You are on page 1of 175

FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE SVEUILITA U ZAGREBU

Essert, Grilec, ili:

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM
- fizikalne osnove Ver. 1.0 priprava (nije za objavljivanje)

Zagreb, 2006.

SADRAJ 1. ELEKTROSTATIKA ....................................................................................... 9 1.1. Struktura materije............................................................................................... 9


1.1.1. 1.1.2. Elementarni naboj ...................................................................................................11 Elektrina svojstva tvari.................................................................................. 12 Polarizacija i influencija ................................................................................... 16 Gustoa elektrinog toka ................................................................................. 18 Homogeno elektrino polje .............................................................................. 18 Coulombov zakon................................................................................................. 19

1.2.

Elektrino polje naboja..................................................................................... 13

1.2.1. 1.2.2. 1.2.3. 1.2.4.

1.3. 1.4. 1.5.

Elektrini potencijal .......................................................................................... 19 Elektrini kapacitet ........................................................................................... 21 Kondenzator ...................................................................................................... 22


Spojevi kondenzatora....................................................................................... 23 Serijski spoj....................................................................................................... 24 Paralelni spoj ...................................................................................................... 25 Mjeoviti spoj..................................................................................................... 26 Energija nabijenog kondenzatora .................................................................. 27 Prirodni kondenzator........................................................................................ 29 Elektrino polje naboja ................................................................................... 30 Test naboj u elektrinom polju....................................................................... 31 Elektroskop ........................................................................................................ 32 Kapacitet ploastog kondenzatora................................................................ 32 Prirodni kondenzator........................................................................................ 33

1.5.1. 1.5.2. 1.5.3. 1.5.4. 1.5.5. 1.5.6.

1.6.

Appleti................................................................................................................ 30

1.6.1. 1.6.2. 1.6.3. 1.6.4. 1.6.5.

1.7. 2.

Zadaci ................................................................................................................. 34

ISTOSMJERNA STRUJA ............................................................................. 37 2.1. Elektrini napon................................................................................................ 37 2.2. Elektrini izvori................................................................................................. 38 2.3. Elektrina struja ................................................................................................ 40 2.4. Elektrini otpor ................................................................................................. 40
2.4.1. Promjena otpora s temperaturom .................................................................. 41

2.5. 2.6.

Ohm-ov zakon................................................................................................... 43 Kirchhoff-ovi zakoni ........................................................................................ 44


I. Kirchhoff-ov zakon....................................................................................... 45 II. Kirchhoff-ov zakon .................................................................................... 46 Serijski spoj otpora ......................................................................................... 47 Paralelni spoj otpora......................................................................................... 48

2.6.1. 2.6.2.

2.7.

2.7.1. 2.7.2.

Spajanje elektrinog otpora u strujnom krugu............................................. 47

2.8. 2.9.

2.9.1. 2.9.2. 2.9.3.

Elektrina struja u ioniziranom plinu............................................................ 50 Elektrokemijske pojave .................................................................................... 52


Faraday-evi zakoni elektrolize....................................................................... 52 Primarni elementi .............................................................................................. 53 Sekundarni elementi......................................................................................... 55

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________

2.10. 2.11. 2.12. 2.13.

2.13.1. 2.13.2.

Jednostavni strujni krug .................................................................................. 57 Realni jednostavni strujni krug ...................................................................... 58 Sloeni strujni krug .......................................................................................... 59 Realni naponski izvori ..................................................................................... 61
Vanjska karakteristika realnih izvora .......................................................... 62 Spojevi elektrinih izvora............................................................................... 63

2.14. 2.15. 2.16. 2.17.

2.17.1. 2.17.2. 2.17.3. 2.17.4. 2.17.5. 2.17.6. 2.17.7.

Mjerenje struje, napona i otpora..................................................................... 66 Mjerni instrumenti: voltmetar, ampermetar, ommetar .............................. 67 Rad i snaga istosmjerne struje ........................................................................ 70 Appleti ............................................................................................................... 73
Ohmov zakon ...................................................................................................... 73 Jednostavni strujni krug ................................................................................. 73 Mjerenje napona, struje i snage u strujnom krugu ................................... 74 Multimetar .......................................................................................................... 75 Serijski spoj otpora.......................................................................................... 75 Paralelni spoj otpora......................................................................................... 76 Kirchhoff-ovi zakoni......................................................................................... 76

2.18. 3.

Zadaci................................................................................................................. 78

MAGNETIZAM .............................................................................................. 81 3.1. Magnetsko polje................................................................................................ 81 3.2. Zakon protjecanja ............................................................................................. 82


3.2.1. Magnetsko polje ravnog vodia ...................................................................... 83

3.3. 3.4. 3.5. 3.6.

Magnetske veliine........................................................................................... 85 Magnetska histereza ........................................................................................ 89 Magnetski krug................................................................................................. 90 Djelovanje magnetskog polja.......................................................................... 92
Sila na gibljivi naboj ......................................................................................... 92 Sila na vodi kojim tee struja...................................................................... 94 Sila izmeu dva vodia kroz koje tee struja............................................ 96 Lenz-ovo pravilo................................................................................................100 Samoindukcija ................................................................................................... 101 Meuindukcija ...................................................................................................102 Izmjenino magnetiziranje eljeza .............................................................105 Privlana sila magneta .....................................................................................106 Naboj u magnetskom polju .............................................................................108 Lorentz-ova sila ................................................................................................108 Faraday-ev zakon .............................................................................................109 Lennz-ovo pravilo.............................................................................................. 110

3.6.1. 3.6.2. 3.6.3.

3.7.

Elektromagnetska indukcija ........................................................................... 98

3.7.1. 3.7.2. 3.7.3.

3.8.

Energija magnetskog polja ............................................................................ 104

3.8.1. 3.8.2.

3.9.

3.9.1. 3.9.2. 3.9.3. 3.9.4.

Appleti ............................................................................................................. 108

3.10. 4.

Zadaci............................................................................................................... 111

PRIJELAZNE POJAVE............................................................................... 113 4.1. RC-krug............................................................................................................ 113

Sadraj ________________________________________________________________________
4.1.1. 4.1.2. 4.1.3. 4.1.4. Energija nabijenog kondenzatora ................................................................. 113 Energija na otporu ........................................................................................... 113 Nabijanje (punjenje) kondenzatora ............................................................. 114 Izbijanje (pranjenje) kondenzatora .......................................................... 115 Energija svitka.................................................................................................. 116 Ukapanje RL kruga...................................................................................... 117 Iskapanje RL kruga..................................................................................... 118

4.2.

RL-krug ............................................................................................................ 116

4.2.1. 4.2.2. 4.2.3.

4.3. 4.4. 4.5.

Elektromagnetski oscilirajui krug .............................................................. 119 Elektromagnetski valovi ................................................................................ 121 Appleti.............................................................................................................. 123
RC-krug...............................................................................................................123 RL-krug ...............................................................................................................124 Elektromagnetski oscilirajui krug ..............................................................124

4.5.1. 4.5.2. 4.5.3.

4.6. 5.

Zadaci ............................................................................................................... 126

IZMJENINE STRUJE ............................................................................... 129 5.1. Harmonijski oblik ........................................................................................... 130


5.1.1. 5.1.2. 5.1.3. Frekvencija i kruna frekvencija.................................................................. 131 Srednja i efektivna vrijednost .....................................................................134 Faza i razlika faza............................................................................................136 Prikazivanje rotirajuim duinama i vektorima .........................................138 Fazni pomak u vektorskom prikazu .............................................................. 141

5.2.

5.2.1. 5.2.2. 5.3.1. 5.3.2. 5.3.3.

Predoavanje izmjeninih veliina ............................................................... 138

5.3.

Jednostavni krug izmjenine struje.............................................................. 142


Otpor u krugu izmjenine struje..................................................................142 Kapacitet u krugu izmjenine struje ...........................................................143 Induktivitet u krugu izmjenine struje ......................................................145 Serijski RL - krug.............................................................................................148 Serijski RC krug ............................................................................................149 Serijski RLC krug ...........................................................................................150 Paralelni RL krug............................................................................................152 Paralelni RC krug ...........................................................................................153 Paralelni RLC krug .........................................................................................154

5.4.

Spojevi R, L i C u krugu izmjenine struje.................................................. 147

5.4.1. 5.4.2. 5.4.3. 5.4.4. 5.4.5. 5.4.6.

5.5. 5.6. 5.7.

Rezonancija...................................................................................................... 155 Snaga izmjenine struje i faktor snage......................................................... 157


Trokut snaga .....................................................................................................158 Naponi i struje u spoju zvijezda................................................................... 161 Naponi i struje u spoju trokut ...................................................................... 161 Snaga trofaznog sustava ................................................................................162 Elektrini elementi u krugu izmjenine struje .........................................163 Kombinacija R, L i C u krugu izmjenine struje.........................................164

5.6.1. 5.7.1. 5.7.2. 5.7.3.

Trofazni sustav................................................................................................ 160

5.8.

Appleti.............................................................................................................. 163

5.8.1. 5.8.2.

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________

5.9. 6. 7. 8.

Zadaci............................................................................................................... 165

Dodatak - WEB-adrese applet-a ............................................................... 169 Literatura.................................................................................................... 171 Stvarno kazalo ........................................................................................... 173

Sadraj ________________________________________________________________________

PREDGOVOR
Ovaj udbenik iz podruja elektrotehnike, eli pomoi studentima obnoviti srednjokolsko znanje elektrotehnike, koja se ui u fizici, kako bi lake svladali predmet ELEKTROTEHNIKA na studiju. Namijenjen je ponajprije studentima Fakulteta strojarstva i brodogradnje, ali moe korisno posluiti i drugima. Pojam elektrotehnika, ukljuuje u sebi dva pojma. Prvi je upoznavanje osnovnih fizikalnih zakona o elektricitetu i magnetizmu, a drugi njihovu primjenu u tehnikoj praksi. Upoznati fizikalni zakon najee znai opisati posljedice njegova djelovanja, dok nam uzrok i bit zakona ostaju skriveni. Matematiki aparat kojim se u teoriji sluimo i instrumenti kojima mjerimo ovise dakako o dubini naih prouavanja. Gradivo izneseno u ovom udbeniku koristi matematiki aparat primjeren srednjokolskoj matematici. Elektrotehnika i strojarstvo dva su vrlo bliska znanstvena podruja, ije se discipline znatno isprepleu, od mjeriteljstva do automatskog voenja proizvodnih procesa. Budui da su mnoge tehnologije u strojarstvu usko vezane uz elektrotehniku, ovaj udbenik moe posluiti i strojarskim strunjacima u njihovoj svakodnevnoj praksi. Gradivo je podijeljeno u pet poglavlja koji obuhvaaju osnovna elektrotehnika podruja: elektrostatika, istosmjernu struju, magnetizam, prijelazne pojave i izmjenine struje. Udbenik koristi veinu gradiva obraenog u rasprodanom izdanju udbenika M. Essert, Z. Valter: "Osnove elektrotehnike", SNL Liber 1991. god., a praktinu orjentaciju interaktivnim applet-ima na CD-u zahvaljuje diplomskom radu Valentine Frankovi, prof. fizike. Svako poglavlje ukljuuje i niz zadataka s rjeenjima, za provjeru nauenog gradiva. Kvalitetan prijenos znanja trai danas i nove alate. Oni su prisutni ponajvie zahvaljujui raunalima i razliitim edukacijskim programima. Temeljna znaajka takvih programa je interaktivnost i usmjerenost na fizikalne modele. Raunala i programi omoguuju da korisnik vie razmilja o tomu 'to' i 'zato', nego o 'kako'. Sam izraun - dobivanje numerikog ili grafikog rezultata, u takvim je metodama, programima, manje znaajan. Java applet-i su popularni programi koji nude sve nabrojeno i danas su zahvaljujui Internetu dostupni na mnogim sveuilitima i kolama. Pisani su u besplatnom Java okruenju pa su ve od samih poetaka (oko 1995.) postali osnovna nastavna pomagala. Iako postoje applet-i za mnoga podruja fizike (i ne samo nje), u ovom radu pokualo se prikupiti najbolje uzorke za podruje fizikalnih osnova elektrotehnike. Potujui autorska prava, svi prikupljeni applet-i prilagoeni su naim prilikama (za sluaj da u nastavi nema mogunosti koritenja Interneta i/ili da korisnici ne znaju engleski).

ELEKTROSTATIKA
Elektrotehnika kao znanost i ljudska djelatnost bavi se izuavanjem i primjenom elektrinih i magnetskih pojava. Dio koji se bavi izuavanjem pripada prirodnim znanostima i ini njezinu fizikalnu osnovu, a dio koji se bavi primjenom u korisne i praktine svakodnevne svrhe ini nadgradnju i pripada tehnikim znanostima. U tumaenju elektrinih i magnetskih pojava polazi se od poznavanja strukture materije i njezinih elektrinih svojstava. Ta se svojstva pripisuju postojanju elektrinih naboja u osnovnoj strukturi svake tvari. Elektrini naboji mogu se smatrati svojevrsnim elementarnim esticama, djeliima materije i nosiocima njezinih elektrinih svojstava. Spoznat ih se moe preko njihovih vanjskih manifestacija, a to su elektrine i magnetske sile. Za cjelovitu spoznaju prisutnosti djelovanja elektrinih naboja pored poloaja u strukturi materije potrebno je poznavati i osobitosti prostora oko njih, prostora u kojem se izraavaju njihove manifestacije. Elektrini naboji mogu u prostoru mirovati ili biti u pokretu. Naboji u mirovanju nazivaju se statiki naboji. Naboji u gibanju mogu imati razliite smjerove, a oni u usmjerenom gibanju nazivaju se elektrinom strujom. U prostoru oko statikih naboja zbivaju se elektrine pojave, pa se to stanje prostora naziva elektrinim poljem. U prostoru oko naboja u gibanju odvijaju se uz elektrine i magnetske pojave. U njemu se pored elektrinog javlja i magnetsko polje, a zajedniki se naziva elektromagnetskim poljem. Elektrostatika opisuje i objanjava pojave koje nastaju u prostoru oko mirujuih elektrinih naboja. Djelovanje naboja u prostoru tumai se elektrinim poljem koje svaki naboj stvara u svom okoliu.

1.1. Struktura materije


Poznato je da se materija sastoji od tvari u istom stanju i od onih u obliku smjesa. iste tvari mogu biti jednostavne i sloene. Jednostavne se nazivaju kemijskim elementima, jer se nikakvim kemijskim postupkom ne daju razloiti na jednostavnije. Sloene pak tvari nastaju spajanjem elemenata, imaju potpuno nova svojstva i nazivaju se spojevi. Smjese su sastavljene od razliitih elemenata i spojeva. Najsitnije su estice elementa koje jo predstavljaju element atomi. Danas je poznato 105 elemenata, a time i 105 razliitih vrsta atoma. Najmanji meu njima je atom vodika i moe ga se zamisliti kao kuglicu promjera 2 10-10, a najvei je atom cezija, promjera 5.3 10-10 m. Veliina svih ostalih atoma kree se u spomenutim granicama. Svi atomi izgraeni su od elementarnih estica, a njihovu grau utvrdili su fiziari E. Rutherford i N. Bohr. Svaki atom sastavljen je od jezgre i omotaa (slika 1-1). U sreditu atoma na vrlo malom prostoru zgusnute su elementarne estice koje ine njegovu jezgru. To su protoni, neutroni i ostale estice. Oko jezgre atoma kreu se velikim brzinama elektroni tako da ine omota oko nje.

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________ Elektroni su elementarne estice koje posjeduju negativni elektrini naboj. Masa elektrona je oko 1836 puta manja od jedinice atomske mase, odnosno mase koju ima najmanji atom, atom vodika. Protoni su elementarne estice koje posjeduju naboj jednak po veliini naboju elektrona, ali suprotnog predznaka. Masa protona priblino je jednaka jedinici atomske mase.

omota

elektroni

naboj

atom
jezgra

protoni
neutroni

naboj

ostale estice
Slika 1-1. Sastav atoma

Koliina naboja koju posjeduje elektron i proton oznauje se kao elementarni naboj, jer ga u prirodi nema manjeg. Neutroni nemaju elektrinog naboja, a masa im je priblino jednaka masi protona, odnosno jedinici atomske mase. Ostale estice u jezgri kao npr. pozitron, mezon, neutrino i hiperon pojavljuju se samo povremeno, dosta su nestabilne i brzo se raspadaju. Pri raspadanju pretvaraju se jedne u druge. Bez znaenja su za elektrine pojave. U normalnim uvjetima broj elektrona u omotau jednak je broju protona u jezgri, to znai da svaki atom sadri jednaku koliinu pozitivnog i negativnog naboja i promatrano izvana elektriki je neutralan. Dimenzije elektrona i protona nije mogue pouzdano odrediti, jer te estice nemaju otre granice. Nije ih mogue ni vidjeti, ve je mogue u odreenim uvjetima vidjeti i snimiti trag koji one ostavljaju pri prolazu kroz odreena sredstva. Iz tih tragova mogue je odrediti njihovu brzinu, energiju, masu i naboj. Izmeu protona, neutrona i ostalih estica u jezgri djeluju vrlo jake sile koje ih dre na okupu. To su nuklearne sile. Izmeu protona i elektrona, meutim, vladaju elektrine sile koje zajedno s nuklearnim dre atom jednom cjelinom. Gibanje elektrona u atomu ima sloen karakter, jer oni pored gibanja u omotau istovremeno rotiraju i oko vlastite osi. Ta rotacija naziva se elektronski spin. Uz to se mijenja i poloaj omotaa u odnosu na jezgru. Atomi razliitih elemenata meusobno se razlikuju po broju protona u jezgri, odnosno broju elektrona u omotau. Tako atom vodika kao najjednostavniji ima jedan proton u jezgri i jedan elektron u omotau. Atom helija ima dva protona i dva elektrona, litija tri protona i tri elektrona itd. Atomi istog elementa mogu se meusobno razlikovati samo po broju neutrona to ih sadri jezgra. Oni pritom imaju isti atomski broj jer posjeduju isti broj protona, ali se razlikuju u masi zbog razliitog broja neutrona. Takvi atomi se nazivaju izotopi. Najsloeniji atom je izotop urana U koji ima 146 neutrona, 92 protona i 92 elektrona. Neki jednostavniji primjeri modela atoma prikazani su na slici 1-2.

10

Elektrostatika ________________________________________________________________________
Jedino je jezgra atoma obinog vodika bez neutrona, dok jezgre svih ostalih atoma pored protona sadre i neutrone. Svi elektroni u omotau nemaju jednaku energiju. S obzirom na sadraj energije pojedinih elektrona u atomu, elektroni se mogu u omotau raspodjeliti u 7 ljusaka ili ovojnica.

e
p

n
p

n e p

n e

1 vodik 1 H

helij He

litij Li

Slika 1-2 Modeli jednostavnih atoma

(e-elektron, p-proton, n-neutron) Te se ljuske prema svojem redoslijedu oznaavaju slovima K, L, M, N, O, P i Q, pri emu se ljuska najblia jezgri oznaava s K, a najudaljenija s Q. Elektroni u ljuskama bliim jezgri imaju energiju manju od onih u udaljenijim ljuskama. Vanjska ljuska sadri najvie do 8 elektrona, a unutranje do 2 n2, gdje je n broj ljuske raunajui od jezgre. Na slici 1-2 prva dva atoma imaju jednu, a trei dvije ljuske.

1.1.1.

Elementarni naboj

U prirodi, dakle, postoje dvije vrste elementarnih naboja, jednima je dogovorno pridodan naziv 'pozitivni' (kod protona), a drugima 'negativni' (kod elektrona). Iako je masa protona vea od mase elektrona, njihov naboj je po apsolutnom iznosu jednak i iznosi:

Q0 = 1,6 10 19 [As ] ili

[C ]

Veliinu elementarnog naboja utvrdio je 1917. fiziar R.A.Millikan, a izraava se u ampersekundama [As] ili kulonima [C]. Proton je vrsto vezan u jezgri i pojavljuje se slobodan samo u reakcijama meu jezgrama, nuklearnim reakcijama. U tim reakcijama dolazi do fizike transformacije jezgre, a traju vrlo kratko. Elektron u normalnim uvjetima postoji i slobodan, jer se u procesu ionizacije atoma moe osloboditi veze s jezgrom. Njegovo sudjelovanje u elektrinim pojavama je stoga aktivnije. Elektroni u atomu mogu posjedovati samo odreenu konanu koliinu energije i gibati se putanjama odreenim njihovom energijom. Oni nastoje zaposjesti putanje koje odgovaraju najnioj energetskoj razini i popunjavaju ljuske blie atomskoj jezgri. Takav se atom nalazi u normalnom stanju.

11

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________ Dovoenjem energije atomu izvana u obliku npr. topline ili svjetlosti, postie se njegovo uzbueno stanje, pri emu elektroni mogu primiti toliko energije da mogu promijeniti ljusku i prijei u ljuske dalje od atomske jezgre. Mogu se i osloboditi veze s jezgrom i biti izbaeni izvan atoma. Ili obratno, mogu izvana biti ubaeni u putanje oko jezgre. Takav postupak koji vodi do promjene broja elektrona naziva se ionizacijom. Ako iz atoma izleti jedan elektron, naruava se nabojska ravnotea atoma, jer ukupni pozitivni naboj protona postane vei od ukupnog negativnog naboja preostalih elektrona. Atom izvana vie nije neutralan, a zbog prevladavanja pozitivnih naboja postaje pozitivni ion. Ako meutim u atom ue jedan elektron i time ukupni negativni naboj elektrona postane vei od ukupnog pozitivnog naboja protona, on postaje negativni ion (slika 1-3).

atom

atom

pozitivni ion

negativni ion

Slika 1-3 Ionizacija atoma

Svaka kemijska veza meu atomima osniva se na razmjeni elektrona meu njima. U tako nastaloj skupini atoma elektroni mogu istovremeno i u jednakoj mjeri pripadati svim atomima u njoj. Kako i skupina atoma moe biti izvrgnuta procesu ionizacije, ionima se smatraju elektriki nabijeni atomi ili njihove skupine. Dok negativni naboj u normalnim uvjetima moe biti prisutan ili kao naboj elektrona ili kao naboj negativnih iona, pozitivni naboj prisutan je samo kao naboj pozitivnih iona.

1.1.2.

Elektrina svojstva tvari

Pokretljivost elektrona, osloboenih ionizacijom, meu atomima ili molekulama pojedinih tvari odreuje osnovno elektrino svojstvo tvari, elektrinu vodljivost. Tvari koje se odlikuju velikom elektrinom vodljivou nazivaju se vodiima. U njih se ponajprije ubrajaju metali i njihove legure. To su tvari s kristalnom strukturom, kojih se atomi meusobno povezuju metalnom vezom. Pri tom vezivanju javlja se veliki broj slobodnih elektrona koji se lako stavljaju u gibanje i pritom nailaze na razmjerno mali otpor u kristalnoj reeci. To su kruti vodii. U vodie se uvrtavaju i elektroliti i vodljivi plinovi. Elektroliti su soli odnosno krute tvari kristalne strukture s ionskom vezom meu atomima, te

12

Elektrostatika ________________________________________________________________________
kiseline i luine otopljene u vodi. Pri tom otapanju javlja se odreeni broj suprotno nabijenih iona. Slino se stanje javlja i kod nekih plinova. Elektrolite i vodljive plinove za razliku od metala odlikuje istovremena pokretljivost i iona i elektrona. Pri gibanju iona javlja se i gibanje materije, ega pri gibanju elektrona nema. Oni se stoga za razliku od krutih nazivaju ionskim vodiima. Pored vodia postoje i tvari koje se odlikuju vrlo malom ili gotovo nikakvom elektrinom vodljivou. Te se tvari nazivaju izolatorima ili dielektricima. U njih se ubrajaju krute tvari s kristalnom strukturom, kojih se atomi meusobno povezuju kovalentnom vezom. U toj vezi elektroni su vrsto vezani uz jezgre fiksirane u kristalnoj reeci. Pored krutih tvari s kristalnom strukturom u izolatore se ubrajaju i neke tvari nekristalne strukture kao npr. guma, papir, staklo, mineralna ulja, te uz njih ista voda, nevodljivi plinovi i vakuum. Meu tvarima s kristalnom strukturom nalaze se i tvari u kojih veza meu atomima moe biti bliska i kovalentnoj i ionskoj vezi. Te se tvari odlikuju znatno manjom vodljivou nego to je imaju vodii, ali veom od one izolatora, pa se nazivaju poluvodiima. Vodljivost im je jako ovisna o vanjskim fizikim i kemijskim utjecajima. Tu se ubrajaju npr. olovni sulfid i neki spojevi silicija, germanija i selena. Kod krutih vodia koji elektrinu struju vode slobodnim elektronima javlja se njihovo kaotino gibanje izmeu atoma, koje podsjea na gibanje molekula plina. Slobodni elektroni se pritom rasporede tako da je vodi izvana promatrano elektriki neutralan. Usmjereno gibanje slobodnih elektrona javlja se u vodiu tek pod vanjskim utjecajem, kojim se elektronu privodi dodatna energija. Srednja brzina kaotinog gibanja elektrona u vodiu reda je veliine 106m/s, a brzina njihova usmjerenog gibanja 10-2 m/s. Pri prolazu struje kroz pojedine tvari opaaju se sljedei uinci: toplinski, magnetski, kemijski, svjetlosni i fizioloki. Oni se mogu vrlo uspjeno koristiti i njima se bavi tehniki dio elektrotehnike. Toplinski uinci koriste se u elektrotermiji, magnetski kod elektrinih strojeva, kemijski u elektrolizi, a fizioloki u utvrivanju korisnog i tetnog djelovanja elektrine struje na ive organizme.

1.2. Elektrino polje naboja


Prouavanje elektriciteta povijesno se odvijalo prouavanjem sila koje se uoavaju izmeu nabijenih, elektriziranih tijela. Najpoznatiji nain elektriziranja (odvoenja ili dovoenja naboja nekom tijelu) bio je trenjem. Analiza uoenih sila dovela je do zakljuka da u elektrinim pojavama postoje dvije elektrine veliine: naboj i polje. Elektrini naboj javlja se kao svojstvo estica, a elektrino polje se zamjeuje kao polje sila oko nabijenih estica, oko naboja. A.Coulomb je jo 1785. godine uoio i formulirao osnovni zakon o sili izmeu elektriki nabijenih tijela. Coulombova sila se oblikom izraza podudara s Newtonovom gravitacijskom silom, samo to u njoj umjesto masa dolaze elektrini naboji, a s obzirom da mogu biti i pozitivni i negativni, slijedi da se elektrizirana tijela mogu i odbijati, a ne samo privlaiti. Zakon se moe eksperimentalno potvrditi samo za silu izmeu vrlo malih elektrinih tijela, koja se mogu smatrati matematikim tokama (tzv. tokasti

13

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________ naboj ili test-naboj; eksperimentalno: nabijena kuglica). Isto tako prilike postaju jednostavne za prouavanje i mjerenje kad se tokasti naboj nae u okoliu velikog, na primjer metalnog, nabijenog tijela (slika 1-4). Neka se pretpostavi da su i tijelo i kuglica nabijeni pozitivnim elektrinim nabojem. Pokusom se opaa da je sila na nabijenu kuglicu to vea to je vei iznos naboja kojim je nabijena i to u bilo kojoj toki prostora.

P3

+
P2
+
P1

+
+

+ +

Slika 1-4 Elektrina sila u okoliu nabijenog tijela

Umjesto promjene naboja kuglice mogue je mijenjati njezin poloaj oko metalnog tijela (P1, P2, P3, ...). U svakoj toki prostora sila na kuglicu imat e openito razliitu veliinu i smjer. Sila ovisi dakle i o fizikalnoj veliini stvorenoj prisutnou nabijenog tijela. Ta se veliina zove elektrino polje nabijenog tijela i njen iznos oznauje se s E. Sila na tokasti naboj moe se prema tome izraziti umnokom dviju nezavisnih veliina:

F = Q E [N ]
gdje su:

(1.1)

Q - naboj [As], E - jakost elektrinog polja [V/m].

Elektrino polje zamjeuje se dakle, kao polje sila oko nabijenih estica. Kad se u okoliu nekog naboja nalazi vie drugih naboja, tada se ukupna sila na taj naboj moe dobiti superpozicijom, tj. dodavanjem pojedinih sila svakog od okolnih naboja po smjeru i po iznosu (vektorski zbroj). Elektrino polje je rezultat djelovanja svih naboja koji se nalaze u nekom prostoru (unoenjem dodatnog naboja u taj prostor mijenja se i polje). Jakost elektrinog polja E, u nekoj toki (prije stavljanja naboja Q) jednaka je omjeru sile F na naboj (postavljen u tu toku) i veliine naboja Q, a smjer polja jednak je smjeru koji bi imala elektrina sila na pozitivni naboj postavljen u tu toku. Jakost polja u odreenoj toki prostora moe se odrediti, poznavajui silu F na naboj Q (doveden u tu toku) pomou jednadbe

14

Elektrostatika ________________________________________________________________________

E=

F Q

(1.2)

Jedinica za jakost elektrinog polja je volt po metru (V/m). Silnice elektrinog polja su linije po kojima bi se, pod djelovanjem elektrine sile u polju, gibao pozitivni naboj. Silnice izlaze (izviru) iz pozitivnih naboja i usmjerene su prema negativnim nabojima u kojima zavravaju (poniru). Gustoa silnica razmjerna je gustoi elektrinog polja. Obino se pod pojmom "elektrino polje" misli na "jakost elektrinog polja", tj. na iznos vektora. Budui da se sila u svakoj toki openito mijenja (po smjeru i/ili iznosu), znai da se i polje mijenja. Odredi li se polje u svakoj toki prostora, moe se izravno iz izraza (1.1) izraunati sila na bilo koji elektrini naboj koji se dovede u bilo koju toku tog prostora. Odavde se razabire praktina korist elektrinih polja, koja se zbog toga i grafiki predouju. Elektrino polje nije rezultat samo nabijenog tijela, nego i svakog naboja posebno. Budui da predstavlja polje sila, dakle vektorsko polje, moe se predoiti linijama polja ili silnicama. Smjer elektrinog polja jednak je smjeru djelovanja elektrine sile na pozitivan naboj (slika 1-5), pa je u okoliu pozitivnog naboja suprotan od onog u okoliu negativnog naboja. To se vidi po vektoru sile na test naboj koji je doveden u njihov okoli.

Slika 1-5 Elektrino polje naboja

a) pozitivnog

b) negativnog

Elektrino polje dvaju naboja prikazano je na slici 1-6. Tu je polje u svakoj toki vektorski zbroj polja iz slike 1-5. Tangenta u svakoj toki silnice pokazuje pravac djelovanja sile. I ovdje se ta sila zorno uoava kao vektor sile test naboja. Dugo vremena su polja bila shvaana kao matematike konstrukcije kojima su se pregledno mogle prikazati sile u okoliu elektrinih naboja. Realnim su smatrane samo sile i naboji. Zahvaljujui Maxwell-u i Faraday-u, polja dobivaju realna obiljeja, nita manje stvarna nego su vidljivi mehaniki predmeti koji nas okruuju. Dokaze o opstojanju takvih polja iznijeli su prouavanjem elektromagnetskih valova.

15

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________


Slika 1-6 Elektrino polje dvaju naboja

a) suprotnog polariteta

b) istog polariteta

Tu naboji nemaju vie svoja primarna znaenja, ve polje. Naboji postaju samo mjesta u prostoru u kojima izviru ili poniru elektrine silnice. Za pozitivan naboj kae se da je izvor, a za negativan da je ponor elektrinog polja (slika 1-6). Za elektrino polje veli se da je homogeno ako u svakoj toki ima jakost jednakog inteziteta i smjera. Sila na dovedeni pozitivni naboj +Q u homogeno elektrino polje (slika 1-7) je u smjeru polja, a sila na negativni naboj -Q suprotna je smjeru polja. Budui da i dovedeni elektrini naboj stvara vlastito elektrino polje, redovito se pretpostavlja da je iznos tog naboja malen, pa je njegovo djelovanje zanemarivo.

Slika 1-7 Homogeno elektrino polje

Polje oko elektroda, vodljivih tijela izoliranih od okoline, poinje i zavrava na nabojima smjetenim na povrini. Budui da se naboji kojim je elektroda nabijena (zbog istog polariteta) meusobno odbijaju, sav se naboj rasporedi po povrini, pa u unutranjosti elektrode nema elektrinog polja. Svojstvo elektrinih polja da zavravaju na povrinama vodia koristi se kod zatite tijela od djelovanja elektrinih polja zastorima od metalnih limova ili metalnih mrea. To je naelo tzv. Faraday-evog kaveza.

1.2.1.

Polarizacija i influencija

Kao neposredni rezultat djelovanja sile u elektrinom polju uoavaju se dvije vane pojave: polarizacija dielektrika u izolatoru i influencijski uinci u vodljivim tijelima. Statika elektrina polja pri mirujuim nabojima mogua su samo u elektriki nevodljivim sredstvima, tj. izolatorima. Izolatori se stoga nazivaju i dielektrici (grki: dia - kroz), jer kroz njih djeluju elektrine sile.

16

Elektrostatika ________________________________________________________________________
U njima normalno nema slobodnih naboja. Ako se takvi materijali unesu u elektrino polje, u njima moe doi samo do odreenog razmjetanja naboja u atomima i molekulama: pozitivni naboji se malo pomaknu u smjeru polja, negativni u suprotnom, stvarajui tako dipole. Ta je pojava nazvana polarizacija (slika 1-8).

Slika 1-8 Polarizacija dielektrika

S druge pak strane, djelovanje polja na vodie, koji imaju slobodne naboje, manifestirat e se u razdvajanju naboja suprotnog predznaka. Ta se pojava zove influencija (slika 1-9). Koliina influenciranog naboja (razdvojenog) jednaka je koliini naboja koje je influenciju izazvalo (sluaj a).

a) pod 900
Slika 1-9 Elektrina influencija

b) pod 450

Moe se pokazati da koliina influenciranog naboja ovisi i o povrini na koju je polje djelovalo. Metalne ploice postavljene u homogeno polje na slici 1-9 b) pod kutem od 45, zatim razdvojene u polju, pa izvuene van, primit e svaka otprilike 71 % naboja u odnosu na pokus a).

17

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________

1.2.2.

Gustoa elektrinog toka

Sve silnice koje izlaze iz nekog naboja Q, ine u prostoru oko naboja elektrini tok . Radi lakeg prouavanja pojava u polju pri razliitim dielektricima uvodi se nova vektorska veliina D . Istog je smjera kao i jakost polja, a iznos joj je jednak gustoi influenciranog naboja koji bi se na vodiu u toj toki elektrinog polja izdvojio, inducirao. Naziv tog vektora je gustoa elektrinog toka, dielektrini pomak, ili elektrina indukcija. Gustoa elektrinog toka D u nekoj toki prostora razmjerna je jakosti polja E :

D = E

(1.3)

Faktor razmjernosti , naziva se dielektrinost (ili dielektrina konstanta) i znaajka je tvari u kojoj je elektrino polje uspostavljeno. Dielektrinost vakuma je 0 = 8,8510-12 As/Vm. Dielektrinost tvari iskazuje se pomou dielektrinosti vakuma i relativne dielektrinosti r

= 0 r

(1.4)

Reletivna dielektrinost r je znaajka pojedine tvari, koja pokazuje koliko puta je vea gustoa elektrinog toka u toj tvari nego to bi, uz istu jakost polja, bila u vakumu. Relativna dielektrinost r je bezdimenzionalni broj i za veinu materijala manji je od 10 (3 za gumu, 6 za porculan, 2-4 za staklo), u nekim keramikim masama do 100, a najvee vijednosti idu ak i do 10000. Poznavanjem naboja, geometrije tijela i materijala u prostoru elektrino je polje u svakoj toki potpuno odreeno.

1.2.3.

Homogeno elektrino polje

Polje je homogeno ako mu je gustoa silnica jednolika. Homogeno polje ima u svakom dijelu prostora jednoliku gustou toka D i jednaku jakost E tj. za svaku toku polja vrijedi

D = konst.

E = konst.

