::

JEZINO OPOJMLJIVANJE
ISKUSTVA SVETOGA
Prinosi kognitivne lingvistike kognitivnim
znanostima o religiji
Saetak
Meu suvremenim znanostima o religiji istiu se ko-
gnitivnoznanstveni pristupi koji istrauju iskustva
svetoga kao osobita stanja svijesti, s osobitim fenome-
nolokim sadrajem i neurolokim korelatima. U ovo-
me lanku navode se temeljne postavke kognitivnoga
prouavanja tih ontoloki subjektivnih stanja te se
objanjava mehanizam kategoriziranja, opojmljivanja
i prenoenja u kulturi s pomou simbolikoga jezinog
sustava. Pojmovni i komunikacijski aspekti iskustava
svetoga prouavaju se u kognitivnolingvistikoj teoriji
pojmovne metafore po kojoj se znaenje subjektivnih
apstraktnih entiteta uspostavlja preslikavanjem zna-
ajk objektivnijih i konkretnijih domena. Ukazuje
se na ulogu perspektivizacije u izgradnji znaenja,
kategorizacije i agentivnoga opojmljavanja skupnoga
iskustva svetoga. Na temelju sloenosti preslikavanja
znaenja predstavlja se ontoloka, prostornoodnosna,
personifkacijska i kulturoloka struktura metaforiko-
ga opojmljavanja skupnoga iskustva svetoga, kao i nji-
hove pragmatine inferencije koje imaju vanu ulogu
za uspjenost njihova prijenosa u kulturi.
Kljune rijei: kognitivna znanost o religiji, kogni-
tivna lingvistika, neuroteologija, pojmovna metafora,
perspektivizacija, izgradnja znaenja.
BENEDIKT PERAK
Filozofski fakultet,
Rijeka
Izvorni znanstveni lanak
UDK
165.194+159.91+81`37]:2-
58
::
Benedikt Perak
LINGUISTIC CONTEPTUALIZATION OF THE
EXPERIENCE OF THE SACRED
Contributions of cognitive linguistics to cognitive
sciences of religion
Abstract
Te cognitive sciences of religion ofer some of the most stimulating insights in the
contemporary scientifc study of religion. Teir overarching epistemic objective is to
study the experience of the sacred as any other naturally occurring state of conscio-
usness endowed with inherent intentional and phenomenological content and their
neural correlates. Tis article ofers an explanatory model of categorizing and con-
ceptualizing the subjective of religious experiences in semantically relevant symbolic
language structures that are available for cultural transmission. Te study of lingui-
stic and communicational aspects are based on the basic tenets of embodiment and
experientalism with emphasis on the theory of conceptual metaphor and the role of
the construal and perspectivization in conceptualization of the entity and agency of
the culturally postulated collective experience of the sacred. Te proposed model hig-
hlights four levels of conceptualization achieved though ontological, spatial, anthro-
pomorphic and cultural metaphorical mappings. Each conceptual level is discussed
with reference to its pragmatic inferences and motivational potential success that is
crucial for transmission of the representations in the culture.
Key words: cognitive sciences of religion, cognitive linguistics, neurotheology, concep-
tual metaphor, perspectivization, development of meaning.
Uvod
U skladu s recentnim teorijama kognitivnih znanosti religijska se iskustva mogu pro-
matrati kao stanja svijesti s osobitom psihofiziolokom podlogom i fenomenolokim
sadrajem.
:
Ona su otjelovljena u biolokoj i neuralnoj strukturi proizvodei men-
talni sadraj koji, po svjedoenju samih nositelja iskustva, predstavlja vrhunski uvid
u narav stvarnosti.
:
:
O tome iscrpnije u: J. Ausrix, Zen brain reections, MIT Press, Cambridge, Massachusets, :cco.;
M. Biauiicaio D. OLiai\, Te spiritual brain: A neuroscientists case for the existence of the soul,
HarperCollins, New York, :cc;.; P. McNaxaia, Te Neuroscience of Religious Experience, Cambridge
University Press, Cambridge, :cc,.; A. Niwniic, Principles of Neurotheology, Ashgate, :c:c.
:
Usp. E. DAquiiii A. Niwniic, Why God Wont Go Away: Brain Science and the Biology of
Belief, Ballantine Publishing Group, New York, :cc:.; A. Niwniic M. R. Waioxax, How God
Changes Your Brain: Breakthrough Findings from a Leading Neuroscientist, Ballantine Books,
New York, :cc,.
:,
JEZINO OPOJMLJIVANJE ISKUSTVA SVETOGA...
Postavlja se pitanje, ako su takva iskustva inherentna ljudskomu epistemolokom
aparatu, zato ne postoji ope suglasje na pojedinanoj ili meureligijskoj razini o
njihovu znaenju. Zbog ega postoji toliko razliitih opojmljenja vrhunske zbilj-
nosti, odnosno iskustva svetoga? Mogu li kognitivne znanosti pridonijeti shvaanju
same prirode iskustva svetoga ili omoguiti veu religijsku snoljivost? Ovaj lanak
posveen je kognitivnomu objanjenju opojmljivanja iskustva svetoga, njegovoj ka-
tegorizaciji, prijenosu s pomou jezine simboline djelatnosti i kulturalnomu usva-
janju tih naina opojmljivanja.
1. Kognitivnoznanstveni pristupi tumaenju religijskih iskustava
Slabljenjem utjecaja biheviorizma u psihologiji te kognitivnom revolucijom u huma-
nistikim i prirodoslovnim znanostima posljednjih se desetljea razvijaju kognitivni
pristupi u prouavanju religijskih iskustava koji ih tumae kao evolucijski proizvod
cjelokupne bioloke strukture ljudskoga utjelovljenja situiranoga u osobitu okolinu
i kulturu.
,

Religija je za kognitivne znanosti proizvod i sastavni dio spoznajnih procesa koji-
ma ljudi opojmljuju svijet. Kada je rije o religijskim pojavama, sredinji su objekti
kognitivnih pristupa: neuralni korelati religijskih stanja (iskustava), mentalne repre-
zentacije, spoznajni procesi i oblikovanja vjerovanja u kulturalno postulirane nad-
naravne vrnike (agente). Dakle spoznajni mehanizmi koji stvaraju, oblikuju i pre-
nose religijske reprezentacije. Kognitivne znanosti o religiji ne bave se dokazima ili
opovrgavanjima ontoloke istinitosti sadraja religijskih izjava niti zahtijevaju sensus
numinis svojih istraivaa. To iroko podruje istraivanja ukljuuje razliite, pa ak i
meusobno suprotstavljene teorije. Neki znanstvenici kognitivne znanosti o religiji,
poput Pascala Boyera,

Todda Tremlina,
,
Ilke Pyysiinena,
o
promiu naturalistike
modele koji naginju redukcionistikim zakljucima. Njihovi kognitivni pristupi na-
glauju konstrukcionistiku ulogu kognitivnih modela, jezika i kulture pri izgradnji
religijskih iskustava i vjerovanja. Religijska se iskustva tako objanjavaju kao posljedi-
,
Vidi: E. T. Lawsox R. N. McCauii\, Rethinking Religion: Connecting Cognition and Culture,
Cambridge University Press, Cambridge, :,,c.; J. Fiiiixax (ur.), Te Biology of Religious
Behavior: Te Evolutionary Origins of Faith and Religion, Praeger, Sanata Barbara, :cc,.

P. Bo\ii, Te Naturalness of Religious Ideas, University of California Press, Berkeley, :,,.; P. Bo\ii,
Religion Explained: Te Evolutionary Origins of Religious Tought, Basic Books, New York, :cc:.
,
T. Tiixiix, Minds and Gods: Te Cognitive Foundations of Religion, Oxford University Press,
Oxford, :cco.
o
I. P\\si\ixix, How Religion Works: Towards a New Cognitive Science of Religion, Brill, Leiden,
:cc:.; I. P\\si\ixix, Supernatural Agents: Why We Believe in Souls, Gods, and Buddhas, Oxford
University Press, Oxford, :cc,.
:
Benedikt Perak
ca razliitih kognitivnih i kulturolokih imbenika. S druge strane neuroteoloki pri-
stup oituje se u istraivanjima Andrewa Newberga i suradnika,
;
Johna Horgana,

V.
S. Ramachandrana,
,
Jamesa Austina,
:c
Kelly Bulkeley,
::
Patrica McNamare
::
i drugih
koji istrauju funkcionalnost transcendentalnoga iskustva takozvane iste svijesti ili
izmijenjenih stanja svijesti
:,
te njihove neuroloke korelate. Metodama nalik onima
to ih rabe redukcionisti u funkcionalnome smislu slijednici su ipak pragmatinoga
pristupa koji je u svojemu istraivanju naglaavao William James, a po nekim episte-
molokim postavkama bliski su transcendentalistima poput Mircea Eliadea.
Kognitivni pristupi openito tee multidisciplinarnosti koja je i nuna obveznica
kognitivnih znanosti. U iremu smislu ona objedinjuje humanistike, drutvene i
prirodoslovne discipline premreavajui spoznaje temeljnih disciplina filozofije, lin-
gvistike, psihologije, antropologije, neuroznanosti te umjetne inteligencije. U ovome
lanku pokuava se ponuditi upravo takav multidisciplinarni uvid, s naglaskom na
prinose teorije kognitivne lingvistike objanjenjima aspekata stvaranja, opojmljiva-
nja, komuniciranja i kulturalnoga situiranja iskustva. Nastojei istaknuti vanost
unutranjega gledita religijskih sustava i iskustava, ta e se iskustva u skladu s
transcendentalno-fenomenolokom tradicijom i terminologijom koju je uveo Rudo-
lf Otto
:
nazivati iskustvom svetoga.
2. Opojmljivanje iskustva svetoga
Zbog ogranienosti prostora ovdje nije mogue detaljno prikazati kognitivnoznan-
stvene stavove o funkcionalnim vezama fenomenologije iskustva svetoga i neuro-
kognitivnih struktura, ali ako su iskustva svetoga doista sastavni dio ljudske svije-
sti, kao to kognitivni znanstvenici tvrde, postavlja se pitanje zato je nain njihova
;
E. DAquilli A. Newberg, n. dj.; A. Newberg M. R. Waldman, n. dj.; A. Newberg, n. dj.

