Stevan Koprivica

DUGO PUTOVAWE
U JEVROPU
174 Stevan Koprivica

Stevan Koprivica, dramski pisac. Ro|en 29. 11. 1959. u Kotoru.

Odrastao u Herceg Novom. Zavr{io Fakultet dramskih umetnosti
u Beogradu, odsek dramaturgije. Radio kao urednik igranog pro-
grama TV Titograd (dana{we RTCG), upravnik Malog pozori{ta
“Du{ko Radovi}” (1991-1999). Napisao za pozori{te: Pomjerawe
tla, Dugo putovawe u Jevropu, Navala, Mali Radojica i Kraqevi}
Marko, Oru`je zbogom, Dobro jutro admirale, Tali~ni Tom i
Daltoni, dramatizaciju Ba{ta sqezove boje, Mi ~ekamo bebu,
Novela od qubavi. Napisao za televiziju: Kroja~i yinsa, drama,
Kreni prema meni, tv film, niz serijala za zabavno-muzi~ke
programe RTS i RTCG. Nagrade: Republike Srbije za Dugo puto-
vawe u Jevropu, Udru`ewa dramskih pisaca Srbije za Dobro jutro
admirale, Jugoslovenskog festivala pozori{ta za djecu u Kotoru
za Novelu od qubavi, Sterijina za dramatizaciju Ba{te sqezove
boje, Festivala komedije u Jagodini za Mi ~ekamo bebu, Zmajevih
de~jih igara za monodramu Moj prvi razred...
@ivi u Beogradu i Herceg Novom. Radi.
Dugo putovawe u Jevropu 175

Stevan KOPRIVICA

DUGO PUTOVAWE U JEVROPU

Groteska u dvadeset tri slike

LICA:

• KWAZ NIKOLA PETROVI], Gospodar Crne Gore, apso-

lutna vlast nad qudima, gorama i vodama, iznad wega je samo
Svevi{wi
• KWEGIWA MILENA PETROVI], `ena Gospodareva, ona ga
uprkos svemu voli
• SEKRETAR MILOVI], arhetip sekretara
• STOJAN LEKI], napredni i slobodoumni intelektualac, re-
volucionar – do izvjesnog momenta kada mu se svjetonazorni
naprasno promjene
• SERDAR JOKO, glavar, ku}evi} i koqenovi}, vi~an ratu, a kad
nema rata ubija {to mu je pri ruci
• VOJVODA \URO, po svemu sli~an Joku, drugo je pleme
• VOJVODA MA[AN, samo u nijansi druga~iji od prethodnika
• SERDAR JANKO, stari ratnik koji se izme|u vjernosti Gospo-
daru i ~asti i dostojanstva oprijedequje za ovo drugo, za pro-
gonstvo i smrt
176 Stevan Koprivica

• VOJVODA MILAN, mla|i glavar koji nikako da se sna|e u

svijetu ~ojstva i juna{tva, brzo iza|e iz drame i svih drugih
zbitija
• PRVI NOVINAR
• DRUGI NOVINAR
• IZASLANIK ENGLESKOG POSLANSTVA
• STOJNA, k}er serdar Joka
• @ena vojvode Ma{ana
• Sestra vojvode \ura
• Qepotica
• Momci, {to pevaju narodne pjesme u ~ast i slavu Gospodara
• Perjanici, izaslanici evropskih dvorova, dvorske dame, pobu-
wenici, vojvode, klimoglavi...
• Kandidatkiwe za mis

Ova vesela dru{tvena igra zbiva se 1907. godine na Dvoru

Kwaza Nikole. Sem Kwaza i Kwagiwe sva su lica (situacije)
izmi{qeni. Istorijsko pokri}e imaju i dva doga|aja koja su od
izuzetne va`nosti u ovom tekstu: Izbor qepotice za u~e{}e na
Svjetskoj izlo`bi u Londonu i obra~un Kwaza sa svojim po-
liti~kim protivnicima. Sve ostalo je {ala.
Svi stihovi koji se navode u tekstu su iz pera W. V. Kwaza
(kasnije Kraqa) Nikole Prvog Petrovi}a.
Dugo putovawe u Jevropu 177

PRVA SLIKA

Kwaz sedi za radnim stolom, naspram wega je iznemogli Sekretar.

Nalaze se u onoj odaji desno od ulaza u Dvor, prizemqe, working-room kwaza
Nikole Petrovi}a. Ne{to kwiga u masivnim vitrinama, dosta oru`ja
po zidovima, portreti, slike bitaka, kwazov portret u prirodnoj
veli~ini. Kroz razmaknute zavjese na prozoru dopiru zvuci cetiwske
no}i i prozivka smjene stra`e perjanika.
Kwaz, ~io kao da nije dva po pono}i, ne osje}a ni trunke umora kad je
dobro zemqe u pitawu, ni djeli} bremena svojih poznih vladarskih
godina. Sekretar, izmo`den, sru~io se u stolicu, ispred wega brdo
papira.
SEKRETAR: Gospodaru, oprostite mi, ja ne mogu vi{e.
KWAZ: Mo`e{, mo`e{. \e ti je mladost, jadan?
SEKRETAR: Nema je.
KWAZ: Vidim. Nema umora kad je dr`ava u pitawu. Kako ti se mo`e
spavat kad se radi o na{oj, jedinoj, napa}enoj i slobodnoj
Crnoj Gori?
SEKRETAR: Gospodaru, mi imamo Senat, sud, ministre, mi smo dr`ava...
Ne morate vi sve ovo.
KWAZ: Moram. Moram se brinut. Moje je to, ku}o, moje, nije od
Senata ni od suda. Ajde, ajde, da ti je kakva preskubuqa za
obalit pro kreveta, ne bi se ti `alio. Ajde, blago meni, pa
}e se Gospodar pobrinuti da i ti kakvu `ensku na|e{, da ti
no} ne pada te{ko. ^itaj!
Sekretar uzima papir sa hrpe.
SEKRETAR: Jakov Jovovi} moli Gospodara da provjeri ko je sve u Zabr|e
dobio orden, a on nije. Veli, ako iko treba da ga dobije, onda
je to on i niko preko wega.
KWAZ: Da su se onoliki s Turcima krvili koliko ih se sad za orden
prijavquje, ne bi Garovac, Fundina i Vu~ji Do trajali ni po
sata, ne bi ni|e jedan Tur~in pretekao. A, Jakovu Jovovi}u
neka bude orden. Bi}e da on zna |e je te Turke sjeka.
SEKRETAR: Evo, Marko Dabovi}, isto.
KWAZ: I wemu ga daj.
SEKRETAR: I Mira{ [}eki}.
178 Stevan Koprivica

KWAZ: Wemu obavezno. I jo{ prvoj desetorici {to no}as nai|u.

Ostalima reci da je desetina godina od ratova pro{lo, |e su
do sad bili?
SEKRETAR: Bez provjere?
KWAZ: Ko da provjeri? Komisije? Vi|e li ti ikad po{tenu
komisiju?
SEKRETAR: Samo one u kojima ste vi bili.
KWAZ: Ta~no. Daqe.
SEKRETAR: \or|ije Samatovi} moli da mu se smawi porez {to ste mu ga
razrezali. Veli, kad plati porez, ne ostane mu za mlijeko
|eci.
KWAZ: Neka kupi kravu. A poreza se ne}e niko osloba|at. Ne ide to
meni u yep, sve to ide na ovu moju napa}enu i hrabru Crnu
Goru. Moramo dugove da vratimo onoj i`jeli~koj Italiji, ko
da im nijesam }er dao, pa velikoj Austro-Ugarskoj, pa onda
Srbiji, pa jo{te nekima. Da nije duga, mi ne bi bili Jevropa,
no bi bili ko ovi Arbanasi. A jevropejstvo se mora platit.
[to je Crna Gora nego narod i brdo? Brdo duga ne}e vra}at,
narod mora. Okle pare? Okle? [to }u ja, o}u li dvor da
prodam?
SEKRETAR: Nisam ja ni{ta pito, Gospodaru, Samatovi}.
KWAZ: Puteve smo morali pravit, yebane za rat vazda mora bit,
slu`benici se moraju platit, mora dr`ava da `ivi. Dugove
moramo radi ~asti i obraza vratit. Ja sam ih uzo na narodni
obraz i ne smijem dopu{tit da narod vlastiti obraz mr~i.
Ne ~itaj mi vi{e takve molbe. Nema opro{taja. Nikome.
Daqe.
SEKRETAR: Simo Leki} moli da ga primite u audijenciju. Htio je
povodom sina mu, Stojana, s vama da zbori.
KWAZ: Tu smo, pti}i moji! Po~eli su }a}e za milost slat! A znali
su po Beogradu da laju! Demokrati i inteligenti!
Revolucionari, Robespjeri! Lijepo je bilo igrat se poli-
tike mojim, dr`avnim parama! \e mu je sin?
SEKRETAR: O|e. U aps.
KWAZ: Pa {to je mislio? Da }e ga Pa{i} o|e za{tititi!? Da }u ja
pu{tit da mi {kolovani golu`dravci me}u bombe pod
prkno?! Da mi bune moju Crnu Goru? Ja sam s Osmanlijama
iza{o na kraj, pa }u i s ku}nim, balavim bunyijama. Obraz }e
im dobro zabridjet, rije~ ti dajem.
Dugo putovawe u Jevropu 179

SEKRETAR: Tako vaqa, Gospodaru. Da nije vas jo{ bi oni koze ~uvali.
Ne bi ni u~iteqa vi|eli, a ne univerze svjetske...
KWAZ: Iz Beograda meni zli vjetar pu{e, tamo wih u~e demo-
kratiji! U~e kako }e mene, tasta Jevrope, u~it jevropejstvu.
Ne}u ja Sima u audijenciju. Stojana o}u! Jel jasno,
Milovi}u?
SEKRETAR: Jasno, Gospodaru. Ne}emo vi{e no}as?
KWAZ: Od ujutru, od svijetlog pone|enika, od sjutra{weg bijelog
dana, okrenu}e Nikola Petrovi} }urak. Ne}e vi{e bit
dobri otac, posta}e nekome i ma}eha!

