa Udruenja dr. erbo Rastoder uinio je sve da skup dobije internacionalni karakter i visoku znanstvenu razinu, prisustvovali su i uestvovali u radu Simpozija dr. Zlatan olakovi, dr. Munib Maglajli, dr. Novak Kilibarda, dr. Ljubia Rajkovi, dr. Vojislav Nikevi, dr. Ljiljana PajoviDujovi, mr. Mirsad Kuni, mr. Redep krijelj, don Branko Sbutega, Zuvdija Hodi, Alija Dogovi, Zaim Azemovi, Ismet Rebronja, Medisa Kolakovi, Sead emsovi, Suljo Mustafi, Hodo Katal, Adnan irgi i Sait aboti. Nisu bili u mogunosti da uzmu uee u radu skupa ve su poslali svoje radove dr. Georg Danek, dr. Slobodan P. Novak, dr. Fuad Muhi, dr. Raid Duri, mr. Marina Rojc-olakovi i drugi. Svi radovi e biti objavljeni u narednom tematskom broju Almanaha. Centralna figura bio je dr. Zlatan olakovi, jedan od autora knjige Mrtva glava jezik progovara. Knjiga, zapravo, donosi osam pjesama Muratage Kurtagia i dvije Avde Meedovia, biografije obojice pjevaa, tekst posveen Parryju, Nikoli Vujnoviu, Il'ji Golenievu i Avdi Meedoviu, iznimno vrijedan razgovor sa Muratom Kurtagiem i dnevnik sabiranja Kurtagievih pjesama. Ovo izdanje upotpunjeno je dragocjenim fotografijama sakupljaa i pjevaa iz The Milman Parry Collection of Oral Literature kao i neophodnim indeksima (osobnih imena, pjevaa, knjievnih i mitskih likova). Mrtva glava jezik progovara s jedne strane se doivljava kao kuriozitet, jer donosi zapise pjesama Muratage Kurtagia pravljene 1989. godine
359
Mirsad Kuni
u Roaju, dok su dvije Meedovieve pjesme preuzete iz Parryjeve zbirke. Rijetka su mjesta na zemaljskoj kugli koja se mogu pohvaliti da imaju tako ivu epsku tradiciju na kraju XX vijeka. Radi se o iznimno vrijednoj tradiciji epskog pjevanja kvaliteta i razine jednog Avde Meedovia, zabiljeene pjesme nisu tek puka egzotika balkanskih budaka, niti su bilo kakav dokaz o izumiranju jedne epike koja se dugo vremena pogreno nazivala srpskohrvatskom. olakovi je uvrstio one Meedovieve pjesme koje je i Kurtagi ispjevao, elei time ukazati na prirodu usmenoepskoga pjevanja kao i na visoke domete Kurtagievih verzija. Radi se o pjesmama Katal-ferman na erzelez Aliju i Gavran harambaa i serdar Mujo, koje se u Kurtagievim verzijama nazivaju isto (Katal-ferman na erzelez Aliju) i Kostre harambaa. U propratnim komentarima autor e ukazati na slinosti i razlike spomenutih verzija, kao i na njihove visoke umjetnike vrijednosti. Sakupljako-zapisivakim dijelom posla smatraju se i priloeni razgovori sa Muratagom, voeni u pauzama snimanja. Iz tih razgovora se moe saznati ta je za epskog pjevaa znailo samo epsko pjevanje i kakav je bio pjevaev odnos prema opjevanim dogaajima i likovima. Tako iz Murataginih rijei saznajemo kako je epski pjeva u svojoj sredini uivao maksimalno povjerenje, kao neko ko poznaje sve dogaaje, sve junake i sve krajeve kojima se junaci kreu, jednostavno kao sveznalica. Samo najbolji pjevai mogu nositi epitet poznavaoca istorije, koji do u detalje znaju razdaljinu izmeu opjevanih gradova i granica, zatim detalje mnogih drugih vanih dogaaja. Drugim rijeima, za svoju sredinu epski pjeva je bio neka vrsta medija, odnosno posrednika za uvid u nedostupnu stvarnost. Tu ulogu je vremenom, kako i sam Murataga priznaje, preuzela televizija. Istovremeno, dirljiva je vjera u istinitost opjevanih likova i dogaaja, vjera u istoriju, vjera koju su i prethodni istraivai uoili i opisali. Ta vjera ide do te mjere da se izmilja tobonja komisijska verifikacija istinitosti jedne pjesmarice (vjerovatno Hrmannove): prema toj mistifikaciji, najvia dravna komisija je potvrdila istinitost opjevanih likova i dogaaja u pjesmarici. Jo je moda zanimljivije to to Murataga Kurtagi svoje porijeklo, porijeklo svoje familije, vezuje za sudbinu jednog lika iz pjesme Ropstvo Muja i Halila Hrnjice. To je lik Petra dimidije, koji Hrnjicama pomae prilikom bjekstva iz Talije i odluuje ostati sa njima na Kladui. U razgovoru i naknadno dopjevanom dijelu Murataga dodaje kako se taj general poturio i uzeo ime Kurtan, a njegovi potomci su postali Kurtagii. Po znaaju i vrijednosti donesenih pjesama ova knjiga sigurno ide u red velikih zbirki poput Hrmannove, Marjanovieve, Kraussovih zbirki, Hadiomerspahieve, Parry-Lordove itd. Ona je, dakle, velianstvena demonstracija raskonoga epskog umijea Bonjaka jednako ivog i vrijednog na samom kraju XX stoljea kao to je to bilo i u zlatno doba. U
360
Epohalna knjiga o jednoj velikoj epskoj tradiciji
