You are on page 1of 100

BEHAR

^ASOPIS ZA KULTURU I DRUTVENA PITANJA GODINA XXI l 2012. l BROJ 107 l CIJENA 20 KN

Sead Begovi: itajui famozne srpske Novosti

Faris Nani: Zato su bosanske kue sve runije

Hermann Wild: to Srebrenica znai meni, roenom Nijemcu

Nusret Idrizovi:
Poitelj na granici svjetova

Edin Urjan Kukavica: Damije i tekije u Beogradu LIKOVNO OKNO: Lejla Tabak Unutarnja melodija ljepote POETSKI GLASOVI: Admiral Mahi Pismo Zuki Dumhuru PORTRET DRAMSKOG PISCA: Rusmir Agaevi Zovem se slovocrta snova
Rmy Ourdan: Za mene je moje Sarajevo bila ogromna pria l Filip Mursel Begovi: Hikaja o meihatskom namjetaju l Senad Nani: Nee valjda l Hanan al-ajh: Primjetno poboljanje

BEHAR, dvomjeseni bonjaki asopis za kulturu i drutvena pitanja Nakladnik: Kulturno drutvo Bonjaka Hrvatske PREPOROD Glavni i odgovorni urednik: Sead BEGOVI Izvrni urednik: Filip Mursel BEGOVI

SADRAJ Na naslovnici: Lejla Tabak, fotografija


RIJE UREDNIKA Sead Begovi: itajui famozne srpske Novosti ESEJ: TOKOVI MISLI Faris Nani: Zato su bosanske kue sve runije Farudin Novali: Destrukcija duhovnosti i svjetskoga etosa PUTOPIS Nusret Idrizovi: Poitelj na granici svjetova ISLAM NA BALKANU Filip Mursel Begovi: Zadivljujua knjiga o zaboravljenom svijetu balkanskih naroda Edin Urjan Kukavica: Damije i tekije u Beogradu MULTIMONOLOG Senad Nani: Nee valjda 84 38 STAV Hermann Wild: to Srebrenica znai meni, roenom Nijemcu 89 CENTAR ZA URGENTNU MEDICINU Filip Mursel Begovi: Ante Pali i animalni duebrinici PORTRET DRAMSKOG PISCA: Rusmir Agaevi Intervju Rusmir Agaevi
(razgovarao Filip Mursel Begovi)

69

PRIA Hanan al-ajh: Primjetno poboljanje (s arapskog


prevela Suada Muhamerovi)

7
Urednitvo: Senad NANI, Sena KULENOVI, Edin Urjan KUKAVICA, Azra ABADI NAVAEY Rukopisi i fotografije se ne vraaju Adresa: BEHAR KDBH Preporod Vukovarska 235, 10000 Zagreb, Hrvatska Telefon i fax: 00385 (0)1 483-3635 e-mail: kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr casopisbehar@gmail.com web: www.kdbhpreporod.hr Cijena po primjerku 20 kn, dvobroj 40 kn, godinja pretplata 100 kn Cijena u BiH: 5 KM, dvobroj 10 KM, godinja pretplata 20 KM. Kunski iro-raun: ZABA 2360000-1101441490 Devizni iro-raun: SWIFT ZABA HR 2X: 703000-280-3755185 (S naznakom: Preporod, za Behar) Grafiki dizajn i prijelom: Selma Kukavica Tisak: Grafomark do.o., Zagreb
Tiskano uz financijsku potporu iz Dravnog prorauna Republike Hrvatske putem Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske.

71

10

INSTITUT ZA POLIGRAFIJU Filip Mursel Begovi: Hikaja o meihatskom namjetaju LIKOVNO OKNO: Lejla Tabak Sead Begovi: Lirske kompozicije zbiljne socijalizacije Lejla Tabak: Unutarnja melodija ljepote - fotografijom kroz crno-bijeli svijet REAKCIJE Amra Hadihasanovi: Od desakralizacije ilahije do devijacije sevdalinke u medijskom prostoru Bosne i Hercegovine INTERVJU: Rmy Ourdan Edvin Kanka udi: Za mene je moje Sarajevo bila ogromna pria PRIKAZI I KRITIKE Sead Begovi (o Ervinu Jahiu): Stoerni poetiki identiteti bonjakog pjesnitva Jasmin Hodi (o Adnanu Kadriu): Divinizacija prirode i naturalizacija boanstva: Tesavvuf je suprotan panteizmu Sead Husi Beli (o Aliji H. Duboaninu): Poetika opkoljena grada Enes Ratkui (o airu Filandri): Statusna pozicija bonjakog naroda Mina Kujovi (o Jusufu Muliu): Vrsna analiza sadraja arhivske grae Goran Mikuli (o Midhatu Rianoviu): ivotno djelo uvaenog lingvista

72

19

73

28

77

31

37

ISSN 1330-5182 Miljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisu nuno i stavovi urednitva.

41

91

44

93

Zovem se slovocrta snova 54 Rusmir Agaevi: Uri, Ezra i Mazalta (Nagrada Bejahad
2012. za najbolju priu na idovsku temu)

95

Behar je prvi slavni bonjaki list tiskan latinicom u Sarajevu godine 1900., a izlazio je sve do 1911. godine. Prvim mu je urednikom bio Safvet-beg Baagi, a vlasnik Ademaga Mei. Objavljivao je tekstove za zabavu i pouku, izvorne i prijevodne knjievne priloge bosanske i islamske obojenosti. Beharov se sjaj nije dao integracijom pretopiti u bliske susjedne kulture, a niti preimenovati. Od 1992. godine izlazi zagrebaki Behar ocijenjen najboljim to su Bonjaci dosad imali. On je najbolji izraz povezanosti nacionalne manjine sa ivotnom sredinom, dijasporom u svijetu i matinim narodom u Bosni i Hercegovini. U desetogodinjem razdoblju (1992.-2002.) glavni i odgovorni urednik zagrebakog izdanja bio je knjievnik Ibrahim Kajan, a potom ga je zamijenio dr. Muhamed dralovi koji je tu slubu obnaao do ljeta 2006. godine.

97 56 ZOON POLITIKON Faris Nani: Ontoloki nesporazum POETSKI GLASOVI Admiral Mahi: Pismo Zuki Dumhuru Senad Duraak: Ja izlazim kad zatvore se shopping centri

99

59 66

BERIET RIJEI 100 Abdulah Sidran: Zato tone Venecija

RIJE UREDNIKA

itajui famozne srpske Novosti


ovod ovomu dobronamjernom napisu jest svojevrsna polemika hrvatskog predsjednika Ive Josipovia i lidera srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj Milorada Pupovca. Zaista je teko zapoeti debatu o tom sluaju koji je podrobno uznemirio hrvatsku javnost. Miljenja su o tom prijeporu, naravno, podijeljena. No Behar si doputa posve vlastito miljenje o tom sluaju. ini se da je polemikim tonom zapoeo Ivica iki, glavni urednik Novosti u kojima se sve i zakuhalo. Prvo se pitao ime su se te novine, koje se izdano fina-

Sead Begovi

Daleko od toga da manjine trebaju biti bespogovorno tihi i lojalni graani Hrvatske, ali trebale bi imati osjeaj za prostor i vrijeme u kojima ive. Uz to, trebale bi pokazati minimum zahvalnosti prema graanskoj veini iz ijeg se depa financiraju njihove tiskovine. Manjinska kulturna autonomija podrazumijeva uvanje vlastitog identiteta, ali istom ne znai izrugivanje s tuim. Prije svega, iako zvui kao floskula, teko dokaziva u praksi, manjina i veina bi trebale raditi na meusobnom razumijevanju, traenju dodirnih mjesta, a ne onih koje razdvajaju. U tom smislu je Josipovi u pravu kada ustvruje da Novosti provociraju, a provokacija se, u pravilu, vraa kao bumerang. nciraju javnim novcem iz budeta Savjeta za nacionalne manjine, zamjerile predsjedniku. Dakle, ukinuti dotok javnih para novinama, zaista je svojevrsni crimen te iki na istom mjestu ustvruje kako se ovdje radi o minimumu civilizacijskih dostignua. Zaudno, svi sugovornici odjednom imaju saznanja o tuim novanim dobitcima. Pismo Ive Josipovia listu Novosti odjednom je pokazalo da ni u kojem sluaju ne smije propitkivati Pupovca, koji navodno osobno zapoBEHAR107

ljava novinare reenog lista te po vlastitom nahoenju dijeli honorare koristei proraunska sredstva. Pritom se zaboravlja da se predsjednik Josipovi izrijekom zalagao za meunacionalnu toleranciju i dijalog. Uz to, namee se stav da je svako kritiko itanje Novosti nakaradno poimanje novinarstva. Odjednom se Ivo Josipovi proziva da zloupotrebljava svoju funkciju usuprot ovlastima koje mu daje Ustav. Naravno da Josipovi ne daje novac Novostima, ali se mnogi redakcijski ljudi usude pisati o njegovoj velebnoj personi. I jo e isti smatrati da ga zanima samo lista vlastite popularnosti, iako je poznato da je do sada najskromniji dravnik to se tie sebeljublja. Pa ak je i predsjednik Hrvatskog novinarskog drutva ustvrdio da bi predsjednik za svoje tvrdnje trebao imati vre argumente.

Manjinska reketarenja
No nije sve tako jednostavno. Svoju su podrku Josipoviu dali Srpski demokratski forum, Demokratska partija Srba, Koalicija srpska sloga zatim Zajednica Srba u RH pa i neki manjinski politiari. Stvar se, dakle, zakuhala. Vie elnika, pripadnika srpske nacionalne manjine, smatra da je predsjednik Josipovi u pravu kada kae da je Pupovac izgradio politiki monopol na srpstvo. Takoer tvrde da su zadnjih godina u vie navrata upozoravali da Pupovac zloupotrebljava svoj poloaj, ali i novac koji dobiva iz Dravnog prorauna te ga troi kao da je njegov, a tako ga dijeli sebi i svojima. Pisac ovih redaka sjea se Pupovca s Filozofskog fakulteta u Zagrebu gdje je 3

RIJE UREDNIKA

osnovana, na poticaj agilnog Seada Alia, dramska skupina koja je i javno nastupala. Pupovac se tu takoer zatekao, ali deurni cinici na Filozofskom konstatirali su da bi bilo bolje da se okani glume i izui loserski zanat pa to zaradi to i potroi. Meutim, Pupovac je petnaestak godina kasnije pokazao graansku hrabrost, ali i talent za politiku koji su se razbuktali poetkom devedesetih, kada se javno usprotivio srpskoj pobuni u Hrvatskoj. Njegov odnos s hrvatskom politikom je, meutim, imao mnoge silazne i uzlazne putanje. Odista, po mnogima, Novosti imaju status najizdanije financiranog manjinskog medija upravo zbog Pupoveve sklonosti da uspjeno koalira s HDZ-om i pritom vjeto politiki balansira u korist Vijea i stranke kojima je na elu. Predsjednik Josipovi je tu sposobnost srpskog lidera nazvao reketarenjem. Kako god, interesantna e biti usporedba Pupovca s jo jednim artistom balansiranja na hrvatskoj manjinsko-veinskoj ici emsom Tankoviem. Primjetan je isti odnos prema tekuoj vlasti, u kojem manjinski politiari slue za potkusurivanje veinskih. U toj raunici, nakon to su nahranjeni, manjinski politiari su dizali svoju ruicu koja je garantirala parlamentarnu veinu. Pupovac je, po svemu sudei, ispao puno lukaviji, strateki spretniji, odmjereniji u javnim nastupima, a time i uspjeniji od emse Tankovia. Potonji je u medijima odavao sliku neumjerenog emotivca koji ne zna to radi i za koga radi, osim da prima saborsku plau, a Pupovac se s pravom pouzdao u svoj staloeni nastup politiara koji odaje dojam da tono zna to radi i za koga radi, i to za plau i dotacije zbog 4

kojih se emso Tankovi mogao osjetiti kao crkveni (halalite, damijski) mi. Ustvrdit emo da je za obojicu rezultat bio isti: izrazito napeti (posvaani) odnosi unutar vlastite nacionalne manjine koja se otvoreno pita a gdje smo mi u svemu tome, gdje je dobrobit nae nacionalne manjine.

ivot damijskog mia


A gdje je u cijeloj prii taj na Bonjo, pripadnik druge po veliini nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj. S njime se uvijek znalo i moglo pomesti pod, bez obzira na sve lojalnosti i ljubavi koje je pokazivao prema Hrvatskoj. KDBH Preporod je javnim priopenjem svojedobno kritizirao predsjednika Josipovia u svezi izjave o radikalizaciji muslimana u BiH, no, predsjednik se posuo pepelom te je jo jednom demonstrirao multinacionalno i multikonfesionalno razumijevanje, odnosno, meunacionalnu toleranciju. Odmah potom s Bakirom Izetbegoviem naao se na gradilitu rijeke damije, a bio je i pokrovitelj obljetnice obiljeavanja 20 godina Preporoda u Matici hrvatskoj. Iz toga proizlazi da Josipovi nije islamofob (kako su ga nazvali neki mediji u BiH), ali ni srbomrzac. Uostalom, mnogi su mu Bonjaci u BiH i Hrvatskoj zamjerili dobrosusjedske dravnike posjete Miloradu Dodiku, predsjedniku paradravne Republike Srpske. Po nekim kritiarima ini greke, ali koji to politiar ne ini.

Podsjetimo, svojedobno je na naslovnici Novosti, povodom zadnje Gay parade u tom gradu, osvanuo naslov SS Split, a prije toga verziranje ruenja agresorskih JNA aviona kod ibenika (Obadva, oba su pala), to jest ironina provokacija u vezi nesree s padom dva hrvatska aviona kod Plakog. Ne treba opet zaboraviti da se te novine financiraju uz svesrdnu pomo Savjeta za nacionalne manjine, a novac se slijeva iz depova hrvatskih graana. Srpska manjina u Hrvatskoj od Savjeta za manjine dobiva 11 330 000 kunia. Srpske Novosti uivaju potporu preko 3 000 000 kuna. Usuprot toga Behar dobije tek 240 000 kuna, a jednako vrijedan Journal 180 000 kuna. Da budemo jo direktniji: cijela bonjaka manjina u Hrvatskoj dobiva manje sredstava od famoznih Novosti koje neskriveno, na svoj nain, vole Hrvatsku. Ovo nije jo jedna manjinska kuknjava i iskanje dodatnih sredstava, ovdje se postavlja pitanje: ne pokazuju li hrvatski Bonjaci viak lojalnosti, nije li taj na Bonjo nauio da niemu ne slui osim da se njime mete pod, da umije biti zadovoljan i mrvicom kruha, dostatnog za ivot damijskog mia.

Zato Bonjaci ute?


Postavlja se pitanje ime su Novosti zasluile toliko financijsko povjerenje Hrvatske, da druge srpske tiskovine koje sve redom primaju velike dotacije ni ne spo-

Pitamo se, to bi se dogodilo s redakcijom Behara kada bi, na godinjicu ruenja WTC tornjeva u New Yorku, objavila naslovnicu goruih tornjeva uz natpis Obadva, oba su pala. I to da ironino objasni kao pokuaj ukazivanja na sveprisutnu ekonomsku krizu. Beharu takva vrst provokacije ne pada na pamet, ali na to pitanje bi moda znao odgovoriti Bonjo s kojim redovito metu pod, bez obzira na sve njegove lojalnosti i ljubavi prema Hrvatskoj.

RIJE UREDNIKA

Pupovac je, po svemu sudei, ispao puno lukaviji, strateki spretniji, odmjereniji u javnim nastupima, a time i uspjeniji od emse Tankovia. Potonji je u medijima odavao sliku neumjerenog emotivca koji ne zna to radi i za koga radi, osim da prima saborsku plau, a Pupovac se s pravom pouzdao u svoj staloeni nastup politiara koji odaje dojam da tono zna to radi i za koga radi, i to za plau i dotacije zbog kojih se emso Tankovi mogao osjetiti kao crkveni (halalite, damijski) mi.

minjemo, a Preporodove tiskovine se tom statusu nisu ni pribliile. Moda zato to smo lojalno (neprimjereno) previe puta utjeli. Na primjer, kada je bivi premijer Ivo Sanader 2006., zajedno s francuskim ministrom Philippeom Douste Blazyjem, pompozno otvorio spomen park u Villefranche de Rouergueu u sjeanje na Hrvate(!) koji su se 1943. pobunili protiv nacista. U ast pobune u tom gradu i danas postoji ulica Avenue des Croates. Jedan tako lijepi doprinos Hrvata antifaistikoj borbi, zar ne. No, jedno je zaboravio nekadanji premijer, a danas sudski optuenik za korupciju gotovo svi pobunjenici su bili bosanski muslimani, pripadnici 13. Waffen SS Handar divizije. Zato smo utjeli, zato Bonjaci nisu digli nevienu buku, traili ispriku od drave za ovu podvalu? Zato prosvjedna
BEHAR107

pisma nisu pisali emso Tankovi i muftija evko ef. Omerbai, zajedno sa svojim slubenicima i deurnim znanstvenicima koji se redovno, uzdignute glave, pojavljuju na godinjicama obiljeavanja stradanja Hrvata (ali ne samo njih) na Bleiburgu. Bit e da je razlog viak lojalnosti od kojega Novosti ne boluju, ba suprotno. Zaudno je jo neto. Novosti su zaista intermedijalno i dijaloki okrenuti svemu i svaemu, pa si primjerice pohvalno doputaju okrenutost spram drugih manjina. Meutim, u svakom grmu ui zec, pa e si dopustiti da im suradnik bude, sa svojim prilozima, sarajevski novinar Emir Imamovi Pirke koji za srpsku manjinu, meu ostalim, nepomirljivo pie o reisu Ceriu. Zamislite Behar koji bi pisao o nekom proti, koji je nacionalista, rasista, klerofaista, vjerski dikta-

tor... u Beogradu. No, zato bi o tome pisao Behar kada je za njega mnogo ljepe iznai protu koji nema negativne konotacije i koji zagovara hriansku ljubav. Uostalom, kakve veze ima reis Ceri s aktualnom manjinskom problematikom hrvatskih Srba. Mogao je Pirke posvjedoiti i o nekim vladikama u BiH koji e se radije gorljivo zakleti u svoje srpstvo nego u hrianstvo. Nadalje, Novosti e braniti pravo homoseksualne populacije u Hrvatskoj, meu ostalim naslovnicom na kojoj se sugerira da je Split nacistiko leglo, umjesto da primijeti da je toj homoseksualnoj populaciji, bez obzira na sve, kudikamo ugodnije ivjeti u Hrvatskoj nego u Srbiji. Doista je taj princip zaudan krenuti u polemiku s predsjednikom Josipoviem, a vie-manje ignorirati izbor deklariranog etnika Nikolia za predsjednika Srbije (zakletvu je, postoji svima dostupan video zapis, izrekao na Romaniji pred Vojislavom eeljem), a nisu se estoko obruili ni na nekadanjeg miloevievca Daia, dananjeg srpskog premijera.

Provokacija se vraa kao bumerang


Daleko od toga da manjine trebaju biti bespogovorno tihi i lojalni graani Hrvatske, ali trebale bi imati osjeaj za prostor i vrijeme u kojima ive. Uz to, trebale bi pokazati minimum zahvalnosti prema graanskoj veini iz ijeg se depa financiraju njihove tiskovine. Manjinska kulturna autonomija podrazumijeva uvanje vlastitog identiteta, ali istom ne znai izrugivanje s tuim. Prije svega, iako zvui kao floskula, teko dokaziva u praksi, manjina i veina bi trebale raditi na meusobnom razumijevanju, traenju dodirnih 5

RIJE UREDNIKA

mjesta, a ne onih koje razdvajaju. U tom smislu je Josipovi u pravu kada ustvruje da Novosti provociraju, a provokacija se, u pravilu, vraa kao bumerang. Mogli bismo rei da kao manjina izazivaju veinu, a time pokazuju manjak vlastitog dostojanstva. Nije li pozicija tiskanih medija u HR pred kolapsom? Ne snalaze li se novine kako god umiju i znaju, ne otputaju li se kvalitetni novinari? Primjera je mnogo. Utoliko je pozicija medija koje financira drava i koji ne ovise o nemilosrdnim zakonima trita itekako zahvalna. Nije li Vlada HR odluila ugasiti Vjesnik koji ima kudikamo dulju tradiciju od Novosti, ali i veine ostalih manjinskih medija. to to govori o Hrvatskoj i njenim dobrim namjerama spram manjina? Treba li dati odgovor na ova pitanja? Takoer, zamislimo kada bi jedan bonjaki politiar podmetnuo pretisak knjige o turskim marifetlucima, kao to je to svojedobno uinio srpski predsjednik Tadi poklonivi predsjedniku Josipoviu pretisak asopisa Zenit u kojem je Ljubomir Mici promicao nezamislivu mrnju i animozitet spram Hrvata. Ne samo da su za njega Hrvati bili austrougarski konjuari ve i manje vrijedan narod koji zapravo ne postoji, niti je postojao, te je stoga s obzirom na srpsku nacionalnu nadmo posve efemeran, bolestan, psihiki nedorastao i stoga osuen na podlonost jaima. No, iako smo zajedniki participirali europsku povijest, uvaeni hrvatski povjesniar umjetnosti - Zvonko Makovi - u tome ne vidi nita sporno. Uostalom, jo prije nego je zagrebaka katedrala uma (NSB) objavila taj reprint, u Zagrebu je naklada Horetzky objavila vrlo precizne reprinte reenog asopisa o emu 6

Novosti su zaista intermedijalno i dijaloki okrenuti svemu i svaemu, pa si primjerice pohvalno doputaju okrenutost spram drugih manjina. Meutim, u svakom grmu ui zec, pa e si dopustiti da im suradnik bude, sa svojim prilozima, sarajevski novinar Emir Imamovi Pirke koji za srpsku manjinu, meu ostalim, nepomirljivo pie o reisu Ceriu. Zamislite Behar koji bi pisao o nekom proti, koji je nacionalista, rasista, klerofaista, vjerski diktator... u Beogradu. No, zato bi o tome pisao Behar kada je za njega mnogo ljepe iznai protu koji nema negativne konotacije i koji zagovara hriansku ljubav. Uostalom, kakve veze ima reis Ceri s aktualnom manjinskom problematikom hrvatskih Srba. Mogao je Pirke posvjedoiti i o nekim vladikama u BiH koji e se radije gorljivo zakleti u svoje srpstvo nego u hrianstvo.

moe posvjedoiti i dananji predsjednik DHK, Boidar Petra, koji se tom problematikom podrobno bavio.

1400 ivotnih vjerodajnica


Kada se u Hrvatskoj javnosti proirila pria o provokativnoj naslovnici Novosti pod naslovom Obadva, oba su pala, na kojoj su prikazana dva hrvatska MIG-a, koji se obruavaju negdje kod Plakog i kada se tim napisom aludira na dva agresorska aviona koja su sruena kod ibenika, bombardirajui Hrvatsku, za Bonjake se otvara itav niz prijepora i nedoumica. O emu je zapravo rije. Bonjaci su, naime, s Hrvatima slono branili Hrvatsku za koju je pao zaista veliki broj rtava. Pozicija bonjake nacionalne manjine u toj traginoj pri-

i Domovinskog rata posve je jasna. Dakle, iako sa Srbima u Hrvatskoj dijelimo poziciju manjine, ne definiraju nas isti manjinski problemi. Primjerice, Fikret iz ibenika, kojemu je u Domovinskom ratu poginuo sin Muharem, bit e zaista ogoren. A to e tek pomisliti brigadir Mesud abanovi kojemu je agresorski avion kod Bogdanovaca raznio obje noge. Uz sve to, pitamo se to e osjetiti itajui famozne Novosti. Mogu vam osobno rei jer sam bio sudionik Domovinskog rata. Jednom prigodom, nakon bombardiranja neprijateljskih aviona, utovarivao sam svoje suborce ali i civile, izmasakrirane mladie i djevojke u hladnjae. Sjeam se njihovih nogu i ruku koje su bile odvojene od tijela, sjeat u se toga do kraja ivota. Kada sam vidio naslovnicu Novosti koje financira Savjet za nacionalne manjine iz budeta RH, osjetio sam otpor i gaenje. Pitamo se, to bi se dogodilo s redakcijom Behara kada bi, na godinjicu ruenja WTC tornjeva u New Yorku, objavila naslovnicu goruih tornjeva uz natpis Obadva, oba su pala. I to da ironino objasni kao pokuaj ukazivanja na sveprisutnu ekonomsku krizu. Beharu takva vrst provokacije ne pada na pamet, ali na to pitanje bi moda znao odgovoriti Bonjo s kojim redovito metu pod, bez obzira na sve njegove lojalnosti i ljubavi prema Hrvatskoj. Moda da na kraju ovog Beharovog uvodnika, onako usput, opomenemo sve one hrvatske politiare kojima su se pobrkali lonii i koji nikako da usvoje statistiki podatak u obrani Hrvatske devedesetih, od nacionalnih manjina, najvei doprinos su dali Bonjaci. 1400 Bonjaka je palo za Hrvatsku. 1400 ivotnih vjerodajnica za meunacionalno uvaavanje.

ESEJ: TOKOVI MISLI

Estetika runoga ili anti-etika

Zato su bosanske kue sve runije


Pie: Faris Nani

U doba neimatine, Bonjaci grade rune kue, skladaju i sluaju ogavnu novokomponiranu muziku koju zovu narodnom, a gradovi su im sve zaputeniji i prljaviji. Dok mnogi od njih nijemo promatraju uruavanje sistema javnog zdravlja i kola i ostalih usluga kao i, vlastitim smeem, zaguene obale rijeka, truhlih zubiju ponosno stoje kraj svojih betonija poluzavrenih stanita koje griju na drva i u ijim se neureenim dvoritima ustoboio poneki velik jeep, terenac, Mercedes ili BMW. Grade oni i velike, betonizirane damije, jednu runiju od druge, jednu neskladniju od druge, svaku vremenski i prostorno promaenu, ali sve veu i sve prazniju.
BEHAR107

Ebu Hamid Muhammed el Gazzali davno je zapisao da je lijepo to je istinito, a ne to je pojavno, i time potvrdio trajnu vezu izmeu etike i estetike. Istina jest lijepa zato to je stvarna, zato to oslobaa um optereenja lai i izmiljanja, stalnog laviranja izmeu straha od otkrivanja i muke kontroliranja lanoga, prenesenoga u raznim verzijama razliitim ljudima. Laju neoptereen kognitivni um posveuje se ispunjavanju svrhe ivota na Zemlji, uravnoteenom preoblikovanju stvorenoga u tenji asimptotskog pribliavanja Izvoru. Stoga gradi lijepe graevine, sklada harmoninu muziku, pie tako da pobuuje dobro u itatelja, otkriva temeljne zakone prirode i osmiljava njihovu primjenu za ope dobro, trguje poteno stvarnim, a ne prividnim vrijednostima... Zato ne proizvodi estetsko smee koje ga napada svojom plitkou i besmislom, ne kreira novac ni iz ega jer takav ne postoji ve se pretvara u dug koji se prebacuje na plea nejakih, ne gradi nepotrebno, preareno i preveliko, ne pie zlu u slavu, ne trguje obeanjima. Moralan je jer tei ljepoti, a vrijedi i obrat lijep je jer tei moralnosti.

Ljepota kao imperativ


Lijepo je samo ono to je istinito, uravnoteeno i moralno. Ljepotu

oblikuju samo istinoljubivi i moralni ljudi koji tee uravnoteenju ljudske potrebe za preoblikovanjem stvorenoga sa samim stvorenim ljepotama. Bog je lijep i voli ljepotu, poznat je Poslanikov hadis koji estetiku postavlja na pijedestal temeljne ljudske znanosti i na tron boanskog imperativa ljudima inite lijepo jer to Bog voli, a on je najljepi. Sve to inite, inite lijepim i na lijep nain. Uostalom, Kuran potvruje u suri Et-Tin da je ovjek stvoren u najljepem obliju. Oni koji to ne ine, bivaju sputani na najnie razine povoenja za strastima, instiktima ugode. Prestaju biti lijepoga oblija, izobliuju se u prikaze, poput onih na platnima Hieronimusa Boscha, u bia izmeu ovjeka i ivotinje koja sladostrasno zadovoljavaju spolne i druge tjelesne potrebe i to im je jedini smisao ivota. Takvi ostaju u kaljui jer su puko zadovoljavanje pretvorili u vrlinu potrage za to veim potroakim i hedonistikim uicima i to stalnim zadovoljenjem sve ekstremnijih i sve nastranijih potreba jer ih je, jednom zadovoljene, sve tee nanovo zadovoljavati. Tako bivaju sve nesretnijima jer im treba sve vie sve kratkotrajnijih ugoda koje ih ne ispunjavaju. A srea je negdje drugdje, tamo gdje je ljepota. Nazaduju i uvijek iznova, u svakom historijskom

ESEJ: TOKOVI MISLI

razdoblju dokazuju neuspjeh hedonizma kao koncepta i filozofije. No, postave li se ciljevi vieg reda u tenju ka pribliavanju Stvoritelju, injenjem lijepih djela, drutvene marginalije, uzdignute u vrijednosti zbog zadovoljenja potreba kao jedinoga smisla poput homoseksualizma, ekstremnih i opasnih sportova i raznih ovisnosti - postaju besmislenima jer se ljudski duh uzdie u vie razine svijesti, sukreira razvoj upotrebom svog kognitivnog, slobodnog uma. Friedrich Schiller to je stanje zvao sublime. Fizikalni pojam sublimacije odreuje direktan prijelaz iz krutog u plinovito agregatno stanje, to metaforiki, u filozofiji izvan prirodne znai izravan prijelaz iz krutog i inertnog stanja svijesti optereene robovanju strastima u plinovito, slobodno i lepravo stanje svijesti o stvarnim ciljevima i smislu egzistencije, odnosno o sukladnosti esencije s egzistencijom. U sublimeu se gubi artificijelna dilema o primatu jedne nad drugom i postie se stvarna srea ije je poelo lijepo djelo na ope dobro. Kao kada sluate i usporeujete glazbu Bacha i Bethoveena s jedne i Wagnera i Liszta s druge strane. Prvi svojom glazbom uzdiu duh sluatelja i izvoaa, motivirajui ga na injenje lijepoga, odnosno dobroga, dok druga dvojica svojom glazbom nagovaraju sluatelja na sekvence

kratkih ugoda i obmana, najee seksualno i mitoloki utemeljenima. Tko je ono bio najvei oboavatelj Wagnera, inae Lisztovog zeta? Nesvreni student umjetnosti Adolf Hitler za kojeg postoje pouzdana svjedoenja da je bio seksualni pervertit. No, ak i u masovnoj proizvodnji popularne muzike i uope pop arta posljednjih nekoliko desetljea mogu se povui takve paralele, naravno na znatno niim razinama oekivanja zanosa. Samo se treba pitati na to, na kakve misli i djela navodi odreena produkcija. Stoga i svaka politika koja to ozbiljno misli biti, iz drutvenog sunovrata moe djelovati samo tako voenjem demosa ka ciljevima vieg reda, a ne obratno, povlaivanjem najniim instiktima toga demosa, kako bi se trgovalo njegovom lanom i prijetvornom lojalnou. Demos e biti lojalan politici koja podilazi strastima sve dok se ne pojavi netko novi s jo veim i luim obeanjima. Politika jest umijee voenja, a ne umijee slijeenja. Nismo li i sami bili svjedocima gotovo prekonone promjene veinske lojalnosti ideologemu jugoslavenskog socijalistikog samoupravljanja u lojalnost hrvatskoj, bosanskoj slobodi u euroatlantskim integracijama demokracije i slobodnog trita. to tek slijedi? Nova, ekspresna lojalnost politikoj ideologiji brzih rjeenja, pod uv-

jetom obrauna s kolektivnim krivcima posebno ako su odreene, druge, manjinske nacije, vjere, rase...

Obrazac runoga
Vratimo li se na razmiljanja o ljepoti i njezinu odnosu s moralnim, onda je poteno poi od sebe, od svoga. Vozei se nekom samohodkom, automobilom, autobusom ili vozom po Bosni ne moe se ne primijetiti brzo rastue metastaze runih kua, prevelikih, neskladnih, nezgrapnih, vriteih boja proelja, s nefunkcionalnim i odbojnim tornjiima koji podsjeaju na nevjete djeje ilustracije Grimmovih bajki. U doba neimatine, Bonjaci grade rune kue, skladaju i sluaju ogavnu novokomponiranu muziku koju zovu narodnom, a gradovi su im sve zaputeniji i prljaviji. Dok mnogi od njih nijemo promatraju uruavanje sistema javnog zdravlja i kola i ostalih usluga kao i, vlastitim smeem, zaguene obale rijeka, truhlih zubiju ponosno stoje kraj svojih betonija poluzavrenih stanita koje griju na drva i u ijim se neureenim dvoritima ustoboio poneki velik jeep, terenac, Mercedes ili BMW. Grade oni i velike, betonizirane damije, jednu runiju od druge, jednu neskladniju od druge, svaku vremenski i prostorno promaenu, ali sve veu i sve prazniju. Oko njih cvjeta nele-

Moglo bi se potroiti mnogo stranica na popisivanje tih estetskih incidenata koji se pretvaraju u sistem, sveprodiruu hidru odvratne graditeljske aktivnosti i upravljake neaktivnosti, privatne i javne. Treba pogledati samo novu damiju u Vrapiima kraj Mostara ili nebrojene obiteljske kue na cesti izmeu Olova i Tuzle, ili pak obale rijeke Bosne, pune najlonskih vreica i higijenskih uloaka, rabljenih, naravno. Runo, runije, zlo, bila bi ispravna komparacija, ako pokuamo parafrazirati Sergia Leonea.
8

ESEJ: TOKOVI MISLI

galna, sirotinjska trgovina svakojakim drangulijama, stvarno fiziko smee samo se taloi na ono estetsko. Damije su im lane ba kako im je i vjera prijetvorna. Sa zebnjom treba isekivati vrijeme kada e te damije biti prazne, puste, zaputene, a drutveni prvaci i demos orgijati u kakvoj Boschovoj prispodobi rimskih ili slinih bakanalija, u kojima e bogati, oni koji su trgovali novcem ex nihilo, pa taj dug prevalili na siromane, tim siromanima bacati mrvice i bobice, uz el-kuhul i bijeli prah za zaborav. Neetini ljudi prave trajno ruglo, njime truju i generacije koje dolaze, iako neki, na prvi pogled, onaj varavi, satanski, senzacijom ili dosjetkom, ruglo mogu uiniti dopadljivim i lano lijepim. Na razini parole o dravi za ovjeka ili narodu koji zna. Ili pak kakve maske ili prostorne intervencije na graevini, arenog platna za pokrivanje odbojne runoe. Ta strana neravnotea, to ubijanje lijepoga projekcija je nitavljenja morala, odricanja od solidarnosti, zatvaranja oiju pred tuom nesreom i nemara prema tuim pravima. Slika je to drutvenog nasilja koje se najjae reflektira u politici. Nasilne smjene, silovanja procedura, pravljenja umjetnih parlamentarnih veina, baziranih samo na broju dignutih ruku partijskih androida koji se odazivaju na narodni zastupnie, nisu nita drugo nego pobjeda runoga, zaguenje esteteskim ubretom. Zlatko Lagumdija je postao i fiziki ruan ovjek. Runim ga ine njegova runa djela, djela prodaje principa za vlast, a posebno za metode vlasti. Doista, narod komu se mogla dogoditi Lepa Brena i gomila kontemporalnog i kasnijeg slinog estetskog smea nije zasluio nita bolje od amaterske, korumpirane vlasti i zapiavanja teritorija zastavama rs-a i hrhb.
BEHAR107

Nasilne smjene, silovanja procedura, pravljenja umjetnih parlamentarnih veina, baziranih samo na broju dignutih ruku partijskih androida koji se odazivaju na narodni zastupnie, nisu nita drugo nego pobjeda runoga, zaguenje esteteskim ubretom. Zlatko Lagumdija je postao i fiziki ruan ovjek. Runim ga ine njegova runa djela, djela prodaje principa za vlast, a posebno za metode vlasti.
Tako ograniena teritorija i duha, ne preostaje mu nita drugo nego i da sam pone oznaavati svoj teritorij graenjem velikih i runih graevina koje naziva domom, damijom, spomenikom... Moglo bi se potroiti mnogo stranica na popisivanje tih estetskih incidenata koji se pretvaraju u sistem, sveprodiruu hidru odvratne graditeljske aktivnosti i upravljake neaktivnosti, privatne i javne. Treba pogledati samo novu damiju u Vrapiima kraj Mostara ili nebrojene obiteljske kue na cesti izmeu Olova i Tuzle, ili pak obale rijeke Bosne, pune najlonskih vreica i higijenskih uloaka, rabljenih, naravno. Runo, runije, zlo, bila bi ispravna komparacija, ako pokuamo parafrazirati Sergia Leonea. Samo to je taj talijanski redatelj otkrivajui i ispoljavajui runou, svjesno i namjerno inio dvije stvari - ruio je neutemeljen mit o Divljem Zapadu kao nekom arkadijskom mjestu sukoba i pobjede Dobra nad Zlim te, stvarao novu estetiku na ruevinama one koju je razotkrio kao lanu, prijetvornu. Kod Bonjaka nema govora niti o jednom. Ostaje samo trajna teta i devastacija najvrednijeg resursa Bosne i Hercegovine prostora. Trajna teta betoniranog duha naroda komu ubrzo slijedi nova nesrea. Naime, opa runoa i odbojnost, zbog debalansa s prirodnom okolinom i dosegnuima naih prethodnika, bit e, prirodnim zakonima uklonjena. Kako to niti jedna vlast nee uiniti, dogodit e se dolazak jo gorih od nas, kako Kuran upozorava. Oni nee ukloniti rune graevine, oni e uklanjati rune ljude, ljude runa duha koji je proizveo rune graevine i porunio okolinu. A rune e graevine, naputene i puste, u propadanju svjedoiti o vremenu kada su ljudi u Bosni prestali vjerovati u ljepotu i njezinu vezu s moralom, s dobrotom. Ne smije se upasti u zamku uvjerenja da smo dobri i moralni zato to sami o sebi tako mislimo. Pogledajmo radije to radimo i proizvodimo. Pogledajmo oko sebe prije nego to, tako posramljeni, zagledamo duboko u vlastite due.

ESEJ: TOKOVI MISLI

Destrukcija duhovnosti i svjetskoga etosa


Povodom izlaska knjige Moj susjed musliman Ivana Cvitkovia, Zagreb, kolska knjiga, 2011., str. 300
O, ljudi! Zaista smo vas Mi stvorili od muka i enska (oca i matere) i uinili smo vas narodima i plemenima da biste se (meusobno) poznavali. Kuran (El-Hudurat:13)
Pie: Fahrudin Novali

Meureligijsko i meunacionalno komuniciranje,1 osim dijaloga, razumijevanja i suradnje, sadri i: cinizam, monolog, egoizam, predrasude, fundamentalizam, zloupotrebu moi, nasilje, terorizam, rat, podinjavanje, dominaciju.2 Nedemokratsko, dominantno, ukljuujui i autoritarno meureligijsko i meunacionalno komuniciranje proizvodi entropiju nered, dezorganizaciju, gubitak informacija3, to sputava i unitava duhovnost4 i svjetski etos5. Demokratsko meureligijsko komuniciranje meusobno (s)poznavanje, (spo)razumijevanje, suradnja i zajedniko djelovanje, afirmiraju i razvijaju duhovnost i svjetski etos.
1

U funkciji prevladavanja nedemokratskoga meureligijskog komuniciranja je i knjiga indikativnoga naslova Moj susjed musliman, akademika i profesora na Fakultetu politikih nauka u Sarajevu, Ivana Cvitkovia.6 Autor je ovoga teksta, inspiriran sadrajem ove knjige, te koristei nove izvore literature, napisao njezin znatno proireni prikaz. Zanimanje za odnos izmeu krana i muslimana, u Europi i svijetu, sve je aktualnije. Na to je potkraj 20. i poetkom 21. stoljea, ponajvie, utjecalo: 1) Jaanje politike uloge islama, posebice, od Iranske revolucije imama Khomeinija 1979., jaanje
duhovnost se dade opisati kao cjelovito ovjekovo vjersko ispunjavanje koje reagira na iskustvo Boje spasenjske stvarnosti. Boja se realnost artikulira u susretu s blinjim (koji trai pomo)...; u ovjekovoj nutrini koja se moe meditativno iskusiti (duh uzdie u ljudskom srcu... (...:120). 3. islamski: Kuranska je postavka duhovnosti glasoviti stih o Otkrivanju Bojega svjetla, u kojemu se Bog opisuje kao svjetlo nad svjetlom (Kuran, 24,35). Bog je dakle sveproimljue svjetlo, dakako ne u fizikalnome smislu. (...). Svijest o sveobuhvatnoj Bojoj prisutnosti karakterizira islamsku duhovnost. On je posvuda, takoer u nama (...:121). Potsjetimo, Hans Kng istie tri temeljne teze o svjetskom etosu: 1. Nema preivljavanja bez svjetskoga etosa. 2. Nema svjetskoga mira bez religijskoga mira. 3. Nema religijskoga mira bez dijaloga religija. Knjiga sadri Uvod, 18 poglavlja, obiman Popis literature, razvrstane u etiri vrste Izvori, Knjige, Zbornici, asopisi; te Kazalo imena i Kazalo pomova.

Etnicitet je u svom ekspresivnom obliku kao nacionalna i povijesna svijest, (), ...znaajno sredstvo povezivanja etnikih manjina Meu relevantne sastavnice etniciteta ubrajamo i religiozni identitet (Vreg, 1998:84). Tijekom ivota ovjeka, spoznaju se bioloke osnove njegove biti, afektivno-kognitivni motivi komuniciranja i djelovanja, nagoni preivljavanja, dominacije i agresivnosti, te ostale osobine (Vreg, 2000:19). Entropija je u komunikacijskom procesu gubitak informacija, najmanje na tri razine: tijekom prijenosa informacija od poiljatelja ka primatelju; u povratnom toku, od primatelja ka poiljatelju i tijekom samog procesa spoznaje poiljatelja (Vreg, 1990:25). 1. idovski: Religija nije isto to i duhovnost; ono to ovjek ini u svojoj konkretnoj fizikoj egzistenciji, za Boga je neposredno vano. Duhovnost je ovjekov cilj, a ne put (Leksikon..., 2005:119). Duhovnost, ovisno o njezinoj vrsti, ulozi i smislu, moe biti i sredstvo, a ne samo cilj. 2. kranski: ... kranska

10

ESEJ: TOKOVI MISLI

uloge islama u nastanku i razvoji etnikoga identiteta kod nekih naroda, ili ouvanje tog identiteta kod, primjerice imigrantskih grupa (7. str.). 2) Poveanje broja sljedbenika islama u svijetu. U mnogim europskim dravama u kojima krani ine veinu, islam je po brojnosti sljedbenika druga religija (7.-8. str.). 3) Odnosi izmeu krana i muslimana postaju aktualniji ako ekstremisti obiju konfesija ire strah o opasnosti od onih drugih za vlastiti identitet, slue se svojom religijom za ostvarenje vlastitih radikalnih politikih i inih ciljeva, ukljuujui i teroristike akcije (8. str.). 4.) Islam je od, svih poznatijih ivih religija, budizma, hinduizma, taoizma, intoizma, europskim kranima, najblii; esto je religija prvih susjeda (8. str.). Cvitkovi, nakon opsenoga uvodnog teksta, pie i o stanju, te politikim kretanjima meu muslimanima, o muslimanima u Europi i Europskoj Uniji, o Europskom islamu ili islamu u Europi, o drutvenom statusu muslimanke, o slinostima i razlikama u vjerovanjima krana i muslimana; o moralnim vrijednostima, poukama i porukama islama7 i kranstva, o odnosu krana na Zapadu prema islamu i muslimanima, o odnosu muslimana prema Zapadu, kranstvu i kranima, o islamu i kranstvu u kontekstu demokracije i vjerskih sloboda. U pravu je Bernard Lewis [Luis], primjeuje Cvitkovi, kad kae da je islam blii kranstvu (dakako i idovstvu), nego bilo kojoj od velikih religija poput budizma, hinduizma, konfucijanstva, itd. ...Islam i kranstvo sliniji su nego to to misle i mnogi krani i mnogi
7

muslimani (12. str.). Kranstvo i islam, prema Lewisu, dovele su u sukob njihove slinosti, a ne njihove razlike. Tko su ruitelji duhovnosti i svjetskoga etosa? Obraajui se Uzvienom Stvoritelju, pjesnik kae (Kievi, 1992): Sve to to ovjek stvori to jo se sagraditi moe, ali oni rue i ono to Ti si stvorio, Boe. Podijelili su i Tebe da lake vladaju s nama. O, kad bi mogli i zrak bi sapeli granicama. U tekstu koji slijedi, saeto emo razmotriti stanje i raznolikost islamskoga svijeta rasprostranjenost islama u suvremenom svijetu, raznolikost i nejedinstvo islamskoga svijeta, zaostajanje muslimanskoga svijeta; odnos krana na Zapadu prema islamu i muslimanima, kopernikanski obrat Rimokatolike crkve prema islamu i muslimanima, odnos muslimana prema Zapadu, kranstvu i kranima.

Stanje i raznolikost islamskoga svijeta


Islam nije nikad bio monolitan identitet. Karen Armstrong Rasprostranjenost islama u suvremenom svijetu. Islam se, demografski eksplozivno, irio od svoga postanka do danas. Muslimanska drutva imaju stopu godinjeg rasta stanovnitva 2,10%, to je najvea stopa u odnosu na sve ostale zemlje u svijetu,... (50. str.). Muslimanska je populacija razliite nacionalnosti. Danas sljedbenike islama ine pripadnici vie od 60 jezinih i etnikih zajednica Arapi, Turci,
8 9

Indijci, Indoneani, Kinezi, Nigerijci, Malijci, Azeri, Uzbeci, Alirci, Albanci, Bonjaci, Pakistanci... Indonezija (oko 194 milijuna), Pakistan (oko 140 milijuna), Banglade (oko 130 milijuna), Indija (oko 130 milijuna) etiri su azijske zemlje s najveom muslimanskom populacijom. Oko 80% muslimana u svijetu nisu Arapi. Arapska etnika komponenta je utjecajna u islamu, iako u strukturi muslimanskoga stanovnitva ini manjinu. Razlog je i to to je islam nastao meu Arapima, a i Kuran je objavljen na arapskom jeziku. Raznolikost i nejedinstvo islamskoga svijeta. Muslimanski svijet, kao ni kranski, nije jedinstven. Naprotiv, duboko je podijeljen. Ni islam nije jedinstven. Od samog, poetka islam nikada nije bio monolitan entitet, citira Cvitkovi Karen Armstrong (51. str.). U nedostatku jedinstva islama, poput jedinstva ostalih religija, nema nita iznenaujueg. Karl-Josef Kuschel8 pie o unutarnjem pluralitetu suvremenog islama (51. str.). Koji su initelji podijeljenosti muslimanskoga svijeta? Muslimanski je svijet veoma raznolik po pripadnosti razliitim rasama, nacijama, kulturama, drutvenim strukturama. Iako je doktrinarno uenje islama isto, islam se u Americi, Europi, Aziji i Africi, dosta razlikuje. Islam je irenjem poprimio i razvio konkretna regionalna ekonomska, politika, kulturalna, pa i obredna obiljeja9; kao i razlike u razvoju demokratizacije drutva. Drutvene i civilizacijske razlike, primjerice, izmeu senegalskih, kineskih, indoneanskih, arapskih i junoazijskih muslimana, pie Tariq Ali, daleko su vee od slinosti koje oni dijele s nemuslimanskim lanovima svojih zajednica (u: Sim,

Europljani, prema Cvitkoviu, trebaju znati: o pojmu i nastanku islama; o Muhamedu, Bojem poslaniku; o rasprostranjenosti islama; o islamskom nauavanju; o islamskim obiajima i obredima.

Karl-Josef, Kuschel, Spor oko Abrahama, Sarajevo, Svjetlo rijei, 2000. indijski islam je prihvatio brojne obredne obiaje hinduistike provenijencije, citira Cvitkovi Maxa Webera (62. str).

BEHAR107

11

ESEJ: TOKOVI MISLI

2006:170). Muslimani u Indoneziji preuzeli su neke vrjednote hinduizma, pa odaju tovanje prvom ovjeku koji je tamo donio islam polaui cvijee na njegov grob i palei tamjan. Obiaji nisu izvorno islamski. Na Javi obavljaju obred etve (rie, op. a.), koji je, takoer, neislamski. ...taj obred ima funkciju okupljanja lanova ire obitelji (147. str.). U nekim zemljama postoje velike podjele i razdori meu muslimanima. Povijest svjedoi o sukobima meu muslimanima koji nastaju odmah poslije Muhamedove smrti meusobna osporavanja, pojava razliitih kola i pravaca u islamu. Rije je o etnikoj zatvorenosti, pa i meusobnim sukobima razliitih muslimanskih grupacija, o regionalnim i kulturolokim razlikama, itd. (51. str.). Podsjeamo na sukobe i nasilje izmeu sunita i ijita, ukljuujui i poetak 21. stoljea. Sve to destabilizira politiko i itavo drutveno stanje u dananjem islamskome svijetu, posebice u Iraku, Aliru, Afganistanu, Pakistanu... (51. str.). U muslimanskim zemljama, u odnosu na zapadnoeuropske, razliito se shvaa uloga religijskih voa u politikom ivotu i drutvu uope, spolna i rodna ravnopravnost, liberalizacija seksa, izborna demokracija... Muslimanska drutva pokazuju veu potporu jakoj drutvenoj ulozi religijskih autoriteta nego zapadna drutva, referira se Cvitkovi na R. Ingleharta i P. Norrisa.10 Najee je rije o zemljama s jakom religioznou stanovnitva. Govorei openito, muslimani tee od krana prihvaaju ideju o religiji kao privatnoj stvari (premda je ne ljube ni neki krani), misli Cvitkovi (60. str.). Osnovni uzrok je i to to islam nije doivio onaj oblik i stupanj reformacije/modernizacije koji se
10 11

dogodio u Zapadnoj Europi. Od 18. stoljea, unutar islama nastaju reformski pokreti koji su odbacivali ili prevladavali srednjovjekovnu islamsku tradiciju, te usklaivali islam sa suvremenom kulturom i civilizacijom. To se esto dogaalo u obliku borbe za prvobitni islam. Drugi poticaj za autonomnu modernizaciju islamskoga svijeta bilo je oivljavanje povijesnoga sjeanja i nunost zatite islamske tradicije od europskih kolonijalnih osvajaa. Sredinom 20. stoljea mnoge su muslimanske zemlje izborile politiku samostalnost i oslobodile se kolonijalnih vlasti (Indonezija 1945.; Pakistan 1947.; Libija 1951.; Maroko 1956.; Sudan 1956., ...). S politikom samostalnosti u tim zemljama muslimani su, ovisno o unutranjim drutvenim okolnostima, uz religijski, razvijali i nacionalni identitet, te formiranje i funkcioniranje nacionalnih drava. Trei initelj modernizacije islamskoga svijeta je utjecaj zapadnoeuropskih vrijednosti koje su osmiljavali i prenosili u svoje zemlje studenti koji su se kolovali na zapadnoeuropskim sveuilitima. Sayyid Ahmed Khan (1817.-1898.), Demaludin Al-Afgani (1838/9.-1897.), Muhamed Abduhu (1849.-1905.), Muhammad Raid Rida (1865.-1935.), Mustafa Kemal-paa Atatrk (1881.-1938.), Mehmed Demaludin ef. auevi (1870.-1938.), Husein ef. ozo (1912.-1982.) neki su istaknuti islamski reformatori. Poetkom druge polovine 20. stoljea u muslimanskome su svijetu bile aktualne ljeviarske ideje i pokreti: Ahmed Sukarno u Indoneziji, Seku Ture i utjecaj njegova djela Islam i socijalizam u Aliru, Egiptu, Maleziji... Nakon njih pojavljuju se radikalni pokreti kao odgovor na prvospomenute pokrete.11 Zapad

izbjegava svoju odgovornost u potpori tim pokretima zbog straha od daljnjega jaanja ljeviarskih pokreta. U 20. stoljeu meu muslimanima u Europi, prije svega u jugoistonoj Europi, pojavili su se razliiti pravci tumaenja i recepcije islama (razliite forme tesavufa, islamskog ezoterizma, iizma, itd.): liberalni; fundamentalistiki; retrogradni; radikalni; vehabijski; neovehabijski; dogmatski; tradicionalni; marginalni; folklorni; agresivni; integrativni; razbijaki; suvremeni; europski; totalitarni islam, itd. (51. str.).12 U osnovnim pitanjima, podsjea Cvitkovi, rije je o jednoj istoj religiji, a u sociologijskim varijacijama vezanima za ta pitanja, pokazuje se heterogenost tog islama: od Afganistana do Alira, od Saudijske Arabije do Irana, od Bosne i Hercegovine do Malezije, itd. (51.52. str.). Veina navedenih pravaca tumaenja i recepcije islama utjecala je i na zaostajanje muslimanskoga svijeta. Zaostajanje muslimanskoga svijeta. Na ovaj su problem u Bosni i Hercegovini, ponajvie, ukazivali reformatori Demaludin ef. auevi i Husein ef. ozo. auevi nastoji reformirati prosvjetu i medrese, ulemu i govor o islamu, medije i pismo, institucije i, reklo bi se, sam ovdanji konzervativni mentalitet. Bosnu na svoj nain otvara ka Evropi vrsto uvjeren da muslimani mogu opstati i ivjeti pod austrougarskim kranskim carem. trai da se u islam povjeruje kao onu vjeru koja prihvaa izazove pozitivnih novina evropske nauke i evropsko ureenje obrazovnih i kulturnih institucija (Kari i Demirovi, 2002:12). Husein ef. ozo13 kae: Primitivizam, nepismenost, kulturna i ekonomska zaostalost predstavljaju

Ronald, Inglehart; Pippa, Norris, Sveto i svjetovno, Zagreb, Politika kultura, 2007. Pojavljuju se razliiti politiki pokreti: govori se o: militantnom islamu, muslimanskim fanaticima, islamskome fundamental-

12

izmu, radikalnom islamu, politikom islamu, ispolitiziranom islamu... (62. str.). Islam je nazadan i fundamentalistian zbog beznaa (Baudrillard, 2003:48).

12

ESEJ: TOKOVI MISLI

najveeg dumanina islamu... Ne smijemo zaboraviti da je procenat nepismenih jo uvijek najvei meu muslimanima,... naalost u nekim krajevima i muslimanskim sredinama osjea se otpor prema kolovanju djece, naroito enske; u nekim se krajevima [ak] zadrala [i] krvna osveta, kupoprodaja ena i drugi vidovi primitivizma, da se malo ita, a mnogo troi alkohol... (u: Kari, 2012:31). Taklid, nekritiko oponaanje, povoenje za drugima), za ozu je ukleta sudbina islamskoga povijesnog miljenja, to proizvodi dekadenciju i preziranje islamskoga svijeta. Muslimansko stanovnitvo, preteito, ivi u vie od pedeset zemalja sjeverne Afrike, Bliskog istoka i dijela jugoistone Azije. Nedostatak politikih sloboda, raslojavanje drutva, politika nestabilnost, nedostatak drutvenih reformi, sekularnih ideja i projekata, te korumpiranost, osnovna su obiljeja politikih sustava u muslimanskim zemljama. U veini muslimanskih zemalja pismenost je stanovnitva manja od 50%; u Nigeru je samo 15,9%; u zemljama s kranskom veinom 90%. Svaka druga ena u arapskom svijetu je nepismena (52. str.). U SAD-u je izmeu 1980. i 2000. godine iz svih arapskih zemalja, (koje imaju oko 300 milijuna ljudi, op. a.), prijavljeno 370 patenata, dok ih je u isto vrijeme iz Izraela prijavljeno okruglo 8000, a iz (June, op. a.) Koreje vie od 16000. U muslimanskom je svijetu, poetkom XXI. stoljea, djelovalo samo 500 sveuilita (usporedbe radi, u Indiji ih ima 8407, u SAD-u 5758) (52. str.).
13

Prema izvoru koji je koristio Cvitkovi, samo se Turska ubraja u industrijske zemlje islamskoga svijeta. Na putu svojevrsne industrijalizacije, te stanovitoga stupnja autohtone modernizacije su i ostale muslimanske zemlje, poput Ujedinjenih Arapskih Emirata14 i Malezije. Industrijski razvijene europske zemlje utjeu na pojedine aspekte prevladavanja zaostajanja muslimana koji ive i rade u njima. Isto to, primjerice, ine Indija Kina, Izrael, Juna Koreja, Singapur, te ostale neeuropske zemlje koje se moderniziraju, a u njima muslimani ine manjinski dio stanovnitva.