(1.5)

Smjer homogenog polja svugdje je isti, a silnice su ravne, paralelne, jednoliko razmaknute crte. Uz naboj na jednoj ploi Q i povrinu ploe A, za gustou elektrinog toka D u homogenom polju vrijedi jednadba

D=

Q A

(1.6)

U sluaju nabijene kugle povrinska gustoa naboja je iz razloga simetrije istog iznosa u svakoj toki povrine:

D=

Q C / m2 4 R02

(1.7)

18

Elektrostatika ________________________________________________________________________
gdje je R0 polumjer kugle. U homogenom polju napon ravnomjerno opada u smjeru polja. Jakost polja moe se odrediti ako znamo napon V i udaljenost d izmeu ploa

1.2.4.

Coulombov zakon

Sila F kojom elektrino polje jakosti E stvoreno od naboja Q djeluje na naboj tokasti naboj Q' (u toki A, slika 1-10 a) jednaka je:

F = Q E = Q
1 4 0 r

Q Q Q = k 2 [N] 2 4 r r

(1.8)

k=

je konstanta.

Ovaj izraz (1.8) zove se Coulombov zakon, a dobiven je povezivanjem izraza (1.1), (1.3) i (1.7).

Q3

E1

E rez

+Q
r

+ Q'
A

E3

E 1, 2
A

E, F

+ Q2

E2

+ Q1
Slika 1-10 Sila na naboj Vidi se da se sila izmeu dvaju naboja smanjuje, ako izolator zamijenimo s nekim vee dielektrinosti. Ovisnost elektrinih sila o prisutnosti materije jedan je od osnovnih utjecaja materije izolatora na prilike u elektrinom polju.

Ako se u prostoru nalazi vie tokastih naboja, kao na primjer +Q1, +Q2 i Q3 na slici 1-10 b), jakost polja u nekoj toki A odreuje se vektorskom superpozicijom jakosti polja svakog pojedinog naboja. Sila na neki naboj QA u toki A imala bi iznos i smjer prema (1.9) jednak F=QA Erez.

1.3. Elektrini potencijal


Odreivanje jakosti polja u nekoj toki kao rezultat djelovanja vie polja pojedinanih naboja, na primjer naboja na elektrodama, zahtijeva zbog svoje vektorske prirode sloeni matematiki aparat i dui raun. Oita je potreba za jednostavnijom, lako mjerljivom skalarnom veliinom, koja bi ipak pruala bitne

19

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________ informacije o prilikama u elektrinom polju. Tu potrebu zadovoljava elektrini potencijal. Do pojma elektrinog potencijala moe se doi ako se elektrini naboj Q pod utjecajem vektora jakosti polja E slobodno ili djelovanjem sile giba po nekoj stazi. Analogne prilike postoje i u mehanici. Tijelima na istoj razini pripisuje se jednaka "potencijalna energija". Ako se tijelo spusti pod utjecajem gravitacijske sile, na novoj razini pripisuje mu se energija nia za onoliko koliko se rada dobije kod tog sputanja. S druge pak strane pomaci tijela po putu okomitom na smjer djelovanja sile ne daju rad. Slino se i naboju u elektrinom polju, a i samim tokama u kojima se naboj nalazi ili ga tamo zamiljamo, mogu pripisati razliite potencijalne energije, odnosno energetske razine. Matematiki je najjednostavnije da se poetni nivo potencijalne energije uzima u beskonanosti. Tamo je jakost elektrinog polja jednaka 0 i nema sile na naboj, pa niti promjene energije pri pomicanju. Ako se pozitivni naboj Q dovede iz beskonanosti u neku toku elektrinog polja izvreni rad jednak je elektrostatskoj potencijalnoj energiji u toj toki. Rad je pritom jednak nuli za elementarne pomake okomite na smjer polja. Ako bi pak pozitivan naboj pod utjecajem polja bio odveden u beskonanost, na tom putu bi se dobio (a ne utroio) rad. Omjer izmeu rada i naboja na kome je rad izvren zove se elektrini potencijal. Potencijal u nekoj toki polja je:

= E cos ds = E dl [V ]
a potencijalna energija naboja Q u nekoj toki elektrinog polja bit e:

(1.9)

W = Q [ J ]

(1.10)

Prema tome, ako se kod pomaka dl u smjeru djelovanja polja od bilo koje toke potencijala do bilo koje toke potencijala 1 , potencijal promijeni za

1 = d = E dl

(1.11)

onda iz gornjih izraza (1.9 i 1.11) slijedi i osnovni izraz za jakost polja izraen s pomou potencijala: d (1.12) E= dl
Razlika potencijala dviju toaka u elektrinom polju zove se napon i oznauje se s V. Napon je jedan od najvanijih pojmova u elektrotehnici i za razliku od E lako se mjeri. Treba uoiti da bi rad izmeu dviju toaka u elektrinom polju E bio isti bez obzira na krivulju s (s1, ...) po kojoj bi se naboj gibao. Drugim rijeima, to znai da rad ovisi samo o razlici potencijala, tj. naponu:
(s)

ds =

( s1 )

ds = ... = 1 = V

(1.13)

U posebnom sluaju, kad su izvorina i odredina toka iste, tj. kad je krivulja puta zatvorena, krivuljni integral vektora E po bilo kakvoj zatvorenoj krivulji imat e vrijednost nula:

20

Elektrostatika ________________________________________________________________________

ds = 0

(1.14)

Isto tako, ako se gibanje izvodi po linijama istog potencijala (pa je razlika potencijala izmeu dviju toaka jednaka nuli), ne troi se (niti dobiva) rad. Linije istog potencijala prema latinskom zovu se ekvipotencijalne linije (slika 1-11).

Slika 1-11 Ekvipotencijalne linije

S obzirom da je prostiranje elektrinog polja trodimenzionalano, govorimo o ekvipotencijalnim plohama. Budui da za gibanje naboja po ekvipotencijalnoj plohi nije potreban rad, vektori jakosti elektrinog polja (elektrine silnice) okomiti su na ekvipotencijalne plohe.

1.4. Elektrini kapacitet


Prikljuimo li ploaste elektrode na elektriki izvor (npr. na bateriju ili akumulator), na njima e se pod utjecajem napona izvora razdvojiti jednake koliine naboja suprotnog predznaka, koji e u dielektriku meu ploama stvoriti elektrino polje. Odspojimo li potom elektrode od izvora, razdvojeni naboji ostat e i dalje na ploama vezani meusobno elektrinom silom, a odvojeni dielektrikom u kojem stvaraju elektrino polje. Na taj nain, u ovom sustavu vodljivih elektroda razdvojenih dielektrikom, moe se pohraniti elektrini naboj. Koliina pohranjenog naboja Q pritom je razmjerna naponu V izmeu elektroda. To znai da je za odreeni sustav elektroda (i vrstu dielektrika) stalan omjer pohranjenog naboja Q i napona V izmeu elektroda. Taj omjer naziva se elektrini kapacitet sustava. Oznaka kapaciteta je C, a jedinica je farad (F).

C=

Q V
da se pod utjecajem

(1.15) napona

Kapacitet pokazuje sposobnost tijela pohranjuje naboj. To sad moemo izvesti.

Izmeu ploastih, razliito nabijenih elektroda, paralelno razmaknutih za udaljenost d, jakost elektrinog polja moe se odrediti s pomou izraza:

21

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________

Es =

d ds

(1.16)

Kako je polje homogeno, svuda konstantnog iznosa, moe se uzeti da je ds=d, a d = a - b = V, pa slijedi da je jakost polja unutar elektroda jednaka:

E=

V [V / m] d

(1.17)

Na slici 1-12 vidi se homogeno polje unutar elektroda i potencijal svake toke izmeu njih. Rad utroen u pomaku pozitivnog naboja iz toke M1 u toku M2 bit e:

W = Q 1 Q 2 = Q (1 2 ) = Q V12

(1.18)

Treba uoiti da je 1<2, pa je V12<0, to daje negativan rezultat: rad je utroen, a ne dobiven pomicanjem pozitivnog naboja.
d

+Q

V
V2

V1

M1

M2

Slika 1-12 Elektrino polje i potencijal kondenzatora

1.5. Kondenzator
Ploaste elektrode izmeu kojih se nalazi izolator tvore kondenzator. Izvedbe kondenzatora razlikuju se s obzirom na oblik elektroda (ploasti, cilindrini, kuglasti...) i vrstu izolatora (zrani, keramiki, elektrolitski, ...).

22

Elektrostatika ________________________________________________________________________
Ako se kondenzator prikljui na izvor napona V, naboj iz izvora strujat e prema elektrodama dok se izmeu njih ne uspostavi isti napon. Taj proces zovemo nabijanje kondenzatora. Na svakoj elektrodi nai e se jednaka koliina naboja, samo suprotnog predznaka. Izolator izmeu elektroda sprijeava da se naboji ponite. Polazei od povrinske gustoe naboja na ploama D=Q/A (izraz 1.6) i njezine veze s jakou elektrinog polja D=E (izraz 1.3), te odnosa jakosti polja s primijenjenim naponom E=V/d (izraz 1.17), slijedi:

Q = D A = E A =

V A A = V = C V d d

(1.19)

Konstanta C zove se kapacitet kondenzatora, i ona za ploasti kondenzator, kako se vidi iz izraza (2.27) ovisi o povrini ploa, razmaku ploa i dielektriku. Kapacitet se mjeri u faradima F [As/V], a realne izvedbe kondenzatora imaju kapacitete u iznosima F (10-6F), nF (10-9F) i pF(10-12F). S obzirom na stalnost kapaciteta razlikuju se nepromjenljivi i promjenljivi kondenzatori. Simboli kondenzatora prikazani su na slici 1-13.

a) stalnog kapaciteta

b) promjenljivog

c) elektrolitski

Slika 1-13 Simboli kondenzatora

Osnovna obiljeja kondenzatora su: nazivni kapacitet Cn u [F], tolerancija (doputeno odstupanje od Cn ) u postocima, doputeno temperaturno podruje u C, nazivni radni napon [V] i napon proboja.

Vrijednosti kapaciteta standardizirane su u nizove.

1.5.1.

Spojevi kondenzatora

Ako su u praksi potrebni kapaciteti ija vrijednost se ne nalazi u nizu raspoloivih, mogue je razliitim spajanjem vie kondenzatora postii eljenu vrijednost kapaciteta. Spajanje dvaju kondenzatora mogue je na dva osnovna naina: serijski i paralelno. Sloeni ili mjeoviti spojevi dobiju se kombinacijom osnovnih naina s tri i vie kondenzatora.

23

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________ Serijski spoj postie se tako da se jedna stezaljka kondenzatora (jedna elektroda) spoji s jednom stezaljkom drugog, a paralelni da se meusobno poveu obje stezaljke. Paralelnim spajanjem kondenzatora poveava se kapacitet spoja, a serijskim se smanjuje. S obzirom da kapacitet kondenzatora predstavlja vezu dovedenog naboja i dobivenog napona na kondenzatoru, prema izrazu 1.20, za razumijevanje spojeva kondenzatora potrebno je dva ili vie kondenzatora spojiti (prikljuiti) na izvor napona.

1.5.2.

Serijski spoj

Prikljui li se serijski spoj triju kondenzatora na izvor napona V (slika 1-14), lijeva ploa kondenzatora C1 i desna ploa kondenzatora C3 nabit e se u kratkom vremenu nabojima istog iznosa i suprotnog predznaka. Influencijom e se i na desnoj ploi kondenzatora C1, kao i na lijevoj ploi kondenzatora C3, pojaviti jednak naboj, dakako suprotnog predznaka. Lijeva ploa kondenzatora C2 osiromaena odlaskom negativnog naboja na desnu plou C1 postaje pozitivna, a njegova druga ploa s istog razloga negativna. Tako se nakon nabijanja (prijelaznog procesa strujanja naboja) na svakom kondenzatoru nalazi jednak iznos naboja, i to je ujedno ukupni naboj Qs serijskog spoja doveden iz izvora napona V :

C1 +

C2 +

C3 +

V1

V2

V3

+ V

Slika 1-14 Serijski spoj triju kondenzatora

Q1 = Q2 = Q3 = Qs

(1.20)

gdje je Qs oevidno onaj naboj kojim bi se i kondenzator ekvivalentnog kapaciteta Cs nabio na isti napon izvora V, prema:

V = Vs =

Qs Cs

(1.21)

Cs se naziva kapacitet serijskog spoja kondenzatora. Ukupna razlika potencijala jednaka je zbroju pojedinanih:

V = V1 + V2 + V3
Iz (1.20) mora i za svaki kondenzator vrijediti:

(1.22)

24

Elektrostatika ________________________________________________________________________

V1 =

Q Q1 Q V2 = 2 V3 = 3 C1 C2 C3

(1.23)

to zajedno s (1.21) i (1.22) daje za spoj na slici 1-14:

1 1 1 1 = + + C s C1 C 2 C3
odnosno openito:

(1.24)

1 1 = Cs n Cn
Kapacitet serijskog spoja dva kondenzatora prema (1.25) iznosi tako:

(1.25)

Cs =
a za n jednakih kondenzatora C1 :

C1C 2 C1 + C 2

(1.26)

Cs =

C1 n

(1.27)

1.5.3.

Paralelni spoj

Prikljue li se dva ili vie kondenzatora paralelno spojena na izvor napona V, kao na slici 1-15, na svakom e od njih postojati isti napon:

V = V1 = V2 = V3

(1.28)

a naboj na pojedinom kondenzatoru ovisit e od veliine njegova kapaciteta. Za pojedine kondenzatore vrijedi:

Q1 = C1 V1

Q2 = C2 V2

Q3 = C3 V3

(1.29)

C1

C2

+
C3

Slika 1-15 Paralelni spoj kondenzatora

25

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________ Za ekvivalentni kondenzator kapaciteta Cp bilo bi:

Qp = C p V
S obzirom kondenzatora: da je naboj paralelnog spoja zbroja naboja

(1.30) pojedinih (1.31)

Q p = Q1 + Q2 + Q3

iz izraza (1.28), (1.29) i (1.30) slijedi da ekvivalentni kapacitet Cp paralelno spojenih kondenzatora jednak:

C p = C1 + C2 + C3
odnosno openito:

(1.32)

C p = Cn
n

(1.33)

Za paralelni spoj n kondenzatora jednakog kapaciteta C, ekvivalentni Cp jednak je:

C p = nC

(1.34)

1.5.4.

Mjeoviti spoj

Paralelnim spajanjem poveava se ukupni kapacitet spoja, a serijskim smanjuje. Kod serijskog spoja ukupni prikljueni napon dijeli se na pojedine kondenzatore, a kod paralelnog spoja je napon na svim kondenzatorima isti. Ponekad je potrebno realizirati kapacitet ija vrijednost nije u standardiziranom nizu. U tu svrhu koriste se razliiti mjeoviti spojevi, od kojih jedan prikazuje slika 1-16.

26

Elektrostatika ________________________________________________________________________
C2
C1

C3 C1

C23

C4
V

C5

C45
V

C23 =
C1

C2 C3 C2 + C3
CP

C45 =

C4 C5 C4 + C5

C p = C23 + C45

C =

C1 C p C1 + C p

Slika 1-16 Mjeoviti spoj kondenzatora

Mogu se ostvariti razliite kombinacije. Ukupni kapacitet mjeovitog spoja dobije se postupnim odreivanjem kapaciteta pojedinih paralelnih i serijskih grupa. On moe biti manji ili vei od kapaciteta pojedinog kondenzatora ili pojedine skupine kondenzatora, ve prema tome da li prevladava utjecaj serijskih ili paralelnih skupina.

1.5.5.

Energija nabijenog kondenzatora

Kad se prazan kondenzator prikljui na izvor napona V, kao na slici 1-17, kondenzatoru se dovodi naboj i time poveava razlika potencijala V meu ploama. Nakon odreenog kratkog vremena kondenzator se nabije nabojem Q=CV, i poprimi napon izvora V.

27

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________

Q +

Slika 1-17 Nabijanje kondenzatora

Tijekom nabijanja kondenzatora porast naboja za dq uzrokuje porast napona za dv, prema:

dq = C dv

(1.35)

Malim slovima oznauju se trenutne vrijednosti pojedinih veliina. Kod gibanja naboja dq, elektrino polje prema izrazu (1.18) obavlja rad:

dW = v dq = v C dv = C v dv
Ukupni obavljeni rad za vrijeme nabijanja kondenzatora je:

(1.36)

C V2 W = C v dv = 2 0

[J ]

(1.37)

S pomou izraza (1.19) slijede jo dva ekvivalentna izraza za energiju nabijenog kondenzatora:

W=

CV 2 QV Q 2 = = 2 2 2C

(1.38)

Energija nabijenog kondenzatora sadrana je u izolatoru izmeu ploa (elektroda), kao energija elektrinog polja. Kod izbijanja kondenzatora, elektrino polje u izolatoru se razgrauje. Ta se energija oslobaa i moe se pretvoriti u neki drugi oblik energije: toplinsku, svjetlosnu ili opet u elektrinu. Pritom se nabijeni kondenzator moe izbiti u duem ili kraem vremenu. Srednja snaga kod izbijanja, ako se odvija u kratkom vremenu, moe biti velika. To se koristi kod elektronskih bljeskalica, za paljenje stroboskopskih cijevi i sl. Kod pranjenja u zraku ili izolacijskoj tekuini mogu nastati iskre, pa se na tome zasniva i naelo elektroerozijske obrade metala. Da je energija u kondenzatoru lokalizirana u izolatoru kao energija elektrinog polja, lako se vidi povezujui izraze (1.38), (1.19) i (1.17):

W=

CV 2 A 2 A 2 2 E2 E2 V = E d = A d= Vol = 2 2d 2d 2 2

(1.39)

gdje je: Vol - volumen kondenzatora.

28

Elektrostatika ________________________________________________________________________

1.5.6.

Prirodni kondenzator

Oblaci i zemlja se mogu usporediti s velikim kondenzatorom. Proces isparavanja i kondenziranja vode u unutranjosti oblaka uzrokuje sudare izmeu kapljica vode i razliitih estica u oblacima (praina, ioni, fotoni). U tim sudarima elektroni izbijeni iz estica ine negativan naboj, koji se nakuplja u podnoju oblaka. Tako se podnoje oblaka moe usporediti s negativnom ploom kondenzatora. Taj naboj uzrokuje nakupljanje pozitivnog naboja na zemlji, koja se zbog toga moe usporediti s pozitivnom ploom kondenzatora. Zrak izmeu oblaka i zemlje postaje dielektrik prirodnog kondenzatora. Elektrino polje izmeu oblaka i zemlje moe proizvesti ione i slobodne elektrone u zraku. Razlika potencijala izmeu oblaka i zemlje moe postati tako velika da se zrani dielektrik poinje raspadati. Ioni i slobodni elektroni omoguuju kratki spoj (struju) izmeu oblaka i zemlje. Tada se pojavljuju munje i svjetlost.

29

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________

1.6. Appleti 1.6.1. Elektrino polje naboja

Ovaj applet omoguuje promatranje elektrinog polja dobivenog razliitim kombinacijama pozitivnih i negativnih naboja. uti krug predstavlja pozitivni naboj, a plavi krug negativni naboj. Bijele krivulje oko njih su ekvipotencijalne linije (linije istog potencijala). Zelene strelice pokazuju vektore elektrinog polja. Naboje moemo pomicati po ekranu pomou mia. Slijedi opis padajueg izbornika: SETUP prua mnogo mogunosti, od kojih je ovog asa zanimljivo samo elektrino polje naboja (pozitivnih i negativnih): SINGLE CHARGE jedan pozitivan naboj DOUBLE CHARGE dva pozitivna naboja DIPOLE CHARGE jedan pozitivan i jedan negativan naboj MOVE OBJECT vui emo objekte po ekranu DELETE OBJECT briemo objekte sa ekrana ADD +DRAGGABLE CHARGE dodajemo na ekran pozitivne naboje ADD DRAGGABLE CHARGE dodajemo na ekran negativne naboje CLEAR SQUARE briemo pozadinu SHOW ELECTRIC FIELD (E) bit e prikazano elektrino polje pomou strelica. Strelice idu od tamno zelenih do svijetlozelenih, zatim postaju bijele, kako polje postaje jae. SHOW E LINES bit e prikazane linije elektrinog polja. Boja linija ide od tamno zelene do svijetlo zelene, zatim postaje bijela kako polje

MOUSE odreuje to e se dogaati lijevim click-om mia:

SHOW odreuje to e biti prikazano na ekranu:

30

Elektrostatika ________________________________________________________________________
postaje jae. Gustoa linija se skoro ne mijenja, pa ako nas zanima jaina polja trebamo gledati boju linija, a ne njihovu gustou. ACCURACY odreuje tonost prikazivanja polja Lijevim click-om na gumb CLEAR ALL briemo cijeli ekran. Biranjem opcije: STOP CALCULATION zaustavljamo raunanje polja ENABLE CURRENT prikazan je tok struje DRAW EQUIPOTENTIALS prikazane su ekvipotencijalne linije (linije istog potencijala) RESOLUTION podeavamo rezoluciju BRIGHTNESS podeavamo osvjetljenje EQUIPOTENTIAL COUNT podeavamo broj ekvipotencijalnih linija bez obzira na osvjetljenje.

Pomou klizaa:

1.6.2.

Test naboj u elektrinom polju

Ovaj applet omoguuje promatranje djelovanja elektrinog polja na test naboj. Elektrino polja moe se stvoriti s jedinim ili dva naboja u razliitim kombinacijama polariteta i iznosa. Mogu se prikazati ekvipotencijalne plohe, silnice i vektori polja. Click-om na restart/play zapoinje djelovanje polja, animacija, na test naboj. Naboji se takoer mogu pomicati po ravnini.

31

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________

1.6.3.

Elektroskop

Za model elektroskopa sastavljenog od dvije kuglice jednakih masa m i naboja q, objeenih na klatno duljine L vrijede jednadbe:
k q2 r2

T cos = m g

T sin = Fe =

r = 2 L sin

tan sin 2 =
m, q
m g

k q2 4 m g L2

3 =

k q2 4 m g L2

Ovaj applet omoguuje animaciju elektroskopa za razliite m, q i L.

1.6.4.

Kapacitet ploastog kondenzatora

32

Elektrostatika ________________________________________________________________________
Otvaranjem padajueg izbornika (lijevi click): DIELECTRIC (dielektrik), kondenzatora, biramo dielektrik izmeu ploa

PLATE AREA ( povrina ploa), biramo povrinu ploa, DISTANCE (udaljenost), biramo udaljenost izmeu ploa

Za odabrane vrijednosti (dielektrinost), S (povrina ploa) i d (udaljenost ploa), dobit emo vrijednost kapaciteta kondenzatora (engl. capacitance). ZAKLJUAK: Poveanjem povrine ploa, poveava se i kapacitet. Ako poveavamo udaljenost meu ploama , kapacitet se smanjuje. Dielektrik vee dielektrinosti uzrokovat e i vei kapacitet. To znai da je kapacitet proporcionalan dielektrinosti i povrini ploa, a obrnuto proporcionalan razmaku izmeu ploa.

1.6.5.

Prirodni kondenzator

Skupljanjem (gomilanjem) pozitivnog naboja na zemlji i negativnog u oblacima (atmosferi) dolazi do prirodnog izbijanja naboja (munje).

33

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________

1.7. Zadaci
1. Dvije kuglice jednakih masa i polumjera objeene su na nitima tako da im se
povrine dodiruju. Poto smo ih nabili nabojem 510-9 C, one su se otklonile tako da meusobno zatvaraju kut 40. Kolika je masa svake kuglice ako je udaljenost od mjesta gdje je nit objeena do sredita kuglice 20 cm? Rjeenje:
3.36410-6 [kg]

2. Atom vodika ima jedan proton u jezgri i jedan elektron koji krui oko jezgre. Uz pretpostavku daje staza elektrona kruna, naite: a) silu kojom meusobno djeluju proton i elektron ako je razmak izmeu tih dviju estica 5.310-11 m, b) linearnu brzinu elektrona. Rjeenje:
a) 8.20210-8 [N] b) 2.1844106 [m/s]

3. Koliki rad moramo utroiti da u elektrinom polju premjestimo naboj 10-9 C iz jedne toke polja u drugu ako je razlika potencijala izmeu tih toaka 200 V? Rjeenje:
210-7 [J]

4. Dva naboja Q1 = 1.5 10-9 C i Q2 = 6 10-8 C nalaze se u zraku i udaljeni su meusobno za r = 70 cm. Kolika je jakost elektrinog polja u sredini izmeu njih? Rjeenje:
2498 [N/C]

5. Dvije paralelne nabijene ploe svaka s povrinom 1 m2 nalaze se u vakumu udaljene 2 cm. Izmeu toaka A i B postoji razlika potencijala 5 V. a) koliki je napon izmeu ploa, b) koliki je iznos plone gustoe na ploama, c) koliki je iznos vektora elektrine indukcije u toki A, a koliki u toki B i kojeg je smjera, d) koliki je iznos energije po jedinici volumena meu ploama, e) ako naboj negativne ploe ine elektroni, a naboj pozitivne se sastoji u manjku elektrona, kolika je razlika u broju elektrona na ploama.

A B
10 m m
5 5

34

Elektrostatika ________________________________________________________________________
Rjeenje:
a) 10 [V] b) 4.42710-9 [C/m^2] c) D je neovisan o toki, iznosa D, smjer AB d) 1.10110-6 [J/m^3] e) 5.5341010 [elektrona]

6. U homogeno elektrino polje jakosti 4 000 V/m uleti okomito na silnice polja
elektron brzinom 5.7103 km/s. a) Koliko e elektron skrenuti od svojega poetnog smjera poto u polju prijee put od 8 cm? b) Kakav oblik ima staza elektrona? Rjeenje:
a) 6.88 [cm] b) parabola (horizontalni hitac)

7. Na istosmjerni izvor stalnog napona E serijski su spojeni kondenzatori C1=1F


i C2=3 F. a) koliki je napon na C1 ako je na C2 napon E2=50 V, b) koliki je napon izvora E, c) kolika je energija pohranjena u spoju, d) ako se paralelno kondenzatoru C1 doda jo jedan istog kapaciteta, koliki e napon biti na njemu, e) koliki naboj sadri tada C1? Rjeenje:
a) b) c) d) e) 150 [V] 200 [V] 15 [mJ] 120 [V] 1.210-4 [C]

8. Kondenzator kapaciteta 0.6 uF nabijemo na napon 200 V i zatim ga iskljuimo


s izvora napona. Zatim paralelno kondenzatoru prikljuimo drugi kondenzator kapaciteta 0,4 uF. Odredi energiju iskre koja preskoi pri spajanju kondenzatora. Rjeenje:
a) 4.8 [m

35

2.0 ISTOSMJERNA STRUJA


Elektrinom strujom nazivamo usmjereno gibanje elektrinih naboja. Da bi gibanje bilo mogue, nuna su dva uvjeta: postojanje slobodnog (pokretnog) naboja i postojanje elektrinog polja. Slobodan naboj je za razliite tvari razliit: u metalima i njihovim legurama slobodni naboj ine elektroni, u elektrolitskim otopinama to su pozitivni i negativni ioni, kod poluvodia elektroni i upljine, a kod plinova elektroni i ioni. Zbog jednostavnosti prikaza i tumaenja promatrat e se u nastavku djelovanje elektrinog polja na metalne vodie, a struji u elektrolitskim otopinama i plinovima posvetit e se posebna potpoglavlja. Elektrino polje je vektor, pa osim inteziteta (sile na naboj) ima i smjer. Ako se smjer elektrinog polja ne mijenja, ne mijenja se ni smjer gibanja naboja u vodiu, pa odatle naziv istosmjerna struja. Ako se uz to ni jakost polja ne mijenja, onda je struja stalna ili konstantna istosmjerna struja. U praktinoj primjeni izvori konstantnog elektrinog polja najee su elektrokemijski izvori (ili galvanski elementi), tj. razliite vrste baterija i akumulatora. Takvi izvori pretvaraju kemijsku energiju u elektrinu i pritom na svojim stezaljkama osiguravaju stalnu razliku potencijala. Svi slobodni elektroni unutar metalnog vodia konstantnog presjeka spojenog na takav izvor bit e izloeni djelovanju sile iste jakosti i smjera, pa e kroz sve paralelne presjeke vodia istodobno proi isti broj elektrona. Brzina gibanja pojedinanog naboja mnogo je manja od brzine irenja elektrinog efekta: iako arulja u New Yorku spojena preko transatlanskog kabela zasvijetli gotovo istodobno s ukljuenjem izvora u Zagrebu, elektroni kroz to vrijeme prou neznatan put. Smjer istosmjerne struje jednak je smjeru elektrinog polja, dakle suprotan je smjeru gibanja elektrona. Gibanje naboja ima za posljedicu nekoliko razliitih uinaka: zagrijavanje vodia (Jouleov efekt), stvaranje magnetskog polja u njegovu okoliu, prijenos tvari u elektrolitikim otopinama, te emitiranje zraenja pri voenju u plinu. Ponekad tetne, sve te pojave praktino su iskoritene u velikom broju troila, ureaja i procesa.

2.1

Elektrini napon

Energija koju tijelo ima zbog svojeg naboja nazivamo elektrina potencijalna energija (W). Omjer te energije i veliine naboja u nekoj toki je stalan i predstavlja svojstvo pojedine toke elektrinog polja, koje nazivamo elektrini potencijal. Elektrini potencijal (prema izrazu 1.10) oznaavamo sa , a jedinica mu je volt (V).

W Q

(2.1)

Razlika potencijala izmeu dvije toke naziva se napon. Napon izmeu toaka B i A, VBA , je pozitivan ako je toka B na veem potencijalu od toke A, a

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________ negativan je ako je obrnuto. Za uspostavljanje elektrinog napona treba razdvojiti raznoimene naboje, a za to je potrebno uloiti rad, tj. utroiti energiju. Pozitivni i negativni naboji se razdvajaju u izvorima elektrinog napona. Zbog toga se prikljunice napona oznaavaju sa + i i nazivaju se polovi naponskog izvora. Instrument za mjerenje napona zove se voltmetar. Napone dijelimo na istosmjerne i izmjenine. Istosmjerni napon stalnog je polariteta, a kod izmjeninog, polaritet se izmjenino mijenja.

2.2

Elektrini izvori

Elektrini izvor je ureaj koji na svojim stezaljkama trajno odrava razliku potencijala kako bi mogao davati struju prikljuenom troilu. Troilo e u naelu obavljati neki koristan rad. Izvor ima zadatak pretvoriti jedan oblik energije (mehaniku, kemijsku, toplinsku i sl.) u elektrinu, dok troilo radi obrnut postupak. S obzirom na vrstu i nain pretvorbe jednog oblika energije u drugi, najvaniji tipovi elektrinih izvora su : Kemijski elektrini izvori: pretvaraju kemijsku energiju u elektrinu. Takav izvor se (nazvan galvanski element u ast L. Galvaniu) sastoji u naelu od dviju elektroda i elektrolita. Na elektrodama se pojavljuje napon kao posljedica kemijskog procesa u kojem sudjeluju tvari od kojih su elektrode napravljene i elektrolitska otopina u koju su one uronjene. Razlikujemo primarne i sekundarne elemente. Za razliku od primarnih, u sekundarnima je kemijski proces reverzibilan, to znai da se elektrina energija dovedena iz drugog izvora moe u izvoru koji je "ispranjen" opet povratiti u kemijsku. Fotonaponski elementi: izvori koji djelovanjem vidljivog svjetla stvaraju elektrini napon. Na temelju ponaanja poluvodia kao osnovni materijal koristi se silicij i galijev arsenid. Vrlo efikasnim smatraju se silicijevi fotonaponski elementi, koji danas pretvaraju do 20 % dobivene svjetlosne energije u elektrinu. Napon takvog fotoelementa iznosi do 0.6 V, a maksimalna postiziva struja ovisi o materijalu, povrini i tehnologiji. Solarni silicijevi elementi daju i do 180 W/m2 ovisno o svjetlosnom zraenju. Termoelementi: izvori koji daju napon pretvorbom toplinske energije. U naelu se za tu svrhu uzmu dvije ice razliitog materijala i na jednom kraju meusobno spoje. Ako se spojno mjesto izloi vioj temperaturi, onda se na hladnijim krajevima javlja istosmjerni napon. Veliina tog napona ovisi o razlici temperatura i vrsti upotrijebljenih materijala. Primjerice, kod para eljezokonstantan dobiva se prosjeno 52 V/C. Generatori: strojevi koji mehaniku energiju (rotacija rotora) magnetskim putem (indukcija) pretvaraju u (izmjenini) napon. Daleko najvei dio elektrine energije dobiva se danas putem generatora. Istosmjerni se napon lako dobiva iz izmjeninog s pomou ispravljaa. Nuklearni izvori : atomska se energija sloenim postupkom preko toplinske i mehanike putem generatora (atomske centrale) pretvara u elektrinu energiju. Ekonomini i neopasni izvori s izravnim pretvaranjem nuklearne energije u elektrinu jo se oekuju. Elektrine izvore dijelimo na naponske i strujne. Zadatak naponskog izvora je da na svojim stezaljkama (vanjskim prikljunicama) daje konstantan napon, a

38

Istosmjerna struja ________________________________________________________________________


strujnog izvora da daje konstantnu struju, neovisno o optereenju. Zbog uobiajenog koritenja promatrat e se samo ponaanje realnog naponskog izvora. Istosmjerni naponski i strujni izvori u elektrinim shemama obiljeavaju se simbolom kao na slici 2-1. Elektroda na viem potencijalu oznauje se oznakom "+". Oznai li se u spojnoj elektrinoj shemi jedna toka s oznakom "a", a druga s oznakom "b" (to mogu biti i elektrode, tzv. stezaljke izvora), onda je napon izmeu toaka "a" i "b" jednak razlici potencijala "a" i "b", pa se dogovorno

a) naponski
Slika 2-1 Istosmjerni izvori

b) strujni

oznauje indeksima:

Vab = Va Vb

(2.2)

Ako je algebarski iznos Vab pozitivan, onda je toka koja odgovara prvom indeksu (a) pozitivna, odnosno, nalazi se na viem potencijalu od toke drugog indeksa (b). Za sluaj negativnog iznosa V toka "b" ima vii potencijal od toke "a". Dobro je uoiti da je Vab=-Vba.

a +

Vab > 0

Vab < 0

b
Slika 2-2 Oznaavanje naponskih i strujnih veliina

+ b

Uvedenim oznaivanjem potencijala odreen je i smjer struje koja u strujnom krugu s takvim izvorom tee izvan izvora. Smjer struje izvan izvora poklapa se s orijentacijom od toke vieg prema toki nieg potencijala i u spojnim shemama najee se oznauje strelicom (slika 2-2).

39

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________

2.3

Elektrina struja

Meu raznoimenim nabojima, razdvojenim na prikljunicama izvora, vlada privlana sila. Ako se prikljunice izvora vodljivo spoje, izmeu naboja se uspostavi vodljivi put, kroz koji nastaje gibanje naboja, koje nazivamo elektrina struja. Elektrina struja je usmjereno gibanje naboja. Uzrok struje je napon. Kao dogovorni smjer struje uzima se smjer kojim bi se gibali pozitivni naboji. Glavna znaajka elektrine struje je njena jakost. Jakost struje jednaka je koliini naboja koja proe presjekom vodia u jednoj sekundi. Oznaka za jakost struje je I, a mjerna jedinica je amper (A). Jakost elektrine struje skalarna je veliina definirana kao koliina naboja koja proe kroz jedinicu povrine u jedinici vremena. Trenutna vrijednost jakosti struje opisana je izrazom:

i=

dQ dt

(2.3)

gdje je dQ diferencijal (djeli) naboja, a dt diferencijal vremena. Za stalnu istosmjernu struju izraz (2.3) postaje:

I=

Q t

(2.4)

Instrument za mjerenje jakosti struje zove se ampermetar. Kao i napone, struje dijelimo na istosmjerne i izmjenine. Istosmjerna struja tee stalno istim smjerom, dok se kod izmjenine struje smjer s vremenom periodiki mijenja. Gustoa struje definirana je kao kvocijent iznosa struje i povrine okomitog presjeka kroz koji tee:

J=

I A

[A / m ]
2

(2.5)

2.4

Elektrini otpor

Pri toku struje kroz metalnu icu (vodi) slobodni elektroni nailaze na atome, koji zbog topline titraju oko svojih ravnotenih poloaja u kristalnoj reetki metala. Moemo zamisliti da atomi tako prijee slobodni put elektronima, to se oituje kao opiranje tvari protoku elektrine struje. Openito, naboji pri strujanju nailaze na otporna djelovanja, koja se nazivaju elektrini radni otpor (krae elektrini otpor ili samo otpor). Oznaka za elektrini otpor je R, a jedinica . Otpor vodia proporcionalan je duljini vodia l, a obrnuto proporcionalan njegovu presjeku A. Faktor proporcionalnosti razliit je za pojedini materijal i predstavlja svojstvo tvari koje se naziva otpornost (ili specifini otpor) i oznaava sa . Prema tomu, otpor vodia rauna se kao:

40

Istosmjerna struja ________________________________________________________________________

R=

l A

(2.6)

Reciprona vrijednost otpora zove se vodljivost i oznauje sa G:

G=

1 1 A A = = R l l

(2.7)

Gdje je specifina vodljivost:

[S / m].