strukturnom, pa i vrjednosnom, smislu ona je potvrda izreenih teza Schmausa, Brauna, Parryja, Lorda i drugih o razvijenijoj, zanimljivijoj i vrijednijoj epici od susjednih epika, o epici ukljuenoj u proces epizacije (Schmaus) i epici koja je iznjedrila ve nekolike epove (enidba Smailagi Meha, Osman Delibegovi i Pavievi Luka itd.). I u ovoj knjizi Mrtva glava jezik progovara pjesma Gavran harambaa i serdar Mujo sa 4088 stihova moe se itati kao mali ep, ne samo po obimu nego i po svojoj epskoj strukturi. II Osim sakupljaki olakovi-Rojc nas zaduuju i znanstveno, jer nam podastiru iznimno vrijedne biljeke, razgovore i komentare. Zlatan olakovi je jedini istraiva sa junoslavenskih prostora koji ima uvida u uvenu harvardsku zbirku The Milman Parry Collection of Oral Literature, uz to je sigurno i dobar poznavalac djela Milmana Parryja i Alberta B. Lorda. Stoga su njegove reference na ovu zbirku i ove znanstvenike pouzdane a time i njegovi sudovi znanstveno utemeljeni i uvjerljivi. S pravom se on sam smatra nastavljaem Parryja i Lorda u prouavanju bonjake epike sandakog kraja. Uz poznate stavove svojih prethodnika olakovi pokuava plasirati i tezu o uklopljenosti nae epike u univerzalne mitske sklopove. Ovakvim pristupom se, svjesno ili ne, priziva poznata arhetipsko-mitoloka kritika kanadskog znanstvenika Northropa Fryea, kritika koja i prije olakoviRojc ima svojih nereferentnih zagovornika u prouavanju usmene knjievnosti. Mada je Fryeov koncept pravljen za i primjenjivan na pisanu knjievnost, jo jednom se potvruje djelotvornom jedna intrigantna teza da i "nema bitne razlike meu prouavanjem pisane i usmene knjievnosti". tavie, potvruje se i jedno pravilo, koje se potpisniku ovoga prikaza sve vie namee, o usmenoj knjievnosti zahvalnijoj za razliite teorijske pristupe od pisane. Prema tom arhetipsko-mitolokom pristupu postoje univerzalne mitske prie upotrijebljene jo na samim poecima ljudskoga pripovijedanja, a dosljedno opjevane u najvrjednijim antikim djelima, prije svega u Homerovim epovima. Homerovu tradiciju mitskoga pripovijedanja preuzimaju veliki epovi srednjega vijeka, da bi ona u XVIII, XIX i XX stoljeu dola i do naih krajeva. Meedovievi i Kurtagievi epovi tako stoje na samome kraju jedne svijetle i izuzetno vrijedne evropske tradicije. Jo u prethodnim radovima i Rojc i olakovi su interpretativno-analitiki demonstrirali primjenu ovoga modela na neke Meedovieve pjesme, Marina Rojc u svojoj magistarskoj radnji o Kostre harambai, a Zlatan olakovi u knjizi Tri orla tragikog svijeta. Moda bi se, s obzirom na zamrenost i hermeneutiku nedosljednost, moglo govoriti o izvjesnoj nedovrenosti modela ili
361
Mirsad Kuni
ak o nemogunosti njegove dosljedne primjene. A nije za odbaciti ni prigovor o eventualnoj zastarjelosti samoga modela, ukoliko prihvatimo mogunost zajednike primjene teorijskih dostignua i za pisanu i za usmenu knjievnost. S druge strane, zavidnu dozu dosljednosti olakovi pokazuje u nastojanju da nametne svoj naziv za ovakvu vrstu usmenoga pripovijedanja ili epskoga pjevanja, a to je naziv mitotvorba. Ovom kovanicom njen kova istovremeno eli obuhvatiti i mitsku utemeljenost i stvaralaku originalnost ispjevane pjesme. Samo najvei umjetnici, poput Homera, Meedovia i Kurtagia, mogu sebi priutiti epitet mitotvorca, odnosno originalnog pjesnika-stvaraoca. Meutim, teorija o univerzalnoj pripovjednoj matrici i jednim te istim priama, koje se samo od sluaja do sluaja variraju, organski ne podnosi nikakvu mogunost stvaranja novih mitova, stvaraju se samo nove pjesme a mitovi ostaju nepromjenjivi, te stoga ne moe biti govora ni o kakvoj tvorbi, a najmanje o mitskoj tvorbi. I sam pojam "tvorbe" je sahranjen zajedno sa modernistikom idejom o teurgijskoj moi pjesnika da u jeziku kao stvarnosti za sebe stvara jednu novu stvarnost, da stvara zasebne svjetove neovisne od ovog naeg zbiljskog svijeta. Dananji pjesnik, meutim, ne vjeruje vie u taj mit i sebe je sa boanskih olimpskih visina spustio meu ljude, u ivotnu maticu i u ive tokove tradicije, na ijim temeljima ispisuje svoje djelo. Ba kao to i usmeni pjesnik svoju verziju pjesme ispjevava na osnovu nekog prethodnog predloka, u koji su predloak upjevane i brojne prethodne verzije. Danas se to u teoriji bez ustruavanja naziva intertekstualnou, odnosno, sveopom isprepletenou bivih i sadanjih tekstova. I tako, opet, dolazimo do ve spominjane teze o nepostojanju razlike meu prouavanjem usmene i pisane knjievnosti. III Savremeni teorijski koncepti umjesto o slinosti radije govore o razlici, umjesto o zajednikim radije govore o posebnim osobinama, umjesto o tipskim radije govore o individualnim crtama. Tako je iz te pozicije zanimljivija pria o bonjakoj epici kao drugaijoj i po tome originalnoj epici, nego pria o njoj kao dijelu makar i sjajne evropske tradicije epskoga pripovijedanja. U njoj se intrigantnijom ini tzv. poetika odstupanja nego poetika ukljuivanja, poetika koja je rezultirala jednom razgranatom, opirnom netradicionalnom epskom pjesmom, sa nelinearnom fabulom, mnotvom sjajnih opisa i neepski graenih likova. Ovakvim pristupom, voenim umjetnikim obzirima vieg reda (Schmaus), u temelju je razgraena klasina epska matrica, te naputena agonalna dimenzija pjevanja, ime se pribliilo sveobuhvatnom prikazivanju likova i radnje primjerenom romanima a ne epskim pjesmama.
362
Epohalna knjiga o jednoj velikoj epskoj tradiciji
