You are on page 1of 67

Alija Izetbegovi u borbi za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu

POVODOM

GRAANIKI GLASNIK asopis za kulturnu historiju Broj 36, godina XVIII novembar 2013
Monos 2013

Alija Izetbegovi u borbi za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu


Gen. Fikret Muslimovi

Prema analizi nekih od politikih stavova predsjednika Alije Izetbegovia


Lai da je Izetbegovi teio islamskoj dravi i podjeli Bosne i Hercegovine Naalost, ak i u sredinama na strani snaga odbrane BiH ima shvatanja da je bonjako politiko vostvo na elu sa predsjednikom Alijom Izetbegoviem radilo na podjeli Bosne i Hercegovine. Ta izrazito lana teza, koja vie koristi neprijateljima nego patriotima Bosne i Hercegovine, ula je u propagandni rjenik nekih bonjakih politikih lidera, medija pod njihovom kontrolom i pojedinih intelektualaca koji kaljaju svoja nauna zvanja udovoljavajui problematinim potrebama lidera nekih politikih stranaka. Radi toga je vano odgovarati na pitanja: Za kakvu se dravu zalagao predsjednik Alija Izetbegovi? Zato se propagira da je Izetbegovi elio podijeliti Bosnu i Hercegovinu? Ko to ini i sa kakvim ciljem? Da li su takve apsurdne optube sluajnost ili odraz organiziranog djelovanja? Zato se to ini i poslije rata? Da li je mogue da branioci Bosne i Hercegovine budu osueni, a da agresori na BiH i zloinci nad bonjakim narodom budu rehabilitirani? Na ta pitanja treba odgovarati, pored ostalog, i putem analize politikih stavova Alije Izetbegovia, jer je upravo on kao predsjednik Predsjednitva RBiH predstavljao interese ne samo Bonjaka, ve i drugih naroda, odnoGRAANIKI GLASNIK 36/XVIII | POVODOM

10
sno svih graana u Bosne i Hercegovine. Teio je odbrani cjelovite BiH, afirmaciji demokratije, tolerancije, suivota i ravnopravne pozicije svakog naroda, vjere i kulture u BiH. Sadraji Izetbegovievih izjava potvruju: (a) kontinuitet zalaganja za cjelovitu BiH; (b) jasnou poruka da je cilj odbrane cjelovita i demokratska Bosna i Hercegovina, kao drava graana i naroda koji ive u njoj; (c) povezanost sudbine Bonjaka kao naroda sa sudbinom BiH kao cjelovite drave ravnopravnih graana i naroda; i (d) spremnost na rtve u borbi za ouvanje teritorijalnog integriteta BiH. Izetbegovieve izjave sa takvim porukama u toku odbrane BiH od oruane agresije 1992.-1995. motivirale su patriote za ulaganje ogromnih napora i rtava. Znajui za politiku mo Izetbegovia u pokretanju naroda za uee u odbrani Bosne i Hercegovine, a uviajui da to osporava postizanje ciljeva agresije, teite neprijateljske propagande bilo je usmjereno protiv njega. Meutim, propaganda, kako ona iz Beograda, tako iz Zagreba i drugih centara, imala je problem nedostatka dokaza za svoje teze i ciljeve pa se sluila i dalje slui raznim laima, insinuacijama, podvalama, intrigama i glasinama. Putem medija su propagirali ono to Izetbegovi nije ni rekao ni uinio, a preuivali ono to je Izetbegovi stvarno uradio i rekao.1 To pokazuje da politike koje su udaljene od pravde i demokratije, nuno ulaze u la, intrige i zlonamjernu propagandu. Koliina lai, intriga i zlih namjera je srazmjerna stepenu njihove udaljenosti od pravde i demokratskih naela, odnosno, srazmjerna je njihovim namjerama da svoju politiku ugroavanja ljudskih prava i sloboda, predstave kao da
1 Alija Izetbegovi, Govori, pisma, intervjui 95, ahinpai, Sarajevo, 1996, str. 29. POVODOM | GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII

Alija Izetbegovi u borbi za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu

je politika pravde, slobode i demokratije. Najgrublja, najzlonamjernija i, ujedno, najsuptilnija teza sa kojom se nastupa je ona o islamskoj dravi BiH, za koju se, navodno, zalagalo bonjako rukovodstvo sa Izetbegoviem na elu. Takvom propagandom agresor je podsticao predrasude prema islamu, zasnovane na nacionalistikoj mitolokoj svijesti velikosrpskih, pa i velikohrvatskih nacionalista. Ta propagandna teza je proizvela neslueno zlo. Intenzitet propagiranja raznih lai o tome da je Izetbegovi elio islamsku dravu, srazmjeran je dimenzijama raznih neistina u takvim tvrdnjama. To je teza za koju se ne moe nai ni trun argumenata, ali se za njenu lanost moe nai bezbroj injenica. Stepen zabluda proizvedenih takvom propagandom moe se ilustrirati i injenicom da su Izetbegoviu, u vanim intervjuima, novinari postavljali i besmislena pitanja: da li bi Izetbegoviu odgovaralo kada bi svijet priznao muslimansku republiku2 i ta bi Izetbegovi rekao kritiarima koji tvrde da on eli nametnuti islamsku dravu (intervju, list Der Spiegel).3 Zbog intenziteta takve propagande, Izetbegovi je uestalo govorio da Bosna i Hercegovina kao cjelovita drava vienacionalnog sastava ne moe biti islamska drava, da je to paradoks, jer to govore oni u Evropi koji bi radi unitenja BiH i Bonjaka eljeli da padnemo u zamku takve greke, da bi tako uinjena greka sa nae strane sluila kao oruje za nae unitavanje i da mi nikada neemo pasti u takvu zamku (intervju, The Times).4 U vezi s tim, Izetbegovi je objanjavao da agresori dobro znaju da Bonjaci nee islamsku dravu u koju bi ih oni rado ugurali, da
2 Isto, str. 73-74. 3 Alija Izetbegovi, udo bosanskog otpora, BiH PRESS, Sarajevo, 1995., str. 88. 4 Isto, str. 114.

Alija Izetbegovi u borbi za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu

11

oni Bonjake ne napadaju zbog toga, ve da to ine zbog svojih velikodravnih ambicija osvajanjem teritorija na kojima ive Bonjaci, te da je isti agresor iz istih velikodravnih ambicija napadao i Vukovar i Dubrovnik gdje ne moe svoje zloine pravdati postojanjem politikih snaga koje ele islamsku dravu (intervju, The Times).5 Na ovakve argumente neprijateljska propaganda je utala i poduzimala mjere da ne doe do razuma mobilisanih da na razne naine uestvuju, neposredno ili posredno pomau agresiju na Bosnu i Hercegovinu i genocid nad bonjakim narodom. Poznati su Izetbegovievi stavovi o nedjeljivosti Bosne i Hercegovine jer je nacionalno izmjeana.6 Izetbegovi, je isticao da je Bosna i Hercegovina svoju nedjeljivost zajamila stoljeima zajednikog ivljenja.7 Pred poetak oruane agresije na BiH, Izetbegovi je ukazivao na posljedice oitih namjera njene podjele jer bi se to moralo platiti hiljadama ivota,8 pa je pozivao sve Srbe, Hrvate i Bonjake da brane svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu. Uslovljenost demokratije i ouvanja cjelovite Bosne i Hercegovine Predsjednik Izetbegovi je tumaio da su demokratija i cjelovitost BiH dvije osnovne komponente ciljeva njene odbrane. U tom smislu, sloboda ovjeka je vrhunski rezultat ostvarivanja ciljeva odbrane BiH. Prema Izetbegovievim rijeima, nije bilo mogue postii demokratiju bez cjelovitosti BiH, niti je mogua cjelovitost BiH bez ravnopravne pozicije svakog naroda
5 6 75. 7 8 Isto. A. Izetbegovi, Govori, pisma, intervjui 95, str. Isto. Isto str. 75.

na osnovama demokratije. Ugroenost, bilo demokratije, bilo cjelovitosti BiH je, ustvari, ugroenost ravnopravne pozicije naroda u BiH i elementarnih ljudskih prava i sloboda graana. Mnogo puta, Izetbegovi je isticao da na cilj, pod svim uvjetima, ostaje cjelovita i demokratska Bosna.9 Izetbegovi je bio uvjeren da tenje za podjelom BiH nuno rezultiraju ugroavanjem demokratije, nacionalnih, vjerskih i graanskih sloboda i prava. On je ukazivao da odsustvo demokratije, a prisustvo nacionalizma i zla u nekim politikama proizvodi apetite za podjelom BiH. Demokratska politika organiziranja drutva i drave ne ugroava ravnopravnost naroda i graana, pa zato se demokratijom ne moe ugroziti ni teritorijalni integritet i cjelovitost BiH. Drugim rijeima, stepen demokratske opredijeljenosti pojedinaca i politikih faktora u BiH i susjednim dravama, odreuje i njihovu
9 Isto, str. 29. GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII | POVODOM

12
spremnost za ulaganje napora u afirmaciji ravnopravnosti graana, naroda i drava, pa time i spremnost za odbranu, odnosno za priznavanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta i cjelovitosti BiH. Demokratiju i toleranciju u BiH, Izetbegovi je tretirao vrhunskim vrijednostima trajnog karaktera i univerzalnog znaenja za aktuelna i sva budua vremena. Za uesnike odbrane BiH, demokratija i tolerancija, u Izetbegovievom smislu rijei, nisu niti mogu biti stvar trenutnog politikog raspoloenja. To su univerzalne vrijednosti koje treba kao geslo ispisati na svim naim zastavama, a onda tome teiti korigujui svakodnevno svoj put i neumorno ispravljajui svakodnevne nepravde.10 Osim trajnosti i univerzalnog ljudskog znaenja demokratije i tolerancije kao ciljeva odbrane BiH, uoava se da je Izetbegovi bio svjestan da su se u Bosni i Hercegovini ljudima svakodnevno inile nepravde i da je zadatak snaga odbrane da se osvru na rijei demokratije i tolerancije ispisane na naim zastavama, kako bi svakodnevno ispravljali nepravde. U Izetbegovievom smislu rijei, sadanjost i budunost se karakteriu kao prostor nepravdi, ali i kao prostor koji je izazovan za snage demokratije i tolerancije da neumorno djeluju radi ispravljanja raznih nepravdi koje se ine ljudima i da se tako doe do cilja: stanja u BiH kada e na osnovama demokratije i tolerancije nepravde biti svedene na minimum, a proirena polja graanskih, nacionalnih, vjerskih i svih drugih prava i sloboda. To je, ustvari, proces u kome se demokratija i tolerancija suprotstavljaju mrnji i netrpeljivosti, odnosno, to je proces u kome se konceptu jednonacionalnih, jednovjerskih i jednostranakih paradrava
10 Isto.

Alija Izetbegovi u borbi za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu

suprotstavlja na koncept slobodne demokratske Bosne.11 Izetbegovi je bio ubijeen da je energija u snagama to se zalau za slobodnu i demokratsku BiH vea od energije koju ispoljavaju snage koje se zalau za podjelu BiH na etnikoj osnovi. Agresija na BiH i djelovanje za podjelu BiH je, ustvari, agresija na ljudska prava i slobode. Odbrana cjelovite BiH je, ustvari, odbrana ljudskih prava, sloboda, demokratije i tolerancije. Znai, u Izetbegovievom smislu rijei, odbrana cjelovitosti BiH i odbrana demokratije, tolerancije, ljudskih prava i sloboda su razliiti aspekti jedne te iste borbe. Zapostavljanjem bilo kojeg od tih aspekata dovode se u pitanje i svi ostali, jer su u pitanju kvaliteti istog znaenja, smisla i sutine. Apsurdne su izjave nekih koji ugroavaju cjelovitost BiH, kada za sebe tvrde da su demokrati i da se bore za ljudska prava i slobode. Djelovanje na podjeli BiH je direktno suprotstavljeno principima demokratije, tolerancije, slobode i prava ljudi, naroda, vjera i kultura. Identifikacija demokratskih, odnosno, identifikacija antidemokratskih shvatanja i politika mogua je sagledavanjem odnosa prema linosti predsjednika Izetbegovia. Uvrena je podrka Izetbegoviu onih koji se zalau za cjelovitu BiH ili pruaju razne oblike politike i druge podrke odbrani cjelovite BiH. Mrnja prema Izetbegoviu polazi od onih koji su protiv cjelovite BiH. Tako je negativan odnos prema demokratiji, toleranciji, ljudskim, nacionalnim i vjerskim pravima i slobodama, pretoena u mrnju prema snagama koje se zalau za afirmaciju demokratije, ne samo u okviru BiH, nego i ire u svijetu. Izetbegovi je snano doprinosio razobliavanju kontraverzi sadranih u nacio11 Isto, str. 31.

POVODOM | GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII

Alija Izetbegovi u borbi za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu

13

Predsjednik Izetbegovi u Tuzli, ratne 1993. godine

nalistikoj orjentaciji onih koji ugroavaju cjelovitost BiH i u njoj demokatiju, ljudska, nacionalna i vjerska prava i slobode. On se dosljedno zalagao za slobodu i jednaka graanska prava, i vjernika svih konfesija, i ateista. Govorio je da se borimo za Bosnu u kojoj niko nee biti prisiljavan da vjeruje ili ne vjeruje, niti e biti proganjan zbog svoje vjere, nacije ili politikog uvjerenja.12 Ovo treba istai, jer se nasijedalo neprijateljskoj propagandi da islamska vjera znai fundamentalizam koji nema nita zajednikog sa demokratijom. Praksom odbrane BiH dokazala se apsurdnost takve propagande. U redovima Armije RBiH oni koji islamski ili drugaije vjeruju i oni koji ne vjeroispovjedaju, imali su iste ciljeve da odbrane cjelovitu i demokratsku BiH. Ali, ako su oni to islamski vjeruju, imali i svoje posebne, dodatne motive
12 Isto, str. 29.

odbrane istinske demokratije u kojoj e i sljedbenici islama biti ravnopravni, to nije trebalo smetati onima koji se bore za BiH bez takvog motiva. Istina, demokratija i cjelovita Bosna i Hercegovina Izetbegovi je ispoljavao brigu za istinu i nastojao da se na osnovama istine postigne pravda meu ljudima. Tenja za istinom proizilazi iz njegove demokratske i humanistike opredijeljenosti. Drutvena stvarnost je obiljeena sukobom izmeu, s jedne strane raznih lai kojima se slue nosioci zla i s druge strane istine koja izvire iz demokratskog duha progresivnih i humanih. U takvim okolnostima, Izetbegovi je dosljedno djelovao zalaui se za humaniziranje odnosa meu ljudima, narodima i vjerama, a istina mu je sluila kao put za afirmaciju demoGRAANIKI GLASNIK 36/XVIII | POVODOM

14
kratskih principa. Dokazivao je da je put istine jedino pravedan te da e istina, kao takva, konano pobijediti nosioce lai, mrnje, nacionalizma i nepravde. Kao borac za cjelovitu BiH, zalagao se za otvorene medije i punu slobodu njihovog djelovanja, bez bilo kakvih administrativnih ogranienja u toj oblasti. Kao i u drugim pitanjama, nasuprot snagama koje se bore za cjelovitu BiH, agresorske snage i njihovi pomagai, upravo zbog prikrivanja istine, sluei se laima, intrigama i glasinama, ograniavale su slobodu medija raznim administrativnim, tehnikim, politikim, vojnim i drugim mjerama. Agresorima su takve mjere bile put za suzbijanje prodora istine kojom se razobliava anticivilizacijski, antidemokratski, nacionalistiki i zloinaki karakter agresije na BiH. Za oblast medija, Izetbegovi je istakao geslo slobode i otvorenosti i zalagao se za suzbijanje i razobliavanje lai, nepravde i antidemokratske logike agresora koju su irili putem medija. Nasuprot geslu slobode i otvorenosti medija, agresori su provodili logiku blokade, kao svoje geslo, ime su suavali prostore za prolazak istine. Apsurdne su agresorske rijei o demokratiji, kada su istovremeno drali narod u blokadama, ubijajui ljude okruene ne samo vojskom i orujem, ve i laima, intrigama, glasinama i zlonamjernim, iskrivljenim tumaenjima raznih dogaaja. U svojoj diplomatskoj aktivnosti, Izetbegovi je pokretao upravo ova pitanja, razobliavao i dokazivao anticivilizacijske zloinake postpuke agresora.13 Metodi borbe za ciljeve demokratije u cjelovitoj Bosni i Hercegovini Predsjednik Izetbegovi je poklanjao veli13 Isto, str. 33.

Alija Izetbegovi u borbi za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu

ku panju nainima, odnosno, metodama borbe za postizanje ciljeva demokratije i tolerancije u cjelovitoj BiH. Metodi borbe suprostavljenih strana na tlu BiH su otkrivali i pokazivali ko je pravi i iskreni demokrata, a ko lae i vara, i iru javnost i svoj narod, kada se verbalno predstavlja demokratom, a ustvari se slui metodama i sredstvima borbe koji, oito, pokazuju i dokazuju anticivilizacijsku i antidemokratsku sutinu osnova i ciljeva ideologije i politike u ije ime primjenjuju necivilizacijske i antidemokratske metode i sredstva. Agresori na BiH i izvrioci genocida nad Bonjacima su ruili damije i buldoerima ravnali bonjaka mezarja, a Izetbegovi je stalno upozoravao da niko ko je na strani borbe za cjelovitu BiH to ne smije initi, to se i potovalo. Izvrioci agresije na BiH i genocida nad Bonjacima su zlostavljali, ubijali i u koncentracione logore stavljali civilno stanovnitvo stare, iznemogle, ene i djecu. Snage odbrane u borbi za cjelovitu BiH su potovale Izetbegovieve upute u pogledu zatite civilnog stanovnitva. Agresori na BiH i izvrioci genocida nad Bonjacima su zaveli strogu cenzuru u medijima, a Izetbegovi je izabrao metod potpune slobode i otvorenosti medija. Izetbegovi je govorio: Mi ne moemo imati na cilj, a njihovu politiku logiku. Stoga mi ne moemo rezonirati na sljedei nain: oni rue damije, mi emo ruiti crkve, oni protjeruju na narod, mi emo protjerivati njihov, itd.14 U vezi s tim je i Izetbegovievo ubjeenje u pobjedu snaga odbrane BiH. On je to ubjeenje zasnivao, ne samo na injenicama masovnog uea naroda u oruanoj borbi, ve i na injenicama pravednosti borbe za odbranu cjelovite BiH u kojoj se dokazivalo potivanje univer14 Isto, str. 27.

POVODOM | GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII

Alija Izetbegovi u borbi za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu

15

zalnih ljudskih vrijednosti. Snage odbrane BiH su ostale dosljedne potujui Izetbegovieve zahtjeve da se ne slue metodama neprijatelja, jer metode borbe za istinsku demokratiju, graansku, nacionalnu i vjersku ravnopravnost, ne mogu biti iste kao metode faizma, genocida, irenja mrnje, nacionalne i vjerske neravnopravnosti. To znai da metode borbe za cjelovitu BiH ne mogu biti iste kao to su metode borbe onih koji djeluju protiv BiH, za njenu podjelu i unitenje. I ovi primjeri pokazuju da politike osnove i ciljevi borbe odreuju sredstva i naine, metode borbe. Revanizam u okolnostima psiholoke napetosti i velikih frustracija zbog svega to su agresori na BiH, progonitelji inili nad Bonjacima, bio je klopka u koju snage odbrane u borbi za cjelovitu BiH nisu pale, iz najmanje dva razloga: (a) zbog toga to je elementarnom odgoju branitelja BiH strano da ine zlo i nepravdu drugima i (b) zbog toga to je predsjednik Izetbegovi svojim autoritetom stalno upozoravao da revanizma ne

smije biti, da se mora zatititi kulturno i civilizacijsko blago Srba i Hrvata, da se moraju tititi civili, djeca, ene, neja i da se mora postupiti humano prema zarobljenicima. Izetbegovi je govorio: Neprihvatljivi su zahtjevi da mi neprijatelju u svemu odgovorimo ravnom mjerom. Prvi razlog i razlika je principijelne naravi mi smo demokrate, a oni su faisti. Drugo, razlika je to oni hoe cijepanje Bosne i za sebe trae jedan dio tako razbijene Bosne, mi hoemo cjelovitu Bosnu u meunarodno priznatim granicama. Ovakva Bosna mogua je samo kao demokratska drava.15 U ovom smislu, principi demokratije se uzimaju kao principi na kojima je mogu opstanak BiH. Zbog toga, borba za cjelovitu BiH nije apstrakcija, bez sadraja, to nije obina fraza. Borba za cjelovitu BiH mora biti ispunjena konkretnim sadrajima borbe za afirmaciju demokratskih naela u konkretnom, realnom ivotu. Borba za istinsku demokratiju je
15 Isto, str. 27. GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII | POVODOM

16
jedini put opstanka BiH. To ne moe biti drava u kojoj bi bilo koji narod ugroavao suivot, slobode i prava drugim narodima. Predsjednik Izetbegovi je bio svjestan, da bi politiki odnosi u kojima bi Bonjaci u BiH suavali ta prava i slobode drugima, ustvari, bili odnosi podrivanja opstanka cjelovite BiH. Zbog toga, Bonjaci koji se istinski bore za cjelovitu BiH, svojoj borbi daju smisao i znaaj borbe za slobode i prava, ne samo Bonjacima, nego i Srbima i Hrvatima i drugim graanima koji ive u BiH. Izetbegovi se borio protiv nacionalne iskljuivosti, politikog radikalizma meu Bonjacima, pa je rekao: Politika iskljuivost i radikalizam imaju svoju cijenu, a to je redukcija politikog cilja od cjelovite Bosne na njen dio. Ta zavisnost je prvo to moramo znati ili ako ne znamo to treba da nauimo i objanjavamo narodu.16 Vrijednosti mira, zajednikog ivota i cjelovite Bosne i Hercegovine Spoj principa demokratije i principa cjelovitosti BiH stvara ambijent mira, suivota, ravnopravnosti i slobode. Borba za cjelovitu BiH je, ustvari, borba protiv uzroka koji dovode do ugroavanja sloboda i prava ljudi, demokratije, ravnopravnosti naroda i vjera i, u konanom, borba za cjelovitu BiH je borba protiv uzroka koji naruavaju ambijent mira u BiH i dovode do nemira, sukoba, ratova, genocida i pokolja od strane djelitelja BiH nad onima koji svoj opstanak povezuju sa opstankom cjelovite BiH. Iz toga proizilazi da bi podjela BiH znaila proizvodnju ambijenta u kome trijumfuju politike snage to su se zalagale za podjelu, trajno proganjale, na razne naine ugroavale druge narode zbog
16 Isto, str. 37.

Alija Izetbegovi u borbi za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu

njihove vjere, nacije i politikog uvjerenja. Zbog toga je borba za cjelovitost BiH, ustvari, borba za univerzalna ljudska prava i slobode. Tako je opstanak cjelovite BiH, ustvari, uslov mira, a mir je najbolji ambijent za afirmaciju demokratije kao uslova za opstanak BiH. Proimanje principa mira, principa demokratije i principa opstanka cjelovite BiH, predsjednik Izetbegovi je iskazao slijedeim rijeima: Vjerujemo, takoer, da ljudi razliitih vjera i nacija mogu da ive zajedno u toleranciji i miru. Kau da je to utopija na ovim prostorima. Mi odgovaramo da je to jedini ljudski izlaz iz ove nevolje koja je pogodila mnoge nevine ljude svih vjera i nacija i mi nastavljamo da u to vjerujemo. A utopija u koju se vjeruje prestaje to biti.17 Uvjeren u to da su demokratija, zajedniki ivot, cjelovitost BiH i mir jedini put opstanka naroda u BiH i da su to realni i dostini ciljevi, Izetbegovi je insistirao da Jevreji, Srbi i Hrvati ostanu u svojim domovima, da ne odlaze iz BiH: Apeliram na Vas da ne idete iz Bosne, da ostanete u ovoj zemlji koja je i Vaa. Na cilj je da ona bude tolerantna zajednica vjera i nacija, kao to je bila i stoljeima....18 Ove rijei, predsjednik Izetbegovi je izgovarao upravo u vrijeme kada su Bonjaci bili najvie izloeni progonima i kada su prognani Bonjaci preivljavali najvea stradanja. I u takvim najteim okolnostima beznaa i bezperspektivnosti, kada su neprijatelji BiH na sve strane tumaili da su cjelovita BiH i zajedniki ivot u njoj najmanje mogu cilj, predsjednik Izetbegovi je ukazivao da je zajedniki ivot u toleranciji i demokratiji vrijednost najvie kategorije, pa je pozivajui Jevreje na opstanak u BiH rekao: Zajedno sa Vama bit e nam lake da postignemo taj vani i
17 18 Isto. Isto, str. 59.