(2.8)

Specifini otpor ima jedinicu m, a zbog estog izraavanja presjeka vodia u mm2 i duljine u m koristi se i mm2/m. Jedinica elektrinog otpora je om (), a elektrine vodljivosti simens (S). Simbol i oznaka elektrinog otpora prikazan je na slici 2-3.

Slika 2-3 Simbol i oznaka elektrinog otpora

2.4.1 Promjena otpora s temperaturom


Poveanje temperature metalnih vodia izaziva veu amplitudu titranja kristalne reetke. To uvjetuje poveanje broja sudara slobodnih elektrona i smanjenje gustoe struje, jer se smanjuje njihova rezultantna brzina. Pad jakosti struje uz isti napon odgovara poveanju otpora . Dakle, otpor vodia se kod veine materijala poveanjem temperature poveava:

R = R20 + R
gdje su: R20 - vrijednost otpora kod sobne temperature (20C),

(2.9)

R - poveanje otpora s porastom temperature,


R - nova vrijednost otpora na temperaturi .

Prirast otpora ovisi o materijalu (temperaturni koeficijent otpora [1/C]),


o prirastu temperature ( = 20 C ) i poetnoj vrijednosti otpora R20 :

R = R20

(2.10)

41

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________ Naziv Aluminij Bakar (mek) Bronca Kositar Mjed Nikal Olovo Srebro eljezo iva Cekas Kanthal Manganin Konstantan Oznaka Al Cu Bc Sn Mj Ni Pb Ag Fe Hg [ mm2/m] 0,0270 0,0172 0,0278 0,115 0,075 0,09 0,208 0,0163 0,098 0,958 1,11 1,45 0,48 0,49 [Sm/mm2] 37 58 35,8 8,6 13,3 11 4,8 61,4 10,1 1,04 0,93 0,7 2,14 2,1 [1/C0] 0,0040 0,0039 0,004 0,0042 0,0016 0,006 0,0043 0,0041 0,0065 0,0009 0,00019 0,000032 0,000015 0,00005

Tablica 2.1. Elektrina svojstva metalnih vodia Tablica 2.1. pokazuje metale i metalne legure s njihovim specifinim otporom, specifinom vodljivosti i temperaturnim koeficijentima. Uvrsti li se izraz (2.10) u izraz (2.9) dobiva se:

R = R20 (1 + ) =

l
A

[1 + ( 20)]

(2.11)

Lako se iz ovog izraza vidi da se kod pozitivnog a smanjivanjem temerature kod istog materijala smanjuje i njegov otpor, tj. da je za temperature manje od 20C otpor R manji od R20 . Treba napomenuti da je temperaturni koeficijent konstantan samo za uski temperaturni opseg. Za toniju temperaturnu ovisnost linearni model nije dovoljan, pa se proiruje s kvadratinim koeficijetnom i poetak izraza (2.11) postaje:

R = R20 1 + + [ ]

(2.12)

Zanimljivo bi bilo izraunati kod koje temperature otpor vodia postaje jednak nuli. Iz izraza (2.11) uz pretpostavku konstantnog slijedi:

R20 1 + ( 20 ) = 0,
pa je

(2.13)

1 20

(2.14)

Primjer: Za bakar (=0,00392) iz izraza (2.14) slijedi =-235,14C. Meutim, mjerenja pokazuju da bezotporno stanje, tzv. supravodljivost, nastaje tek na temperaturama oko apsolutne nule (0K = -273,15C). To ujedno potvruje da ovisnost R=f() nije linearna.

42

Istosmjerna struja ________________________________________________________________________


Veza otpora i temperature moe se prikazati dijagramom kao na slici 2-4. Pri stanovitoj kritinoj temperaturi K (koja je, na primjer, za ivu 4,12 K, aluminij 1,14 K, cink 0,79 K) otpor naglo pada i priblino je jednak nuli.

Slika 2-4. Ovisnost otpora i temperature

Pojava supravodljivosti za buduu elektrotehniku je od izuzetnog znaenja. Usmjereno gibanje naboja u takvoj okolini ne nailazi na prepreke, pa nema toplinskih gubitaka.

2.5

Ohm-ov zakon

Jakost struje kroz otpornik ovisi samo o naponu na otporiniku i otporu otpornika: raste s naponom V, a opada s porastom otpora R. To je Ohm-ov zakon, koji napisan u obliku jednadbe izgleda ovako:

I=

V R

(2.15)

Ohm-ov zakon openito se moe iskazati ovako: u zatvorenom strujnom krugu jakost struje I razmjerna je prikljuenom naponu V, a obrnuto razmjerna otporu kruga R.

I
I1 I2
V

Slika 2-5 I=f(V) u metalnom vodiu

Jakost struje kroz vodi proporcionalna je naponu na krajevima vodia, a obrnuto proporcionalna otporu vodia. Iz grafikog prikaza tog zakona (slika 2-5) zorno je predoena linearnost izmeu napona, kao uzroka pojave, i njegove

43

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________ posljedice, elektrine struje. I jo neto: elektrini otpor R u grafikom prikazu predoen je kutem nacrtanog pravca, i jednak je kotangensu tog kuta. Za vei otpor (pravac b) uz isti napon tee manja struja (I2<I1). Otpor vodia moe se poveati (izraz 2.6) smanjenjem presjeka, poveanjem duljine vodia ili uporabom materijala veeg specifinog otpora. Iako pokazan na metalnom vodiu, Ohmov zakon nije ogranien materijalom. U tablici 2-2. predoeni su iznosi veliina specifinih otpora razliitih materijala pri sobnoj temperaturi, kako bi se to bolje istaknule podjele materijala s obzirom na njihov specifini otpor. Tip Materijal srebro bakar vodii aluminij eljezo konstantan germanij poluvodii izolatori silicij staklo teflon kvarc Tablica 2-2. Specifini otpori razliitih materijala

[ m]
1,6 10 8 1,7 10 8 2,9 10 8 1,0 10 7 5,0 10 7 6,0 10 6 2,3 10 2 1010 do 1014 1013 1015

2.6

Kirchhoff-ovi zakoni

Spajanjem dvaju ili vie elektrinih elemenata dobiva se elektrina mrea. Teorijsko prouavanje elektrinih mrea temelji se na teoriji grafova, jer se svaka realna elektrina mrea moe predoiti grafom. Osnovni elementi grafa su grane i vorita. Svaka grana ima dva vorita. Realni elektrini elementi koji se ovdje spominju (otpornik, kondenzator, zavojnica, izvor) imaju po dvije stezaljke ili prikljunice. Stezaljkama odgovaraju vorita grafa, a elementi se oznauju odgovarajuim simbolima u granama. Opisani jednostavni strujni krug je takoer elektrina mrea, i to s dvije grane i dva vorita. U jednoj grani je simbol naponskog izvora, a u drugoj, paralelno spojenoj, simbol otpornika. U elektrinim mreama vrijede tri zakona. Prva dva se zovu Kirchhoff-ovi zakoni i izriu strujno-naponske prilike u mrei. Pritom je bitno samo kako su elementi meusobno spojeni (topologija mree), a nije bitan karakter (vrsta) elemenata. Trei zakon definira odnos struje i napona u pojedinoj grani, to dakako ovisi o vrsti elementa. Za otpor je ovaj odnos ve izreen u obliku Ohmova zakona.

44

Istosmjerna struja ________________________________________________________________________

2.6.1 I. Kirchhoff-ov zakon


Budui da je elektrina mrea izoliran sustav, iz zakona o ouvanju materije moe se zakljuiti, a eksperimentalno potvrditi, da je zbroj jakosti struja koji u bilo koje vorite ulaze jednak zbroju jakosti struja koje iz tog vorita izlaze. Ulazak struje u vorite razlikuje se po predznaku od izlaska struje iz vorita. To znai da se u strujnom krugu ne moe pojaviti toka (vorite) u kojoj bi se naboj gomilao, nestajao ili stvarao. Openito, za svaku toku dijeljenja struje vrijedi: zbroj struja koje ulaze u toku (vorite mree) jednak je zbroju struja koje iz te toke (vorita) izlaze. Prvi Kirchhoff-ov zakon izraen jednadbom, za bilo koje vorite mree, dakle glasi:

I
i =1

=0

(2.16)

gdje je n broj grana spojenih u promatrano vorite. Ako imamo neko vorite u koje ulazi struja I, a iz tog vorita izlaze struje I1, I2 i I3, onda vrijedi:

I = I1 + I 2 + I 3

(2.17)

Prebacimo li sve struje na lijevu stranu gornje jednadbe dobivamo sljedei izraz:

I I1 I 2 I 3 = 0

(2.18)

S lijeva strane jednadbe nalaze se (s razliitim predznacima) sve struje iz promatranog vorita. Pozitivan predznak pritom imaju struje koje ulaze u vorite, a negativan predznak imaju one struje koje iz vorita izlaze. To vrijedi za bilo kako sloeni elektrini krug u kojem moemo odabrati bilo koje vorite s bilo kojim brojem grana. Kada algebarski zbrojimo pojedine struje Ii u svim granama promatranog vorita (ulazne s pozitivnim, a izlazne s negativnim predznakom, ili obratno), rezultat mora biti nula. Ovo je lako objasniti imajui u vidu da elektrina struja pretstavlja protok naboja u vremenu. Koliko naboja ue u neku toku, toliko mora iz nje i izai. Primjer: Za vor na slici 2-6. po I. Kirchhoff-ovom zakonu vrijedi:

I1 + I 2 + I 3 = I 4 + I 5 I1 + I 2 + I 3 I 4 I 5 = 0

45

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________

I2

I4 I1 I3

I5

Slika 2-6. I Kirchhoff-ov zakon

Ako je mjerenjem utvreno da su I1=I2=I3=2A, a I4=1A, onda se sigurno zna (nesigurni neka provjere), da je I5=5A. Ako je uz iste vrijednosti struja I1, I2 i I3 izmjereno I4=10 A, znai da je I5=4A, ali ovog puta suprotnog smjera (struja I5 utjee u vorite).

2.6.2 II. Kirchhoff-ov zakon


Drugi Kirchhoff-ov zakon odnosi se na naponske prilike u mrei. Put kojim se iz bilo kojeg vorita, idui po uvijek novim granama mree, doe u isto vorite, zove se petlja. Drugi Kirchhoffov zakon izrie da je zbroj napona u bilo kojoj petlji u elektrinoj mrei jednak nuli. Budui da je napon u svakoj grani mree razlika potencijala dvaju njezinih vorita, taj zakon ne govori nita drugo, nego ve poznati izraz (1.15) iz elektrostatike, primijenjen na prilike u elektrinoj mrei. Zakon se obino formulira u sljedeem obliku:
n m

Ei = I i Ri
i =1 i =1

(2.19)

gdje je: n - broj elektrinih izvora u promatranoj petlji, a m - broj otpora u ostalim granama iste petlje. U serijskom krugu ukupni napon izvora jednak je ukupnom zbroju napona na otporima. Ako u strujnom krugu imamo izvor napona E, i dva otpora na kojima su padovi napona V1 i V2 vrijedi

E = V1 + V2

(2.20)

Prebacimo li sve napone na jednu stranu gornje jednadbe, dobivamo sljedei izraz:

46

Istosmjerna struja ________________________________________________________________________

E V1 V2 = 0

(2.21)

S lijeve strane jednadbe nalaze se (s razliitim predznacima) svi naponi iz promatrane petlje, to potvruje opi oblik da je algebarski zbroj napona uzdu (zatvorene) petlje elektrinog kruga jednak nuli, tj.

Ei Vi = 0
i =1 i =1

(2.22)

Ovo vrijedi za bilo kako sloeni elektrini krug u kojem moemo odabrati bilo koju zatvorenu putanju (petlju) i obii je zbrajajui algebarski pojedine napone Vi svakog elektrinog elementa na tom putu. Rezultat uvijek mora biti nula. To je lako objasniti gledamo li napon kao razliku potencijala: iz koje god toke kruga zapoeli obilazak, na kraju se vratimo na istu toku, a to znai na isti potencijal.

2.7

Spajanje elektrinog otpora u strujnom krugu

U bilo kojem dijelu strujnog kruga dva otpornika mogu biti meusobno spojena samo na dva naina: serijski ili paralelno. Kombinacijom tih naina dobivaju se razliite sloene sheme. Pri rjeavanju odnosa u strujnim krugovima esta je potreba da se spoj s vie otpora zamijeni ili izrazi ekvivalentnim otporom. Sljedei primjeri, osim rjeavanja tog zadatka, pokazuju i tehniku rjeavanja elektrinih mrea, koristei Ohm-ov zakon i Kirchhoff-ove zakone.

2.7.1 Serijski spoj otpora


Neka se spoje serijski dva otpornika u strujni krug, kao to prikazuje slika 2-7. Po I Kirchhoff-ovom zakonu vrijedi da je struja kroz oba otpora ista (slika 27. a) :

I1 = I 2 = I
a po II. Kirchhoff-ovom zakonu da je:

(2.23)

V = V1 + V2 = I1 R1 + I 2 R2
R1

(2.24)

I1 +

I2 +

R2

RS

I
V

a) dva serijski spojena otpornika b) ekvivalentni nadomjesni spoj Slika 2-7 Serijski spoj otpornika

47

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________ Za ekvivalentni strujni krug (slika 2-7.b)) u kojem pod djelovanjem iste EMS (elektromotorne sile, naponskog izvora E) tee ista struja I kao u a) sluaju, vrijedi:

V = IRs
Poveu li se sva tri izraza: (2.23), (2.24) i (2.25) dobiva se:

(2.25)

IRs = IR1 + IR2


odnosno:

(2.26)

Rs = R1 + R2

(2.27)

Za vie serijski spojenih otpora, razmatranje bi bilo analogno, pa se moe zakljuiti: ekvivalentni otpor serijski spojenih otpora jednak je njihovu zbroju:

Rs = Ri
i =1

(2.28)

Kroz serijski spojene elemente tee ista struja. Zbog toga se ampermetar uvijek spaja serijski. Openito, za serijski spoj raznih otpora omjer napona dobiva se iz uvjeta jednakosti struja

I = I1 = I 2 V1 V2 = R1 R2
iz ega proizlazi: (2.29)

V1 R1 = V2 R2

(2.30)

Na serijskom spoju otpora napon se dakle, dijeli u omjeru veliina otpora. Ako mijenjamo serijski spojene otpore u strujnom krugu, zbroj padova napona na otporima nee se promijeniti i bit e uvijek jednak ukupnom naponu izvora. Kod serijskog spoja n jednakih otpora, ukupni otpor je n puta vei od pojedinog otpora u spoju. Prikljuak na izvor serijskog spoja otpora optereuje izvor isto tako kao jedan otpor koji bi bio jednak ukupnom otporu tog serijskog spoja.

2.7.2 Paralelni spoj otpora


Paralelno spojeni otpori imaju isti napon, jer imaju zajednika vorita

48

Istosmjerna struja ________________________________________________________________________


I

I1
+

I2 R2

+
+

R1

Rp

Slika 2-8 Paralelni spoj otpornika a) dva paralelno spojena otpornika b) ekvivalentni nadomjesni spoj

Ako u strujnom krugu imamo dva paralelno spojena otpora R1 i R2, naponi na njima V1 i V2, bit e jednaki

V1 = V2
Iz Ohmovog zakona (2.15) slijedi:

(2.31)

I1 R1 = I 2 R2
Iz ovoga proizlazi sljedei odnos struja kroz paralelno spojene otpore

(2.32)

I1 R1 G2 = = I 2 R2 G1
gdje su G1 i G2 vodljivosti.

(2.33)

Struja se dijeli na paralelne grane elektrinog kruga tako da se jakosti struja u granama odnose obrnuto razmjerno otporima grana, to jest upravo razmjerno vodljivostima grana. Ovo znai da u paralelnom spoju otpora jaa struja tee kroz manji otpor. U krajnjem sluaju, kad bismo paralelno nekom otporu imali kratki spoj (otpor jednak nuli) tad bi sva struja tekla kroz kratki spoj. Ako imamo strujni krug sa izvorom napona V i dva paralelno spojena otpora R1 i R2, vrijedi Kirchhoff-ova jednadba za struje (2.16)

I = I1 + I 2
Dijeljenjem obje strane jednadbe s naponom izvora dobivamo

(2.34)

I I1 I 2 = + V V V

(2.35)

Omjer struje i napona jednak je recipronoj vrijednosti otpora ili elektrinoj vodljivosti G. Na desnoj strani jednadbe su vodljivosti pojedinih paralelnih grana, dok lijeva strana (omjer struje i napona izvora) pretstavlja ukupnu vodljivost kruga, to se moe napisati kao:

G p = G1 + G2

(2.36)

49

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________ Ukupna vodljivost paralelnog spoja otpora jednaka je zbroju vodljivosti paralelnih grana. Za vie paralelno spojenih otpora razmatranje bi bilo analogno, pa se moe zakljuiti: ekvivalentna vodljivost (vidi 2.7) paralelno spojenih otpornika jednaka je zbroju njihovih pojedinanih vodljivosti:

G p = Gi
i =1

(2.37)

odnosno
n 1 1 = R p i =1 Ri

(2.38)

to se moe raspisati za otpor Ruk paralelnog spoja n otpora: R1, R2, do Rn:

1 1 1 1 = + + ... + Ruk R1 R2 Rn

(2.39)

Na temelju ove jednadbe (2.39), ukupni otpor dvaju paralelno spojenih otpora R1 i R2, rauna se kao

Ruk =

R1 R2 R1 + R2

(2.40)

Iz jednadbe za vodljivost (2.37) vidi se da poveanjem broja paralelno spojenih otpora raste ukupna vodljivost, tj. smanjuje se ukupni otpor spoja. Otpor paralelnog spoja n jednakih otpora R, n puta je manji od pojedinog otpora, tj.

Ruk =

R n

(2.41)

2.8

Elektrina struja u ioniziranom plinu

Dok je u metalnim vodiima struja mogua pod djelovanjem polja zahvaljujui postojanju slobodnih elektrona, unaprijed nije sigurno da i u plinovima ima slobodnih naboja. Na prvi pogled nisu jasne okolnosti pod kojima struja nastaje i odrava se u plinu. Takoer je problematino da li struja moe tei u vakuumu (plinu pri tlaku 0) ili ne. Intenzivno eksperimentiranje strujom u plinu, ve od sredine 19. stoljea, dovelo je do spoznaja koje se mogu saeti u nekoliko toaka: 1. Struja u plinu znai naboj u gibanju, za to su neophodni dakako naboji i polje. Polje se odrava vanjskim izvorom prikljuenim na granice prostora s plinom (elektrode). 2. Pojava struje u plinu ovisi o porijeklu naboja. U prvom sluaju jedna od elektroda (katoda) arenjem isijava elektrone u plin (katodne zrake), a druga elektroda (anoda) ih skuplja, a u drugom sluaju

50

Istosmjerna struja ________________________________________________________________________


(hladna katoda), naboj se stvara ionizacijom atoma plina preko stranog zraenja i/ili djelovanjem polja. 3. Na jakost struje u plinu, osim jakosti elektrinog polja utjee i vrsta koritenog plina (helij, neon, argon, ivine i litijeve pare itd.) i njegov tlak. Plin vodi struju kod normalnog tlaka (oko 100 kPa), pri razrijeenom plinu (izmeu 100 i 1000 Pa), te uz tehniki vakuum (izmeu 1 i 100 mPa). Dakako, idealni vakuum predstavlja savren izolator, koji to prestaje biti kada se u njega ubace, na primjer, elektroni. 4. Poveanjem napona izmeu elektroda raste brzina slobodnih naboja u plinu. Oni sudarom s drugim esticama plina generiraju nove slobodne ione i taj se uinak razvija poput lavine. Na slici 2-9. prikazana je (V, I) karakteristika zraka za normalni tlak uz razmak elektroda od 1 mm. Slijedi kratak opis pojedinih podruja: a) 0 - A : vrijedi Ohmov zakon - za vei napon imamo veu struju, premda izuzetno male jakosti. Meu 271018 molekula po cm2 zraka postoji samo 100 do 1000 ioniziranih molekula. b) A - B : podruje zasienja. Kinetika energija slobodnih elektrona tako je mala da se ponitava prilikom sudara s molekulama plina, pa porastom napona ne raste jakost struje. c) B - C : udarna ionizacija. Elektroni dobivaju poveanjem napona dovoljnu energiju za ionizaciju plina, uslijed ega se broj nosilaca naboja (ioni i elektroni) poveava. U toki C pojavljuje se tinjavi izboj - pojava svjetla izmeu katode i anode.

I [A]
1

1012 10 15

103 10 6 109

A
10

B
102
103

V [V ]

Slika 2-9 (V,I) karakteristika elektrine struje u zraku

d) C - D : daljnjim poveanjem napona gustoa struje na katodi raste, svjetlosni uinak se pojaava i u toki D dolazi do lunog izboja. Za luni izboj karakteristine su velike gustoe struje (od 102 do 104 A/cm2 ) i smanjenje napona na samo 15 do 55 V. Premda pojedini efekti imaju tetan karakter, kao na primjer iskrenje na kontaktima ili pojava korone na dalekovodima visokog napona, ipak elektrina struja u plinu ima brojne primjene: razliite svijetlee cijevi (podruje C-D), zavarivanje (iznad toke D), elektrofilter, elektrostatsko lakiranje i slino.

51

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________

2.9

Elektrokemijske pojave

Kad se u vodi ili nekom otapalu otope molekule soli, kiseline ili luine, dolazi do dijeljenja neutralnih molekula na pozitivno i negativno nabijene ione. Atomi vodika i metala predaju svoje valentne elektrone ostalom dijelu molekule koja tako postaje negativni ion. Urone li se elektrode u takvu otopinu (elektrolit) i na njih prikljui istosmjerni napon dolazi do elektrolize. Pozitivna elektroda (anoda) privui e k sebi negativne ione, dok e negativna elektroda (katoda) privui pozitivne ione. Gibanje iona - molekula i/ili dijelova molekule znai prijenos tvari prema elektrodama, na kojima su mogue i naknadne, sekundarne kemijske reakcije. Kao primjer moe se promotriti proces elektrolize u vodenoj otopini srebrnog nitrata AgNO3. Kao anoda koristi se srebrena ploica, a kao katoda neki metalni predmet, na primjer od bakra (slika 2-10).

+A

Ag

AgNO3

Cu

Ag

V
Slika 2-10 Proces elektrolize

Ioni srebra koji su predali svoje valentne elektrone kiselinskom ostatku NO3 postaju pozitivni, pa se taloe na bakrenoj katodi, dok se NO3 lako spaja sa srebrom anode,dajui opet AgNO3 u otopinu. Koncentracija soli AgNO3 ostaje tako u otopini nepromijenjena i konani rezultat je da se srebro s ploe, posredstvom elektrolita i elektrine struje, prenijelo na katodu. To je jedan od brojnih postupaka u galvanostegiji, gdje se na predmete zbog zatite od korozije ili estetskih razloga elektrinim putem nanosi sloj metala.

2.9.1 Faraday-evi zakoni elektrolize


Prouavajui elektrolitike reakcije Faraday je uoio i formulirao dva zakona. Prvi izrie da je koliina izluenih estica materije na elektrodama ovisna o vrsti tvari koja se izluuje i koliini protjecanog elektriciteta koji u elektrolizi djeluje. Ako sa m oznaimo masu izluene tvari, a sa Q koliinu elektriciteta, onda vrijedi:

m=aQ

(2.42)

Faktor proporcionalnosti a nazvan je elektrokemijski ekvivalent i razlikuje se za pojedine tvari. To znai da e za istu koliinu elektriciteta koliina izluene tvari za razliite tvari biti razliita. Kako je Q=I t , isti se izraz moe napisati i kao:

52

Istosmjerna struja ________________________________________________________________________

m=aI t

(2.43)

Koliina izluene tvari na elektrodama proporcionalna je ukupnoj koliini elektriciteta koja je prola kroz elektrolit. Pritom svaki ion u elektrolitu u sebi nosi odreenu koliinu naboja (koja je za razliite tvari razliita, a za iste ista). Drugi Faraday-ev zakon opisuje elektrokemijski ekvivalent elementa s obzirom na njegovu atomsku strukturu, te meusobne odnose elektrokemijskih ekvivalenata razliitih kemijskih elemenata. Ako se s A oznai atomsku masa, a s v valencija, onda za dva kemijska elementa vrijedi:

a1 : a2 =

A1 A2 : v1 v2

(2.44)

To znai da se elektrokemijski ekvivalenti dvaju elemenata odnose kao njihove ekvivalentne mase (omjer atomske mase i valencije). Drugim rijeima: ioni elemenata kojih je valencija dva, tri, etiri, ... puta vea u odnosu na vodik, prenose dvostruku, trostruku, etverostruku, ... koliinu naboja. Iz izraza (2.44) slijedi jo jedan zanimljiv rezultat:

A1 A A = 2 = ... = = QF a1v1 a2 v2 av
gdje je QF = 96.489106 As/kg (Faraday-eva konstanta).

(2.45)

Elektrokemijski ekvivalent nije neka empirijska konstanta proporcionalnosti, kako bi se to iz izraza (2.42) moglo pomisliti, nego egzaktna veliina koja se za svaki element moe unaprijed izraunati (a=A/QFv). Tako se povezujui oba izraza (I. Faraday-ev zakon (2.42) i II. Faraday-ev zakon (2.45)) za masu izluene tvari kao rezultat elektrolize dobije:

m=

A 1 1 A I t = Q [ kg ] 6 96.489 10 v v QF

(2.46)

i time elektrolitiki odnosi postaju potpuno odreeni.

2.9.2 Primarni elementi


Do sada je bilo opisano ponaanje elektrolita pod djelovanjem elektrinog napona prikljuenog na elektrode uronjene u elektrolit. Druga zanimljiva pojava vezana je uz elektrolitsku polarizaciju koja se dogaa kad se u elektrolit urone dvije elektrode razliitog kemijskog sastava. Izmeu takvih dviju elektroda, bez vanjskog djelovanja, pojavit e se napon. Iznos napona osim o kemijskom sastavu elektroda ovisi takoer i o elektrolitu. Tako su dobiveni prvi elektrini izvori, nazvani galvanski elementi. Na istim naelima, uz stanovita poboljanja u veliini napona i vijeku trajanja, ti elementi nalaze svoju iroku primjenu gotovo ve dva stoljea. (Prvi element konstruirao je A.Volta 1800. godine.) Ne ulazei u kemijske promjene koje se pritom dogaaju vrijedno je napomenuti da se izmjenom kemijskog sastava (kako elektroda tako i elektrolita)

53

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________ mijenja i potencijal pojedine elektrode. To se dogaa ak i kad je elektroda uronjena u otopinu vlastitih iona. Budui da se ne moe mjeriti apsolutni potencijal jedne elektrode, ve samo razlika potencijala izmeu dviju elektroda, dogovorno je utvreno da se svi potencijali usporeuju s potencijalom vodikove elektrode. Drugim rijeima, dogovorno je proglaen njezin potencijal jednakim nuli. Kemijski elementi poredani po veliini njihova potencijala prema vodikovoj elektrodi tvore elektrokemijski naponski niz. U tablici 2-3. navedeni su potencijali nekih elemenata s obzirom na vodikovu elektrodu u elektrolitskoj otopini vodikovih iona. Spoji li se galvanski element kao izvor napona u zatvoreni strujni krug, on e, ovisno o troilu i naponu izmeu svojih elektroda, davati elektrinu struju.

Elektroda Li K Ca Mn Zn Pb Cu Ag

Potencijal [V] -3,02 -2,92 -2,87 -1,05 -0,76 -0,13 +0,52 +0,79

Tablica 2-3. Elektrokemijski naponski niz Ona e dakako, osim u vanjskom krugu, tei i u samom izvoru: od katode preko elektrolita do anode. Pritom e se zbog elektrokemijskih procesa neutralizacije iona elektrolita s molekulama elektroda dogaati promjene u kemijskom sastavu elektroda, to e smanjivati prvotni napon izmeu njh. Na primjer, ako se na anodi Voltina elementa Cu/H2SO4/Zn (prva elektroda/elektrolit/druga elektroda) vodik razvija bre nego to se moe ukloniti, dobiva se novi element H2/H2SO4/Zn kojem je napon izmeu elektroda puno manji nego prvotnom. To smanjenje napona zbog promjena na elektrodama zove se polarizacija. Taj nepoeljni efekt nastojali su mnogi znanstvenici u prolom stoljeu (Daniel, Meidinger, Bunsen, Leclanche) ponititi koritenjem takozvanih depolarizatora.Depolarizatori slue da bi se najee oksidacijom uklonio vodik s pozitivnog pola. U Leclanche-ovom elementu (slika 3.10) iz kojeg se razvio najvei broj dananjih baterija (slika 3.11) kao depolarizator slui MnO2 kojim je obloena ugljikova anoda.

54

Istosmjerna struja ________________________________________________________________________

C
MnO2 NH Cl 4

Zn

Zn
C MnO2
Slika 2-12 Element baterije

Slika 2-11 Leclanche-ov element

Takve baterije koriste cinkovu limenu posudu kao negativnu elektrodu, dok je ugljeni tapi pozitivna elektroda obloena prakastim manganovim superoksidom. Napon jednog elementa je 1.5 V, a serijskim spojem takvih elemenata dobivene su plosnate baterije od 4.5 V, etvrtaste od 9 V i sl. Spomenuta izvedba pripada baterijama s tekuim elektrolitom koji je pogodnim dodacima zgusnut (suhe baterije). U klasu suhih baterija ubrajaju se i ivine baterije (odravaju razmjerno konstantan napon do potpunog iskoritenja), srebrno-kloridne (nizak napon i dug vijek trajanja), vanadijeve i druge. Danas su sve vie u uporabi ivine (ivin oksid - cink), srebrene (srebrni oksid - cink), magnezijeve i litijeve baterije, koje se odlikuju stabilnim naponom (od 1.3V do 3V), irokim podrujem radnih temperatura, mehanikom vrstoom i dugim vijekom skladitenja. Postoje i baterije s krutim elektrolitom (malih dimenzija i naponom vrlo duga vijeka, ak do 20 godina), zatim baterije koje se aktiviraju tekuinom (nalivne baterije), plinom ili grijanjem (termalne baterije). Sve one uglavnom slue za posebne (vojne) svrhe. Regeneracija takvih elemenata nije mogua, pa su istroene baterije neupotrebljive. Zahtjev za regeneracijom ostvaren je kod akumulatora.

2.9.3 Sekundarni elementi


Osnovno svojstvo akumulatora kao elektrinog izvora u kojem se kemijska energija pretvara u elektrinu je njegova mogunost regeneracije. S obzirom da se radi o reverzibilnom kemijskom procesu, regeneracija se ostvaruje strujom iz stranog elektrinog izvora koji se na elektrode akumulatora prikljuuje tako da struja u elektrolitu tee u suprotnom smjeru od onog kojim je tekla kad je akumulator davao struju prikljuenom troilu. Prvi olovni akumulator nainio je G. Plant'e 1859. godine. Iako danas postoji vie razliitih vrsta akumulatora, osnovna naela izvedbe i rada bit e u nastavku prikazana na olovnom akumulatoru. Napon jedne elije olovnog akumulatora je oko 2 V, i obino se 6 ili 12 elija povezuje serijski, pa daju ukupni napon od 12 V, odnosno 24 V. Jedna elija akumulatora prikazana je na slici 2-13. Elektrolit je razrijeena sumporna kiselina, anoda je olovni superoksid, a katoda isto olovo. Prikljui li se troilo na stezaljke napunjenog

55

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________ akumulatora, potei e struja, koja e u elektrolitu potaknuti sljedeu kemijsku reakciju:
+ + PbO2 + Pb + 2 H 2 SO4 PbSO4 + PbSO4 + 2H 2O

(2.47)

I
+

troilo

PbO2 Pb
H 2 SO4
Slika 2-13 Olovni akumulator

To znai da se obje elektrode postupno kemijski izjednauju i pretvaraju u olovni sulfat, to e dakako smanjivati njihovu meusobnu razliku potencijala. Iz kemijske reakcije (2.47) vidljivo je jo neto: u elektrolitu se kiselina sve vie razrjeuje vodom, pa nam uz naponske promjene i gustoa kiseline moe posluiti kao kazalo da li je akumulator pun ili prazan. Posebno izgraeni areometri za mjerenje gustoe kiseline koriste se za takva mjerenja. Kad napon akumulatora padne ispod 90% nazivnog, potrebno je akumulator "napuniti". Izvor istosmjerne struje za regeneraciju akumulatora treba sada spojiti tako da na anodu doe " + " pol, a na katodu " - " pol izvora. To e rezultirati odvijanjem suprotnog kemijskog procesa:
+ + PbSO4 + PbSO4 + 2 H 2O PbO2 + Pb + 2 H 2 SO4

(2.48)

Za vrijeme punjenja, dakle, elektrode i elektrolit vraaju se po svom kemijskom sastavu u prvotno stanje, koje osigurava i prvotne naponske prilike (usporedite kemijske jednadbe (2.47) i (2.48)). Postoje jo tri pojma koja je korisno poznavati u radu s akumulatorima: kapacitet akumulatora, dobrota i korisnost. Kapacitet akumulatora je umnoak struje i vremena u kojem tu struju akumulator moe davati. Oznaenje na izvedenim akumulatorima za nazivnu struju, to znai da se akumulator kapaciteta 90 Ah i nazivne struje 10 A, moe njome opteretiti 9 sati. Kapacitet ipak nije konstanta akumulatora nego ovisi o uvjetima eksploatacije. Za struje manje od nazivnih, za intermitirajui pogon, te pri viim temperaturama kapacitet je vei. Za gornji primjer: strujom od 15 A isti akumulator ne bismo mogli opteretiti 6 sati, nego manje. Omjer

Ah praznjenja Ah punjenja

(2.49)

zove se dobrota akumulatora. Punjenje e trebati vie ampersati nego to se dobiva pri pranjenju, pa je kod olovnih akumulatora dobrota oko 0.95.

56

Istosmjerna struja ________________________________________________________________________


S obzirom da se prilikom punjenja privodi vii napon na stezaljke akumulatora nego to je napon pranjenja, energetski omjer koji se zove korisnost

U praznjenja Wh praznjenja = U punjenja Wh punjenja

(2.50)

bit e manji od , te za olovne akumulatore iznosi oko 0.80. Osim olovnih postoje i "alkalijski" eljezno-nikaljni (otporni na elektrine i mehanike udarce), nikaljno-kadmijevi (najvea brzina punjenja), srebreno-cinani (mala teina i volumen) i drugi akumulatori.

2.10 Jednostavni strujni krug


Elektrini strujni krug nastaje povezivanjem elektrinog izvora s troilom. Vodljiva veza izvora s troilom zove se vod. Troilo e primljenu energiju izvora u naelu pretvarati u koristan rad. Jednostavni strujni krug sastoji se dakle od tri osnovna dijela: elektrinog izvora, troila i dvoinog voda (slika 2-14). U elektrinom izvoru se djelovanjem neelektrine sile razdvajaju raznoimeni naboji i poveava njihova potencijalna energija. To rezultira naponom na polovima (stezaljkama) izvora iji se najvei mogui iznos zove elektromotorna sila izvora i najee se oznauje s E ili EMS.