Posebnosti bonjake epike uoavali su gotovo svi dobronamjerni istraivai, od Marjanovia, preko Hrmanna, Kraussa, Schmausa, Murka, Gsemanna, Parryja, Lorda, pa sve do Buturovike i Rojc-olakovi. Oni drugi, nedobronamjerni, poput Zdeslava Dukata, te itave plejade srpskih istraivaa, u tim posebnostima su zapravo vidjeli slabosti, odnosno znake dekadencije epskoga pjevanja. Sljedbenici, a ja bih dodao i zatoenici Vukove estetike, nisu ni mogli nita drugo rei, kada su jedno epsko stanje proglasili normom i time svojoj i drugim epikama porekli mogunost daljeg razvoja. Posebnost bonjake epike najvie je sadrana upravo u toj odrednici dalji razvoj, posebno bi se moglo govoriti o uzrocima koji su doveli do toga, a koji se uzroci nisu pojavili i u sluaju srpske epike. Daljim razvojem bonjaka je epika, osim iskljuivo agonalnog i herojskog, oslobodila prostor za prodor realnog i humornog. Schmaus je uvjerljivo pokazao da sklonost ka detaljiziranju, nastala kao posljedica razbijanja velike epske prie, jest zapravo sklonost ka realistiki utemeljenoj poetici prikazivanja zbilje. Ali, ni Schmaus niti bilo ko drugi, nije uoio da je u bonjakoj epici najradikalniji prodor iz epskog u realno uinjen preko lika Budaline Tale. Ovaj vedri lakrdijaki lik razbio je smrtnu ozbiljnost epskog svijeta, unio je osjeaj za svekoliko nijansiranje u epskom pripovijedanju i pojednostavljenu logiku bivstvovanja izmeu biti i ne biti usmjerio je na ovozemaljsko i realno biti, sa svim detaljima umijea preivljavanja. Nije sluajno da je Tale najomiljeniji lik nae epike a s pravom su neki istraivai kod njega uoili romansijerske crte. Stoga je, moda, teorijski kurentnije bilo da se u dananje vrijeme znanstveno umijee i energija troe u tom pravcu nego u pravcu traganja za univerzalnim mitskim sklopovima. Ne moe se pobjei od utiska da teze Marine Rojc i Zlatana olakovia, upravo zbog toga, ne proizvode dovoljno jak uinak na dananjeg itaoca. Unato svemu, doprinos knjige Mrtva glava jezik progovara je u sakupljakom smislu neprocjenjiv, koliko god teze i stavovi bili u najmanju ruku intrigantni. A moda je i namjera autora bila da ih takvima uine. Uostalom, bolje je da imamo posla sa tezama koje provociraju, nego sa tezama koje nas ostavljaju ravnodunim.
363
Suljo MUSTAFI BESJEDA NA PROMOCIJI KNJIGE MRTVA GLAVA JEZIK PROGOVARA AUTORA ZLATANA OLAKOVIA I MARINE ROJC-OLAKOVI Roaje, 8.jula, 2005. Pjevao je guslar ispod Obrova, kao i mnogi drugi prije, i kao malo koji poslije njega. Jezdei kroz pjesmu, kroz svijet svoje mate, spasavao je jezik svog bezimenog naroda... Odlazak monog zatitnika, koji im je ulivao lanu snagu, Bonjake je ostavio na prostoru, gdje ih nita vie nije moglo uiniti sigurnim, a jo manje srenim. Zbog toga se zatvaraju u svoje svjetove, u svoje avlije i sokake, u svoje sjeanje i svoju matu. Tu, u tim malim svjetovima, nastaje i uva se njihova lirska poezija- sevdalinka, vjerovatno najljepa ljubavna pjesma balkanskih prostora i, od drugih na Balkanu, ne manje lijepa, vrijedna i bogata- epska poezija. Bonjakom narodu koji je, nezatien, svoj kismet vidio jasno i svoje vrijeme mjerio razmakom izmedju dva pogroma i muhadirluka, pjesma je bila molitva. Ona im nije bila utjeha, ali im je davala nadu. Nije im mogla sauvati ivot, ali im je uvala jezik. Milmanu Periju i Albertu B. Lordu, dvojici Amerikanaca, dugujemo to znamo i divimo se Avdu Meedoviu i njegovom Smailagi Mehi. Ko je dokon moe da ga slua i dangubi, a ko ga slua pae na njegove grane, osiromaie kao to je on osiromaio - jer u kojoj kui gusle gude, tu iak na tavanu ito ne jede - zapisao je amil Sijari, kako su o Avdu govorili njegovi Bjelopoljci. Danas znamo, uglavnom zahvaljujui Amerikancima - Avdo Meedovi je bio rizniar, uvar nebrojenog blaga, velikog kao to je Carevina koju slavi i kojoj se toliko divi. O tome do skora, kod nas, u naim uionicama, u naim kolama, na naim fakultetima, u naim bibiliotekama, skriptarnicama, kitabhanama, nije se govorilo ni italo. Kao da smo smatrali da e nam neko zamjeriti to imamo svoje pjesme, svoje junake, svoje gusle i svoje pjevae...
365
Suljo Mustafi
Tri decenije nakon amerikih naunika, Zlatan olakovi i Marina Rojc olakovi, opet na prostoru Sandaka, trae siromane dangube, ljude koji uz gusle prebiraju po prolim vremenima, koje malo ko slua, jer vie oni ne zanimaju njihove sunarodnike, zato to ive u vremenu koje ih lano uvjerava, da je ispred njih materijalno blagostanje u kome e im njihova narodna pjesma biti balast koji treba to prije zaboraviti. Naravno, u to vrijeme nema vie Avda Meedovia, ak su ga i njegovi Obrovci zaboravili. Ali, sreom, olakovi, ovdje u Roaju, zatie Murat-agu Kurtagia, u zdravlju i ivotu, vjerovatno potonjeg velikog epskog pjevaa, ne samo u Bonjaka. Mrtva glava, jezik progovara . Stih je ovo iz pjesme Katal- ferman za Aliju ereleza Mrtva glava Muja Sarajlije iji je ivot dobrovoljna rtva- kurban, pada u zamjenu, da bi zdrava glava na ramena ostala najveem bonjakom epskom junaku-Aliji erzelezu. Ovo je i naslov knjige koja je pred nama, a kojom Zlatan i Marina olakovi, bogato daruju kulturnu riznicu bonjake kulture i njegovog ukupnog nasljea. Stih i slika, u kojoj na jedinstven nain mrtva glava, govori i sa ovog i sa onog svijeta-najbolje