Plonik fotograran u Hatzovoj 16, 8.1.2014.

godine ujutro prije sastank a urednitva asopisa i prije prve skup

e udruge u novoj godini.

ISSN 1849-2584

nepokoreni grad

broJ 2/2014.

GRAD

NG.indb 1

1/27/2014 23:57:06

SADRAJ
4 6

Poziv na 6. Mar solidarnosti Ekonomija nege i brige izgradila je zemlju Razgovor s Gordanom Stojakovi neodreeno Vedrana Bibi

56 60 64 68 74 82 88 92 98

Kratak uvod u Gramscija Benjamin Opratko Gramsci se vraa kui Spencer Resnick i Jonathan Bix Sreko Kosovel: Politiki zloinci su slobodni! Marko Pogaar Tribina: Vukovar i irilica Mirna imat ileanski put u socijalizam: kronika Josip Jagi Irac Socijalistika kibernetika u Allendeovom ileu Eden Medina ile: lijeva melankolija ili lijeva budunost? Mario Kika Uiniti problem vidljivim: o drutvenoj praksi u umjetnosti Razgovor s Andrejom Kuluni Dugo putovanje u drutvo Ivan Zlati odbora radnikih protesta Milenko Srekovi

16 Eksploatacija u naa etiri zida: kuanski rad na

20 Na trite, na trite! Trend komodifikacije odgoja i

obrazovanja Karolina Leakovi

24 Faizacija mladih ili kako se kali elik

Marko Faber
26 Grke Zlatne zore

Ilija Todori
30 Ujedinjena fronta

Joseph Choonara
40 Narodna fronta u Francuskoj

Alan Marii
46 Fronte, ujedinjene fronte i krizni trenutci

Andrew Hodges
49 Podgari, Osiromaeni radnik razgovara s Mad Maxom

102 Strategija objedinjavanja i stvaranje Koordinacionog

negdje na teritoriju Republike Hrvatske u bliskoj budunosti poslije Velikog Dogaaja Hrvoje Tutek
50 Tribina: U ime referenduma. Zakonodavni i teorijski aspekti

106 Zemlja seljacima, tvornice radnicima, klubovi navijaima

Razgovor s Bijelim Anelima

110 Nepokoreni grad i njegovi junaci

Nataa Kovaevi
54 Tomorrow Belongs To Me

Marko Guti Miimakov

NG.indb 2

1/27/2014 23:57:06

 U kontekstu trenutne situacije u kojoj se kao posljedica neoliberalnih ekonomskih i socijalnih politika (deregulacije i fleksibilizacije trita rada, privatizacije, ukidanja javnih slubi) te viegodinje krize kapitalizma javljaju zabrinjavajue tendencije obespravljivanja sve veeg dijela stanovnitva, postaje jasno da je zajedniki nazivnik nominalno suprotstavljenih politikih opcija (nazivale se one socijaldemokratskom, liberalnom ili desnonacionalistikom) podravanje rastueg drutvenog raslojavanja i nejednakosti te pokuaj iskljuivanja i marginaliziranja odreenih drutvenih skupina: radnica i radnika, ena, LGBT populacije, nacionalnih manjina i ostalih. Vidljivi kontinuitet iskljuivanja spomenutih skupina dodatno se legitimira izmjenama zakonodavnog okvira ukidanjem izborenih prava radnicama i radnicima te umanjivanjem mogunosti za organizirani otpor, zatim ukidanjem mogunosti progresivnih izmjena zakona vezanih uz prava LGBT populacije, smanjivanjem prava nacionalnim manjinama te sve glasnijem osporavanju reproduktivnih prava ena, emu svjedoimo diljem Europe. Je li u ovom kontekstu antifaizam aktualan ili je on tek romantina epizoda iz ropotarnice povijesti te deklarativno i trijumfalistiko busanje u prsa nad porazom faizma koji se predstavlja kao nesretna abnormalnost? Govoriti o antifaizmu van historijskog vakuuma znai govoriti i iz odreene geopolitike lociranosti: tradicija jugoslavenskog i hrvatskog antifaizma u koju se upisujemo tradicija je autentinog antifaistikog otpora, klasne borbe, emancipacije ena i internacionalizma. Zbog toga se nasljee antifaizma danas ne

smije svoditi na fetiizaciju hrabre partizanske borbe uz paljivo proiavanje od sadraja socijalistike revolucije. Naime, shvatimo li faistiki pokret dvadesetog stoljea, njegovu genezu i funkciju kao odgovor na krizu reprodukcije kapitalistikog sustava u osnovi kojeg je uvijek rije o napadima na izborena prava to mu stoje na putu, antifaizam se pojavljuje u formi iroke fronte kao otpor na takve reakcionarne politike. U tom smislu, antifaizam mora biti proizvodnja znanja o tom reakcionarnom odgovoru, odnosno o drutveno-ekonomskim mehanizmima kojima je uvjetovan, ali i promiljanje alternativa koje bi postojei politiki sustav mogle nadii, kao i praksa umreavanja i omasovljavanja pokreta stvaranja fronte. Antifaizam kao proizvodnja znanja je i politika pamenja, otpor spomenutom revizionistikom ienju povijesnog antifaizma od emancipatornog sadraja i dosljedne borbe za ekonomsku i politiku jednakost, ali i istraivanje sistemskih uvjeta mogunosti pojavljivanja faizma, odnosno njegove politike ekonomije i drutvenog sadraja. Rad Mladih antifaistkinja i antifaista Zagreba podrazumijeva proizvodnju znanja kroz organiziranje tribina na irok spektar tema koje se potom obrauju i u samom asopisu, kao i stvaranje fizikog mjesta okupljanja razliitih organizacija i pojedinaca u elji za to vrim i intenzivnijim povezivanjem i umreavanjem. Solidarno i borbeno, SF-SN! Urednitvo Nepokorenog grada
3

NG.indb 3

1/27/2014 23:57:06

POZIV NA 6. MAR SOLIDARNOSTI

Drutvo je unazad nekoliko godina suoeno s tekom ekonomskom krizom koja iroke slojeve stanovnitva dovodi na rub egzistencije. Vladajue strukture bile one nominalno na lijevoj ili desnoj strani politikog spektra provode, u slubi krupnog kapitala, identinu ekonomsku politiku na tetu radnika ne pokazujui pritom da su u stanju rijeiti drutvene probleme. Medijsko-politika oligarhija uvjerava nas da su radnici ti koji imaju prevelika prava, koji malo rade, a puno trae, koji koe potene poduzetnike i dobrohotne investitore u nastojanju da zemlju povedu u kapitalistiki raj. Kao rjeenje kriznog stanja u drutvu promovira se fleksibilizacija trita rada i tednja koja, izmeu ostalog, podrazumijeva otputanje radnika iz javnog sektora, sniavanje plaa i mirovina te privatizaciju imovine u javnom vlasnitvu, to u konanici vodi k transferu drutvenog bogatstva u ruke tzv. elite. U oima poduzetnika i investitora, kao to se to da iitati iz javnog diskursa, problem nije viestruko dokumentirano i teko osporivo nepotivanje Zakona o radu, ve su problem mukom steena radnika prava. Pregledom nacrta novog Zakona o radu uvia se da iza euforino proklamirane fleksibilnosti, koja bi, navodno, trebala restrukturirati trite rada i otvoriti prostor za nove investicije i radna mjesta, zapravo stoji zakonsko uporite za unitavanje postojeih radnikih prava. Predviene zakonske regulative koje bi trebale biti most prema trajnijim oblicima zapoljavanja i omoguiti da radom ostvarimo dostojne uvjete ivota u stvarnosti nam donose tek poveanu nesigurnost i besperspektivnost smanjujui stvarna radna prava putem fleksibilizacije radnog vremena, agencijskog rada, tzv. malih poslova, rada na pola radnog vremena i outsourcinga. Sve to vodi k bijedi u starosti, feminizaciji siromatva i privatizaciji javnih servisa koji tako postaju sve nedostupniji veini stanovnitva izravno naruavajui kvalitetu ivota. Ovako stvoreno sveope nezadovoljstvo, osiromaenje i obespravljenost izuzetno su pogodno tlo za nacionalistiku i faistiku propagandu koja se umjesto uobiajenog politikog diskursa vladajuih partija koristi najniim ljudskim emocijama, svaljujui pritom krivnju za krizno stanje u drutvu s politiko-ekonomske oligarhije na manjine, odnosno na onaj dio radnike klase

(1)

MLADE ANTIFAISTKINJE I ANTIFAISTI ZAGREBA

(1) Mar solidarnosti odrava se ve estu godinu za redom u organizac iji Mladih antifaistkinja i antifaista Zagreba (MAZ). Svake jeseni mariramo solidarno Zagrebom i organiziramo dogaaje i druenja na temu Mara. U jesen 2013. marirali smo solidarno s nepokorenim radom putanjom zagrebakog Pridea.

NG.indb 4

1/27/2014 23:57:06

koji je u veini sluajeva najvie eksploatiran. U situaciji u kojoj je nezaposlenost dosegla preko 20%, meu mladima preko 50%, mirovine su mizerne, minimalne plae nedovoljne za goli opstanak, a stambeno pitanje nerijeeno Vlada kao rjeenje za rast standarda predlae sveopu rasprodaju ekonomske supstance drutva izraenu kroz unitavanje temeljne drutvene infrastrukture; bolnice, obrazovanje i socijalna skrb predstavljaju se kao luksuz, a javna poduzea kao etoni za poker automate. Pokaimo da moemo marirati solidarno i zajedniki se usprotiviti politici koja nas pojedinano i sustavno dovodi do loeg ivota, siromatva i razdvajanja! Solidarno, Mlade antifaistkinje i antifaisti Zagreba

NG.indb 5

1/27/2014 23:57:06

EKONOMIJA NEGE I BRIGE IZGRADILA JE ZEMLJU

RAZGOVOR S GORDANOM STOJAKOVI

Vi se ve niz godina bavite istraivanjem af-a,na koji nain pristupate ovoj temi? Moje istraivanje o AF-u podrazumeva istraivanje strukture organizacije kroz horizontalno i vertikalno povezivanje, odnosa prema drugim organizacijama, do koje mere se radilo o subordinaciji organizacije Centralnom komitetu, dakle kako su ene na lokalu dobijale sve zadatke koje su obavljale, ko su bile liderke organizacije i ta se zaista deavalo u svakodnevnom ivotu, po selima i gradovima. U svemu tome, AF tampa je predstavljala najvaniji kanal prenoenja politikih poruka. Istraivala sam fenomen prenoenja politikih stavova u pogledu preobraaja poloaja i uloge ena u socijalistikoj Jugoslaviji (1945-1953) sa akcentom na situaciju u Vojvodini, kao i zastupljenost narativa o enama (radnica, udarnica, politiki aktivna ena, majka, supruga...) u odabranoj AF tampi kroz znaenje i vanost tema u odnosu na drutveni kontekst. Radi se temi koja je potpuno izbaena iz zvanine istorije to je posledica savremenog istorijskog revizionizma. Moje uverenje je da je u sistemu koji tei da okleveta socijalizam naroito nepodesan onaj deo koji najvie govori o svakodnevnom ivotu. Kako se mi seamo socijalizma? Uglavnom kroz predstave svakodnevnog ivota, a tu odjednom izniu seanja na sigurnost (linu i u odnosu na radnu sferu), besplatno obrazovanje, kvalitetno i zagarantovano zdravstvo, pravo na poroajno odsustvo i dostupne vrtie, jednake anse za svu decu koja ele da se obrazuju... ta je Antifaistiki front ena (AF), koja je uloga ove fronte nakon i za vrijeme narodnooslobodilake borbe? AF je stvoren jo tokom Drugog svetskog rata kada se veliki broj ena koje su aktivno uestvovale u Narodnooslobodilakoj borbi, u kojoj je veliki deo njih dao svoj ivot za stvaranje boljeg sveta i boljeg, pravednijeg drutva, organizovalo i tokom i nakon rata praktino osvojilo jedan prostor delovanja u javnoj sferi. To nije bio samo politiki, nego prostor delovanja uopte, one su se, u nekim delovima socijalistike Jugoslavije, a ja sam se bavila situacijom uVojvodini, izborile da izau iz onog skuenog prostora koji je njima do tada bio dodeljen. Za razliku od drugih organizacija (npr. SKOJ), AF(1) nikada nije bila samostalna organizacija, meutim odmah posle osloboenja, u onoj situaciji kada se Jugoslavija nala u tekom i politikom i ekonomskom

RAZGOVOR VODILA: IVA MARETI U OUJKU 2013.

NG.indb 6

1/27/2014 23:57:06

trenutku i kad je trebalo preiveti i obnoviti zemlju, upravo su ene bile ta snaga obnove i u tih nekoliko kljunih posleratnih godina, kada politika oligarhija jo nije bila utvrena, AF je zaista predstavljao organizaciju koja je vodila rauna o uspostavi novog ivota za ene u socijalistikom drutvu koje se gradilo. Revolucija i promjena proizvodnih odnosa zahtijeva i promjenu odnosa prema reproduktivnom radu. Tu AF igra kljunu ulogu kao spona izmeu drave, ideologije i terena? Naravno, AF je, po definiciji, bio partijska forma rada meu enama ije su liderke sve bile lanice KPJ, ali gro lanica na niim nivoima, od kojih je praktino zavisila aktivnost u selima i gradovima, nisu bile lanice Partije. U prvim posleratnim godinama teite rada je bilo na obnovi i izgradnji za koju je bilo potrebno jako puno ruku, a enske ruke su bile nezamenjive. Radi se o jednoj ogromnoj koliini (milonima) radnih sati koje su one ugradile u temelje nove drave, a AF je imao zadatak da obie svaku kuu i da ubedi sve drugarice da su njihove ruke potrebne u novim fabrikama koje su se tada gradile, kao i na poljima i u seljakim zadrugama; organizovao je i kurseve da bi se ene osposobile za nova zanimanja i tako bio jedna nezaobilazna stepenica na putu ka ulasku ena u privredu. Komunistika partija bi na kongresu odredila smernice rada svih organizacija, pa i AF-a, no AF je na niim nivoima esto organizovao svoje delovanje u skladu sa stvarnim svakodnevnim potrebama reprodukcije ivota na lokalu i na tom nivou je njihovo rad bio naroito vidljiv jer su konkretne prilike zahtevale od enskog fronta da reava situacije koje Partija nije mogla da predvidi, situacije koje je sam ivot pred njih postavljao. To se deavalo u NOB-u i prvim posleratnim godinama. Ipak, jo od NOB-a se mogu nai injenice o sumnji partijskih elnika u to da li treba da postoji posebna organizacija ena. Jovan Veselinov-arko, visoko pozicioniran lan KPJ iz Vojvodine, zapisao je da su lokalni odbori AF-a na terenu vre povezani sa viim odborima nego sa odgovarajuom partijskom strukturom. Mitra Mitrovi je uticala na opstanak AF-a, obrazlaui da je enama potrebna posebna organizacija za koju bi se vezale i organizovale da prevaziu zaostalost i vekovnu opresiju patrijarhata. Kontrola KPJ je obezbeena preko liderskih pozicija na kojima su bile komunistkinje, lanice CK KPJ (KPS) koje se nisu pobunile protiv politike odluke KPJ da se ukine AF.

Kakve su te nove uloge i novi odnosi u koje ene ulaze? Kada govorim o novim profesijama u koje su ene u Jugoslaviji ulazile nakon rata, esto moete da ujete kritiku da je to bajka, da je i u kapitalistikim zemljama jednako tako koriena enska radna snaga, meutim, u Jugoslaviji to nije bila bajka. Kad itate kritiare socijalizma, najvee kritike ete nai u onom delu koji se odnosi na agrarnu reformu i na formiranje zemljoradnikih zadruga. Meutim, ako razmotrimo agrarnu reformu kroz poloaj ena, moemo utvrditi i drugaije parametre. Prve zemljoradnike zadruge su formirale ene jer je kolektivizacija rada i zemlje bio jedini nain da preive u trenutku kada izlaze iz uasnog rata gde su ostale bez mukih ruku, sa puno dece, pa je tako prva zemljoradnika zadruga u Vojvodini, istina vrlo kratko vreme, i nazvana AF. Vojvoanska AF tampa je detaljno dokumentovala prilike tog vremena pa moemo da vidimo kako su se u tim prvim posleratnim godinama prvo siromasi udruivali, uz veliki otpor klera i bogatih seljaka, meutim, upravo se kroz ovo udruivanje menjao poloaj ena koji je bio mnogo bolji od poloaja ena na privatnim gazdinstvima gde su one bile samo reproduktivna i radna snaga. ene u seljakim radnim zadrugama birane su u tela odluivanja, imale su sopstvene prihode, mogle su da odluuju o obdanitima, ile su da se obrazuju, to im je omoguilo da uvode nove naine proizvodnje pa su tako postale jako dobre radnice i vrlo bitne u svojim seljakim zadrugama. ene su bile, dakle, nezaobilazan faktor razvoja i morale su da se ukljue i u privredni i politiki ivot, ali, budui da su najsposobnije u fertilnom periodu, bilo je sasvim jasno da se mora nai naina da se premosti promena u porodinom ivotu i odnosima jednom kada ene izau iz kue. Drava je morala da reaguje i da isprati izlazak ena u javnu sferu pre svega donoenjem politike odluke da ene ulaze u privredu, a potom i donoenjem uredbi da e svako preduzee, svaka fabrika ili zemljoradnika zadruga koja ima odreeni broj dece, morati u svom sastavu da ima jaslice ili obdanite. Tako da drava praktino preuzima brigu, ali najvei deo sprovedbe i organizacije tih zahteva i poslova izvravao je AF. AF tampa je donosila respektabilan broj pria da ene koje dolaze iz situacija potpune nevidljivosti uspeno ulaze u privredu: domaice koje su samo znale da kuvaju i peglaju, pa do toga da su to bile devojke sa salaa koje nisu imale mnogo znanja o
7

NG.indb 7

1/27/2014 23:57:06

bilo emu, koje su se kvalifikovale i ule u novosazidane i novoformirane fabrike i tu postale jako cenjene i nagraivane udarnice. AF tampa donosi reportae (sa fotografijama) velikom broju ena ije ivotne i radne prie poinju za vreme Kraljevine Jugoslavije gde su one neko ko je na dnu drutvene lestvice, neko ko nema nikakve budunosti, ija je egzistencija vrlo neizvesna i zatim u jednom novom sistemu one dobijaju anse koje veliki broj ena i koristi, postajui rukovotkinje pogona, trenerice mladih radnica i cenjene udarnice. To nije bio proces arobnog tapia, ve rad hiljade ena koje su kroz svoju organizaciju AF organizovale teajeve za nova zanimanja, otvarale obdanita, gradile nove fabrike i domove kulture i na kraju ekale u redu za snabdevanje umesto ena koje rade, jer posle podne niste mogli nita nabaviti zato to je snabdevanje bilo racionalizovano. AF u biti uspostavlja te nove odnose na lokalu? Jeste, lanice AF-a uloile su mnogo neplaenog rada na poduavanje ena kako da organizuju prvo svoje lokalne organizacije AF-a, zatim obdanita, teajeve za negovateljice u tim obdanitima, pravile opremu za decu, ile pelene, odeu, obuu i tako snabdevale obdanita za koja su bile odgovorne. To su sve bili zadaci lokalnih organizacija AF-a, od gradskih, reonskih, mesnih koje su na svojoj teritoriji imale odreeni broj institucija za koje su bile zaduene. Tu se ne radi samo o obdanitima, nego i o neemu to se zvalo patronati, a to je izraz koji je bio preuzet iz graanskog feministikog pokreta, a to je podrazumevalo brigu o deci bez roditelja koja su bila smetena u domovima, pa i o starima, ranjenicima, ljudima koji su bili bez porodice, uopte veliki broj onih ranjivih kategorija drutva za koje drava nije mogla u tom trenutku da nae odgovor, za njih je bio zaduen AF. Veliki broj takvih ustanova nalazio se u Vojvodini. Dakle, jedan broj ena radio je u fabrikama, a drugi deo ena je bio u neemu to sam u svom radu nazvala ekonomijom nege i brige jer su to besplatni radni sati koje su ene utroile kako bi podigle zemlju na noge i uspostavile novi ivot. itajui zapisnike Pokrajinskog odbora AF-a Vojvodine, nalazimo podatke za ta je sve organizacija AF-a bila zaduena, popis objekata i delovanja u njima, kao i popis zemljita u gradovima i selima na kojem su

(1) Po Statutu AF je bio sastavni deo Narodnog fronta.

NG.indb 8

1/27/2014 23:57:07

organizovale batu i tu uzgajale sve ono to je potrebno za ishranu institucija o kojima su brinule. Vae bi se istraivanje tampe AF-a moglo razumjeti i kao analiza metode razmene informacija odozgo prema dole i obratno. To je jako intersantno. Dakle, AF tampa je bila najvaniji kanal prenoenja politikih, ideolokih poruka i kreiranja i reprezentovanja stvarnosti, ali nadasve kreiranja novih enskih uloga. Imate prvi nivo politikih tekstova u uem smislu, tekstova koje su pisale liderke AF-a u kojima one govore o tome ta su politiki prioriteti i obrazlau te prioritete. To su bili politiki govori sa kongresa i neka vrsta politikih temata, meutim, pokrajinske liderke AF-a Vojvodine, koje su takoe visokopozicionirane u Komunistikoj partiji i pokrajinskoj KP, nemaju potrebu da ponavljaju politiki govor liderki kao to su Cana Babovi ili Vida Tomi, nego one sada, sagledavajui situaciju u Vojvodini, na neki nain prerauju te tekstove i prilagoavaju ih, praktino prevode na situaciju na terenu. Drugim reima, ako je cilj postii to da nema vie nepismenih u Vojvodini, onda se prebrojava koliko ena je nepismeno po gradovima i srezovima i zadaju se zadaci tano odreenim organizacijama AF-a koje onda imaju zadatak da taj prioritet zaista provedu u delo. Na neki nain one su prevodile idejnu na operativnu razinu. Tano, dakle, kako informacija putuje sa saveznog na pokrajinski nivo, tako se polako sputa politiki govor koji je prilino uopten i moe da se primeni na sve delove Jugoslavije, i prilagoava konkretnoj situaciji, npr. u Vojvodini. Potom, AF tampa ima zadatak da prezentuje ta se na osnovu onoga to su proklamovani zadaci zaista u stvarnom ivotu radilo. Kako bi se to ostvarilo, bilo je potrebno organizovati mreu dopisnica koje e iz raznih delova zemlje pisati ta se u svakodnevnom ivotu deava. Dopisnike mree formirane su onako kako je to situacija na terenu dozvoljavala, dakle to su one devojke i ene, domaice, radnice, uiteljice po mestima i gradovima koje su umele da piu i koje uglavnom nisu bile u Komunistikoj partiji. Te ene su svakako trebale da reprezentuju situaciju koja mora da prati glavne tokove politikih akcija, ali kada one piu o tome ta se zaista deava, onda se iz tih pria mnogo bolje moe iitati stvarni

ivot i napredak nego to je to mogue na nivou ideje i politike. Lina svedoanstva koja moemo nai u toj tampi su u stvari najbolji dokument vremena. Hajde sve, kuvanje i odgoj dece i zemljoradnja, rad u fabrici, ali politiki kurs - kuku lele. tampa tako donosi priu o Anici Beevi, lanici AF-a iz jednog sremskog sela, koja je iz kujne izabrana da ide na politiki kurs da joj se objasni zato je za nju ( i sve druge) ene i - to je jako vano - za njihovu decu (naj)bolji socijalizam. Intervju sa Anicom je toliko dobar tekst u kojem se ona ali da nikada nije iz kujne izala, niko je nikad nita nije pitao, kako e ona sad na politiki kurs?! ta e ona da radi tamo? Kad je otila na kurs, shvatila je da tamo sede iste ene kao to je i ona i da su predavaice ene koje je ona smela da pita sve to joj nije jasno, a toga je ba bilo. Sve to Anica objanjava pa dodaje ta je tano nauila na kursevima. ene su enama prenosile poruke, itanje AF tampe je bila obavezna organizovana aktivnost koja je imala rukovotkinju za itanje tekstova i sve to je nejasno tu se odmah i objasni. To je bila ena, rukovotkinja kursa ili italakog asa kojoj su one smele da kau da im nije jasno. A organizovani su kursevi i za rukovotkinje gde su se kvalifikovale istaknute lanice AF-a. U zapisnicima Pokrajinskog odbora AF-a Vojvodine mogu se nai i teme politikih kurseva gde su vana pitanja bila, recimo: nacionalno pitanje, agrarna reforma, pravila seljakih radnih zadruga, struktura AF-a, novo zakonodavstvo i enska prava i dr. One koje su prvi put ule u novinarsku profesiju, esto nisu potpisivale svoje tekstove, pisale su o istim takvim enama koje su bile seljanke iz seljakih radnih zadruga, radnice u fabrikama, a meni su najinteresantnije prie iz seljakih radnih zadruga o enama koje su bile u poznim godinama, ene od ezdeset, sedamdeset godina. Veliki broj reportaa svedoi o njihovom uspehu u poslu kojim se bave i to je za mene bio znak da su sva iskustva bila vana i da su ene svih starosnih dobi, obrazovanja i nacionalnih pripadnosti bile podjednako vane. Kroz istraivanje AF tampe zaista sam mogla da zakljuim da je projekat emancipacije bio veoma znaajan i sveobuhvatan i u nekom obimu stigao, makar u Vojvodini, u svaku kuu i da se zaista radi o koraku od sedam milja koje su ene napravile u tim prvim godinama socijalistike Jugoslavije. Kaete da je djelovanjem AF-a emancipacija ula u svaku kuu, ali u kojoj mjeri se radilo o neemu to moemo nazvati moranjem emancipacije, prisilom?
9

NG.indb 9

1/27/2014 23:57:07

Kada se govori o izlasku ena u javnu sferu, onda poruke nisu mogle samo da se upuuju enama, nego je podjednako vano da one budu upuene i enama i mukarcima. Dakle, ta vrsta podrke enama je morala da bude vrlo snana zato to u nekim delovima zemlje ene praktino nisu ni izlazile iz kue, naroito kad pogledamo Kosovsko- Metohijsku oblast (to je bio naziv oblasti odmah posle rata) i liderke AF-a i komunstkinje (i komunisti) su zapravo morali da rade na menjanju svesti, menjanju pogleda na poloaj ena, bilo je potrebno da se potpuno promeni svest i mukaraca i ena, jer jedno bez drugog ne ide. Tu do izraaja dolaze i druge vrste pomoi, nije bilo mogue da mukarac zabrani eni da ode na sastanak AF-a. Tada se to nazivalo nazadnim odnosom prema enama i takav obrazac ponaanja se igosao od politikog vrha do radnih organizacija. Neda Boinovi (2) je govorila da su sastanci AF-a bili prostor u kome su ene prvi put mogle otvoreno da govore o tome da ih muevi biju i jako je zanimljivo kako su neke organizacije to tada reavale. Prvo se enama objasni da je to nedopustiva situacija, da je novi socijalistiki ovek jedna sasvim nova moralna struktura koja ne dozvoljava takve stvari i da su ene i mukarci ravnopravni i nedopustivo je da neko bude jai. Potom bi drugarice iz AF-a odredile ustrije drugarice da odu da razgovaraju sa tim drugom koji je, eto, jo uvek koristio te nazadne metode. Ukoliko drug ne bi ozbiljno shvatao to upozorenje, onda bi one otile u njegov radni kolektiv, a najgora situacija bi bila ukoliko bi taj drug bio lan KPJ, onda bi posledice bile vrlo ozbiljne po tog druga. Razumljivo je da je igosanje ovih pojava popustilo sa slabljenjem AF-a. Taj ogromni rad koji su ene tih prvih godina socijalistike Jugoslavije uloile u obnovu ivota bio je na neki nain valoriziran, da li je bio plaen,da li je AF imao profesionalnu slubu?
(2) Pogledati: Stojakovi Gordana (2002) Neda jedna biografija. Novi Sad: Futura publikacije (3) enska stranka je u Beogradu formirana dvadeset i sedme, u Novom Sadu sledee godine a sve stranke pa i ta ukinute su 1929 estojanuarskom diktaturom. (4) Tekst Lenjin povodom meunarodnog dana radnica koji govori o oslobaanju ena od domaeg ropstva u socijalizmu dva puta je objavljen u AF tampi (1946. i 1949) a prvobitno je objavljen u Pravi, glasilu Komunistike partije boljevika 1921.