DRUGA SLIKA

Kwaz, o~igledno neispavan, nervozan, {eta po radnoj sobi. Skida cipele

i obla~i nove ~izme visokih sara. Dolazi do ogledala, gleda se. Propiwe
se ne bi li bio ve}i (Napoleonov sindrom, ve}ina mo}nika u istoriji
nije imala rast proporcionalan svojoj vlasti i ambicijama). Ulazi
kwegiwa Milena.
MILENA: Nije li dosta {to si sino} do pono}a stajo, no se i sad, ko
lupe`, iz sobe izvla~i{. Jesam li ja zaslu`ila, Nikola, da
mi ne zbori{ {to te mu~i?
KWAZ: O}e da me ubiju, Milena.
MILENA: Nije to ba{ tako lako.
KWAZ: Nijesam ja vi{e u snazi.
MILENA: Ja ti ne prigovaram.
KWAZ: Za bitku mislim, `eno. Za to {to ti misli{, vi|ela bi da
me ne mu~i politika. Politika i to ne ide. \e }u se tim
bavit kad su opet mr~ni oblaci nad Crnom Gorom,
nadamnom?
MILENA: Ja ti ni{ta nisam rekla.
KWAZ: O}e da me ubiju. Mene, osloboditeqa.
MILENA: Nismo mi od te evropske mode. To su dje~urlija, igraju se.
Tebe narod voli.
180 Stevan Koprivica

KWAZ: Ni narod nije ka {to je bio dok smo ratovali. Sve je te`e
biti kraq.
MILENA: Kraq?
KWAZ: Kwaz, isto je.
MILENA: Srpski?
KWAZ: Crnogorski, isto je.
MILENA: Jo{ te ne{to mu~i?
KWAZ: Nije to muka, to mora bit. [to bi ja ostao nekakvi kwaz, ka
kakvi `abarski gospodi~i} i vlastelin~i}? [to bi Crna
Gora bila kwa`evina, zar nije zaslu`ila da bude
kraqevina. Kad mo`e Srbija, {to ne bi mogla Crna Gora?
Od sad do dvije godine dokaza}u cijeloj Jevropi da sam
zamirito da budem kraq. Kraq Nikola Petrovi}, Prvi.
Dosmr|elo mi je da budem ne~iji drugi, tre}i, ~etvrti. Ako
je Wego{ htio da bude Petrovi} Drugi, ja ne}u. Ja sam zdrav,
vladam vi{e no iko od Petrovi}a, {tuje me cio kulturni
svijet, uzdigo sam ovu zemqu vi{e od ikoga. Bi}u kraq. A,
ako me pamet ovako podr`i, i pisac, ni{ta gr|i od vladike
Rada.
MILENA: Ne preteruj, Nikola.
KWAZ: ^uj ovo, ~uj pa reci. Ovo sam sino} napiso. Odnosi se na
bitke, narod i mene.
(Recituje pateti~no)
Ah, milosni kwaz Nikola, svijetloga ti tvoga skuta, ne daj
tvojim junacima da umiru po dva puta. Ovo }e narod, koliko
sjutra, da pjeva ko svoju pjesmu.
MILENA: Ba{ ko narodna.
KWAZ: Da {to? Ni{ta ja gori od Wego{a ne}u biti.
MILENA: Mene je strah da ti stari{.
KWAZ: Vi|e}e{ kako sam star, samo kad pro|u...
MILENA: Mr~ni oblaci nad Crnom Gorom...
KWAZ: I...
MILENA: Napa}enom, al nikad ne pokorenom.
KWAZ: Nikad.
MILENA: Nisam ja senator, Nikola. Ni narod ispred Dvora. Zabo-
ravqa{ se. Stari{.
(Milena se okrene i brzo iza|e iz sobe)
Dugo putovawe u Jevropu 181

TRE]A SLIKA

Sekretar ulazi u sobu. Kwaz sedi za pisa}im stolom. Dva perjanika

dovode Stojana. Kwaz odmjerava Stojana. Ustane, pri|e mu, vidi da je
ovaj mnogo vi{i od wega, vrati se za sto.

KWAZ: Iza|ite. Svi.

SEKRETAR: Ali, Gospodaru...
KWAZ: Rekoh, svi. Ostavite mene i Robespjera. Br`e!
Sekretar i perjanici iza|u. Kwaz ponovo ustane, pri|e Stojanu. Dobro
se isprsi, uzalud, ~izme ne poma`u, Stojan je vi{i. Osje}aju}i da je odnos
neprimjeren, Kwaz obi|e krug oko Stojana, vrati se do stola.

KWAZ: Sjedi, Stojane.

Stojan ostane na svom mjestu.

KWAZ: Sjedi, danu. Ne}u ti glavu skinut. Jo{ ne}u.

Stojan stoji podignute glave.

KWAZ: Mogo bi zovnut perjanike da ti prebiju obje noge u cjeva-

nicama, da ako bi onda lak{e sjeo.
STOJAN: Mogli bi, Gospodaru.
KWAZ: Mogo bi ti, li~no sabqom napravit sjedalo.
STOJAN: Ne bi ja bio ni prvi ni potowi.
KWAZ: Mogo bi ja, Stojane, sjutra po Cetiwu razglasit da si bio
kod mene i da si odo dru`bu.
STOJAN: Mi ni{ta ne krijemo.
KWAZ: Ne fali vam kura`i, a?
STOJAN: Imam je koliko i vi stari.
KWAZ: Pa, da zaratim ja malo s Turcima, da imate |e hrabrost
iskazat?
STOJAN: Nama Turci ne fale. Eto vam ih pa se bijte. Imamo mi i o|e
neprijateqa.
KWAZ: Turci, vama, nijesu neprijateqi?
STOJAN: Da smo bili na Vu~jem Dolu, bili bi.
182 Stevan Koprivica

KWAZ: \e je onda fala za Vu~ji Dol?! \e je fala {to se {kolujete

ko slobodni qudi!? Nema. No mi no` u le|a zabadate, gore
od ikojeg Tur~ina. Meni, osloboditequ!
STOJAN: Vaqalo bi razmislit {to je to sloboda.
KWAZ: Zar to ne pi{e po tim va{im kwigama, pqunem vam u wih? I
ja sam neke jade pro~itao i vidio koliko kulturne nacije
cijene one {to su ih od jarma oslobodili.
STOJAN: Ima raznih jarmova, naro~ito nekih. I raznih sloboda.
KWAZ: Ni{ta prostije od slobode nema. Sloboda je Crna Gora bez
Turaka, sloboda je da ne odgovara{ vi{e Carigradu, no
Cetiwu, meni. Turci su ropstvo, ja sam sloboda.
STOJAN: I to je sloboda.
KWAZ: Nema druge. Sloboda su na{e vrleti |e nikad turska noga
nije kro~ila.
STOJAN: Nije ni na{a.
KWAZ: Ne prdiwaj dijete. Ju~e si duge ga}e obukao, a meni si do{o
pridike o slobodi dr`at. Nijesi nikad brk barutom
osmudio, nikad sabqom kome preko rebara pro{o! Ti i tvoji
ni |e ste {upqi ne znate, a ne {to je sloboda.
STOJAN: Znamo {to su puni zatvori napredne omladine, {to su
kuluci i porezi koje `dere dvor. Znamo {ta je despotizam,
strahovlada neprimjerena jednoga ~ovjeka. Znamo {ta je
moderna Evropa, a {to je Crna Gora Nikole Petrovi}a.
KWAZ: Oj-ha. Bome, `estoko. Boga mi, ba{ `estoko! Koliko te-
niskih terena ima na Cetiwu? Osam. To nema ni|e. Da nema
u Beograd osam teniskih terena. Ima kafana na Cetiwe |e
poslu`uju oberi sa crevqama na to~kove. To {to ima
divqijeh, pa im ~orbu u skut proqevaju, to je stvar divqijeh,
a ne Crne Gore. Ti meni brk otkini ako ima na cijelom
Balkanu jevropskijeg grada od Cetiwa.
STOJAN: Si|ite s Cetiwa malo, Gospodaru. Pogledajte kukavni
narod.
KWAZ: Crnogorci nikad nijesu bili kukavni. Nit }e bit. Bi}e moja
Crna Gora od Dubrovnika do Pe}i i Prizrena, jo{ i ve}a.
Bi}e moje {to i Du{anovo. Skupi}e se sav srpski narod pod
Nikolinu zastavu, onda }e se ~ut {to je sloboda, {to je
Cetiwe, {to je kraq Nikola.
Dugo putovawe u Jevropu 183

STOJAN: Boga mi, ba{ `estoko, kraqu. Mora}e{ prvo ova na{a
plemena nau~iti da se ne koqu me|usobno, da se u tvoje ime
ne pqa~ka narod, da se vrati vjera u ime crnogorsko. Kad to
u~ini{, alal ti cio Balkan i po Azije. [to se mene ti~e,
nek ti bude i Carigrad, samo se nama s o~iju skloni!
KWAZ: A to ti o}e{?
STOJAN: Napredna omladina crnogorska i sve slobodoumno crno-
gorsko, o}e slobodnu i modernu Crnu Goru.
KWAZ: Zar je nema{, dijete izlu|eno?
STOJAN: S tobom, nikad!
KWAZ: E, ima}e{ je! Stra`a!
Ulaze perjanici i Sekretar.
KWAZ: Vodite ga. Dobro ga izdegewajte. Tri dana leba i soli, bez
vode. O, |eti}u moj, sad }e{ ti meni vi|et {to je Jevropa i
napredna dr`ava. Pu{ti}u ja vama, |eco moja, malo, krvce,
bez koje nema slobode. Mo`e biti i da odustanete od
loptawa s gospodarevom glavom!