POVODOM | GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII

Alija Izetbegovi u borbi za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu

17
u uslovima mira, ili je bolje nastaviti borbu oruanim putem. Rezultati oruane borbe kojom je rukovodio Izetbegovi, natjerali su agresore da (a) priznaju cjelovitost BiH kao drave u meunarodno priznatim granicama i da se (b) otvori pravo na povratak izbjeglih i raseljenih na svoja ognjita. U diplomatskoj aktivnosti za iznalaenje politike formule mira, Izetbegovi je polazio od toga da je dogovaranje o osnovama budueg ustrojstva BiH, sastavni dio borbe za nezavisnu, suverenu i cjelovitu BiH, koja e se zasnivati na demokratiji, visokom stepenu regionalne i lokalne samouprave.20 Predsjednik Izetbegovi je teio miru, ne zbog toga da bi se BiH, po dejtonskoj formuli dva entiteta i tri konstitutivna naroda, dalje dijelila, ve zbog toga da bi se BiH u miru reintegrirala. Mir je put reintegracije i dalje borbe za cjelovitost i suverenost BiH. Vjera u proces uspjene reintegracije je, ustvari, Izetbegovieva vjera u snagu demokratije i nuan poraz nacionalistikih snaga kojih ima u BiH i susjednim dravama. Ambijent mira Izetbegovi je tretirao ansom za snage demokratije, a rat je tretirao kao povoljniju ansu za nacionalistike snage kojima ne odgovara stanje mira. Zbog toga, prihvatanje mira predstavlja veliku obavezu da se u njemu uspostave demokratski odnosi koji e afirmirati proces reintegracije BiH. Ponaanja suprotna demokratskim principima bi kompromitirala ideju reintegracije u uslovima mira. U tome je sutina politike odgovornosti koju imaju politike snage na vlasti u BiH. Sve to znai da se borba za cjelovitost BiH nastavlja i da e ta borba biti teka i dugotrajna. Odlunost u borbi za ciljeve odbrane
20 Isto, str. 78. GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII | POVODOM

vrijedni cilj. I ove rijei ilustruju Izetbegovievu nepokolebljivu orjentaciju u borbi da BiH bude ravnopravna drava svih graana i naroda. Ideje predsjednika Izetbegovia o zajednikom ivotu i demokratiji, imaju univerzalno znaenje i ne zadravaju se na granicama BiH. Da su vodei predstavnici svakog naroda posluali Izetbegovieve ideje o demokratiji na osnovama zajednikog ivota na itavim prostorima bive Jugoslavije, sigurno bi se sprijeili katastrofalni ratovi. U cilju sprijeavanja tih ratova, koji su se kao sve izvjesnije mogli predvidjeti uvrivanjem Miloevia na vlasti, predsjednik Izetbegovi je ulagao maksimalne napore da se demokratizacijom odnosa na prostoru bive Jugoslavije ouva mir i sprijei rat.19 Univerzalno znaenje takvih ideja i napora, afirmiralo je principe demokratije i ire od prostora bive Jugoslavije, u Evropi i itavom svijetu. Ugroavanjem mira i demokratije u BiH i na prostorima bive Jugoslavije, ugroavani su mir i demokratija u itavom svijetu. Kao politiki strateg, Izetbegovi je svoju odgovornost za opstanak BiH i bonjakog naroda, ravnopravnog sa drugima u BiH, ispoljavao djelujui u pravcu jaanja oruanog odbrambenog fronta za suprotstavljanje oruanoj agresiji, ali i u pravcu diplomatskih mjera, s ciljem da u formuli za mir kojem je teio, rezultati oruane borbe budu maksimalno ouvani i zastupljeni. Pitanje mira i rata je kljuno pitanje na koje je Izetbegovi odgovarao. Trebalo je da se, sa stajalita vojne i politike situacije u BiH, 1995. godine odgovori, da li je bolje ui u mir po politikoj formuli u kojoj bi bili zadovoljeni i dijelovi apetita agreosra na BiH, pa da se borba za reintegraciju BiH nastavi
19 Isto, str. 60.

18
Bosne i Hercegovine Kao lider politike stranke koja je na vlasti, predsjednik Izetbegovi je ispoljavao posebnu odgovornost za demokratiju, mir i zajedniki ivot. U vezi s tim, tumaio je da je prioritetan zadatak politikih snaga na vlasti, da ouvaju demokratiju. Njihova odgovornost u tom pogledu je vea nego to je imaju politike snage koje se u opoziciji bore za preuzimanje vlasti. Predsjednik Izetbegovi je znao da su politike snage koje organizuju i vre vlast u svojevrsnom iskuenju kako e potovati demokratiju, mir i slobodu. Tek prema onome kako se ponaaju vladajue snage u vrenju vlasti, vidi se da li su ili ne istinski demokratski opredijeljene. U ocjenama aktivnosti Stranke demokratske akcije (SDA) kao vladajue stranke, Izetbegovi je kritiki sagledavao da li je ta stranka ostala vjerna principima slobode, demokratije i ljudskih prava i, u vezi s tim isticao da je SDA u tome ostala dosljedna jer je predstavnik veine, a ne provodi diktaturu veine, te da je ostala vjerna ideji Bosne ne pitajui za cijenu.21 Ovim rijeima, predsjednik Izetbegovi je saeto poruio da je drava BiH krupna ideja i vrijednost, jer se samo u borbi za velike vrijednosti ne pita za cijenu. On je dravu BiH posmatrao ne samo kao teritorijalni, geografski, politiki, dravni pojam, ve i kao ideju, pa je rekao: Za mnoge od nas Bosna nije samo domovina, Bosna je ideja. To je vjera da ljudi razliitih vjera, nacija i kulturnih tradicija mogu ivjeti zajedno... 22 Znaaj BiH kao sudbinske vrijednosti predsjednik Izetbegovi je pravilno tumaio i u uslovima kada su se na prostoru Jugoslavije, suprotno njegovim idejama demokratizacije, nudili drugi koncepti, kao to je koncept krnje Jugoslavije. Bilo je sasvim jasno da bi diktatura i hegemonija
21 22 Isto, str. 71. Isto.

Alija Izetbegovi u borbi za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu

velikosrpskih snaga bila uspostavljena i u varijanti da Jugoslavija ostane itava, bez nune demokratizacije i u varijanti da se nametne krnja Jugoslavija. Jedina alternativa u otporima za demokratizaciju na prostorima bive Jugoslavije u sluaju njenog raspada, kao to se i dogodilo, bila je da e Muslimani, ako zatreba, orujem braniti Bosnu.23 Sva nastojanja predsjednika Izetbegovia su bila usmjerena da se BiH sauva mirnim sredstvima i da se uini sve to se moe, kako bi se ouvala sloboda i suverenitet BiH bez intervencija vojske ili neeljenih saveznika sa strane. Slobodna i suverena BiH, prvi je cilj svih naih nastojanja, a opstanak muslimanskog naroda je direktno zavisan od opstanka i suvereniteta BiH.24 Zasluuju panju i Izetbegovievi pristupi toleranciji izmeu politikih stranaka kojima je BiH vrijednost za koju se bore. Govorei da u BiH realno postoje samo dvije stranke: jedna koja je za BiH i druga koja je protiv nje, Izetbegovi je afirmirao politiku toleranciju na patriotskim osnovama kao obavezu da se u tekim vremenima niko ne smije spustiti na nivo politikih svaa koje bi tetile odbrani BiH. U istom smislu treba razumjeti i Izetbegovieve poruke, da je SDA otvorila svoja vrata svima onima koji hoe da se sa nama zajedno bore za BiH.

23 A. Izetbegovi, udo bosanskog otpora, str. 99. 24 A. Izetbegovi, Govori, pisma, intervjui 95, str. 72. Da su neki drugi ljudi u kritinom vremenu bili na sceni a ne oni koji su bili moda se mogao nai neki nain ako ne za rekonstrukciju Jugoslavije, onda bar za jedan civiliziran razvod... Ja vas podsjeam na jedan projekat iz jula 1991. godine koji nosi Gligorevljevo i moje ime. Taj plan je bio skoro prihvaen. Bilo je ostalo pitanje poloaja bive JNA. Plan je konano propao jer je Miloevi traio da armija ostane pod jednom kapom... A. Izetbegovi, udo bosanskog otpora, str. 67-68.

POVODOM | GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII

Sjeanja na Predsjednika Izetbegovia

19

POVODOM

GRAANIKI GLASNIK asopis za kulturnu historiju Broj 36, godina XVIII novembar, 2013.
Monos 2013

Sjeanja na Predsjednika Izetbegovia


Nihad Halilbegovi
Jedan sam od onih Graanlija, koji su imali priliku lino se poznavati sa predsjednikom Izetbegoviem. Sa njime sam i intenzivno saraivao, u onim najteim danima, pred poetak agresije na nau zemlju, kada smo poduzimali prve organizacione poslove i pripreme za odbranu, a i tokom samog razdoblja agresije, kao i kasnije, nakon rata. Ovom prilikom, na poziv Redakcije Graanikog glasnika, a u povodu obiljeavanja desete godinjice preseljenja Alije Izetbegovia na Ahiret, iznijet u svoje sjeanje samo na nekoliko vanih historijskih dogaaja i epizoda u kojima je predsjednik Izetbegovi odigrao kljunu ulogu a to je do danas ostalo slabo poznato ili o emu, pak, postoje neke neutemeljene ocjene osobito kada je u pitanju 1991. godina i uope period do poetka agresije na Bosnu i Hercegovinu. Nastojat u da piem kao jedan od svjedoka i neposrednih uesnika o onome to sam lino vidio, doivio i u emu sam sudjelovao. Moda e ovaj moj zapis na momente djelovati i previe lino, ali elim naglasiti da sve ono to sam u jednom trenutku obavljao, radio i realizirao sve to je bilo po nalogu ili uz znanje i odobrenje rahmetli predsjednika Izetbegovia. *** Za Aliju Izetbegovia prvi put sam uo 1972. godine, kada sam se zaposlio u GP Put u Sarajevu. Prelistavajui normativne akte preduzea, uoio sam da su pisani veoma struno i stilski dopadljivo, po emu su se razlikovali od slinih normativnih akata sa kojima sam se do tada susretao. Podsjeali su na akte koje su radili najbolji pravnici, pa smo tada esto govorili da statut preduzea lii na Ustav. Raspitivao sam se ko je njihov autor i saznao, kako su mi rekli da je to neki Alija Izetbegovi, ispotiha dodajui da je bio u organizaciji Mladi muslimani. Ime te organizaciGRAANIKI GLASNIK 36/XVIII | POVODOM

20
je nije se smjelo javno ni spominjati. Ipak, o Aliji su svi govorili kao potenom ovjeku i uzornom radniku. Posebno je o njemu lijepo, sa jednom dozom sjete, priala Behija Sidran, majka naeg poznatog knjievnika Abdulaha. Direktorica GP Put Hajrija Kapi, inae moja rodica, jednom prilikom mi je kazala da je Alija Izetbegovi u tom Preduzeu, jo prije nego to je diplomirao na Pravnom fakultetu, bio upravnik gradilita i to najuspjeniji kojeg je firma imala. Za Aliju Izetbegovia sam ponovo uo 1983. godine, za vrijeme poznatog procesa protiv muslimanskih intelektualaca, koji je praen velikom medijskom hajkom na optuene. Mnogima je jo tada bilo jasno da je taj proces bio namjeten i politiki motiviran, ali se o tome nije smjelo naglas priati. Jedan od kamermana sa Televizije Sarajevo, koji je pratio suenje, u povjerenju mi je tih dana govorio da je sve na ovom suenju natimano i da su optueni ve unaprijed osueni. To se naposljetku i desilo. *** U narednom periodu, radio sam kao direktor Medicine-Inenjering za Jugoslaviju. Radilo se o renomiranoj firmi iz vicarske, u vlasnitvu mog roaka Halila Halilbegovia. Prvi smo u bivoj Jugoslaviji, nakon poznatih Markovievih reformi, formirali vie privatnih i mjeovitih preduzea u Zagrebu, Sarajevu, Graanici, Banja Luci. Godine 1990. u jednom hotelu na Bodenskom jezeru u vicarskoj imali smo sastanak na kojem su prisustvovali ljekari iz cijele Jugoslavije. Tom prilikom upoznao sam se sa trojicom ljekara, Bonjaka, koji su mi s oduevljenjem priali da se uskoro formira muslimanska stranka, koju predvodi onaj Alija Izetbegovi, to je osuivan kao Mladi musliman. To me jako zainteresiralo, oduevila su me kljuna programska naela (graanske
POVODOM | GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII

Sjeanja na Predsjednika Izetbegovia

slobode, vladavina prava, privatno vlasnitvo, nacionalna afirmacija bosanskih Muslimana) pa sam se brzo odluio da ostavim i biznis i poslovnu karijeru, te da se i sam prikljuim toj novoj stranci. Svom roaku Halilu saoptio sam da i ja idem u Bosnu zato to elim dati svoj lini doprinos jaanju te muslimanske stranke i ostvarenju njenih programskih ciljeva. Nisam, naravno, tada ni pomiljao da bi moglo doi do agresije, genocida i svega onog to su naa zemlja i na narod pretrpjeli od velikosrpske faistike nemani. Po povratku u Bosnu, ukljuio sam se odmah u politiki i stranaki ivot, pripreme izbora itd. Jednostavno, ivio sam u idealima i na krilima ideala i nita me drugo tada nije ni interesiralo. Ostavio sam bio jedan jako dobar posao i uspjenu poslovnu karijeru, sa velikim primanjima i ugodnim ivotom, estim putovanjima... sve to da bih se ukljuio u politiko organiziranje naeg naroda, na elu kojeg je tada bio Alija Izetbegovi. Ubrzo mi se pruila prilika da se i lino upoznam s njim. Prije nego to sam poao u Bosnu, ugovorio sam kupovinu stana u Sarajevu, u Ferhadiji, od poznate sarajevske familije Vatrenjak, dao im kaparu i dogovorio konanu isplatu vlasnicima po dolasku u Bosnu. U meuvremenu, meutim, dok sam se pripremao za povratak, javila mi se jedna od vlasnica i prenijela mi zamolbu gospodina Adila Zufikarpaia da odustanem od kupovine i da taj stan, ako je mogue, ustupim za Stranku demokratske akcije. im sam uo da je za Stranku... mene vie nije interesirao ni Zulfikarpai, ni bilo ko drugi, odluio sam da udovoljim zamolbi. Oni su kroz tih nekoliko dana kupili stan, regulisali pravne poslove oko vlasnitva i preuredili u prostorije Stranke.1
1 Stan je zapravo kupio Adil Zulfikarpai, svojim novcem, ustupivi ga Stranci na koritenje. Na-

Sjeanja na Predsjednika Izetbegovia

21
obratiti za podrku, izuzev direktno predsjedniku Izetbegoviu. Od tada su se nai susreti i kontakti intenzivirali, prelazei polahko u kontinuiranu saradnju. Iz te pozicije, danas mogu govoriti o nemjerljivom doprinosu predsjednika Izetbegovia organizaciji odbrane Bosne i Hercegovine, u vrijeme kada uz njega nije bilo nikog od oficira i onih ljudi koji su kasnije u javnosti isticali svoju ulogu i doprinos u odbrani, ali i pokuavali da na predsjednika Izetbegovia prebace dio vlastite odgovornosti za odluke i postupke koji su kasnije skupo kotali snage odbrane nae zemlje. U to vrijeme Slovenija i Hrvatska otvoreno kreu ka osamostaljenju, a Miloeviev reim sprema rat za Veliku Srbiju. Bosna i Hercegovina je ve tada stavljena pred dilemu: ili da ostane u Miloevievoj krnjoj Jugoslaviji ili da slijedi Sloveniju i Hrvatsku na putu ka nezavisnosti. Bilo je jasno da e raspad Jugoslavije posebno teko pogoditi upravo Bosnu i Hercegovinu, kao multietniku dravu. Zato je Alija Izetbegovi, kao to je opepoznato, te 1991. godine (sa jo nekim razumnim ljudima, poput makedonskog predsjednika Kire Gligorova) nastojao postii kompromis i iznai najbolje rjeenje za ouvanje jugoslavenske dravne zajednice. Pri tome je za njega bilo neupitno ouvanje cjelovitosti i suvereniteta Bosne i Hercegovine. U tom smislu, jedan od vanih politikih koraka je bio i prijedlog Deklaracije o dravnoj suverenosti i nedjeljivosti Bosne i Hercegovine, koju je 27. februara 1991. godine, na zasjedanju skuptine BiH u raspravu uputio Klub poslanika SDA, tj. 86 poslanika iz Bosne i Hercegovine. Autor nacrta Deklaracije je bio upravo Alija Izetbegovi. Poslanici Srpske demokratske stranke (SDS) su pruili estok otpor, pa se ve tada vidjelo da ta stranka ima separatne tenje. Nepun mjesec dana kasnije, u Karaorevu je odran tajni sastanak
GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII | POVODOM

Po povratku u Sarajevo, otiao sam do tog svog nesuenog stana, u kojem su ve bile sreene slubene prostorije SDA. U jednoj od tih soba-kancelarija zatekao sam Aliju Izetbegovia. Tada smo se i formalno upoznali, on je znao da je taj stan trebalo da bude moj, znao je to, naravno i Adil Zulfikarpai. Prvi susret s Alijom bio je srdaan i prijateljski, kao da smo se ve dugo poznavali. Oduevio me je svojom skromnou, svojim pogledima na budunost Bosne. Zavolio sam ga, prepoznajui u njemu budueg lidera, velikog dravnika, oca nae nacije... U poetku sam vjerovao ili elio da vjerujem da u SDA postoji jedinstvo miljenja, posebno u vezi sa najosnovnijim i najvanijim pitanjima. Moji snovi su se rasprili kada su Adil Zulfikarpai i Muhamed Filipovi napustili SDA i formirali novu stranku. Kada se to dogodilo, sjeam se, Bakir Tanovi, Safet Isovi, Omer Pobri i ja smo se nali u Omerovoj kui na Stupu, plakali smo... Nije bilo dileme, svi smo ostali uz Izetbegovia, ali nam je teko bilo to odmah na samom poetku dolazi do raskola meu nama. *** Prvi demokratski izbori u bivoj Jugoslaviji odrani su 18. novembra 1990. godine i na njima je apsolutna veina bonjakog naroda dala povjerenje Stranci demokratske akcije. Konstituisanje vlasti je okonano u narednih nekoliko mjeseci. U januaru 1991. godine izabran sam za sekretara Sekretarijata za narodnu odbranu opine Centar, a potom i na elo gradskog sekretarijata za odbranu, u ijoj nadlenosti je bilo deset opina. U tim vremenima bila je to izuzetno odgovorna dunosti, na kojoj je trebalo donositi mnoge veoma vane odluke. Nikome se nisam mogao
kon to je dolo do njegovog izlaska iz SDA, prostorije ove stranke su premjetene, a stan je ostao u Zulfikarpaievom vlasnitvu.

22
Slobodana Miloevia i Franje Tumana. Vladalo je uvjerenje da je glavna tema tog sastanka bio dogovor o podjeli Bosne i Hercegovine, o emu je i predsjednik Izetbegovi dobio vie potvrda. U meuvremenu, poto su se pravci velikosrpske politike ve jasno nasluivali, predsjednik Izetbegovi je donio odluku o organizovanju naroda u sluaju agresije na Bosnu i Hercegovinu. Na osnovu te odluke, 31. marta 1991. godine, u mahali Soukbunar u Sarajevu formiran je prvi zaetak organizacije koja e kasnije ponijeti ime Patriotska liga Bosne i Hercegovine.2 U maju 1991., na sam Bajram, prvi tab Patriotske lige prihvatio je i prvi svoj vaniji dokument. Bile su to Upute za organiziranje poslova odbrane i zatite u opinama u neposrednom predstojeem periodu. U dokumentu je, izmeu ostalog, istaknuto: Odmah fiziki osigurati kartoteke i druge evidencije vojnih obveznika koje se vode u opinskim sekretarijatima za narodnu odbranu (...) Poznato je da je (savezni) Zakon o vojnoj obavezi izmijenjen po hitnom postupku. Ima indicija da e JNA nastojati, pravdajui se tim Zakonom, da uzme iz opinskih sekretarijata za narodnu odbranu sve evidencije (ukljuujui i kartoteke) vojnih obveznika i da e pokuati da organizira u garnizonima JNA rasporeivanje vojnih obveznika u jedinice JNA, Teritorijalne odbrane (TO) i u rezervnu miliciju. (...) Zbog toga treba
2 Komandant Prvog taba Patriotske lige u SRBiH bio je autor ovog priloga, a lanovi taba su bili: Bei erif, Radaa Munib i Hrvo Kemo sa Pala, Skaka Mehmed i dr. Foo Faris iz Starog grada, Trnka Mirsad i Oru Amir opina Centar, Isakovi Ahmet Novo Sarajevo, Hadi Safet i Berbi Suad Novi Grad, Memi Senaid Ilida, Delilovi Mustafa i Ibrica Muris Hadii, Trnka Haris Vogoa. Preko Komandata taba u stalnoj vezi s tabom bili su aktivisti iz opine Ilija ehi Vejsil, Ali Munir, Alispahi Amir, iz Trnova Kari Hamdo, Sokoca Smaji Mevludin i Kaljine Bukva Ibrahim. POVODOM | GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII

Sjeanja na Predsjednika Izetbegovia

sprijeiti da kartoteke i evidencije odu iz opinskih sekretarijata za narodnu odbranu, bez obzira na izgovore koji e u tu svrhu biti upotrijebljeni. (...) Sprijeiti pokuaje ukidanja opinskih centara za obavjetavanje. Osigurati da ovi centri (koji rade pri opinskim sekretarijatima za narodnu odbranu) stalno prikupljaju podatke sa terena (...).Energino zatraiti da se oruje uzeto od preduzea vrati opinama ili da se plati po stvarnim cijenama. (...) Ne treba davati povoda JNA da se angaira, pa i onda kada bi oficiri JNA nastojali da dobiju povod, odnosno kada bi provocirali incidente (...), itd. Iza svih ovih aktivnosti stajao je Alija Izetbegovi, koji je u pravom smislu rijei bio otac Patriotske lige, kao prvog organizovanog oblika otpora velikosrpskoj agresiji i rastakanju Bosne i Hercegovine.3 On je vodio glavnu rije i na historijskom sastanku u Domu milicije u Sarajevu, 10. juna 1991., na kojem su prisustvovali predstavnici bonjakog naroda iz svih krajeva Bosne i Hercegovine i Jugoslavije. Tada je po prvi put javno ukazano na opasnost za Bosnu i Hercegovinu i Bonjake i od tada su pripreme za odbranu krenule intenzivnije. Taj sastanak je dao impuls i snagu za jaanje Patriotske lige BiH, koja je, irei svoju mreu, odigrala kljunu ulogu u osvjetavanju i mobiliziranju naroda, te u organizaciji odbrane. U svojim javnim istupima, pak, Alija Izetbegovi se i dalje zalagao za mir i razum, za izbjegavanje sukoba i nasilja, smirivanje tenzija, pa se danas neke nje3 Ideju za formiranje organizacije, sastavljene od povjerljivih i patriotski opredijeljenih ljudi, koja bi se bavila pitanjima odbrane, dao je sam Izetbegovi. Kasnije, kada je roena Armija Republike Bosne i Hercegovine iji je vrhovni komandant, kao predsjednik Predsjednitva, bio Alija Izetbegovi bio u svojstvu sekretara za odbranu izdao sam mu vojnu knjiicu pod rednim brojem 0000001, u kojoj je ubiljeeno i: Otac Patriotske lige.