AF rad nije bio plaen kao nadnica, ali recimo, ene su dobijale na upravljanje i brigu mnoge rekvirirane objekte, opremale ih i tamo smetale i uvale decu i ostale nezbrinute lanove drutva. Meutim, taj sav rad je trebalo i sistematizovati, tako da se od 1947. godine uvodi profesionalizam u AF, dakle upoljavaju se profesionalne lanice jer je trebalo imati pregled svih aktivnosti kako bi se savladali svi zadaci, a to nije moglo da se radi na dobrovoljnoj bazi, dakle postojala je masa plaenih funkcionerki koje su radile unutar organizacije. Ne radi se o komunistkinjama

10

NG.indb 10

1/27/2014 23:57:07

koje su bile na elu organizacije, ve o enama koje su od najniih pa do najviih organizacija koordinovale sve aktivnosti AF-a, mada je meu njima kasnije regrutovano novo lanstvo KPJ. Organizacija uspostavlja sistem statistike koji je bio vrlo komplikovan i koji je trebao posluiti za koordinaciju delovanja u jednom striktno organizovanom sistemu horizontalnog i vertikalnog povezivanja same fronte. Bilo je propisano koja organizacija unutar sistema vodi koju vrstu statistike, a ta statistika je bila takva da se praktino popisivao itav ivot koji se deavao u svakom selu, mestu, reonu grada. Popisivalo se koliko je ena uestvovalo na analfabetskim teajevima, koliko je bilo predavanja iz higijene, o pravilnoj nezi dece, koliko je bilo edukacija na temu uzgoja pirina u Vojvodini, uzgoja svilene bube, borbe protiv gubara, koliko je ena uestvovalo na politikim konferencijama, uilo o tome ta je socijalizam, ta su pravila seljake radne zadruge, uile o svojim pravima u socijalistikoj Jugoslaviji, koliko je bilo ena koje su obilazile deije domove, porodilita, koliko je ena uestvovlalo na izgradnji deijih igralita, ambulanti, domova zdravlja, koliko je dece u kom mestu ilo u kolu, kakvi su aci, da li neko sa njima radi itd. Znai, o svemu to su radile na terenu, one su vodile statistiku i onda bi odbor na lokalu slao tu statistiku viem odboru. Te statistike su slate u odreenom rasporedu tako da su se one sabirale i na taj nain su organizacije koje su bile na pokrajinskom, republikom ili saveznom nivou imale jako dobar pregled ta se deavalo na terenu. Recimo, u odreenom mestu vi imate ena koje su fabrike radnice, tu treba da se organizuje obdanite, AF organizuje obdanite, imate broj dece koja idu u kolu, njihov rad se prati. Imate situaciju da su ene bolesne i da ne mogu da vode rauna o svojoj deci i onda AF reaguje tako to manju decu smesti u neki od domova, a stariju ostavi u porodici, ali toj porodici daje pomo. Dakle, za svaku ivotnu situaciju AF je imao odreeni aktiv i sve su se potrebe mogle pratiti putem ove temeljne statistike sa terena. Da li moemo AF zbog njegove brojnosti i naina konstituiranja kroz zajedniku borbu, u neku ruku razumjeti kao eksperiment unutar kojeg ene konano odluuju kako e odgajati djecu i kako e se brinuti o starijima, dakle ureenje reproduktivnog rada rukovodile su one koji taj rad i obavljaju? U nekoj meri i u odreenom periodu. Sistem kolektivizacije imao

je svoju svrhu da stvori novog socijalistikog oveka koji se stvarao na svakom mestu, od malena, kao i od ljudi koji su ve bili formirani. Novi proizvodni odnosi sa sobom su doneli i opti projekt ravnopravnosti, a u posleratnom periodu ogroman broj ena su bile i majke, to svojoj, to deci koja su izgubila roditelje i ti novi odnosi su se uspostavljali od obdanita, gde je tano propisano kako se deca hrane ali i politiki obrazuju, tj. stvarao se novi nain ivota unutar kolektivnog projekta koji nije bio samo enski, ali su ene organizirale veliku veinu tog stvaranja u svakodnevnom ivotu. Od 1950. AF, politikom odlukom, poinje da se gasi, a drava je i dalje finansirala jedan deo drutvenog standarda, ali je veliki deo trokova pao na porodice. Izmeu ostalog to je zbog toga to nakon pedesete i uspostave samoupravnog sistema, gde su proizvodni pogoni i preduzea morali da pokau pozitivan ekonomski rezultat, projekat do tada ustanovljenog drutvenog standarda postao skup. U tom periodu nije vie bilo potrebe za tolikim brojem radne snage, naroito one manje kvalifikovane koju su veinom inile ene. Uredba o visokim dejim dodacima i ukidanje jednog broja obdanita i jaslica proizvelo je situaciju da se jedan broj ena vrati u kue. U isto vreme moglo se i oekivati da e se iz tih deijih dodataka finansirati i deo trokova koje su se pre centralno finansirale a ticale su se drutvenog standarda (obdanita, domovi za uenike...). ene su jednim dijelom izgubile ravnopravno mjesto u proizvodnji, a dobile nadnice za kuanski rad? Zahtev za nadnicama za kuanski rad je tema dvadesetih godina u Kraljevini SHS (Jugoslaviji) kada je enska stranka (3) otvoreno traila da se kuni rad plati kao svaki drugi proizvodni rad. Meutim, u socijalizmu je kuni rad ena ocenjen kao najvea prepreka njenom oslobaanju(4) ali i kao rad koji troi mentalnu i fiziku snagu ena, pa se tako, nakon pedesete, AF, zajedno sa sindikatima, bavila istraivanjima o dvostrukoj optereenosti ena. Ta istraivanja tano obraunavaju koliko ena mora da radi kod kue u sluaju da nema decu, ako ima jedno, dvoje ili vie dece i na osnovu njih je zakljueno da je to razlog koji iscrpljuje njene snage i da zbog toga ona ne moe da uestvuje punim kapacitetom u politikom ivotu zemlje. Stoga su one zahtevale da porodica mora da se okrui svim tehnikim sredstvima koja e pomoi eni za rad u kui, meutim, ene
11

NG.indb 11

1/27/2014 23:57:07

radnice su zahtevale i da se oforme uslune radnje u koje e se ove delatnosti prebaciti kao to su radniki restorani iz kojih bi one mogle da nose jeftinu i kvalitetnu hranu kui. I jedno vreme je to tako i bilo, ja se seam da smo se i mi tako hranili. Tu je postojala opasnost da se u takvim uslunim radnjama onda javlja problem koncentracije slabo plaene enske radne snage, meutim, radnike menze i restorani su zaista funkcionisali jedno vreme. Potom, traeno je da se prehrambena industrija prilagodi tako da je mogue kupiti polugotove proizvode. Kada se gradio Novi Beograd, npr, (opet svedoi Neda Boinovi) industrija nametaja nije ila u korak sa novim tipom stana, pa su ene zahtevale da se industrija prilagodi novom nainu gradnje i ivota. Koliki je domet ovih enskih zahteva na nivou Centralnog komiteta u to vreme, to je drugo pitanje, ali moj zakljuak je bio da su one na nivou na kojem su mogle da odluuju razgovarale o svim onim stvarima koje su se ticale svakodnevnog ivota najveeg broja ena. ta smo izgubili 1953. godine i ukidanjem AF-a? Kad je poelo demontiranje AF-a, prvo to se uradilo bilo je ukidanje profesionalnih funkcija, tada vie nije bilo statistike, tada liderke AF-a nisu imale pregled ta se deava u svakodnevnom ivotu, a organizacija koja se zasnivala na prepoznavanju i reavanju problema koji se ticao svakodnevnog ivota velikog broja ena, bez informacije sa terena, polako puca. A bilo je i drugih opstrukcija napr. uvoenje novih enskih organizacija tipa majka i dete. Neda Boinovi koje je bila funkcionerka u KPJ i borkinja, a kasnije sudija Ustavnog suda RS, uvek se kretala u narodu i kada je otila u neko selo u Bosni nakon ukidanja AF-a, kae da je to bio haos, da su ene bile toliko besne i alosne kada je AF ukinut, i rekle joj, ukinuli ste nam afiu, nai mukarci svugde mogu da idu, i u lov i u kafanu, a to je bilo jedino mesto na koje smo mi mogle da idemo i gde oni nisu smeli da nam zabrane. I to ste nam ukinuli! Kada sam pitala Nedu zato je, po njoj, dolo do ukidanja AF-a, ona mi je odgovorilia da je posle dugog razmiljanja zakljuila da je opet na kraju prevagnuo patrijarhat u kojem je bilo jako teko prihvatiti enu kao ravnopravnog oveka. No, isto tako, promena ekonomskog sistema donela je novi kvalitet ivota koji je u jednom delu bio na tetu ena. Do 1949. je odgoj dece bio kolektiv12

NG.indb 12

1/27/2014 23:57:07

iziran, briga o ivotu je bila kolektivna stvar, deo opteg plana i svi su bili jednaki, a od pedesetih godina veliki deo te brige postaje privatna stvar svake porodice, mada je drava i dalje delom podravala ove i druge institucije drutvenog standarda. Kad se na kraju raspao AF, tu je bila haotina situacija pa je i vrh KPJ morao da intervenie jer je raspad bio neoekivano vei problem od onoga to su oni misli da e biti. Aktivnosti AF-a su trebale da se skoncentriu unutar organizacije Narodnog fronta, kasnije Socijalistikog saveza. Kada se ispostavilo da to ne funkcionie dobro, onda je neko zavapio kako je to mogue da, dok je AF to radio sve je funkcionisalo, a sad nita ne ide, no nisu uzeli u obzir da su izgubili korak sa svakodnevnim problemima ena i reprodukcije ivota koje je samo jedna organizacija po principu enske fronte mogla da savlada. Kada govorimo o AF-u, moramo promotriti regionalne razlike i genezu enskih prava na podruju Jugoslavije? Regionalne razlike u pojedinanim pravima odigrale su bitnu ulogu u brzini i uinku emancipacije. Kada je stvorena Kraljevina SHS, bilo je est pravnih podruja. Svako podruje je nasledilo onu pravnu regulativu koje je imalo i pre stvaranja Kraljevine. U toj raspodeli Vojvodina je jako dobro prola zato to je maarski Graanski zakonik potpuno podravao pravnu sposobnost ena, a prethodno austrijski Graanski zakon je dozvoljavao ensko nasleivanje, tako da su vojvoanske Srpkinje, za razliku od onih juno od Save i Dunava, mogle da se bore za naslee ak i u sudskim sporovima i imale mogunost da raspolau nasleenom imovinom, i to su one koristile. To se vidi po tome koliko su bogate bile enske organizacije u Vojvodini pre Prvog svetskog rata i koliko su sredstava ostavljale ene za kolovanje drugih ena. Nepismene ene su poev od 18. veka ostavljale sredstva za visoko obrazovanje drugih ena. Hou da kaem da je ideja emancipacije pala na plodno tlo u Vojvodini dok je u KosovskoMetohijskoj oblasti za vei deo ena to uglavnom bila samo re. Kako su ta prava evoluirala u revoluciji i nakon nje? U AF tampi itamo mnoge situacije ena koje govore o svom linom ivotu, da su bile partizanke i da su se u ratu opismenile i stekle osnovna politika znanja, da su kasnije u AF-u i radnim kolektivima sticale neka nova znanja i postale osobe koje su bile sasvim drukije od onoga to bi verovatno bile u Kraljevini Jugoslaviji.

ene su u Narodnooslobodilakoj borbi poloile velike rtve kako bi stvorile svet koji bi bio bolji za njih i njihovu decu, u borbi su tako konstituirale odredbe koje su kasnije upisane u Ustav FNRJ i zakone koji su garantovali ravnopravnost. U Ustavu FNRJ iz 1946., lan 24, izriito stoji da su ene ravnopravne sa mukarcima i da za isti rad ene imaju iste plate, odnosno nadnice i da drava brine o zatiti majke i dece. To nije bio sluaj u drugim zemljama Zapada, gde su ene takoe za vreme Drugog svetskog rata bile radna snaga. Nakon donoenja lana 24. Ustava FNRJ, usledio je sistem zakona koji je zaista utemeljio sva ta prava na linom, porodinom i politikom planu. To je bio vaan argument kojim se agitovalo za vee uee ena u politikom i privrednom ivotu zemlje. ene su u prvim godinama stvaranja socijalistike Jugoslavije krenule ka poziciji interesne grupe gde su se sa jedne strane suoile sa situacijom gde treba da formuliu svoje interese i da se za njih bore, a sa druge strane su postale interesna sfera jer je bilo jasno da se obnova i izgradnja zemlje, a i stvaranje jednog novog socijalistikog drutva, ne moe desiti bez ozbiljnog aktivnog uea ena i tu je AF odrigrao nesporno vanu ulogu. ene su se u socijalizmu izborile i dobile prostor da unutar nove ideologije aktivno uestvuju u stvaranju novog odnosa meu polovima, da uspostavljaju ravnopravnost, a AF je organizovao mehanizme koji su mogli da ukljue veinu ena (bar u Vojvodini) u ovaj projekt iako najvei deo, zapravo, nije bio politiki angaovan u pokrajinskim i republikim i naravno saveznim telima odluivanja. AF je imao za cilj da premosti razliku izmeu zakona i primjene prava? Odmah posle osloboenja je bilo jasno, i sve liderke AF-a su o tome govorile, da treba imati mehanizme da bi se prevazilo ono to je Vida Tomi nazvala uronjenost u ropsko, jer je veliki broj ena upravo bio uronjen u ovakav odnos i bilo je potrebno strano puno napora da se izdignu iz toga. One su te zakljuke izvodile zato to su bile kroz organizaciju jako dobro obavetene o stanju na terenu. , Kada su, recimo,uvidele da je broj abortusa jako veliki i da je bilo mnogo naputanja vanbrane dece, onda su u AF-u shvatili da mora da se formira sekcija koja e edukovati ene ta su njihova prava i sprovesti u praksu zakon kojim je utvreno da vanbrana i brana deca imaju ista prava i da imamo drugaiju situaciju od one u buroaskom, kapitalistikom drutvu, one su
13

NG.indb 13

1/27/2014 23:57:07

radile na prenoenju tih prava na lokal. Vojka Demajo, koja je bila sutkinja Ustavnog suda RS i lanica AF-a, zahtevala je da svaka organizacija AF-a na gradskom nivou ima sekciju koja e se samo time baviti, jer ene koje ne znaju svoja prava, ne mogu ni da ih koriste. To su bila i brana prava, prava pri razvodu, prava svojine udovica i prava zajednike steene svojine i mnoga druga prava o kojima ena pre revolucije nije mogla ni da sanja. Kada se danas tematiziraju enska prava, esto se ne prepoznaje razlika izmeu izborenih prava i dodjeljenih, od neke tree strane implementiranih rodnih sljepila ili politike korektnosti. Zakonom zagarantovana prava su sve prava koja su nae prethodnice izborile, a mi danas gubimo i nemamo svest kako je to teka borba bila. Ta je borba zapoela jo sredinom devetnaestog veka i generacije ena su se zaista oajniki borile, a najvea borba odigrala se tokom Drugog svetskog rata u borbi koja je odnela hiljade ivota i donela na kraju Ustav iz 1946. za koji su pale ogromne rtve, a mi, ne znajui za tu borbu, jako lako gubimo ono to je nekad izboreno. Sa takvim zaboravom mlae generacije misle da e sada nama EU da pokloni neka prava i da nam uvede, prelije iz razvijenih demokratija, ne znajui da mi imamo jedno jako vano naslee. Danas je esto prisutna i pria o feminizmu koji se ne referira na drutvene i proizvodne odnose, ve promovira ensko osloboenje kao rad na naim osobnim ljudskim kapitalima koji ovise o tome koliko mi individualno ulaemo u sebe. kakve su posljedice ovako smjernog pothvata suavanja feminizma na individualni projekt uspjenih ena i pojedinane ravnopravnosti? Kada o tome razgovaram sa enama koje imaju svoje privatne firme i koje se hvale kako one u radnom odnosu imaju nekoliko porodilja o kojima brinu jer po zakonu plaaju na vreme porodiljsko i sl., one previaju da u stvarnosti, kako bi opstale u kapitalistikom sistemu, moraju da koriste patrijarhalne modele ponaanja izrabljuju i esto maltretiraju i mukarce i ene. Na kraju, proizvodni odnosi su takvi da se to neminovno deava bez obzira da li su ena ili mukarac u poziciji moi, jer kada ne osporite odnose u kapitalizmu, nita se ne menja. Kapitalizam uvek iznova proizvodi nejednakost, moemo ga zvati koruptivni, neoliberalni, finansijski, no odnosi dominacije i eksploatacije ostaju isti.

(5) http://www.zindokcentar.org/pdf/04_stojakovic_solidarnost_ili_ lajkovanje.pdf

*
14

Gordana Stojakovi istrauje i mapira enske organizacije i enske borbe na teritoriju bive Jugoslavije. lanica je organizacije S.T.R.I.K.E. ivi i radi u Novom Sadu.

NG.indb 14

1/27/2014 23:57:08

U izdanju koje je izdala organizacija S.T.R.I.K.E, koje ste i vi lanica, svjedoimo sluajevima u kojima je vidljivo da tek danas enama nije jasno koja su im prava zakonom zagarantirana, a onda i kada znaju ne postoje efektivni institucionalni mehanizmi kako bi se za njih i izborile. AF i uinci AF-a pokazuju koliko su vane politike i ideoloke odluke za primenu tih prava, ali, ono to moemo itati na primeru prvog perioda (do 1950) stvaranja socijalistike Jugoslavije je potreba za autentino enskom organizacijom u kojoj se raspravlja o stvarnim problemima velike veine ena. enske mree politikih partija nisu ta mesta, a ni NVO, jer su prve najee lojalne svojim liderima a druge svojim finansijerima. Kako je mogue da u poplavi zakona o rodnoj ravnopravnosti, protiv nasilja nad enama... imamo tako porazne rezultate u praksi? Feminizam i ljevica u nas? Napisala sam jedan tekst Solidarnost ili lajkovanje: Dnevnik feministkinje o feminizmu i levici u Srbiji (1978-2007)(5) u kojem sam pokuavala da odgovorim na nekolika pitanja odnosa feminizama i levice u Srbiji. Ono to je poraavajue je injenica da feminizmi koji su nastali devedesetih, pre svega kao protest protiv rata i nasilja, nikada frontalno, nikada istrajno nisu napali kapitalizam. Dokaz toga je da je veliki broj onih koje su se bavile time, taj svoj feminizam kapitalizovao unutar delovanja mnogih politikih stranaka gde se lepo snaao. Van tog prostora ostao je jako mali broj ena koje su sada na margini. U politikom smislu, sve snage koje osporavaju kapitalizam i kau kako kapitalizam ima alternativu su takoe marginalizovane, no na alost, radi se

o levici koja se javlja vie kao neka vrsta rasparane, polarizovane struje koja je u svai oko obino teorijskih varijacija na istu temu, ali tom posvaanom lanstvu to izgleda kao nepremostiv rov. Vie je to neka vrsta debatnog kluba nego neka sila kao SIRIZA, koja nije vrsto strukturirana politika struktura nego je koalicija dobro formulisana na principima jedinstvenog fronta, dakle da se za pojedinane ciljeve radnike klase vodi borba za radniku klasu kako se ciljevi te borbe ne bi zadrali u okviru kapitalizma. To je taj zajedniki front, koji su definisali Trocki i Lenjin, a koji mi jo uvek nemamo. Slutim da se taj neki zajedniki front polako valja, ali jos uvek ne formira. Mi se prepoznajemo i susreemo u Novom Sadu, Zrenjaninu, Zagrebu, Beogradu, Ljubljani, ali jo uvek nema neke snage koja je vre strukturirana da bi mogla da napravi i da artikulie osnovne zahteve. Ali, unutar te neke nove levice, mera agende enskih prava mora da bude prihvaena. Nije dovoljno samo rei da e osloboenje ena da se desi samo kroz osloboenje radnike klase (savremenu radniku klasu ini mnotvo razliitih identiteta, ukljuujui i nezaposlene), nego da e se mera odreenosti ta e enska prava biti kreirati kroz poloaj ena u svakodnevnom ivotu, jer svakodnevni ivot je onaj prostor koji moe da objedini sve enske identitete koji su joj u odreenom trenutku bitni. Nekada e joj biti bitni da ona bude radnica, nekada da bude majka, nekad da se obrazuje, ali svi ti identiteti e biti skoncentrisani u svakodnevnom ivotu, a ne u nekom drugom prostoru. Redosled tih enskih identiteta i njihov intenzitet ne mogu da odreuju patrijarhat i kapitalizam, kao to se danas deava. To je neto to nova levica mora da ima u vidu ukoliko eli da ene pristupe u veem broju.

15

NG.indb 15

1/27/2014 23:57:08

EKSPLOATACIJA U NAA ETIRI ZIDA: KUANSKI RAD NA NEODREENO

VEDRANA BIBI

Kada bismo je u enji da trenutak ovjekovjeimo datumom i godinjim dobom pitali: Ali to ste radili 5. travnja 1868. ili 2. studenog 1875., ona bi pogledala u prazno i rekla da se nieg ne moe sjetiti. Jer veere su skuhane; tanjuri i alice oprani; djeca poslana u kolu i otila u svijet. Od svega toga nita ne ostaje. Sve je ishlapjelo. Nema biografije ili povijesti koja bi o tome mogla rei ijednu rije. Virginia Woolf, Vlastita soba, Centar za enske studije, Zagreb, 2003. LJUBAV ILI RAD? Ishlapjeli, odnosno drutveno rijetko valoriziran rad na koji se referira Virginia Woolf, sav je onaj neophodan reproduktivni kuanski rad. U ovom emo tekstu termin kuanski rad promotriti u okviru zahtjeva za nadnicom i kratkog historijata problematike neplaenog enskog rada. Samu sintagmu koristit emo u irem smislu pod kuanskim radom tako podrazumijevamo sve bioloke i drutvene aspekte reprodukcije: uz kuanske poslove (kao to su kuhanje, pospremanje, pranje i peglanje) referiramo se i na reprodukciju samih ljudskih bia raanje djece te na njegovateljski rad, tj. brigu za djecu, starije i nemone.Na samom poetku treba jasno naznaiti kako se uvrijeena podjela na javnu, muku, i privatnu, ensku, odnosno na proizvodnu i neproduktivnu, kuansku sferu temeljila na argumentaciji da su ene iracionalna, emotivna bia, nesposobna za apstraktno miljenje. ene su takoer, tragom ove argumentacije, neizostavno povezane s prirodom i potomcima, pa se time legitimira pozicija u kojoj se na brigu za djecu i obitelj ne moe gledati kao na posao, ime se a priori dokida mogunost nadnice za pruanje ovakvih usluga. Ipak, jaanjem feministikih pokreta rasprava o suodnosu javne i privatne sfere postaje sve eom temom debata. Privatnost kuanske sfere prepoznata je kao kljuno mjesto enske opresije, pa je dio lijevo orijentiranih feministica upravo u ovoj temi pronaao ishodite kampanje sa zahtjevom za nadnicama kao jednim od moguih rjeenja za ukidanje nametnute podjele. NADNICE ZA RAD Rasprava o zahtjevu za nadnicama za kuanski rad, koja se odvijala veinom u amerikim, talijanskim i britanskim lijevim feministikim krugovima, doivjela je svoj vrhunac poetkom

16

NG.indb 16

1/27/2014 23:57:08

sedamdesetih godina. Pamflet koji je rasplamsao diskusiju, The Power of Women and the Subversion of the Community, 1972. objavljuju Mariarosa Dalla Costa i Selma James. U njemu autorice progovaraju o problemu neplaenog enskog rada te propituju ne samo ulogu ene u suvremenom drutvu nego i odnos same ljevice prema tzv. enskom pitanju. Dalla Costa naglaava da je problematiziranje kuanskog rada potencijalno snano emancipatorno oruje jer je zajedniko svim enama radnike klase koje bez vlastitog novca ne mogu promijeniti uvjete u kojima rade i ive, a pritom redefinira samu nadnicu stavljajui u fokus rasprave injenicu da kada kapitalist zapoljava mukarca, on zapravo dobiva dva radnika mukarca i njegovu suprugu koja stvara preduvjete zbog kojih mukarac moe obavljati posao za nadnicu.Nastavljajui se na Dalla Costu James stavlja naglasak na jaanje drutvene snage koja moe omasoviti proletarijat jer e se ene moi ravnopravno mukarcima boriti protiv eksploatacije tek kada uu u sustav nadnice, tj. postanu ravnopravnim dijelom radnike klase. Pored uspostavljanja zahtjeva za opom ravnopravnou cjelokupne radnike klase, ovakva strategija podrazumijeva i povezivanje ena u urbanim i ruralnim sredinama odbacujui ideju o potpuno drugaijem pristupu problemima ena treeg svijeta i razvijenog svijeta unato nezanemarivim razlikama u svakodnevnom ivotu jer, na koncu, bez obzira na geografiju, ene su te koje se u najveem broju sluajeva moraju pobrinuti da mukarac ode na posao a djeca u kolu nahranjeni i isti. Silvia Federici u tekstovima Wages Against Housework i Why Sexuality is Work (oba objavljena 1975.) nanovo istie kako zahtjev za nadnicama za kuanski rad nije samo zahtjev za odreenom svotom novca ve funkcionira i kao revolucionarna perspektiva za itavu radniku klasu. Kako je ve na poetku spomenuto, kuanski je rad morao biti okaratkeriziran kao neto prirodno i nije mogao biti priznat kao dio drutvenog ugovora jer nikada nije bilo namjere da bude plaen. Stoga se takav rad prisilno pretvara u tzv. in ljubavi kuanica servisira mukog radnika fiziki, emocionalno i seksualno. Stoga, kako navodi Federici, zahtjev za nadnicama funkcionira samo ako uz njega teimo stvarnom restrukturiranju drutvenih odnosa, tonije borei se za nadnice za kuanski rad borimo se protiv dodijeljenih drutevnih uloga koje je kapitalizam namijenio enama.