^ETVRTA SLIKA

Kwa`eva radna soba. Nekoliko mladi}a u narodnim no{wama izpred

kwaza.
KWAZ: Ajmo, sad slo`no. Poletno, veselo. Po~ni!
Mladi}i zapevaju.
MLADI]I: Nek se ovo kolo ne pokrene, dok se ime kwaza ne pomene,
oj-haa!
Ulazi Sekretar. Mladi}i prekinu pjesmu.
KWAZ: [ta je sad? Vidi{ da vje`baju narodne pjesme.
SEKRETAR: Iz engleskog poslanstva, konzul.
KWAZ: Pa {to o}e?
184 Stevan Koprivica

SEKRETAR: Ima poruku za vas.

KWAZ: Pu{ti ga unutra. A vi, |eco, slo`no i gromko, kad taj
Engle{~i} u|e.
Sekretar iza|e. Kwaz zauzme pozu u stolici. Momci hvataju vazduh.
Ulazi engleski konzul. Momci zjapevaju.

MLADI]I: Nek se ovo kolo ne pokrene dok se ime kwaza ne pomene. Ah,
milosni kwaz Nikola svjetloga ti skuta, ne daj tvojim
junacima da umiru po dva puta!
KWAZ: Hvala vi, mom~adi moja. Ajte, sad pa do|ite opet.
Momci odlaze. Kwaz ustane i po|e ka konzulu, kao, tek ga je sad pri-
mjetio.

KWAZ: Oprostite gospodine. Ovo na{a omladina tako do|e kod

mene da mi otpjeva svoje pjesme.
KONZUL: Razumije se, Viso~anstvo. Oprostite {to sam vam na smetwi.
Imam ~ast vam dostaviti poruku Wenog veli~anstva,
Imperatorke, Kraqice Ujediwenog Kraqevstva Velike
Britanije.
KWAZ: A {to mi radi moja mila Elizabeta? @ao mi je {to nijesam
koje dijete mogo na wen dvor udat. Bi}e vremena, fala Bogu.
KONZUL: Izvolite primiti wenu poruku. Odgovori}ete kad na|ete da
je potrebno. [to br`e, dakle. Meni }e biti ~ast da budem
posrednik u slawu va{e odporuke.
KWAZ: Po{tovani gospodine, mora}ete da prevedete, nemamo pri
ruci nikoga s engleskijem.
KONZUL: Poruka je na va{em jeziku.
KWAZ: Vidi{ ti svjetske `ene. Eto je i srpski radi mene nau~ila.
Pohvalno.
KONZUL: Ja sam po ovla{}ewu dvora Junajted Kindom-a izvolio
prevesti poruku.
KWAZ: Fala vi. Nijeste se trebali mu~it.
KONZUL: Dozvolite da se udaqim.
KWAZ: Dozvoqavam
Konzul se pokloni i ode.
Dugo putovawe u Jevropu 185

KWAZ: [ta sad ona o}e?

(Otvara pismo)
Vidi, Milovi}u, vidi! Sad se vidi ko je Jevropa. Ka`e, Lon-
don, godine gospodwe 1902, imamo veliku ~ast sa zado-
voqstvom zamoliti Viso~anstvo Crne Gore, kwaza Nikolu
Petrovi}a, da primi poziv za u~e{}e wegove Kne`evine
Crne Gore na Svjetskoj izlo`bi koja }e se za {est mjeseci
odr`ati u Londonu. Va{em ukusu i va{oj dobroj voqi
prepu{tamo izbor eksponata koji }e reprezentovati va{u
Kne`evinu. Za ostale informacije, izvolite se obratiti
n a{ em k o n z u l a r n o m i z a s l a n s t v u . S a o s o b i t i m
po{tovawem... drnge, drnge, kraqica, drnge, drnge... [to
misli{, Milovi}u?
SEKRETAR: To su neke, da oprostite, drkalice za dokoni svijet.
KWAZ: E, nijesu. No }e se sve zemqe, {to ne{to zna~e, skupit tamo.
I mi me|u wih. \e mi je sad Stojan Leki} i wegovi ajduci da
vide {to smo mi, i na koga udaraju. Sazovi mi glavare i
serdare da im re~em za ovo, pa da me sjetuju {to }u
Englezima poslat.

PETA SLIKA

Serdari i glavari rasporedili se po sobi. Kwaz stoji izme|u wih,

iskreno zabrinut, jer, satima ve}, ne mogu se dogovoriti {to da se
po{aqe na Izlo`bu. [estoro glavara su glasni, ostali spadaju u
de`urne klimoglave kakvih na svakom dvoru i u svim vremenima ima. I
ono {estoro aktivnih znaju da }e kwa`eva biti poslijedwa, ali, ne daju
se bez privida bitke. O~igledna je podjela na stariji glavarski kadar,
ratnike, i mla|i koji je svoj status izborio vjerno{}u Gospodaru.

VOJVODA Ja bi, Gospodaru, ni{ta da ne po{aqemo.

MA[AN:
SERDAR Da nijesu Turci izmi{qeli to da nas u klopku uvale.
JOKO:
KWAZ: Nemojmo se igrat i baqezgat, ako Boga znate. Moderni
svijet nas zove.
186 Stevan Koprivica

VOJVODA Ni trunke ne treba ~ekat. Odma, Gospodaru, da na~inimo

MILAN: spisak, da tovarimo brod u Kotoru, pa preko Rusije i La
Man{a u Englesku.
KWAZ: Tako je Milane. Ali, {to?
VOJVODA [to Gospodar re~e.
MILAN:
KWAZ: Da zna, Gospodar ne bi vas zvao. I Gospodar zna {to je
demokratija, o}e da se sjetuje, da ~uje druge pametne, mimo
sebe sama. Da ne ispane poslije, kakvi despot, samovoqni
vlastodr`ac ili {to sli~no.
SERDAR Te {to zbore tako ja bi odma sabqom isjeka, na komate,
JOKO: fike-fike, da im se za strva ne zna!
VOJVODA Evo {to }emo. Posla}emo im sanduk dobrih sabaqa. Da vide
\URO: ~ime smo svijetlu slobodu izborili. Jo{ po koju pu{ku
prizrenku...
Gotovo svi odu{evqeno dreknu: Tako je! Pu{ke i sabqe!
SERDAR Ko da Engle`i nemaju boqih.
JANKO:
VOJVODA Boqih pu{aka od na{ijeh i lep{ih sabaqa, vala, niko, od
\URO: Petrograda do Be~a, nema.
SERDAR Ovi svijet danas pravi takve topove i takve ratne makine da
JANKO: bi na{im sabqama mogli prkno obrisat!
SERDAR Ne pogani oru`je, Janko!
JOKO:
SERDAR Ne poganim ga, niti sam ga poganio. Nemoj samo da nam se
JANKO: posprduju po svijetu.
VOJVODA Mo`e bit da nam je oru`je istina zastarjelo.
MILAN:
SERDAR Ti mu~i. Nijesi ga ni probo, no da samo za paradu nosi{, ka
JOKO: svi Ze}ani!
VOJVODA O, ~ast ti godinama, Joko, ma ga vi Vasojevi}i pote`ete,
MILAN `ene faculete, i kad treba i kad ne treba.
SERDAR
JOKO: Da ne bi Gospodara sad o|e, bome bi ti sabqom u sred droba.
VOJVODA
MILAN: Fike-fike, da strva ne ostane.
Dugo putovawe u Jevropu 187

SERDAR Ne posprduj se! Iza|i vanka! Iza|i vanka, davno nijesam

JOKO: sabqe krvavio!
KWAZ: Mir! Mir qudi! O}emo li se klat me|usobno?!
SERDAR Na znawe svima. Upamtio sam. Da se ne iznena|ujete kad ga
JOKO: na ukop budete ispra}ali!
VOJVODA Prvo da ukopamo one silne Turke {to si ih ti smaka.
MILAN:

Serdar Joko potegne sabqu, ostali sko~e, gu`va. Ulete perjanici. Pri-
jetwe i pquvawe. Sve se smiri, brzo kao {to je i po~elo.

KWAZ: Vi ste se, boga mi, za`eqeli rata.

VOJVODA Pravo zbore}i, Gospodaru, jesmo.
MA[AN:
KWAZ: I ja sam, al evo neko vrijeme, pritisnu nas ovi mir.
VOJVODA A da upadnemo malo kod Arbanasa?
MA[AN:
KWAZ: Ne mo`e.
VOJVODA Malo samo, Gospodaru, molimo ti se. Il u Ercegovinu...
MA[AN:
KWAZ: S ]esarom da se vatamo?! Ti si Ma{ane i{}u}io, godine te
potpuno trsile, {to }emo, qudi, Englezima slat?
VOJVODA Ja rekoh. Po oru`ju nas svi znaju. Nema boqeg.
\URO:
SERDAR Ne prave oni muzej, no izlo`bu za moderni svijet.
JANKO:
KWAZ: Janko, pre}era ga ti. Nema mane na{ijem sabqama, na{em
oru`ju. Dokazalo se i pokazalo.
SERDAR Vi{e ruke no oru`je. Samo, tijeh sad nema o|e s nama.
JANKO:
KWAZ: [to o}e s tim re}?
JANKO: O}u re} da ih je mnogo izginulo, a i nijesi mogo sav narod
{to se tuko doves na dvor, tijesno je.
KWAZ: Dobro ga ti smrsi. Nemoj vi{e da se ko za oru`je ma{a. Mi
smo jevropska zemqa i zbori}emo ko ugledni qudi jevropske
zemqe. Onda, ko je da se {aqu sabqe i pu{ke?
188 Stevan Koprivica

\uro, Ma{an, Joko, podignu ruke. Janko i Milan ostanu mirni.

KWAZ: Ja sam za.

Oni ostali klimoglavi odmah se jave. Milan podigne ruku. Janko ni sada.

KWAZ: A ~ije }emo oru`je slat?