govori o vrijednosti ovog spisa. Nema vie Muratage Kurtagia, njegov je dunjaluki put, zavren prije est godina. Bilo mu je sueno da, gotovo pola vijeka nakon Avda Meedovia, uva bezimeni jezik naroda koji je i svoje ime zaboravio. Sreom po olakovie, a jo vie po nas, Murataga je ostao u zaviaju svojeg i Avdovog jezika. Zato su, vie od tri decenije poslije Lorda, olakovii mogli da nastave tamo gdje su Amerikanci zastali, kada su otkrili da pjeva homerovske veliine ivi u Bijelom Polju. Sluajui Muratagu, snimajui i biljeei svaki trenutak njegove pjesme i prie, svaku rije, koja se kao biser koji nikad ne gubi sjaj, prosipa iz pjevaeve riznice, olakovii su uspjeli da zabiljee proces i postupak stvaranja i izrastanja pjesme, da osjete epski ambijent u kome tvoratvo ide do nesluenih granica. Epski pjeva ima sve vrijeme ovog svijeta. Ali, koliko je vremena ili to je vanije vjetine, snage i strpljenja trebalo olakoviima da u potpunosti zabiljee ambijent u kome nastaje espka pjesma. Moemo samo pretpostaviti, a oni to najbolje znaju, a oni koji su im pomagali to najbolje razumiju. Guslara koji o junatvu pjevaju po bonjaki vie nema, ali bonjaka epska poezija ili makar njen dio, kao i jezik u kome je nastala, sauvani su i zabiljeeni i napokon vraaju se svojoj kui. Ne bi bilo dobro, mada za poetak je i to dovoljno, da sve ostane na goloj injenici njihovog postojanja.Potrebno je govoriti o njima, prouavati ih i poduavati one koji o tome ne znaju. olakovii nam ovom knjigom daruju i nadu i nauk. Zato je i njen naslov vrijedan za oba svijeta.
366
POPIS I KRATKI OPIS OLAKOVIEVE VIDEO-ZBIRKE ROAJE / BIJELO POLJE 2005 Na simpozij o bonjakoj epici u Roajama i Bijelom Polju ponio sam kvalitetnu Canon video-kameru i na desetke sati mini DV filmova. Znao sam sa sigurnou da u u Roajama i okolici pronai neke dobre pjevae. Poznavao sam naime finog guslara ua Nurkovia, koga sam snimao ve 1989. godine,1 a posebno sam se nadao da u sresti Bajrama Redepovia, istaknutog Rajkovievog guslara.2 Njihove pjesme je Husein Bai s pravom uvrstio u svoja antologijska izdanja. Na moje razoaranje, Redepovi je bio u Njemakoj u srpnju, ali Nurkovi je na sreu bio u Roajama. U ovom trenutku 71-godinji Nurkovi je zasigurno jedan od najboljih ivuih epskih pjevaa u Crnoj Gori, koji potpuno vlada cjelokupnom tradicijom. Od njega sam snimio etiri duge pjesme koje je ispjevao u punih devet sati pjevanja, a snimio bih i vie njegovih pjesama, da sam imao vremena. Sreo sam i snimio niz drugih pjevaa, ukupno desetoricu, meu kojima se istiu sjajni Ramo Ujkanovi iz okolice Tutina, nasljednik sasvim osobite tvorbe bonjake epike legendarnog pjesmotvorca Huzbalije,3 te pjeva koji gaji neobino ugodni mehki sandaki stil pjevanja i svirke Hajru Ledini,4 koji na nesreu ve dugo nije pjevao i preraevao stare
Roen je 1934. u Seonici u blizini Roaja. Uz mene, njegove je pjesme sabirao Ljubia Rajkovi, te objavio nekoliko njih u knjizi Sa londe zelene (Roaje, 2001). 2 Bajram Redepovi roen je 1937. godine u Balotiima, u okolici Roaja. 3 Legenda o Huzbaliji, koju je Ramo ispriao meni i Aldemaru Ibrahimoviu, pria o tome kako je guslara Huzbaliju melek prenio u neku peinu. U njoj je vidio tridesetoricu slavnih bonjakih gazija i njihove konje. Ispjevao im je pjesmu o nevjeri Mujagine ljube, a sam mu Halil Hrnjica ree da je samo na dva mjesta pogrijeio, ali je inae pjesmu ispjevao istinito. Na samom stropu peine bila je ovjeena sablja. S njenog vrka lagano se cijedila po kap krvi, koja je kapala u veliki sud u podnoju. Kada se taj sud prepuni krvlju, gazije e oivjeti, izjezditi iz peine! 4 Ledini je neke svoje pjesme objavio uz pomo Zaima Azemovia u knjizi Aman Boe nemila sastanka (Udruenje pisaca Sandaka : Novi Pazar, 2001). Roen je u selu Radetina 1942. godine. 367
1
Popis i kratki opis olakovieve video-zbirke Roaje / Bijelo Polje 2005
krajinice, pa mu pjesme nisu bile na onoj umjetnikoj visini kakvu traim i za kakvu je on nesumnjivo sposoban. Zabiljeio sam devet sati Ujkanovievog pjevanja i kazivanja, sa ukupno deset pjesama, te oko dva sata Ledinieve tvorbe. Posebnu vrijednost u ovoj mojoj zbirci ima snimka razgovora sa sinom Avda Meedovia, 78-godinjim Zaimom iz okolice Bijelog Polja,5 koji mi je u jednosatnom razgovoru iznio niz zanimljivih sjeanja na ParryVujnovievo snimanje iz 1935., te na Lordovo sabiranje iz 1950-1951. godine. Otkrio je mnoge pojedinosti koje bacaju istinito svijetlo na Parryja i Vujnovia, te na Alberta Lorda, te nesumnjivo potvruju moje stavove, koje sam iznio u Almanahu br. 25-26, a zatim pretiskao u knjizi Mrtva glava jezik progovara. Snimio sam video-kamerom, uz pomo Aldemara Ibrahimovia, i oko pola sata njegovog pjevanja, to je izvanredan dokument, jer je Zaim potpuno preuzeo stil pjevanja i svirke svog velikog oca. Sin i snaha rahmetli Hair-bega orovia,6 jednog od najboljih meu Lordovim i Rajkovievim pjevaima, dali su mi na uvanje nekoliko audio-kazeta, koje je snimio sam Hair-beg. Ove kazete, koje sadre dvije cjelokupne epske pjesme predstavljaju veliku dragocjenost.7 uo Nurkovi poklonio mi je tipkane tekstove dviju svojih pjesama, koje sam zatim i snimio video-kamerom. Hajru Ledini poklonio mi je svoju knjigu Aman Boe nemila sastanka, koja takoer sadri vie njegovih epskih pjesama. Jo jedan istaknuti Radetinac, Esad N. utkovi, poklonio mi je svoju knjigu o tom selu, kao i CD sa snimkom jedne svoje epske pjesme, koja se transkribirana nalazi u toj knjizi (Radetina i Radetinci kroz istoriju, Roaje, 2004). Od srca zahvaljujem erbu Rastoderu i Atviji Keroviu, glavnom uredniku i tajniku Almanaha, na razumijevanju mojih napora na sabiranju i na ogromnoj pomoi koju su mi pruili. Bez njih dvojice ne bih bio u stanju stvoriti ovu zbirku. Posebnu zahvalnost dugujem efkiji Nurkoviu,