TO PRODUKTIVNOST IMA S TIM? (TEORIJSKI PRIJEPORI) Jedan od razloga zato se rasprava o nadnicama za kuanski rad u ovom obliku iscrpila prerano, jo prije kraja sedamdesetih (uz, dakako, injenicu da se fokus polako poeo premjetati s materijalistike analize na kulturnoidentiteska pitanja), svakako je bio i zaarani krug prijepora oko produktivnosti i neproduktivnosti rada unutar kuanske sfere. Kako Kathi Weeks navodi u knjizi The Problem with Work (2011.), ortodoksnija je strana zastupala stav da je kuanski rad neproduktivan jer ne stvara viak vrijednosti, dok su autonomistike marksistike feministkinje smatrale da takav rad posredno stvara viak vrijednosti, pa se mora shvaati kao integralni dio kapitalistike proizvodnje jer bez reprodukcije radne snage ne bi bilo ni samih radnika. U apendiksu knjige Womens Employment and the Capitalist Family (2011.) Ben Fine se, analizirajui raspravu o kuanskom radu, posebno osvre na debatu o njegovoj produktivnosti i neproduktivnosti. Zakljuuje da iako enski kuanski rad prema marksistikoj teoriji jest neproduktivan, on je iznimno vaan za trinu ekonomiju i reprodukciju kapitala te je jednako nuan kao i nadniki rad. U tekstu For Every Knight in Shining Armor, Theres a Castle Waiting to be Cleaned: A MarxistFeminist Analysis of the Household (1) Harrieta Fraada, Stephena Resnicka, i Richarda Wolffa navodi se kako kuanica upravo svojim radom pretvara sirovine (sirovu hranu, prljavu odjeu i nepospremljen dom) u gotove proizvode koji imaju uporabnu vrijednost. Ipak, s obzirom na to da njezin mu i djeca ne plaaju nadnicu za proizvode koje koriste, a ena ne prodaje viak vrijednosti koji proizvede (pa ne dolazi ni do razmjene roba), ti proizvodi nemaju razmjensku vrijednost stoga ovaj proces ne moemo nazvati kapitalistikim procesom proizvodnje. Treba imati na umu da debate izmeu ortodoksnih i autonomistikih shvaanja termina produktivnog i neproduktivnog rada i dalje traju, pa ih ni u kojem sluaju ne treba smatrati rijeenima kao ni zanemariti ili osporiti njihovu vanost, i to ne samo na razini njihova teorijskog efekta. Ipak, jedan od vanih razloga inzistiranja na produktivnosti unutar reproduktivne sfere bio je ne samo teorijski ve i duboko politian: zbog manjkavog uvida u problematiku enskog neplaenog rada u redovima je marksistikih teoretiara postalo gotovo uvrijeeno
17

NG.indb 17

1/27/2014 23:57:08

miljenje da neproduktivan rad ne moe biti fokusom kritike kapitalizma, pa je reproduktivna sfera jo jednom ostala po strani, odnosno i dalje se smatrala pitanjem koje bi trebalo doi na red tek kada rijeimo problematiku proizvodne, tj. javne, muke sfere. I NAKON KUANICE KUANICA (IZLAZAK NA TRITE RADA I DVOSTRUKA EKSPLOATACIJA) U vrijeme kada nastaje zahtjev za nadnicama za kuanski rad veina enske populacije jo uvijek nije izala na trite rada. Selma James ve tada prepoznaje da se problematika neplaenog kuanskog rada zasigurno nee rijeiti samim izlaskom ena na trite rada niti je rad za nadnicu zalog enske emancipacije upravo suprotno, unutar kapitalistikog sustava ene e postati dvostruko podreene: kod kue i na radnom mjestu, odnosno i dalje e obavljati, uz rad za nisku nadnicu, i besplatan kuanski rad. Naravno, to nikako ne znai da se James zalagala za ostanak ena unutar kuanske sfere ili za opciju obiteljske plae(2) koju mukarac (breadwinner) zarauje kako bi mogao prehraniti itavu obitelj, a koja dodatno uvruje, ini se, neraskidivu vezu izmeu partijarhata i kapitalizma, ve istie kako pod ovakvim uvjetima ene zasigurno nakon izlaska na trite nisu samostalnije, ve dodatno eksploatirane. ISPOMO DO PRVE KRIZE Unato kratkom vijeku aktivne debate o zahtjevu za sljedeih je desetljea na razliite naine ostala prisutna unutar raznih (ne samo feministikih) krugova jer je dvostruka opresiranost sve vie dolazila do izraaja. Vrijednost se kuanskog rada tako promatrala i u parametrima neoklasine ekonomije: kanadske su ankete pokazale da ene u toj zemlji 2/3 od 25 milijardi radnih sati provode u neplaenom kuanskom radu, to prema nekim izraunima ini izmeu 30% i 40% BDP-a.(3) U Venezueli se pak kako je definirano u lanku 88. Ustava kuanski rad smatra ekonomskom aktivnou koja stvara dodatne vrijednosti i proizvodi drutveno blagostanje, pa kuanice imaju pravo na socijalnu zatitu i dravnu mirovinu. Iako su mnoge drave adresirale ovaj problem i davale razliite poticaje kako bi donekle olakale ili smanjile teret neplaenog enskog rada, primjeri ovakvih mjera, tj. njihova gotovo neizbjenog ukidanja dolaskom krize (primjerice poticaji najsiromanijim obiteljima, djeji doplatci ili kompenzacijski

(1) lanak je objavljen u asopisu Rethinking Marxism: A Journal of Economics, Culture & Society, 2. svezak, 4. izdanje, 1989. (2) eng. family wage (3) http://www.statcan.gc.ca/nea-cen/list-liste/household-menage-eng. htm http://www.cfuw.org/Portals/0/Unpaid%20Work%20and%20Longform%20Census%20Tool%20Kit.pdf (4) Carole Pateman, Democratizing Citizenship: Some Advantages of a Basic Income, Politics & Society, 2004. (5) Franjo Koulj, ena u samoupravljanju: Samoupravni i radni status ene u Bosni i Hercegovini (rezultati istraivanja), Sarajevo, 1973.

* *

Vedrana Bibi je aktivistica, lanica BRID-a, femfronta i enske fronte. ivi i radi u Zagrebu. Tekst je nastao na osnovu izlaganja Vedrane Bibi na tribini: Eksploatacija u naa 4 zida. Tribina je odrana u prostorima MAZ-a u travnju 2013. godine u organizaciji Mladih antifaistkinja Zagreba, femfronta i BRID-a.

18

NG.indb 18

1/27/2014 23:57:08

mehanizmi kojima se enama u mirovini daje naknada za njegovateljski rad) samo potvruju tezu teoretiarki poput Federici, Coste i James da bez promjene samih proizvodnih odnosa kao i rodnih odnosa unutar kuanstava nikakva pojedinana mjera nije u stanju izmijeniti uzroke dvostruke opresiranosti i rodne podjele, ve najee slui odravanju statusa quo. Kako je Federici ironino primijetila, ini se da u vrijeme fleksibilizacije trita rada, do koje nuno dolazi u doba ekonomske krize, jedino kuanski posao nikada nee biti prekaran niti part-time on je stalan, s ugovorom na neodreeno. Nastupanjem ekonomske krize (inherentne kapitalistikom sustavu proizvodnje), jedna od prvih dravnih mjera jest upravo rezanje socijalnih usluga koje su najvie rastereivale ene u kuanstvu, pa se ove usluge novim mjerama i legislativama ponovno prebacuje na lea tih istih ena. Imajui u vidu kratkotrajnost mjera drave blagostanja koje su ublaavale dvostruku opresiranost, zahtjev za nadnicama za kuanski rad, kao to su i same feministkinje koje su provodile ovu kampanju kasnije isticale, bio je zamiljen vie kao provokacija statusa quo i poziv na debatu o poloaju ene unutar esto zanemarene privatne sfere i kao zahtjev za redistribucijom kuanskog rada nego kao stvarni zahtjev za izraunavanjem nadnice kuanicama. On u ovom obliku nakon sedamdesetih nije zaivio, ali je zasigurno pridonio razvijanju razliitih teorijskih uvida vezanih uz problematiku kuanstva i reprodukcije. Tako danas postoje brojne inicijative (i meu samim feministkinjama) za uvoenjem univerzalnog temeljnog dohotka kao podloge za jednakopravnost i dokidanje siromatva koji je, smatra Pateman(4), za ene znaajan i stoga to se ne bi dijelio unutar kuanstva, ve direktno pojedincima i pojedinkama. KUANSTVO OTPORNO NA REVOLUCIJU? Nastavljajui se na spomenutu venecuelansku ustavnu odredbu, za kraj je vano spomenuti i odnos prema kuanskom radu u jugoslavenskom kontekstu. Naime u porodinom zakonu FNRJ-a iz 1948. godine stajalo je da se kao doprinos zajednikoj imovini

rauna ne samo zarada svakog branog druga, nego i pomo jednog branog druga drugome, voenje domaih poslova, staranje i odravanje imovine kao i svaki drugi rad na upravi, odravanju i poveanju imovine. Time je u Jugoslaviji neplaeni rad formalno-pravno priznat. Ipak, kada bismo postavili pitanje koliko je realno postojei socijalizam uspio promijeniti uvjete enske opresije, najei bi odgovor bio da unato bitnim strukturnim pomacima patrijarhalna matrica u odnosima unutar privatne sfere ostaje gotovo nepromijenjena. Iako se problematika neplaenog rada prepoznavala, ona se nije smatrala politikim pitanjem, ve ostatkom konzervativnih predrasuda zbog jo uvijek neureenih odnosa privatnog vlasnitva. Istraivanja su pokazala da je velik broj ena i dalje smatrao da su dominacija mukaraca i optereenost obavezama u porodici osnovni inioci nepovoljnog socijalnog statusa i neravnopravnog poloaja unutar samoupravnog sustava.(5) Unato razliitim historijskim procesima i drutvenim ureenjima ini se da je jedna stvar zajednika svim drutvima i sustavima, a to je neplaeni enski rad, koji je, ini se, otporan i na revoluciju. Kao to smo ve naveli, dobar dio ljeviarskih praktinih i teorijskih stremljenja zanemaruje pitanje enskog neplaenog rada svodei ovu problematiku na tek sekundarnu onoj tzv. javne, proizvodne sfere. Jednako tako ako dobar dio revolucionarnog naboja nije usmjeren upravo na dokidanje privilegije koju uiva polovica radnike klase, revolucija nikako ne moe biti zalog emancipacije, stoga iz zajednikog nam iskustva moemo zakljuiti da dvostruka enska opresiranost ne nestaje u potpunosti ni unutar socijalistikog sustava, a kamoli u dravi blagostanja ili otvaranjem slobodnog trita. ene e imati mogunost emancipacije iskljuivo onda kada unutar progresivnih lijevih programa problematika kuanskog rada (naravno, uza sva ostala, lijepo nazvana enska, ali i ostala takozvana manjinska pitanja) zauzme zaslueno mjesto i postane predmetom sustavne i konkretne analize, odnosno onda kada lijevi programi i lijeve organizacije i partije u svojoj sutini postanu i istinski feministiki.

19

NG.indb 19

1/27/2014 23:57:08

NA TRITE, NA TRITE! TREND KOMODIFIKACIJE ODGOJA I OBRAZOVANJA

KAROLINA LEAKOVI

Ovaj kratki osvrt dotaknut e se pitanja socijalne uloge drave, javno financiranih i svima dostupnih usluga - ponajprije za djecu predkolske dobi, potom na evidentan trend komodifikacije ili potrinjenja sustava pruanja tih usluga i pokuati na taj nain pojasniti kako se ovakve tendencije nesumnjivo odraavaju na drutveno-ekonomski status ena. KAD GOVORIMO O SOCIJALNOJ DRAVI Ako emo uope govoriti o Hrvatskoj kao socijalnoj dravi, neizostavno je osvrnuti se na period socijalizma, dakle od 1945. do 1990. godine, budui su se unutar tog perioda, uz ubrzanu modernizaciju i industrijalizaciju, paralelno znatno proirila i unaprijedila socijalna prava, a takoer i socijalna infrastruktura. U sustavu su djelovali socijalni fondovi, nastala je mrea centara za socijalni rad i tome slino. Dok SAD i Velika Britanija, s krizom sedamdesetih i osamdesetih godina provode neoliberalne reforme reui socijalna prava, u to vrijeme, kako tvrdi dr. Vlado Puljiz , Jugoslavija na te izazove reagira relativnim poveanjem socijalnih prava odnosno socijalnih trokova. Primjera radi, udio prosjene mirovine u prosjenoj neto plai u razdoblju 1987 1990. iznosio je izmeu 75,3 i 78,4% , dok se danas taj postotak spustio ispod 40% i iznosi 39,39%. Dakle, u periodu od 1990. do danas svjedoimo njegovu, gotovo pa progresivnom, padu. Uruavanje sustava socijalnih usluga poetkom devedesetih, to zbog rata, ali i pretvorbe i privatizacije koja se relativno tiho odvijala u pozadini, rezultiralo je postupnim gubitkom sidra socijalne sigurnosti i trganjem socijalno-zatitne mree iako se o Hrvatskoj, u to vrijeme, moe govoriti i o tzv. kriznoj socijalnoj dravi, budui se ulaskom humanitarnih organizacija pojavljuje i odreeni paralelizam u sustavu. SOCIJALDEMOKRACIJA, NEOLIBERALNE REFORME I KRIZA Kraj devedesetih donio je poetak snanijeg utjecaja Svjetske banke i MMF-a u osmiljavanju i provoenju reformi i ekonomskih i primjerice mirovinskog sustava - to znai da otad ne samo u Hrvatskoj nego i u drugim postkomunistikim zemljama pratimo implementaciju neoliberalnog koncepta, dodatno potenciranog pridruivanjem Hrvatske Europskoj uniji. Pritom,

20

NG.indb 20

1/27/2014 23:57:08

nije nevano da su tada i u Hrvatskoj, ali i u mnogim zemljama Europske unije na vlasti socijaldemokrati. To dakako otvara mnoga pitanja o tome to zapravo danas znai pojam socijaldemokracije. Slijedea etapa reformi uvjetovana je ekonomskom i financijskom krizom od 2008. godine koja zadaje jo jedan udarac ulozi drave u osiguravanju Ustavom zajamenih prava poput prava na obrazovanje, iroko dostupnog i besplatnog, potom prava na zdravstveno osiguranje i, u konanici, prava na rad. Pravdajui se visokim trokovima, neefikasnou, i naravno zahtjevima Europske unije, to u mnogim sluajevima zapravo i nije igralo odluujuu ulogu pri donoenju odluka o rezovima, politike elite u posttranzicijskim zemljama efikasno se povlae iz prostora kreiranja, donoenja i provedbe politika i strategija . Pritom svode svoje djelovanje na relativno neuspjeno tehniciranje na poznatome terenu, kretanje unutar neoliberalne paradigme bez ideje i bez nagnua za nekim naprednim promiljanjem. Zato postaje mogue da, neovisno o dijelu politikog spektra s kojega dolaze, svi i sve kljune politike figure svoje politike grade na terminima poput konkurentnosti, bolnih rezova, smanjenja trokova, tobonje racionalnosti, fleksibilizacije, fleksigurnosti, privatizacije, komodifikacije, sve kako bi se oslabio utjecaj socijalne drave. ZATO KRIZA NAJVIE POGAA ENE? Zato i kako se sve navedeno odraava na status ena? Zato je kriza najbolnije pogodila i pogaa ene? Zato snana dravna regulativa i javno financirane usluge imaju emancipatorski i razvojni karakter? I, na kraju, zato takve regulative u Hrvatskoj zapravo nema i zato, uostalom, o tome tako rijetko, prigodniarski govorimo? U izvjeu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2012. godinu, koje je objavljeno i na njezinim internetskim stranicama, ukazuje se na mnoge spomenute probleme , a osobito vanim moemo smatrati upozorenje na nisku stopu radne aktivnosti ena u Hrvatskoj koja iznosi svega 39,1%. Ovakva situacija je, smatra pravobraniteljica, problematina iz najmanje etiri razloga: 1) ekonomska neaktivnost velikog broja ena potie njihovu ekonomsku ovisnost o mukarcima i perpetuira ustaljeni stereotip

o glavama obitelji, 2) doprinosi izloenosti ena riziku od siromatva, a posebno u starijoj ivotnoj dobi, ime veliki broj ena postaje socijalni sluaj, 3) u mjeri u kojoj znaajan broj ekonomski neaktivnih ena ostaje u svom kuanstvu kako bi se posvetile brizi za djecu i obitelj, perpetuira raireni rodni stereotip o enama kao primarno odgovornima za ove drutveno korisne aktivnosti, dok istovremeno ene za obavljanje tih aktivnosti od drutva ne primaju nikakvu naknadu, bez obzira na neupitnu korist koju drutvo ima od ovakvog rada, 4) ene predstavljaju veinu zaposlenih u tek 7 od 19 podruja djelatnosti na tzv. tritu rada, dominirajui u zdravstvu, obrazovanju, socijalnoj skrbi. NEPLAENI RAD I STRATEGIJA KULTA NJEGOVATELJICE Ako u fokus rasprave postavimo temu neplaenog rada, osobito je znaajna trea primjedba o drutveno korisnom radu koji obavljaju ene, a za koji ne primaju nikakvu naknadu. Rije je o politici njege i brige kojoj ene, toboe, prirodno naginju i to se kao problematika konstruira na nain da naizgled ene same za ovakav rad ne ele biti plaene. Kult slukinje, njegovateljice majke, keri, snahe, supruge koja se rtvuje za mukarca, oca obitelji, djecu u konanici dravu na naim je prostorima bio itekako izraen devedesetih, ali kad i ako se upustite u itanje nekih dokumenata, zakona, politika koje vae i danas, ili su vaili donedavno a nije ih zamijenilo nita drugaije, vidite da se dogaa jaz izmeu onoga to opisuju zakon ili politika u smislu policy dokumenta i onoga kako ivimo. Tako aktualna Nacionalna populacijska politika iz 2006. godine kae kako je pozitivan stav prema obitelji, braku i djeci duboko ugraen u kulturu hrvatskog stanovnitva, te potom kako uvaavajui istraivanjima potvrene duboko ukorijenjene stavove hrvatskog drutva o obitelji i potomstvu, posebnu pozornost poklanja roditeljstvu, trudnicama i djeci i indikativno osobito potiui i ohrabrujui obitelj u izgradnji vlastitih resursa u pravcu svladavanja svakodnevnih izazova.Ovaj dokument naravno ne definira navedenu sintagmu svakodnevnih izazova, ali oni su u svakom sluaju danas i mnogo intenzivniji, tj . izazovniji
21

NG.indb 21

1/27/2014 23:57:08

nego to je to bio sluaj 2006. godine kada dokument nastaje. NA TRITE! NA TRITE! Kult njege i brige na trinim premisama polako ali sigurno dominira socijalnim politikama i u nas i u zemljama okruenja, openito zemljama europske periferije. Ako govorimo ue o uslugama za djecu, i to posebno predkolsku djecu, trend potrinjenja odgojnih i obrazovnih, do juer dominantno javno organiziranih i javno financiranih usluga, ozbiljno prijeti minorizirati ulogu drave i delegitimirati sustav kolektivne brige o djeci. U drutvu jednakih mogunosti sve su odluke postavljene kao stvar osobnog izbora: sve je partikularno, individualno, i kao takvo predstavljeno kao kvalitetnije, konkurentnije i bolje. S druge strane: kako siromaimo a svaki etvrti graanin Hrvatske moe se svrstati u tu kategoriju, usluge koje su nam do juer bile dostupne ili zajamene, postaju nedostupne jer se moraju platiti. Zato su tu majke, bake, tete koje su dostupne, iji je rad besplatan, oekivan, prirodan. Pa oni koji ne mogu platiti, neka se snalaze. Oekuje se da, ukoliko imamo djecu, moramo biti automatski i dovoljno poduzetni, spretni i snalaljivi . Ovakvi zahtjevi sustavno se postavljaju upravo pred ene, a ukoliko ih ne uspijevaju ispuniti, drava ponovo uvodi novu zakonsku regulativu s oznakom Europske unije, odnosno Zakon o dadiljama koji je korak upravo u prethodnom naznaenom smjeru : usluge su na tritu, naelno dostupne svima, navodno jeftinije od organiziranoga uvanja djece u vrtiima iako, kao to znamo, to nije samo uvanje djece, nego i socijalizacija i obrazovanje. S druge strane, ene vie ne rade na crno, njihov se status regulira, samozapoljavaju se, mogu otvoriti svoj obrt, postati konkurentne, poduzetne, aktivne itd. a sve u skladu s dominantnom EU paradigmom. Cijela stvar, ne zaboravimo, i jest zapoela u okviru programa pretpristupne pomoi, te regionalnih razvojnih agencija koje su osmislile razliite programe poput Helping Hand, Njezina druga ansa itd. Ve iz samih naziva moe se naslutiti intencija cementiranja tradicionalnih obrazaca, umjesto unaprjeenja drutvenih odnosa. POSLJEDICE SMJENE KONCEPATA Komodifikacija brige i njege, kao i obrazovanja, ima mnoge i dalekosene posljedice, no ovdje emo izdvojiti dva kljuna

Karolina Leakovi u Udruzi za razvitak socijalne demokracije Novo drutvo organizira programe politikog obrazovanja te rasprave o aktualnostima i perspektivama socijalne demokracije. Tekst je nastao na osnovu izlaganja Karoline Leakovi na tribini: Eksploatacija u naa 4 zida. Tribina je odrana u prostorima MAZ-a u travnju 2013. godine u organizaciji Mladih antifaistkinja Zagreba, femfronta i BRID-a.

22

NG.indb 22

1/27/2014 23:57:09

aspekta koje generira ovakav odnos spram ovih pitanja. Prvi se odnosi na shvaanje prava djeteta definirana zakonom iskljuivo u pasivu u kojem ono - biva uvano i ouvano kako se ne bi ozlijedilo, biva nahranjeno i napojeno te tako sretno doeka povratak roditelja s posla (ako ga imaju, a tko zna kada se s njega vraaju ako ga i imaju), i iz ijih prava se izuzima mogunost na ostvarivanje prava na besplatno i kvalitetno obrazovanje od najranije dobi. Potom moemo postaviti pitanje: je li u okolnostima uspostave takve mree usluga zapravo realno oekivati kako ovi oblici nee odmah postati konkurencija javnim vrtiima, za koje se ionako stalno tvrdi da nemaju dovoljno kapaciteta, kako nisu dobro

opremljeni, itd? Teko je oekivati da bilo koji grad ili opina uope razmiljaju o izgradnji vrtia ili proirenju postojeih kapaciteta ako im se vie isplati dati odreenu vrstu poticaja enama (uglavnom e taj posao opet obavljati ene) koje e otvoriti obrte. Pored partikulariziranja brige, odgoja i obrazovanja djece, paralelno moemo navesti primjer jednog istonoslavonskog sela u kojem se otvara vrti, ali samo zahvaljujui novanoj donaciji jedne splitske dobrotvorke. Dakle, briga, njega, dobrotvorstvo, milodari, humanitarne akcije razgradnja javnih usluga provodi se u patrijarhalnom kodu i unutar dravnih strategija, postavljajui njegu i brigu kao imamentno ensko nasuprot zagarantiranim pravima svih i javnim servisima to je jedna od vanih crta razdvajanja i to su pitanja koja moramo politizirati.

PRVO SU DOLI PO TRUDNICE I MAJKE... Institut ugovora na odreeno predstavlja strukturalnu prepreku jednakosti prilika, odnosno dovodi do neizravne diskriminacije ena. Poslodavci esto iskoritavaju loiji poloaj na tritu rada pripadnika i pripadnica onih drutvenih skupina koje su tradicionalno rtve drutvene diskriminacije, kako bi s njima sklopili ovaj oblik ugovora o radu, koji im prua slabiju zatitu na tritu rada. ene su drutvena skupina koja je posebno izloena ovom obliku diskriminacije. Posebice je teak poloaj trudnica zaposlenih na odreenovrijeme.Poslodavac trudnicu nije duan zadrati nakon to je istekao rok na koji je ugovor sklopljen, dok je radnici na neodreeno vrijeme zabranjeno otkazati ugovor o radu za vrijeme trudnoe, koritenja rodiljnog dopusta i ostalih prava u vezi s trudnoom. Prema izvjeu Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2012. godinu, najvei broj ena koje su na tritu rada doivjele neku vrstu spolne diskriminacije (temeljem trudnoe i obaveza prema djeci), ak 34,1 %, suoilo se s neproduivanjem ugovora o radu. Od 176 ispitanica koje su se nale u situaciji u kojoj im nije produen ugovor o radu, njih 63,6 % smatra kako im je poslodavac uskratio produenje ugovora o radu jer su zatrudnjele ili koristile rodiljna prava. (iz: Analiza Nacrta prijedloga iskaza o procjeni uinaka Nacrta prijedloga Zakona o radu; pripremila Ena Kneevi, pravnica, CESI). ..ALI JA NISAM NITA REKLA, JER (NI)SAM BILA TRUDNA. Strah od negativnih posljedica za radno mjesto ogledava se u prikupljenim podacima Pravobraniteljice vezanima uz spremnost ena da za vrijeme trudnoe ili rodiljnog dopusta koriste dostupne mehanizme institucionalne zatite kako bi zatitile svoja prava i interese. Od 937 sudionica istraivanja, njih 44,3 % navelo je da nisu sigurne bi li inspekciji rada prijavile poslodavca koji ih je diskriminirao, a 15,7 % je izjavilo kako ne bi. Propisani uvjeti sklapanja ugovora na odreeno vrijeme po novom ZOR-u nee biti dovoljna zatita od diskriminirajue zlouporabe ovog instituta (iz: Analiza Nacrta prijedloga iskaza o procjeni uinaka Nacrta prijedloga Zakona o radu; pripremila Ena Kneevi, pravnica, CESI).

23

NG.indb 23

1/27/2014 23:57:09

FAIZACIJA MLADIH ILI KAKO SE KALI ELIK

Faizacija mladih u Hrvatskoj zapoela je i doivjela najvei procvat, poetkom devedesetih godina prolog stoljea. U opoj nacionalistikoj histeriji Domovinskog rata, mladi su, pod patronatom vladajuih, preuzimali nacionalistike i ovinistike ideje te ih iskoritavali u svojoj okolini. Taj je fenomen bio oitiji u manjim sredinama i na podrujima bliima frontu, to, na kraju krajeva, ne zauuje. Istovremeno su se, kao dio ire akcije, iz kola uklanjali spomenici i spomen-ploe Narodnooslobodilakoj borbi te se u obrazovni sustav ubacio svojevrsni damnatio memoriae partizanske borbe, odnosno njezino pretvaranje u tabu temu. Ugovorom izmeu Vatikana i Republike Hrvatske s poetka devedesetih u hrvatske je kole uveden katoliki vjeronauk koji, iako izborni predmet, slui kao produena ruka katolike Crkve, neovisan o slubenom obrazovnom programu. Te su domoljubne reforme devedesetih sluile za regrutaciju mladih nacionalista, Hrvatakatolika, koji e se boriti protiv neprijatelja nacije, a zaboravljati na ope ekonomsko, politiko i kulturno propadanje drutva. Kao oekivane posljedice takve dravne politike, devedesetih je meu mladima dolo do porasta ovinistikih i neonacistikih ispada. Smru Franje Tumana i kasnijom propau HDZ-a na izborima 2000., nacionalizam je izgubio dravno pokroviteljstvo te se tako iz slubene sfere prebacio na ulicu. Nakratko je i hrvatsku ekstremnu desnicu zahvatio fenomen tzv. bijelog nacionalizma, no on nije uivao iru podrku, posebice ne meu mladima. Razdoblje Raanove i prve Sanaderove Vlade je, usprkos daljnjoj privatizaciji, korupciji i pronevjerama, predstavljalo vrijeme relativnog prosperiteta u odnosu na devedesete. To se odrazilo i na mlade iji se nacionalizam veinom sveo na ritualnu mrnju prema Srbima za dravotvorne datume, obljetnice i dogaaje vezane za uhiene ratne generale. Takoer je bila (i ostala) prisutna mrnja prema Romima i homofobija, koja je u navedenom razdoblju ipak popustila jer je s opom liberalizacijom trita, kao jedan od njezinih rijetkih pozitivnih pomaka, dolo i do proklamirane liberalizacije samoga drutva i otvaranja prema novim idejama. Nacionalizam je do 2008. meu mladima bio sveden na puku tradiciju, koja je postajala sve slabija kako je Domovinski rat bivao vremenski udaljeniji.

MARKO FABER

*
24

Marko Faber je uenik klasine gimnazije u Zagrebu, lan MAZ-a oko godinu dana. Pokuava to vie pisati, iako mu lijenost to ne doputa esto.