JOKO: Nema boqeg od vasojevi}kog. Najvi{e smo pootimali Tur-
cima, najlep{e iskovali.
MA[AN: Otkud je boqe od drobwa~kog? Zna se ko je Smail agu za
vazda smirio i ko pa{e najsvetlije oru`je.
\URO: Ne}e ga se taj brod kre}at bez piperskog, ja vam velim.
JANKO: Kad smo ve} za oru`je, po tovara je baji~ko, a ostali,
dogovorite se.
VOJVODA Mogli bi od svakog po malo.
MILAN:
KWAZ: Ta ti nije luda.
JOKO: Al da neko pismen napi{e ispod svakog ~ije je. Nek se zna.
Nek pi{e: ovo je sabqa serdara Joka, isjekla je ~etres i pet
Turaka, da je on broja, a mo`e bit da je i koga vi{e.
VOJVODA Kako }e se svijet za~udit kad vidi sabqu |e sama sje~e.
MILAN:
JOKO: Do Zete ga ne}e{ danas dolazit!
KWAZ: Ne po~iwite. Ja }u poslat moje li~no oru`je. Boqeg nema.
MA[AN: Ono, Gospodaru, mogli bi uporedit, pa da vidimo.
JOKO: Potpis ispod svakog. Neka pi{e: Ovo je sabqa serdara
Janka, iz Bajica, jes malo stara, ma je ko nova, nije se
tro{ila.
JANKO: Joko, ne}e{ me izazvat danas.
JOKO: Il vasojevi}ko il nikoje. Reci, Gospodaru.
MA[AN: Smije li se u svijet oti} bez drobwa~kih |orda?

Ohrabre se i klimoglavi, pa predlo`e svoja plemena. Vika na~as nastane.

Usred vike ulazi Milena. Nosi novu novcatu Winchester pu{ku. Hoda
polako, staje usred zapenu{anog skupa.
Dugo putovawe u Jevropu 189

MILENA: Bila sam drska i bezo~na da ~ujem {to svijetli glavari

pri~aju. Ovu qepoticu Gospodar na poklon od ]esara dobio.
Ako se mo`ete s ovijem meriti, vi {aqite. Ko {to re~e
serdar Janko, sabqe bez ruku nijesu bog zna {to, a ruke ne
mo`emo slat.
Milena ostavi pu{ku na sto i iza|e. Muk.

[ESTA SLIKA

Kwa`eva radna soba. Milena i Kwaz.

MILENA: Znam, pogrije{ila sam. @ene nemaju {to tra`it |e mu{ki
odlu~uju, ali vi bi se za sat vremena poklali oko oru`ja.
London tra`i kulturu, ne{to za qudski napredak. To vaqa
po Crnoj Gori tra`it. [to je lijepo u nas?
KWAZ: Lijepo je s Lov}ena gledat put mora, lijepo se u proqe}e s
gorama razgovarat.
MILENA: Zaboga Nikola. Ne zbori{ djeci cetiwskoj.
KWAZ: Zar nisu lijepe na{e gore?
MILENA: O}emo li wih na brod, pa u svijet?
KWAZ: Zna{ da bi mogli. To bi se tamo dalo sklopit, a o|e
raskrampamo jedno brdo, pa napravimo nacrt po kome }e ga
tamo spojit. A da {to? Kad su mogli onoliki Suec na~iwet,
{to ne bi jedno na{e brdo? Brdo, slobodno, lijepo i
crnogorsko. A ovako, pozadi, islika se jedno sunce, a ispod
more, Boka. A ispod pi{e: Detaq s Lov}ena. Mjesto |e kwaz
Nikola s gorama razgovara.
MILENA: Za{to ne po{aqe{ sekretara u englesko poslanstvo da pita
{to bi oni.
KWAZ: Ne}e oni meni re} {to je dobro u Crnu Goru.
MILENA: Po Cetiwu {etaju kulturni i svjetski qudi. Mo`e bit oni
znaju {to o tamo{wim regulama?
KWAZ: Pa da sjutra svi zbore kako Gospodar ne umije sam mi{qet.
I ja sam svjetske {kole zavr{io, ~etres godina vladam, znam
i ja ne{to.
190 Stevan Koprivica

MILENA: Da ~ujem.
KWAZ: Da po{aqem ~etu mojih perjanika. Takvo ~udo, takve qepote
jo{ svijet nije vidio. Vi{i su od wihovog najve}eg za po
metra, brkovi su im du`i od wihovih najbrkatijeh za bar
tries santima. Znaju po deset pjesama o meni.
MILENA: Pa da ih gledaju ka {to su na{e zarobqene gledali Fran-
cuzi u Parizu, kad je Petar Prvi ratovao s Francuzima.
Umrli su od tuge u kavez, ko me|edi. Nikola, puna je Crna
Gora me|eda, ma ih ne moramo svijetu pokazivat.
KWAZ: Ima Ma{an pravo. Ni{ta ne}emo slat. Vazda treba dr`at
do ~asti i ponosa. [to se mi imamo tamo ka kurve pokazivat,
ka da se nudimo kome, ka da smo oberi da prizivamo u kafanu.
Sjutra }u odpisat da se zahvaqujemo, al nek taj cirkus bez
nas pro|e.
MILENA: Ja, da me ko pita, ne bih tako. Ja bi tajno, za{to sam
gospodar ako ne mogu tajno, pozvala koga mladog, obrazo-
vanog, nekoga ko je svijeta vidio, pa makar i ne bila dobro s
wim, mo`e bit da bi on znao ne{to vi{e.
KWAZ: Ti bi. Ja ne bi.

SEDMA SLIKA

Stojan, sa tragovima skorog batinawa po odje}i i licu, jede kao vuk.

Bogato postavqena trpeza, vr~ vina. Kwaz {eta oko stola.
KWAZ: Bogme se istruni tvoja hrabrost, a Robespjer?
STOJAN: Sedam dana na so i hqeb. ^a{a vode za sedam dana. Govno bi
izijo.
KWAZ: Da oprosti moj obraz.
STOJAN: Da oprosti tvoj obraz.
KWAZ: E, sad kad si lijepo jeo, da pomogne{ starom Gospodaru.
Kwaz sipa vino Stojanu.
STOJAN: Nikad.
KWAZ: Ni za dukate?
Dugo putovawe u Jevropu 191

STOJAN: Ne trebaju mi tvoji krvavi dukati.

KWAZ: Ni za polo`aj?
STOJAN: Od tebe, nikakvi.
KWAZ: Ku}a na sred Cetiwa?
STOJAN: Imam ja moju.
KWAZ: Zna~i, opet u aps?
STOJAN: Neka ti je na ~ast.
KWAZ: Samo, sad si oja~o, kad si se namirio, ima}e{ izuzetno
postupawe, kako pripada bunyijama, politi~kim junacima.
Za one {to misle ko ti, imam lijepe odaje, sa leproznima.
STOJAN: Gospodaru!
KWAZ: Ima desetina godina kako se leprozni zdu{no vole s mojim
slobodoumnicima. Ka`u mi ~uvari da, ko nekim ~udom,
postanu isti za neko vrijeme. Krastavi i gubavi, a mrze me i
jedni i drugi.
STOJAN: Naredi da me mu{ketaju, da me bace pod lov}enske kanice,
nemoj samo to, Gospodaru.
KWAZ: Ja ne ubijam qude zato {to ne misle kao ja.
STOJAN: Kakva pomo} od mene mo`e tebi biti?
KWAZ: Tako, sokole, jo{ }e{ ti blagosiqat ~as kad si spasa dopo.
Kad bi ti bio ja, {to bi poslo u London na svjetsku
izlo`bu?
STOJAN: Lijepu `enu, Gospodaru. Sloboda i lijepa `ena, to vrijedi
za svakoga, o|e i u Englesku i me|u crnce u Afriku.
Slobode ne mo`e{ slat. @ena, Bogu hvala, imamo. Visokih,
crnookih, gordih, umnih, pravih. U Londonu organizuju
natjecawe za qepotice.
KWAZ: Boqe da sam te govnima naranio. @entura~e po svijetu ne
{aqem.
STOJAN: Ti si me pito, ja ti reko. Kako o}e{. Treba li sad da
odpjevam dru`bu?
KWAZ: Neka, poslije }e{ to.
192 Stevan Koprivica

OSMA SLIKA

Kwa`eva soba, Opet skup glavara. Serdar Joko pa`qivo spu{ta veliku
vre}u ispred Kwa`evih nogu.
JOKO: Nema boqeg prezenta za svijet od ovoga, Gospodaru.
KWAZ: Potego si dobro da to dopeqa{ dovde. [to je to, ako Boga
zna{?
Joko se sagiwe i vadi iz vre}e tursku glavu.
JOKO: Evo je, ka nova, ka da sam je jutros posjeka. Pozajmio sam od
nekolicine, nijesu sve moje. Odaberi najboqe, a ostalo da
vratim, obe}o sam qudima. Ova, {to je krvava, to sam se ja
dosjetio, nama`e{ je krvqu od prasca i uqem maslinovim po
rezu i vidi, ma, ka da je jutros na ramena bila.
MA[AN: I ja sam o tome razmi{qa, samo, moje su se nekako skupile.
KWAZ: [to ste jo{ smi{qeli?
VOJVODA Gospodaru, da po{aqemo jedan {ipak iz Bara. Lijep, crven
MILAN: ko krv, pun sunca i na{eg mora.
JOKO: I jo{ lubenicu iz Zete uz to. Ne govnaraj. Milane, nije to
pijaca tamo.
MILAN: Kad nije, {to }e tvoje glave tamo, ako ne da qudi od toga
lampe prave.
Joko urlikne i opet izvadi sabqu. Prije nego ostali stignu da ga
sprije~e, udari Milana po ramenu. Perjanici izvode okrvavqenog Milana.