RT

RT

a) bez mjernih instrumenata

b) s mjernim instrumentima

Slika 2-14 Jednostavni strujni krug

Najvei potencijal bit e na pozitivnom ("+") polu, a onda e u smjeru struje potencijal opadati. Najmanji potencijal imat e negativna stezaljka. Iz elektrostatike je poznato (poglavlje 1.) da gibanje naboja u prostoru u kojem se elektrini potencijal tog naboja mijenja predstavlja rad (W=QV). Neka se pretpostavi da su svi otpori strujnog kruga izraeni otporom R. Dakako, na njemu vrijedi Ohm-ov zakon: struja e uz isti napon biti manja ako je otpor vei, i obratno. Openito, u prirodi postoje dva temeljna zakona: zakon o ouvanju energije i zakon o ouvanju materije (moglo bi se u naelu govoriti o istom zakonu). Prvi zakon izrie da je energija u izoliranom sustavu (nezavisnom od svoje okolice) uvijek konstantna. To znai da je u idealnom sluaju energija koju daje izvor jednaka energiji koja se dobiva u troilu:

57

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________

E Qi = VT QT

(2.51)

Prema drugom zakonu koliina je naboja (materije) u izoliranom sustavu takoer konstantna, a to znai da je koliina naboja koja iz izvora ode jednaka koliini naboja koja kroz troilo proe i natrag se u izvor vrati (Qi=QT). Budui da na otporu troila vrijedi Ohm-ov zakon (VT=IRT), gornji izraz (2.51) sad izgleda:

E = I RT
Iz dobivenog rezultata moe se zakljuiti sljedee:

(2.52)

1. Napon VT na R (tzv. pad napona na troilu), jednak je elektromotornoj sili izvora:

E = VT

(2.53)

2. Struja koja u jednostavnom strujnom krugu tee ovisi o naponu izvora i otporu kruga:

I=

E RT

(2.54)

3. Jakost struje jednaka je u svakom dijelu jednostavnog strujnog kruga, samo je smjer s obzirom na stezaljke u izvoru od "-" prema "+" polu, a kroz vanjski strujni krug od "+" pola prema "-" polu. Svi navedeni zakljuci mogu se provjeriti spajanjem mjernih instrumenata (slika 2-14. b). Jakost struje mjeri se ampermetrom. Ampermetar se u strujni krug prikljuuje serijski (prekidom vodia i spajanjem instrumenta na prekinute prikljuke). Da bi to manje utjecao na prilike u krugu, zahtijeva se da mu je otpor to manji. Iznos napona mjeri se voltmetrom. Voltmetar mjeri razliku potencijala izmeu dviju toaka. Zato se prikljuuje paralelno izvoru ili troilu iji napon elimo mjeriti. Da bi to manje utjecao na prilike u krugu, zahtijeva se da mu je otpor to vei. Veliki otpor instrumenta paralelno spojenog manjem otporu troila ne mijenja znaajno ukupni otpor paralelnog spoja.

2.11 Realni jednostavni strujni krug


U realnom strujnom krugu pojave su neto sloenije u odnosu na idealni. Prije svega elektrini izvor ima svoje gubitke, pa dovedena energija (mehanika, kemijska, magnetska i sl.) nije jednaka odvedenoj elektrinoj energiji. Nadalje, realni izvor nema na svojim stezaljkama isti napon kad ga prikljuimo na troilo i kad je neoptereen. Realno ponaanje takva izvora moe se prikazati dijagramom kao na slici 2.15.

58

Istosmjerna struja ________________________________________________________________________


U

Slika 2-15 Vanjska karakteristika realnog izvora napona

Da bi se takvo ponaanje uzelo u obzir, pretpostavlja se da u svakom realnom izvoru postoji stanoviti otpor Ru na kojem dolazi do pada napona, pa se u sluaju prikljuenog troila na vanjskim stezaljkama izvora pojavljuje elektromotorna sila umanjena za taj pad napona. Zato se u realnom izvoru uz simbol elektromotorne sile E crta i otpor Ru, koji se zove unutarnji ili nutarnji otpor izvora (slika 2.16). Isto tako, vod ima svoj elektrini otpor (oznauje se najee s Rv), koji treba uzeti u obzir, ako nije zanemariv prema otporu troila. U novim okolnostima struja I vie nee zadovoljavati izraz (2.54) ve e biti manja (zbog dodanih otpora izvora i otpora voda). Zbog manje struje je i napon na troilu VT takoer manji od napona izvora E.

1 RV 2
+

RU
E

RT

1 RV 2
Slika 2-16 Realni jednostavni strujni krug

Dakako, u praksi se ni troilu dovedena elektrina energija ne pretvara potpuno u koristan rad. Sve tehnike tvorevine rade s nekim stupnjem iskoritenja, tj. korisni, dobiveni uinak manji je od uloene energije.

2.12 Sloeni strujni krug


Zadatak rjeavanja elektrine mree je potpuno odrediti struje u svim granama (po veliini i smjeru) i razlike potencijala izmeu vorova. Svaki elektriki element (otpornik, kondenzator, izvor,...) predoen je u elektrikoj mrei s vlastitom granom i to obino sa svojim simbolom, oznakom i iznosom fizikalne veliine koju predstavlja. Za rjeavanje elektrine mree razvijene su

59

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________ brojne metode (metoda napona vorova, metoda konturnih struja, metoda superpozicije, razliite transfiguracije i slino), te izvedeni brojni teoremi koji pomau u analizi elektrinih mrea (Thevenen-ov teorem, Norton-ov teorem, Millman-ov teorem i drugi). Treba naglasiti da sve metode i teoremi samo doprinose brzini i lakoi rjeavanja naponsko-strujnih prilika u mrei, a da se temelji rjeavanja uvijek nalaze u Ohm-ovu zakonu i Kirchhoff-ovim zakonima. Tako na primjer za izdvojenu petlju u nekoj sloenoj mrei, kao na slici 2.17. da bi se primijenio II. Kirchhoff-ov zakon potrebno je: 1. Definirati smjer obilaenja petlje. Po volji moemo odabrati u smjeru (kao na slici, crtkano) ili suprotno od smjera kazaljke na satu.

2. Uoiti smjer djelovanja izvora elektromotorne sile. Smjer je onaj koji se dobiva kretanjem kroz izvor od negativne prema pozitivnoj stezaljki.
3. Po volji odabrati smjerove struja u pojedinoj grani. 4. Primijeniti II. Kirchhoff-ov zakon.

I3 R3

E1

R1

Slika 2-17 Primjer rjeavanja petlje u elektrinoj mrei

Ako se smjer djelovanja EMS podudara sa smjerom obilaenja, onda se ta EMS u jednadbi uzima s pozitivnim predznakom. Ako se smjer struje I kroz otpornik R podudara sa smjerom obilaenja, onda se pad napona IR uzima s pozitivnim predznakom. Za shemu na slici 2-17. vrijedi:

E1 E2 = I1 R1 I 2 R2 + I 3 R3

Treba postaviti toliko nezavisnih jednadbi koliko je potrebno da se rijee sve nepoznanice.

5. Osmisliti predznake dobivenih rezultata. Naime, ukoliko je numeriki rezultat za pojedinu struju negativan, znai da joj je stvaran smjer suprotan pretpostavljenom.
Primjer: Na slici 2-18. prikazan je jedan sloen strujni krug:

+
+
+

I1

R2

I2

E2

(2.55)

60

Istosmjerna struja ________________________________________________________________________


I

I1 R1

I2 R2

R3

+
E1 E2

Slika 2-18 Sloeni strujni krug

Vodei rauna o prethodnom naputku mogu se napisati tri jednadbe:

(1) (2) (3)

I1 + I 2 I = 0

I1 R1 I 2 R2 = E1 E2
I 2 R2 + IR = E 2

(2.56)

Jednadbe su napisane tako da se uoi mogunost matrinog rjeavanja. Jednadbe (2) i (3) napisane su po II. Kirchhoff-ovu zakonu, a (1) po I. Kirchhoffovu zakonu. Te jednadbe za poznate vrijednosti otpora R, R1 i R2, te naponskih izvora E1 i E2, daju rjeenja za struje I, I1 i I2.

2.13 Realni naponski izvori


Kako je ve opisano, realni naponski izvor predouje se (slika 2-19) serijskim spojem idealnog naponskog izvora elektromotorne sile E i nutarnjeg otpora Ru.

IZVOR

RU
V
RT

Slika 2-19 Realni naponski izvor

61

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________ Prikljui li se na izvor troilo otpora RT, strujnim krugom e potei struja I ija jakost iznosi (uz zanemarenje otpora voda, tj. uz pretpostavku Rv=0):

I=

E Ru + RT

(2.57)

(Ekvivalentna pretpostavka bila bi da su svi otpori izvan izvora obuhvaeni s RT ). Odavde je:

E = I Ru + I RT

(2.58)

Napon V (V=IRT) koji se moe mjeriti na stezaljkama izvora je prema gornjem izrazu (2.58) jednak:

V = E I Ru

(2.59)

dakle, napon idealnog izvora elektromotorne sile E umanjen za pad napona na nutarnjem otporu.

2.13.1

Vanjska karakteristika realnih izvora

Zanimljivo je promotriti dva krajnja sluaja, kad je RT=0 i kad je RT=. Prazni hod izvora je sluaj s RT=. Iz izraza (2.57) vidi se da e struja I biti jednaka nuli, a iz (2.59) da e napon na stezaljkama izvora biti jednak elektromotornoj sili E (jer je IRu=0, uz I=0). Ako je RT=0, iz izraza (2.58) slijedi:

E = I RT
odnosno:

(2.60)

V = I RT = 0

(2.61)

Ovaj sluaj zove se kratki spoj izvora: na stezaljkama je 0 V, a krugom tee maksimalna struja Ik,

Ik =

E Ru

(2.62)

Struja Ik zove se struja kratkog spoja. Redovito je mnogo puta vea od nazivne, pa je kratki spoj izvora nepoeljan za izvor i vodie, jer ih moe otetiti. Izraz (2.59) moe se predoiti i grafiki, kao V=f(I), to je uinjeno na slici 220. Uoite da izraz (2.59) preureen izgleda ovako:

V = Ru I + E
to grafiki predstavlja pravac s odsjekom E na ordinati i nagibom -Ru.

(2.63)

62

Istosmjerna struja ________________________________________________________________________


V [V ]
E

R'T > RT

RT

V [V ]
E

RT
E

P'

I RU
P
V V'

V' V

'
P'
P

I' I

IK

I [A]

I ' I I 'K

IK

I [A]

Slika 2-20 Vanjska karakteristika naponskog izvora

Prikae li se otpor RT u istom koordinatnom (V,I ) sustavu, (prema slici 2-5. RT odgovara tangensu kuta na slici 2-20.), onda na istom dijagramu moemo pratiti sve mogue promjene. Tako na primjer, ako otpor troila RT raste (slika 2-20. a), toka P se pomie prema E, raste napon V na stezaljkama izvora, struja I se smanjuje (I' < I) i napon na nutarnjem otporu pada. Poraste li pak nutarnji otpor izvora (slika 2-20. b), onda se kut poveava, toka Ik primie se ishoditu, te uz isto troilo RT imamo i manju struju (I' < I) i manji napon na stezaljkama izvora (V'<V). U idealnom naponskom izvoru, u kojem bi bio Ru=0 vanjska karakteristika bio bi horizontalan pravac u toki E (=0), pa bi napon V bio stalan za sva optereenja (V = E), a struja kratkog spoja bila bi Ik=.

2.13.2

Spojevi elektrinih izvora

U sluaju da jedan izvor nema dovoljan napon ili ne moe dati dovoljnu struju troilu, koriste se razliiti spojevi vie elektrinih izvora. Serijski spoj dvaju izvora ostvaruje se tako da stezaljku jednog izvora spojimo sa stezaljkom drugog, pa slobodne stezaljke postaju stezaljke novodobivenog izvora. Kod ovakvog spajanja imamo dakako dvije mogunosti, to je prikazano na slici 2-21.

A
+

E1

RU 1
+

E2

RU 2

A
+

E1

RU 1

E2
+

RU 2

Slika 2-21 Serijski spoj realnih elektrinih izvora

63

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________ U prvom sluaju (slika 2-21.a)) ukupni napon EAB=E1+E2, a u drugom, tzv. protuspoju (slika 2-21.b)) EAB=E1-E2. Spoji li se novi izvor u strujni krug, kroz njega e potei ista struja kao kroz prikljueno troilo. Stoga treba voditi rauna o nazivnim (pretpostavljenim) strujama pojedinih izvora od kojih je novi izvor sastavljen, te spoj izvora koristiti samo za takva troila koja nee uzimati struju veu od najmanje pojedinane nazivne struje. Poopenje na vie serijski spojenih izvora analogno je prije opisanom spoju. Ukupni napon E bit e jednak zbroju napona pojedinanih izvora uz odgovarajui polaritet (negativan za protuspoj), a struja kroz svaki izvor bit e ista:

E = Ei ,
i =1

I1 = I 2 = ... = I

(2.64)

Ako se troilo otpora RT prikljui u krug s vie serijski spojenih izvora, onda e struja I tei kroz otpor i sve izvore u iznosu:

I=

E1 + E2 + ... + En R1 + R2 + ... + Rn + RT

(2.65)

s odgovarajuim predznakom EMS-a svakog pojedinanog izvora. Spojimo li izvore jednakih EMS-a E i nutarnjeg otpora Ru gornja jednadba (2.65) postaje:

I=

nE nRu + RT

(2.66)

Kod paralelnog spoja dvaju izvora imamo takoer dvije mogunosti, kako je prikazano slikom 2-22.
+
A
E1

RU 1

+
B A I

E1

RU 1
B

RU 2
+

E2

RU 2
+

+
E1

RU 1

E2
+
I
Slika 2-22

RU 2

RT

Paralelni spoj realnih naponskih izvora

64

Istosmjerna struja ________________________________________________________________________


Izvor e u praznom hodu za sluaj na slici 2-22 a) na svojim stezaljkama imati napon E jednak:

E AB = E1 I Ru1
pa kako je:

(2.67)

E1

RU 1

E2
+
I

RU 2

RT

I=
slijedi:

E1 E2 Ru1 + Ru 2

(2.68)

E AB = E1

(E1 E2 )Ru1
Ru1 + Ru 2

(2.69)

Ako su E1 i E2 jednaki, iz izraza (2.69) slijedi EAB=E1=E2, to se u naelu od takva izvora i trai. Ako naponi nisu jednaki, onda u samim izvorima tee stalna struja, koja moe biti i vea od nominalne pojedinog izvora, pa tako unititi sam izvor. Razlog uporabe paralelnog spoja dvaju ili vie izvora je u struji koju taj izvor moe dati troilu. S obzirom da se radi o dvije ili vie grana spojenih u jednu toku, po I. Kirchhoff-ovu zakonu slijedi da e takav izvor dati ukupnu struju jednaku zbroju svih struja pojedinih grana u toj toki (slika 2-22. c).Treba uoiti da na jakost struje pojedine grane u sluaju istih elektromotornih sila presudnu ulogu ima nutarnji otpor pojedinog izvora. Paralelni spoj izvora omoguuje dakle, uz isti napon, veu struju za troilo:
n

I = Ii ,
i =1

E1 = E2 = ... = E

(2.70)

Pri paralelnom spajanju n jednakih izvora, jednake EMS-e E i jednakih nutarnjih otpora Ru struja kroz troilo bit e jednaka:

I=

E Ru + RT n
(2.71)

65

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________

2.14 Mjerenje struje, napona i otpora


Mjerni se instrumenti spajaju u strujni krug radi mjerenja eljenih veliina: struje, napona, otpora, snage. Spajanje bilo kojeg realnog instrumenta (ima konani otpor) u strujni krug mijenja prilike u krugu. Tako e ampermetar sa svojim otporom RiA utjecati da se, na primjer, struja u jednostavnom strujnom krugu (slika 2-23. a) smanji, jer se ukupni otpor zbog instrumenta poveava (serijski spoj otpornika).

I +

RiA
A

I Ii
RU

+ + RT

RU

+ + + RT V

RiV

a) struje
Slika 2-23

b) napona

Pojedinano mjerenje u jednostavnom strujnom krugu

Dakako, pritom e na ampermetru postojati pad napona (IRiA), pa e i napon na troilu biti manji s obzirom na prilike bez ampermetra. To je identino razmatranju da je uz manji I i pad napona na troilu (IRT) takoer manji. Zato se zahtijeva da otpor ampermetra bude to manji (idealno: jednak nuli) u odnosu na otpor troila. Slino razmatranje vrijedi i za voltmetar (slika 2-23. b), za koji se s obzirom na njegovo paralelno spajanje trai da otpor bude jako velik (idealno: beskonaan). Samo beskonano velik otpor spojen paralelno troilu ne mijenja vrijednost njegova otpora. Ukoliko se mjerenja vie elektrinih veliina izvode istodobno, potrebno je primijeniti takve naine spajanja, pri kojima se pogreke zbog instrumenata mogu zanemariti. Ako je pogreka ipak prevelika, onda je potrebna analitika korekcija. Odabir ispravnog spoja ovisi o zahtjevu koji se na mjerenje postavlja. Neka se ampermetar i voltmetar spoje u strujni krug kao na slici 2-24. Prvi nain spajanja (slika 2-24. a) koristi se za mjerenje napona izvora i struje koja tee kroz troilo. (Struja kroz troilo jednaka je struji izvora umanjenoj za iznos struje koja tee kroz voltmetar).

66

Istosmjerna struja ________________________________________________________________________


I

RiA
+

RiA
A

RU
+ +
V

+
RT

RV
+ +
V

+
RT

RiV

RiV

a) struje troila i napona izvora b) struje izvora i napona troila Slika 2-24 Istodobno mjerenje Ovim se spojem ne bi mogao tono mjeriti napon na troilu, jer voltmetar istodobno mjeri i pad napona na troilu i pad napona na ampermetru. Zato se za mjerenje napona na troilu koristi spoj prikazan na slici 2-24. b). U tom pak sluaju ampermetar mjeri struju koju daje izvor, a koja (zbog konanog otpora voltmetra) ne tee itava kroz troilo. Za mjerenje otpora najee se koriste tri naina: V/I metoda, ommetar i Wheatstone-ov most. Prvi nain, temeljen na Ohm-ovu zakonu, sasvim je jednostavan: nepoznati otpor odredi se kao kvocijent izmjerenog napona i struje.

2.15 Mjerni instrumenti: voltmetar, ampermetar, ommetar


Postoje razliite izvedbe mjernih instrumenata, temeljene na razliitim fizikalnim efektima, a ovdje e biti spomenuta samo izvedba vrlo poznatog i esto koritenog instrumenta s pominim svitkom i permanentnim magnetom. Ako kroz svitak smjeten unutar polova permanentnog magneta (kao na slici 2-25) prolazi struja, djelovat e na njega moment (u poglavlju o magnetizmu bit e to objanjeno) koji uzrokuje otklon kazaljke instrumenta. Vea jakost struje dat e vei moment, a vei moment vei otklon. Protumoment djelovanju elektrinog momenta ostvaren je s pomou spiralne mehanike opruge. Ovakvi instrumenti, dakle, mjerila su jakosti istosmjerne struje (ampermetar). Meutim, posredno ih koristimo i za mjerenje napona (voltmetar) i za mjerenje otpora (ommetar). Uz otpor instrumenta RiA (to je otpor ice svitka), jo je vano poznavati jakost struje Ii kod koje kazaljka pokazuje puni otklon. Ako je na primjer otpor instrumenta RiA = 50 , a Ii = 2 mA, to znai da instrument moe mjeriti struju do 2 mA, a napon do Vi = RiA Ii = 0.1 V. Kako mjeriti vee napone i struje? Proirenje mjernog podruja instrumenta ostvaruje se dodavanjem otpornika. Za mjerenje viih napona otpornike treba spajati serijski sa Riv, a za mjerenje veih struja - paralelno.

67

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________

Slika 0-25 Instrument s pominim svitkom i permanentnim magnetom

Slika 2-26. prikazuje proirenje mjernog podruja voltmetra dodavanjem serijskog otpora Rs. Napon koji voltmetar mjeri pri punom otklonu je:

V = I i ( Riv + Rs )
Potrebno je, dakle, otpornik Rs dimenzionirati prema:

(2.72)

Rs =

V I i Riv V Vi = Ii Ii

(2.73)

Riv
V

RS

voltmetar

Ii

Vi
V

Slika 2-26 Proirenje mjernog podruja voltmetra

Iz izraza (2.73) uz V>>Vi (V puno vee od Vi ) slijedi:

Rs =

V Ii

(2.74)

68

Istosmjerna struja ________________________________________________________________________


Za mjerenje veih struja od Ii (proirenje mjernog podruja ampermetra) svitku treba paralelno spojiti otpornik Rp (slika 2-27.), koji se naziva shunt (itaj: ent), pa vrijedi:

( I Ii ) R p = I i RiA
odnosno:

(2.75)

Rp =

I i RiA V = i I Ii I Ii

(2.76)

Uz I >> Ii gornji izraz (2.76) postaje:

Rp =

Vi I

(2.77)

Dok je kod mjerenja napona (serijskog spoja) bilo nuno da otpornik Rs ima veu vrijednost od Riv puta), kako bi na sebe preuzeo vei dio mjerenog napona,

Ii

RiA

ampermetar

I Ii
+
RP

Slika 2-27 Proirenje mjernog podruja ampermetra

kod mjerenja struje (paralelnog spoja) Rp je toliko puta manji od RiA koliko je priblino eljena struja I puta vea od struje instrumenta Ii (Rp/RiA Ii/I ). Ampermetar se moe upotrijebiti i za mjerenje elektrinih otpora, uz stanovite prilagodbe, kako je to prikazano na slici 2-28., ime se dobiva ommetar. Prikljuimo li na stezaljke A i B otpornik nepoznatog otpora Rx struja koju e ampermetar pokazivati bit e odreena izrazom:

I=

E Ru + RiA + Rreg + Rx

(2.78)

a nepoznata vrijednost otpornika Rx je dakle:

Rx =

E (Ru + RiA + Rreg ) I

(2.79)

69

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________

RX
+

+
Rreg

RiA

+
+

Ru

Slika 2-28 Nadomjesna shema ommmetra

Struja ima najveu vrijednost (kazaljka pokazuje maksimalni otklon), kad su stezaljke ommetra AB kratko spojene (Rx=0). Za prekid izmeu stezaljki (Rx=) struja u strujnom krugu ne tee, pa nema ni otklona kazaljke. Za vrijednosti otpora Rx izmeu tih krajnjih vrijednosti i otklon kazaljke bit e odgovarajui. To znai da je skala ommetra oznaena tako da za otklon pri struji 0 ima oznaku , a za struju punog otklona oznaku 0. Izmeu tih dviju oznaka raspodijeljene su ostale vrijednosti (slika 2-29).

5 3 10 20 100 1000

Slika 2-29 Skala ommetra

Umjeravanje (badarenje) ommetra prije svakog mjerenja izvodi se tako da stezaljke AB kratko spojimo, a sa Rreg namjestimo otklon kazaljke na oznaku 0 (RAB=0). Tim otpornikom unose se takoer i korekcije zbog starenja naponskog izvora (baterije).

2.16 Rad i snaga istosmjerne struje


O energiji naboja u gibanju ve je bilo govora u elektrostatici (poglavlje 1.) i jednostavnom strujnom krugu (potpoglavlje 2.10.). S obzirom da je struja naboj

70

Istosmjerna struja ________________________________________________________________________


koji se u vremenu giba (Q = It ), izraz za rad tj. energiju naboja: W = QV moe se pisati kao:

W = V I t [J ]

(2.80)

Uvrste li se u desnu stranu gornjeg izraza pripadne mjerne jedinice, vidi se da je mjerna jedinica za rad istosmjerne struje VAs (itaj: volt-amper-sekunda), Ws (itaj: vatsekunda) ili J , joul (itaj: dul). Ve je prije razmotrena (potpoglavlje 2.4.1.) temperaturna ovisnost otpora i ustanovljeno da se prolazom struje kroz otpornik njegova temperatura poveava. tovie, brojnim pokusima je dokazano da je na otporniku dobivena toplinska energija (Jouleova toplina) izravno ovisna o naponu na njemu, struji kroz njega i vremenu. Kako na otporniku vrijedi Ohm-ov zakon, izraz (2.80) moemo pisati na jo dva naina:

W = I 2 R t
i

(2.81)

W=

V2 t R

(2.82)

Isti se rad moe obaviti u duem ili kraem vremenu, to ovisi o snazi P koja se definira kao :

P=

W t

[W ]

(2.83)

Iz izraza (2.80) i (2.83) proizlazi da je jedinica za snagu VA (itaj: voltamper). Ona se krae zove vat i oznauje sa W. Preko navedenih izraza (2.80) - (2.83) slijedi da je snaga na otporniku :

P =V I = I2 R =

V2 R

(2.84)

Nazivna snaga troila (obino je oznaena na elektrinim troilima, na primjer 100 W arulja) definirana je s pomou nazivnog napona. Treba uoiti da stvarnu (trenutnu) vrijednost snage odreuje otpor tog troila i trenutna vrijednost prikljuenog napona ili struje koja kroz njega tee. Ono to troilo trajno posjeduje jest njegov otpor (premda je u praksi uslijed vanjskih utjecaja: starenja, temperature, vlage, neistoe i sl., ipak promjenjiv). Osim nazivne snage, za elektrine ureaje zanimljiva je i njihova korisnost ili stupanj djelovanja. Ukupna privedena energija Wu nije u troilu u potpunosti iskoritena. Ako je Wg gubitak energije, a W korisna energija, onda se korisnost nekog ureaja definira kao:

W W = Wu W + Wg

(2.85)

Korisnost se za sluaj istog vremena t moe izraziti i s pomou omjera snaga (uz iste oznake indeksa):

71

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________

P P + Pg

(2.86)

Snaga se moe odrediti tako da se ampermetrom izmjeri struja, a voltmetrom napon eljenog dijela strujnog kruga. Umnoak izmjerenih veliina daje snagu izraenu u vatima. Po tom naelu napravljeni su instrumenti, nazvani vatmetri, kojima je skala oznaena proporcionalno mjerenom umnoku struje i napona. Prilikom spajanja vatmetra potrebno je osobitu pozornost obratiti na ispravno spajanje strujnih i naponskih stezaljki. Naponske stezaljke spajaju se paralelno mjerenom objektu (kao voltmetar), a strujne serijski (kao ampermetar). Treba napomenuti da se vatmetri ipak najee koriste pri mjerenju izmjenine snage (gdje mjerenje napona i struje nije dostatno, jer ne ukljuuje fazni pomak), dok se u istosmjernim krugovima snaga lako odreuje kao umnoak izmjerene struje i napona. Za mjerenje elektrine energije koriste se elektrina brojila. Elektrina energija je W = Pt (iz izraza 2.83), pa su ti instrumenti zapravo modificirani vatmetri. Faktor vremena t uzima se u obzir time to e moment koji bi u vatmetru djelovao na otklon kazaljke instrumenta ovdje okretati okruglu ploicu spojenu na brojanik instrumenta. Uz istu snagu, kroz due vrijeme, instrument e registrirati vei broj okretaja (vie e se puta ploica okrenuti), a za veu snagu, u istom vremenu, takoer e se registrirati vei broj okretaja (jer e se ploica bre okretati). S obzirom da je jedinica vremena u tim ureajima sat, a jedinica snage kilovat (1 kW = 1000 W), ti se instrumenti jo zovu kilovatsatna brojila.

72

Istosmjerna struja ________________________________________________________________________

2.17 Appleti

2.17.1

Ohmov zakon

Pomou klizaa mijenjamo : RESISTANCE vrijednost otpora od 2 do 10 VOLTAGE vrijednost napona od 5 do 20 V

Ampermetar je prikljuen u strujni krug serijski sa otporom i mjeri struju koja tee krugom. Ako poveavamo napon, poveavat e se i struja, a smanjenjem napona, smanjit e se i struja. Poveanjem otpora, uz isti napon, struja se smanjuje, a smanjenjem otpora struja se poveava. Struja je razmjerna naponu i obrnuto razmjerna otporu prema (2.4). Provjerimo ovu jednadbu (Ohmov zakon) za R = 8, V = 16V, I = ?

I=

V 16 V = =2 A R 8

2.17.2

Jednostavni strujni krug

Strujni krug se sastoji od etiri dijela: Baterija click-om na bateriju eljenog napona, moemo je dovui u strujni krug, Otpor click-om moemo dovui razliite kombinacije otpornika u strujni krug,

73

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________ Sklopka clickom na sklopku ukljuujemo i iskljuujemo strujni krug, arulja promatramo to se s njom dogaa za razliite kombinacije napona i ukupnog otpora, kada ukljuimo strujni krug.

Zakljuak: Ako je otpor prevelik, kroz arulju tee premala struja, pa ona ne svijetli. Ako je otpor premali, aruljom e potei prevelika struja, pa e arulja pregorjeti (uz ukljuene zvunike, na raunalu se uje prasak). arulja svijetli samo kada je iznos otpora dvostruko manji od iznosa napona. To znai da je jakost struje potrebna da arulja svijetli 2A. Mogue je pozvati applet tako da je jakost struje potrebna da arulje svijetli jednaka 3A.

Zadatak je sloiti strujni krug tako da arulja svijetli. arulja e svijetliti ako je iznos napona tri puta vei od iznosa ekvivalentnog otpora.

2.17.3

Mjerenje napona, struje i snage u strujnom krugu

Pomou klizaa R mijenja se otpor u strujnom krugu s naponskim i strujnim izvorom. Applet pokazuje serijsko ukljuivanje ampermetra i paralelno prikljuivanje voltmetra u strujni krug, te oitavanje mjernog rezultata na zaslonu instrumenta. Kod toga je vano uoiti i odrediti polaritet napona i struje. Umnoak napona i struje odreuje snagu, a snaga u vremenu elektriku energiju.

74

Istosmjerna struja ________________________________________________________________________

2.17.4

Multimetar

S pomou ovog applet-a mogue je razumjeti i nauiti mjerenje osnovnih elektrinih veliina (napon, struja, otpor) s idealnim i realnim instrumentom (Rm realni otpor instrumenta). Applet pokazuje nutarnju strukturu galvanometra i dodavanje odgovarajuih (engl. shunt) otpornika za proirivanje mjernog podruja.

2.17.5

Serijski spoj otpora

Pomou klizaa R1, R2 i Vs podeavamo vrijednosti otpora serijski spojenih otpornika R1 i R2 (od 2 do 49 ) i napon naponskog izvora Vs (od 1 do 49 V ). U krugu tee struja I, koja je proporcionalna naponu izvora Vs. Struju mjeri ampermetar koji spojen serijski sa otporima R1 i R2. Prema (2.27) vrijednost ekvivalentnog (ukupnog) otpora jednaka je zbroju otpora R1 i R2.

Ruk = R1 + R2

75

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________

2.17.6

Paralelni spoj otpora

Pomou klizaa R1, R2, i Is pdeavamo vrijednosti otpora paralelno spojenih otpornika (od 2 do 99 ) i jakost struje strujnog izvora (od 1 do 19 A ). Voltmetar, koji je spojen paralelno strujnom izvoru (a time i otpornicima R1 i R2 ) mjeri napon na strujnom izvoru i na otpornicima. Ekvivalentni (ukupni otpor) raunamo prema jednadbi (2.38)

Ruk =

R1 R2 R1 + R2

V = I Ruk = I

R1 R2 R1 + R2

2.17.7

Kirchhoff-ovi zakoni

Pored izvora napona i otpornika u strujnom krugu napisane su njihove vrijednosti u voltima odnosno ohmima.

76

Istosmjerna struja ________________________________________________________________________


Click-om mia (lijevi click) ispod ili iznad napisane vrijednosti, smanjujemo ili poveavamo te vrijednosti. Napon izvora moemo mijenjati od 10 do 10V, a otpore na otpornicima od 1 do 10. Mogue je s pomou mia u strujni krug dovui vodi ili otpornik (prikazani su s lijeve strane strujnog kruga) i smjestiti ih izmeu toaka A i C, B i D, C i E ili D i F. Isto tako oni se mogu maknuti (izbrisati) iz strujnog kruga s pomou brisaa (engl. eraser). Iznad izvora strujnog kruga (u elipsi) upisana je jakost struje koju daje izvor. U pravokutnicima moemo oitati vrijednost napona izmeu pojedinih toaka VAC = VBD i VCE = VDF.

77

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________

2.18 Zadaci
1. Odredite jakost elektrinog polja u bakrenom vodiu promjera 0.01 mm kad njime tee struja jakosti 0.3 A. Rjeenje:

64.93 [V/m]
2. Pri elektrolizi neke srebrne otopine izluilo se za 3 sata 4.55 g srebra. Kolika je bila jakost struje pri elektrolizi? Rjeenje:

0.377 [A]
3. Baterija od 6 jednakih paralelno spojenih lanaka od kojih svaka ima elektromotornu silu E=1.5 V, daje struju od 4 A troilu iji otpor iznosi 0.25 . a) nacrtajte elektriku shemu spoja, b) koliki napon vlada na troilu, c) koliki je unutranji otpor svakog lanka, d) za koju snagu mora biti graeno troilo, e) koliki je iznos struje kratkog spoja baterije, a koliki pojedinog lanka? Rjeenje:

b) 1 [V]

c) 0.75 [] d) 4 [W] e) 12 [A], 2 [A]

4. etiri jednaka istosmjerna izvora, spojena serijski imaju struju kratkog spoja 1 A, a paralelno spojeni imaju napon praznog hoda 1 V. a) nacrtajte shemu serijskog i paralelnog spoja i oznaite elemente, b) koliki je napon praznog hoda E svakog pojedinanog izvora, c) koliki je unutarnji otpor serijski spojenih izvora, d) koliki je unutarnji otpor svakog pojedinanog izvora, e) koliki je napon na stezaljkama serijski spojenih izvora ako je otpor tereta 2 ? Rjeenje:

b) 1 [V]

c) 4 [] d) 1 [] e) 1.333 [V]

5. Struja kratkog spoja izvora iznosi 120 A, a napon praznog hoda 2 V. a) koliki je iznos struje kratkog spoja baterije sastavljene od 6 serijski spojenih izvora, b) koliko e iznositi struja kratkog spoja baterije sastavljene od 6 paralelno spojenih izvora,

78

Istosmjerna struja ________________________________________________________________________


c) koliku snagu ima troilo otpora 2 prikljueno na bateriju iz a), d) koliki je faktor iskoristivosti spoja iz c), e) koliku elektrinu energiju mora razviti baterija iz c) za 1 sat? Rjeenje:

a) 120 [A]

b) 720 [A]

c) 65.3 [W] d) 0.9523 e) 0.0653 [kWh]

6. Izvoru s EMS=36 V i nutarnjim otporom 2 prikljui se troilo s oznakama 24 V, 15 W. a) kolika struja tee troilom, b) kolika se energija troi za 24 sata na troilu, c) kolika je korisnost spoja (otpor vodova se zanemaruje), d) kako se promijeni korisnost ako se unutranji otpor udvostrui, e) kolika je u sluaju d) struja kratkog spoja izvora? Rjeenje:

a) 0.891 [A]

b) 731.8 [Wh]

c) 0.95 d) 0.906 e) 9 [A]

7. Na naponski izvor unutarnjeg otpora Ru=3 spojen je djelitelj napona (potenciometar) otpora R=100 . Na djelitelj napona treba spojiti arulju s oznakama 12 V, 36 W tako da svijetli punim sjajem. a) nacrtajte elektrinu shemu spoja, b) kolika struja tee kroz arulju, c) kako je podeen klizni kontakt djelitelja napona, ako izvor daje struju jakosti 3.3 A, d) kolika je elektromotorna sila izvora, e) hoe li se struja iz izvora promijeniti ako arulju odspojimo i zato? Rjeenje:

b) 3 [A] c) 60 [] / 40 [] ukupnog otpora

d) 219.9 [V] e) da, struja smanjuje zbog porasta

8. Sklop prema slici spojen je na izvor 12 V. a) oznaite polaritete napona i smjerove struja, b) koliku struju pokazuje idealni ampermetar, a koliki napon idealni voltmetar prema shemi, c) na koju vrijednost se promijeni pokazivanje voltmetra, ako se R2 odspoji?