J. Hoicax, Rational Mysticism: Spirituality Meets Science in the Search for Enlightenment, A
Mariner Book, Boston New York, :cc,.
,
V. S. Raxacuaxoiax S. Biaxisiii, Phantoms in the Brain, Fourth Estate, London, :,,.
:c
J. Ausrix, Zen and the brain, MIT Press, Cambridge, Massachusets, :,,,.; J. Ausrix, Zen brain
reections, MIT Press, Cambridge, Massachusets, :cco.
::
K. Buixiii\, Consciousness and Neurotheology, u: A. Eisix G. Laoiixax (ur.), Science,
religion and society, M. E. Sharpe, New York, :cc;., str. ,:;. ,,,.
::
P. McNaxaia, n. dj.
:,
D. Foxraxa, Meditation, u: M. Viixaxs S. Scuxiioii (ur.), Te Blackwell Companion
to Consciousness, Blackwell, :cc;., str. :,. :o:.; Foxraxa, D., Mystical experience, u: M.
Viixaxs S. Scuxiioii (ur.), Te Blackwell Companion to Consciousness, Blackwell, :cc;., str.
:o,. :o,.
:
R. Orro, Te Idea of the Holy: An inquiry into the non-rational factor in the idea of the divine
and its relation to the rational, Oxford University Press, Oxford, :,,.
:,
JEZINO OPOJMLJIVANJE ISKUSTVA SVETOGA...
opojmljivanja toliko razliit i zato postoji toliko nerazumijevanja njihova znaenja.
Da bi se na to pitanje moglo odgovoriti, potrebno je razjasniti proces uspostavljanja
i prenoenja znaenja. Glavni sustav za uspostavljanje i prenoenje znaenja svakako
je jezik. Taj simboliki kd omoguuje komunikaciju vlastite intencionalnosti neza-
mislivu bilo kojoj drugoj ivotinjskoj vrsti. Kognitivne znanosti posljednjih su de-
setljea razvile sloene teorije o ulozi koju jezik ima u kategoriziranju, opojmljivanju
i komuniciranju stvarnosti oblikujui disciplinu koja se naziva kognitivnom lingvi-
stikom. Prema postavkama kognitivne lingvistike, ije su metodoloke, filozofske i
epistemoloke temelje postavili lingvisti Charles J. Fillmore,
:,
George Lakoff
:o
i Mark
Johnson
:;
te Ronald Langacker,
:
Ray Gibbs,
:,
Zoltan Kvecses,
:c
Dirk Geeraerts i
drugi,
::
kljuni problem bilo koje lingvistike teorije jest znaenje.
2.1. Otjelovljeno uspostavljanje znaenja
Znaenje proizlazi iz ljudske otjelovljene interakcije sa svijetom. Za razliku od
platonistike ili kartezijanske dualistike filozofske tradicije koja je tijelo smatrala
nekom vrstom nesavrenoga zrcala iste spoznaje, za kognitivne znanosti tijelo je,
zbog svoje uloge u oblikovanju kvalitete svjesnosti, referentni nositelj znaenja.
Spoznaja postojanja uvjetovana je utjelovljenjem, a spoznaja svijeta meudjelovanjem
tijela s okolinom. Rije bitak smislena je tek u odnosu na vlastito iskustvo bivanja,
a rije aa tek u odnosu na tjelesnu interakciju s predmetom koji se tako naziva.
:,
Cu. Fiiixoii, Scenes-and-frames semantics, u: A. Zaxioiii (ur.), Linguistic Structures
Processing, North Holland, Amsterdam, :,;;., str. ,,. :.; Cu. Fiiixoii, Frame semantics,
Linguistics in the Morning Calm, Hanshin Publishing, Seoul, :,:., str. :::. :,;.
:o
G. Laxoii, Women, re, and dangerous things: What categories reveal about the mind, University
of Chicago, Chicago, :,;.; R. Ginns, Embodiment and Cognitive Science, Cambridge University
Press, Cambridge, :cc,.
:;
G. Laxoii M. Jouxsox, Metaphors We Live By, Te University Of Chicago press., Chicago,
:,c.; G. Laxoii M. Jouxsox, Philosophy in the Flesh: Te Embodied Mind and Its Challenge to
Western Tought, Basic Books, New York, :,,,.
:
R. Laxcacxii, Foundations of cognitive grammar: Teoretical Prerequisites, Stanford University
Press, Stanford, :,;.; R. Laxcacxii, Cognitive Grammar: An Introduction, Oxford University
Press, Oxford, :cc.
:,
R. Ginns, n. dj.
:c
Z. KVECSES, Metaphor and Emotion: Language, Culture, and Body in human feeling, Cambridge
University Press, Cambridge, :ccc.; Z. KVECSES, Metaphor: A Practical Introduction, Oxford
University Press, Oxford, :cc:.; Z. KVECSES, Metaphor in Culture: Universality and Variation,
Cambridge University Press, Cambridge, :cc,.
::
D. Giiiaiirs H. Cu\cxixs (ur.), Te Oxford Handbook of Cognitive Linguistics, Oxford
University Press, Oxford, :cc;.
:o
Benedikt Perak
Subjektivno iskustvo tijela i njegove interakcije s okolinom temeljna su odrednica
organizacije ljudske spoznaje i jezika.
::
Jezino znaenje nastaje procesom simbolizacije koja se sastoji od (dogovornoga)
uparivanja fonoloke razine izraza, ostvarivoga u nekome ontoloko objektivnome
mediju, sa znaenjskom razinom pojma koji je proizvod osvjetavanja i prepo-
znavanja subjektivnih sadraja svijesti.
:,
Minimalna jedinica pristupa odreenomu
pojmovnom sadraju na fonolokome polu naziva se leksem koji kodira odreeni
pojam.
:
Spajanjem tih razina nastaju emergentne simbolike strukture koje predstav-
ljaju opojmljivanja intencionalnih sadraja. Pripisivanja intencionalnoga sadraja
znaenjskomu polu simbolikih struktura sastoji se od aktiviranja predodaba i
predodbenih shema (engl. image schema)
:,
kojima se aktiviraju neuralne mape
funkcionalno povezane s otjelovljenim senzorno-motornim iskustvom.
:o
Brojna
istraivanja potvruju da se zamiljanjem i prisjeanjem odreene predodbe
aktiviraju isti dijelovi mozga kao i za vrijeme neposredne zamjedbe ili djelovanja.
:;

Simbolizacijom se dakle na znaenjskome polu aktiviraju predodbene sheme
neuralnom simulacijom
:
osjetilnih i motorikih sredita koje potiu i afektivne
sastavnice iskustva tvorei temeljne blokove pojmovnoga sadraja, dok fonolo-
ki pol omoguuje njihovo kodiranje i ontoloki objektivan pristup pojmovnomu
sustavu. Znaenje koje nastaje spajanjem fonolokoga i semantikoga pola simbo-
likih konstrukcija u biti je sloena mentalna simulacija koja kao i svaka druga
mentalna simulacija, odnosno zamiljanje, prisjeanje ili sanjanje pretpostavlja
izravno predpojmovno intencionalno iskustvo. Primjerice doivljaj hvatanja stola
ukljuen je u oblikovanje reprezentacije pojmova stol i procesa uhvatiti, a u izriaju
uhvatiti stol aktiviraju se brojni isti neuronski krugovi kao i u tijeku stvarne radnje.
Stoga teorija simulacijske semantike Jeromea Feldmana
:,
tvrdi da se znaenje fraze
::
R. Ginns, n. dj., str. ,.
:,
Usp. R. Laxcacxii, Cognitive Grammar, str. :,.
:
Usp. isto, str. ,.
:,
Usp. G. Laxoii, Women
:o
Usp. M. Jouxsox, Te philosophical signicance of image schemas, u: B. Haxii (ur.), From
Perception to Meaning: Image Schemas in Cognitive Linguistics, Mouton de Gruyter, Berlin New
York, :cc,., str. :,.
:;
Vidi: J. Fiioxax, From Molecule To Metaphor: A Neural Teory of Language, MIT, Cambridge
London, :cco.; G. Laxoii, Te Neural Teory of Metaphor, u: R. Ginns, Te Cambridge
Handbook of Metaphor and Tought, Cambridge University Press, Cambridge, :cc., str. :;.
,.; K. Maixxax W. M. P. Kiiix J. A. Suui (ur.), Handbook of Imagination and Mental
Simulation, Psychology Press, Tylor and Francis Group, New York, :cc.
:
Vidi: B. Haxii (ur.), From Perception to Meaning; J. A. Pixioa (ur.), Mirror Neuron Systems:
Te Role of Mirroring Processes in Social Cognition, Springer, New York, :cc,.
:,
Usp. J. Fiioxax, n. dj.; G. Laxoii, Te Neural Teory of Metaphor, str. :;. ,.
:;
JEZINO OPOJMLJIVANJE ISKUSTVA SVETOGA...
uhvatiti stol ne moe razumjeti ako se ne moe stvoriti mentalna simulacija hvatanja
stola koja, dakako, pretpostavlja iskustvo toga procesa.
2.2. Predpojmovna i preddiskurzivna narav iskustva svetoga
Ukoliko je jezik smislen tek ako opojmljuje odreeno znaenje, a znaenje proizlazi
iz otjelovljenoga iskustva, utoliko slijedi da doivljaj iskustva svetoga prethodi
opojmljenju i proizvodnji izriaja o iskustvu svetoga, to ukazuje na predpojmovnu
i preddiskurzivnu narav iskustva svetoga. Nitko nema potrebu o tome govoriti niti
tko moe razumjeti izriaj o iskustvu svetoga, ako prethodno ne postoji nekakvo
referentno iskustvo. To potvruje i injenica da su, po samim tekstualnim izvori-
ma, gotovo sve religijske tradicije potaknute osobitim iskustvom njihova zaetnika,
bilo da je rije o Mojsijevu opaanju Boga u goruemu grmu (Izl ,, :-), Pavlovu
zasljepljujuem iskustvu Krista (Dj ,, -,), Buddhinom meditativnom probuenju
itd. Nadalje, u gotovo svim religijskim tradicijama postoje osobe, vidjeoci (:a-b),
kojima je na odreeni nain darovan izravan uvid, ili pak postoje prakse koje po-
tiu ostvarenje iskustva svetoga ukazujui na njegovu (ne)trans-jezinu narav (:c),
od provoenja razliitih tjelovjeb i tehnika disanja, zavjeta utnje, samoe, do
razliitih vrsta pasivnih meditacija (:d), dobrovoljnoga posta ili konzumacije psi-
hoaktivnih tvari.
(:) (a) Neko se u Izraelu, kad bi ili pitati Boga za savjet, govorilo: Hajde, poimo
k vidiocu! Jer koga danas zovu prorokom neko se zvao vidjelac. (: Sam ), ))
(b) rtvom su slijedili trag rijei i nali je smjetenu u vidovnjacima.
,o
(c) Kad molite, ne blebeite kao pogani. Misle da e s mnotva rijei biti usliani.
Ne nalikujte na njih. Ta zna va Otac to vam treba i prije negoli ga zaitete. (Mt
, ;-)
(d) Isposnik koji je stiao zamiljanje i razmiljanje (ili zahvaanje i razradu sa-
draja svijesti) boravi u unutranjoj smirenosti, u usredotoenosti duha, u dosegu
drugog stepena zadubljenosti. To se stanje raa iz sabranosti liene zamiljanja i
razmiljanja, uz prijatan osjeaj zadovoljstva. To se naziva plemenitom utnjom.
Ne zanemaruj plemenitu utnju, ustali duh u plemenitoj utnji, usredotoi duh u
plemenitoj utnji, saberi duh u plemenitoj utnji!
,:
,c
g Veda :c.;:.,a.; u: R. Ivixovi, Poeci indijske misli: Izbor, Bigz, Beograd, :,:.
,:
Samyutta-nikaya,::,:., <www.geocities.com/budizam/texts/veljacic/budizam/dhanam:.html>
(:. svibnja :cc.)
:
Benedikt Perak
2.3. Nunost opojmljivanja iskustva svetoga
Zato onda to preddiskurzivno iskustvo ipak postaje dijelom pojmovnoga i jezinoga
korpusa?
Prvi problem za nediskurzivno iskustvo svijesti moe se svesti na oprjeku opojmi/
izreci ili zaboravi. Bez obzira na intenzitet doivljaja, niti jedno mentalno stanje u
neurolokome smislu ne odrava se trajno. Zbog naravi otjelovljene situiranosti do-
ivljaj izvantjelesne i tjelesne stvarnosti neprestano se mijenja. U svakome trenutku
mozak obrauje nove informacijsko-afektivne sastavnice koje se upisuju na prethod-
nu strukturu svijesti mijenjajui izravno iskustvo stvarnosti. Tu treba dodati da i sam
doivljaj toga izmijenjenog stanja svijesti obino ne traje dugo, makar potencijalno
moe dugorono izmijeniti poimanje i drugih stanja svijesti.
,:
Takoer, zbog spo-
znajne naravi iskustva, ono ne mora biti popraeno odreenim vidljivim fiziolokim
i bihevioralnim reakcijama, gestikulacijama lica i tijela kojima se inae funkcionalno
iskazuju subjektivna stanja. Stoga ako se pojmovna stvarnost iskustva svetoga eli
zadrati, pojedinci moraju pronai nain da ono postane opojmljeno u okviru posto-
jee pojmovne riznice te da se simbolinim kodiranjem omogui njegovo oznakov-
ljeno izraavanje u prostornoj i vremenskoj izmjetenosti jezine stvarnosti. Drugim
rijeima, jezino izraavanje iskustva svetoga postaje oblik osvjeivanja i kategori-
ziranja, ponajprije za samoga nositelja iskustva, osobitih subjektivnih psihofizikih
stanja uporabom jezine simboline djelatnosti.
3. Komunikacija iskustva svetoga
Sljedei problem za nediskurzivno iskustvo svetoga komunikacijske je naravi. U ko-
munikacijskome smislu jezik slui kao poveznica meu svjesnim biima koji poznaju
kd i srodnog su raspona subjektivnih stanja. Shematski se taj proces moe prikazati
ovako:
,:
Vidi: W. T. Sraci, Mysticism and Philosophy, Lippincott, Philadelphia, :,;o.; J. Kanar-Zixx,
Coming to Our Senses: Healing Ourselves and the World Trough Mindfulness, Hyperion, New
York, :cc.; F. Diooxxa (ur.), Clinical Handbook of Mindfulness, Springer, New York, :cc.; M.
Biauiicaio D. OLiai\, n. dj.; A. Niwniic M. R. Waioxax, n. dj.
:,
JEZINO OPOJMLJIVANJE ISKUSTVA SVETOGA...
Prikaz 1: Proces simbolike komunikacije
Govornik, odnosno poiljatelj doivljava odreeno intencionalno stanje i opoj-
mljuje ga u vlastitome pojmovnom sustavu, a zatim procesom jezine izgradnje,
odnosno simbolinoga kodiranja pretvara u izraz koji postaje poruka. Poruka se
prenosi do sugovornika, odnosno primatelja koji obrnutim procesom simbolinoga
dekodiranja prepoznaje strukturu jezine izgradnje aktivirajui sustav opojmljivanja
i poticanja intencionalnoga stanja. Na prikazu su punim crtama oznaeni ontoloko
objektivni entiteti koji su iskustveno dostupni drugima, dok su isprekidanim crtama
obiljeeni procesi i entiteti iskustveno dostupni samo nositeljima iskustva.
Iz sheme proizlazi da komunikacija simbolinom djelatnou ima nekoliko
uvjeta. Prvi podrazumijeva da sudionici komunikacije imaju mogunost doivlja-
vanja odreenih intencionalnih stanja. Drugi je uvjet da oba sudionika posjeduju
mogunost doivljavanja sumjerljive
,,
kakvoe intencionalnih stanja, posredovane
strukturom informacijsko-afektivnih sastavnica. Trei se uvjet simbolike komuni-
kacije odnosi na usvajanje kodiranja, odnosno organiziranje i prepoznavanje razine
izraza. Sudionici komunikacije moraju poznavati popis i pravila kodiranja vlastitih
reprezentacija intencionalnih stanja.
,
Drugim rijeima, jezini znakovi sugovorni-
ku priopuju odreeno znaenje, pod uvjetom da znakove uspije smisleno pripisati
odreenim ontoloki subjektivnim stanjima. Kljuni problem nediskurznoga isku-
stva svetoga u odnosu na komunikaciju vezan je za drugi uvjet, naime kako izrei
da te shvate, i to osobito ako sugovornici moda nisu imali to iskustvo. Budui da
iskustva svetoga pripadaju ontoloko subjektivnoj dimenziji ljudskoga iskustva,
,,
Sumjerljivost se moe odnositi i na bioloko uvjetovane neusklaenosti izmeu naina na koji
razliite vrste doivljavaju svijet, primjerice ljudi i kitovi, ili pak na razliitost u zrelosti iskustva.
,
Zanimljivo je primijetiti da eksplicitno poznavanje strukture samoga kda nije uope uvjet
simboline komunikacije.
:,c
Benedikt Perak
iskustveni je sadraj svijesti u spoznajnome smislu obiljeen epistemolokom ne-
mogunosti objektivnoga uvida.
,,