NG.indb 24

1/27/2014 23:57:09

Ekonomska kriza, koja je zapoela 2008. godine, zahvatila je itav svijet i podigla faistiku desnicu na noge. Faistiki je pokret, kako je u njegovoj prirodi, iskoristio tu situaciju za vrbovanje novih lanova, prvenstveno meu mladima. Ovaj put potpirivanje nacionalizma ne dolazi samo s vrha, odnosno iz dravnih institucija, nego i odozdo, posredstvom stranaka ekstremne desnice, navijakih i braniteljskih udruga. Ekstremna desnica mladima obeava bolju i sigurniju budunost, ali ne uz revolucionarne promjene, nego klasinim faistikim zatiranjem manjinskih prava i velianjem ideje krvi i asti nekog naroda, odnosno klasnom kolaboracijom zamotanom u domoljublje. Takva jednostavna rjeenja primamljiva su svima, pa kako ne bi bila mladima, ija se politika svijest tek razvija? No, ni drava nije mogla odoljeti nacionalizmu u doba krize. Druga HDZ-ova vlada zapoela je trend pojaane nastave o vrednotama Domovinskog rata u osnovnim kolama, koja ukljuuje projekcije filmova o Bitci za Vukovar ili Oluji te predavanja veterana o ratu, unutar kojih se esto znaju uti i politiki govori. Ovaj trend do vrhunca dovodi dananja Vlada idejama o obaveznom posjetu kolaraca bojinicama Domovinskog rata. Iako u osnovi zamiljena tek kao povijesna nastava, u kombinaciji s ostalim procesima, dovodi do ukorjenjivanja nacionalizma meu najmlaima. Kao trei faktor u dananjoj faizaciji mladih ponovno se postavlja Crkva, uz preutnu podrku drave koja se izraava autonomijom katolikog vjeronauka u kolama. Taj je predmet

formalno izboran, ali je mladima (posebice djeci) ponekad teko izbjei ga, ponajprije zbog pritiska vrnjaka, uitelja ili roditelja. Funkcija katolikog vjeronauka nije samo uenje o kranstvu kao religiji, ve i poduavanje crkvenih dogmi, esto u suprotnosti s ostatkom nastavnog programa. Najoitiji primjer toga je homofobija. U udbeniku S Kristom u ivot za 8. razred osnovnih kola, tako pie da je homoseksualnost neistraeno ljudsko stanje te se homoseksualci izjednaavaju s bolesnicima kojima je potrebna pomo. Utjecaj takvog programa na djecu lako je predvidjeti. Na kraju, potrebno je ustvrditi do koje je mjere faizacija mladih uspjela, te kako se boriti protiv njenog daljnjeg irenja. Najvei dio mlae hrvatske populacije prolaskom kroz obrazovni sustav postaje apolitian, ali u sebi gaji konzervativne ili reakcionarne stavove, poput homofobije ili maizma. Broj politiki aktivnih pojedinaca je relativno malen i s lijeve i s desne strane politikog spektra, no ekstremna desnica i tu odnosi pobjedu. Borba protiv daljnje faizacije mladih ne moe se voditi odvojeno od ostatka populacije. Mladi su tek preslika drutva, odnosno svojih roditelja, roaka, starijih prijatelja, i kao takvi ne predstavljaju sasvim drugaiju cjelinu, iako imaju odreene razlike u odnosu na ostatak populacije. Stvaranje to ireg antifaistikog fronta je potreba, kako na razini drutva u cjelini, tako i na razini mladih, posebice zbog rastue apatije koja ide na ruku reakcionarnim i neofaistikim elementima.

25

NG.indb 25

1/27/2014 23:57:09

GRKE ZLATNE ZORE

Zaotravanje ekonomske krize, gubitak radnih mjesta i sve vea egzistencijalna nesigurnost okrenuli su mnoge pripadnike europskih radnikih i niih srednjih slojeva reakcionarnim ideologijama, ksenofobiji i idealima prolih vremena snane i patrijarhalne nacije koju treba povratiti. Proces je najvie uznapredovao ondje gdje je i kriza lokalnog kapitalizma udarila najjaom estinom, pritom u nekim trenucima ugroavajui i same temelje europskog kapitalizma. Grka je moda najbolji primjer takvih kretanja. U toj zemlji ekonomija je ve pune etiri godine na udaru teke dunike krize ije ju je rjeavanje mjerama tednje pod tutorstvom Trojke doslovno uguilo. Unazad posljednjih 5 godina, ukupan pad grkog BDP-a iznosi 22 %, nezaposlenost se popela na gotovo 30 % i meu mladima iznosi zastraujuih 65 %. Ekonomske ok terapije, masovna otputanja, interna devalvacija kroz smanjenje plaa i agresivne privatizacije dovele su do pokuaja otpora velikih dijelova grke radnike klase te estih generalnih trajkova i ponekad vrlo nasilnih prosvjeda na grkim ulicama. U takvim socijalnim uvjetima, kako bi ouvale vrsti stisak i kontrolu nad grkim drutvom, politike i ekonomske elite okrenule su se brutalnom guenju svakog oblika autonomnog otpora. Istodobno, faizam i ekstremni nacionalizm sve vie jaaju s ciljem prikazavanja brojne imigrantske populacije kao krivca za krizu te stvaranja strategije napetosti kako bi se oslabilo lijevu opoziciju i politike pokrete. Relativni socijalni mir Grke doao je svome kraju pobunom i neredima urbane mladei razoarane i ogorene drutvenim i politikim poretkom, nakon policijskog ubojstva Alexisa Grigoropolousa u prosincu 2008. Od poetka krize i primjene mjera tednje u Grkoj je odrano preko dvadeset generalnih trajkova u organziciji glavnih birokratskih sindikata uz masovne prosvjede na ulicama praene estim sukobima lijevih i anarhistikih prosvjednika i policije. Usprkos esto i impresivnoj brojnosti sudionika, generalni trajkovi nisu znaajno utjecali na zaustavljanje nesmiljene tednje i ekonomskog poniranja Grke, ve su uglavnom djelovali kao svojevrstan ispuni ventil. Pokuaji otpora i samoorganiziranja Grka nisu ogranieni samo

ILIJA TODORI

26

NG.indb 26

1/27/2014 23:57:09

na generalne trajkove, no grka drava je otra i neumoljiva u obraunu sa svakim oblikom otpora to je primjerom demonstrirano u lipnju 2011. brutalnim premlaivanjem nenasilnih prosvjednika tijekom okupacije atenskog trga Syntagma. Kako bi se uklonila bilo kakva zapreka ok terapijama i omoguila maksimalna sloboda domaem i stranom kapitalu, vladajue klase ne ustruavaju se od odbacivanja svakog privida demokratinosti u slamanju narodnog otpora neovisnog o politikim strankama i etabliranim sindikatima. Meunarodno najpoznatiji primjer jest sluaj planiranog rudnika zlata Skouries u zajednikom vlasnitvu kanadske korporacije i domaih tajkuna na poluotoku Halkidiki. Zbog katastrofalnog utjecaja koji e projekt imati na lokalni ekosustav i ekonomiju, dolo je do viegodinjeg otpora lokalnog stanovnitva na koji je drava unutar posljednjih godinu dana krenula brutalnom represijom koja podsjea na 1970-e kada je Grkom vladala profaistika vojna vlast, to ukljuuje nezakonita uhienja aktivista i policijsko nasilje nad lokalnim stanovnitvom. Paralelno, Grka posljednjih nekoliko godina svjedoi i strelovitom usponu snaga ekstremnog nacionalizma i neonacizma. Taj proces zahvatio je sve slojeve grkog drutva, od najviih slojeva dravne politike do svakodnevnog preivljavanja na grkim ulicama. Posljednjih godina zemlja se nala suoena s velikim humanitarnim krizama u svome okruenju i posljedinim valovima imigracije iz Afrike i s Bliskog Istoka preko svojih granica, to je dodatno pogorano izbijanjem graanskog rata u Siriji. Prisustvo velikog broja imigranata na grkim ulicama istaknulo je nacionalistike i ksenofobne sklonosti jednog dijela grkog drutva, to su vladajue klase odluile okrenuti u vlastitu korist. Trenutni premijer Antonis Samaras (konzervativna desnica ND Nova demokracija) u predizbornoj kampanji u oujku 2012. imigrante je nazvao tiranima grkog drutva i pozvao na ponovno zauzimanje grkih gradova. U isto vrijeme tadanji ministar zdravstva imigrante je ocijenio kao zdravstvenu prijetnju. Nacionalistiki ovinizam nije potpuno nova stvar u grkom drutvu (rasistiki progoni su se dogaali i prije, kao npr. 2004. kada su tijekom slavlja zbog grkog osvajanja europskog

prvenstva u nogometu napadani pripadnici albanske manjine), no s poetkom krize i s potrebom da se razoaranim i osiromaenim masama skrene panja s Trojkinih politika, desni autoritarizam dobio je novi zamah. Gotovo treina Grka izraava nostalgiju za vremenom profaistike vojne diktature iz 1970-ih, a vladajua stranka pokuala je donijeti zakon kojim bi se dravljanima Grke koji nisu etniki Grci zabranilo zapoljavanje u vojsci i policiji. Uz neskriveni institucionalni rasizam slubene grke drave, s poetkom ekonomskog sloma dolazi i do jaanja otvoreno neonacistiki orijentirane politike stranke Zlatna zora (gr. Chrysi Avgi). Osnovana jo 1980., do 2010. Zlatna zora nije bila mnogo vie od politiki marginalne skupine uliara i neonacistikih skinheada poznatih po povremenim nasilnim ispadima spram ljeviara i antifaista, no tada po prvi put ulazi u gradsko vijee Atene. Vladajue elite prepoznale su Zlatnu zoru kao dio kontranapada na socijalne pokrete te ta stranka u atmosferi rastue antiimigrantske retorike dobiva sve vie medijske panje i promocije, to rezultira ulaskom neonacista u parlament na izborima u lipnju 2012. s osvojenih 7 % glasova. Na vrhuncu svoje popularnosti u prvoj polovici ove godine imali su potporu od 15 % , to ih je inilo treom politikom strankom u Grkoj. Zlatna zora je od svog osnutka uvijek bila sastavni dio paradravnog aparata, to pokazuje i injenica da je osniva i aktualni predsjednik Zlatne zore Nichos Michaloliakos 1980. bio na platnom spisku grkih tajnih slubi. Najveu glasaku i organizacijsku potporu pronalaze u grkoj vojsci, policiji i zatitarskim agencijama, a o stupnju ispreplenosti Zlatne zore i dravnog represivnog aparata govori i podatak da je u lipnju 2012. polovica grkih policajaca glasala za Zlatnu zoru. Programatski se pokuavaju prikazati kao antisistemski pokret suprotstavljen vladavini financijskih elita i s gotovo nepostojeim ekonomskim programom, no poznato je da je znatan dio financiranja stranke dolazi iz krugova bogatih brodovlasnika, poslovnih ljudi te ak i nekih biskupa Grke pravoslavne crkve koji su meu najbogatijim zemljoposjednicima u Grkoj. U tom svjetlu ne ude potezi Zlatne zore poput onog kada su se oduili

27

NG.indb 27

1/27/2014 23:57:09

svojim pokroviteljima iz bogatih klasa onemoguujui poveanje poreza brodarskim kompanijama, kao niti potpora koju su pruili gaenju grke javne televizije. Zlatna Zora otvoreno propagira rasizam i ksenofobiju imigrante su proglasili ljudskom podvrstom, ljeviare niom rasom. No njihovo djelovanje nije ostalo na praznoj retorici, ve su svoje prijetnje poeli ostvarivati nastojei stei prevlast na grkim ulicama i uporite u lokalnim zajednicama. U nekoliko grkih gradova skupine nacista naoruane palicama ulazile su u bolnice u potrazi za stranim medicinskim radnicima te pacijentima imigrantima i Romima. Prilikom jedne takve bolnike racije, zastupnici Zlatne zore davali su izjave kako je Romima delinkventnost upisana u DNK. Paraleno s izbornim i politikih uspjehom neonacista, dolo je i do eksplozije rasistiki motiviranog nasilja na ulicama Atene i drugih grkih gradova. U kolovozu 2012. u centru Atene ubijen je 19-godinji Iraanin, u sijenju ove godine ubijen je pakistanski imigrant dok je iao na posao (ubojice su imali letke Zlatne zore), a mjesec dana kasnije ulinog prodavaa iz Senegala napala je policija i gurnula ga na tranice podzemne eljeznice. Grka Antirasistika mrea navodi brojku od 154 sluaja rasistikog nasilja u 2012., uz ogradu da je stvaran broj vjerojatno i nekoliko puta vei jer mnoge rtve ne prijavljuju zloine policiji koja simpatizira i titi neonaciste i zbog straha od deportacije. No ipak, znatan dio grkog drutva odbija se pomiriti s takvim faistikim nasiljem i aktivno se suprotstavlja tim procesima. U gradu Chaniji na Kreti aktivisti Zlatne zore nakon pokuaja odravanja skupa baeni su u more od strane lokalnih antifaista. U dijelovima Atene imigranti su se poeli samoorganizirati u obrambene skupine koje nastoje sprijeiti rasistike napade. U rujnu prole godine, antifaistike skupine poele su organizirati motociklistike patrole u atenskim kvartovima u kojima su uestali napadi na imigrante. Tijekom jedne takve akcije, dolo je do sukoba s pripadnicima Zlatne zore i policijske akcije u kojoj su uhieni samo antifaisti. Drava je sluaj odluila zatakati i cenzurirati pa su tako smijenjeni novinari koji su sluaj komentirali na dravnoj televiziji. U isto vrijeme, anonimni policijski dunosnik priznao je

*
28

Ilija Todori mladi je radnik i antifaist, lan Mree anarhosindikalista i navijake skupine White Angels.

NG.indb 28

1/27/2014 23:57:09

britanskom Guardianu kako drava godinama svjesno tolerira povezanost policije s neonacistima kako bi potonje u trenutku potrebe mogla iskoristiti protiv ljevice i drutvenih pokreta. Iako ne sasvim otvoreno iskazano, tako neto moglo se izmeu redaka iitati i iz pisanja vodeih grkih medija u to vrijeme. Ugledni komentatori dnevnih novina pruili su odreenu vrstu legitimizacije Zlatne zore prikazujui ih kao priliku grkoj dravi da se obrauna s jednakom nasilnim i opasnim ekstremom ljevice, u to se ubraja sve od anarhistikog pokreta preko sindikata do najjae lijeve opozicijske stranke SIRIZA-e. Neonacistiki teror svoju je kulminaciju dosegao 17. rujna ove godine. Te veeri u pirejskoj etvrti Keratsini hip-hoper Pavlos Fyssas, poznat po antifaistikim stavovima, napadut je od strane 20-ak pripadnika uline bande Zlatne zore dok je etao ulicom s djevojkom i prijateljima. Napad je zavrio traginom smru Pavlosa od uboda noem. Vrijedi spomenuti da se napad dogodio u prisustvu pripadnika motorizirane postrojbe specijalne policije, koji su napad mirno promatrali i intervenirali su uhienjem ubojice tek u trenutku kada se veina nacista ve razila, kao i to da su na gotovo istom mjestu 8 dana prije brutalno pretueni lokalni aktivisti Komunistike partije. U prvom trenutku reakcija vlasti i medija bila je mlaka kao u mnogim prethodnim sluajevima nacistikog nasilja, uz preuivanje ili banaliziranje dogaaja kao svae oko nogometne utakmice koja je otila predaleko. Tjedan dana nakon ubojstva, Grka je ponovno zahvaena plamenom prosvjeda. 25. rujna odrane su velike antifaistike demonstracije, s oko 50 tisua ljudi na atenskim ulicama koji su marirali na sjedite Zlatne zore i uz sukobe s interventnom policijom koja je ponovno aktivno suraivala s nacistima u napadima na prosvjednike. U danima koji su uslijedili, grka Vlada odluila se na dramatian zaokret iako su desne politike i ekonomske elite posljednjih mjeseci poele razmatrati Zlatnu zoru kao ozbiljnu politiku snagu s kojom valja raunati u budunosti kao moguim koalicijskim partnerom (jedan od vodeih ljudi vladajue Nove demokracije izjavio je kako su

Zlatna zora i ND sestrinske stranke), nakon antifaistikih prosvjeda pokrenuta je istraga protiv Zlatne zore koja je proglaena zloinakom organizacijom i potpora joj je pala na 6 %. Uhieni su N. Michaloliakos i jo 15 lanova partijskog vodstva, a nekoliko policijskih asnika osumnjienih za suradnju s nacistima je suspendirano. Meutim, dravni udar na Zlatnu zoru valja promatrati s najveom skepsom jer je oito da dolazi od strane onih istih struktura moi koje su godinama tolerirale, ako ne i otvoreno podupirale djelovanje Zlatne zore. Takoer je oito i da je represivni udar doao prekasno jer su voe stranke otvoreno sudjelovali u ulinom nasilju tijekom posljednjih godina, a drava je sve to znala i svjesno tolerirala. Posebno upada u oi injenica da je vladajua Nova demokracija u svibnju ove godine blokirala donoenje zakona kojim bi se kriminalizirao rasizam i negiranje Holokausta. Nedvojbeno je Zlatna zora mehanizam grkih elita kao dio strategije koja ukljuuje irenja atmosfere terora, straha i prijetnje graanskim ratom kako bi osiromaene mase potraile sigurno utoite u okrilju umjerenih elita i kako bi se posredno vrio teror nad ljevicom. ini se da je grka konzervativno desna vlast shvatila da su stvari otile predaleko i da joj ekstremna desnica izmie kontroli (izmeu ostalog, Zlatna zora je otimala dobar dio desnih i nacionalistikih glasaa vladajuoj Novoj demokraciji) te da joj je oportunije nastupiti kao odgovorni centar koji jedini moe spasiti demokraciju i sauvati Grku od kaosa. Pravosudni udar e nedvojbeno barem kratkorono oslabiti mo Zlatne zore, no pred grkim antifaizmom jo uvijek predstoji dugotrajna i teka borba. Uhienje neonacistikih voa nee iskorijeniti duboku ukorijenjenost faizma u grku policiju, vojsku i paradravne strukture kao niti institucionalni rasizam grke dravne politike koji je stvorio plodno tlo za uspon neonacizma. Jo jednom se ponavlja stara istina da je za stvarnu pobjedu nad faizmom potrebno suoiti se s njegovim korijenima u kapitalistikoj dravi, koja u trenucima krize i ugroenosti ne pree ni pred ime da bi odrala svoju hegemoniju i autoritet.

29

NG.indb 29

1/27/2014 23:57:10

UJEDINJENA FRONTA

Ujedinjena fronta jest strategija. Ona je odgovor koji revolucionari daju na vrlo openito pitanje: kako bi se radnici koji su predani revolucionarnom ruenju kapitalizma trebali odnositi prema onima koji vjeruju da je sistem mogue reformirati i da ga se ne mora ruiti? Svijest radnika tokom veeg dijela prolog stoljea bila je reformistika umjesto revolucionarna; u radnikom su pokretu dominirale organizacije predane reformi umjesto revoluciji. Zbog toga je dolazilo do uestalog postavljanja stratekog problema ujedinjene fronte. Taj je problem postavljan u irokom rasponu okolnosti i razdoblja, pa se stoga razlikovao i specifian oblik koji je ujedinjena fronta u odreenim okolnostima imala. Tony Cliff u svojoj biografiji o Lenjinu naglaava razliku izmeu strategije i taktike: Pojam taktike odnosi se na mjere koje koriste jednom zadatku ili jednoj grani klasne borbe. Tako Lenjin govori o taktici potrebnoj primjerice tokom sijeanjskih dana 1905. () On takoer govori o taktici sindikata, parlamentarnoj taktici i tako dalje. Revolucionarna strategija obuhvaa kombinaciju taktika koje kroz svoje meusobno povezivanje i rast vode do osvajanja vlasti od strane radnike klase.(1) Oni koji u ujedinjenoj fronti vide samo taktiku, specifinu formu organizacije koja se moe jednostavno primijeniti u bilo kojoj danoj situaciji, vjerojatno nee razumjeti to povezuje ujedinjenu frontu u razliitim povijesnim ili geografskim okolnostima. Oblici koje ujedinjena fronta poprima izviru iz okolnosti iz kljunih zadataka s kojima se radnika klasa suoava, njene svijesti, odnosa snaga izmeu reformistikih i revolucionarnih organizacija itd. Za Lava Trockog, ije je ime vie nego bilo koje drugo vezano uz ujedinjenu frontu, iroka strategija moe ukljuivati velik raspon moguih oblika: Kao to je sindikat rudimentaran oblik ujedinjene fronte u ekonomskoj borbi, tako je sovjet najvii oblik ujedinjene fronte u uvjetima u kojima proletarijat ulazi u epohu borbe za vlast.(2) Pitanju sovjeta kao oblika ujedinjene fronte vratit u se kasnije. Za poetak je vano vidjeti to je zajedniko sovjetima, sindikatima i suvremenim ujedinjenim frontama kao to je na primjer Stop the War Coalition. Osnovne su karakteristike ujedinjene fronte sljedee: -Ona okuplja radnike kako revolucionarne tako i

JOSEPH CHOONARA

S ENGLESKOG PREVEO DAMJAN RAJAI

30

NG.indb 30

1/27/2014 23:57:10

nerevolucionarne u zajednikoj borbi. Te se borbe razlikuju u svom opsegu: od temeljne obrane uvjeta rada u kapitalizmu (sindikati) do stvaranja radnike drave odozdo (sovjeti). - Sadri niz zahtjeva koji su prihvatljivi revolucionarima, ali i dijelovima radnike klase koji jo nisu revolucionarni. - Snage koje su ukljuene ostaju nezavisne; revolucionari mogu slijediti ciljeve neovisno o ujedinjenoj fronti i artikulirati svoju iru politiku viziju. - Ujedinjena fronta takoer je mjesto borbe unutar nje reformistike i revolucionarne struje mogu raspravljati o strategiji i taktikama. Naime unutar ujedinjene fronte uvijek e biti sukoba ideja i diskusija o strategiji i taktikama. - Nadmone ideje i metode borbe koje zagovaraju revolucionari trebaju im omoguiti da neke od reformistikih radnika ukljuenih u ujedinjenu frontu pridobiju za revolucionarnu politiku. Najjasniju teoriju o ujedinjenoj fronti razvila je generacija marksista izmeu ostalih Trocki, Lenjin i Antonio Gramsci koja je sudjelovala u revolucionarnom uzletu nakon Prvog svjetskog rata. U tom su razdoblju revolucionarne organizacije morale djelovati uz masovne reformistike organizacije. Nakon poetnog uzleta borbe koji je zavrio u ranim 1920-ima revolucionari su bili prisiljeni na prelazak u obrambenu fazu. S obzirom na to da je radnika klasa bila u obrambenoj poziciji, pitanja njezina jedinstva s ujedinjenom frontom postala su izrazito istaknuta i vana. PRETEE Trocki obrazlae strategiju ujedinjene fronte citirajui Komunistiki manifest znaajnog dvojca Karla Marxa i Friedricha Engelsa: Komunisti nisu neka posebna stranka nasuprot drugim radnikim strankama. Oni nemaju nikakve interese odvojene od interesa itavog proletarijata (...) Komunisti su (...) u praktikom smislu onaj dio radnikih stranaka svih zemalja koji je najodluniji i koji stalno tjera dalje; teorijski, u odnosu na ostalu masu proletarijata njihova je prednost u tome da oni imaju uvid u uvjete, razvoj i ope rezultate proleterskog pokreta.(3) Ovi odlomci, napisani prije nastanka masovnih reformistikih partija, sadre bit zadae s kojom se suoavaju revolucionari. Oni

moraju zastupati ire interese koji ujedinjuju radniku klasu i to initi kao najodluniji i najnapredniji dio te klase. U praksi su se Marx i Engels angairali u nizu organizacija od poetne Lige komunista, koja je sudjelovala u europskim revolucijama 1848., do Prve internacionale, koja je okupljala sve od britanskih sindikata do tajnih socijalistikih drutava.(4) Potkraj svojih ivota Marx i Engels protivili su se nastanku onoga to su smatrali antiproleterskim strujama misli u Njemakoj socijaldemokratskoj partiji (SPD), najveoj radnikoj partiji njihova doba: Ovdje ujemo predstavnike sitne buroazije koji su puni straha da bi proletarijat mogao, pod pritiskom svojeg revolucionarnog poloaja, otii predaleko. Umjesto odlunog politikog suprotstavljanja, zalau se za ope posredovanje; umjesto da se bore protiv vlade i buroazije, pokuavaju ih pridobiti i uvjeriti.(5) Oni se ovdje suprotstavljaju stranim utjecajima koji djeluju na ono to je u osnovi bilo zdravo tkivo. Marx i Engels nastavili su naglaavati potrebu za ujedinjenim radnikim partijama koje bi okupljale radnike i predstavljale cijelu radniku klasu. No u Rusiji je takvo poimanje partije bilo dovedeno u pitanje. Lenjin je, djelujui unutar represivnog sistema i u ilegalnosti, osmislio uvelike razliit oblik organizacije. Njegova boljevika partija nije bila partija cijele radnike klase. Nju su inili najnapredniji revolucionarni radnici koji su mogli oblikovati homogenu snagu, a boljeviki centralizirani nain organiziranja dao im je znatnu sposobnost boriti se za strategiju unutar ire radnike klase. No ak je i Lenjin ovakav oblik organizacije smatrao prikladnim jedino za uvjete u caristikoj Rusiji. Do 1914. malo je marksista ozbiljno dovodilo u pitanje univerzalnu primjenjivost modela iroke socijalistike partije. Dva su dogaaja dovela do te promjene. Prvo, kada je zapoeo Prvi svjetski rat, predvodnici socijalistikih organizacija diljem Europe pourili su podrati vladajue klase u svojim zemljama. Ova je izdaja, a posebice izdaja njemakog SPD-a, iznenadila ak i Lenjina. SPD je nastavio koristiti marksistiku retoriku, no u praksi se razvio u drugom smjeru. Naglaavao je postepeno buenje svijesti radnike klase i spor, stupnjevit prijelaz u socijalizam.
31

NG.indb 31

1/27/2014 23:57:10

SOVJETI Sovjet - pojam ruskog podrijetla (od e) koji u ovom kontekstu oznaava radnike savjete koncipirane kao direktnodemokratska tijela koji su poetkom 20. stoljea osmiljeni i funkcionirali kao alternativa sindikatima pod dravnom kontrolom u carskoj Rusiji. Nakon Februarske revolucije 1917. i abdikacije cara Nikole II. dijele vlast s prijelaznom vladom okupljajui radnitvo i lijeve snage openito. S jaanjem boljevikog utjecaja nad sovjetima dolazi do radikalizacije koja rezultira Oktobarskom revolucijom kada je uspostavljen Sveruski kongres sovjeta, glavno upravljako tijelo u Rusiji to ostaje i po uspostavi Sovjetskog Saveza (1922.), a sve do 1936. kada se vlast u svim sovjetskim republikama prebacuje na Vrhovne sovjete koji su bili pod znaajnim utjecajem Komunistike partije, odnosno njenog generalnog sekretara Staljina. Posljedice Staljinove diktature bile su birokratizacija sovjeta i njihovo odvajanje od radnike baze ime su u principu izgubili svoju prvu emancipatornu funkciju.

Razvio je niz institucija i slojeve funkcionara i parlamentaraca iji je cilj umjesto ruenja kapitalizma bio pregovarati s njime za ustupke. Drugi je faktor bila pobjeda revolucije u Rusiji 1917. godine koja je dala jasan uvid u prednosti lenjinistike revolucionarne partije i potrebe za ujedinjenom frontom. UJEDINJENA FRONTA U 1917. GODINI Premda u Rusiji nisu postojale masovne reformistike partije poput onih koje su se razvijale u Njemakoj, Britaniji i drugdje, u radnikoj je klasi prevladavala reformistika svijest. U svakoj e radnikoj klasi, koja je zbog diktata vlasnika i upravljaa na radnom mjestu primorana prodavati svoju radnu snagu, postojati mjeavina ideja. Neke od tih ideja bit e bazirane na borbi i solidarnosti, dok e druge proizlaziti iz rezignacije i prihvaanja ideja vladajue klase. Uz to e, zbog razlika u specifinim iskustvima svakog radnika, postojati velika neujednaenost u svijesti klase. Lenjinovo je poimanje partije poetak rjeenja tog problema. Ona okuplja radnike s najnaprednijim idejama i oboruava ih teorijskim alatima, argumentima, strategijama i taktikama uz pomo kojih vode druge radnike. Ujedinjena je fronta drugi presudni element tog rjeenja.

(1) Cliff, Tony, 1986. [1975.], Lenin: Building the Party, Bookmarks, str. 253.254. (2) Trotsky, Leon, 1989. [1931.], What next? Vital Questions for the German Proletariat, Fascism, Stalinism and the United Front, Bookmarks, www.marxists.org/archive/trotsky/germany/1932-ger/, str. 132. (Trockijev naglasak). (3) Marx, Karl, i Friedrich Engels, 1998., Komunistiki manifest, Arkzin, Zagreb (4) Za sjajan saetak stavova Marxa i Engelsa prema partiji vidi Molyneux, John, 1978., Marxism and the Party, Pluto. (5) Marx, Karl, i Friedrich Engels, 1977b [1879.], Circular Letter to the Leaders of the SPD, Karl Marx Selected Writings, OxfordUniversity, www.marxists.org/archive/marx/works/1879/09/18.htm (6) Trotsky, Leon, 1977. [1930.], The History of the Russian Revolution, Pluto, www.marxists.org/archive/trotsky/1930/hrr/, str. 1126. (7) Trotsky, 1989., str. 121122 (napomena: ovdje se Trocki referira na sebe u treem licu). (8) Trotsky, Leon, 1975., The Struggle Against Fascism in Germany, Pelican., str. 108. (9) Trotsky, 1977., str. 1126. (10) Bone, Ann (prev.), 1974., The Bolsheviks and the October Revolution: Central Committee Minutes of the Russian Social Democratic Labour Party (Bolsheviks) August 1917 - February 1918, Pluto, str.101.