79

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________

R1 100

E = 12V
R2 100
A

R3 100

Rjeenje:

b) 0.04 [A], 8 [V]

c) 6 [V]

9. Deset galvanskih lanaka elektromotornog napona 2 V spojeno je u paralelne grane po pet serijski spojenih lanaka. Vanjski otpor kruga je 4 , a krugom tee struja 1.5 A. Koliki je nutarnji otpor svakog lanka? Nacrtaj shemu kruga struje. Rjeenje:

1.067 []

10. Koliku jakost ima struja koja tee tramvajskim motorom ako se kola mase 10 tona pokrenu iz stanja mirovanja i nakon 20 s postignu brzinu 36 km/h? Motor je prikljuen na napon 600 V. Faktor trenja je 0.02. Rjeenje:

58 [A]

80

MAGNETIZAM
Magnetizam opisuje i objanjava pojave koje nastaju u prostoru oko gibljivih elektrinih naboja. Djelovanje gibljivog naboja u prostoru tumai se magnetskim poljem koje svaki gibljivi naboj stvara u svom okoliu.

2.19 Magnetsko polje


Prouavanje magnetizma povijesno je prethodilo prouavanju elektrinih pojava i temeljilo se na uoavanju i mjerenju sila uzrokovanih permanentnim (trajnim) magnetima koji se u prirodi nalaze najee u rudama eljeza, nikla i kobalta. Magnetizam je i dobio ime od minerala eljeznog oksida - magnetita. Magnetsko djelovanje koncentrirano je na suprotnim krajevima magneta, koji se zovu sjeverni i juni pol. Istoimeni polovi meusobno se odbijaju, a raznoimeni privlae. Njihova imena preuzeta su iz zemljovidne orijentacije. Naime, zemaljska kugla, kao veliki prirodni magnet, takoer ima svoje magnetske polove koji su koncentrirani (razlika je samo 15) uz geografski sjeverni i juni pol: toke kojima prolazi zamiljena os zemljine rotacije. Pol magneta (kompasa) koji pokazuje sjeverni pol zemaljske kugle nazvan je sjevernim polom (N - North), a suprotan pol junim (S - South). Djelovanje bilo kojeg pola magneta na sitne estice eljezne piljevine stvara geometrijske oblike identine silnicama elektrinog polja. Sve to vodi na izravnu povezanost magnetizma i elektriciteta. Potpuno podudaranje ipak ne postoji, kako se to u prvi mah ini. injenica je da se pol magneta nikad ne pojavljuje samostalno. Ako magnetski tap presijeemo na polovici, onda nipoto ne dobivamo na jednoj polovici sjeverni, a na drugoj juni pol. Obje polovice magneta opet pokazuju oba svoja pola na svojim zavrecima. To temeljno iskustvo pokazivalo je da ne postoji neki "magnetski naboj", ve je pojava magneta prouzrokovana na drugi nain. Godine 1820. H.C. rsted je otkrio da se u okoliu vodia kroz koji tee elektrina struja stvara magnetsko polje. Tako je naena veza izmeu magnetizma i elektriciteta, postavljena je hipoteza o elementarnim strujama u molekulama i atomima po kojoj se objanjava postojanje permanentnog magneta. Zbog mogunosti stvaranja jakih magnetskih polja s pomou elektrine struje i dodatnih elektromagnetskih pojava nastalih njihovom promjenom, to je otkrie dobilo veliku vrijednost u praksi. Elektrina struja proizvodi dakle oko sebe magnetsko polje. Njegovo postojanje moe se ustvrditi uoavanjem i mjerenjem sile na (male) magnete u blizini vodia kojim elektrina struja tee (slika 3-1. a). Magnetsko polje je polje sila, pa se slino kao elektrino, moe prikazati linijama polja ili silnicama. estice eljezne piljevine u ravnini okomitoj na vodi poredat e se upravo po takvim linijama (slika 3-1. b).

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________

Slika 0-1 Magnetsko polje oko vodia kojim tee struja a) djelovanje sile na magnetsku iglu b) silnice magnetskog polja

Povezanost magnetskog polja i elektrine struje nudi zgodnu mogunost da se osnovne veliine magnetskog polja upoznaju upravo na primjeru najjednostavnijeg polja koje u svojem okoliu stvara ravni, strujom protjecani, vodi. U koritenju efekata magnetskih polja u praksi, polja koja su nastala protjecanjem struje daleko su vanija i ea od onih koja su nastala djelovanjem trajnih magneta. Smjer magnetskog polja definiran je smjerom sjevernog pola magnetske igle. Smjer odgovara smjeru vrtnje desnog vijka, ako je smjer struje u pravcu pomicanja vijka du njegove osi. Promjenom smjera struje promijenit e se i smjer magnetskog polja. Jakost magnetskog polja koja se oznaava sa H vea je to je struja vea (npr. dvaput jaa struja daje dvaput jae magnetsko polje). Nadalje, jakost polja pada s udaljenosti od vodia (npr. u dvostrukoj udaljenosti je polje dvostruko slabije). Tako su se potpuno neoekivano povezala dva dotada potpuno odijeljena podruja: magnetizam i optika. Kasnije se ta veza teorijski i eksperimentalno dokazala (Maxwell, Herz).

2.20 Zakon protjecanja


Temeljni zakon odnosa magnetskih polja i struja koja polje proizvode dan je relacijom:

H
l

dl = I

(3.1)

koja se zove zakon protjecanja ili Amperov zakon. Po tom zakonu integral umnoaka jakosti polja koje na djeliu puta djeluje i infinitezimalne duljine tog djelia puta po zatvorenoj krivulji l jednak je sumi struja koje krivulja obuhvaa. Za sluaj prikazan slikom 3-2. po zakonu protjecanja linijski integral dat e:

82

Magnetizam ________________________________________________________________________

Slika 0-2 Primjer uz zakon protjecanja

- za krivulju l1 : - za krivulju l2 : - za krivulju l3:

I = I

I2 I3 + I4 ,
3

I = I

+ I4 ,

I = 0.

Dobro je uoiti da e u sluaju istih jakosti struja I3 i I4 za krivulju l2 rezultat biti jednak nuli. Magnetski uinak koji je stalan pratilac elektrine struje ne moe se izbjei, ali se dakle, moe ponititi. Struja I5 koja nije obuhvaena krivuljama ne utjee na vrijednost linijskog integrala u navedenim sluajima. Po analogiji s elektrostatikom, umnoak Hl odgovarao bi "magnetskom potencijalu" Vm .

2.20.1

Magnetsko polje ravnog vodia

Primijeni li se zakon protjecanja (3.1) na ravni vodi kojim tee struja jakosti I, za magnetsko polje na koncentrinim krunicama (silnicama) oko vodia (slika 3-3) vrijedi:

H dl = I
l

(3.2)

odakle uz H konstantno i:

dl = l = 2 r
slijedi:

(3.3)

H=

I I = [ A / m] l 2 r

(3.4)

83

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________ Jakost magnetskog polja opada dakle, obrnuto proporcionalno s udaljenou od osi vodia.

Slika 0-3 Magnetsko polje ravnog vodia kroz koji tee struja

Magnetsko polje ne nastaje samo u okoliu vodia protjecanog strujom I, nego i u njemu samome (jakost struje jednog dijela I' ). Moe se pokazati da je jakost magnetskog polja u vodiu (r R):

H=

2 r

2 R 2

(3.5)

Promjena jakosti polja H u ovisnosti od udaljenosti r od osi vodia prikazana je na slici 3-4 za nekoliko vrijednosti jakosti struja.

Slika 0-4 Ovisnost H=f(r) ravnog vodia kroz koji tee struja

Ako se od vodia kroz koji tee struja naini zatvorena petlja (ili zavoj), onda e sve silnice prolaziti kroz povrinu koju zavoj okruuje (slika 3-5. a) i b) ).

Slika 0-5 Magnetsko polje

a) zavoja

b) zavoja ( u presjeku )

c) magnetskog valjka

84

Magnetizam ________________________________________________________________________
Dobiveno magnetsko polje potpuno se podudara s magnetskim poljem kratkog magneta u obliku valjka (slika 3-5. c). Nizanjem vie magnetskih valjaka s istim smjerom polja dobio bi se snaniji magnet (slika 3-6. a), to je ekvivalentno povezivanju vie zavoja u tzv. svitak ili zavojnicu (slika 3-6. b). Budui da je magnetsko polje i ovdje identino, svitak protjecan strujom se zove jo i elektromagnet.

Slika 0-6 Magnetsko polje

a) magneta u obliku ipke

b) elektromagneta

Umnoak broja zavoja i struje koja kroz njih tee zove se magnetska uzbuda ili magnetomotorna sila (MMS) i esto se izraava u Az (amper zavojima) kako bi se istaknulo znaenje broja zavoja (a ne samo jakosti struje) u stvaranju magnetskog polja.

2.21 Magnetske veliine


Magnetske silnice (silnica = linija sile) prikazane su linijama koje izlaze iz sjevernog pola (slika 3-6.) (elektro)magneta i zavravaju na junom, ali se uvijek nastavljaju kroz tijelo (elektro)magneta od junog do sjevernog pola. Magnetske silnice su dakle zatvorene linije. Skup svih silnica zove se magnetski tok i oznauje simbolom . Jae magnetsko polje ima vei tok nego slabije polje. Magnetski tok mjeri se u Wb (itaj: Weber). Gustoa toka B je broj magnetskih silnica po jedinici povrine A okomite na smjer magnetskog toka:

B=

[T ]

(3.6)

Gustoa toka mjeri se u T (itaj: Tesla). Elektromagnetski utjecaj jednog tijela na drugi bez njihova fizikog dodira, u smislu promjene elektrinog ili magnetskog stanja tijela na koji se djeluje, zove se indukcija. Na primjer, permanentni magnet e inducirati nemagnetizirano eljezo da i ono postane magnet (slika 3-7). Naime, molekularni magneti (tzv. magnetske domene ili magnetski dipoli) u eljeznom uzorku djelovanjem e se magnetskog polja permanentnog magneta usmjeriti iz svog dotad sluajnog rasporeda tako da e sjeverni pol magneta privui juni pol molekularnih magneta.

85

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________

Slika 0-7 Magnetiziranje eljeza s pomou indukcije

Nemagnetizirano eljezo postat e magnet, pol tog magneta bit e suprotan polu koji ga je inducirao i eljezo - novi magnet bit e privueno. Treba uoiti da je inducirani pol uvijek suprotnog polariteta od pola koji ga je inducirao. To objanjava injenicu zato bilo koji pol magneta privlai magnetski materijal. Magnetski materijali meusobno se razlikuju s obzirom na indukciju. Sposobnost koncentriranja magnetskog toka zove se permeabilnost i oznauje se s . Svaki materijal koji se lako magnetizira ima veliku permeabilnost i naziva se feromagnetski. to je permeabilnost materijala vea, to je uz istu jakost magnetskog polja gustoa silnica B u induciranom materijalu vea. Zato se gustoa silnica zove jo i magnetska indukcija. Jakost magnetskog polja H povezana je dakle, preko permabilnosti materijala, s magnetskom indukcijom B pa vrijedi:

B = H [T ]

(3.7)

Vea indukcija postie se ili veom jakosti polja ili/i koritenjem materijala vee permeabilnosti. Najee se permeabilnost materijala izraava u relativnim jedinicama r s obzirom na permeabilnost vakuuma 0 , tako da je permeabilnost

= 0 r
a permeabilnost vakuuma eksperimentalno je dobivena kao:

(3.8)

0 = 4 107 [Vs / Am ]

(3.9)

Vrijednosti relativne permeabilnosti r za feromagnetske materijale kreu se izmeu 100 i 190000. Budui da je H vektor, a skalar, magnetska indukcija B moe se takoer smatrati vektorom. Magnetsko polje je homogeno ako je veliina indukcije u svakoj toki promatranog prostora jednaka. Ako to nije ispunjeno, onda je polje nehomogeno. Zbog visoke permeabilnosti feromagnetski materijali se koriste kao jezgre elektomagneta. Ista magnetska uzbuda e u zatvorenoj jezgri stvoriti r puta veu gustou silnica nego u sluaju kad jezgre nema. To slijedi izravno iz izraza (3.7) i (3.8):

B = H = r 0 H

(3.10)

86

Magnetizam ________________________________________________________________________
Polje unutar jezgre je homogeno, a nije homogeno na krajevima jezgre i izvan nje (slika 3-8. a). Homogeno polje du itave jezgre postie se izvedbom feromagnetske jezgre u obliku prstena (slika 3-8. b) ili okvira (slika 3-8. c).

a) zavojnice s jezgrom

Slika 0-8 Magnetsko polje b) zavojnice na torusnoj jezgri c) zavojnice na eljeznom okviru

Jezgre od neferomagnetskih materijala ponaaju se slino kao vakuum: njihova relativna permeabilnost priblino je jednaka jedinici. Ipak, preciznija mjerenja pokazuju da je za jednu grupu materijala tzv. diamagnetske materijale r < 1, dok je za drugu grupu, tzv. paramagnetske materijale r > 1. U tablici 3.1. napisane su vrijednosti relativnih permeabilnosti nekih neferomagnetskih materijala.

Diamagnetici

Paramagnetici

Materijal bizmut srebro voda vodik platina aluminij kisik zrak

r
0,99984 0,9999736 0,999991 0,9999999979 1,00027 1,0000196 1,000000181 1,00000036

Tablica 3.1. Neferomagnetski materijali Permeabilnost vakuuma je konstantna veliina i oznauje se kao apsolutna permeabilnost. Permeabilnost feromagnetskih materijala pak nije konstantna veliina. Ona ovisi o prethodnom magnetiziranju materijala, iznosu polja H i temperaturi. Slika 3-9. a) prikazuje krivulju magnetiziranja nekog feromagnetskog materijala. Poveanjem struje magnetiziranja raste polje H, a s poljem i indukcija B, gotovo linearno u poetnom dijelu karakteristike. Meutim, nakon linearnog dijela, poveanjem uzbude krivulja postupno ulazi u zasienje. Ta se pojava objanjava postavljanjem gotovo svih magnetskih

87

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________ dipola u smjeru djelujueg polja, pa novi prirast uzbude vie ne doprinosi porastu indukcije.

Slika 0-9 Magnetiziranje feromagnetskog materijala a) krivulja magnetiziranja b) strujni krug za magnetiziranje (uz primjer)

Primjer: Uz pretpostavku promjene napona od 20V do 100V, otpora zavojnice od 10 , te eljezne jezgre duge l=0.2 m u zavojnici sa N=100 zavoja (slika 3-9. b) sljedea tablica 3.2. (uz mjereni B ) pokazuje ponaanje feromagnetskog materijala ija je krivulja magnetiziranja prikazana slikom 3-9. a).

V [V] 20 40 60 80 100

I [A] 2 4 6 8 10

NI [Az] 200 400 600 800 1000

H [Az/m] 1000 2000 3000 4000 5000

B [T] 0,126 0,252 0,378 0,428 0,441

r
100 100 100 85 70

Tablica 3.2. Magnetiziranje eljezne jezgre Iz krivulje magnetiziranja kao i izraunatih vrijednosti iz tablice 3.2. u primjeru vidi se da relativna permeabilnost nije konstantna veliina. to krivulja magnetiziranja prije postie zasienje, to r bre pada, pribliavajui se vrijednosti apsolutne permeabilnosti vakuuma. Sa slike 3-9. a) nije vidljivo kolika je magnetska indukcija uzorka kad je uzbuda jednaka nuli. Ta veliina ovisi o njegovoj dotadanjoj magnetiziranosti. Ako se pokus magnetiziranja naini s potpuno razmagnetiziranim feromagnetskim materijalom (B=0 za H=0), onda se dobivena krivulja zove krivulja prvog magnetiziranja. Feromagnetici gube svoja magnetska svojstva kad im temperatura prijee stanovitu vrijednost (Curieeva toka), koja je za eljezo jednaka 760C, za nikal 360C, a za kobalt 1120C.

88

Magnetizam ________________________________________________________________________

2.22 Magnetska histereza


Magnetska indukcija B mijenja se u magnetskom materijalu promjenom magnetske uzbude. Ako magnetski materijal nije magnetian, onda se poveanjem uzbude od vrijednosti nula na vie dobiva krivulja prvog magnetiziranja. Zanimljiva pojava nastaje ako se kod neke maksimalne uzbude +Hmax (i postignute gustoe +Bmax) uzbuda pone smanjivati. Magnetska gustoa odupirat e se promjeni - nastojat e zadrati prijanje stanje magnetinosti (slika 3-10 a). To se oituje u indukciji koja e za istu vrijednost uzbude koja opada imati veu vrijednost u odnosu na onu kad je uzbuda rasla. Dapae, nakon to uzbuda padne na nulu, materijal e jo zadrati stanovitu vrijednost indukcije, tzv. remanentni magnetizam Br. Permanentni magneti nisu dakle nita drugo nego feromagnetski materijal sa zaostalim, remanentnim magnetizmom.

Slika 0-10 Magnetska histereza a) Krivulja prvog magnetiziranja i remanentni magnetizam

b) Koercitivnost

Taj se magnetizam moe ponititi samo uzbudnom strujom suprotnog predznaka. Vrijednost uzbude kod koje se to postie zove se koercitivnost ili koercitivna sila H (slika 3-10. b). Nastavi li se poveanje uzbude suprotnog smjera, stvara se magnetski tok i gustoa suprotnog predznaka (promjena magnetskih polova uzorka). Porast takve uzbude takoer vodi do magnetskog zasienja -Bmax uz -Hmax. Slinim postupkom (smanjivanje uzbude, tj. struje do nule i poveanjem do +Hmax) zatvara se ciklus, a nastala krivulja zove se petlja histereze (slika 3-11).

Slika 0-11 Petlja histereze

89

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________ Magnetski materijali dijele se s obzirom na koercitivnost na meke i tvrde materijale. Meki materijali (slika 3-12. a) imaju malu koercitivnost, dakle usku petlju histereze, i veliku relativnu permeabilnost. Takvo je na primjer isto eljezo sa najveim r=180.000, legirani limovi sa 2 do 4% silicija, feriti i drugi. Treba istaknuti i leguru permaloj (78,5% Ni + 21,5% Fe) sa najveim r=85.000. Ti materijali koriste se za jezgre transformatora, statore i rotore elektrinih strojeva, releje i sl.

a) meki
Slika 0-12 Magnetski materijali

b) tvrdi

Tvrdi magnetski materijali imaju veliku koercitivnost i veliku remanenciju, dakle veliku petlju histereze (slika 3-12 b). Slue za izradu trajnih magneta, a proizvode se od legura elika s dodatkom volframa, kobalta, nikla, aluminija i titana. Ugljini kaljeni elik ima na primjer Hc=5000 A/m i Br = 0,9 T.

2.23 Magnetski krug


Koristei opisane magnetske veliine mogue je, po analogiji s elektrinim krugom, govoriti o magnetskom krugu. Rasipanje magnetskih silnica u prostor oko takva kruga se zanemaruje - velika permeabilnost feromagnetskog materijala ini da sve silnice prolaze kroz materijal (osim u sluaju zranih raspora). Za jednostavni magnetski krug prikazan slikom 3-13. magnetski tok jednak je:

= B A = H A =

N I N I MMS = A= [Wb] 1 l l R m A

(3.11)

gdje su Rm tzv. "magnetski otpor", a MMS "magnetomotorna sila". Dobiveni izraz slian je izrazu za Ohmov zakon:

I=

E 1 l A

EMS R

(3.12)

90

Magnetizam ________________________________________________________________________
pa se stoga izraz (3.12) naziva Ohmov zakon za magnetske krugove.

a) jednostavan

b) sloen

Slika 0-13 Magnetski krug

Tok odgovara elektrinoj struji I, a magnetomotorna sila MMS elektromotornoj sili EMS. Permeabilnost magnetskog materijala odgovara specifinoj vodljivosti metalnog vodia, pa se uz slinost odnosa duljine i presjeka, govori o magnetskom otporu Rm, analogno elektrinom otporu R. U sluaju sloenog magnetskog kruga, dobivenog na primjer zranim rasporom (slika 3-13. b) u jednostavnom magnetskom krugu, prilike se mijenjaju. Magnetski otpor zranog raspora razlikuje se od magnetskog otpora feromagnetskog materijala. S obzirom da ukupni otpor raste, slijedi da se magnetski tok smanjuje (uz konstantnu struju) . To znai da je potrebno vie amper-zavoja uzbude da bi se dobila ista indukcija kao u sluaju bez zranog raspora:

N I MMS = 1 l1 1 l Rm1 + Rm 2 + 2 1 A1 2 A2

(3.13)

Dobro je uoiti da se i ovdje serijski spoj magnetskih otpora dobiva njihovim zbrajanjem (kao to bi se njihov paralelan spoj dobio kao reciprona vrijednost zbroja pojedinanih recipronih vrijednosti). Iz izraza (3.13) slijedi:

A1 1
odakle je:

l1

A2 2

l2

= N I

(3.14)

B1
odnosno:

l1

+ B2

l2

= N I

(3.15)

H1 ll + H 2 l2 = N I

(3.16)

to je u skladu s ve dobro poznatim zakonom protjecanja (3.1). U magnetskim krugovima dakle zakon protjecanja odgovara drugom Kirchhoffovu zakonu u elektrinim krugovima. Najopenitije gledajui zakon protjecanja moe se prikazati u obliku diskretnog (pojedinanog) zbroja:

91

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________

H
i

li = N I = I

(3.17)

gdje se svaki pojedinani element magnetskog kruga moe razlikovati po bilo kojoj magnetskoj ili geometrijskoj veliini:

Hi =

Bi

Ai i

(3.18)

Ako se poveu izrazi (3.17) i (3.18) slijedi:

N I =
i

i li Ai i

(3.19)

to za zatvoreni krug (bez grananja i rasipanja, dakle uz konstantni tok ) daje ekvivalent II. Kirchhoff-ova zakona za magnetski krug :

N I 1 li i i Ai

(3.20)

2.24 Djelovanje magnetskog polja


Ve je u uvodu o magnetizmu konstatirano da svaki gibljivi naboj stvara magnetsko polje. Isto tako reeno je da je magnetsko polje karakterizirano silom kojom se dva pola magneta (ovisno o polaritetu) privlae ili odbijaju. To znai da e i na gibljivi naboj u magnetskom polju djelovati sila. Sila e djelovati i na struju koja tee kroz vodi, ako se ovaj nae u magnetskom polju, jer struja nije nita drugo nego niz naboja u gibanju. Pritom nije vano kako nastaje magnetsko polje koje djeluje silom - je li to magnetsko polje permanentnog magneta, elektromagneta ili jednostavno ice kojom struja tee. To navodi na zakljuak da postoji sila i meu vodiima kojima teku struje. Svaki od tih sluaja razmatrat e se posebno.

2.24.1

Sila na gibljivi naboj

Ako se naboj kree u magnetskom polju, na njega djeluje sila. Veliine koje karakteriziraju gibljivi naboj su iznos naboja i njegova brzina, a magnetskog polja njegova indukcija. Sila e ovisiti o naboju, brzini i indukciji. Pokusom se potvruje navedeni zakljuak, a budui da su sila, brzina i indukcija vektorske veliine, slijedi:

ur r u r F = Q v B

(3.21)

Izraz u zagradi predouje vanjski umnoak ("ex-produkt") vektora v i B. Smjer djelovanja sile odreen tim umnokom na magnetsko polje (njegovu indukciju B), onda je sila okomita istodobno i na vektor brzine i na vektor

92

Magnetizam ________________________________________________________________________
indukcije. Ako vektor brzine pak zatvara bilo koji kut a s vektorom indukcije, onda se iznos vektora (v x B) izraunava kao:

Slika 0-14 Djelovanje sile na naboj koji se giba u magnetskom polju pod kutem

a) a = 90

b) a < 90

F = Q v B sin

(3.22)

a smjer vektora ima smjer napredovanja vijka s desnim navojem kad rotira preko manjeg kuta od v u B (slika 3-14. b). Djelovanjem sile na naboj objanjava se promjenama nastalim u magnetskom polju u kojem se naboj kree. Kako se vidi na slici 3-15. a), silnice magnetskog polja Bv stvorenog gibanjem pozitivnog naboja u podruju -1podudaraju se sa smjerom polja Bm u kojem se naboj kree, dok im je u podruju -2- smjer suprotan. Rezultantno polje prikazano je na slici 3-15. b), iz ega proizlazi i smjer sile. Okomit smjer od oka promatraa na povrinu oznauje se s kriiem (x), a suprotan smjer s tokom (.). Treba naglasiti da je smjer djelovanja sile za negativan naboj suprotan smjeru sile na pozitivan naboj:

ur r u r F Q = Q v B = F+ Q

(3.23)

Slika 0-15 Magnetsko polje naboja u gibanju a) zajedno sa poljem u kojem se naboj giba b) rezultantno polje

93

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________

Primjer: Uleti li nabijena estica u homogeno magnetsko polje indukcije B s brzinom v okomitom na polje (slika 3.16), sila F jednaka (QvB) djelovat e na esticu u svakoj toki.

Slika 0-16 Gibanje nabijene estice u magnetskom polju

Budui da je sila okomita na brzinu nee se mijenjati iznos te brzine, ve samo njezin smjer. Na slici 3-16. prikazani su vektori brzine i sile. estica se dakle kree pod djelovanjem sile koje je iznos konstantan, ali smjer je uvijek pod pravim kutem na brzinu estice. Iz toga slijedi da je putanja estice krunica, opisana s konstantnom tangencijalnom brzinom v, a sila F je centripetalna sila. Budui da je centripetalna akceleracija jednaka v2 /r, iz drugog Newtonova zakona slijedi:

Qv B = m

v2 r

(3.24)

pa je polumjer krune putanje nabijene estice jednak:

r=

mv QB

(3.25)

Ako je poznata masa estice m i njezin naboj Q, kao i indukcija B u kojoj se estica kree, moe se, koristei izraz (3.25), odrediti vrijeme jednog obilaska, odnosno frekvencija kruenja estice:

T=

1 l 2 r 2 m = = = f v v QB

(3.26)

Dobro je uoiti da frekvencija ne ovisi o polumjeru krune staze i da se poveanjem indukcije poveava. Opisani primjer temelj je rada akceleratora estica (ciklotrona) koji se koriste u nuklearnim fizikalnim pokusima.

2.24.2

Sila na vodi kojim tee struja

Magnetska sila na vodi kojim tee elektrina struja posljedica je ve opisane sile na svaki pojedini naboj koji se kree u magnetskom polju. Koritenjem izraza (3.21) za magnetsku silu na naboj dobiva se izraz za silu na

94

Magnetizam ________________________________________________________________________
vodi kojim tee struja (gibanje diferencijala naboja brzinom v ), a vodi je postavljen okomito na magnetske silnice.

dF = B dQ v = B dQ

dl dQ = B dl = B I dl dt dt

(3.27)

pa je na duljini l ukupna sila prema (4.32) jednaka:

F = B I l

(3.28)

Ako vodi zatvara kut s magnetskom indukcijom, izraz (3.28) postaje:

ur r u r F = B I l sin ili vektorski F = I l B

(3.29)

to je prikazano na slici 3-17.

Slika 0-17 Sila na vodi kojim tee struja

Primjer: Instrument s pominim svitkom i permanentnim magnetom, nazvan galvanometar, radi na naelu opisane sile koja se javlja na vodi kroz koji tee struja u magnetskom polju. Protumoment ovoj sili dri mehanika spirala na kojoj je privrena kazaljka instrumenta (slika 3-18. a). Na svitak je namotano N zavoja tanke ice promjera zavoja d i duljine zavoja l (slika 3-18. b). Svitak je postavljen unutar polova

Slika 0-18 Dijelovi galvanometra

a) spiralna opruga s kazaljkom

b) svitak s vie zavoja

permanentnog magneta (slika 3-19.). Zbog preglednosti je nacrtan samo jedan zavoj. Kad kroz svitak potee struja, javlja se sila na svakoj strani svitka, kako se vidi na slici 3-19. Elektrini moment jednak je:

95

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________

M el = B I l N d = ke I
a mehaniki protumoment

(3.30)

M meh = km

(3.31)

gdje su ke i km elektrina i mehanika konstanta proporcionalnosti, a otklon kazaljke. Povezujui oba izraza (3.30) i (3.31) slijedi:

ke I = kI km

(3.32)

Otklon je dakle proporcionalan jakosti struje koja svitkom tee, pa se galvanometar ponajprije koristi za mjerenje struje (ampermetar), a posredno i kao voltmetar i ommetar.

Slika 0-19 Galvanometar

2.24.3

Sila izmeu dva vodia kroz koje tee struja

Izmeu dva vodia kroz koje teku struje javlja se sila. Zbog jednostavnosti izvoda pretpostavlja se da su vodii ravni, dugi i meusobno paralelni na udaljenosti d. Iz slike 3-20. vidi se da e sila F1, kojom magnetsko polje H1 (nastalo strujom I1) privlai vodi kroz koji tee struja I2, biti jednaka:

F1 = B1 I 2 l = 0 H1 I 2 l
a jakost magnetskog polja:

(3.33)

H1 =

I1 2 d

(3.34)

Povezujui izraze (3.33) i (3.34) dobiva se:

F1 =

0 I1 I 2 l [N] 2 d

(3.35)

96

Magnetizam ________________________________________________________________________

Slika 0-20 Sila izmeu dva vodia protjecana strujom

Treba uoiti da i magnetsko polje struje I2 djeluje istom silom na vodi kojim tee struja I1. Takvo djelovanje dviju struja naziva se elektrodinamiko djelovanje. Koristei pravilo za smjer sile, izraz (3.22), lako je zakljuiti da e se dva paralelna vodia u kojima teku struje u istom smjeru meusobno privlaiti, dok e se u paralelnim vodiima u kojima teku struje u razliitom smjeru meusobno odbijati. U internacionalnom SI sustavu jedinica definiran je amper (A) na temelju predoenog elektrodinamikog djelovanja: Elektrina struja ima jakost jedan amper (A) ako prolazei kroz jako dugi i jako tanki vodi djeluje u vakuumu na isto takvu paralelnu struju u udaljenosti od jednog metra silom 210-7 njutna po jednom metru duljine vodia (slika 3-21.).

Slika 0-21 Definicija jedinice amper

Iznos sile slijedi iz izravnog uvrtavanja vrijednosti d=1 m, I1=I2=1 A, u izraz (3.35), pa je:

F=

0 111 4 107 = = 2 107 [ N ] 2 1 2

(3.36)

97

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________

2.25 Elektromagnetska indukcija


Neposredno pretvaranje mehanike energije u elektrinu je mogue. Do tog izuzetnog otkria dola su 1831. godine nezavisno i istodobno dva znanstvenika: M. Faraday u Velikoj Britaniji i J. Henry u Americi. Dananja proizvodnja, prijenos i potronja elektrine energije nezamislive su bez tog otkria. Svaka promjena, svako djelovanje u prirodi ima svoju posljedicu. Tako na primjer gibanje naboja stvara magnetsko polje, koje prema (3.4) trne tek u beskonanosti. Gibanje naboja u magnetskom polju ne ostaje nazapaeno - na njega djeluje sila. Postavlja se pitanje: moe li moda magnetsko polje pokretati elektrini naboj, uzrokovati struju? Odgovor je: Moe, ako se polje mijenja ! Faraday je u okoli magneta donio iani zavoj (slika 4.23). Onda je naglo udaljio magnet (ili zavoj, svejedno): u ici je potekla elektrina struja !

Slika 0-22 Faraday-ev pokus elektromagnetske indukcije

Magnetski se zavoj nije nalazio u polju iste jakosti prije i poslije udaljavanja (jakost polja i broj silnica koje kroz zavoj prolaze opada s udaljenou). Uzrok je dakle promjena magnetskog toka. A posljedica svakako je elektrino polje, jer bez njega nema ni struje. Opisanu pojavu vrijedno je poblie razmotriti. Ako se vodi duljine l kree u magnetskom polju brzinom v okomito na polje (prema slici 3-23. a. magnetske silnice idu od oka promatraa okomito na povrinu), onda na svaki naboj u tom vodiu djeluje sila F=QvB, prema (3.21). No kako ta sila prema (3.23) ima suprotan smjer za naboje razliitog polariteta, slijedi da e se slobodan, negativan naboj vodia pomaknuti na jednu, a pozitivan naboj na drugu stranu. Pokusom se to moe provjeriti tako da se vodi prilikom gibanja prepolovi. Svaka polovica bit e nabijena, i to nabojem suprotnog polariteta.

98

Magnetizam ________________________________________________________________________

a) gibanje vodia u magnetskom polju b) stvaranje naboja i elektrinog polja Slika 0-23 Elektromagnetska indukcija

Na slici 3-23. b) prikazane su i silnice elektrinog polja koje nastaje zbog prisutnosti nabijenih krajeva vodia. Ta se pojava naziva elektromagnetska indukcija, a dobiveni naboj inducirani naboj. Ako se to kretanje vodia ostvari na vodljivom okviru (slika 3-24), onda e inducirani naboj potei okvirom i struja e tei sve dok se vodi po okviru giba. Ta se struja naziva inducirana struja. Izraz za iznos induciranog naboja najlake se dobiva preko energetskih odnosa. Naime, pomak naboja Q od toke a do b znai rad ostvaren silom F na putu l. Iznos sile je poznat (3.21), pa slijedi:

W = F l = Q l v B [J ]
No kako je prema (1.10)

(3.37)

e=
iz (3.37) i (3.38) slijedi:

W Q

(3.38)

e = l v B

(3.39)

Inducirani napon ovisi dakle o duljini i brzini vodia koji se kree u magnetskom polju i iznosu magnetske indukcije tog vektora v i B. Inducirani napon moe se promotriti i s druge toke gledita. Za infinitezimalni pomak vodia u gibanju, povrina okvira abcd se povea (ako je pomak u desno, ili smanji ako je pomak u lijevo), prema slici 3-24, za iznos

dA = l ds

(3.40)

Budui da magnetski tok ovisi o povrini A, slijedi da e se i on promijeniti:

d = B dA = B l ds

(3.41)

Taj se pomak dogodio u infinitezimalnom vremenu dt, pa (3.41) postaje:

d ds = l B = l Bv dt dt

(3.42)

99

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________

Slika 0-24 Gibanje vodia po metalnom okviru

Budui da je (lBv) jednako induciranom naponu slijedi da je trenutna vrijednost napona numeriki jednaka brzini promjene magnetskog toka, pa se iz (3.39) i (3.42) dobiva:

e=

d dt

(3.43)

Negativan predznak govori o smjeru induciranog napona (koji e se suprostavljati promjeni polja). Izraz (3.43) poznat je kao Faraday-ev zakon elektromagnetske indukcije. Faraday-ev zakon sadri mnogo vie nego to je bilo pokazano. Svejedno je da li pomiemo magnet ili zavoj: napon se inducira kako god se tok mijenja. tovie, ima sluaja kad je i vodi i polje (magnet) u mirovanju, a postoji vremenska promjena polja - i onda se u vodiu obuhvaenom tim promjenama inducira napon. Vremenska promjena toka d obino se ostvaruje ili promjenom efektivne povrine u stalnoj magnetskoj indukciji B (npr. okretanjem ili pomakom zavoja) ili izmjeninom strujom koja stvara izmjenini tok.

2.25.1

Lenz-ovo pravilo

Njemakom znanstveniku F.E. Lenz-u pripisuje se sljedee korisno pravilo za predvianje smjera inducirane struje. Ono glasi: Smjer inducirane struje uvijek je takav da se suprotstavlja ili opire uzroku koji ju je proizveo. Neka se u razmatranje uzme ve opisani primjer sa slike 3-24. Inducirana struja e takoer, prema (3.4), stvarati magnetsko polje. Po pravilu desnog vijka njegov e se tok suprotstavljati polju u kojem se vodi kree. Na slici 3-24. povrina se poveava, a s njom i magnetski tok. Inducirana struja pak smanjuje iznos toka (jer generira drugi tok suprotnog smjera). Kad bi se vodi kretao u suprotnom smjeru, i struja bi imala suprotan smjer od prikazanog. U tom bi sluaju polje opadalo, a inducirana struja bi ga podravala (uveavala). To na stanovit nain predstavlja analogiju s mehanikim naelom inercije. Kad god pokuamo promijeniti status quo prirodnog sustava, sustav e uiniti sve mogue da nas u tome sprijei. U ovom smislu negativan predznak Faradayeva zakona (3-43) postaje jasniji.