Sjeanja na Predsjednika Izetbegovia

23
kretarijata, bila je neto manja od zone odgovornosti etvrtog sarajevskog korpusa JNA, ija se komanda nalazila na Bistriku. Prvi komandant tog korpusa bio je general Zorc, Slovenac, koji je prijevremeno penzionisan, da bi na njegovo mjesto bio postavljen general urevac, srpski nacionalista.4 Tu je bilo rasporeeno i vie iskusnih, sposobnih i opasnih oficira Vojne bezbjednosti, pod komandom pukovnika Simovia. U toku rata u Hrvatskoj, Generaltab oruanih snaga je formirao Drugu vojnu oblast, sa sjeditem u Sarajevu. Za komandanta je postavljen general Kukanjac. Opasnost za sekretarijate i sekretare za narodnu odbranu je prijetila i od Komande vojnog okruga i opinskih vojnih odsjeka koji su imali sjedite u kasarni Maral Tito, okrenuti prema Autobuskoj i eljeznikoj stanici. Komandat vojnog okruga bio je pukovnik Popovi, sa kojim sam, kao sekretar za narodnu odbranu, imao vie verbalnih duela preko Radio Sarajeva i Radija 202, oko toga da li je bilo opravdano ili neopravdano zaustavljanje slanja regruta u JNA. Pored pukovnika Popovia, uestale rasprave, pa i verbalne sukobe, imao sam i sa majorom Boaniem, pomonikom komandanta za mobilizaciju. Iz Komande vojnog okruga su uestalo stizale ozbiljne prijetnje, usmene i pismene, koje smo mi, sekretari, odlagali u ladice, a to su novinari objavljivali u dnevnoj tampi.5
4 urevac nam je uestalo prijetio, a jednom prilikom (07. septembra 1991. godine) naredio je da vojnici upere oruje kroz prozore Komande prema denazi rahmetli Jusufa Delia, ubijenog prilikom sluenja vojnog roka u JNA. Tu scenu neu nikada zaboraviti. 5 Vrhunac je bio kada je jedan oficir JNA (kasnije sam saznao da je to bio pukovnik Remzo Ajanovi), doao u moj stan, te mojoj majci i supruzi rekao da je prisustvovao sastanku kojim je rukovodio pukovnik Popovi, na kojem je donesena odluka da se ja uhapsim (on je na tom sastanku bio jedini oficir Musliman). Ta situacija je uzneGRAANIKI GLASNIK 36/XVIII | POVODOM

gove izjave iz tog vremena nerijetko vade iz konteksta i zloupotrebljavaju. U dijelu javnosti je, tako, stvoreno uvjerenje kako smo, toboe, zbog pogrene Izetbegovieve politike, agresiju doekali nespremni i sl. Mi koji smo u svemu tome uestvovali dobro znamo ta je sve poduzeto tokom 1991. godine na organizaciji odbrane Bosne i Hercegovine, ali znamo i sa kakvim smo se sve problemima suoavali i koliko je bilo nerazumijevanje mnogih ljudi u naoj sredini. U to vrijeme Miloevievi ideoloki sateliti, predvoeni SDS-om, vodili su estoku propagandu i irili lai kako SDA na elu sa Izetbegoviem (i Bonjaci uope) vodi Bosnu i Hercegovinu u sukobe, kako e oni biti krivi za rat i sl.. Na taj nain su uvrivali alibi za ve odavno pripremljenu agresiju protiv Bosne i Hercegovine iako Bonjaci kao narod nisu uope pokazivali antijugoslavensko raspoloenje, niti su bili voljni za bilo kakav sukob. I sam Alija Izetbegovi je bio jako uporan u nastojanju da se jugoslavenska kriza prevlada kompromisom (sjetimo se platforme Izetbegovi Gligorov iz juna 1991.). Naalost, Miloevieva propaganda je imala odjeka kod jednog dijela opozicije, lanova SDP-a, Reformista i sl., kao i mnogih drugih jugoslovenskih unitarista, koji su bili voljni da rtvuju ak i suverenitet Bosne i Hercegovine samo da se spasi Jugoslavija makar i tako krnja, Miloevieva. U nastavku se elim osvrnuti i na poziciju u kojoj su se tada nalazili sekretarijati za narodnu odbranu u Sarajevu, oni koji su bili u mojoj nadlenosti, kao gradskog sekretara, ali i na ope stanje i uslove u kojima su djelovali nai kadrovi u policiji i drugim slubama. Bili smo tada kao u osinjaku. Posjetit u, u Sarajevu je bilo deset kasarni JNA. Zona odgovornosti Gradskog sekretarijata za narodnu odbranu Sarajevo, sa deset opinskih se-

24
Teritorijalna odbrana SRBiH je takoe bila u rukama srpskih nacionalista i direktno vezana za Generaltab oruanih snaga. Republiki tab Teritorijalne odbrane BiH imao je sjedite u dananjoj zgradi Predsjednitva BiH, sa ulazom od parka, kod Ali-paine damije. Funkciju komandanta je obnaao general Vukosavljevi, srpski nacionalista koji je oekivao da bude postavljen za komandanta vojske Republike Srpske. Gradski i okruni tab TO su bili smjeteni u naselju Ciglane, u zgradi Staklara. Oficiri Teritorijalne odbrane, Republikog taba Teritorijalne odbrane, Gradskog i Okrunog taba su bili pod komandom generala Vukosavljevia sve do 6. aprila 1992. godine. Na sastanku odranom toga dana, izmeu ostalog, naredio je da Bonjaci i Hrvati vie ne dolaze na posao do daljnjeg, dok su oficiri srpske nacionalnosti, uglavnom, ve bili otili u kasarnu u Lukavicu ili zgradu Druge vojne oblasti.6 U tom prvom periodu pripremanja odbrane Republike Bosne i Hercegovine, meu nama jo uvijek nije bilo oficira iz JNA. Oni su se kasnije prikljuivali, zavisno od okolnosti. Narod je za odbranu organizirala i pripremala SDA i Patriotska liga. Tek u drugoj polovini septembra 1991.godine, na sastanku Patriotske lige (Kriznog taba), na kojem sam i ja prisustvovao i dao svoj glas, donesena je odluka da se u redove Patriotske lige ponu primati i vojna lica. Sve do tada,
mirila moju familiju, posebno majku. Od sljedee veeri sam spavao u zgradi Gradskog sekretarijata za narodnu odbranu, a SDA mi je odredila pratioca, Ejuba Karamehmedovia Karamehu, koji je svojevremeno u Beu trenirao i savladao borilake vjetine. Karameho je preivio rati danas je veliki patriota, dva sina su mu poginula u agresiji na RBiH, a sa treim maloljetnim sinom se do kraja rata borio u redovima Armije RBiH. 6 O tome pie Hasan Efendi, u svojoj knjizi Ko je branio Bosnu (Sarajevo, Udruenje graana plemikog porijekla BiH, 1999.), str. 112-113. POVODOM | GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII

Sjeanja na Predsjednika Izetbegovia

mnogi oficiri bonjake nacionalnosti u strukturama JNA i TO SRBiH su po slubenoj dunosti donosili ili sprovodili odluke koje su bile direktno uperene protiv odbrambene snage Bosne i Hercegovine. Predsjednik Izetbegovi je takve odluke nastojao svim sredstvima osporiti, ispraviti ili zaustaviti njihovo sprovoenje, a u tom pravcu smo djelovali i svi mi koji smo slijedili politiku Stranke demokratske akcije. Najveu zatitu smo, dakle, imali u Stranci demokratske akcije, Patriotskoj ligi, naim kadrovima u policiji, a posebno u moralnoj snazi, mudrosti i karizmi predsjednika Alije Izetbegovia. Odluke koje je tada donosio Alija Izetbegovi kao i one koje su uslijedile uz njegovo odobrenje (mobilizacija rezervnog sastava policije, 19. septembra 1991., i kasnije mobilizacije, sprjeavanje implementacije odredbi Zakona o izmjenama i dopunama zakona o vojnoj obavezi, sklanjanje vojne dokumentacije kartoteka i kartona, sprjeavanje provoenja mobilizacije i slanja regruta u JNA, spaavanje regruta iz kasarni i ratita Hrvatske, suprotstavljanje i sprjeavanje oduzimanja oruja od TO BiH i skladitenja u magacine JNA, obezbjeivanje logistike za PL i TO BiH kasnije Armiju RBiH, kao i druge aktivnosti sekretarijat za narodnu odbranu, Patriotske lige, policije) predstavljaju temelj poetne faze odbrane Bosne i Hercegovine, koji je, kasnije, dobio kao nadgradnju: novu vojnu organizaciju i oficirski kadar. Tako je roena Armija Republike Bosne i Hercegovine na ponos. *** Jo 1988. godine upravljaki vojni vrh je preimenovao Generaltab JNA u Generaltab Oruanih snaga, to je bilo protivustavno, faktiki vojni pu. Predsjednitvo SFRJ, na elu kojeg je tada bio Raif Dizdarevi, moralo je tada reagirati. Ali

Sjeanja na Predsjednika Izetbegovia

25
kova tog naoruanja.7 Predsjednik Izetbegovi je u prisustvu ministra odbrane Republike Bosne i Hercegovine, Jerke Doke, zatraio od mene da napiem prijedlog akta o vraanju oduzetog oruja TO-a od strane JNA. Postupajui po tom nalogu, ja sam u Ministarstvu odbrane (sa Munirom Bisiem i Omerom Baiem), sainio prijedlog akta o vraanju naoruanja u vlasnitvu TO iz magacina JNA., u kojem je stajalo: ... (1) ovim se stavlja van snage nareenje RtTO RBiH br. 06/2-48-74 od 26. 11. 1991. koje se odnosi na povlaenje vikova naoruanja TO, kao nezakonito; (2) Obavezuje se RTO da vrati naoruanje TO koje je ve povueno iz magacina TO; (3) Stavlja se van snage zakljuak Predsjednitva SRBiH od 19. 10. 1990. koji se odnosi na predaju naoruanja TO i svi akti doneseni na osnovu tog zakljuka... (itd.). Izetbegovi je taj prijedlog izloio na sjednici Predsjednitva, ali zbog protivljenja srpskih lanova, prijedlog tada nije usvojen. Tek 12. marta 1992. godine, Predsjednitvo BiH je stavilo van snage odluku od 19. oktobra 1990., ali to je ve bilo prekasno. U meuvremenu, uveliko su sprovoene naredbe koje su stizale iz Republikog taba TO i Generaltaba oruanih snaga u Beogradu.8 *** U maju 1991. godine na TV-ekranima je prikazana jezovita scena davljenja vojnika JNA u Splitu, slika koja je obila
7 Faksimil plana dinamike vikova naoruanja se nalazi u privatnoj arhivi autora. 8 Tako je Gradski tab TO pod brojem 06/995-1 od 2. 12. 1991. godine uputio naredbu opinskim tabovima: Na osnovu nareenja RTO SRBiH pov. br. 06/2-48-74 od 26.11.1991 godine, a u vezi povlaenja i predaje vikova naoruanja i municije, nareujem: (1) vikove naoruanja puaka 7,9 mm i automata 7,62mm predati VP 2709 Sarajevo. Uz puke 7,9 mm predati 1, a uz automate 2 b/k municije... nareenje Gradskog taba TO 2120 Sarajevo, br. 06/995-1 od 2. 12. 1991 godine, u privatnoj arhivi autora. GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII | POVODOM

umjesto da su reagirali, oni su naredne, 1989. godine unaprijedili sve one oficire koji su u toj reformi uestvovali. Tada je i dolo do poznate reorganizacije Teritorijalne odbrane, kada se pojavlju i vikovi naoruavanja, koji su potom zavravali u magazinima JNA. Sredinom maja, tanije 14. maja 1990. godine, Generaltab donosi naredbu da se oruje TO radi uvanja prenese u magazine JNA, sputa je zatim Prvoj vojnoj oblasti (Komandant general Spirkovski), odakle se naredbe dalje sputaju, iz dana u dan, kao da je sve ve unaprijed bilo pripremljeno. To je vrlo znaajna indikacija koja upuuje na to da je u pitanju bio prethodno osmiljen i dobro pripremljen plan. Konano, posljednje komunistiko predsjednitvo Bosne i Hercegovine, 19. oktobra 1990. (na mjesec dana prije prvih demokratskih izbora), donosi odluku da se naoruanje i vojna oprema TO BiH preda u vojne magazine JNA, pa je tako republika vojna sila bila faktiki razoruana. Nakon izbora i konstituisanja novog Predsjednitva, Alija Izetbegovi je kao njegov predsjednik uporno pokuavao opozvati odluku prethodnog sastava Predsjednitva i vratiti barem dio oruja TO koje je zavrilo u vojnim skladitima JNA. Naalost, u Predsjednitvu su tada, voljom apsolutne veine graana srpske nacionalnosti, sjedili prof. Koljevi i Biljana Plavi (tada i predsjednica Savjeta za narodnu odbranu), koji su opstruirali sva ta nastojanja. Sjeam se jedne epizode s kraja novembra 1991., kada sam Predsjednika Izetbegovia upoznao sa naredbom Republikog taba TO (pov. br.06/2-48-74, od 26. 11. 1991.) u vezi sa povlaenjem i predajom vikova naoruanja i municije, kao i s planom dinamike prevoenja vi-

26
svijet. Roditelji ija su se djeca kao regruti nalazila u JNA s razlogom su se uplaili za sudbinu svoje djece, pa su, ne znajui ta da poduzmu, u panici dolazili kod mene, oekujui neki savjet ili uputu. Formirali smo tada udruenje roditelja Svi za sve, koje je bilo izuzetno aktivno. O svim tim naim aktivnostima je, naravno, bio obavijeten i predsjednik Alija Izetbegovi, koji nam je pruio bezrezervnu podrku. Nastojali smo svim sredstvima da spasimo tu djecu, mladie upuene na odsluenje vojnog roka, a potom baene u vrtlog ratnih sukoba, voljom velikosrpskih monika koji su JNA ve uveliko koristili kao instrument za ispunjenje svojih velikodravnih ideologija. O svemu tome opirno sam pisao u knjizi Mama, moram im glavu dati (Sarajevo, 2002.), posveenoj stradanju vojnika u JNA. Kao to rekoh, i predsjednik Izetbegovi se aktivno ukljuio u tu borbu. Stupio je u vezu sa Salimom abiem u Zagrebu, Graanlijom po roenju, kao i sa drugim ljudima okupljenim oko Zagrebake damije, te dogovorio neke konkretne aktivnosti u tom smjeru.9 Veza je uspostavljena i sa vlastima Republike Hrvatske, koje su nam izdavale bjanko putne isprave, a one su potom izdavane regrutima koji su izvlaeni iz kasarni i upuivani u svoja mjesta
9 Salim abi (1936.-2001.), cijenjen kroja-obrtnik i modni kreator sa uglednom klijentelom, te istaknuti drutveni djelatnik i aktivist. Bio je predsjednik Graevinskog odbora Zagrebake damije, dugogodinji lan, a jedno vrijeme i predsjednik Sabora Islamske zajednice. Jedan je od osnivaa Stranke demokratske akcije, te jedan od njenih prvih potpredsjednika. Alija Izetbegovi je veoma cijenio Salima, a mogu to ilustrovati i sljedeim primjerom: bio sam lan delegacije Koordinacionog tijela za izbor reisu-l-uleme Islamske zajednice, koja je poetkom 1993. posjetila predsjednika Izetbegovia sa prijedlogom novog reisa. Kada smo mu iznijeli prijedlog (dr. Mustafa ef. Ceri), Izetbegovi je upitao samo jedno: ta o tome Salim abi kae? Kakvo je njegovo miljenje? POVODOM | GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII

Sjeanja na Predsjednika Izetbegovia

roenja i stanovanja. Mnogi od njih su se odluivali da ostanu i da brane Hrvatsku, zajedno sa vie od 20.000 Bonjaka koji nisu bili dravljani Hrvatske, ali su stupali u redove njenih branilaca, uvjereni da e branei Hrvatsku braniti i svoju domovinu, Bosnu i Hercegovinu. *** U aprilu 1991. donesen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o vojnoj obavezi, koji je bio oma oko vrata Bosni i Hercegovini. Po tom zakonu, sekretarijati za narodnu odbranu su trebali odmah (kako je istaknuto) predati poslove vojne obaveze, mobilizacije i regrutacije vojno-teritorijalnim organima JNA, zajedno sa cjelokupnom vojnom evidencijom i dokumentacijom. Sekretari sekretarijata za narodnu odbranu iz reda SDA redom su odbijali sprovoenje tog zakona. Zbog ega je bilo znaajno sklanjanje dokumentacije i uope onemoguavanje primjene spomenutog zakona? U to vrijeme rasplamsavao se rat u Jugoslaviji, najprije desetodnevni sukob u Sloveniji, a zatim velikosrpska agresija na Hrvatsku. Jugoslovenskoj narodnoj armiji je trebalo vojnika, traili su da aljemo i regrute. To smo odmah u startu odbili. Ja sam u julu poslao samo jednu manju grupu regruta i to dobrovoljaca Srba i dalje sve zaustavio: Tako su postupile i moje kolege, odnosno svi oni koji su imenovani na te poloaje ispred SDA. U svemu tome vrhovni autoritet na koga smo se mogli osloniti bio je predsjednik Izetbegovi. U vie navrata u to vrijeme imao sam priliku da sa njim neposredno razgovaram. Bio sam meu rijetkim slubenicima iz sektora odbrane s kojim je on mogao otvoreno razgovarati. Slubene prostorije Sekretarijata za odbranu su bile u zgradi Skuptine grada, koja je odmah do zgrade Predsjednitva, pa je i to olakavalo nae meusobne kontakte.

Sjeanja na Predsjednika Izetbegovia

27
1991 godine Komande vojnog okruga Sarajevo u vezi ispunjavanja zakonskih obaveza o vojnoj obavezi Zakona o optenarodnoj odbrani, te zahtijevam da se postupi po istom, kako bi se moglo dalje raditi na redovnom popunjavanju jedinica JNA....11 U spomenutom zahtjevu komandanta vojnog okruga Sarajevo koji je upuen predsjedniku opine Centar Sarajevo, izmeu ostalog, pisalo je: ...organi Komande vojnog okruga Sarajevo, s predstavnicima SSNO su dana 23. avgusta 1991 godine, obavili razgovor sa predstavnicima optine Centar u smislu postizanja dogovora za preuzimanje dokumentacije. Na sastanku s predstavnicima optine, predsjednik optine je izrazio spremnost da se potujui Savezni zakoni treba na legalan nain izvriti primo-predaja poslova. Ovakvom stavu otro se suprostavio sekratar Sekretarijata za narodnu odbranu, zahtijevajui da se potuju stavovi MNO SRBiH.12 Ozbiljne prijetnje Komande vojnog okruga Sarajevo i predstavnika SSNO su upuene i ostalim sekretarima za narodnu odbranu, o emu su me oni, kao nadlenog gradskog sekretara, odmah usmeno i pismeno obavjetavali. Ubrzo sam o tim neeljenim posjetama i prijetnjama, upuenim sekretarima za narodnu odbranu, upoznao predsjednika Izetbegovia, kao i ministre Jerku Doku i Aliju Delimustafia. Komanda vojnog okruga Sarajevo s vojnim odsjecima uporno je slala naredbe za upuivanje regruta u JNA i provoenje mobilizacija. Sekretari za NO, odbijali su izvrenje tih naredbi i tako se nali u velikoj opasnosti. Ja sam zbog toga zaradio i
11 Akt predsjednika Skuptine optine Centar, prof. dr. Radomira Bulatovia od 4. IX. 1991 godine, u privatnoj arhivi autora. 12 Akt Komande vojnog okruga Sarajevo pov. br. 03-1/32 od 4. IX. 1991. godine, u privatnoj arhivi autora. GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII | POVODOM

U najavljenu posjetu Sekretarijatu za narodnu odbranu opine Centar, adresiranu na moje ime, 23. avgusta 1991. godine, doli su Komandant vojnog okruga Sarajevo, pukovnik Obrad Popovi, pomonik Komandanta za mobilizaciju, major Boani i potpukovnik Plevi, u pratnji predstavnika Saveznog sekretarijata narodne odbrane (SSNO) iz Beograda, ije ime nisam saznao, a po inu je bio pukovnik. Cilj njihove posjete bila je primjena Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vojnoj obavezi i dogovor u vezi sa preuzimanjem vojne dokumentacije. Ispred opine Centar su bili prisutni predsjednik opine prof. dr. Radomir Bulatovi i lan izvrnog odbora Muhamed Smailbegovi. Zahtjevu predstavnika SSNO iz Beograda da predamo vojnu dokumentaciju (kartone i kartoteke i dr.) ja sam se otvoreno suprotstavio, pozivajui se na Odluku Vlade SRBiH, donesenu na 76 sjednici, odranoj 23. 08. 1991. godine, kojom se odlae primjena Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vojnoj obavezi.10 Situacija je na tom sastanku bilo dosta zategnuta. Pale su i teke rijei, pa i prijetnje, ali ja nisam popustio. Rekao sam predstavniku SSNO-a, pukovniku iz Beograda, da on moe nareivati u Srbiji, a da zaboravi Bosnu: kod nas moe biti samo musafir i nita vie. Kada je zatraio da obie kancelarije Sekretarijata i ustao, ja sam ga otro upozorio: Sjedite i pijte kahvu, nema obilaska kancelarija. Otili su pognutih glava, ljuti i nezadovoljni. Ali nisu odustajali... Desetak dana kasnije od predsjednika Skuptine optine Centar, Radomira Bulatovia, dobio sam dopis sljedeeg sadraja: Dana 4. septembra 1991. godine, primio sam zahtjev pov. br. 03-1/32 od 4. IX.
10 Fotokopija Odluke Vlade SR BiH sa 76. posebne sjednice od 23. VIII. 1991. godine, u privatnoj arhivi autora.

28
krivinu prijavu od strane vojno-bezbjednosnih organa, kao i neki drugi sekretari. U njoj je stajalo da kazna za navedeno djelo iznosi do 5 godina zatvora, ali zbog vanrednog stanja u mom sluaju bi to bilo od 5 godina, pa na vie. No, 19. septembra 1991. godine Predsjednitvo SR Bosne i Hercegovine, na prijedlog Predsjednika Alije Izetbegovia, donosi znaajnu odlukuda se prekine mobilizacija koja je bila u toku i obustavi upuivanje regruta na odsluenje vojnog roka u JNA iz SRBiHjer bi to, objektivno, samo doprinijelo daljoj eskalaciji sukoba.13 Za mnoge vojne obveznike, a posebno za nas sekretare koji smo do tada svim silama koili i sabotirali pokuaje mobilisanja ljudstva iz Bosne i Hercegovine i njihovog upuivanja na ratita u Hrvatskoj ta je odluka donijela veliko olakanje. Predsjednik Izetbegovi je u vie navrata i javno istupao, poruujui graanima Bosne i Hercegovine da se ne odazivaju pozivima na sluenje vojnog roka ili mobilizaciju, drugim rijeima za uee u agresiji na Hrvatsku, kada je izmeu ostalog kazao da to nije na rat. Kasnije e se ove njegove rijei vaditi iz konteksta i krivo tumaiti, kao da je on, toboe, izjavio da ga se rat u Hrvatskoj i sudbina Hrvatske ne tie, a zapravo je to bila najvea pomo koja se u tom trenutku mogla sa nae strane pruiti Hrvatskojjer je strukturama JNA znatno oteano mobilisanje ljudstva i popunjavanje jedinica. Sjeam se dobro, 25. decembra 1991. godinetelefonom me pozvao major Boani, pomonik komandanta za mobilizaciju, zahtijevajui da istog trena objavim i provedem opu mobilizaciju. Bilo bi to prvi put od Transke krize (ranih pedesetih godina) da se u naoj zemlji provede opa mobilizaci13 Odluka Predsjednitva SR Bosne i Hercegovine br. 02-011-881/91 od 19. IX. 1991. godine, u privatnoj arhivi autora. POVODOM | GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII

Sjeanja na Predsjednika Izetbegovia

ja. Da je provedena, ne bi bilo ni Hrvatske, ni Bosne i Hercegovine, pa tako ni Bonjaka. Kasnije sam izraunao da smo mi u Sarajevu, samo sa tri ue gradske opine (Stari Grad, Centar i Novi Grad), trebali mobilisati 21.000 ljudi! A koliko bi ih tek bilo iz svih deset sarajevskih opina? Sve bi to krenulo na Dubrovnik, na Slavoniju i druga ratita u Hrvatskoj. Veliko je pitanje da li bi odbrambene snage te zemlje uope izdrale. Odmah poslije tog razgovora nazvao sam druge sekretare (koji su, isto tako, u meuvremenu primili pozive iz vojnih odsjeka, sa zahtjevom za provoenje mobilizacije.), te im kazao da bjee iz sekretarijata i ne noivaju kod svojih kua, a JNA neka uzaludno trai dokumentaciju, koja je ve bila sklonjena. Odmah potom o svemu sam izvijestio predsjednika Aliju Izetbegovia. On mi je odgovorio da sam dobro postupio i upitao da li mi treba kakva zatita. Odgovorio sam mu vie u elji da i njega dodatno ohrabrim: Predsjednie, mene Allah uva, uzdam se u Njegovu zatitu! Poslije toga, nazvao me Avdo Hebib, pomonik ministra unutarnjih poslova, u ali mi najprije estitao Boi, a zatim obavijestio da ga je zvao Predsjednik u vezi sa mojim obezbjeenjem. Zahvalio sam mu na brizi i rekao da ve imam obezbjeenje. Te veeri sam se jo dva puta uo sa Predsjednikom, koji je zvao i pitao za stanje. Hvala Bogu, sve je proteklo u miru. Kada se danas, vie od dvije decenije poslije tih zbivanja, sagledava i ocjenjuje rad sekretara za narodnu odbranu, onih koji su izabrani poslije prvih demokratskih izbora, po prvi put demokratskom procedurom moemo kazati da su njihovim djelovanjem i zalaganjem spaene moda i desetine hiljada ivota, kako vojnika JNA koji bi iz Bosne i Hercegovine bili upueni da se bore za velikosrpske