KWAZ: (Joku)
Nijesi smio to o|e. Dvor je ovo, Joko. Sto taqera kazne.
JOKO: Izazvo me, Gospodaru.
KWAZ: Sto taqera.
JANKO: A da ga ubi?
KWAZ: Dvjesto.
JANKO: A da je koji ~ovjek, obi~an, ubio Milana?
KWAZ: [to pita{ kad zna{!? Aps ili mu{ketawe.
JANKO: Velika je pravda tvoja, Gospodaru.
Dugo putovawe u Jevropu 193

KWAZ: Joko je ovijem glavama o|e zamirito da ubode koga o}e. I

mene ako ima za {ta.
JANKO: O ru`nog sna, Gospodaru, da se ko na tebe namera~i. Ja
mi{qah da po{aqemo svijetu da poka`emo Iva Bulaji}a,
ratnika bez obje noge, bez obje ruke, sa dvanajest rana na
onome {to je ostalo. Kad nam je mahawa slobodom, da
poka`emo ko je stvarno izborio.
KWAZ: Ivu sam ja bajno ordewa dao i zemqu i po~ast i zvawe.
JANKO: E, dao si mu zemqu da ore.
KWAZ: [to o}e{ ti? Da ga stavim u kufer? A za to {to si reko da
je Ivo stvarno slobodu izborio, a ne onaj ko je zaistinu
osvojio, sto taqera.
JANKO: A da ubodem ja koga, da imam za {ta pla}at?
KWAZ: Za bezobra{tinu, serdar Janko, {qeduje te da se izgubi{ iz
ovih stopa, il }e te perjanici odvest. Pa se vrati kad te
ujedawe pro|e.
JANKO: Tvoja voqa, Gospodaru. Nijesi tako na Fundini mislio.
KWAZ: Fundina za Fundinu, a Cetiwe za Cetiwe. Zbogom
JANKO: Zbogom.
Janko odlazi.

KWAZ: Po{to mi niko nije dao odgovor, ja sam odlu~io da bude po

mojemu. Cijeli kulturni svijet {aqe qepotu `ensku. Crna
Gora nije mimo svijeta, na}emo krasoticu ~asnu i poslat je
da svijet vidi kakvo cvije}e raste u slobodnu Crnu Goru.
Zabezeknuti muk me|u glavarima, Joko uzima vre}u.

JOKO: Za ba{ ni jednu? Odabra}emo koju qep{u...

KWAZ: Ni jednu.
JOKO: Kako }emo narodu tu sramotu objasnit?
KWAZ: Koju sramotu?
JOKO: Da nas kurvetine po svijetu prestavqaju?
KWAZ: A {to ako tvoju }er izaberemo?
JOKO: Moju ne}e{. Niti i~iju ko dr`i do ~asti i imena.
194 Stevan Koprivica

DEVETA SLIKA

Kwaz i Sekretar.
KWAZ: Pi{i, Milovi}u.
SEKRETAR: Kome sve atresujemo?
KWAZ: Rusima, Englezima, ko bi jo{ moga, Talijanima. Bi}e dosta.
Pi{i. Narod crnogorski s odu{evqewem je prihvatio da
u~estvuje na Svjetskoj izlo`bi u Londonu Sve svoje snage,
svu svoju voqu i qubav prema Evropi stavili su Crnogorci
da ostvare ovaj mirnodopski ciq. Bog dragi nije bio
milostiv prema mom narodu, siroma{na smo zemqa,
izmorena i istro{ena ratovima koje smo vodili za pobjedu
hri{}anstva nad muhamedanstvom, za krst ~asni i slobodu
svijetlu. Zato molim, tu ostavi prazno, ja }u dodat koga
poimence, za zajam od pet hiqada dukata. Te pare }e biti
iskori{}ene za daqi razvitak crnogorske dr`ave i za
pripremawe iste za u~e{}e na Izlo`bi. Zajam }e biti
vra}en, ~im prije bude mogao. Odani sluga i po{tovateq,
kwaz Nikola Petrovi}.

DESETA SLIKA

Kwa`eva soba. Milena i Kwaz.

MILENA: Nijesmo jo{ vratili ni onijeh dvadeset hiqada {to smo za
drumove uzeli.
KWAZ: Ne radi narod. O}u li ja iz yepa da vratim?
MILENA: Od onijeh para si ti kupio jahtu za Skadar i...
KWAZ: Od ~ega bi onoliku djecu poudavali? [to bi ti, i da
vratimo i da imamo.
MILENA: Zorki ni{ta nijesi dao.
KWAZ: [to da joj dam kad je htjela za Petra Kara|or|evi}a?
MILENA: Mnogo je wu neko pitao {to bi htjela... Mnogo je duga,
Nikola. Oti}i }e nam dvor na dobo{.
Dugo putovawe u Jevropu 195

KWAZ: Dokle narod ne ide na dobo{, ne}e ni dvor. Napravi}emo

izbor kakvi nikad nije ni|e bio. Bi}e qep{e no predaja
Bara. Vi|e}e svi da je Cetiwe centar Jevrope, da je kwaz
Nikola najkulturniji srpski vladar na svijetu.
MILENA: Koliko se |evojaka prijavilo?
KWAZ: Ni jedna.
MILENA: Eto ti tvoje Jevrope. Ponudi nagradu.
KWAZ: Za {ta nagradu? [to je neko bogomdano lijep?
MILENA: Probaj.
KWAZ: Juna{tvo i qepota nemaju cijene.

JEDANAESTA SLIKA

Joko i Kwaz. Radna soba.

JOKO: Osam stotina dukata najqep{oj, jesam li dobro ~uo po
Cetiwu?
KWAZ: Jesi.
JOKO: Odma, na ruke?
KWAZ: Isti ~as.
JOKO: Sve su `entura~e iste, neka mawe neka vi{e lijepa, al {to
imam od brata jednu }er... Osamnaest godina a svakog bi
momka nadbrzila, plamen joj sukqa iz o~iju. Takve ne}e
gledat oko qudsko nikad vi{e.
KWAZ: Da nije tvoja?
JOKO: Ne mo`e tebi, Gospodaru, ni{ta proma}. Ti zna{ {to smo
ti i ja zajedno izdurali, |e smo sve bili i sabqe krvavili.
Poradi malo za moju Stojnu. Vi|e}e{ je, upis.
KWAZ: Ako je tako lijepa, ne}e trebat moje potpore.
JOKO: [to je sigurno, sigurno.
KWAZ: Ne mogu ti obe}at. Vi|e}emo.
JOKO: Nijesam se ovo od tebe nado, Gospodaru. Oprosti na smetwi.
Bi}e jo{ vremena da budemo du`nici jedan drugome.
196 Stevan Koprivica

DVANAESTA SLIKA

Kwaz i vojvoda \uro.

\URO: Mo`e li bit da se {to preko tih osam stotina dobije?
Mislim, {to za familiju da je boqe opremi i za tro{ak.
KWAZ: Zavisi ~ija je.
\URO: Vi|i, Gospodaru. Imam ja jednu odocwelu sestru, meni bje{e
tries kad se rodila. Omakla se starcima. Ima je u le|a ko
strana od Lov}ena. Ima mi{ku, najte`u damaskiwu da vitla
iznad glave.
KWAZ: Ma{ala.
\URO: Ono, malo je kqasta u desnu nogu, ma ne vidi se kad ide
polako.
KWAZ: Ti joj reci da ne pre{i, pa }emo vi|et.
\URO: Zna~i, mogu da ra~unam na tebe?
KWAZ: Za {ta?
\URO: Dobro, kad veli{ tako. Ma, mo`da bi skoro i ja tebi trebo.
KWAZ: Ti meni vazda treba{.
\URO: Mislim, mo`e opet kakve bitke bit.
KWAZ: Ako bude, ja }u te zvat.
\URO: Ne znam o}u li bit doma.

TRINAESTA SLIKA

Kwaz i Ma{an.
KWAZ: I ba{ ti se `ena prijavila?
MA[AN: Vazda je bila qepotica. Dvaes godina je mla|a od mene,
dr`e}a je. Ovo tebi zborim, ne mora niko znat, ma, nijesam je
mnogo istro{io, ne dado{e ratovi. Ne bi joj ~oek dao vi{e
od ~etres. To je `ena, |e }e se ove musavice ostale metat s
wom.
KWAZ: Lijepo, al {to }u ja tu? Ako misli{ da ka {to pomognem, ne
mogu. Nije to do mene.
Dugo putovawe u Jevropu 197

MA[AN: \e }u od bruke ako ne bude prva? Ja }u povu} prijavu.

KWAZ: A, ne mo`e. Zabraweno.
MA[AN: Ko je zabranio.
KWAZ: Ja. Sad kad si se uvatio, igraj.
MA[AN: Igra}emo svi mi. Cijela Crna Gora bruji da se omladina
naoru`ala, da se pu{ke preko Risna prebacuju na Cetiwe.
Serdar Janko se razlaja protiv tebe, ka da nije bio na{.
Te{ko }e ti ta igra panut bez mene.