100

Magnetizam ________________________________________________________________________

2.25.2

Samoindukcija

Istosmjerna struja stvara stalni (konstantni) magnetski tok, a izmjenina izmjenini. Svaki promjenljivi tok, a to znai i izmjenini, inducira napon. U zavojnici kojom tee izmjenina struja inducirat e se dakle napon zbog promjene vlastite struje (koja mijenja magnetski tok). Dakako, napon e se inducirati, prema Faraday-evu zakonu (3-43) kako god se tok mijenja. Ta se pojava induciranja napona proizvedenog od vlastitog promjenljivog toka zove samoindukcija. Neka je idealna zavojnica s N zavoja smjetena na jezgru torusnog oblika kao na slici 3-25.

Slika 0-25 Samoindukcija

Napon samoindukcije es ovisi o broju zavoja i brzini promjene toka, prema (3-43) :

es = N

d dt

(3.44)

Prema (3.11) za jednostavni magnetski krug vrijedi proporcionalnost promjene toka i promjene struje:

d =

N A
l

di

(3.45)

Uvrtenjem (3.45) u (3.44) dobiva se:

N A
es = N
odakle slijedi:

l dt

di

(3.46)

es = N

N A di
l dt

N 2 A di
l dt

(3.47)

Koeficijent N2A/l zove se koeficijent samoindukcije ili induktivitet zavojnice i oznauje se s L, a izraunava u H (henri).

101

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________

es = L

di dt

(3.48)

Induktivitet od 1H znai da se za promjenu od 1A/s inducira napon u zavojnici od 1V.

[H ] = [Vs / A] = [Wb / A]
Prema II. Kirchhoff-ovu zakonu mora vrijediti : es+e=0.

(3.49)

2.25.3

Meuindukcija

Zanimljivo je promotriti utjecaj promjenljivog toka jednog svitka (zavojnice) na drugi svitak koji obuhvaa itav ili dio promjenljivog toka. Neka se na istu jezgru sa slike 3-25 namota nova zavojnica s N2 zavoja, kako je prikazano na slici 3-26. Promjenljiva struja u prvoj zavojnici stvara promjenljivo magnetsko polje d1/dt koje prolazi jezgrom. Zbog samoindukcije u prvoj e se zavojnici inducirati napon:

e1 = N1

d1 dt

(3.50)

Meutim i druga zavojnica obuhvaa isti promjenljivi tok. Zato e se i u njoj inducirati napon, ovisno o broju njezinih zavoja

e2 = N 2

d1 dt

(3.51)

Slika 0-26 Meuinduktivna veza

Treba jo pogledati o emu ovisi promjenljivi tok 1, napisati uzrok njegove promjene. Slino kao kod samindukcije iz (3.6), (3.7) i (3.11) slijedi:

1 = B A = H1 A =
Uvrtenjem u (3.51) dobiva se:

N1 i1 A l

(3.52)

e2 =

N1 N 2 A di1
l dt

= M

di1 dt

(3.53)

102

Magnetizam ________________________________________________________________________
Koeficijent M zove se meuinduktivitet i ima istu dimenziju (H) kao induktivitet. Meuinduktivitet se moe izraziti i preko induktiviteta pojedinih svitaka. Budui da oba svitka obuhvaaju istu jezgru, prema slici 3-26, za L1 slijedi:

L1 =

N12 A
l

N12 N2 = 1 1 l Rm A

(3.54)

i potpuno analogno za L2 :

L2 =

N 22 A
l

2 N2 N2 = 2 1 l Rm A

(3.55)

Povezujui (3.50) sa (3.51) i (3.53) dobiva se:

M=

N1 N 2 = Rm

L1 Rm L2 Rm odakle je Rm

(3.56)

M = L1 L2
Ta je veza dobivena za sluaj potpunog magnetskog vezanja - sav tok od prve zavojnice prolazi kroz drugu zavojnicu. Ako to nije sluaj, u proraun meuinduktiviteta treba uzeti i dodatni faktor k magnetskog vezanja.

M = k L1 L2

(3.57)

Primjer: Zanimljivo je pokazati vezu induciranog napona u drugoj zavojnici (sekundar) s naponom prve zavojnice (primar). Ako se izraz (3.50) podijeli s izrazom (3.51) dobiva se:

e1 N1 = e2 N 2
iz ega slijedi napon sekundara:

(3.58)

e2 =

N2 e1 N1

(3.59)

Iz (3.59) vidi se da se naponi primara i sekundara odnose kao omjeri njihova broja zavoja. Izlazni napon se moe mijenjati (poveavati ili smanjivati) s razliitim brojem zavoja, izraz (3.59). Na tom naelu radi transformator (slika 327).

103

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________


Slika 0-27 Transformator

Dobro je odmah uoiti da je inducirani napon takoer promjenljiv, to u praksi znai da se izmjenini napon primara transformira u izmjenini napon eljenog iznosa na sekundaru. Kod idealnog transformatora (bez gubitaka), snage na primarnoj i sekundarnoj strani su jednake, to znai da je pri viem sekundarnom naponu (vei broj zavoja sekundara), sekundarna struja manja. Dobiti vei napon na sekundarnoj strani (poveanjem broja zavoja) mogue je samo uz smanjenje sekundarne struje. Transformatori tako i slue pri prijenosu energije na velike udaljenosti. Visokonaponski dalekovodi imaju vrlo visok napon, uz malu struju, ime se minimiziraju gubici zbog zagrijavanja vodia (voda).

2.26 Energija magnetskog polja


Magnetsko polje, kao i elektrino, posjeduje energiju. Iznos energije W pohranjene u zavojnici induktiviteta L jednak je radu koji se obavi pomicanjem naboja protiv napona samoindukcije es. U poetku t=0, neka je i=0, a nakon toga neka struja raste s prirastom di/dt. U vremenskom intervalu dt naboj koji kroz zavojnicu proe je prema (2.3)

dQ = i dt

(3.60)

a samoinducirani napon koji spreava gibanje naboja je prema izrazu (3.48) jednak:

es = L
Iz toga slijedi da je uinjeni rad:

di dt

(3.61)

dW = es dQ = L

di i dt = L i di dt

(3.62)

Ukupan rad W potreban za poveanje struje od poetne do konane vrijednosti je prema tome:

W=

1 L i2. 2

(3.63)

Dok tee struja zavojnica induktiviteta L ima energiju. Ako napon na zavojnici koji je struju prouzrokovao nestane, onda e ta energija spreavati pad struje, pa njezin iznos nee trenutno pasti na nulu. Zanimljivo je pogledati gdje je ova energija uskladitena (u elektrinom polju kondenzatora bila je u dielektriku izmeu ploa). Ako se u (3.63) uvrsti L iz (3.54) i I iz (3.16) slijedi:

104

Magnetizam ________________________________________________________________________

W=

1 1 N 2 A H l H2 = Al L i2 = 2 2 l 2 N

(3.64)

Budui da je Al=Vol moe se zakljuiti da je energija pohranjena u volumenu Vol koji zavojnica obuhvaa i da ovisi o kvadratu jakosti magnetskog polja, odnosno indukcije koja tu postoji.

W=

H2
2

Vol =

B2 BH Vol = Vol 2 2

(3.65)

2.26.1

Izmjenino magnetiziranje eljeza

Ako se feromagnetski materijal nalazi u magnetskom polju kojem se neprestano mijenja smjer (na primjer, polje koje stvara izmjenina struja), onda e promjena jakosti polja mijenjati indukciju na nain opisan u potpoglavlju 3.4. Periodu izmjenine struje odgovarat e jedna petlja histereze, a okretanjem smjera magnetskih dipola u feromagnetskom materijalu razvijat e se toplina. Govori se o stanovitoj vrsti "unutranjeg trenja" prilikom njihova okretanja. Diferencijal utroene energije za porast struje i u vremenu dt koja uzrokuje promjenu jakosti polja, a s njim i promjenu indukcije dB jednak je:

dW = e i dt = N
odakle slijedi uz Vol=A l

d H l dt = d ( B A ) H l = H A l dB dt N

(3.66)

dW = H Vol dB
Ukupna energija dovedena u jednom periodu bit e:

(3.67)

W = dW = Vol H dB

(3.68)

gdje je Vol -volumen koji zavojnica, odnosno torusna jezgra unutar zavojnice ima. Integraciju treba dakle obaviti po zatvorenoj krivulji histereze, kao to je to prikazano na slici 3-28. Potekoa je meutim to H nije mogue izraziti kao jednostavnu funkciju od B, pa se integral u izrazu (3.68) ne moe izraunati analitiki.

105

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________


Slika 0-28 Izmjenino magnetiziranje feromagnetskog materijala

Integracija po zatvorenoj krivulji rezultira povrinom koju zatvara, pa kao neposredni zakljuak slijedi da je utroena energija to vea to je povrina histereze vea. To isto slijedi i za razvijenu toplinu, pa se toplinski gubici prilikom magnetiziranja i zovu gubici petlje histereze. Da bi se gubici energije zbog histereze smanjili, poeljno je da njezina povrina bude to manja. Osim gubitaka zbog histereze u jezgri postoje i gubici zbog tzv. vrtlonih struja. Promjenljivo magnetsko polje ima za posljedicu ne samo induciranje napona u zavojnici oko jezgre nego i u jezgri kao vodiu. Posljedica pak induciranog napona su vrtlone struje. Toplinski gubici zbog vrtlonih struja nisu zanemarivi. Zbog toga se dijelovi elektrikih strojeva izloeni izmjeninom magnetiziranju izrauju od meusobno izoliranih limova kako bi se vrtlone struje smanjile. Ako se izmjenina struja nakon svakog perioda smanji za odgovarajui iznos, onda se i petlja histereze smanjuje, kako se vidi na slici 3-29. Nakon smanjivanja iznosa struje na nulu jezgra vie nema magnetska svojstva (B=0 uz H=0). Taj se postupak zove razmagnetiziranje jezgre.

Slika 0-29 Razmagnetiziranje jezgre

2.26.2

Privlana sila magneta

Poznavajui energiju koju (elektro)magnet ima nije teko odrediti silu kojom magnet privlai ili nosi feromognetski uzorak. S obzirom da je energija, odnosno rad, jednak sili na odreenom putu, prema slici 3-30 i izrazu (3.66) moe se pisati :

dW =
i

B2 B2 dV = A dl 2 0 2 0

(3.69)

dW = F dl
pa je iz (3.70) i (3.69):

(3.70)

106

Magnetizam ________________________________________________________________________

B2 F= A [N] 2 0

(3.71)

Slika 0-30 Privlana sila magneta

Nosiva, odnosno privlana sila magneta proporcionalna je kvadratu magnetske indukcije i efektivnoj povrini predmeta i magneta na kojoj ta indukcija djeluje.

107

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________

2.27 Appleti 2.27.1 Naboj u magnetskom polju

Pomou klizaa podeavamo: B (UPPER) gustou magnetskog toka u gornjoj polovici prozora B (LOWER) - gustou magnetskog toka u donjoj polovici prozora MASS masu naboja koji ulijee u magnetsko polje VELOCITY brzinu s kojom naboj ulijee u magnetsko polje ANGLE kut ulijetanja naboja

Click-om na gumb RESET vraamo simulaciju na poetak.

2.27.2 Lorentz-ova sila

Click-om na gumb: ON/OFF, ukljuujemo i iskljuujemo struju,

108

Magnetizam ________________________________________________________________________
REVERSE CURRENT, mijenjamo smjer struje, TURN MAGNET, mijenjamo smjer magnetskog polja.

Na posljednje tri opcije biramo da li ce se vidjeti strelice koje pokazuju smjer: Struje (crvene strelice), Magnetskog polja (plave strelice), Lorentzove sile (crne strelice).

Oko vodia kojim tee struja postoji magnetsko polje. Ako se taj vodi nalazi u vanjskom magnetskom polju, na njega e djelovati sila, tako da e ga gurati u podruje manje gustoe silnica ukupnog magnetskog polja, koje se dobiva zbrajanjem magnetskog polja vodia i vanjskog magnetskog polja. Ova sila zove se Lorentzova sila. Prema (3.2) Iznos Lorenzove sile je

F = B I l
gdje su F - sila na vodi B - gustoa magnetskog toka l - duljina vodia

2.27.3

Faraday-ev zakon

Click-om na gumb: START pokreemo simulaciju, STOP zaustavljamo simulaciju. magnetsku silu

Pomou izbornih ponuda biramo da li e se vidjeti strelice koje pokazuju:

109

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________ magnetsko polje.

Klizai slue za podeavanje brzine promjene toka (vary speed) i jakosti magnetskog polja (vary field strenght). Vertikalni tap (koji se pomie), na dva horizontalna tapa (koji su vodljivo spojeni), zatvara strujni krug. U krug je prikljuen ampermetar koji mjeri struju koja se inducira. Budui da je inducirana struja proporcionalna induciranom naponu ui=Blv, poveanjem brzine i jaine magnetskog toka struja e rasti i obrnuto. Pomou mia moemo vui vertikalni tap lijevo desno i promatrati kako smjer i brzina povlaenja utjeu na induciranu struju, iju jakost pokazuje ampermetar.

2.27.4

Lennz-ovo pravilo

Pomou mia (lijevi click sputen) moemo pribliavati i udaljavati magnet od vodia (prstena).

Kada magnet pribliavamo vodiu (prstenu), tok magnetskog polja kroz prsten se poveava. U prstenu se inducira napon i potee struja. Smjer struje je takav da se magnetsko polje oko vodia suprotstavlja poveanju magnetskog toka. Kada udaljavamo magnet, inducirana struja i magnetsko polje oko vodia imat e suprotan smjer nego kad smo magnet pribliavali. U ovom se sluaju magnetsko polje oko vodia suprotstavlja smanjenju magnetskog toka. Lenzovo pravilo: Inducirani napon stvara struju takvog smjera da se ona svojim djelovanjem suprotstavlja promjeni (magnetskog toka) koja ga je izazvala.

110

Magnetizam ________________________________________________________________________

2.28 Zadaci
1. Na polovici radiusa jednog vodia krunog presjeka kroz koji tee struja konstantne gustoe J postoji magnetsko polje H1. a) koliki je iznos magnetskog polja na povrini vodia (izrazite ga pomou H1), b) oznaite na presjeku vodia smjer magnetskog polja na povrini vodia uz slobodno izabran smjer struje, c) kako se mijenja iznos magnetskog polja od osi vodia prema povrini, prikaite grafiki, d) izvedite ovisnost c)? Rjeenje:

a) 2H1 d) H =

I 1 ,R r 2 r

, H=

I r ,0 r R 2 R 2

2. Ravan vodi duljine 1m, mase 0.00784 kg, smjeten je u zraku okomito na horizontalno magnetsko polje jakosti 6,34103 A/m. Nai jakost struje koju moramo propustiti kroz vodi da on u magnetskom polju miruje. Rjeenje:

9.65 [A]

3. Elektron ubrzan razlikom potencijala 300V giba se usporedno s ravnini vodiem od njega udaljenim 4mm. Kolika sila djeluje na elektron ako vodiem prolazi struja jakosti 5 A? Rjeenje:

4.12 1016 [N]

4.

Nabijena estica uleti u homogeno magnetsko polje magnetske indukcije 0.52T brzinom 2106 m/s. Koliki je specifini naboj estice ako je ona u polju opisala luk polumjera 4 cm? Koja je to estica? Rjeenje:

9.615 107 [C/kg], proton


5. Na zatvorenu eljeznu jezgru srednje duljine 0.6 m i presjeka 5 cm2 namotano je 450 zavoja kroz koje tee struja 8.8 A i stvara magnetski tok 700 Wb. a) kolika je indukcija, b) koliki je iznos jakosti magnetskog polja,

111

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________ c) koji je iznos relativne permeabilnosti eljeza, d) koliki otpor ima zavojnica ako je na nju prikljuen napon 10 V, e) uz kvadratini profil presjeka jezgre i jednoslojan namot, koliki je iznos presjeka bakrene ice namotaja? Rjeenje:

a) 1.4 [T]

b) 6600 [A/m] c) 168.8 [Vs/Am]

d) 1.136 [] e) 0.623 [mm]

6. Kroz dva ravna usporedna vodia teku struje 5A i 10A. Kolika sila djeluje meu vodiima na duljinu 1m ako su oni meusobno udaljeni 10 cm? Rjeenje:

0.0001 [N]

7. U homogeno magnetsko polje magnetske indukcije 210-4 smjeten je dugi ravni vodi okomito na silnice. Vodiem tee struja jakosti 50A. Nai geometrijsko mjesto toaka u kojima je magnetska indukcija jednaka nuli. Rjeenje:

5 [cm]
8. Kroz 800 zavoja namotanih na nemagnetino tijelo oblika torusa srednje duine 0.2 [m] i presjeka 50cm2 tee struja I=10A. a) koliki je iznos jakosti magnetskog polja u zavojnici, b) koliki je induktivitet zavojnice, c) koliku magnetsku energiju sadri zavojnica, Rjeenje:

a) 12734 [A/m]

b) 6.4 [mH]

c) 0.32 [J]

9. Koji se napon inducira u zavojnici sa 10 zavoja povrine 5cm2 ako tu zavojnicu za 0.005s unesemo u magnetsko polje jakosti 8104 A/m? Povrina zavojnice okomita je na silnice. Rjeenje:

0.1 [V]
10. U zavojnici se za vrijeme 0.2 s promijeni jakost struje od 15A na 10A. Pritom se inducira napon 2V. Koliki je induktivitet zavojnice? Rjeenje: 0.08 [H]

112

PRIJELAZNE POJAVE
Elektriki elementi koji mogu uskladititi energiju elektrinog (kondenzator) i magnetskog (zavojnica) polja, mogu se nalaziti u dva stacionarna stanja: sa i bez energije. Od interesa je upoznati pojave koje nastaju pri prijelazu iz jednog u drugo stacionarno stanje, jer se njima obuhvaa preraspodjela energije u strujnim krugovima, to je est sluaj u praksi. Skup svih dogaaja pri tom prijelazu obuhvaa naziv "prijelazne pojave". Glavno pitanje koje se u sljedeim tokama rjeava jest: kako se mijenja napon i struja na kondenzatoru i zavojnici izmeu dva stacionarna stanja.

2.29 RC-krug 2.29.1 Energija nabijenog kondenzatora

Kad se prazan kondenzator prikljui na izvor napona E, kondenzatoru se dovodi naboj i time poveava razlika potencijala v, izmeu ploa. Nakon odreenog kratkog vremena kondenzator se nabije nabojem Q=CE, i poprimi napon izvora E. Tijekom nabijanja, porastu napona kondenzatora v, za vrijednost dv, uzrok je porast naboja dq:

dq = C dv
Malim slovima oznauju se trenutane vrijednosti pojedinih veliina. Kod gibanja naboja dq, elektrino polje obavlja rad:

(4.1)

dW = dq v = C v dv
Ukupni obavljeni rad za vrijeme nabijanja kondenzatora je:

(4.2)

W = C v dv =

C V 2 Q V Q 2 = = 2 2 2C

(4.3)

Energija nabijenog kondenzatora sadrana je u izolatoru izmeu ploa (elektroda), kao energija elektrinog polja. Kod izbijanja kondenzatora, elektrino polje u izolatoru se razgrauje. Ta se energija oslobaa i moe se pretvoriti u neki drugi oblik energije (toplinsku, svjetlosnu ili opet u elektrinu).

2.29.2

Energija na otporu

Kod nabijanja kondenzator dobije samo polovicu energije izvora. Druga polovica energije izvora potroi se na otporu kruga R.

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________

WR = Wi WC = Q V Q

V V = Q = WC 2 2

(4.4)

Na otporu kruga potroi se do kraja nabijanja toliko energije koliko je dobije kondenzator.

2.29.3

Nabijanje (punjenje) kondenzatora

Ukljuenjem kondenzatora u strujni krug s otporom R (slika 4-1) dogaa se prijelazna pojava nabijanja kondenzatora, dok mu napon ne poprimi vrijednost napona izvora. Struja nabijanja kondenzatora u poetku je velika, a kako naboj na ploama raste, tako njezin iznos pada (opiranje dotoku istovrsnog naboja).

Slika 0-1 RC krug

Struja u trenutku prikljuenja I odreena je samo naponom E i otporom kruga R, tj. Ohm-ovim zakonom (I=E/R). Kako nakon prikljuenja napon kondenzatora uC nabijanjem postupno raste, tako se smanjuje napon na otporu uR (uR = EuC), a s njime i jakost struje u krugu i (i = vR/R ). Naponi se na poetku nabijanja mijenjaju bre, a prema zavretku nabijanja sve sporije. Trajanje nabijanja je dulje to su vei kapacitet C i otpor kruga R. Umnoak vrijednosti kapaciteta i otpora takoer ima dimenziju vremena i zove se vremenska konstanta:

= RC

(4.5)

Nakon isteka jedne vremenske konstante kondenzator se nabije na 63% konanog napona. Napon kondenzatora raste sve sporije prema konanoj vrijednosti (napona izvora E, a uzima se da je kondenzator nabijen nakon vremena t = 5 (tj. pet vremenskih konstanti). Struja tada praktiki vie ne tee iz izvora, pa kaemo da je kondenzator nabijen.

114

Prijelazne pojave ________________________________________________________________________

2.29.4

Izbijanje (pranjenje) kondenzatora

Nabijeni kondenzator odspojen od izvora sadri elektrinu energiju. Vodljivim spajanjem njegovih elektroda viak elektrona s negativne elektrode odlazi na pozitivnu tvorei tako struju kroz vodljivi spoj izmeu elektroda. Strujom kondenzator predaje energiju otporu, preko kojeg su elektrode vodljivo spojene. Ovo predavanje energije nazivamo izbijanje (ili pranjenje) kondenzatora. Kod izbijanja, kondenzator se ponaa kao izvor zanemarivo malog nutarnjeg otpora. Stoga je poetna struja izbijanja I odreena samo naponom nabijenog kondenzatora VC i otporom R vodljivog spoja izmeu prikljunica kondenzatora:

I=

VC R

(4.6)

Nabijeni kondenzator ponaa se kao naponski izvor samo u poetku izbijanja. Kako ima ogranienu koliinu naboja, napon (a s njime i struja) izbijanjem se smanjuje, u poetku brzo, a prema zavretku izbijanja sve sporije. U svakom trenutku vrijedi Kirchhoff-ov zakon za napone tj.

vR = vC

(4.7)

U svakom trenutku je napon na otporu vR jednak naponu kondenzatora vC, pa je time preko Ohm-ovog zakona u svakom trunutku odreena i veza izmeu napona kondenzatora vC i struje izbijanja i kao:

i R = vR

(4.8)

Na slici 4-2. prikazana je naponska funkcija nabijanja i izbijanja kondenzatora v=f(t).

Slika 0-2 v=f(t) u RC krugu

115

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________

2.30 RL-krug

2.30.1

Energija zavojnice

Rastom struje zavojnice od nule do neke vrijednosti I u svitku se stvara magnetsko polje. Energija tog polja pohranjuje se u svitku. Smanjenjem struje magnetsko polje se razgrauje i svitak putem induciranog napona energiju vraa natrag u krug. Snaga na zavojnici odreena je u svakom trenutku umnokom struje i i induciranog napona vL :

pL = i vL = i

L i t

(4.9)

Energija svitka jednaka je umnoku snage i promjene vremena:

WL = pL t = i uL t = i L

i t = i L i t

(4.10)

Ukupna energija svitka jednaka je zbroju svih diskretnih porasta energije WL pri porastu struje od 0 do I, pa emo ukupnu energiju svitka dobiti zbrajanje, odnosno integriranjem jednadbe (4.10):

WL = i L i
I2 W = i L i = L 2 0
I

(4.11)

gdje je WL energija pohranjena u svitku L induktivitet svitka I struja svitka

to je identino ve izvedenom izrazu u (3.63). Energija svitka (stalnog induktiviteta) odreena je njegovim induktivitetom i jakou struje. Promjena struje svitka znai promjenu njegove energije. Kako nije mogua trenutana promjena energije, tako nije mogua ni trenutana promjena struje svitka i on se tome opire svojim induciranim naponom. Kod ukapanja i iskapanja strujnog kruga sa svitkom (RL krug), stacionarno stanje se zbog toga ne uspostavlja trenutano, nego se javlja prijelazno stanje u kojem se postupno uspostavljaju konane veliine struje i napona.

116

Prijelazne pojave ________________________________________________________________________

2.30.2

Ukapanje RL kruga

Svaka se realna zavojnica moe predoiti kao spoj radnog otpora R i induktiviteta L. Dovede li se napon u strujni krug u koji je spojena realna zavojnica (spajanje preklopke u poloaj 0-1 na slici 4-3) struja e od poetne vrijednosti i = 0 do svoje stacionarne vrijednosti i = V/R s vremenom mijenjati svoj iznos. Promjena struje inducirat e prema (3.48) napon samoindukcije, koji e se po Lenz-ovu zakonu suprotstavljati promjeni struje, tj. usporavat e njezin porast.

Slika 0-3 RL krug

Jakost struje raste u zavojnici po eksponencijalnom zakonu. Za vrijeme jedne vremenske konstante (t=) struja postigne 63,2% svoje konane vrijednosti. Vrijednost stacionarnog stanja praktiki se postie ve nakon vremena od 4 do 5 vremenskih konstanti. To se osobito zorno vidi na slici 4-4.

Slika 0-4 i=f(t) za ukljuenje RL kruga

Suprotstavljajui se trenutanoj promjeni struje, na svitku se nakon ukapanja javlja inducirani napon polariteta suprotnog polaritetu izvora. Da bi struja neposredno nakon ukapanja bila ista kao u asu neposredno prije toga, a to jest nula, inducirani napon na svitku u trenutku ukapanja mora ponititi napon izvora. Stoga, neposredno prije ukapanja, inducirani napon na induktivitetu po iznosu je jednak naponu izvora. Inducirani napon najvei je u trenutku ukapanja, jer je tad najvea promjena magnetskog toka. Potom, kako se u svitku postepeno uspostavlja magnetski tok, smanjuje se brzina njegove promjene. Time se postupno smanjuje i inducirani napon vL. Napon na otporu vR u svakom je asu jednak razlici napona izvora E i napona na induktivitetu vL

vR = E vL

(4.12)

117

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________ Kako se smanjuje napon vL tako raste napon na otporu vR, a isto tako postupno raste struja:

i=

v R E vL = R R R

(4.13)

Struja raste od nule do konane vrijednosti:

I=

E R

(4.14)

koja je odreena samo naponom izvora i otporom kruga. To je veliina struje u stacionarnom stanju. Porast struje je sporiji i prijelazno stanje traje dulje, to je vei omjer induktiviteta i otpora kruga. Ovaj omjer oznaava se s i naziva vremenska konstanta RLkruga.

L R s [ ] = = s

(4.15)

Jedinica za vremensku konstantu je sekunda. Vremenska konstanta je vrijeme nakon ukapanja svitka, u kojem struja RL kruga poraste na 63% svoje konane vrijednosti. U istom vremenu napon na induktivitetu padne na 37% svoje poetne vrijednosti. Struja se sve sporije pribliava svojoj konanoj vrijednosti I, a uzima se da je realno dosee (te nastupa stacionarno stanje) nakon vremena Tuk = 5 (4.16)

2.30.3

Iskapanje RL kruga

Drugi sluaj prijelazne pojave u RL-krugu jest prekidanje toka stacionarne struje I, na primjer spajanjem preklopke u poloaj 0-2 u shemi na slici 4-3. U strujnom krugu bez izvora struja mora pasti na nulu (utrnuti). Promjene struje neizbjene pri smanjivanju stacionarne vrijednosti I na stacionarnu vrijednost i=0 uzrokom su napona samoindukcije, iji je smjer po Lenzovom zakonu takav da se suprotstavlja promjeni, tj. nastoji odrati dotadanju struju.

Slika 0-5 i=f(t) za iskljuenje RL kruga

118

Prijelazne pojave ________________________________________________________________________


Struja dakle eksponencijalno trne u beskonanosti (praktiki nakon 4-5 ). Brzina pada opet ovisi o vremenskoj konstanti. Vidi se (slika 4-5.) da zbog prisutnosti induktiviteta L strujni krug pokazuje stanovitu tromost pri promjeni struje. Kod iskapanja, suprostavljajui se padu struje, svitak djeluje kao naponski izvor koji nastoji i dalje tjerati struju u istom smjeru. U trenutku prekida struje otvaranjem sklopke, na induktivitetu se javlja inducirani napon vrlo velikog iznosa (moe biti i nekoliko kilovolti). Veliina induciranog napona, moe se ograniiti tako da se svitak pritom kratko spoji. Polaritet induciranog napona vL je takav da on djeluje kao izvor, nastojei odrati struju kroz svitak i nakon iskapanja izvora. Da bi struja u asu neposredno nakon iskapanja bila jenaka I kao prije iskapanja, iznos induciranog napona u tom asu jednak je umnoku veliine struje prije iskapanja i otpora preko kojeg se svitak kratko spaja. To je i najvea vrijednost induciranog napona, koji potom postupno pada prema nuli. Struja je kod iskapanja jednaka omjeru induciranog napona i otpora preko kojeg je svitak kratko spojen. Ona, slino kao napon vL, s vremenom postupno pada od poetne vrijednosti I do nule. Pri tom se potpuno razgradi magnetsko polje svitka i potroi njegova energija. Brzinu smanjivanja struje svitka, kao i trajanje prijelaznog stanja pri iskapanju svitka, odreuje vremenska konstanta , koja je jednaka omjeru induktiviteta i otpora iskapanja. Struja, kao i napon vL, nakon jedne vremenske konstante padne na 37% poetne vrijednosti, a nakon pet vremenskih konstanti praktino padne na nulu (tis = 5).

2.31 Elektromagnetski oscilirajui krug


Zanimljive pojave nastaju, ako se nabijeni kondenzator spoji u strujni krug sa zavojnicom. Kondenzator se nabije u strujnom krugu koji ima izvor istosmjernog napona. Zatim se, pomou sklopke, zatvori krug u kojem se nalaze samo kondenzator i zavojnica. Tada se kondenzator poinje izbijati preko zavojnice. Promjena toka naboja u zavojnici inducira napon i energija magnetskog polja raste. Nakon prijelaznog procesa, kad je kondenzator izgubio svoju potencijalnu energiju Q2/(2C), zavojnica ima najveu energiju LI2/2, koja je, ako nema gubitaka (npr. na otporu), jednaka prvotnoj elektrinoj. Tada slijedi ponovno nabijanje kondenzatora na raun magnetske energije zavojnice. Moe se primjetiti da je polaritet suprotan prvotnom polaritetu. Budui da se proces ponavlja, a struja, naboj i napon su harmonikog oblika, govori se o elektrinim oscilacijama. Ako je poetna energija kruga bila Q2/(2C), ukupna energija u bilo kojem vremenu izrauna se iz:

q2 i2 Q2 +L = 2C 2 2C

(4.17)

119

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________ Gdje se q i i trenutne vrijednosti naboja, odnosno struje. Rjeenjem te jednadbe slijedi da je frekvencija oscilacija f jednaka:

f=

1 1 = T 2 L C

(4.18)

iz ega se vidi da je frekvencija (brzina promjene) to vea to su induktivitet i kapacitet manji.

Slika 0-6 LC oscilator

U trenutku kad se sklopka S zatvori, kondenzator se poinje izbijati preko zavojnice. Promjena toka naboja u zavojnici inducira napon i energija magnetskog polja raste. Nakon prijelaznog procesa, kad je kondenzator izgubio svoju potencijalnu Q2/(2C) energiju, zavojnica ima najveu energiju LI2/2, koja je, ako nema gubitaka, jednaka prvotnoj elektrikoj. Sada (slika 4-6) slijedi ponovno nabijanje kondenzatora na raun magnetske energije zavojnice. Dobro je primjetiti da je polaritet suprotan prvotnom polaritetu. Ono to je pritom zadivljujue jest povezanost sa slinim fizikalnim veliinama mehanikih oscilacija. Povezanost izmeu elektrinih i mehanikih sustava je toliko velika da je mogue rijeiti sloene mehanike ili akustike probleme postavljanjem analognih elektrinih krugova i mjerenjem na lak nain napona i struja koje odgovaraju mehanikim i akustikim "nepoznanicama". Ako je m masa tijela objeenog na spiralnoj opruzi krutosti k, onda e kruna frekvencija toga sustava biti

k m

(4.19)

to odgovara elektrinim oscilacijama:

1 L C

(4.20)

Budui da je sustav zatvoren, zbroj kinetike i potecijalne (elastine) energije je konstantan i jednak potencijalnoj energiji koju tijelo ima na maksimalnoj udaljenosti xm . Usporedba nekih izraza koji vrijede za oba oscilacijska kruga, mehanikog i elektrinog dana je u tablici 4.1. Utjecaj otpora u oscilatorima je potroak energije u vidu topline. To odgovara trenju u mehanikom sustavu.

120

Prijelazne pojave ________________________________________________________________________


Hertz je 1888. pokazao da oscilacijski krugovi (odailjai) mogu poslati energiju kroz prostor do slinog kruga (prijemnika). Osim potvrde poznatih zakona iz optike, Hertz-ovi pokusi dokazali su i Maxwell-ovu teoriju elektromagnetskih valova, koja je sigurno jedan od najveih uspjeha znanosti 19. stoljea.

Masa na elastinoj opruzi 2 mv 2 kx 2 kxm + = 2 2 2 k 2 xm x2 v= m dx v= dt x = xm sin t

LC krug Li 2 q 2 Q 2 + = 2 2C 2C 1 i= Q2 q2 LC dq i= dt q = Q sin t

Tablica 4.1. Usporedba mehanikih i elektrikih oscilacija

2.32 Elektromagnetski valovi


Elektricitet i magnetizam promatrani su i prouavani kao razliita podruja. Meutim, elektromagnetska indukcija pokazala je da gdje god postoji promjena u magnetskom polju, da se tu stvara i elektrino polje (3.43). Isto tako gibanje naboja, tj. postojanje i promjena elektrinog polja, stvara magnetsko polje (3.1). Oevidno, nemogue je postojanje jednog efekta bez pojave drugog. Na tome je Maxwell gradio svoju teoriju o nerazdvojivosti elektrikog i magnetskog polja, te njihova irenja kroz prostor. Godine 1864. uspio je postaviti zakone u opem matematikom obliku. Ti zakoni zajedno daju diferencijalne jednadbe irenja elektromagnetskih valova , elektromagnetskih - zbog elektrine (E) i magnetske (B) veliine od koje su sastavljeni, a valova - zbog njihove formalne podudarnosti s jednadbama irenja mehanikih valova. Otkrivena veza elektrinog i magnetskog polja moe se saeti u nekoliko vanih injenica:

a) Sve promjene se istodobno dogaaju u oba polja (elektrinom i magnetskom), koje svoje minimalne i maksimalne vrijednosti imaju na istom mjestu i u isto vrijeme.
b) Jakosti elektrinog polja B i indukcije magnetskog polja E meusobno su okomiti vektori, istodobno okomiti na smjer irenja vala (slika 4-7).

121

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________

Slika 0-7 Elektromagnetski valovi

c) Iznosi tih dvaju vektora povezani su s konstantom c:

E = cB

(4.21)

d) Elektromagnetski valovi nose energiju i njihovo irenje je tok energije elektrine gustoe (0E2/2) i magnetske gustoe (B2/20). e) Brzina irenja elektromagnetskih valova u vakuumu je

c=

0 0

= 3 108 m / s

(4.22)

Elektromagnetski valovi ire se dakle u vakuumu brzinom svjetlosti ! Izraena u strogom matematikom obliku Maxwell-ova teorija dovela je do zakljuka da je svjetlost elektromagnetski val. Hertz-ovi pokusi, kako je ve reeno, potvrdili su ispravnost te teorije.