Ruska revolucija poela je, kao i sve revolucije, eksplozijom narodnog bijesa. Naspram spontane Februarske revolucije 1917., Oktobarska je bila svjesno provedena pobuna: Februarska revolucija naziva se spontanom (). U veljai nitko nije unaprijed pripremio put, nitko nije u tvornicama i vojarnama glasanjem odluivao o revoluciji, nitko nije odozgo okupio mase u pobuni. Ogorenje koje se godinama gomilalo izbilo je na povrinu neoekivano, u odreenoj mjeri ak i za same mase. U listopadu je bilo sasvim drugaije. Mase su osam mjeseci ivjele intenzivnim politikim ivotom. One nisu samo stvarale dogaaje nego i uile razumijevati veze izmeu njih. Kritiki su vagale rezultate nakon svake akcije.(6) Tokom dugog revolucionarnog razdoblja koje se protezalo od veljae do listopada radnika je klasa uila iz brojnih uspjeha i uzmaka. Jedan je dogaaj bio od presudne vanosti. Poevi od srpnja privremenom vladom, koja je bila slubena dravna vlast, predsjedavao je Aleksandar Kerenski uz podrku umjerenih

32

NG.indb 32

1/27/2014 23:57:10

lijevih stranaka, menjevika i socijalnih revolucionara (esera). Njegova je vlada nastojala prebroditi revolucionarni val, nastavljajui pritom pokolj Prvog svjetskog rata i pokuavajui obnoviti kapitalistiku stabilnost u Rusiji. To je ponajprije znailo slomiti utjecaj sovjeta masovnih demokratskih organa radnike vlasti nastalih u veljai a takoer i zatvoriti predvodnike boljevike partije i primoravati ih na tajno djelovanje. Isprva je Kerenski radio u savezu s desniarom Lavrom Kornilovim, glavnim zapovjednikom vojske, no potkraj kolovoza Kornilov je raskinuo savez s Kerenskim i usmjerio snage na osvajanje Petrograda, uporita revolucije. Cilj mu je bio svrgnuti Kerenskog, a sebe postaviti za monika Rusije. Trocki objanjava kako su boljevici reagirali:Koji je smjer djelovanja poduzela boljevika partija? Nije niti trena oklijevala da s onima koji su zatvarali njene lanove sklopi praktini savez protiv Kornilova. () Posvuda su organizirani odbori za obranu revolucije, a u njih su boljevici uli kao manjina. Ovo nije sprijeilo boljevike da preuzmu vodeu ulogu: u sporazumima koji podrazumijevaju revolucionarnu masovnu akciju dobitke e uvijek postii najtemeljitija i najodvanija revolucionarna partija. Boljevici su predvodili; sruili su barijere koje su ih odvajale od radnika menjevika, a naroito od vojnika socijalnih revolucionara, i pridobili ih na svoju stranu. Usred Kornilovljeva napada Kerenski se obratio mornarima na krstarici Aurora zamolivi ih da preuzmu obranu Zimskog dvorca. Mornari su svi do jednog bili boljevici i mrzili su Kerenskog, ali mrnja ih nije sprijeila da budno uvaju Zimski dvorac. Njihov je predstavnik posjetio zatvor Kresti da bi razgovarao s Trockim koji je tamo bio zatvoren. Mornari su ga preko predstavnika upitali: Zato ne bismo uhitili Kerenskog?, no djelomino u ali jer su razumjeli da je nuno prvo unititi Kornilova, a tek se potom obruiti na Kerenskog.(7) Trocki je obuhvatio sutinu ujedinjene fronte. Strategija rada s masama kojom ih se odgovaralo od reformistikih ideja znaila je da su boljevici u praksi pokazivali kako su oni ti koji mogu najdosljednije braniti revoluciju od Kornilova. To su postigli formiranjem zajednikih organizacija s menjevicima i socijalnim revolucionarima. Lenjin je piui usred borbe za obranu revolucije

naglasio drugi aspekt nunost da boljevici zadre nezavisnost unutar ujedinjene fronte i daljnju potrebu za ideolokom borbom: ak i u sadanjem trenutku nismo duni dati podrku vladi Kerenskog. To bi bilo neprincipijelno. Neki postavljaju pitanje: znai li to da se neemo boriti protiv Kornilova? Naravno da hoemo. Ali to nije jedna te ista stvar. Ovdje postoji ogranienje koje prekorauju brojni boljevici prihvaajui pristup pomirenja i dozvoljavajui da ih ponesu trenutni dogaaji. Borit emo se, borimo se protiv Kornilova, ali ne podravamo Kerenskog; prokazujemo njegove slabosti (), mijenjamo naine borbe protiv Kerenskog () tako to ljudima (koji se bore protiv Kornilova) objanjavamo slabosti i neodlunost Kerenskog.(8) U borbi protiv Kornilova boljevici su na svoju stranu pridobili veliku veinu ruskih radnika. I pristalice pomirenja razotkrili su se u toj borbi. To je omoguilo boljevicima da u konanici osvoje veinu u sovjetima, u kojima su prije dominirali menjevici i socijalni revolucionari. No ujedinjena je fronta ak i na vrhuncu revolucije, za vrijeme Oktobarskog ustanka, ostala od presudne vanosti. TROCKI OPISUJE ODNOS PARTIJE I SOVJETA: Dok sovjete u uvjetima revolucije koji mimo revolucije nisu niti mogui ini cijela klasa (s iznimkom njenih slojeva koji su potpuno reakcionarni, inertni ili demoralizirani), revolucionarna je partija mozak klase. Pitanje osvajanja vlasti moe biti rijeeno samo kroz jasno povezivanje partije sa sovjetima ili s drugim masovnim organizacijama koje su manje ili vie ekvivalentne sovjetima.(9) U vrijeme dok se Rusija pribliavala kraju revolucije pojavilo se vrlo vano pitanje: tko e voditi pobunu? Treba li je organizirati kroz sovjete ili kroz boljeviku partiju? Isprva je Lenjin tvrdio da boljeviki centralni komitet treba pozvati na pobunu.(10) Premda je boljevika partija imala sredinju ulogu u provedbi pobune, Trocki je bio jasan u stavu da na nju treba pozvati vojni revolucionarni odbor tijelo koje su izabrali sovjeti umjesto da to uini samo partija: Ne bi li bilo jednostavnije () pobunu sazvati direktno u ime partije? Ovaj oblik akcije nesumnjivo ima znaajne prednosti. No njegovi nedostaci jednako su oigledni. Meu milijunima na koje
33

NG.indb 33

1/27/2014 23:57:10

je partija s pravom raunala nuno je razlikovati tri sloja: jedan koji je ve bio sloan s boljevicima u svim uvjetima; drugi, brojniji, koji je podravao boljevike u onoj mjeri u kojoj su oni djelovali kroz sovjete; i trei koji je slijedio sovjete usprkos injenici da su njima dominirali boljevici.(11) Revoluciju je do kraja provela ujedinjena fronta.Boljevici su morali ui u savez s neboljevikim radnicima, vojnicima i seljacima, to je obuhvaalo i one koji su slijedili sovjete usprkos boljevicima. Trocki nastavlja: Uz boljevike kao partiju ponajprije su stajali industrijski radnici, meu kojima su u prvim redovima bili petrogradski nasljedni proleteri.Veina vojnika stajala je uz boljevike u onoj mjeri u kojoj su imali pravno pokrie sovjeta. Uz sovjete su neovisno i usprkos injenici () da su u njima dominirali boljevici stajale konzervativnije grupe radnika bivi menjevici i socijalni revolucionari koji su se bojali odvojiti od ostatka mase, konzervativniji dijelovi vojske (ukljuujui ak i kozake) te seljaci koji su se oslobodili utjecaja predvodnika Socijalne revolucionarne partije i priklonili se njenu lijevom krilu.(12) KOMINTERNA: POOPAVANJE ISKUSTVA Trea internacionala koja je nastala u oujku 1919. i bila poznata pod nazivom Kominterna bila je izdanak revolucije iz 1917. godine. Nastala je dok su pobune koje su pratile zavretak Prvog svjetskog rata potresale velik dio Europe. U poetku se sastojala od nekoliko malih partija. No niz raskola u reformistikim organizacijama znaio je da su s poetkom 1921. partije povezane u Kominternu imale podrku veine politiki svjesnih europskih radnika u est zemalja (Francuskoj, Italiji, Norvekoj, Bugarskoj, Jugoslaviji i ehoslovakoj) i znaajne manjine u drugim zemljama (Njemakoj, vedskoj i Poljskoj)(13) Naalost, do tada je revolucionarnu plimu ve zamijenila oseka. Prva faza njemake revolucije koja je izbila u studenome 1918. zavrena je jer su SPD i njemako vrhovno zapovjednitvo slomili novoosnovanu komunistiku partiju u Berlinu te se potom usmjerili protiv radnikih i vojnikih vijea koja su nastala kao odjek zbivanja u Rusiji. U Italiji je zaustavljen veliki val borbi poznat po imenu biennio rosso (dvije crvene godine). U Socijalistikoj

(11) Trotsky, 1977., str. 1127. Zahvalan sam Colinu Barkeru to me uputio na ovaj citat. (12) Trotsky, 1977., str. 1127. (13) Hallas, Duncan, 1985., The Comintern, Bookmarks, www.marxists. org/archive/hallas/works/1985/comintern/, str. 33. (14) Hallas, 1985., str. 64. (15) Trotsky, Leon, 1974a [1924.], The First Five Years of the Communist International, drugi svezak, NewPark, www.marxists.org/archive/ trotsky/1924/ffyci-2/, str. 93. (16) Brou, Pierre, 2006., The German Revolution 1917-1923, Merlin, str. 607. (17) Brou, 2006., str. 609610.

34

NG.indb 34

1/27/2014 23:57:10

partiji Italije (PSI) dominirali su reformisti. Ona je u travnju 1920. u Torinu ostavila najnaprednije dijelove radnike klase da se bore sami. U rujnu, u jeku rastueg vala radnikog zauzimanja tvornica, PSI je ponovno stajao sa strane i dopustio da revolucionarni trenutak proe. Pobjeda u Italiji ili Njemakoj bila bi promijenila odnos klasnih snaga u cijeloj Europi. Poraz je znaio da je dolo do pomaka u smjeru koji je odgovarao starim vladajuim klasama. Ovi su dogaaji oblikovali kontekst Treeg kongresa Kominterne u ljeto 1921. godine. Zbivanja u Njemakoj iste godine ve su bila ukazala na raskorak izmeu stratekih potreba trenutka i neiskusnih komunistikih partija. Tamo je u oujku 1921. vodstvo partije na temelju loih savjeta nestrpljivih savjetodavaca iz poluformirane internacionale potpuno krivo procijenilo situaciju i pokualo lokalno ogranien trajkaki pokret pretvoriti u pobunu. Ona je bila nepripremljena i zavrila je katastrofalno. Nakon neminovnog sloma te avanture uslijedila je surova represija. KPD [Komunistika partija Njemake] bio je zabranjen. Njegovo je lanstvo krahiralo i opalo na brojku od 150 tisua ili manje, a tisue je boraca zatvoreno.(14) Lenjin i Trocki kritizirali su savjete koje su primili njemaki komunisti. Prouivi situaciju odluili su da je nuno poduiti komunistike partije umijeu povlaenja.Ujedinjena fronta bila je kljuno orue za taj zadatak. Taj je proces zapoet na treem kongresu i nastavljen na etvrtom, koji je odran u studenom i prosincu 1922. godine. Radnici, suoeni s preokretom u omjeru klasnih snaga, osjeali su hitnu potrebu za uspostavljanjem jedinstva. Strategija ujedinjene fronte, ako se pravilno primijeni, mogla je izgraditi to jedinstvo tako to bi radnike istovremeno odgovarala od reformizma i pripremala ih za novi val borbe. Potrebne je mjere Trocki je najjasnije izloio u svom izvjetaju naslovljenom O ujedinjenoj fronti koji je napisao poetkom 1922. i namijenio francuskim komunistima: Da Komunistika partija nije drastino i neopozivo raskinula s [reformistikim] socijalnim demokratima, ne bi bila postala partija proleterske revolucije. Ostala bi zauvijek parlamentarni sigurnosni ventil pripojen na buroasku dravu. Tko ovo ne razumije, ne poznaje prva slova abecede komunizma. Da Komunistika partija nije traila organizacijske puteve koji u

svakom danom trenutku omoguuju koordinirano zajedniko djelovanje komunista i nekomunistikih masa radnika (ukljuujui socijalne demokrate), pokazala bi nesposobnost da na temelju masovne akcije pridobije veinu radnike klase na svoju stranu. Degenerirala bi u komunistiko propagandno udruenje i nikada se ne bi razvila u partiju sposobnu osvojiti vlast. Nije dovoljno imati ma, treba ga i naotriti; no nije dovoljno naotriti ga, treba i znati njime rukovati. Nakon to se komunisti odvoje od reformista, nije ih mogue ujediniti organizacijskom disciplinom; nuno je da ta organizacija naui voditi sve kolektivne aktivnosti proletarijata u svim sferama njegove ive borbe. To je drugo slovo abecede komunizma.(15) ISKUSTVO UJEDINJENE FRONTE Do 1922. godine Komunistika se partija Njemake (KPD) poela oporavljati od dijela rana koje joj je zadala katastrofalna avantura iz oujka 1921. Strategija ujedinjene fronte bila je kljuna za oporavak. Pierre Brou u svojoj je monumentalnoj povijesti njemake revolucije zabiljeio da se tokom pregovora izmeu reformistikog SPD-a i komunistikog KPD-a SPD pokazao najtvrdoglavijim u odbijanju zajednikog djelovanja, a KPD najodlunijim u pokuajima da postigne dogovor(16). Pozivi upueni vodstvima reformistikih organizacija naili su na otpor. No isti su pozivi bili uspjeni na radnim mjestima gdje su 1922. tvornika vijea ponovno iznikla i predstavljala jaku snagu. Do jeseni 1922. komunisti su osvojili dovoljan utjecaj u nekoliko tisua tvornikih vijea da bi tog studenog mogli odrati nacionalni kongres tvornikih vijea i na njemu politiki dominirati.(17) Komunisti su takoer uspjeli osvojiti utjecaj u proljee te godine tokom eljeznikog trajka pokrenutog zbog pokuaja vlade da zabrani trajkove u javnom sektoru. Komunisti su od reformistikih partija i federacija sindikata zatraili podrku u akciji protiv te zabrane. Reformistike organizacije nisu podrale akciju, to je mnogim radnicima pokazalo da su komunisti najozbiljniji u klasnoj borbi. Njemaki su komunisti takoer zahtijevali ujedinjeno djelovanje u direktno politikim pitanjima od kojih je najvanije bilo porast ekstremne desnice. Desniarski bivi vojni zapovjednici izvrili su 24. lipnja 1922. atentat na ministra Waltera Rathenaua:

35

NG.indb 35

1/27/2014 23:57:10

Ubojstvo je izazvalo veliku provalu bijesa radnike klase. Socijalni demokrati nisu se mogli nastaviti ogluivati na pozive na jedinstvo koje su im upuivali komunisti. Njihovi su lanovi diljem Njemake s komunistima sudjelovali u marevima protiv ekstremne desnice. Bili su spremni potrgati svoje lanske knjiice ukoliko njihovo vodstvo ne da nikakav znak koji bi upuivao na jedinstvo.(18) Neko je vrijeme postojao formalni sporazum izmeu SPD-a i komunista da e se suprotstavljati ekstremnoj desnici. No kada se lanstvo SPD-a primirilo, vodstvo je prekinulo pregovore: Ovo odbijanje nije sprijeilo komuniste da nastave uvijek iznova postavljati pitanje ujedinjene akcije najee povezujui pitanje samoobrane od ekstremne desnice s ujedinjenom akcijom protiv inflacije kojom su zahtijevali dravno preuzimanje vlasnitva nad industrijskom imovinom i preputanje tvornikim vijeima da upravljaju njome. Pozivi KPD-a bili su upueni vodstvu socijalnodemokratskih organizacija, no poruka je takoer bila namijenjena i obinim lanovima SPD-a. Lokalne komunistike organizacije te su lanove SPD-a pokuavale pridobiti za zajedniko djelovanje koje je vodstvo SPD-a odbijalo.(19) Ove su taktike dovele do porasta lanstva KPD-a za oko 40,000 u razdoblju od sredine 1921. do kraja 1922., kada je dosegnuta brojka od 220,000 lanova. U istom je razdoblju SPD izgubio slian broj lanova. No njemaki su komunisti pouke izvukli jednostrano. Nisu pokazali nimalo one taktike fleksibilnosti sposobnost da prepoznaju raspoloenje masa i omjer klasnih snaga te u skladu s time mijenjaju smjer koju je Lenjin podigao na stupanj umjetnike vjetine.(20) Vodstvo partije reagiralo je silovito protiv ultraljeviarskog ludila martovske akcije, no sada je krenulo u suprotnom pravcu dajui pristupu ujedinjene fronte upeatljivo desniarski smjer.(21) Velika politika kriza izbila je 1923., kada su francuske trupe okupirale Ruhr. Dolo je i do duboke ekonomske krize, do tad neviene inflacije i velikog uzleta radnike borbe koja je oivila tvornika vijea, oblikom slina ruskim sovjetima. Do lipnja te godine komunisti su primijenjujui pristup ujedinjene fronte dodatno poveali lanstvo za 70,000 i uspjeli polarizirati SPD u lijevo i desno krilo. Situacija je poela ubrzano poprimati obiljeja revolucije. No komunistiko vodstvo nije bilo sposobno izai iz

(18) Harman, Chris, 1997., The Lost Revolution: Germany 1918-1923, Bookmarks, str. 236. (19) Harman, 1997., str. 236. (20) Ova fleksibilnost u strategiji i taktikama glavna je tema knjige Tonyja Cliffa Lenin: Building the Party (1986.), koja e biti ponovno tiskana u 2008. i zasluuje da je ita nova generacija marksista. (21) Hallas, 1985., str. 91. (22) Za detaljan prikaz Njemakog oktobra vidi poglavlje 13 u Harman, 1997. (23) Gramsci, Antonio, 1990., Selections from Political Writings 19211926, University of Minnesota, www.marxists.org/archive/gramsci/ spw2-contents.htm, str. 367373. (24) Harman, Chris, 2007., Gramsci, the Prison Notebooks and Philosophy, International Socialism 114 (proljee 2007.), www.isj.org.uk/index. php4?id=308, str. 109110. (25) Za degeneraciju Sovjetskog Saveza vidi Binns, Peter, Tony Cliff i Chris Harman, 1987. ,From Workers State to State Capitalism, Bookmarks; Cliff, Tony, 1974., State Capitalism in Russia, Pluto, www.marxists.org/ archive/cliff/works/1955/statecap/. Za degeneraciju Kominterne vidi Hallas, 1985., poglavlja 5, 6 i 7. (26) Citirano u Hallas, 1985., str. 127.

36

NG.indb 36

1/27/2014 23:57:10

obrambenog stava i poeti ispitivati omjer snaga kroz koordiniranu ofenzivnu akciju. Bilo je zateeno kada je generalni trajk, koji su u velikoj mjeri vodili komunistiki delegati sindikata, sruio vladu kancelara Cunoa u kolovozu 1923. Do tada su se ve u naelu slagali s potrebom za revolucijom, no nisu znali kako uspostaviti vezu izmeu svakodnevne borbe radnika i cilja revolucionarne pobune. Organizirali su pripreme, no one su bile tehnikog i vojnog karaktera umjesto da radnike politiki pripreme za pobunu. Tijek dogaaja ubrzao se kada je general Mller preuzeo vlast u pokrajini Saskoj. Tamo je borbenost radnikog pokreta bila rezultirala uspostavljanjem pokrajinske vlade socijalistike ljevice u kojoj su do njena ruenja dio ministarskih mjesta drali revolucionarni komunisti. Vodstvo komunistike partije raunalo je da e voe lijevog krila SPD-a podrati poziv na generalni trajk. Svi su znali da on moe prerasti u revolucionarnu pobunu. Voe lijevog krila SPD-a, koji su jo uvijek bili predani reformizmu, odbili su podrati taj poziv, te je tako oekivana revolucija koja bi obuhvatila cijelu Njemaku bila obustavljena. Njemaka je buroazija iskoristila priliku da ponovno uspostavi svoju vladavinu, premda tek na nekoliko godina, a Europa je kao cjelina skrenula dodatno udesno.(22) GRAMSCI I UJEDINJENA FRONTA U tim je okolnostima Antonio Gramsci, najznaajniji voa Komunistike partije Italije, pokuavao primijeniti ideju ujedinjene fronte u talijanskom kontekstu. On u svojim Lyonskim tezama, napisanim poetkom 1926., tri i pol godine nakon to je Mussolini preuzeo vlast, tvrdi: Svojom strategijom i taktikama partija vodi radniku klasu(). Princip da partija vodi radniku klasu ne smije se interpretirati mehaniki. Ne treba vjerovati da partija moe voditi radniku klasu kroz izvanjsko nametanje autoriteta (). Njena sposobnost da vodi klasu nije povezana samo s injenicom njena proglaavanja same sebe revolucionarnim organom, nego s injenicom njena stvarnog uspjeha da se kao dio radnike klase povee sa svim dijelovima te klase. () Ujedinjena fronta antifaistike i antikapitalistike borbe koju komunisti pokuavaju stvoriti mora stremiti da postane organizirana ujedinjena fronta, tj. da bude utemeljena na tijelima oko kojih se mase kao cjelina

mogu regrupirati i oblikovati. () U Italiji partija treba nastaviti koristiti taktiku ujedinjene fronte s obzirom na to da je jo uvijek daleko od preuzimanja odluujueg utjecaja nad veim dijelom radnike klase i radnog stanovnitva.(23) Nije bilo puno prilika da se ovo pretvori u praksu. U jesen iste godine Gramsci je uhien, no odjeci teme ujedinjene fronte prisutni su u njegovim slavnim Zatvorskim biljenicama. Ovu preokupaciju odraava primjerice njegov koncept kontradiktorne svijesti: Aktivni ovjek iz mase ima praktino djelovanje, ali nema jasnu teorijsku svijest o svom praktinom djelovanju. Ta teorijska svijest ukljuuje razumijevanje svijeta u onoj mjeri u kojoj ga to praktino djelovanje mijenja. Njegova teorijska svijest zaista moe biti historijski suprotstavljena njegovu djelovanju. Gotovo da moemo rei da on ima dvije teorijske svijesti (ili jednu kontradiktornu svijest): dok je prva teorijska svijest implicitno sadrana u njegovu djelovanju i zaista ga ujedinjuje sa svim njegovim drugovima radnicima u praktinoj preobrazbi stvarnog svijeta, druga, koja je povrinski eksplicitna ili verbalna, teorijska je svijest koju je naslijedio iz prolosti i nekritiki upio.(24) Premda radnika klasa sadri elemente pasivnosti i prihvaanja statusa quo, ona takoer ima elemente solidarnosti i borbe. Revolucionarna partija treba uspostaviti jedinstvo s radnicima, usprkos ovoj kontradiktornoj svijesti, kako bi ojaala pozitivne elemente kroz praktinu preobrazbu stvarnog svijeta. TROCKI I OTPOR NACIZMU Izrazito vaan nusprodukt poraza revolucionarnog vala u Zapadnoj Europi bio je uspon i jaanje staljinizma u izoliranoj Rusiji. To je dovelo do toga da su zapadnim komunistikim partijama nametane politike koje nisu imale puno veze sa stvarnou klasne borbe.(25) Od 1928. do 1934. nametane su politike zloglasnog treeg perioda, to je ukljuivalo obnovu najgorih ultraljeviarskih pozicija. U srpnju 1929. vodstvo Kominterne proglasilo je da u zemljama u kojima postoje snane socijalnodemokratske stranke faizam poprima specifini oblik socijal-faizma.(26) Takva je analiza navela vodstvo njemakih komunista da podcijene ozbiljnost stvarne faistike prijetnje koju supredstavljali nacisti. Smatrali su ih
37

NG.indb 37

1/27/2014 23:57:10

manje opasnima od SPD-a. Premda su se komunistiki borci herojski borili protiv nacista u gradovima poput Berlina, ta je borba zbog politike vodstva partije bila izolirana od ireg pokreta radnike klase. Trocki je bio gotovo jednako odsjeen od borbe masa kao Gramsci premda nije bio u zatvoru nego u progonstvu. Usprkos tome napisao je niz sjajnih analiza o borbama protiv faizma diljem Europe, u kojima moemo nai neke od njegovih najboljih lanaka o ujedinjenoj fronti. S vremenom je sve upornije napadao ideju da su socijalni demokrati glavni neprijatelj: Danas je socijalna demokracija u cjelini, sa svim svojim unutarnjim antagonizmima, prisiljena na otar sukob s faistima. Na je zadatak iskoristiti taj sukob umjesto da dozvolimo da se protivnici ujedine protiv nas. Fronta sada mora biti usmjerena protiv faizma. (...) Nuno je djelima pokazati potpunu spremnost na stvaranje bloka sa socijalnim demokratima protiv faista u svim sluajevima u kojima oni ele prihvatiti blok. () Nadmona veina socijalnodemokratskih radnika borit e se protiv faista, no to e barem zasada uiniti samo zajedno sa svojim organizacijama.(27)
(27) Trotsky, 1975., str. 104105. (28) Harman, Chris, 1989., uvod u etvrti dio u knjizi tekstova Lava Trockog: Fascism, Stalinism and the United Front, Bookmarks, str. 256. (29) Trotsky, Leon, 1974b [1935.], Committees of Actionnot Peoples Front, Whither France?, New Park, www.marxists.org/archive/ trotsky/1936/whitherfrance/ch03.htm, str. 99100. (30) Trotsky, Leon, 1974c [1936.], The French Revolution has Begun, Whither France?, New Park, www.marxists.org/archive/trotsky/1936/ whitherfrance/ch03c.html (31) Hallas, 1985., str. 146. (32) Hallas, 1985., str. 147. (33) Za priu o panjolskoj Narodnoj fronti vidi Durgan, Andy, 2007., The Spanish Civil War, Palgrave i Hallas, 1985., str. 148155. (34) Hallas, Duncan, 1976., On the United Front, International Socialism (prvo izdanje), broj 85, sijeanj 1976., www.marxists.org/archive/hallas/works/1976/01/unitedfront.htm Tekst izvorno i u cijelosti objavljen u: International socialism, A quarterly journal of socialist theory Issue: 117, http://www.isj.org. uk/?id=397 Joseph Choonara je marksistiki teoretiar, autor knjige Unravelling Capitalism: A Guide to Marxist Political Economy (dijelovi knjige prevedeni na portalu slobfodnifilozofski.com) i istaknuti lan centralnog komiteta SWP-a (Socialist workers party).