^ETRNAESTA SLIKA

Kwa`eva radna soba. Kwaz i Milena poziraju fotografima. Nekoliko

novinara sa biqe`nicama u rukama.
PRVI Koliko }e |evojaka u~estvovati?
NOVINAR:
KWAZ: Preko dvadeset. Ne znam ta~no.
DRUGI Da li su zastupqena sva crnogorska plemena?
NOVINAR:
KWAZ: Kod nas su qepotice ravnomjerno raspore|ene. Ima ih
odsvakle, gospodine.
DRUGI @ivkovi}, Radikalni glasnik, Beograd.
NOVINAR:
KWAZ: Napi{ite jo{, gospodine @ivkovi}u, da Nikola Petrovi}
vodi ra~una o potrebama i ~asti svoga naroda, da nema
zapostavqenih, nema prognanih, ~ak se {tuju i politi~ki
oponenti. Napi{ite da }e u komisiji za izbor sjedeti
Stojan Leki} koji je mladi demokrata i borac za narodna
prava i koji se javno izja{wava protiv moje politike.
Gospodo, nova, jevropska demokratija najpogodnije tlo
na{la je o|e, |e vjekovima cvjeta duh slobode i voqe
narodne. Tako|e napi{ite da }e prilikom izbora biti
p r i r e| en o p r i m a w e z a i z a s l a n i k e s v i h d v o r o v a ,
konzularnih predstavni{tava, bal i bogata ve~era. Na-
pi{ite, gospodo, da Crna Gora, predvo|ena kwazom Nikolom
Petrovi}em kora~a stazama naprednijim, dalekovidnijim
stazama no {to idu ovi koji misle da su vi{i no {to jesu.
198 Stevan Koprivica

PRVI [ta je istina u pri~ama da raste nezadovoqstvo naroda koji

NOVINAR: `ivi u nema{tini i obrazovane omladine koja smatra da ste
vi, oprostite, citiram: jedan od poslijedwih tirana u ovom
djelu Evrope?
KWAZ: Vi|eli ste oki}ene ulice pune veselog svijeta. Vi|eli ste,
danas u {etwi Cetiwem, kako narod meni prilazi i {to mi
zbori i {to mi pjeva. Mislim da je to dovoqno.
DRUGI Da li je istina da je Crna Gora pred ustankom protiv va{e
NOVINAR: strahovlade i da se sprema atentat na Va{e viso~anstvo?
KWAZ: Crna Gora se ne mo`e buniti protiv svog osloboditeqa,
oca, onoga {to narodu daje cijelog sebe. A vi gospodine,
izvolite pokupit va{e stvari i najkra}im putem pre}i
granicu. Pitawa vam prelaze granicu dozvoqenog odnosa sa
kraqevskom glavom.
DRUGI Kraqevskom?
NOVINAR:
KWAZ: Kwa`evskom. Uostalom, mo`ete za taj va{ listi} napisat i
kraqevskom, bi}ete vidoviti. Udaqite se. Ostali ostanite.

PETNAESTA SLIKA

Milena i Kwaz u radnoj sobi. Oboje nbervozni.

KWAZ: Ono govno novinarsko je znalo. On je bio wihov agent.

Milena, oni su se na mene digli. Bo`e, za{to si dao da
do~ekam da vidim kako mi se izrodio narod.
MILENA: Djeca, Nikola. Lako }e perjanici s wima...
KWAZ: [ta djeca? ^etiri nahije utekle u {umu. Sanduk bomba
prene{en na Cetiwe. Dvor je trebo u lagum oti}. Mo`da }e
i oti}. Mo`e svaki ~as da pukne.
MILENA: Podgovorio ih je neko.
KWAZ: Znam ja. Iii... \e je meni bila pamet? Kakve stranke, kakvi
bakra~i! Od kad je ta demokratija za Crnogorce? Milena,
mene moj narod ne voli. Vi{e voli demokratiju od mene.
Dugo putovawe u Jevropu 199

MILENA: Probaj da razgovara{ s wima.

KWAZ: Ja? Pobjednik pet ratova da razgovara sa svojim gujama? Ne.
Slijeva}e se krv niz planine, majke }e po jo{ jednu crnu
maramu stavit. Leprozni }e pozbit da u~ine mjesta. Oca im
dje~iweg. A u~iteqe iz Gimnazije }u prve uza zid.
MILENA: [to wih?
KWAZ: [to ih ne nau~i{e pjesmama koje sam posebito za wih
napisa? [to ih u~e o Egiptu i Grcima i Du{anu, a ne u~e ih
o meni? @iva im istorija ispred o~iju, a oni u~e o
trojanskom ratu. Da su znali za na{e ratove, ne bi se dali
nahu{kat na mene. Bome }e opet glave okitit koce, doma}e
glave, kukala im majka. Opet }e Nikola da ja{e. Opet }e
gore je~at od mog pokli~a.
MILENA: Nema ti druge. Oru`je, pa u boj.
KWAZ: [to ja? Imam pla}enu vojsku, policiju. Nek me brane, ja
ostajem o|e tebe da ~uvam. Priu~ili su se oni od Srbi-
janaca, uzeli su mustru, za bacawe kroz prozor, ka Draga
Ma{in i Obrenovi}.
(Pri|e prozoru)
O|e je nisko. Ja sam, formacijski, potowa odbrana dvora.
MILENA: Ko su im vo|e. Imenom?
KWAZ: Bjela{ki. Svi. Samo da mi je znat koji ~ekaju o|e na
Cetiwe? Wima }e se posebno obradovat.

[ESNAESTA SLIKA

Kwaz i Stojan. Stojan u lijepom novom odjelu. Obrijan i podgojen.

KWAZ: Spisak o}u, Leki}u, |eti}u.
STOJAN: Ubi}e me, Gospodaru. Ionako sam im sumwiv zbog komisije
za qepoticu.
KWAZ: Nijesi se tako branio kad si zauzeo mjesto serdar Janka u
savjetu, kad si putovao po Italiji ko moj izaslanik. Leki}u,
ti si du{u dao za na{e izaslanstvo u Rim. Tamo }u te
namjestit, ni do sad ti nije bilo `ao.
200 Stevan Koprivica

STOJAN: Ja sam pristajao na sve to jer sam smatrai da sam tako

korisniji na{oj stvari nego u apsu s leproznima.
KWAZ: ^ijoj stvari, Leki}u? Gotovo je, ti nijesi wihov. Digla ti se
repica na dukate, na vlast, nijesi ti od ju~e. Ostavi se ti
opravdawa, nijesi na bjela{kom sastanku! Ako oni do|u,
ubi}e te. I ja bi te ubio da sam na wihovom mjestu, ka {to bi
sad s merakom ubio serdar Janka. Prije bi oprostio onima
{ to m e m r z e c i j e l i ` i v o t , n o o n i m a { t o s u s e
predomislili. Spisak!
STOJAN: To su mi drugovi....
KWAZ: Biv{i. Kako ti ono stoji{ s `enama? Nikako. Vezan si, ko
vre}a govana, ko i svi {to ginu za polo`aj. ^astan je Kwaz,
sve pla}a. Qepotica je tvoja i bo`ija. Spisak!
STOJAN: Koja qepotica?
KWAZ: Koju ti izabere{. Qepotica svijeta, na{a qepotica. Spi-
sak!

SEDAMNAESTA SLIKA

Kwaz, \uro, Ma{an, Joko. Radna soba.

KWAZ: O}emo li sad, kad je zemqa u pitawu, kad je opet do{o vakat
boju i oru`ju, o}emo li, junaci moji, sokolovi moji, zajedno
protiv pogani i izdajica srpskog i crnogorskog imena?
JOKO: Ostario sam ja za te rabote.
MA[AN: Ne}emo, vaqda, na svoju djecu udarat? Protiv Turaka, mo`e.
Na svoje ne ide, Gospodaru.
\URO: Ja bi mogo, no mi se ne da ne{to.
KWAZ: Poznajete svoje, svakog ~ovjeka i svaki bivak. Bez vas,
zapati}e mi se u planine, pa nikad i{}erat. Ni vi nijeste
sigurni.
\URO: Ja se znam odbranit.
Dugo putovawe u Jevropu 201

KWAZ: Do|i \uro da vidi{ izve{taje...

Kwaz povede \ura do stola.

KWAZ: (Tiho)
Za tri dana je izbor. Ja mogu ne{to uredit. A, i pare su ve}e.
Poslali Talijani zajam.
\URO: (Glasno, da ~uju ostali)
Nikad Crnoj Gori gore nije bilo. Vidi {to se gamadi
nakotilo. Ako se spoje s Austrougarima, Talijanima, Arba-
nasima, Francuzima i Turcima, ode na{a sloboda zauvijek.
Gospodaru, nare|uj.
KWAZ: Opkoqeni smo. Sa svih strana. Spoqni i unutra{wi
neprijateq o}e da uni{ti ono {to se vjekovima o|e stva-
ralo. Fala ti, \uro. Ajde u pleme i radi {to ti misli{ da
vaqa.
\URO: Na slu`bi, Gospodaru.

\uro se okrene i ode u`urbanim korakom, ne pozdraviv{i se sa ostalima.

KWAZ: Ma{ane, Drobwaci su se opet za`eqeli ne~ije glave. Moje,

izgleda. Ako ode moja, zaklima}e se i tvoja.
MA[AN: Ni{ta se ti ne boj za moju.
KWAZ: Ma{ane, sjeti se kad smo skakali na {anac zajedno, na kopqe
golo tursko. Ja viknuh, pazi lijevo, Ma{ane, a ti se okrenu
lijevo i sasje~e jednog }elavog, ma te skola{e s desnog
krila, kad se ja zale}eh pa...
MA[AN: Gospodaru, da se to tebi nije snilo? Ja se ne sje}am.
KWAZ: Na Zubqoj Glavi, kako se ne sje}a{, Ma{o?
MA[AN:: Nijesam ja bio na Zubqu Glavu.
KWAZ: Zar ti ja ne dadoh orden za Zubqu Glavu?
MA[AN: Dade.
KWAZ: Pa kako nijesi bio?
MA[AN:: Nijesam.
KWAZ: Danu, evo o|e u sto imam kuburu s Zubqe Glave, do|i pa vidi.
202 Stevan Koprivica

Ma{an nevoqno ustane od stola.

KWAZ: (Tiho)
Ako ne sko~i{ ti sad, pote}e govnari pravo na Cetiwe.
^uje{, Ma{o, nema ti ve}e qepotice od `ene! Video sam
ostale. Jo{ kad ja re~em. Rusi su poslali zajam, bi}e neka
para i da se po|e s wom u pratwu. Da vidi{ London, jado
crni. Ajde, sredi tu drobwa~ku omladinu, pa }e{ lijepo na
brod.
MA[AN: [to odma ne re~e, Gospodaru!? \e nam na najsvetlije
udaraju?! Boga mi }u li~no grkqan vaditi, ka ono na Zubqu
Glavu.

Ma{an se okrene i brzo iza|e napoqe.

KWAZ: Joko, oni ne izdado{e.

