Strana 34.

moe odrati u onom obliku pred napretkom

znanja. Ono to se je prije prikazivalo slobo-
dom sad se mora prikazivati "pod ste-
gom razuma, to jest ona sloboda je romanti-
cizam, ova pak stega realizam.
No kako znanje sveudilj napreduje, a u svakoj
fazi njegovog napretka ostaje jo osta-
tak, to se taj ostatak opet obragjuje onom istom
slobodom stvaranja, kojom su se prije
obr'agjivali oni prvi, realizmom razoreni idejaU,
t. j. realizam vlada samo glede tih, spoznajom
idejala, dok u obragjivanju pojava u
koje jo ne progriznu znanost, nosi zametak nove
vrste romanticizma. Taj vlada u obrade
tih pojava tako dugo, dok i njega napredak spoz-
naje ne u posmatranje, i tako
to usporedo sa razvojem ljudskog intelekta.
Prema tomu romanticizam i reali-
zam samo su paralelne pojave u ljudskom
prosvjetnom procesu, one su odraz onoga pre-
laza, koji se u tom procesu zbiva iz neizvjesnih
nagona udn.ie u pozitivno razumijevanje. Moe
se dakle da ta dva pojma nijesu nita
apsolutna, to bi samo o sebi postojalo, nego neto
relativna, to tek megjusobnim snoajem zado-
biva obil.ieje svoje osebnosti. Pa u istinu ni
nema dosele apsolutnog- romanticizma i realizma.
o trojanskom ratu je prema
bajkama o Heraklu, a po dananjem
shvatanju Chateaubriandov "Posljednji Abence-
rag'e" jeste suti realizam prema "Nibelungima"
i t. d. A zar nai moderni produkti
ne sadre zametaka onakovoj obradi neproku-
jo pojava i problema, po kojoj je bu-
faza nazvati
istim praYom, kojim mi nazivamo onu, koju smo
modernim realizmom u kraj potisnuli. I u naj-
modernim produktima
nekih prikaza, u kojima je novelista iznio svoj
sopstveni shvatanja pojava i problema, a
ti su redovito iz o kojima znanost jo
nije rekla svoju te koji se po tom
jo ne moraju obragjivati. Pri tom
valja uvaiti, da su nazivi "romanticizam" i
"realizam" usvojeni samo za sadanju izmjenu
onih dvaju stalnih faza slobodnog
i pozitivnog razmatranja, a prije se to nazivalo
kao klasicizam; humanizam ili rene-
sansa, a ko zna kako se jo u
zvati!
Danas se dio realizma nazivlje
impresijonizmom, simbolizmom, misticizmom i
i stalan jeste samo progres ljud-
skog spoznanja i shvatanja, a pojedini njegovi
stadiji, u koliko se produk-
cijom, u razna doba razno se i zovu, za sad
n. pr. romanticizmom i realizmom.
Kada se dakle u kojoj literaturi pojavi rea-
lizam, onda je posve izlina prepirka: je li to
napredak ili nazadak, je li on podobniji poslu-
iti svrsi beletristike od romanticizrna, jer je
jedno i drugo nuni posljedak jedinstvenog obra-
zovnog procesa kulturnog Kad
se je izvjesni, dio publike u
kojeg naroda zasitio prikazivanja ivota i nje-
govih prilika koji je u trajnoj opreci
sa njegovim Ukupnim intektualnim uvjerenjem,
tada je posve naravno, da radosno pozdravlja
prikazivanje, koje se s tim uvjerenjem slae.
Novelisti ostaje jo uvijek sloboda prikazivanja
u kojima jo nema u pu-
blici dovrenih intelektualnih uvjerenja, a tako-
vih imade i sada uvijek dosti i biti
ih, dok bude ljudi.
Kad se je Gjalski pojavio u hrvatskoj bele-
tristici, bio je dio hr,,: atske
publike svojim intelektualnim uvjerenjem
preturio fazu tendencije u
prikazivanju vrlina i ljubavi i mrnje, pat-
riotizma i izdajstva i t. d. U pri-
kazivanju tih pojava ne doputae vie intelek-
NADA.
tualno uvjerenje publike one obmane, kojom se
opajahu prijanjeg uvjerenja. U lite-
rarnoj se historiji to zove nastup realizma.
se.)
Mirzin cvijet.
Imam jedan lijep cvijet,
Kome da ga dam?
Zato sebe da zakitim,
Kad sam cvijet sam!
Djevojci njega dati,
Jer je za nju cv'jet,
Da joj slui kao nakit
I ko dobar svjH.
Ali ona, koja primi
Ovaj krasni dar,
Mora dati za uzdarje
Jedan cjelov bar.
Koja uz taj uslov prima,
N eka sad,
Jer je Mirza stara lola
I jo i jo - mlad!
Mogo bi se predomislit,
Pa mu c'jenu dat:
Da je ljubi, da je grli
Makar jedan sat!
Svete rtve.
Stani na Tarpejsku st' jenu,
Zamisli krasna
I bajno-milu enu,
Punanu strastvena
Na njega kocka je pala,
Da bude pomirna rtva;
A ona kraj njeg' a stala
Od boli napola mrtva.