Ovaj je savjet bio zanemaren. Nacisti su 1933. preuzeli vlast, porazili najsnaniju komunistiku partiju na svijetu i izvrili uasnu osvetu nad jednom od najborbenijih radnikih klasa na svijetu. Dva su uzroka tog poraza: vodstvo socijalnih demokrata odbilo se boriti, a komunistika partija nije htjela prisiliti SPD da stvore blok protiv desnice. Nakon poraza 1933. komunisti su pozvali na generalni trajk, no nisu u tome uspjeli. Tokom tri prethodne godine govorili su radnicima da je SPD najvei neprijatelj i da faisti nisu stvarna prijetnja. Partijsko vodstvo i Kominterna ak su i nakon poraza ostali zarobljeni u svojoj teoriji. Zbog toga je vodstvo Kominterne nakon Hitlerova preuzimanja vlasti i dalje tvrdilo da je sadanje zatije nakon pobjede faizma privremeno. Neminovno e, usprkos faistikom teroru, doi do jaanja revolucionarnog vala.(28) NARODNA FRONTA Dok je primjer Njemake pokazao koje opasnosti prijete ako izostane borba za jedinstvo, kasne su 1930-e pokazale drugu opasnost: krivu vrstu jedinstva. Zgroenost socijalistikih i komunistikih boraca pobjedom nacista prisilila je 1934. godine

* *

38

NG.indb 38

1/27/2014 23:57:11

njihova vodstva na ujedinjenu akciju protiv pokuaja ekstremne desnice da preuzme vlast u panjolskoj i Francuskoj. U veljai su se na ulicama Pariza odvili veliki prosvjedi, a u listopadu je izbio ustanak u panjolskoj pokrajini Asturiji. No tada je Staljin iz Moskve uputio novu liniju, liniju narodne fronte. To je znailo da su komunisti trebali traiti savez ne samo sa socijalnim demokratima nego i s liberalnim srednjestrujakim kapitalistikim strankama. Svaka vrsta politike borbe bila je podreena vanjskopolitikom cilju Moskve uspostavljanju vojnog saveza s francuskim, a po mogunosti i s britanskim imperijalizmom. Sada su francuski komunisti predlagali Narodnu frontu s ciljem izborne pobjede nad desnicom. Ovaj savez nije ukljuivao samo partije radnike klase nego i radikale, buroasku stranku koja je istovremeno pokrivala desni i lijevi centar. Trocki se tome snano protivio i tvrdio da u tom savezu radikali imaju premo: Narodna je fronta koalicija proletarijata s imperijalistikom buroazijom u obliju Radikalne stranke i aice manjih stranaka iste vrste. () Veina onih koji glasaju za Radikalnu stranku ne sudjeluje u borbi radnika, pa stoga niti u Narodnoj fronti. Ipak, Radikalna stranka u toj fronti ne zauzima jednak poloaj, nego privilegirani; radnike su partije prisiljene suziti svoje djelovanje na ono to stoji u programu Radikalne stranke.(29) Narodna je fronta bila popularna u narodu upravo zato to je svoju snagu dobivala iz velike elje za jedinstvom protiv rastue prijetnje desnice. Pobijedila je na izborima u lipnju 1936., a vladu je sastavio Leon Blum, voa socijalnih demokrata. U vladi nije bio niti jedan ministar iz Komunistike partije. Partija je prihvatila ne sudjelovati u vladi jer je postojala bojazan da bi to moglo uplaiti francusku vladajuu klasu. Ogranienja Narodne fronte uskoro su postala oigledna. Nakon izbora uslijedio je snaan porast klasne borbe u Francuskoj. Izbili su trajkovi i zauzimanja tvornica, a broj radnika u trajku iznosio je est milijuna. Ovo je potaknulo Trockog, koji je bio u progonstvu u Norvekoj, da napie esej pod naslovom Francuska je revolucija poela.(30) Vladajua je klasa bila prisiljena na ustupke kako bi zadrala kontrolu, no to nije bilo dovoljno. Blum je pritisnuo Mauricea Thoreza, vou komunistike partije

koja je brzo rasla, da obustavi trajk. Komunisti su dobili novi autoritet koji nisu upotrijebili da ojaaju pokret, nego da ga dokraje. Nuno je znati kada obustaviti trajk, izjavio je Thorez.(31) Ova proputena prilika dovela je do dodatnih pomaka udesno, pri emu je Komunistika partija pozivala na prijelaz s Narodne fronte na Francusku frontu koja bi ukljuivala i desniarske nacionaliste. Komunisti su davali podrku nizu vlada koje su postajale sve konzervativnije, pri emu je radniki pokret opadao, sve dok predstavnici izabrani u koaliciju Narodne fronte nisu izglasali zabranu Komunistike partije. Naposljetku je parlament, u kojem su predstavnici Narodne fronte inili veinu, u lipnju1940. izglasao uspostavu kvazifaistikog reima Ptaina i Lavala(32). U panjolskom je graanskom ratu, u okolnostima koje su bile dramatinije od onih u Francuskoj, dolo do slinog obrasca popularne fronte, ustupaka desnici i poraza.(33)U oba su sluaja komunisti pod moskovskim utjecajem vezali sudbinu radnike klase za dijelove vladajue klase i tako dopustili da se revolucionarni trenuci masovne borbe iscrpe, a desnica trijumfira. TAKOER JE OBJASNIO TO UJEDINJENA FRONTA NIJE: Ona nije nadomjestak za revolucionarnu partiju. Ujedinjena fronta ne smije nikada, ni pod kojim okolnostima, znaiti podreivanje revolucionarnih politika i organizacije reformistikim politikama i organizaciji. Njezin je preduvjet postojanje i nezavisnost revolucionarne snage. to je ta snaga vea to e biti vee mogunosti ujedinjene fronte. Ujedinjena fronta nije pristup koji kae: Zaboravimo nae razlike i ujedinimo se. Ba suprotno, taktika ujedinjene fronte uvijek i neminovno ukljuuje politiku borbu da se primora reformiste i centriste da budu ono to se trenutno samo pretvaraju da jesu, da se razbije neke od njihovih veza s kapitalistikim establishmentom (kako direktne veze tako i one koje postoje zbog sindikalne birokracije) i da ih se ukljui u borbu uz revolucionare za one ciljeve za koje sami tvrde da se zalau. Ujedinjena fronta nije sjedinjenje revolucionarnih grupa. Njen je cijeli smisao ukljuivanje onih radnika i radnikih organizacija koje prihvaaju neposredne ciljeve, ali u ovom trenutku ne prihvaaju cjelinu revolucionarne politike.(34)

39

NG.indb 39

1/27/2014 23:57:11

NARODNA FRONTA U FRANCUSKOJ

ALAN MARII

Kominterna je na svojem estom kongresu 1928. godine ustanovila da je kapitalistiki poredak u krizi te da je njegova propast samo pitanje vremena, ime se ulo u takozvano Tree razdoblje, nakon kojeg je trebala stii pobjeda radnike klase.(1) Glavni neprijatelj komunistike revolucije lociran je u socijalnoj demokraciji, nazvanoj socijalistikim faizmom, ime su te dvije ideologije praktiki izjednaene. Usvajanje ove teze bilo je posljedica netom zavrene staljinizacije Kominterne. Sukladno ovoj tezi, Kominterna je od kasnih dvadesetih godina poela smatrati upravo socijalnu demokraciju snagom koja pokree radniku klasu prema faizmu.(2) Iako se uglavnom potivala politika kojoj je cilj bio izolirati i onesposobiti socijaldemokratske stranke, u nekim je partijama postojala suradnja, ili barem elja za suradnjom sa socijaldemokratima ili drugim strankama ljevice. Devijacije u djelovanju, meutim, nisu bitno utjecale na odluivanje vodstva u Moskvi, koje se vrsto dralo odluka iz 1928. godine. Problematinost ovog pristupa je bila najizraenija nakon izbora 1933. godine u Njemakoj i dolaska Hitlera na vlast, emu je kumovao i sukob na ljevici. Vodstvo u Moskvi je ak i uz takav razvoj dogaaja oklijevalo s promjenom politike. Promjena se ipak dogodila, no tek dvije godine nakon pobjede faizma u Njemakoj. Sedmi kongres Kominterne, odran u srpnju i kolovozu 1935. godine u Moskvi, oznaio je slubeni i potpuni preokret u politici komunistikih partija prema ostalim strankama ljevice, a prije svega socijaldemokratskim strankama. Novi cilj komunistikih partija u svijetu bila je uspostava iroke koalicije svih stranaka ljevice u borbi protiv faizma. Iako su sve partije jednoglasno prihvatile novi smjer, uspjeh je u veini sluajeva izostao ili bio ogranien na aktivnosti koje nisu imale vei utjecaj na sveukupnu nacionalnu politiku situaciju. Razlog je esto bio marginalna pozicija ili zakonske zabrane djelovanja komunistikih partija, kao to je bio sluaj u Jugoslaviji.(3) Politika Narodne fronte najvee uspjehe je, uz panjolsku, ponjela u Francuskoj. U ovom lanku emo se osvrnuti na izvore nastajanja Narodne fronte kao i razloge uspjeha i neuspjeha ovog jedinstvenog eksperimenta predratnog komunistikog pokreta.

40

NG.indb 40

1/27/2014 23:57:11

NARODNA FRONTA U FRANCUSKOJ Tree razdoblje nije bilo povoljno za Komunistiku partiju Francuske (PCF). Na parlamentarnim izborima 1932. godine ne samo da se nisu uspjeli profilirati u vodeu stranku radnike klase, osvojivi samo deset zastupnikih mjesta, nego su izgubili i 270 tisua glasova u odnosu na prethodne izbore 1928. godine. (4) Posljedice politike Treeg razdoblja su bile potpuna izolacija partije, koju se poelo smatrati svojevrsnom sektom.(5) Neuspjeh PCF-a bio je pogoran uspjehom socijalista (SFIO), upravo one stranke koju je trebalo unititi i preuzeti njezine glasae. Socijalisti su na izborima nastupili u koaliciji s Radikalnom strankom (6), te pobjedili. Nova vlast je bila nestabilna, te se u razdoblju od etiri godine promjenilo 11 vlada. Osim toga, bila je izloena konstantnim napadima sa desnice. Najveu krizu doivjela je 6. veljae 1934. godine, kada su desniarske lige (7) iskoristile financijsku aferu Stavisky - u koju su bili umijeani mnogi radikalni politiari - za organiziranje masovnih demonstracija koje su protumaene kao pokuaj pua, iako je kasnije ustanovljeno da on nije bio planiran.(8) PCF se naao u zamrenoj poziciji gdje je svaki potez sa sobom donosio i djelomian poraz, barem iz njihove perspektive. Podrka Vladi prekrila bi uputstva Kominterne i ugrozila vodstvo partije. S druge strane, pasivnost bi signalizirala da njemaki sluaj nije bio iznimka, te da komunistima borba protiv faizma uistinu nije primarni cilj. PCF je ipak odluio poslati svoje lanove na ulice, uz opasku da prosvjeduju protiv desniarskih liga ali i protiv Vlade. Demonstracije su bile ad hoc potez, te je pitanje daljnje politike uzrokovalo razdor u PCF-u. S jedne strane se nalazio Jacques Doriot, parlamentarni zastupnik PCF-a iz okolice Pariza i jedan od najutjecajnijih lanova partije, koji je zagovarao koaliciju ljevice, dok je s druge strane bio Maurice Thorez, predsjednik PCF-a, koji je i dalje inzistirao na politici Treeg razdoblja. Doriot i Thorez su bili podjednako svjesni moguih posljedica stvaranja narodne fronte bez potpore Kominterne poto su jo 1933. godine bili otro kritizirani zbog kontakata sa vodstvom socijalista.(9) No, razvoj situacije u Francuskoj gurao je PCF prema nekom obliku suradnje sa socijalistima. Nakon to je socijalistiki sindikalni savez CGT

pozvao na generalni trajk 12. veljae, inilo se da je i Thorez postao svjestan toga da je u interesu radnike klase da se trajku pridrui i PCF te, barem jednokratno, surauje sa SFIO-om. Ovaj pristanak na suradnju je bio izravni rezultat Doriotovog pritiska na Thoreza, ija je pozicija predsjednika partije bivala sve upitnija. Doriot je u svojoj namjeri da uspostavi narodnu frontu otiao tako daleko da je 9. travnja napisao otvoreno pismo vodstvu Kominterne u kojemu je kritizirao njihovu nespremnost na prilagoavanje stanju na terenu i krivo s hvaanje dogaanja 12. veljae.(10) Iako je bio svjestan posljedica ovog postupka, inilo se da je Doriot htio izazvati reakciju Kominterne kako bi napokon presudila ovaj dugogodinji sukob, a moda i utjecala na ukidanje politike Treeg razdoblja, to je komunistikom pokretu bilo nasuno potrebno.(11) Doriotov potez se podudarao s temeljnim promjenama u Kominterni, koje nisu bile poznate van Staljinovog najueg kruga, pa tako ni vodstvu PCF-a. Nekoliko dana prije nego to je Doriot objavio svoje pismo, Staljin je postavio jednog od idejnih zaetnika i najgorljivijih zagovornika narodnih fronti, Georgija Dimitrova, za lana izvrnog komiteta Kominforme. Staljin je bio skeptian, no inilo se da je Politbiro bio impresionrian Dimitrovljevim argumentima.(12) Neovisno o internim promjenama, reakcija Kominterne je bila oekivano otra. Thorez i Doriot su poetkom svibnja bili pozvani u Moskvu kako bi se oitali. Doriot je odbio poziv, vjerojatno oekujui da e se morati javno pokajati te ostati u Moskvi.(13) Isto je oekivao i Thorez, no on se ipak uputio u sovjetsku prijestolnicu. Tamonja reakcija na neposluh PCF-a ga je tim vie iznenadila. U Moskvi ga je primio Dimitrov, koji je pohvalio Thoreza i postupke PCF-a te se inilo da je PCF dobio odobrenje, barem neslubeno, za pripremanje terena za pregovore oko uspostave Narodne fronte. Ve krajem svibnja partijski list LHumanit, koji je prethodnih godina esto napadao SFIO, prenio je lanak iz Pravde u kojem je naglaeno da je ignoriranje ideje Narodne fronte zloin prema radnikoj klasi.(14) Socijaliste je ova promjena iznenadila, ali je vodstvo SFIO-a, prije svega njezin predsjednik Lon Blum, unato nepovjerenju prema PCF-u popustilo pod pritiskom vlastitih lanova te

41

NG.indb 41

1/27/2014 23:57:11

(1) Zavrna faza razvoja meunarodnog radnikog pokreta nakon I. Svjetskog rata (2) Jonathan Haslam, The Comintern and the Origins of the Popular Front 19341935, The Historical Journal 22, br. 03 (1979), 673. (3) Vidi: Phyllis Auty, Popular Front in the Balkans: 1. Yugoslavia, Journal of Contemporary History 5, br. 3 (1. sijeanj, 1970): 5167. (4) Stephen Hopkins, French Communism, The Comintern and Class Against Class: Interpretations and Rationales, u Matthew Worley, In Search of Revolution International Communist Parties in the Third Period (London; New York: I.B. Tauris, 2004), 120. (5) Andreas Wirsching, The Impact of Bolshevization and Stalinization on French and German Communism: A Comparative View, u Norman Laporte i Kevin Morgan, Bolshevism, Stalinism and the Comintern: Perspectives on Stalinization, 1917-53 (Basingstoke: Palgrave Macmillan, 2008), 100. (6) Tada strankom lijevog centra. Socijalisti nisu sudjelovali u sastavljanju vlade ali su davali uvjetnu podrku radikalima (op. a.). (7) U kontekstu Francuske 1930.-ih godina faizam je neodreen pojam poto nije postojao homogeni faistiki pokret, samo grupe suparnikih liga. Iako su lige bile svojstveni francuski fenomen, predstavljale su bliski ekvivalent faistikim organizacijama koje su cvale drugdje u meuratnom razdoblju. Martin S Alexander i Helen Graham, The French and Spanish Popular Fronts: Comparative Perspectives (Cambridge: Cambridge University Press, 2002), 11. (8) James Joll, The Front PopulaireAfter Thirty Years, Journal of Contemporary History 1, br. 2 (1. travanj, 1966.), 29. (9) Haslam, 679. (10) Hopkins, 123. (11) Ibid. (12) Haslam, 680. (13) Ibid. (14) Joll, 31. (15) Colton, 15. (16) Haslam, 689. (17) Colton, 16. (18) Wirsching, 100. (19) Vie o ulozi ena u Narodnoj fronti vidi: Susan B. Whitney, Embracing the Status Quo: French Communists, Young Women and the Popular Front, Journal of Social History 30, br. 1 (21. rujan, 1996.) (20) Colton, 17. (21) Ibid., 19. (22) Ibid. (23) Url: http://www.france-politique.fr/elections-legislatives-1936.htm (24) Ronald Tiersky, The French Communism (Columbia University Press, 2013.), 79. (25) Adrian Rossiter, Popular Front Economic Policy and the Matignon Negotiations, The Historical Journal 30, br. 3 (1. rujan, 1987.), 666. (26) Geoff Eley, Forging Democracy: The History of the Left in Europe, 1850-2000 00 (Oxford: Oxford University Press, 2002), 268.

prihvatilo ponudu za obnovom kontakata. Ve krajem lipnja postignut je pakt o nenapadanju, a krajem srpnja i pakt o zajednikoj akciji.(15) Uz sve pokuaje ove dvije stranke da u se pregovorima izbore za nadmo, putanja suradnje bila je neupitna te se sve intenzivnije radilo na uspostavi fronte. Thorez je nekoliko mjeseci nakon sklapanja pakta odluio otii korak dalje te proiriti zamisao narodne fronte na buroaziju, to je znailo pozivanje radikala da im se pridrue. Dimitrovu ta ideja nije bila neprihvatljiva jer je i sam o njoj razmiljao, no kao i prethodni put kada je PCF djelovao na svoju ruku, zasmetala ga je preuranjenost ovog poteza, odnosno ignoriranje naputka Kominterne.(16) Odlueno je da se u Pariz poalje delegacija koja bi odgovorila Thoreza od ovog poteza, no ona je dola prekasno. Thorez je bio odluan u svojoj namjeri te je na jednoj konferenciji krajem listopada na kojoj su sudjelovali komunistiki i socijalistiki delegati, predloio irenje postojee koalicije na srednju klasu.(17) Kominterni nije preostalo nita drugo nego prihvatiti politiku PCF-a, te je u sijenju 1935. godine i slubeno odobrena. Ovo okretanje prema ostatku ljevice nije znailo samo suradnju s donedavnim politikim neprijateljima nego i otvaranje prema radnikoj klasi i potencijalnim novim lanovima. Tako je do kraja 1936. godine lanstvo partije naraslo na 288 483 lanova, to je bio desetorostruki porast u odnosu na 1932. godinu.(18) Iako ova brojka pokriva razdoblje prije uvoenja politike narodne fronte, za pretpostaviti je da je nagli porast poeo upravo s tim obratom. Takoer je odlueno da se u partiju privoli to vei broj ena, u duhu ideje o zajednitvu u borbi protiv faizma.(19) Osim toga, i na sindikalnoj razini dolo je do suradnje u vidu stapanja CGT-a i CGTU-a, komunistikog sindikata koji je nastao nakon raskola izmeu socijalista i komunista 15 godina ranije. 1935. godine ostvarenje fronte ulo je u zavrnu fazu. Potpisivanje francusko-sovjetskog pakta o uzajamnoj pomoi u svibnju je PCF-u dalo jo jedan argument u nastojanjima da pridobiju radikale. Pakt je bio odgovor na njemaku remilitarizaciju, ime je borba protiv faizma za PCF-a sada podignuta i na razinu obrane Republike, to je svakako nailo na odobravanje radikala.(20) Unato povoljnoj reakciji nekih

42

NG.indb 42

1/27/2014 23:57:11

radikala, ukljuujui i douarda Daladiera, jednog od elnika stranke i biveg premijera, bilo je potrebno priekati kraj godine kako bi radikali napokon pristupili fronti. Nakon viemjesenog pritiska, predsjednik radikala douard Herriot naposlijetku je istupio iz vlade koja je uglavnom bila sastavljena od desniarskih stranaka. Nakon ovog poteza radikali su mogli slubeno i bez prepreka sudjelovati u pregovorima. Sljedei korak za nove partnere bilo je usaglaavanje zajednikog programa. Bilo je za oekivati da e ovako iroka koalicija teko postii dogovor koji e odgovarati svim stranama, no iznenaujue je da najvei pobornici velikih reformi nisu bili komunisti nego socijalisti. Dok je za socijaliste ovo bila jedinstvena prilika da se uvedu temeljne promjene, prije svega ekonomske i financijske, PCF-u je u interesu bilo da se koalicija odri, odnosno da se esktremnim potezima ne otjera radikale. Pragmatizam PCF-a bio je odraz Kominternine nove linije, koja je zahtjevala krajnju disciplinu. Prilagodba situaciji gdje se lake suraivalo s partnerom koji je bio blii centru od socijalista zasigurno je bila potpomognuta neprijateljskim stavovima zadranima iz Treeg razdoblja, no krajnji proizvod nije mogao odgovarati komunistima. Ono to je na kraju predstavljeno je bilo nita vie od kataloga zahtjev u ime raznih drutvenih grupa koje je depresija posebno jako pogodila radniku klasu, seljake, slubenike, mala poduzea.(21) Politiki i vanjsko-politiki dio programa bio je usredotoen na zaustavljanje faistikih liga te faizma u inozemstvu, ali jedino kroz djelovanje Lige naroda. (22) Iako je bio kompromisno rjeenje, ovaj dokument ipak je bio od koristi, te je kao nacrt budueg djelovanja privukao glasae. Odlueno je da na izborima u travnju i svibnju sve stranke nastupe pojedinano u prvom krugu, a da u drugom podre one kandidate koji su osvojili vei broj glasova. PCF je najvie profitirao od ovakvog pristupa. Zbog politike irenja svoje glasake baze, komunistiki kandidati su se za vrijeme kampanje mogli pozivati na ciljeve koji su na prethodnim izborima bili nespojivi, kao to su bili borba za radnika prava i patriotizam, to im je priskrbilo 15% glasova, to je bilo skoro dvostruko vie nego na izborima 1932. godine.(23) Njihov uspjeh je

kompenzirao loe rezultate radikala te je pobjeda Narodne fronte bila uvjerljiva, s 57% ukupnih glasova. PCF je nakon izbora postupio poput SFIO-a nakon prethodnih izbora. Dali su, naime, svoju podrku novoj vlasti, ali nisu sudjelovali u njoj, ime je Lonu Blumu preputeno voenje drave, uz uvjet da se pridrava predizbornog dogovora. Obrazloenje za odbijanje ministarskih mjesta bila je elja da se Blumovu vladu zatiti od dodatnih optereenja, posebice nasilne reakcije ekstremne desnice.(24) Ova pozicija nije bila u sukobu sa stavom Kominterne, jer je bilo bitno da se Narodna fronta odri na vlasti, te da vodi vanjsku politiku koja bi odgovarala SSSR-u, to je bilo izvedivo i bez sudjelovanja PCF-u u vladi. PCF-ova odluka nije znaajno utjecala na zajednitvo i polet u radnikom pokretu, jer je ve 11. svibnja, samo tjedan dana nakon izbora, krenuo val trajkova koji je ubrzo zahvatio veliku veinu industrijskog sektora. trajkovi su bili iznimni iz dva razloga. Prvi je bio taj da ih nisu organizirali i njima upravljali (barem u samom poetku) ni sindikati ni stranke.(25) Kroz tri tjedna, izmeu jednog i dva milijuna radnika je stupilo u sada ve generalni trajk, to je uistinu bio izvanredan uspjeh.(26) Unato poetnoj spontanosti, trajkovi su bili proizvod Narodne fronte. inilo se da radnici nisu htjeli ekati da Fronta i slubeno preuzme vlast kako bi im dala ono to je zajamila u svojem izbornom programu, a sindikati su umnogome pomogli da se dostigne kritina masa. Drugi razlog posebnosti ovih trajkova je bio uvoenje okupacije kao nove borbene metode, ime su radnici zadali dvostruki udarac poslodavcima.(27) Na pregovore izmeu radnika, ije je pregovarako mjesto u meuvremenu zauzeo CGT, i udruge poslodavaca ekalo se do poetka lipnja, kada je Blum organizirao arbitrau. Ona sama nije dugo trajala. Matignonski sporazumi, kako je nazvan ovaj dogovor, bili su porazni za poslodavce, koji su bili nemoni pred organiziranim radnicima. CGT se izborio za poveanje plaa od 7-15 %, kao i pravo na organiziranje u tvornicama. Blum je uz ove toke nadovezao i obeanje Vlade da e uvesti kolektivno cjenkanje, 40-satni radni tjedan te dvotjedni plaeni godinji odmor.(28) Ovakav uspjeh radnike klase u borbi za bolje uvjete rada bio je bez presedana, pa ipak trajk nije prestao. Unutar

43

NG.indb 43

1/27/2014 23:57:11

(27) Vie o okupaciji tvornica vidi: Michael Torigian, The Occupation of the Factories: Paris 1936, Flint 1937, Comparative Studies in Society and History 41, br. 2 (1. travanj, 1999.) (28) Eley, 269. (29) Importantes dclarations de Maurice Thorez `a lassemble des communistes parisiens, LHumanit, 12. lipanj 1936. url: http://gallica.bnf.fr/ark:/12148/bpt6k406742r.langFR (30) Eley, 269. (31) Irwin M. Wall, French Socialism and the Popular Front, Journal of Contemporary History 5, no. 3 (1. sijeanj, 1970), 13. (32) Joel Colton, Lon Blum: Humanist in Politics (Duke University Press, 1987), 179. (33) Eley, 269. (34) Ibid. (35) Rudolf von Albertini, Zur Beurteilung Der Volksfront in Frankreich (1934-1938), Vierteljahrshefte Fr Zeitgeschichte 7, no. 2 (1. travanj, 1959), 154.155. (36) Julian Jackson, The Popular Front in France: Defending Democracy, 1934-38 (Cambridge University Press, 1990), 276.277.

PCF-a pojavio se strah da bi ovakav razvoj dogaaja mogao ozbiljno ugroziti opstanak Narodne fronte, zbog ega je vodstvo stranke odluilo da bi obustava trajka bila najbolje rjeenje, to se i dogodilo ubrzo nakon Thorezovog govora 11. lipnja, u kojem je pozvao radnike da se vrate na posao, konstatirajui da su pobjedili i da valja biti realan, jer nije sve mogue. (29) Za ta kav rasplet bila je zasluna disciplina lanova partije, kao i njihov autoritet meu ostalim radnicima. Epilog trajka nisu bila samo nova prava, nego i masovni porast lanstva CGT-a, koji je prije trajka imao neto manje od 800 000 lanova, da bi ta brojka ubrzo narasla na 4 000 000. (30) Poto su poslodavci prihvatili CGT kao legitimnog zastupnika radnikih interesa, on je postao bitan politiki imbenik, to je izazvalo trajni sukob socijalistikih i komunistikih frakcija unutar saveza. Unato internim sukobima, i dalje je prevladavao osjeaj meu radnicima da je mo sada bila na njihovoj strani, a vladalo je miljenje da su Matignonski sporazumi samo poetak temeljnih reformi koje bi radikalno promijenile dotadanje klasne odnose. Meutim, Blumova vlada je ubrzo postala rtvom vlastitih visoko postavljenih ciljeva. Ekonomski uspjeh ovisio je o porastu kupovne moi i proizvodnje, no to nije bilo izvedivo bez reformi, koje su ubrzo iscrpile dravni proraun, ve ionako umanjen zbog trajkova i povienja trokova proizvodnje.(31) Osim prorauna, ekonomsku nestabilnost poticao je odljev investicijskog kapitala, trenda koji je trajao od 1934. godine, ali je pogoran pobjedom Narodne fronte.(32) U rujnu 1936. Blum je odluio devalvirati franak, potez koji je privremeno privukao investitore te pojaao proizvodnju za 12 %, ali dugoronih rjeenja nije bilo, te je u prosincu zatraio predah u svrhu drutvenog pomirenja.(33) Ispostavilo se da je ovo bio eufemizam, jer je od oujka 1937. uslijedilo odbacivanje veine predizbornih obeanja te izvjestan povrat na konzervativnu financijsku politiku.(34) Blumovi potezi otuili su ga ne samo od komunista i militantnog krila SFIO-a, nego i od ostatka njegove stranke. Paralelno s ekonomskom krizom, Blum je bio suoen i s gnjevom ljevice zbog odluke o neintervenciji u panjolskoj. Kasnije je svoju odluku branio obrazloenjem da je htio izbjei otvoreni rat, pa i graanski rat u Francuskoj, te da mu je vanije bilo da uskladi poziciju s Velikom

Alan Marii je nezavisni istraiva iz Zagreba. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu zavrio je preddiplomski studij sociologije i povijesti (2008.), te diplomski studij povijesti, modul moderna i suvremena povijest (2011). 2013. godine zavrava diplomski studij Srednjoeuropske povijesti na Central European Universityu u Budimpeti. Trenutno istrauje njemako-jugoslavenske odnose za vrijeme Hallsteinove doktrine.