Sjeanja na Predsjednika Izetbegovia

29
sjednu Hrvatsku, gdje su ve bili poinjeni veliki zloini. JNA se postepeno povlaila u Bosnu i Hercegovinu, prijetei njenoj sigurnosti. Srpski narod se sve vie naoruavao orujem JNA i TO SR BiH, to je uslonjavalo politiko-bezbjednosnu situaciju u naoj zemlji. Trebalo je to bre i efikasnije osposobiti i opremiti legalne organe i slube unutranjih poslova. Predsjednitvo RBiH, na ijem je elu bio Alija Izetbegovi, 19. septembra 1991. godine donosi historijsku odluku o mobilizaciji aktivnog i rezervnog sastava organa i slubi unutranjih poslova. Republiki MUP je istog dana svim organima i tijelima unutranjih poslova uputio depeu u vezi sa provoenjem mobilizacije. Svi organi i slube bezbjednosti su preli na rad po takozvanom prvom i drugom stepenu, u skladu sa Planom za djelovanje u kriznim situacijama i neposrednoj ratnoj opasnosti. Mobilizacija je provedena u svim opinama, Gradskom sekretarijatu za unutranje poslove Sarajevo i Okrunom sekretarijatu za unutranje poslove Sarajevo. Nakon provedene mobilizacije, utvrena je nedovoljna popunjenost jedinica i sastava organa unutranjih poslova. Osim toga, nacionalni sastav nije odgovarao nacionalnom sastavu stanovnitva na podruju Grada i Okruga. Poslije konsultacija Ministarstva odbrane i Ministarstva unutranjih poslova sa Predsjednitvom RBiH, Predsjednitvo je 23. septembra 1991. godine, razmatrajui politiko-bezbjednosnu situaciju u SR BiH, odobrilo angaovanje dodatnog broja rezervnog sastava milicije iz kontingenta nerasporeenih vojnih obveznika koji se vode u sekretarijatima za NO. Odluku Predsjednitva je potpisao predsjednik Alija Izetbegovi. Tek poslije ove Odluke Predsjednitva, mobilizaciju smo proveli sa uspjehom, s obzirom da smo na raspolaganju imali
GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII | POVODOM

ciljeve, tako i ivota hrvatskih branitelja. Ti sekretari za narodnu odbranu su odgovarali po istom zakonu kao i komandanti opinskih i viih tabova Teritorijalne odbrane, ista je bila njihova odgovornost, pa ipak sekretari su ve u to vrijeme nastojali da osujete agresorske i zloinake planove JNA (skrivajui vojnu dokumentaciju), a gotovo svi komandanti tabova TO-a, koji su na te poloaje imenovani vojnom linijom, slijepo su slijedili i sprovodili nareenja koja su im stizala iz ve otvoreno velikosrpskog vojnog vrha, predajui oruje do zadnje puke. *** Poetkom jula 1991. godine vie puta sam sa predsjednikom Alijom Izetbegoviem, u Centrali SDA i Predsjednitvu RBiH, razgovarao o zatiti vojne dokumentacije, u kojoj su se nalazili i kartoni rezervnog sastava milicije, odnosno policije. Aktivni i rezervni sastav policije tada nije bio nacionalno izbalansiran prema popisu stanovnitva 1991. godine. Srbi su bili znatno vie zastupljeni i zauzimali su odgovorne funkcije u MUP-u. U vezi sa nacionalnim balansom u policiji razgovarao sam i sa tadanjim ministrom unutranjih poslova, Alijom Delimustafiem, a predmet razgovora je bila i eventualna mobilizacija rezervnog sastava. Tako je 15. jula 1991. godine upuena depea Republikog sekretarijata unutranjih poslova (SUP) gradskom, opinskim i okrunim sekretarijatima za unutranje posloveda popunjavaju upranjena mjesta sa pripadnicima odgovarajue nacionalnosti. Meutim, depea se nije mogla ispotovati, poto su svi vojni obveznici bili rasporeeni u jedinice JNA i TO, a oni su imali prioritet u odnosu na druge. I dalje su policajci nesrpske nacionalnosti bili u manjini. Po zavretku desetodnevnog sukoba sa JNA u Sloveniji, rat se preselio na su-

30

Sjeanja na Predsjednika Izetbegovia

Vojna knjiica Armije RBiH br. 0000001, izdata predsjedniku Izetbegoviu

obveznike iz rasformiranih jedinica JNA i TO. Primjera radi, jedna od takvih rasformiranih jedinica imala je zborno mjesto u Uivku kod Hadia. Sekretarijati za narodnu odbranu su radili danonono. Tako je, na primjer, za jednu no, Sekretarijat za narodnu odbranu opine Centar Sarajevo sainio i izdao rjeenja o dodjeli na ratni raspored (RR) Gradskom i Okrunom sekretarijatu za unutranje poslove oko 600 pripadnika RR-a. Ukupno je na podruju Sarajevskog okruga mobilisano 3.600 novih pripadnika RR-a, a kasnijim mobilizacijama se taj broj poveao. Poslije sprovedene mobilizacije rezervnog sastava policije, mi smo odahnuli. Mobilizacija je bila legalna i legitimna. Svi pripadnici su dobili uniforme, odgovarajue naoruanje (duge ili kratke cijevi), a proveli su najmanje desetodnevnu strunu obuku. Izvreno je po planu bojevo
POVODOM | GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII

gaanje sa osobnim i kolektivnim naoruanjem. Policajci su bili garancija odbrane Bosne. Odreeni broj pripadnika policije je poetkom agresije bio na prvim borbenim linijama. Mobilisane jedinice i sastavi organa uprava policije su bili potpuno popunjeni i osposobljeni, to je iznenadilo Beograd. Naime, prema naem saznanju, informaciju o uspjeloj mobilizaciji je Saveznom sekretarijatu za narodnu odbranu (SSNO) prenio Stanii Mio, sekretar Sekretarijata za unutranje poslove grada Sarajeva, kojeg sam bolje upoznao preko mog zamjenika u gradskom Sekretarijatu, Branka Kovaevia, koji je u SDS-u bio Karadiev sekretar. U Sarajevo, u Gradski i Okruni sekretarijat uprave policije, upuena je Glavna inspekcija narodne odbrane iz Beograda (GINA), o emu me je obavijestio Ramo Dapo, rukovodilac od-

Sjeanja na Predsjednika Izetbegovia

31
na linijama odbrane grada. Stanice policije Olovo, Ilija, Vogoa i Hadii, zajedno sa Armijom RBiH uvali su linije odbrane do kraja agresije. *** Dan Jugoslovenske narodne armije, 22. decembar, posljednji puta u naoj zemlji obiljeio se 1991. godine. Na to obiljeavanje doao je komandant taba TO BiH, general Vukosavljevi, u pratnji pukovnika Hasana Efendia, komandanta Gradskog taba TO Sarajeva, tu je bio i gradonaelnik Sarajeva Muhamed Kreevljakovi, zatim predsjednik gradskog Izvrnog odbora Stanii itd. Gradskoj skuptini se tada uruuje velika plaketa, za razvoj, opremanje i funkcionisanje TO na podruju 10 gradskih optina, to ponajbolje oslikava svu apsurdnost tadanje situacije. Boe moj, mislim ja, nagrauju nas, a Teritorijalnu odbranu su potpuno razoruali i unitili jo jedina naredba koja treba da doe jeste da nam uzmu i ono protuavionsko oruje, koje je bilo rasporeeno u tvornicama. General Vukosavljevi mi se tom prilikom obratio rijeima: Gospodine sekretare, vi se Muslimani naoruavate. Dokaite mi, odgovorio sam mu, kako se to naoruavamodok vi iz Vojske ve mjesecima uveliko dijelite oruje Srbima i navedoh mu jedan konkretan sluaj iz Sokoca. Odgovorio mi je kako posjeduje dvije rune bombe kune izrade, iz muslimanskih radionica... U sebi pomislih: pojma ti nema. Nisam, meutim, ni ja znao da su oni ve tada u depu imali naredbu, koju je Vukosavljevi donio iz Beograda, o izuzimanju protivavionskog oruja TO-a po svim veim preduzeima i fabrikama. Tek 24. decembra, kod mene je doao Hasan Efendi i pokazao mi to nareenje. Vidio sam da na aktu stoji datum 18. decembra, pa sam ga upitao otkuda to kanjenje. Odgovorio je: Da dobijeGRAANIKI GLASNIK 36/XVIII | POVODOM

brambenih priprema u Gradskom i Okruenom sekretarijatu. Dogovorili smo da se inspektori iz GINA-e legitimiu i da se od njih trai originalna punomo, te da im se ne smiju dati povjerljivi podaci.14 Odluka o mobilizaciji RR-a pripadnika uprave policije od 19. septembra 1991. godine, koju je potpisao predsjednik Predsjednitva RBiH Alija Izetbegovi, imala je dalekosene pozitivne posljedice u odbrani RBiH. Zahvaljujui opremljenosti i obuenosti pripadnika policije, nije dolo do veih i traginijih incidenata u vrijeme postavljanja barikada i blokade Sarajeva u martu mjesecu 1992. godine. Uspjeno je odravan krhki javni red i mir, sve do 4. aprila 1992.godine. Od toga dana policija je, zajedno sa Patriotskom ligom, uspjeno uvala linije odbrane oko Sarajeva koje su uspostavile JNA i paravojne srpske jedinice. Policija je na uspostavljenim linijama odbrane ostala sve do oktobra 1992. godine, a neke policijske jedinice i kasnije. Preuzimanjem linija odbrane od strane TO BiH, odnosno Armije Republike Bosne i Hercegovine, policija se, osim specijalnih jedinica, povukla i obavljala poslove i zadatke obezbjeenja javnog reda i mira, kao i drugih poslova u opkoljenom Sarajevu. Po potrebi, policija je i dalje bila
14 O ciljevima GINA-e u svom izvjetaju Ramo Dapo navodi: Osnovni cilj i zadatak GINE bio je da onemogui daljnje omasovljavanje, osposobljavanje i naoruavanje organa i slube uprave policije, te smijeniti i procesuirati Nihada Halilbegovia, sekretara gradskog sekretarijata za narodnu odbranu, Ramu Dapu, rukovodioca organizacijsko-odbrambenih priprema gradskog i okrunog sekretarijata za unutranje poslove, Rudu Kuhinju, sekretara O SUP-a Centar, Sulju Agia, sekretara O SUP-a Stari Grad, te jo neke kadrove opinskih sekretarijata za narodnu odbranu i upravu policije. Zahvaljujui iskustvima i snalaljivostima ovih kadrova, GINA je onemoguena da realizuje svoje nakane, ali su od tada kadrovi srpske nacionalnosti bili sve kompaktniji, drskiji, bezobzirniji i bezobrazniji... (pismeni izvjetaj Dapo Rame, u privatnoj arhivi autora).

32
mo na vremenu. Moram priznati da mi taj odgovor ni danas nije razumljiv. Ako nisam dobio jasan odgovor u vezi s datumom na dokumentu, od Efendia sam dobio potpun plan izvlaenja tog oruja. Iste veeri odluio sam da o tome obavijestim predsjednika Izetbegovia. Potraio sam ga u centrali SDA, gdje se odravala sjednica delegata iz cijele Bosne i Hercegovine. Kada sam mu saoptio razlog svog dolaska, u momentu je shvatio ozbiljnost situacije i zamolio me da ostanem na toj sjednici do kraja, kako bismo mogli poslije razgovarati. Kako je sjednica trajala do kasno u no, nakon njenog zavretka dogovorili smo se da sljedeeg dana doem u Predsjednitvo SR BiH i da u miru o svemu porazgovaramo. Sutradan sam upoznao Predsjednika sa naredbom Republikog taba TO o predaji protivavionskog naoruanja, o kojoj me je obavijestio Hasan Efendi. Vidno zabrinut, hodajui po kancelariji, upitao me ta bih ja u ovom sluaju uradio. To je bio njegov nain komunikacije i ophoenja: nikada nije donio vanu odluku, a da nije upitao sugovornike za njihovo miljenje. Kratko sam odgovorio da bih uskratio povjerenje generalu, jer on radi protiv Bosne. Ne moete ga smijeniti, jer je vezan za Generaltab, ali moete mu uskratiti plau, koju kao komandant TO BiH prima od nas. Nije vie pitao, ve mi je naloio da vidim kako ta stvar stoji po zakonu. Odluio je da problem iznese na Predsjednitvo. Zaduio sam pomonika sekretara Sekretarijata za NO opine Centar, Asima Memievia, da provjeri sve zakonske propise, da ih brzo kopira i donese. U meuvremenu, na poziv Predsjednika, pridruio nam se i Hasan Efendi. Kako se sjednica Predsjednitva i Savjeta za narodnu odbranu, zbog katolikog Boia, nije mogla odrati prije 27. decembra, Predsjednik je zamolio EfendiPOVODOM | GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII

Sjeanja na Predsjednika Izetbegovia

a da do daljnjeg ne sputa spomenutu naredbu prema opinskim tabovima TO, da se oruje ne bi izvuklo. Meutim, Efendi je odmah sutradan, 26. decembra, tu naredbu proslijedio opinskim tabovima. U toj naredbi je, izmeu ostalog, stojalo: Izvriti izuzimanje od radnih organizacija i predaju kompletnog naoruanja i municije kalibra preko 12,7 mm na dalje uvanje JNA. (...) Preuzimanje i transport je u nadlenosti JNA. Sa izvrenjem zadatka otpoeti odmah a po izvrenom zadatku dostaviti mi izvjetaj o koliini i asortimanu predatog naoruanja... (Teritorijalna odbrana 212o, Sarajevo, Pov. br. 06/10532, 26. 12. 1991.v. faksimil br. 1). Zato je to Efendi uinio i pod kakvim okolnostima, nije mi poznato i ne bih nagaao. No, on se kasnije, poslije rata, pokuao opravdati tako to je odgovornost za izuzimanje protivavionskog naoruanja prebacivao na predsjednika Izetbegovia. U svojoj knjizi, objavljenoj poetkom 1999. godine, Efendi podsjea kako nareenjem Republikog taba TO SRBiH o prikupljanju i predaji naoruanja iz oktobra 1990. nije bila obuhvaena predaja protivavionskog naoruanja, pa je general Drago Vukosavljevi kao komandant TO SR BiH lino otiao u Beograd i donio nareenje da se i protivavionski topovi i ostala orua predaju u vojne magazine JNA, dodavi potom: O tome je potpisan zvanini akt predsjednika Predsjednitva BiH Alije Izetbegovia, uz tvrdnju da se Teritorijalna odbrana grada Sarajeva tom nareenju suprotstavila i nismo ga izvrili, bez obzira to ga je predsjednik Izetbegovi potpisao.15
15 Hasan Efendi, Ko je branio Bosnu, str. 106107. Slino generalu Efendiu, inae, pie i general Vahid Karaveli, jedan od ratnih komandanata 1. korpusa Armije RBiH: Poto prethodnim nareenjima nije bilo obuhvaeno naoruanje kalibra preko 12,7 mm, krajem 1991. u Beogradu, predsjednik Predsjednitva SRBiH Alija Izetbegovi potpisuje, za-

Sjeanja na Predsjednika Izetbegovia

33
nezavisnost, u Sarajevu i drugim krajevima Bosne i Hercegovine dolo je do postavljanja barikada, u reiji SDS-a. U Sarajevu su blokirani svi dijelovi grada, a prisustvo maskiranih, naoruanih bandita je uznemirilo stanovnitvo. Pripadnici Patriotske lige tada organiziraju kontrabarikade, pokazavi teroristima SDS-a da su spremni odgovoriti na nasilje. U Centru za obavjetavanje i Centru veze dobijamo podatke sa terena iz sata u sat. Na osnovu tih informacija, nije bilo teko zakljuiti da situacija ne valja, pa sam zato nazvao predsjednika Izetbegovia, koji je, inae, tih dana svakodnevno mijenjao lokacije, radi sigurnosti. Obavijestio sam ga svim znaajnijim pojedinostima, gdje su postavljene barikade, ta se deava... On je te veeri na televiziji YUTEL obrazloio situaciju i nastojao umiriti javnost. Odmah nakon referenduma, 2. marta, pale su i prve civilne rtve u Sarajevu: ubijeni su Ramo Biber, uvar iare, pod Trebeviem, te 16-godinji Kenan Demirovi, iza Kobilje glave. Nekoliko dana kasnije, u Gradskom sekretarijatu za narodnu odbranu primili su telefonski poziv jedne ene iz Osijeka, koja je traila da razgovara sa sekretarom. Kad sam se javio, ona mi je kroz pla rekla otprilike sljedee: Sarajevu se sprema velika nesrea, molim vas da ovo najozbiljnije shvatite! Bila sam prisutna kada su rezervisti i vojnici priali da e napraviti haos u Sarajevu, da e ui iz dva pravca u grad i sve pobiti i popaliti. Poziv i upozorenje smo shvatili zaista ozbiljno. Krenuo sam odmah da potraim predsjednika Izetbegovia. Nisam ga uspio pronai, pa sam se zaputio u Centralu SDA, gdje sam zatekao Kemu Kariika i Mustafu Hajrulahovia Talijana. Odluili smo da odmah zovemo nae ljude u sjevernoj Bosni i provjerimo kretanje kolona JNA, te da organiziramo njihovo zaustavljanje
GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII | POVODOM

Historijske istine radi, valja naglasiti da Predsjednik Izetbegovi nije potpisao nikakvo nareenje za izuzimanje oruja; naprotiv, ve 27. decembra, on je u ime Predsjednitva, posredstvom Ministarstva odbrane, obavijestio tabove TO i preduzea u kojima se nalazilo protivavionsko oruje da su u pogledu nareenja komandanta Republikog taba TO SR BiH od 18. decembra duni postupiti tako to e JNA predati samo ono naoruanje i municiju, iji je vlasnik bila JNA ili ga je besplatno ustupila tabovima TO, dok se ono oruje, iji vlasnik nije JNA (drugim rijeima, koje je u vlasnitvo TO) ima i dalje uvati u skladu sa dosadanjom praksom, ukoliko Predsjednitvo SRBiH ne donese drugaiju odluku (Predsjednitvo SRBiH, Pov. broj: 01-55/91, od 27. 12. 1991., v. faksimil br. 2). Ovako oprezno koncipiran nalog je trebalo da umanji sumnju organa JNA, tada jo uvijek legitimne vojne sile na prostoru Bosne i Hercegovine, ali budui da je skoro kompletno oruje po preduzeima bilo u vlasnitvu TO-a, ona je u sutini znaila da se to oruje ima zadrati. Posljednja faza razoruavanja TO SR BiH je samo djelomino uspjela mnogi su poslije odbili da predaju naoruanje, dio je bio ve ranije sklonjen i sakriven, negdje je ono odneseno jo prije spomenutih naredbi. U svakom sluaju, predsjednik Izetbegovi je i ovoga puta reagirao onako kako je trebao i mogao. *** Poslije provedenog referenduma za
jedno sa generalom Dragom Vukosavljeviem, da se i to naoruanje preda u magacine JNA. Nakon toga uslijedila je predaja oruja i grupisanje istog na prostore sa veinskim srpskim ivljem i du granice sa Srbijom i Crnom Gorom (Vahid Karaveli, Agresija na Bosnu i Hercegovinu. Sjeveroistona Bosna 19921995., Sarajevo, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, 2004, str. 97). Meutim, ni Karaveli, kao ni Efendi, ne navode niti jedan izvor za te svoje tvrdnje.

34
i usporavanje. Kemo je prvo pozvao nae aktiviste u Tuzli od kojih smo saznali da se kolona JNA kree prema Graanici. Uzeo sam slualicu od Keme i nazvao optinski Sekretarijat u Graanici, ali se tu nita nije moglo uiniti. Nazovemo zatim Ahmeda Aliia u Doboju od kojeg dobijamo obavijest da je kolona JNA zaustavljena negdje kod Male Brijesnice. Bila je to oklopno-mehanizovana jedinica, sa velikim brojem rezervista koju su momci iz Patriotske lige drali blokiranu itavu no. Kasnije smo doznali da je komandant te jedinice, neki Crnogorac, s radou doekao Aliia, koji je kao predsjednik Izvrnog odbora opine Doboj doao na lice mjesta da smiri situaciju. Kolona je potom skrenula na Ozren, a ja sam poslije predsjedniku Izetbegoviu o svemu tome podnio izvjetaj. *** Mjesec april je i u Sarajevu zapoeo otvorenom agresijom, u kojoj sudjeluje i JNA i teroristi SDS-a. Iz kasarni u gradu vojnici JNA pucaju i na civile, i na pripadnike policije. Petnaest policajaca je tada ubijeno, a zna se ko puca na policiju, okrenuo je oruje i protiv drave. No sa 4. na 5. april, kada smo osujetili agresorski pokuaj preuzimanja policijskih stanica je bila odluujua no za Sarajevo. Proveo sam je u Sekretarijatu i prostorijama Gradske skuptine, kao lan savjeta za NO grada, koji je bio u stalnom zasjedanju. Niko nije spavao, a izvjetaji su nam dolazili jedan za drugim. Dok su graani Sarajeva mirno spavali, ne znajui ta se deava i kakva opasnost prijeti njihovom gradu, mi smo te noi uspjeli sauvati sve policijske stanice koje je SDS htio staviti pod svoju kontrolu: u opini Centar, Novom Gradu, Novom Sarajevu... Uspjelo im je to nakratko u Novom Sarajevu, ali nae snage su ih uspjele vratiti. To je za nas bila strateka policijska stanica, jer se
POVODOM | GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII

Sjeanja na Predsjednika Izetbegovia

nalazila na liniji Policijska kola Vrace kasarna Maral Tito Pofalii, kojom je agresor namjeravao spojiti snage i odsjei Stari Grad. Na kraju, izborena je jedna velika pobjeda. Izvjetaje smo podnosili predsjedniku Izetbegoviu i njemu je to bilo veliko ohrabrenje. No, ve sutradan, 5. i 6. aprila, u Sarajevu su se desile velike demonstracije, na kojima je bilo blizu stotinu hiljada ljudi. Mnogi to i danas nazivaju mitingom za mir, ali je potpuno jasno da se radilo o pokuaju dravnog udara i ruenja legitimne republike vlasti, osmiljenom i organiziranom iz Beograda, od onih kojima je odgovaralo da Bosna i Hercegovina ostane obezglavljena. Teko je i opisati kako je tada bilo nama u Centru veze, kada s jedne strane dobijamo izvjetaje o napadu etnika iz pravca Pala (kojima se odupiru malobrojne jedinice Patriotske lige, policije, odreda Bosne...), a sa druge desetine hiljada ljudi zahtijevaju ruenje vlasti koja je jedina mogla organizirati kakvu-takvu odbranu i koja je to prethodnih godinu dana i radila! Narod je, naalost, bio izmanipulisan. Skoro svi prisutni su bili protiv agresije, protiv podjele Bosne i Hercegovine i njenog pripajanja Velikoj Srbiji. Naalost, oni koji su ubaeni u taj narod sa zadatkom da ga usmjeravaju i podjaruju mislili su drugaije. Tako smo imali sluaj da istog dana kada je Republika Bosna i Hercegovina meunarodno priznata od strane Evropske zajednice, masa ljudi nosi zastave Jugoslavije i Titove slike, te provaljuje u Republiku skuptinu, u namjeri da srui bosanskohercegovaku republiku vlast. Kao to je poznato, predsjednik Izetbegovi je tada izaao pred tu masu i pokuavao je uvjeriti u besmislenost i pogubnost zahtjeva za ostavkama vlasti. Naalost, bio je izvidan. Ali, kako rekoh, narod je bio izmanipuliran i zaveden. Daleko ne-