U jednom pogledu njenu
Vidi, to vidio n' jesi:
Stranu i milu enu,
Gdje joj se groze gr-'jesi.
Na to je ljubav skloni,
Lagano krinka pada;
Furija je goni,
Da svri ivot mlada.
Uitak
U pada gle u
Nema joj drugog spasa,
Nego da za njim
se ponoru prua,
A pred njim stoji dika,
Mila ko rumen-rua,
L'jepa ko bajna slika.
Okolo narod se
loci s'jedih glava.
Pontifeks upro
Gori - nebesa u plava.
Bezbroj "mudrijeh" glava
Molitvu njegovu prati -
: "Romulu slava,
Koji nam uspjehe zlati!"
A Tibar dolje se ori
ispod Rima;
Nikome nit ne zbori,
redom rtve prima.
Jednome
Mij,za Safvet.
Mirza Safvet.
Ti, koji ne zna strogog beduina,
Ti, koji ne zna Perzijanca bludna,
Ti, koji ne zna
Tebi ne prijat - moja pjesma
Ti, to ne boli,
Narodne p.iesme iz naih krajeva,
Broj 3.
Koj Mujo Fati pod penderom pjeva,
Tebe moja pjesma nigda ne zagr'jeva.
to da je da se dosagjiva,
Kad ona za te nije ispjevana,
za gonde-Muju, da je dilber-Fati
Popjeva uz ubor bistra adervana.
Pusti je II miru! Kad te ne zanima,
Ima je ko jer na8 sv'jet nije
Pokvario ukus s "pjevanijom novom";
U njemu jo tinja iskra poezije. l';/irza Sa/,vet.
Pismo kraljici srca moga.
Vae su kraljice, kano kasno
vai su zubi kano vaa je svaka nit kose
kao najsitniji zuj Paganinijeve vijoline, va je
glas kano koralj, va je nos - va je
kano prolost ... Vi ste pjesma: vi ste sonet,
oda, romanca, epigram, balada. Vi ste anto-
logija!
Ja sam uznesen, opojen, pun
onog delikatnog' to se zove ljubav.
I zato ne marim, li sama sebe prepoznati
po mom opisu, ne pitam, da li vas tko sma-
trati krasoticom ili nekrasoticom, ier - vi ste
za me slikarstvo Va se struk die
ponosno, kano katedrala u Kolnu - vi ste arhi-
tektura srednjega vijeka, vi ste novovjeka uspo-
mena gospogjica i rimskih matrona, vi
ste hrizantema saronska, vi ste knjiga u zlato-
vezu, vi ste izloba umjetnosti!
Dogiite, moia kraljice, i vam aku zvi-
jezda (planete: Marsa, Jupitra, Saturna, Neptuna,
Veneru i t. d.) i njima vam posuti (!) kosu
ili vam zapjevati najljepu pjesmu, to je
znade svijet, vam je uz pratnju utanja
vae svilene oprave: do, re, mi, fa, sol, la, si, do
- izvor pjesmu i "Siciliane" i "Donauwellen-
walzere" -- ili vam nabrati kiticu secesijo-
mirii po - cvr-
kutu, a raste u nirvani.
Dogjite, pa bjeati daleko, daleko na
kaki Bocklinov otok ljubavi, gdje nema
do obale i slanih kapljica morskih valova, do
visokih jablanova, tvrdih i mekanih ga-
lebova. Tamo biti sami, posve sami i
tamo ...
Ne, ovdje u istinu sustajem, ova je poezija
odvie teka, mi prste, to dre ovo moje
staro pero. Ali ako pristanete na bijeg, bilo bi
dobro da prije uredimo neke stvari, da spremite
s rubeninom, s lakovanim cipelama, sa
suncobranom, s onom lijepom bluzom iz satin-
liberty-a. Ponesite i onaj veliki svoj eir s ma-
kovim u kojem vas zadnjiput nisam
vidio na Rivijeri, a u kojem ste mi se
tako ne moe najzad
na pust otok bez svega, zbog onih izvjed-
liivih galebova ...
Znate li onu o poljednjem galebu i
njegovoj tunoj pjesmi'? Ja je ne znam; ne znam
je, jer ne volim tune pjesme, volim veseli
ritam muzike ivota, volim smijeh, volim va
rogjendan i drim se Chamforta, koji "Naj-
izgubljeniji je onaj dan, kad se ne
smije".
Smijte se, kraljice, ili se ne smijte, ali po-
nesite na na otok i onu svoju draesnu torbicu,
it la Pompadour, a u njoj koju stotinu kruna
za put. Do tog je otoka ljubavi daleko, daleko
moda kano do sjevernog pola. Ali ne, to bi
bila ljubavna ekspedicija na sjeverni pol. Sje-
verni medvjedi lijepe su zvjerke, bijele ko snijeg,
a hladne i bez ko - vae srce. Nu vi se
ne bojite sjevernih medvjeda, to plivaju
bolje od vas, kad bijaste u Crikvenici u hr-
vatskom moru i kad vam se onaj batistni "bad e-