44

NG.indb 44

1/27/2014 23:57:11

Britanijom, koja je takoer zagovarala neintervenciju.(35) Kakvi god njegovi motivi bili, Blum je izgubio podrku svojih pristaa i politikih partnera. Senat je u lipnju dvaput odbio njegov zahtjev za odobrenje novih financijskih mjera, nakon ega je podnio ostavku. Postoji vie interpretacija o razlozima i okolnostima njegove ostavke, ali je injenica da mu zbog ogranienog manevarskog prostora izmeu komunista i radikala nije preostalo nita drugo.(36) Prva vlada Narodne fronte ivjela je neto vie od godinu dana, polako umirui posljednjih 10 mjeseci. Kako ocjeniti razdoblje Narodne fronte u Francuskoj do Blumove ostavke? Vano je naglasiti da je postignuto mnogo toga dok je postojala politika volja. Prije svega, tu je podvig ujedinjenja bitnih stranaka ljevice u iznimno kratkom roku. Iako su zbog iskustva Treeg razdoblja i unitenja ljevice u Njemakoj mnogi

komunisti i socijalisti na svim stranakim razinama ve ranije poeli razmiljati o suradnji, sam proces stvaranja fronte odvio se unutar samo godinu dana. Drugi uspjeh su svakako Matignonski sporazumi, koji su radnicima barem privremeno donijeli brojna poboljanja radnih uvjeta. PCF je svakako najvie profitirao stvaranjem Narodne fronte. 1932. godine nalazili su se na samom rubu relevantnosti, da bi do 1937. postali legitimna radnika stranka s oko 330 000 lanova te ogromnim parlamentarnim i sindikalnim utjecajem. Iako je fronta nastala i nestala voljom Kominterne, moda je navjei uspjeh Narodne fronte osjeaj zajednitva i solidarnosti koji je na nekoliko godina zahvatio Francusku, a svijetu pokazao da je mogue oduprijeti se faizmu, ime su inspirirali neke druge borbe koje su tek predstojale.

POTOM SU DOLI PO ISTAICE... Prelazak dijelova javnog zdravstvenog sustava u privatiziranu i komercijaliziranu trinu sferu provodi se postupno jer se oekuje da bi otpor radnika i korisnika direktnoj privatizaciji bio prevelik. Jedan od prvih koraka je razdvajanje na dvije vrste zaposlenja: s jedne strane temeljne ili zdravstvene, a s druge nezdravstvene ili pomone djelatnosti. Nezdravstvene djelatnosti koje se najee spominju i redovito su prve na listi za izdvajanje jesu ienje, pranje rublja i prehrana. Nakon toga slijedi odravanje zgrade, informatizacija, raunovodstvo, administracija i uprava, laboratorijske i dijagnostike pretrage, sanitarni prijevoz, pa i krvni pripravci. Budui da je koliina rada koji treba obaviti u takvim slubama nefleksibilna, privatnoj bolnikoj slubi ostaje malo mjesta za stvaranje profita: jedino na emu je mogue poveati profit je kvaliteta usluge i radnika prava. Tako bi uz preuzete radnike na isto radno mjesto dolazili i novi zaposlenici, na potpuno drugaijim ugovorima, najee na odreeno vrijeme i sa znaajno smanjenim pravima (iz izvjetaja Jelene Kranjec za Novi sindikat).

..A JA SAM UTIO JER NISAM BIO ISTAICA Pokazalo se da outsourcing za poslove ienja u zdravstvu dovodi do smanjenja broja zaposlenih, niih nadnica, smanjenja radnikih prava, velikog obrtaja radnika, manje obuavanja i stvaranja jaza izmeu zdravstvenog i pomonog osoblja. U radno intenzivnim djelatnostima kao to je ienje, profit se ostvaruje smanjivanjem broja radnika, sniavanjem plaa i pogoranjem radnih uvjeta. Za dobru zdravstvenu skrb kljuan je timski rad, komunikacija zdravstvenih i pomonih radnika i prilagoavanje stalno promjenjivim situacijama. U sluaju kada su pomoni radnici outsorsani, na minimalcu i stalno se izmjenjuju, ovaj sustav zakazuje i oteava rad ime se dodatno ugroavaju pacijenti (iz izvjetaja Jelene Kranjec za Novi sindikat).

45

NG.indb 45

1/27/2014 23:57:11

FRONTE, UJEDINJENE FRONTE I KRIZNI TRENUTCI

Ako ste dio bilo kakvog lijevog politikog organiziranja, nuno ste se susreli s idejom ujedinjene fronte; idejom koju neke ljeviarske grupe dre iznimno vanom, a druge pak smatraju da se radi o skliskom terenu koji izmie granicama dobrog ukusa. U Velikoj Britaniji, na ijem primjeru poiva osobno iskustvo opisano u ovom tekstu, pitanje fronte dolo je na lo glas uslijed estih negativnih iskustava s trockistikom Socijalistikom radnikom partijom (eng. Socialist Workers Party SWP). Ponimo s osnovama. U samoj je (svojoj) ideji ujedinjena fronta, pojednostavljeno, taktika ili ak strategija politikog organiziranja s namjerom ujedinjenja revolucionarne ljevice. Tako SWP-ov lan Joseph Choonara(v) definira frontu kao pokuaj ujedinjenja revolucionarnih i nerevolucionarnih radnika u zajedniku borbu i dri da se raspon borbi moe kretati od obrane uvjeta rada unutar kapitalizma [sindikati] sve do stvaranja nove radnike drave odozdo [sovjeti]. No Choonara dalje objanjava da sve ukljuene snage unutar fronte ostaju nezavisnima, a revolucionari su slobodni kretati se k cilju koji je autonoman od ujedinjene fronte kako bi artikulirali svoju iru politiku viziju Trenutak u kojem navedene tvrdnje postaju same sebi kontradiktorne, posebice iz anarhistike perspektive, dolazi kada on tvrdi da su superiorne ideje i metode borbe koje promiu revolucionari zaslune za situaciju u kojoj reformisti u redovima radnike klase, a unutar ujedinjene fronte, pristupe revolucionarnoj struji. Pritom, pod revolucionarima podrazumijeva lanove revolucionarne partije, a ba oni, kako tvrdi iako razlozi za to nisu ba u potpunosti jasni de facto imaju superiorne ideje i metode borbe. Tako se, slijedom ove argumentacije, ispostavlja da kolektivno iskustvo lanstva i partijska edukacija u prosvjetiteljskoj maniri vode do superiornih strategija i uspjenije borbe. Ovo bi moda i bilo tako da je iskustvo lanstva uistinu ivljeno u okviru diskusije koja se odvija na principima jednakosti i na osnovi opipljivog terenskog znanja koje posjeduju razliiti lanovi partije. Ipak, moje se iskustvo u SWP-u ne podudara s ovom pretpostavkom. U trenutcima kada se iz nekog razloga izuzme demokracija unutar partije to, naravno, nije uvijek

ANDREW HODGES

S ENGLESKOG PREVELA IVA MARETI

46

NG.indb 46

1/27/2014 23:57:11

sluaj uvidio sam da se odluke uglavnom donose u krugu malog broja glavnih teoretiara u centralnom komitetu, za koje se ispostavilo da su potpuno u raskoraku sa terenskim znanjem i iskustvima lanova partije. Tako bi, kritika analiza ujedinjene fronte kao politike strategije polazila od injenice da je fronta konstituirana kao trockistika taktika implementiranja lanstva u druge organizacije i pokrete s ciljem: (i) prenoenja informacija o tim pokretima centralnom komitetu; (ii) koritenja tih pokreta kao baze za regrutaciju; (iii) utjecanja na te organizacije/pokrete u skladu s politikim ciljevima partije. Oigledni nedostatak demokracije u partiji i autoritativne tendecije lanova nekih marksistikih grupa vie tete nego to koriste ujedinjenoj fronti kao konceptu do te mjere da se u aktivistikim krugovima u Velikoj Britaniji nerijetko moe uti ala da SWP-ov poziv:Ujedinimo se! zapravo znai: Ujedinite se i radite ono to mi kaemo. Ipak, postoje i drugaiji naini koordinacije koji ne podrazumijevaju obavezu vokabulara i perspektiva koje nudi SWP i njihov prethodno spomenuti lan Choonara. No s druge strane, iz ire lijeve perspektive, drugaija rjeenja koja nude anarhisti delegatski zborovi, direktno demokratski plenumi i federacije lanovi drugih ljeviarskih grupacija esto smatraju vremenski zahtjevnima i/ili iscrpljujuima. Bilo ovo u potpunosti istinito ili ne, postoje odreene situacije prvenstveno one krizne kada brza reakcija i spremnost na akciju iznenada postaju od presudnog znaaja i ovakva rjeenja naprosto nisu vie operativna. Ako znate da se policija nalazi ispred stambene zgrade te namjerava deloirati stanare koji nisu u mogunosti platiti stanarinu i uhititi ih ili pak (da radikaliziramo argumentaciju) ako izbije kakav rat i va je grad pod opsadom, vrlo je mogue da nema vremena organizirati se u nehijerarhijskoj maniri. No upravo je u ovim kriznim trenutcima ideja fronte od najvee vanosti. Ultimativni krizni trenutak rat mnogo je puta rezultirao u transformaciji drutva i doslovnoj podjeli po linijama diferenciranim frontama spremnim da napadnu jedne druge. Dakle u irem, metaforikom smislu predloio bih da frontu shvatimo kao rad koji mi kao aktivisti moramo dovriti do nastupanja kriznog trenutka; da je shvatimo kao aktivistiki rad

koji se kree u rasponu od sudjelovanja u trajku do izbijanja rata. U irem je smislu formiranje fronte akcija koja funkcionira kao alat sveope politizacije koja prati svaku ekonomsku krizu. Dopustite da elaboriram to bi ova politizacija znaila. U kriznim situacijama ono to je nekad bilo samo neslaganje po pitanju ukusa, naina ponaanja ili politikih tema tonije ono to sociolog Bourdieu opisuje kao habitus odjednom poprima dalekosenija znaenja stvarajui tako jasnije razdore meu ljudima. Uzmimo za primjer susjeda sa sitnoburujskim rojalistikim uvjerenjima koji se uz kavu prepire sa svojom susjedom socijalistikih uvjerenja, a potom premjestimo ovu susjedsku kavu u trenutak kada npr. kraljevska obitelj postaje odgovorna za ubojstva ljeviarskih aktivista trenutak u kojem bezazlena prepirka postaje ozbiljno udaljavanje i postavljanje politikih pozicija. Upravo u predvianju takvih situacija moemo uvidjeti mogunosti reorganizacije jer se ono to je u nekriznim vremenima tek tema za prepirku tada dovodi u pitanje i otvara mogunosti za preokret. Ulozi postaju stvarni i situacija se intenzivira. To je trenutak na koji se odnosi Bourdieuova tvrdnja da su sve budunosti mogue za sve ljude. Same tvrdnje o ujedinjenju esto se ispostave kao pokuaji falsificiranja tog istog ujedinjenja tamo gdje takvo to ne postoji, a dosadanji postupci SWP-a u Velikoj Britaniji upravo idu u prilog tome da revolucionarna partija u mnogim sluajevima nije zalog ispravnog postupanja, posebice kada lanovi centralnog komiteta prestanu sluati iskustva svoga lanstva i ponu se ponaati kao akademski kult. Tada koncept dijalektike spontanosti i organizacije koji je razvila Rosa Luxemburg moe postati od posebne vanosti u pronalaenju zajednike osnove izmeu anarhistike i drugih socijalistikih strategija na ljevici, a kada nehijerarhijska organizacija fronte nije mogua. Ukratko, vjerujem da se njen pristup ispravno hvata u kotac s dvjema stvarima u kojima SWP uporno grijei: (i) ignoriranje iskustva specifina terenska znanja vlastitog lanstva i, s tim u vezi, (ii) neprihvaanje spontanosti u mjeri u kojoj je to nuno (to ne podrazumijeva naputanje strategije). Za Rosu Luxemburg spontanost nije avanturizam ili otvorenost za kaos i nepredvidive putanje, ve dio trajnog dijalektikog
47

NG.indb 47

1/27/2014 23:57:12

SWP SWP (Socialist Workers Party ili Socijalistika radnika partija) ljeviarska je partija iz Velike Britanije. Pripada trockistikoj tradiciji i dio je IST-a (International Socialist Tendency, odnosno Internacionalne socijalistike tendencije). Osnovala ju je 1950. skupina trockistikih disidenata okupljenih oko Tonyja Cliffa poto su izbaeni iz Revolucionarne komunistike partije zbog teorije po kojoj je u Sovjetskom Savezu i ostalim zemljama istonog bloka na snazi dravni kapitalizam (teorije razliite od ortodoksne trockistike linije etvrte internacionale po kojoj je rije o degeneriranoj radnikoj dravi ili deformiranim radnikim dravama). Cliffova teorija dravnog kapitalizma odnosno ideja da se socijalizam ne definira tek dravnim vlasnitvom nad sredstvima za proizvodnju usredotoila je politiku SWP-a na samoorganiziranje radnike klase (Ian Birchall, u pismu kojim objavljuje da naputa partiju, 15. prosinca 2013.): SWP je u Velikoj Britaniji poznata kao pokretaica, organizatorica i sudionica razliitih ujedinjenih frontova u kojima je igrala vanu ulogu; pruali su intenzivnu potporu prosvjedima rudara i aktivno sudjelovali kampanjama poput Anti-Nazi League, Stop the War, Rock Against Racism, itd. U prosincu 2012. u SWP-u dolazi do velike krize: procurila je vijest o ozbiljnim optubama protiv starijeg lana Centralnog komiteta partije (kodnog imena Comrade Delta) za seksualno uznemiravanje i silovanje dviju mlaih lanica SWP je odluila rijeiti unutarpartijski (ne pribjegavajui buroaskim sudovima) ime proputa priliku reformirati se i rijeiti optube na adekvatan nain. Tijekom 2013. SWP naputaju, to u frakcijama to pojedinano, mnoge lanice i lanovi (ak sve vie i oni koji su ostajali partiju reformirati iznutra), iako partija i dalje opstaje.

procesa koji se moe pojaviti u harmoniji s politikom organizacijom. Intuitivno, to podrazumijeva primat oslukivanja lanstva i poduzimanje neoekivanih koraka, a sve na temelju kljunog razumijevanja iskustava s terena i poznavanja suptilnog lokalnog konteksta koje to lanstvo posjeduje, puno prije nego konstantno vjebanje predvidivog manevra organiziranja prosvjeda nakon prosvjeda nakon prosvjeda sa svom regularnou i dosadom petogodinjeg plana. to bi onda ideja fronte bila za nas u trenutku kada ekonomska kriza dovodi do intenzivnih socijalnih ruptura, poveanja nejednakosti i porasta faizma u trenutku u kojem smo svjedoci intenzivne politizacije drutva? Upravo kolektivna akcija, ujedinjenje ljevice na nain da se potuju razlike meu grupacijama te legitimna koordinacija istih, imajui na umu ouvanje spontanosti u organizaciji, nune zbog nepredvidivosti iskustava i neizbjenih promjena okolonosti na terenu. S praktine strane ovo znai da razliite progresivne skupine i inicijative moraju iznai prostor ujedinjenja kroz zajedniki bazen informacija i znanja kao zalog totalnosti separatnih borbi, u isto vrijeme izbjegavajui efekte sektarijansva kroz uspostavljanje jasne linije koja spaja male i nepovezane grupe na onim pitanjima na kojima je mogue pronai jasnu osnovu za polje solidarnosti. Smatram da je antifaizam najizglednija platforma na kojoj je ovakvo ujedinjenje mogue.

(v) Pogledati: Joseph Choonara str. 39.

Andrew Hodges nedavno je doktorirao na University of Manchester, politiki je aktivista i uestvuje u mnogim antifaistikim organizacijama u Hrvatskoj i Srbiji. Andrew je lan Mladih Antifaiskinja i Antifaista Zagreba (MAZ)

48

NG.indb 48

1/27/2014 23:57:12

PODGARI Ona i ja hodamo preko pukotina, vjetar, mudar i topao, raspuhuje povija i nosi. Nigdje nikoga. Mirna i nasmijana, sije tuga za vremenom koje e tek doi. Stanemo svatko na svom mjestu, na sve strane krhotine. Kamen, staklo, eljezo. Ono to upravlja naim pokretima zove se gubitak. Teko je koraati ovdje gdje koraci struu i ne odjekuju. Kroz hrbat zemlje nad nama golemi spomenik izrasta, uti. to je on? Znak, ist i vedar. Dogaaj, golemi otac prostora. Lijepa, zdrava usta to govore: sad ste ovdje, progledajte. Njeni dlanovi na toplom asfaltu. Crven traktor i prederani pas. ivot, posvuda je ivot.

HRVOJE TUTEK
(1)

OSIROMAENI RADNIK RAZGOVARA S MAD MAXOM NEGDJE NA TERITORIJU REPUBLIKE HRVATSKE U BLISKOJ BUDUNOSTI POSLIJE VELIKOG DOGAAJA Znam kako ti je. Kad kasno krene, kad doe no. Kvocanje sata iskljuje ti tjeme, ova zemlja zamrznuto zijeva. Nikakve motike, nikakva snaga, nita ne moe okrznuti njenu mrku koru. Trudimo se, da. Ciljamo, udaramo, trpimo i tuemo. Ponekad je najlake prestati. Na rubu horizonta bageri usporeno pretrpavaju. Gdje su ti dobrohotni starci kad nam zbilja treba pomoi! Kako se zove ova zemlja i tko je nama dao njeno ime? Svakako, radi se o neumoljivoj istini: Suncu je ve odzvonilo. Nahvata se inje za trepavice, a niz glavu se kotrljaju posjeeni balvani. Samo prhka piljevina ostaje od misli. Tko e mijenjati rasporede, koja sila moe ponovno upaliti semafore? Mi to ne moemo, tko bi nam dao snagu i ovlasti! Doputeno nam je skuhati, pa se poslije posvaati: netko je uvijek duan oprati posue. Truju nas totalni elektroni. Kakve nas jo strahote oekuju? Jer uili smo i upijali. Ratovi su grmjeli, oevi su umirali, a izgriene usne govorile: treba ubrzati. Prerijetki su imali snage da zaplau. Sluali smo i piljili pred sebe. Visjeli smo privezani, a kao unke su nas posuili vjetrovi.Sad je sve nevidljivo. Zvijezde izlaze i kao mjehurii Coca-Cole na tamnoj povrini prskaju. Prebrzo se nestaje. Ne ostaju tragovi, samo pitanja: kojom rukom prekriiti ovo malo praine, ija je ova zemlja i zbog ega nas toliko eli progutati? 49

(1) Hrvoje Tutek roen je 1984. u Karlovcu. Bavi se knjievnim i teorijskim radom. Autor je tekstova o knjievnosti, kulturi i politici te nagraivane zbirke pjesama Cirkular. Trenutno na gastarbajtu u Mnchenu.

NG.indb 49

1/27/2014 23:57:12

TRIBINA: U IME REFERENDUMA. ZAKONODAVNI I TEORIJSKI ASPEKTI

IZVJETAJ: NATAA KOVAEVI

Na tribini odranoj u organizaciji Mladih antifaista Zagreba krajem lipnja ove godine napravljen je presjek dosadanje pravne regulative institucije referenduma i njezina razvoja u Hrvatskoj kao i drutveno-politikih reperkusija tog instrumenta odluivanja, a pruena je i historijska analiza uzroka pojave inicijative U ime obitelji. Postojei zakonodavni okvir koji regulira organiziranje i provoenje referenduma prepun je manjkavosti i nedoreenosti. Nejasne ili nepostojee odredbe koje se tiu reguliranja kampanje, promatranja referenduma i sastava tijela koja ga provode samo su neki primjeri, a s obzirom na takvu nekonzistentnost te nunost usustavljivanja zakonodavnog okvira rasprava je posluila kao konstruktivan poligon za donoenje zakljuaka i odreenih rjeenja koja bi ovaj oblik izravnog odluivanja graana uinila prihvatljivijim od trenutno vaeeg. Tribinu je otvorila Vanja kori, GONG-ova pravna savjetnica, koja je svojim izlaganjem pruila komparativnu analizu europskog i hrvatskog referendumskog zakonodavstva. Kako bi se referendumom osiguralo izjanjavanje stvarne volje graana, potrebno je detaljno urediti pravni okvir za njegovu provedbu. S obzirom na to da je on u Hrvatskoj potpuno neureen, kako na dravnoj tako i na lokalnoj razini, generira se pravna nesigurnost i mogunost manipulacija, to rezultira politikim prijeporima i stvaranjima drutvenih tenzija, istaknula je kori. Ciljevi reforme postojee legislative morali bi se odnositi na poveanje povjerenja biraa te stvaranje smislenog mehanizma sudjelovanja graana u odluivanju uz poveanje transparentnosti. Ovdje treba posebnu pozornost posvetiti regulatornim rjeenjima koja ureuju uvjete sastavljanja referendumskog pitanja, posebno kada je referendum pokrenut uz inicijativu graana, upravo zbog delikatnosti situacija u kojima se odluuje o ljudskim pravima. Iz tih razloga u brojnim zemljama postoje ogranienja onoga o emu se na referendumu smije odluivati, a ona se odnose upravo na pitanja ljudskih prava, kao i na primjerice pitanja poreza, plaa, prorauna ili pomilovanja. Kratki usporedni prikaz pokazuje kako je hrvatski zakon vrlo restriktivan u odnosu na zakone drugih zemalja te time dodatno umanjuje referendumsku funkcionalnost.

50

NG.indb 50

1/27/2014 23:57:12

Nikola kori kroz svoje je izlaganje analizirao pravni okvir referendumskog zakonodavstva kroz njegov razvoj i promjene od devedesetih do danas te izloio pregled dosadanjih referenduma i inicijativa. Zakon o referendumu donesen 1996. godine ocjenjuje katastrofalnim, a za sve kasnije izmjene kae da su bile produkti interesa vladajuih politikih elita te naglaava kako je i danas na snazi zakon neusklaen s ustavom. Pozitivnom ocjenjuje inicijativu NATO na referendum iz 2008. godine prilikom koje je iako referendum nije realiziran zbog nedovoljnog broja potpisa stvorena iroka platforma ljudi koji su meusobno suraivali. Kroz analizu inicijativa uoava porast interesa za raspisivanje referenduma za koji je potrebna jaka logistika prilikom skupljanja potpisa pri emu je svemu preduvjet dodatno razraivanje postojeeg pravnog okvira. kori upozorava i na pojavu diskriminatornih pitanja te politizaciju samog procesa, pri emu vladajui uglavnom reagiraju negativno ili ignoriranjem referendumskih inicijativa, to dodatno naruava znaaj referenduma kao institucije sudjelovanja graana u odluivanju. S druge strane, zauzima stav da je ograniavanje referendumskih pitanja loe i da se ta regulativa ne bi trebala uvesti, osim u sluaju pitanja o ljudskim pravima koja pritom trebaju biti eksplicitno navedena kako bi se potpuno izbjegle manipulacije. Dodatno naglaava problem izostanaka jasne proreferendumske inicijative koja bi sluila educiranju javnosti o korisnosti referenduma. Zato je institucija referenduma u obliku u kojem se danas provodi tek reducirani oblik direktne demokracije i koje je preduvjete potrebno ostvariti kako bi graani kao aktivni politiki subjekti imali vei utjecaj na odluivanje o politikim i drutvenim pitanjima pokuao je objasniti Izvor Rukavina, lan grupe Direktna demokracija u koli i sindikata Akademska solidarnost. On smatra da je referendum proteza partitokratskih demokracija kojima se slue kapitalistike strukture te da iskljuivo slui dodatnoj legitimizaciji vladajuih elita. Ipak, zalae se za izlazak na referendum iako je to esto biranje manjeg zla ali otklanja iluziju referenduma kao sredstva koje ima revolucionarni potencijal. Ono to je vano kod referenduma jest prethodno provedena konstruktivna rasprava kako bi se moglo informirano glasati o postavljenim pitanjima.

Direktnu demokraciju treba trenirati na niim razinama, na razini organizacija u kojima ljudi djeluju, kako bi mogli o pitanjima irim od lokalne razine konstruktivno odluivati u mehanizmima nacionalnog nivoa. Postojei proizvodni odnosi i manjak adekvatnih alata za sudjelovanje graana u politici ine tu situaciju gotovo nemoguom, te u skladu s tim istie vanost besplatnog i time svima dostupnog obrazovanja koje ui ljude raspravi i spremnosti na sistemsku kritiku. Osnovna materijalna sredstva, nezavisni mediji, sindikalno udrueni radnici i openito visok stupanj klasne svijesti sve potrebno kako bi se mobilizirali graani i ostvarila konstruktivna rasprava od lokalnih razina prema gore, nuni su preduvjeti za ostvarivanje demokratinosti referendumskog alata. U svom izlaganju Alen Sueska objanjava gdje traiti uzroke masovne socijalne mobilizacije koju je inicijativa U ime obitelji uspjela postii. Smatra da je pojava ove inicijative i interesa koju ona zastupa vaan ideoloki moment dominantne drutvene grupe u Hrvatskoj, a manifestira se kao znaajan politiki pokret i utoliko se pokazao kao ogroman mobilizacijski potencijal. Sueska navodi da je inicijativa U ime obitelji vrlo vana za ljevicu, koja mora uvidjeti socio-ekonomsku pozadinu ideoloke konstelacije kako ne bi ostala na momentu skandala i oka, nego kako bi razumjela uzroke ovakve pojave. Za ljevicu je vano razumjeti ideoloko-politiku dinamiku itavog socijalnog tijela na openitijoj razini kako bi mogla vlastiti ideoloki projekt plasirati irim masama na artikuliran i privlaan nain. Zagovornici ove inicijative nisu sposobni uoiti prave uzroke zbog kojih je brak u Hrvatskoj ugroen. Umjesto pronalaska uzroka u ekonomskoj krizi, oni uzrok vide u drugim, potpuno sporednim izvorima. Kroz Gramscijev pojam fragmentacije socijalne svijesti i marksistike analize hrvatske povijesti zadnjih dvaju desetljea, Sueska objanjava da je brak vaan ideologem ire ideologije, ideologije hrvatskog nacionalizma. Do graenja nacionalizma devedesetih dolazi upravo zato to su vladajue strukture shvatile da je to ideoloki moment koji se moe koristiti kako bi se konsolidirala njihova vlastita, buroazijska klasa, a sve s ciljem plasiranja projekta liberalnog kapitalizma kao jedinog prihvatljivog i legitimnog puta hrvatske budunosti. Pomou nacionalizma vladajue klase proizvodnja fragmentirane socioloke svijesti

51

NG.indb 51

1/27/2014 23:57:12

CIVILNO DRUTVO Gramsci civilno drutvo razmatra u opreci spram politikog drutva, a njihovo dijalektiko jedinstvo, prema Gramsciju, ini modernu dravu. Civilno drutvo predstavlja sferu svih onih drutvenih i institucija koje nisuizravno vezane uz politiku mo, poput medija, obrazovnog sustava, nedravnih organizacija, religijskih institucija (poput Crkve), graanskih inicijativa ili udruenja itd. Politiko drutvo, pak, predstavlja sferu vojske, policije, sudstva i ostalih drutvenih institucija izravno vezanih uz dravnu, odnosno, politiku mo. No, obje ove sfere drutva sudjeluju u stvaranju moi i odravanju postojeeg poretka. Uloga politikog drutva je jasna, izravna i manifestna: ukoliko doe do veih prosvjeda ili ustanka, policija (a u krajnjim sluajevima i vojska) odrava red i hapsi najistaknutije prosvjednike, sud ih osuuje, a zatvori ih dre pritvorenima. Tako se oni koji se pokuavaju izravno suprotstaviti postojeem drutvenom poretku dre pod kontrolom izravnim koritenjem sile. No, uloga civilnog drutva mnogo je suptilnija, ali nimalo manje bitna. Njegova funkcija je stvaranje pristanka meu irom masom konstantnim proizvoenjem odreenih znanja, uvjerenja i vrijednosti, a njihov skup ini odreenu ideologiju. Elementi te ideologije podravaju osnovne pretpostavke na kojima poiva postojei drutveni poredak u kapitalizmu je jedna takva pretpostavka nepovredivost privatnog vlasnitva te zato govorimo o vladajuoj ideologiji. Nain na koji vladajue postiu to da njihova ideologija bude opeprihvaena i dominantna jest da upravljaju institucijama civilnog drutva, poput novina, televizije, obrazovnog sustava itd. Prema tome, dok civilno drutvo stvara pristanak meu stanovnitvom te time istovremeno legitimira institucije u sferi politikog drutva, politiko drutvo osigurava institucije civilnog drutva koritenjem sile i uklanjanjem bilo kakve izravne prijetnje. U tome lei dijalektiki odnos civilnog i politikog drutva, koji je temelj moderne drave te kojim se odrava hegemonija vladajuih klasa.

odvijala se u sferi civilnog drutva. Ono to je zanimljivo s civilnim drutvom i liberalnim poimanjem civilnog druva jest da se uvijek radi o demokratskim i neovisnim inicijativama gdje bi graani trebali biti u potpunosti slobodni raspravljati o svim tekuim problemima i kroz raspravu donijeti najbolje odluke. lanovi inicijative U ime obitelji upravo se pozivaju na tu injenicu jer zauzimaju stav da im nitko ne moe osporavati demokratsko pravo da vlastitom masom izraze svoju politiku volju. No problematika civilnog drutva oituje se u izostanku demokratske rasprave do kojeg dolazi upravo stoga to vladajue klase uvijek imaju kontrolu i nadzor nad civilnim drutvom, a takoer su u suradnji s glavnim medijima i kontroliraju obrazovne institucije. Egalitarni odnosi moi u sferi samog civilnog drutva nuan su preduvjet za stvarnu demokratsku raspravu. Zaetak homofobije ove inicijative Sueska vidi u ideolokom rudimentu perioda formacije hrvatskog nacionalizma osamdesetih i devedesetih godina i taj se rudiment, koji predstavlja znaajnu snagu na politikom polju, nikako ne smije zanemariti. Ono to vidi kao rjeenje jest artikulirana i organizirana ideoloka borba ljevice koja e konstruirati i pruiti svjetonazor alternativan desniarskom, a koji pritom mora biti socijalno i ideoloki atraktivan. Takav svjetonazor koji bi ljevica izgradila ne smije, za razliku od postojeih ideolokih sistema, prekrivati proturjeja socijalne strukture jer se jedino na taj nain moe oformiti drutveni i politiki projekt koji bi, uz iru mobilizaciju, rezultirao korijenskim promjenama socijalnog sistema, na kraju zakljuuje Sueska. Ovom je tribinom, bez sumnje, otvoren prostor daljnjem propitivanju drutvenih uvjeta referenduma, kao i raspoloivih mogunosti unapreenja postojee legislative. Zakljuak koji se nametnuo jest da su kvalitetan pravni okvir, zadovoljavajua razina edukacije i spremnosti na drutvenu raspravu, kao i razumijevanje historijskih procesa osnovni preduvjeti da se u budunosti ovaj mehanizam izravnog sudjelovanja graana u odluivanju koristi na odgovarajui nain.