Zaim Meedovi roen je u okolici Bijelog Polja 1927. godine. Dobro se sjea mnogih pjesama svog oca Avda, te je naslijedio njegov virtuozni stil brze epske tvorbe. Jednu njegovu pjesmu zabiljeio je mladi harvardski student Peter McMurray, koji je ove godine dobio nagradu Fay za svoju diplomsku radnju o bonjakoj epici. 6 Hair-beg orovi roen je 1915. godine u selu Lozna. Uio je pjesme od Bejta Smakia, Avda Meedovia i drugih velikih pjevaa. Prema Ljubii Rajkoviu, od 1959. godine, pa sve do smrti 1988. godine, ivio je u Roajama. Njegove pjesme zabiljeili su Albert Lord i Ljubia Rajkovi, a i sam je snimao svoju tvorbu. Husein Bai uvrstio je vie njegovih djela u svoje antologije, a Rajkovi ga je proslavio u svojoj knjizi Sa Londe zelene (Roaje, 2001). Ja sam transkribirao na Harvardu dvije orovieve pjesme, koje je snimio Albert Bates Lord. 7 orovieve kazete sam dao na presnimavanje efkiji Nurkoviu i TV-stanici Roaje. 368
5
osnivatelju i vlasniku TV-stanice APR Roaje, koji mi je omoguio da nesmetano snimam i sam traio za mene pjevae u iroj okolini Roaja i Tutina. Nesebinu pomo pruili su mi profesor Ismet Mujevi, te moj iskreni prijatelj i vrlo zasluni sabira, istaknuti bonjaki knjievnik Zaim Azemovi. efket Kurtagi, sin Murat-age Kurtagia, kao i slikar Aldemar Ibrahimovi, pomogli su mi u vie navrata u snimanju video-kamerom, to mi je omoguilo neposredni kontakt s pjevaima. Sveuilite Wilfried Laurier i profesor staroengleske knjievnosti Robin Waugh u Waterloo-u, Ontario, Canada, pruili su mi mogunost da koristim najsuvremeniju tehniku opremu znanstvenog laboratorija Oral Research Site za prouavanje i kompjutersko editiranje ovih videosnimki. Napokon, zahvaljujem izvanrednom guslaru uu Nurkoviu i dobrome prijatelju efketu Kurtagiu, te njihovim obiteljima, na gostoprimstvu, a svim pjevaima na vremenu i divnim pjesmama koje su poklonili meni i svima onima koji e ih ubudue gledati, itati i znanstveno prouavati. Napomena: Svaka video vrpca traje po jedan puni sat. One su uglavnom ispunjene do kraja. Dakle, ova zbirka sadri izmeu 29 i 30 sati video-snimaka. Koliko mi je poznato, uz video-snimke Murat-age Kurtagia, koje smo 1989. godine snimili Marina Rojc-olakovi i ja, ovo je jedina video-zbirka bonjake epske tvorbe.
369
Ponedjeljak, 4. srpanj Video 1 Video 2 Video 3 Video 4 efket Kurtagi (Uvod, oko 10 minuta).8 uo Nurkovi : erelez i Vuk Jajanik, I poetak uo Nurkovi : erelez i Vuk Jajanik, II-III nastavak uo Nurkovi : erelez i Vuk Jajanik, IV zavretak Ramo Ujkanovi : Nevjera Mujagine ljube (kratka verzija)9 Hasim Muri : Ajkunin san (samo poetak)10 Mustafa Ramovi: Goljo serhatlija i od Hrvata Pavle
Utorak, 5. srpanj Video 5 Video 6 Video 7 uo Nurkovi: Nevjera Mujagine ljube, I-II poetak i nastavak uo Nurkovi: Nevjera Mujagine ljube, III-IV nastavak i dovretak Razgovor Zlatana olakovia sa Huseinom Baiem o bonjakoj epici. Snimio Aldemar Ibrahimovi u Baievoj kui u Plavu. (Ovu video-vrpcu dao sam na presnimavanje TV-stanici u Roajama).
etvrtak, 7. srpanj Video 8 Harun Trtovac: enidba Bojkovi Alije sa Zadarskom Tihanom, poetak
efket je najstariji sin Murata Kurtagia. Ima vrlo lijep glas, ali naalost rijetko pjeva. Snimio sam vie puta njegovo pjevanje i svirku iz sentimentalnih razloga, jer je potpuno preuzeo melodiju i stil pjevanja od svoga velikog oca. 9 Nije bilo lako pronai pravilnu metodu sabiranja za ovog izvanrednog pjevaa. Kada mi je ispjevao ovu krasnu baladu u samo stotinjak stihova, bio sam vrlo razoaran, jer sam odmah shvatio da se radi o pravom vrsnom bonjakom pjevau. Prvog dana snimanja smetale su mu preglasne gusle, jer je nauen na tii instrument. Zatim je pjesme kratio. Kad sam ga upitao zato pjeva tako kratke pjesme, odgovorio mi je da ja, kao poznavalac svih pjesama, ionako poznajem bitne dijelove pjesama, pa nema potrebe da te dijelove ispjeva nairoko! (Pritom je mislio na opise, te na one teme koje se esto ponavljaju u razliitim pjesmama). Napokon je donio svoje gusle, a ja sam mu objasnio da sabirem pjesme koje treba da mi otpjeva najljepe kako zna i umije. Otad smo snimali na moje najvee zadovoljstvo. 10 Vrlo zanimljiv mladi pjeva iz Donje Lovnice, koji zaista krasno pjeva. Na nesreu, imao je vremena pjevati samo oko deset minuta, a zatim se vie nismo nali. 370