Odnos krana na Zapadu prema islamu i muslimanima


Kuran je preveden na latinski jezik davne 1143. godine. Rimski je papa (Klement VII., 1523. 1534., op. a.), 1530. dao spaliti prijevod Kurana objavljen u Veneciji. (99. str.). Latinski je prijevod Kurana objavljen i u vicarskoj 1543. godine, a potom su slijedili prijevodi na talijanski 1547., nizozemski 1641., francuski, pa engleski 1649. Luteran Salamon Schweiger prevo je Kuran na njemaki jezik u XVI. stoljeu (99. str.). Kuran je do danas preveden na mnoge europske jezike. Enciklopedije islama objavljene su na nizozemskom, engleskom, francuskom, njemakom, bosanskom... jeziku. O islamu su objavljeni, takoer, rijenici i leksikoni. Sve to, potaknulo je mnoge istraivae da prouavaju islam. J. W. Goethe je napisao, Kuran je knjiga koja nas uvijek iznova odbija, a onda opet privlai, zadivljuje i na koncu opet sili na po-

tivanje. Zbog toga ga je A. W. Schlegel nazvao starim islamiziranim poganinom (100. str.). I Gotthold Ephraim Lessing, poput Goethea, muslimane nije smatrao neprijateljima. Suvremena kranska islamologija prepoznaje nove mogunosti za dijalog s muslimanima. Doprinos tim, novim pogledima za dijalog s muslimanima dali su Louis Massignon, Ch. Forster, K. Kuschel i drugi (109. str.). Sve do Drugoga vatikanskog koncila, studije o islamu optereene su antiislamskim predrasudama. To, naalost, ne znai da antiislamskih predrasuda nema i danas. Naprotiv, mnogi narataji krana odgajaju se i danas na literaturi, usmenom predanju, sijelu i prelu o tekom ivotu krana pod otomanskom vlau i o prisilnoj islamizaciji, to je moglo jaati odbojnost prema islamu i muslimanima (100. str.). Islam je, prema tom shvaanju, doao u kransku Europu kao religija stranaca, osvajaa i tlaitelja. Najee je takva edukacija optereena i mitovima i manipuliranjem. Kranski ekstremisti misle da su muslimani u Europi samo islamizacijom onesvijeeni Europljani (100. str.). Oni u islamu prepoznaju jednog od najveih neprijatelja zapadnoga (kranskog) svijeta! Tomu su pridonijeli dolazak muslimana u dijelove kranske Europe u osmom stoljeu, pa do opsade Bea i poraza Turaka pod zidinama toga grada 1683. godine. Kod dijela krana, ponajvie zbog slabog poznavanja islama, uvrijeilo se pogreno shvaanje o islamu kao fanatinoj i primitivnoj vjeri. Ta predstava gradila se dijelom preko stare teolo-

14

Husein ozo je bio i ostao dugogodinji reformatorski autor i respektabilan bosanskohercegovaki mislilac povijesno znaajne reformatorske kole o kretanju naprijed o progresu i usvajanju novog (Kari, 2012:31). Na studijama na Univerzitetu ElEzher u Kairu, misao [o reformi i obnavljanju u islamu] u meni je jo vie sazrela, pie ozo (u: Kari, 2012:31). Ujedinjeni Arapski Emirati su se, nakon ujedinjenja 1971., do danas, zahvaljujui nafti transformirali iz pustinjskih podruja u modernu dravnost. Brzina tih promjena i priliv milijuna ljudi iz cijeloga svijeta pretvorili su islamski-utjecajna drutva u kul-

turalni melting pot. etiri njemaka umjetnika slikar, dirigent, dizajner kustos muzeja, preselili su se u Emirate kako bi unaprijedili razumijevanje i pomogli u stvaranju nove kozmopolitske kulture Zaljeva (Hasel, 2011:1). Mladi ljudi u Dubaiju, Abu Dhabiju, Kuwaitu i Omanu, morat e biti veoma kreativni u bliskoj budunosti. Svjesni su da nakon postnaftnog razdoblja dolazi novo tehnoloko doba u kojem im samo znanje donosi blagostanje i sigurnost. Znanost i tehniki predmeti, zato su upravo sada, posebno, popularni meu sudentima (Diehn, 2011:1).

BEHAR107

13

ESEJ: TOKOVI MISLI

ke misli, a potom knjievnosti, (tradicionalne vjerske pedagogije, op. a.), te politike (i ine, op. a.) publicistike (koje su manipulirale kranskim vjernicima, op. a.) (101. str.). Katkad se na osnovi tekstova u zapadnim medijima15 i revijama moe stei dojam kao da su muslimani fanatici, da je to vjera fanatika koji mrze Zapad i sve to je zapadno (104. str.). Prosvjetitelji su nam ostavili mnoge pozitivne steevine, ali ostavili su i zablude o islamu, poput Montesquieuove, da islam govori samo o mau (104. str.). Razmotrimo, ukratko, nekoliko zabluda krana na Zapadu o islamu. Islam je hereza kranstva. Krani su dugo ivjeli u nepoznavanju islama i nerazumijevanju njegova nauavanja. To podsjea i na zabludu s poetcima kranstva, kad ga se smatralo idovskom sljedbom. Za Isusa su govorili da buni narod, da je arlatan, tesarov sin koji je poludio, itd. Za Ivana Damaanskog, islam je bio posljednja kranska hereza ..., a Muhamed lani poslanik. I za T. Akvinskog, Muhamed je bio lani prorok,..., zagovornik seksualnih sloboda, predstavnik iskrivljene istine. ...Muhameda se predstavljalo kao varalicu i hohtaplera, ...Neki i danas pouavaju... da je Kuran najagresivnija boja knjiga... islam je za jedne bio iskvareno kranstvo (Vigny), za druge proieno kranstvo (Lamartin), religija mira i uivanja u ivotu (101.102. str.). Islam je religija Arapa. Islam je, kao univerzalnu religiju, unato pojedinim razlikama, nedopustivo,
15

reducirati na bilo koju nacionalnu odrednicu egipatski islam, iranski islam, bonjaki islam... Bilo bi to, ne samo sekularizairanje (Corbin) nego i nacionaliziranje islama. Zato je pogrjeno i poistovjeivanje islama (zbog arapskog jezika u Objavi i obredima i jer je Poslanik bio Arap) s arapskim etnikumom, to bi iz pripadnosti islamu iskljuilo veinu muslimana koji su etniki nearapi16 (102. str.). Muhamed nije osniva islama. Tako pie arhiepiskop Janula16

tos Anastasije u svojoj knjizi Islam17 (102. str.). Iako je orijentalistika pridonijela i znatno objektivnijem odnosu krana na Zapadu prema islamu i muslimanima, i danas dio autora, preteito iz dijela orijentalista neislamske (bolje rei, antiislamske) orijentacije kao da se trudio i trudi da kod krana (pravoslavnih, katolika, protestanata) stvori svijest o islamu (dakako, i o njegovim sljedbenicima) kao izrazito negativnoj (!) religiji... Satyaraja dasa Adhikari (Steven Rosen), u knjizi Dijalozi Isto-

Na Zapadu su muslimani, citira Cvitkovi Milana Vukomanovia, i danas verovatno bolje poznati po afganistanskim mulama, progonu Salmana Rudija, bin Ladenu, (inferiornom drutvenom, op. a.) poloaju ena ili dihadu nego, recimo po svojoj grandioznoj arhitekturi, poeziji, filozofiji, da ne govorimo o poznavanju Kurana koji je poeo neto vie da se kupuje i ita u nekim zapadnim zemljama tek nakon dogaaja od 11. septembra 2001. (fusnota 150, 104.105. str.). Vukomanovi M., Homo viator religija i novo doba, Beograd, igoja tampa, 2008.

17

Islam je naveo princip potpune jednakosti ljudi bez obzira na rasu. Piu da je i u ovom pogledu Muhamed sluio primjerom. Jedna od njegovih ena bila je crnkinja, a svoju erku udao je za jednog crnca. Islam je naao pristalice meu ljudima svih rasa (fusnota 145., str. 102.), citira Cvitkovi Vojislava Stanovia V. Stanovi, Politike ideje i religija, Beograd, igoja tampa, 2003. Anastasije, Janulatos, Islam, Beograd, Hrianski kulturni centar, 2005.

14

Fotografija Mirsada Begovi

ESEJ: TOKOVI MISLI

ka i Zapada susret religija, za islam kae da podrijetlo vue od Muhameda i njegove reakcionarne religije u Arabiji! (103. str.). Zablude meu katolicima o islamu. Jos Maria de Balaguer, osniva Opusa Dei, smatra da je islam poslije komunizma bio najvea prijetnja Crkvi. Njegov nasljednik Alvardo del Portillo vidio je izbijanje verskog rata na Balkanu kao znak da je islam krenuo na Zapad gurajui Europu blie ambisu (105. str.). Papa Benedikt XVI. je, tijekom svojeg posjeta rodnoj Bavarskoj, osudio vjerski motivirana nasilja i nasilna obraanja; u emu nema nikakvoga prijepora, kae Cvitkovi. Pritom je citirao rijei koje je za poslanika Muhameda, jo u XIV. stoljeu kazao bizantski car Manue II. o tome da je Muhamed donio samo zle i neljudske stvari, poput zapovijedi da se maem iri vjera. Papa je osudio koncept svetog rata ili dihada (105. str.). Od Pape bi valjalo oekivati, kae Cvitkovi, da bar toliko poznaje Kuran, da zna da se u njemu nigdje ne spominje sveti rat. Drugo su kontroverze, pa i zlonamjerne interpretacije (i meu kranima i meu muslimanima) dihada kao svetog rata (105.-106. str.). ... suvremena teologija formulira dihad s jedne strane kao borbu zajednice za samoodranje i s druge strane kao nastojanje pojedinca oko jedinstvene osobnosti. Tijekom povijesti, ideja je dihada bila esto zloupotrebljavana. Tomu je na ruku ila, prije svega, teza da islam i politika pripadaju skupa. Dunost poslunosti prema vodstvu bio je sljedei imbenik koji je iao na ruku toj zloupotrebi18 (Bali, 2005:409). (... ). Odre18

dbe Kurana o ratu sadrane su i u ovim stihovima: Borite se na Bojem putu protiv onih koji se bore protiv vas! Ne prelazite granice!... (Bali, 2005:409). Sljedei Muhamedov iskaz o ratu i nasilju je bioetiki i socijalnoekoloki orijentiran: Budite meusobno i prema drugima ovjeni i pravedni! ovjekov ivot i imutak trebaju vam biti sveti i nepovredivi. ovjek je Boje stvorenje; proklet bio tko ga uniti. Budi nepomirljiv prema samovolji i nasilju i pokuaj ih sprijeiti (Bali, 2005:409). A to su bili kriarski ratovi? to je njihov spiritus movens? Pokretaki duh kriarskih ratova bili su opsjednutost ratom i pohlepnim politeizmom, ija su sredstva svete predrasude, mo, sila, nasilje, pljaka, sveopa ratna destrukcija. Oslobaanje svetih mjesta za krane u Palestini i Kristova groba u Jeruzalemu bio je samo izgovor. Podsjetimo se: na crkvenom Saboru u Clermont Ferrandu (1095.), papa (Urban II., 1088. 1099., op. a.), poziva na (Prvi kriarski, op. a.) rat protiv muslimana. Slijedi niz kriarskih ratova.19 Koliko je samo katolikih papa i biskupa bilo na tragu kriarskih ratova, pita Cvitkovi (108. str.). Osim oruanih, postoje i implicitni ratovi koji besprijekorno funkcioniraju i u miru, a njima se ostvaruje, vie ili manje, nevidljivo, politiko, ekonomsko i ino podinjavanje, dominacija i ratna destrukcija, iji je sastavni dio i fundamentalizam, ukljuujui i vjerski fundamentalizam. Stoga Carl von Clausewitz lucidno primjeuje: Ne postoji isto vojna procjena velikoga strategijskog pitanja, niti isto vojna shema njegova rjeenja (Clausewitz, 1997.). Evo nekih primjera.
19

Ma dajte, molim vas! Kardinal Giacomo Biffi iz Bologne pozvao je Rim da useljenje ogranii na katolike kako bi se spasio identitet nacije? Posebno su zauujue djelovale njegove konstatacije kako muslimani imaju drukiju hranu, blagdane i obiteljski moral, citira Cvitkovi Patricka Buckannana20 (106. str.). Sjetimo se i iznimne popularnosti knjige njemakog politiara Thilla Sarazzina iz 2010. u kojoj kritizira politiku multikulturalizma, a koja je naroito uperena protiv muslimana. (...) I cijela je Europa zahvaena tim ledenim desniarskim dahom (Drakuli, 2012.). Najee se trai povod da se pokae kako su drugi obiaji opasni i ugroavajui. Rasprava koja je na prvi pogled kulturoloka, ustvari je politika jer se njezin intenzitet u ovome asu moe objasniti jedino u svjetlu porasta netrpeljivosti prema drugima i drugaijoj kulturi u Europi, bilo da su to Tuniani, Turci, Romi ili netko trei. Da komadi koe penisa moe postati predmet velike nacionalne diskusije? Ma dajte, molim vas! (Drakuli, 2012.). Univerzalna ljudska prava esto prikrivaju nametanje obiaja i svjetonazora ...veinske kulture manjinskoj i otkrivaju nacionalizam kako vedski ili njemaki, tako i europski, u smislu da su europska kultura i obiaji iznad onih neeuropskih naroda i kultura (Drakuli, 2012.). O tome svjedoe i problemi mode, glazbe, hidaba, burke, obrezivanja, klanja ivotinja prema idovskim i islamskim propisima, podizanja minareta, itd. I ovdje je misao Karla Marxa o religiji kao opijumu naroda (opakim predrasudama i manipulacijom, op. a.), instrument implicitnoga

Ako je po Kuranu mlada drava morala pribjei ratu kao sredstvu samoobrane, onda to kasnije u sloenoj muslimanskoj dravi nije bilo toliko nuno. Prije svega promijenio se sadraj pojma dihad, pod kojim se podrazumijeva dunost vjernika u oblikovanju novoga, pravednog drutva izgraenog na bratstvu. Ideja dihada u smislu ratnoga sukoba s nepravednim i ignorancijom (dahilija) ispunjenim drutvom ubrzo je izgubila

20

zbiljsko znaenje (Bali, 2005:408-409). Jedini evropski kralj koji je ubijen po pobunjenoj masi, jer nije htjela da krene na kriarske vojne za papin raun, bio je jedan hrvatski kralj (108. str.), citira Cvitkovi Miroslava Krleu M. Krlea, Mnogopotovanoj gospodi mravima, Zagreb, Naklada Ljevak, 2009. Buckannan, Patric, Smrt Zapada, Zagreb, Kapitol, 2003.

BEHAR107

15

ESEJ: TOKOVI MISLI

rata u miru instrument politikoga i religijskog fundamentalizma prema drugima i razliitim. Deus omen avertat. injenica da Karl Marx nije vie persona non grata (ni, italic, op. a.) u Vatikanu, primjeuje Guste Santini, govori sama po sebi (Santini, 2011.). Unato injenici da kapital, pa i ljudski kapital, nema domovine da je kapital tamo gdje ima profita; i Republika Hrvatska ima udnu inaicu spasitelja vjerskoga i nacionalnog identiteta. Navodimo samo primjer gospodina Radimira aia, aktualnoga prvog potpredsjednika hrvatske vlade i poduzetnika, koji je prije nekoliko godina, u emisiji HRT-a Nedjeljom u 2, govorei o zapoljavanju radnika iz Bosne i Hercegovine u Hrvatskoj, rekao da ne treba dopustiti zapoljavanje nekrtenih. Deus omen avertat Neka nas Bog titi od takvih spasitelja vjerskoga i nacionalnog identiteta. Takvih spasitelja ima i u svim nacionalnim i religijskim sredinama.

Kopernikanski obrat Rimokatolike crkve prema islamu i muslimanima


Drugi vatikanski koncil Rimokatolike crkve, svojom Deklaracijom o odnosu Crkve prema nekranskim religijama, uinio je kopernikanski obrat prema islamu i muslimanima. Odluka o spasenju obuhvaa i one koji priznaju Stvoritelja, meu kojima su u prvom redu muslimani, koji se, ispovijedajui da dre vjeru Abrahamovu, klanjaju s nama jedinomu, milosrdnomu Bogu koji e suditi ljude na Sudnji dan (Dogmatska konstitucija o Crkvi 16); (106. str.). ...Oni Isusa, istina, ne priznaju Bogom, ali ga ipak aste kao proroka, a takoer i njegovu djeviansku majku Mariju. Nju ponekad i pobono zazivaju. ...cijene moralni ivot, a Boga tuju napose molitvom, milostinjom i postom (Deklaracija o odnosu Crkve prema nekranskim

religijama); (106. str.). Katolika crkva upozorava katolike da im se islam mora ukazivati kao religija koja nosi vrednote koje su najvee i najcjenjenije meu ljudima (Smjernice, 1978:17); (107. str.). Zablude o islamu meu pravoslavnima. Jedno istraivanje u Bugarskoj pokazuje da je strah od najezde islama u porastu. U Rusiji, radnike islamske vjeroispovijesti na privremenome radu, prema informiranju medija, fiziki napadaju i ubijaju lanovi neofaistikih organizacija. Na prostorima bive Jugoslavije: ... svetosavlje je, citira Cvitkovi Marka uria21, ipak, najprije znailo obraun sa Zapadnom crkvom i kulturom... Muslimanska reakcija na Gorski vijenac katkad je bila estoka. Prolazei kroz vrata svetosavlja, a s pojavom vladike Petra Petrovia Njegoa jo kroz jedna vrata, pravoslavni vjernik i crkveni establiment su islam i katolicizam uvijek doivljavali u negativnom kontekstu (108. str.). Sljedei stihovi iz Gorskoga vijenca najbolje ilustriraju mrano-fundamentalistike predrasude Njegoa prema islamu i muslimanima (u: Kajan, 2009:45): Nekru se gore usmree Oda rie na ravnom Cetinju Sve je polo avoljijem tragom; Zaudara zemlja Muhamedom. Evo jo jednog Njegoeva bisera pokazatelja njegova ojstva, junatva i svjetskoga etosa: Ko ne misli na Koran pljunuti/neka bjei glavom bez obzira! (Perii, 2011.). Njego je takvim inom odbio ruku jednoga Svevinjeg i njegovu ponudu o dovrenosti duha svima koji to hoe (Gibran, 1994:62). Zablude o islamu meu protestantima. Martin Luther je musli21

mane nazvao avoljim slugama. Unato tome, veoma je cijenio etiko uenje islama (108. str.). Jean Calvin je islam izjednaavao s idolopoklonstvom (108. str.). Calvin je, kao vizionar reformacije, u enevi uveo totalitarni reim (142. str., fusnota 217). Razumljivo, svaki protestant nema zablude o islamu. Peter Kuzmi, navodi primjer svoga duhovnog mentora, pentekostalnog pastora Ludvika Ullena22, koji ga je prigodom svog prvog posjeta odveo, kao vojnika (na odsluenju vojnoga roka u Banjoj Luci, op. a.) do oblinje uvene, etiri stoljea stare damije Ferhadije. Mudri je i duhovni uitelj meni kao mladiu koji se prvi put susreo s islamom, dostojanstveno rekao nezaboravljive rijei: i ovdje se ljudi Bogu mole. I oni su Abrahamova djeca, a Isusa tuju kao proroka! Potuj ih i voli, jer jedino to je pravi kranski stav prema muslimanima (Kuzmi, 2009:22). Predodbe o islamu kao (primitivnoj, reakcionarnoj i, op. a.) antiintelektualnoj religiji neutemeljene su, pa i neozbiljne... Kad je Europska civilizacija imala tamno doba, islamska je civilizacija bila u usponu od panjolske do indijskog potkontinenta (102. str.). Krani i Zapad u cjelini, esto zaboravljaju na doprinos muslimana europskoj znanosti i kulturi: razvoju matematike, medicine, (astronomije, op. a.), zemljopisa, arhitekture i urbanizma, drutvenih (i humanistikih, op. a.) znanosti, (posebice filozofije, op. a.), tehnologije, umjetnosti itd. Raspad muslimanskih carstava, dioba muslimanskoga svijeta u kolonijalnom osvajanju, te stvaranje modernih nacionalnih drava u 20. vijeku usporili su i umanjili optimalnu mogunost jaanja i razvoja islamskoga svijeta (47. str.). Sve do XVI.

uri, Marko, Kako emo do zajednitva i bratstva, Znakovi vremena, Sarajevo, br. 28/2005.

22

Pentekostalne crkve, kr. crkve unutar protestantskih crkava, nastale u 19. stoljeu u SAD-u (Hrvatski enciklopedijski rjenik, sv. 7, 2004:317).

16

ESEJ: TOKOVI MISLI

stoljea Europa ima zahvaliti muslimanskim zemljama za znanstvena otkria koja su dolazila iz njih... (48. str.). Nakon propasti Rimskog Carstva, muslimanska civilizacija, istiu Richard Koch i Chris Smith, postala je u Europi vojno, kulturno i znanstveno nadmona. Tek pod okriljem islama europska se civilizacija od sredine X. do sredine XIII. stoljea poela izvlaiti iz mraka srednjeg vijeka. Kada je kranska Europa izgubila gotovo sve grko znanje, ono se sauvalo i cijenilo u cijelom islamskom razdoblju. Prekrasni islamski gradovi u panjolskoj Sevilla, Granada i Cordoba bili su magneti za uenjake svih vjera; muslimani, idovi i krani suraivali su na veliku uzajamnu korist. Posredovanjem arapskih uenjaka Zapad je dobio moderne brojeve, ponovno otkrio djela starogrkih znanstvenika, napredovao u astronomiji i... stekao nova znanja o Perziji, Indiji, a posebice o Kini, jedinoj civilizaciji koja se mogla u znanosti i tehnologiji mjeriti s islamom23 (104. str.).

Odnos muslimana prema Zapadu, kranstvu i kranima


Zapad je za neke vodee intelektualce iz islamskoga svijeta povijesni neprijatelj islamu i muslimanima, to se dokazalo u kranskim ratovima, evropskome kolonijalizmu i hladnom (te, implicitnom, op. a.) ratu, citira Cvitkovi Johna Espositoa24 (115. str.). Kad je rije o odnosu islama i muslimana prema nemuslimanima, primjeuje Cvitkovi, sve se, u naelu, kod veine muslimanskih autora, svodi na
23

odnos prema sljedbenicima Knjige (idovima i kranima)25 (54. str.). I u muslimanskome svijetu i meu muslimanima nema jedinstvenoga zajednikog stajalita prema Zapadu, kranstvu i kranima, kao to nema takvoga stajalita krana na Zapadu prema islamu i islamskome svijetu. Postoje muslimanske zemlje koje potuju vjerske slobode nemuslimana, imaju respektabilnu razinu politikih, ekonomskih i inih odnosa sa zapadnoeuropskim zemljama do onih koje su apsolutno netolerantne prema vjerskim uvjerenjima nemuslimana. Godine 2008., od 52 zemlje u kojima je zabiljeeno krenje ljudskih sloboda, gotovo polovica su bile muslimanske zemlje26. Saudijska Arabija i neke druge muslimanske zemlje nisu nikad prihvatile Deklaraciju o ljudskim pravima koju je usvojio UN 1948. godine (55. str.). Magdi Alam, zamjenik urednika talijanskoga dnevnika Corriere della Sera, uvjereni musliman, organizirao je u Rimu prosvjed iji je cilj bio upozoriti na progone krana, poglavito u muslimanskim zemljama. Navodimo nekoliko primjera krenja vjerskih sloboda i prava krana. Kopti u Egiptu imaju ozbiljnih problema s doputenjima za izgradnju crkava u Egiptu. Trai se da zemlja na kojoj bi se gradila crkva bude u vlasnitvu Koptske crkve, da lokacija nije blizu damije (naravno, damija se moe graditi blizu crkve), da crkva ne bude blizu muslimanskih domova i da se muslimane pita imaju li prigovor na ideju o gradnji crkve u svojoj blizini. Krani ne mogu studirati na sveuilitu Al2009:53) (55. str.).
27

Azhar, (koji se smatra najstarijim sveuilitem na svijetu, osnovan je 971. godine, op. a.). U Kataru je, nakon 1400 godina, 2008. godine izgraena prva crkva (predgrae Dohe). Crkva nema zvonik ni vidljiv kri. To je sukladno zakonskim odrednicama Katara (55. str.). Saudijska Arabija zabranjuje sve druge religije, osim islama. To je zemlja s najvie zloupotreba vjerske slobode. Tamo jo postoje kazne za graane te drave koji ele slobodno izabrati religiju. Zabranjeno je irenje kranske literataure, dok istodobno ta zemlja milijarde dolara daje za tiskanje Kurana i druge literature o islamu, irom svijeta. (...) A koliko je samo damija izgraeno u Europi koje je financirala Saudijska Arabija (neke, poput sarajevske nose i ime saudijskog suverena Kralj Fahd) (56. str.). I zbog takvoga krenja vjerskih sloboda, u nekim europskim zemljama, ne doputaju izgradnju damija. Cvitkovi navodi i sljedee podatke o krenju vjerskih sloboda, te ljudskih i graanskih prava nemuslimana: poetkom 20. stoljea svaki drugi stanovnik Istanbula bio je kranin, a poetkom 21. stoljea krana u Turskoj ima tek 0,1%. Ciparska pravoslavna crkva tuila je Tursku Europskom sudu za ljudska prava 2009., zbog unitenja ili oskrvnua 522 crkvene zgrade na turskom dijelu podijeljenoga Cipra. Od 550 zastupnika u turskom parlamentu ni jedan nije kranin. ak i u vrijeme reformi u Otomanskom carstvu kranin je mogao biti lan turskoga parlamenta (56.str.). U Iranu27 ima jedna kranska oaza (oko 110

24 25

26

Koch, Richard; Smith, Chris: Samoubojstvo Zapada, Zagreb, Naklada Ljevak, 2007. John, Esposito, Nesveti rat, Sarajevo/Zagreb, ahinpai, 2008. A to je sa sljedbenicima drugih knjiga, pripadnicima ostalih ondanjih ili ivuih religija? Treba li i njih tolerirati i potovati?, pita Cvitkovi (54. str.). Prema podatcima Meunarodnog drutva za ljudska prava, od svih progonjenih vjernika u svijetu 80% su krani (v. Krani najprogonjeniji, u: Svjetlo rijei, Sarajevo, listopad

... kafi. Drao ga je jedan Jermen zauvek u se seati staklenih vrata na kojima je pored naziva kafia, napisanog malim slovima, stajao znak upozorenja, napisan velikim slovima: VERSKA MANJINA. Svi restorani koje su drali pripadnici drugih vera morali su to istai na vratima, kako svaki dobar musliman, koji naravno, sve one koji nisu muslimani smatra prljavima, sluajno ne bi jeo iz njihovog prljavog posua, citira Cvitkovi A. Nafisi (Azar, Nafisi, Kako itati Lolitu u Teheranu, Novi Sad, Rubikon (56. str./fusnota 74).

BEHAR107

17

ESEJ: TOKOVI MISLI

tisua) pripadnika Armenske apostolske crkve; neto nestorijanaca (oko 25 tisua), te rimokatolika (oko 21 tisua). U Jordanu oko 7% populacije su krani (56. str.). Nemogue je biti vjerski nesnoljiv, a biti graanski tolerantan. (...) Nema tolerancije gdje se, poput Maldiva, zabranjuje prakticiranje bilo koje religije, osim islama, (ak se prelaskom s islama u neku drugu religiju automatski gubi i dravljanstvo) (274. str.). Vjernik, gubitkom dravljanstva, postaje persona non granta u dotadanjoj domicilnoj zemlji. Zbog diskriminacije kranskih manjina u zemljama, poput Egipta, Iraka, Nigerije, Irana, Saudijske Arabije, Sudana, Sirije, Vijetnama, ameriki State Department objavio je izvjee koje upozorava na globalni val nesnoljivosti prema kranskim manjinama u njihovim lokalnim zajednicama. Izvjee je fokusirano na vladine politike u tim zemljama na sektako i dravno organizirano nasilje nad manjinskim grupama (Osam zemalja u kojima je frka biti kranin, 2012.). Kahlil Gibran o odnosu sljedbenika razliitih religija kae: Ljubim te, brate, ma tko da si, odaje li poasti u crkvi, klei li u hramu ili moli u moeji. Obojica smo djeca iste vjere, jer razliiti putevi religija samo su ljubljeni prsti na ruci jednoga Svevinjeg. A on nudi ruku i dovrenost duha svima koji to hoe (Gibran, 1994:62). Zakljuno. Jedinstvo svijeta religija i cjelovitoga Svijeta nije u uniformnosti i jednoumnosti, nego u jedinstvu razliitosti, u pluralnosti, pluriperspektivnosti, integrativnosti. Cvitkovi je, otvoreno i iscrpno, dosljedno kritiki implicitno ukazao i na nunost promjene
28

dominantnoga meureligijskog komuniciranja u demokratsko meureligijsko komuniciranje. Demokratsko komuniciranje se temelji na otvorenosti, kritinosti, javnoj polemici, respektabilnoj kulturi dijaloga, prospektivnoj odgovornosti. Imperativ prospektivne odgovornosti religija je osmiljavanje i prakticiranje pluralne demokracije u vlastitome biu, demokratsko meureligijsko komuniciranje, te komuniciranje sa subjektima sekularne vrijednosne orijentacije. Arapske i muslimanske zemlje su, posebice nakon promjena koje kolokvijalno nazivamo arapsko proljee, pred izazovima odgovornosti prema vjerskim manjinama i graanima sekularne orijentacije. Isto to obvezuje kranstvo i ostale religije u zemljama u kojima su one vjerska veina. Da je to mogue dokazuje i obvezuje, i Duh Adema (Adama), Nuha (Noaha), Ibrahima (Abrahama), Muse (Mojsija), Isaa (Isusa), Ejjuba (Joba), Idrisa (Henoka), koji je tisuama godina nadahnjivao idove, krane i muslimane. Etika prospektivne odgovornosti religija treba prevladavati konfrontaciju s drugima i razliitim usmjeravati ih na demokratsko komuniciranje, meusobno (s)poznavanje i integraciju. Tomu moe znaajno pridonijeti i institucionalni odgoj i obrazovanje realizacija sadraja nastavnih predmeta, poput Povijesti religije i Religijske kulture. Samo prospektivno odgovorni subjekti-akteri, mogu graditi bolju i pravedniju budunost; razvijati kritinost i odgovornost umjesto cinizma i dogmatizma; ravnopravnost umjesto podinjavanja i dominacije; interaktivnost i integrativnost umjesto fundamentalizma; dijalog umjesto monologa; duhov-

nost umjesto nasilja28; altruizam umjesto egoizma. To su i nune pretpostavke uinkovitoga pravladavanja destrukcije duhovnosti i svjetskoga etosa.
Literatura Bali, Smail (2005.): Rat, u: Leksikon temeljnih religijskih pojmova: idovstvo, kranstvo, islam, Zagreb, Svjetska konferencija religija za mir i Prometej. Baudrillard, Jean (2003.): Power inferno, Zagreb, Meandar. Clausewitz, von Karl (1997.): O ratu, Zagreb, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske. Diehn, Timur (2011.): Tapping into Learning Power, in: When the Wells Run Dry: Visions for the Gulf, Deutsche Welle; Hrvatska radio televizija, Prvi program, Emisija Reporteri, 02. 04. 2011., 16,45. Drakuli, Slavenka (2012.): Drama oko obrezivanja? Ma dajte, molim vas! www.tportal.hr/komentari/komentatori/207255/Drama-oko-obrezivanja-Ma-dajte-molimvas.html, prvi kolovoz 2012. Gibran, Kahlil (1994.): Glas uitelja, Zagreb, Zagrebaka naklada. Hasel, Thomas (2011.): Cultural Development, in: When the Wells Run Dry: Visions for the Gulf, Deutsche Welle; Hrvatska radio televizija, Prvi program, Emisija Reporteri, 02. 04. 2011., 16,45. Hrvatski enciklopedijski rjenik, sv. 7: Nes-Per. (2004.), Zagreb, EPH:Novi Liber. Kajan, Ibrahim (2009.): Suradnja dr. Smaila Balia u zagrebakom asopisu Behar, Behar br. 92. Kari, Enes; Demirovi Mujo (2002.): Rije prireivaa, u: Reis Demaludin auevi prosvjetitelj i reformator (2002.), sv. 1, Sarajevo, Ljiljan. Priredili E. Kari i M. Demirovi. Kari, Enes (2012.): Kritiko miljenje Husein ef, oze, Specijalni prilog, povodom stotinu godina od roenja i trideset godina od smrti Husein ef. oze, u Preporod, br. 11/973, Sarajevo, 1. juni. Kievi, Enes (1992.): Sijeda djeca, Zagreb, Hrvatska liga za mir. Kuran asni (1984.), Zagreb, Stvarnost. Kuzmi, Peter (2009.): Vrijeme i vjenost: etika, politika, religija, 3. izdanje, Osijek; Matica hrvatska, Ogranak Osijek; Osijek, Grafika. Leksikon temeljnih religijskih pojmova: idovstvo, kranstvo, islam (2005.): Zagreb, Svjetska konferencija religija za mir:Prometej. Osam zemalja u kojima je frka biti kranin (2012.), www.tportal.hr/vijesti/svijet/207677/Osam-zemalja-ukojima-je-frka-biti-krscanin.html, 5. kolovoz 2012. Perii, Vuk (2011.): Sljepilo ulica, http://pescanik.net/2011/10/sljepilo-ulica/, 31. listopad. Santini, Guste (2011.): Kapitalizam protiv kapitalizma, www.rifin.com/rifins-news/1306-kapitalizam-protivkapitalizma, 24 oujak 2011, 18:42. Sim, Stuart (2006.): Svijet fundamentalizma: novo mrano doba dogme, Zagreb, Planetopija. Vreg, France (1990.): Demokratino komuniciranje, Ljubljana, Fakulteta za sociologijo, politine vede in novinarstvo:Univerza Edvarda Kardelja v Ljubljani. Vreg, France (1998.): Humana komunikologija: etoloki vidici komuniciranja, ponaanja, djelovanja i opstanka ivih bia, Zagreb, Hrvatsko komunikoloko drutvo:Nonacom. Vreg, France (2000.): Politino komuniciranje in preprievanje, Ljubljana, Fakulteta za drubene vede.

Kad ...humanost imanentna sebi samoj zauzima prazno mjesto mrtvoga Boga, ovjek poinje sam vladati, ali vie nema konanoga cilja. Nemajui vie neprijatelja, ovjek ga proizvodi iznutra i izluuje razliite vrste neovjenih metastaza. (...) Umjesto o nasilju, valjalo bi vie govoriti o virulentnosti (otrovnosti, kunosti, zaraznosti, zlobi, op. a.) (Baudrillard, 2003:79-80).

18

PUTOPIS

Nusret IDRIZOVI

POITELJ na granici svjetova


U kamen-gradu mnogoto je nestvarno, a korjenito, prepoznatljivo, zakraunano, zabravljeno, skukumaveno, a i zlatnim legendama osjajeno. Nije lako ui u trag ni svojim vlastitim godinama, a nekmoli vijekovima biveg i Zapadnog i Istonog alkazara. Mada vremenu nije okretao duburu - zadnjicu, vrijeme ga prilino zaboravilo. Ne zna se kad ga je spopadala kuga, morija, kostobolja, prokaza, veliko smrtonosije. Tko ga kinjio, tko savjetovao, tko prekrajao, tko umilostivljavao, tko hranio, tko opjevao. Jedino to se pouzdano zna: branio je sam sebe. Dugo pamti, ali i zaboravlja. to se moe, pati od ljudske sudbine.

Crte Emir Isovi

BEHAR107

19

PUTOPIS

esto sam putovao dvoimenom zemljom. Neobuhvatna je i u svojoj raznolikosti ogromna. Nema tog zurila koje joj moe pohvatati vrhove planina, a ni stetoskopa kojim se moe osjetiti huja hercegovakog poskoka. Koraao sam kamenim drijelima, strmoglavima, razvalinama i obezlienim kamenim nemoima, tako godinama, i uvijek osjeao da me prate orlovi i zmije, da me zmije vode, a orlovi odreuju smjer kretanja, da sam u njihovoj vlasti. I tako, osim smukova, najpouzdaniji vodii bili su mramori, grobni biljezi, znamenja, niani, maeta, smrtni znakovi, a ima ih i za pedeset povijesti, dakle: kamen, grobni znamen pun i prepun slikovitih slova, oruja, poruka, ptica, guja, jelena i kouta, svjetlosne praine, mira..., ali ne valja zaboraviti rijeke i jezera, stare gradove, planine, kule, utvrde i naposljetku povelje, platanice, svice i druge zapise kojima se svjedoi da na svijetu ima vie boli nego na nebu zvijezda.

Prelazei iz naselja u naselje, zapravo se prelazi iz jedne u drugu zemlju, iz jedne klime u drugu, iz jedne civilizacije u drugu, susjednu civilizaciju, iz jednog obiaja u drugi obiaj, iz jednog u srodni dijalekt, iz vjere u vjeru - nikad ih spoznati, pohvatati, toliko ima domaih religija - iz jednog sustava misli u drugi. Doista, dvoimena zemlja je zemlja rasnih duga i vitkih riovki, krnih kamentaka, domaina koji, ne bez branskog ponosa, rado i inspirativno priaju o nekadanjem tvrdom ivotu i o bolnoj ljepoti umiranja na stari nain. Ne znam tko bi o tome ljepe i originalnije govorio nego kula poiteljska, kula vremena, sahat-kula koja je prilino dugo budila i uspavljivala jedinstven grad na Mediteranu. Grad bez sveuilita i kazalita,

Veselo je, veselo


Iz straha, ili iz sklonosti prema ladanjskom uivanju, a moda iz jednog i drugog razloga, bio je obiaj svoj grad popeti u nebeske visine, pa ga promatrati i uznositi, pjevati mu pjesme, slikati, uglazbljivati, esto ga posjeivati, uvijek nanovo doivljavati i uivati u njemu. Lijevo i desno su brda i urvine, kanjoni, aroliki tjesnaci, klanci, udna uzvienja i zagonetna padanja, sure vrleti i otre usjekline. Bistra i hladna Neretva kroz gudure pronosi svoje runo valova igrajui se s razularenim bjelinama sunane svjetlosti. Mediteransko i kontinentalno raslinje u najbliem susjedstvu, jedno drugom u dokolici dozrijevanja priaju o ljubavnim doivljajima. Mukotrpne drae, oskudni kamenjari, a onda - djetelita. Vodopadi. Je-

Bolna ljepota umiranja na stari nain


O da, vodila su me svakojaka slova i latinskih, i pravoslavnih i islamskih izvora. Upiti, popisi, raspre, izjave, pisma, oporuke, darovnice, epitafi na stecima pisani bosanicom... Mahovinasta ploha pokrivena starakom sjedinom. Nazire se slovo u obliku jelena s razrokim oima. Do njega je slovce u obliku zeia. Slijedi niz bubuljiavih, namorastih, krezubih, hromih, elavih, iaenih ali i ljepookih, smirenih, lijepih, dobrih slova. Narodno slovo je najvie odgovaralo domaoj usrdnosti, asnosti, smislu za pravinost, velikodunost, hrabrost. ini se da su rustini i ugodni pejzai tog slova mogli najuvjerljivije izraziti sustav miljenja i vjerovanja vremena krstjana, patarena njihovi putevi me po bijelom svijetu vode ve dobar broj godinica - pa puko slovo doivljavamo kao sintetiziranu narodnu mudrost.

bez fijakera, tramvaja, auto-taxija, bez bolnice i groblja, a opet... grad. Grad slikara, kipara, pjesnika, teoretiara umjetnosti, poklonika ljepote... Na jednoj nozi stoji, govorio je Andri, jednim se stopalom dri zemlje, i to ne celim. Nije lak ni udoban poloaj. Nije vesela mogla biti istorija ovog udno utvrenog naselja iji je sav smisao bio oduvek u to da je utvreno, a naselje samo po nudi i uzgred. Za est vekova biti grad od kamena, u strmoj krevitoj i tesnoj dolini Neretve, na tekom izloenom mestu (zemlji u enaru) nije laka stvar ni zavidna sudbina.

zera. Nebrojeno mnogo ptica u oblinjem Hutovom blatu. itavo bogatstvo putova. Jedan je ak i suvian: onaj to nasilno razdvaja grad Poitelj i ljepoticu Neretvu. Svakojako voe: smokve, dinje, breskve, groe, a i jabuke senabije, ljive danarike, uvelike opjevane u narodnoj poeziji, i trenje, zlato poiteljskog kraja, koje domaini nazivaju - alame. Sveto voe. Zajedno sa svojom okolinom, Poitelj svake godine slavi dan treanja. Svatko na svoj nain. Tiho, u obiteljskom ambijentu, istakavi na vidnom mjestu jedinstvene uzorke tri ili etiri sunane kugle na jednoj petelj-

20

PUTOPIS

ci, ili na derneku, na sveopem slavlju proljea kada poklonici opojne kapljice i miomirisnih peenica esto zaborave zato su se sastali... Kad doe zmijska svetkovina Jurjevo, urevdan, Zmijski dan, Ciganski blagdan - trudna ena mora dobro paziti da ne vidi zmiju, jer joj edo moe biti areno, pjegavo, hladno kao zmija, lukavo, premudro, na svoju ruku, udareno zmijskom koom po glavi. Ako se u vrijeme zmijskih praznika na enu baci neradina igla, na nju e skakati ljute repatice. U vrijeme zmijskih praznika ne preporuuje se nikome da pije bunarsku vodu, jer se tada otvara zemlja, a otvorena zemlja isputa otrov koji su joj prethodno podarile nezadovoljene guje. Toga dana valje ne bi trebalo da se bave iglom, a domaicama se ne preporuuje da krpaju arape.

nu balegu na lopati pronositi kuom i oko svojeg gospodarstva da se na tvojem muilitu ne udomljavaju ustokamenice. I ne mora oko kue saditi topole, ne mora se ispod pazuha mazati bijelim lukom da bi te zmije mimoilazile, ne mora uza se nositi zmijsku presvlaku. Dan treanja nudi raznolikost i bogatstvo tipova i ukrasa narodnih nonji, lepeza je to popjevaka, plesova, gajdi, diplica, tambura, harmonika, gusala, lijerica. Veselo je, veselo! Kako ne bi bilo veselo, kad se eni njegovo velianstvo Kralj treanja! Eto, u takav se ambijent smjestio Poitelj, grad obrambenih kula, damije, sahat-kule, medrese - uilita, hamama - javnog kupatila, kubeta, poploanih krovova, doksata, podzida, minijaturnih baa i vrtova punih opojnih mediteranskih miri-

Lijevo i desno su brda i urvine, kanjoni, aroliki tjesnaci, klanci, udna uzvienja i zagonetna padanja, sure vrleti i otre usjekline. Bistra i hladna Neretva kroz gudure pronosi svoje runo valova igrajui se s razularenim bjelinama sunane svjetlosti. Mediteransko i kontinentalno raslinje u najbliem susjedstvu, jedno drugom u dokolici dozrijevanja priaju o ljubavnim doivljajima. Mukotrpne drae, oskudni kamenjari, a onda djetelita. Vodopadi. Jezera. Nebrojeno mnogo ptica u oblinjem Hutovom blatu. itavo bogatstvo putova. Jedan je ak i suvian: onaj to nasilno razdvaja grad Poitelj i ljepoticu Neretvu.
Mudra i pametna ena toga dana nee otvarati krinju u kojoj skriva dragocjenosti - da zmije ne bi bile previe nasilne - ali e rado ui u svoj vrt, ako ga ima, i zasijati konoplju: vrijedna ena, kazat e susjedi, mislila je na gae i koulju svojih ukuana. Ugleda li u vrtu zmiju, treba da je uhvati i otrim karama preree glavu, u nju smjesti tri zrna konoplje, potom zakopa vodei rauna da drijelo bude okrenuto prema suncu. Kad konoplja naraste, oplete se od nje bi pa njime goni marva, pa na pijaci navale kupci, da umre od miline. Na Zmijin dan ne mora zapaljeBEHAR107

sa, renesansnih i islamsko-gotikih prozora, skladnih vertikala... Svuda se obruavaju slapovi svjetlosti. Vinogradi se prelijevaju u vonjake, povrtnjaci u bae, stepeniasti krovovi u kronje raznolikih stabala. Kad se svjetlo nae u ljubavnom gru, dahe i dahe, skae u jazbini kao psei jezik, a onda hrli Neretvi, hladnoj i bistroj vodi da se, ohlaeno, smiri.

Poiteljske nesanice
Izmeu Mostara i Metkovia tee krajolik pun vegetacije i vode. Kad se to uope ne oekuje, evo obrambe-

nih kula i bedema! Mili Boe, koliko li je tog kamenja! Od njega se moglo sazdati nekoliko gradova! Prema tome kako su bedemi utanaeni, tako mi psa, taj bi grad morao biti pendrekova pjesma, ikara ogorenih, namorastih! Nita od svega toga! Grad obrambenih kula, a toliko pitomine u njemu! Pitomost u surovosti, surovost u pitomini. Mnogo, mnogo ljepote, ali jedne nema: gdje je lave pasa? Pleme se ratrkalo, rasulo se: netko Zadru, netko ibeniku, reklo bi se. Svoj grad ostavili bedemima i sahat-kuli a i njoj vie kao znamenju prolosti, jer ne umije vie da mjeri vrijeme. Umorila se. Stala. Ali, nita zato: na visiji kamen se u obliku grada probudio zajedno sa svim ljepotama i rugobama postojanja, nekako iznoio sedam-osam stotina stoljea, pa pod nebeskim svodovima, krepak i snaan, jo uvijek rastjeruje brige namjernicima, a njih ima mnogo s raznih strana svijeta, izmamljuje ushienje to se stiglo, to se, eto, stvorila mogunost da se razgleda i doivi Poitelj. Valja ga promatrati s one strane rijeke. Konaci Gavran-Kapetanovia tada izgledaju kao ogromna, velianstvena potkova izrezbarena manjim i veim draguljima koji svjetlucaju svojim sjajem. Osmerokutna kulapromatranica je gospodarica itavog kraja, od Bune do razvalina Neretve, kada vie ni sama sebe ne prepoznaje, kada zauvijek nestaje u veoj vodi. Minijaturni gradi izgraen kao tvrava Zapada protiv najezde Turaka, doivio je to da mu upravo Osmanlije udahnu raznovrsne arolije ljepote. ini se kao polukrug satkan od duginih boja. Poitelj je lako doivjeti i kao ilime probranih boja, na koje je vrijeme uvelike nasrnulo, pa ne zna to radi s njim. Kao glas utnje. Kao sredite dervia, uglednika, kapetana, a vrlo teko, gotovo nikako kao obrambeni sistem Zapada u prvotnom izdanju,

21

PUTOPIS

ili kao obrambeni bunker Istoka. Ali, da ujemo njega. Ukazao se naredbenik nad svriteljima u zlatom optoenom pokrivau. Nesanica. Oko njega bruje vjetrovi. Da se starina ne bi sruio, prate ga jasakije - tjelohranitelji. A i on se pokuava nekako oduprijeti. Uzaman! Pobjegla snaga. Napustile ga boje. Sada je samo obris neega to se dogodilo u prolosti. Kao to je zmija sanjala vodu, tako i on, bivi zapovjednik, uz pomo mediteranskog sunca prikazujui se poklonicima njegova grada, sanjao mladost i vlast. Od mladosti nije ostalo nita. Od vlasti, ipak - neto. Na primjer: dva zapovjednika tapa. Prvi mu je zapovjedniki tap damijska munara, a drugi mu je zapovjedniki tap toranj sahat-kule. Samo, nevolja je u tome to ti tapovi ne umiju hodati. Kad bi tapovi umjeli hodati, posluio bi se njima da potrai kljueve svog grada. Starina se i ne sjea kad su nestali, tko je kljueve ponio, zato. A moda i nisu odneseni. Kljuevi kao kljuevi, moda se zaigrali i bezbrino skotrljali da se napiju bistre i hladne rijeke. Moda su se zagubili u suanjskim elijama negdje ispod kula, gradskih zidina, bedema, uporita, tko zna kako se to nazivalo u vrijeme prvotnih zapovjednika. Dakle, nema kljueva. Vijekovi kao da nasluuju: nisu daleko. Tu negdje ispod zemlje. Ako ne pronae kljueve svog grada, bivi zapovjednik e umrijeti od tuge. On otprilike nasluuje gdje bi oni mogli biti, ali se ne moe sagnuti: visoka munara damije, visok toranj sahat-kule. A sve temeljito uljijebljeno, sraslo sa zemljom, ne moe se poviti, napraviti naklon, ubaciti pertlu u oko cipele. Kad se jednom popne, nije lako sii, osim ako se ne strmoglavi. Bjeloglav, zagledan u daljine, stari zapovjednik, u elji da se samoiskae ili obrani, ili iz nekih drugih razloga, ne zna se, jer niija kronika nema neprekinuti gajtan,

besjedio je ovako: Ovaj svijet je i moj svijet Imam i ja svoje jezgro I moji sunji pjevaju svoju historiju I moje korijenje sanja ilavost, a i otrove I moja samoa prekrivena krilima jastreba I moj kamen predstavlja djeli sunca

Tko je pjeva starog grada na uzvienju?


iji je to glas, moe li se znati? Iz kojeg doba? Iako uz kamen prikovan, i Poitelj je edo prolaznosti. Dugo pamti. Vrijeme u njemu kao da nema granica. Ipak, tota je preputeno zaboravu. Na primjer, vrijeme nestanka. Ne sjea se ni hercega, ni knezova, ni upana, ni oblasnih gospodara, ni kraljeva, ni kapetana. Ljetopis izgorio, istrunuo, to li je s njim bilo, a svjedoka nema. Grad

sainjen od svakojakih pitanja. Pridruuje im se jo jedno: tko to pjeva? Doista, tko je taj pjeva starog grada na uzvienju? Da to ne pjeva veliki humski knez Miroslav slikovitim slovima svog evanelja? Ali, reklo bi se otkuda sad on? Dijak Grigorije je potkraj dvanaestog stoljea krasnoslovio u crkvi sv. Petra na Limu, tako se bar pretpostavlja; a stariji historiari kau da se Poitelj prvi put javlja tek sredinom petnaestog stoljea. Kasno se saznalo za darovnicu kneza Mislava iz 1188. kojom se sela pokraj Poitelja daruju spomenutoj crkvi. Zaista, nije li to glas velikog kneza? Pjevaju li to s njim poiteljska sela Bivolje Brdo, Oslice, Moruge i Toplica da bi Grigorije dijak sa svojim redovnicima u crkvi na Limu mogao u radinom dokoliarenju stvarati veliku umjetnost? U kamen-gradu mnogoto je

22

PUTOPIS

Sve je to pomijeano jablanovima, dervikim dubama, ilahijama pobonim pjesmama, prangijama, mirisom orijentalnih napitaka salepa i boze, begovskim nadgornjavanjem i sirotinjskom ovisnou. Sve se to dogaa na periferiji orijentalnobizantinsko-islamskog kulturnog kruga, a istodobno i na marginama mediteransko-antikog renesansnog kruga, sve je to sudbina Poitelja i drugih susjednih gradova, pa zato je i nemogue prepoznati glas pjesnika koji se milozvuno javlja s poiteljskih slomivrata koje graditelji i uglaene osobe nazivaju - bedemima.
nestvarno, a korjenito, prepoznatljivo, zakraunano, zabravljeno, skukumaveno, a i zlatnim legendama osjajeno. Nije lako ui u trag ni svojim vlastitim godinama, a nekmoli vijekovima biveg i Zapadnog i Istonog alkazara. Mada vremenu nije okretao duburu - zadnjicu, vrijeme ga prilino zaboravilo. Ne zna se kad ga je spopadala kuga, morija, kostobolja, prokaza, veliko smrtonosije. Tko ga kinjio, tko savjetovao, tko prekrajao, tko umilostivljavao, tko hranio, tko opjevao. Jedino to se pouzdano zna: branio je sam sebe. Dugo pamti, ali i zaboravlja. to se moe, pati od ljudske sudbine. Ispod ptijih krila, reklo bi se, sunce pjeva hvalospjev gradu sainjenom od nebesnih vertikala u vremenu tajanstvenih mjeseevih mijena, zmajevitih gromova i kojekakvih uda. Zapovjednik taj i taj bijae
BEHAR107

uzmonik. Od Neretvine pjene napravi svjetlo mjeseevo i gradom se kretae kao njegov utemeljitelj, aga grada, onaj koji poznaje tajne izlaze, i sve to se skriva, ali zaboravio svoje neimare i ne zna gdje mu se zagubio klju. Pjesma koju sluamo vjerojatno nije nita drugo nego traenje kljua, neka vrsta brojanica o izgubljenostima, naenostima, lutanjima, stradanjima, propadanjima. Kad se kamen pretvori u grad i prekrije liajima i mahovinom, kako slijediti trag, kako prodrijeti do jezgra? Tko to pjeva? Nije lako prepoznati glas. Imao sam i ja svoje putove i krae i due Ovisi o tome odakle se, otkuda se krene I kada se poe, i kojim se tjesnacima prolazi I tko usmjerava putanju I tko je prijatelj a tko ne I kako se postupalo prema zajednici pobijeenih I kako su se podanici ponaali izmeu vatre i vjetra I tko je kakav odnos imao prema prorocima Prema kaznama, grijesima, vrlinama... Zaista, iji je to glas? Vojvoda Sandalj Hrani uti. I kralj Matija Korvin uti. I dubrovaka vlastela uti. Savezu je pripadao i papa. I Vladislav Hercegovi. Odluka je ve davno donesena: Poitelj je posljednja utvrda. Dotle se moe doi, dalje - ne! Neimari i materijal stizao s raznih strana latinluka, Zapad se ukopavao kako je znao i mogao, poiteljske kule i bedemi obeavale zatitu, pa nita: godine 1563. Hadi Alija ve gradi damiju, ovu istu damiju ijom se munarom potapljuje stari poiteljski vojvoda ili pjeva, pjesnik prolaznosti, graditelj, u svakom sluaju neka porae-

na veliina iz bilo kojeg tabora. I grad biuju, pa ga pogube. U nevolji ispomau se i gradovi koji su zapovjednici - dumani. Ako grad nema valjanih dounika, posuuje ih. Meugradsko ispomaganje spadalo je u dobar odgoj. Poitelj je davao, ali i uzimao. Premda je kao grad na uzvienju oduvijek bio otkriven i zvijezdi i prituljenom douniku, zapisanih pamenja i osvjedoenja je malo. Tko to govori iz zidina feudalnog grad-tvrave? Ponosni, Stjepane, Tvrtko Prvi, javi se! Ako su ti ruke iste to se tie ove gradske utvrde, reci nasljedniku da se javi!

Grad sainjen od nebesnih hurija


Siuan, tek malo vei od krune molitve sunja iz kamene kule, a neobuhvatan u vremenskim razmjerima. Ne samo od kamena, grad sainjen od nebesnih hurija, hitrih pasa i konja, skitaica, ehida - poginulih za vjeru, uglavnica - mekanih jastuka, svakojakih putovanja, lutanja, nezadovoljnih radoznalosti, ranjivosti, akamluka i drugih belaja. Zvjezdani trenuci Poitelja nastaju stupanjem na scenu mjetanina Ibrahim-age, zastupnika velikog vezira Ahmedpae uprilia, monog i bogatog domaina koji za svoju duu i duu svojih roditelja gradi medresu - muslimansku vjersku kolu, hamam javno kupatilo, han - svratite i prenoite putnika i sahat-kulu. U grad se uselili mualimi - uitelji, islamski teolozi, dervii, softe uenici medrese, kovai, noari, kantari, trgovci, tufekije - pukari, esme i edrvani, mahale, sokaci, mirisne avlije, vrata vatre, vrata vode, ljubavni penderi, orijentalne eerleme, hodoasnici i druga svita bjelosvjetskih grenika, meu koje valja posebno spomenuti vjerske skitnice, zamakarene Arape. Grad dobi prenaseljene sokake, cvijetne vrtove, lijehe, budake. Intrigu i podvalu zatekao, samo prilagodio

23

PUTOPIS

svom meraku. Ugojeni ovnovi, budui kurbani - rtvene ovce, teturaju uz duge stepenike, dahu, penju se, ni sami ne znaju - dokle, a kad zastanu, obeava im se blaenstvo na onom svijetu. (Obeanje se ponavlja i uoi samog noa). A onda: komadi kurbana srodniku, pa komadi kurbanskog mesa sirotinji, pa ono to ostane - sebi u tiganj. Ili: ovna kupio, prihranjivao ga do noa, a potom sebi najbolje zalogaje, a ako neto ostane - ostalima. (Varijanata ima vie, puno kombinacija, a i mogunosti ili nemogunosti da se doe do komadia mesa). U bogatakoj kui: sijelo, veera sainjena od etrnaest mirisnih jela, na sokaku - kismet, njeno velianstvo sudbina. Sve je to pomijeano jablanovima, dervikim dubama, ilahijama - pobonim pjesmama, prangijama, mirisom orijentalnih napitaka salepa i boze, begovskim nadgornjavanjem i sirotinjskom ovisnou. Sve se to dogaa na periferiji orijentalno-bizantinsko-islamskog kulturnog kruga, a istodobno i na marginama mediteransko-antikog renesansnog kruga, sve je to sudbina Poitelja i drugih susjednih gradova, pa zato je i nemogue prepoznati glas pjesnika koji se milozvuno javlja s poiteljskih slomivrata koje graditelji i uglaene osobe nazivaju - bedemima. Na kraju krajeva, sve je to mediteranska arija puna i prepuna povienih glasova. Pitanje je da li svatko uje i sam sebe. Prodaje se stara potkova, odmah pokraj nje perzijski tepih, najvie i najee se nude usluge: iskazuju se uz uho, strogo povjerljivo, a ti budi pametan to ti je snalaljivko za nekoliko sekundi ispripovijedao i budi bistar, otresit, pa ostani, zaledi se, umri na prostoru koji zaprema tvoje tijelo, inae, ako poe za njim uz mramorno stepenite, gore prema kulama i bedemima, ruku na srce, moe ti se svata desiti. Snaan prodor islamske civilizacije, razumije se, nije donosio

samo miris cvijetnih baa, duvarovima osiguran mir obitelji, raznovrsnost uivanja. Divanhane i trijemovi u bogatakim kuama, ladolei, haremluk - dio za ensku eljad strogo odvojen od selamluka, a sve isto, osjajeno, mnogoto skupocjenim vezovima prekriveno, daleko od pogrda i bilo kakvih i bilo ijih bogohuljenja. Psovka i kleveta mogla se nai samo u ustima gospodara grada, znai: plemena, jer je aga grada imao obiaj da bude i ovrhovoditelj sa samaritanskom maskom na licu.

misliti na Jedinoga i samo se njemu povjeravati, a velikaima, jasno, nita ne vjerovati, ne odazivati se na pozive, ne nasjedati njihovim krupnim laima kojima obeauju neduni svijet.