Ako nitko ne moe doivjeti mentalno stanje drugoga, kako se drugomu mogu
prenijeti apstraktni subjektivni pojmovi kao to je iskustvo svetoga? Mnoge religijske
tradicije, osobito njihovi mistini ogranci, naglaavaju da je taj problem nerjeiv,
odnosno da su ta iskustva neizreciva, a narav krajnje zbiljnosti jezino i pojmovno
nedohvatljiva.
(:) (a) Ovaj atman nije to, nije to. On je nedokuiv jer se ne moe shvatiti.
,
Takvi izrazi negiraju opojmljivanje znaenjske strukture, to znai da je njihova
informacijsko-afektivna sadrajnost, odnosno razina obradbe podataka u odnosu na
dobiveno neodreeno (ne)znaenje kognitivno skupo. Skupoa dodue upuuje na
potrebu ne-jezinoga opojmljivanja, odnosno nunost izravne spoznaje. Opojmlji-
vanje iskustva svetoga meutim i u tim izrazima pronalazi svoje znaenje u surjeju
svih ostalih pojmova, ak i ako je odreeno negacijama ili ne-loginim diskurzom.
Nediskurzno stanje postaje opojmljeno i jezino izraeno u odnosu na ve postojee
pojmove pa se moe smatrati konstrukcijskim opojmljivanjem.
3.1. Ontoloko metaforiko opojmljenje iskustva svetoga
U kognitivnolingvistikom se smislu moe razluiti nekoliko razina opojmljivanja
iskustva svetoga. Prva se razina moe nazvati ontolokim metaforikim opojmlje-
njem i slui odreivanju strukturnih granica gdje ih uope nema ili su slabe. To je
osobito vano za subjektivna mentalna stanja bez jasnih objektivnih obiljeja razgra-
nienja. Teorija pojmovne metafore (engl. conceptual metaphor) u tradiciji Lakoffa i
Johnsona naglaava nunost izgradnje znaenja apstraktnih i subjektivnih pojmova s
pomou pojmovnoga povezivanja ontoloki razliitih domena. Pojmovne metafore
predstavljaju preslikavanja dijelova znaenja iz matrice ishodinoga pojma, koji je
tipino konkretniji i temeljniji, u matricu znaenja ciljnoga pojma, tipino ontoloki
subjektivnijega i apstraktnijega. Preslikavanje je uvijek tek djelomino i jednosmjer-
no, to znai da se tek odreene znaajke, odnosno domene znaenja iz ishodinoga
pojma preslikavaju na ciljni pojam. Na jezinoj razini metafora se ostvaruje sintakti-
kim spajanjem leksema ciljnoga pojma s leksemima ishodinih pojmova ostvarujui
u sloenoj simbolikoj strukturi emergentno znaenje motivirano istaknutom vezom
,,
D. Cuaixiis, Te Hard Problem of Consciousness, u: M. Viixaxs S. Scuxiioii (ur.), Te
Blackwell Companion to Consciousness, Blackwell, :cc;., str. ::,. :,,.
,o
Bhadranyaka-upaniad .,.:,.
:,:
JEZINO OPOJMLJIVANJE ISKUSTVA SVETOGA...
pojmova ciljne i ishodine domene. Ciljni pojam naposljetku moe biti izgraen iz
vie ishodinih pojmova koji u znaenjskoj matrici odraavaju njegovu dinaminu
cjelinu.
Ontolokim se metaforama apstraktni entiteti opojmljuju preslikavanjem zna-
enja pojmova konkretnih domena kao to su objekti, tvari, spremnici ili osobe.
,;

Konkretne ishodine domene omoguuju metaforino opojmljivanje subjektivno-
ga iskustva kao jednovrsnoga entiteta ili supstancije podobne za kategoriziranje i
kvantificiranje. Za opis sastavnica ontolokoga metaforinog opojmljivanja iskustva
svetoga potrebno je uvesti razlikovanje ontolokoga statusa objekata :. lica spoznaje
i ontolokoga statusa objekata ,. lica spoznaje. Objekti :. lica spoznaje predmet su
izravne spoznaje s pomou introspekcije vlastitoga spoznajnog sadraja: zamjedbe,
osjeaji, elje, vjerovanja (,a). Izravni epistemoloki pristup tim objektima dostupan
je samo spoznavatelju, a ne i drugima, pa se naziva subjektivnom perspektivom prvo-
ga lica. Objekti ,. lica spoznaje predmet su izravne spoznaje za bilo koje spoznavatelje
s normalnim zamjedbenim i kognitivnim sposobnostima (,b). Epistemoloki pristup
tim entitetima dostupan je dakle za sve spoznavatelje pa se naziva i objektivnom
perspektivom treega lica.
,

(,) (a) {Bol/strah/ljubav/iskustvo svetoga} je. objekti :. lica spoznaje
(b) {Kamen/more/drvo/kua/tijelo} je. objekti ,. lica spoznaje
Ontoloko znaenje glagola biti (ili postati) epistemoloki je izvedeno ponajpri-
je iz iskustvenih obiljeja koja se usvajaju s obzirom na objekte dostupne perspek-
tivi treega lica kao u primjeru (b). Shematski pojmovi kamen/more/drvo/kua/
tijelo konkretniji su od shematskoga pojma iskustva svetoga po multimodalnim
znaajkama osjetilnoga doivljaja njihovih instancija i iskustvene dostupnosti ,.
licu spoznaje. Shematske znaajke jestva izvedene iz poimanja ontolokih obiljeja
objekata dostupnih ,. licu spoznavanja preslikavaju se na ciljni pojam subjektivno-
ga iskustva implicirajui ontoloki status kakvim su obdareni objekti perspektive
,. lica.
,;
Usp. G. Laxoii M. Jouxsox, Metaphors We Live By, str. :o.
,
Usp. Z. Kuriuso\, Cognitive Epistemology in Redening Knowledge, Kagsi, :c (:cc.), str. ,,.
,.; J. Siaiii, Mind: A Brief Introduction, Oxford University Press, Oxford, :cc., str. ,, ::o.
:,:
Benedikt Perak
Prikaz 2: Preslikavanje ontolokih obiljeja objekata
3. lica spoznaje na objekte 1. lica spoznaje
Temeljna ontoloka pojmovna metafora iskustvo svetoga jest objekt sastoji se od
spoznajnoga procesa opojmljivanja subjektivnoga iskustva svetoga prema predod-
benoj shemi jestva objekata ,. lica spoznaje (Prikaz :). To ne znai da se fenomen
iskustva svetoga doivljuje iz perspektive ,. lica spoznaje, nego da se simboliki kate-
gorizira i kognitivno procesira kao jestveni objekt na uzorku objekata ,. lica spoznaje.
Taj ontoloki status predstavlja pojmovni okvir na temelju kojega iskustvo svetoga,
opojmljeno kao objekt, moe ui u daljnju strukturalnu razradbu predodbenih she-
ma koja je potrebna zbog velike shematinosti pojma objekt i niske razine detalja
pojmovnoga sadraja.
3.2. Prostornoodnosno opojmljivanje
Sljedei stupanj ini prostornoodnosno opojmljivanje iskustva svetoga. Ono se ostva-
ruje primjerima metaforikoga opojmljivanja kojima iskustvo svetoga kao objekt ulazi
u razliite prostorne odnose s drugim objektima omoguujui daljnju strukturalnu
razradbu metaforikih uzoraka opojmljavanja.
,,