JOKO: Ja da se pitam posla bi na tu dje~urliju one najgore ubice
{to ih ti u aps dr`i{. Brijo bi im one }osave brade sve na
suvo. Ni{ta me vi{e ne izlu|uje od mladog ~oeka. Meni se
~ini da nisam nigda bio mlad. I kad sam bio, sre}a da sam i
onda bio star. Gazio bi ja wih kowima dok se u ka{u ne
pretvore, crijeva bi im po cetiwskom poqu razvla~io. Ja to
umijem, zna{ to. Al, ne}u. Ne}u. Ti si mene onomad odbio. Ja
tebe sad.
KWAZ: Joko, o}e{ li pu{tit da te jedan Petrovi} moli?
JOKO: Ma mo{ se sad o|e objesti, ne}u. Pa bio gospodar po iqadu
puta.
KWAZ: A da ti re~em da je Stojna najqep{a u Crnu Goru?
JOKO: Ko? Stojna?
KWAZ: Ona.
JOKO: A |e si je ti vidio?
KWAZ: Vi|e}u je na izbor. Sko~ila je nagrada na dve iqade.
JOKO: Sveti Vasilije! Dvije iqade. Stojni?
KWAZ: Stojni. Onome ko je tako lijepu odgajio.
JOKO: Donije}u ti wihove glave nare|ane ko {korance iz Mora~e.
Zbogom ostajte, Gospodaru.
Dugo putovawe u Jevropu 203

OSAMNAESTA SLIKA

Kwaz i Sekretar. Kwaz Sekretaru daje pove}i spisak.

KWAZ: Ovaj daj kapetanu Radowi}u. Reci mu, neka iza|e s momcima
oko pono}i. Polako, od ku}e do ku}e. Neka se trudi da ih ne
vidi mnogo qudi. Il, boqe, ko vidi, nek i wega povede. Ove
sa spiska nek ubija tiho, da se ne derwaju mnogo i nek ih baca
gore po stijenama. Kad ih orlovi raskube ne}e se ni poznat
ko je bio. Serdara Janka nek mi dovede `ivog i ove
zaokru`ene, Mora neko i prete}, za nauk. Ajde, juna~e, bi}e
koja od ovih qepotica i za tebe. Obe}o je Kwaz.

DEVETNAESTA SLIKA

Kwaz i Milena. ^uju se pucwi u daqini.

KWAZ: Ne odla`em ja izbor ni za sekund.

MILENA: Grijeh je, Nikola.
KWAZ: A nije grijeh krenut na mene? Sjutra }e izbor bit qep{i i
ve}i no da nije bilo svega ovoga. Neka vide du{mani. [to me
vi{e napadaju, sve sam ja~i. Ba{ da vidim o}e li srbijanske
i francuske novine smjet {to da napi{u o pobuni kad ja
pravim pir u vr bune. Doda}u jo{ tri, ~etiri, pet iqada
dukata sjutra za ~ast. Bi}e svjetlije i qep{e no u tom
Londonu. Ni{ta se nije dogodilo, ni{ta. No, druga je muka.
Ja sam Joku, Ma{anu i \uru obe}ao sjutra uslugu.
MILENA: [to si obe}ao?
KWAZ: Da }emo izabrat Ma{anovu `enu, \urovu sestru i Jokovu
}er.
MILENA: Za{to si to uradio?
KWAZ: Du`an sam im.
204 Stevan Koprivica

MILENA: Qepota je jedina stvar na koju ti, ma koliki gospodar bio,

ma koliko `ivio i ma koliko perjanika, serdara, vojvoda i
dou{nika imo, ne}e{ imat prava, nikada. Qepota }e se
pokazat sama za sebe, prema woj je sva tvoja ordija bijedna i
nikakva. Qepota je ja~a od istine. Istinu mo`e{ zakaru~at
ne|e u neki mrak, mo`e{ je na}erat da postane la`, qepoti
ne mo`e{ ni{ta. Mo`e{ je silom nagrdit, opet }e se ne|e
pojavit, nova i qep{a. Mi }emo sjutra tra`it lijepu `enu.
Qep{u no {to sam ja bila prije ~etrdeset godina, a to je
te{ko. Ako se ne pojavi, nek ti je Bog u pomo}i, tebi i
Ma{anu, \uru, Joku, svima nama. Ispast }emo smije{ni i
glupi. Jedino nas prava qepota mo`e spasit.
KWAZ: Posla}emo sve tri. Prva, prva do we i prva do druge.
MILENA: Posla}emo samo onu koju nam Bog sjutra po{aqe. Ako ga
nijesi rasrdio mnogo ove potowe dane.

DVADESETA SLIKA

Radna soba raskriqenim vratima spojena sa velikim holom. Kwaz,

Milena, dvorske dame i glavari, izaslanici, gosti. Mom~ad igra kolo.
Rije~i kola veli~aju Kwaza. Kolo zavr{i. Aplauzi. Kwaz podigne ~a{u,
sve se smiri.
KWAZ: Dobro do{li, dragi prijateqi i gosti. Pozdravqam iza-
slanika sa meni premilog ro|a~kog bratskog i qubqenog
ruskog dvora, izaslanika italijanske kraqevske familije –
moje familije. Pozdravqam poslanika velikog ]esara
Franc Jozefa, konzularne slu`benike Francuske, Engleske
i osobito mi mile Srbije. Skupili smo se o|e da svi zajedno
odaberemo jednu od na{ih krasotica i da je po{aqemo u
svijet da svima poka`e kakve qepote stasaju u slobodnoj i
naprednoj, modernoj Crnoj Gori. Vjerujte mi na rije~, do
prije nekolicne godine o|e nije bilo toliko lijepih i tako
lijepih `ena, neka mi oproste prisutni izuzeci. Pod mojom
rukom ni~e to cvije}e slobode, razvija se i buja jer mu
uslovi odgovaraju. Zna se da iz kr{a najqep{i cvijet nikne.
Mi imamo kr{a, imamo sokola da pazi na taj kr{, imamo
punu ba{tu gorskog cvije}a. Povodom ovog istorijskog
zbitija, ja Nikola Petrovi}, odlu~io sam da, da bi dokazao i
pokazao da sam vladar dostojan moderne Jevrope, amnestiram
Dugo putovawe u Jevropu 205

veliki dio zavedenih i neobavje{tenih qudi koji se ove

dane digo, u svom neznawu i na podstrek ne~ije zle ruke.
Samo mali dio one nezahvalne pa{~adi osjeti}e moj gwev,
koji }e opet biti u duhu sa modernim zakonima ostalog
svijeta. Da vas ne bi zamaro, prepustite se qepotama ove
no}i, osje}ajte se kao kod svoje ku}e. Za nekih sat vremena
pristupi}emo izboru. @ivjeli mi dragi gosti!
Svi podignu ~a{e na zdravicu. Muzika.

DVADESET PRVA SLIKA

Nedefinisan mra~an prostor. Krug se osvjetli bakqama perjanika. Kwaz

u sve~anoj odori, Stojan u smokingu. Iza wih, perjanici guraju svezanog
serdar Janka i par izmrcvarenih mladi}a. Iz daqine dopiru zvuci
proslave. ^uje se kadril.
KWAZ: ^ujete li, pa{~adi? Eno je svak ko malo dr`i do sebe i
dr`avni~kog ugleda poslo nekoga na dvor.
JANKO: Da ti dr`i{ do sebe, ne bi nas ovako potezo i od nas marvu
pravio. No, ubio bi nas ka ~ovjek ~ovjeka, ka Tur~ina, ako
ni{ta drugo.
KWAZ: Za{to ti se `uri poginut, serdare? Ali ti je dosmr|elo
`ivjet?
JANKO: Meni, za istinu jes. Ako sam po `ivota dao da bi ti sad
seirio na dvor, a po {kripama baco momke bez lica i ruka,
onda mi ni tih po `ivota lula ne vaqa, a ne ovo {to mi je
preostalo.
KWAZ: Zar }e{ tako lako pqunut na ono vrijeme kad si bio
dostojan serdarstva, kad smo ~iweli ~uda i pokre za slobodu,
za na{u Crnu Goru?
JANKO: I za Petrovi}e.
KWAZ: Da {to, nego za Petrovi}e?
JANKO: @ao mi je samo onih prije|a{wih mrtvih Petrovi}a, {to
im ime i ~ast pod noge baca{.
KWAZ: Jel ti jo{ ~ega `ao?
206 Stevan Koprivica

JANKO: @ao mi je tebe, Stojane Leki}u. @ao mi je kad pomislim da

mogu do}, i dolaze, novi, bes~asnici, `ao mi je {to }e se
zbog dukata i poslanstva stvorit nesoj podrepica, pizduna i
udvorica.
Stojan se zaleti i nogom udari Janka.
KWAZ: Nemoj odore krvavit, |eti}u. Dobre sam voqe no}as, dao sam
rije~ da }u pomilovat. Osta}ete `ivi. Leprozni su nervozni
da vide nove sustanare. Prije toga, re}u vam jednu moju novu
pjesmu, za nauk: Milost, milost Gospodaru! Nesretnome
otpadniku, milost, kwa`e milostivi, ota~anstava izdajniku
milost daruj, pa udavi! Evo glave nek opane! Ali ime
izdajnika da mi na rod ne ostane. Ah grije{an sam! Al se
kajem, no pomiluj, milostivi! Jer jo{ iskra crnogorstva u
kutu mi srca `ivi.
JANKO: Kwa`e, dr`i se nadahnu}a. Jel to o nama pjesma?
KWAZ: O vama. Ima}ete vremena da je nau~ite. Kad budete mogli
lijepo, iskreno, bez sapiwawa da mi je otpjevate, mo`da }u
vas i pustiti. Vodite ih.