Kolika je visina neba?


Njih je interesirala samo Vjenost, Vjena sila, Vjeni put, Vjeni ivot, Vjena neposlunost. (Zato su kadije, kajmekami i katanci s njima esto drugovali). Mi smo strpljivi u nevolji, zahvalni kad nam je dobro i zadovoljni onim to Jedini odredi. Imutak mora uvijek uvati da ga tko ne pokrade, a tvoje znanje nikakav lopov ne moe pokrasti. Neizgovorena rije je ljepa i Jedinome milija od izgovorene. U Poitelju se razmiljalo, u Poitelju se pitalo... Pravednik ili grenik, tko je blii Svemiru? Zbog ega se predmeti udaljavanjem smanjuju?

Najtee je bilo izai na kraj s dertom


Bez obzira kako ti je kua okrenuta, ako si zakoraio morao si se nai ili u damiji, medresi, hamamu ili ariji. arija je zapravo bila grad, arija je bila i Neretva, i sve dolje niz Neretvu. Iako islamski propisi nalau da se vjernik pet puta u toku dana okupan i smjerna obraza obraa svom Allahu, svima je bila sveta dunost: trgovati. Cjenkanje je bila estradna poezija. U skuenom prostoru grada-tvrave najtee je bilo izai na kraj s dertom. to je to - dert? Leksikoni se trude, vjerojatno e se truditi i dalje. Nije samo briga, nije alost, nije samo bol, ni tuga, ni jad, a sve to zajedno, i jo sloenije osjeanje ljudskog bia. I kad sina poiteljskog bogatuna spopadne dert, Neretva se namah uzburka kao oblinje more. Kad muepci, prozori ljubavi, ne uzvrate poziv, eto belaja: nemogue je savladati krv, pa se u gradu pojavi plamen. Ali, dert nije iskazivan samo meu mladima i zaljubljenima, nego i meu bogomudrima, bogovidnima, bogogovornim glavama koje su na mnogo naina pokuavale istumaiti iznutarnji kozmos ovjekov emer li je, to je?, gorak kao jabuka emerika - pa se valja udaljiti od raznoraznih hudoptina, zasovnicu na usta, odrei se jagme, misao nasloniti na neki lug, gaj, umarak,

U skuenom prostoru grada-tvrave najtee je bilo izai na kraj s dertom. to je to - dert? Leksikoni se trude, vjerojatno e se truditi i dalje. Nije samo briga, nije alost, nije samo bol, ni tuga, ni jad, a sve to zajedno, i jo sloenije osjeanje ljudskog bia. I kad sina poiteljskog bogatuna spopadne dert, Neretva se namah uzburka kao oblinje more. Kad muepci, prozori ljubavi, ne uzvrate poziv, eto belaja: nemogue je savladati krv, pa se u gradu pojavi plamen.

24

PUTOPIS

Zato Suncu, dobrotvoru zlatne boje, pripadaju brojevi JEDAN i ETIRI? Zato je svako slovo neki nepoznati broj? Kada kukcu izvrnutom na lea pomogne da se ispravi i poslui sporohodalicama, kau da si time okajao sedam grijehova - zato ne i trinaest? to je to - ovjek? Da li je on po prirodi rav? Moe li se izbaviti pomou razvijenih vrlina? Tko umre od straha da ne umre, je li uope ivio? Otkuda dolazi zlo? Zna li se da iza smijeha stoji suza? Postoji li naslada bez emera. Ima li vjere bez nevjere? Mogu li aneli plesati na vrhu igle? Zato je estica manje sretna od devetke, kad su podjednako skrojene i kad estica, kad god se sjeti, moe postati devetka i kad devetka, kad god zaeli, moe postati estica? Zato je nula simbol Sunca, radosti, ivota, vjenosti, a trinaestica - mejit, pokojnik u kui?

Zato bijela boja, simbol svjetlosti, predstavlja radost nevinosti, a drugiput i u drugoj sredini bol tuge? Kolika je visina neba? Kolika je debljina zemlje? Na pitanje: to je bilo prije: no ili dan, umovalo se svakojako, a najee spominjana misao iz starinskih vremena da je no od dana starija za itav dan. Planetarij ljudskog znanja ispod poiteljskih kula poeo se ispredati jo u vrijeme kada je susjedno Drijevo bilo najvea trnica robova u nas, kada su domiljanti sijali varke da niknu praii, bundevu prodavali kao magaree jaje, bubamaru ljubili kao Bogomater i propovijedali da se pravi kranin mora suzdravati od ena, mesa i vina, a pogotovo od bilo kog oblika vlasnitva. Bili su to djedovi, gosti i starci, strojnici Crkve bosanske, Narodne crkve koja je odbacivala sakramente, tradicionalnu organizaciju i vlasnitvo, kao i

crkvenu trgovinu predmetima kranskog rituala. tovanje svetakih moi, slika i kipova - to je idolopoklonstvo, a znak kria: avolov simbol(!) govorili su ideolozi nekih socijalnih pokreta u feudalnoj Europi, pa i naih krstjana koji su, odupirui se katolikoj i pravoslavnoj crkvi, protiv stranih i domaih vlastodraca vodili dugogodinje ratove i, zarobljavani, prodavani kao roblje na najmizernijoj, najnazadnijoj i vjerojatno posljednjoj trnici Europe. Blago progonjenima, njihovo je carstvo nebesko!

Smrt je bila utjeha postojanja


Poitelj je nastajao u nemirnim vremenima, pa je valjalo sluati jauke umiruih, promatrati kako sa streljanica visokih kula bacaju heretike i druge neposlunike, udisati otuni dim ljudskih lomaa koji se sputao niz utvrde i polako irio nad historijom dvoimene zemlje. Straar se snudi tamo negdje na Poiteljskom bedemu, promatra prazne prostore oko grada i slua lepet umornih ptica. Ptica-zlosretnica izie iz sklonita i strovali se u provaliju. Za njom i poneko tijelo. Herceg s bedema baca sve nepoudne osobe. Taman jek zapliva zrakom. Uzbude se ptice i zmije. U daljini se pokae plamiak, potom golema vatra. Biti ovjek, najtei je oblik bivstvovanja. I u smrti, kao i u ivotu, valja biti hrabar. Tko se eli osloboditi patnje izazvane eljom za ivotom, mora se osloboditi strasti. Ali, o pojavi Zla nisu na isti nain rasuivali budui suknari, aije kuhari, oputari, konopljari, sedlari, potkivai, kamenoresci, padaviavci, trgovci, konjokradice, sjedilaka i putujua ulema - islamsko ueno sveenstvo, dervii, udotvorci, svi koji su bili eljni bogosaznanja i ljudske pravednosti na zemlji. Valja biti na uzvisini, tamo negdje u carstvu ptica, u iskonskoj tiini, pa

I grad biuju, pa ga pogube. U nevolji ispomau se i gradovi koji su zapovjednici - dumani. Ako grad nema valjanih dounika, posuuje ih. Meugradsko ispomaganje spadalo je u dobar odgoj. Poitelj je davao, ali i uzimao. Premda je kao grad na uzvienju oduvijek bio otkriven i zvijezdi i prituljenom douniku, zapisanih pamenja i osvjedoenja je malo. Tko to govori iz zidina feudalnog grad-tvrave? Ponosni, Stjepane, Tvrtko Prvi, javi se! Ako su ti ruke iste to se tie ove gradske utvrde, reci nasljedniku da se javi!

BEHAR107

25

PUTOPIS

sluati neujnu glazbu koja odreuje ritam i duinu koraka zamiljenih peripatetiara u dugim dubama mantijama, a i pitanja bogobojaznih kazandija, noara, kalajdija, kasapa - mesara, halvadija, samardija, i drugih insana - ljudi to esto i rado spominju Allaha. Koliko ima nebesa? Zato sve zastari kad dostigne vrhunac? Kako vladati srdbom? Zbog ega ljudi lau? Kako izbjei la? Tko se ee slui zakletvom: laac ili istinoljubac? Kome vjerovati? Valjalo se neprestano osvjedoavati o pasiji unitavanja, obnavljanja, nadrastanja, nadgornjavanja, mrznitva. Prokletstva su brujala i hujala. Smrt je bila utjeha postojanja. Uilo se o neznanju kao uzroku grijeha, o pitanju slobodne volje i predodreenosti, o pamenju, o moi pomicanja predmeta ili mijenjanja njihovih oblika bez upotrebe fizike snage ili mehanikih pomagala, o vidovnjatvu, o blagosti, o provienju, o velikodunosti, razboritosti, uznositosti, hrabrosti, dobrostivosti, o mudrosti i ludosti, o ravnodunosti, o ljubavi, o lijepom, o sudbini lijepog. Ezoterian svijet nametao je izuavanje iznutra, iz ljuture pojave, pa o Zlu to je isto tako vjeno kao i Dobro, o rastvaranju nebesnih ustava, o kugama, pomorima, gladima, ratovima bilo je nemogue raspravljati bez nauke o saznanju Boga, o Boanskoj mudrosti, o Bojoj vladavini, o strahu od Boga i vjerskog ludila, bez apstraktnih saznanja o sudu mrtvih, o tajnim znakovima, o biti trancendencije.

Allah je s one strane ogranienja vremena


Pored ostalog, u Poitelju se razvijala pjesnika, znanstvena, mistika, povijesna knjievnost. I ilahijama pobonim pjesmama, i kasidama didaktikim pjesmama, i gazelama kraim lirskim pjesmama kojima se slavilo i vino, ljubav, radost, raznim pismima, a u posljednje vrijeme naj-

ee arabicom, matufovicom, mektebicom, aljamiadom - kako su nazivali svoje pismo i svoju knjievnost pisanu arapskom grafijom i bosanskim jezikom - uvijek je isticano da je Allah apsolutna realnost. Cio kozmos sa svojim redom i zakonitostima je Njegovo djelo, jer je On s one strane ogranienja vremena, prostora i materijalnog svijeta. On je Apsolutan, jer nitko Njegovu odluku ne moe izmijeniti. On je jedini, apsolutni i stvaralaki bitak, tako se mislilo i pisalo, pjevalo na vjerskim obredima, a i na orgijastikim seansama meu pristalicama okultnih nauka, vjernika tiine, raznovrsnog openja sa zagrobnim ivotom i kojekakvih misionara kole smrti. Na sveanostima se jela veprovina, medvjedovina, jelenovina, paunovina... Divlje guske, ovnovi, tovljena govedina je raspaljivala matu. esto bi se pojavili bludnici duha mijeajui istonjaka i zapadnjaka vjerska, filozofska i pjesnika iskustva. Kad bi na siniju postavili peena labuda, rodu, aplju ili neku drugu krasoticu iz oblinjeg Hutova blata, na kraju objeda morala se zajedniki spomenuti rije Boja, a potom i molitva za umrle srodnike, za dobrotvore, za ove i one, a onda se ponovo prilazilo sofri i revnosno i savjesno svetkovalo, slavilo, pirovalo, praznovalo, bajramovalo, petkovalo, erbetovalo (sve hanume erbe piju / erbe piju kahvu iju - Ivan Zovko), sve uz mekam - nain harmoninog kazivanja Kurana, a i uz umovanje na sufijski nain, uz velianje askeze i mistike i glorifikaciju orijentalno-islamskog individualizma. I u Poitelju je bilo zamjetljivo uenje da je ovjek porijeklom od boanskog svjetla zatvorenog u materiji. Pomijeano sa sotonskim mrakom i tminom, svjetlo e se osloboditi tmine i materije i sjediniti se sa svojim praizvorom. U takvim idejama nije bilo teko prepoznati ideje negdanjih masali-

jana, pavliana i krstjana. Kao i patareni, i islamski ezoterici nadahnjivali su se iranskim dualizmom, itav ivot troili putujui i hvalei boga vatre, ali i boga vode. U Bosni i Hercegovini nisu se morali mnogo truditi, tu je ve postojala manihejska tradicija. Kad se doivi slast poiteljske trenje, pomijeaju se strasti, ak i nauke, vjere, vode, vatre, uici, kola, pjesme, jezici, obiaji prema kojima se ivot ovoga svijeta shvaa samo kao uivanje i provoenje vremena uz milozvuno cilikanje zvona sahatkule i svetu bezbrinost: Ono to ovjek voli, u to e se pretvoriti / U Boga ako voli Boga, u blato ako voli blato - nepoznati sufijski pjesnik. Tako u odajama poiteljskih kapetana, patricija, sladokusaca, zapovjednika, zlaane lijenosti, prepredenjatva, bogom nadahnute nepotenosti, a odmah ispod prozora, dolje na sokaku: otimanje za goli ivot. Fukara. Nafakasuzi - ljudi oskudne hrane i izdravanja. Naletosum! - prokleti neka su. A izmeu jednih i drugih nalazili su se lonari, gajtandije, nekadanji uitelji vjere, kovai, dugmedije, berberi, bojadije, kopadije, umirovljeni imami i mujezini, batovani, gasaldije - oni koji prema islamskim propisima kupaju mrtvace.. U svakom sluaju, gdje je dokono i bezbrino bogatstvo, nae se i arijska blesa, luda, neko zaostalo dijete ili neostvaren ovjek prevelikih elja, biva ljepotica kojoj su nametali volju i traili da se uvegiji podsmjehne, da mu unizi ponos, njemu i familiji njegovoj, pa se djevojka, pregorjela ljepotica, bez svoje volje sprila. I eto, to ti se tako radi, bratac si moj!

Prvo pakleno, pa mrtvo vrijeme


Mnogi gradovi na svijetu imali su izdane patricije i slugane, sladokusce, zlaanu lijenost, preprede-

26

PUTOPIS

Zvjezdani trenuci Poitelja nastaju stupanjem na scenu mjetanina Ibrahim-age, zastupnika velikog vezira Ahmed-pae uprilia, monog i bogatog domaina koji za svoju duu i duu svojih roditelja gradi medresu - muslimansku vjersku kolu, hamam - javno kupatilo, han - svratite i prenoite putnika i sahat-kulu.

njatvo, krivovjerne i pravovjerne, a Poitelj - sitni vez kaldrme, ukrasno eljezo, vojniku civilizaciju, i graansku civilizaciju, i kue od kamena na kamenu, i jednu nenadmanu samou. Nema osvjedoenja da je Neretva ikada plavila ovaj grad. Ovaj grad nije imao prostora za neke velike vode, a ni za groblja. Pitao sam ih: gdje se zakapaju? Na vrhu grada. Orlu ispod krila. Ovaj grad ima ulaz i izlaz. To to me interesira, a udi ih da ima i takvih radoznalaca, nalazi se tamo negdje iznad gradskih zidina. Tamo su izduene humke, naznake smrti i obiljeja zagroblja. More je nemogue dokuiti okom, ali ono je tu, svjetluca, osjea se njegov miris, snana je njegova privlana snaga, zove, pozdravlja, alje
BEHAR107

dobrosusjedski blagoslov. Da je Neretvanska upa bila zemlja uvenih morskih gusara i da je esto spominju darovnice humskih gospodara, u to ne treba nikoga uvjeravati. Tko nije uivao promatrajui Becieve pejzae od Mostara do neretvanskog i, donekle, morskog grada Metkovia? Neretvanskim amcima natovarenim plodovima zemlje znameniti slikar dao je toliko iskonske osobnosti da ga moemo nazvati slikarem Neretve. Poznavaoci njegova slikarstva istiu da je Beci Neretvansku siestu smatrao jednim od svojih boljih djela i da je tu sliku rado izlagao. Neretvanske ribe, ptice movarice, ivot ovdanji u cijelosti i pojedinostima djelomino se naao i na slikama estia, Motike, Postrunika, Mujezinovia, da ne spominje-

mo zaljubljenike ove rijeke iz mlaih generacija slikara naih i stranih, svih onih koji su na toj vrleti kistu pronali arobnu putanju. U poiteljskoj samoi ima mirisnih vjetrova, krhotina, kojekakvih snova, i mnogo, mnogo kamenih stepenika. Oni se penju ve nekoliko stotina godina. Kuda streme? Dokle e? Ne znam. Nakon prvog sjaja, kao to to esto biva i u drugim sreditima ljepote, Poitelj se prilino rano poeo zamarati, tonuti u san i bezbrigu, i samim tim predstavljati bljedilo duhovne nazadnosti. Premda je to grad izdane starosti, a i mladosti, samo ponekad odjekuju nanule sitnom kaldrmom. Kako zvono sahat-kule ve odavno ne otkucava vrijeme, a ni mujezin se ne javlja sa damijske munare, jedino ujemo bat skulptorskog ekia nekog uesnika poiteljske Umjetnike kolonije. Prvo pakleno, pa - mrtvo vrijeme. Danas se to tako ini: dimiskije gotovo vee od hanumica u svilenim dimijama branile su granice svih svjetova Poitelja. Sada su to Mistine poljane kojima galopiraju drijepci pod mirijadama zvijezda. Junaki rzaji pastuha nad vodenim svjetovima, ili... naslikani konji sa eernih kutija. Neretvine vode se pjevajui pretau u napaene junake tokove prvaka mnogih poiteljskih hercega, vojvoda, kapetana. Kao to se Neretva nadomak Poitelja utapa u more inei s njim jedinstvo svijeta, i Poitelj se sliva u jedinstvenu oazu usjeka, klanaca, delti... Premda je more brodu samo do koljena, malo je brodova koji se nisu nali na dnu, kao to je malo gradova koji se nisu nali u vrtoglavici propadanja. Vrijeme je Poitelju pomoglo da se otarasi lukova, strijela, kopalja, buzdovana, dimiskija... U rukama su ostali slikarski kistovi i boje. Zagreb, srpanj 79.

27

ISLAM NA BALKANU

Zadivljujua knjiga o zaboravljenom svijetu balkanskih naroda


Edin Urjan Kukavica, Islam na Balkanu, KDBH Preporod, Zagreb, 2012.
Pie: Filip Mursel Begovi

Treba odmah oduevljeno i s uvaavanjem naglasiti da se ovim djelom pred nama pojavljuje skriveni i skroviti svijet zaboravljene historiografije Balkana i islama u njemu, napokon sistematiziran u jednoj knjizi. Rekli bismo da je autor progovorio kroz itav jedan konglomerat slabo poznatih ili uope nepoznatih historiografskih injenica, otkrivajui nam ono to su nacionalistike ideologije irom Balkana pokuavale sustavno zatrti, preutjeti ili krivotvoriti. Naprosto, zadivljujua je koliina podataka (literature) s kojima Edin Urjan Kukavica raspolae i koje koristi, toliko da se ini da e ova knjiga iskoraiti iz korica jer relevantnih i malo poznatih materijala bilo je jo za nekoliko nastavaka, to uope nije iskljueno, imajui na umu da svako poglavlje u najmanjem zasluuje zasebno djelo. Za razliku od ostalih historiografskih i drugih djela koja se bave ovom temom, a koja insistiraju na stoljetnom raskolu i ratnoj prolosti balkanskih naroda, ova knjiga insistira upravo na popunjavanju namjerno izostavljenih ili preuenih vjerskih i etnikih suodnosa meu balkanskim narodima, ali jo zahvaa i daleku prolost te 28

nevjerojatno bogatu suradnju Balkanaca sa islamskim narodima irom tadanjeg islamskog svijeta. Ve samim time je izrazito akribino vrijedna. itajui knjigu Edina Urjana Kukavice, namee se misao, ali ne samo misao, jer ovo djelo nudi historijske, dokumentarne podatke u prilog toj tvrdnji - da su balkanski narodi i islam puno blii i povezaniji nego to to uope i moemo zamisliti, pa i provjeriti iz dosadanje dokumentarno povijesne grae. Kroz suradnju (ne sukob!) istorodnih, ali i potpuno razliitih civilizacija na ovim prostorima deavala su se fantastina

i jedinstvena vjerska, nacionalna, tradicijska, kulturoloka, folklorna i svakojaka druga mijeanja, radije i ispravnije reeno proimanja. Autor nas, naime, uvlai u naizgled poznat - naime, ispisan, a ustvari potpuno nepoznat svijet balkanskih naroda i nacija: Ilira, Slavena, Bugara... naroda kojima jo samo rijetki historiari pamte imena, zatim vjerskih tradicija: patarena, bogumila, Crkve bosanske, dervia, protodervia, ejhova, dervikih redova i njihovih ogranaka, ratnika, misionara, heretika, kulta svetih ljudi, krana i hriana, sinkretizma, sultana i vezira, Turaka i Arapa, Balkanaca koji su prodavani kao roblje irom tada poznatog svijeta, nadalje, naroda koji su slijedom tekih povijesnih prilika nestajali ili poprimali druga nacionalna imena, u svijet sukoba i pomirbe, ortodoksije i heterodoksije, i naposljetku, s posebnim naglaskom da je ta nevjerojatna pria o povijesti islamizacije junoslavenskih naroda i onih koji su na ovo podruje dolazili kao osvajai, svoje sjecite imala upravo na tlu Bosne i Hercegovine. To ne bi trebalo nimalo uditi i onespokojavati jer je Bosna i Hercegovina, po svojem geostratekom

ISLAM NA BALKANU

poloaju u regiji, svodiva na srce Balkana, njegov sredinji dio. Na tom susretitu razliitosti mi smo, naalost, svjedoili i vrlo ozbiljne rascjepe koja traju i do dananjih dana. Ima jedan narod u Europi koji je poseban trn u oku onih koji bi neskriveno htjeli da islama u Europi nestane to su Bonjaci. Za razliku od ostalih muslimana u Europi, Bonjaci polau pravo na zemlju. Biti musliman bi - po definiciji sekularnog europskog drutva trebalo biti privatna stvar; biti Bonjak je problem(!) jer Bonjak polae pravo na zemlju Bosnu i Hercegovinu. To pravo - koje ni po emu ne ugroava niije drugo pravo na istu zemlju, dokle god (zamiljeno) pravo drugih ne pone ugroavati pravo Bonjaka - podrazumijeva se, dijele i ostali Bosanci i Hercegovci, neko Bonjaci katolike i pravoslavne vjere, a sada Hrvati i Srbi. Meutim, biti - ili makar osjeati se - istovremeno Bonjakom i muslimanom je kvadratura kruga, odnosno, matematiki problem koji se rjeava nesmiljenim ratom svakih pedesetak godina. Za razliku od svih ostalih europskih naroda (Poljaka... katolika, Bugara, Makedonaca... pravoslavaca...) problem je to su Bonjaci muslimani, jedini autohtoni europski muslimani kojima su vjera i nacija sinonimi. Moda upravo u tome da su u zemlji od koje su mnogi digli ruke, sugerira i autor ove knjige, lei rjeenje (ili mostobran) odnosa Zapada i islamskog svijeta. Bosna je, naprosto, udo. Ona je zaudni primjer multinacionalnosti, multikulturalnosti, multikonfesionalnosti... Uvijek na testu vremena, historije, prijatelja, neprijatelja, jasne predodbe o tome ta nee, ali maglovite naznake ta bi htjela, zapretena u vlastitoj, ali i nametnutoj zbunjeBEHAR107

nosti, nikad do kraja ozbiljno i problemski shvaena. No, u inat svima uvijek je ostala i opstala ponosna, prkosna i mogua pored sviju nemogunosti koje su radile protiv nje. Bosna je svaija i niija. Ako se tvrdi da e mir na Bliskom istoku nastupiti kada se rijei palestinsko pitanje, onda je krajnje vrijeme da Europa prigrli to bosansko udo i da ga pritom proba shvatiti. Rad Edina Urjana Kukavice je znanstveni doprinos tom vapaju. Uostalom, na tragu Bosne, postavit emo pitanje: ija je Belgija, ija je vicarska, ili... ija je Amerika. Utoliko je ova knjiga jedan od znaajnih dokaza i dokumentarnih svjedoenja koji mogu posluiti za bolje razumijevanja islama u Bosni, ali i ire, balkanskih muslimana napose, a time i doprinijeti boljim meunacionalnim i meuvjerskim odnosima. Naravno, autor ne progovara samo kroz svoja istraivanja, ve koristi izvore impresivnog broja dosadanjih istraivaa ove povijesne tematike. Ova knjiga, upravo zbog korisnog kompiliranja, sakupljanja i saimanja dosadanjih domaih i stranih istraivanja, nosi karakteristike i vrijednosti udbenikog tipa. Napokon, ne treba s uma smetnuti da je autor knjige i sam pripadnik dervikog reda, naime on je nakibendijski i rifajiski ejh, praktiar (dakle, ne samo teoretiar kao neki samozvani sveznadari) onoga to nazivamo znanost o tesavvufu. Veseli injenica da se autor, kako u ovoj knjizi tako i u ostalim svojim iznimno vrijednim radovima, prije svega bavi temom svete povijesti, ali i doktrinarnih principa tesavvufa, dakle i unutarnjih i vanjskih manifestacija islamske duhovnosti. Naime, autor se ve due vrijeme sistematski bavi

utjecajem, ulogom i znaajem dervikih tarikata u islamizaciji Balkana, ali i osobitostima tesavvufa na naim prostorima. Nepoznatu povijest tih asnih i estitih ljudi, u poimanju romantizirane europske knjievnosti vitezova, kneeva, prineva, autor nam predstavlja sa dosad nevienom silom argumenata. Rekli bismo da se netko od autentinih stanovnika Balkana udostojio s velikom graanskom i znanstvenom hrabrou posvetiti ovoj temi. Do sada smo o tome mogli nauti iz sporadinih, nepovezanih, izoliranih i fragmentarnih radova nekolicine znamenitih znanstvenika s naih prostora, a mnogo vie od onih stranih, koji su oito umjeli prepoznati ono to mi nismo. Znanstveni rad Edina Urjana Kukavice zapoinje u zaista kvalitetnom asopisu Kelamul ifa, koji i danas izlazi pod okriljem tekije Mesudije u Kaunima, a bavi se upravo tesavvuskim temama. Bio sam naprosto iznenaen kada sam shvatio da se na veinu svojih vrijednih istraivanja u tom asopisu Kukavica uope nije potpisivao, smatrajui da je njegovo ime nevano. Upravo je taj asopis, u nekoliko desetaka brojeva, iz pera Edina Urjana Kukavice naao zahvalnog istraivaa koji se, naposljetku, od volonterskog rada u ime ljubavi prometnuo u nezaobilazno ime meu kudikamo razvikanijim znanstvenim krugovima i imenima. Edin Urjan Kukavica, utemeljen kao praktiar i kao teoretiar tesavvufa, time potvruje pripadnost slijedu svojih asnih duhovnih predaka koji su odgajani u tekijama (jer to je njezina primarna uloga), a izrasli su u velikane duha i pisane rijei sa puno irim utjecajem i prepoznatljivou od one koju mi uope moemo 29

ISLAM NA BALKANU

zamisliti. Neosporno jest da upravo kao autor osjea konstantnu nepravdu prema tim balkanskim velikanima, zaboravljenim i preuenim, ali koja znanstvenike poput njega poticajno tjera na neumoran istraivaki rad - neprestano napominjui da, iako ih najee ne prepoznajemo, velikani supostoje i u dananje vrijeme. Treba istaknuti autorov stil i metodu koja se odlikuju ve reenom akribinou i neemo nipoto primijetiti da podatke iz usmenih predaja tzv. pukog islama predstavlja kao znanstveni dokaz. S druge strane ova knjiga na dostojanstven nain predstavlja mnoge dogaaje i linosti iz svete povijesti islama na Balkanu, koje su neki proglasili legendama, oduzimajui im time vjerodostojnost, zaboravljajui, ili zanemarujui pritom, da je irom balkanskih tekija postojao lanac vjerodostojnih prenosilaca, ejhova i dervia, koji su uvali predaje i uspomene na svoje asne pretke i njihovo djelovanje. Ta vrsta odgovornosti, uvjetno reeno, mogla bi se usporediti sa onom koju muslimani poznaju iz vjerodostojnih lanaca prenoenja hadisa Boijeg Poslanika i Vjerovjesnika Muhammeda (a.s.). Na kolektivnu svijest muslimana ovih prostora treba pasti grinja savjesti, jer su dopustili da one pretke, koje drugi narodi koriste za uspostavu moralnih vertikala i autohtonih vjersko-etnikih stupova, preuuju i zanemaruju. Da su toliki broj znamenitih prethodnika imali narodi koji su izrazito skloni mitologiziranju vlastite povijesti zasigurno bi si pripisivali da su nacije svetaca. Ba suprotno, kod muslimana se u dananje vrijeme raa nepovjerenje prema svestranosti tih iskonskih pregalaca, ija se samosvijest, budnost, znanje i 30

prije svega univerzalnost (koja nije svodiva na materijalno znanje ve je uzorna duhovna kavkoa) moglo primjenjivati u religiji, poeziji, geometriji, astrologiji, lijeenju, odgajanju, politici, metafizici... S druge strane, radi li se moda o zaboravu ili namjernom preuivanju od tzv. ulemanskog/medresanskog islama? Teko je to rei, iako postoje osnove za sumnju da je taj zaborav, meu ostalim, rezultat netrpeljivosti dervia i konzervativne uleme, tog nesretnog, esto povrnom posmatrau nevidljivog, unutarmuslimanskog prijepora, te da su potonji iskoristili sve institucionalne prednosti da ga provedu u djelo (prije svega u periodu nakon odlaska Osmanlija). Hoe se rei da ova knjiga slui i za sve one muslimane koji su puni predrasuda i neznanja o vlastitoj vjeri, o vlastitim ishoditima i korijenima na prostoru Balkana. Dolazak Osmanlija bio je, naime, samo ozvanienje dugog prisustva islama, napose dervia, na Balkanu... Nadalje, autor je za itaoce prijemljivim priama potkrijepio i ilustrirao proces islamizacije na Balkanu, koji se, po njegovim rijeima, svugdje odvijao po gotovo jednakim principima. Jedna od tih pria je, vie-manje poznata, o Omeru ef. Humi, istaknutom muallimu i muderrisu iz 19. st., koji je slubovao naroito u selima oko Konjica. Kao duboko religiozna i visoko moralna osoba davao je olakice seljacima pri uzimanju abdesta, uzimajui mesh po vunenim arapama, to je uo mostarski muftija, pa ga zvao na odgovornost. Kada ga je muftija upitao: Je li istina da ti dozvoljava seljacima da klanjaju u opancima?, odgovorio je: Ja sam ih doveo do opanaka, a ti im ih izuj, ako moe. Ovdje se naglaava da je Omer ef.

imao osjeaj za prostor i vrijeme u kojemu je ivio, kao to i Edin Urjan Kukavica neke zabranjene teme iz povijesti islama na ovim prostorima (tiu se relacija heterodoksija-ortodoksija i sinkretizam) ilustrativno analizira bez imalo gorine ili osude, argumentirano, s puno osjeaja za prolost, ali i za vrijeme u kojem je ova knjiga nastala. Posebna vrijednost ove knjige je ta da e naprosto zaepiti usta svim onima koji barataju sa gomilom predrasuda o balkanskim muslimanima kao kabadahijama, silovateljima, otimaima, ubiraima poreza, poturicama, etnikim Turcima koji su arili i palili i koji su prisiljavali da se prelazi na islam, nabijali na kolac i slinim neprimjerenim oznanicama. Ovu knjigu bi primarno trebali itati oni koji u balkanskim muslimanima ele vidjeti samo vehabije i teroriste ili s druge strane poludjele dervie koji hukaju, ili pak nepostojei izmiljeni narod, kako se to esto predbacuje Bonjacima. U tom smislu ova knjiga, meu ostalim, na sasvim zadovoljavajui nain moe objasniti da su Bonjaci autohtoni narod na prostorima Balkana i natjerati itaa da progleda i primijeti one muslimane koji se natjeu u dobrim djelima, a upravo takvih je prepun itav Balkan, kako u prolosti tako i danas. Moda je za kraj osvrta o ovoj vrijednoj knjizi, ne bi li joj dodatno dali na znaaju ili je opisali, uputno citirati naslov jedne druge knjige, jednog znamenitog dervia, Bonjaka, za kojega Kukavica tvrdi da je bio jedan od vodeih uenjaka 16. stoljea. Naime, znamenita knjiga Ali-dede Bosnevija nosi naziv: Predavanje o prvim dogaajima i veernjoj zabavnoj raspravi o posljednjoj stvari.

ISLAM NA BALKANU

Edin Urjan Kukavica

Damije i tekije * u Beogradu


Ulomak iz knjige Islam na Balkanu
Preotevi Beograd od Ugara (Maara) 1521. godine, osmanski Turci su poeli sa njegovom urbanizacijom i orijentalizacijom, postepeno ga pretvarajui u kitnjasti orijentalni grad, ija je panorama sa mnogobrojnim munarama izdaleka oduevljavala mnoge evropske putnike i prolaznike tog doba. Ve 1571. godine u Beogradu je bilo 27 mahala. Prema velikom osmanlijskom putopiscu Evliji elebiji, koji je boravio u Beogradu 1660. godine, Beograd je tada imao oko 98.000 stanovnika, od kojih 21.000 nisu bili muslimani. Prema njegovom svjedoenju tada je u Beogradu pored drugih javnih objekata bilo 7 javnih kupatila (hamam), oko 7000 kunih banjica, 6 karavan-saraja, 21 trgovaki han i 217 mesdida i damija, od kojih 35 damija u kojima je obavljana klanjana duma spominje poimenice kao i 12 mesdida. Beograd je, krajem esnaestog stoljea, ljepotom i veliinom umnogome nadmaivao Budim, Sofiju, Sarajevo, Skoplje i mnoge druge gradove evropskog dijela Osmanskog sultanata. Osmanski geograf Hadi Kalfa, poznat i kao Kjatib-elebi (Katip ele*

bi, Mustafa ibn Abdullah, 1609 1657.), u svome djelu Cihan-nume, sredinom sedamnaestog stoljea, biljei 100 damija, iako Hazim abanovi tvrdi da se tada u Beogradu nalazilo 75-80 damija. Broj mahala u onovremenom Beogradu porastao je na 41. Prilikom prvog austro-njemakog osvajanja (1688-1690.) mnoge damije su poruene, a one koje su ostale neoteene, pretvorene su u hrianske crkve. Za vrijeme druge osmanlijske vladavine (1690-1717.) mnoge damije su obnovljene, a neke su nanovo izgraene. Kada su austro-njemake armije, pod zapovjednitvom nadvojvode Eugena Savojskog, u ijem su sastavu bili

vojnici raznih narodnosti, od Nijemaca, Francuza i Italijana preko vajcarca, Portugalaca i panaca do Maara, po drugi put osvojile Beograd (1717-1739.), zatekle su u njemu oko dvije hiljade stambenih zgrada, mnoge damije, javne banje, hanove i druge objekte. Vitke munare damija, napose u gornjem i donjem dijelu gradske tvrave bile su poruene kako bi se panorama grada prilagodila evropskom ukusu. Mnoge damije su pretvorene u crkve raznih hrianskih redova koji su doli zajedno sa vojskom i doseljenim ivljem trinitarcima, franjevcima, jezuitima, minoritima i jermenskim katolicima. Trinitarci i franjevci su dobili po dvije damije da ih preurede za crkve, kapucini, jezuiti, minoriti i Jermeni katolici po jednu. Ostale sauvane damije su pretvorene u vojna skladita, za uskladitenje soli, sijena i poljoprivrednih proizvoda, a jedna je koritena kao vojna bolnica. Ve tada u u Beogradu vie nije bilo muslimanskog stanovnitva, jer je temeljem lana III Ugovora o kapitulaciji od 18. augusta 1717.

Abdulah Talundi, Damije u Beogradu poslije odlaska Turaka - Osmanlija 1867. godine, Most, asopis za obrazovanje, nauku i kulturu, Mostar, BiH, broj 174 (85-nova serija), godina XXIX, maj/svibanj 2004.

Beograd 1521., Aleksandar Jeremi ibe (linorez, otisak 41 od 50, u vlasnitvu porodice Vujasinovi, Beograd).

BEHAR107

31

ISLAM NA BALKANU

godine, cijelom turskom garnizonu doputeno je slobodno i sigurno povlaenje, zajedno sa enama i djecom, orujem i prtljagom uz udaranje doboa i sa razvijenim zastavama, to se odnosilo i na stanovnitvo koje eli da izie u isto vrijeme, ma kakvog da je poloaja, vjere ili narodnosti, kao i ranije roblje koje je primalo islamsku vjeru prije opsade. Nakon pobjede nad austronjemakom vojskom 1739. godine kod Grocke, osmanski Turci su ponovno zagospodarili Beogradom i njime vladali narednih 50 godina (1739-1789.). Ponovno su popravili mnoge oteene i povratili u prvobitno stanje mnoge damije pretvorene u crkve, te izgradili nekolicinu novih. Prema nekim savremenicima, u Beogradu je oko 1880. bilo 50 damija. U toku velikih borbi za Beograd 1739. godine, izmeu 60,000 austro-njemakih vojnika, koje je predvodio 74-godinji maral Laudon i 9000 Osmanlija branilaca grada na elu sa Osmanpaom, i u toku okupacije (17891791.) stradalo je 30 damija. Svitovskim mirom od 4. augusta

Beograd 1717. godine

1791. godine austrijski car Leopold II. morao je prepustiti Osmanskom sultanatu Beograd, abac, Ram i dio Srbije koji je bio osvojen. U planu Beograda, kojeg je izradio austrijski potporunik Bru 1789. godine, ucrtano je 15 damija, bez detaljnije identifikacije. Ovaj plan manjkav je i po drugom osnovu; naime, u njemu nisu ucrtane damije za koje se pouzdano zna da su postojale u to vrijeme, na primjer, Batal-damija, koja je bila locirana u blizini sadanje Savezne

narodne skuptine. Taj se broj damija uglavnom odrao do Prvog srpskog ustanka.

Batal-damija
Na severozapadnom kraju onoga novoga parka koji je zasaen na preanjoj Batal damijskoj pijaci, na istok od dvorske bate, bila je jedna stara damija, ozidana tesanim kamenom. Ona je odavno bila naputena, munara joj se prebila, vrata sva bila su istavljena i isprovaljivana. U njoj je esto plandovala stoka. Zato se i zvala Batal damija. Kako se Beograd irio, to je i ta Batal damija, posle bombardovanja, oborena, te se oistilo lice onoj zgradi gde je danas gimnazija; ali se to mesto i okolina njegova i sad zove Batal damija. Pokojni knez Mihailo ustavljao se je na ovoj damiji, i govorio je da bi je trebalo opraviti, pa u nju smestiti Dravnu arhivu, ali ga pretee smrt.1 U toku borbi za osloboenje
1

Beograd 1789. godine (Mancini)

Godinjica Nikole upia, knjiga XXII, Beograd 1903. godine, pod naslovom Crtice za raniju sliku srpske prestonice, zapisao M. DJ. Milievi, i s godinom na naslovnoj strani 1902.

32

ISLAM NA BALKANU

Beograda 1806. godine, mnoge damije su stradale, a preostale su pretvorene u bakalnice; neke su - u cilju to gore desakralizacije koritene kao svinjci, jedna je pretvorena u pravoslavnu crkvu, a Karaorevi je mnogim turskim enama koje su nemilosrdno i neovjeno vojnici ostavljali nage ... ukazao milosre i odredio im dvije damije za stanovanje. Povratkom Turaka u Beograd, poinje se sa obnavljanjem i popravkama manje oteenih damija, dok sa obnavljanjem vie oteenih i poluporuenih u minulim ratovima nije moglo da se otpone zbog tadanjih financijskih prilika u Osmanskoj imperiji, a napose u Beogradskom paaluku. Joakim Vuji, koji je u Beogradu boravio 1826. godine, navodi da je trideset (postojeih) damija ... najveim dijelom batal, poruene i povaljane. Deset godina kasnije (1836.) u popisu damija u Beogradu navodi se broj i nazivi njih esnaest. Prema pripovjedau Lazaru Komeriu u Beogradu je bilo nekih 15-16 demata mahala (kvartova), a svaki demat je imao svoju damiju. Iako se broj damija u Beogradu, u odnosu na ranije periode, znakovito i sistematski smanjivao kitnjasta i tanka minareta damija, koja se blistaju na suncu, pomogla su Beogradu da ue u Majerov univerzum - Leksikon 1838. godine pod naslovom Najljepi vidici svijeta. Poetkom rata 1876. godine, gospodin Barbunti-Brodano zabiljeio je 14 damija. Felix Kanitz, putopisac, arheolog, novinar i ilustrator, boravei u Beogradu 1861. godine navodi da je u gradu i varoi bilo 15 munara. Isti pisac 1887. godine kae da je od 15 beogradskih damija zatekao samo jo jednu Bajrakli damiju u Jevremovoj ulici, koju je podigao sultan
BEHAR107

Crte ostataka Batal damije u Beogradu iz 19. stoljea.

Sulejman Veliki, gdje su se nekad skupljali hodoasnici koji su odlazili u Mekku, izvaljenih prozora i vrata preputenu propadanju; dalje, manja Kardamija sa zadimljenim dimnjakom upotrijebljena je za plinsku kotlovnicu za osvjetljenje Narodnog pozorita. Od mnogih damija, koje je imao nekadanji Beograd, danas stoji samo Barjak damija, koja je nie Zereka ka Dorolu idui i onamo blie Gradu. U njoj danas ui hoda, koji prima platu od srpske drave. To je bogomolja za sve muslimane koji u Beogradu ive, ili kroz Beograd kao putnici prolaze. Nekada, za turske vlasti, na

Crte Bajrakli damije u Beogradu s kraja 19. stoljea.

munaru se od te damije istavljao barjak, te je od toga i dobila ime Barjak damija. Po ovoj damiji esto se oznaava i njezina blia okolina. Prema turskom planu grada i varoi Beograda do anca koji potie iz 1863. godine, u kojem su ucrtane sve zgrade sa oznakom etnike pripadnosti njihovih vlasnika i 172 znaajna objekta razliite namjene, navodi se i 12 damija i tri tekije: Hasan-paina damija u Donjem gradu, Sultan Mehmedova damija u Gornjem gradu, Sultan Mustafina damija, Ali-paina damija, Bajrakli damija, Reisefendijina damija, Laz-oglije damija, Jahja-paina damija, Deftedarova damija, Laz-hadi Mahmuda damija, Kizlar-agina damija, Bajram-begova damija, te tekija ejh Hasan-efendije, tekija ejha Muhameda i tekija ejha hafiza Mehmeda. U planu nisu ucrtane damije ni tekije koje su se nalazile na periferiji varoi. Sluaj na ukur esmi, uline borbe i bombardiranje Beograda 1862. godine ubrzalo je zakljuenje sporazuma o konanom odlasku Turaka iz Beograda i tadanje Srbije. Po lanu 1., stav 2., Kanlikim protokolom od 4. septembra 1862. godine bilo je predvieno: da e verske graevine i grobovi koje ostavlja muslimansko stanovnitvo, naputajui mesta koja je do sada dralo, na osnovu verskih prava, biti potovani sa svima obzirima. Po lanu 1., stav 3., predvieno je ruenje jednog dijela varoi nastanjenog skoro iskljuivo muslimanima radi bezbednosti beogradske tvrave, a Porta se obavezala dati obeteenje i turskim i srpskim vlasnicima. Prilikom ienja iz 1863/1864. godine poruene su i dvije damije, sultana Mustafe i Ali-paina. Otkupna 33

ISLAM NA BALKANU

suma u ime sviju naknada za muslimanska imanja iznosila je, prema ugovoru zakljuenim sa Portom, 1865. godine, 9 milijuna pjastera. Iseljenje turskog stanovnitva iz Beograda 1867. godine, meu kojima je veliki broj bio lokalnog porijekla sa prezimenima Bajraktarevi, Bonjak, Smederevac, Koki, Islamovi..., oznaen je poetak kraja beogradskih damija. Kako navodi Felix Kanitz gde kad bi nou sluajno eksplodirale mine ruei damije koje su ometale regulaciju.

Crte zgrade tekije i turbeta u Beogradu.

Dervii u Beogradu

I dervii su bili dio beogradske svakodnevice, redovno su se sastajali bilo radi zikra u nekoj od 17 tekija, bilo radi sohbeta i mehabeta, rasprava o djelima velikih prethodnika i/ili savremenika ili pak radi konsultacija o djelima koja su sami pisali; jedna od glavnih gradskih ulica se na austrijskom planu Beograda iz 1789. godine nazivala dervikom - Derwisch Gassen. Zahvaljujui turskim i austrijskim planovima grada, popisima muslimana, defterima, beratima i vakufnamama iz razliitih perioda, kao i docnijim radovima historiara i istoriara umjetnosti, za bar osam tekija se, s velikom pouzdanou, moe odrediti tana ili priblina lokacija, dok se za dvije koje se spominju do kraja 17. stoljea, naalost, ne zna ni gdje su stajale. U Beogradu su se jo 1863. godine mogle vidjeti bar etiri od deset tekija ije postojanje potvruje vjerodostojna historija, a jedna od najznaajnijih, Hadi ejh Muhamedova - ije je turbe sauvano i danas se nalazi u
2

nekadanjem tekijskom haremu fotografirana je 1866. godine, nakon to je u njoj, u jednom kraem periodu, zasjedao Pravitelstvujui sovjet. Pored spomenute, koja se nalazila u vrhu nekadanje Dervike ulice, netom ispod dananjeg Studentskog parka, na spisku lociranih beogradskih tekija nalaze se: tekija na Savi, tekija u tvravi Narin, kao i tekije nazvane po ejh Ali-efendiji, ejh hafiz Mehmedu, ejh Hasan-efendiji, ejh Haimefendiji i Mehmed-pai Jahjapaiu. Tekije kojima se prema nekim izvorima izgubio svaki trag nalazile u mahali Tir-i-bala damije i Bulbulderu, dananjoj Zvezdari. Ona zgrada na Velikoj pijaci, na roglju Vinjieve ulice, ba nasuprot Velike policije, zove se tekija, jer su u njoj, za turske vlasti, dervii drali svoje bogomolje i sastanke. Za srpskoga doba ta je zgrada pripadala Srbima, i u njoj je ispustio svoju duu prvi srpski ministar prosvete Dositej Obradovi, 1811. godine.3 Zahvaljujui injenici da je

Milan Vukomanovi, Dervii u Beogradu (Beogradske tekije, tarikati, ejhovi), Peanik. Godinjica Nikole upia, knjiga XXII, Beograd 1903. godine, pod naslovom Crtice za raniju sliku srpske prestonice, zapisao M. DJ. Milievi, i s godinom na naslovnoj strani 1902.

sauvana njena fotografija, danas se najvie zna o Hadi-ejh Muhamedovoj tekiji na poetku strme Vinjieve ulice ispod Studentskog parka - kako je ona izgledala i gdje se tano nalazila. Na planu austrijskog oficira Brua iz 1789. godine, ova tekija ucrtana je odmah preko puta Kizlar-agine damije iz ranog sedamnaestog stoljea. Osim toga, Feliks Kanic godine 1897. biljei da su se u turbetu ove tekije nalazili mezari trojice vjerskih heroja, poimenice Horasani baba-Mehmeda, Bagdali Mustafa-bega (po kome se ovo turbe i naziva ejh-Mustafino turbe), te Antee hadi-ejh Omerefendije. Pretpostavlja se da je zgrada tekije na fotografiji iz 1866. podignuta u osamnaestom stoljeu, dok je izvorna Horasanijeva tekija bila iz elebijinog vremena, s polovine sedamnaestog stoljea. Pravougaone osnove, ona je imala dimenzije 17,5m x 8m i kraom, strmom stranom, njen spoljanji zid se sputao niz Derviku ulicu; duom stranom, na kojoj je bila i kapija, bila je okrenuta ka dananjem Studentskom parku. U tekiju se ulazilo kroz dvorite u kome se pored turbeta nalazilo jo nekoliko niana, kao i tala, toalet i zatrpan bunar. Pored tekije se u istom dvoritu nalazila i manja pri-

34

ISLAM NA BALKANU

zemna kua, a glavna zgrada sastojala se od tri prostorije u prizemlju i jo etiri na spratu, meu kojima je, po svemu sudei, bila i semahana. Ova historijska graevina poruena je 1892. godine, a u zemlji je ostao jo samo njen podrum. U svom putopisu elebi poimenice spominje tekiju Muhamed-pae Jahjapaia, jedno od najstarijih beogradskih sufijskih zdanja, podignutih, svakako, prije paine smrti 1548. Ta tekija se nalazila u dnu spomenute Derwisch Gassen na Dorolu, u bloku izmeu dananje Duanove, Knianinove, Skenderbegove i Dubrovake ulice. S obzirom na injenicu da nose isto ime, te da su se nalazile nedaleko jedna od druge, sasvim je mogue da su ova i Hadi-ejh Muhamedova tekija, bile sagraene iz istog vakufa Mehmed-pae Jahjapaia, odnosno Mehmeda (Muhameda) Horasanija. A kako je Mehmed-paa bio poznat kao akindijski beg, pretpostavlja se da su obe tekije izvorno pripadale tarikat-i bektaiji, jer je veina akindija pripadala ovom tariku. Mogue je, naravno, da su te dvije tekije, kasnije, pripale nekim drugim tarikatima. U centru Beograda, ispod studentskog parka, nalazi se ejh Mustafino turbe, jedan od najstarijih sakralnih objekata iz turskog vremena. Iako je zatien kao spomenik kulture, on sve vie propada. Na krovu ovog spomenika iz 18. veka raste drvee, zidovi su ispisani grafitima, pri malo jaem vjetru otpada crijep s krova. Postoji i plan rekonstrukcije, nju najvie usporava stambeni objekat koji eka legalizaciju, a koji se naslanja na turbe. Na ploi iznad ulaza u turbe

Turbe u Vinjievoj, Beograd.

stoji da je ono graeno 1783/1784. Ono je tada bilo u sastavu tekije, zato se i Vinjieva ulica, u kojoj se nalazi turbe, nekada zvala Dervika ulica. U natpisu na ejh-Mustafinom turbetu, koje je 1783. godine podigao defterdar Husni Jusuf pie da je ovaj ejh bio sadija to navodi na zakljuak da je i Hadi-ejh Muhamedova tekija s kraja osamnaestog stoljea pripadala tom tarikatu. Za bektaije se jo vezuje i tekija u tvravi Gornjeg grada, kao i Subaina tekija na periferiji Beograda koje takoe spominje Evlija elebi u svom zapisu. Subaina tekija se, ini se, spominje i u vakufnami beogradskog defterdara Ahmed-efendije, kao bektaijsku kuu koja se nalazila na Bulbulderu. Za hranu u toj tekiji defterdar je odredio 12 aki dnevno, dok se, u istom dokumentu, za sadijsku i halvetijsku tekiju odreuje po 30 aki. Ovaj dokument za istraivae znaajan je i po tome to se tu poimenice spominju tri poznata tarikata u Beogradu u osamnaestom stoljea. Defterdar Ahmed nadalje: odreuje dvije kue za stanovanje ejhova halvetijskog tarikata, od kojih je jedna imala 5 odaja u prizemlju i 6 na spratu, a druga dvije velike prizemne odaje i mutvak, jednu odaju na spratu, zatim zgradu za sijeno, bunar, batu od 4 dunuma i avliju od 25 arina. ejhovima sadijskog tarikata defterdar ostavlja u amanet jednu kuu blizu konaka beogradskog mukabeledije na Zereku. Ova kua imala je po 5 odaja u prizemlju i na spratu, mutvak, podrum, jednu zasebnu odaju, batu od pola dunuma i malu avliju. Za izdravanje ejhova ovog tarikata Ahmed-efendija ostavlja jedan vinograd od 45 dunuma, koji se nalazio blizu starog hambara u Varoi, na Dunavu. Pretpostavlja se da je i defterdar Ahmed bio pripadnik nekog od spomenutih tarikata. Evlija elebi spominje izvjesnog ejha Kurudizade kao proelnika (dede) beogradskih halvetija, dodajui da je on bio dobar i poboan ejh i halifa Mahmud-efendije, postniina glavne tekije na Uskudaru u Istanbulu; i drugi izvori potvruju postojanje jedne halvetijske tekije prije 1717. godine, i to iz vakufa Koski Mehmed-pae, ali njena tana lokacija nije poznata. Iz nekih drugih dokumenata, koji pripadaju osmanskom periodu historije Beograda, saznajemo imena brojnih dervia; jo u najstarijem popisu muslimana u Beogradu (1536.), spominju se dervii Hamza i Husein iz Anadolije, te Baba Ruhi Adem, Emir Bagdadi i kjatib (atib, pisar) Baba Bali iz Kulia. Dvadeset pet godina kasnije (1560.) spominju se jo i aban-dede, Baba Bustan, Baba Mahmud, 35

BEHAR107

ISLAM NA BALKANU

Dedezade, Omer (sin Dede Kaima), Pervane, dervi u Ferhad-painoj mahali, i jo neki sufiji. Poseban ugled u vjersko-pravnim, naunim ali i sufijskim halkama, na prelazu esnaestog i sedamanaestog stoljea, uivao je ejh Ibrahim sin Iskendera, poznatiji po svom knjievnom imenu Muniri Belgradi (p. oko 1617.), koji je bio rodom iz Bosne, ali kako je u Beogradu proveo najvei dio svog ivota kao muftija i profesor uvene medrese Mehmed-pae Jahjapaia, tako je ponio ime Belgradi. Pisac i pjesnik, enciklopedist, Muniri Belgradi autor je brojnih vjersko-moralnih i pravnih spisa ukljuujui i izgubljeni geografski traktat Sebijjet, kao i silsile tarikata na Balkanu (Silsilat al-mugarrabin). Hazim abanovi pretpostavlja da se u Beogradu, u esnaestom i sedamnaestom stoljeu, nalazio veliki broj tarikata, ukljuujui bajramije, melamije, bektaije, halvetije, gulenije, kadirije, hindije, mevlevije, nakibendije, rifaije, sadije, sunbulije, abanije, azilije i uakije. Prema raspoloivim podacima nipoto ne treba iskljuiti ni bedevije, delvetije, derahije i sinanije koji se istina ne spominju u izvorima - ali kako ih je bilo po drugim velikim balkanskim sreditima, nema razloga da Beograd po ovom pitanju bude izuzetak. Ono to se pouzdano zna jeste da su pored halvetija, sadija i bektaija u Beogradu bili brojni pripadnici i sljedbenici tarikat-i kadirije i nakibendije. Kadirije su imale svoje tekije na Dorolu i u kalemegdanskoj tvravi, a u Gornjem gradu njihova tekija nalazila se pored ehidskog turbeta Damad Ali-pae, osvajaa Moreje, koji je poginuo u bici kod Petrovaradina avgusta 1716. godine. Tu tekiju je, izmeu 1743. i 36

1746. godine, podigao beogradski vezir Jahja-paa Hatibzade. U drugoj polovini osamnaestog stoljea postniin te tekije bio je ejh Mehmed Haim (po kome je tekija i dobila ime), a njega je na tom mjestu - temeljem berata iz 1793. o postavljenju ejha Seid Hasana, sina rahmetli ejha Mehmeda Haima - naslijedio sin Hasan. S obzirom na to da je Haim-efendija bio kadirijski ejh, logino je pretpostaviti da je i ova tekija, bar u jednom periodu, pripadala kadirijama. Istom tarikatu najvjerovatnije je pripadala i ejh Hasan-efendijina tekija koja se, prema turskom planu iz 1863. godine, nalazila na uglu dananje Gospodar Jovanove i Rige od Fere br. 12, a koja se spominje u Kanlikom protokolu iz 1862., a u drugom dokumentu iz devetnaestog stoljea ona je urbanistiki ucrtana u istu liniju sa Bajraklidamijom, iako je ova tekija, sa spiska damija iz 1836. godine, pripadala Kalin-damiji. ehaji i Trikovi ejha Hasana dovode u vezu i sa navodno kadirijskom tekijom koja se u devetnaestom stoljeu nalazila pored nestale damije na staroj Aga-kapiji. U jednoj umrlici iz 1698. spominje se, najzad, i tekija kod ehitlik damije na Dorolu, gdje se kasnije nalazila uvena Alipaina damija, a pored nje, u devetnaestom stoljeu i tekija ejh Aliefendije, u bloku izmeu ulica Visokog Stevana, Cara Uroa, Despota ura i Brae Baruh. Kada je rije o nakibendijama, temeljem jednog sudskog protokola iz 1680., saznajemo da je izvjesni ejh Husein sin Muhamedov, nakibendija, sagradio tekiju u Beogradu i povjerio je halifi Alija Semerkandija, ejhu Mehmedu sinu ejh Isaa. Za potrebe izgradnje i izdravanja tekije ejh Husein je uvakufio svoje imanje i duan. ehaji

pretpostavlja da je ta tekija bila aktivna sve do kraja osamnaestog stoljea, te da su se u njoj smjenjivali ejhovi tarikat-i nakibendije. Nije, naalost, poznato kojem je tarikatu pripadala jo jedna dorolska tekija, ejh-hafiz Mehmeda, ucrtana na turskom planu iz 1863. godine, podignuta u bloku izmeu ulica Francuske, Simine, Dositejeve i Gospodar Jevremove, na mjestu na kojem se danas nalazi ambasada Holandije. Temeljem gore navedenih podataka, koje u svom pregledu poznatih beogradskih tekija daje Milan Vukomanovi, moe se, sasvim osnovano, zakljuiti da je Evlija elebi bio prilino pouzdan i precizan u svom izvjetaju o 17 tekija koje su se oko 1660. godine nalazile u tom gradu. Tu bi se, vjerovatno, mogle ubrojiti sve poznate tekije s kalemegdanske tvrave, iz varoi, ali i sa periferije Beograda. Sasvim je izvjesno da su se u to vrijeme u gradu nalazile tarikatske zajednice kadirija, halvetija, nakibendija, sadija i bektaija, ali i drugih tarikata, o ijem bi se prisustvu moglo samo posredno zakljuivati. Izgleda da je u Beogradu sedamnaestog stoljea tesavvuf naao naroito pogodno tlo, kako u praktinom djelovanju raznih tarikata, tako i u njihovoj naunoj, knjievnoj, pravnoj i filozofskoj ostavtini. Ponovno za hatur prostoru i vremenu samo emo spomenuti Skender-auevu tekiju u Podgorici, te dvije tekije uz tri mekteba i dvije medrese u Pljevljima (Taslida), jednu u Poegi, i to iz vakufa Gazi Husrev-bega, ali i veliki broj ejhova i dervia Roma te njihove tekije u Niu. Neemo posebno govoriti, jer samo ime svjedoi, o marijanskom svetitu Tekijske Gospe (Male i Velike Tekije) u Tekijskoj Crkvi na Petrovaradinu u Novom Sadu...