3.3. Unutarmjesni odnosi
Kao i ostala mentalna stanja, na toj se strukturalnoj razini iskustvo svetoga opoj-
mljuje unutarmjesno s pomou predodbene sheme spremnika
,o
koji moe zaprimiti
neki objekt. Tako se moe rei: pao je u san, ivi u srei, u nevjerici je itd. pri emu
se oblikuju pojmovne metafore mentalno je stanje spremnik
,:
i osoba je objekt. U psi-
holokome smislu odvojenost objekta od spremnika ukazuje na podvojenost osobe i
,,
Vidi: B. Biia;, Prostorna znaenja na razini sloene reenice, Filozofski fakultet, Osijek, :cc,.;
S. Livixsox, Space in Language and Cognition: Explorations in Cognitive Diversity, Cambridge
University Press, Cambridge, :cc.
c
Usp. G. Laxoii, Women, str. :;:.
:
Z. KVECSES, Metaphor: A Practical Introduction, str. ,,.
:,,
JEZINO OPOJMLJIVANJE ISKUSTVA SVETOGA...
odreene esencije koja se s obzirom na filozofsku ili teoloku tradiciju moe razliito
nazivati: dua, bitak, ista svijest, atman itd. Unutarmjesnost ukazuje na to da ti razli-
iti entiteti ipak ine cjelinu.
Budui da je u konstrukcijama prostornih odnosa prisutno vie objekata, pri samo-
me opojmljivanju postaje vana i perspektiva, odnosno organizacija uvida. Govornik
odabire jedno motrite oblikujui pojmovni sadraj na razliite naine, esto i s razlii-
tim pojmovnim i pragmatinim implikacijama. Primjerice prizor na Prikazu , moe se
motriti s barem triju toaka: s toke objekta (x:) ili spremnika (x:) ili izvan (x,).
Prikaz 3: Tri gledita unutarmjesnoga odnosa
3.3.1. Perspektiva objekta
Ako je uvid smjeten iz perspektive osobe (objekta) (Prikaz ), naglasak je na samome
procesu motrenja toga spremnika, a mentalno stanje opojmljeno kao spremnik nalazi
se u pozadinskome planu.
Prikaz 4: Gledite objekta
Kao to je vidljivo iz Prikaza , ovakvom je konstrukcijom uvida iskustva svetoga
istaknuta aktivnost spoznaje motritelja, dok je sam spremnik, odnosno iskustvo sve-
toga obino opojmljeno pasivno. Motritelj u procesualnome smislu uvia, pristupa,
doivljuje iskustvo svetoga, ili se pak moe govoriti o njegovim atributima uviatelja,
pristupatelja, doivljavatelja itd.
:
Na temelju apstraktno shematiziranoga spremnika
:
O usmjeravajuoj kognitivnoj ulozi jezine izgradnje procesualnoga (glagolskoga) ili aprocesualnoga
(atribucijskoga) saimanja uvida vidjeti: R. Laxcacxii, Cognitive Grammar, str. :::.; G. R.
Sixix, Language, Culture, Cognition: How Do Tey Intersect?, u: R. S. W\ii Cu. Cuiu Y.
:,
Benedikt Perak
metaforiki je mogue nadalje razraditi opojmljivanje iskustva svetoga kao struktu-
ralne supstancije ( spremnik) koja zaprima objekt. Prototipno su to supstancije sa
svojstvima tekuine ili zraka, odnosno atmosfere. Tako se moe zaroniti u sebe (a),
opet se natopiti dua (b) itd. Strukturnom supstancijacijom iskustvo svetoga kao
spremnik dobiva nova znaenjska svojstva.
() (a) Za to treba umrijeti svakodnevnoj svijesti i zaroniti u dubinu sebstva jer tu
je Susret sa ivim Bogom!
,,
(b) Sam e stei iskustvo da redovita krunica mijenja tvoju nutrinu. To je kao
kada uvenuli cvijet dobije svjeu vodu i kada isuenu zemlju natopi kia; izvori se
due opet pune.
,,
U filozofsko-teolokim sustavima ovakvom se vrstom metaforikoga opojmljiva-
nja naglaava pristup subjektivnomu mentalnom stanju iskustva svetoga kao sastav-
nomu dijelu bia, odnosno svjesnosti motritelja, iako metaforiki okvir pristupanja
ili zaranjanja implicira njegovu ontoloku odvojenost od uobiajene svijesti ili ak
ostalih tjelesnih sastavnica bia tvorei temelje dualistikoga svjetonazora.
3.3.2. Perspektiva spremnika
Iako nositelj iskustva ostaje isti kao i u konstrukciji iz gledita objekta, jednostavnom
promjenom konstrukcije uvida iz perspektive spremnika iskustvo svetoga preuzima
ulogu vrnika (agensa) koji u procesualnome smislu okruuje, ispunjava, stee itd.
Prikaz 5: Gledite spremnika
Hoxc (ur.), Understanding Culture: Teory, Research, and Application, Psychology Press, New York,
:cc,., str. :,,. :;c.
,
R. Fiiiiovi (pr.), Ljubav srce svih religija, Spiritus movens portal za duhovnost,

<http://spiritus-movens.puh.hr/index.php/duhovna_praksa/ljubav_srce_svih_religija.> (o. svibnja
:c:c.)

H. Maoixcii, Krunica izvor snage, Pokret krunice za obraenje i mir,

<http://www.ofm.hr/pokret_krunice/publikacije/krunica_snage/:,.htm> (;. svibnja :c:c.)
:,,
JEZINO OPOJMLJIVANJE ISKUSTVA SVETOGA...
Ovakve konstrukcije dodatno ontoloki potvruju supstancijalnost opojmljeno-
ga iskustva svetoga i ukazuju na potencijalnu procesnu dinaminost odnosa prema
motritelju (objektu). Stupanj agentivnosti koji se pripisuje vrnikoj ulozi iskustva
svetoga ovisan je o samome intenzitetu doivljaja, odnosno procesu kojim se opoj-
mljuje uvid. Uloga iskustvenika, odnosno objekta pritom se pasivizira. Taj oblik
opojmljivanja nije neobian niti za ostala mentalna stanja jer se zna rei: okruen sam
ljubavlju, obuzeo me san itd. Aktiviranje toga znaenja poiva na iskustvenome doiv-
ljaju izvanjskih utjecaja i opojmljivanja emocija i mentalnih stanja pomou dinamike
sila (engl. force dynamics)
,
.
3.3.3. Izvanjska perspektiva
Mogu je i trei uvid kojim se gledite premjeta izvan objekta i spremnika. On pred-
stavlja takozvani objektivan uvid u vlastito epizodno sjeanje kojim se motritelj pre-
mjeta iz iskustvene ili doivljajne perspektive. Objektivni uvid tako moe iskazivati
epizodno sjeanje, odnosno vremenski i prostorno premjeteni uvid u vlastiti doiv-
ljaj, ime se zapravo rabe strategije opojmljivanja ili iz gledita objekta ili spremnika.
Prikaz 6: Izvanjsko gledite
Osim toga objektivni uvid odnosi se i na pripisivanje slinoga iskustva nekoj
treoj osobi. U sluaju takva pripisivanja javlja se problem epistemolokoga procje-
pa koji donekle moe biti premoten simbolikom komunikacijom i shvaanjem
suvrsnika kao sebi slinih bia s istovrsnim mentalnim ivotom, odnosno teorijom
uma.
o
Sposobnost interpretacije ponaanja na temelju mentalnih stanja kljuna je za
procese drutvene interakcije. U iskustvenome smislu objektivni uvid ipak prekora-
uje epistemoloke granice vlastite spoznaje i predstavlja preslikavanje shematizacije
vlastitoga opojmljivanja iskustva svetoga na druge osobe. Meutim bez takva uvida
,
Usp. L. Taix\, Toward a Cognitive Semantics: Typology and Process in Concept Structuring, sv. :,
MIT, Cambridge, :ccc., str. c,.; KVECSES, Z., Metaphor and Emotion, pogl. ,.
o
Teorija uma objanjava kognitivnu sposobnost pripisivanja subjektivnih mentalnih stanja drugima
na temelju shvaanja vlastitih mentalnih stanja.
:,o
Benedikt Perak
ne bi bilo mogue priopivati mentalna stanja jer se na temelju vlastitoga iskustva
mentalnih stanja i drugima pripisuju ista, i to s pravom jer ljudi openito dijele broj-
ne bioneuroloke znaajke i mentalna stanja te ih mogu prepoznati i u drugih.
Osobitost iskustva svetoga u odnosu na ostala subjektivna stanja jest u osjeajima
integracije i neotjelovljenosti, koji su osobito naglaeni u numinoznim i mistinim
doivljajima. Po neurolokim istraivanjima
;
ta se fenomenoloka stvarnost moe
povezati s osobitom neuralnom konfiguracijom u kojoj osobito vanu ulogu imaju
funkcije eonoga renja odgovornoga za pozornost, koordinaciju pokreta, modula-
ciju emocija, zatim funkcije sljepoonoga renja ijom se aktivacijom moe stvoriti
osjeaj izvantjelesne prisutnosti, parietalna asocijacijska podruja orijentacije smje-
tena u posteriornome dijelu tjemenoga renja kojim se izgrauje predodba tijela te
prevladavajue parasimpatike funkcije autonomnoga ivanog sustava.
3.3.4. Opojmljavanje skupnoga iskustva svetoga izvanjskom perspektivom
Uvidom iz objektivne perspektive fenomenoloka obiljeja neutjelovljenosti i inte-
gracije iskustva svetoga potiu pretpostavku o istovjetnosti osobnoga iskustva svetoga
i iskazanoga iskustva svetoga drugih, ime se omoguuje opojmljivanje novoga jedin-
stvenog entiteta koji reprezentira skupno iskustvo svetoga.
Prikaz 7: Opojmljivanje skupnoga iskustva svetoga iz izvanjskoga gledita
Vjerovanje u ontoloku zbiljnost toga jedinstvenog entiteta naziva se teizmom,
za razliku od ateizma koji naelno predstavlja stav da takvo to ne postoji, ili agno-
sticizma koji se u nedostatku uvjerljivih dokaza za ili protiv ne svrstava niti na jednu
stranu. Kao to je ve reeno, kognitivna znanost ne bavi se potvrdom ili pobijanjem
ontoloke zbiljnosti te reprezentacije, nego se pita zato ju ljudski pojmovni sustav
posjeduje i kako o njoj znamo to to znamo ili mislimo da znamo. Za kognitivnu
analizu vano je to to jedinstveni entitet, simboliki izveden shematizacijom odre-
enoga mentalnog stanja, bez obzira na samo vjerovanje ili nevjerovanje u njega,
;
Usp. primjerice A. Niwniic, n. dj., pogl. .
:,;
JEZINO OPOJMLJIVANJE ISKUSTVA SVETOGA...
postaje dio pojmovne stvarnosti zajednice koja dijeli opojmljivanje toga iskustva.
Jednom aktivirani pojam postoji u kognitivnoj strukturi ak i ako se njegova onto-
loka zbiljnost eli nijekati. Objektivna perspektiva skalarnim uvidom obuhvaa na
mjestu objekta sve nositelje iskustva i svekoliku objektivnu stvarnost, a na mjestu
spremnika shematiziranu stvarnost iskustva svetoga svih nositelja iskustava koja je u
epistemolokome smislu transcendentna objektivnoj stvarnosti. Takav shematizirani
skupni spremnik, odnosno entitet iskustva svetoga, s obzirom na razliite filozofske
ili teoloke tradicije, moe se nazivati Bitak, Bog, svijest, Brahman (,a), dua svijeta
(,b), Duh Sveti itd.
(,) (a) Sve ovo je brahman. Ovaj tman je brahman.
,
(b) Jer, za tambuka je Bog sveobuhvatna dua svijeta, a jezik dua naroda.
Jedinstveni entitet skupnoga iskustva svetoga omoguuje uspostavljanje novih
znaenjskih odnosa koji se opojmljuju analogno ve spomenutim unutarmjesnim
odnosima osobnoga iskustva svetoga iz perspektive objekta ili spremnika, ali stvaraju i
dodatne mogunosti interakcije izmeu skupnoga iskustva svetoga i osobnoga iskustva
svetoga te skupnoga iskustva svetoga i zajednice osoba koji dijele to opojmljenje.
Iz perspektive objekta zajednica osoba koje dijele pojmovnu stvarnost shematizi-
ranoga iskustva svetoga mogu biti aktivni sudionici spoznavanja (oa) ili tovanja ili
se pak perspektiva opojmljivanja moe premjestiti na agentivnu ulogu spremnika u
poticanju odreenih iskustava svetoga u nositeljima iskustva (ob-c).
(o) (a) Tko su danas ljudi koji ljube Boga? To su oni koji ga doista poznaju.
,)
(b) Crkva je jedna po svojoj dui: Duh Sveti, koji prebiva u vjernicima i sveko-
liku Crkvu ispunjava i njome ravna, tvorac je udesnog zajednitva vjernika i sve
tako prisno u Kristu povezuje, da je poelo jedinstva Crkve.
,o
(c) Bog ispunjava cijeli poznati svemir. Bog ispunjava i nas.
,:

Budui da se spremnik moe povezati sa supstancijama poput tekuine ili zraka,
dodjeljujui mu ulogu natapanja, ispunjavanja, proimanja itd., naizgled i sam objekt
pojavljuje se kao spremnik same supstancije. Takvo opojmljivanje temelj je panentei-

Mkya-upaniad :.:.
,
Ljudi koji Boga <http://www.krscanskicentar.hr/biblijske:cporuke/biblijske_poruke_ljkljb.
htm> (,. svibnja :c::.)
,c
II. vatikanski sabor, Unitatis redintegratio, :.

<http://www.katolici.org/katekizam.php?action=c_vidi&id=,;> (:. travnja :c::.)
,:
<http://www.zakonprivlacnosti.com/sta-je-bog> (:,. travnja :c::.)
:,
Benedikt Perak
stikomu vjerovanju da je Bog prisutan u svemu, ali je blisko i panteistikim postav-
kama o Bogu koji se poistovjeuje s fizikim svemirom (oc).
3.4. Izvanmjesni odnosi
Ako se odnos izmeu skupnoga iskustva svetoga i ostalih sastavnica opojmljuje ma-
nje ili vie esencijalno razliito, kao u sluaju deizma ili razliitih judeokranskih,
hinduistikih ili drugih teolokih tradicija etikoga monoteizma, gdje se Bog i dua
ne smatraju istovjetnim entitetom, otvara se mogunost opojmljivanja izvanmjesnih
prostornih odnosa (;).
(;) Bog je, zapravo, uvijek u svakom ovjeku i bez njegova znanja i htijenja, makar
ovjek ivi u krajnjoj udaljenosti od Boga.
,:
Prijenosom znaajk objektnih sastavnica skupno iskustvo svetoga opojmljuje se
kao izdvojeni, izvanmjesni strukturni objekt aktivirajui pojmovnu metaforu skupno
iskustvo svetoga jest objekt. Takav objekt moe ui u razliite supralokalne, sublokalne,
ablativne, adlativne odnose prema drugim objektima
.
Funkcija tih najeih izva-
nmjesnih odnosa bit e prikazana u odnosu na pojam Bog kao primjer opojmljivanja
skupnoga iskustva svetoga.
3.4.1. Supralokalni odnos
U supralokalnom odnosu Bog je gornji lan u prostornome odnosu dvaju objekata.
Supralokalni odnos vezan je za osjeaj uzvienosti Boga, odnosno njegovu nadmje-
snost u odnosu na duu ili svijet openito. Metaforiko preslikavanje iskustveno je
izvedeno iz osjeaja da su vie stvari vee, bolje, sretnije vie je vee/bolje/sretnije. Bog
je tako esto povezan s pojmom neba (a), uzvienosti (b) itd.
() (a) Hvalite Boga nebeskog: vjena je ljubav njegova! (Ps :,, :)
(b) ...u kojoj se vraa i oslanja na Tomino shvaanje bitka kao Boga, kao samoga
subzistirajueg biti, najvieg bia.
,,
,:
J. S. Ranai, Dno due je Bog ljubavi: Mistino vjenanje, Iskrice,

<http://www.ver.hr/arhiv/ver:cc/verc:_c/iskrice.htm> (:,. oujka :c::.)
,,
M. Ciiia, Misli o etici, kolska knjiga, Zagreb, :,,,., str. :c.
:,,
JEZINO OPOJMLJIVANJE ISKUSTVA SVETOGA...
3.4.2. Sublokalni odnos
Sublokalni odnos u kojem je Bog kao objekt podmjesni lan odnosa vezan je za
osjeaj nunosti posjedovanja statinoga temelja za izgradnju stabilnih i postojanih
struktura, ime se oblikuje pojmovna metafora Bog je temelj/oslonac (,a-c) itd.
(,) (a) Filozofija je pak prava teologija jer ona potpuno poiva na Bogu kao apsolut-
noj supstanciji.
(b) Toma Akvinski: Bog je posljednji, neutemeljeni temelj svekolike stvarnosti.
,,
(c) Tek je na svome najdubljem dnu dua kod kue. Na dnu je Bog kao mjesto
smirenja due.
,,
3.4.3. Ablativni odnos
Ablativni odnos, koji je tipino vezan za prijedlog od, osim primarnoga prostornog
odnosa koji oznaava kretanje od ishodita, funkcionalno se rabi za uspostavu kau-
zalnosti. Kauzalnost je ablativnim odnosom izvedena iz predodbe da je Bog ishodite
shematskih procesa ili svojstava koja se odreenim putem prosljeuju na trpnika ili
iskustvenika toga procesa (:c).
(:c) Od Boga doista dolazi samo dobro. A zlo od Zloga otpadnika, koji je napast
cijelom svijetu (vjerujemo li i u cijelome svemiru?)
,
3.4.4. Adlativni odnos
Adlativni odnos prototipno oznauje proces dinaminoga prilaenja prema nekomu
odreditu. Bog se u brojnim adlativnim konstrukcijama s glagolima prilaziti (::a),
dosei (::b), pristupiti (::c), doi, prii (::d) itd. prikazuje kao cilj toga procesa.
(::) (a) Sveenik je onaj koji prilazi Bogu, stupa u Boju blizinu.
,;
(b) Ako elimo dosei Boga, ne moemo samo tako do njega.
,
,
<www.kbf.hr/userles/le/Katedre/Temeljic,:c.ppt> (:;. travnja :c::.)
,,
J. S. Ranai, n. dj.
,o
Katoliki odgovori o suvremenim vjerskim temama

<http://www.katolicki.info/forum/viewtopic.php?f=:&t=::o.> (:;. travnja :c::.)
,;
N. Bili, Ezekiel prorok sveenik

<http://www.di.hr/amdg/ez_svecenik.php> (,. svibnja :c::.)
,
<http://lb.orbis.hr/showthread.php?t=o::c,,&page=o> (,. svibnja :c::.)
:oc
Benedikt Perak
(c) Molitvom Oe na, koju je sam Isus nauio svoje uenike, Gospodin nam
pokazuje u kakvom raspoloenju trebamo pristupiti Bogu kad molimo.
,)
(d) Trapio se i ivio u krajnjoj oskudici, nastojei svesrdno to potpunije prii
Bogu.
o
3.4.5. Agentivno opojmljivanje
U svim navedenim primjerima izvanmjesnoga opojmljivanja Bog je jezino kon-
struiran kao pozadinski objekt pri emu neki drugi predmetni lik preuzima vrniku
ulogu. Meutim promjenom perspektive simboliko jezino izraavanje omoguuje
i agentivno opojmljivanje Boga kao predmetnoga lika ime se pojmu Bog pridaje
odreena vrnika uloga i pripisuju mu se svojstva voljnoga djelovanja. Primjerice
Bog kao sublokalni pasivni temelj (,) moe postati agentivni podravatelj (::a), abla-
tivno pasivno ishodite (:c) moe postati agentivni davatelj (::b), adlativno odreeni
pasvini cilj (::) moe postati agentivni privlaitelj (::c).
(::) (a) Istina je na naoj strani a hrabre i Bog podrava u toj borbi.
:
(b) Bog daje dobro i zlo da ih moemo pravedno razluiti.
:
(c) Bog me svojim djelovanjem privlai k sebi.
,
Agentivnost se povezuje s vrnikom radnje koji inei tu radnju ima svojstva ivo-
sti, intencionalnosti, uzrono-posljedine veze, teleoloke usmjerenosti i inteligenci-
je.
o
Stupanj agentivnosti odreen je sloenou vrenja procesa koji se pripisuje vr-
niku. Bog davatelj vri sloeniju radnju od Boga podravatelja ime mu se pripisuje i
vei stupanj agentivnosti.
o,
Openito su ablativni i adlativni odnosi zbog svoje proce-
sne naravi slijednoga uvida agentivniji od sublokalnoga ili supralokalnoga odnosa.
Razloge pripisivanja agentivnosti skupnomu iskustvu svetoga neki kognitivni
znanstvenici vide u hiperaktivninome sustavu za otkrivanje agentnosti (Hyperactive
,,
Kako molimo Sveti se ime tvoje, Stvoreni za nebo,

<http://www.katolici.org/bolest.php?action=c_vidi&id=> (,. svibnja :c::.)
oc
Forum Ureda HBK za mlade,