Video 9
Harun Trtovac: enidba Bojkovi Alije sa Zadarskom Tihanom, zavretak
Petak, 8. srpanj Video 10 Snimka dijela promocije nae knjige u Roajama, u kom su nastupili pjevai efket Kurtagi, Uvod, Harun Trtovac, pjesmom o erzelezu, te uo Nurkovi, s uvodnim dijelom jedne svoje pjesme.
Nedjelja, 10. srpanj Video 11 Video 12 Video 13 Video 14 Video 15 Ramo Ujkanovi: Sanak snila ljuba Mujagina Ramo Ujkanovi: (poetak Razgovora o repertoaru) uo Nurkovi: (kratki Razgovor) uo Nurkovi: Crnevi Fatima, I-II, poetak i nastavak Hajru Ledini: Mujova Ajkuna i Vide bajraktare uo Nurkovi: Crnevi Fatima, III nastavak uo Nurkovi: Crnevi Fatima, IV-V nastavak uo Nurkovi: Crnevi Fatima, VI dovretak Hajru Ledini: Kajnida Zlatija i Nika kapetan
Ponedjeljak, 11. srpanj Video 16 Video 17 Video 18 Ramo Ujkanovi: enidba Velagi Ahmeta, I poetak Ramo Ujkanovi: enidba Velagi Ahmeta, II-III nastavak i dovretak Ramo Ujkanovi: Nevjera Mujagine ljube (dulja verzija)
Utorak, 12. srpanj Video 19 Video 20 Video 21 Video 22 Video 23 Video 24 Ramo Ujkanovi: Filip Maarin, I-II poetak i nastavak Ramo Ujkanovi: Filip Maarin, III dovretak Ramo Ujkanovi: Hajduk Golalija u Kormanu, I poetak Ramo Ujkanovi: Hajduk Golalija u Kormanu, II-III nastavak i dovretak Mustafa Ramovi: Tankovi Osman (samo poetak) Hajru Ledini: Osvajanje Budima (nedovreno, pjeva se slabo sjeao pjesme) Hajru Ledini: Smrt Bojii Alije (Nahodi) uo Nurkovi: Vuk Mandui i Mujov Halil, I poetak uo Nurkovi: Vuk Mandui i Mujov Halil, II-III nastavak
371
Video 25
uo Nurkovi: Vuk Mandui i Mujov Halil, IV dovretak i Razgovor11
Srijeda, 11. srpanj Video 26 Video 27 Ramo Ujkanovi: Gledi bajraktar Ramo Ujkanovi: uki Branka, recitacija pjesme Ramo Ujkanovi: Mujo i Halil u Lepur kraljevini, I poetak Ramo Ujkanovi: Mujo i Halil u Lepur Kraljevini, II-III nastavak i dovretak Ramo Ujkanovi: Pogibija djece u Kragujevcu Ramo Ujkanovi: Kazivanja o svom ivotu Ramo Ujkanovi: Prianje o erelezu efket Kurtagi: Uvod u pjesmu Nail Ikanovi: Uvod u pjesmu efket Kurtagi: uki Branka (nedovrena pjesma)
Video 28
etvrtak, 12. srpanj Video 29 Video 30 Zaim Meedovi, Razgovor12 Zaim Meedovi, enidba Bojii Alije (poetak pjesme, oko trideset minuta)
Ovu sjajnu pjesmu snimio sam u Nurkovievom domu, naveer, od 8,30 pa sve do ponoi, u prisutnosti njegove supruge i djece. 12 Snimka ovog razgovora Zlatana olakovia i Zaima Meedovia dragulj je ove moje zbirke (snimatelj je bio Aldemar Ibrahimovi). Naime, sin Avda Meedovia u razgovoru detaljno opisuje Parryjevo, te Lordovo sabiranje, daje niz novih podataka koji rasvjetljuju njihovu metodu snimanja i daje krasnu sliku pjevakog umijea i osobe svoga oca. 372
11
Bibliografija Avda Meedovia (oko 1875-1955) Avdo Meedovi: The Wedding of Smailagi Meho, Translated with Introduction, Notes and Commentary by Albert B. Lord, SCHS III, Collected by Milman Parry (HUP, Cambridge, Massachusetts, 1974.) Avdo Meedovi: enidba Smailagina Sina, ed. David E. Bynum with Albert B. Lord, Center for the Study of Oral Literature, Cambridge, Mass, 1974; II. izdanje enidba Smailagi Mehe, junaki ep, priredio Enes Kujundi, Svjetlost, Sarajevo, 1987; III. izdanje: Sarajevo Publishing; IV. izdanje: unutar V. kola edicije Bonjaka knjievnost u 100 knjiga, parcijalna izdanja u: Husein Bai: Usmena epika Bonjaka iz Crne Gore i Srbije (Almanah, Podgorica, 2003), te Duica Minjovi: Avdo Meedovi na raskru reprodukcije i kreacije, Almanah, Podgorica, 2002. Avdo Meedovi: enidba Vlahinji Alije, Osmanbeg Delibegovi i Pavievi Luka, Kazivao i pjevao Avdo Meedovi, edited with prolegomena and notes by David E. Bynum (distr. by HUP, Cambridge, Mass, 1980, SCHS VI. Albert B. Lord: Avdo Meedovi, Guslar, Journal of the American Folklore Society 69, July-Sept. 1956. Albert B. Lord.: Avdo Meedovi, Avdo's Originality, Smailagi Meho of 1950, SCHS III (vidi gore) Albert B. Lord: Tradition and the Oral Poet: Homer, Huso, and Avdo Meedovi, Poesia epica, pp. 13-28, 1970 Albert B. Lord: An Example of Homeric Qualities of Repetition in Meedovi's Smailagi Meho, Serta Slavica In memoriam Aloisii Schmaus, Trofenik, Mnchen, 1971. Albert B. Lord: Nasljee Milmana Parryja, Latina et Graeca br. 26, 1986. (Z-ov interview s A.B. Lordom povodom 50-godinjice smrti M. Parryja). Cecile Maurice Bowra: Heroic Poetry, London, 1961. David E. Bynum: The Generic Nature of Oral Epic Poetry, Genre, 2, 1969. David E. Bynum: The Daemon in the Wood, A Study of Oral Narrative Patterns, HUP: Cambridge, Massachusetts, 1978.