Sjeanja na Predsjednika Izetbegovia

35

Zgrada Skuptine grada tokom agresije. U njenom podrumu su se nalazile prostorije Centra veze

asniju ulogu su imali svi oni intelektualci i javni radnici koji su tada istupali kao neformalne voe, oni koji su osnivali nekakve puistike svenarodne skuptine i raznorazne komitete, a posebno oni koji su stajali iza organizacije tih demonstracija. Iako to nerado piem, mislim da je danas ipak dolo vrijeme da se o tome otvoreno govori. Sva ta deavanja je pokrenula najjaa opoziciona partija Socijalistika demokratska partija (SDP), koja je organizovala okupljanja, obezbijedila autobuse i drugi prijevoz za uee na demonstracijama za stanovnitvo iz drugih gradova i opina itd. Dio rukovodnih ljudi u njoj je nesumnjivo primao naloge iz Beograda. Treba se podsjetiti da je SDP jo 3. aprila izdao javni proglas narodu da u svim mjestima i gdje god to moemo, oborimo optinske vlade i druge raznorazne institucije i umjesto njih izaberemo

privremene, svenarodne organe vlasti.16 Naalost, zaslijepljeni mrnjom prema SDA i puni jeda zbog ranijeg gubitka vlasti, vodei ljudi SDP-a nisu mogli ili nisu htjeli da naprave razliku izmeu SDA na elu sa Alijom Izetbegoviem na jednoj, te SDS-a na elu s Karadiem na drugoj strani. Za njih su to sve bili nacionalisti kojima je trebalo oteti vlast, pa makar tipino miloevievskom metodom dogaanja naroda. Uostalom, imati vlast tih dana nije znailo nita drugo do preuzeti odgovornost pred najteim iskuenjem u kojem se ova zemlja nala u njenoj novijoj historiji: organizirati njenu odbranu i spasiti je od nestanka. Vodei ljudi SDP-a su, naalost, tih dana upravo pokazali da su bili potpuno nesvjesni situacije u kojoj su se i Sara16 Proglas objavljen u dnevnom listu Osloboenje 4. aprila 1992. (god. XLIX, br. 15730), na str. 4. Prenijeli su ga i neki drugi dnevni listovi koji su tada izlazili na podruju bive Jugoslavije. GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII | POVODOM

36
jevo i Bosna i Hercegovina nalazili, dopustivi da budu izmanipulirani od strane Miloevievog obavjetajno-bezbjednosnog vrha. Da im je ruenje vlasti uspjelo, iste one vlasti koja je do tada jedina mogla okupiti i organizirati snage odbrane danas ne bi bilo ni Bosne i Hercegovine. Za neke od njih otrijenjenje je moda dolo onda kada su teroristi SDS-a otvorili snajpersku vatru po okupljenoj masi i kada se jasno vidjelo da velikosrpski agresor ne pravi nikakvu razliku izmeu nacionalista i sljedbenika drugih stranaka. Pokazalo se to, dodue, i prethodnih dana, u Bijeljini, Zvorniku i drugim mjestima, ali mnogi to nisu ni eljeli, ni htjeli da vide.17 Mnogi simpatizeri, lanovi, pa i lokalni funkcioneri SDP-a i drugih opozicionih stranaka u narednom periodu su se irom Bosne i Hercegovine ukljuivali u njenu odbranu, pokazujui vlastitu patriotsku svijest. Ipak, snaga nae odbrane bi sigurno bila vea da je SDP od poetka djelovao u tom pravcu, kao organizovana politika snaga. Meutim, vodei ljudi ove partije su, nakon neuspjelog pua 5. i 6. aprila, proglasili zamrzavanje stranakog djelovanja. Tek kasnije, SDP se ponovo aktivirao (promijenivi ujedno i ime u Socijaldemokratsku partiju). Kao to je poznato, predsjednik Izetbegovi
17 Slina dogaanja naroda su 6. aprila odrana i u Tuzli, gdje su pred vie desetina hiljada graana govorili tuzlanski opinski elnici i predsjednici opozicionih stranaka (Selim Belagi, Zvonimir Oro, Zlatko Duki i dr.). Kako je javio dopisnik Osloboenja, glavne poruke su bile podrka narodu u Sarajevu, osuda ubica, faista, zloinaca i kako jo sve nisu nazivali protagoniste graanskog rata. Zahtijevao se odgovorko i zato bombarduje Sarajevo? Traena je zabrana rada nacionalno-teroristikih stranaka, prelazna vlada spasa i prijevremeni izbori. Porueno jeako prelazna vlada nema gdje raditi, vrata Tuzle su joj otvorena. Okupljeni narod je esto skandiraoubice, faisti, majmuni... (Osloboenje, god. XLIX, br. 15733, 7. april 1992.). POVODOM | GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII

Sjeanja na Predsjednika Izetbegovia

nikada nije postavio pitanje ponaanja vodstva te stranke u presudnim aprilskim danima, nego je, naprotiv, ostavio prostor za njihovo ukljuenje u svebosanski patriotski front branilaca Bosne i Hercegovine. lanovi SDP-a su u meuvremenu imenovani u Predsjednitvo i Vladu R BiH, a redovno su ukljuivani i u sastave delegacija koje su uestvovale na pregovorima sa meunarodnom zajednicom i agresorskom stranom. I iz toga se vidi politika irina Alije Izetbegovia, koji je stalno isticao (i tokom rata, i nakon rata) da su za njega postojale samo dvije istinske stranke: oni koji se bore za Bosnu i Hercegovinu i oni koji su protiv Bosne i Hercegovine. Zadrao bih se jo samo na toj prii o nacionalistima, u elji da pokaem koliko je svaki pokuaj izjednaavanja Alije Izetbegovia (i SDA uope) sa nacionalistikim snagama koje su se okrenule protiv Bosne i Hercegovine, ne samo neutemeljen, nego i uvredljiv. Alija Izetbegovi je uvijek i u svakoj prilici isticao ideju Bosne i Hercegovine, kao nedjeljive multietnike drave. Jo na osnivakoj skuptini SDA, odranoj 26. maja 1990. godine, izmeu ostalog je kazao: Postoje oni koji govore da je Bosna srpska, kao i oni koji tvrde da je Bosna hrvatska. Ali ima i onih i onih zato to ne rei koji sa jednakom agresivnou tvrde da je Bosna samo muslimanska. Sa jednakom odlunou mi odbacujemo sve tri ove tvrdnje. Muslimansko svojatanje Bosne, s obzirom na realnu situaciju, jednako prijeti njenoj dezintegraciji i haosu, kao srpsko i hrvatsko svojatanje. Ostaje nam, dakle, ono da je Bosna i muslimanska i srpska i hrvatska.18 Istiui tu ZAVNOBiH-ovsku formulu, Alija Izetbegovi je nagovijestio svoju po18 Govor Alije Izetbegovia na Osnivakoj skuptini SDA, odranoj 26.05.1990.godine u Sarajevu uvodna rije, nalazi se u privatnoj arhivi.

Sjeanja na Predsjednika Izetbegovia

37
njegov prijedlog?! im mu je general Bilajac odgovorio potvrdno, pukovnik iber je odmah prihvatio ponudu. Nakon toga su telefonom kontaktirali i pukovnika Divjaka. Obojica su poslije izvjesnog vremena potpisali lojalnost Republici Bosni i Hercegovini, a potom imenovani na odgovorne dunosti u naoj Armiji. Po nalogu predsjednika Izetbegovia, tih je dana i ministar odbrane RBiH Jerko Doko potpisao akt kojim se od Ministarstva odbrane na svim nivoima trai balans rukovodnih kadrova prema nacionalnoj strukturi u opinama, gradu Sarajevu itd. *** Dan D za Sarajevo, ali i za cijelu Bosnu i Hercegovinu, bio je 2. maj 1992. godine. Tog dana agresor je otpoeo sa strahovitim granatiranjem grada, a istovremeno je izveo i koordinirani napad oklopno-motorizovanih i pjeadijskih jedinica (zloglasnih Nikih specijalaca) na zgradu Predsjednitva. Prije poetka napada, Gradski centar za obavjetavanje dobio je podatke o kretanju motorizovanih jedinica JNA iz vie pravaca, pa smo obavijestili mjesne zajednice i pozvali nae slobodne jedinice i pojedince da dou braniti Predsjednitvo. Prvi put iza Drugog svjetskog rata je sirenama oglaena opa opasnost. Grupe naih boraca su dolazile sa vie strana, zauzimajui poloaje u blizini Predsjednitva i Skuptine grada. Tog 2. maja, sarajevski branioci su uspjeli zaustaviti napad elitnih jedinica JNA, nanijevi neprijatelju teke gubitke.20 Herojstvo Sarajlija u toj bici zaista nije imalo granica, ali pored herojstva, iskazana je i humanost kakva se ne pamti. Dok
20 O ovome sam opirnije pisao u knjizi Diverzija u Glavnoj poti u Sarajevu i telekomunikacijska deblokada Bosne i Hercegovine (Sarajevo, Vijee kongresa bonjakih intelektualaca, 2010., str. 1424), a Avdo Huseinovi je o tim dogaajima snimio dugometrani dokumentarni film Bosna ili smrt (produkcija Haber, 2011.). GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII | POVODOM

litiku multietninosti, od koje nikada nije odstupio. Vie puta sam, u toku narednih desetak godina, sa njim o tome razgovarao, mogu potvrditi da je do kraja ivota zadrao isto miljenjeda u ouvanju Bosne i Hercegovine multietninost ima prvorazredan znaaj. Izetbegovi je princip multietinosti nastojao sprovoditi i u rukovodnim kadrovima, a posebno u rukovodstvu TO BiH, odnosno Armije R BiH, kao i Ministarstva odbrane, koji su bili i garant opstanka drave Bosne i Hercegovine. U to sam se i lino uvjerio odmah na poetku agresije, kada sam pozvan da zajedno sa Hasanom Efendiem, komandanom taba TO grada Sarajeva, doem u Predsjednitvo na razgovor u vezi sa formiranjem i imenovanjem komandanta taba TO R BiH.19 Predsjednik Izetbegovi je tada naredio da se u komandne strukture Republikog taba TO BiH imenuju i oficiri srpske i hrvatske nacionalnosti. Bio je to za nas bio dosta velik problem, poto poetkom agresije na R BiH nije bilo dovoljno takvog kadra (nismo znali koji su oficiri ostali lojalni i kojima se moglo vjerovati itd.). General Rifat Bilajac nas je obavijestio da bolje poznaje dvojicu kolega iz Republikog tabapukovnika Stjepana ibera i pukovnika Jovana Divjaka, te predloio da se sa njima obavi razgovor. Nazvao je prvo pukovnika ibera i objasnio mu naredbu Predsjednika. Pukovnik iber je pitao: Je li to Alija trai? Je li to
19 O tome Hasan Efendi pie: ...8. aprila 1992. godine, po neposrednom pozivu gospodina Halilbegovia, javio sam se gospodinu Izetbegoviu gdje sam naimenovan za komandanta TO RBiH. Odmah smo pristupili diferencijaciji ljudstva i formiranju RTO na novim osnovama i ljudstvom koje se opredijelilo za odbranu RBiH (pismo Hasana Efendia pod naslovom Zahtjev za rjeenje statusa, upueno 08. 06. 1994. godine predsjedniku Predsjednitva RBiH i na nekoliko drugih adresa, u autorovoj privatnoj arhivi).

38
je kolona vojnih vozila na raskrsnici, nedaleko od Predsjednitva gorjela, a srpski snajperisti pucali sa okolnih visokih zgrada i dok je artiljerija tukla po gradu, nai su borci izvlaili ranjene vojnike JNA. Sa vie artiljerijskih pogodaka vidno su oteene zgrade Predsjednitva i Skuptine grada, a jedna pancirna granata, ispaljena iz tenka ispred Skenderije, pogodila je i probila zid moje kancelarije. Borbe tog dana nisu bile ni utihnule, kada smo primili vijest da je na Sarajevskom aerodromu uhapen Alija lzetbegovi, legalni i legitimni predsjednik Predsjednitva jedne meunarodno priznate drave, Republike Bosne i Hercegovine, koji se vraao sa pregovora u Lisabonu. Predsjednik je uhapen u 19.00 sati, a mi smo za to hapenje saznali u 20.23, zahvaljujui snalaljivosti urednika Dnevnika, Senada Hadifejzovia. Svim graanima je poznato ta se dalje deavalo i svi su tome mogli svjedoiti putem TV ekrana. Ne znam da li se ikada u savremenoj historiji i desilo neto tako slino. Sutradan je, na sreu, Predsjednik razmijenjen, ali te noi mnogi od nas nisu oka sklopili. Mislio sam itavo vrijemepostignuta je velika vojna pobjeda, ali sam se sa zebnjom pitao ta e biti sada, kada je Alija Izetbegovi u agresorskim rukama?21 U toj nesanoj noi, sa 2. na 3. maj, itao sam pristigle izvjetaje o stradanju gradske infrastrukture: upravne i drutvene zgrade, robne kue i trni centri, damije
21 Dok smo mi u Bosni i Hercegovini sa zebnjom pratili te dogaaje i strahovali za sudbinu naeg Predsjednika, Srbija se veselila. U prethodno spomenutoj knjizi sam zabiljeio izjavu Nedada Brkia iz Piskavice kod Graanice, koji se tada zatekao kao regrut JNA u Petrinji. On kae da je ta vijest na Televiziji Srbije emitovana s oduevljenjem: Odmah je putena pjesma Nema te vie Alija, i nije dugo skidana s programa. Vojnici srpske nacionalnosti su urlikali od sree, a meni su suze same navirale na oi. (str. 24). POVODOM | GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII

Sjeanja na Predsjednika Izetbegovia

i crkve, stambene zgrade, kole i bolnice... Najvea teta za Sarajevo i itavu Bosnu i Hercegovinu bila je diverzija u Glavnoj poti, koja je tog dana u potpunosti unitena. Bio je to jo jedan smiljen in u pokuaju agresorske telekomunikacijske blokade nae zemlje. Ovom prilikom elim samo da spomenem jednu stvar: naime, kada nam je prekinuta direktna telefonska veza sa Zagrebom (u kojem je tada djelovao Krizni tab za pomo Bosni i Hercegovini i odvijale se mnoge aktivnosti od interesa za Bosnu i Hercegovinu), uspostavili smo bypass vezu Sarajevo Basel (Pratteln) Zagreb, jer su meunarodne linije jo funkcionirale. Tako smo formirali dva centra za prijem i slanje informacija i dokumenata, telefonom i faksom. U Baselu, odnosno Prattelnu kod Basela tim centrom je rukovodio moj roak Halil Halilbegovi i njegova supruga Verena, dok je drugim centrom u Sarajevu (u Gradskom sekretarijatu za narodnu odbranu, odnosno Centru za obavjetavanje i vezu) rukovodio Graanlija Tarik Reidbegovi (koji se u vrijeme izbijanja agresije zatekao u Sarajevu kao poslanik republike Skuptine). Na taj nain, sve informacije, slubena korespondencija i dokumenti iz Zagreba su upuivani u Basel, a odatle prosljeivani u Sarajevo i obratno, gdje su informacije i dokumenti sortirani i dalje dostavljani na naslovljene adrese. Veina poslanih informacija ili faksiranih dokumenata su bili od posebnog znaaja za Bosnu i Hercegovinu (poput dopisa i informacija iz stranih ambasada i konzulata, Kriznog taba iz Zagreba, naih funkcionera i inovnika koji su se zatekli u Zagrebu i sl.). Neke od njih sam i lino prenosio i saopavao predsjedniku Izetbegoviu.22
22 Preko ove veze su tekle i sve zapovijedi i preporuke u vezi sa formiranjem 7. krajike brigade, postavljanjem komandanta uskia, sve do

Sjeanja na Predsjednika Izetbegovia

39
dia i njegovih oficira oko Sarajeva, zapovjednika artiljerijskih jedinica koje su tukle grad, koji je kasnije emitovan na radiju, televiziji i u brojnim dokumentarnim filmovima i reportaama. Svima je poznat Mladiev razgovor sa pukovnicima Mirkom Vukainoviem i Veljkom Stojanoviem, u kojem je naredio granatiranje Sarajeva, posebno Baarije, kao i Veluia, gdje nema srpskog ivlja mnogo. Putem radio-veze Mladi je vie puta ponovio nareenje da se tue po Predsjednitvu i Skuptini grada: Udrite direktno po Bosanskoj skuptini i Predsjednitvu. To je moje nareenje, unitite ih. Zdravo! ...Udri odmah po Skuptini, Baariji i po Predsjednitvu sa obje strane! ...jo jednom udrite po Predsjednitvu. (...) Koristite samo kalibar 155 i rakete. Malo je poznato da se tog dana, odnosno te veeri zbio i pokuaj ubistva predsjednika Izetbegovia, u vrijeme njegove posjete Gradskom sekretarijatu za narodnu odbranu, odnosno Centru za obavjetavanje. Toga dana, kao i prethodnih, u Sekretarijatu smo imali mnogo posla. Na teritoriji u naoj nadlenosti u toku je bila opa mobilizacija, pokrenuta 21. maja. Sjeam se tih trenutaka, a zapisao sam dosta toga i u svoj ratni dnevnik. Razgovaram sa dr. Safetom ibom, koji gotovo i ne izlazi iz operacione sale; bolnice su prepune ranjenika, ne mogu se primiti ni najhitniji sluajevi, eka se na red za operaciju. Nema struje, vode, nedostaju lijekovi, a hrana je oskudna i nekalorina. U meuvremenu, dolazi Safet Isovi, direktno sa poloaja, jer mu je kua blizu linije brine se za oruje boraca, neto mu je oruja obeao dati Alija Delimustafi pa je zadovoljan; pria mi za svog sina Benjamina, koji je na poloaju, brine se za njega, jer je u borbi isuvie slobodan. Profesorica ahzija Dreca je dola ranije, sjedi i eka kod
GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII | POVODOM

*** U noi izmeu 28. i 29. maja 1992. godine srpski zlikovci su sa okupiranih teritorija iskaljivali sav svoj bijes i mrnju prema Sarajevu, udarajui iz svih artiljerijskih orua i oruja. Granate su razarale srce Sarajeva, njegovu historijsku gradsku jezgru. Ne znam koliko ih je tada palo na zgradu Predsjednitva i Skuptinu grada. Geleri su pljutali po fasadama i runili ih, kao da su od kartona. Smrt je vrebala sa svih strana, a zgrade su nestajale u plamenu. Zvuci sirena hitne pomoi su se mijeali sa zvucima sirena vatrogasnih kola i gubili se u tutnjavi granata. Ta no je ostala upamena kao no 40 velikih poara. U izvjetaju CSB-a Sarajevo, upuenom Gradskom sekretarijatu za odbranu, izmeu ostalog, o tome se navodi: Uz viecijevne bacae raketa, djelovali su minobacai, haubice, maljutke i tenkovi. Sruena munara i krov damije Magribija, oteena i zapaljena zgrada Vrhovnog suda, Dom mladih Skenderija. Pogoena Gradska (biva vojna) bolnica, tab UNPROFOR-a, Katedrala, Higijenski zavod, Feroelektro, Osloboenje, stambeni blokovi ulica: Danijela Ozme, Kralja Tomislava, Kate Govorui, ure akovia, Skerlieva, Hasana Kikia, te naselja: Vojniko polje, Mojmilo, Dobrinja, Butmir, Pofalii, Koevsko brdo, Bistrik... Zapaljeno je 11 stanova na Vojnikom polju. Istog dana snimljen je razgovor izmeu ratnog zloinca, generala Ratka Mlanaredbe za njen pokret iz kasarne Klane, u Rijeci. Inae, prvobitno je ta brigada, formirana od ljudi iz Bosanske Krajine koji su se na razne naine zatekli izvan Bosne i Hercegovine, a eljeli su da se vrate i bore za njenu slobodu, trebala je da bude prebaena preko Zagreba, Oraja, Gradaca i sjeveroistone Bosne. No, zagrebaki muftija efko ef. Omerbai je proslijedio informaciju da se upravo sprema napad agresorskih oklopnih i pjeadijskih jedinica na Gradaac, pa je odreen drugi pravac kretanja, preko Hercegovine do srednje Bosne.

40
sekretarice Suade, a onda ulazi u moju kancelariju i informie me da je obezbijedila smjetaj za tab TO Opine Centar i pritabske jedinice u zgradi Graevinskog fakulteta. Komandant Zajko poruuje da je primio uniforme i da mu nedostaje jo izama, a u kancelariju tog dana navraaju jo i Fajid Heo, prvi komandant vojnog dijela Regionalnog taba PL BiH, dr. Alija Mulaomerovi, direktor Hitne pomoi, Enes engi, predsjednik Izvrnog odbora Opine Centar i dr. Tog dana je, dakle, bilo dosta ivo u Sekretarijatu. ... A onda, u hodniku Sekretarijata, primijetih da dolazi i Alija Izetbegovi sa pratnjom. Priao sam mu i zaelio dobrodolicu, negdje na sredini hodnika. Znao sam da je tu opasno, morali smo se brzo sklanjati. Trgnuli smo se na jaku detonaciju granate, za nekoliko trenutaka novi tresak i podrhtavanje zgrade. U tom trenutku u jednoj od kancelarija ugledah Nenada ., jednu sumnjivu osobu. Odmah pomislih ta e on tu, pitao sam ga kome je doao i zato. Nije odgovorio, nego je istrao iz kancelarije, bjeei prema vratima koja izlaze u dvorite. Ja istog trena potrao sam za njim. Na samom izlazu u dvorite, eksplodirala je nova granata i u istom momentu na nas se sruio dio krova. Uhvatio sam se za glavu i mahinalno preao rukom preko lica; nisam povrijeen, sreom, ali dok sam se snaao, Nenada . sam izgubio iz vida: nestao je kao da je u zemlju propao... Pretraio sam nekoliko kancelarija, ali ga nisam naao. Moja sumnja se pokazala opravdanom... Kasnije u doznati da je Fahrudin Kari, pomonik sekretara za odbranu trenutak prije tog tipa zatekao u kancelariji sa telefenskom slualicom u ruci, kako nekome tihim glasom govori: Babo je ovdje i vjeravatno e sii u prostorije centra veze, a kada ga je primijetio,
POVODOM | GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII

Sjeanja na Predsjednika Izetbegovia

naglo je prekinuo razgovor, to se i Fahrudinu odmah uinilo sumnjivim.23 U tom trenutku, predsjednik Izetbegovi je stajao na hodniku. Poto mi je Nenad . umakao, ja sam se ponovo vratio u hodnik. Predsjednik je i dalje stajao na istom mjestu, a njegovi pratioci su bili uznemireni. Predloio sam da se sklonimo u Gradski centar za vezu i obavjetavanje, koji se nalazio ispod zgrade, a jednim dijelom ispod zemlje, tako da je mogao posluiti i kao sklonite. Da ne bismo izlazili napolje i izlagali se opasnosti, krenuli smo zaobilaznim putem: spustili smo se u podrum, a onda mranim hodnicima doli u Centar kroz rezervna vrata. Bilo je to negdje izmeu 21.00 i 22.00 satave se bilo dobro smrailo. Kako smo uli u prostorije Centra, zavladala je tiina svi su bili iznenaeni, ali i obradovani dolaskom Predsjednika. Nali smo se u glavnoj prostoriji Centra, osrednje veliine, djelomino pod zemljom, neto zatienijoj od granata. U sredini prostorije je bio vei pult sa telefonima i radio-ureajima, do njega se nalazio sto sa radio-stanicom, faksom i rezervnim telefonima, a u uglu je bio kau, dosta komotan, tako da je sluio i za spavanje. Uz radio stanicu se nalazio Tarik Reidbegovi, uz telefone Nenad Neno Tufeki, kapetan Alija Vili je pratio letove neprijateljskih aviona i helikoptera, Ilijaz Omerovi je pripremao izvjetaj o dejstvu agresorske avijacije. Tu se zatekao i Muhamed Smajilbegovi, potpredsjednik Izvrnog odbora SO Centar Sarajevo (tog dana je bio deurni, pa je svratio do Centra). kiljava sijalica razbijala je tamu i osvjetljavala prostoriju taman toliko koliko smo se mogli raspoznavati i raditi. uje se zvuk agregata, koji obezbjeuje
23 Fahrudin Kari je sainio i pismenu izjavu o tome, koja se nalazi u mojoj privatnoj arhivi.