KOLUMNA

multimonolog

Pie: Senad Nani

Nee valjda
Zapad, na globalnoj sceni, jedino jo moe izvoziti rat. I to ini. Sve grublje, sve manje potujui ikakve pravne poretke i vrijednosti.

e tako davno, ponirali smo ovim stranicama u dubine vjene, mnogima i mune teme meuuvjetovanosti slobode i odgovornosti. U drugom kontekstu, dodue. No to ete i nakon Multimonologa multimonolog. Ali ono to je u tom smislu tada vrijedilo za pojedinca, u osnovi odlikuje i zajednice. I narode. I njihove, u konanici, drave. Dugo je, naime, trajao mukotrpan put turskog naroda i turskih graana izgradnje sve uspjenijeg drutva koje ih, skoro stoljee nakon kraja tada ve umornog i vremenom pregaenog, nekad uzornog, monog i avangardnog carstva, vraa na svjetsku scenu. Zavidnom i rijetko vienom marljivou, usvojili su vremenom sve bitne kulturno-civilizacijske vjetine tada superiornog zapadnog svijeta. No cijena nije bila niska. Desetljeima su s ne malim rtvama bili drava na braniku sustava kojim su pokuavali ovladati. I ovladae. Strpljivo poveavanim drutvenim kapacitetom u svim poljima i na svim razinama, zapoeli su proces preuzimanja nekada ekskluzivno zapadnih aktivnosti na globalnoj razini afirmirajui svoje prirodne i povijesne prednosti. Najplastiniji primjer za to je pretvaranje Istanbula u jedno od najjaih sredita zranog prometa u svijetu gdje, primjerice, putnici s Balkana vie ne moraju na putu za Aziju najprije potegnuti do kakvog Frankfurta ili Pariza, ve, prirodno, jeftinije i puno bre, lete preko Istanbula. Sline uspjehe nai emo u mnogim drugim gospodarskim granama kao i u kulturi te obrazovanju. Za ostvarenje tog prirodnog potencijala trebalo je puno rada, znanja, mudre uprave, pametnog i hrabrog investiranja I vremena I strpljenja. Jest da je Zapad Turcima, kao uostalom i

brojnim drugim sve snanijim nacijama naroito u Aziji, posredno pomogao odrekavi se vlastitog razvoja i perspektive za raun privatne financijske takozvane industrije. Idiotska ideja da se kamatarenjem moe vladati stvaralakom populacijom i plodovima iste se hraniti pokazala se propau za sve i to, da stvar bude traginija, po ne znam koji put u povijesti. Uinke tog bolesnog ludila najbolje osjeamo mi, pripadnici tog nesretnog trenutka ove civilizacije. Kapacitet naih zapadnih drutava, ma zaboravi dominaciju, da zadovolji ak i vlastite potrebe na steenoj civilizacijskoj ravni sve je manji. Taj civilizacijski regres prijeti konanim uruavanjem. Mi, kao drutva, jednostavno sve manje toga znamo osmisliti, oblikovati, proizvesti i odravati. Svodimo se na korisnike i, u najboljem sluaju, servisere sve manjeg broja sustava koji koliko-toliko uspjeno funkcioniraju. ak smo i visoko kolstvo reformirali na nain da nas se, po prvi puta u povijesti obrazovanja, pokuava uvjeriti da emo s manje uenja vie znati. Od studenata se sve manje trai disciplina i odgovornost struke, a sve vie takozvani slobodan izbor gradiva. Najkreativniji nositelji nekada uspjenih sustava tjeraju se u takozvano malo i srednje poduzetnitvo koje nema ozbiljnije anse ikome ponuditi svoje proizvode jer su veliki sustavi davno propali, a mali jednostavno premali i presiromani. U takvim uvjetima, jo uvijek odbacujui nunu demontau financijskog takozvanog sustava, Zapadu preostaje jo samo jedan proizvod. Onaj u koji je desetljeima ulagao velik dio svijeta, ukljuujui i Turke na braniku, u ime zatite i sigurnosti navodno prosperitetnog sustava. Proizvodi su to vojno-industrijskog sek-

tora. Zapad, na globalnoj sceni, jedino jo moe izvoziti rat. I to ini. Sve grublje, sve manje potujui ikakve pravne poretke i vrijednosti. Svojim odgovornim i strpljivim rastom, u okviru zapadnog politiko-sigurnosnog sustava, Turska je, naroito zadnjih petnaestak godina, dosegla kapacitet slobode suodluivanja i o ovim pitanjima. Pa nee valjda, povikat e strpljivi, oni koji su svoje ivote posvetili obnovi i snazi suvereniteta drave velike tradicije, svoju teko steenu i obnovljenu slobodu tako naglo ograniiti i umanjiti neodgovornim pridruivanjem zapadnjakom izvozu rata u zemlje koje su upravo u toj novoosvojenoj slobodi gledali mogui putokaz. Moe li se odgovornim nazvati nedavno neskriveno provociranje NATO invazije na Siriju rtvujui vojni zrakoplov na sirijskom teritoriju? Ideja da je ruenjem obrambenog zrakoplova nad tuim teritorijem (to je on tamo, zaboga, uope radio?) ugroena sigurnost Turske, a to bi za posljedicu tada trebalo imati odluku o vojnoj intervenciji NATO-a u Siriji, moe se okarakterizirati bilo kako osim slobodnom i odgovornom politikom drave koja se eli predstaviti suverenom i snanom. I dosljednom. Zar e se uloga Turske vratiti na razinu koju je imala u vrijeme hladnog rata uz tek neto poveane koncesije? Zaboravi onda na sve osvojene slobode. Nee ih vie biti. Bez obzira na zavodljivost varljive mogunosti obnove mini imperije ratnim izvozom vlastitog trenutno osnaenog sustava. Tim vie to je taj izvoz u reiji i na krilima puno vee i mnogo dekadentije imperije. Stoga, makar i nakon ve uzvraenog granatiranja na granici, slubena izjava Ankare o spremnosti na izbjegavanje rata, ipak umiruje. Zasada.
37

BEHAR107

STAV

to Srebrenica znai meni, roenom Nijemcu

Pie: Hermann Wild

Ne traim krivca za genocid


U Srebrenici je 1995. rat pokazao svoje najnemilosrdnije lice. No, svaki rat nosi neko novo lice uasa. Ba kada pomislimo da ne moe gore, pojavi se neka nova ratna strahota koja nas ostavi nijemima. 2002. sam posjetio Split i jedna starija ena me upitala: Loi su Srbi, jel` tako? Nisam nita odgovorio jer sam se bojao dirnuti u svjee rane. Ona je nastavila dalje: Ranije nisu bili takvi, ali sada jesu. Znate, gospodine, taj rat je bio straan kod nas, ali u Bosni je bio jo gori. Ta ena je imala prezime koje imaju i Srbi i Hrvati. Bijelo Dugme, to jest eljko Bebek, je pjevao jednu pjesmu o takvoj osobi. Ne

to Srebrenica znai meni, roenom Nijemcu, ali i veini ljudi u mojoj zemlji koja uope ne zna da se genocid u Srebrenici dogodio? S druge strane, oni koji su znali poinju zaboravljati. Osjeam tugu i stid zbog toga, ali tako je to u svijetu neprestano novi ratni uasi, klanja, ubijanja, silovanja, genocidi i ovjek prirodnim putem pone istiskivati slike tegoba da bi ostavio prostor za ono lijepo. Meutim, obrazovani ljudi u Njemakoj, kao i oni koji se ne mire s nepravdom, znaju to se tada dogodilo.
38

moe se rei da je jedan rat gori od drugog, ne moe se rei da bonjaka majka, koja je izgubila sina i mua, pati vie od srpske majke, da je silovana Hrvatica osjetila manje bolove i traume od silovane Bonjakinje ili Albanke ili bilo koje druge ene na svijetu. Ja ne traim krivca za genocid, ne mogu suditi i osuivati i to ponajvie zato ta nijedna poginula osoba nee time biti oivljena. Neu loe pisati o Srbima. Ne mogu rei da su svi Srbi zloinci, da su genocidan narod. S druge strane, ve se ustalila svima poznata istina: zloin ima ime i prezime. Zloinca ne treba neprestano proklinjati jer mu time dajemo na vano-

Fotografija Tarik Samarah

STAV

sti, radimo na promociji zloina. To nije u redu, nikako nije. Pedofil, kada ubije ili siluje dijete, dobije vie panje nego rtva. Ja to neu initi u svojem zapisu o Srebrenici!

Slika u slici, tuga u tuzi


ta se tie Srebrenice, razmiljam o rtavama, o njihovim mislima, o njihovim tugama, nadama, zebnjama... Moj deda, kao i drugi njemaki ratni zarobljenici, imali su vremena oplakati, oprostiti se od svojih supruga, djece, sestara, brae, majki, oeva... Ali njihove familije nisu mogle da se oproste od svojih najmilijih u zatoenitvu. Pretpostavljali su da su negdje u Rusiji, ivi ili mrtvi, a ratne zarobljenike je na ivotu odravala nada da e se moda jednog dana vratiti svojoj kui. Mogli su pisati pisma, a ponekad su i stizala. Ako nita, barem je postojala nada. Srebreniani nisu mogli ni to! Nisu imali vremena! Dogaaji su tekli brzinom koja je oduzimala nadu. ene nisu stigle rei svojim muevima volim te, zagrliti ih, poljubiti, da zajedno popiju zadnju sabahsku kahvu. Nisu stigle rei ni: Inallah, vidjet emo se opet. Sinovima nisu vie mogle biti njene i stroge majke. Sinovi nisu dobili priliku odrasti. Majka ih nee oeniti, majka nee grliti svoju unuad, pripremati im pite, zaogrtati ih u jufke svojeg majinstva jer nafaka je nepovratno i nasilno ukinuta. Govorimo o dvije kategorije rtava - onima koji su poginuli i onima koji su preivjeli. Oni koji su preivjeli svojim ivotom nas podsjeaju na stradanje, zbog njihove tuge i piem ove retke, jer, s njome, negdje duboko u sebi, najiskrenije suosjeam. Moj deda i svi njemaki zarobljenici u Rusiji imali su nadu da e se vratiti. Srebreniani to nisu mogli imati. Vidio sam jednu srebreniku majku koja je drala sliku svog mua i sina iz 1985., kada je sretna obitelj bila na odmoru u Dubrovniku. Mua i sina su ubili, a u toj eni je ostala praznina, koju popunjava jedna slika sa zajednikog odmora. Ta slika u slici, tuga u tuzi, na jedan neobian nain meni je razumljiva. Kada ju gledam, zamiljam svoju enu i djecu. Plaem nad slikom majke Srebrenice, a ujedno plaem nad svojom enom, majkom moje djece. Ma ta me briga za mene, da umrem ili poginem u ratu, samo da su oni ivi, a tuga i bol proi-

Razraunao sam s duhovima prolosti svoje zemlje


Muslimani u Srebrenici, to jest u Bosni, bili su rtve mrnje i lai jedne faistike politike i ideologije koja i u dananje doba ima svoje glasnike i zagovarae. Mogli bi neki rei: Ba se Nijemac naao da nekoga proziva faistima! Da! Ja to mogu, u ovom i u drugim slinim sluajevima, ba ja. Mogu da zovem faistima one ljude koji su taj genocid lino uinili ili dali naredbu za to. Ja to mogu jer se u njemakim kolama otvoreno govori o zloinima Nijemaca u Drugom svjetskom ratu. Razraunao sam, kao i mnogi drugi Nijemci, s duhovima prolosti nae zemlje. Meni je ao ljudi koji ne vide pored zdravih oiju. Veina Nijemaca danas prezire faizam i zbog toga imam svako ljudsko pravo da glasnike etnike ideologije nazivam faistima. Neka sami pogledaju u rjenik znaenje ove rijei i vidjet e da oni to jesu. Moj deda je imao sedam godina kad je Hitler postao legalni vladar Njemake. Kad je poeo Drugi svjetski rat imao je 13 godina. 1943. imao je 17 godina i morao je ii u vojsku. Izgubio je brata u ratu, a on je poslije rata bio ratni zarobljenik u Rusiji. Bio je zarobljen kada je ve dezertirao, ali uniformu je jo uvijek nosio na sebi... U zarobljenitvu mu je bilo jako loe, kao i mnogim drugim Nijemcima, ali ni Rusima nije bilo bolje, postratna glad je bila posvuda. Niti jednom zarobljeniku nije lako. Kad su ljudi u ratu, nije lako, to je neprirodno stanje. Primjeujemo da se Srebrenica (rat u Bosni) i Drugi svjetski rat razlikuju i vremenski i po opsegu stradanja, ali postoji neka neshvatljiva potreba da ih ovjek usporedi, proba shvatiti, ne samo emocijama ve i razumom. to je to dovoljno lijepo u nama, dovoljno razumno i hrabro u elji da se pomiri nepomirljivo, da se prekrije runo lice rata? BEHAR107

zlazi iz misli da su moja voljena supruga i moji sinovi ostali sami, da tuguju jer mene nema, da tuguju jer ne znaju za moj kraj. Mojem dedi u Rusiji je bilo lake nego onima koji su ga ekali da se pojavi na obiteljskom pragu. On je imao nadu, a oni su imali zebnju, stalni nemir, oni su pruali svoje ruke prema Rusiji dozivajui, a nou su plakali u jastuke. Ne sumnjam da srebrenika majka, koja u rukama nosi sliku svoga mua i sina s ljetovanja, trpi strane srane bolove. I to ne samo onda kada dolaze crni dani sjeanja, godinjice obiljeavanja genocida, i kada se mnogi politiari natjeu u iskazivanju rijei suuti, a slutimo da rade na vlastitoj propagandi. Ona te bolove, glasove svojih polupanih sranih klijetki, glasove svoga sina i mua, osjea svakog dana! Moje suosjeanje s njenom patnjom me baca na koljena, pruam svoje ruke prema Srebrenici dozivajui njenog mua i sina, osjeam zebnju i nemir. Moda sanja o lijepim danima u Dubrovniku kada su otac i sin plivali u moru, a ona ih gledala, moda se sjea najljepeg djejeg osmijeha na svijetu! Grli svoj jastuk i sanja zajednike zagrljaje, osjea njihovu toplinu, njihov dah, sina na svome krilu i njegov miris, kada ga je hranila i pjevala mu sevdalinke. Zatim more postaje nemirno, sina i oca guta oluja. Nastupa buenje, a snovi se utapaju u suzama, a jastuk postaje suzno mezarje. Ona zna da povratka nema, da njenih najmilijih vie nema. Ona bi se vratila u san, pokuava zaspati, ali bol je jaa. Odmor u Dubrovniku postaje samo gorko sjeanje, jer taj genocid i taj rat su u bonjaka srca, u njihove ivote, ula i ostala kao otrovan trn. Rane ostaju! I zato se moe oprostiti, ali ne smije se zaboraviti!

Gdje je kraj ratnim apsurdima?


Mi Nijemci neemo nikada zaboraviti ta smo uinili Jevrejima i drugim narodima. Oprostili su nam jer smo se ispriali i otvoreno pokazali da nam je ao. U jednom trenutku nastao je straan konflikt meu djedovima i unuci-

39

STAV

ma jer su se mladi pitali da li im je deda bio zloinac. Mrze svoje djedove koji su bili zloinci. Naravno da ima i izuzetaka, onih koji svoje djedove zloince slave, ali mali je taj broj. Ove godine, na obljetnicu genocida u Srebrenici, kupio sam bosanske, hrvatske i srpske novine. U Njemakoj se na eljeznikoj stanici moe kupiti Avaz, Veernji list, Osloboenje, Veernje novosti, Slobodna Dalmacija, Vesti... Srpske novine su imale agresivne naslove, ali tekstovi su bili neto oprezniji i umjereniji. Jesu li potrebne takve provokacije? Priznaje se genocid, ali iskreno aljenje, po mojoj interpretaciji, ne postoji. Hrvatske novine otvoreno piu o genocidu, emocije se ine iskrenima, ak i one izgovorene iz usta politiara poput premijera Zorana Milanovia. Srpski politiari moraju doi u Srebrenicu i Milanovi u to vjeruje. Kada bi srpski predsjednik Nikoli pao na koljena u Srebrenici, kao nekad Brandt u Varavi, ja bih povjerovao da je iskren. Avaz je pisao kao i Hrvati, potresno i iz prve ruke, to je bilo za oekivati. Srebreniani i Bonjaci, koji su preivjeli rat, kao i djeca silovanih ena, trebaju pomo. Ali ne samo kada se obiljeavaju komemorativne obljetnice. Njihove traume bole svaki dan. Svaka osoba bi trebala da pie svoju knjigu o Srebrenici, o Bosni i o ratu da se ne zaboravi. Iako su svjedoanstva stravina mi ne smijemo pred njima zanijemiti, ne smijemo utjeti. Kad se ne zaboravi, onda se ne ponavlja. Srebrenica nije bio posljednji in ratnog uasa na Balkanu. Kosovo je uslijedilo samo 4 godina kasnije. Albanci su bili masovno ubijani i NATO je reagirao bombardiranjem Srbije da pomogne rtvama. Nauila je Zapadna Europa! Tako se barem inilo na prvi pogled, ali pritom je Sjenica na Sandaku bila bombardirana i muslimani su opet poginuli... Gdje je kraj ratnim apsurdima? Bonjaci u Bosni su imali mogunosti da se zlurado raduju zbog bombardiranja Srbije ili da budu solidarni sa Albancima koji su patili, ginuli i bjea-

Ne sumnjam da srebrenika majka, koja u rukama nosi sliku svoga mua i sina s ljetovanja, trpi strane srane bolove. I to ne samo onda kada dolaze crni dani sjeanja, godinjice obiljeavanja genocida, i kada se mnogi politiari natjeu u iskazivanju rijei suuti, a slutimo da rade na vlastitoj propagandi. Ona te bolove, glasove svojih polupanih sranih klijetki, glasove svoga sina i mua, osjea svakog dana! Moje suosjeanje s njenom patnjom me baca na koljena, pruam svoje ruke prema Srebrenici dozivajui njenog mua i sina, osjeam zebnju i nemir. li u druge zemlje. Albanci su se vratili i sada na Kosovu Srbi kao manjina imaju problem. Gdje je kraj apsurdima, hoe li se taj zaarani krug ve jednom zavriti. Nije vano ta su Bonjaci tada mislili, jer je to bilo odmah poslije rata u Bosni. Vano je ta danas misle o tome. Samo solidarnost s drugima daje ovoj tuzi preduvjete za konani mir. Rado se sjeam one Hrvatice u Splitu jer je pokazala neku vrst solidarnosti s Bosnom. Tako moraju svi sa svima, u svim smjerovima, ali treba naglasiti - netko vie a netko manje, jer nisu svi radili jednake zloine. Meutim, rtva je rtva. I hrvatsku i bonjaku i srpsku i njemaku i rusku majku jednako boli gubitak sina i mua. Najbolje se to povezuje kad se sluaju ilahije hafiza Aziza Alilija. On je Albanac i ui ilahije na bosanskom. Glavni je imam damije u Zagrebu. To je idealan primjer monoteistike vjere, a ona katolika i islamska u pravilu ne znaju za granice nacionalnosti i solidarnosti. Ja sam solidaran sa svim rtvama Balkana i posebno sa rtvama iz Srebrenice. Neka im Rahmet bude! Ja, koji sam roeni Nijemac, ali nisam zloinac jer sam raskrstio sa zloinima svojih predaka. Isto e morati uiniti neki narodi Balkana da se uz njihovu naciju ne bi vezala imenica zloinac. Ja mogu voljeti svoju Njemaku, pruati ruke prema Rusiji, prema Bosni, prema itavom svijetu, kao slobodoljubivi ovjek iste savjesti.

40

Fotografija Tarik Samarah

KOLUMNA

centar za urgentnu medicinu


Vie je ljudi u Hrvatskoj u 70 sati osudilo Antu Palia, nego Antu Pavelia u 70 godine.

Pie: Filip Mursel Begovi

onstrum, psihopata, kolja, zloinac, treba ga bacit niz neboder, kreten, bolesnik, zatu ga treba, manijak, kompleksa, kolja, na lomau s njime, u zatvor, na muenje, zlostavlja, dabog da crko, ugavac, zaklat ga jer bolje sprijeit nego lijeit... Ovo su samo neka od Facebook aenja upuena Ante Paliu, zagrebakom studentu koji je bacio maku niz balkon i to snimio kamerom te postavio na svome Facebook profilu. Letea maka, malo sam dao maci krila, hahaha, napisao je kao komentar na svoje nedjelo. Nita novo na temu muenja ivotinja, rekli bismo, samo jo jedan prikaz ljudske surovosti za svaku osudu. No, posebno me zaintrigirao jedan od komentara s Facebooka koji glasi: u zooloki vrt s njime meu ostale ivotinje. Komentar je to koji stoji kao blistavi primjer drutvenog licemjerja. Dakle, da bi osvetili mica macu Antu Palia je trebalo poslati meu ostale ivotinje u kavez na sluenje doivotne kazne jer e time biti zadovoljena pravda. Uz to, netko je iskopao sliku te ljudske ivotinje koja se zove Ante Pali i sada se masovno sharea na Facebooku uz gore navedene komentare. Vie je ljudi u Hrvatskoj u 70 sati osudilo Antu Palia, nego Antu Pavelia u 70 godine.
BEHAR107

Ante Pali i animalni duebrinici M


Crtii
Uostalom, na to nam lii Paliev opis bacanja mace niz balkon? Sjeamo li se moda crtia Tom i Jerry u kojem se maka i mi naganjaju i mrcvare u svim moguim kombinacijama. Sjeamo li se crtia u kojem kanarinac kae mislim da sam vidio mica macu pa se animirani junaci naganjaju do besvijesti. Sjeamo li se crtia u kojem lovac neuspjeno naganja Zekoslava Mrkvu, pa raznih pataka, ptica trkaica... svih tih Disneyevih junaka koji su nam obiljeili djetinjstvo i na koje smo se smijali, a da nitko nije ni pomislio da su ti crtii odve nasilni. Treba li, stoga, s tolikom estinom osuditi Antu Palia i pritom zaboraviti na nas same koji smo ukljuili TV i na nekom Junior kanalu svome djetetu pustili crti u kojem make i patke eksplodiraju, odsjeene su im glave, prikljetene su o vrata, izbijaju im se zubi, reu repovi i tako dalje. Koliko puta smo uli za sluajeve djejih muenja maaka i pasa u svim moguim kombinacijama, ba kao u crtiima. Znam tu djecu, gledao sam ta muenja u svom djetinjstvu. Neki od njih su danas ugledni graani, drutvena krema. Zbunjujue, jer postoji osnovana sumnja da onaj tko voli muiti ivotinje, voli muiti i ljude. Hajmo dalje.

Lovci
Lov. Taj sport privilegirane drutvene elite i inih dokonih mukaraca koji, dok se ne igraju rata, grupno love zeeve i srndae po umama i gorama. Priao mi je jedan lokalni lovac, iz mog susjedstva, da vole upucati maku jer ona najvie odleti u zrak kad je pogodi i to je prestrano smijeno. Skupi se tako njih dvadesetak, ozbiljnih kao smrt, i krenu u lov. Poredani u liniju naganjaju zeca, pucaju, urliu, laju s lovakim psima... i izbue Zekoslava Mrkvu. Onda odu u lokalni lovaki restoran i nakrkaju se srneeg gulaa i hvale se kako je njih dvadeset ubilo jednog zeku, dva fazana i jednu maku. Onda pjevaju narodne pjesme i mirna Bosna. Tuno je biti takvo muko, kao to je tuno svoju mukost trenirati i dokazivati maltretirajui vlastitu enu i djecu. U Samoborskom gorju, u blizini Zagreba, pojavila se prije par godina potpuno bijela srna. udo prirode, ali lovci rekoe da je genetska deformacija te nisu imali mira dok je nisu locirali i odstrelili. Zatim su se slikali za novine, nogama pritiskujui krvavu glavu ustrijeljene bijele srne, ti demekasti lovci crvenih noseva. Uzgred, ima li goreg licemjerja od aristokrata, primjerice onih engleskih, koji batine lov kao neki 41

KOLUMNA

monarhistiki obred, a istodobno su izrazito aktivni u Drutvu za zatitu ivotinja. To se zove kravlje ludilo u lovu na zeca. Ante Pali nije najgori. Ma on je za njih neto kao, ta ja znam, John Lennon, Maharishi. Ne mogu iz glave izbaciti ni slike svih onih novovjekih biznismena koji se hvale da sponzoriraju lovita ili su im vlasnici. Prenose asopisi za ljepotu(!) slike tajkuna i inih korporativnih lovaca sa pukom u ruci u lovu na divlje ivotinje. To je prestino, molim, tovie lijepo. Kau: znate, mi hranimo ivotinje, pomaemo im da preive zimu. Pa to je pria o Ivici i Marici nahranim te da bi te pojeo. A ta je sa njihovim radnicima koje tretiraju kao ivotinje. Vidio sam neki dan da jedna radnica u samoposluzi nosi crvenu traku preko ramena. Pitah je ta vam je to, mislei da je neki praznik. enica se zacrvenila od stida. Kasnije sam saznao da tako korporativni lovci obiljeavaju radnice s menstruacijom.

Zerdav ene
Zaogrnute u lisije, vuje i zeje krzno, ene zvane zerdav ili pak inilice koje hodaju po ulicama glavnih gradova, hermelin im je pic name, udebljat e se ako pojedu dvopek. Hodaju po domjencima, gala partyima, glamuroznim eventima, slue za odstrel korporativnim nonim lovcima. I to je nastavak lova. Makice, kupio sam ti novu bundu., govore im lovci slinavih ustiju. Kada ih istroe, skinu im bundu, oderu kou i bace preko balkona, na ulicu.

Izletnici i njihovi kuni ljubimci


Potovaoci prirode kao sakralnog mjesta iskonske ljepote. im izletnici zasjednu na neki proplanak odmah sanjaju o rotilju. im vide srnu, zeca ili fazana sanjaju o 42

tome kako bi bilo lijepo vidjeti ih na kakvom tanjuru. Na izlete vode pse i make koje dre u svojim gradskim stanovima. Na jedanaestom katu nebodera (ne lie li ponekad na ljudske golubinjake) imaju pravi zooloki vrt. Psa ili maku, kanarinca, zamorca, bijelog mia, zmije, paukove, majmune... s psima spavaju, ljube se s makama, oblae im raznu odjeu kad je vani zima da se ne prehlade (jer su im dlaku oiali da bi ljubimac imao neku ik frizuru), kastriraju ih da se ne bi razmnoavali, potpuno ih liavajui njihove iskonske prirode i potreba. Jer, pas vie voli valjati se u blatu nego spavati u lenoru opranim plahtama, a ptiica vie voli letjeti po zraku neko biti zarobljena u krletci. Koliko smo puta vidjeli vlasnike pasa po gradovima, iji dlakavi ljubimac, im izae van, njuka kosti i smee, valja se po praini, po lokvama, a nesretni vlasnik vie fuj Fleki, fuj, sram te bilo, zatim planim glasom zakljui da e se psea bebica morati kupati kada se vrate kui. Nema radosnije vijesti od one kada proitam da netko trai svoga kanarinca. Pomozite, pobjegao mi je uti kanarinac s pjegicom na lijevom krilu, dajem bogatu nagradu nalazniku, itao sam na jednom stupu zlurado se radujui nesrei vlasnika. Sloboda je neizmjerljiva kategorija i vrijednost, sloboda, ta slatka rije. Pa makar kanarinac uginuo nakon sat vremena van krletke, bio je slobodan, sat vremena je letio uivajui u svojoj iskonskoj prirodi. Tih sat vremena slobode vrijedi vie nego itav ivot proveden u krletci, shvaamo li to. Razmislite malo bolje prije nego ubijete Antu Palia, jer moda bi prvo trebali prestati spavati sa svojim psom i pustiti utog kanarinca na slobodu.

Gurmani
Jelo. Svinja s jabukom u eljusti, govee glave ukraene perinom i servirane u finom skupocjenom posuu, peeni zec s mrkvom u ustima, fazan ukraen paunovim perom, vol na ranju oko kojega se pleu narodna kola, svi oni kolopleti kobasica i suduka koji na kupu izgledaju kao neija crijeva... da, svaki dan se jedu ivotinjski ekstremiteti, mozgovi, jetra, jaja, jezici, papci i batci, stomaci, crijeva, a zgraavamo se nad Antom Paliem. U takozvanim finim graanskim porodicama jede se sa est viljuki i na deset tanjura, jede se fino dekorirano meso, a kada je rije o klanju ivotinja onda e isti rei da to ne mogu gledati: fuj, jao jadne ivotinje, grozno, odvratno, ne podnosim krv... Piju, piju, vidi kokice, joj, vidi zeku kako je sladak, onda tras satarom po glavi. Spoznao sam to jednom prigodom na proputovanju Gorskim kotarom. Na odlasku sam u lokalnom restoranu, gdje staju autobusi s putnicima, na livadi raznjeeno gladio janjad. Na povratku sam je gledao nabijenu na raanj, izbuljenih oiju, koji se okretao, i gutajui je jeo. Polazim od sebe, dakle, licemjera. ta da ja zamjeram Anti Paliu, koliko sam kokoi i zeeva i krava pojeo? itava stada, itave kokoinjce sam prodro mljackajui. Osobno, smatram da ne bi trebalo jesti ivotinje koje nismo spremni vlastitom rukom zaklati. Treba li toliko mesa na naem jelovniku, pogotovo ako znamo da je ono na dnu hranidbene nutritivne ljestvice? Na e Bosanac rei da piletina nije meso, ne priznaje nita ispod ivotinje sa etiri noge. O ribi da i ne govorimo, ona Bosancu doe kao salata. Uvijek me je to udilo jer sam se osobno uvjerio da kuhinja koja je srodna bosanskoj, ona turska, obiluje povrem. Divim se

KOLUMNA

ljudima sa sela koji e esto rei da se meso jelo samo jednom tjedno. Neki e rei da je to bilo iz ekonomskih razloga, ali mislimo prije svega na ovjeka lovca, onog koji nije imao izbora, pa je lovio medvjede i jelene da bi se prehranio i ogrnuo za cie zime. Divim se Eskimima i Indijancima, ak je prahistorijski ovjek bio uglaeniji od nas koji serviramo ivotinje u porculanskom posuu. Lovio je i jeo meso radi preivljavanja, a ne radi zabave. Pa kako bi seljak ivio na selu, pogotovo po zimi, ako ne bi jeo meso. Zar Eskim moe jesti juhu od povra? Ako filozofi vegetarijanstva (ideolokog) kau da je straan grijeh ubiti ivotinju,

to je onda s Eskimima. Ima puno i u podneblju gdje ovjek ivi. Lako je biti vegetarijanac u tropima, naprosto je prirodno, ali kako biti homo vegetus meu Eskimima ili na bosanskoj planini ili u ratu koji se zakuha u bosanskim dolinama svakih 50 godina, ma kojeta. Uostalom, zar zaboravljaju ti zapadnjaki filozofi indijske provenijencije na instancu katrija, kojima je po hinduistikoj raspodijeli kasta dozvoljeno jesti meso. Zar nije Arjuna, koji je na bojnom polju (u spjevu Bhagavad Ghita) razgovarao s Krishnom, bio katrija?

Halal certificirano
Zar ne bih bili najvei od licemjera da osuujemo jedenje mesa, a da kao muslimani slijedimo put svojeg Vjerovjesnika Muhammeda, neka je mir na njega. On je jeo meso. Meutim, islam poznaje niz pravila koje treba zadovoljiti da bi se ivotinja koristila za jelo. S druge strane, zaboravlja se da se halal ispravnost ne oituje samo kroz stroga pravila klanja ivotinja, ima puno i u halal uzgoju. Kao to i umsko drvo, prije nego se odree za grijanje, raste u svom prirodnom okruenju, pretpostavljamo da i ivotinje trebaju rasti i ivjeti u

Kao to i umsko drvo, prije nego se odree za grijanje, raste u svom prirodnom okruenju, pretpostavljamo da i ivotinje trebaju rasti i ivjeti u skladu sa svojom prirodom. Je li halal uzgajati ivotinje u hangarima, u kavezima, masovno, samo iz razloga da ih se iskoristi do maksimuma, a ne dajui im pravo da uivaju svoju prirodu?

skladu sa svojom prirodom. Je li halal uzgajati ivotinje u hangarima, u kavezima, masovno, samo iz razloga da ih se iskoristi do maksimuma, a ne dajui im pravo da uivaju svoju prirodu? Tko smo mi da uskraujemo pravo ivotinjama da uivaju u svjeem zraku? Takoer, halal klanje na serijskim mainama, kada se tisue kokoi poreda na vrpcu pa halal auditor proui Bismillu, sumnjiv je halal postupak. Ako ivotinja ne smije vidjeti otricu noa, ne smije vidjeti da ide na klanje koje treba obaviti brzo, jednim potezom, kako je to halal serijsko klanje mogue? Da li muslimani time udovoljavaju masovnim potrebama za jedenjem mesa ili Allahovim odredbama i sunnetu Poslanika a.s.? Ptija gripa, kravlje ludilo i svinjska gripa znakovi su da onim blagodatima koje smo dobili od Boga na dar ne raspolaemo na ispravan nain. Na kraju, nisu muslimani za to krivi, jer, jasno je da oni meu njima koji se pridravaju odredaba svoje vjere nee naruiti prirodnu ravnoteu.

Ljudska ivotinja
ivimo u umi, moja ena, moj sin i ja. Kupili smo kuu u prirodi, van Zagreba, i odselili se iz grada. Naa kua se nalazi u tzv. zelenoj zoni. Ujutro mi pred kuom prolaze srndai i zeevi, ujem fazane kako se pare, jeeve kako puu kao da se nadimlja zemlja. Srndai zastanu pa se dugo gledamo u oi. Oni se ukoe od straha, bojei se da u iz svojih oiju izvaditi dvocijevku i upucati ih, potom preparirati, a glave im kao trofej objesiti iznad televizora u svom dnevnom boravku. Postidi me njihov pogled, mene ljudsku ivotinju. Moda mi se uinilo, ali mislim da sam vidio sebe u njihovim oima, i mica macu koju je Ante Pali bezduno bacio niz balkon. 43

BEHAR107

PORTRET DRAMSKOG PISCA: Rusmir Agaevi

Intervju: Rusmir Agaevi


Razgovarao: Filip Mursel Begovi

Zovem se slovocrta snova


Dramski knjievnik Rusmir Agaevi roen je 1952. u Travniku, Bosna i Hercegovina. Napisao je 11 drama, sve su odigrane i prevedene na nekoliko svjetskih jezika. Najpoznatije su Ljudi ko vozovi (1980.), koju je za TV BiH reirao redatelj Emir Kusturica, Ilhamija, koja je 1984. uvrtena u Antologiju mlade drame BiH (prevedena na turski, albanski i makedonski) i koja je po miljenju teatarskog kritiara i pisca Safeta Plakala najuspjenija povijesna drama u BiH, zatim Picnic koji je preveden na slovenski, engleski, poljski i slovaki, za kojeg najpoznatiji dramski kritiar u BiH, mr. Vojislav Vujanovi, tvrdi kako se to dramsko djelo svrstava meu tri najbolje drame apsurda u BiH, pa Dogaanje familije Hadumi, snimljena za TV BiH, po miljenju redatelja Dubravka Bibanovia najsnanija crna groteska ispisana u Bosni i drama Cokule, koju je 2001. odigrao Sarajevski ratni teatar, takoer snimljena za TV BiH. Bavi se i pisanjem edukativnih scenskih bajki za djecu. Izvedeno mu je 19 teatarskih djejih igrokaza, od kojih su najpoznatije U koferu bajka i PIF, snimljene za TV BiH. Pisao je dugo vremena kolumne u sarajevskim asopisima: Svijet i As. Kao scenarist i redatelj snimio je 11 kratkih dokumentarno-igranih lmova, od kojih su Asim free man, Ruke majke Rabije i Pera zvani Fis, prikazani na TV BiH , a Jezero, ovjek i pas, te Hutovo blato, prikazani na FTV, kao i Crni kruh, Bijeli konj i Bosut bicycle man , a svi su navedeni lmovi, zajedno s lmovima Irhana moe mirno da spava i ovjek ti je kao drvo igrani na lmskim festivalima i smotrama u cijelom svijetu (Amerika, Pakistan, Japan, Rusija, Turska, Njemaka, Austrija , Grka , Italija...). Izala mu je knjiga dramskih tekstova etiri teatarska komada, u pripremi je knjiga igrokaza za djecu Deset stihovanih bajki, te slikovnice Legenda o Ayvaz dedi, i Mljekar i gusla na krovu. Scenarist je i koscenarist mnogobrojnih TV zabavnih programa. Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja za knjievni, redateljski i glumaki opus, kako u teatarskim tako i u televizijskim ostvarenjima. Pisao kratke pripovijetke i nagraivan na novinskim konkursima. Zadnjih deset godina ivi i radi u Hrvatskoj, ostvarujui svoj program za djecu Preko scene do samopouzdanja, kroz suradnju sa SOS Djeijim selima u Hrvatskoj, i kroz svoje malo kazalite Planet Patuljaka. U godini 2012., prema svome tekstu reirao djeju predstavu za odrasle Gusla na krovu, s djecom SOS Djejeg sela Lekenik a koja je izvedena u HNK ibenik na zatvaranju Meunarodnog djejeg festivala, te je s istom predstavom nastupio u Puli na festivalu Bejahad . Dobitnik prve nagrade na natjeaju za ovogodinju kratku priu na idovsku temu - priznanje mu je urueno iz ruku knjievnika Predraga Matvejevia. Zavrio je knjigu pria pod naslovom Snovoprie o Sefardima i Akenazima travnikim koja eka na izdavanje.

44

PORTRET DRAMSKOG PISCA: Rusmir Agaevi

Iako niste profesionalni kazalitarac, svoju ste kazalinu djelatnost zapoeli s 27 godina s uspjenim prvijencem Ljudi ko vozovi, po tom tekstu Emir Kusturica je snimio svoj prvi film, ponjeli ste uspjeh. Praizvedba te drame bila je 1979. u produkciji Amaterskog pozorita u Travniku. Je li to bilo presudno da se od tada posve posvetite teatru? Zapravo je Kusturica od ve postavljene predstave Ljudi ko vozovi, za potrebe TV Sarajevo, snimio i napravio vrlo uspjenu TV komediju. Bio je to prvi snimak jedne neprofesionalne teatarske druine na prostorima bive drave. I malo je onih mjesta u njoj gdje je nismo odigrali i publiku na noge svojom izvedbom podigli. Istina je kako sam iz poetskih, ba nezrelih, pa i pripovjedakih potoia, zahvaljujui ovom prvom dramskom prvijencu, zaplovio u meni tad udesne teatarske vode. Iskreno govorei, ono to je bilo presudno za moje pisanje jesu susreti s Vojislavom Vujanoviem, Safetom Plakalom i Dubravkom Bibanoviem, koji su ve i tada bili znana imena u BiH teatarskom ivotu. Njih trojica, svaki na svoj nain, svakako su me uvjerila kako bih se i dalje trebao baviti teatrom, a i svojim su me savjetima uputili u mnoge tajne pisanja. Beskrajno sam im na tome zahvalan. Slijedi niz dramskih uspjenica na Festivalu dramskih amatera Jugoslavije u Trebinju. Vaa trea drama Laboratorija jaje na oko opet osvaja publiku. Koliko ste tada eznuli za profesionalnim kazalitem, iako ste raspolagali sa izvrsnim travnikim amaterima? Kolika je Vaa zasluga u tome da su amateri postali gotovo uspjeniji od profesionalaca? Nakon Ljudi ko vozova doao je Teatar solo bez mesa, pa onda i Laboratorija jaje na oko, a mi u Travniku nismo nikada ni razmiljaBEHAR107

li niti se postavljali kao da jesmo pozorini amateri . Jer, mi smo u to doba bili pozivani i igrali smo na svim relevantnijim teatarskim festivalima i smotrama profesionalnih druina. Mi smo igrali u prosjeku godinje oko 70 predstava na gostovanjima i bili smo najpoznatije putujue pozorite. U medijima se tada govorilo kako postoje tri vrste pozorita: profesionalno, amatersko i travniko. Mi smo imali udesnu potporu od cijelog grada. Nama su nae predstave reirali i eminentni profesionalci koji su sa sobom dovodili svoje timove scenografa, kostimografa, koreografa i glazbenih suradnika. S nama je na nae gostujue predstave putovala i naa publika! U svakome gradu gdje smo igrali, bili su redovi za kupnju ulaznica, a svaka naa predstava u Travniku bila je razjagmljena. To je bio jedinstven fenomen mislim u cijeloj Europi: mi smo bili pozorite koje je imalo svoje navijae, a nama su kao na izlete dolazile familije iz Sarajeva, Zenice, Bugojna, Jajca i Banja Luke i s uivanjem gledale nae urnebesne komedije. Imali smo i svoje stalne zaposlenike i svoju scenu sa svom potrebnom opremom. A moje zasluga, ako se to moe rei, jeste ta to sam tada kao najder uzimao mjeru glumcima i prema njima pisao odreene uloge, i to su moji tekstovi donosili neki novi arm na nae scene. No, ja i sada mislim kako je moja zasluga mrvica u usporedbi od onoga to sam ja dobivao od travnikih glumaca. Malo je pisaca imalo privilegiju da mu se tekstovi izvode dok su jo topli poput tek izvaenog kruha iz poreta. Nije li bilo opasno te davne 1981. baviti se dramatizacijom sudbine Ilhamije epevija, ejha, imama i hatiba Ferhadpaine damije u epu, kojega je 1821., zbog slobodoljubive pjesme, dao pogubiti turski namjesnik Delaludin-paa. Naime, aludirali ste na odnos vlasti prema umjet-

nosti, a predstava je ubrzo skinuta s repertoara. Ja sam o dobrom, dobro dobrom Ilhamiji pisao iz nekih drugih razloga, i ne bih se sad poelio hasiti nekom svojom hrabrou i buntovnou, jer, u mojoj Potur- mahali ima greblje, i na njemu jeste turbe s mezarom Ilhamijinim, i tamo sam se kao dijete bosonog, snen i sretan igrao, a o pjesniku koji tamo lei nisam nita znao, osim tajnovitih aputanja kako je on neobian sihirbaz bio. Pa sam tako, tek u neko vrijeme, priama i legendom zadojen, odluio ispisati tekst o pjesniku koji se nije elio odrei svojih buntovnih stihova pa makar ga glave stajali. Eh, a kad je predstava osvanula i zamirisala neobinom priom i bila pocakljena vatrometom oduevljenja gdje je god odigrana, eh, tek onda kada su je i neka druga pozorita u BiH stavila na mogui repertoar, tek su se onda hinjski nadigli i halabuku napravili oni to su u partiji, kao i ja bili, ali su oni nai, pa su imali vie prava da me popljuju i harangu povedu kako sam plah islamski fundamentalist . Da se nisu neki iznenada sjetili kako ja ba ne mogu biti takav fundamentalist, jer otac, jer babo moj jeste Ferid, ali je mati moja Wanda Mierzewinska od snene Poljske, ja bih moda i imao neke posljedice. Moram rei istinu, nije nama onda nikakva zabrana dola kako bi Ilhamiju s repertoara skinuli, jednostavno nas vie nisu s tom predstavom pozivali na gostovanja i ona se prkosna i neobina sklonila u sjenu koja je svake godine sve vea i vea bivala. Gdje je bila granica politike podobnosti ispod koje se nije smjelo ii? Naime, otkuda poveznica Ilhamije s Ivanom Goranom Kovaiem? Nije li to bio ustupak tadanjoj vlasti? Ma, nisam ja imao nekih problema u pisanju, ni zabrana, ni pritisaka. Nije meni nikada, ja ne elim

45

PORTRET DRAMSKOG PISCA: Rusmir Agaevi

lagati i kao sad o sebi lik nekog muenika stvarati, nije meni nikad reeno: deder poderi to, a napii ovo! Nekako, nakon odigranih predstava, kao to je bio Teatar solo bez mesa javljale su se kritike i preporuke od nekih politikih monika kako nije ba u redu na takav nain kritikovati partiju i njene funkcionere, ali nikad nije stigao nekakav ferman i na njemu muhur i zabrana da se to i to ne smije. Mogue da su se iza nekih kulisa deavale neke radnje, ali ja nikad nisam dobio preporuku da neto trebam i moram napisati. Dodue, moje su se drame i komedije zaigrale na scenama nekih profesionalnih teatara mnogo prije nego su u Bosni postavljene, ma, eto, ja bih opet rekao: moda nisu ni zasluile, jer nisu dobre bile. Ono to znam jeste i to, ja sam sigurno najgledaniji dramskih pisac u BiH u prijeratnom periodu, jer nema ni jednog grada i ni jednog manjeg mjesta u kojemu neka od mojih predstava nije izvedena. U 35 dosadanjih godina mog pisanja mnogi su se glumci u raznim teatrima, igrajui moje tekstove, oko 1700 puta pred publikom poklonili to se tie poveznice izmeu Ilhamije i Gorana Kovaia, ona nije bila nikakav ustupak bilo komu. Ilhamija je kao pjesnik zbog pjesama ubijen. Moda bi njegova sudbina drugaija bila da se nije perom zametnuo. I Goran je ponajvie zbog pjesama ivot okonao. Svaki je u svoje nevrijeme svojim stihovima neljudima zasmetao. Rijei koje govori Ilhamija spominjui Gorana jesu samo slutnja onoga to e se deavati, zapravo to se deavalo pjesnicima u nevakat,

kada su se sabljama i noevima pjesme, pripovijetke i romani pisali. Vjerujem da bi danas tu dramu pisali na drugaiji nain. No, ini se da je Ilhamijin udan zeman nastade uvijek aktualan, uvijek sporan za one koji su na elu politikih ideologija. Priali ste mi i o posebnom odnosu prema Ilhamijinom turbetu u Travniku koje ste imali kao djeca. Ilhamija je naprosto bio i ostao potovan i to ne samo od bosanskih muslimana. Dramski prikaz Ilhamijinog ivota slovima sam nacrtao prije 30 godina. Orah na greblju iznad njegovog turbeta dobro se osnaio i razrastao, a borovi u mojoj avliji nisu vie momci nego iskusne dede, makar se nikad i nigdje sa svog mjesta mrdnuli nisu. Ali, ja jesam, dunjalukom sam se naskitao i mudrih i uenih ljudi sreo, i jo vie takvih knjiga iitao. Moe biti da bih neto sada drugaije o Ilhamiji pisao, a moe biti i da ne bih, kako god, ja sam svoje ispriao, umoio palac u svoje snove i pod to se zauvijek potpisao. Hartije i tinte ne moe nestati, pa bujrum svakome I ovo jo: tamo, gdje se rukuju Fatmi i Potur-mahala, tamo gdje je staro greblje i na njemu Ilhamija, tamo smo se kao djeca igrali i zaueno gledali ljude kako donose flae s vodom, pale svijee i ostavljaju cvijee pred drvenim vratima malog turbeta. I svi smo skupa, i oni ljudi i mi djeca vazda smjerni i radosni bili, kao da smo na nekom vrelu iz kojega se dobrotom napijamo. A, samo par stotina koraka dalje, u ariji, ima turbe Sejjid hadi hafiz Ali De-

laludin pae, istog onog to je Ilhamiju dao zadaviti. Nikad niije, pa ni moje oi vidjele nisu kako pred mezarom tog monog vezira osvanu bar jedan ugav cvijet, bi svijea ijedna upaljena, i makar jedan insan na tom mjestu dovu proui Jeste li pisali znajui neto o modernom teatru i koji su Vam dramski pisci bili uzori, koje su Vas teme opsjedale? Ja zapravo nikada nisam naslutio gdje je kapija izmeu finih bai modernog i klasinog teatra. Ono to je nekad bilo novo i neobino, danas je klasino. Ma sigurno je kako sam iznimno veliki broj knjiga u svome ivotu zapamtio. Evo, ni dan danas nikada ne legnem, a da barem nekoliko listova ne dodirnem prije konaka, pa makar se ve horozovi javljali. Nekoliko sam godina radio i u biblioteci pa sam imao privilegiju dugih itanja i za vrijeme radnog vremena. Zauen sam pred snagom dramskih pisaca poput Ionesca, Becketta, ehova, ali sam nekako inficiran piscima s naih balkanskih prostora, za koje smatram kako jesu veliki svjetski dramski pisci, kao Nedad Ibriimovi, Abdulah Sidran, Ivo Brean, Branislav Nui i Duan Kovaevi... Svaki je od njih golemiji od najgolemije planine, samo ih mi zbog njihove blizine ne razaznajemo, i zbog naeg nerazumijevanja prepoznajemo. itam i potujem mnoge znane i neznane autore, a to se tie mene kao pisca, uglavnom naginjem prema temama u kojima je dobrota uvijek dominantna, i prema kojoj se kao prema nekom fenjeru na penderu spokoja trebam ravnati. Kako je dolo do suradnje sa Emirom Kusturicom? Naime, va dramski uradak Picnic pisan je po njegovoj narudbi. Amida Emira Kusturice stanovao je u ikinom sokaku u Travniku, a on se kao momi igrao lopte u naoj mahali. Onda je jednog dana

Jao onoj dravi koja svoje umjetnike tako tretira! Jednog e se dana sama u sebe skentrati , jer drava bez svojih umjetnika jeste drvo bez korijena, kua bez temelja, rijeka bez korita I na Vae pitanje o namjeri : da , ja mislim i ja tvrdim kako se predrasude o nama stvaraju na temelju pogrenih slika, namjerno i sustavno. Naalost i mnogi od nas suuesnici su u tim nedobrim poslovima. 46

PORTRET DRAMSKOG PISCA: Rusmir Agaevi

odrastao, snimio sjajne i mone filmove i postao profesor na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Kako je snimao nae Ljude ko vozove tako smo se prepoznali, a o naim glumcima imao je dobro miljenje te su Tomislav Geli i Dragan uvak igrali u nekoliko njegovih filmova. Kusturica je uvaavao moj rad pa je tako zatraio od mene da mu za potrebe studentske predstave na Akademiji ispiem neku dramu apsurda koja bi bila svevremena, pa sam tako i napisao Picnic, a on je bio izuzetno zadovoljan tekstom te mi je rekao kako mi se vie nee nikada obraati mojim imenom nego e me uvijek zvati pisac. No, drama nije izvedena na Akademiji jer su Kusturicu snali svjetski uspjesi i odmah je nekako nakon toga krenuo u golemi svijet, a mi smo je u Travniku postavili, reirao Slavko Milanovi iz sarajevskog Kamernog teatra, pa smo na meunarodnom festivalu alternativnih malih scena u Beogradu (BRAMS) dobili nagradu za tekst, a ja sam proglaen za najBrams linost godine te smo i na taj nain uvrstili svoje mjesto meu najznaajnijim alternativnim scenama, uz dubrovaki Lero, sisaku Dasku i zagrebaku Kuglu. U to vrijeme Picnic je odigrao i profesionalni teatar u Kranju, u Sloveniji, a nakon slovenskog, prevedena je i igrana na poljskom i engleskom jeziku Kakva je napokon bila sudbina Amaterskog pozorita u Travniku? Ah, ne znam to bih zapravo rekao, u teka i kokuzna vremena snalo ga ono to i cijelu nau Bosnu i Hercegovinu. Danas u Travniku postoje dva amaterska pozorita: Amatersko pozorite Travnik i Hrvatsko amatersko kazalite Travnik. Meusobno korektno surauju i drago mi je zbog toga. Radio sam i s jednima i s drugima. Upravo sam s Amaterskim pozoritem Travnik, iz kojega je
BEHAR107

Seid Memi Vajta, Sergej Barbarez i Rusmir Agaevi

No, moram kazati ono to se u javnosti zapravo malo, odnosno nikako ne zna: nakon dvije godine emitiranja Vajtu i mene su pozvali u redakciju Djejeg programa i rekli su nam kako je serijal iznimno dobar, ali kako ima pritubi jer emisiju za djecu iz cijele Jugoslavije vode dva muslimana!? Onda su ponudili da se nas dva dogovorimo i jedan iz emisije istupi. Naravno da nismo htjeli, pa su mjesto nas jednu godinu dana emisiju vodili izvrsni i puno, puno bolji glumci od nas, Zijah Sokolovi i Slavko timac . No djeca su se ve bila navikla na nas dvojicu pa je emisija dosta brzo ugaena.
pola nae arije proisteklo, pa tako i ja, poeo pripremu za rad na jednoj vedroj komediji The Kateteri, napisanoj za potrebe one stare glumake ekipe a prije nekoliko godina uradio sam predstavu Mali princ. Pozorite naalost nema vie svoje prostorije, nema ni priblino sredstva koliko ih je nekada imalo, a to je najtunije nema ni razumijevanja od onih koji bi Pozoritu trebali pomoi. Moda i grijeim, pa u se ispraviti, moda je bolje kazati: nema novaca kod onih koji bi moda mogli Pozoritu pomoi, iz prazne se ne puca! ao mi je to je tako, krivo mi je to danas Travnik ima 6 akademskih glumaca koji nigdje ne rade, sram me ako sam ja, ili bilo koji glumac iz moje generacije krivi to su ti mladi ljudi upisali Akademiju. Nemoan sam to te divne osobe, glumice i glumci, dodue kao i pisci i drugi pozorini radnici u Bosni, jedva ive i preivljavaju, kao da su sadaku zasluili, a ne divljenje i potovanje eznete li za danas za suradnicima, dramaturzima poput Slavka Milanovia, koji je debitirao na sceni Kamernog teatra 55 te za scenografima kao to je bio Miroslav Bila. Va blizak prijatelj je bio redatelj Dubravko Bibanovi s kojim ste podosta suraivali. Niste li vi danas sve to upravo Vi sami? Rusmir Agaevi, one man band, dramaturg, redatelj, glumac, scenograf, scenarist... Slavka Milanovia, Dubravka Bibanovia, Miroslava Bilaa, Slobodana Periia, Vanju Popovia, Mladena Milievia, Mirka Adaipa i druge koji su radili na predstavama po mojim tekstovima, doivljam kao svoju najbliu obitelj. Neki od njih nisu ivi, ali se dobro osjeam

47

PORTRET DRAMSKOG PISCA: Rusmir Agaevi

to sam ih sve poznavao i od njih znanja pozajmio. Oni su bili i ostali svjetionici BiH profesionalnog teatra od kojih se jo uvijek moe dosta toga nauiti. Moda u sebi nosim svjetlucave iskre kreativne energije preuzete od njih, pa zbog toga zapravo i mogu djelovati upravo tako kako ste naveli: i kao pisac, dramaturg, redatelj, glumac, scenograf i scenarist Zapravo, volio bih da je istina ovo to sam kazao, ma ne smijem lagati, makar rijei runo zazveale: jad i emer, neimatina i fukaretina, strepnja i neizvjesnost mnoge su dramske umjetnike prisilile da se bave monodramama koje su sami ispisali i reirali, pa da na put krenu s kostimom i scenografijom u dvije kineske arene pvc torbe. Oni sebe i svoje moraju prehraniti, za njih to nije, ali za svaku dravu to jeste i treba da je sramota pregolema. Zato se sad s enjom sjetim svih onih koje sam upravo spomenuo, jer nekad se na gostovanje autobusom ilo, danas je za ansambl i fio prekomotan Drama Dogaanja obitelji Hadumi postavljena je pred rat u BiH. Bosanci su padali u nesvijest od smijeha, ali ni oslobaajui smijeh nije pomogao, uslijedio je rat. Nije li humor, koji je uvijek krasio vae tekstove, upravo najbolji nain da se zakrpaju vrlo ozbiljne nacionalne podjele u jednoj BiH. ini se da BiH pozorina scena udi za jednom komedijom koja bi bila katarzina, koja bi publiku oborila s nogu, a politiare i ine vodove detronizirala s prijestolja. Ih, bilo bi to dobro! Na primjer, kad bi postojala takva dobra komedija kojom bi uzdrmali i uznemirili nedobre ljude, to bi valjalo, trebalo bi to nekako probati Samo je problem to ti nedobri i ne znaju to je to komedija, ne znaju to je to literatura, ne znaju to je to teatar, jer oni niti to itaju niti to gledaju, osim

svoje slike u svojim TV ogledalima i novinskim piglama. Predstava Dogaanje familije Hadumi, groteskna je komedija napisana prije dvadesetak godina i dananjoj bi publici legla ko budali amar! Predstava u kojoj familija isprepletena zamrenim odnosima izmeu sebe stalno spletkari, truju jedni druge, smjenjuju i podvaljuju, imaju stalne kune izbore u kojima uvijek svi samo za sebe glasaju, a na tavanu imaju uasno udesan stroj u kojeg ubacuju mrtve ljude, u elji da od njih naprave savrenog ratnika s kojim e odmah navaliti i osvojiti Japan jer je on bezbeli najbogatiji, predstava u kojoj se svakodnevno odravaju sastanci i suenja, u kojoj je ratni familijarni pozdrav: smrt faizmuuna komunizmu, eh, takva predstava je snimljena i emitirana na TV BiH. S redateljem Farukom Sokoloviem snimljen je prvi, od moguih dvadeset nastavaka serijala za TV BiH, napravio sam scenario za film s rahmetli Bibanoviem i onda je izbio rat! Hadumii nisu jo rekli sve to bi trebali. Bilo gdje, u bilo kojoj dravi da se postavi to bi bio urnebes. Ne bi insan znao to bi prvo, ili bi se smijao ili bi sjeo pa plakao. Evo, svima koji ele od mene je tekst bajdale! Vi ste od dramskog umjetnika koji je svojim grotesknim i crnohumornim predstavama tresao i brda i doline odjednom okrenuli na djeje teme. Sa Seidom Memiem Vajtom ste godinama vodili Nedeljni zabavnik, jednu od najpopularnijih prijeratnih bh TV emisija, na iji spomen i danas mnogim Bosancima zadrhti srce, odnosno nostalgini su na vremena kada odrastanje nije znailo iskustvo rata. Je li uspjeh te emisije ikada ponovljen? to nam nude dananje emisije za djecu? Uh, dananje su emisije za djecu ispod kriterija i nivoa koji bi smio postojati. Ma, opet u kazati, ne mi-

U drutvu s redateljem Brankom Lustigom, u Lekeniku.