Zlatan olakovi: Tri orla tragikoga svijeta, CEKADE, Zagreb, 1989. Zlatan olakovi: Milman, Nikola, Ilija i Avdo Meedovi, Almanah br. 25-26, Podgorica, 2004. Zlatan olakovi: Homer: or Huso ili Avdo - rapsod ili aed?, Almanah, br. 27-28, Podgorica, 2004. Zlatan olakovi i Marina Rojc-olakovi: Mrtva glava jezik progovara, Almanah, Podgorica, 2004. Dorothea Wender: Homer, Avdo Meedovi, and the Elephant's Child, American Journal of Philology, 98 (1977). enana Buturovi: Bosanskomuslimanska usmena epika, Institut za knjievnost i Svjetlost, Sarajevo, 1992. John Miles Foley: Oral-Formulaic Theory and Research, Garland, New York London, 1985. (u ovoj bibliografiji naveden je niz svjetskih publikacija o Meedoviu). Enes Kujundi: enidba Smailagi Mehe Avda Meedovia u epskom sazvijeu (predgovor u Avdo Meedovi: enidba Smailagi Mehe, Svjetlost, Sarajevo, 1987. Enes Kujundi: Muslimanska epika u amerikoj slavistici i homerologiji, Islamska misao, Sarajevo, 1991. Duica Minjovi: Realizacija tematsko-siejne osnove u epu i epskoj pjesmi na primjeru enidbe Smailagi Mehe Avda Meedovia i epske pjesme enidba Smailovi Meha, Almanah br. 19-20, Podgorica, 2002. Duica Minjovi: Avdo Meedovi na raskru reprodukcije i kreacije, Almanah, Podgorica, 2002 Zdeslav Dukat: Homersko pitanje, Globus, Zagreb, 1988. Miroslav Kravar: Naa narodna epika kao argument u homerskom pitanju, Umjetnost rijei, god. XXIII, br. 2, Zagreb, 1979. Husein Bai: Hrestomatija o usmenoj knjievnosti Bonjaka iz Crne Gore i Srbije (posebno: Predgovor i tekst Avdo Meedovi pjeva pria), Almanah, Podgorica, 2003 Novak Kilibarda: Kasni, ali pravi, epos. Avdo Meedovi, enidba Smailagi Meha, Knjievne novine, 39-1987, Beograd. Lada Buturovi, Tekstualizacija prie o epu (Povodom epa Avda Meedovia enidba Smailagi Meha), Almanah br. 17-18, Podgorica, 2001. Munib Maglajli: Balkanski pjeva pria i njegov junaki ep, Odjek XLI, 3, Sarajevo, 1988. Softi Aia: Kompoziciona struktura epa enidba Smailagi Mehe, Seoski dani Sretena Vukosavljevia, Prijepolje, XIII, 1992. Maruf Fetahovi: Invokacija u spjevu Avda Meedovia 'enidba Smailagi Mehe', Almanah br. 3-4, Podgorica, 1998.
Alija Dogovi: Dijalektalne i zaviajne govorne specifinosti u epu enidba Smailagi Mehe Avda Meedovia, Almanah br. 1-2, Podgorica, 1994, te u proirenom obliku tekst pod istim naslovom u: Roajski zbornik br. 10, Roaje, 2001. efket Krci: Pjesnitvo sandakog Homera Avda Meedovia, Roajski zbornik br. 10, Roaje, 2001 amil Sijari: Avdo Meedovi pjeva epskih narodnih pjesama, ivot, XXXII, 11-12, Sarajevo, 1983. amil Sijari: Avdo Meedovi narodni pjeva, Odjek, XL, br. 20, Sarajevo, 1987.
Bibliografija Murata Kurtagia (1914-1999) Albert Bates Lord: SCHS I-II (Sinopsis pjesme Osvajanje Bagdada, opis Kurtagievog pjevanja), HUP i SAN, Cambridge and Belgrade, 1953-1954. Zaim Azemovi: Guslari-stvaraoci iz Sandaka, Novopazarski zbornik br. 4, Novi Pazar 1980.; takoer u Husein Bai: Hrestomatija o usmenoj knjievnosti Bonjaka iz Crne Gore i Srbije, Almanah, Podgorica, 2003. Zlatan olakovi: Tri Orla tragikoga svijeta (poglavlje Herojska mitska pria), CEKADE, Zagreb, 1989. Zlatan olakovi: Muslimanska epika na filmu, Iseljeniki kalendar, Zagreb, 1991. Zlatan olakovi: South Slavic Epics, Kostre The Chieftain, Cross Cultures, April/May, June/July, 1992, February/March 1993, Kitchener /Waterloo/Guelph. Zlatan olakovi: Pjesnitvo Muratage Kurtagia, Roajski zbornik, Roaje, 2001. Zlatan olakovi: Milman, Nikola, Ilija i Avdo Meedovi, Almanah br. 25-26, Podgorica, 2004. Zlatan olakovi i Marina Rojc-olakovi: Mrtva glava jezik progovara, Almanah, Podgorica, 2004. Ljubia Rajkovi: Odlike nekih muslimanskih narodnih epskih pesama Roaja i okoline, (Zbornik radova XXXV kongresa SUFJ, Roaje, 1988). Ljubia Rajkovi: Sa londe zelene, Bonjake junake narodne pjesme iz Sandaka (Samostalno izdanje Ibi Kujevi, Roaje, 2001) Marina Rojc-olakovi: Kostre Harambaa, Magistarska radnja (Sveuilite u Zagrebu, Filozofski fakultet, Zagreb, 1991.) Vuk Mini: Murat Kurtagi (Makedonski folklor br. 47, Skopje, 1991; navodim prema Husein Bai: Hrestomatija o usmenoj knjievnosti Bonjaka iz Crne Gore i Srbije, Almanah, Podgorica, 2003) Husein Bai: Usmena epika Bonjaka iz Crne Gore i Srbije (Almanah, Podgorica, 2003. Husein Bai: Zeman kule po enaru gradi, Tuzla, 1991.
Donatori
Donatori Almanaha
IME PREZIME MJESTO PRILOG u
Prof.dr Novak Rifat Umer Razija R. Rejhan R. Rifat Sadik Senad Misin efkija Hazbija Jakub Zehra
Kilibarda Hasanagi Ramdedovi Ramilovi Ramilovi Ramilovi Ramilovi Lati Ramilovi Markovi Mehovi Durgut Fetahovi
Podgorica Bijelo Polje Berane - Lagatore Berane - Lagatore Berane - Lagatore Berane - Lagatore Berane - Lagatore Berane - Lagatore Berane - Lagatore Njujork Berlin Pljevlja Podgorica
250,00 50,00 50,00 50,00 50,00 50,00 50,00 50,00 50,00 50,00 50,00 50,00 50,00
Postanite i Vi dio porodice "Almanaha". Pomaù}i nama gradite budu}nost svojoj djeci i svojim potomcima, a spomenik svojim precima. Neka va{e ime ostane zapisano me|u poklonicima kulture, nauke i umjetnosti. `. ra~un br.: 550-3717-87 Udruènje "Almanah" - Podgorica "Almanah" moète naru~iti po cijeni od 10 po primjerku uplatom na ìro ra~un: 550-3717-87, u korist Udruènja "Almanah" - Podgorica, ili pozivom na mob. tel.: 069 310 585
ÂSOPIS ZA PROUÂVANJE, PREZENTACIJU I ZA[TITU KULTURNO-ISTORIJSKE BA[TINE BO[NJAKA/MUSLIMANA Izlazi dva puta godi{nje [tampa: 3M Makarije - Podgorica Tira`: 1.000 primjeraka Adresa: "Almanah", S. M. Ljubi{e 11, Podgorica E-mail: almanah@cg.yu E-mail glavnog urednika: serbor@cg.yu Internet adresa: http://www.almanah.cg.yu