Sjeanja na Predsjednika Izetbegovia

41

Predsjednik Izetbegovi pri izlasku iz Careve damije, sa dodjele menure reisu-l-ulemi dr. Mustafa ef. Ceriu (5. VIII. 1996.). Potpisnici menure su bili: mr. Hilmo Neimarlija, predsjednik Sabora Islamske zajednice, dr. Omer Nakievi, dekan Fakulteta islamskih nauka, hafiz Ismet ef. Spahi, naibu-reis, Muhammed Salki, generalni sekretar Rijaseta, te Nihad Halilbegovi, lan Sabora Islamske zajednice

potrebne kilovate struje za rad Centra. Predsjednik je proetao nekoliko puta od vrata do pulta, a onda sjeo na kau. U tom trenutku, strahovit tresak... Rezervna vrata nestaju u komadiima, praina i ostaci izgorjelog eksploziva su nas poeli guiti. Detonacija je bila toliko jaka da je neke od prisutnih odbacila na suprotnu stranu. Jedan od njih je tako baen kroz zrak, da se naao u naruju jednog od pratilaca Predsjednika uprkos oku, strahu i napetosti, ta je scena bila komina: poto se nije mogao odmah snai, on je ostao tako u naruju pratioca dok ga ovaj nije spustio na zemlju. Predsjednik je, meutim, i dalje mirno sjedio, kao da se nita nije desilo. Nisu se uoavali strah niti uznemirenost na njegovom licu. Pitao sam ga je li mogue da se nije uplaio, a on odgovori: Ne postoji normalan ovjek koji se u

ovakvim sluajevima ne bi uplaio, ali se to razliito manifestuje kod ljudi. Dok su moje kolege istile Centar i oslobaale prolaz, Predsjednik je bio za telefonom. Zvao svoj stan i raspitivao se za unuke, interesovali su ga podaci o nastradalim i tetama od granatiranja. Osjeala se njegova briga za graane Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Neno nam je napravio aj, a iza ponoi se i granatiranje utialo. Niko nije ni pomiljao da spava. Negdje pred zoru Predsjednika i njegovu pratnju smo ispratili do izlaznih vrata Skuptine grada. Kroz otvor na kojem su nekada bila vrata, zavirio sam u drugu prostoriju, potpuno razruenu. Preda mnom se u glavnom zidu ukazala ogromna rupa, koja je gledala pravo na brda iznad Skenderije; svuda okolo su se vidjele pokidane ice, a semafor na raskrsnici kod Skenderije je i dalje radio. Pomislih: dobro smo proli.
GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII | POVODOM

42

Sjeanja na Predsjednika Izetbegovia

lanovi prvog taba Patriotske lige na poasnoj strai rahmetli Aliji Izetbegoviu, predsjedniku Predsjednitva RBiH i Ocu Patriotske lige (22. X. 2003.). Slijeva: Safet ibo, Suad Berbi i Senaid Memi, s desna: Nihad Halilbegovi, Mehmed Skaka i Faris Foo.

Kasnije e se pokazati da je ulaz u Centar pogodila navoena protivoklopna raketa Maljutka, to je dodatno potvrdilo sumnje da je Nenad . dojavio lokaciju predsjednika Izetbegovia i da je u pitanju bio pokuaj atentata. *** Ratna 1993. godina je bila vjerovatno najtee vrijeme u kojem se bonjaki narod ikada nalazio. S jedne strane, izloeni velikosrpskoj agresiji i genocidu, suoeni s embargom na uvoz oruja, koji je bio direktno uperen protiv faktiki golorukih pripadnika snaga odbrane Bosne i Hercegovine, te 1993. godine u agresiju se ukljuila i hrvatska strana, pa su se slobodne teritorije nae zemlje nale u potpunom okruenju i blokadi. Da stvar bude gora, dolo je i do izdaje Fikreta Abdia. Za mnoge je ljude tadanja situacija izgledala beznadena, a nada u opstanak Bosne
POVODOM | GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII

i Hercegovine, pa i samih Bonjaka sve varljivija. Za mnoge ljude, ali ne i za Aliju Izetbegovia. O tome isto tako mogu lino svjedoiti. Sticajem okolnosti, bio sam jedan od osnivaa Vijea kongresa bonjakih intelektualaca (VKBI), organizacije, odnosno institucije koja je okupila nae najumnije ljude. lan tog udruenja bio je i Alija Izetbegovi. U tim najteim mjesecima za BiH, od te organizacije oekivalo se (ak vrio i pritisak) da se donese i napie nacionalni program Bonjaka. Neposredno prije Bonjakog sabora 1993. godine, VKBI je odredilo jednu delegaciju, sa zadatkom da posjeti predsjednika Izetbegovia i uju njegovo miljenje o tom pitanju. Na elu delegacije bili su prof. dr. Atif Purivatra i Alija Isakovi. Bio sam lan te delegacije i ivo se sjeam te nae posjete Predsjedniku. Kada smo mu, nakon kra-

Sjeanja na Predsjednika Izetbegovia

43
vi je tada, u predizbornim vremenima i aktivnostima, nastupao i kao lider stranke, ali je dravu i ideju Bosne i Hercegovine uvijek isticao na prvo mjesto. U sjeanju mi je posebno ostao centralni predizborni skup Koalicije za cjelovitu i demokratsku Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu, 10. septembra 1998. godine. Kao predsjednik Izbornog taba Koalicije u Sarajevu, bio sam jedan od organizatora tog skupa, odranog u Novom gradu, u samom naselju. Programom skupa nije bilo predvieno obraanje Alije Izetbegovia, ali je sam skup izgledao fantastinonepregledne mase naroda su uzvikivale Predsjednikovo ime i nije bilo druge nego ga nazvati i zamoliti da se pojavi i obrati narodu. Rekli smo mu da narod trai njega i da treba obavezno doijer sve izgleda kao sudnji dan. Iako neplanirano, Predsjednik je doao je i obratio se kratkim govorom: Moj veeranji govor su samo tri poruke. Molim vas da ih sasluate. Na cilj nisu stranke, nego Bosna i Hercegovina. Na cilj nije bio SDA, ni ova koalicija, nego drava i Bosna i Hercegovina. Stranke su samo sredstvo do tog cilja. Ali to sredstvo mora biti jako da bi se taj cilj postigao. Zato glasajte za Koaliciju za cjelovitu i demokratsku Bosnu i Hercegovinu. To je najbolji put da se taj clj postigne. To je moja prva poruka. Druga moja poruka je: nakon izbora za nas e postojati samo dvije stranke, za nas u Bosni i Hercegovini ona koja je za Bosnu i Hercegovinu i ona koje je oko nje. Pozvat emo sve probosanske snage da se okupe oko jedne platforme zajedniki za cjelovitu i demokratsku dravu. A u te dvije rijei, cjelovita i demokratska, sve je reeno. I trea poruka, ona nije upuena vama, nego onima koji iz bilo kojih razloga nee da glasaju za Koaliciju za cjelovitu i demokratsku Bosnu i Hercegovinu. Ima mnogo ljudi koji kau da vole Bosnu, ali nee ili ne
GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII | POVODOM

eg obrazloenja, rekli da na narod trai nacionalni program, dobili smo neoekivano jednostavan odgovor: U ovom momentu, kada je napadnuta Bosna i Hercegovina, na nacionalni program je odbrana Bosne i Hercegovine i ouvanje njenih granica, odnosno njene cjelovitosti i nita vie. Te iste, 1993. godine, Armija Republike Bosne i Hercegovine je oslobodila Vare, strateki vano mjesto na ratnoj cestovnoj komunikaciji, koju su do tada drali ekstremisti Hrvatskog vijea obrane (HVO). Bio sam lino prisutan, u kabinetu predsjednika Izetbegovia, kada je primio poziv generala Rasima Delia, koji ga je izvijestio da su jedinice Armije pred Vareom. U kabinetu su se u tom trenutku nalazili i generali Kemo Kariik, Sulejman Vranj i Rifat Bilajac. Na te dobre vijesti sa Varea Predsjednikovo lice se najprije razvedrilo, a onda odjednom jako uozbiljilo dok je Deliu davao sljedee upute: Pri ulasku u Vare sprijeite svako nedjelo. Nemojte ubijati civile, djecu, ene i starce. Humano postupajte sa zarobljenicima, Nemojte ruiti ni paliti i dobro pazite na bolnice i kole... U ovom kontekstu treba podsjetiti da je prije toga u varekom kraju HVO izvrio strahovite zloine, poput masakra u selu Stupni Do (23. oktobra), gdje je zvjerski ubijeno 37 bonjakih civila (sedamnaest ena, petero djece i sedam staraca), a jedanaestero njih su ivi spaljeni. Desetak dana kasnije Armija BiH je u Vare ula dostojanstveno, da nije bilo nikakvih ispada prema civilima, ba onako kako je zahtijevao Predsjednik Izetbegovi. *** Poslije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, borba predsjednika Izetbegovia za Bosnu i Hercegovinu je nastavljena politikim sredstvima. Krenulo se ponovo i sa izborima. Alija Izetbego-

44

Sjeanja na Predsjednika Izetbegovia

Autor sa grupom Graanlija na mezaru rahmetli Predsjednika

mogu da glasaju za ovu koaliciju. Pa neka im bude. Ali takve pozivam da svoj glas daju umjerenim politiarima i umjerenim politikim strankama srpskog i hrvatskog predznaka, da ne dadnu svoj glas radikalima, srpskim i hrvatskim radikalima, nego umjerenim i razumnim ljudima. Na taj nain, glasajui za razumne i umjerene ljude, a ima i takvih, najbolje ete pomoi ideji Bosne.24 Sticajem okolnosti, u narednih pet godina se nisam aktivnije bavio politikim radom u Stranci. Zato sam se ne malo iznenadio kada sam u oktobru 2003. godine dobio poziv da se obavezno javim u
24 Obraanje predsjednika Izetbegovia na ovom skupu je objavljeno i u knjizi: Alija Izetbegovi: govori, intervjui, izjave i pisma, Sarajevo, DES, 1998., str. 204 ali u neznatno drugaijoj i opirnijoj formi, vjerovatno prema pisanoj verziji koju je Predsjednik koncipirao pripremajui govor. Ja prenosim njegove rijei prema video-snimku obraanja.

Predsjednitvo. Predsjednik Izetbegovi je u to vrijeme bio u bolnici i svi smo sa zebnjom pratili izvjetaje o njegovom zdravstvenom stanju. U razgovoru sa Sulejmanom Tihiem (u prisustvu Mirsada emana, tadanjeg predsjednika Kadrovske komisije SDA) doznao sam da se predsjednik interesovao ta radim i jesam li negdje angaovan. Zato me je i pozvao na dogovor oko mog budueg angamana u Stranci... Nedugo nakon tog mog razgovora sa Sulejmanom Tihiem, predsjednik Alija Izetbegovi je preselio na drugi, Vjeni svijet. *** Alija Izetbegovi je najznaajnija linost u savremenoj historiji Bosne i Hercegovine. Ponosan sam i sretan to sam bio njegov saradnik i savremenik.

POVODOM | GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII

Sjeanja na Predsjednika Izetbegovia

45

Faksimil 1 - Nareenje komandanta TO Sarajeva Hasana Efendia o izuzimanju protivavionskog naoruanja TO SRBiH i njegovoj predaji JNA od 26. 12. 1991., izdato na osnovu naredbe Republikog taba TO SRBiH od 18. 12. 1990.

GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII | POVODOM

46

Sjeanja na Predsjednika Izetbegovia

Faksimil 2 - Odluka predsjednika Predsjednitva BiH od 27. 12. 1990. kojim se posredstvom Ministarstva odbrane nalae tabovima TO i preduzeima da ne predaju JNA oruje koje je vlasnitvo TO SRBiH.

POVODOM | GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII

Sjeanja na Predsjednika Izetbegovia

47

Faksimil 2/a - Popratni akt Ministarstva odbrane kojim se dostavlja prethodno navedena odluka

Faksimil 3 - lanak iz Osloboenja o obiljeavanju 22. decembra, Dana JNA, 1991. godine u Sarajevu

GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII | POVODOM

48

Sjeanja na Predsjednika Izetbegovia

Faksimil 4 - Odluka Predsjednitva SRBiH od 12. 02. 1992. kojom se van snage stavlja odluka posljednjeg komunistikog Predsjednitva SRBiH od 19. 10. 1990. o predaji naoruanja TO SRBiH na uvanje u magacine JNA.

POVODOM | GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII

Prva ratna posjeta predsjednika Izetbegovia Graanici

49

POVODOM

GRAANIKI GLASNIK asopis za kulturnu historiju Broj 36, godina XVIII novembar, 2013.
Monos 2013

Prva ratna posjeta predsjednika Izetbegovia Graanici (u novembru 1993.)


Edin akovi, prof.
Tokom najteih dana agresije i rata, Alija Izetbegovi je, u svojstvu predsjednika Predsjednitva Republike Bosne i Hercegovine i vrhovnog komandanta Armije R BiH, dvaput boravio na podruju opine Graanica. Prva njegova posjeta je bila u sklopu obilaska ireg podruje slobodnog teritorija sjeveroistone Bosne, odnosno Tuzlanskog okruga, u novembru 1993. godine, dok je druga uslijedila nepunih godinu dana kasnije, u povodu uspjenih borbi jedinica Operativne grupe 2 (OG2) i oslobodilako-odbrambenih akcija u rejonu Visa, najvieg vrha planine Trebave. O tim posjetama danas svjedoe fotografije i video-snimci ratnih reportera, uz par lanaka u tadanjoj tampi, a ivo je i sjeanje ljudi iz vojnih komandi i civilnih organa vlasti koji su Predsjednika tada doekali. Ovom prilikom, ukratko emo se podsjetiti na prvu od tih posjeta, koja je bila od posebnog znaaja za lokalnu zajednicu u Graanici kako za borce i starjeine Armije, tako i za sve ljude koji su u civilnim strukturama na svoj nain davali doprinos odbrani nae zemlje. Poetkom novembra 1993. godine, nakon oslobaanja Varea i deblokade puta prema Tuzli, odlueno je da podruje sjeveroistone Bosne posjeti i obie delegacija dravnog i vojnog vrha, te da se na licu mjesta upozna sa stanjem u toj oblasti, kao i sa svim problemima i potekoama funkcioniranja vojnog i civilnog sektora. Podruje Tuzlanskog okruga, kojeg su inile opine
GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII | POVODOM

50

Prva ratna posjeta predsjednika Izetbegovia Graanici

Predsjednik Izetbegovi prima raport

Gradaac, Graanica, Lukavac, Tuzla, ivinice, Banovii, Kladanj, Kalesija, te slobodni dijelovi predratnih opina Doboj, Brko, Lopare i Zvornik, inilo je u tom trenutku najvei i najkompaktniji slobodni teritorij u Bosni i Hercegovini, na kojem je organiziran i najmnogoljudniji korpus Armije R BiH. U prethodnih godinu i po dana agresije, na ovom su podruju zaustavljeni bjesomuni agresorski nasrtaji, posebno na podruju Gradaca i Teoaka, mjesta koja su ula u legendu i postala svojevrsni simboli otpora velikosrpskom agresoru. Delegaciju je predvodio Alija Izetbegovi, kao predsjednik Predsjednitva Republike Bosne i Hercegovine, a meu lanovima su bili: komandant taba Vrhovne komande Armije R BiH general Rasim Deli, ministar unutarnjih poslova Bakir Alispahi, naelnik Uprave za moral i savjetnik za vojna pitanja u Predsjednitvu R BiH Fikret Muslimovi
POVODOM | GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII

i drugi, a pridruio joj se i novoimenovani naelnik taba Vrhovne komande, Enver Hadihasanovi. Delegacija je iz Sarajeva krenula u rano jutro, 7. novembra, izala iz Sarajeva kroz poznati tunel ispod aerodromske piste, a potom je preko planine Igman dola do Tarina. Put je nastavljen preko Bitovnje i Pogorelice u Fojnicu (tih dana izloenu snanoj ofanzivi HVO-a), zatim u Visoko, odakle je delegacija svratila u Zenicu, gdje je i prenoila. Ujutro se krenulo za Tuzlu, preko Zvijezde, Soluna i Kladnja. U Tuzlu su stigli uveer. U narednih par dana, predsjednik Izetbegovi i ostali lanovi delegacije su obili vie opina i odrali niz sastanaka sa komandantima vojnih jedinica, kao i sa civilnim rukovodstvima opina i Okruga. Jedan od prvih gradova koje su posjetili je bila i Graanica. O dolasku delegacije dravnog i vojnog vrha je obavijetena komanda Operativne grupe 2 (OG-2) i Ratno

Prva ratna posjeta predsjednika Izetbegovia Graanici

51
predsjednika. Poslije sastanka u zgradi opine, predsjednik Izetbegovi je sa pratnjom proetao centrom Graanice, kroz itavu ariju. Naravno, privukao je panju naroda; zastajao je i pozdravljao se s ljudima. Njegova pojava na ariji i nain na koji je proao kroz sam grad, sa mnogima se i rukovao za obini je narod bio svojevrstan podstrek: ljudi su se i lino uvjerili da u tim najteim danima agresije nismo ostavljeni sami, da postoji i funkcionira dravni vrh i da smo i mi dio tog sistema sjea se Hazim Vikalo, prvi ovjek Ratnog predsjednitva opine Graanica. Proavi kroz ariju, sve do Skvera, predsjednik Izetbegovi je posjetio i prostorije opinskog taba Civilne zatite (u Zanatskom centru Evropa), gdje mu je komandant taba Faruk irbegovi izloio sve ono to je Civilna zatita u tom vremenu uradila. Poslije tog obilaska, za Predsjednika i njegovu pratnju je prireen ruak u restoranu Afrodita, nakon ega je posjeta i okonana. Utisak predsjednika Izetbegovia je, sjeaju se oni koji su ga u Graanici primili, bio veoma pozitivan: Predsjednik je naglasio da je ranije imao informacije kako je Graanica dobro organizirana, ali da je sve ono to je prilikom posjete saznao daleko nadmailo njegova oekivanja. Pri tome je uputio posebne estitke zbog veoma dobre i kvalitetne saradnje izmeu vojne i civilne vlasti. Prilikom posjete predsjednika Izetbegovia Graanici, nastalo je i nekoliko fotografija, koje je snimio rahm. Izudin Durakovi, ratni reporter iz Press-slube OG-2. Na jednoj od njih, koju po prvi put objavljujemo u ovom broju Graanikog glasnika, predsjednik Izetbegovi i general Deli, u pratnji predsjednika Ratnog predsjednitva Hazima Vikala, prolaze pored pravoslavne crkve u Graanici sauvane i netaknuGRAANIKI GLASNIK 36/XVIII | POVODOM

predsjednitvo opine Graanica, koji su lanove delegacije i primili, upoznavi ih sa stanjem na podruju ove opine, odnosno zone odgovornosti Operativne grupe. Po dolasku u Graanicu, predsjednik Izetbegovi je, u pratnji generala Delia i komandanta OG-2 Osmana Pukara, obavio smotru poasnog voda, ispred zgrade Opine (raport mu je predao Zaim Oki), a potom je u prostorijama Opine odrao sastanak sa lanovima opinskog Ratnog predsjednitva. Tom prilikom, Predsjedniku je izloeno sve ono to je u Graanici uinjeno od poetka agresije do tog trenutka, na vojnom i civilnom planu od organizacije odbrane i otpora, ustrojavanja vojnih jedinica, organiziranja snabdijevanja i logistike, preko izgradnje ratnog dalekovoda i trafo-stanice, pa sve do pokretanja i razvoja namjenske industrije to Graanica nikada nije imala, ali je u ratu napravila, angairanjem vlastitih snaga i potencijala. Predsjednik Izetbegovi je upoznat i sa ulogom Graanice u organizaciji vojske i civilne vlasti na prostoru est slobodnih mjesnih zajednica predratne dobojske opine, koje su bile naslonjene na Graanicu u svakom pogledu, bilo je govora o ulozi Graanice u Okrugu, saradnji s drugim opinama itd. Posebno je naglaeno da se cjelokupan taj rad uvijek odvijao u okviru sistema i zakona, te da je Graanica karakteristina i po tome to ovdje nije bilo paravojnih formacija, a niti bilo kakvih ispada i zloina. Iako je, radi sigurnosti, dolazak predsjednika Izetbegovia u Graanicu pripremljen u tajnosti, jer se ovaj grad nalazio u dometu neprijateljske artiljerije s Ozrena i Trebave, vijest o njegovom dolasku se ubrzo proula, pa se pred zgradom opine okupio velik broj graana, eljnih da uivo vide svog

52

Prva ratna posjeta predsjednika Izetbegovia Graanici

Smotra poasnog voda: predsjednik Izetbegovi u pratnji Osmana Pukara, komandanta OG-2, i Hazima adia, komandanta 2. korpusa Armije RBiH

te.1 Bilo je to u vrijeme kada su damije u svim krajevima pod kontrolom bosanskohercegovakih Srba bile do temelja unitene, a one na slobodnoj teritoriji svakodnevno izloene udarima agresorske artiljerije. Koliko samo simbolike u toj jednoj fotografiji! U vrijeme ove posjete, predsjednik Izetbegovi je, inae, doznao i za zloinako ruenje Starog mosta u Mostaru, od strane ekstremista iz HVO-a. Ta ga je vijest teko potresla. Dvije godine kasnije e, u razgovoru za panjolski list El-Mundo, priznati da mu je to bio najtei trenutak u ratu uope. Ali, moralo se nastaviti sa ivotom, radom i borbom. Ono to je imao priliku vidjeti ispunilo
1 Fotografiju je redakciji Graanikog glasnika ustupio g. Ertan ako iz Graanice (trenutno ivi u Den Haagu, u Holandiji), na emu mu se ovom prilikom najljepe zahvaljujemo. POVODOM | GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII

ga je optimizmom. O slobodnoj teritoriji Okruga Tuzla i zoni odgovornosti Drugog korpusa Armije R BiH sam imao informacije da su nai ljudi, na vojnom i civilnom planu, prevazili sami sebe i tako dali nemjerljiv podstrek naim herojima u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine kazao je predsjednik Izetbegovi novinaru tuzlanskog lista Zmaj od Bosne, uoi polaska natrag u Sarajevo. Meutim, kada sam obiao ove prostore, sve vidio svojim oima, razgovarao sa borcima na prvoj liniji i ljudima koji ive sa vojskom i za vojsku, shvatio sam da stvari stoje mnogo bolje nego to sam i oekivao, mnogo bolje nego to sam znao prije dolaska na najveu slobodnu teritoriju nae Bosne i Hercegovine. Sada mi je jasno zato nam onaj nesretni embargo ne ukidaju. Hrabrost, portvovanje, jasni cijevi i estitost naih boraca vrline su koje, uz malo oruja, mogu savladati

Prva ratna posjeta predsjednika Izetbegovia Graanici

53

Predsjednik Izetbegovi i komandant VK Rasim Deli sa predsjednikom Ratnog predsjednitva opine Graanica, Hazimom Vikalom
GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII | POVODOM

54

Prva ratna posjeta predsjednika Izetbegovia Graanici

Na graanikom Skveru

sve bjelosvjetske podvale, agresore, domae izdajnike... To, oito je, znaju i nai dumani i to je razlogom to nam ruke dre zavezanim. Istaknuo je odlunost ovdanjih ljudi, od boraca sa prve linije Gradaca, sa prve linije Teoaka, Brkog, Olova, Kladnja, Graanice... pa do komandanata u Korpusu i prvih ljudi u organiziranju civilnog ivota, da istraju u borbi za konanu jedine nam domovine i njenih naroda, dodavi da odlazi sa ovih prostora ispunjen optimizmom.2 Po dolasku u Sarajevo, pak, predsjednik Izetbegovi je novinaru kazao: Svugdje je moral i vojnika i naroda veoma visok. Pomalo sam se plaio tog optimizma koji mi ulijevaju. Ne valja biti odve euforian kada donosite odluke, ali moram priznati da me je ugodno iznenadio moral vojske i naroda... Gore na sje2 Ovaj intervju je prenio i graaniki ratni list Biljeg vremena, god. I., br. 6-7, 1.-15. XII. 1993., 3. POVODOM | GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII

veru, nedaleko od linije na Gradacu, na Brkom, na eliu, svugdje ista poruka: da ne poputamo, da se ne damo, da mi moemo izdrati uprkos svemu... Mogao bih rei da sam na ovom putovanju nastavio da za sebe otkrivam na narod. Znao sam da je na narod dobar narod. Otkako su borbe poele, znam da je to i hrabar narod. A ovo to sam vidio, pokazuje da je to i pametan narod. On uspijeva ni iz ega neto stvoriti i napraviti. Tako mi tu blokadu praktiki probijamo. Rekoh, dobar narod koji na ruenje damija ne odgovara ruenjem crkava, koji na genocid ne odgovara genocidom, koji pokazuje veliku mjeru strpljenja i ljudskosti. To smo oduvijek znali o naem narodu. Meutim, rat je iznova otkrio njegovu hrabrost i nevjerovatnu snalaljivost.3
3 Alija Izetbegovi: Ja izdati ne znam. Priredili: Fahrudin apo i Zehrudin Isakovi, Sarajevo: Ljiljan, 1996., 62.

Prva ratna posjeta predsjednika Izetbegovia Graanici

55
uspjesi, koji su potvrdili naprijed iznesene utiske i ocjene predsjednika Izetbegovia, ali i najavili poetak novog, oslobodilakog razdoblja borbe za Bosnu i Hercegovinu. Uspjesi Operativne grupe 2 su bili povod za nove posjete predstavnika dravnog i vojnog vrha Republike Bosne i Hercegovine novoosloboenim teritorijama, pa je tako i predsjednik Izetbegovi po drugi put posjetio graaniku opinu, obiavi osloboeni Vis najvii vrh planine Trebave, 19. oktobra 1994. godine.