Moje su se drame i komedije zaigrale na scenama nekih profesionalnih teatara mnogo prije nego su u Bosni postavljene, ma, eto, ja bih opet rekao: moda nisu ni zasluile, jer nisu dobre bile. Ono to znam jeste i to, ja sam sigurno najgledaniji dramskih pisac u BiH u prijeratnom periodu, jer nema ni jednog grada i ni jednog manjeg mjesta u kojemu neka od mojih predstava nije izvedena. * Vie od 15 godina sam ovjek koji poteno radi i poteno ivi od onoga to zna i umije. Niti sam ja iz Travnika, niti je Travnik iz mene iselio. Nedeljom kafu pijem na terasi ije su oi prema licu Bosne okrenute, da mi je jedna tea gurabija pa da se hitnem, mogao bih je do granice dobaciti, jer u srcu Turopolja ivim, nekih pola sata vonje do Une.

48

PORTRET DRAMSKOG PISCA: Rusmir Agaevi

U teatru su skrivene sve nae nikad izreene kletve


Vjerujete li zaista da je na ovome svijetu teatar jedini perpetuum mobile, vjena maina? Na ovom naem uzbibanom dunjaluku vjena je ljubav, naalost je vjena i mrnja, vjeno je raanje kao i smrt, vjena je i strepnja i strah koji se lake podnose ako je ovjek vjernik, a ja, izmeu ostalog, vjerujem kako je svaki ovjek glumac to svjesno ili nesvjesno prti teret svakodnevnih uloga u svom prolaznom ivotu. Nema ivog ovjeka a koji barem dvije maske dnevno na licu ne promjeni, barem onu za po kui, i onu za van. Teatar zapravo vjeto krade mrvice i komadie raznolikih ljudskih sudbina pa ih vjetom rukom pisca i redatelja, uz pomo glumaca, pred svima nama mukotrpno sastavlja, inei neki irealan mozaik likova koje kao da prepoznajemo odnekud iz skrivenog sna, i koji govore reenice i misli ba onakve kakve bismo mi rekli - samo kad bismo vjetine, snage i hrabrosti imali! U teatru su skrivene sve nae nikad izreene kletve, sve osvete i mrnje pljuvakom oblijepljene, u teatru su skamarane sve najljepe nae neizgovorene ljubavne rijei! Teatar zato i jeste vjean jer on je jedino istinsko ogledalo nas samih, zato to je to jedino mjesto u kojemu se gospodski sebi podrugujemo, sebe ismijavamo, ali uspijevamo zagrebati i sve one ija imena ni u snu ne usuujemo izgovoriti. Teatar je poput razigranog djeteta kojemu smo mi sami u ake tutnuli grudvu psovki, prijekora i prezira, pa oekujemo da se on njom kao stijenom hitne i pogodi u pendere vlastodraca, koji nae tanune glasove nekako nikako ne uju...

slim kako je to do scenarista i redatelja, njih ima iznimno dobrih, pametnih, talentiranih i originalnih. No, nema novca, a kad je tako onda su ljudi prisiljeni na improvizaciju. Negdanji TV-magazin Nedeljni zabavnik, Vajta i ja smo bili voditelji, dobio je 1984. godine u Bratislavi nagradu Prix Danube za najbolji edukativni djeji tv serijal na svijetu! Eh, treba poten biti, ni Vajta ni ja nismo ba takvi glumci, i nismo ba mi ti koji su za to najzasluniji. Onda je bilo novca, drugaije se radilo, bilo je odgovornih ljudi kojima je bilo stalo do produkcije za djecu. Prije dvije godine cijeli je serijal lijepo uminkan, digitaliziran i ponovo emitiran na TV BiH. No, moram kazati ono to se u javnosti zapravo malo, odnosno nikako ne zna: nakon dvije godine emitiranja Vajtu i mene su pozvali u redakciju Djejeg programa i rekli su nam kako je serijal iznimno dobar, ali kako ima pritubi jer emisiju za djecu iz cijele Jugoslavije vode dva muslimana!? Onda su ponudili da se nas dva dogovorimo i jedan iz emisije istupi. Naravno da nismo htjeli, pa su mjesto nas jednu godinu dana emisiju vodili izvrsni i puno, puno bolji glumci od nas, Zijah Sokolovi i Slavko timac. No djeca su se ve bila navikla na nas dvojicu pa je emisija dosta brzo ugaena. Tada sam se sjetio nekog svog prvog bukvara, ili itanke, na prvom listu odmah na poetku je velikim slovima, uz nekakve crtee, ba ovako pisalo: Asim ima aov, Aco ita knjigu. Valjda su neki mislili kako smo nas dvojica dva Asima za dva aova A dananji program je sraman i katastrofalan. Djeca ne zasluuju imati emisije u kojima se samo kliberi i budalee, a iz kojih se nita ne moe nauiti. Zbog naina na koji se sada odnosimo prema djeci, svi emo, naalost, ispatati. Kakva je danas Vaa dramskospisateljska imaginacija? Jeste

li je ouvali, jeste li se umorili? Piete li ili samo mislite drame? Rijetko se koji dan potrefi, a da ja na hartiju neto ne zapiem. Nekoliko sam godina radio na pripovijetkama koje sam upravo okonao. Prole godine po ideji Faruka Sokolovia sam ispisao scenarij za 13 nastavaka humoristinog TV-serijala Foliranti, kojeg je Sokolovi s izvrsnim glumcima realizirao i prikazan je, a moda nastavak bude idue godine. Ove sam godine ispisao nekoliko kratkih igrokaza za djecu. Poeo sam raditi na scenariju za film o bijelom krilatom zmaju skrivenom u brdima Bosne. Tri scenarija za igrane filmove Konzerve, Bijeli konvoj za Bosnu, Dubrovake grlice i ostale ptice, ekaju u koloni za snimanje. Zajedno sa Safetom Plakalom poeo sam ispisivati stranice tv serije. Ja piem i ja bih pisao, jer ja volim pisati i nita drugo i ne umijem raditi. Ja imam zanat koji se zove slovocrta snova. Pisac. To je jedino umijee i zanimanje za kojega ne moe ni na jednom fakultetu na svijetu diplomu dobiti. Moe nauiti svirati, crtati, glumiti, praviti rakete i graditi zidove i mostove, ma ni od koga ne moe nauiti pisati. S time se rodi. I na ovaj dunjaluk s perom doe jer si iznjedren da pie i biljei. Nita je ne moram, i ni za to se ne pripremam, meni moje rijei i meni moje reenice preko moga praga uu, i meni je moj zadatak da ih proberem, porihtam i u nekom redu ostavim onima koji bi ih htjeli nekada iitati. Nisam se ni od ega umorio jer se istom uim velika slova pisati! U kojoj je mjeri zadnji rat utjecao na Vae stvaralatvo? Prije rata ja sam o ratu pisao i na nadolazei kijamet upozoravao. Imao sam, kao kolumnist u iznimno itanom listu AS iz Sarajeva, svoju rubriku koja je rat predskazivala. I moji crni Hadumii i moj

BEHAR107

49

PORTRET DRAMSKOG PISCA: Rusmir Agaevi

militaristiki Picnic vritali su protiv rata. Poslije rata nisam ni rijei o ratu pisao. Dodue u Cokulama, predstavi koju je izveo Sarajevski ratni teatar ima tankoutna i tuna sjena rata nadvijena nad intimnom dramom dva brata, ali o ratu snage nisam imao pisati , dao Bog da se vie nikad i nikome ne desi ono to se svima nama deavalo, i ljudima i neljudima Bili ste zastupnik SDP-a u Parlamentu BiH. Kakva je bila atmosfera pred rat? to je odredilo Va egzil u Hrvatsku? Kao narodni poslanik, kao lan Parlamenta BiH i u njemu stalno zaposlen, leao sam pred njegovom zgradom dok su po nama nasumice pucali snajperisti iz oblinjeg Holiday- Inna, a ja jo nisam vjerovao da je rat! Bio sam predsjednik regionalnog odbora SDP, to je 12 gradova u srednjoj Bosni, i nekoliko dana prije rata nama je iz naeg SDP Predsjednitva stigla pismena naredba da svo oruje koje smo imali kao nae, SDP vlasnitvo, to prije vratimo u Sarajevo, pa e ono biti vraeno u magazine Teritorijalne odbrane. Mi smo sami sebe razoruavali!? Ili smo bili budale, ili smo stvarno bili tako glupi i naivni. Ili smo bili u udnovatoj trgovini rasprodani. I sad mislim kako je to sve istina, sve etvero to sam rekao Zapravo, o ratu ne bih vie govorio, jer je toliko toga kazano, i postoji barem stotinu istina istinitijih od svake istine, pa je zdravije u ive rane ivu sol ne dodavati. A ja sam u Hrvatsku otiao odmah nakon rata, trbuhom za kruhom. Kao i mnogi drugi, ostao sam kao brabonjak na kii. Od pisanja, od reiranja i od pozorita nisam mogao ivjeti. Pokuavao jesam, ali nije ilo, tu i tamo neka predstavica, tu i tamo neki kratki film, ma ja nisam nikome mukta bio i od sadake nisam nauio ivjeti. Uputio sam se u Hrvatsku, javio na neke natjeaje, poeo raditi s djecom, prvo u

Vinkovcima, pa zajedno s pokojnim Tomislavom Geliem napravio Kotrljajui teatar u Trogiru i odigrao preko 200 predstava za djecu, pa onda sam poeo malo po malo raditi i voditi Dramsku radionicu u SOS Djejem selu Lekenik, kao vanjski suradnik, i eto, vie od 15 godina sam ovjek koji poteno radi i poteno ivi od onoga to zna i umije. Niti sam ja iz Travnika, niti je Travnik iz mene iselio. Nedeljom kafu pijem na terasi ije su oi prema licu Bosne okrenute, da mi je jedna tea gurabija pa da se hitnem, mogao bih je do granice dobaciti, jer u srcu Turopolja ivim, nekih pola sata vonje do Une. Ponekad mi se uini kako su mene snale i stigle moje rijei to ih je upjevao Ranko Boban, a otpjevao, evo prije 30 godina Seid Memi: doli smo iz daljine, tiho je svitala zora, ovde emo raditi sine, radit jer ivjet se mora, otac je digao ruku, gledao me teko i sjetno, pokazao mi more i luku, i prolo je djetinjstvo sretno opija me ovo more, kao nekad miris trave rosne, al i sad, i sad esto sjetim, sjetim se Bosne... U kojoj je mjeri Vaa drama Cokule poetika apsurda?

Djeca, mali glumci Malog kazalita bajki , nakon premijere, s redateljem Rusmirom Agaeviem, te njegovom suprugom Mirjanom, koja je scenograf i kostimograf predstave.

Nikad ni u jedno doba vie pisaca, a manje slova ispisanih. Neki su sami sebe proglasili im su dva pisma dajidi napisali, neke je neka vlast instalirala, a neki pisci i jesu pisci samo to to ne znaju. A i ja sam tu negdje! Samo to sam ja davno skontao, pisanje je zanimanje, pisanje je fini zanat a ne nekakva titula i poast. Eh, kako mi ne ivimo u dravama u kojima napie dramu, knjigu, zbirku ili serijal, pa se za tebe tvoja drava pobrine, onda se mora sam za sebe snai i raditi ono to zna. A ja znam pisati.

50

PORTRET DRAMSKOG PISCA: Rusmir Agaevi

Distribucija nagomilanih i stupidnih viceva o glupim Mujama, Suljama, Hasama i Fatama


Slaete li se s Tremal Naykom koji u pogovoru Vae knjige etiri teatarska komada pie da ste pretea New Primitivs pokreta? Tremal Nayk je ovjek koji je proitao sve i jedno slovo koje sam do sada ispisao, i uistinu on u predgovoru moje knjige izabranih dramskih komada govori kako je travniko pozorite bila teatarska frakcija, puno suptilnija i originalnija, od one jedino poznate tzv. sarajevske kole tog pokreta. Ali, treba imati na umu da nisam ja travniko pozorite, on pod tim podrazumijeva jedan nain glumakog izraavanja koji je pokuavao biti kao potpuno prirodan, naslonjen na argon arije i raje s ulice. Moj stil pisanja, moj humor je drugaiji od onog tzv. sarajevskog i mi smo se u tome dobro razlikovali. Uvjeren sam kako je taj pokret u poetku bio odgovor tzv. novom valu u Zagrebu i Beogradu i on je bio oitiji u nadmetanju rokerskih skupina. Kasnije se, po mom miljenju, sam od sebe uruio jer se zasnivao na improvizaciji, a meni se nije sviao jer se u jednom dijelu poeo prostituirati distribucijom nagomilanih i stupidnih viceva o glupim Mujama, Suljama, Hasama i Fatama, po kojima su nas poeli kao prepoznavati i oekivati da se prema njihovom uzorku i matrici vazda i svagdje tako ponaamo.
Nekad se poelim, pa sam svoje hartije razlistam i tabirim, bez srkleta, bez rijei i pokreta. I kad god Cokule iitam, ja se sam sebi zaibretim. To ja nisam napisao, to je meni u mom snu dolo i samo sam zapisivao onako kako su se slova prema meni kotrljala. To je drama za koju mislim kako je najbolja od svih onih pod koje sam ime i prezime svoje ostavio. Ne bih znao na kantaru odrediti mjeru je li ona poetika apsurda, ali sam siguran kako e ona svoje mjesto u sehari nae knjievnosti nai. Kakva je recepcija Vaeg rada i djela na hrvatskoj kazalinoj sceni? Iskreno govorei, na hrvatsku kazalinu scenu ja se nisam pokuao ni uuljati, ni progurati sa svojim dosadanjim dramskim uradcima. Mislim kako e moje komedije nai svoje mjesto, a o meni kao o piscu, i kao o ovjeku koji se bake teatrom, dovoljno znaju oni koji se teatrom bave. Za sad iznimne rezultate imam u radu s djecom. Siguran sam kako e doi vrijeme, aikovanja su poela, pa u i na velikim scenama biti igran, jer na ovim prostorima nema puno dramBEHAR107

Nisu li Vama glumci koji vole raditi za mobilne operatere gotovo doli glave u vrijeme rata. Nema u mom srcu nikakve hilne za sve one to su me namjerno ili nenamjerno iz daljine zapiavali i zapljuvavali. Okrenuo se u neka doba vjetar pa im se to sve u lice vratilo. Davno sam ja svakome halalio i s mnogima od njih za hastal sjeo i ruku pruio. Ne stiglo njih nikad ono to je obitelj moju stizalo zbog njihovih neutemeljenih oblagivanja i izmiljenih pria. Bogu hvala pa iza svakog insana ostaju tragovi po kojima se moe uvijek utvrditi je li samo snijeg i rosu gazio, ili je ponekad i u utak zagazio. Kako funkcionira Vae Malo kazalite bajki SOS djejeg sela Lekenik. S obzirom na humanu Vau predanost i odanost umjetnikom zanatu i senzibilnost spram djece, s obzirom na uspjeh koji ste postigli, nije li to Va dramski come back? S druge strane neki zlonamjernik bi Va plemeniti rad s djecom, koji je poluio i primjetan uspjeh, mogao nazvati nazadovanjem u karijeri, budui da Vas komotno moemo zamisliti kao dramaturga jedne Gavelle ili bilo kojeg drugog veeg kazalita u Hrvatskoj ili BiH. A ma, ja bih sebe komotno mogao zamisliti i kao predsjednika neke drave, ali su male anse da u takvu priliku doem! Moda ja nisam u pravu, ali pisac zapravo nema neku svoju karijeru, on ili pie ili ne pie, ili je dobar, ili nije. Ili je njegov vakat, ili nije. Izaite danas u bilo koje mjesto na bilo koju ulicu pa zaviite: pisaaac!? Eto ete vidjeti kako e se barem dvojica okrenuti. Nikad ni u jedno doba vie pisaca, a manje slova ispisanih. Neki su sami sebe proglasili im su dva pisma dajidi napisali, neke je neka vlast instalirala, a neki pisci i jesu pisci samo to to ne znaju. A i ja sam tu negdje! Samo to sam ja davno

skih pisaca, a i da ih ima, nisu puno bolji od mene. Da li bi pristali reirati ili glumiti u TV-reklami nekog mobilnog operatera i glumiti priglupog Bosanca ili Hercegovca, Muju i Hasu iz vica? Nije li na sceni itav niz predrasuda i pogrenih slika o Vaem narodu? Smatrate li da su one namjerne? Ma, ovako, iz prve govorei, sada ne bih igrao u nekoj reklami nekog retardinja iz viceva o Muji i Sulji, ne bih igrao jer imam od ega ivjeti. Ali kada ne bih imao za kruh, sol i vodu, nisam siguran to bi bilo. Opet u kazati: naa se drava prema naim glumcima, prema naim piscima, prema naim umjetnicima ponaa kao prema fukari a ne kao prema gospodi. Jao onoj dravi koja svoje umjetnike tako tretira! Jednog e se dana sama u sebe skentrati , jer drava bez svojih umjetnika jeste drvo bez korijena, kua bez temelja, rijeka bez korita I na Vae pitanje o namjeri: da, ja mislim i ja tvrdim kako se predrasude o nama stvaraju na temelju pogrenih slika, namjerno i sustavno. Naalost i mnogi od nas suuesnici su u tim nedobrim poslovima.

51

PORTRET DRAMSKOG PISCA: Rusmir Agaevi

skontao, pisanje je zanimanje, pisanje je fini zanat a ne nekakva titula i poast. Eh, kako mi ne ivimo u dravama u kojima napie dramu, knjigu, zbirku ili serijal, pa se za tebe tvoja drava pobrine, onda se mora sam za sebe snai i raditi ono to zna. A ja znam pisati. I od toga ivim, iskljuivo od pisanja i reiranja predstava koje napiem. I ja sam ba pravi pravcati pisac - sve to napiem to se i izvede, ali ba sve. I to e meni vie? Dodue, ponajvie sad radim s djecom, utemeljio sam Malo kazalite bajki pri SOS Djejem selu Lekenik, svaka dva-tri mjeseca neto napiem, i svaka dva-tri mjeseca bude predstavica. Uim djecu da budu mali i dobri ljudi, da vole teatar i umjetnost , s njima putujem i gostujemo na raznim festivalima, evo smo prije par mjeseci bili na Meunarodnom festivalu dramskog stvaralatva ibenik, a ne moe ba tamo zaigrati onaj to to svojom iznimnom predstavom zasluio nije. Nakon tog smo igrali i u Puli, na Bejahadu, susretima idovske kulturne scene. Glumci s kojima radim, djeca , igraju sad i u filmu o egrtu Hlapiu koji se upravo snima, po mom scenariju HTV je s njima snimila i kratki tv film Ana i njena braa, u kojemu sami sebe igraju Imam za taj posao plaho fini dom, i bau s rodama, ljivama i jabukama, i svaki mjesec na vakat kapne naknada, potena, za moj poten

rad. Ma stignem ja i u Bosni s djecom i mladima raditi. Eto sam ove godine u Banja Luci s Malim plesnim teatrom uradio svoj tekst, pa u Zenici s mladim srednjokolcima i studentima pri Tranzit Tropik teatru uradio dva svoja teksta. Prije toga sam i u Travniku s djecom predstavu napravio, a prije toga u Bihau tekst Mirsada atia uperka, a prije toga s djecom u Novoj Biloj, a prije toga Evo brate, vragu malo to sam sve u zadnjih godina radio i radim! Nema me u nekim velikim projektima, ali susreem ja i svoje kolege od kojih su mnogi u velikim projektima, a kad s njima sjedne, nemaju oni ni za male, a kamo li velike porcije evapa. Meni dosta, kap po kap natapa. Nit sam na propuhu da me vjetar ubije, nit sam na suncu da me vrelinom oee, nit sam u vodi da boletinu fasujem, nego onako, onako, po malo. A i to je za ive ljude, jel tako? Od kuda ideja da napiete zbirku pria pod naslovom Snovoprie o Sefardima i Akenazima travnikim? Za jednu od pria, koju objavljujemo u ovom broju Behara, dobili ste i nagradu Bejahad. Prie su bajkovite, poetske, ali ini se da imaju potku u historijskim vremenima kada su Bosanci, bez obzira na vjeru i naciju, ivjeli u dobrim komijskim odnosima. Baka drame, baka pripovijetke! Jedno je jedna, a drugo je druga polovica karpuze to je srcem u grudima zovemo. Dugo sam ja, dosta dugo nosio u sebi prie o Sefardima i Akenazima

travnikim. Pa kad sam poeo pisati iz mene je to kao smola iz raspukle kore drveta sporo u malim curcima curilo. Sve dok se nije nakapalo u dvanaest fantazmagorinih pripovijetki. Da, lijepo sto te rekli to su zapravo bajke zaogrnute u fine poetske haljinke, koje e sigurno svakog onoga koji se odluiti na itanje ostaviti zauenim. Jer, ne govore one samo o Sefardima i Akenazima, nego svjedoe i o Bonjacima, Hrvatima i Srbima to su Bosnu vazda kao svoju doivljavali i o svojim se prijateljima i komijama uvijek brinuli. Neobine su to snovoprie iz kojih se itekako moe puno toga spoznati. One bi se morale u lektirama nai, i one bi trebale i svaku kuu preko praga ui, jer to je literatura koja se ne ispisuje svaki dan i u svakoj prilici. Eto se zbirka jo nije izmeu korica svojih ni uukala, a za nju golemi interes vlada pa se nadam kako e se to prije u rukama mnogih nai. Ma, opet bih rekao, ako se i ne nae, ja sam sebe ispunio i odrao zadau to je meni dana i namijenjena im je mene pero moje zapalo i hartija me moja na kapiji roenja doekala. Ja se zovem, i zvat u se i dalje - Rusmir Agaevi, slovocrta snova. I, dozvolite mi, lijepo Vas molim, da na kraju ovo kaem: iznimna mi je ast, gord sam i ponosan to sam skromnim svojim radovima zasluio prostor u asnom i iznimnom asopisu Behar. Hvala Vama i potovanoj Vaoj redakciji to golem i krasan trud ulaete zbog kojega je mnogim Bonjacima u Hrvatskoj ugodnije i ljepe ivjeti.

Ja sam nekako inficiran piscima s naih balkanskih prostora, za koje smatram kako jesu veliki svjetski dramski pisci, kao Nedad Ibriimovi, Abdulah Sidran, Ivo Brean, Branislav Nui i Duan Kovaevi... Svaki su od njih golemiji od najgolemije planine, samo ih mi zbog njihove blizine ne razaznajemo, i zbog naeg nerazumijevanja ne prepoznajemo. 52

PORTRET DRAMSKOG PISCA: Rusmir Agaevi

Predstava Ilhamija

S manifestacije Svjetski dan kazalita, u Malom kazalitu bajki, SOS Djejeg sela Lekenik

BEHAR107

53

PORTRET DRAMSKOG PISCA: Rusmir Agaevi

Rusmir Agaevi

URI, EZRA I MAZALTA


Nagrada Bejahad 2012. za najbolju priu na idovsku temu
Siromani ljudi imaju najljepe snove. U njima se kruh pee u poretu, mirii zrelim itom po kojem se propinje drjebad i ima tvrdu ispucalu koru kao dlan estitih oeva. I u njima se kajmak na skuhanom mlijeku uvijek pui, ut i tako tvrd da po njemu vrabac moe gaziti. I u njima su tepsije pune krupnog pirina na maslu s debelom kokoi. I duboki tanjur guste orbe s velikom kaikom. I mala asa sluzavog pekmeza od ljiva neoguljenih. I barem fildan slatkog erbeta. Uri i Mazalta bili su siromani kao vjeverice na snijegu. Kao poljski mievi u gradu, kao jeevi u kamenolomu. ak nisu ni prezime imali. Bili su kao noktima izrezbaren par od prepeenog staklenog eera. Ona je bila njena poput badem- grane i imala je crne usne kao krv na zrnu soli. Goludrav i krakat kao da se na zvijezde porezao Uri je imao purpurni osmijeh koji mu nije nikada skliznuo s lica izbrazdanog eravicama sunca, solju snjegova, znojem voda mrzlih i otkosima vjetrova dalekih. Njeni su tabani bili zeleni od korijenja trava. Kao da je satkana od srebra i pepela, ogrnuta baldahinom tuge i grimizom patnje, prtila je ivotnu stazu zauvijek se drei za ruku sina Ezre. Umjesto oiju imala je dva crna pendera prema svemiru due okrenuta. Bila je slijepa i mogla je samo gledati svijet skriven u svome tijelu... Te godine, s neba su padali sirotinjski krumpiri i kotunjavi orasi. Vrijeme se sporo cijedilo kroz poderane jastuke jeseni kojoj su se najljepe haljine otrcale pa je kao prosjakinja lutala siromanom dolinom. Sjetne su se pjesme raspukle, a ispod streha neba do modre koe obnaeni, uureni su vrapci kljuckali blijedu mjeseinu. Kroz mahale su mravi ljudi oima svijetlili. Nije se nigdje uo grgolj djece, ni jek saza, ni kikot zurle, ni kaalj doboa. Dok je nebo mrcalo u osvit jedne krte crvene zore i mjesec se mrvio u sedef prah bjeei pred zakotrljanim narom sunca, na kaldrmi kod vezirskih arenih turbeta osvanuli su Uri, Ezra i Mazalta. Kao da je din nebeski s oblaka na svom dlanu oprezno spustio akijom istesane djeje igrake na kaldrmu, i poredao ih upravo onako kako e ih Travniani godinama u neraskidivoj koloni viati. Naprijed su ila povelika drvena kockasta kolica, s dva toka, u kojima su bile dvije limene, s poklopcem, kante za sladoled, njih je gurao otac. Iza je iao Ezra drei se za njegov talit, pored njega je koraala mati uvajui se lijevom rukom za njegovu desnu, a iza nje na tankom lancu lijeno se gibala bijela krava, malo manja od koze a malo vea od zeca. Da nije uvao za prste Mazaltu, Ezra bi kao mjehur svjetlucave sapunice odletio u gole kronje tunih lipa s prvim fijukom vjetra. Kao i Uri drao je kapu na glavi, a ispod neeg to je nalikovalo kaputiu i njemu je virio opasani molitveni al. Imao je osmijeh goluba s Kahvice kojim je poklopio sve oblinje krovove. Mogao bi sliiti na svakog desetogodinjaka da nije bio potpuno proziran kao kapljica zimske kie. Od suncocvata ili od sjena mjeseca, Uri i Mazalta su bili boje male karamele, i kroz njih se nejasno vidio krvotok i labirint ila i hrskavica. Ezra je disao u opni suneve bjeloonice. Kada na sebi ne bi imao svoje haljinke, moglo bi mu se vidjeti razigrano maleno srce i plua u obliku poljskog leptira i krv koja trkara poput tankih konia planinskog potoka. Iznad njihovih glava lebdio je roj pitomih pela, pratile su ih u stopu i ulijetale u kolica gdje im je bila smjetena konica u kojoj su polagale med. Od njega, od mlijeka bijele kravice,od pjene smrznutog snijega, ledenica, komadia ljenjaka, oraha i suhog voa pravili su najukusniji sladoled i tako s mukom popola preivljavali. Bili su sretni kao djeca kad se kupaju u teknu s toplom vodom. Uri je imao Mazaltu, ona njega, njih dvoje Ezru, sve troje kravicu, pele i kolica na guranje koja su im bila pokretna kua i epenak plave farbe. Sve su imali, sve, osim velike limene grabilice za sladoled kojeg su vadili drvenom kutlaom i sanjali kako e jednog dana imati onu pravu, blistavu i krasnu kojom e o kantice s ponosom lupkati. Od prvog jutra ukazivanja smjerno su ugazili u otvorena srca svih Travniana. Uvijek su se pojavljivali nekako oko ikindije, kao laganim vjetrom noeni, lebdili su sredinom ulice iz Gornje u Donju ariju, pa onda svim mahalama i strmim uliicama, sve do jacije kada bi ih prvi mrak krilima zagrlio i od radoznalih oiju skrio. Nisu glasno govorili, nisu galamili, nisu nita traili, nisu ak ni sladoled nudili. Ako ih ljudi zaustave, i zaustavili su ih, ako kupe, i kupili su. Davali su na veresiju, mintali se za jaja, krumpir, lepinje, sol, zejtin, orahe. Zimi su bili ogrnuti jorganima a ljeti arafima osmijeha protkanih krpicama smirenosti najiskrenijih vjernika. Gdje god prou, za njima su mirisali tragovi dobrote. Ljudi su ih voljeli sretati na svom putu, dodirivali su se smijekom. Ni najea paad u zamandaljenim

avlijama nije na njih lajala. ak su ih i zijanerasta djeca, spremna na svakojake marifetluke i muafere, pristojno pozdravljala i rukama dodirivala Ezrine ispruene prste prema njima. S proljea i jeseni brali su vrisinje, maline, jagode, kupine, ljenjake i divlje orahe. Negdje su ih na suncu i vjetru suili. S Vlaia, iz planinskih dubokih pilja, seljaci su na konjima snosili mesarima krilje leda, pa bi onda i Uri od njih dobivao tamam koliko mu treba za dvije kante sladoleda. Zimi je bilo lake jer su brali lijepi isti snijeg i razbeharale ledenice po usnama Hendeka i Dokuza gdje hladni potoci umno teku nizgrlice. im se petkom prvi sumrak pone s nebesa sputati, vukui za sobom na mrkim kanafama goleme jastuke mraka, Uri bi svijeu zapalio. Baruh Ata Adonaj Eloenu Meleha - olam aer kideanu bemicvotav vecivanu leadlik ner el abat. Blagoslovljen si Ti Gospode Boe na Kralju svijeta ... Tako bi se sve troje pomolili, smjerno umoili koricu kruha u sol i radost abata, pojeli po jaje skuhano u ljuskama crvenog luka i uivali u svakoj mrvici i kapi svojih ivota. Siromani ljudi najsranije u Boga vjeruju i znaju priati najljepe prie. Mazaltin glas bio je poput guguta grlice. Ezra i Uri sklopili bi oi i u sebi gledali kako odmotava klupko krasnih rjei. Vidjeli su pokoene poljane Moaba i kako po njima bosonoga Ruta iz Betlehema, prabaka kralja Davida, skuplja mrvice ita i kako gladna i edna na teakom putu upoznaje vlastelina Boaza iz roda Elimeleka. to su god dani bili jadniji i emerniji, Mazaltina je pria o Ruti bila sve sjajnija i raskonija... Godina 1900. zamijesila je nekoliko neobinih dogaaja, ali niti jedan se nije upamtio kao onaj o kojemu su se tako dugo ispod glasa u ariji, i po cijeloj Bosni razvlaile prie kao slatki konci fine etenije. Iz nekog razloga, to ljeto, nahorozile se i nameile slube austrougarske vlasti na domae ljudstvo muslimansko. Kotarski predstojnik Bela plemeniti Mari, potpomognut okrunim predstojnikom Mihael Rukavinom, andarmerijskim ritmajsterom Kokoteviem i policijskim nadstraarom Babiem, pozovu u Belediju, gradsku opinu, Ahmedbega Hafizadia, Hamdibega Hasanpaia i Dervibega Miralempaia pa im s nogu nabroje to uskoro smiju, a to ne smiju raditi. Kako se za desetak dana trebala obiljeiti dvadesetpetogodinjica vladanja Osmanskom carevinom Sultana Abdul Hamid Hana drugog, Kalife svih muslimana, smije se u Travniku u damiji odrati skup, ne smiju na njoj biti kandilji upaljeni, ne smiju se nigdje zeleni barjaci isukati i ni na jednu kuu razviti, ne smiju se nigdje ljudi osim u damiji okupljati i ne smiju se nigdje nikakvim svjetlima i iluminacijama ovom dogaaju poast odavati. Svaka je carska naredba tea od najteeg givikta, a jo je tea sila njena.

54

PORTRET DRAMSKOG PISCA: Rusmir Agaevi

Udari isti dan nekakav inat i orluk u Jusuf agu Tasmiiju to je drao brijanicu i kafediju Ibrahima Sarajlia, pa odmah uveer rasvijetlie to su god mogli jae one svoje radnjice. Ujutro ih vlasti za primjer i opomenu drugima u hapsanu privedoe, utrnue svjetla pa dravnim muhurima zapeatie njihov posao. Kad i taj dan slavlja izbi, u damiji Sulejmaniji dova se klanjala u mraku. Oko nje je pet smrknutih andarmerijskih patrola ualo kao jata gladnih gavranova zlobe. I, onda se zamrsi mosur udnovate prie, za koju nije bila pripremljena ni takva birokratska i sa svim dokumentima oboruana Carevina. Sredinom Wirtembergove ulice tandrui su stigla kolica, uz njih Uri, Ezra, Mazalta, kravica i pele. Stali su izmeu damije i itarnice. Taj njihov kotrljajui plavi epenak bio je nakien upaljenim fenjerima i svijeama u lampionima, pa se inilo kako se s nebesa spustila svjetlucava koija poput kristalnog svemirskog lustera, prema kojemu su kao mravi bezglasno pristizali vjernici iz damije i okolnih kua. Zamirisale su divlje jagode u snjenoj kremi smrznutog mlijeka i planinskog leda iz dubokih pilja koji se uo korijenjem smra i borova. Nadstraar i ritmajster su se ustrali kao dva hrka u kavezu, a andari se zbunjeno ushodali kao ovnovi u tjesnom toru. Slijepa Mazalta, providni Ezra i nasmijeeni Uri, smjerni i mirni sefardi, samo su u modroj tiini prodavali svoj sladoled. Ljudi su se skupljali oko kolica svijetlei oima punim suzicama prkosa. Pruali su svoje lonie i fildane u kojima su dobijali porcije slatkih eravica zvijezda koje su cijeli taj prostor osvjetljavale. Patrole nisu imale naredbu svijet rastjeravati ako neto pazari. Ali, ve sutradan imali su sve hartije da privedu Urija i zabrane mu njegov sladoledarski posao, i to zauvijek zbog mogueg izbijanja smrtonosne epidemije u cijelom kotaru pa i ire. Ova je pria zajahala vjetar pa zaas obigrala siromani grad prebogat namom, prkosom i dostojanstvom. Ni Travnik no es mas menimo lugar, to bi rekli domai idovi, nije ni Travnik najmanje mjesto, pa se u dan dva dosjetie, i zajedno s ostalim arijskim gazdama i trgovcima zakotrljae grumen najfinije ljudske panje i potovanja prema Uriju, Ezri i Mazalti. Oni su se i nadalje svaki dan pojavljivali na ulici sa svojim kolicima. Sladoled nisu smjeli prodavati, ali su se mogli zaustavljati ispred duana, ljudikati i izmjenjivati rijei i pozdrave s vlasnicima. Kao da od njih kupuju, ovi su im davali sitnu gibiru, hranu za par dana, a Uri je sve to paljivo zapisivao u mali tefter, jer nije elio sadaku i milost, nego je iskreno vjerovao kako e jednog dana biti bogat, i svakom e ovjeku vratiti ono to je od njega dobio. U najveem siromatvu njih troje nikad nisu bili imuniji. Trgovci Muharemaga Lisica, ajni Alija, Dautovi Hafiz i Muli Salko davali su im grah, pirin i krumpir, BEHAR107

Eva Danon, Ida Blau, Moise Konfort i David Pinto opremali su ih solju, eerom i maslom. Od Juraja Budimirevia imali su sira koliko im dua trai, od brata mu Mate kiselog i slatkog mlijeka, od Stjepana Dejanovia vazda frikog kruha, a od Sime avia ita za deset kokoki to su ih dobili od Dervibega Miralempaia i deset patki od Hamdibega Hasanpaia. Dva meketava jareta i trbuastu sansku kozu na poklon im je dao Ahmedbeg Hafizadi, a u razigrane ljivike to su opasavali tvornicu ibica u izgradnji, u malu kuicu koju su koristili straari , smjestio ih je i na koritenje im pruio Isak Salom kojega su oni zvali Aba. Ba se nekako arija raskrilila svom svojom dobrotom i prigrlila Urija, Ezru i Mazaltu koji su se proarali sjenama tuge i srama to nita ne rade, a imaju svega to im treba, pa su svoje izlaske na ulicu prorijedili i za par mjeseci sveli na pojavljivanje iskljuivo ponedjeljkom. Istetovirani bolom svoje nemoi , srca su svezali za molitve i providnim krvotokom gurali su strepnju sirotinjske neugode i sjetu toplih sjeanja na ono dirljivo vrijeme finih mirisa kada su dlanovima mogli sebi svoju sol, svoje jaje i svoj kruh zaraditi. Kad neku vlast, a pogotovo carsku, ugrize makar zubom starog mrava, ili neugodno dodirne snagom leptirove ljutnje, ona dravno pero u dravnu tintu umoi, krasnopisom zabiljei i u duboke mudre arhive uredno sloi, pa kad im zatreba, sve to lijepo iskopa i inovniki zajedljivo prema paragrafima protumai. Tako se kotarski predstojnik Bela plemeniti M. dosjetio i izdao zvanian ukaz u kojemu pod prijetnjom hapsa i novane globe strogo zabranjuje da na glavnu ulicu izlaze kokoi, patke, guske i bibe ... Sve ovo izazva podsmijeh cijele arije koja je znala na koga se ovaj dekret odnosi, pa vlast nazvae kokojom, a za andarima su po cesti u najveoj guvi djeca, a ponekad i odrasliji hajdukani kokodakali i gakali iz sveg glasa. Jednog abata, ba u najljepem dijelu pripovjedanja kad se sirota Ruta trebala bogato udati i u zlatu, svili i kadifi uivati, Mazalta pregrize rije i proaputa kako je dolo vrijeme. Uri je znao kako je ona u pravu. Carska je izma elikom potkovana i otrom bajunetom izbruena, nekako su joj se na putu nali, ma kuglama sladolednim ne moe ni protiv njenih slova, a kamoli olovnih kuglica puanih. to su god pokuavali biti manji, u oima ljudi bivali su sve vei, smetajui tuinskoj sili koja se nije bojala onih koji neto imaju, jer to to imaju lukavo i na sve naine uvaju, nego se bojala onih koji nita nemaju jer se takvi niega ne boje, i spremni su dunjaluk mijenjati da bar neto imaju... Tog jutra, kliktanje neboptica koje su aikovale s rijekom to je mirisala na mlijeko, vaniliju i borovnice zamijenio je tutanj gromova u hendeku snova koje su na kini drum od suza i sjeanja u malim zaveljajima iznijeli uvijek nasmijeeni Uri, providni Ezra i slijepa Mazalta.

U limene kante sloili su uspomene na sve ono to nikada nisu imali. U glibu gnojnog straha stajala su plava drvena kolica s dva toka. Na njima je cijeli njihov skromni ivot sjedio pognute glave. Usnama su jo jedanput dodirnuli lipe, izvore i svjetlost starog Travnika pa se uputie prema zemljama, obalama i vodama gdje rastu ume u kojima korijenje, stabla i kronje estitu sirotinju svojim sjenama tite i uvaju. Kad se grad probudio, rosnom tiinom umio, pomolio na sve etiri strane i zijevajui kroz pendere provirio, imao je to zbunjenim oima i vidjeti. Na pola ulice, ispred ureda plemenitog Bele M. predstojnika kotarskog, stajala je krava malo manja od koze, a malo vea od zeca, jato od deset koka arenih i gusaka utih, dva krezuba jareta i koza kojoj se oko vrata sjajila duboka rosfraj grabilica za sladoled, a iznad svih njih lebdio je roj truntavih pela. U mesu neba vidjeli su se mukom urezani tragovi tokova. I otisci stopa sitnih pokropljenih patnjom odlaska. Uri, Ezra i Mazalta zauvijek su nestali ne elei dobrim ljudima biti trn u dlanu, kao to su trn u oku onim to nariktavaju kantare pravde i svojim metrima odmjeravaju duinu ivljenja nejakim i nemonim. Bojali su se za njih kao i za sebe. Znali su, kad cokula nepravde u njihovu bau zagazi nee samo njihov jorgovan satrti nego i sve biljke to prema njemu vode. Kao tri kapljice kie na kocki vrele kaldrme, sunce ih je posrkalo i vjetar hitro posuio, pa za njima nikakvi zemaljski tragovi ne ostadoe. Kasnije su neki nesigurno tumaili kako su se oni prezivali Perera. Pria o njima nije dugo trajala jer se iza brda valjao tifus goleme ratne adaje pa se svijet sam o sebi zabavio... Tek kad se s fronta iz Galicije vratio Ibrahim beg Hercegovac, ljudi su se sjetili nestalih sefarda, jer je ovaj kazivao kako ih je vidio u Krakowu na ulici, ba onakve kakvi su i u Travniku bili, i prodavali su sladoled s medom, divljim orasima i ljenjacima. Besposleni su sjeli pa izraunali kako nikako nisu mogli biti isti, jer je barem petnaest godina prolo od njihovog nestanka. Stari i mudri su tvrdili kako je to mogue, jer oni nisu imali stalnu adresu, nisu imali svoj krov i prag, nisu imali svoj sat, i vrijeme ih nije nigdje moglo u njihovim skitnjama pronai i otkucavati im njihovu prolaznost. Stoga su zauvijek ostali takvi. Moda bi u to bilo i najljepe povjerovati. Zato to lijepa rije kojom na kraju pomiluje sve strahove i neugode, ovjeku pomogne da ne zna ono to zna. Jer, neki su ispotiha govorili kako Perere zapravo nikada i nikamo nisu otili. Samo to je lake kazivati kako jesu. To uvijek na ruku ide tuoj sili i vlastitoj savjesti. Ma, jedno je sigurno, nemiran je san onima koji sve znaju, ba kao i onima koji ele da nikad nita ne saznaju. Nepravednom rukom ivot crta neistinita slova, pa uvijek o ovim prvima svi znaju sve, a za nama drugima ostanu samo nejasni tragovi kao za kapljicama bijele nebeske kie...

55

KOLUMNA

zoon politikon
Razgrtanje praine poslije Nevinosti muslimana

Pie: Faris Nani

Ontoloki nesporazum
Nisu, naravno svi zapadnjaci istoga miljenja, pa bi bilo dobro da se muslimani, od sodomiziranja ambasadora i pucanja runim raketnim bacaima po civilnim objektima, obrate ba tima i pokuaju, ali iskreno, kako ih Kuran upuuje, lijepim rijeima, o tome raspraviti i pokuati stvoriti zajedniku platformu borbe protiv ataka na vjeru iji su izdanci karikature ili loi filmovi ili loi romani ili loi muziki spotovi.
sus Krist Superstar kasnih je ezdesetih godina prolog stoljea komponiran kao rock opera, a 1971. godine postavljen kao mjuzikl na Broadwayu u New Yorku. Njegovi autori, Andrew Lloyd Webber i Tim Rice time su zapoeli trend demontae osnovnih kranskih dogmi u formi javne sablazni, propitkujui Isusovu linost metodama psihologije, sugerirajui i njegovo razoarenje svojom misijom, poputanje nagonima tijela te e za popularnou kao Kralj idova. Takoer, osnovna kranska dogma o Isusu kao sinu Bojem dovedena je u pitanje uprizorenim svjedoenjem samog Isusa pred Sanhedrinom, kraljem Herodom i rimskim guvernerom Judeje Poncijem Pilatom. Musical je izazvao proteste irom Zapada, od krana i od idova. idovi su ga proglasili antisemitskim jer je ponovio staru kransku prispodobu o idovima koji su kao rulja traili od Poncija Pilata da Isusa razapne, to je u Srednjem vijeku, a bogme i znatno kasnije u Evropi bila paradigma progona i pogroma idova. U nekim zemljama izvedba je bila zabranjena.

Nova paradigma
To je bio poetak, prvi korak. Javno propagiranje protukranskih dogmi uzelo je maha, u sve vulgarnijim oblicima tokom sljedeih desetljea, uglavnom kroz tzv. rock and roll pokret, njegovu muziku i tekstove, te scenski nastup. Bilo je olieno u nastranim likovima poput amerike grupe Adam Ant ili britanskog Alice Coopera koji su promovirali sotonizam. Nastavljeno je scenskim spektaklima Madonne, pribijene na kriu u donekle razvodnjenoj i artistiki ublaenoj, ali i dalje izrazito ateistikoj verziji kraja osamdesetih, posred spekulantskog ludila na Wall streetu. Demonstracije zbog uvreda Isusa Krista, kranstva i krana, dodue sve tie i medijima nezanimljivije i dalje su trajale, irom kranskoga svijeta, ali bez ikakva rezultata. Zabrana je bilo sve manje, na koncu su i prestale. U meuvremenu dolo je doba digitalnih komunikacija, javnog interneta, mobilne telefonije i ope adikcije drutva, posebno mladih za proizvodima digitalnih medija. Granice su izblijedjele, gotovo su izbrisane,

sve je postalo doputeno, u ime slobode i prava da se bira zlo, da se oboava starozavjetni Shatan, novozavjetni Satana, odnosno kuranski ejtan. Pravo na nesankcioniranu uvredu na Zapadu i irom njegovih bivih kolonija, posebno onih duhovnih, postalo je sakrosantno, sveto, ba poput uenja, a posebno Uitelja koje je vrijealo. Sloboda govora i izraavanja apsolutizirana je preko granica odgovornosti. Jer kada se slijedi ejtana, tu Bog smeta. Vjera je svedena na religiju, bolje reeno samo na neke demonstrativne oblike puke pobonosti, posebno one koji su se mogli komercijalizirati. Vrata ope agresije na sve religije bila su otvorena. Promijenjena je paradigma. Stoga ne treba uditi da se posljednjih godina intenzivirala kampanja protiv islamskih vrednota, a jo manje treba uditi da reakcija, posebno nasilna na te uvrede, zapadnjake, koji su sve manje krani, zapanjuje i zbunjuje. Oni, naime, doista vjeruju da je takvo to, ne samo doputeno, ve i pohvalno jer brani pravo na slobodu govora i miljenja, ustolieno kao

56

KOLUMNA

tekovina Prosvjetiteljstva koje je i zapoelo Voltaireovim parsiflaama o Muhammedu a.s. kao alegorijama na kransku, prvenstveno crkvenu dogmatinost. Alijenacija od kranstva, a time i od poslanika posve je logian slijed, pa onda i nikakva uvreda poslanicima nije neprispodobiva izborenoj slobodi. Oni vjeruju da je i uvreda manje zlo od ogranienja prava na govor, u ovom sluaju na izrugivanje. Oni, takoer ne shvaaju kako izokretanje istine, a o tome se zapravo radi, o laganju o ivotu i djelu Poslanikovom, izaziva bijesne reakcije jer su posvetili drugu vrijednost onu o pravu na la ako slui u viu svrhu apsolutnu slobodu ovjekovu. Tu smo negdje kod sutine ontolokog nesporazuma veine muslimana i manjine, ali jako agresivne i medijski prisutne, zapadnjaka koje je ve neodgovorno nazivati kranima. Prosvjetiteljskim tekovinama saturiran Zapad vjeruje kako je ovjek mjera svega i aspolutno slobodan, rastereen Bojeg utjecaja. Bog po Aristotelu ionako nije nita vie od prvog pokretaa i pasivnog promatraa, a po Newtonu tek tvorca entropinog Svemira koji se mora, s vremena na vrijeme, navijati kako bi funkcionirao. Muslimani, pak, vjeruju kako je Bog mjera svemu, a on je savren tvorac neentropinog svemira, a Poslanik je prenositelj i autohtoni tuma Rijei, pa je time, uvreda Poslanika i uvreda Boga, to je nedopustivo, protuprirodno i kanjivo. Nisu, naravno svi zapadnjaci istoga miljenja, pa bi bilo dobro da se muslima-

ni, od sodomiziranja ambasadora i pucanja runim raketnim bacaima po civilnim objektima, obrate ba tima i pokuaju, ali iskreno, kako ih Kuran upuuje, lijepim rijeima, o tome raspraviti i pokuati stvoriti zajedniku platformu borbe protiv ataka na vjeru iji su izdanci karikature ili loi filmovi ili loi romani ili loi muziki spotovi. Umjesto primitivne, nasilne i nikome razumljive borbe protiv cijeloga svijeta koji proizvodi ili barem tolerira uvrede i poniavanja, trebalo bi pokrenuti intelektualnu borbu protiv naina miljenja i za nju dobiti podrku pravih krana, koji su zabrinuti kamo vodi nepostojea apsolutna sloboda. Uostalom, nisu li mnogi predstavnici katolikog klera i u Hrvatskoj javno izrazili slaganje s muslimanskim protestima jer oni svjedoe o snazi njihove vjere i spremnosti na obranu naela. Kako ree Mustafa ef. Ceri, pozivajui se na moskovskog rabina koji mu je rekao da bi svijet u posljednja dva stoljea postao ateistiki da nije bilo muslimana. Sljedbenici knjige odaju priznanje muslimanima za uvanje vjere. Zar nije logino odmaknuti se od glupih poopenja i izjednaavanja svih kafira i nemuslimana, dravnih politika sa stavovima vjerskih zajednica i traiti srodne due koje dijele vjeru u Jedinog Boga. No, tada treba sluati, a ne samo govoriti, tada treba biti spreman uti i ono to nije ugodno. Jesu li muslimani iz nemuslimanskih ustiju spremni uti da su uglavnom nerazvijeni, da su im gradovi prljavi i zaputeni, da im je previe naroda

jedva pismeno. Sve to sasuo im je Alija Izetbegovi na jednom zasjedanju Organizacije islamske konferencije poslije pokuaja istrebljenja Bonjaka. Iako su mrmorili, tu intermuslimansku kritiku bili su spremni progutati, neki ak i prihvatiti te neto i uiniti. Nije, naravno, Izetbegovi bio jedini muslimanski lider koji je muslimane upozoravao, prozivao i poticao. Dugogodinji malezijski premijer Mahathir Muhammed takoer je bio istaknut kritiar stanja duha, ali i aktivan i uspjean promotor renesanse, u svojoj zemlji i ire. Zanimljivo je da su demokratski mediji na Zapadu i jednoga i drugoga optuivali za ekstremizam, za islamizaciju sekularne drave.