Almanah 31-32

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Almanah 31-32

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

31-32

^ASOPIS ZA PROU^AVANJE, PREZENTACIJU I ZA[TITU KULTURNO-ISTORIJSKE BA[TINE BO[NJAKA/MUSLIMANA

EPIKA BO[NJAKA U CRNOJ GORI Murat Kurtagi} - Avdo Me|edovi}

35 69 83 95 109 115 121

349 355 359

Zlatan olakovi i Albert Bates Lord

Nasljee Milmana Parryja

Zlatan olakovi i Albert Bates Lord

Nasljee Milmana Parryja

Zlatan olakovi i Albert Bates Lord

Nasljee Milmana Parryja

Zlatan olakovi i Albert Bates Lord

Nasljee Milmana Parryja

Zlatan olakovi i Albert Bates Lord

Nasljee Milmana Parryja

Zlatan olakovi i Albert Bates Lord

Nasljee Milmana Parryja

Zlatan olakovi i Albert Bates Lord

Nasljee Milmana Parryja

Zlatan olakovi i Albert Bates Lord

Nasljee Milmana Parryja

Zlatan olakovi i Albert Bates Lord

Nasljee Milmana Parryja

Zlatan olakovi i Albert Bates Lord

Nasljee Milmana Parryja

Zlatan olakovi i Albert Bates Lord

Nasljee Milmana Parryja

Zlatan olakovi i Albert Bates Lord

Nasljee Milmana Parryja

Zlatan olakovi i Albert Bates Lord

Nasljee Milmana Parryja

Zlatan olakovi i Albert Bates Lord

Nasljee Milmana Parryja

Zlatan olakovi i Albert Bates Lord

Nasljee Milmana Parryja

Zlatan olakovi i Albert Bates Lord

Nasljee Milmana Parryja

Umjetniki dometi usmene epike Bonjaka iz Crne Gore i Srbije

Umjetniki dometi usmene epike Bonjaka iz Crne Gore i Srbije

Umjetniki dometi usmene epike Bonjaka iz Crne Gore i Srbije

Dr enana Buturovi: Citirano djelo 75

Umjetniki dometi usmene epike Bonjaka iz Crne Gore i Srbije

Ljubia Rajkovi: Citirani tekst.

Umjetniki dometi usmene epike Bonjaka iz Crne Gore i Srbije

Stevan Deli: Citirana pjesma 79

Umjetniki dometi usmene epike Bonjaka iz Crne Gore i Srbije

Albert B. Lord: Peva pria, Idea, Beograd, 1990.

Duh homerske nepristrasnosti u usmenoj epici Crnogoraca i Bonjaka

Duh homerske nepristrasnosti u usmenoj epici Crnogoraca i Bonjaka

Duh homerske nepristrasnosti u usmenoj epici Crnogoraca i Bonjaka

Duh homerske nepristrasnosti u usmenoj epici Crnogoraca i Bonjaka

Duh homerske nepristrasnosti u usmenoj epici Crnogoraca i Bonjaka

Tradicionalna pria u predantropocentrinom i antropocentrinom drutvu

Tradicionalna pria u predantropocentrinom i antropocentrinom drutvu

Tradicionalna pria u predantropocentrinom i antropocentrinom drutvu

Tradicionalna pria u predantropocentrinom i antropocentrinom drutvu

Tradicionalna pria u predantropocentrinom i antropocentrinom drutvu

Tradicionalna pria u predantropocentrinom i antropocentrinom drutvu

Jurij M. Lotman, Struktura umetnikog teksta, Beograd, 1976, str. 370.

Poetiki principi modelovanja usmenog teksta u bonjakoj epici

Poetiki principi modelovanja usmenog teksta u bonjakoj epici

Osvrt na neke religiozne i mitoloke predstave u bonjakoj epici

Osvrt na neke religiozne i mitoloke predstave u bonjakoj epici

Neke osobenosti bonjake epske poezije i pjevaa iz Sandaka