U mjesecima koji su slijedili, nastupili su i bolji dani za Bosnu i Hercegovinu. Dolo je do potpisivanja Washingtonskog sporazuma i prestanka sukoba HVO sa Armijom RBiH, ime je okonana ili barem ublaena blokada slobodnih bosanskih teritorija. Dolo je i do reorganizacije Armije R BiH, a uvrene su i konsolidirane snage Drugog korpusa Armije R BiH, koje postupno preuzimaju inicijativu i poduzimaju ofanzivna djelovanja. Tokom 1994. godine u ovom dijelu Bosne su postignuti krupni vojni

GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII | POVODOM

56

Prva ratna posjeta predsjednika Izetbegovia Graanici

POVODOM | GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII

ZIMSKI PEJZA, akvarel, 43x30cm

Predsjednik Izetbegovi i general Deli na osloboenom Visu

57

POVODOM

GRAANIKI GLASNIK asopis za kulturnu historiju Broj 36, godina XVIII novembar, 2013.
Monos 2013

Predsjednik Izetbegovi i general Deli na osloboenom Visu


Atif Kujundi, knji.
Jedan ratni zapis
19. oktobra 1994. godine. Blistav jesenji dan. Iz Lukavca smo krenuli kroz izmaglicu, ali smo na pobru Sladne izali u sunev sjaj i nebesko plavetnilo. Put za Klokotnicu, prekinuli smo u Graanici. Saznali smo da na osloboeni Vis dolazi predsjednik Predsjednitva R BiH Alija Izetbegovi, a sa njim i komandant taba Vrhovne komande Armije R BiH, armijski general Rasim Deli. Bilo je poeljno da Predsjednika i Komandanta doeka i Komandant 117-e. Vratili smo se do Paalia, a onda skrenuli u Babie i doli na Vis. U Paaliima, od-

Na Visu, 19. oktobra 1994. predsjednik Izetbegovi, opinski naelnik Hazim Vikalo, general Rasim Deli i pukovnik Osman Pukar, komandant OG-2
GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII | POVODOM

58

Predsjednik Izetbegovi i general Deli na osloboenom Visu

Naslovnica Biljega vremena, br. 20, od 1. XI. 1994.

mah iza mosta na Sokolui, ve su ekali komandant Operativne grupe2 Graanica, pukovnik Osman Pukar i naelnik optine Graanica Hazim Vikalo. Na Visu, zatekosmo komandanta 111. brdske brigade Graanicamajora Smajla Meia i komandanta 109. brdske brigade Doboj-Istok majora Demala Jukana. Nali smo se na mjestu uobiajenom za doek gostiju. Dok smo tako ekali i razgovarali o kojeemu, na liniji ispod osloboenog Visa i Javora, a prema Milatui razvila se bitka. etnici sa Milatue i Skipovca, zasuli su liniju i Vis granatama; a onda jedanput, pa i drugi put nasrnuli pjeadijski. Poginue dva borca 111. brdske brigade Graanica. Trojica ranjena. Izvlaenje ranjenika i njihov prevoz u Ratnu bolnicu bili su munjeviti i efikasni. Meutim, postavi se pitanje: kako e predsjednik Izetbegovi i general Deli doi na Vis, a etniki napad u toku?
POVODOM | GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII

Zato, komandant Arap i naelnik Operativne grupe 2. Graanica major Ibrahim Nuriki, krenue sa Visa u Paalie da o tome razgovaraju sa komandantom Pukarom i naelnikom Vikalom. Dok ulazimo u dip, preko nas i Visa prozvida granata na Graanicu, ali ne eksplodira. Savjetovanje je bilo kratko: ekati dolazak predsjednika Izetbegovia i komandanta Delia i predoiti im stanje. A onda, stigoe gosti sa pratnjom; predsjednik Izetbegovi, armijski general Rasim Deli, komandant Drugog korpusa Armije R BIH brigadni general Hazim adi, te guverner Tuzlansko-podrinjskog Kantona Izet Hadi i ministar unutranjih poslova Bakir Alispahi. Komandant Operativne grupe 2. Graaniea, pukovnik Osman Pukar raportira o situaciji, a predsjednik Izetbegovi kratko ree: Ja sam gospodo, doao na Vis. Neka etnici rade svoje, ja bih iao na Vis Ree to predsjednik Izetbegovi; a to je znailo: ja ne znam put, a iao bih i sam, hoete li me pratiti? Uskoismo na to u na dip, to da ne kaemo: i posramljeni i zadismo uz strme Babie tako da se prailo i na asfaltnom putu, a da stignemo na Vis prije gostiju i javimo: dolazi predsjednik Izetbegovi sa komandantima i guvernerom Hadiem i naelnikom Vikalom. Ljudi na Visu ivnue. Komandant 111. brdske brigade Graanica major Smajl Mesi, postavi oficire u palir ispred bunkera, zakopa i pritee uniformu, novinari zauzee pozicije za snimanje i fotografisanje, a kolona vozila sa gostima doe brekui motorima uz strmu padinu. Raportira major Smajl Mesi, visoka i otresita oficirina: Gospodine Predsjednie, borci 111. brdske brigade Graanica su na linijama odbrane Visa i Javora. Upravo smo odbili i drugi napad agresora, imamo dva poginula i tri ranjena

Predsjednik Izetbegovi i general Deli na osloboenom Visu

59

GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII | POVODOM

Ratna reportaa Mirzeta Hamzia, objavljena u Biljegu vremena

60
borca; raportira komandant 111. brdske brigade Graanica major Smajl Mesi ... A onda se rukovaepredsjednik Aljo i Major Smajo, pa se rukovanje nastavi sa oficirima u paliru, a tamo majori: Demal Jukan, Ismet Arapi, Ibrahim Nuriki, Bahrija Dananovi... Kratak dogovor i odluka: na Vis idu predsjednik Izetbegovi, generali Deli i adi, pukovnik Pukar i major Smajl Mesi; od novinara, ree general adi novinar i snimatelj Televizije Sarajevo. Tu se lijepo, napravim da nisam uo generala adia i krenem u koloni. Bljeti suneva svjetlost, uma je jo zelena i tek se na prezreloj i visokoj nepokoenoj travi vidi da je jesen dobro odmakla. Proljee je kasnilo, a ljeto je bilo dugo i kao da se sva ljepota prethodna dva godinja doba slila u ovaj dan. Tek suh i hladan vjetar koji ree preko lica i oiju, govori o datumu dananjeg dana. Jasno je da e na samo nekoliko dana, poslije nekoliko mrazova, uma planuti bojama jeseni i poletjeti lie... Penje se predsjednik Izetbegovi vijugavom strmom stazom na osloboeni Vis. Povremeno grupa zastaje da bi komandant Osman Pukar pokazao pravce napada boraca 212. bosanskohercegovake, 111., i 109. brdske brigade, te pozicije etnika pa nastavlja strminom. Kratko komentariui izvjetavanje o borbama za Vis i Javor, komandant taba Vrhovne komande armijski general Rasim Deli ree: to vam je repriza dogaaja iz 1992. godine; samo smo mi sada gore, a etnici dolje. Na Visu, na lijepo odabranom mjestu, gdje je inae, jedno vrijeme bila i posada ZlS-a 117. brdske brigade Lukavac, major Smajl Mesi detaljnije obavjetava goste o borbama za Vis, Javor, Kojie, Kik, Kamen (Jankovia Brdo). Dogovoreno je da na tom mjestu major Smajl Mei da intervju Arijani Saraevi novinarki Televizije Sarajevo, a mi idemo da kod naPOVODOM | GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII

Predsjednik Izetbegovi i general Deli na osloboenom Visu

eg topa napravimo fotografske snimke. Predsjednik Izetbegovi razgleda bunkere koje je na Visu, davno prije agresije gradila JNA za svoje potrebe i prave tvrave koje su napravili etnici od balvana i nabijene zemlje i kratko konstatuje, da nije bilo ni malo jednostavno istjerati etnike odavde i estita borcima i starjeinama na postignutom uspjehu. Vraamo se sa Visa, a nebeska zvijezda Sunce, ne da sija, ve gori ispred lica male kolone. Na visokim jarbolima lepraju i praskaju zastave, etnici tuku liniju svim i svaim, a onda se dugim rafalom javlja i praga. Predsjednik Izetbegovi zastaje i pita: ta je ovo? To je praga, gospodine Predsjednie objanjava komandant Pukar i nastavlja: top kalibra 30 milimetara, tue rafalno. Gadno orue... Silazimo do Isturenog komandnog mjesta 111. brdske brigade Graanica. Tu e gosti imati kratak odmor, prije nego to krenu nazad. Sok, kafa i bureci. etnici su se primirili. U granama borova i visokih hrastova na Visu, huji vjetar. Za stolom meu stablima, ubori neusiljen razgovor. Pukovnik Osman Pukar, ispred vrata bunkera daje intervju novinarki Televizije Sarajevo i govori: Vis je na osam kilometara od Graanice i na devet kilometara od Modrie. Imamo sjajne borce i starjeine i izvanrednu motivaciju. Nakon predaha i poziranja za zajedniku fotografiju put pod noge. Neka etnici rade svoje, kako ree predsjednik Izetbegovi i mi svoje znamo: DO POBJEDE, DO SLOBODE. Tada i mi krenusmo za Klokotnicu, ali, to je druga pria... (oktobra 1994.)1*
1 Ova ratna reportaa je prethodno objavljena i u knjizi: Borba za ivot i slobodu. Reprint izabranih tekstova, pisanih i objavljivanih tokom rata 1992.1995. Izabrao i uredio: Atif Kujundi. Lukavac, NIK Kujundi, 2002., na str. 335-336.

Predsjednik Izetbegovi i general Deli na osloboenom Visu

61

Predsjednik Izetbegovi na Visu fotografije objavljene u Biljegu vremena

GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII | POVODOM

62

Predsjednik Izetbegovi i general Deli na osloboenom Visu

POVODOM | GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII

MEAVA II, akvarel, 56x42cm

Alija Izetbegovi: Sam na opstanak je naa pobjeda

63

POVODOM

GRAANIKI GLASNIK asopis za kulturnu historiju Broj 36, godina XVIII novembar, 2013.
Monos 2013

Alija Izetbegovi: Sam na opstanak je naa pobjeda


(odabrani citati)
Vjerujem da je Bog stvorio ljude slobodnim i jednakim, da ne postoje vie i nie rase, ni dobri i zli narodi. Vjerujem da ljudi sa sobom donose jedan broj neotuivih prava, da vlast nema ovlaenja da ta prava uskrauje, kao to ne vjerujem u neograniena prava veine, jer tiranija veine je tiranija kao i svaka druga. Vjerujem da je mjerilo slobode odnos prema manjinama, a sloboda miljenja prije svega pravo da se drugaije misli... U tome je u najkraem sadrano moje razumijevanje demokratije *** ...Bosna nije samo pare zemlje na brdovitom Balkanu. Za mnoge od nas Bosna je ideja, san o zemlji na razmeu svjetova, na velikoj granici izmeu Istoka i Zapada. To je zemlja vie vjera i nacija, pa stoga i zemlja tolerancije, gdje svako moe da misli i vjeruje kako eli, gdje ne smije biti nasilja nad ovjekom i gdje nee biti nepravde. To je bio na san o Bosni i samo takva Bosna moe da postoji i opstane. *** Da li se u drutvu koje je proizvelo ovakvu vrstu otpora agresiji moe uope govoriti o nekakvom etnikom, vjerskom ili graanskom ratu...? Ne, u Bosni su na sceni agresija i faizam sa jedne, a narodnooslobodilaka borba i demokracija sa druge strane... U Bosni nije bio sukob nacionalnih stranaka, nego sukob demokracije i faizma. U Bosni se sloboda branila od agresije. Mi nismo nikakva trea strana u BiH (a ni prva i druga). Mi smo dio odbranjene i slobodne Bosne sa kojeg je i u najmranijim danima agresije dopirao traak svjetlosti i nade. *** ivjelo se na ovim prostorima sa razliitim obiajima i jednom Bogu se molilo u razliitim bogomoljama. A ipak, Bosna je kroz duge vjekove bivala jedna i jedinGRAANIKI GLASNIK 36/XVIII | POVODOM

64
stvena i ostajala sasvim posebna. Kad se tako zagledamo u povijest Bosne, moramo se zapitati da li je ova sadanjost jedna sasvim izuzetna i surova epizoda, moda kratka za povijest, ali sigurno preduga za jedan ljudski vijek. Naa je nesrea to u slomu jednog sistema nismo imali dovoljno snage i vremena da izgradimo bolji, ovjeku primjereniji i bogatiji svijet. Pohlepni nacionalisti su iskoristili trenutak da prigrabe tue, ne birajui pri tome sredstva. Mi vjerujemo da e u borbi sa zlom dobro pobijediti, a civilizacija nadivjeti barbarstvo. Toj borbi mi smo dali svoj obol, velik i stravian u isti mah. Boljelo nas je to smo u toj tekoj borbi esto bili usamljeni, bez dovoljno podrke od dijela Svijeta koji na svojim zastavama takoer nosi simbole ljudskih prava, sloboda i demokracije. *** ...Vjerujemo, takoer, da ljudi razliitih vjera i nacija mogu da ive zajedno u toleranciji i miru. Kau da je to utopija na ovim prostorima. Mi odgovaramo da je to jedini ljudski izlaz iz ove nevolje koja je pogodila mnoge nevine ljude svih vjera i nacija i mi nastavljamo da u to vjerujemo. A utopija u koju se vjeruje prestaje to biti. *** Zamislite se nad kartom Bosne i Hercegovine i recite moe li biti dobrog i trajnog rjeenja za sve ukoliko jednaka prava ne vae za sve njene stanovnike. *** Mi Bosnu moemo odrati jedino kao civiliziranu zemlju. Naavi se u ovakvim klijetima dva mraka koji pokuavaju osvojiti Bosnu, moramo biti oni koji nose lu svjetlosti. *** Kako u Bosni i Hercegovini, nakon tolikih smrti, stradanja i neizrecivih patnji stotina hiljada ljudi obnoviti njeno
POVODOM | GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII

Alija Izetbegovi: Sam na opstanak je naa pobjeda

multikulturno bie...? Prije svega, tako da se jasno odvoje etnici od srpskog naroda, zloinci od normalnih ljudi. To razlikovanje mi nikada nismo gubili iz vida. Ne krivimo itave narode za zla i nesreu. Krivi su uvijek i samo pojedinci, bez obzira to ih je tako mnogo da ine za sebe jedan zloinaki narod. Krivica nije kolektivna, ona je uvijek pojedinana, individualna. Mislim da ljude treba dijeliti na civilizirane i barbare i da je to jedina prava podjela. Sve ostalo su uvredljive besmislice. Nema loih naroda, ima samo loih voa. Oni koji su krivi za nesreu Bosne odgovarat e prije ili kasnije pred Bogom i pred ljudima. Tu odgovornost niko nee moi izbjei. *** Da je samo jedan Hrvat ili Srbin poginuo branei Sarajevo a nije jedan, nego mnogo njih mi bismo trebali da ustanemo i da mu odamo potu na nain koji prilii. *** ...Mi smo uvijek govorili o multietnikoj dravi, o multietnikoj armiji. Ja sam na ui nakon rata odao priznanje i zatraio minut utnje za Srbe koji su pali u odbrani Sarajeva. Na ui je bila poznata bitka za odbranu grada. Dakle, ne mislim da smo mi gurali Srbe i Hrvate van Armije Bosne i Hercegovine... Mislim da su ta dva gravitaciona polja, Zagreb i Beograd, privlaila Srbe i Hrvate, jedne u HVO, druge u srpsku vojsku. Treba biti Hrvat ili Srbin i znati kako su se osjeali Srbi i Hrvati u Armiji u situaciji kada je bila stalna propaganda da je to izdaja zemlje, da je to muslimanska vojska. To mogu samo Srbi i Hrvati posvjedoiti... Za takav razvoj stvari se ne smatram odgovornim, ali nisam sretan to su se dogaaji tako razvijali, ali se oni jesu tako

Alija Izetbegovi: Sam na opstanak je naa pobjeda

65
kao demokratska drava. Politika iskljuivost i radikalizam imaju svoju cijenu, a to je redukcija politikog cilja od cjelovite Bosne na njen dio. Ta zavisnost je prvo to moramo znati ili, ako ne znamo, to treba da nauimo i objanjavamo narodu. Mi ne moemo imati na cilj, a njihovu politiku logiku. Stoga mi ne moemo rezonirati na slijedei nain: oni rue damije, mi emo ruiti crkve, oni protjeruju na narod, mi emo protjerivati njihov itd. Uostalom, mi smo drava, oni su paradrave, naa Armija je vojska, njihove oruane formacije su paravojske... Kad je rije o ratu i miru, nastavit emo se drati nae devize: pregovarati gdje god moemo, ratovati gdje moramo. Ne smijemo propustiti nijednu ansu za mir. Rat ne smije da traje nijedan dan due nego to je neophodno. To je na dug prema narodu koji je proao kroz neviene patnje. Na cilj, pod svim uvjetima, ostaje cjelovita i demokratska Bosna. Neko je sasvim opravdano i umjesno primijetio da je npr. Sedma muslimanska svojom borbom objektivno vie pridonijela ouvanju graanske Bosne od svih samozvanih i grlatih demokrata koji sjede kod kue i o Bosni samo priaju. ta tekbir ili selam smetaju demokraciji? Prvi slavi Boga, a drugi priziva mir. Kome to moe smetati i kakva je to ideologizacija? U Bosni za kakvu se mi borimo niko nee biti prisiljavan da vjeruje ili ne vjeruje, niti e biti progonjen zbog svoje vjere, nacije ili politikog uvjerenja. Ogranienih i zlonamjernih ljudi uvijek ima vie nego to treba. Zato moramo uvijek ponovo naglaavati na osnovni cilj. To je cjelovita i demokratska Bosna i Hercegovina. To je tolerantna zajednica ljudi i naroda, zasnovana na slobodi i ljudskim pravim. Znajte da samo takva Bosna moe opstati. ***
GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII | POVODOM

razvijali. Srbi i Hrvati, barem ogromna veina njih, mene ne smatraju svojim predsjednikom i to smatram linim neuspjehom, a isto tako je to loa stvar za Bosnu i Hercegovinu. Ali, u situaciji kakva je bila, mislim da bi se stvari jednako dogaale bez obzira da li je na elu bio Alija Izetbegovi ili Zlatko Lagumdija, ista stvar bi se dogodila. *** Na cilj je Bosna slobodnih ljudi, Bosna u kojoj e se potovati ovjek i njegova prava. Konceptu jednonacionalnih, jednovjerskih i jednostranakih drava kaem to u mnoini mi suprotstavljamo na koncept slobodne i demokratske Bosne. Mrnji i netrpeljivosti mi suprotstavljamo demokraciju i toleranciju. Kada to geslo ispiemo na svim naim zastavama, onda tome treba postojano da teimo, korigirajui svakodnevno svoj put i neumorno ispravljajui svakodnevne nepravde. Branei ovaj princip, koji je izraz civilizacije i koji, zapravo, civilizaciju ini moguom, mi emo svaki dan bivati sve jai i spasit emo i sauvat emo Bosnu. Na cilj je demokratska drava vienacionalna i viepartijska. Ovo opredjeljenje daje naem politikom modelu izrazitu prednost pred oigledno retrogradnim, jednonacionalnim, jednovjerskim i jednopartijskim konceptom Karadievog SDS i Bobanovog HVO-a. Na demokratski koncept uvjet je nae politike, pa i vojne pobjede u ovom ratu. Bez tog koncepta nema cjelovite Bosne. Neprihvatljivi su zahtjevi da mi neprijatelju u svemu odgovorimo ravnom mjerom. Prvi razlog (i razlika) je principijelne naravi: mi smo demokrate, oni su faisti. Druga razlika je to oni hoe cijepanje Bosne i za sebe trae jedan dio tako razbijene Bosne, mi hoemo cjelovitu Bosnu u meunarodno priznatim granicama. Ovakva Bosna mogua je samo

66
Vidite kako se na udan nain historija ponavlja. Sad ponovo imamo u Bosni neku sliku iz Drugoga svjetskog rata. Taj rat dobro pamtim. Kada je poeo rat, bilo mi je 20 godina. I tada su bili etnici i ustae. I sad ih, evo, ponovno na sceni. Samo gori etnici od onih etnika, gore ustae od onih ustaa, to sasvim sigurno mogu kazati, jer one ustae ipak nisu sruile ni most, ni damije po Mostaru, a ove to jesu. Sad se postavlja pitanje: ko je ta trea strana? Onda su trea strana bili partizani. I sad ima trea strana. To je naa narodna bosanska vojska, koja nema onaj ideoloki, komunistiki predznak, koja je demokratska. Mi ne spadamo u ljude koji smatraju da historija poinje sa nama. Historija Bosne poinje prije hiljadu i kusur godina. I sve to je dobro iz prolosti treba nauiti i pamtiti. I onda sam kao mlad ovjek iao po Bosni, ba sam bio u Gradacu koncem 1944. godine, gdje mi je brat ivio. Dolazile su razne vojske. Kad dolaze etnici i ustae, narod bjei. Jer to su bile vojske koje ubijaju graane. A kad dolaze partizani, narod ne bjei. Narod nije znao za komunizam, niti ga se to puno ticalo. Partizani nisu puno o njemu govorili, nee ni govoriti sve do 45., 46. godine, dok nisu uvrstili vlast, nego su govorili o oslobodilakom ratu i pratio ih je glas vojske koja ne ubija neja. Partizani jesu bili i grubi i ponekad surovi, prema protivnicima, ali je injenica da nisu ubijali ene i djecu. I zato su pobijedili. Mi to trebamo dobro upamtiti i trebamo izvui pouku: Mi emo pobijediti ako nas bude pratio glas vojske koja ne ubija ene i djecu. Ako to ne bude sluaj, onda e se sve pretvoriti u jedan krvavi koloplet triju vojski koja jedna drugu goni, gdje su svi isti. Mi se moramo izdvojiti i biti drukiji. Tako emo pobijediti! Usprkos svemu! *** ...Jo u ratu, u onim najstravinijim
POVODOM | GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII

Alija Izetbegovi: Sam na opstanak je naa pobjeda

danima, mi se nikada nismo zaboravili niti smo dozvolili samovolju. Pozivali smo na narod na hrabrost i borbu, ali i na ljudskost i potivanje Boijih i ljudskih zakona. Govorili smo naim vojnicima: Pobijedit emo ako se viteki borimo i sprijeimo nasilje prema nejai, enama i djeci. To je davalo moralnu snagu naim borcima, a naoj zemlji pribavilo potovanje i priznanje svih ljudi dobre volje u Svijetu. I kada uz nas nisu bili politiari i svjetski monici, uz nas su bili obini ljudi, koji ine snagu svake zemlje i na kojima poiva svijet. Ni u vrijeme najteih iskuenja i brutalnog nasilja nad stanovnitvom Srebrenice i epe, legalna vlast nije dozvolila revane nad srpskim civilima. Uvijek smo nali snage da razlikujemo srpski narod od Karadieve vojske i to emo i ubudue initi. Na teritoriju pod kontrolom legalne Vlade ostale su itave damije, katolike i pravoslavne crkve i sinagoge, nije bilo cenzure ni politikih procesa. Nije bilo ni osvete ni revana. *** Kad je rije o odbrani Bosne i stvaranju Armije BiH, mi imamo obiaj da kaemo da se dogodilo udo. Ali, strogo uzevi, uda ne postoje. Mi smo u ovoj borbi doivljavali i pobjede i poraze. Pobjeivali smo kad smo uinili sve to je bilo potrebno da neka akcija uspije: kada smo se materijalno i psiholoki pripremili, dobro procijenili nae snage i snage protivnika i proraunali sve to iv ovjek moe da prorauna. Ako bi neko neopravdano zakasnio, ako bi se dozvolilo stvaranje glasina i panike, ako bi jo radio alkohol, a svega toga je ponekad bilo, doivljavali smo poraze. Dakle, nema uda, ima dobre i loe procjene i dobre i loe pripreme. Postoji poslovica: hrabrima Bog pomae. Upravo je tako: Bog je dao