Manjina i veina
Nadalje, bilo bi korektno na Zapadu priznati kako su nasilni akti doista manjinske pojave i kako je velika veina islamskog svijeta reagirala civilizirano, ali odluno. Demonstracijama i transparentima, bez nasilja, molotovljevih koktela ili runih raketnih bacaa, bombaa samoubojica. Jer ovi potonji nasilje ine kao rtve nasilja, besperspektivnosti, kronine dugogodinje nezaposlenosti i pratee bijede i ponienja. Za aku dolara uinit e oajniki korak i unitavajui svoj ivot na ovom, ali i buduem svijetu, mislit e i vjerovati da spaava ivot na ovome svijetu svojoj djeci ili roditeljima. Bez ikakve eshatoloke primisli. Nema li eshatologije, nema ni vjere, pa tako ni Islama, to god mediji o tome trabunjali, a njihov

Konano, nije li se muslimanima, ma gdje bili, na Zapadu i na Istoku, poeljno zapitati bi li reakcije uope bilo da su oni zadovoljni graani u ureenim, drutvenom koncenzusu stremeim dravama u kojima razvoj svih ljudskih potencijala nije nita drugo doli viedimenzionalna projekcija neizmjerne Kreacije. Ba bi tada, djelom, a ne vriskom, najbolje uzvratili na ovakve low budget, nitavne provokacije. Kao kada se otresete dosadne muhe koja je, odnekud, uletjela u va klimatiziran, raskoan ured.
BEHAR107

57

KOLUMNA

stalni video suradnici iz El Qaide nastojali prikazati. Scenarij je jednostavan. Nae mladog frustriranog, nezaposlenog muslimana iz palestinskog geta ili irakog predgraa, ili... ija djeca jedva preivljavaju i iji su roditelji previe puta ponieni policijskom brutalnou, ivotom po logorima, unitavanjem imovine, otimainom zemlje... i obea mu par hiljada konvertibilnih amerikih dolara za dvije stvari. Prva je vanija, snimanje video poruke s pripremljenim tekstom u kojem se esto spominju dvije vane arapske rijei Allah i dihad, i druga opasavanje bombama i njihovo aktiviranje pred kolom punom bilo ije i bilo koje djece, crkvom, policijskom stanicom, na trnici, ijitskom svetitu... Pogled snimljenog govornika je tup, dalek ili mutan, a reenice izgovorene mehaniki. O kakvom zelotizmu je tu rije? Medijske manipulacije samoubilakim napadima, recimo u Afganistanu u kojemu se oni ve predugo godina dogaaju zbog sasma drugih razloga ili kamenovanjem ambasada u nekoliko zemalja, trebale su podastrijeti sliku o divljim muslimanima koji nikako da uhvate prikljuak na vlak napretka i iji je diskurs srednjovjekovni jer je vjerski, odnosno vjerom determiniran. Nita dalje od istine. Malo elementarne matematike, raunanja iz osnovnokolskog repertoara pripomoglo bi sijaima panike, a posebno njihovim recipijentima da usporedivi red veliine ukupnog broja muslimana od 1,6 x 109 s ukupnim brojem svih prisutnih na nasilnim demonstracijama zbog video uratka na Youtubeu od 1,0 x 104 ( a nisu svi prisutni bili nasilni), dakle red 9 s redom 4 ili manjim, da vide apsurd svojih strahova i okrenu se njihovim proizvoaima s kletvom na usnama. Neka druga vrsta matematike logike ili jo bolje, fizike iste bi recipijente na Zapadu moda poduila kako stalne, a potpuno bespotrebne

Vjera je svedena na religiju, bolje reeno samo na neke demonstrativne oblike puke pobonosti, posebno one koji su se mogli komercijalizirati. Vrata ope agresije na sve religije bila su otvorena. Promijenjena je paradigma. Stoga ne treba uditi da se posljednjih godina intenzivirala kampanja protiv islamskih vrednota, a jo manje treba uditi da reakcija, posebno nasilna na te uvrede, zapadnjake, koji su sve manje krani, zapanjuje i zbunjuje. Oni, naime, doista vjeruju da je takvo to, ne samo doputeno, ve i pohvalno jer brani pravo na slobodu govora i miljenja, ustolieno kao tekovina Prosvjetiteljstva koje je i zapoelo Voltaireovim parsiflaama o Muhammedu a.s. kao alegorijama na kransku, prvenstveno crkvenu dogmatinost.

provokacije pojaavaju silinu reakcije. Reakcija jeste ravna akciji, pouavao je Isaac Newton, a vrijedi i obrat aksioma kako je akcija ravna reakciji. Smiri li se lopta, ublae li se provokacije i njihova zagluujua frekvencija, moda e na vidjelo izai pravi inspiratori nasilja, ali i pravi razlozi potonua u njegove zamke jednog manjeg dijela muslimana u svijetu. Ponovimo, manjeg dijela. Takoer, na povrinu barutine isplivali bi medijski manipulatori koji dodatno potpiruju i prikazuju samo jednu stranu ili manjinu prikazuju veinom. Bilo dosadno nekome ili ne, treba ponoviti da se manira koritenja obmane kako bi se manjina pri-

kazala veinom zove boljevizam. Zapad je, ergo, ne zahvaljujui SSSR-u, Lenjinu, Staljinu i njihovim apostolima, ve vlastitoj sklonosti laima i proizvodnji neprijatelja za opravdanje ouvanja Poretka, postao boljeviki. Paradoksalno, kao toliko puta u povijesti. Qui bono?, pitaju se neki. Pa vjerojatno oni koji pripremaju deklaraciju Obamine Demokratske stranke o priznavanju Jeruzalema glavnim gradom Izraela, ali ne i Qudsa glavnim gradom Palestine. Ili moda oni koji tvrde kako je izvana obilato pomognut graanski rat u Siriji globalna prijetnja. Ili oni koji dodatne do zuba naoruane ratnike upuuju u Libiju. Konano, nije li se muslimanima, ma gdje bili, na Zapadu i na Istoku, poeljno zapitati bi li reakcije uope bilo da su oni zadovoljni graani u ureenim, drutvenom koncenzusu stremeim dravama u kojima razvoj svih ljudskih potencijala nije nita drugo doli viedimenzionalna projekcija neizmjerne Kreacije. Ba bi tada, djelom, a ne vriskom, najbolje uzvratili na ovakve low budget, nitavne provokacije. Kao kada se otresete dosadne muhe koja je, odnekud, uletjela u va klimatiziran, raskoan ured. Pa sam Veliki Provokator, Selman Rudi izjavio je kako je ovaj video uradak na You tube-u najobinije smee. On, naravno, proizveo bi neto znatno bolje. I bolnije. Konano, branei Poslanika od objeda, kleveta i lai, ne bi li se muslimani trebali zapitati kako bi on reagirao na uvredu. Nekoliko hadiskih zbirki prenosi epizodu iz ivota Muhammedovog kada grupa murika (pridruitelja) prolazi pored Poslanika i njegovih ashaba i nazdravi sa Smrt tebi. Impulsivan i mlad, hazreti Alija potegnu ma da odsijee glavu drzniku, a Poslanik ga zaustavi, rekavi da na sve treba odgovoriti istom mjerom, pa im odvrati: I vama.

58

POETSKI GLASOVI

Admiral Mahi

Pismo Zuki Dumhuru


Vijavica iz pisaeg stroja
Behar po prvi put predstavlja vrlo neobinu bosanskohercegovaku i bonjaku poetsku osobnost Admirala Mahia, viestruko antologiziranog i zastupljenog u mnogim zbornicima i panoramama reenog poetskog korpusa. Mahi je mnogo putovao i nastupao pa je ubrzo prepoznat kao emotivni recitativni pjesnik ija lirska narativnost uvelike nadilazi onu poetsko proznu. Takoer je prepoznat i cijenjen u Hrvatskoj gdje je zadobio mnogo prijatelja, kao uostalom i na drugim mjestima u regiji. Njega ne zanima toliko politika receptivnost i rezolutnost ve potena afirmacija poezije. Eto, kad mnogi ve posustaju on ustrajno armira svojim odista velikim poetskim opusom jer je posvema posveen samo poeziji, kao filantrop i beskompromisni lirski kaziva, bez buenja, kavgi i bilo kojih drugih prijepora. On slua svoj unutarnji glas u koji se, po svemu sudei, jedino uzdaje i tu ga (to svjedoi autor ovog napisa) do sada nitko nije uspio izbaciti iz vlastite poetikoloke orbite. Mahi svakim svojim novim rukovetom pjesama ouuje itae i sluae jer je, izmeu ostalog i vrstan recitator, a to je vjetina koja je uroena, i usuujem se rei, od Uzvienog dana. Time ne mogu zastupati ideju da je on poeta vates, ili poeta laureatus jer je zbog svoje rijetke, za nae doba pomalo boemske prirode, a i drugih iznimnih okolnosti koje nalau utogljeni akademski krugovi, bio premalo (po mome skromnom miljenju) valoriziran. No, iskreno smatram da e se, i to uskoro, ispraviti uz nove knjievno aksioloke principe, prije svega u Bosni, te e ovaj pjesnik zadobiti onu zadovoljtinu koja mu pripada. U svojim pjesmama otkriva nam veliki senzibilitet za ljudske sudbine i moderni intertekst angaman koji nam kreativno interpretira autentine i autonomne slike koje su njegov privatni izum jer brane dirljive i zaprepaujue dubine koje se zaklinju na ljubavnu stvarnost. Uostalom, pjesnik smatra da je ljubav uzrok svih ljubavi te je najei motiv njegovih pjesama upravo blaga erotska narav. Njegov modernizam, stoga, kao da nije s ovoga svijeta ve se inspirira onostranom vlastitou i arhetipskim registrima s prostora ex-Jugoslavije. Iako ni to nije posve tono jer je pred nama lirsko kozmiki optimist koji nikad nije doao u napast da rasturi vlastitu lijepu nutrinu. Nutrina je to koja se ne moe obuzdati, a to je velika poetikoloka vrlina Admirala Mahia.
Sead Begovi

VJENANICE
Tono u 10,45 ja u sjajnom izlogu. Na stolu Vino graevina i trula dunja. U drugom izlogu sijevnula munja i saila vjenanice u strujnom kolu... Od knjige do knjige djevojke etaju vodopadnim pogledima prevru stranice... Ali pred drugim izlogom zastajkuju i dugo dugo zure u vjenanice... Mene ne vide. Pijem odsjaje jedem cvijet Prvi svijet raa drugi svijet jo cijelo jedno sazrijevanje traje! Mladi brani parovi lobanju Hamletovu koriste kao pepeljaru!

VIJAVICA IZ PISAEG STROJA


1. U kanjonu koza naglas ita Ibn-Arabijevu strofu Zaklinjem se stvarnou ljubavi da je Ljubav uzrok svih ljubavi. Vjetre koji isti metlom svod kozje uprije, ljubio sam na upriji razvedenu pelicu a ona me ujela za srce! Proljet prosijava jesen i pali vatru za one to prate ljepotu nikog nemam sem Poezije! Od zla me odvaja vjera u buktinju poezije! Samo poezija u ljubavi vidi istinu, jer zlo je svakodnevna la blinjemu, koja samo sebe vidi nevinu. Kad neko od nas baci zrnce istine sa svog neba u ljudsku kanalizaciju lai sretan si svaka je iskrenost objavljenje boije! Koza je krenula da obrsti listove vojnog odlija kanjona koji 59

BEHAR107

POETSKI GLASOVI

upriju stalno premjerava jednim okom. Koza ide na tenk visoke i strme vjere... Smrt prosijava svemir - sito slobode: sjaj svih Ljubavi pije dijete, a poudu vrtlog Neka ivi dragi Bog koji nikog nema osim vode...! 2. NALETU NADAHNUA, moram neto mijenjati u nainu ivota moram se oznojiti kao dirigent omnia vincit Amor! Oh, podlo obiljeen svega sam sit... Nisam znao da u meni eta neija tama, neiji zbor to uboru istog srca smeta... Da mi je dlijeto koje u kamenu urezuje dvostruki lik Postojanja. Da umiem svakoj pogreci. Da ne promrznem od neznanja. Moj alat to je moje tijelo. A radna knjiica grla moga glas! Iza smrti ima ustanova-brusionica u kojoj aneli bruse lijek protiv straha! Alat Gospodnji poraa hrabrost! A sad stvarnost. Da mi je hrvatsku domovnicu konano da se upoznamo. Da mi je pojesti ist zalogaj s kapima kie to pada sa crkvenog tornja, omnia vincit Amor! Da mi je da se probudim u vie zemalja u isti tren, jer neke ljude ne mogu zaboraviti. Ljude kojima su nedostajale nage ljepotice ne mogu zaboraviti. Umrijeu u vie zemalja u isti tren vjerujui da na javi ljepotice darivam sirotanima i samim. Uao sam u Hrvatsku da piem, da gorim, da se pipam po tijelu da iza divlje rue probudim rasko sna i motrim okom nade. Uao sam da spojim led i vatru i da zakucam Gospodu na rajska vrata! GOSPODE Oblaci jau divokoze to po obroncima brste tvoje svjetlo. A mene vinograd nosi na leima da me upozna sa djevojkom. VINJO udna si ti vinjo prekrivena prainom sa puteljka 60

sa muicom pijem vino kojeg nam u bokal toi opala peteljka MASLINO udna si ti maslino prekrivena prainom sa kozije staze jer ledeno i slatko ulje iz ljubavne ekstaze njenije me opija no vino LAVANDO udna si ti lavando prekrivena goruim srpovima ne sveti se, plae u sebi, iskreno, tiho GROE BIJELO udno si ti groe bijelo prekriveno mirisom djevojakim sanjajui da je ljubim izljubie grozdovi njeno medno tijelo. DJEVOJKO udna si ti ljepotica prekrivena prainom sa mjeseca GROE CRNO udno si ti groe crno prekriveno crninom proplakalo za Isusom Vjeno traj, jer si vjeri ljubavnoj vjerno! MORE udno si ti more prekriveno hukom vihorca svatovi od morske pjene, krenite sad gore. Poljubila je mula magarca. PJESNIE udan si ti pjesnie prekriven lakokrilim stihovima to ih napisa u ovo ljetno vee. Gospod ti je dao pjesmu nad pjesmama. DALMACIJO udna si ti Dalmacijo prekrivena milijunima arija cvraka i orguljnim hujanjem zraka ti si sunce prijateljsko! GOSPODE Da mi je litar lavandinog ulja sa otoka Hvara, da oblikujem tijelo djevice. Da mi je dobiti azil u kapi lavandinog ulja, jer sit sam bilo ije politike sa tuom kesom i kostima. Da mi mi je dobiti azil u dez glasu Josipe Lisac da se ljube izmueni uzdisaji... Da mi je da se predam hrabrosti... Da mi je govoriti istinu a da nisam unaprijed uhapen u vijavici iz pisaeg stroja!

POETSKI GLASOVI

GOSPODE Hvala ti to si umirio moj kret nemira. Ouvaj me, i sauvaj me od tatine! Samo je tvoja Ljubav remek-djelo u tiini svemira! Omnia vincit Amor! 3. U Den Haagu Erazmovo oko klizi po nerazboritim ljudima a sjetio se i istinskih ludaka. Gavranovo pero nosi dvorsku ludu dok lagano se ljulja svjetiljka nad ulicom. Samoljublje je karijes due. ak Dobriina, holandski trka povlai rasijane dimove iz lule i posmatra krnu bebu u rukama svoje posrebrene ene. Iznad njih, sa grede, uske unke se ljuljaju i virkaju ti u zjenice djevojice. Do aka je tkaki stroj. I on cvrkue, iako ga uhvatio drijeme. Erazmo pokazuje svoj paso zvijezdama, pokazuje ga suhom i crvenkastom liu i kae: Zar nije sve to se radi meu smrtnicima puno ludosti, zar to ne rade budale i za budale? 4. Blaenko, iz Doma slijepih OVE ZLATNE ORANICE I KIPOVE SVIREPE OVA BRDA SVILENA TI NE VIDI MILENA Drimo se za ruke nas dvoje. Bestjelesni cvijet omamljuje srea ovih raspjevanih ruka. Zlatne boje proljea nose bezazlenu vijest iznad pekarske pei. Vrela tama pretapa se u zaea svih pupoljaka! asi svijetle slavuj se biglisanjem udaljava od ivog zida Odjekuju glavate Metle. Zlatokrila starica sasvim je malo
BEHAR107

otvorila oi to sa sjetom gledaju u ene koje izlaze iz damije. Starica pije vodu sa Sumbul esme, gutljaj po gutljaj na srcu se otvaraju katanci, i sad nema strepnje da se uputi raju... Gutljaj po gutljaj i oblaci su u galopu. Oh, kako je bilo muno i bolno, izvaditi zvijer iz due! Al sad pjevam zdrav kao drijen bez trna! Usamljen je Homer u proljeu. On je za alu. Ali u mraku krila krije. A tamo iza tankog struka jablana na vjeverici jae suton. Dvije ruke ve presvlae slijepca. I vedrina uborna javlja se iz studenca. Djevojice, oblak stoji na daski iz koje viri ekser: i laste preprodavaju potkoulje pred hapsanom. O da moe vidjeti, grad je poludio od tekih apa! Od blagoslovljenih masnica nakon plesa sa Panom! Pred gradom taksista u arapama pritie gas pedalu! Ima tu i dragih lica! Bijes zvijeri ovdje je pobjediv! OVE ZLATNE ORANICE I KIPOVE SVIREPE OVA BRDA SVILENA TI NE VIDI MILENA 5. Konobarici sam zadigao suknju. Selim se iz smrti. Potukao sam se sa samoom. A izmlatila me konobarica. Jezikom! Jo nitko iz ove etiri dimenzije samoe osim hrvatskog reljefa nije se saalio na mene. Prelazim u druge svjetove. Ulazim u kino FACEBOOK na onom svijetu i gledam film u kojem moja umrla djevojka svoje poljupce privezuje kao paradajz za moje tijelo. Ali njena stabljika pada. Ja sam SAM kao pritka na koju se nita ne oslanja... 61

POETSKI GLASOVI

6. A danas kad sam uao u Ohrid Kliment se nag u jezeru kupao zajedno sa isezlim gradovima A danas kad sam uao u Ohrid crvene paprike sa zida su se klanjale! Veo neizvjesna svjetla je roen iz Magije, iz Privienja. Klimentov svijet je dijalekt makedonske grlice izljubio je grlicu a ja cvijet mastike koja si otklizao niz rebra planine Belasice... Prvi cvijet mastike razigrana zvonca na bijelom konju... ovjek je tiina tvorca. Drugi mastike cvijet otvara oi 14 hiljada vojnika koje je oslijepio Vasilije O Vaso Vaso Vidi li mladia sa plavom gitarom u Ferijalnoj prikolici... Vidi li sebe spolja i iznutra u sljepoonici svemira? uje li cik ptica bez oiju na vrhovima Belasice? Nadzemna bia usluge nam ine lijee oima na strah od visine. U jezeru cii crveni korijen sunca. Odzvanjaju oparani glasovi u jezerskim mjehurima i dok pozdravljam stolarske radionice u kojima se tee okvir za Poeziju, jezerski mjehuri pucaju neprotumaeno za djeaka u sandalama to pod rukom nosi litru mlijeka... Bila je to litra Poezije! Bila je to melanholija jezera oblivenog jabukinom bojom! Bio je to OHRID i pljuskanje jezera o zelenilo. A Kliment se kupao nag u jezeru i s njim zemaljska istina koja istresa ilime haosa... Kliment iri Leptir-stilom, Pismenost! Bila je to litra Poezije, u kojoj je Kliment oenio grlicu... 7. U svom kolu plee mona bujica grmi vrtikolo ljudske sree... Klee voda rubove tmine 62

biuje i bije vodeno cvijee, orgiju slobode... Vrti se odjea krasna peluda bezazlena koji hoe da me spusti u ruke voljenoj Kosai da njene ruke poljubim kao pjena... Vrti se njenost na slabinama unjastog kamena i udara slap ribara na postolju... Kljua i vrije i plee proarana odsjajem oblutaka Neretva u polju... Vrti se kockast kamen koji eka da kae koju ljepoticu voli i od koje ljepotice bjei hui i vrije jeka slapova u stisci zelene boje... Vrti se raspukli zagrljaj obale i rijeke! Vrte se sve sile koje imaju svoj posljednji dan vrti se trzanje ivca udice i trzaj usnica pastrmke, vrti se u odjeku suze ikrin san Vrti se moj pobratim, pjesnik sin ljubavi Dragan i bre no uragan napie pjesmu duhu budnosti koja je odana blagosti ! Probudi se, progovori i pitaj dah crn: zato ovjek gleda u oi smrti !? Da nije usamljen ko trn udahnite mu dah bez dna koji vodu vrti ! Vrti se vrtikolo naokolo! Vrti se uzdaha kolo! Vrte se nebeska izvorita a ja sam pobratime Dragane Marijanoviu, kao ribar nula i nita! Jo nisam ulovio nevinu ljepoticu u potpuno praznom srcu !

PLANINSKI VODOSKOK
Kapi vode blijete. Kao citati iz svetih knjiga. Ovdje se srce moje smijei srcu Geteovom, kao sunce suncu kad se sretnu u svemirskim provalijama.

POETSKI GLASOVI

Rodio sam se u ptici da iskusim kretanje, da se kao more uzbibam u snu, da duom obuhvatim sve. ta ja znam ta je smrt tijela. ta su vicarski vodoskoci. ta je ovo selo Lauterbrunen. ta su hlorofilne djevice. ta je rat. Ali svoj osjeaj znam. On dri sve stabljike na rubu litice. Stao sam u hlad planinskog vodoskoka koji mi je rekao da se poslije smrti kidaju sve rodbinske veze. Ovdje je ljubav jednostavna, jer nema jednog svemira. Mnogi svemiri su pokrenuti. Sobe. Svemiri su sobe! Oholost je zatvorena u sobama. A ja pod vodopadom svjetova. Mrtve ruke nisu ovdje vie mrtve ruke. Ruke rastu iz vode, iz plavetnila u nebesima. Spavaj. Lebdi. Ne broj kapljice. Voda je predobra.

po pitanju zubnog mesa, razliiti od nekadanjih... Pitao sam je zna li Ramusa. Ona je rekla da zna Ramiza. Zaposlio se Ramiz. Postao rob. Oenio se Ramiz. ena i kum otjerali ga u grob.

JABUKA ISPRED PORODILITA


Nedeljom nita nije vedrije od zgrade porodilita! Drago dojene, na sve naine se otimam od samoe! Draga jabuko ispred porodilita rodi nam bljeske, iskre i zvijezde da poput strojnica krue oko nas! Draga Evo, slabo si zavela Adama, pokuaj iznova Adam je postao dua! Drago iskuenje, dokle idu usamljenosti? Kosmiki se potres zrcali u perju enke fazana, dok ja non-stop zamiljam da me ljubi djevojka iz sna! Dragi brani parovi, jeste li rodili dobra djela! Jeste li odzdravili studentu ulinih nauka? Jeste li ptice jemom obasuli? Jeste li pred dijete svoje prosuli Konfuijeve reenice da zoba sjeme mudrosti koju nadrasta jedino utanje... Jeste li teaka vedrim i poniznim pozdravima okitili?

i otii straarima da trai posao. Mogao bih biti solidan straar, mogue i solidan predsjednik. Ipak, prvo bih se oenio da ne zalutam negdje izmeu sfera. Treba popraviti prislune ureaje izmeu neba i zemlje. Svi su me alarmi natopili kiom iz trbunog plesa i mene ne treba provjeravati, meni treba vjerovati. Iako ne znam otkud sol u moru meni treba vjerovati.

DVA PUPOLJKA
Dva pupoljka. Jedan u strahu, drugi bez straha. Dva vola. Jedan bode, drugi poginuo na klanici. Dva su namotaja ice. Jedan za vikendicu, a drugi za koncentracioni logor. Dvije Bosne. Jedna feniks, druga kiks. Dva bifea. Jedan obezbjeuje Washington, u drugom svak gleda svoja posla. Dva sanduka municije. Jedan za ravnoteu. Drugi protiv. Dvije obeane zemlje, dvije kosmike kolonije. Jedna prozvodi tvar, druga je unitava. Dva su aerostata mjeseine, Evrovizija i Interpol istinitiji od Internacionale. Dva razgovora. Jedan sa samim sobom, a drugi Mlijenog Puta sa Alfom Centaurom. Dvije slike, Smrt i ivot. Kao dva psa jedan rei, drugi lei. Dva su ritma, gleer i Afrika. Dvije smrti. Ni jedna ni druga se ne ali.

NEKOLIKO STOTINA
Ljudi se iskradaju iz kua koje stalno mijenjaju svoju zapreminu. Ide na posao. Nekoliko stotina nakrivljenih niana. Nekoliko stotina poluotvorenih nebesa. Nekoliko stotina oiju bez vjere. Nekoliko stotina potplaenih radnika posmatra kako iskaem kroz pender u mokri vrt jer ja neradnik uivao sam sa gospojom u krevetu, a utosmea maka na poljupce bi frktala... Nekoliko stotina ljuv enih poljubaca. Nekoliko stotina nagih razgovora. Iako me boljelo zubno meso rekoh gospoji da su dananji Grci
BEHAR107

OBNAVLJANJE
Ispred smee zgrade predsjednitva pozdravljaju se dva straara. Nad zgradom predsjednitva, u daljini bijeli se planinski vrh kao visibaba. Kako bi bilo da se i ja zaposlim u zgradi predsjednitva? Teko je srcu izroniti iz beharne plime proljea

BLAGAJ
U smrinoj smoli stiha oivljuju zrna tespiha... Vjeruje srce bez sumnje kad rosa umije lubanje i dunje. 63

POETSKI GLASOVI

Tvorac svega nudi samo dva protuslovlja: Vjernik il Nevjernik nevolja il volja! Jesam li tei nego kamen? Jesam li ugasio samotni plamen? Potresa me strana osama kist pjene rie hurije s djecom u rukama, a ja bez keri i sina... aa crnog vina pita me: gdje ti je rod? Njenu vjenanicu bijelu izatkao izvor. Listam i venem ko na litici bor.

Juni policajac sa licem pamunim zastao je s prelistavanjem pasoa i krotko rekao: Niste vi niija zagonetka, vi ste pijanac koji mora imati ulaznu vizu za nau dravu Gvatemalu. Naravno, preznojio sam se u italijanskoj bundi. Gvatemalsko ljeto savilo je gnijezdo na mojoj glavi i proaptalo: Niste vi krivi to volite travaricu. Skoro sve policijske, vojnike i civilne oi, koje kao osuene groice zure u mene, pitaju se, otkud ovaj ludak u zimskoj bundi na vrelom gvatemalskom aerodromu? Intergalaktiki eta na banana-planeti...

PISMO ZUKI DUMHURU


(pjesma u prozi avionskoj) 1. Dragi Zuko, sad sam u avionu. Radio na jednoj ribarskoj lai. Zaradio dolare. Nabavio bundu. Kupio avionsku kartu za Meksiko. Na milanskom aerodromu, oekujui avion za Meksiko, tri puta iitao Nieovu scenu ludog ovjeka: Mi smo svi njegove ubice! Ali kako smo to mogli da uinimo? Kako smo mogli da ispijemo more? Ko nam je dao suner da obriemo sav horizont? ta smo uinili kada smo ovu zemlju razvezali od njenog sunca? Potom sam se opio sred kripe rada i muke, i u mislima krenuo na juri u Meksiko O asni Zuko, zajedno sa tvojim glasom opio sam se kao svijest koja je utonula u samotnost koja je skoila s motkom u vis da dokui izdaju Boga, skrivanje neba za zavjesu proizvodnje, zaturanje vjenosti pod skute svakodnovnice. Naravno kroio sam u pogrean avion i osvanuo u Gvatemali! Gdje vam je ulazna viza za nau dravu, upitao me policajac koji prelistava moj paso. Rekoh da sam krenuo u Meksiko, ali ne znam kako sam osvanuo u Gvatemali. Hoete li konano shvatiti da sam se rodio samo zbog jednog razloga: da pokrenem proces protiv sebe, da rijeim zagonetku koja me je pretvorila u usamljenog etaa. 64 2. Ali, ja ekao i doekao da na ijekavskom pozdravim naeg ekavskog ambasadora. Otkud ti, bre, Sarajlijo, ovde!? Zna li ti, bre, da je ovde, u Gvatemali, izveden dravni udar. ta ja etalo imam sa dravnim udarom? Ambasador me sa osmijehom u obliku page za ve, skoro natjerao da skinem bundu jer uredio je da me prvi avion prenese do Venecuele, a iz Venecuele da letim kao kondor do Milana! Neu u Milano, hou u Meksiko. Ja, Nie i Zuko Zapata da se oleimo od tekile u Meksiku. Sluaj, bre, Sarajlijo! Ne znam ko ti je taj Nie, ali proitao sam u Osloboenju da je Zuko umro. Vano je da izvue svoj mamurluk iz Gvatemale! Osjeajni Zuko, sad sam ti u Venecueli. Rekli mi Venecuelanci da su svi avioni za Italiju prebukirani za narednih mjesec dana. I jo mi ovo rekli: Hrabri mladiu, leti do Argentine, iz Argentine do Italije. Nikako da shvatim: jesam li trijezan ili pijan! Da mi je telefonirati Ibn Arebiju, da ga pitam: Drevni dubioe uma, ima li ikakvu vezu sa Apsolutom, potrebna mi je pomo. Ali, u mojim mislima, linije su u kvaru. Niko me nita ne pita, stave me u avion pa leti! Zajahujem vjetar i jarkouti oblak i uspinjem se na nebo kao Lao-ce, koji se dao usporediti jedino s dragonom. Nije ugodno neprestano sjediti u prvoj klasi avionskoj od drave do drave. Odjednom, zamislio sam sebe kao amerikog marinca koji je s padobranom iskoio iz aviona i aterirao na dimnjak Predsjednitva BiH kliknuvi: I love you madly! Naposljetku , zakljuujem da mjedene stjuardese vjerovatno misle da sam dobrostojei putnik a ja Sarajlija.

POETSKI GLASOVI

Gdje je moja krvava Bosna, gdje je moja hercegovaka majka koja razvija jufke na nebu kako da iskljuim udovini svijet koji pjeva u mojoj glavi? Gdje je moj otac u obliku Sunca i uopte moe li zamisliti kako mu sin ljutri ljubuku travaricu u avionu, iznad Srednje i June Amerike! Do u zagrljaj izlazeem suncu. 3. Slikoviti Zuko, u Argentini, dravni udar. U mom mozgu, dravni udar. U narani koju ljutim, dravni udar. U avionskom teretu, dravni udar. U dimnjaku Predsjednitva BiH, dravni udar. U stjuardesinim bijelim rukavicama, muki udar. Ali, ambasador iz Ekavije veli mi telefonom da je sredio: letim za Brazil! U avionu za Brazil pao mi na pamet jako pismen policajac iz Gvatemale kojem poklonih zimsku bundu kupljenu u snjegovitom Milanu. On me, zauzvrat, poveo u vonju vojnim dipom ka centru Gvatemale... Zaista, siromatvo zna biti nadljepota! Ovo siromatvo, koje ima okus divlje jabuke,

vodi ljubav sa dosadom i porokom. Ovo siromatvo odista plee u ritmu glasa Boijeg u mojoj savjesti. Divovski rjeni tok siromatva koji u filcanom centru Gvatemale prodaje voe i povre, nakite od kamena i parfeme i mrtav u da pamtim! (Mada mi je u zagrobnom ivotu ostalo da puno prekucavam.) Vojnici pod punom ratnom spremom, policajci i reklamni panoi COCA COLE, povremeno kontroliraju moral partije Bijede koja je, po Kantu, uzviena tajna svijeta. Vatreno nepokoreni Zuko, avion je aterirao na aerodrom Sao Paolo. U mesnatoj vrelini pjeva iler grlite se, milioni. Iamaran svodom, oamuen od neprestanog letenja u prehladnim avionima, ve sam sebe zamislio kao vjeitog avionskog putnika koji e se pretvoriti u kazaljke kuhinjskog sata, ali sutradan brazilski policajci i vojnici vratili me prvim avionom u osnjeeni Milano. Drue Zuko, tako sam obiao svijet grekom. Mada sam to esto radio i s namjerom. Mora se skakutati po svijetu.

O autoru:
Admiral Mahi je roen 1948. godine u Banjaluci. Nakon zavrene Tehnike kole upisuje vandredne studije iz komparativne knjievnosti i filozofije u Sarajevu ali poslije tri godine studiranja prekida studije i odlazi na Island gdje poinje raditi nekoliko godina kao ribar. Po povratku u Sarajevo radio je kao potar. Za vrijeme posljednjeg rata, u opsadi grada Sarajeva, bio je zamjenik Glavnog urednika asopisa GLAS BOSNE I HERCEGOVINE. Ujedno je i vodio literarni program Subotom u podne, u podrumu Pozorita mladih u Sarajevu. Jedan je od osnivaa PEN Centra u Bosni i Hercegovini. Nakon osloboenja grada Sarajeva ureuje asopis za poeziju i umjetniku fotografiju,Republika Poezije u izdanju N.O. Prokultura Sarajevo. Objavio je knjige poezije: Ljubavna inspiracija (1977.), Epilepsija cvjetova (1981.), Atlasna imperija (1985.), Glasno zrim (1988.), Kameni stol (1990.), Zvono (1990.), Sahara (1993.), Dajina loza (2000.), Vijavica iz pisaeg stroja (2000.), Treba biti priseban (2004.), Planinski vodoskok (2008.) i Ljubavni red vonje (2010.) Admiral Mahi je lan Drutva pisaca BiH i PEN-a BIH. Ujedno je i lan Drutva knjievnika Hrvatske. ivi u Sarajevu kao slobodni umjetnik.

BEHAR107

65

POETSKI GLASOVI

Senad Duraak

Ja izlazim kad zatvore se shopping centri


Moja mrtva djevojka
Mladi, a iskusni pjesnik Senad Duraak na izrazito lirski nain provjerava razliita razdoblja vlastita ivota i njegova sredinja obiljeja. Pjesnik velikim dijelom produbljuje i istrauje razdoblje prvih ljubavi. U nekim pjesmama obraunava sa svijetom kakav jest, nepravedan i cinian, opsjednut udnjom za uitkom i dobitkom (a ukavo zlatno tele iz depa im viri), pa sve do potvrde kako je ljepota s neba/ s gaenjem pljunula otrovanu zemlju, na svoj nain osuenu ne samo na apokaliptinu sudbinu, nego i na vjenu pokoru pred istim zlom: Samo si elio biti iznad njih/ a nikad nee biti jasno svima/ da i Sotona je elio vladati ljudima. Uz ljubavni kanconijer, Senad Duraak koristi tradicionalnu rimu kako bi i sam ritam pjesme i priljubljenost stihova sauvao snagu ljubavne enje te obiljeio nade i razoaranja pjesnika. Prve uvodne pjesme naznauju pomalo atmosferu gubitka i ljubavne uskrate, koju zamjenjuje ili svjedoenje o neumitnom sjeanju i ouvanju ljubavi (Moja mrtva djevojka), ili svojevrsni rezignirani obilazak nonoga grada, kao razgovor s odsutnom ljubavi (Ja izlazim kad zatvore se shoping centri ). Pjesme biljee svojevrsnu osobnu postojanost u ljubavi i vjernost onome nedodirljivog i svetog u ovjeku koje odreuje pravu mjeru nade, dakle i mogueg ivota u kaotinom svijetu i njegovim izazovima. To pritajeno zrno povjerenja u vlastiti san pjesnikova je moralna, ali i pragmatina ljudska priklonjenost sudbini u kojoj nastoji opstati i preivjeti. Dio pjesama prepoznajemo ne oblikom, nego sadrajem stiha, kao esto formalno neusklaene sonete o ljubavi, opisu patnje i neispunjenosti nade u mogunost ljubavi kao slobode ne samo pjesnika, nego i njegove simboline drage. Istovremeno pratimo pjesnikovo istraivanje ivota kroz stih, esto su to misaone pjesnike slike i vie sjetna pitanja nego konani odgovori o ljubavi, svijetu i pjesmi. Upravo zbog ei za ljubavlju, odgovor u stihu je najee opis ljubavne patnje, tako da su soneti svih vrsta najee deskripcija patnje i nepotpunosti uitka, ali u tome je njihova prednost! Vidljiv je napor da se pjesnik suoi sa sudbinom, pa se tako pjesniki alat koristi ne kao izravna jadikovka, nego kao posredna, metaforika ili usporedna snimka svijeta i njegove vieslojnosti. U pjesmi Lelujanje otkriva kako je no prostor gdje uda imaju obris i ime, pa tako u pjesmi Pria ta uda dobivaju jo jasnije slike te Sava tee Ilicom, a na utianom Trgu toliko se toga moe uti da je ve i to vrijedno stiha! Lirski pripovjeda oslobodio se diktata vlastite patnje i stoga mu pjesme nastoje stii do dogaaja, predmeta ili slike kojim e posredujui svijet ukazati i na ono skriveno i do kraja neizgovoreno kao u pjesmi More i ja. Prepoznavanjem ivota ali i sloenijih mogunosti pjesme da ga ocrta i prepozna u viestrukoj zbilji, Senad Duraak ljubav i udnju neprestano koristi kao izvorite vlastite pjesme. Pjesma tako postaje kronika enje i pretrage svijeta i svijeta ljubavi. Dijelom se pravi pjesniki obraun, koji je spomenut i na poetku recenzije, a odlikuje ga sloenija struktura stiha i metaforike (Modernizacija, Svitanje snova, Pismo pravednika, Starih ljiva red, Generacija anarhije, Haad, Vjera, Magla, Apokalipsa, Da smrti, Pokvarena hrana). Vidljivo je objedinjavanje razliitih (lirskih , epsko-ironinih i parodijskih naracija pjesme), koje mogu znakovito iznenaditi, npr stihom: Maslaak u lesu postaje sjeivo. Senad Duraak u zbirci Moja mrtva djevojka koristio je svoju potrebu za pjesmom kako bi ovladao njezinim moima i stekao orua za razotkrivanje svijeta i njegovih ravnodunih mijena, kojima se moe odgovoriti tek pjesmom-svijetom. Tako u pjesmi Ponos kao da odgovara na izazove svijeta ali i stiha, pa kae: Nisi ti volio nikoga/ Ree ti na elu rosa./ Samo si bijesni rob vlastitog nosa. Branimir Bonjak

Roen je u Zagrebu 1974. gdje je zavrio osnovnu i srednju ekonomsku kolu koju mu je preporuila tzv. profesionalna orijentacija u sklopu HZZ-a najvie zbog bolesti koja ga je pratila od roenja. Naime, Duraak je roen s jednim bubregom, a drugi se nedugo nakon roenja takoer razbolio. Stoga nije mogao nastaviti kolovanje. Bavio se trgovinom, a bolest ga je, po vlastitom priznanju spasila od rata, a ivot u Zagrebu od traginog kraja mladog ivota. Trenutno je na dijalizi, po drugi put, u bolnici Sveti duh gdje eka drugu transplantaciju bubrega jer mu je prvi otkazao poslunost nakon 15 godina rada. Duraak je poliglot zahvaljujui radu u inozemstvu. Poeziju voli i pie od mladosti. Trenutno radi u Tisku. U ovom broju Behara objavljujemo izbor iz Durakove jo neobjavljene knjige pjesama pod naslovom Moja mrtva djevojka, a takoer i prigodni (popratni) tekst, kao uvod u njegovu poeziju, Branimira Bonjaka, jednog od najuglednijih hrvatskih knjievnih kritiara i uvaenog pjesnika.

66

POETSKI GLASOVI

JA IZLAZIM KAD ZATVORE SE SHOPPING CENTRI


Ja izlazim kad zatvore se shopping centri i nisam od onih koji novarkom prijeti i ne boj se arapa bijelih mojih to je stoga to nemam boljih. I nisam ti ja za kavice i meunone pagice ja sam izbjeglica iz vaega rata finih izjelica i kemijskih opijata. Doi, doi pod okriljem noi zagrli me lagano i tiho ljubit u te njenim stihom. Samo doi, Prehladan je ovaj grad, za parkove nisam vie mlad a oi tvoje, mlade sove rei e mi kakve izgubio sam snove Potrai potrai me u sjeanju potrai me u snu kada otvoreni prozor kosu ti zamrsi potrai me u toj sluajnoj kretnji jer ja izlazim kad zatvore se shopping centri.

NADA
Skvrena u procijepu gdje besmisao dotie vrhunac moi samounitenja i u kojem lei lana utjeha olakanja gdje sam kraj dobiva smisao preruen u predaju jo na poetku bespotedne borbe I uzalud je kraj od pamtivijeka poznat Utakmica tvrdoglavo tee i sve dok traje i svjetla sjaje zajedno s onim nepoznatim u ovjeku nedodirljivim i svetim to se nikada ne predaje!

KAO TAD
Crni Zoro u platu tame skriva i cvijet i kronju, i dolinu i brijeg Najstariju uspavanku kia svira i zasjao je mirotvorca stijeg. Zvonki bubanj negdje u daljini i prije njega svjetla pozornice u visini otkrivaju cvrkut posljednjeg glumca a zastor nebeski od starosti puca Nebo zvjezdano u tvome oku prialo je priu sanjivom potoku cijelim biem upijalo je slavu a pljesak publike stvarao je poplavu Kao tad volio nikad nisam Kao tad disao vie nisam Lice se orosi na spomen imena tog iako i danas nosim na glavi nevidljivi rog

KRIVNJA
Voli vjetar jer je spretan ekaj sunce da s mjesecom se kucne kad s nebeskih plea silazi teret i u ijim bojama se uje zveket Tad nai se pod najljepom ljivom i jednu po jednu, za sve proglasi je krivom

BEHAR107

67

POETSKI GLASOVI

SVI
Svi smo mi zrnca krvi nekog tko bijae prvi u srcu shvaenom, oku nepoznatom tijela nedirnutog vremenom S nama raste s nama se i mijenja, i dio vinskog je vrenja i dio globalnog zatopljenja... Svi smo mi djeja igra suza, smijeha i briga, a Knjiga to ju slijedimo slijepo samo je bajka sroena lijepo Al nemojte zbog bajke dizati buku, snovima uvijek treba pruiti ruku

LELUJANJE
Lelujam... Misli nerijetko odlutaju u njihove prie u um dalekih vjetrova i valova apat bez kojih mornari plutaju iekujui neizvjesnost ljepote spektra oku ugodnom, dui ljekovitom Tad lelujam u stanju besteinskom Neminovan bijeg je taj na kraju dana, ali prije noi u posljednjem svjetlu sumrane tmine gdje uda imaju obris i ime

to su mnoga zla otrpjela s tragovima njihovih djela a sad nam samo prekidaju jela No ipak za svaki ivot u krilu dva pod zemljanu postelju bre, vie, bolje i nije zgorega sve to u ime Boga Tako im audijencija ne moe rei, da e ih u Haadu savjest pei

MAGLA
Bljesak u oku sunanog sjaja vjenog kao smrt, na groblju kralja bez kraljevstva, na rubu sam pakla ekam te tvoja sam magla ! Ono sam to najvie voli podnijeti ne moe tvoja sam sumnja u sigurnost svojih djela Mnogi me vole i vrlo esto izbjegavaju U vremenu gumene kime stvaram nervozu Moda na spomen pakla i straha od otrice stakla Pazi na mene kad je zora i kad je trava mokra tijekom dana zaboravlja Vodi te sebinost i pamet kratka a skrivanje iza dobroudnog osmijeha nee pomoi brisanju tvojih grijeha Ali shvatit e u trenutku bijesa i sekundi ranjenoga mesa Stoga znaj, u odrazu ogledala eka te tvoja magla

MORE I JA SVITANJE SNOVA


Tek probuen, jo u oku ispijam sudbinu gorku Dok u dimu mojih snova promatram prolost oima drugaijeg kova Moda po prvi put vidim svu glupost ljudskoga srca i ako se nekoga stidim to je ovaj u meni to grca A visokoga li Sunca ponad mene i tvrde li zemlje ispod sjene Oarala me ljepota surove sredine pitam se, ljubavi moja, kako ti je ime? to mi vali tvoji govore kad se pjeni moje more Da l te bole tvoji brodi to ih mjesec po tebi navodi Ili uje srca um to mi za njom velik drum ne da mira oku, dui Svaki korak svijet rui. Da l te bole tvoje stijene Prag slobode, tvoje breme il teina vremena to gazi i po tebe i po mene sjenovito dolazi.

HAAD KLATNO
Nakon ispunjenja svih elja Ostala je samo jedna: Visiti u zraku To tvoje klatno sudbine svoj trenutak oekuje I vi ekate zajedno strpljivo, ve dugo jedno na drugo a srce na zidu kuca Hajde da brojimo leeve trulim kostima igrajmo eve Tek usahla nam inteligencija novootvorena je agencija pravednoga grada Haada A koljeno ispalo iz torbe samo je nastavak borbe nemonih ispijenih tijela

68

PRIA

Hanan al-ajh

Primjetno poboljanje
Ulomak iz romana Metem sunce s krovova
S arapskog na bosanski prevela: Suada Muharemovi

Na krevet, na prekriva za krevet koji je vezla najtanjim iglama kako bi sitni bod izgledao poput vrka pribadae, Hoda istrese iz kese, na kojoj je bio znak jedne od najskupljih marki cipela, gomilu prica i praznih kutija lijekova koje je, na uenje medicinske sestre, tvrdoglavo uvala. Ranije je nisu zanimale skupocjene cipele niti njihov kvalitet, ve je bilo bitno samo to da su moderne. Nije obraala panju na kurje oi koje su nicale izmeu prstiju ili po njima, jer ju je zanimalo i zadovoljavalo sve to je lijepo i jeftino, sve do onog trenutka kad je shvatila ta ju je sve zadesilo zbog jedne bakterije. Nakon toga je, i da ne trepne okom, neprekidno troila, keirajui engleske funte, a ne plaajui American express karticom koju ovjek kad koristi i nema osjeaj da plaa. Kupovala je sve: od pekira sa potpisom poznatog modnog dizajnera koji joj ne trebaju, staklene ruke na kojoj je uvala svoje prstenje, nekoliko prekrivaa Magimix, pa do svega ostalog to bi se nalo u prodavnicama. Nije obraala panju na muevljeve povremene primjedbe dok bi odgurivao kupljenu robu, jer nije mogao da shvati otkud postolje za vinske boce kad njih dvoje skoro da i ne piju, kao i police sa knjigama u pozlati kad njih dvoje itaju samo asopise i dnevne novine, raznobojne soli za kupanje, losioni za tijelo na bazi blata i brojne elektrine naprave za skidanje celulita. Njen mu ni za trenutak nije zastao da se zapita odakle ova oigledna preobrazba, pa ak ni onda kad je Hoda poela dolaziti s novim frizurama i novom bojom kose. Ali im se upisala u kolu engleskog jezika, u klub za tjelovjebe i ples, na momenat je pomislio da se njegova supruga pokuava prilagoditi nainu ivota u Engleskoj. Ovo ga je malo zaudilo, jer ranije nije pretpostavBEHAR107

ljao da je zanima ivot drugaiji od arapskog u bilo kom pogledu, bilo da je rije o pripremanju arapske hrane, nainu na koji provodi vrijeme sa drugim enama i obavlja zadatke u okviru libanske emigrantske zajednice. Hoda je iznenada doivjela primjetnu transformaciju. Mora da su razlog tome bili njeni asovi engleskog, jer je postala odvanija u razgovoru sa Englezima, kako u duanima tako i u najljepim i najskupljim restoranima u koje je poela zalaziti, poev od jednog restorana u kojem se tanjiri ukraavaju jestivim cvijeem, pa do onog u kojem se slue crni pageti. Hoda se nije zaustavljala na uestalim odlascima u restorane, ve je poela prisiljavati mua da je prati u pozorita na ijem su repertoaru bili mjuzikli, kako bi imala priliku oblaiti haljine, iste kao one koje je on vidio na pozorinoj sceni. A kad je poeo izbjegavati da je prati, ona nije prestala sa izlascima, ve je sa sobom vodila prijateljice. Vie se nije zadovoljavala da vikendom priprema modle za biskvite i doekuje prijatelje, ve je pratila mua u okolicu Londona, posmatrala lijepe kue sa batama i drveem, aludirajui mu da i oni trebaju kupiti kuu u jednoj takvoj zoni, dok bi on govorio da to ne dolazi u obzir i vikao joj da je luda. Ovo je najskuplja zona ak i Kraljica Majka ovdje ivi. Savladala je oaj koji ju je obuzeo na pomisao da se on nee sloiti sa njom da kupe veliku kuu i skrenula razgovor na drugu temu, na njegovu majku koja je jo uvijek ivjela u Bejrutu. Navaljivala je na njega da pozove majku u posjetu dok je bujica njenih rijei lila kao iz kabla: Tvoja majka je sama, a London je divan. Otkako je majka stigla u London Hoda ju je neprestano vodila do turistikih znamenitosti, u oping, kupovala joj demper od kamira ili zdjelu od najkvalitetnijeg porculana. ekala je da joj se

vrati mu pa da mu kae ta su sve kupile i da mu ispria kako je provela dan sa njegovom majkom, a u njemu su se mijeala osjeanja zahvalnosti i uenja zbog ovog njenog ljubaznog ponaanja, jer je prije rijetko kad marila za njegovu majku, ali ipak tome nije pridavao veliki znaaj. Nije je poznavao. Upoznao ju je kao utljivu i stidljivu osobu. Ustvari, ona ga je odbila kad ju je zaprosio na osnovu toga to se svidjela njegovoj majci i tetkama. Nije znao zbog ega ga je prethodno odbila, iako je od nje bio stariji petnaest godina. Meutim, on je zauzimao utjecajan poloaj i obnaao dunost generalnog direktora banke. Tokom vremena se predomislila i pristala na brak. Njen strah od putovanja, odvajanja od porodice i nepoznavanje engleske zemlje i jezika bili su razlog njenog odbijanja. Jedne noi je zazvonio telefon. Hoda se pretvarala da je zauzeta i nije kao po obiaju dizala slualicu, ve je to prepustila muu koji je viknuo: Hoda, Bejrut je na liniji, mora da su tvoji. Hoda, sva sretna, pouri da od njega uzme slualicu, potom joj se na nekoliko trenutaka lice smrai dok je pokuavala shvatiti ta joj govore, da bi brzo odgovorila gledajui u sat: Nema aviona ni preko jedne linije sutra molim vas prebacite ga u najbolju bolnicu, te je zaplakala i rekla muu i njegovoj majci da joj je otac u kritinom stanju. I zaista je Hoda slijedeeg dana otputovala u Bejrut, a iz Bejruta im je svake noi telefonirala da im kae kako napreduje zdravstveno stanje njenog oca, potvrdi im da je opasnost prola, da se on oporavlja i da kae svome muu koliko ga je poeljela, prije nego bi s njim zapoela razgovor o jednom stanu s pogledom na more koji se prodaje po povoljnoj cijeni. I uprkos njegovom poetnom odbijanju da i jedan dolar potroi u Bejrutu, uspjela ga je ubijediti, uporno govorei da stan kota 69

PRIA

koliko i nekoliko veera u londonskim restoranima ili jedna zlatna ogrlica, uporno odbijajui da se vrati u London prije nego on kupi ovu jeftinou. I gle, on pristade i obea da e joj prebaciti novac. Vratila se iz Bejruta kako bi se ponovo brinula o njegovoj majci, pratila je u oping, nagovarala da kupi bundu i ubijedila mua da je plati, da bi, nekoliko dana nakon to je pristao, ostavila bundu kod krznara kako bi na njoj izvrio neke prepravke koje su kotale vie od same svekrvine bunde. Savjetovala je majku u odabiru escajga od istog srebra, a mu, ponosan na majin ukus i svoje bogatstvo, pitao bi svoju suprugu ta e uraditi sa starim srebrenim escajgom, dok bi srea preplavila njegovo lice zbog harmonije koja je vladala izmeu njegove majke i supruge, kao i zbog osjeanja spokoja jer je njegova supruga bila sretna, nije bila usamljena. Poeo je povremeno izbivati naveer i kasno se vraati, a njegova bi ga supruga, pa makar bila i u najdubljem snu, doekala s poljupcem im bi uao u postelju, apuui mu: Lahku no, dragi moj. Njegova majka nije bila blagonaklona prema nedvojbenoj transformaciji Hodine linosti. Iako je ona veliku vanost pridavala vanjtini, ipak je osjetila da je Hoda poela nepromiljeno rasipati mnogo novca I ve je bila primijetila znak pitanja pomijean sa nezadovoljstvom na licima njenih i Hodinih goi koje su pokuavale, im bi se Hoda udaljila da pripremi kafu, aludirati na to da se Hoda promijenila! Kao da to vie nije bila ona i da se tako ponaala, ne to je bila zadovoljna, ve zbog navike. Posebno su govorile o njenim odla-

scima na asove plesa kojima se posvetila sa velikim arom. Majin boravak se oduljio jer je Hoda insistirala na tome i nije eljela da se ona vrati u Bejrut, nego je navaljivala da ostane kao da je bila njena vlastita majka. Dobroduno je podnosila da se petlja u njene line stvari. Potvrdno je klimala glavom koliko god bi kritika prela granice meu njima. Posljednja je bila ta da se majka protivila Hodinim odlascima na asove tjelovjebi jer je tako zamarala tijelo, komentariui da Hoda mora izvravati brane obaveze naveer. Ali je Hoda ostajala nasmijana i pratila majku u turistikim obilascima, provodila vrijeme u shoping centrima, savjetovala je u odabiru originalnog perzijskog tepiha, vodila je u oblast u kojoj stanuje Kraljica Majka, s njom obilazila kuu ponuenu na prodaju. Naveer bi se vratila i priala muu o kui koju je vidjela i koja se svidjela majci, i kako je to tipina kua s mnogobrojnim prednostima: sprat za njegovu majku, sprat za njih dvoje, sprat za djecu. Hodine rijei su iznenadile majku te je otvorila usta preneraena je li to Hoda bila trudna pa je zbog toga insistirala na ovom njenom dugom boravku? Ali Hoda je sa smijekom izbjegla temu i kad ju je mu upitao u spavaoj sobi da li je trudna nasmijala se i oklijevajui rekla: Odgonetni zagonetku. Kua je kupljena uz pomo banke i upisana na njeno ime kako bi izbjegli porez. Hoda je i dalje primijetno napredovala kao da je enka korpija koja na leima nosi svoju djecu u potrazi za lovinom i mjestom sa temperaturom pogodnom za

nju i male korpije. Hoda baci posljednji pogled na svoju spavau sobu. U posljednjem trenutku povue prekriva za krevet koji je vezla u Bejrutu za svoj i krevet mukarca kojeg je voljela i koji je volio nju i koji se, umjesto da se vjenaju, pridruio lokalnoj policiji. Izvlai ga ispod gomile prica i praznih kutija, stavlja ga u kesu u ruci, a potom uri da sie na ulicu, gdje je eka crni taksi. Voza prilazi im je ugleda, otvara joj vrata, pomaui joj da prenese tane i brojne kutije, a potom za njom zatvori vrata dok ona u ruci dri svoju krznenu bundu i kesu sa prekrivaem za krevet. Zaustavlja je susjeda Engleskinja... hvali njen vidljiv napredak u gubljenju teine, savladavanju engleskog jezika, ljepotu njene odjee; Hoda joj se osmjehuje i nastavlja put. Tek u avionu Hoda odahnu s olakanjem. Otvori tanu i provjeri papire za razvod braka, papire od engleskog advokata i kopije ljekarskih nalaza. Pogleda u sat na ruci, mora da je njena svekrva tek zavrila frizuru i vratila se kui. Zamilja je kako doziva njeno ime traei je svuda po stanu prije nego ue u Hodinu spavau sobu. Mora da e goli krevet bez prekrivaa privui njenu panju, kao i gomile prica i praznih kutija od lijekova. Njena radoznala svekrva e se zapitati otkuda te stvari na krevetu, nai e papir proitat e ga: Dragi moj muu, pred tobom su price i lijekovi koji su izgrizli moju duu i tijelo sve dok se nisam rijeila tvojih i bakterija tvojih ljubavnica. Pred tobom su takoer i kutije tableta koje su mi davale snage da ostvarim ono to sam planirala, kao i rauni.

O autorici: Hanan al-ajh je nesumnjivo jedna od najvanijih arapskih spisateljica na poetku 21. vijeka. Roena je 12. 11. 1945. u Bejrutu, a od 1984. ivi u Londonu. Unato dugogodinjem boravku u Britaniji svoja djela pie iskljuivo na arapskom jeziku. Njeni najpoznatiji romani su: London je to, dragi moj; Mous gazelle; Metem sunce s krovova; Zehrina pria; Bejrutska pota. Mnogi su prevedeni na brojne svjetske jezike. Na bosanski jezik njen roman Zehrina pria preveo je akademik Esad Durakovi. Potie iz iitske porodice. Strogo je kontrolirana tokom djetinjstva i adolescencije. Obrazovanje nastavlja u American Girls College u Kairu, gdje diplomira 1966. Vraa se u Liban, gdje

radi za libanske novine al-Nahar do 1975. kada odlazi u Saudijsku Arabiju. Trenutno ivi i radi u Londonu. est je predava na univerzitetima u SAD i irom svijeta. Njene knjige su bile zabranjene u konzervativnim arapskim sredinama. Pie o ulozi i statusu ene u tradicionalnom konzervativnom arapskomuslimanskom svijetu, instituciji braka, homoseksualizmu, prostituciji, abortusu, seksu, politici, religioznim tabuima, tradiciji, zatvorenom drutvu, te rui stereotipe o poloaju ene u arapskom svijetu. Zbirka pripovjedaka Metem sunce s krovova je bila u konkurenciji za Independent Foreign Fiction Prize.

70

INSTITUT ZA POLIGRAFIJU

Hikaja o meihatskom namjetaju


Pie: Filip Mursel Begovi

Sabornik i zastupnik bonjake nacionalne manjine u Parlamentu Republike Hrvatske, do neki dan bio je dio meihatskog inventara. Rei emo neto kao bidermajer namjetaj negdje izmeu ureda Presvetlog i radnog stola damijskog izvrnog komesara. No, to se promijenilo. Ljubav je pukla jer Sabornik je izgubio na izborima i Meihat prieljkuje novi namjetaj. Kako smo uli od neimenovanog izvora, bliskog Meihatu, poslana je tvrtka za selidbu i Sabornik je jednostavno deloiran. U Meihat su ula dva robusna momka elavih glava i zamolili namjetaj da sam ieta. No, namjetaj, koji je po definiciji pokretna imovina, odjednom je postao nepokretna. Zato su ga uhvatili za drvene nogare i pokuali iznijeti van. No, namjetaj je bio teak. Potom su otvorili kripava vrataca u kojima se nalazilo sljedee: izborni plakati s nasmijeenim likom Sabornika, koji je davne dvijetisue i neke uao u Sabor i koji su onomad, u jeku kampanje za izbor naeg provjerenog dematlije, visjeli po svim Medlisima. Uz to, tu je bio i hadijski tespih i zemzem vodica koju je dobri Sabornik poklonio Presvetlom kada se vratio s hada. Bio je tu i stari album sa slikama iz vakta kada se gradila damija... i svata jo neto, uglavnom privatne naravi. to emo s time? upitali su robusni momci. Prazni ga, nosite da to moje oi vie nikada ne vide! ulo se pomalo grubo, s dozom tuge i pritajene nostalgije. Naime, teko se rastati od namjetaja koji ti je godinama krasio prostorije. Makar samo namjetaj, insan se trajno vee, blesavo je to, ali ljudski. Pa, tko bi mogao zamjeriti. Sreom da se izvrni komesar sjetio da se u takvim prigodama stvari stavljaju u kartonsku kutiju. Sve je uredno posloio i spremio, no, zemzem vodicu
BEHAR107

je na brzinu i kradomice utrpao u svoju ladicu, zlu ne trebalo. I nemojte misliti da je izvrni komesar lopov, neuzubillah, on je prvi na listi drutveno korisnih radnika. Zatim su momci pokuali izgurati namjetaj kroz vrata, ali nije ilo. Ne pa ne. Namjetaj je kripio, gurali su ga nogama, stranjicama, leima, pomogao je i izvrni komesar, ali jok. Ne ide pa ne ide. Deder ga ufati za one nogare, javio se Presvetli. To su i uinili. Ispalo je nekoliko starih kalendara, neto kemijskih na kojima je pisalo ime prve bonjake stranke u Hrvatskoj... i sline sitnice. Poistit u ja za vama, ne brinite, samo dajte to ve iznesite van, rekao je uspuhani izvrni komesar. Morat emo rastaviti, ne ide drugaije, odgovorie elavci. Hajde, hajde, veliki ste vi momci, moete vi to, ree Presvetli s dubokim glasom kojima je esto plaio mladi pokretni namjetaj. No, to nije bilo mogue. I uzee momci odvijae, kombinirke i razna ekiala te poee rastavljati. Ali stari namjetaj nije lako rastaviti speklo se, zahralo, sraslo, ne ide. Zar sve uvijek moram sam? ubretari nesposobni! zadere se Presvetli. Zatim je zavrnuo rukave, odjurio u enifu i vratio se sa baseball palicom u rukama. A otkuda to? upita preplaeni izvrni komesar. Dok je Presvetli razbijao namjetaj, dubokim glasom je ponavljao: Za hitne sluajeve! Za hitne sluajeve! Rekao sam ti jo prije etiri godine da ovaj namjetaj mora van, al nisi me sluao... pi (bip), jeb (bip), kur (bip), ser (bip)... stoko jedna. Posao je ubrzo bio gotov i Presvetli je umorno sjeo na stolac.