<http://www.forum-opp.com/index.php?topic=,.:,c;wap:> (,. svibnja :c::.)
o:
<http://www.dragovoljac.com/index.php?option=com_content&view=article&id=,;::vratite-se-
na-trg&catid=,:politika-i-drutvo&Itemid=::> (,. svibnja :c::.)
o:
<http://forum.net.hr/forums/p/,:,o,c/,o:,c.aspx> (,. svibnja :c::.)
o,
<http://www.katolici.org/faq.php?action=c_vidi&id=o,,,> (,. svibnja :c::.)
o
Usp. I. P\\si\ixix, Supernatural Agents, str. :,.
o,
Usp. M. Yaxaxoro, Agency And Impersonality: Teir Linguistic And Cultural Manifesttions, John
Benjamins Publishing, Chicago, :cco., pogl. ,.
:o:
JEZINO OPOJMLJIVANJE ISKUSTVA SVETOGA...
Agency Detection Device). Naziv HADD skovao je Justin Barrett
oo
kako bi ukazao
na nemogunost zaustavljanja spoznajnih sposobnosti za otkrivanje vrnika u oko-
lini. Ta se hipersenzitivna kognitivna sposobnost pod odreenim uvjetima aktivira
i na najmanje naznake agentivnosti potpuno spontano i automatski, bez moguno-
sti racionalnoga nadzora ili iskljuivanja. Gledajui oblake zamjeuju se lica, a na
putu kroz umu i najmanji uanj moe stvoriti napetost uzrokovanu oekivanjem
krvolone zvijeri koja vreba iza grmlja. Ta se preosjetljivost, po Barettu, razvila kao
evolucijska prilagodba na ivotno ugroavajue uvjete. Iako je zbog hiperaktivnosti
sama uinkovitost tonoga prepoznavanja smanjena, u evolucijskome smislu troak
reakcije na lane signale opasnosti manji je od proputanja reakcije na signale u slu-
aju stvarne opasnosti.
4. Personifikacijsko opojmljivanje
Agentivnost koja nastaje jezinom organizacijom prostornoodnosnoga opojmljiva-
nja temelj je daljnjih procesa personifikacije i pripisivanja antropomorfnih obiljeja
skupnomu iskustvu svetoga, ime se oblikuje pojmovna metafora skupno iskustvo
svetoga jest personificirani vrnik. Pojam personificiranoga vrnika izvodi se iskustveno
iz vlastitoga poimanja inteligentnoga i svrhovitoga djelovanja, ukljuujui i sposob-
nosti razmiljanja, volje, govora, namjere. Mogunosti toga pojmovnog pripisivanja
stvorene su svim prethodnim stadijima opojmljivanja.
(:,) Mojsije opet zapita Boga: Ali kad doem k sinovima Izraelovim, pa im reknem:
Bog otaca vaih alje me k vama, i ako me upitaju: Kako mu je ime? to u
im odgovoriti? Bog odgovori Mojsiju: Ja jesam, koji jesam. I nastavi: Tako reci
sinovima Izraelovim: Ja jesam, posla me k vama! (Izl ,, :)
U primjeru :, iz judaistike tradicije moe se pratiti razvoj opojmljivanja od iskustva
svetoga do personificiranoga vrnika. Naime ime Boga opojmljuje se kao unitarno
stanje svijesti jesamstva, lienoga bilo kakvih agentivnih oznaka: Ja jesam, koji jesam,
to zapravo odgovara strukturi i epistemolokim znaajkama doivljavanja pojedi-
nanoga iskustva svetoga. Pripisivanjem identiteta iskustva u genealoki okvir tra-
dicije otaca vaih postavlja se pak u objektivnu perspektivu i pojmovno izdvaja kao
skupno iskustvo svetoga. Naposljetku se dodjeljivanjem antropomorfnih znaajk
oo
J. L. Baiiirr, Exploring the natural foundations of religion, Trends in Cognitive, sv. , :ccc., str.
:,. ,.
:o:
Benedikt Perak
intencionalnosti, koja se oituje u provoenju vlastite volje i djelatnosti govora, to
skupno iskustvo opojmljuje kao osoba.
Personificirano opojmljivanje pripisuje Bogu niz djelatnih i kognitivnih sposob-
nosti. Judeokranska tradicija opisuje Boga koji govori (:a), doziva (:b), uje (:c),
vidi (:d), gleda (:e), stvara (:f ), odmara se (:g), objavljuje (:h), blagoslivlja (:h),
prisjea se (:i).
(:) (a) Nema mira grenicima! govori Bog moj. (Izl ,;, ::)
(b) U nonom vienju zovne Bog Izraela: Jakove! Jakove! On odgovori: Evo
me! (Post o, :)
(c) Bog je uo njihovo zapomaganje i sjetio se svoga Saveza s Abrahamom, Izakom
i Jakovom. (Izl :, :)
(d) I vidje Bog sve to je uinio, i bijae veoma dobro. Tako bude veer, pa jutro
dan esti. (Post :, ,:)
(e) Jahve s nebesa gleda na sinove ljudske da vidi ima li tko razuman Boga da
trai. (Ps :, :)
(f ) Na svoju sliku stvori Bog ovjeka, na sliku Boju on ga stvori, muko i ensko
stvori ih. (Post :, :;)
(g) I sedmoga dana Bog dovri svoje djelo koje uini. I poinu u sedmi dan od
svega djela koje uini. (Post :, :)
(h) Bog se opet objavi Jakovu kad je stigao iz Padan Arama, te ga blagoslovi.(Post
,,, ,)
(i) Tada Josip zakune Izraelove sinove: Bog e se vas doista sjetiti, i tada ponesite
moje kosti odavde! (Post ,c, :,)
Bogu se u Starome i Novome zavjetu pripisuju razliite emocije kao to su ljubo-
mora (npr. Izl :c, ,), (ne)opratanje (npr. Izl :c, ;), srditost i ljutnja, ljubav, trpeljivost
(npr. Izl ,, o-;) itd. ak se i u islamskoj tradiciji, koja je zbog izriite ikonoklastike
doktrine manje sklonija antropomorfnomu opojmljivanju Boga Allaha, pripisuju
atributi koji imaju antropomorfno ishodite, poput: milostiv (npr. Kuran, An-isa ,
:cc), zatitnik (npr. Kuran, An-isa , :;:), vodi (npr. Kuran, An-isa , :;,), svevide
(npr. Kuran, Al-Kahf :, :o), strog (npr. Kuran, Ibrahim :, ;) itd. U brojnim
drugim teistikim i politeistikim tradicijama takoer se pojavljuju razliiti antro-
pomorfni oblici prikazivanja i atribuiranja boanstva. Svaki od tih atributa izgrauje
svoje znaenje u odnosu na ljudsko iskustvo djelatnih i spoznajnih mogunosti, iako
se odreene znaajke u teolokim tradicijama naglaavaju do etikoga i pojmovnoga
:o,
JEZINO OPOJMLJIVANJE ISKUSTVA SVETOGA...
superlativa. Bog tako ne samo to spoznaje, stvara i to je milostiv nego je u brojnim
tradicijama svevidei, svemogu, svedobar.
5. Kulturoloko opojmljivanje
Sljedei stupanj metaforike organizacije koja proizlazi iz personificiranja skupnoga
iskustva svetoga jest kulturoloko opojmljivanje. Personifikacija uvjetuje razradbu
agentivnosti preslikavanjem drutvenih funkcija nositelja kulture i kulturalnih obi-
ljeja odreene zajednice. Primjerice funkcija nadreenosti znaenjski se razrauje
u opojmljivanju vladara (:,b), a podravatelja kao oca (:,d), funkcija davatelja kao
zakonodavatelja (:,h), a privlaitelja kao izbavitelja (:,i). Znaenje tih pojmova akti-
vira se u odnosu na razgranatu mreu kulturalno uspostavljenih semantikih okvira i
enciklopedijskoga znanja o entitetima i procesima u svijetu te znanjem o drutvenim
institucijama.
o;

Funkcije se mogu viestruko spajati, kao u nazivu Nebeski Bog Otac, pri emu se
pridjev nebeski (:,b) izvodi iz nadmjesnoga opojmljivanja ukazujui na apstraktne
znaajke kao to su svetost (:,a) i transcendentnost itd., ali i kulturalne funkcije nadre-
enoga (:,a) i vladara (:,b). Drugi dio naziva konstruira se pojmovnom metaforom
Bog je otac koja je iskustveno motivirana znaajkama tjelesnoga roditelja i odgojitelja.
Pojam otac (:,c-f ) ponajprije ukazuje na ablativno opojmljenju kauzalnu nunost
entiteta Bog kojemu se iz objektivne perspektive pripisuje uloga stvoritelja (:,c) sve-
kolike stvarnosti, ali i kulturalni model patrijarhalne obitelji u kojemu je otac, a ne
majka, nositelj autoriteta i povezan s transcendencijom. Preslikavanjem znaenja iz
tih ishodinih domena nastaju jezini izrazi poput: Boja djeca, Sin ovjeji itd. Kul-
turalna opojmljivanja stvaraju niz pragmatinih implikacija prema kojima su: Boja
djeca sva bia, a oinski odnos veza koju Bog uspostavlja s djecom izdajui im upute
u obliku Bojega zakona (:,h). Usvajanje, provoenje i prenoenje toga zakona na
daljnje narataje smatra se ispravnim djelovanjem, a svako odstupanje od toga puta,
po uzoru na provoenje zakona u ljudskome drutvu, kanjava sudac (:g) koji je
pravedan (:,g) i koji dodjeljuje prikladnu kaznu (:,h).
(:,) (a) Jer Jahve gleda sa svog uzvienog svetita, s nebesa na zemlju gleda (Ps :c:,
:c)
(b) Ti, o kralju, kralju kraljeva, komu Bog Nebeski dade kraljevstvo, silu mo i
slavu. (Dn :, ,;)
o;
Usp. Cu. Fiiixoii, Frame semantics, str. ::,.; W. Cioir A. Ciusi, Cognitive Linguistics,
Cambridge University Press, Cambridge, :. pogl.
:o
Benedikt Perak
(c) Blagoslovi ga govorei: Od Boga Svevinjega, Stvoritelja neba i zemlje, neka
je Abramu blagoslov! (Post :, :,)
(d) Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne anju niti sabiru u itnice, pa ipak ih
hrani va nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? (Mt o, :o)
(e) On e me zvati: Oe moj! Boe moj i hridi spasa mojega. (Ps ,, :;)
(f ) Vi, dakle, ovako molite: Oe na, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje!
(Biblija, Matej o.,)
(g) Nebesa objavljuju pravednost njegovu: on je Bog sudac! (Biblija, Psalmi
,c.o)
(h) Teko vama, bezbonici, koji zapostavljate Zakon Boga Svevinjega. (Biblija,
Knjiga Sirahova :.)
(i) Moja je snaga, moja pjesma - Jahve jer je mojim postao izbaviteljem. On je Bog
moj, njega ja u slaviti, on je Bog oca moga, njega u veliati. (Biblija, Izlazak
:,.:)
Na kulturolokoj razini znaajke drutvenog ustroja preslikavaju se na ciljnu do-
menu objektno opojmljenog iskustva svetog. Jedna od najvanijih znaenjskih sastav-
nica koja se metaforiki preslikava tim ishodinim domenama su inferencije o moral-
noj i etikoj organizaciji drutvene stvarnosti koja ukljuuje rodnu, klasnu, ekoloku,
manjinsku, zdravstvenu, politiku problematiku. Budui da se objektivnim uvidom
pripisuje iskustvo svetoga svim lanovima koji dijele osobito opojmljenje, kulturalna
personifikacija u pragmatinom smislu namee toj zajednici takozvanu objektivnu
perspektivu i autoritet objave. Objava se kanonizira u tekstove, naracije, umjetnike
prikaze i ostale sakralizirane dimenzije kulture koje ne samo da odraavaju nain
doivljavanja iskustva svetoga, ve i impliciraju odnos prema ostalim oblicima stvar-
nosti. Na taj nain opojmljivanje iskustva svetoga u kulturolokom smislu odreuje
oblike sklapanja stvarnosti putem simbolike jezine djelatnosti i ostalih kogitivnih
kulturalnih modela uenja, prakticiranja i prenoenja znaenja.
o