122

Prijelazne pojave ________________________________________________________________________

2.33 Appleti 2.33.1 RC-krug

Pomou tri padajua izbornika biramo vrijednosti otpora, kapaciteta i napona. Nakon svakog odabira moramo clicknuti na gumb UPDATE , da bi se odabrane vrijednosti upisale pored odgovarajuih elemenata u strujnom krugu. Napon jo moemo mijenjati tako da clicknemo iznad baterije i vuemo miem stupac, koji prikazuje napon baterije, gore ili dole. Click-om na crveni prekida pokreemo simulaciju. Trenutne vrijednosti napona na kondenzatoru i otporniku prikazane su pored tih elemenata. Crvena krivulja prikazuje napon kao funkciju vremena, a plava struju, takoer kao funkciju vremena. Clickom na gumb RESET vraamo vrijeme na nulu. Clickom na crveni prekida mijenjamo njegov poloaj, tj. zatvaramo vei ili manji strujni krug. U veem krugu imamo izvor napona (bateriju), pa se zatvaranjem tog kruga kondenzator puni. Ako, nakon to se kondenzator napuni, zatvorimo manji strujni krug, kondenzator e se prazniti preko otpora R. Simulaciju moemo zaustaviti dranjem pritisnute lijeve tipke mia, a kod otputanja simulacija se nastavlja.

123

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________

2.33.2

RL-krug

Click-om mia (lijevi click) na prekida ukljuujemo, odnosno iskljuujemo strujni krug. S pomou klizaa podeavamo otpor na reostatu (010) i induktivitet na zavojnici (02H). Nakon zatvaranja strujnog kruga, iznad zavojnice se pojavljuju dvije strelice: plava pokazuje smjer struje koja tee krugom, a crvena pokazuje smjer inducirane struje u zavojnici. Ako elimo da na ekranu osciloskopa napon bude prikazan krivuljom, trebamo clicknuti na oznaku curve (hrv. krivulja).

2.33.3

Elektromagnetski oscilirajui krug

Click-om na gumb: RESET kondenzator e se spojiti na izvor napona, pa e se na njemu razdvojiti naboji. Gornja ploa bit e pozitivna, a donja negativna.

124

Prijelazne pojave ________________________________________________________________________


START prekida e doi u drugi poloaj i oscilacije e zapoeti. Nakon toga isti gumb nam omoguuje prekidanje (PAUSE) i nastavljanje simulacije (RESUME).

Opcije SLOW MOTION omoguuju 10 ili 100 puta sporiji prikaz oscilacija od realnih. U prozore upisujemo vrijednosti kapaciteta (CAPACITY: 1001000F), induktiviteta (INDUCTIVITY: 110H), otpora (RESISTANCE: 01000) i napona na izvoru (MAX. VOLTAGE). Na lijevoj strani appleta pie vrijeme proteklo od poetka oscilacija, a ispod pie period oscilacija. Moemo odabrati jednu od dvije opcije u donjem desnom kutu: VOLTAGE, AMPERAGE u dijagramu e biti prikazani napon V (plavo) i jakost struje I (crveno) kao funkcije vremena. ENERGY grafiki e biti prikazana transformacija energije (energija elektrinog polja kondenzatora crveno, energija magnetskog polja zavojnice plavo i energija potroena na otporniku crno)

125

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________

2.34 Zadaci
1. Kondenzator je sastavljen od dviju paralelnih ploa od povrine 60 cm2 koje su jedna od druge udaljene 3 mm. Meu njima je bakelit, kojemu je relativna dielektrinost 4. Kondenzator ima napon od 500 V. Kolika se energija oslobodi izbijanjem tog kondenzatora? Rjeenje: 8.85 [J]

2. Zavojnica ima otpor 5 i induktivitet 100 mH. U jednom specifinom trenutku nakon ukljuivanja baterija, potee struja u zavojnici iznosa 2 A i promjene

i = 20 A/s. t

a) Koliki je napon baterije? b) Koja je vremenska konstanta kruga? c) Koja je konana vrijednost struje? d) Kolika je konana vrijednost energije zavojnice? Rjeenje: a) 12 [V] b) 0.02 [s] c) 2.4 [A] d) 0.288 [J]

3. Kondenzator ima kapacitet 15 F, otpornik ima otpor 8 M, a baterija napon 800 V. U jednom specifinom trenutku nakon ukljuivanja baterije tee struja koja puni kondenzator, a napon na njemu je 350 V. Kondenzator je u poetku prazan.

126

Prijelazne pojave ________________________________________________________________________


a) Kolika je brzina promjene napona na kondenzatoru trenutku nakon ukljuivanja? b) Koja je vremenska konstanta kruga? c) Koja je konana vrijednost struje? d) Koja je konana vrijednost energije kondenzatora?

U C u odabranom t

Rjeenje: a) 0.375 [V/s] b) 120 [s] c) 0 [A] d) 4.8 [J]

127

IZMJENINE STRUJE
Ve pri prijelaznim pojavama u strujnom krugu uoene su elektrine veliine (struje, naponi, elektromotorne sile) koje nisu vremenski konstantne. Njihove vrijednosti poprimaju u svakom trenutku drugi iznos. Openito se trenutna vrijednost, uzmimo struje, moe iskazati izrazom:

i = f (t )

(5.1)

Konstantna struja, istosmjerna bez promjene iznosa, kakva je prikazana na slici 5-1a., gdje je i = I, tek je specijalni sluaj gornjeg izraza. Ako struja i = f(t) mijenja samo iznos, a ne i predznak, ostaje istosmjerna (slika 5-1 b.).

Slika 0-1 Istosmjerne struje

Ako struja i = f(t) uz iznos mijenja i predznak, zove se izmjenina (slika 5-2). Fizikalno to znai da ima vremenskih odsjeaka u kojima se nosioci naboja gibaju i u suprotnom smjeru. Obino se smjer gibanja pozitivnog naboja pridruuje pozitivnim iznosima u izrazu i = f(t), a smjer negativnog naboja negativnim.

Slika 0-2 Izmjenina struja

Promjena struje moe biti periodika, to znai da se u izrazu i = f(t) u konstantnim vremenskim razmacima ponavljaju iste vrijednosti s istom derivacijom i da to vrijedi za bilo koji trenutak. Minimalni vremenski razmak takvih toaka zove se period T. Dva primjera periodiki promjenljivih struja prikazuje slika 5-3. Na slici 5-3 a. je istosmjerna, a na slici 5-3 b. izmjenina periodika struja.

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________

a)
Slika 0-3 Periodike struje

b)

Periodika struja prema tome zadovoljava izraz:

i (t ) = f (t + kT )
gdje je k = 0, 1, 2, 3,... Ako je srednja vrijednost periodike struje i(t), definirana izrazom:
T

(5.2)

1 I sr = i ( t ) dt T 0
jednaka nuli, struja i(t) je ista izmjenina.

(5.3)

2.35 Harmonijski oblik


Ako je dobivena srednja vrijednost Isr razliita od nule, tada je ta periodika struja sastavljena od dvije komponente: od konstantne istosmjerne iznosa Isr i iste izmjenine, kako je za jedan sluaj prikazano na slici 5-4. Struja u lijevom dijagramu jednaka je zbroju komponenata prikazanih na preostala dva dijagrama.

Slika 0-4 Periodika struja sa Isr0

Meu istim izmjeninim strujama neki se oblici pojavljuju ee. Tako su ei oblici u kojih je negativni dio iznosima jednak pozitivnom, a meu takvima najzastupljeniji je harmoniki oblik (slika 5-5). Mnoge prirodne pojave esto se odvijaju po harmonikoj promjeni. Vano je njezino svojstvo da joj derivacija i integral ostaju harmoniki uz vremenski pomak.

130

Izmjenina struja ________________________________________________________________________

Slika 0-5 Harmonika struja

Najjednostavniji matematiki opis harmonikog oblika je onaj pri kojem je u vremenu t = 0 iznos funkcije nula, uz pozitivnu derivaciju. Za struju to je izraz:

i ( t ) = I m sin t
gdje je Im - amplituda, - konstanta, a t - kut. esto se takav oblik jednostavno zove sinusnim ili sinusoidalnim.

(5.4)

Neharmoniki periodiki oblici mogu se primjenom Fourier-ove analize predoiti kao zbroj harmonikih komponenata i jedne konstantne. U nastavku se pod pojmom izmjenine struje podrazumijeva struja harmonikog oblika, jednostavno zvana sinusoidalnom strujom. Nju daje izvor napona istog oblika. Uobiajeno je da se fiziki smjer struje u vodiu kome pripadaju pozitivni iznosi u izrazu i(t) utvruje kao referentni i oznauje strelicom u shemama strujnih krugova (slika 5.6). Njemu pripada referentni polaritet napona izvora koji se moe oznaiti oznakama + i -. Pri negativnim trenutnim vrijednostima i(t) i v(t) smjer struje i polaritet napona su suprotni od naznaenog.

Slika 0-6 Referentni smjer struje i pripadajui polaritet napona izvora

2.35.1

Frekvencija i kruna frekvencija

Za vrijeme jednog perioda T izmjenina struja izvri jedan potpuni titraj. Broj titraja N u vremenu t naziva se frekvencijom:

frekvencija f =

broj titraja N vrijeme t

1 = [Hz ]. s

(5.5)

131

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________ Jedinica frekvencije je Hz (Herc). Ako se vrijeme promatranja iste pojave svede na period t=T, broj titraja N je jedan, a frekvencija iznosi:

f =

1 [Hz ] T

(5.6)

Vrijeme trajanja jednog titraja ili period T reciprono je vrijednosti frekvencije. Frekvencija izmjenine struje ovisi o brzini vrtnje i o broju magnetskih polova generatora u kojem se proizvodi, to se moe prikazati slikom 5-7. Tu se nalaze shematizirani presjeci dvaju generatora s jednim namotom na statoru i s magnetskim polovima na rotoru. Rotor na slici 5-7. a) ima dva, a na slici 5-7. b) etiri magnetska pola. Broj pari polova p u prvom sluaju je jedan, a u drugome dva.

Slika 0-7 Shematizirani prikazi generatora izmjenine struje

Rotacijom magnetskih polova u statorskom namotu se inducira izmjenini napon. U jednom okretaju rotora na slici 5-7 a) inducira se jedan titraj, a u jednom okretaju rotora na slici 5-7 b) induciraju se dva titraja. Kod p pari polova u jednom okretaju inducirat e se p titraja. Kod n broja okretaja u generatoru na slici 5-7 a) inducira se n titraja, u generatoru na slici 5-7 b) n2 titraja, a u generatoru s p pari polova np titraja. U jednoj sekundi inducirat e se openito titraja:

f = n p [ Hz ]
uz n u [s-1], ili

(5.7)

f =
uz n u [min-1].

n p [ Hz ] 60

(5.8)

Jednom titraju induciranog napona pripada kut el=2. U istom vremenu rotor generatora na slici 5-7 a) prijee kut geom=2, a rotor na slici 5-7 b) kut geom=2/2. Rotor s p pari polova prijei e u istom vremenu kut geom=2/p. Elektrikom kutu odgovara p puta manji geometrijski kut, pa je:

132

Izmjenina struja ________________________________________________________________________

geom =

el
p

(5.9)

Uz konstantnu kutnu brzinu vrtnje rotora geom vrijedi:

geom = geom t
a uz konstantnu frekvenciju:

(5.10)

el = t
gdje se naziva krunom frekvencijom. Za el=2, t=T, pa je:

(5.11)

2 = T
i

(5.12)

2 T

[Hz ]

(5.13)

Kruna frekvencija jednaka je kutnoj brzini generatora samo ako ovaj ima jedan par polova, jer je tada elektriki kut jednak geometrijskom. Uz f=1/T slijedi povezanost frekvencije i krune frekvencije:

= 2 f

(5.14)

Primjer: Struja javne elektrine mree ima frekvenciju 50 Hz, pa trajanje jednog perioda kod nje iznosi:

T=

1 1 = = 0,02 s = 20ms f 50

a kruna frekvencija:

= 2 50 = 314s 1
Ako se ona proizvodi npr. u generatorima s brojem pari polova p=2, oni se moraju vrtjeti brzinom:

n=

60 f 60 50 = = 1500 min 1 . 2 p

Izmjenine struje niskih frekvencija koriste se u prijenosu energije, a one srednjih i visokih frekvencija u prijenosu informacija. U prijenosu energije pored frekvencije od 50 Hz u nekih zemalja susreu se i frekvencije od 60 Hz. U prijenosu informacija koriste se frekvencije u vrlo irokom rasponu, od praga ujnosti u iznosu od oko 15 Hz pa do nekoliko GHz (gigaherca).

133

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________

2.35.2

Srednja i efektivna vrijednost

Srednja i efektivna vrijednost su statistike veliine, a slue za skraeno i efikasno opisivanje neke promjenjive veliine koje se trenutne vrijednosti mijenjaju s vremenom. Srednja vrijednost je oekivanje trenutnih vrijednosti, a efektivna njihovo standardno odstupanje. Obje se vrijednosti odreuju za sve vremenski promjenjive elektrine veliine. Efektivna osobito za struje i napone, a srednja i za snage. Srednja vrijednost struje zanimljiva je sa stanovita pretvorbe elektrine u kemijsku ili mehaniku energiju kod istosmjernih troila, a njezina efektivna vrijednost sa stanovita pretvorbe u toplinsku energiju i kod istosmjernih i kod izmjeninih troila. Iz definicije srednje vrijednosti za kontinuirane sluajne varijable s periodom T:

Fsr =

1 f ( t ) dt T 0

(5.15)

slijedi srednja vrijednost Isr struje i(t) u periodu T:

I sr =

1 i ( t ) dt T 0

(5.16)

Integral odreuje povrinu omeenu krivuljom i(t) i apscisom t i predstavlja koliinu elektrinog naboja koji protekne u vremenu T. Dijeljenje s iznosom tog vremena daje vrijednost konstantne istosmjerne struje kojoj odgovara ista koliina naboja. Srednja vrijednost izmjenine struje matematikog opisa:

i = I m sin t
u vremenskom intervalu koji odgovara periodu struje T, jednaka je nuli:

(5.17)

I sr =

1 I m sin t dt = 0 T 0

(5.18)

jer je jednak nuli njezin integral (slika 5-8 a). U matematikom opisu te struje oznaka Im predstavlja maksimalnu, vrnu ili tjemenu vrijednost koju ona poprima u odreenom trenutku (T/4, 3T/4 itd), a krunu frekvenciju. Srednja vrijednost struje zadrava isti iznos ako je vremenski interval u kojem se odreuje viekratnik perioda T. Na isti nain mogu se odrediti srednje vrijednosti struja i napona slinih matematikih opisa. Tako npr. za srednju vrijednost struje (slika 5-8 b), koja se javlja kod poluvalnog ispravljanja, vrijedi da je:

134

Izmjenina struja ________________________________________________________________________

Slika 0-8 Srednje vrijednosti struja

i = I m sin t i=0

za 0 < t < za

T 2

T <t <T 2

(5.19)

u vremenskom intervalu koji odgovara periodu T, jednaka je:

I sr = I sr =

1 1 i dt = T 0 T
T

T /2

I m sin t dt +

T /2

0 dt

(5.20)

Im

= 0.318 I m

Efektivna vrijednost I struje i(t) odreuje se na temelju usporedbe toplinskog uinka struje i(t) i konstantne istosmjerne struje na jednakom otporu R u istom vremenskom intervalu T. Jednaka je onoj vrijednosti konstantne istosmjerne struje I koja u otporu R za vrijeme perioda T proizvede istu koliinu topline Q (slika 5-9):

Q1 = I R T = Q2 = i 2 (t ) R dt
2 0

(5.21)

pa slijedi:

1 2 I= i (t ) dt T 0

(5.22)

Oznaava se kao i istosmjerna struja, slovom I. Kod periodikog oblika i(t) vremenski interval T mora biti period ili njegov viekratnik.

Slika 0-9 Odreivanje efektivne vrijednosti struje

135

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________ Efektivna vrijednost izmjenine struje:

i = I m sin t
jednaka je:

(5.23)

I=

1 2 Im sin 2 t dt . T 0

(5.24)

Zamjenom kvadrata sinusa poznatim izrazom iz trigonometrije:

sin 2 t =

1 4 (1 cos 2t ) = 1 1 cos 2 2 T

te integriranjem i uvrtavanjem granica integrala slijedi:

I=

Im = 0.707 I m 2

(5.25)

Efektivna vrijednost struje ucrtana je u slici 5-10.

Slika 0-10 Izmjenina struja i njezina efektivna vrijednost

Na isti se nain mogu odrediti efektivne vrijednosti struja i napona slinih matematikih opisa. Izmjenine veliine vrlo se esto izraavaju u svojim efektivnim vrijednostima, pa se u njima najee oznaavaju i skale instrumenata namijenjenih mjerenju struja i napona.

2.35.3

Faza i razlika faza

Pojmovi faza i razlika faza javljaju se kod istofrekventnih harmonikih oblika, a time i kod istofrekventnih izmjeninih struja i napona. Fazom ili faznim kutom naziva se kut u matematikom izrazu izmjenine veliine. Tako je u izrazu za napon:

v = Vm sin t

(5.26)

136

Izmjenina struja ________________________________________________________________________


to kut t, a u izrazu za struju:

i = I m sin (t )
kut (t ).

(5.27)

Razlikom faza ili faznim pomakom naziva se razlika kutova dviju izmjeninih veliina. Moe se slino kao i faza izraavati u radijanima ili stupnjevima. Za gore navedene napon i struju fazni pomak je:

t ( t ) =
Istofazne su veliine s =0, a protufazne s faznim pomakom .

(5.28)

Razlici faza pripada vremenski pomak najbliih istovrsnih toaka (primjerice prolaz kroz nulu s pozitivnom derivacijom ili pozitivno tjeme):

t =

(5.29)

Za odnos u pomaku kae se da prethodi ona veliina koja pri manjim iznosima kuta ili vremena prolazi kroz istovrsnu toku. Veliina koja ima vei kut ili vrijeme u takvoj toki usporeivanja zaostaje. Razlika faza moe odreivati i odnos izmeu dvaju napona ili dviju struja. Zornija predodba faze i razlike faza dobije se prikazom izmjeninih veliina u vremenskom dijagramu, pri emu se na vremensku os mogu nanositi vrijednosti ili vremena ili faze. Ako za vrijeme trajanja perioda vrijeme t raste od 0 do T, faza t rast e linearno s vremenom od 0 do 2 postiui u vremenima T, 2T, 3T,... vrijednosti 2, 4, 6...

Slika 0-11 Fazni pomaci napona i struje

137

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________ Uz izbor bilo kojeg referentnog trenutka napon v = Vm sin t (slika 5-11 a) i struja i=I1m sin(t-1) dali bi grafiki prikaz na slici 5-11 b) Struja i1 nema vrijednost nula s pozitivnom derivacijom u trenutku t=0, kao to to ima napon, nego kada je njezina faza jednaka nuli (t-1)=0, pa je t=1. Izmeu napona v i struje i1 postoji razlika faza 1 , a struja zaostaje za naponom za fazni kut 1 , odnosno za vremenski pomak

t1 = 1 / .
Za neku drugu struju, na primjer fazni pomak prema naponu 2. Struja i2 vrijednost nula s pozitivnom derivacijom nuli (t+2)=0, pa je t=-2 (slika 5-11 c).

(5.30)

i2=I2m sin (t+2), faza e biti (t+2), a prethodi naponu za fazni kut 2 , a ima u trenutku kada je njezina faza jednaka Struja prethodi naponu za t2=2/.

Struja i3=I3m sin t i napon (slika 5-11 d) imaju istu fazu i meu njima je fazni pomak nula.

2.36 Predoavanje izmjeninih veliina


Izmjenine veliine do sada su prikazivane ili algebarskim izrazima ili vremenskim dijagramima. Radi jednostavnijeg raunanja, crtanja i tumaenja odnosa u strujnim krugovima one se mogu prikazivati i rotirajuim duinama, a s njima se moe raunati i u Gauss-ovoj ravnini. Ove metode prikazivanja i raunanja nazivaju se simbolikim metodama.

2.36.1

Prikazivanje rotirajuim duinama i vektorima

Prikazivanje izmjeninih veliina rotirajuim duinama zasniva se na grafikoj konstrukciji sinusoide pomou duine koja rotira jednolinom kutnom brzinom iz poetnog horizontalnog poloaja. Tako se na primjer sinusoida napona v=Vm sin t moe dobiti projekcijom rotirajue duine Vm, kutne brzine =2f, na vertikalnu os (slika 5.12).

Slika 0-12 Dobivanje sinusoide pomou rotirajue duine

Projekcija rotirajue duine Vm na vertikalnu os za bilo koji kut =t jednaka je trenutnoj vrijednosti napona v=Vm sin t. Kada rotirajua duina opie puni kut =2, sinusoida opie puni titraj.

138

Izmjenina struja ________________________________________________________________________


Prikaz sinusoida napona v=Vm sin t i struje i=Im sin (t-) odgovarajuim rotirajuim duinama daje slika 5.13. Obje rotiraju istom kutnom brzinom jer su istih frekvencija, a razlika faza oituje se kao geometrijski kut. Duine su prikazane u poloaju koji zauzimaju u trenutku t1. Izbor tog trenutka je slobodan, ali se u praksi najee poklapa s prolazom kroz nulu ili /2 veliine koja se smatra referentnom.

Slika 0-13 Prikaz sinusoida rotirajuim duinama

Prikazivanje istofrekventnih izmjeninih veliina rotirajuim duinama omoguava jednostavnije raunanje s njima, jer se grafiko zbrajanje i oduzimanje rotirajuih duina moe izvesti na isti nain kao zbrajanje i oduzimanje planarnih vektora. To opravdava postupak da se rotirajue duine zamijene mirujuim vektorima, ije duine odgovaraju efektivnim vrijednostima prikazanih veliina, a razlika faza oituje se kao kut meu njima. Uobiajeno je da se pri crtanju vie vektora jedan uzima kao referentni i postavlja u pozitivni smjer osi apscisa ili ordinata, a ostali se, s odgovarajuim faznim pomacima, crtaju prema njemu. Oni s pozitivnim kutovima prema referentnome prethode mu, a oni s negativnim zaostaju.

Slika 0-14 Vektor koji rotira u koordinatnom sustavu

Vektor koji predstavlja napon, odnosno struju, rotira u koordinatnom sustavu (sl.5.1). Kut tog vektora raste s vremenom t od nule (stalnom kutnom brzinom ), tako da je =t, pa se pri tom projekcija vektora na os y, tj. uspravna koordinata vektora mijenja u vremenu po sinusnoj funkciji:

Y ( A) = A sin ( t )

(5.31)

139

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________ Y{A} - uspravna koordinata vektora A vektor koji rotira Vektor moe zapoeti vrtnju iz poetnog poloaja (=0) ili iz bilo kojeg drugog poloaja odreenog nekim poetnim kutem 0 (sl.5-2 b). U tom sluaju vremenska promjena kuta vektora, izraena je jednadbom

= ( t + 0 )

(5.32)

pa vremenska promjena uspravne koordinate vektora ima oblik ope sinusne funkcije

Y ( A) = A sin ( t + 0 )

(5.33)

Sinusoida se na ovaj nain moe predstaviti rotirajuim vektorom, pri emu je duljina vektora jednaka vrnoj vrijednosti sinusoide, kutna brzina vrtnje vektora jednaka je krunoj frekvenciji sinusoide, a poetni kut vektora jednak je poetnom kutu sinusoide. Vektori izmjeninih veliina mogu se nacrtati tako da se napon V uzme kao referentna veliina i postavi u pozitivni smjer osi apscisa, a struje se crtaju pomaknute prema njemu (slika 5-14).

Slika 0-15 Vektorski prikaz napona i struja

Duine tih vektora odgovaraju, u odreenom mjerilu, tjemenim, a posredno i efektivnim vrijednostima prikazanih veliina, a kutovi 1 i 2 faznim pomacima prema naponu kao referentnoj veliini. Vektor I2 prethodi naponu za kut 2, vektor I3 je s njime u fazi, a vektor I1 zaostaje za njim za kut 1. Trebaju li se zbrojiti dvije izmjenine veliine, npr. struje I1 i I2 iz slike 5-16, ije su trenutne vrijednosti:

i1 = I1m sin (t 1 )
i

(5.34)

i2 = I 2 m sin (t 2 )

(5.35)

moe se to nainiti grafiki (slika 5-16). Rezultat je novi vektor I koji predstavlja efektivnu vrijednost zbroja struja i=i1+i2. Njegova faza je kut koji on zatvara s vektorom napona, pa je:

i = i1 + i2 = I m sin (t )

(5.36)

140

Izmjenina struja ________________________________________________________________________

Slika 0-16 Zbroj dviju struja

Izmjenine veliine nemaju svojstva vektora i nisu vektori, pa njihov vektorski prikaz ima simboliko znaenje i slui samo za grafiko predoavanje i jednostavnije grafike operacije zbrajanja i oduzimanja. Pritom se zbrajati i oduzimati mogu samo iste fizikalne veliine.

2.36.2

Fazni pomak u vektorskom prikazu

Poetni kut sinusode 0, koji pokazuje pomak nultoke sinusoide od ishodita, odreen je vremenom t0 za koje je nultoka sinusoide pomaknuta od trenutka t=0, tako da vrijedi 0 = t0 (slika 5-17). Ovaj pomak sinusoide od ishodita naziva se jo i fazni pomak.

Slika 0-17 Fazni pomak u vektorskom i vremenskom prikazu

U vektorskom prikazu fazni pomak odreen je poetnim kutem koji vektor sinusne veliine zatvara s pozitivnim dijelom osi x. Pozitivni poetni kut pokazuje pomak nultoke sinusne funkcije ulijevo od ishodita, to vremenski znai prethoenje nultoke trenutku t=0. Negativni poetni kut pokazuje pomak nultoke sinusne funkcije udesno od ishodita, a vremenski oznaava kanjenje nultoke iza trenutka t=0. U vektorskom prikazu pozitivni fazni pomak (prethoenje) znai zakret vektora od osi +x u smjeru suprotnom okretanju kazaljki sata, dok negativni fazni pomak (kanjenje) znai zakret vektora u suprotnom smjeru.

141

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________ Fazni pomak moe se odrediti samo izmeu harmonijskih veliina jednakih frekvencija. Fazni pomak izmeu dviju sinusoida jednak je razlici njihovih poetnih kuteva. U vektorskom prikazu fazni pomak jednak je kutu izmeu vektora dviju veliina. Kao fazni pomak uzima se manji (nutarnji) kut.

2.37 Jednostavni krug izmjenine struje


U istosmjernim krugovima konstantnih struja odnose izmeu struja i napona odreivali su Ohm-ov i Kirchhoff-ovi zakoni. Kod prijelaznih pojava Kirchhoff-ovi zakoni su vrijedili i dalje, dok je Ohm-ov zakon ostao mjerodavan samo za trenutne iznose struja i napona na otporu R, ali ne i na induktivitetu L i kapacitetu C u njihovom specifinom impedancijskom obliku. Slino vrijedi i kod izmjeninih struja. Prijelazne pojave iskazivane su trenutnim vrijednostima napona i struja. Isti tretman mora vrijediti i kod harmonikih oblika. I tu moraju vrijediti oba Kirchhoff-ova zakona, a Ohm-ov samo za odnose na otporu R. Kako je s trenutnim vrijednostima teko i analitiki i grafiki manipulirati, pogodnije je to initi s efektivnim, jer se na njih mogu primijeniti ranije navedeni naini izraavanja i raunanja. Postavlja se pitanje kako se kod efektivnih veliina mogu primijeniti Ohm-ov i Kirchhoff-ovi zakoni, ako su one fazno pomaknute. Najprije se to moe pogledati na pojedinim elementima, a zatim dobivene odnose primijeniti u sloenim strujnim krugovima.

2.37.1

Otpor u krugu izmjenine struje

Kao i u krugu istosmjerne struje, tako su i u krugu izmjenine struje, struja i napon na otporu povezani preko Ohm-ovog zakona (2.15).

Slika 0-18 Radni otpor u strujnom krugu

Trenutana vrijednost napona v(t) na otporu R, kroz koji tee izmjenina struja oblika

i (t ) = I m sin ( t )

(5.37)

jednaka je u svakom trenutku umnoku otpora i trenutne vrijednosti struje:

142

Izmjenina struja ________________________________________________________________________

v (t ) = R i (t ) = R I m sin ( t )

(5.38)

To znai da sinusoida napona na otporu ima nule i maksimume istodobno kad i sinusoida struje, tj. izmeu struje i napona na otporu nema faznog pomaka: na otporu su struja i napon u fazi.

Slika 0-19 Napon i struja kroz radni otpor R

U grafikom prikazu odreenog mjerila, sinusoide struje i napona na otporu razlikuju se samo po vrnoj ili tjemenoj vrijednosti, pri emu je vrna vrijednost napona jednaka umnoku otpora i vrne vrijednosti struje

Vm = R I m

(5.39)

Omjer vrnih (a time i efektivnih) vrijednosti vrijednosti napona i struje jednak je otporu R:

Vm U = =R Im I

(5.40)

2.37.2

Kapacitet u krugu izmjenine struje

Dovede li se na kondenzator kapaciteta C izmjenini napon, zbog stalne promjene polariteta napona, kondenzator se naizmjence nabija i izbija, energija koju daje izvor pretvara se u njemu u elektrinu. Za trenutne vrijednosti napona i struje prema slici 5.20. mora vrijediti:

i = iC

v = vC

(5.41)

pri emu izraz za struje odgovara prvom, a za napone drugom Kirchhoff-ovu zakonu. Iz odnosa koji vrijede za kondenzator, gdje je:

dq = C dvC
slijedi struja kondenzatora:

iC =

dq dt

(5.42)

143

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________

Slika 0-20 Kapacitet u strujnom krugu

iC = C

dvC dt

(5.43)

Uz v=vC=Vm sin t, trenutna vrijednost struje kroz kondenzator kapaciteta C slijedi iz:

iC = C
i iznosi:

d (Vm sin t ) dt

(5.44)

iC = Vm C cos t = I Cm sin (t + / 2 ) .
Iz gornjeg izraza (5.44) vidljivo je da je vrna vrijednos ICm jednaka:

(5.44)

I Cm = Vm C
a prema (5.25) to vrijedi i za efektivne vrijednosti:

(5.45)

IC = V C =

V 1 C

(5.46)

Kako ova relacija izraava Ohm-ov zakon za efektivne vrijednosti harmonikih napona i struja na kondenzatoru kapaciteta C, njezin se nazivnik naziva kapacitivni jalovi otpor i oznaava se s XC. Uz:

XC =

1 1 = [] C 2 f C

(5.47)

izraz (5.46) moe se pisati kao:

IC =

V , XC

(5.48)

to ukazuje da na kondenzatoru postoji vrst odnos izmeu efektivnih vrijednosti napona i struje ovisan o kapacitetu C i frekvenciji f.

144

Izmjenina struja ________________________________________________________________________

Slika 0-21 Napon i struja kroz kondenzator kapaciteta C

Za strujnu frekvenciju =0 (istosmjerna struja) kapacitet pretstavlja beskonani otpor. S porastom frekvencije kapacitivni otpor se smanjuje. Kapacitivni otpor obrnuto je razmjeran frekvenciji. Kod nabijanja kondenzatora struja kondenzatora je najvea u trenutku kad je napon kondenzatora jednak nuli (kondenzator prazan), a jednaka je nuli kad je napon najvei (kondenzator nabijen). Slino tomu i sinusoida struje kroz kapacitet ima maksimum kad je sinusoida napona na nuli, a jednaka je nuli kad sinusoida napona ima maksimum. Ovakav odnos sinusoida ukazuje na njihov fazni pomak koji se moe prikazati i vektorski. Struja i napon na kapacitetu nisu u fazi, nego su fazno pomaknuti za kut =/2=90, to znai da struja na kapacitetu prethodi naponu za 90.

2.37.3

Induktivitet u krugu izmjenine struje

Tee li kroz svitak induktiviteta L izmjenina struja, zbog njenog vremenskog mijenjanja na induktivitetu se javlja napon samoindukcije. Ako se na izvor izmjeninog napona v=Vm sin t prikljui samo zavojnica induktiviteta L zanemarivog radnog otpora R, energija koju daje izvor pretvara se u njoj u magnetsku. Za trenutne vrijednosti napona i struje prema slici 5.22. mora vrijediti:

i = iL

v = vL

(5.49)

pri emu izraz za struje odgovara prvom, a za napone drugom Kirchhoffovu zakonu.

Slika 0-22 Induktivitet u strujnom krugu

145

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________ Iz zakona o samoindukciji (3.48):

e = L

di dt

(5.50)

slijedi odnos izmeu napona i struje na induktivitetu:

vL = e = L
pa je:

di dt

(5.51)

vL = L
odnosno:

diL dt

(5.52)

diL =

1 vL dt L

(5.53)

L:

Uz v=Vm sin t slijedi trenutna vrijednost struje kroz zavojnicu induktiviteta

iL =

V 1 Vm sin t dt = m ( cos t ) = L L = I Lm sin t . 2

(5.54)

Ono to vrijedi za tjemene vrijednosti:

I Lm =
vrijedi i za efektivne:

Vm L

(5.55)

IL =

V . L

(5.56)

Kako ovaj izraz s efektivnim vrijednostima napona i struje strukturom podsjea na Ohm-ov zakon, umnoak L mora imati jedinicu koja vrijedi i za otpore (=V/A), oznaava se s XL i naziva se induktivni jalovi otpor. Uz:

X L = L = 2 f L [ ]
je:

(5.57)

IL =

V . XL

(5.58)

to ukazuje da na zavojnici induktiviteta L pri frekvenciji f postoji vrst odnos izmeu efektivnih vrijednosti napona i struje. Struja iL=ILm sin (t-/2) zaostaje za naponom v=Vm sin t za kut /2 (slika 5-23).

146

Izmjenina struja ________________________________________________________________________

Slika 0-23 Napon i struja kroz zavojnicu induktiviteta L

Za frekvenciju jednaku nuli i induktivni otpor jednak je nuli, to znai da za istosmjernu struju induktivitet predstavlja kratki spoj. S porastom frekvencije raste i induktivni otpor XL, tj. induktivni otpor je razmjeran frekvenciji. Porast induktivnog otpora moe se objasniti pomou svojstva svitka da se opire promjeni struje (koja znai promjenu energije magnetskog polja svitka). S porastom frekvencije raste brzina promjene struje (a toj promjeni se induktivitet opire), pa se stoga poveava (induktivni) otpor svitka. Napon samoindukcije razmjeran je brzini promjene struje u vremenu (i/t), koja je odreena strminom sinusoide. Strmina sinusoide struje najvea je u asu kad je struja jednaka nuli. U tom asu inducirani napon ima najvei iznos. U trenutku kada struja dosegne najvei iznos, tada prestaje rasti i u tom asu je inducirani napon jednak nuli.

=/2 =90. Za razliku od kapaciteta, na induktivitetu napon prethodi struji za 90.

Slino kao kod kapaciteta, izmeu struje i napona postoji fazni pomak

2.38 Spojevi R, L i C u krugu izmjenine struje


Elementi obraeni u jednostavnim strujnim krugovima mogu u sloenim krugovima biti spojeni serijski, paralelno i mjeovito. Na svakom elementu vrijede upravo izvedeni odnosi izmeu napona i struje, a odnos izmeu napona i struje izvora ovisi o nainu njihova spajanja. Ako izvor napona trenutne vrijednosti v i efektivne V napaja sloeni strujni krug, tee iz njega struja trenutnog iznosa i i efektivnog I. Fazni pomak meu njima ovisi o karakteru sloenog strujnog kruga. Za vremenski nepromjenjive parametre u krugu efektivni iznosi napona V i struje I moraju biti proporcionalni:

V = I Z

(5.59)

Ovaj izraz ima strukturu Ohm-ova zakona, pa se Z izraava u i predstavlja 'ekvivalentni otpor' sloenog strujnog kruga, a naziva se prividni otpor ili impedancija. Njegov iznos odreuje se iz iznosa pojedinih radnih i jalovih

147

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________ otpora ovisno o nainu njihova spajanja. Reciprona vrijednost prividnog otpora je vodljiva vrijednost ili admitancija:

Y [S ] =

1 1 Z

(5.60)

s kojom se moe jednostavnije raunati kod paralelnih i mjeovitih spojeva.