Uf, svaka ast, vidi se da radite sklekove. Evo vam maramica, obriite znoj., ponudi izvrni komesar. Mar, skote jedan, jer u i tebe ovom..., priprijetio se Presvetli. A kuda emo s tim otpadom? priupitali su srameljivo elavi momci. Nosite u Merhamet, daj im adresu, ti skote jedan, moda e kome posluiti za tarabu ili policu., zapovjedi Presvetli. Tako i budne. Tko zna gdje je zavrio siroti Sabornik. Neki kau da su mu dijelove viali po najudaljenijim krajevima zemlje. Neki kau da je spaljen u staroj pei za cie zime, ali to je manje vjerojatno. Opet, ima onih koji kau da je potajno sastavljen i da sad obnovljen krasi potleuicu u nekom prigradskom zagrebakom naselju. Ufatite nas za nogare ako itko zna to je istina. Toliko je hikaja u opticaju da ovjek vie ne zna u to da povjeruje. Sreom, neimenovani izvor iz Meihata kae da je kraj selidbama. Presvetli je u meuvremenu otiao u zasluenu mirovinu, a Meihat je restauriran po najnovijoj modi. Maallah, ree netko, Meihat vie nije salon namjetaja! Vesela pjesma se orila sve do sabahskog ezana. I izvrni komesar je pokuao zapjevati, ali vie nije bio na dobrom glasu. No, pitamo se, ako je namjetaj pokretna imovina, u sluaju Presvetlog definitivno nepokretna, kako ujedno moe biti doivotni, pitamo se. E, pa ovo je prevrilo svaku mjeru nita vie poten insan na ovom dunjaluku ne moe shvatiti. U svakom sluaju Sabornik i ne zna koliki je sretnik, dragi Allah mu se uistinu smilovao. Zar mislite da ete doivotni namjetaj za sto godina posjeivati u Zagrebakoj damiji? Jok! Za primjer uzmite doivotni namjetaj koji je iseljen s Pantovaka na Mirogoj, onog koji je preseljen s Dedinja u Kuu cvijea, nadalje, sav onaj masivni doivotni namjetaj koji je izmjeten iz Kremlja u moskovske i lenjingradske mauzoleje, faraoni su umislili da mogu biti doivotni namjetaj u piramidama pa su ih rastavili, rastalili i rasprodali... a o rimskim doivotnim namjetajima da i ne govorimo ti su ak konzervirani i upakirani - uz njih se moete slikati. Sabornik i ne zna koliki je sretnik, jer, poznato je da onome koji postane doivotni, ostane malo ivota. I zato, nemojte aliti Sabornika. Dao Bog da smo njegove sree.

71

LIKOVNO OKNO: Lejla Tabak

Lirske kompozicije zbiljne socijalizacije


Pie: Sead Begovi

svijet da bi ga konceptualno ponoKompozicije zabiljeene fotovo stvorila ona je naprosto na grafskim objektivom Lejle Tabak izvoritu ivota. Demonstrativne obuhvaaju tradicionalni ambijent i geste takvih fotografija nee radipanoramski svijet staroga i novoga kalizirati ni jedan motiv pa stoga urbaniteta (kaldrme, starih nena u njen individualitet ni u jednom simbolikim lirskim pozicijama) te uratku ne dolazi u pitanje kao ni takoer stara arhitektura koja isiimpresivne vizije onoga to se java nova, univerzalna znaenja i uoava u prostoru. Iako ne uvaanapokon, mjestimice, naginje konva neomodernistike ironijske i zumacijskom dizajnu, pogodnom za paradoksalne refleksije fotografiposve suvremenu primjenu u nekoj je, onih likovnih se ne odrie. Bit od prigoda. Lejla Tabak stvara s e to provjerena igra svjetla, tame orijentacijom na postavangardno i sjena (kao tradicionalnih oblirazdoblje koje jo nije istroilo svoje ka), ali i suvremeno inovativne metode, vieznano komponirastoga e aktualizirati s Lejla Tabak , roena 1979. godine u Sarajevu, diplominje i oivljavanje propoveanom energijom rani je menader informacionih tehnologija. lan porstora kao na fotografiji osmiljavanje svijeta, s tala fotografija.ba, hrvatskog portala fotosofia.info, pod naslovom Oekuj vrlo malo intervencije portala PhotoVogue i 500px. Fotografijom se aktivno vie. Tada je njen ako ona imalo i bavi godinu dana. Prema vlastitim rijeima ljubav objektiv u akciji, u enepostoji onda e autoprema fotografiji otkrila je prilikom jednogodinjeg rginoj gesti kretanja i rica, slijedom takva profesionalnog usavravanja na Akademiji za inforpostupka, izdvojiti nesuvremene poruke. ki vaan detalj, s malo Optiki, autorica eli macione tehnologije kroz predmet Digitalna fotogramelankolije, a s mnogo biti zanatski savrena fija. Njezini radovi su na spomenutim portalima u vie suutnosti za soci(postii visoku tehniku nekoliko navrata proglaavani Fotografijom dana i jalizaciju spram stvari razinu), a istodobno Fotografijom sedmice. Najvei dosadanji uspjeh i ljudi. nam postupno otkriva postie na zvaninom portalu italijanskog modnog Trea dob i potrounutarnju melodiju ljemagazina Vogue. Do sada je od strane strunog iriive stvari su joj je popotne stvarnosti bez obja prihvaeno i objavljeno 84 fotografija, od kojih su sebno privlani jer zira na nova medijska i fotografije All we must across the river i Bridge nas sve to podsjea na tehnoloka dostignua, objavljene na naslovnoj strani web portala Photo prolaznost i na neki posebice ona koja je priVogue u kategoriji Latest pictures selected, a odabraudan nain plodotvovremeno nametnula pone od strane Alessia Glaviano, foto urednice Vogue rnu rezignaciju te na stmoderna. No, Lejla Italia i Luomo Vogue. Potpisala je ugovor sa Vogue evolucijske tokove auTabak nas zna iznenaItalia i Art + Commerce iz New Yorka, koji se bave tentinih ivotnih soditi i s ponekom instalaprodajom licenci fotografija koje su odobrene i kova. Njene fotograficijom, ali bez agresije objavljene od strane Photo Vogue-a. je bude osjetila te e na tradicionalnu pozaKoristi obini digitalni fotoaparat Sony, DSCestetsko lijepo pratiti dinu, a cjelovitost fotoW220 i preferira crno-bijelu fotografiju. stvarnost ivota. Dakgrafije tei ka humanoj le, autorica ne brie 72 komunikaciji.

Lejla Tabak

BEHAR107

Unutarnja melodija ljepote -

LIKOVNO OKNO: Lejla Tabak

fotografijom kroz crno-bijeli svijet

73

LIKOVNO OKNO: Lejla Tabak

74

LIKOVNO OKNO: Lejla Tabak

BEHAR107

75

LIKOVNO OKNO: Lejla Tabak

76

REAKCIJE

Od desakralizacije ilahije do devijacije sevdalinke u medijskom prostoru Bosne i Hercegovine


U povodu teksta Filipa Mursela Begovia, Komercijalizacija i desakralizacija ilahije, Behar br. 104-105
Pie: Amra Hadihasanovi

Sevdalinka i ilahija, dva kraka muzike tradicije Bonjaka


U nadahnutom i veoma aktualnom tekstu pod nazivom Komercijalizacija i desakralizacija ilahije u posljednjem izdanju asopisa Behar, autor Filip Mursel Begovi na jedan veoma duhovit nain analizira probleme nevjerodostojne interpretacije tradicionalne duhovne muzike, ali i netradicionalne religijske muzike kao i probleme njihove prezentacije u postratnom medijskom prostoru Bosne i Hercegovine. Bez pretencioznosti, tekst nam nudi dragocjene podatke o zaboravljenoj tradicionalnoj izvorno ilahiji i o islamskoj religijskoj muzici u kontekstu aktualnog trenutka u naem medijskom prostoru. Ovo je bez sumnje ona vrsta tekstova koji su vrijedan prilog u razumijevanju i afirmaciji tradicionalnih umjetnikih formi koji su danas potrebniji vie nego ikad prije. Ovo je, u isto vrijeme, i korak dalje u prepoznavanju i demaskiranju brojnih poBEHAR107

java, koje bez dvojbe moemo okarakterizirati kao devijantne. Na tragu ovoga teksta, naprosto se nala naa sevdalinka, tradicionalna bosanska pjesma, za koju neki u ali tvrde da je bosanska duhovna muzika, aludirajui, ne bez razloga, na crnaku duhovnu muziku i na njen izuzetan umjetniki potencijal. I sevdalinka, pored svog neospornog umjetnikog potencijala, predstavlja snaan indentifikacijski faktor za Bonjake i sve one koji se osjeaju Bosancima, u Bosni ali i irom svijeta. Trebalo bi tako i ostati, no, kako stvari stoje, s razlogom bismo trebali preispitati pravo stanje ove nae tradicionalne pjesme. Pitanja se sama nameu. ta je danas sevdalinka u Bosni i Hercegovini? ta je izvorna sevdalinka prije svega? Nadovezujui se na problem interpretacije i prezentacije ilahija u navedenom tekstu, ini se nita manje vanim problematizirati i inter-

pretaciju sevdalinki u medijskom prostoru dananje Bosne i Hercegovine. Kada je u pitanju tradicionalna duhovna muzika poput ilahije, unekoliko je lake braniti izvornost i vjerodostojnost ove muzike tradicije. Kada je rije o tzv. novoj ilahiji, koja je gotovo u potpunosti osvojila na medijski prostor, situacija je mnogo tea s obzirom da tradicionalna pravila i usuli ovdje vie nemaju nikakvog znaaja jer ove nove umjetnike forme vie ne spadaju u tradicionalnu muziku. Slina situacija deava se i sa sevdalinkom. Pod ovim pojmom, u naem medijskom prostoru, podrazumijeva se tradicionalna sevdalinka, ali i netradicionalna obrada ove pjesme. Radi se o razliitim muzikim oblicima koji se na nekoliko naina naslanjaju na izvornu sevdalinku, mimo uobiajenih standarda i pravila koji su do sada bili vaei. Nedovoljno upuen i povran posmatra mogao bi doi do zakljuka da sevdalinka nema svoja pravila i

77

REAKCIJE

usule, to je, naravno, potpuno pogreno. Problem je u tome to neki interpretatori, kao to emo vidjeti, ne smatraju da ih ta pravila unekoliko obavezuju. Iako sevdalinka, pogotovo ona starija, tretira i vjerske teme, ona je prije svega profana muzika. Ipak, bez obzira na razlike, neke slinosti izmeu ove dvije muzike tradicije nesumnjivo postoje. Nije potrebno biti muziki strunjak da bi se prepoznalo zajedniko izvorite ovih umjetnikih formi, odnosno jedinstveni kulturni milje u kojem su nastale. Preciznije reeno radi se o dva kraka muzike tradicije muslimana Bosne, koji predstavljaju dvije tradicionalne forme sauvane i njegovane do dananjih dana. Stoga, nije ni udo da je sudbine preivljavanja ovih tradicija u medijskom prostoru dananje Bosne i Hercegovine gotovo istovjetna. Zajednike karakteristike ovih muzikih oblika, prevashodno nalazimo u nainu interpretacije. Ljudski glas je primaran u odnosu na instrumentalnu pratnju, kako kod ilahije, tako i kod sevdalinki. tovie, pravilo izvoenja sevdalinke uz saz podrazumijeva da se visina zvuka saza nikada ne podie iznad visine glasa pjevaa. Tako se obezbjeuje dominacija ljudskog glasa u odnosu na instrumentalnu pratnju to je kod izvoenja izvorne ilahije jo vie naglaeno. Ovdje nije bez znaaja prisjetiti se vrednovanja ljudskog glasa u islamskoj tradiciji, gdje se on imenuje najvrednijim instrumentom, to takoe ukazuje na zajedniko izvorite ovih muzikih tradicija. Zatim sevdalinka se, ba kao i ilahija, tradicionalno uvijek izvodila u intimnom krugu i bez velike buke, dakle to je komorna muzika kojoj koncertno izvoenje nije imanentno. Ilahije su se tradicionalno izvodile u damijama, tekijama ili u kunoj at-

mosferi, a nikada nije izvoena na nain koji je danas uobiajen, u vidu koncerata i uz pratnju orkestara, a pogotovu ne uz pratnju filharmonije. U tradiciji Bonjaka ilahije i sevdalinke su se, zajedno sa uenjem Kurana, obino izvodile u povodu razliitih sveanosti, kako drutvenih tako i porodinih. Ove sveanosti su, tradicionalno, poinjale sa uenjem Kurana i ilahija, a zavravale sa sevdalinkama. Iako je ovaj obiaj preivio do dananjih dana, u isto vrijeme se javljaju neke njegove devijacije u vidu razliitih kulturnih dogaaja koji su naglo preplavili postratni medijski prostor Bosne i Hercegovine. Jedan od takvih dogaaja meni se ini posebno problematinim. Rije je o neobinom fenomenu neizostavnih bajramskih i ramazanskih koncerata koje, ve godinama organizira sarajevska filharmonija gdje se ilahije, sevdalinke i zapadna klasina muzika prezentiraju u jednoj tako neprirodnoj simbiozi da je to u najmanju ruku zbunjujue. tovie, sevdalinci, ali i ilahiji, esto se oblai neprikladna odjea njima stranih aranmana i interpretacija koji de facto iskrivljuju i sutinski mjenjaju ove pjesme do granice neprepoznavanja. To se u pravilu moe vidjeti na ovim ve tradicionalnim koncertima koji zapravo hoe biti pandan, i to potpuno neosnovano, boinim i uskrnjim koncertima. Ali koliko god da pozorina scena i pratnja filharmonije nije najbolji izbor za ovakve dogaaje, koji imaju iznad svega duhovni znaaj i znaenje, ovo je unekoliko kompatibilno sa kranskom duhovnom muzikom, naroito onoj zapadnoevropskog tipa. Kad je u pitanju ilahija, kao islamska duhovna muzika, i sevdalinka koja je esto prati u ovim prilikama, nije potrebno dokazivati da je ovakav ambijent neprikladan za iz-

U Bosni je institucionalna zatita sevdalinke kao izvorne muzike tradicije vrlo problematina i moemo slobodno rei sasvim nedostatna. U ovom praznom prostoru, u kojem oigledno nedostaje sistemska i institucionalna zatita drutva kroz strunu, naunu podrku i brigu za ovaj segment naeg kulturnog naslijea, javile su se razliite privatne, poluprivatne i javne organizacije i institucije koje su se zauzele za ouvanje naega muzikog blaga.

78

REAKCIJE

voenje ovih pjesama, isto toliko koliko je neprikladan nain njihove interpretacije (ovdje nije od pomoi ni velika levha, koja je obino postavljena u pozadini scene kako bi ovom, bez sumnje, profanom prostoru dala duhovnu dimenziju). Sama injenica da se ovakve manifestacije organiziraju u povodu islamskih vjerskih praznika, koji imaju iskljuivo duhovni ali i kulturni znaaj, u ambijentu i u duhu jedne druge kulture i civilizacije u najmanju ruku udi. Sintagma bajramski koncert sama po sebi zvui neprirodno, a o sintagmi ramazanski koncert da i ne govorimo. Obiljeavanje vjerskih praznika, na nain koji nije imanentan duhovnosti koju hoe da prezentira i u ambijentu koji takoe nije prikladan za ovu vrstu dogaaja, ve je po sebi problematino. Bez elje i potrebe da budem higijeniar medijskog prostora ne mogu, a da se ne pitam ta je uzrok, odakle potreba da se po svaku cjenu pozapadnjae nai tradicionalni obiaji? Tradicionalni naini proslavljanja vjerskih praznika nemaju alternative, ali ako postoji potreba da se oni obiljeavaju i na drugaiji, netradicionalan nain, onda se mora imati u vidu karakter ovih sveanosti te nain i ambi-

jent koji je koliko toliko u suglasju sa sadrajem i znaenjem ovih praznika. Drugim rijeima, forma nije i ne moe biti neovisna o sadraju ovih dogaaja, a moralo bi se voditi rauna o nainu obiljeavanja ovih praznika kako bismo izbjegli njihovu desakralizaciju i kulturnu devastaciju.

Nova sevdalinka ili modernizacija tradicionalne muzike forme


Oigledno je da tradicionalna duhovna muzika, kao i tradicionalna narodna muzika, u naem medijskom prostoru dijele slinu sudbinu iako su promjene koje su pretrpile ove dvije muzike tradicije odvijale na razliit nain. Ilahija je, usljed politikih razloga, dugo bila potiskivana u medijskom prostoru te je njena ekspanzija u poslijeratnom periodu bila veoma snana. No situacija sa sevdalinkom je neto drugaija. Sevdalinka je ve odavno pretrpila razliite promjene koje su imale jedan drugi i tok i dinamiku. Sa dolaskom Austro-Ugarske u Bosnu i Hercegovinu interpretacija sevdalinke se unekoliko izmijenila. Harmonika, kao novi pratei instrument, potiskuje saz koji je do tada, uz def, bio jedina instrumentalna pratnja ovoj naoj pjesmi, to je u mnogome izmijenilo njen zvuk. Situacija se takoer znaajno mijenja sa pojavom novih medija tokom dvadesetog stoljea i to uvoenjem orkestara koji su sada obavezna pratnja ovoj muzici, to takoer ima uticaja na formu i sadraj ovog tradicionalnog muzikog oblika. Dakle, geneza promjena koju je pretrpjela izvorna sevdalinka relativno je dug process, koji se moe pratiti jo od devetnaestog stoljea. Ali bez obzira na nove medijske okolnosti (radio i televizija), osnovni princip izvoenja i uvanja ove pjesme bio je to vjerodostojnije interpretirati ovu pjesmu, odnosno, to je mogue vie pribliiti se originalu. Iako ove principe potuje veliki broj profesionalnih muziara i muzikih strunjaka, ali i svih onih koji njeguju ovu pjesmu, javlja se i jedan sasvim novi trend u interpretaciji ove muzike. Ono ta, u najkraem obliku, moemo danas primijetiti jeste prevladajua tendencija interpretatora koji se gotovo utrkuju ko e ovu nau tradicionalnu pjesmu to vie izmijeniti i izobliiti. Bez pretenzija da otvaram strune polemike ili da ulazim u bilo kakve dublje analize, naprosto se pitam, kao ljubiteljica ove tradicije, ta se to trenutno deava sa ovom muzikom? Imalo muzikalan ovjek, koji ujedno batini ovu muziku tradiciju, ne moe, a da se iskreno ne udi nad onim ta se deava sa ovom pjesmom. Obzirom da sam

BEHAR107

79

REAKCIJE

imala sree da sa ovom pjesmom odrastam, trenutna situacija mi je gotovo neprihvatljiva. Sluala sam svog rahmetli babu kako interpretira bezbrojne prelijepe sevdalinke. Pjevao ih je odmjereno, najee bez instrumentalne pratnje te su one postale, mogu slobodno rei, muzika pozadina moga odrastanja. Naravno, sluala sam i rok, dez i drugu modernu muziku kao i svi moji vrnjaci, ali tu nije bilo nikakvih dilema ta je ta. Naprotiv. Meutim, ono to se u posljednih nekoliko godina prezentira kao sevdalinka na novi nain, nova sevdalinka ili drugaija sevdalinka teko se moe imenovati jednim zajednikim imenom, a najmanje sevdalinkom. Jedino u ta sam sigurna jeste da sevdalinka to sasvim sigurno nije. Prije bi se moglo rei da se radi o reminiscencijama na tradicionalnu muziku. No, nije rije ni o kakvoj ekscesnoj situaciji, zaboravu ili zabuni ve o jednoj ustaljenoj pojavi u naem medijskom prostoru. Radi se, dakle, o jednom potpuno novom netradicionalnom nainu izvoenja izvorne sevdalinke koji je po naravi potpuno individualistiki, samovoljan i samodovoljan bez potivanja bilo kakvih kanona ili pravila. Jedino to je zajedniko ovim interpretacijama i izvornoj sevdalinci, pored muzike teme, je izvorni tekst koji je dosljedan i koji se po pravilu u ovim interpretacijama nikada ne mijenja, to dodatno zamagljuje prepoznavanje ovih muzikih tvorevina

kao novih muzikih oblika, to one u stvari i jesu. Paradigmatian primjer ove pojave je fenomen popularne mostarske grupe Mostar sevdah reunion za koju slobodno moemo rei da je predstavnik ovog novog pravca u muzici. Tu su takoe i grupa Damir Imamovi trio kao i izuzetan vokal Amira Medunjanin kao glavni predstavnici ovog novog muzikog talasa koji nas je zapljusnuo sa svih strana. Postalo je, gotovo uobiajeno da nas na razliitim TV kanalima ili u printanim medijima obavjetavaju o pojavi neke nove grupe ili vokala koji na jedan novi nain izvodi sevdalinku. Pojava moderniziranja tradicionalne muzike, odnosno moderne obrade tradicionalne muzike, nije nita novo u svijetu i ne karakterizira samo na kulturni prostor. Ali kod nas je neto ipak drugaije u odnosu na druge drave i nacije. U Bosni je institucionalna zatita sevdalinke kao izvorne muzike tradicije vrlo problematina i moemo slobodno rei sasvim nedostatna. U ovom praznom prostoru, u kojem oigledno nedostaje sistemska i institucionalna zatita drutva kroz strunu, naunu podrku i brigu za ovaj segment naeg kulturnog naslijea, javile su se razliite privatne, poluprivatne i javne organizacije i institucije koje su se zauzele za ouvanje naega muzikog blaga. Iako postoje pokazatelji da je drutvena svijest o znaaju ove tra-

dicije znaajno porasla u poslijeratnom periodu, istovremeno svjedoimo i neadekvatnu brigu drutva kao cjeline. Bez obzira na injenicu da su se pojavili brojni nauni i struni radovi, mnoge publikacije, knjige i lanci, ali i struni skupovi posveeni ovoj naoj tradicionalnoj narodnoj pjesmi (imali smo, izmeu ostalog, i simpozij posveen sevdalinci), oigledno je da nedostaje jedna snana i konzistentna drutvena potpora ovom dijelu naeg kulturnog naslijea. Da je to tako, najbolje govori zabuna oko tzv. nove sevdalinke. Je li uope mogue ouvati tradicionalne muzike forme tako to emo ih modernizirati? Ako je moderna interpretacija iznevjeravanje tradicionalne umjetnike forme, onda nije mogua. Pa i sam Damir Imamovi, voa i idejni tvorac spomenute grupe Damir Imamovi trio, kae da je njegova interpretacija sevdalinke moderna i netradicionalna (usput treba napomenuti da i sam potie iz porodice koja je njegovala ovu tradicionalnu pjesmu pa mu u toliko prije moemo vjerovati). Odgovor moramo potraiti u definiciji onoga ta je to tradicija, a ta modernost po sebi, odnosno, ta je to tradicionalna, a ta moderna muzika u svojim osnovnim karakteristikama. Ukratko, modernost i tradicija su pojmovi ija su znaenja nedvojbeno u opoziciji. Neto kao ulje i voda. Mogu zajedno da plivaju, ali nikada se ne mogu ujediniti. Dakle,

Rije je o neobinom fenomenu neizostavnih bajramskih i ramazanskih koncerata koje, ve godinama organizira sarajevska filharmonija gdje se ilahije, sevdalinke i zapadna klasina muzika prezentiraju u jednoj tako neprirodnoj simbiozi da je to u najmanju ruku zbunjujue. tovie, sevdalinci, ali i ilahiji, esto se oblai neprikladna odjea njima stranih aranmana i interpretacija koji de facto iskrivljuju i sutinski mijenjaju ove pjesme do granice neprepoznavanja. To se u pravilu moe vidjeti na ovim ve tradicionalnim koncertima koji zapravo hoe biti pandan, i to potpuno neosnovano, boinim i uskrnjim koncertima.
80

REAKCIJE

Bez elje i potrebe da budem higijeniar medijskog prostora ne mogu, a da se ne pitam ta je uzrok, odakle potreba da se po svaku cjenu pozapadnjae nai tradicionalni obiaji?

modernost po sebi predstavlja individualistiki, netradicionalni pristup stvarnosti i jedini zakon koji vlada u ovom duhovnom ozraju jeste svedoputenost kao princip, to se svakako odnosi i na modernu umjetnost kao takvu. Nasuprot modernoj, tradicionalna umjetnost jeste umjetnost kolektiva, kolektivnog pamenja jedne zajednice i nain na koji se ona indentificira kao takva. Ona se, takoer, prenosi sa generacije na generaciju, a pojedinac kao prenositelj tradicije, igra sekundarnu ulogu bez obzira o kakvom se umjetnikom potencijalu radilo. Bez obzira da li se radi o vie ili manje kreativno potentnom umjetniku ili ak geniju, on uvijek plovi na talasu tradicije i nikada ne stri. Pozicija umjetnika u modernoj umjetnosti je bitno drugaija.
BEHAR107

Moderni umjetnik je stvaralac, demijurg, on sam stvara svoja vlastita pravila koja nisu ni u kakvoj vezi niti sa kolektivom niti sa drugim pojedincima. tavie, njegova se vrijednost mjeri njegovim individualitetom kao najveim parametrom koji odreuje vrijednost njegove umjetnosti. To je potpuno netradicionalan krajnje individualistiki pristup interpretaciji. Stoga je veoma problematian nain tzv. uvanja sevdalinke koji ne podrazumijeva tradicionalan pristup interpretaciji.

Ouvanje ili destrukcija sevdalinke


Upotreba tradicionalne muzike kao temelj razliitih improvizacija nije nita novo, poevi od koritenja ovih muzikih tema u klasinoj

muzici pa do savremenih rok ili dez improvizacija. Moda je jedan od najboljih primjera obrade sevdalinke na naim prostorima, rok-dez improvizacija pjesme Snijeg pade na behar na voe u izvoenje popularne grupe Indeksi. Ova, veoma uspjela obrada, koja je zapravo jedan potpuno moderan muziki oblik, predstavlja samo reminiscenciju na poznatu sevdalinku, a nikako njenu vjerodostojnu interpretaciju. No, ovdje se moe primijetiti da ne postoji nikakva pretenzija, od strane pomenute grupe da se na ovaj nain uva tradicionalna pjesma i tu je bitna razlika u pristupu ovoj umjetnosti, ali i imenovanju stvari po sebi. uvati izvornu umjetniku formu na nain da joj se mijenja duh, dakle njena sutina, potpuno je neprihvatljivo i praktino nemogue.

81

REAKCIJE

Jer Tuom se duom ne moe disati., kako to kae profesorica Fatima Laevi. I ne moe. Ovo mi se ini i najboljim odgovorom na svu ovu buku i halabuku oko tzv. modernizacije sevdalinke e da bi se ona, moete misliti, sauvala!? A da li je to zaista mogue? Naravno da nije. Svojevrsna ciganizacija sevdalinke, na primjer, koju demonstrira popularna grupa Mostar sevdah reunion predstavlja improvizaciju na temu ove tradicionalne pjesme, a ne nikako nain da se ova pjesma uva i revitalizira. Naprotiv. Naglaeni ritam, senzualnost i nesuzdrana, napadna emocija koju moemo osjetiti u njihovoj interpretaciji poznate sevdalinke udna jada od Mostara grada potpuno je strana ovoj izvornoj pjesmi suzdranih emocija sa blagim prelazima i sa naglaskom na melodiji u odnosu na ritam to je veoma karakteristino za sevdalinku kao osebujnu umjetniku formu. Kad je rije o interpretaciji brojnih sevdalinki u izvoenju Damira Imamovia i Amire Medunjanin, stvar sa imenovanjem ove muzike ini se mnogo teom. Da je u pitanju jedan novi, netradicionalan pristup ovoj muzici, nema dvojbe, i to ne bi ni bio problem da autori, ali i oni koji sa neobinom zainteresiranou dolaze na njihove koncerte iskreno ne misle da je to nain da se u dananjem vremenu sauva tradicionalna pjesma. Ni manje ni vie! Ili oduevljeno iznose svoje argumente kako ovakvim interpretacijama ova muzika pribliila zapadnoj publici te je oni sada sa izuzetnim zanimanjem sluaju?! Kao da je ouvanje i njegovanje ove muzike tradicije ovisi o belgijskoj ili holandskoj publici. To bi bilo isto kao kada bi bearac zavisio od toga koliko ga sluaju u Americi ili Novom Zelandu. Ni jedna se tradicija ne moe

odrati izvana niti ona zavisi od bilo koga osim od onih koji se indentificiraju sa njom i koji je batine. Oni su jedino mjerodavni da je prepoznavaju, njeguju i uvaju iskljuivo radi sebe. To naravno ne iskljuuje kulturne veze i susrete razliitih kultura i tradicija. Naprotiv, ove veze upravo poivaju na tim kulturnim razlikama, a ne nikako na prilagoavanju ove muzike sluateljima koji prirodno nemaju i ne mogu imati senzilibilitet za ovu muziku tradiciju.

Ako hoemo biti vjerodostojni batinici ove tradicionalne muzike, onda moramo znati ta ona zaista jeste i po svome duhu, ali i po formi. To istovremeno znai da se stvari moraju jasno razluiti i precizno imenovati. Ako je, na primjer, neto potpuno nova umjetnika forma, onda se to mora tako i imenovati. Jer kako smo to ve naveli, improvizacija na muziku temu sevdalinke ne moe biti, ni u kom sluaju njeno ouvanje.

Dakle, jasno se postavlja pitanje do koje mjere neto moe biti prihvatljivo kao interpretacija izvorne muzike, a gdje to postaje devijacija? Odgovor bi mogao biti vjerovatno u onome to moemo imenovati kao duh sevdalinke. Tamo gdje se taj duh gubi, nema ni sevdalinke. O tome su uostalom pisali: Mak Dizdar, Muhsin Rizvi, Alija Isakovi i drugi znameniti autori, a pie se i danas. Zajedno sa svim onima koji

ovu pjesmu istinski osjeaju svojom i koji se sa njom indentificiraju, sasvim jasno mogu prepoznati ovaj duh, ali i sebe u ovoj pjesmi. Jedan poznati sluaj iz ne tako davne prolosti, koji je svojevremeno izazvao razliite reakcije javnosti, na svoj nain govori upravo o ovom problemu. Radi se o izvoenju sevdalinke to te nema, poznate kantautorke Jadranke Stojakovi, a koja je, u sutini improvizacija na muziku temu ove poznate pjesme. Iako je ovo izvoenje prihvaeno od strane javnosti i doivilo je veliku popularnost, na nju je sa negodovanjem i veoma rezolutno reagirao doajen sevdalinke rahmetli Himzo Polovina. Gledajui iz perspektive dananje situacije, ova reakcija se ini gotovo dirljivom i bila je upravo proroanska u odnosu na sve ono ta e se ubudue deavati sa ovom pjesmom, a ega smo danas svjedoci. Iako je bespredmetno osporavati pravo bilo kome da koristi bilo koju muziku temu, pa i temu sevdalinke, ova reakcija je u sutini bila ispravna, s obzirom da je imala intenciju u korijenu sprijeiti devijaciju ove tradicionalne muzike forme. Ova je reakcija u stvari imala za cilj otkloniti nedoumice o tome ta je to izvorna pjesma, a ta je moderna improvizacija, imajui u vidu da je ova interpretacija izgubila duh tradicionalne sevdalinke bez obzira to je sauvala muziku temu kao i tekst ove poznate pjesme. Ako bismo dublje sondirali uzroke ove pojave, ili makar malo zagrebali ispod povrine, nesumnjivo da bismo odmah naili na ve davno rekognosticiranu bolest bosanskog kompleksa inferiornosti, koji sada ima samo neko novo ruho, a ve odavno postoji. I da budem odmah jasna, kad je rije o ovom kompleksu, nema dileme da je uzronik vanjski factor, ija je konse-

82

REAKCIJE

kvenca oruana agresija na nau zamlju; jer ne treba zaboraviti niti ikada smetnuti sa uma da svakoj vojnoj agresiji prethodi devastacija kulture onih koji smetaju. Dakle, nipoto ne osporavajui vanjske faktore ve davno prepoznate sveope kulturne devastacije svega onoga to je bosansko i bonjako, neminovno se postavlja pitanje ta je sa unutarnjim faktorom, dakle, ta je sa nama? Preciznije reeno: ta je zapravo sa naim kulturnim imunolokim sistemom? Jer sasvim sigurno ne moemo u itavoj ovoj prii zaboraviti na odgovore koje trebamo i obavezni smo dati na brojne napade, nipodatavanja, brisanja ali i naeg nerazumijevanja vlastitog kulturnog indentiteta. Sa ovom pojavom, ini se da smo otili korak dalje u naem samozaboravu, obzirom da je ovaj nain devastacije tradicionalne pjesme unekoliko sofisticiraniji. Prilagoavanje, a zapravo devijacija izvorne sevdalinke deava se u naem kulturnom prostoru uz nau pomo i saglasnost. Niko nam vie ne krade pjesme niti ih minimizira i nipodatava. Nema potrebe, mi smo se sami prihvatili posla da iskrivimo ovu nau pjesmu tako da emo je uskoro, po svoj prilici, prepoznavati jo samo po izvornom tekstu. To je bez sumnje siguran put uruavanja naeg indentiteta i to zahvaljujui nama samima. Jer sevdalinka bez ikakve sumnje jeste nezaobilazni dio naeg indentiteta. A kada je rije o nainu ouvanja i rehabilitaciji ove tradicionalne izvorne pjesme, ini se da je najbolji primjer poreenja sa obnovom Starog mosta u Mostaru koji nam je dao profesor Esad Bajtal u intervjuu povodom izlaska njegove monografije o sevdalinci. Tim povodom profesor Bajtal kae: Za usporedbu: Stari most je obnovljen, ali na
BEHAR107

nain strogo diktiran zahtjevima njegove izvorne autentine forme. Sve je ispotovano: od izgleda do materijala. Mogao je biti sainjen i vei i snaniji; od elika ili od betona. Istina bio bi vri, stabilniji, pouzdaniji. Ali to vie ne bi bio Stari most. Ne bi to bilo to. Ne bi bilo isto. Bilo bi neto drugo. Novi stari most bio bi ista besmislica. Analogno tome, uvanje njene autentinosti u svim segmentima izraajnih

Svojevrsna ciganizacija sevdalinke, na primjer, koju demonstrira popularna grupa Mostar sevdah reunion predstavlja improvizaciju na temu ove tradicionalne pjesme, a ne nikako nain da se ova pjesma uva i revitalizira. Naprotiv. Naglaeni ritam, senzualnost i nesuzdrana, napadna emocija koju moemo osjetiti u njihovoj interpretaciji poznate sevdalinke udna jada od Mostara grada potpuno je strana ovoj izvornoj pjesmi suzdranih emocija sa blagim prelazima i sa naglaskom na melodiji u odnosu na ritam to je veoma karakteristino za sevdalinku kao osebujnu umjetniku formu.

mogunosti je jedini pravi put uvanja i ouvanja sevdalinke. Drugim rijeima, nije dovoljno uvati samo literarnu formu sevdalinke ili njenu muziku temu. Neizostavno je nuno voditi rauna o tradicionalnom, to e rei originalnom nainu izvoenja ove pjesme i to na nain da se ova, to je vie mogue

priblii originalu, to je uostalom do nedavno i bio vladajui princip pristupa ovoj umjetnikoj formi. Nije ni potrebno napominjati i posebno dokazivati da je to temeljni princip na kome poiva zatita kulturno-historijskog naslijea uope i koji predstavlja istovremeno i cilj ove djelatnosti. Ako hoemo biti vjerodostojni batinici ove tradicionalne muzike, onda moramo znati ta ona zaista jeste i po svome duhu, ali i po formi. To istovremeno znai da se stvari moraju jasno razluiti i precizno imenovati. Ako je, na primjer, neto potpuno nova umjetnika forma, onda se to mora tako i imenovati. Jer kako smo to ve naveli, improvizacija na muziku temu sevdalinke ne moe biti, ni u kom sluaju njeno ouvanje. Ba suprotno, sevdalinka je ovdje zapravo materijal, majdan iz koga se stvaraju nove muzike tvorevine, potpuno razliite od ove izvorne pjesme. Ona je ovdje materijal od koga se pravi neto sasvim drugo, neto to ima duh potpuno razliit od duha sevdalinke. I to mora biti potpuno jasno da se ne bismo zagubili. Dakle, sauvati sevdalinku, kao tradicionalnu muziku formu, tzv. modernizacijom kroz njenu potpuno slobodnu interpretaciju, nije mogue i to treba jasno rei ne dovodei u pitanje mogunost razliitih improvizacija na muziku temu ove pjesme. Oni autori koji vjeruju (potpuno neosnovano) i otvoreno izjavljuju da je tako uvaju, oigledno stvaraju dodatnu zabunu. Stvar je, meutim, potpuno obrnuta; sevdalinka predstavlja veliko bogatstvo ijom su se ljepotom oni, zapravo okoristili, pa bi se prije moglo rei da sevdalinka uva i odrava njih u medijskom prostoru, uz svo potovanje spram njihovog neospornog talenta.

83

INTERVJU: Rmy Ourdan

Intervju: Rmy Ourdan


Razgovarao: Edvin Kanka udi

Za mene je moje Sarajevo bila ogromna pria


Rmy Ourdan, ratni je reporter parikog lista Le Monde, ija profesionalna karijera zapoinje 1992. u opkoljenom Sarajevu. Kao 23-godinji freelancer doao je u grad i tu ostao pet godina. Pokrivao je krizna arita u Bosni, Ruandi, Srbiji nakon Miloevievog pada, Kongu, Eritreji, Sierra Leoneu, Afganistanu i Iraku. Redovno izvjetavao o ratovima u Afganistanu i Iraku, iz Pakistana, pratio egipatsku revoluciju i graanski rat u Libiji.
84

Fotografije: Jusuf Hafizovi

INTERVJU: Rmy Ourdan

U aprilu ste najavili osnivanje Muzeja ratnih novinara? Taj projekat se sada zove Rat (WAR). To je veliki projekt na kojem rade mnogi reporteri, umjetnici i istraivai, a tie se svih ratnih sukoba na podruju ex-Jugoslavije. Projekt je veliki i zahtjevan i fondacija e biti uskoro pokrenuta. Kako ste uspjeli okupiti toliki broj novinara koji su izvjetavali iz ratne Bosne na jednom mjestu, u Sarajevu? Veina nas je zapravo ivjela tu tokom rata ili bar jedno izvjesno vrijeme. Bili smo dosta bliski i ostali smo bliski prijatelji godinama poslije. I budue da smo jo uvijek reporteri, dosta putujemo i stalno se viamo. Ja esto dolazim u Sarajevo. Prole godine bili smo u Egiptu, Libiji, veoma esto dolazimo u Sarajevo. Veina njih nije dolazila nakon zavretka rata. Primijetio sam da, kada smo se sastajali u Iraku, Afganistanu i Libiji, Sarajevo i Bosna dosta se spominju. Pojavila se ideja da svi zajedno doemo, a budui da sam ja esto dolazio u Sarajevo na neki sam nain inicirao to i naravno moje kolege su dole i moram priznati da sam iznenaen jer nisam oekivao vie od 30 do 50 ljudi, a dolo ih je nekoliko stotina. To pokazuje da im je zaista stalo do Sarajeva, jer je to dio njihovih ivota i onog to se u tom periodu desilo. Do kada ste ostali u Bosni, i jeste li bili reporter i izvan Grada Sarajeva? Izvjetavao sam irom Bosne, ne samo iz Sarajeva. Prvi put sam ostao do 1997., a 1999. sam se vratio kako bih pratio deavanja u Srbiji.
BEHAR107

Piete li jo o Sarajevu? Ne izvjetavam vie o Bosni, o Sarajevu. Jesam, napisao sam lanak u aprilu o 20 godina nakon rata, ali vie ne izvjetavam iz ove regije. Trenutno pokrivam svjetske sukobe. Sarajevo je sada divno za mene. U Sarajevo dolazim da radim na razliitim projektima, profesionalnim i osobnim, tako da ne moram izvjetavati o drutvenim, ekonomskim i drugim problemima. Doem u Sarajevo da se sastanem sa svo-

rajeva o kojemu bih izvjetavao kao novinar. Kad kaem Moje Sarajevo to je neto privatno, dolazim tu iz osobnih razloga. Moje Sarajevo podrazumijeva moje prijatelje i sl. Kako ste doivjeli rat 1992. godine u Bosni? Prvo, odrastao sam u dijelu Europe gdje se govorilo Nikad vie. To se podrazumijevalo da se vie nikada ne smije dogoditi nita slino kao s nacistima u Drugom svjetskom ratu. Dolazim iz zemlje iz koje se promovirao mir, ali i vi ste takoer eljeli mir. Za nekoga iz moje generacije taj rat, konflikt u Jugoslaviji, u Europi bio je upeatljiv, jer se rat deava tu, na naem tlu. U Europi. Kada sam bio doista mlad, bio sam u Jugoslaviji, ali veoma kratko, putovao sam vozom. Bio je to dom, Europa, isti ljudi, ista kultura sa malo drugaijim identitetima, koji nisu bili razliiti. Znai, to je bio u rat u domovini, jedini rat koji ste mogli pokrivati iz svog doma, tako blizu Pariza, Londona, Berlina To je bilo prilino upeatljivo mladim Evropljanima poput mene, ali i ostalim reporterima. To nije bila samo velika pria, to je bila ogromna pria u to vrijeme. Kao novinar ste morali biti tamo, morali ste to pokrivati. Kao i svi novinari morate pokrivati te velike i bitne prie. Za mene je to bilo ipak malo drugaije jer ja nisam bio profesionalni novinar prije, i tu sam zapravo zapoeo svoju karijeru. Proces je isti, neto to je tako vano - vi morate tome svjedoiti, o tome izvjetavati. Ja sam doao u Sarajevo i odluio ostati jer sam htio ispriati tu priu, uvijek je bitno da se pria vjerodostojno ispria. 85

Mitterand je bio razliit, drugaijeg miljenja od veine diplomata. Ljudi nisu imali isto miljenje, npr. oni koji su bili stacionirani ovdje u Sarajevu nisu dijelili miljenja svojih kolega u Zagrebu, Beogradu ili pak Parizu. Ja nisam pokrivao i izvjetavao diplomaciju, ja sam izvjetavao o ratu, ivio sam u Sarajevu ne u Parizu ili enevi, o tim stvarima moete vie informacija dobiti iz knjiga nego to vam ja mogu rei.

jim prijateljima i na taj nain je veoma lako voljeti Sarajevo. Poznati su mi svi problemi i nevolje, da je to trenutno najtea situacija u ovom dijelu Europe. Ali Sarajevo je zaista jo uvijek neto posebno, ljudi koji ive ovdje jo uvijek posjeduju tu neku energiju, ljudi su zaista nevjerojatni. esto kaete Moje Sarajevo? ta to znai? Sada govorim moje Sarajevo kako bih ga razlikovao od onog Sa-

INTERVJU: Rmy Ourdan

Koliko je teko doi do jedne prie, sugovornika u zaraenim podrujima? Inae 99% ljudi koje sretnete u ratnim zonama su obeshrabreni i ne ele ispriati svoju priu. Ovdje, na prostorima ex-Jugoslavije imali smo veoma dobru dostupnost mnogim mjestima i mnogim ljudima pa ak i sa voama poput Izetbegovia i Karadia do kojeg je na poetku bilo jako lako doi i direktno se sastati. Meutim, u posljednjih 10 godina je bilo drugaije sa pokretima dihada i njima slinim. Oni nisu htjeli razgovarati sa novinarima, nisu vjerovali stranim novinarima, nisu vjerovali u slobodu medija. Koliko postoji sloboda medija? Kad govorim za nas, mi smo bili potpuna sloboda, jer npr. za novine za koje sam pisao, mogao sam pisati o emu god sam elio. Meutim, trenutno se u svijetu sloboda medija najee povezuje s demokracijom. Sada ima mnogo vie slobode u medijima, jer, imate mnogo vie demokratskih zemalja nego prije 20 godina. Generalno, sloboda izraavanja se vee uz demokraciju.

Koliko je rat uope mogao biti kvalitetno popraen u Bosni? Rat u Bosni, tonije rat u Jugoslaviji je bio opseno pokriven. Mediji su izvjetavali o tome, davalo se mnogo prostora izvjetajima iz Bosne. Svaki dan je Bosna bila, na naslovnicama, udarna vijest. Reakcija ljudi nije bila kao to su se drugi ljudi nadali, da e biti veih politikih ili vojnih intervencija. Politika reagiranja su bila slaba, ali ljudi na Zapadu su imali vijesti o Bosni skoro svaki dan. Na vijestima tokom etiri godine ljudi su znali o tome, svi su znali o tome. Ipak niko nije reagirao? Moemo se pitati zato nisu dovoljno reagirali ili zato su reagirali na nain na koji su reagirali te zato su tako sporo reagirali. Nije istina da nisu vidjeli i znali, sve su vidjeli i znali, od opsade gradova, ratnih deavanja, etnikog ienja, rata izmeu bosanske i srpske vojske, hrvatskih snaga i bosanske vojske, podjela Mostara, opsada Sarajeva; o tome se moglo stalno itati i zaista, svi su vidjeli i znali.

Zato onda Mitterand nije reagirao iz Pariza? Nisam siguran, ne znam da nije elio reagirati? Ne znam! Predsjednik Izetbegovi ga je uvjeravao da se u Bosni nalaze konclogori. Bio je meu prvima u posjeti Sarajevu. Nije vjerovao predsjedniku Izetbegoviu. Zato? Nije vjerovao ili nije elio da vjeruje, ili nije elio da reagira ili je bio probeogradski orijentiran, ili je imao druge motive, zato nije elio da reagira na Izetbegovievu izjavu. Bio je dosta kompleksan ovjek. Sjeate li se vi logora u blizini Prijedora? Da. Kada se Izetbegovi sastao sa Mitterandom poznato je da su se spomenuli logori, no ubrzo se obznanilo njihovo postojanje priom Roy Gutmana koji je o tome izvijestio na samom poetku augusta, pa TV izvjetaju odmah poslije, pa Ed Vulliamy... Bernard-Henri Lvy je meu prvim francuskim intelektualcima pokuao da bilo kako djeluje rijeju na situaciju u BiH? Ne sjeam se kad je Lvy o tome govorio. Mitterand je bio razliit, drugaijeg miljenja od veine diplomata. Ljudi nisu imali isto miljenje, npr. oni koji su bili stacionirani ovdje u Sarajevu nisu dijelili miljenja svojih kolega u Zagrebu, Beogradu ili pak Parizu. Ja nisam pokrivao i izvjetavao diplomaciju, ja sam izvjetavao o ratu, ivio sam u Sarajevu ne u Parizu ili enevi, o tim stvarima moete vie informacija dobiti iz knjiga nego to vam ja mogu rei. Ja sam poput vas, i ja itam dosta knjiga o diplomaciji tog doba. Ja sam novinar, nisam zvanini predstavnik Francuske, moj posao je bio da izvjetavam o ratu u Bosni, a ne da izvjetavam ili komentiram francuske diplomatske poteze ili politiku.

Doem u Sarajevo da se sastanem sa svojim prijateljima i na taj nain je veoma lako voljeti Sarajevo. Poznati su mi svi problemi i nevolje, da je to trenutno najtea situacija u ovom dijelu Europe. Ali Sarajevo je zaista jo uvijek neto posebno, ljudi koji ive ovdje jo uvijek posjeduju tu neku energiju, ljudi su zaista nevjerojatni.
86

INTERVJU: Rmy Ourdan

11. jula ove godine, u Sarajevu ste promovirali monografiju BOSNIA 1992-1995 gdje ste pisali uvodnu rije. Kako je to sve teklo od ideje do realizacije? Vrlo jednostavno, kada smo se mi novinari sreli, i kada smo razgovarali o povratku u Francusku, predloio sam svom prijatelju da uradimo neto o ratu i doli smo na ideju da e biti najlake, najbre, najupeatljivije, da napravimo knjigu i dva reportera su se odmah bacila na posao. Prikupili smo na hiljade fotografija sa svih strana i uredili smo knjigu. Taj posao je najveim djelom preuzeo Jon Jones, koji je i urednik te knjige. Gary Knight se bavio logistikom i produkcijom skupa sa Zijahom Gafiem ije fotografije nema u knjizi, jer naravno, bio je veoma mlad kada je rat zapoeo, ali nam je mnogo pomogao oko knjige i tampanja. Mene su zamolili da proberem nekoliko tekstova tako da sam ja u biti urednik tekstova u knjizi. Nismo htjeli samo odtampati neto, htjeli smo napraviti neto to e ostati, to e trajati. Tako smo odluili da uradimo knjigu fotografija i da je sami produciramo. Kako bi sve to bre ilo poeli smo sa vlastitim novcem, zatim smo dobili neke novce od novinskih kua i tako smo uspjeli sve to sami zavriti i nisam siguran koliki je tira, ali nekoliko je stotina primjeraka poklonjeno onima koji su tokom rata bili u Bosni i izvjetavali i sa nama suraivali, ljudima koji su nam pomagali tokom ovom projekta, ali takoer i bibliotekama i univerzitetima u BiH je poklonjeno ukupno nekoliko stotina primjeraka knjige. etrdeset i pet foto-reportera dalo je svoje fotografije i knjiga je polako dobivala svoje obrise. To je na
BEHAR107

To je nije bila samo velika pria, to je bila ogromna pria u to vrijeme. Kao novinar ste morali biti tamo, morali ste to pokrivati. Kao i svi novinari morate pokrivati te velike i bitne prie. Za mene je to bilo ipak malo drugaije jer ja nisam bio profesionalni novinar prije, i tu sam zapravo zapoeo svoju karijeru. Proces je isti, neto to je tako vano - vi morate tome svjedoiti, o tome izvjetavati. Ja sam doao u Sarajevo i odluio ostati jer sam htio ispriati tu priu, uvijek je bitno da se pria vjerodostojno ispria.

mali doprinos i ona je na poklon gradu povodom obiljeavanja godinjice. Hoe li se knjiga promovirati i izvan Sarajeva i Bosne? Naredni korak je predstavljanje na nekim festivalima, zatim promocije irom svijeta, npr. u Francuskoj je u septembru predviena video-prezentacija, promocija i izloba. Negdje e biti djelimine izlobe, a to se tie Velike Britanije i SAD-a o tome u saznati vie nakon sastanka sa Jon Jonesom. Neki ljudi e emitirati video prezentaciju, neki e odrati promocije, negdje e biti postavljene i izlobe fotografija iz knjige, moda dijelova knjige, odreenih fotoreportera i sl. Takoer e se knjiga prodavati u nekoliko svjetskih knjiara. Zato ba Bosna? Zato ne Libija, Irak, Afganistan?

Zato da ne. Mi smo odluili doi u Bosnu i napraviti knjigu o Bosni. Mislim, neete uraditi knjigu o 20. godinjici svjetskog konflikta, to nee imati neko znaenje jer svaka pria je razliita. Ljudi e na isti nain urediti knjigu o Siriji, Libiji Kako posmatrate situaciju u Siriji? Trenutno ne izvjetavam o Siriji. Meutim, mogli su se itati Vai komentari o situaciji u Siriji? Naime, kazali ste da je vojna intervencija bila bra i bre se djelovalo na jednu pokrajinu Kosovo ili pak na Libiju, nego na Bosnu gdje je srce Europe? U Libiji i na Kosovu su brzo djelovali. Meutim nisu uinili ono to su Bosanci oekivali. Da, jesu, 87

INTERVJU: Rmy Ourdan

inili su dosta humanitarnih stvari, dosta se bavili diplomacijom, ali nisu zaustavili rat. Tek 1995. su uinili neto da zaustave rat. Rat nije zavrio s pobjednikom, ve je zavren zato to su meunarodne sile tako odluile, a za to im je trebalo jako mnogo vremena. Zato ne elite da to usporedite? Nisam siguran da moemo usporeivati Bosnu i Siriju, morate usporeivati ono to je mogue usporeivati, a svijet je prije 20

civilnih rtava. Ali, glavna injenica je da Sirija ima ljude koji je brane, sirijska vlada ima snage koje je brane, ima Iran i Rusiju. Teheran i Moskva aktivno brane sirijski reim. Ima onih koji konstantno brane reim u Siriji. ta su za vas kao novinara predstavljali Slobodan Miloevi i Alija Izetbegovi? Kad pogledate, vi ustvari imate dva Miloevia, jednog koji je bio kriminalni voa ratnog projekta, va neprijatelj i drugog koji je bio

Nisam siguran da moemo usporeivati Bosnu i Siriju, morate usporeivati ono to je mogue usporeivati, a svijet je prije 20 godina bio drugaiji. Ali moete usporediti Siriju i Libiju, jer po tom pitanju meunarodne akcije u te dvije zemlje su razliite.

Ne volim da usporeujem, svaka situacija je razliita, a ono to mi radimo je razumijevanje tih razlika, njihovu kompleksnost, detalje. Znate neki ljudi vole raditi analize iz Pariza, Londona, Washingtona gdje vrlo esto usporeuju situaciju u svijetu. Ali ako vi putujete, vidite kako je svaka situacija razliita, ako svaku situaciju paljivo pogledate, nauite da i nije tako lako napraviti komparaciju. Ja volim govoriti o specifinim putovanjima odvojenim jedni od drugih pa ne vidim razliku izmeu Sarajeva i drugih gradova, to su potpuno razliite situacije. Bilo bi neumjesno usporeivati ljude iz Sarajeva sa Gazom i obratno. Kako ste se tada kretali po Bosni? Ili ste na Pale? Godine 92, 93, 94 smo mogli slobodno otii na Pale i slobodno se kretati, ali ve 95. smo morali ii preko Beograda. Dopisnici iz Sarajeva nisu mogli ii vie na Pale. Nismo mogli tako lako doi do prvih redova vojske u Republici Srpskoj, nismo imali slobodan pristup vojsci, a sve zbog onog to je dolazilo iz Beograda. Oni su uvijek imali neke posebne dozvole i uvjete. Nama koji smo bili stacionirani u Sarajevu je bilo skoro nemogue preko Beograda doi do vojnih zona. Sluite li se bosanskim jezikom. Kako se danas snalazite u Sarajevu? Donekle, ali mogu neto prepoznati, ali to ne mogu teno izgovoriti. Poto sam u posljednje vrijeme esto dolazio, razumijem dosta vie, pogotovo kada razgovaram o ratu i temama koje se tiu rata jer poznajem imena, ulice, datume i sl.

godina bio drugaiji. Ali moete usporediti Siriju i Libiju, jer po tom pitanju meunarodne akcije u te dvije zemlje su razliite. Bilo je lake u Libiji, manja vojska, pustinja i potom je izvedena brza intervencija koja skoro pa i nije prouzroila civilne rtve, ali takoer u svijetu nitko normalan nije podravao Gaddafija. Basharu al-Asadu je velika podrka i Rusija. Da, ali u Siriji je vojska snanija, jaa, moda postoji bojazan da bi intervencija imala dosta vie 88

diktator vlastitom narodu, Srbima. Zato ste krajem 90 tih imali proteste i demonstracije protiv Miloevia u Srbiji. Znai tu su bila dva Miloevia na sceni, ratni Miloevi i Miloevi u Srbiji. Izetbegovi je bio iz malog grada, i ne znamo da li bi on bio demokrata da je bio voa normalne, mirne Bosne bez rata. Ali ipak to je potpuno druga situacija, on je bio predsjednik malog opkoljenog grada i drugih prostora izvan Sarajeva. Kaete opkoljenog grada, i Gaza je opkoljeni grad.