6. O uspjenosti metaforikih reprezentacija
U epistemolokome smislu simbolike strukture i metaforiki uzorci o iskustvu sve-
toga koje promie odreena kultura oblikuju odnos prema stvarnosti. Kultura se iz
kognitivne perspektive moe smatrati skupom interpretacija stvarnosti ijim prihva-
enjem odreena zajednica potie i usmjeruje razvoj predugraenih kognitivnih i
afektivnih struktura vlastitih lanova. Vjerovanja o iskustvu svetoga, skupnom isku-
o
Usp. L. Taix\, n. dj., pogl. ;.
:o,
JEZINO OPOJMLJIVANJE ISKUSTVA SVETOGA...
stvu svetoga, nadnaravnim agentima nisu arbitrarno stvorena nego su uvjetovana ko-
gnitivnom arhitekturom. Ovaj lanak iz kognitivnolingvistike perspektive ukazuje
na to da jezini sustav svojom simbolikom strukturom namee odreenu kategori-
zaciju, pojmovnu organizaciju, kao i logike inferencije simbolikih reprezentacija.
Univerzalnost tih znaajk organizacije potpuno je prirodna jer svi ljudi imaju istu
neurobioloku strukturu, ulaze u dodir s okolinom s pomou srodne otjelovljene
epistemoloke perspektive i doivljavaju srodne kauzalne uinke. Meutim ukazuje
se i na to da simbolike reprezentacije pruaju tek jedno od moguih opojmljenja
svijeta, a ne izravno znanje o svijetu, pri emu subjektivni doivljaj stvarnosti i kul-
turalna situiranost komunikacije nameu selekciju reprezentacija. Kognitivna analiza
komunikacijskoga procesa daje zakljuiti da je kulturalna selekcija sklonija reprezen-
tacijama koje se podudaraju s mentalnim predodbama sugovornika, odnosno nji-
hovim proivljenim iskustvom. Drugim rijeima, uspjenost se opojmljenja oituje u
prihvaanju sklopljene znaenjske cjeline u ostalih lanova zajednice i naposljetku u
kulturi. Kulturalno najuspjenije reprezentacije omoguuju aktiviranje ve uspostav-
ljene informacijsko-afektivne strukture i pragmatinih inferencija za djelovanje.
Personifikacijska i kulturoloka opojmljivanja poput Bog je ljut ili Bog Otac nagra-
uje vjerne ne zahtijevaju velik napor za aktiviranje informacijsko-afektivnih sastavni-
ca znaenja i logiko-motivacijskih inferencija. U tom su smislu takva opojmljivanja
kognitivno i drutveno poeljna jer njihove inferencije ukazuju na prikladne etiko-
moralne i institucionalne okvire. Prostornoodnosna opojmljivanja, poput Bog je te-
melj bitka, pridonose razraivanju strukture znaenja i naznauju inferencije o djelo-
vanju, ali su znatno apstraktnija te se moe rei da su kognitivno skuplja. Kognitivno
najskuplja i inferencijalno najsuhoparnija su ontoloka metaforika opojmljivanja,
poput Bog jest ili ja jesam koji jesam, jer ne odreuju pragmatini smjer djelovanja niti
daju izravne naznake o samoj naravi iskustva, ali su nuna za kategorizaciju.
Svaka religijska tradicija naglauje barem jedno od navedenih razina opojmlji-
vanja, a najee se nakon formativnoga razvoja i diferenciranjem samih tradicija
pojavljuju gotovo sve razine. Meutim po teoriji relevancije koju su iznijeli Sperber
i Wilson, ako je troak procesiranja dvaju interpretacija jednak, poeljnija je infe-
rencijalno bogatija interpretacija, a ako je inferencijalni potencijal slian, poeljnija
je jeftinija interpretacija.
o,
To znai da se kognitivno skuplje ili inferencijalno siro-
manije reprezentacije u kulturalnoj selekciji najee zanemaruju ili preoblikuju u
kognitivno jeftinije, odnosno inferencijalno motivirajue reprezentacije.
o,
Usp. I. P\\si\ixix, Supernatural Agents, str. .
:oo
Benedikt Perak
Treba naglasiti da se odstupanja od navedenoga predvianja takoer pojavljuju
u religijskim tradicijama koje u procesu selekcije tee izdvajanju apstraktnijih dok-
trinarnih uzoraka reprezentacija od pukih intuitivnijih i konkretnijih metaforikih
uzoraka vjerovanja.
;c
U kulturolokome smislu taj je doktrinarni elitizam esto mo-
tiviran promicanjem odreenih ideologija ili autoritativnih sustava vrijednosti koji
izravno ili neizravno pogoduju upravo tvorcima dogmatskih opojmljenja i vrijed-
nosne selekcije. Osim same iskustvene privlanosti i egzistencijalne pragmatinosti,
uspjenost prijenosa opojmljenja iskustva svetoga dakle ovisi i o sukladnosti meta-
forikih implikacija s dominantnom ideologijom, to ukazuje na to da metaforina
narav komunikacije iskustva svetoga moe postati ideoloki temelj hegemonijskoga
nametanja navika, uvjerenja, naina miljenja i djelovanja. Skupe i kontraintuitiv-
ne reprezentacije (primjerice Bog je transcendentan i imanentan), iako su moda i
ontoloki tonije od intuitivnih reprezentacija (Bog otac nagrauje djecu) zahtijeva-
ju osobite formulaine mehanizme kulturalnoga prijenosa koji im omoguuje veu
estou i neuroloko usaivanje opojmljenja. Viestruki modeli opojmljenja mogu
se u dijakronijskome slijedu razviti u nove institucionalne okvire ili se pak unutar
iste tradicije sinkronijski ustanovljuju usporedni sustavi teoloki ispravnih, teoloki
neispravnih kao i sinkretistikih formulacija.
;:
Zakljuak
U radu je predstavljen model opojmljivanja iskustva svetoga jezinom djelatnosti.
Na temelju kognitivnolingvistikih postavaka o ontolokome prvenstvu iskustva nad
jezikom utvrena je nunost fenomenolokoga iskustva svetoga pri izgradnji jezino-
ga znaenja o iskustvu svetoga.
Sadraji svijesti opojmljuju se kategoriziranjem i kodiranjem pomou jezinoga
simbolinog sustava ostvarujui svoje znaenje u surjeju ostalih pojmovnih i jezi-
nih struktura. Proces komunikacije tih znaenja uvjetovan je otjelovljenim epistemo-
lokim okvirom,zbog ega se, po kognitivnolingvistikoj teoriji, izrazito ontoloki
subjektivna narav religijskih stanja opojmljuje metaforikim uzorcima preslikavanja
ontoloki objektivnih domena.
U radu su predstavljena etiri stupnja opojmljivanja: ontoloko opojmljivanje
kojim se narav iskustva opojmljuje kao cjeloviti objekt, prostornoodnosno opojmlji-
;c
O tome vidjeti: H. Wuiriuousi, Arguments and Icons: Te Cognitive, Social, and Historical
Implications of Divergent Modes of Religiosity, Oxford University Press, Oxford, :ccc.
;:
O tome iscrpnije: J. Sioxi, Teological incorrectness: Why Religious People Believe What Tey
Shouldnt, Oxford, :cc.; M. N\i, Religion: Te Basics, Routledge, London New York, :cc.
:o;
JEZINO OPOJMLJIVANJE ISKUSTVA SVETOGA...
vanje kojim se taj cjeloviti objekt postavlja u odnose s drugim kategorijama. Zbog
fenomenolokoga osjeaja integriranosti svijesti prilikom iskustva svetoga tvrdi se
da je unutarmjesnost intuitivno prvotni odnos intencionalnoga osjeaja sebe prema
osobnomu iskustvu svetoga. Taj se odnos promjenom motrita moe razvijati prema
izvanskoj perspektivi koja na temelju teorije uma omoguuje pripisivanje iskustva
svetoga i drugim osobama. Time se shematski omoguuje stvaranje novoga entiteta i
kategorije skupnoga iskustva svetoga.
S obzirom na razliite vrste opojmljivanja ontoloke (ne)razliitosti skupnoga od
osobnoga iskustva svetoga uspostavljaju se razliiti prostorno izvanmjesni odnosi.
Izvanmjesni odnosi omoguuju opojmljivanje agentivnosti te preslikavanje antro-
pomorfnih znaajk intencionalnosti tvorei personifikacijsko opojmljivanje sku-
pnoga iskustva svetoga. Naposljetku se preslikavanjem kulturalnih odnosa i funkcija
opojmljuju i kulturoloka znaenja i inferencije. Subjektivni sadraji iskustva svetoga
metaforiki se objektiviziraju stvarajui ontoloke, prostorne, personifikacijske i kul-
turoloke modele znaenja kojima se biljei, potie, ali i odreuje doseg doivljavanja
religijskih iskustava.
Metode kognitivne lingvistike dakle omoguuju uvid u spoznajne procese opoj-
mljavanja i komunikacije osobnoga iskustva svetoga, kao i procesa agentivizacije
skupnoga iskustva svetoga te ulogu metaforikih inferencija pri stvaranju sloenih
kulturnih modela religijskih sustava.
Kao dio narativne i doktrinarne tradicije, opojmljenja se kognitivnim kultural-
nim sustavom prenose meu lanovima zajednice prolazei institucionalnu selekciju
koja dijelom predstavlja elitnu i dokumentarnu kulturalnu vrijednost, ali istodob-
no uspostavlja pretegu jezika nad miljenjem, metafore nad iskustvom, kulture nad
pojedincem. Tradicije nadalje tee konzerviranju odreene pojmovno-strukturalne
organizacije iskustva svetoga ne omoguujui razvoj idiosinkratskih poimanja osob-
noga ili skupnoga iskustva svetoga koje, esto zbog ideolokih razloga, bivaju margi-
nalizirane ili proglaene heretinima. Raznolikost bi se opojmljivanja i neprestana
mijena znaenja, po tumaenju kognitivnoznanstvene analize, trebala dakle prihvati-
ti kao nunost otjelovljene epistemoloke stvarnosti, osobnih motivacijskih znaajk
i kulturoloke situiranosti. To nas dovodi do vrijednosnih temelja boljih meureligij-
skih razumijevanja, metodolokoga razluivanja religije od ideologije te postavljanja
novih mogunosti interpretacije religijskih i duhovnih fenomena u suvremenome
globaliziranom multukulturalnom svijetu.
:o
Benedikt Perak
Literatura
Ausrix, J., Zen and the brain, MIT Press, Cambridge, Massachusets, :,,,.
Ausrix, J., Zen brain reflections, MIT Press, Cambridge, Massachusets,
:cco.
Baiiirr, J. L., Exploring the natural foundations of religion, Trends in Co-
gnitive, sv. , :ccc., str. :,. ,.