2.38.1

Serijski RL - krug

Slika 0-24 Serijski RL-krug

Kod serijskog spoja (slika 5-24) raznih vrsta otpora (ovdje su to radni otpor R i induktivni otpor XL), naponi su meusobno pomaknuti u fazi, pa se ne moe jednostavno zbrojiti njihove efektivne vrijednosti, nego treba uzeti u obzir i njihov fazni pomak. U tu svrhu se crta vektorski prikaz napona (vektorski dijagram), i naponi se zbrajaju vektorski. Vektorski dijagram (slika 5-25) zapoinjemo crtati sa zajednikom veliinom, a to je u serijskom spoju struja. Vektor struje I uzima se s poetnim kutem 0, pa se prema njemu postavljaju vektori napona na induktivitetu VL i napona na otporu VR .

Slika 0-25 Vektorski dijagram serijskog RL-kruga

Napon na otporu VR u fazi je sa strujom I, dok napon na induktivitetu VL prethodi struji za 90. Vektor napona izvora V jednak je vektorskom zbroju napona na otporu VR i induktivitetu VL. Ova tri napona ine pravokutni trokut, pa vrijedi

V 2 = VR 2 + VL 2

(5.61)

148

Izmjenina struja ________________________________________________________________________


Kut napona V prema struji je pozitivan, tj. ukupni napon prethodi struji za neki kut (0<<90). Dijeljenjem svake stranice trokuta napona (slika 5-24 a) s I, dobiva se slian pravokutni trokut s katetama jednakim radnom otporu R i induktivnom otporu XL. On se naziva trokut otpora (slika 5-26 b).

a)
Slika 0-26

b) a)Trokut napona, b)trokut otpora

Hipotenuza ovog trokuta jednaka je omjeru ukupnog napona V i struje I spoja. Taj omjer ne predstavlja nikakav stvarni otpor, pa se naziva prividni otpor (ili impedancija) i oznaava sa Z.

Z 2 = R2 + X L2
Kut (izmeu R i Z ) naziva se kut impedancije.

(5.62)

2.38.2

Serijski RC krug

Slika 0-27 Serijski RC-krug

U vektorskom dijagramu za serijski RC-spoj vektor struje I uzimamo referentnim (s poetnim kutem 0). Napon na otporu VR u fazi je sa strujom, a napon na kapacitetu VC zaostaje u fazi iza struje za 90. Vektorski zbroj napona na otporu VR i napona na kapacitetu VC daje napon izvora V. Ovi naponi ine pravokutni trokut iz kojeg proizlazi da je

V 2 = VR 2 + VC 2

(5.63)

149

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________ Ovdje je kut napona V prema struji negativan (slika 5-28 a), tj. napon V zaostaje iza struje za kut (90<<0).

a)
Slika 0-28 Trokuti

b) a)napona b)otpora serijskog RC-kruga

U trokutu otpora (5-26 b), dobivenom iz trokuta napona, zbog negativnog kuta kapacitivni otpor XC je ispod radnog otpora R (nasuprot induktivnog otpora XL u trokutu otpora RL kruga). Prividni, radni i reaktivni (kapacitivni) otpor povezani su i ovdje Pitagorinim poukom

Z 2 = R2 + X C 2

(5.64)

2.38.3

Serijski RLC krug

Slika 0-29 Serijski RLC-krug

U serijskom RLC-krugu uz radni otpor R su induktivni otpor XL i kapacitivni otpor XC (slika 5-29). U vektorskom dijagramu (slika 5-30), vektor napona na otporu VR u fazi je s vektorom struje I, koju uzimamo kao referentnu (s poetnim kutem 0). Napon na induktivitetu VL prethodi struji za 90, a napon na kapacitetu VC istodobno zaostaje za strujom za 90, pa je kut izmeu ovih napona 180. U serijskom spoju, vektori napona na induktivitetu i kapacitetu suprotnog su smjera. To znai da su ovi naponi u svakom asu suprotnih polariteta (kaemo da su naponi u protufazi).

150

Izmjenina struja ________________________________________________________________________

Slika 0-30 Vektorski dijagram serijskog RLC-kruga

Napon na serijskom spoju induktiviteta i kapaciteta iznosom je jednak razlici napona VL i VC, a ima smjer veeg od ovih napona. Kad je VL = VC, tad je napon na LC spoju jednak nuli i sav napon izvora je na otporu R. U tom sluaju kaemo da je u serijskom RLC krugu dolo do rezonancije. Vektor ukupnog napona V jest vektorski zbroj napona na otporu, induktivitetu i kapacitetu. U sluaju prikazanom na slici 5-29 napon VL vei je od napona VC, pa ukupni napon V prethodi struji za kut . U sluaju kad je VC vei od VL tad ukupni napon zaostaje u fazi iza struje ( < 0). U rezonanciji napon V je u fazi sa strujom ( = 0). Iz trokuta napona proizlazi jednadba:

V 2 = VR 2 + (VL VC ) 2
Dijeljenjem ove jednadbe s I dobiva se izraz

(5.65)

V VR VL VC = + I I I I
2

(5.66)

Z 2 = R2 + ( X L X C ) = R2 + X 2
Ova jednadba opisuje trokut otpora (slika 5-31) gdje je ukupni reaktivni otpor X jednak razlici induktivnog i kapacitivnog otpora (X = XLXC).

Slika 0-31 Trokut otpora serijskog RLC-kruga

151

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________ U rezonanciji je ukupni reaktivni otpor X jednak nuli, pa je prividni otpor jednak radnom (Z = R).

2.38.4

Paralelni RL krug

Slika 0-32 Paralelni RL-krug

Kod paralelnog spoja otpora R i induktiviteta L (slika 5-32), napon je isti na oba elementa, a ukupna struja je zbroj struja pojedinih elemenata. Pri zbrajanju treba uzeti u obzir fazni pomak izmeu struja. U vektorskom prikazu vektor napona V (slika 5-30 a), zajedniki za oba elementa, uzimamo kao referentan i crtamo s kutem jednakim nuli. Struja kroz otpor IR u fazi je s naponom, a struja kroz induktivitet IL zaostaje za naponom za 90. Vektor struje I je zbroj vektora struja IR i IL. Ova tri vektora ine pravokutan trokut gdje je:

I 2 = I R2 + I L2

(5.67)

Dijeljenjem stranica trokuta struja s naponom I, dobivamo slian pravokutni trokut, ije su katete jednake recipronim vrijednostima radnog i induktivnog otpora, tj. vodljivostima elemenata. Oznaavamo ih s G=IR/V=1/R (radna vodljivost) i BL= IL/V = 1/XL = 1/L (induktivna vodljivost), a taj trokut nazivamo trokut vodljivosti (slika 5-33).

a)

b)

Slika 0-33 Grafiki prikaz paralelnog RL-kruga: a)trokut struja, b)trokut vodljivosti

Hipotenuza ovog trokuta, jednaka omjeru ukupne struje i napona (I/V), ne predstavlja vodljivost nijednog elementa, pa se naziva prividna vodljivost (ili admitancija) i oznaava s Y.

152

Izmjenina struja ________________________________________________________________________


Pritom vrijedi:

Y 2 = G 2 + BL 2

(5.68)

Admitancija Y pretpostavlja vodljivost cijelog spoja i jednaka je recipronoj vrijednosti impedancije Z paralelnog RL spoja (Y=1/Z).

Y. On je po iznosu jednak, a predznakom suprotan kutu impedancije:

Kut ukupne struje I prema naponu V naziva se kut admitancije i oznaava s

Y =

(5.69)

Ukupna struja I ovdje zaostaje iza napona, pa je kut admitancije negativan (90<Y<0). To znai da je kut impedancije pozitivan, to znai da napon V prethodi struji I (to je ope svojstvo induktivnog spoja).

2.38.5

Paralelni RC krug

Slika 0-34 Paralelni RC-krug

Kod paralelnog spoja otpora R i kapaciteta C (sl.5.14), napon V isti je na oba elementa. Struja kroz otpor IR u fazi je s naponom V, a struja kroz kapacitet IC prethodi naponu za 90. Vektor struje I je zbroj vektora struja IR i IC. Ova tri vektora ine pravokutni trokut (slika 5-35 a), gdje je

I 2 = I R2 + IC 2

(5.70)

Dijeljenjem stranica trokuta struja s naponom V dobiva se slian trokut nazvan trokut vodljivosti (slika 5-35 b). Katete ovog trokuta jednake su radnoj vodljivosti G (G=IR/V=1/R) i kapacitivnoj vodljivosti (BC=IL/V=1/XC=C), a hipotenuza je jednaka prividnoj vodljivosti spoja Y, gdje je

Y 2 = G 2 + BC 2

(5.71)

153

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________

a)

b)

Slika 0-35 Grafiki prikaz paralelnog RC-kruga: a)trokut struja, b)trokut vodljivosti

Ukupna struja I ovdje prethodi naponu V, pa je kut admitancije pozitivan (0<Y<90). To znai da je kut impedancije negativan, to znai da napon zaostaje za strujom (to je ope svojstvo kapacitivnog spoja).

2.38.6

Paralelni RLC krug

Slika 0-36 Paralelni RLC-krug

U paralelnom RLC-krugu (slika 5-36) uz radni otpor R paralelno su spojena i oba tipa reaktivnih otpora, induktivni otpor XL i kapacitivni otpor XC. U vektorskom dijagramu (slika 5-37 a), vektor struje kroz otpor IR u fazi je s vektorom napona V, koji uzimamo kao referentan (s poetnim kutem 0). Struja kroz induktivitet IL prethodi naponi za 90, dok struja kroz kapacitet IC zaostaje iza napona za 90, pa je kut izmeu ovih struja 180. U paralelnom spoju, vektori struja kroz induktivitet i kapacitet suprotnog su smjera. Kaemo da su ove struje u protufazi. Struja paralelnog spoja induktiviteta i kapaciteta iznosom je jednaka razlici struja IC i IL, a ima smjer vee od tih struja. Kad je IC=IL, tad je ukupna struja LCspoja jednaka nuli i sva struja izvora tee kroz otpor R. Tada kaemo da je nastupila rezonancija.

154

Izmjenina struja ________________________________________________________________________

Slika 0-37 Grafiki prikaz paralelnog RLC-kruga a)vektorski dijagram, b)trokut vodljivosti

Vektor ukupne struje I jednak je vektorskom zbroju struja kroz otpor, induktivitet i kapacitet. U sluaju prikazanom na slici 5-37 struja IC vea je od struje IL, pa ukupna struja I prethodi naponu V za kut Y. U sluaju kad je IL vea od IC tada ukupna struja zaostaje u fazi za naponom (Y<0). U rezonanciji struja I je u fazi s naponom (Y = 0). Iznosi struja meusobno su povezani jednadbom:

I 2 = I R 2 + ( I C I L )2
Dijeljenjem ove jednadbe sa V dobiva se izraz:

(5.72)

I I R IC I L = + V V V V Y 2 = G 2 + ( BC BL ) 2

(5.73)

Ovaj izraz opisuje trokut vodljivosti (slika 5-37 b). Ukupna reaktivna vodljivost B jednaka je razlici kapacitivne i induktivne vodljivosti (B=BCBL). U rezonanciji je ukupna reaktivna vodljivost B=0 (otpor paralelnog spoja L i C je beskonaan), pa je prividna vodljivost jednaka radnoj (Y=G).

2.39 Rezonancija
Rezonancija je pojava koja se javlja u strujnom krugu kada je induktivni jalovi otpor jednak kapacitivnom:

XL = XC

(5.74)

Ako su ovi otpori spojeni u seriju rezonancija se naziva serijskom ili naponskom, a ako su spojeni paralelno naziva se paralelnom ili strujnom. Za prividni otpor u serijskom RLC spoju vrijedi:

155

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________

Z = R 2 + (X L X C )

(5.75)

pa je pri rezonanciji uz XL=XC on minimalan i jednak radnom:

Z = R.
Struja izvora je maksimalna, jer je ovisna samo o radnom otporu:

(5.76)

I=
i u fazi je s naponom.

V V = Z R

(5.77)

Jednake su i efektivne vrijednosti napona na zavojnici i kondenzatoru:

VL = VC
jer je:

(5.78)

VL = X L I
a meu njima je fazni pomak .

VC = X C I

(5.79)

Kako je pri serijskoj rezonanciji struja izvora maksimalna, naponi na zavojnici i kondenzatoru mogu biti znatno vei od napona izvora, to moe dovesti do njihova proboja i oteenja. Za prividni otpor u paralelnom RLC spoju vrijedi:

Z=

1 1 1 1 + R XL XC
2 2

(5.80)

pa je pri rezonanciji uz XL=XC on maksimalan i jednak radnom:

Z = R.
Struja izvora je stoga minimalna i jednaka:

(5.81)

I=
i u fazi je s naponom.

V V = Z R

(5.82)

Jednake su i efektivne vrijednosti struja kroz zavojnicu i kondenzator:

I L = IC
jer je:

(5.83)

IL =

V XL

IC =

V XC

(5.84)

a meu njima je fazni pomak .

156

Izmjenina struja ________________________________________________________________________


Kako je pri paralelnoj rezonanciji struja izvora minimalna i jednaka struji kroz radni otpor, struje kroz zavojnicu i kondenzator mogu biti znatno vee od struje koju daje izvor, to moe dovesti do njihova oteenja i razaranja. Pri rezonanciji je uz XL=XC jednako i:

L=
pa je:

1 C

(5.85)

1 . L C

(5.86)

Uz povezanost frekvencije i krune frekvencije:

f =

(5.87)

slijedi da pri rezonanciji iznosi induktiviteta i kapaciteta odreuju rezonantnu ili vlastitu frekvenciju po izrazu:

f =

1 2 L C

[ Hz ].

(5.89)

To istovremeno znai da e rezonancija nastupiti u strujnom krugu s L i C i u sluaju ako izvor struje ima frekvenciju jednaku vlastitoj frekvenciji toga kruga. Rezonancija ima primjenu u radio-tehnici, gdje se izmjenom magnetske energije zavojnice i elektrine energije kondenzatora mogu emitirati elektromagnetski valovi u okolni prostor. Oni se mogu iz okolnog prostora i primati. Strujni krugovi koji sadre L i C te imaju tu funkciju nazivaju se antenski krugovi. Prijem elektromagnetskih valova odreene frekvencije odvija se tako da se u prijemnom antenskom krugu, podeavanjem iznosa L ili C, vlastita frekvencija strujnog kruga izjednai s frekvencijom tih valova.

2.40 Snaga izmjenine struje i faktor snage


Pri odreivanju snage i rada konstantne istosmjerne struje utvreno je da je snaga jednaka umnoku napona i struje, a rad umnoku napona, struje i vremena:

P = V I i W = P t = V I t.
Srednja snaga P, razvijena u vremenskom intervalu T, iznosi:

(5.90)

157

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________

P=

1 1 p ( t ) dt = v i dt = T 0 T 0
T

1 = VI cos VI cos ( 2t ) dt T 0
Kako je integral drugog dijela izraza jednak nuli, onda je:

(5.91)

P = V I cos [W ]
a rad:

(5.92)

W = P T = V I cos T

[J ]

(5.93)

Srednja snaga jednaka je umnoku efektivnih vrijednosti napona i struje s kosinusom njihova faznog pomaka. Izraz cos stoga se naziva faktorom snage. Kako fazni pomak moe pri troenju energije poprimiti vrijednosti -/2/2, faktor snage kree se izmeu 1 i 0 (0cos 1). Ako je fazni pomak struje prema naponu -/2, kao na induktivitetu L srednja snaga je:

P = V I cos = 0 2

(5.94)

Ako je fazni pomak struje prema naponu /2, kao na kapacitetu C, srednja snaga je:

P = V I cos

=0

(5.95)

2.40.1

Trokut snaga

Izraz za srednju snagu P=VIcos navodi na predodbu trokuta s hipotenuzom VI i katetom VIcos. Druga kateta odgovarala bi umnoku VIsin. Time su dobivene tri komponente snage koje grafiki tvore trokut. Za svaki dio strujnog kruga koji se dade predoiti trokutom otpora mogue je postaviti i trokut snaga. Radnom otporu pri tom odgovara radna ili srednja snaga, jalovom jalova i prividnom prividna snaga (slika 5-38).

Slika 0-38 Trokuti otpora i snaga

158

Izmjenina struja ________________________________________________________________________


Radna snaga predstavlja korisno upotrebljivu snagu u troilu, jalova slui za izgradnju magnetskog polja u zavojnici i elektrinog u kondenzatoru, a prividna snaga je mjerodavna za dimenzioniranje izvora struje koji treba podmiriti potrebu za radnom i jalovom snagom. Za svaku komponentu snage koristi se uz drugu oznaku i druga jedinica, pa je: - radna ili srednja snaga - jalova snaga - prividna snaga P=VIcos PQ=VIsin PS=VI [W] [VAr] [VA]

Jedinica VAr ita se 'reaktivni voltamper'. Za meusobni odnos komponenata snage vrijedi:

PS = P 2 + PQ2
gdje su:

(5.96)

P = PS cos

PQ = PS sin

(5.97)

Za fazni pomak napona i struje jednak nuli je cos =1, a radna snaga jednaka je prividnoj. Ako za neki dio strujnog kruga vrijedi da je XL>XC, onda u trokutu snaga za taj dio prevladava induktivna jalova komponenta pa trokut izgleda kao na slici 537 a). Ako vrijedi da je XL<XC, onda prevladava kapacitivna jalova komponenta pa trokut snaga izgleda kao na slici 5-37 b). U prvom sluaju se kae da je fazni pomak induktivan, a u drugom kapacitivan.

Slika 0-39 Trokut snaga

Za sloene strujne krugove trokuti snaga se mogu zbrajati. Zbrajanje se obavlja tako da se algebarski zbroje radne i istoimene jalove (npr. induktivna i induktivna ili kapacitivna i kapacitivna) komponente, a grafiki, povezivanjem njihovih vrhova, dobije se rezultantna prividna snaga. Kod raznoimenih jalovih komponenata njihovi iznosi se oduzimaju. Ako je jalova snaga PQ na slici 5-39 a) jednaka

PQ = PQL = VL I L ,

(5.98)

159

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________ onda moe jalova snaga PQ na slici 5-39 b) biti jednaka:

PQ = PQC = VC I C .
Ukupna jalova snaga npr. u serijskom spoju je onda:

(5.99)

PQ = PQL PQC .

(5.100)

2.41 Trofazni sustav


Ako se umjesto jednoga u statoru generatora nalaze tri meusobno odvojena namota, onda e se pri rotaciji magnetskog polja permanentnog magneta u njima inducirati naponi pomaknuti u fazi. Kako je geometrijski raspored namota kod trofaznog sustava simetrian, bit e simetrini i inducirani naponi, jer su iznosom jednaki i meusobno jednako fazno pomaknuti za 2/3. Trenutne vrijednosti napona trofaznog sustava su:

v1 = Vm sin t v2 = Vm sin (t 2 / 3) v3 = Vm sin (t 4 / 3)


Krivulje trenutnih vrijednosti i vektorski prikaz efektivnih vrijednosti napona prikazani su na slici 5-40. (5.100)

Slika 0-40 Krivulje trenutnih vrijednosti i vektorski prikaz

Neovisno o nainu spajanja kod trofaznog sustava, razlikuju se dvije vrste veliina: fazne i linijske. Fazne se odnose na jednu fazu izvora ili troila, a linijske na vodie koji spajaju izvor s troilom, te na prikljuke izvora i troila.

160

Izmjenina struja ________________________________________________________________________

2.41.1

Naponi i struje u spoju zvijezda

Kod spoja u zvijezdu krajevi namota spajaju se u zajedniku toku koja se naziva zvjezdite ili nul-toka. Vodi koji izlazi iz zvjezdita naziva se nul-vodi, a ostali krajevi namota su slobodni i slue za prikljuak na mreu.

Slika 0-41 Naponi i struje u spoju zvijezda

Kod spoja u zvijezdu postoji razlika izmeu faznih i linijskih napona, a kako su struje faza istovremeno struje koje teku kroz vodie izmeu izvora i troila, fazne i linijske struje su jednake, za sve tri faze. Stoga u zvijezda spoju vrijede izrazi:

I = If V = 3 V f

(5.101)

2.41.2

Naponi i struje u spoju trokut

Kod spoja u trokut spaja se kraj jednog namota s poetkom susjednog, ime se dobiju tri spojne toke.

Slika 0-42 Naponi i struje u spoju trokut

Fazni i linijski naponi su jednaki, jer je napon jedne faze istovremeno i napon izmeu dva vodia mree. Fazne i linijske struje meusobno se razlikuju, pa u spoju trokut vrijede izrazi:

161

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________

V = Vf I = 3I f

(5.102)

2.41.3

Snaga trofaznog sustava

Ukupna trenutna snaga simetrinoga trofaznog sustava jednaka je zbroju snaga pojedinih faza:

P = 3 V f I f cos [W ]

(5.103)

Kada se naponi i struje izraze preko linijskih vrijednosti, tada je srednja snaga za spoj trokut i spoj zvijezda opisana istim izrazom:

P = 3 Vl I l cos [W ]

(5.104)

Pored srednje (radne) snage, postoje jo kao i u jednofaznom sustavu: - jalova snaga:

PQ = 3 V I sin
- prividna snaga:

[VAr ] [VA]

(5.105)

PQ = 3 V I

(5.106)

162

Izmjenina struja ________________________________________________________________________

2.42 Appleti 2.42.1 Elektrini elementi u krugu izmjenine struje

Ovaj applet prikazuje jednostavni krug izmjenine struje sa jednim elementom (otpor, kondenzator ili zavojnica). U krug su ukljueni ampermetar i voltmetar koji mjere jakost struje i napon.

Ispod strujnog kruga prikazane su oscilacije napona i struje, pomou vektora (fazora) i sinusoida. Napon je prikazan plavom bojom, a struja crvenom. Pomou prve tri mogunosti (desni gornji kut), odabiremo osnovni element strujnog kruga (otpor, kondenzator ili zavojnica). Clickom na gumb: RESET, vraamo krug u poetni poloaj, START/PAUSE/RESUME, pokreemo, zaustavljamo i nastavljamo simulaciju. Pomou opcije SLOW MOTION, moemo usporiti simulaciju pet puta.

Moemo mijenjati vrijednosti frekvencije, maksimalnog napona i otpora, odnosno kapaciteta ili induktiviteta. To nam omoguuju tri prozora u koja upisujemo eljene vrijednosti. Za odabrane vrijednosti moemo oitati maksimalnu jakost struje.

163

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________

2.42.2

Kombinacija R, L i C u krugu izmjenine struje

U prva dva prozora upisujemo iznos napona na izvoru (VOLTAGE) i frekvanciju (FREQUENCY). Pomou padajueg izbornika odabiremo element strujnog kruga: otpornik (resistor), kondenzator (capacitor) ili zavojnicu (inductor). Ispod, u prozor upisujemo iznos otpora (resistance), kapaciteta (capacitance) ili induktiviteta (inductivity), ovisno o tome koji smo element odabrali. Click-om mia (lijevi click) na gumb: REPLACE zamjenjujemo oznaeni (naranastim pravokutnikom) element (ili dio) strujnog kruga sa elementom koji smo odabrali iz padajueg izbornika, ADD (IN SERIES) dodajemo odabrani element u seriju sa oznaenim elementom (dijelom) strujnog kruga, ADD (IN PARALLEL) dodajemo odabrani element u paralelu oznaenom elementu (dijelu) strujnog kruga, REMOVE vraamo se korak nazad,

Lijevim click-om mia oznaujemo elemente u strujnom krugu. Izborom: VOLTAGE prikljuujemo voltmetar, koji e mjeriti napon na oznaenom elementu (dijelu), AMPERAGE prikljuujemo ampermetar, koji e mjeriti jakost struje kroz oznaeni element (dio) strujnog kruga.

Ispod strujnog kruga moemo oitati vrijednosti napona (VOLTAGE), jakosti struje (AMPERAGE), impedancije (IMPEDANCE) i faznog kuta (PHASE ANGLE), koje se odnose na oznaeni dio (ili element) strujnog kruga.

164

Izmjenina struja ________________________________________________________________________

2.43 Zadaci
1.
a) Ako je period neke pojave 2/3 sekunde, kolika je njena frekvencija, b) kolika joj je kruna frekvencija ako je pojava harmonika, c) izrazite pojavu analitiki ako joj amplituda iznosi 1 volt, a u poetku promatranja ima pozitivni maksimum, d) izrazite analitiki napon iste amplitude i frekvencije koji onome iz c) prethodi za /2, e) kolika je efektivna vrijednost oba napona, a kolika im je srednja vrijednost? Rjeenje:

a) 1.5 [Hz]

b) 3 [rad/s] c) cos(3t) d) -sin(3t) e)

1 [V], 2

0 [V]

2.
100 sin (200 t) [V] je analitiki izraen napon. a) kolika je efektivna vrijednost napona, b) kolika mu je frekvencija, c) koliko milisekundi mu traje period, d) izrazite analitiki struju koja tee kroz kondenzator od 1 F na koji je prikljuen ovaj napon. Rjeenje:

a) 70.71 [V]

b) 31.83 [Hz] c) 31.4 [ms] d) 0.02 sin(200t + ) 2

3. Na napon u=220 2 sin 100 t [V] spojena je preko voda otpora 6 arulja s oznakama 150 W 220 V.
e) kolika efektivna struja tee kroz troilo, f) kolika je snaga na troilu, g) koliki je gubitak snage na vodu, h) koliki je stupanj djelovanja (korisnost) spoja, i) kolika bi struja potekla da se arulja kratko spoji? Rjeenje:

a) 0.67 [A]

b) 144.86 [W] c) 2.693 [W] d) 0.982

e)36.67 [A]

165

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________

4. Kroz kondenzator prikljuen na linijski napon mree 220/380 V, 50 Hz tee


struja 1 A. a) kolika je vrijednost kapaciteta kondenzatora, b) kolika je jalova snaga na kondenzatoru, c) skicirajte vektorski dijagram napona i struje, d) nacrtajte i=f(t) i u=f(t) na istoj apscisi za vrijeme 0t0,04 [s] s potrebnim oznakama, e) koja veliina prethodi. Rjeenje:

a) 8.38 [F]

b) 380 [VAr] e) struja prethodi naponu za 90

5. Zavojnica s omskim otporom ima radnu snagu 40 W, a prividnu 50 VA kad je


prikljuena na 220 V/50 Hz. a) kolika struja tee krugom, b) koliki je omski otpor, c) koliki je induktivitet zavojnice, d) koliki je faktor snage, e) kolika je snaga ako se prikljui istosmjerni napon 220 V. Rjeenje:

a) 0.2273 [A]

b) 774.2 [] c) 1.849 [H] d) 0.8

e) 62.5 [W]

6. Kad se realna zavojnica prikljui na istosmjernih 12 V, tee struja 0,2 A. Ako


li se prikljui na 220 V, 50 Hz, uzima struju 1,4 A. a) koliki je induktivitet zavojnice, b) koliki je faktor snage zavojnice, c) kolika je njezina prividna snaga, d) skicirajte u priblinom mjerilu trokut impedancije, e) skicirajte pripadni vektorski dijagram. Rjeenje:

a) 0.4623 [H]

b) 0.38 c) 308 [VA]

7. Paralelni spoj otpora R i induktiviteta L prikljuen je na napon 120 V.


a) ako je IR=15 A, IL=8 A i f=1 kHz koliki su R i L, b) kolike e biti struje u granama ako se frekvencija povea dvostruko, c) vektorski skicirajte odnose pri a) i b), d) da li ukupna struja prethodi ili zaostaje za naponom,

166

Izmjenina struja ________________________________________________________________________


e) pri kojoj frekvenciji e struje u granama biti jednakog iznosa? Rjeenje:

a) 8 [] , 2.39 [mH] b) IL = 4 [A] , IR =15 [A]

d) zaostaje

e) 533 [Hz]

8. Serijski spoj omskog i jalovog otpora prikljui se na napon u=220 2 sin(100t) [V]. Krugom tee struja i = 2 sin 100 t [ A] . 3
a) koliku efektivnu vrijednost ima struja, b) nacrtajte elektrinu shemu spoja i vektorski prikaz napona i struje, c) odredite faktor snage, d) kolike su vrijednosti elemenata, e) kolika se energija pretvara u toplinu za 1 minutu? Rjeenje:

a) 1 [A]

c) 0.5

d) R=4.5 [m] , L=0.6065 [H]

e) 6600 [J]

9. Ukupna struja paralelnog spoja dva elementa prikljuenog na 220 V/50 Hz


iznosi 10 A i zaostaje sa naponom 30. a) o kojim je elementima rije, skicirajte spoj, b) nacrtajte pripadni vektorski dijagram, c) izraunajte impedanciju spoja, d) izraunajte radnu i jalovu snagu spoja, e) koji elenemt i kojeg iznosa treba dodati paralelno da ukupna struja doe u fazu s naponom? Rjeenje:

a) otpornik, zavojnica c) 22 []

d) 1.9 [kW] , 1.1 [kVAr]

e) kondenzator, 72.3 [F]

10. Kolike su fazna struja i snaga pei koja ima tri grijaa tijela od po 25
spojena u zvijezdu i prikljuena na napon 380/220 V ? Rjeenje:

8.8 [A] , 5.81 [kW]

167

Dodatak - WEB-adrese applet-a


1. Elektrostatika
01.) Elektrino polje naboja http://www.falstad.com/emstatic/ 02.) Kapacitet ploastog kondenzatora http://micro.magnet.fsu.edu/electromag/java/capacitance/index.html 03.) Prirodni kondenzator http://micro.magnet.fsu.edu/electromag/java/lightning/index.html

2. Istosmjerna struja
04.) Ohmov zakon http://www.zaz.com.br/fisicanet/simulacoes/simulacoes/lei_de_ohm.html 05.) Jednostavni strujni krug http://jersey.uoregon.edu/vlab/Voltage/index.html 06.) Mjerenje napona, struje i snage u strujnom krugu http://people.clarkson.edu/~svoboda/eta/ClickDevice/refdir.html 07.) Serijski spoj otpora http://people.clarkson.edu/~svoboda/eta/designLab/SeriesRDesign.html 08.) Paralelni spoj otpora http://people.clarkson.edu/~svoboda/eta/designLab/ParallelRDesign.html 09.) Kirchhoffovi zakoni http://webphysics.ph.msstate.edu/javamirror/ipmj/java/resist4/index.html

3. Magnetizam
10.) Naboj u magnetskom polju http://surendranath.tripod.com/Applets/Electricity/MovChgMag/MovChgMagApplet. html 11.) Lorenz-ova sila http://www.walter-fendt.de/ph11e/lorentzforce.htm

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________ 12.) Faraday-ev zakon http://www.ngsir.netfirms.com/englishhtm/Induction.htm 13.) Lennz-ov zakon http://micro.magnet.fsu.edu/electromag/java/lenzlaw/index.html

4. Prijelazne pojave
16.) RC-krug http://www.phy.ntnu.edu.tw/java/rc/rc.html 17.) RL-krug http://www.ngsir.netfirms.com/englishhtm/RL.htm 18.) Elektromagnetski oscilirajui krug http://www.walter-fendt.de/ph14e/osccirc.htm

5. Izmjenina struja
19.) Elektrini elementi u krugu izmjenine struje http://www.walter-fendt.de/ph14e/accircuit.htm 20.) Kombinacija R, L i C u krugu izmjenine struje http://www.walter-fendt.de/ph14e/combrlc.htm

170

Literatura
1. M. Essert, Z. Valter, Osnove elektrotehnike, SNL Zagreb, 1991. 2. Edward M. Purcell, Elektricitet i magnetizam, Tehnika knjiga Zagreb, 1988. 3. Armin Pavi, Osnove elektrotehnike, 1. dio, Element Zagreb, 1997. 4. Armin Pavi, Osnove elektrotehnike, 2.dio, Element Zagreb, 1999.

Stvarno kazalo
A
admitancija 145 akumulator 53 dobrota 54 kapacitet 54 korisnost 54 amper 38, 93 ampermetar 38, 63 Amperov zakon 78 atom 9 elektronski spin 10 ion 12 ljuska 11 neutron 10 elektrokemijske pojave 49 elektrokemijski ekvivalent 51 elektrokemijski naponski niz 51 elektromagnet 81 elektromagnetska indukcija 95 elektromagnetski valovi 119 elektromotorna sila 55 elektrotehnika 9

F
faktor snage 155 farad 21, 22 Faraday 15, 94 kavez 16 konstanta 51 zakoni elektrolize 50 fazne veliine 157 fazni kut 132 fazni pomak 138 frekvencija 127

B
broj pari polova 128

C
ciklotron 91 Coulombov zakon 18 Curieeva toka 84

G
galvanometar 91 galvanski elementi 51 generator 128

D
depolarizator 52 diamagnetici 83 dielektrinost 17

H
harmoniki oblik 126 Henry 94

E
ekvipotencijalne linije 20 elektrina energija korisnost 68 elektrina struja 35 Elektrini izvor 36 elektrini naboj 9 Elektron 10 Protoni 10 elektrini potencijal 19 elektrino brojilo 68 elektrino polje 14 gustoa elektrinog toka 17 homogeno 16, 18 jakost 14 silnice 14 elektrodinamiko djelovanje 93

I
impedancija 145 inducirana struja 95 induktivitet 98 u izmjeninom krugu 142 influencija 17 istosmjerna struja rad 67 snaga 68 izolator 13 izvor paralelni spoj 61 serijski spoj 61

ELEKTRICITET i MAGNETIZAM _______________________________________________________________________________

J
jalova snaga 156

O
Ohm-ov zakon 41 om 39 ommetar 66 otpor 38 induktivni jalovi 143 kapacitivni jalovi 141 paralelni spoj 46 serijski spoj 45 u izmjeninom krugu 139 otpornost 38

K
kapacitet u izmjeninom krugu 140 Kapacitet 21 Kirchhoff-ov zakon drugi 44 prvi 43 Kirchhoff-ovi zakoni 42 koercitivnost 85 kondenzator 22 energija 26, 111 izbijanje 113 mjeoviti spoj 26 nabijanje 112 paralelni spoj 25 prirodni 27 serijski spoj 23 krivulja histereze 102 krivulja prvog magnetiziranja 84

P
paramagnetici 83 permeabilnost 83 petlja histereze 85 gubici 102 polarizacija 16 poluvodi 13 povrinska gustoa 18 prijelazne pojave 111 prijelazno stanje 114 prividna snaga 156 privlana sila magneta 103 proirenje mjernog podruja 64

L
LC-oscilator 118 Lenz-ovo pravilo 96 linijske veliine 157

R
razmagnetiziranje jezgre 102 RC-spoj paralelni 150 serijski 146 realni izvor vanjska karakteristika 59 remanentni magnetizam 85 rezonancija 148, 152 RLC-krug paralelni 151 serijski 147 RL-krug iskapanje 116 RLkrug ukapanje 116 RLspoj serijski 150

M
magnetomotorna sila 86 magnetska indukcija 81, 82 magnetski dipol 81 magnetski krug 86 Ohm-ov zakon 87 magnetski tok 81, 86 magnetsko polje 77 energija 100 homogeno 82 jakost 78 ravni vodi 79 sila 88 Maxwell 15 meuinduktivitet 99 mjerni instrumenti 63

S
samoindukcija 97 samoindukcija, 116 simbolike metode 134 snaga trofaznog sustava 159 spoj u trokut 158 spoj u zvijezdu 158 srednja snaga 154 struja efektivna vrijednost 132 izmjenina 125

N
napon 20, 36 naponski izvor 37 realni 59 nutarnji otpor izvora 56

174

Stvarno kazalo ________________________________________________________________________


periodika 125 srednja vrijednost 130 u plinu 48 struja kratkog spoja 60 strujni krug 55, 56 supravodljivost 40

V
vodi 12 voltmetar 63 vremenska konstanta 112 vrtlone struje 102

T
temperaturni koeficijent otpora 39 transformator 100 trofazni sustava 157 trokut otpora 146

Z
zavojnica 81 energija 114 zvjezdite 158

175

You might also like