PRIKAZI I KRITIKE

Stoerni poetiki identiteti bonjakog pjesnitva


Ervin Jahi, Zato tone Venecija (bonjako pjesnitvo od 1990. do naih dana), KDBH Preporod, Zagreb, 2012., str. 498
Pie: Sead Begovi

Nakon izbora iz mlade bonjake poezije Filipa Mursela Begovia, pod naslovom Kad zora razrjeuje strah, napokon se pojavila, takoer u izdanju KDBH Preporod iz Zagreba, velebno izdanje, knjiga Zato tone Venecija (bonjako pjesnitvo od 1990. do naih dana), iskusnog autora te ve dokazanog i prokuanog antologiara Ervina Jahia (Rijeka, 1970.), inae dokazanog pjesnika te podjednako uvaenog knjievnog kritiara i urednika mnogih knjikih izdanja. Mnoge ve zbunjuje sam naslov edicije jer se pitaju to Venecija ima s Bonjacima. No, pomni ita ubrzo e shvatiti da je rije o naslovu jedne pjesme Abdulaha Sidrana koji je u antologiji zastupljen s najveim brojem pjesama. Rije je o Sidranovoj spretnoj analogiji i alegorijsko metonimijskoj igri u kojoj on gleda u nebo iznad Venecije i zakljuuje da su zemaljski gospodari namjerili da bonjakog naroda nema. Stoga, ukratko, Venecija tone. Evropa tone. Ova tuna persiflaa na svoj raun govori nam jo da postoji jedan malehni narod izmeu istonog i zapadnog kria koji se tuku, a bonjaki narod je pitom te prihvati ruku tree vjere u jednoga Boga. Eto, zaista ima opravdanja za ovakav pomalo iaen i simpatino bizaran naslov za jedan panoraBEHAR107

mski pristup nacionalnom pjesnitvu daleko od Venecije. Moda je to i dobro lociran naslov jer se sintagmatski stavlja u europski kontekst. Podsjetimo. Prvotno je odjeknula Jahieva antologija hrvatskog pjesnitva koja je uzela u obzir razdoblje od 1989. do 2009., a izila je prvotno u Zagrebu, zatim u Bijelom polju te potom izlazi u asopisu Poezija (kojoj je Jahi i urednik) na engleskom jeziku. Sada s istom revnou i upuenou u dvadesetogodinju poetsku cjelinu te u pojedine autorske osobnosti, obrauje bonjako pjesnitvo s akribinom kritikom vjetinom u pogovoru i odmjerenim osobnim stavom spram pojedinih autorskih osobnosti. Naravno da svi nee biti zadovoljni svojim izborom i brojem zastupljenih pjesama, ali ini se da je Jahi, bez zadrke, uzeo objektivnu mjeru svakom zastupljenom pjesniku (uvrteno je 76 pjesnika), a pritom ne izostavivi gotovo ni jednog znaajnog bonjakog poetu ili poetesu iz Bosne, sa Sandaka, Crne Gore i Hrvatske. Treba istai autorovu knjievnu hrabrost jer se u takav pozamaan projekt nisu (tako temeljito obraujui suvremenost) do sada usudili upustiti knjievnopovijesne ikone u Bosni, nakon slavne Muslimanske poezije XX. vijeka te po-

tom Bonjake poezije XX. vijeka Enesa Durakovia (koji je na neki nain Jahiev uzor jer mu sa zahvalnou posveuje ovaj izbor kao i rahmetli Aliji Isakoviu i rahmetli Muhsinu Rizviu). Radili su sline projekte i drugi autori, meutim, potonja e (Jahieva) kao zadnja, a i svojim ozbiljnim metodolokim i autorsko periodizacijskim pristupom zasigurno zadobiti vrlo dobru knjievno kritiku recepciju. Naime, Jahi je po svom prokuanom principu, kako je to jednom zgodom primijetio Tonko Maroevi, polazio od opredjeljenja prema idealizaciji, spiritualizmu i metafizici, s jedne strane, a prema nitenju, nijekanju i vulgarizaciji s druge strane. Ravnopravno bi zastupao, nastavlja Maroevi, poetike standardnih jezino-stilskih svojstava i sve to u svrhu svakovrsnih 89

PRIKAZI I KRITIKE

normi, u svrhu izraajne specifinosti. Pritom bi uzimao u obzir vrijednosti egzistencijalne i oniriko arhetipske orijentacije, domete auto refleksivne struje i semantikog konkretizma, veristiko naturalistike reakcije na manirizam te verbalno hedonistiku praksu takozvane stvarnosne poezije (koja u ovoj panorami zauzima vidno mjesto s obzirom na ovei broj mladih pjesnika) i sve to s dovoljno sluha za poetski pluralizam. Naime, Jahi uvia, usuprot ekskluzivistikoj etnikoj samodovoljnosti (a da pritom ne odrie historijski kontinuitet Bonjaka) plodna dijaloka meuproimanja s hrvatskom i srpskom knjievnou te se bonjaka poezija odista moe pojmiti kao interliterarna zajednica. Dakle, duhovno estetska izvornost bonjake poezije oduvijek je u suodnosu sa bliskim knjievnostima te Jahiu (po vlastitom priznanju) ne pada na pamet podilaziti nacionalnom imaginariju. Njega iznad svega zanima naelo itateljskog uitka u tekstu koji poprima oblike sinkronijske antologije / panorame po vlastitoj pameti, ukusu i osjeaju. Kao organizam, Jahi smatra da je novije bonjako pjesnitvo determinirano, dakako, udjelom tradicije i ratom devedesetih koji se prometnuo kao i u bonjakoj srodnim knjievnostima, u glavnoga estetskog meaa, ultimativnoga naruitelja novoga poetskog govora. Mimo toga inzistira se na stoernim poetikim identitetima sustava bonjakog pjesnitva: od spiritualnog svjedoenja i post apokaliptinog fakturiranja stanja nakon orgija (misli se naravno na zadnji rat) pa sve do jezika koji je defunkcionalan i izbaen iz svoga bia te namee govor tijela. Jahi takoer primjeuje da glavnina bonjakih pjesnika, na sreu, ne 90

zanemaruju ni svijest o pripadnosti jednoj europsko orijentalnoj mikro kulturi na rubu dvaju svjetova, kao ni kreativan potencijal vlastite etno konfesionalne razlike u graenju ve reenog bosanskog pluralnog identiteta. Treba jo primijetiti da se bonjako pjesnitvo vrlo dobro realizira i mimo matinoga kulturnog bazena. U Sandaku osobito, ali i u drugim dijelovima Srbije te u Hrvatskoj, Crnoj Gori, kao i u mnogim europskim i izvaneuropskim kontekstima. Knjievnosti koja ubrzano stie svoje identitarne vrijednosti svakako nee ii na ruku ravnodunost politiko-socijalno-ekonomske elite za spisateljski in. Bosansko-bonjaki pjesnik (kao uostalom bilo gdje drugdje u regiji), smatra Jahi, naao se na brisanom prostoru, bez drutvene funkcije, nikome vaan, ini se jednako izgnan iz drutva, kao i iz kulture. Njegova pjesma nema adresata, nije upuena nikome i to je njena sudbina u razdoblju kada se razdvaja ideoloka komunikacija od metafizike rijei. No nadajmo se, kao da sugerira ova antologija, da poetska rije nee onijemiti, da joj nitko nee ubiti formu i da svijet jezika nee, u svom slikovito verbalnom diskursu, postupno nestajati. Kao neartikulirana tvorevina poesto poslue pjesniku da pregrupira svoje vrijednosti, stoga nade ima. I opet e potporni argument biti ova antologija / panorama. Poezija, naime, jo uvijek blagotvorno prelazi granice obinog i ustajalog ivota te nee prvenstveno biti upuena prisutnom sugovorniku, kao to to biva u obinom govoru, ve e jedinstveni njen primalac biti skriveni ili naslueni sugovornik. Stoga se i kae da je poezija kruh izabranih. Neki, primjeuje Jahi, ve u svojim prvim knjigama umiju iznai vlastiti glas, aplicirajui autenti-

ne poetske otiske na mapi bonjake poezije uvaavajui europske izme i mijene u knjievnoj teoriji (poststrukturalistikih, postmodernih, semiotikih i slino), a neki nee dopustiti prevlast nad vlastitim pjesnikim umom. No, ako u dosluhu s drugim pjesnikim kontekstima i tradicijama (Celan, Borges, Milosz, Brodski, pa jo uvijek i Eliot, Pound, Yeats, Michaux, Char i drugi) neminovno se osjea i poetika takozvane nove osjeajnosti pod utjecajem njemakog subjektivizma, ali i analogije s novijim hrvatskim pjesnitvom. Spomenut emo da je autor izumio vlastitu neokritiku ili parakritiku, u svakom sluaju duhovitu dvorijenu opasku gornji dom. Po njegovu uvjerenju u taj gornji dom svoja mjesta nalaze K. Mahmutefendi pa A. Sidran, Z. Kljuanin, D. Lati, S. Begovi. H. Hajdarevi te autori sada ve srednje generacije: A. Kujovi, F. ehi i S. Musabegovi. Pred nama je zaista vrijedna knjiga jer ispunjava knjievnopovijesni zrakoprazni prostor. Sjetimo se samo da je jo Safvet-beg Baagi, na prijelazu dvaju stoljea, pisao o zaboravljenim bosanskim pjesnicima. O ovoj e pak knjizi nadasve rei struka i neumitno vrijeme, odnosno, rei e koliko je ona doprinos novoj ili staroj aksiologiji i preispitivanju vrijednosti pojedinih pjesnika i pjesnikinja. Primjerice, dok se u Hrvatskoj dave od narastajueg broja antologija (o travi, moru, ivotinjama, vlakovima da se naalimo), a to dokazuje raskonu, a korisnu obijest, u Bosni se osjea skuen antologijski prostor, posebice bonjaki, jer su druga dva entiteta ve poodavno selektirali i valorizirali svoje pjesnike, naravno, antologijski. Eto, Ervin Jahi je ovom knjigom, taj donekle skuen bonjako antologijski prostor, svesrdno se nadamo obogatio.

PRIKAZI I KRITIKE

Divinizacija prirode i naturalizacija boanstva: Tesavvuf je suprotan panteizmu


Adnan Kadri, Mostarski bulbuli - poezija mostarskih pjesnika na orijentalnim jezicima, Fondacija Batina duhovnosti, Mostar, 2012.
Pie: Jasmin Hodi

Fondacija Batina duhovnosti iz Mostara, u biblioteci Kulturna batina, objavila je preglednu monografiju o poeziji mostarskih pjesnika koji su pisali na orijentalnim jezicima. Knjigu Mostarski bulbuli potpisuje dr. Adnan Kadri, filolog s Orijentalnog instituta u Sarajevu. Knjiga ima za cilj predstaviti etrdeset mostarskih divanskih pjesnika knjievnosti Bosne i Hercegovine iz osmanskog perioda. Divanski pjesnici pjevaju o rastanku, o enji, o srei, o ljubavi, o sudbini, o ivotu, o smrti. Kao u uvodnom spjevu Rumijeve Mesnevije, Taj glas naja (trske, frule) nije vjetar, ve ljubav, vatra ljubavi zbog enje za sastankom. U potpunom sjedinjenju (potpunoj ljubavi), poput slavuja koji pjeva rui, zaljubljeni kao Mednun gubi vlastitu osobnost, pa ostaje samo Voljeni. Proljea radost u bau stie, meu nas se spusti / da ljepotu novu primi svijet odavno pusti. Pogledajmo s aicima u sred bae ta se krije: Sa voljenom bulbul skupa svoju novu pjesmu vije (Senai Mostarac). Knjiga Mostarski bulbuli ni u naslovu nije mogla bez metafore. Na spomen bulbula (slavuja) i Mostara mogu ve u startu da se jave nekoliko asocijacija: Bulbulistan Fevzije Mostarca (Blagajca) kao rajska baa zaljubljenih, ili pak poetak sevdalijskog pjeva: Bulbul pjeva okolo Mostara (doi draga evo nam behara), u kojem je opet motiv cvijea i proljea, ljubavnog para, zaruka, i udaje (predaje). Mostarski bulBEHAR107

buli su poput slavuja u bai voljenih, a Mostar je ta baa. Ova knjiga je sastavljena od predgovora i devet poglavlja, od kojih su prva tri knjievnoteorijske, kulturoloke i knjievnohistorijske naravi, a posljednje, deveto sve to troje saima u pogovoru. Na kraju knjige dat je i saetak, te selektivni popis izvora i literature. Tu su i izvodi iz recenzija koje potpisuju dr. Sanjin Kodri, dr. Lejla Gazi i Ervin Jahi. Od etvrtog do osmog poglavlja dat je pregled knjievnog stvaranja divanskih pjesnika u Mostaru, postavljen po utvrenim obiljejima date poetike, i razvrstan hronoloki, od 16. do 19. stoljea; uz odreene napomene o vrsti literarnog stvaralatva, od poetnog (prelaznog iz Srednjeg vijeka), preko kanonskog, pa do vrhunca klasinog divanskog pjesnitva, sve do perioda stagnacije i promjene poetskog kursa u vrijeme tranzicije. Kad je u pitanju mostarska knjievna scena osmanskog perioda, konkretno njeni divanski pjesnici, oni su najee pisali gazele, rubaije, kaside, nazire, ehrengize, tarihe (hronograme), itd. Takoer, ovo pjesnitvo oznaeno je i kao tematski razueno i raznovrsno1. Iako u korijenu divansko pjesnitvo batini i narodnu tursku i klasinu perzijsku knjievnost, ono je u veini utemeljeno i ostvareno u islamskoj filozofiji tesavvufa, i kao takvo je pisano jezikom alegorije, te je esto zbog svog simboli-

stikog ruha smatrano hermetinim, i znaenjski neprohodnim. To bi se pak moralo shvatiti uslovno, s obzirom na jednoznano utvreni popis simbola i obrazaca po kojem se u datoj poeziji gradi pjesma. Zato se u ovoj knjizi to dosta naglaavano okretanje lokalnim temama valja uzeti s rezervom. Jer, kada divanski pjesnik pjeva o gradu, radi to po ve prepoznatljivom i utvrenom konceptu. Grad je tu samo motiv, samo polazite (simbol). Grad kao raj - Srce kao grad. U prikazu opisa lokalnih motiva najprije krenimo od mostarskog mosta. U pjesmi koja opisuje mostarski most kae Medazi: To to jedno oko ima zar je mostu tom mahana? / Jednookost u svijetu je zaljubljenim propisana. Ne bi njemu, danju-nou, iz tog oka tekle suze, / al rastanak, ak postoji, voljenu od njega uze. / Digao je k nebu glavu, a noge na zemlji dri...Most je ovaj tek preslika, onog mosta, O Medazi / prelaze ga pazi dobro kako svojim putem gazi.
1

Tu su pjesme o proljeu, bajramima, o ratovima, o vladarima, o kui, o pobjedi i osvajanju, o gaziluku, zatim autobiografske pjesme, satirine pjesme, pjesme o Piu spoznaje, zagonetke, pjesme o vjerskim autoritetima, tubalice, mevludi, pjesme o Miradu, dvojezine (viejezine) pjesme, pjesme o tevbi, pjesme posveene Poslaniku, savjetodavne pjesme, pjesme o sveanostima, o gradovima, itd.

91

PRIKAZI I KRITIKE

Ako bismo Stari most u Mostaru promatrali iz ugla zaljubljenog posmatraa, mogli bismo mnogo da proitamo. Pogleda li se bolje, moe se jasno vidjeti jedan simetrino udvostrueni (kao u ogledalu) natpis kojeg ini most zajedno sa svojim kulama, sastavljen od arapskih slova HAA (tj. h) i WAW (tj. w, odnosno u): tijelo mosta je jedan, a kula drugi harf, a sve skupa u znaenju On (Hu).2 Dakle, kako pjesnik veli - most je tek simbol, tek slika, tek preslika. Naravno, aludira se i na Sirat-upriju koja treba da se pree pred Sudnji dan. Mostarski most, iako opjevan, samo je povod, a ne stvarna tema. Ili kako zanosno pjeva Fazli: Ja sam igra na ici, od ljubavi ludo srce to ima, / Uputitelj mene uva, titi na tim konopcima, ili jo ljepe Husami u svom Gazelu o Dambazu: Razapeh ice nainjene od vlasi kose njene, po ici sam hoda, radnje na ljubavi postavljene. Preimo konano na ehrengize, pjesme o gradovima. Da se jasno vidjeti da, kada divanski pjesnik pjeva o gradu, koristi se jednom utvrenom metaforom. Grad je (kao) dennet. Grad je ovozemaljsko stanite, a dennet ahiretsko. Vezanjem trenutnog stanita za prethodno (ili budue: dennet) nastoji se uspostaviti put povratka Bogu. Takoer, analogno vezivanju (poistovjeenju) Boije kue (Kabe) i muminskog srca, dalje se i ovjek simbolino ima shvatiti kao grad. Put do spoznaje vodi preko tog unutarnjeg grada. Pogledajmo stihove: Bajezidagi: Nalik na dennet je svaki divni vrt mostarski Bajezidagi: Srce, ako bi eljelo vidjet dunjaluku sliku raja samog, poi onda vidjet Sarajevo. Ili, kako Mostar vidi Tabi: U Mostaru gost nema brige, ne osjea se ovdje strancem,/ srce i duu svakome blae ove bujne zelene bae/Kad sabah-vjetar zapiri, rue se rosom umiju/ U vrtu ljubavi bulbuli njljepe pjesme zapoju Te kad o Travniku pjevaju Bulbuli: O srce, s tobom dooh do ushita/ Stalno spominjimo Uzvienoga Slavljenoga Boga!/Oni to svijet obilaze, od jednog kraja do drugoga/ Kau: Travniku nema ni priblino slinoga....Naveer su kapije tvrave zatvorene, / Grudi zaljubljenih ranjene.. Isto tako, u poznatom Gazelu o Mostaru, Bajezidagi veli: E bi reko da je rajska baa/ Ko ga vidi u majskome cvjetu...O, derviu! Ti si danas slavuj/ Koji pjeva svog Mostara krase. Slino, Bajezidagi u jednom svom gazelu o Bosni pjeva kroz prizmu vjere: Sueno ovoj je domovini da krljvu se gazija natopi/Osam dennetskih bai ima taj krajolik bosanski! To rua je iz ulistana to za din cvjeta islam2

ski/ Nek vjeno cvjeta, nek ne vehne, o Boe, dom na bosanski! Tako i pjesme koje su oznaene kao antiuskoke u osnovi mogu da se kroz odbranu grada shvate kao odbrana vjere, odbrana sebe, tj. odbrana srca. Bulbuli Mostarac u jednoj takvoj veli:Duman trai pravo na plijenove brojne / Gazija jeste malo, ali umrijeti ele/Istog trena iz nevidljiva svijeta ljudi pristigoe / Glas Hu, Allah po zemlji i nebu rairi se. Knjiga Mostarski bulbuli veliku vanost ima i za ukupnu historiju knjievnosti BiH. Jer, donedavno je ovaj vid literature (bh. knjievnost osmanskog perioda) predstavljan skoro iskljuivo samo kroz kratke i nepotpune biografske podatke o njenim autorima. Iako se i dalje ini da je prouavanje bh. divanskog pjesnitva ostalo fragmentalno, povrno, i uvijek nedovoljno, ve se, koliko-toliko, od Baagia do danas uspjela dosei jedna ozbiljnija faza u istraivanju, emu prije svega imamo zahvaliti naim istraivaima poput Fehima Nametka, Demala ehajia, Saliha Trake, Omera Muia, Lamije Hadiosmanovi, Emine Memija, Lejle Gazi, Amine iljak-Jesenkovi, Alije Piria, Nusreta Omerike, i evo, i Adnana Kadria. Po teoriji teksta knjievnost postmoderne zasnovana je na intertekstualnosti metatekstualnosti, citatnosti i dijalogizmu. Takav jedan slian fenomen imamo i u divanskoj poeziji, u formi nazire, koja je po definiciji reakcija na pjesmu, pjesma na pjesmu, paralela ili pandan pjesma i kao takva odraz je zrele knjievne tradicije i vrijednosti. Bila je sastavni dio opusa pjesnika mostarske poetske kole. Poezija divanskih pjesnika esto je predstavljana kao poezija istonog Parnasa (poreenje s francuskim parnasovcima, dr. Safet-beg Baagi, i drugi), ali i poezija istone renesanse (poreenje s dubrovakom renesansom po temama i motivima, dr. Alija Piri). Iako je, po usmjerenju, renesansna knjievnost nastala kao suprotnost srednjovjekovnim vjerskim (crkvenim) nazorima (dogmama), poznato je da poezija renesanse afirmie i religioznu liriku u kojoj se kroz enju za mirom i mirnim ivotom istie opis prirode i ovjeka u dodiru s prirodom. Za razliku od moderne evropske poezije, bar indirektno, divanska poezija je utilitarna, ali se i njen utilitarizam moe tumaiti i kao put do otkrivanja nepoznatog (onostranog, apstraktnog), ili kao otkrivanje tajne u govoru o nepoznatom pomou poznatog, to je zapravo svojevrsna metafora. S druge strane, divanska poezija kao poezija islamskog simbolizma ima u sebi neto od Bodlerove univerzalne analogije, i najprije se po principu saglasja i srodnosti i preko panteistike vizije svijeta moe dovesti u vezu s modernom evropskom poezijom. Panteizam kao filozofsko uenje koje poistovjeuje Boga s prirodom i prirodu razmatra kao oitovanje boanstva sutinski je suprotan tesavvufu. Iza tesavvufa kao islamskog misticizma stoji gledite o povratku Gospodaru, o putu ljubavi: Allahovo je sve to je na nebesima i na Zemlji i Allahu se sve vraa. (Kuran, 3:109) , pa se i ovjek i priroda vraaju Bogu (veu s Njim), dok panteisti zapravo imaju obrnuto gledite: Boanstvo veu (vraaju) prirodi, a to je kao utjelovljenje, a time i negiranje, ili preciznije naturalizacija boanstva. Dakle, suprotnim smjerom od naturalizacije boanstva tee proces divinizacije prirode, i to po stihovitom naelu vienja autora u autorskom djelu.

Dodamo li tome injenicu koja govori da je izvorni most (predratni) bio sainjen od tano 99 pragova (sada ih ima manje), jasna je aluzija na 99 Allahovih imena koja se sastoje u zamjenici On (Hu). Prelaskom (spoznajom) svih 99 imena (uenjem) i dolaskom do On (Hu), ulazi se u dennet. Pomenuti pragovi vide se na naslovnici knjige Mostarski bulbuli.

92

PRIKAZI I KRITIKE

POETIKA opkoljena grada


Alija H. Duboanin, Behar u Sarajevu, drugo izdanje, TKD ahinpai, Sarajevo, 2007.
Pie: Sead Husi Beli

Bosanskohercegovaka knjievnost na prelazu izmeu dva stoljea u sebi je apsorbirala ratni uas i bijedu koju je donijela balkanoidna povijest i mitologizacija devedesetih godina prologa stoljea. Knjievnost, uvjetovana ratnim uasom, kontekstom ope destrukcije misli i prostora, ne pristajui na egzil / utnju, obraunava se sa istim na nain da postaje poetikom svjedoenja. Sada knjievnost postaje fokalizatorom ratnih bivanja i uasa, ime se svjedoi o kolektivnim uasima i pojedinca unutar istoga kolektiviteta i prostora koji ih odreuje. Takav uas postaje objektom i zapisom mnogih bosanskohercegovakih pisaca koji, iako je autonomnost knjievnoga djela imanenta, piui ratno pismo, ne ispisuju apriorni iskaz. Naprotiv! O emu je ovdje rije. Treba naglasiti da naem kulturolokome prostoru nedostaje apriornih itaa. Knjievnost na naim prostorima iznova doivljava ideoloku zloupotrebu gdje se itaima ne nude knjievna djela i pisci, nego, jedino, interpretacija, uvjetovana zloupotrebom svake vrste. Otuda, mi i danas dosta vie govorimo o piscima sa aspekta ko je iji, a ne o onome to bismo mogli nazvati knjievnou. Analogno prethodnome, Alija H. Duboanin ispisuje Behar u Sarajevu, roman, koji u sebi prikazuje ratna stradanja ljudi u Sarajevu
BEHAR107

devedesetih godina i iaenje prostora gdje se Sarajevo na silu u svakom pogledu mijenja. Glavni lik romana je Nuri Esmer, ije je zanimanje da ita odreeno svim to bismo mogli pro(ita)ti. Narator zakljuuje da je on uvijek bio sklon itanju: ita travu, zrak, vodu, slova, ita ljude, stoku, stabla, metale, nebo, prainu, zvijezde... Oima, koom, umom, im stigne i ma gdje da se nae, on ita. Zato, noas, dok gori grad Sarajevo, dok plameni jezici listaju stara izdanja, on se mui i s te svoje strane, italake. Istina, svata je u ivotu radio da bi preivio, da bi odrao tijelo u ivotu, ali, u svakom od tih poslova ponaao se upravo italaki, da bi duu prehranio, da bi neto, emu ni imena ne zna, u sebi zasitio. (Duboanin 2007:8) Pozicija itaa je privilegirana gdje je ita ogranien znanjem koje mu se nudi. Sada je isti gurnut u povijest, ratna stradanja gdje je egzistencijalna pusto postojanja dovedena do krajnjih granica. Smrt u ovakvim vremenima postaje svakodnevnica. Protagonist romana Nuri Esmer, osjeajui svu tegobu postojanja i razaranja prostora, ima u sebi eliminatorsku sposobnost zaborava kao jedinog mogueg koda kojim izbjegava stvarnost. Naime, Duboanin organizira roman u prvome planu kao svjedoanstvo o kolektivnom stra-

danju ljudi, kritizirajui ljudski poredak iji imperativ budunosti biva autodestruktivan. O ljudskoj nemogunosti da se odupre takvu zlu i nijemome posmatranju budunosti koja je svoje tragove ostavila u prolosti. Drugi plan jesu reminiscencije kojima se Nuri Esmer spaava od ratne svakodnevnice. Taj drugi prostor je imaginarij djetinjstva, rodnoga Duboca, rijeke Save i intimnih dogaaja iz njegova ivota. Nuri Esmer ratnu stvarnost (onu u koju je logikom povijesti upao) zamjenjuje zaviajem gdje se zaviaj pokazuje u svom najintimnijem doivljaju. Deskriptivnost zaviaja najveim dijelom moe se iitavati kao svjedoanstvo o jednom vremenu koje je, uzimajui u obzir historiju i njezinu buku, nestalo. Ono je sada smjeteno samo u sjeanju ovjeka koji je zateen razaranjem grada Sarajeva. Iz te zateenosti, kao povijesne stvarnosti, Nuri Esmer seli se u zaviaj kojega nema, ali u njegovu sjeanju je sauvan. Nekoliko je mjesta kojima Duboanin svjedoi o tome. Intimnost porodinoga ivota i majke kao konstruktivnog elementa ivota. Naprimjer: Pljuti radost po Savi, njivama i krovovima, po mladim glavama, a djeca, zanesena
93

PRIKAZI I KRITIKE

igrom, i svojim arobnim svjetovima, ne uju da ih majka zove sa kunog praga. A ta njihova kua, ista majka. (...) Kraj praga, u avliji, stoji njegova majka, a oko nje rumene kokoi i golubovi, pa ih zove da jedu. Sve, koliko god ih ima u igri, zove da jedu. Uvijek se borila, ali zbiljski borila, da ne budu gladni. S njom, majkom hraniteljkom, nita nije bilo gladno. Vidi ruke majine do lakata u tijesto zamoene. I, nikada nita ljepe od toga nije vidio. Od tih majinih ruku. Ruku od tijesta. (Duboanin 2007:16 / 17) Ovakvih zapisa, odnosno sjeanja u romanu ima na vie mjesta. Ovakvim postupkom retrospektivnim pripovijedanjem i sjeanjem glavnoga protagoniste Duboanin sve vrijeme ispisuje ratnu traumu kao prezent bivanja, s jedne strane, i jedan mogui izlaz iz takve stvarnosti jesu upravo reminiscencije na zaviaj i kontemplacija o svijetu kojim je glavni lik zateen. A kakav je to svijet? Naime, Nuri Esmer, progovara o apsurdnosti ljudske civilizacije. Tanije, njezinoj namjeri da sebe samouniti. O strahovima koji su postali stalnim dijelovima drutva. O nemogunosti da se izbjegnu geografske granice. Granice naih tijela postaju naa povijest, gdje ovjek, zateen ratnim razaranjem i granicama samoga prostora, jedini izlaz iz toga vidi u kontemplativnome diskursu i lirinim sjeanjima na neka ljepa vremena. Takoer, sigurno je, da se ovim romanom pokazuje ljudska ravnodunost naspram onih kojima se deava rat, izolacija od svijeta, pa ako hoemo, kako to na poetku romana pie, da e se ovakvim stvarnim ratnim scenama ekranizirati neke prie ije su scene uasne i bljutave. Drugim rijeima, ravnoduni dio svijeta u trenutku deavanja nesree nekome Drugom svoju e povijesnu greku nadomjestiti filmovima, kojim se, istina, ponekad, isprave nepravde, ime se ne ublaava nesrea i odgovornost onih koji su mogli djelovati i sprijeiti zlo. Pored individualnog stradanja Duboanin pie o razaranju prostora kao mjestu na kojem se deava rat. Prostor je naruen u svakom obliku. Njegovo postojanje je sada naru94

eno stalnim ruenjem. Rue se bolnice, na groblja padaju granate, ljudi u parkovima i grobljima sjeku drva, radi ogrjeva. Djeca ispred zgrada, igrajui se, padaju od ratne igre. Bivaju ubijani! itav prostor i navike ljudi su determinizirane novim vremenom. Vremenom rata! Vrijeme u kojem sve postaje jeftino. Cjelokupan ivot postaje jeftinim. Kako pie Duboanin, Na cijeni je snaga. Odsustvo morala i svake druge etike vrijednosti. Postaje legitimnim jedan nasilu ostvaren zakon. Tanije, bosanskohercegovaki prostor je uvijek bio naruen na ovaj ili onaj nain: preko ratne zbilje i imperatorskih nastojanja da ovladaju politikim, kulturolokim i svakim drugim dijelom ovoga prostora. Duboaninov roman, kao i mnogi prije njega, govori i o toj imperatorskoj slici o nama. Mi se, najveim dijelom, u njihovom pogledu realiziramo kao ljudi sa margina. Margina prostora, vremena i kulturolokoga ambijenta gdje se ovaj prostor stavlja pod dominaciju monijega to se ostvaruje logikom moi. Tanije, pozicija osvajaa, imperatora, onih koji razaraju ovaj prostor postaje legitimnim jedino osvajakim intencijama. Sigurno je, da se ovakvim pokuajima osvajanjem prostora i ovladavanjem identitetima na nain da Drugi poruimo (kao to je sluaj bio u ratnom Sarajevu) ne ostvaruje identitet, niti je isti na takav nain mogu. O monicima, imperatorima i njihovoj ravnodunosti i slici svijeta, koji je uruen, koji je izgubio civilizacijske tekovine Duboanin progovara na jedan rezignirani nain. Nainom kojim se eli emigrirati iz ivota, jer je stvarni prostor, opisan i sabran u romanesknome svijetu, izgubio vjeru i volju u budunost. Budunost je ono to nam se deava sada i ovdje: A iza svega je strah. Teak ljudski strah. Moda smo mi samo pokusni kunii. Zamorad. Eto, civilizirane svijete, pogledaj ovo udo, ovu veliku priu, koja vam pokazuje ljude u opkoljenom gradu. Ba nas zanima, koliko oni ovako mogu izdrati. Pune se stranice novina. Kri svjetski radio. Televizijske mree imaju pune ruke posla. Posao. Opet imaju posao.

Gledanost se poveava. Novac e doi. Veliki novac. A ba e biti zadovoljan. Vrlo zadovoljan. Naravno, tua nesrea se dobro prodaje. I na toj robi se moe dobro zaraditi. Onaj siromaak, onaj bijednik sa sarajevske ulice, ovjek bez anse, on e noas proi kroz nebrojene ljudske domove, i oni e znati jedino to, da je i to ovjek, ili neto ovjekoliko, emu oni ne mogu pomoi, nikako se ne mogu sjetiti kako se pomae ovjeku. (Duboanin 2007:137) Nakon najtunijega stoljea u povijesti ovjeanstva (koje je imalo priliku doivjeti dva svjetska rata) ovjeanstvo je postalo, kao nikad prije, ovisno o informaciji. Informacija postaje prostor kojim se progovara o stanju ovjeanstva. Sada se pune tirai novina tamo nekog drugog svijeta koji, itajui, spoznaje svijet preko tue nesree. Informacijom se, izmeu ostaloga, manipulira onima koji su postali ovisni o istoj. Informacija postaje isplativom na kojoj imperija / mo poigrava se sa ljudima. Ljudi su postali, kao to pie Duboanin, o ovjeku bez anse, osueni na ravnodunost ovjeanstva koje im ne zna pomoi. Duboaninov roman je kronika jednog ratnog vremena. Uvijek e, u nedostatku idealnoga kroniara, ostati recepcijentima interpretacija koja je dio ideolokoga i politikoga narativa, ne uvijek, naravno. Gordon Grejem u svojoj knjizi Lik prolosti. Filozofski pristup istoriji pod pojmom idealnoga kroniara smatra ime dato mainama ili nekim drugim sredstvima za opservaciju sadanjosti koja bi biljeila sve gdje biva, nakon toga, imali bi uvid u kompletan dogaaj nekoga vremena. Ono to je nedostatak takvoga kroniara jeste njegova nemogunost da interpretira prolost. On samo prolost fotografski biljei. Meutim, koliko god je nedostatak idealnoga kroniara prisutan, tj. njegovo postojanje nemogue, Duboaninov roman se ostvaruje u reciprocitetu ratne zbilje i romaneskne stvarnosti, koja se obraunava sa balkanoidnom povijeu, ne pristajui na utnju.

PRIKAZI I KRITIKE

Statusna pozicija bonjakog naroda


air Filandra: Bonjaci nakon socijalizma - O bonjakom identitetu u postjugoslovenskom dobu, BZK Preporod, Sarajevo, Synopsis, Zagreb, 2012.
Pie: Enes Ratkui

Knjiga aira Filandre Bonjaci nakon socijalizma predstavlja nesvakidanju znanstveno-teorijsku analizu glavnih tokova bonjake nacionalne emancipacije u vremenu burnih promjena ideoloko-politikog ali i geopolitikog ambijenta, povijesne drame koja je okonana krvavim raspadom bive Jugoslavije. Kaem nesvakidanju, s obzirom da je logika teksta vidljivo prilagoena savremenom jeziku komunikacije, ali bez autorove namjere da se svidi bilo kome, populistikim ili, pak, vlastodrakim mentalitetima, kako to sjajno primjeuje Esad Zgodi, jedan od recenzenata. Filandra se operdijelio za jednostavniju opciju, ne degradirajui pri tome standarde znanstveno-teorijskog pristupa drutvenim pojavama i fenomenima. Tematski gledajui, ovo tivo je analitika valorizacija bonjakih praktino-politikih refleksija odnosno odgovora povijesnim izazovima, svojevrsna analiza nedoumica i zabluda sa kojima su se suoavali kao narod, kako na individaualnom i kolektivnom, tako i na institucionalnom planu. Koristei brojne tekstove napisane o aktuelnim pitanjima, koja je okvalificirao releventnim za jedno ovakvo istraivanje, Filandra je sintetizirao
BEHAR107

jedan splet pogleda na bitna pitanja bonjake nacionalne emancipacije iz razliitih perspektiva, od znanstvenog do novinarskog diskursa, ostavljajui pri tome prostora za iznoenje vlastitih pogleda i opservacija o svakom problemu kojeg je spomenuto razdoblje iznjedrilo kao povijesni faktor. Na tragu naprijed reenog, jo jedan aspekt Filandrine knjige zasluuje posebno isticanje. Naime, ovaj rukopis, to autor, naravno, ne krije nego, naprotiv, razlono naglaava, predstavlja i lino svjedoanstvo o presudnim doga-

anjima koji su u jednom bremenitom vremenu artikulirali najvanija praktino-politika pitanja Bonjaka, vremenu u kome je veoma esto upravo od jasnoe politikih stavova i odlunosti umnogome zavisio sam tok zbivanja, kao i statusna pozicija naroda, od politiko-kulturne do fizike. Na razliite naine, posebnno karakterom vlastitog angamana, na odreena zbivanja Filandra je nuno stavljao i vlastite peate, primarno u pogledu imanentnog razumijevanja, ali i linog uticaja na odreene tokove i zbivanja, s obzirom da je u 95

PRIKAZI I KRITIKE

tom vremenu obavljao odreene odgovorne funkcije, koje neizostavno podrazumijevaju drutvenopolitiki angaman. Ne sluajno, Filandra ovu knjigu poinje analizom dogaanja u Islamskoj zajednici, u kontekstu sveukupnih drutvenih potresa odnosno raspada bive Jugoslavije. S jedne strane, Islamska zajednica je sutinski u periodu socijalizma bila jedina institucija koja je, u neku ruku, ne samo vjerski nego i nacionalno predstavljala Bonjake. Druge institucije, bez obzira na njihov karakter, naprosto nisu postojale, zbog ega je sagledavanje zbivanja u ovoj instituciji bilo jako vano sa stanovita razumijevanja povijesno-politikih zbivanja, posebno reperkusija dramatinih zbivanja na podruju bive Jugoslavije, Bosne i Hercegovine posebno. Istina, to predstavljanje bilo je lieno transparentnog legitimiteta, s obzirom na problematino nacionalno ime, koje je istovremeno oznaavalo i vjersko ime. S druge strane, navedenom treba dodati i injenicu da je sam status vjerskih institucija u socijalistikom reimu bio marginaliziran u svakom pogledu. Njihova pozicija u drutvu koje je promoviralo ateizam kao pogled na svijet je sa stanovita drutvenog, da ne kaemo politikog uticaja, nadilazila uobiajeni standard izoliranosti karakteristian za savremeno naelo funkcioniranja drutva u kome su vjerske institucije odvojene od drave. Upravo zato ova knjiga jeste dodatno zanimljiva, s obzirom da e veini italaca otkriti masu nepoznatih detalja koji su obiljeili djelovanje Islamske zajednice BiH u ovom periodu, karakteristinom po unutranjim sukobima i previranjima, koja su se najsnanije 96

eksponirala u tzv. pokretu imama, to je epizoda o kojoj se u iroj javnosti nedovoljno znalo. U nedostatku adekvatnih informacija, slika o ovim dogaajima se i kod onih koji su ih na neki nain pratili, bila je najee pogrena, s obzirom da su ak i ture informacije koje su ile prema javnosti u pravilu prolazile partijske filtere, zbog ega je pokret imama javnosti predstavljan iskljuivo kao borba hoda za via materijalna primanja. Filandrina knjiga u tom smislu otkriva ne samo karakter unutranjih sukobljavanja u Islamskoj zajednici, koji su ukljuivali i borbu za bolji materijalni poloaj u okviru rijeavanja statusnih pozicija zaposlenika u Islamskoj zajednici, ali doktrinarna razilaenja. Priroda navedenih sukoba oko statusnih pitanja kasnije e se reflektirati na prirodu dogaanja i neslaganja oko legaliteta obnoviteljskog Sabora IZ i izbora reis-uleme, dok e doktrinarna sporenja koja su ranije bila iskljuivo predmetom intelektualnih razgovora i konfrontacija, prerasti u dijalog na otvorenoj sceni, prvenstveno uzrokovan klasinom eksplozijom razliitih pristupa u prakticiranju vjere (Vehabizam i drugi pokreti). Javna demonstracija mezhebskih razlika sam problem e uiniti medijski ali i znanstveno zanimljivim. Uprkos bosanskohercegovakoj religijskoj arolikosti u viestoljetnom kontinuitetu, pojava vehabizma nije doivljavana kao problem koji bi kao doktrinarna specifinost ostao unutar intelektualnih rasprava, nego je zbog niza razloga, posebno ekscentrinosti sljedbenika, postao viestruko zanimljiv. Uvaavajui injenicu da je vehabizam predmet zanimanja raznorodnih profesija i orjentacija,

od slubi sigurnosti do intelektualnih krugova, autor ovom pitanju posveuje znaajnu panju. Pitanje nacionalnog imena se, takoer, s razlogom, nalo u samom vrhu autorovog zanimanja, s obzirom da je bonjaki narod bio lien autentinog nacionalnog imena (Bonjak), to je bitno uticalo i na samo zauzimanje stavova spram ovog pitanja. U najkritinijim trenucima za Bonjake i BiH ovo pitanje je, takoer, aktualizirano na nain otvorenih konfrontacija. S obzirom da je rije o jednom od najvanijih pitanja za jedan narod uope, Filandra je ovom problemu, analizirajui ga u svjetlu burnih konfrontacija, koje su na politikom planu rezultirale raskolom izmeu dvije stranke (SDA i MBO) u samo predveerje agresije na BIH, ali i dvije kljune figure, Alije Izetbegovia i Adila Zulfikarpaia, koji su vlastitim sudbinama simbolizirali bonjako politiko i kulturno-povijesno uspravljanje. Autor, naravno, ne zaobilazi ni kasnije smirivanje rasprava u kontekstu uloge koji je odigrao Bonjaki sabor, u konanom definiranju ovog pitanja. Filandra, naravno, ovo pitanje ne ograniava na politike nesuglasice u BiH, nego ga tretira na irem prostoru, odnosno teritorijama gdje su Bonjaci inili odnosno ine znaajan udio u stanovnitvu (Crna Gora i Kosovo). Naravno, on ne proputa itaocima ponuditi i genezu sukobljavanja oko nacionalnog imena, koja su znaajnoj mjeri uticala na politika razilaenja pa ak i podjele unutar Bonjaka. Ta pitanja Filandra, opet, razmatra u kontekstu politikih sukoba u kojima teritorijalizacija nacionaliteta u politici susjeda figurira kao svojevrsna trajna kategorija spram bosanskohercegovake teritorijalne cjelovitosti odnosno dravno-pravnog

PRIKAZI I KRITIKE

subjektiviteta i identiteta, koji se u kontinuitetu osporava uprkos viestoljetnom trajanju. Naravno tu je i neizostavno pitanje nominacije jezika, kao vane konstante nacionalne identifikacije, emu Filandra, takoer, posveuje panju. Pored toga autor se bavi i pitanjima nacionalnih i dravnih simbola, analizirajui njihovo historijsko utemeljenje, kao i naglo zadobijene razloge za reafirmaciju u smislu njihove praktine primjene. Tu su, naravno, i druga pitanja koja imaju svoje drutvene reference, a koja su znaajna sa stanovita politike i kulturne odnosno nacionalne emancipacije i afirmacije Bonjaka i Bosne i Hercegovine, u kontekstu drutveno-integracionih procesa, poput fenomena mjetovitih brakova, bosanske nacije itd. Rezimirajui naprijed reeno s pravom se moe rei da e knjiga Bonjaci nakon socijalizma zasigurno nai put do itaoca. Zato ne treba da zauuje opservacija Enesa Karia, koji je je zapisao da e ova knjiga u odreenom smislu samu sebe preporuiti velikom broju itatelja. Ono to, meutim, treba posebno istai jeste injenica da e ova knjiga za sve budue istraivae kritinog razdoblja kroz koji su prolazili Bonjaci ali i drava BiH, biti nezaobilazno tivo. Obilje grae je ini svojevrsnim hipotetikim rasadnikom za aspektiranja problema, koji e traiti zasebna istraivanja, iju e potrebu producirati vrijeme u kome ivimo, s obzirom da se Bonjaci kao narod, ali i BiH kao drava, nalaze u procesu traenja novih drutvenih i politikih rjeenja, u kontekstu savremenih demokratskih gibanja u Evropi.
BEHAR107

Vrsna analiza sadraja arhivske grae


Jusuf Muli, Gazi Husrev-begov hanikah (15311921), Sarajevo, 2012., str. 97
Pie: Mina Kujovi

Monografija o Gazi Husrevbegovom hanikahu, koji je blizu etiri stoljea djelovao samostalno kao dervika tekija i kao obrazovna institucija, promovirana je nedavno je u Bonjakom institutu u Sarajevu. Na promociji je o Monografiji i Gazi Husrev-begovom vakufu govorila dr. Behija Zlatar, direktorica Orijentalnog institute koja se u svom naunom radu najvie bavila istraivanjem ove znaajne institucije, a o hanikahu i razlozima koji su ga motivirali da mu posveti ovu lijepu Monografiju govorio je i sam autor, dr. Muli. Hanikah je kao derviku tekiju halvetijskog reda otvorio Gazi Husrev-beg 1531. godine. Tu je obavljan zikr, odravana mukabela, a sufijama odrana predavanja iz tesavvufa. U 1779. godini hanikah je preobraen u medresu, prestao s radom 1921. godine nakon 390 godina opstojnosti i kao Gazi Husrev-begova hanikah medresa ujedinjen s Gazi Husrev-begovom me-

dresom (1537.) u novu medresu pod nazivom Ujedinjene Gazi Husreve-begove medrese. Pred muderisima dviju Gazi Husrev-begovih medresa idazet su stekli najpoznatiji predstavnici bosanske uleme onoga vremena: jedini ejhulislam Osmanskog carstva rodom iz Bosne (Rogatica) Hadi Muhammed Read ef. Hadiabdi, prvi reisul-ulema Bosne i Hercegovine Hadi hafiz Mustafa Hilmi Hadiomerovi Omi, direktor i prvi muderis Sultan Ahmedove medrese u Zenici, pisac jo uvijek koritenog udbenika iz Fikha (erijatskog prava) Muhammed Seid ef. Serdarevi i dr. U pogovoru Monografije Rije autora navodeni su razlozi koji su motivirali dr. Mulia da napie i objavi monogafju o 390 godina opstojnosti Hanikaha: Gazi Husrev-begov hanikah radio je u izvornom znaenju u periodu 15311799., a kao medresa u periodu 1799-1921. godine, ali je trajno bio ustanova neovisna od Gazi 97

PRIKAZI I KRITIKE

Husrev-begove medrese: imao je vlastitu zgradu, njime su upravljali ejhovi, odnosno ejhovi muderisi (halvetijskog, kaderijskog i nakibendijskog dervikog reda), a pri samom kraju opstojnosti i vlastiti peat, koji je glasio na Hanikah medresa u Sarajevu () Mislim da su ova pojanjenja o Hanikahu dovoljna da mu se prizna pravo na njegov neovisan poloaj, a to znai i pravo na vlastitu monografiju. Nakon Uvoda u kojem su navedene osnovne napomene o Gazi Husrev-begovom vakufu, prikupljena arhivska graa u Gazi Husrev-begovoj biblioteci kao i podaci objavljeni u naoj historiografskoj literaturi izloeni su u sljedeim cjelinama: Gradnja objekata Gazi Husrev-begovog vakufa; Gazi Husrev-begov vakuf i vakufnama za izdravanje objekata sagraenih do kraja 1531. godine; Rad Hanikaha i Hanikah medrese u vrijeme osmanske vladavine; Rad hanikaha u periodu austrougarske vladavine; Arhitektura zgrade Hanikaha; Rad hanikah medrese od prestanka austrougarske vladavije do njenog objedinjavanja s Kurumlijom medresom i Objedinjavanje dviju Gazi Husrev-begovih medresa u jednu medresu. Tekst je dopunjen brojnim fotografijama i faksimilima dokumenata koje autor naziva pisani spomenici: Prijepis Gazi Husrev-begove vakufname za izdravanje damije, tekije s hanikahom, sibjan mekteba, imareta i musafirhane, sastavljena 1531. godine i etiri idazetname koje je Hasan ef. Spaho izdao dvojici svojih uenika u periodu 1882-1886. godine: Idazetnama koju je Numan ef. arimanoviu iz Zenice iz feraiza izdao muderis Hadi Hasan ef. Spaho 1882. godine;

Idazetnama koju je Numan ef. arimanoviu iz Zenice iz feraiza izdao muderis Hadi Hasan ef. Spaho 1885. godine; Idazetnama koju je Numan ef. arimanoviu iz Zenice iz temeljnih islamskih i svjetovnih nauka izdao muderis Hasan ef. Spaho 1886. godine; Idazetnama koju je Ibrahimu Habibiji Zihniju, sinu Saliha Habibije iz sela Habibije (Konjic) iz temeljnih islamskih nauka izdao muderis Hadi Hasan ef. Spaho 1886. godine U okviru promocije Monografije upriliena je i skromna izloba faksimila ovih znaajnih pisanih spomenika koji su pohranjeni u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. Napominjemo da sve trokove oko istraivanja grae, pisanja kao i za tampanje Monografije snosi sam autor koji je ujedno i izdava. Prof. dr. Jusuf Muli nije po obrazovanju historiar ali je bosanskohercegovaku historiografiju obogatio vrijednim i veoma zanimljivim knjigama koje se odnose na historiju njegovog rodnog Konjica, Hercegovine i Bosne. U njegovih 13 knjiga historiari i oni koji se samo zanimaju za prolost mogu pronai mnogo toga to im je promaklo ili to, pak, nisu na najbolji nain razumjeli, jer je materija izloena pregledno i zanimljivo. Autor je u svojim knjigama objedinio veliku ljubav prema historiji, prije svega historiji Hercegovine sa najviim stupnjem znanja steenog redovnim obrazovanjem iz oblasti ekonomskih i agrarnih nauka. Zahvaljujui vanrednoj istraivakoj sklonosti da analizirajui sadraje arhivskih dokumenata uoi bitne historijske procese te da ih na razumljiv nain prezentira itatelju, ali i sposobnosti da iz historiografskih radova preuzme ono to je najbitnije za odreenu temu, njegove knjige obiluju brojnim informacijama kao i pristupanim objanjenjima. Od 13 knjiga koje je do sada objavio izdvojila bih: Hercegovina II, vojna i upravna jedinica Osmanskog carstva, Mostar 2004. str. 488; Velika Srbija, muslimani i Bosna, Sarajevo 2006, str. 544; etiri stoljea Mostarskog muftijstva, Mostar 2008. str. 482. Prof. Muli i dalje ne prestaje raditi pa sada prikuplja grau za historiju muslimanskog kolstva od dolaska Osmanlija do 50tih godina prolog stoljea.

98

PRIKAZI I KRITIKE

ivotno djelo uvaenog lingvista


Midhat Rianovi, Bosnian for foreigners, Rabic, Sarajevo, 2012., str. 717

Pie: Goran Mikuli

Dr. Midhat Rianovi, profesor emeritus engleskog jezika i lingvistike Univerziteta u Sarajevu i renomirani lingvista sa meunarodnom reputacijom, objavio je dosad pet zapaenih knjiga i vei broj naunih radova, kako u nas tako i u svijetu. Ovih dana izala je iz tampe njegova nova knjiga (na engleskom) pod naslovom BOSNIAN FOR FOREIGNERS: With a Comprehensive Grammar (Bosanski za strance: sa obimnom gramatikom). Knjigu je izdala izdavaka kua RABIC iz Sarajeva. Autor je na ovoj knjizi radio dui niz godina i smatra je svojim ivotnim djelom. Knjiga ima 717 strana a ine je sljedei dijelovi: 40 lekcija sa vjebama (255 strana), bosanska gramatika artikulisana u 128 tematksih dijelova (343 strane), bosansko-engleski glosarij (100 strana) i krai englesko-bosanski glosarij (6 strana). Kao to se vidi, najvei dio knjige posveen je gramatici bosanskog jezika. Gramatiki dio knjige nadilazi potrebe njenog prosjenog korisnika i moe se itati neovisno od ostalih dijelova knjige. Autor istie da mu je cilj bio da
BEHAR107

napie modernu gramatiku bosanskog/cr nogorskog/hr vatskog/sr pskog (on smatra da su gramatike razlike izmeu ta etiri jezika znemarljive) te da popuni brojne praznine i ispravi neadekvatnosti u dosadanjim opisima gramatike strukture naeg jezika. Da je u tome zaista uspio potvruje sljedea ocjena knjige iz pera Prof. Waylesa Brownea (Vejlz Braun) sa Univerziteta Cornell u SAD (Prof. Braun je jedan od vodeih svjetskih slavista i vrstan znalac bosanskog): Ovo djelo je plod viegodinjeg istraivakog rada Prof. Rianovia kao i njegovog etrdesetogodinjeg nastavnog iskustva; ono je rezultat i njegovog naunog rada u oblasti lingvistike, kojom se bavio cijelog ivota. Prof. Rianovi skromno naziva ovu knjigu udbenikom, mada njen gramatiki dio od 324 kompjuterske strane predstavlja iscrpnu gramatiku bosanskog/hrvatskog/srpskog jezika sa brojnom novim pravilima koja ni domai ni strani slavisti nisu otkrili tokom dva stoljea gramatikog istraivanja ovog jezika. Autor napominje da e, zahva-

ljujui obimnoj gramatici bosanskog jezika, ova knjiga biti zanimljiva ne samo strancima koji ele nauiti na jezik nego i slavistima, pa i lingvistima iji je glavni interes opa lingvistika. Ona e sigurno dobro doi i naim ljudima koji ive u dijaspori, naroito generacijama koje su, silom prilika, rasle dalje od rodne grude. Nije potrebno posebno isticati koliko e nova knjiga Prof. Rianovia doprinijeti afirmaciji bosanskog jezika u svijetu. Na jezik se samo u SAD predaje na etrdesetak koleda i univerziteta, uglavnom pod nazivom bosanski/hrvatski/srpski, a nastavnici su mahom iz Hrvatske. Glavni udbenik kojim se sada slue i koji sadri tekstove na sve etiri varijante naeg jezika napisala je amerika profesorica juoslavenskih jezika, ali se uz njega dosta koristi i udbenik objavljen u Zagrebu. Bit e zanimljivo posmatrati kako e se hrvatski i srpski nastavnici naeg jezika u svijetu postaviti prema knjizi Prof. Rianovia, hoe li i ovdje nai balkanski partikularizmi djelovati na utrb posla koje ti nastavnici obavljaju.

99

BERIET RIJEI

Abdulah Sidran

Zato tone Venecija


Gledam u nebo, iznad Venecije. Nita se promijenilo nije, posljednjih sedam milijardi godina. Gore, ima Bog. On stvorio je Svemir, u Svemiru sedam milijardi svjetova, u svakom svijetu mnotvo naroda, bezbroj jezika - i po jednu, jednu Veneciju. Narode stvorio razliitim, na uho im apnuo: Sada upoznajte jedni druge. Sijaset jezika dao, da ih ue, jedni od drugih, kroz jezike da se upoznaju, i svi, od toga, bivaju bogatiji, i bolji. Veneciju dao, kao ticu i ribu to je dao, da ljudi i narodi vjeruju u Njega - udei se Njegovim djelima. Gledam u nebo iznad Venecije. Gore, i posvuda, jeste - Bog. Jedan. to stvorio je Svemir, sedam milijardi svjetova u Svemiru, u svakom svijetu puno jezika i naroda, i po jednu Veneciju. I jedan malehni narod dao, u jednom svijetu, na kopnu to ga zovu Evropom, u plemenu Junih Slavena. Tu je Granica. Bosna. Bosna. Bosna. Dodiruju se tu, i tuku, Istoni kri i Zapadni kri, od jednog Kria nastali. A bonjaki narod je pitom. Zato prihvati ruku Tree Vjere: u Jednoga Boga, Koji nije roen, niti je rodio, a Gospodar je svjetova, i Vladar Sudnjega Dana. Gledam u nebo iznad Venecije. Zemaljski su gospodari namjerili da bonjakoga naroda - nema. Venecija tone. Evropa tone. Tone kolijevka, i dijete u kolijevci tone. Tonu kontinenti. Tone rua u vazi od stakla murano. Tone Murano. Hotelska soba tone, i Drutvo mrtvih pjesnika tone. Zato ne treba na svijetu da ima naroda bonjakoga? Meu bojama - jedna boja manje? Meu mirisima - jedan miris manje? Zato ne treba na svijetu da ima - ova Venecija? Meu udima - jedno udo manje? Gledam u nebo, iznad Zemaljskog svijeta. Jedna se zvijezda, u dugome luku, rui u bezdan Svemira. Kao da pade - posred kanala Grande. Zemaljski svijet, meu sedam milijardi vasionskih svjetova, hoe da ostane siromaniji za cio jedan narod. Takva je volja zemaljskih gospodara. U Svemiru, tada, jedna zvijezda pada. Zato tone Venecija. Svemir bude siromaniji - za cio jedan svijet. Takva je volja Gospodara svjetova. Takva je volja Vladara Sudnjega Dana.
Venecija/Sarajevo, avgust/septembar 1993.

You might also like