DVADESET DRUGA SLIKA

Izbor qepotice je u toku. U Kwa`evoj sobi, za stolom, su Kwaz, Milena,

Stojan, Sekretar i jo{ jedan ~lan komisije. Qepotice dolaze iz
predvorja pra}ene aplauzima. Do|u do stola, okrenu se i vrate se. Ulazi
jedna |evojka u no{wi.
KWAZ: Jel ova bila maloprije?
SEKRETAR: Ne, Gospodaru, to je Jawa Miajlovi}, dvaes godina, }er
Vojina, neudata.
KWAZ: Meni je ista ka i one dvije od malo prije.
(\evojci)
Pri|i dijete.
(\evojka pri|e. Kwaz je poqubi u ~elo)
KWAZ: Jesi ko gorska vila. Evo, da ti dâ Gospodar dukat.
Kwaz daje dukat. \evojka se pokloni i ode.
STOJAN: Postoji, moglo bi se re}i, tip crnogorske qepote, odre|eno
ustrojstvo, zato vam se mo`e bit ~ini da su sve iste.
Dugo putovawe u Jevropu 207

KWAZ: Bi li ti mogo, jednom napisat kakvu kwigu o tome kako su i

fizi~ki Crnogorci druga~iji od ostalog svijeta, ko da
nijesu ko svi ostali?
STOJAN: Mo`da i bi.
KWAZ: Napisa}e{ da su to posebni Sloveni, izuzetni, da su sve za
svoj ra~un ~iweli, da ne du`im, da je to posebna vrsta Srba.
Milena prekida Kwaza.
MILENA: Evi ti qepotice Jokove.
Ulazi Joko i pod ruku dr`i Stojnu. Stojna je zakr`qalo nedoraslo bi}e.
No{wa na woj landara kao tu|a. Sva je smetena, zapli}e se u hodu.
Prilaze stolu.
KWAZ: Ko ti je to, Joko?
JOKO: Stojna.
KWAZ: Jel to ona {to bi svakog momka nadbrzila, {to joj plamen
bije iz o~i?
JOKO: Ona.
KWAZ: Da se nijesi zabunio, pa kakvu drugu poveo?
JOKO: Kako bi, Gospodaru? Evo, mo{ vi|et, nek se potrka s kojim
o}e{ o|e...
KWAZ: Prevari me, serdar Joko.
JOKO: Ja, bogme, ne prevari. Eno sam ti sve kod mene od bunyija
o~istio. Za strv im se ne zna.
KWAZ: Pa, kad malo boqe zagledam Stojnu, ima{ ti pravo. Stanite
o|e u stranu.
Joko i Stojna stanu pored stola. Kwaz i Milena izmewuju poglede. Aplauz.
Ulazi Ma{an sa `enom. @ena je hipertrofiranih oblina (trebalo bi da
podsje}a na Duvanyiku iz “Amarkorda”). Kwaz sjedne, zabezeknut.
MA[AN: Gospodaru, najve}i aplazu pobrasmo.
KWAZ: Ne ~udi me, Ma{ane.
MA[AN: Ti si se ko ne{to iznenadio. Jesi vidio kakve su ove, nema
ih pa{~e za {ta ujes. A vidi ovo...
KWAZ: Ti re~e da je nijesi istro{io. Ma si pre}ero.
MA[AN: Gospodaru, ti si obe}o ne{to. Gospodarska se ne pori~e. Eno
je tamnica puna onih demokrata. [to nije stalo, ja pobio.
KWAZ: Fala ti Ma{ane. Fala... Ajd stani o|e sa strane.
208 Stevan Koprivica

Ulazi \uro sa sestrom. Sestra ima ramena ko Kwa`ev perjanik, kosmatu

~etvrtastu glavu, jake ruke, vidno hramqe. Da nije `enske no{we, reklo
bi se da je mu{ko. Kwaz ustane, ponovo zaprepa{}en.
KWAZ: Juna~ki, \uro, va istinu.
\URO: [ta sam ti reka, Gospodaru?
(Sestri)
Pozdravi se s Gospodarom.
Sestra istupi naprijed. Kwaz ho}e da je poqubi u ~elo, ali je ne mo`e
dose}i. \evojka se malo sagne, obgrli Kwaza i malo ga podigne. Kwaz je
poqubi. \evojka spusti Kwaza. Krene da se rukuje sa Stojanom, \uro je
povu~e.
KWAZ: ^ime se ti bavi{, dijete, kad si tako porasla?
\URO: Sije~e {umu, Gospodaru.
KWAZ: A, dobro kad je tako. Onda mo`e.
\URO: U~inio sam kako se dogovorismo.
KWAZ: Znam, znam, danu stani u stranu. Da vidimo druge.
\URO: Nema drugih.
KWAZ: Nema?
Kwaz se okrene prema Mileni. Ona okrene glavu na drugu stranu.
JOKO: Pa, reci, Gospodaru.
KWAZ: Te{ko je odlu~it.
Trojica glavara se narogu{e. Ovla{no dodiruju oru`je.
KWAZ: (Stojanu)
Leki}u, ti si najpozvaniji, {to ti zbori{?
Stojan }uti.
MA[AN: Gospodaru, ako se dogodi sramota, ja i ti znamo kako se pere.
Pa makar ja bez glave osto.
Neprijatna i opasna ti{ina, Milena ustane i laganim, dostojan-
stvenim koracima izlazi iz sobe. Do|e do vrata i zapqeska rukama. Iz
sale se ~uje huk iznena|ewa. U sobu ulazi |evojka vanredne qepote.
Dostojanstveno, elegantno, prilazi grupi oko stola. Ti{ina.
KWAZ: Fala ti, Svevi{wi! Hvala ti {to me vazda pogleda{ kad
zatreba meni i mojoj dr`avi!
Kwaz odmerava qepoticu.
Dugo putovawe u Jevropu 209

KWAZ: Ma trebalo bi malo da se doradi za Jevropu.

Kwaz iz svog pojasa vadi pi{toq. Zatakne ga qepotici za pojas.
KWAZ: Tako. Ima li jo{ ko {to, koji prilog, da je otpravimo kako
vaqa?
Leki} utrapi zbuwenoj qepotici bocu rakije u ruke.
LEKI]: Ovo je specifi~no nacionalno obiqe`je. Po tome nas svi
poznaju. Pedeset i dva stepena.
Serdari prilaze sa vre}om. Joko vadi turske glave.
JOKO: Ovo nam, Gospodaru, ne mo`e{ odbit. Svako pleme je
odabralo ponajboqe. A moje su ponajboqe od ponajboqih.
MA[AN: E, pa da ne bude! Od kada su tvoje ponajboqe?!
\URO: Da vidimo koja je ~ija!
Samo {to se ne zakav`e. Kwaz uzima glave, kiti \evojku glavama.
KWAZ: Dobro je. Mir. Sve su ponajboqe. E sad, po{to se ovo
so~iwenije okon~a onako kako je meni i Gospodu milo, bi}u,
ko i vazda, {iroke ruke i velikog srca: Svi }ete mi u Lon-
don! U pratwu!
Zapucaju pi{toqi, zaori se pjesma: “Ah milosni Kwaz Nikola, svi-
jetloga ti tvoga skuta, ne daj svojim junacima da umiru po tri puta...”
Razgaqeni, ho}e da odu, Kwaz zaustavqa qepoticu.
KWAZ: Mala, nemoj da bi kome dala u London! Da{ li, ne vra}aj se
ovamo! Obraz, obraz prije svega!

DVADESET I TRE]A SLIKA

Polumrak u radnoj sobi Kwaza Nikole. Sekretar Milovi} sa perom i

mastilom spreman za rad. Nikola, va`an, siguran, sprema diktat. Mi-
lena, u uglu sobe, znati`eqna, bri`na.
KWAZ: Pi{i, Milovi}u!
SEKRETAR: Kome ovo atresujemo?
KWAZ: Engleskoj, Francuskoj, Italiji, Austriji, i posebno, Rusiji.
MILENA: A da malo pri~ekamo sa tim poslanicama? Opet kuva u Crnu
Goru.
210 Stevan Koprivica

KWAZ: Ja sam bunu ugu{io. Jednom rukom. A drugom rukom dr`avu u

Jevropu ukqu~io.

MILENA: Omladina je opet nezadovoqna. Ka`u, pri~a se, mnogo si na

izbor potro{io, a narod crkava.

KWAZ: Jak je ovo narod. Jak. Izdr`a}e on jevropeizaciju, ko{talo

koliko ko{talo. I nisam ja tebe izabrao, nego qepoticu.
Pi{i, Milovi}u: Moja zemqa, iako izmo`dena ratovima za
krst ~asni i slobodu svjetlu, smogla je snage da se odazove
pozivu modernog svijeta i da u~estvuje na Svjetskoj izlo`bi
kako prili~i modernoj jevropskoj zemqi. Zato vas molimo
za dodjelu zajma u iznosu, ostavi prazno, ja }u staviti
koliko, hiqada dukata. Zajam }e biti vra}en ~im prije
budemo mogli. S velikim po{tovawem, kraq Nikola.

SEKRETAR: Kraq?

KWAZ: Kwaz, kraq, u ~emu je razllika?

MILENA: Ne}e dat.

KWAZ: Ne me{aj se. A sad, Milovi}u, na{im iseqenicima u

Ameriku... Ko }e da ti dâ, ako ne oni. “Bra}o, prijateqi,
zemqaci, plemenici i bratsvenici, zajedno prebrodismo
ratove, bune, sve oluje {to se nad srpstvo i crnogorstvo
nadvi{e. Sad smo na korak od velikog svijeta. I zato, bra}o,
Srbi, Crnogorci, ja vas u ime zavi~aja molim: po{aqite par
stotina, hiqada, stotina hiqada dolara, da svijet stignemo
i prestignemo...

MILENA: Kako }e{ to vratiti, Gospodaru?

KWAZ: Vrati}e budu}a pokolewa, za ~ije dobro sve ovo i uzimam.

MILENA: Dobro. Bi}e dobro. Da}e dragi Bog da bude dobro. Da}e da,
ko nekad, zaratimo, pa da sve lijepo do|e tamo |e i pripada.

KWAZ: Da}e Bog. Jesi li napisao, Milovi}u?

SEKRETAR: Jesam, Gospodaru.

KWAZ: Onda, kraj!

KRAJ