Alija Izetbegovi: Sam na opstanak je naa pobjeda

67
suprotno historijskoj istini. *** I eka nas, ako Bog da mir. Ne moe odmah sad, ali uskoro. I spremite se, dobro se spremite za taj mir. Na Pejgamber je, kad se vratio iz jedne teke bitke, rekao da ide iz male bitke u veliku bitku. I zaista, ono to nas eka kad se zakljui mir, nee biti nimalo lahko. Bojim se da emo esto pomisliti na one dane kad je bio samo rat. Kau, kad je bolestan, ovjek ima samo jednu elju da ozdravi, a kada ozdravi onda se javi stotinu elja i ponekad bude nesretniji nego kad je bio u krevetu. Slino je sa narodom koji ratuje i koji je u ovakvoj situaciji u kakvoj smo mi. Njemu se ini: kad ove granate prestanu i doe mir, onda e sve biti lahko, onda je pred njim ravan put. Ovdje vas je veina mladih ljudi. Ogromni problemi nas ekaju: sruena industrija, nezaposlenost, glad... Sad nas svijet hrani. Svi manje-vie, jednako dobijaju. Meutim, ono to dolazi, krajnje su nejednakosti imat ete bogataa, ratnih profitera koji e, da upotrijebim taj ovdje potpuno opravdani izraz, eksploatirati onaj obini svijet koji nee imati posla. A onda, naravno, neizbjena pitanja pravde i nepravde... Neka nam je Bog na pomoi. ...to se tie nepravde, nje je bilo i bit e je. Ko god vam kae da e je iskorijeniti, lae. Moe se govoriti samo kako e je biti manje... Prije dvije godine, bilo je to negdje u sjevernoj Bosni, sjeam se, bila je jesen, sipila je neka hladna kia, ja sam govorio pred nekom jedinicom. Kad sam zavrio, izaao je jedan borac i upitao me, snebivajui se, da li moe postaviti jedno pitanje. Rekao sam, naravno, da moe. Njegovo je pitanje glasilo: Predsjednie, kada pobijedimo etnike i doe sloboda, hoe li biti nepravde? Moram priznati da me je njegovo pitanje zbunilo. Stao sam na as, a onda mu odgovorio kako sam
GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII | POVODOM

zakone uspjeha i neuspjeha i ko se tih zakona ne dri taj gubi. Tu nema protekcije. Ako mi danas, nakon tri godine, moemo da konstatiramo stalni i udesni rast nae Armije, onda je to samo dokaz da smo se drali zakona borbe i uspjeli da iskoristimo i koordiniramo sve pozitivne elemente nae snage: hrabrost naih ljudi, znanje naih oficira, pa i opi obrazovni nivo naeg naroda. Ovo posljednje nam je, na primjer, omoguilo da oivimo vojnu proizvodnju. Neobrazovan i zaostao narod to ne bi mogao. Ako bih htio da nastavim tu analizu, onda bih spomenuo kako je Armija, takva kakva jest, rezultat organiziranog rada iz jednog centra, ali i spontanog doprinosa i otpora velikog broja malih grupa irom zemlje. Mi smo uspjeli da sve to sintetiziramo i koordiniramo. U glavni tok ulile su se stotine malih izvora i potoia, to je sve skupa stvorilo monu rijeku otpora. Na tome su radile hiljade znanih i neznanih ljudi. Neko je uinio vie, neko manje, ali nijedan ovjek ili grupa ne mogu svojatati samo za sebe odbranu Bosne. To bi bilo

68
osjeao: Bit e nepravde, mome, i morat ete se protiv nje boriti kao sada protiv etnika. To i vama sada kaem. Nepravda nee sama otii, kao to ni etnici nisu, a ponekad mi se ini da je nepravda upornija. *** Dayton je kompromis, a kompromisi nisu pravda. Ipak, ne umire se vie u Bosni. A umiralo se mnogo i svakodnevno. To je moralo da prestane i mi ne treba da alimo. Ako ponekad poalimo to smo potpisali Dejtonski ugovor, sjetimo se onih koji su, zahvaljujui tome miru, ostali u ivotu. A radi se o hiljadama naih momaka koji bi u nastavku rata poginuli ili ostali invalidi. Zbog njih taj mir je dobar, jer umiranja je bilo previe. Na narod je mali narod i on nije mogao nastaviti da svaki dan broji svoje mrtve i osakaene. Ovo moda nije pravedan mir, ali je pravedniji od nastavka rata. U situaciji kakva jeste, u svijetu kakav jeste, bolji mir se nije mogao postii. Bog nam je svjedok da smo uinili sve to je bilo u naoj moi da mjera nepravde za na narod i nau zemlju bude manja. ...Mnogi misle da je naa pregovaraka pozicija, nakon vojnih pobjeda u saradnji sa hrvatskom vojskom u julu i augustu 1995. i bombardiranja srpskih pozicija koncem augusta poetkom septembra 1995. bila veoma povoljna, to nikako nije tano. Zaboravlja se da je bombardiranje srpskih poloaja od strane NATO-a bilo sastavni dio amerike mirovne inicijative koja je bila krenula polovinom augusta 1995., pa je nae manevarsko polje, uprkos naoj vojnoj inicijativi, bilo ue nego bilo kad u toku rata. Hrvatska je ve u septembru bila istupila iz zajednikog fronta i zaprijetila prekidom linija snabdijevanja, Amerika se solidarisala sa Evropom i, po prvi put, skoPOVODOM | GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII

Alija Izetbegovi: Sam na opstanak je naa pobjeda

ro ultimativno zahtijevala obustavu rata, imajui vlastitu viziju mira. Postojala je realna opasnost da ostanemo usamljeni i da, u sluaju tvrdoglavosti, u nastavku izgubimo rat ili doemo u vrlo teku situaciju. Zato je Dayton takav kakav jest. ...mislim da mi u ovoj odluci nismo pogrijeili. Narod je predahnuo, nema vie umiranja, borba za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu se nastavlja, samo drugim sredstvima. Dayton je mogao unekoliko izmijeniti stanje, ali nije mogao potpuno izbrisati realnosti na terenu. Uzalud je ovjeku koji je pretrpio saobraajni udes i polomio se govoriti da bi bilo bolje da nije izgubio nogu i da nema oiljke na licu. A Bosna je pretrpjela straan udes i vano je da je preivjela. Stvari e se postepeno popravljati. Na cilj bio je i ostao cjelovita i demokratska Bosna. Odredbe Ugovora to garantiraju, ali hoe li te odredbe postati ivot, ili e ostati mrtvo slovo na papiru, to od ovog trenutka dobrim dijelom za-

Alija Izetbegovi: Sam na opstanak je naa pobjeda

69
svoju odbranu i osiguravali kakvo-takvo prisustvo svijeta u Bosni. Ne znam da li sam uvijek vukao najbolje poteze, ali sam uvijek radio po najboljem svom znanju i savjesti i bio spreman sasluati savjet drugih. Nikad se nisam rukovodio strahom ili nekim linim razlogom. Bie potrebna izvjesna istorijska distanca da se stvari objektivno i pravino procijene. *** Bosna ne trpi iskljuivost. Ovakva kakva jest, vienacionalna i vievjerska, ona trai nekoga kome to arenilo ne smeta. Nama ne smetaju ni crkve ni katedrale, mi smo nauili ivjeti sa ljudima koji drukije misle i osjeaju i smatramo to svojom prednou. Stoga smo mi Bonjaci, mi muslimanski narod Bosne, predodreeni da budemo predvodnici nove integracije Bosne. Ne da bi Bosna bila unitarna drava ona to ne moe biti nego da bi bila i ostala cijela, U toj misiji, i u tom nastojanju, sigurno neemo biti sami. Ima, hvala Bogu, jo mnogo ljudi koji vole Bosnu. Da li je jaanje bonjakog naroda u interesu cjelovite i demokratske Bosne ili vue u suprotnom pravcu? Ili jednostavnije, koja od slijedeih premisa je tana: to jai bonjaki narod, to jaa Bosna ili ona obrnuta: to slabiji bonjaki narod to jaa Bosna? Ima ljudi koji vjeruju da je ova posljednja tana i da bi za cjelovitu i demokratsku Bosnu bio koristan, ak i neophodan, neki zaborav bonjakog naroda. Po njima, dobro bi bilo da on zaboravi svoju vjeru, svoje ime, svoju prolost, sve bi to, po njima, jaalo Bosnu... Moram priznati da ja ne mislim tako. Obrnuto, vjerujem da je snaan i osvijeen bonjaki narod kima Bosne i Hercegovine i, ako ne jedini, onda glavni garant opstanka BiH, posebno u postojeoj situaciji agresivnih velikodravnih projekata i sa istone i sa zapadne strane. U takvim
GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII | POVODOM

visi od nas, od toga ta mi hoemo i ta moemo. Borba za te ciljeve nije izgubljena, ali nije ni dobijena. Ona se nastavlja drugim, miroljubivim sredstvima, ne silom oruja kojeg smo bili lieni, nego snagom ideja i duha. Vjerovali smo i tvrdili da je na model vienacionalne zajednice i otvorenog drutva nadmoan i da ne moe izgubiti. Dolo je vrijeme da to sebi i drugima dokaemo. Bosna je, hvala Bogu, spaena, a kakva e ona biti, to e danas odreivati njeni narodi, sutra moda njeni graani. To je realnost Bosne. Bilo kako bilo, nita se silom i bez dogovora u Bosni uraditi nee moi... Mi smo spremni da idemo u susret takvoj Bosni. *** Naa zemlja i na narod bili su osueni na unitenje. Sam na opstanak je naa pobjeda. *** Moja borba za Bosnu nije bila pravolinijska. Istorijske injenice su poznate i ja ih niti namjeravam, niti mogu mijenjati. To je neka izlomljena, cik-cak linija, u ovisnosti od situacije u samoj Bosni i van nje, ali opti smjer je bio uvijek isti: ouvanje Bosne kao cjelovite drave u njenim meunarodnim i priznatim granicama. Bio je Carringtonov, pa Cutileirov, pa Vance-Owenov, pa Owen-Stoltenbergov plan, pa konano Dayton. tota se mijenjalo, ali konstanta svih tih planova bila je ouvanje Bosne kao drave. Po svim zakonima vojne i politike logike, s obzirom na odnose snaga i ponaanje svijeta, Bosna je trebala biti zbrisana sa politike karte svijeta. Sjetite se, u jednom periodu, dugom, za nas beskrajno dugom, od decembra 1992. do aprila 1994. bili smo potpuno opkoljeni, imali smo tri fronta: Karadi, Boban, Abdi. Ali, evo, Bosna je opstala. Pregovori su u tome odigrali svoju ulogu jer mi smo paralelno i jaali

70
uvjetima samo snaan bonjaki narod moe spasiti i postepeno integrirati Bosnu. On je jedina realna garancija da se nee spustiti zavjesa nad Bosnom. Interesi bonjakog naroda su bili potpuno identini sa interesima drave Bosne i Hercegovine. Jak i organizovan bonjaki narod je bio uvjet opstanka Bosne i Hercegovine. Za mene je borba za bonjaki narod uvijek znaila borbu za Bosnu i Hercegovinu. Te ravni nisu bile ni pod kakvim uglovima, ve potpuno u istoj osi. Najvii nacionalni cilj Bonjaka, strogo uzevi, nije nacionalan ni iskljuivo bonjaki to je cjelovita Bosna, a to znai graanska Bosna i Hercegovina. *** Nacionalno osjeanje nije uzvieno kao kozmopolitizam, ali je prirodno i zdravo stanje i bilo je snana pokretaka snaga u historiji. Pitanje je samo mjere. Destrukcije u ime ovog naela su vie izuzetak nego pravilo. ...Svako od vas treba da odgovori na pitanje hoe li se odrei sebe ili nee, a ja vam kaem ovo: ponosan sam to pripadam ovom narodu i nikad se neu odrei toga. astan ovjek nikad nee pristati na ono: Zgazi me, ali me pusti da ivim. Jevreji su u itavoj historiji proganjani, ali nikad nisu pristali da se odreknu sebe. I ne samo da su se odrali, nego su postali jedan od vladajuih naroda u svijetu. Nema slobode spolja. Nikada niko nikome nije poklonio slobodu. I nama ne treba ta vrsta slobode. Svaki narod mora da izbori slobodu sam ili e nestati. On mora u sebi da nae snage, a da bi to mogao, treba prvo znati kako se zove, odakle potie, ta mu je prolost, sadanjost, budunost, mora to svoje da potuje. Voljeti i potovati svoj narod, posebno ako je on vrijedan potovanja, kao to je bonjaki, nije nikakav nacionalizam.
POVODOM | GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII

Alija Izetbegovi: Sam na opstanak je naa pobjeda

To je normalan ljudski odnos. Lino imam snano bonjako nacionalno i snano islamsko vjersko osjeanje i to mi ne smeta da se istovremeno osjeam velikim Bosancem. Ja sam tu dilemu u sebi razrijeio, mnogi izgleda nisu. *** Izgleda da je stvaranje bosanske nacije kao nekog amalgama bonjakih, hrvatskih i srpskih nacionalnih osjeanja, naalost, zakasnilo jer je proces formiranja hrvatske i srpske nacije u Bosni ve zavren. Sada se jo uvijek moe govoriti o Bosni kao zajednikoj dravi, o bosanskom patriotizmu ili nekom slinom osjeanju, ali to zavisi prije svega od injenice da li e Bosna postati prosperitetna i demokratska, da li e postati zemlja naeg ponosa. Zasad Bosna ima samo muenitvo i otpor to moe biti izvjestan razlog naeg ponosa, ali mueniki oreol nije dovoljan. Bosanstvo moe postati jedan oblik nadnacionalnosti svih graana BiH i to je mogue. Evropski narodi stvaraju snanu zajednicu, ali ne prestaju biti Francuzi, Nijemci, veani. Oni Evropom, ili evropejstvom, nazivaju svoj zajedniki interes i skup nekih zajednikih vrijednosti. Za narode BiH, Bosna je ime za zajedniki interes i skup nekih naih zajednikih vrijednosti. *** Jugoslavija u poetku nije bila loa ideja, ali nacionalni egoizam Srba upropastio je tu ideju. Srbi su sve vrijeme pokuavali da odre svoju hegemoniju u Jugoslaviji. Izvinjavam se mojim srpskim prijateljima, ali to je, naalost, istina. Od svoga proglaenja 1918. godine Jugoslavija je patila od srpske hegemonije, koja je bila ugraena u sve njene mehanizme, posebno vojsku i policiju. Dolaskom komunista na vlast 1945. godine

Alija Izetbegovi: Sam na opstanak je naa pobjeda

71
vjeku nisam nikada krio. Istina je da mi se nije sviala njegova ideologija, pa ni nain ivota, njegovi Brijoni, vile, lovake kue itd., ali osjeao sam, i mislim da ne grijeim, da on nije bio lo ovjek. Jednostavno, nije bio zloa, kako bi to narod rekao. Bio je komunist, ali nije bio boljevik. U jedan idejno pogrjean sistem unosio je neto ljudskog i podnoljivog. Kau da je volio ivot, a ja iz toga zakljuujem da nije mrzio ljude, jer to je povezano. Na drugoj strani, imate askete koji to nisu iz uvjerenja nego zbog nekih linih frustracija. Oni ne znaju ili ne mogu da ive, pa ne daju ni drugima. Oni koji bolje poznaju Tita kau da nije bio velik strateg, ali niko ne osporava da je bio veliki politiar, vjerovatno jedan od najveih na ovim prostorima u dvadesetom vijeku. Moda ova ocjena stoji u opreci sa injenicom da se Jugoslavija nakon njega raspala, ali ja ne mislim da je on kriv za to. Srpska hegemonija, koja je genetski bila ugraena u same osnove Jugoslavije, nosila je klicu raspada. Tito se iskreno borio protiv te hegemonije, ali tu bitku nije dobio, tu bitku je, naalost, izgubio. Ipak, ono to je valjalo u Jugoslaviji, poticalo je dobrim dijelom od njegove linosti; ono to nije valjalo poticalo je od njegove ideologije ili je, jednostavno, bilo naslijeeno. *** Moglo bi se kazati da je opredjeljenje za nezavisnost Bosne i Hercegovine donekle bilo iznueno. Iznueno time to mi jesmo eljeli neto veu samostalnost BiH u okviru Jugoslavije, ali nezavisnost nae drave, onakva kakva je kasnije traena, bila je rezultat otcjepljenja Hrvatske i Slovenije. Mi smo rekli da je svaka Jugoslavija sa Hrvatskom i Srbijom prihvatljiva, ali da nikakva Jugoslavija bez jedne od ove dvije zemlje nije prihvatljiva. Kada je Hrvatska izala iz Jugoslavije, mi smo se nali pred izborom da ostanemo sa Srbijom i Crnom
GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII | POVODOM

ova hegemonija bila je ublaena, ali ne i otklonjena. Pokazalo se da se radi o konstrukcionoj greci, koja je, kako je maina starjela, sve vie dolazila do izraaja. Konano, pojavili su se Memorandum Srpske akademije nauka i Miloevi kao realizator programa. Jugoslavija se nepovratno raspadala... Zanimljivo je da smo mi tada jo uvijek vjerovali da je mogue sauvati Jugoslaviju... Nai predstavnici e se kasnije, sve do poetka agresije, zalagati da se nae nain da se Jugoslavija rekonstruira na novim osnovama koji bi osigurali potivanje principa ravnopravnosti svakog naroda... Ne treba da se danas stidimo tih naih nastojanja, iako su se ona, na kraju, pokazala uzaludna. Naprotiv, sve to smo tada govorili i inili pokazuje da smo bili odgovorni ljudi, koji su, svjesni ozbiljnosti situacije, do posljednjeg dana tragali za politikim i razumnim rjeenjem. Ne treba ni da alimo, jer sve to je u historiji propalo, propalo je s razlogom kako glasi jedna esto citirana reenica o smislu historije. ...Izvjesne simpatije prema tom o-

72

Alija Izetbegovi: Sam na opstanak je naa pobjeda

Fotografija: Muzej Alije Izetbegovia, Sarajevo.

Gorom u nekakvoj krnjoj Jugoslaviji ili da idemo na nezavisnost. Opredijelili smo se za ovo drugo. I danas vjerujem da drukiji izbor nije bio mogu. Mi smo se nali na historijskom raskru: pognuti glavu i ostati u krnjoj Jugoslaviji, tanije u Velikoj Srbiji, ili uspraviti se i krenuti u pravcu slobode sa svim rizicima koje je jedan takav izbor nosio. Odluili smo se za ovo drugo. Kaem odluili, iako nisam siguran da je to prava rije. Izbora, u stvari, nije ni bilo. Sve je bilo odlueno karakterom naeg naroda, sve je teklo neumitno, kao u nekoj antikoj drami. Nau slobodu mi nismo mogli upotrijebiti na drugi nain. Slobodni ljudi su, u stvari, robovi slobode. *** Kau da u politici treba napisati spiPOVODOM | GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII

sak dobrih, poeljnih stvari, ali da odmah sa tog spiska treba izbaciti sve to nije realno, to se iz ovih ili onih razloga ne da ostvariti... Bolji je jedan realan kompromis nego ne znam kako idealan recept ureenja drutva. *** Multietnika Bosna je mogua, anacionalna to vie nije. Nacionalnosti, Bonjaci, Hrvati i Srbi, su realnost Bosne i Hercegovine, pa su i nacionalne stranke realnost. Za Bosnu nisu opasni nacionalizmi, nego ekstremizmi i ovinizmi. Bosna je raskre tri religije islam, katolianstvo i pravoslavlje, tri nacije Bonjaci, Hrvati i Srbi, i dva svijeta Orijenta i Zapada. Stoga je zakon opstanka Bosne tolerancija i mi je zastupamo.

Alija Izetbegovi: Sam na opstanak je naa pobjeda

73
grupa ili stranka, nezavisno od toga da li to govori jednom odreenom narodu ili mjeavini naroda ili itavom Svijetu. Nacionalni karakter SDA naglaavaju njeni politiki protivnici jer im njen demokratski program oteava posao. Lake je tui SDA izjednaavajui je sa SDS-om i HDZ-om. Lake jeste, ali nepoteno je, neistinito je i to nee uspjeti. *** Tradicionalne vrijednosti naeg naroda u Bosni su nekima strane i uglavnom je poznato kome. Opozicija je uspjela da ih okupi, ali to obiljeava i njene granice. Izjednaavanje SDA sa ostalim nacionalnim strankama u BiH, SDS i HDZ, je tipian primjer historijskog falsifikata, jer stav triju stranaka prema dvije kljune stvari Bosni i demokraciji bio je, i danas je potpuno razliit. Mi smo branili Bosnu i demokraciju, oni su ruili i jedno i drugo. Neki to, u borbi za vlast, ne primjeuju ili nee da vide... To su politiki slijepci, a slijepcima najee ne moete pomoi. *** Ne mogu rei da kritiare ba volim, ali ih cijenim.... Miljenja, procjene i ocjene ponekad se dobro razlikuju od mojih, ali to me ne vrijea, pa i ne ljuti. Ljute me otvorene lai, insinuacije i namjerne poluistine, pogotovo kada saznam da se to radi za novac, a toga, naalost, ima. Ono to me naroito boli je njihova zluradost kad pokleknemo ili kad neto stane to smo pokrenuli. Tada to utrostrue, slave, aplaudiraju, napiju se. Sretni su to neto ne ide, to je neto naopako, kao da je Bosna samo naa, a nije i njihova i kao da e im biti bolje u Bosni u kojoj je loe. Protiv novinara koji su spremni da lau, nema lijeka u demokratskoj dravi, osim odgajanja naroda i podizanja ope kulture, da bi sami ljudi mogli razlikovati istinu i la, dobro i zlo. Ali to ne moe
GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII | POVODOM

*** ...Za Bosnu je jedino pravo rjeenje kombinacija nacionalnog i graanskog. To moda nije tako drugdje, ali Bosna je specifina zemlja. Ni ustavi nisu svugdje isti. Svaka zemlja kroji odijelo po vlastitoj mjeri. U Bosni graansko bez nacionalnog nije realno. A nerealne ideje, makar izgledale divne, u politici su beznaajne, i domet im je uvijek ogranien. *** SDA je bonjaka i graanska stranka. Bonjaka po velikoj veini svoga lanstva, graanska po vanim takama svoga programa. To je, prije svega, snaan poziv narodu za ouvanje cjelovite Bosne na osnovama razliitosti i tolerancije, to je suprotstavljanje radikalizmu i ekstremizmu u svojim redovima, to je otvorenost prema svijetu i tekovinama zapadne civilizacije i, konano, to je praktina saradnja sa svima koji imaju sline ciljeve. SDA je po sastavu lanstva nacionalna stranka, a po svom programu, to jest po onome emu ui to lanstvo, SDA je prava demokratska stranka. Ona je vrsto opredijeljena za slobodu ovjeka, za njegova prava, za politike slobode u drutvu, za slobode medija, a protiv cenzure, protiv diktature, protiv kulta linosti itd. Mislim da je to SDA u svakoj prilici dokazala, naravno, uz ogranienja koje su rat i ope historijske okolnosti nametale... Ako neka grupa ljudi okupi bonjaki narod i govori mu da nas je sve Bog stvorio jednakim, ali i podijelio na narode i vjere, dakle uinio nas razliitim, da je to Njegova volja, da mora da se uzajamno potujemo, da ne smijemo da ruimo crkve i sinagoge, da treba da titimo slabe, da postupamo po pravdi i istini bez obzira da li se radi o naem ili njihovom itd., ako tome ui narod i ako taj narod uglavnom i postupa tako, onda je ta grupa ili stranka, po svjetskim mjerilima, demokratska

74
uiniti politika, moe samo kultura. A to je mukotrpan, dugotrajan posao, ali i jedini nain. Do sada nije niko nita bolje izmislio. Novinarske lai i pretjerivanja su neizbjean nusprodukt slobode medija. Izgleda da jedno bez drugog ne ide. Ako hoete da ukinete lai, ukinut ete slobodu. To ide jedno sa drugim kao dim sa vatrom. *** Nikad nisam mislio da me svi ljudi treba da vole, zato bi? I mnogo bolji ljudi od mene imali su ljutih neprijatelja, zato da ja nemam? Isusa su njegovi sunarodnici predali Rimljanima, Gandija nisu ubili Englezi, nego njegovi, nije im bio dovoljno dobar Indijac, Rabina nije ubio Arap nego njegov ovjek, nije mu dovoljno bio Jevrej. ta se tu moe? Nad svima

Alija Izetbegovi: Sam na opstanak je naa pobjeda

nama e jednoga dana izrasti zelena trava, ali ljudi o tome ne misle. Izvori
1. Izetbegovi, Alija: udo bosanskog otpora. Odabrani govori, intervjui, izjave 1994. Sarajevo: BH Press, 1995. 2. Izetbegovi, Alija: Govori, pisma, intervjui 95. Sarajevo: ahinpai, 1996. 3. Izetbegovi, Alija: Odabrani govori, pisma, izjave i intervjui: 1993.-1994., Zagreb: Prvo muslimansko dioniko drutvo, 1995. 4. Izetbegovi, Alija: Ja izdati ne znam (priredili: Fahrudin apo i Zehrudin Isakovi), Sarajevo: Ljiljan, 1996. 5. Izetbegovi, Alija: Godina rata i mira: Odabrani govori, intervjui i pisma: 96. Sarajevo: Ljiljan, 1997. 6. Izetbegovi, Alija: Govori, intervjui, izjave i pisma 1997. Sarajevo: DES, 1998. 7. Izetbegovi, Alija: Govori, intervjui, izjave i pisma 1998. Sarajevo: DES, 1999.

POVODOM | GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII

You might also like