Biauiicaio, M. OLiai\, D., The spiritual brain: A neuroscientists case
for the existence of the soul, HarperCollins, New York, :cc;.
Biia;, B., Prostorna znaenja na razini sloene reenice, Filozofski fakultet,
Osijek, :cc,.
Bo\ii, P., Religion Explained: The Evolutionary Origins of Religious Thou-
ght, Basic Books, New York, :cc:.
Bo\ii, P., The Naturalness of Religious Ideas, University of California Press,
Berkeley, :,,.
Buixiii\, K., Consciousness and Neurotheology, u: Eisix, A. Laoii-
xax, G. (ur.), Science, religion and society, M. E. Sharpe, New York, :cc;., str.
,:;. ,,,.
Cuaixiis, D., The Hard Problem of Consciousness, u: Viixaxs, M.
Scuxiioii, S. (ur.), The Blackwell Companion to Consciousness, Blackwell,
:cc;., str. ::,. :,,.
Ciiia, M., Misli o etici, kolska knjiga, Zagreb, :,,,.
Cioir, W. Ciusi, A., Cognitive Linguistics, Cambridge University Press,
Cambridge, :cc.
DAquiiii, E. Niwniic, A., Why God Wont Go Away: Brain Science and the
Biology of Belief, Ballantine Publishing Group, New York, :cc:.
Diooxxa, F. (ur.), Clinical Handbook of Mindfulness, Springer, New York,
:cc.
Fiiiixax, J. (ur.), The Biology of Religious Behavior: The Evolutionary Ori-
gins of Faith and Religion, Praeger, Sanata Barbara, :cc,.
Fiioxax, J., From Molecule To Metaphor: A Neural Theory of Language,
MIT, Cambridge London, :cco.
Fiiixoii, Cu., Frame semantics, Linguistics in the Morning Calm, Hanshin
Publishing, Seoul, :,:., str. :::. :,;.
Fiiixoii, Cu., Scenes-and-frames semantics, u: Zaxioiii, A. (ur.), Lingu-
istic Structures Processing, North Holland, Amsterdam, :,;;., str. ,,. :.
:o,
JEZINO OPOJMLJIVANJE ISKUSTVA SVETOGA...
Fiscuii, R., A Cartography of the Ecstatic and Meditative States, u: Ric-
uaio Wooos, O. P., Understanding Mysticism, Image Books, New York, :,c.,
str. :;c. :,.
Foxraxa, D., Meditation, u: Viixaxs, M. Scuxiioii, S. (ur.), The Blac-
kwell Companion to Consciousness, Blackwell, :cc;., str. :,. :o:.
Foxraxa, D., Mystical experience, u: Viixaxs, M. - Scuxiioii, S. (ur.),
The Blackwell Companion to Consciousness, Blackwell, :cc;., str. :o,. :o,.
Giiiaiirs, D. Cu\cxixs, H. (ur.), The Oxford Handbook of Cognitive Lin-
guistics, Oxford University Press, Oxford, :cc;.
Ginns, R., Embodiment and Cognitive Science, Cambridge University Press,
Cambridge, :cc,.
Haxii, B. (ur.), From Perception to Meaning: Image Schemas in Cognitive
Linguistics, Mouton de Gruyter, Berlin New York, :cc,.
Hoicax, J., Rational Mysticism: Spirituality Meets Science in the Search for
Enlightenment, A Mariner Book, Boston New York, :cc,.
Ivixovi, R. Poeci indijske misli: Izbor, Bigz, Beograd, :,:.
Jouxsox, M., The philosophical significance of image schemas, u: Haxii,
B. (ur.), From Perception to Meaning: Image Schemas in Cognitive Linguistics,
Mouton de Gruyter, Berlin New York, :cc,., str. :. :.
Journal of Nervous and Mental Disease, :,c(), str. ,,,. ,:.
Kanar-Zixx, J., Coming to Our Senses: Healing Ourselves and the World Thro-
ugh Mindfulness, Hyperion, New York, :cc.
KVECSES, Z., Metaphor and Emotion: Language, Culture, and Body in human
feeling, Cambridge University Press, Cambridge, :ccc.
KVECSES, Z., Metaphor in Culture: Universality and Variation, Cambridge
University Press, Cambridge, :cc,.
KVECSES, Z., Metaphor: A Practical Introduction, Oxford University Press,
Oxford, :cc:.
Kuriuso\, Z. Cognitive Epistemology in Redefining Knowledge, Kagsi, :c
(:cc.), str. ,,. ,.
Laxoii, G. Jouxsox, M., Metaphors We Live By, The University Of Chica-
go press., Chicago, :,c. (:cc,.).
Laxoii, G. Jouxsox, M., Philosophy in the Flesh: The Embodied Mind and
Its Challenge to Western Thought, Basic Books, New York, :,,,.
Laxoii, G., The Neural Theory of Metaphor, u: Ginns, R. (ur.), The Cam-
bridge Handbook of Metaphor and Thought, Cambridge University Press, Cam-
bridge, :cc., str. :;. ,.
:;c
Benedikt Perak
Laxoii, G., Dont Think of an Elephant! Know Your Values and Frame the De-
bate: The Essential Guide for Progressives, Chelsea Green Publishing, White
River Junction, Vermont, :cc.
Laxoii, G., Women, fire, and dangerous things: What categories reveal about the
mind, University of Chicago, Chicago, :,;.
Laxcacxii, R., Cognitive Grammar: An Introduction, Oxford University Pre-
ss, Oxford, :cc.
Laxcacxii, R., Foundations of cognitive grammar: Theoretical Prerequisites,
Stanford University Press, Stanford, :,;.
Lawsox, E. T. McCauii\, R. N., Rethinking Religion: Connecting Cognition
and Culture, Cambridge University Press, Cambridge, :,,c.
Livixsox, S., Space in Language and Cognition: Explorations in Cognitive Di-
versity, Cambridge University Press, Cambridge, :cc.
Maixxax, K. Kiiix, W. M. P. Suui, J. A. (ur.), Handbook of Imaginati-
on and Mental Simulation, Psychology Press, Tylor and Francis Group, New
York, :cc.
McNaxaia, P., The Neuroscience of Religious Experience, Cambridge Univer-
sity Press, Cambridge, :cc,.
Niwniic, A. Waioxax, M. R., How God Changes Your Brain: Breakthrou-
gh Findings from a Leading Neuroscientist, Ballantine Books, New York, :cc,.
Niwniic, A., Principles of Neurotheology, Ashgate, :c:c.
N\i, M., Religion: The Basics, Routledge, London New York, :cc.
Orro, R., The Idea of the Holy: An inquiry into the non-rational factor in
the idea of the divine and its relation to the rational, Oxford University Press,
Oxford, :,,.
Piisixcii, M. A. Hiaii\, F., Experimental facilitation of the sensed pre-
sence: possible intercalation between the hemispheres induced by complex
magnetic fields, The Journal of nervous and mental disease, :,c (:cc:.), , str.
,,,. ,:.
Piisixcii, M. A., Elf field mediation in spontaneous PSI Events: Direct
information transfer or Conditioned elicitation?, u: Tair, C. T. Puruoii,
H. E. Taic, R. (ur.), Mind at Large: Institute of Electrical and Electronics
Engineers Symposia on the Nature of Extrasensory Perception, Hampton Roads,
Charlottesville, :cc:., str. :;c. :,.
Pixioa, J. A. (ur.), Mirror Neuron Systems: The Role of Mirroring Processes in
Social Cognition, Springer, New York, :cc,.
P\\si\ixix, I., How Religion Works: Towards a New Cognitive Science of Religi-
on, Brill, Leiden, :cc:.
:;:
JEZINO OPOJMLJIVANJE ISKUSTVA SVETOGA...
P\\si\ixix, I., Supernatural Agents: Why We Believe in Souls, Gods, and Budd-
has, Oxford University Press, Oxford, :cc,.
Raxacuaxoiax, V. S. Biaxisiii, S., Phantoms in the Brain, Fourth Estate,
London, :,,.
Sciences, , str. :,. ,.
Siaiii, J., Mind: A Brief Introduction, Oxford University Press, Oxford,
:cc.
Sixix, G. R., Language, Culture, Cognition: How Do They Intersect?, u:
W\ii, R. S. Cuiu, Cu. Hoxc, Y. (ur.), Understanding Culture: Theory,
Research, and Application, Psychology Press, New York, :cc,., str. :,,. :;c.
Sioxi, J., Theological incorrectness: Why Religious People Believe What They
Shouldnt, Oxford, :cc.
Sraci, W. T., Mysticism and Philosophy, Lippincott, Philadelphia, :,;o.
Sriassxax, R., DMT: The Spirit Molecule: A Doctors Revolutionary Research
into the Biology of Near-Death and Mystical Experiences, Park Street Press, Ro-
chester Vermont, :cc:.
Taix\, L., Toward a Cognitive Semantics: Typology and Process in Concept
Structuring, sv. :, MIT, Cambridge, :ccc.
Tiixiix, T., Minds and Gods: The Cognitive Foundations of Religion, Oxford
University Press, Oxford, :cco.
Waixwiicur, W. J., Philosophy of Religion, Wadsworth Publishing, Belmont,
:,,.
Wuiriuousi, H., Arguments and Icons: The Cognitive, Social, and Historical
Implications of Divergent Modes of Religiosity, Oxford University Press, Oxford,
:ccc.
Wiiiiaxs, R., Culture and Society, Chatto and Windus, London, :,,.
Yaxaxoro, M., Agency And Impersonality: Their Linguistic And Cultural Ma-
nifesttions, John Benjamins Publishing, Chicago, :cco.
ic Fucus, M., Znanje o jeziku i znanje o svijetu, Filozofski fakultet, Zagreb,
:,,:.
Internetski izvori
<http://www.ffdi.hr/amdg/ez_svecenik.php> (,. svibnja :c::.)
<http://lb.orbis.hr/showthread.php?t=o::c,,&page=o> (,. svibnja :c::.)
<http://www.katolici.org/bolest.php?action=c_vidi&id=> (,. svibnja :c::.)
:;:
<http://www.forum-opp.com/index.php?topic=,.:,c;wap:>
(,. svibnja :c::.)
<http://www.dragovoljac.com/index.php?option=com_content&view=articl
e&id=,;::vratite-se-na-trg&catid=,:politika-i-drutvo&Itemid=::>
(,. svibnja :c::.)
<http://forum.net.hr/forums/p/,:,o,c/,o:,c.aspx> (,. svibnja :c::.)
<http://www.katolici.org/faq.php?action=c_vidi&id=o,,,> (,. svibnja :c::.)
<http://www.katolicki.info/forum/viewtopic.php?f=:&t=::o.> (:;. travnja
:c::.)
<http://www.krscanskicentar.hr/biblijske:cporuke/biblijske_poruke_ljkljb.
htm> (,. svibnja :c::.)
<http://www.ofm.hr/pokret_krunice/publikacije/krunica_snage/:,.htm>
(;. svibnja :c:c.)
<http://www.ver.hr/arhiv/ver:cc/verc:_c/iskrice.htm> (:,. oujka :c::.)
<http://spiritus-movens.puh.hr/index.php/duhovna_praksa/ljubav_srce_
svih_religija.> (o. svibnja :c:c.)
<http://www.katolici.org/katekizam.php?action=c_vidi&id=,;> (:. travnja
:c::.)
<www.geocities.com/budizam/texts/veljacic/budizam/dhanam:.html>
(:. svibnja :cc.)