* *
52

Nataa Kovaevi (1985. Sisak) je lanica Mladih antifaistkinja i antifaista Zagreba(MAZ) i BRID-a i dio urednikog tima NG-a. Tribina U Ime referenduma: zakonodavni i teorijski aspekti odrana je 26. lipnja 2013. u organizaciji MAZ-a.

NG.indb 52

1/27/2014 23:57:12

53

NG.indb 53

1/27/2014 23:57:12

TOMORROW BELONGS TO ME (1933.)

Performans u javnom prostoru: pjevanje pjesme Tomorrow belongs to me; trajanje izvedbe: 60 minuta; 14. i 15. 5. 2013. Tomorrow belongs to me (1933.) je akcija, nastala kao osobna gesta, koja poziva studente Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu da se razbude iz stanja apatije te reagiraju na tand inicijative U ime obitelji postavljen na ulazu Akademije. Spomenuta udruga je u svibnju 2013. godine provela akciju sakupljanja potpisa hrvatskih graana u svrhu raspisivanja referenduma za ustavno definiranje braka kao zajednice iskljuivo mukarca i ene. Pjesma Johna Kandera i Fred Ebba Tomorrow Belongs to Me (Sutra pripada meni), napisana za mjuzikl Cabaret u stilu tipine njemake budnice, poziva na udruenje mase kroz ideju nadmoi jedne normativne, dominantne skupine. Tu pjesmu, u filmu te originalnoj verziji mjuzikla, pjeva lan Hitlerovog podmlatka, tako potiui patriotske osjeaje i ujedno ilustrirajui tadanju politiku situaciju. Zabunom, kako je pjesma pogreno shvaena kao prava nacistika himna, Kander i Ebb bili su optueni za promicanje antisemitizma iako su idovi. 30. 1. 1933. Adolf Hitler postaje kancelar Njemake u manjinskoj vladi 28. 2. 1933. pod Hitlerovim pritiskom potpisan Zakon o obrana naroda i drave kojim se Ustavom zagarantirana ljudska prava ukidaju 5. 3. 1933. na izborima nacisti dobijaju 44% glasova 23. 3. 1933. u Reichstagu izglasan Zakon o punomoi kojim se sve ovlasti parlamenta preseljavaju na Vladin kabinet, praktino Hitleru u ruke 10. 5. 1933. pale knjiga u Berlinu 22. 6. 1933. Nacistika stranka jedina u Njemakoj (ostale su zabranjene ili rasputene) U nacistikoj Njemakoj, svaki zatvorenik koncentracijskog kampa morao je nositi bed ija bi ga boja kategorizirala po skupinama. Homoseksualni mukarci nosili su rozi prevrnuti trokut.

MARKO GUTI MIIMAKOV

Marko Guti Miimakov (1992) trenutno je student Animiranog filma i novih medija pri Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. ivi na relaciji Zagreb - Skopje, a zanima se za film, suvremenu umjetniku praksu i aktivizam.

54

NG.indb 54

1/27/2014 23:57:13

55

NG.indb 55

1/27/2014 23:57:13

KRATAK UVOD U GRAMSCIJA

Mrzim ravnodune. (...) Vjerujem da ivjeti znai zauzeti stranu. (...) Ravnodunost je apatija, parazitizam, kukaviluk, suprotnost ivota. (...) ivim, dakle zauzimam stranu. Stoga mrzim onoga tko se ne uplie, mrzim ravnodune.(1) Kada je Antonio Gramsci 1917. napisao ove gnjevne rijei, imao je 26 godina. est godina prije toga doselio se sa Sardinije, gdje je odrastao u siromanim uvjetima, u Torino da bi studirao. S grupom prijatelja, meu kojima su bili Palmiro Togliatti, Angelo Tasca i Umberto Terracini, bio se prikljuio Omladinskom savezu Socijalistike partije Italije (PSI), za koji je i napisao ovaj tekst. Njegova mrnja prema ravnodunima s jedne je strane bila usmjerena protiv onih koji su graansko drutvo prikazivali kao prirodan poredak bez alternative. Istovremeno je meutim izraavala stav nove generacije unutar samog radnikog pokreta, stav koji je oponirao mehanikom poimanju povijesti, koje je u tadanjoj europskoj socijaldemokraciji bilo dominantno. Biti socijalist za Gramscija je znailo aktivno i organizirano intervenirati u povijest, a ne uzdati se u navodno objektivne zakonitosti historijskog materijalizma koje e, prije ili poslije ali neminovno! dovesti do svrgavanja kapitalizma. GRAMSCI U POKRETU RADNIKIH SAVJETA U ljeto 1919. godine torinski radnici pokreu trajk, poinju zauzimati tvornice i pokretati samoorganiziranu proizvodnju. Gramsci i njegovi drugovi, koji su u svibnju pokrenuli asopis LOrdine Nuovo (Novi poredak), argumentiraju da e socijalistiku perspektivu biti mogue razviti samo iz konkretnih iskustava i borbi radnika. Traili su postojee oblike proleterske samoorganizacije koji bi slino sovjetima u Ruskoj revoluciji mogli postati temeljem nove radnike demokracije. Kada su se borbe torinskih radnika poele iriti, argumentiraju da su interne komisije (tj. ve postojei oblici suodluivanja) u tvornicama takvi embrionalni oblici moi radnika. Ta se perspektiva susree s iskustvima trajkaa koji su u potrazi za novim oblicima radnike samoorganizacije. Transformacija internih komisija u stvarne radnike savjete ubrzo postaje njihovim centralnim zahtjevom. Val trajkova tako je prerastao u revolucionarnu plimu, a sam

BENJAMIN OPRATKO
S NJEMAKOG PREVEO: STIPE URKOVI

56

NG.indb 56

1/27/2014 23:57:13

Gramsci postaje jedan od kljunih organizatora i agitatora torinskog pokreta radnikih savjeta koji ustraje sve do jeseni 1920. godine. Sudjelovanje u tom pokretu ostat e najsnanijim formativnim iskustvom Gramscijeva politikog razvoja. Energini aktivist, koji je meutim u velikoj mjeri jo uvijek vjeran idealistikoj filozofiji voluntarizma, tako se pretvara u teoretiara i stratega radnikog pokreta. No ono to e obiljeiti Gramscijevu perspektivu nije samo sudjelovanje u tim borbama, nego i iskustvo njihova poraza. Biennio rosso, dvije crvene godine 1919. i 1920. u kojima je radnika klasa Torina de facto preuzela najvei dio organizacije proizvodnje i svakodnevnog ivota, zavrava u jesen 1920. gorkim porazom. Na njegovu kraju stoji spoznaja da pokret radnikih savjeta nije pokleknuo samo zbog dobro organiziranog otpora kapitalista sjeverne Italije koji su se uz pomo batinakih bandi i vojne potpore drave okomili na radnike. Presudnom se ispostavila i nesposobnost pokreta da osigura potporu irih dijelova talijanske radnike klase, prije svega zemljoradnica i zemljoradnika. OSNIVA KOMUNISTIKE PARTIJE ITALIJE Torinska grupa oko Gramscija sada je bila prisiljena uvidjeti da je unutarnja borba za revolucionarno usmjerenje PSI-ja bila bezizgledna. U historijski se presudnom trenutku vodstvo stranke odluilo protiv pokreta, pokreta koji je vladavinu kapitala napao u njegovim korijenima u samim poduzeima i tvornicama. Gramsci i njegovi drugovi iz toga su izvukli odgovarajue zakljuke: 21. sijenja 1921. lijeve struje unutar PSI-ja odluile su se za istupanje iz stranke i osnivanje vlastite Komunistike partije Italije. Gramsci je izabran u rukovodstvo. Ve u svibnju 1922. partija ga alje u Moskvu da je tamo zastupa u Komunistikoj Internacionali. Dok se Gramsci nalazi u Moskvi i tamo izbliza svjedoi usijanim raspravama o izgradnji postrevolucionarnog Sovjetskog Saveza, u Italiji se obistinilo ono to je LOrdine Nuovo predvidio jo u svibnju 1920. godine: ako revolucija bude poraena, uslijedit e strana reakcija posjednikih klasa i vladajue kaste koja e politike borbene organizacije radnike klase pokuati nemilosrdno razbiti. A upravo se to i dogodilo. Preko lea poraene revolucije faizam

se uspeo do moi i pokuao unititi socijalistike i komunistike partije i sindikate. Gramsci se 1924. vratio u Italiju, isprva zatien parlamentarnim imunitetom koji mu je formalno pripadao. No 8. studenog 1926. sada ve kao elni ovjek Komunistike partije uhapen je usprkos imunitetu, a zatim i osuen na dvadeset godina robije zbog veleizdaje. Politiki poraz talijanskog radnikog pokreta tako se pretvorio i u osobnu tragediju jednoga od njegovih najistaknutijih protagonista. Antonio Gramsci nikad vie nee uivati slobodu. Ostatak ivota provodi u tamnicama. Dana 27. travnja 1937. umire u dobi od 46 godina u Rimu od posljedica loih zatvorskih uvjeta. U FAISTIKOJ TAMNICI Tijekom procesa protiv Gramscija faistiki je tuitelj otvoreno izrekao svrhu utamnienja: Moramo na dvadeset godina sprijeiti da ovaj mozak radi! No postigao je upravo suprotno. injenicu da se dan-danas vie od 75 godina poslije njegove smrti u politikim raspravama, u pokretima, u sindikatima i na sveuilitima uvijek iznova poziva na Gramscija, da se o njegovim teorijama raspravlja, njegove perspektive dalje razvijaju osiguralo je, paradoksalno, tek posljednje i tragino desetljee njegova ivota. Privatnoj i politikoj izolaciji utamnienja suprotstavio se odlukom da zatvorsko vrijeme iskoristiti za iscrpnu teorijsku refleksiju o vlastitom politikom iskustvu. Poeo je puniti biljenice biljekama o najrazliitijim temama. Tako nastaju krai ili dui paragrafi o povijesti, kulturi, politici, filozofiji i ekonomiji, ugrubo grupirani oko okvirnih istraivakih pitanja, u opsegu od oko 3000 rukopisnih stranica, podijeljenih na 32 biljenice. Te biljeke, koje u tom obliku nikad nisu bile predviene za objavljivanje i koje nastaju u krajnje izvanrednim okolnostima (Gramsci nije imao pristup vanoj literaturi, esto je tekstove morao citirati prema pamenju, a pritom i birati jezik koji nee izazvati nepovjerenje zatvorskih cenzora) ine ono to danas smatramo njegovim glavnim djelom. Poslije njegove smrti postepeno su objavljivane, isprva u izborima, kasnije u cijelosti. Prava su riznica ive marksistike analize i teorije, koju generacije lijevih aktivista i teoretiara uvijek iznova otkrivaju.

57

NG.indb 57

1/27/2014 23:57:14

(PROTU)HEGEMONIJA Hegemonija je za Gramscija vrijednosno neutralan pojam, budui da ga on vee jednako uz hegemoniju buroazije, kao i uz potencijalnu hegemoniju proletarijata. Hemonija buroazije odrava se u okvirima moderne kapitalistike drave (v. natuknicu o civilnom drutvu) te osigurava vlast vladajuih i postojee kapitalistike drutvene odnose, a time i podjelu drutva na dominantne i dominirane klase. Dijametralno suprotna tome je hegemonija proletarijata koja ustanovljava socijalistike drutvene odnose gdje se ukida privatno vlasnitvo nad sredstvima za proizvodnju, a samim time se ukidaju i klasni odnosi. Da bi podreena klase ostvarile hegemoniju, potrebna je prvo

IVA MARKSISTIKA ANALIZA

izgradnja protuhegemonijskog projekta, koji e se suprotstaviti hegemoniji buroazije, dovodei u pitanja osnovne pretpostavke kapitalizma te postepeno preuzimajui vlast i uvodei drutveno vlasnitvo nad sredstvima za proizvodnju. No, protuhegemonija odnosi se prvenstveno na ideoloku borbu s vladajuim klasama, budui da se ona odvija u okvirima moderne kapitalistike drave. Njena je zadaa stoga prvo da se uniti legitimitet vladajuih klasa i kapitalizma u sferi civilnog drutva koji ideoloki osigurava institucije unutar sfere politikog drutva, kako bi se onda stvorio proleterski legitimitet te temeljem njega konano preuzela i dravna vlast.

Moda i kljuno pitanje kojim se Zatvorske biljenice bave nastavlja refleksije kojima se Gramsci poeo baviti poslije poraza pokreta radnikih savjeta u Torinu: Kako objasniti nevjerojatnu stabilnost kapitalistikog poretka? Kako to da se kapitalistiki odnosi uspijevaju reproducirati usprkos borbama, krizama i revolucionarnim ustancima? Gramsci u Zatvorskim biljenicama naglaava da vladajui u modernim kapitalistikim drutvima ne vladaju samo posredstvom sile i represije, nego i vodstvom nad znaajnim dijelovima drutva: integriraju one nad kojima vladaju u svoju hegemoniju. Pojam hegemonije centralno je mjesto Gramscijeve politike teorije. Normalno vrenje hegemonije, pie, obiljeeno je kombinacijom prisile i pristanka, koji mogu stajati u najrazliitijim uzajamnim odnosima, a da prisila pritom previe ne pretee nad pristankom. Mo kapitala politiki se dakle organizira tako da osigura ukljuenje znaajnih dijelova podreenih drutvenih grupa. Gramsci te podreene grupe naziva subalternima. IZMEU PRISILE I PRISTANKA Kako se meutim taj balans izmeu prisile i pristanka organizira? Gramsci u Zatvorskim biljenicama ukazuje na tri razine. Prvo, socijalne grupe svoje partikularne interese pokuavaju formulirati kao ope interese. Kada na primjer iroki drutveni slojevi principe konkurencije, tenje za profitom i natjecanja apsorbiraju u svoje poimanje sebe i svijeta te oni tako postaju dio njihova zdravog razuma, to predstavlja odluujui aspekt hegemonije koji moemo nazvati univerzalizacijom. Drugo, vodea klasa svoje vlastite ekonomsko-korporativne interese dijelom mora nadii i subalternima radnicima i seljacima ustupiti odreene materijalne ustupke. Tu razinu kompromisa moemo analizirati u razliitim fazama kapitalistikog razvoja na primjer u fordistikoj poslijeratnoj Europi kada su kompromisi ostvareni na razini politike nadnic, ukljuivanja sindikata i izgradnje socijalne infrastrukture. Tree, veza izmeu diskurzivne univerzalizacije i materijalnih kompromisa mora biti osigurana na dravnoj, a to znai na politiko-institucionalnoj razini.

(1) Prijevod cijelog teksta dostupan na: http://www.slobodnifilozofski. com/2009/12/antonio-gramsci-indiferentni.html (nap. prev.)

Benjamin Opratko je politilog. Radi na Sveuilitu u Beu. Autor je knjige Hegemonie. Politische Theorie nach Antonio Gramsci [Hegemonija. Politika teorija poslije Antonija Gramscija], objavljene 2012. kod njemakog izdavaa Westflisches Dampfboot. Tekst je izvorno objavljen 30. srpnja 2013. na stranicama asopisa marx21 Magazin fr internationalen Sozialismus kao prvi tekst u seriji Radikale Denker [Radikalni mislioci] posveene vanim autorima ljevice; vidi: http://marx21.de/content/view/1949/32/

58

NG.indb 58

1/27/2014 23:57:14

Gramsci argumentira da dravu ne smijemo shvatiti unutar uskih okvira njezinih formalno-pravnih granica. Ako je moderna graanska drava teren na kojemu kapital svoju vladavinu organizira kao hegemoniju, onda dravi u analizi moramo pribrojati i mjesta i institucije koje uobiajeno vae za privatne. Tom privatnom hegemonijskom aparatu pripadaju na primjer i knjinice, kole, udruge i klubovi najrazliitije vrste, sve do arhitekture, rasporeda cesta i njihova imena. Pojam kojim Gramsci oznaava integraciju drave u uem smislu (koju naziva politikim drutvom) i drave u ovom proirenom ili privatnom smislu (koju naziva civilnim drutvom) jest integralna drava. Civilno drutvo u tom smislu ne predstavlja pozitivni korektiv drave i trita, kako se u mnogim dananjim raspravama pretpostavlja, nego mjesto borbe za hegemoniju. Na te tri razine univerzalizaciji, stvaranju kompromisa i politikoj institucionalizaciji prema Gramsciju se dakle organizira hegemonija. To ne znai da prisila i represija u kapitalizmu ne igraju nikakvu ulogu. Policija i vojska, zatvori i psihijatrije, discipliniranje u kolama i job-centrima, a na koncu i sama nijema prinuda ekonomskih odnosa, koja veinu ljudi prisiljava da svoju radnu snagu, poput nekoga tko je primoran prodavati vlastitu kou (Marx), nude na tritu svi su ti odnosi prisile itekako realni i aktualni. No ak i oni, argumentira Gramsci, moraju biti hegemonijski osigurani. Mo graniara, policije, nadglednika i uvara ovisna je o drutvenom pristanku. A taj se pristanak moe osipati kao na primjer u sluaju uspjenih kampanja graanskog neposluha ili kada se uspjeno dovedu u pitanje odreeni tvrdokorni i dugo etablirani oblici patrijarhalnog nasilja. GRAMSCIJEVI ORGANSKI INTELEKTUALCI Ove kratke karakterizacije teorije hegemonije daju naslutiti zato bavljenje Gramscijevim djelom jo i danas moe biti smisleno i produktivno. Navest u jo jedan aspekt njegove relevantnosti koji se tie pitanja tko zapravo stvara pristanak subalternih: Gramsci te aktere naziva organskim intelektualcima.

Intelektualac u ovom kontekstu ne znai da su ti akteri naroito pametni ili naitani, nego da vre organizacijske funkcije u najirem smislu, kako na polju proizvodnje tako i na kulturnom i politiko-administrativnom polju. Voditelji odjela i inenjeri, uitelji, novinari, copywriteri, ili svi oni drugi koji na bilo kojoj razini rade s medijima, organiziraju svjesno ili nesvjesno zdravorazumska shvaanja, tako to civilnodrutveno razrauju i nameu samopoimanja i poimanja svijeta, norme i vrijednosti. Iz Gramscijeve perspektive konani i nadreeni cilj predstavlja organizacija socijalistike hegemonije. Za to je potrebno proizvesti vlastite organske intelektualce. Za politiku strategiju ljevice to znai da nije dovoljno mobilizirati za prosvjede i zaposjedanja prostora ili organizirati trajkove. Ti elementi politike strategije moraju biti nadopunjeni dugoronijim nastojanjima koja ciljaju na svakodnevne prakse, drutveno rasprostranjena samopoimanja i poimanja svijeta ukratko, moraju ciljati na preobrazbu svakodnevnu svijest ili zdravog razuma. Gramsci za te aspekte politike strategije koristi vojne metafore manevarskog i pozicijskog rata. Naglaava da bez dugorone organizacije potonjeg prvi nikada nee nadii razinu poentilistikih djelominih uspjeha, pa ni stvarna emancipacija nikad nee uspjeti. Izazov lei u injenici da si kapital vlastite intelektualce stvara takorei usput. Subalterni, nasuprot tome, naglaava Gramsci, svoje vlastite intelektualce, svoje aktiviste i teoretiare, moraju svjesno sami stvoriti. Njihov zadatak je agitirati protiv pasivnosti i podreivanja te osposobiti to vei broj ljudi za kolektivnu intervenciju u povijest. Mrnja mladog Gramscija prema ravnodunima tako se u Zatvorskim biljenicama oblikuje u spoznaju da je nadilaenje ravnodunosti mogue organizirati samo kolektivno. Zahtjev svakog socijalistikog projekta vrijednog tog imena za cilj mora imati da one nad kojima se vlada uini intelektualno neovisnima od onih koji vladaju. A za to, tvrdi Gramsci, potrebno je politiki se organizirati.

59

NG.indb 59

1/27/2014 23:57:14

GRAMSCI SE VRAA KUI

S poetkom financijske krize 2008. naizgled vrsti temelji financijskog kapitala zatresli su se i umalo uruili. Milijuni pripadnika amerike radnike klase promatrali su kako njihova imovina, sigurnost i radna mjesta iezavaju. Financijske su institucije iskupljene ogromnim dravnim jamstvima, dok je plimni val ovrha i deloacija preplavio zemlju. Stambena kriza osobito je uzdrmala epitom amerike stabilnosti i srednjoklasnih tenji dom izokrenuvi ga u simbol grabeljive financijske eksploatacije. Meutim kada ve krah sustava nije potaknuo na pobunu protiv odgovornih, nesigurnost, nepravda i gnjev vezani uz stambeno pitanje mogli bi postati osnova za iru borbu protiv nove financijalizirane kapitalistike klase. Do realizacije ove borbe moe doi jedino uz organizaciju, no taktikama ljevice kao da neto nedostaje. Objavljujemo, odravamo panele, prodajemo novine, organiziramo konferencije, stvaramo umjetnost. Oajniki se trudimo izgraditi lijevi diskurs u neprijateljski nastrojenom okruju. U eri neoliberalne hegemonije, kada su svi aspekti ivota svedeni na trite, poriv koji nas u tom smjeru pokree posve je razumljiv. No istovremeno oslanjanjem na diskurs ostajemo obnevidjeli pred temeljnim razumijevanjem da je za izgradnju socijalistikog pokreta nuno kontradikcije kapitalizma osjetiti i iskusiti u tkivu svakodnevnog ivota. Kao to nam tumae Frances Fox Piven i Richard A. Cloward: Radnici imaju iskustvo tvornice, ubrzanog ritma pokretne trake, nadzornika, pijuna i uvara, vlasnika i plae. Oni nemaju iskustvo monopolistikog kapitalizma. Kuevlasnici imaju i skustvo papirologije, upravitelja banke, policije i odvjetnika, telefonskih poziva, straha od beskunitva i deloacije. Oni nemaju iskustvo financijskog kapitala, stoga tek nekolicina njih prihvaa njegovu kritiku financijskog kapitala. Analizirati i transformirati hegemonijsku ideologiju moemo samo kroz ono to Antonio Gramsci naziva pozicijski rat(1). No ako smo i ustanovili da se nalazimo u pozicijskom ratu, ljevica u velikoj mjeri proputa razumjeti to znai boriti se u tom ratu. Gramsci je uvidio da postavljanje izazova hegemonijskoj ideologiji mora biti proeto zdravim razumom (common sense) nauenim lekcijama, usvojenim stavovima te alatima koje

SPENCER RESNICK I JONATHAN BIX

S ENGLESKOG PREVELI: KAROLINA HRGA I MARTIN BERO

60

NG.indb 60

1/27/2014 23:57:14

koristimo ne bismo li ovaj svijet uinili smislenijim umjesto da ga se zaobilazi. Izgradnja nove ideologije podrazumijeva transformaciju intimnih i bliskih struktura koje reproduciraju dominantnu ideologiju, stvaranje alternativa kroz procese izgradnje i osvajanjem moi te stvaranje rukovodstva tijekom te borbe. U nae postmoderno doba, kada su fluidni drutveni pokreti zamijenili snane radnike partije iz prijanjih vremena, u kojem socijalistiko organiziranje rijetko naputa margine politikog ivota, a sistem je podeen tako da pogoduje politici dvostranaja socijalistika partija ne moe biti sredstvo ostvarivanja te zadae. No socijalistiki pokret, ukoliko je povezan s transformativnim organizacijskim radom, mogao bi biti. Na cilj mora biti izgradnja trajne protuhegemonije, no ne na nain da se od samoga poetka predstavimo u polemikom i kritikom izdanju, ve tako da transformiramo zdrav razum transformiranjem svakodnevnog iskustva, organiziranjem oko tkiva svakodnevnice, odnosno oko onoga dijela naih ivota koji provodimo manevrirajui gramijevskim civilnim drutvom a koji on naziva obinim. Na dugi mar kroz institucije nema za cilj njihovu reformu, ve transformiranje zdravog razuma koji one odravaju. Upravo to predstavlja nedavna financijska kriza: prostor za takvu vrstu protuhegemonijske transformacije svijesti. I dok je kritiki i polemiki pristup uvelike podbacio, drukiji model pokazao se uspjenijim u osnaivanju radnike klase, transformiranju zdravog razuma i doprinoenju trajnoj protuhegemoniji. Upravo je takav rastui antideloacijski pokret i njegov model radikalnog organiziranja. Pionir je ovog modela City Life/Vida Urbana (Gradski ivot), grassroots-organizacijski projekt koji je pokrenut 1970-ih kao socijalistika organizacija u zajednici, a kasnije je premjestio fokus svoga djelovanja pratei fluidne potrebe svoje baze. Dok su se druge sektake grupe iz istoga razdoblja ugasile, zatitni znak nesektakog, praktinog, demokratsko-socijalistikog organiziranja City Lifea odrao se i nastavio napredovati. Kada je deloacijska kriza udarila, City Life se vrlo brzo prebacio na organiziranje kuevlasnika (skupine koju se u pravilu percipira kao homogeno bijele, srednjoklasne, individualistike vlasnike nekretnina) i stanara u deloiranim zgradama (skupine koju se u pravilu

percipira kao pripadnike radnike klase i ljude drugaije boje koe). Veini ljudi lake je zamisliti antagonizam izmeu ovih skupina nego kako se bore rame uz rame. Meutim klasa nije apstraktna kategorija, ve proizvod stvarnih ljudi u realnom kontekstu. Sukladno tome City Life organizira stvarne ljude u kontekstu deloacijske krize, to omoguava klapanje neoekivanih saveza. Suraujui s koalicijom kuevlasnika i stanara u radnikim etvrtima Bostona obranili su na stotine ljudi od izbacivanja do kojih je dolo pod udarom velikih banaka. Njihovi skupni sastanci doseu stotine, njihove mobilizacije tisue, a zapoeli su i s proirivanjem djelovanja diljem Massachusettsa i ire. City Life i radikalni stambeni pokret bore se za nereformistike reforme dajui prvenstvo izgradnji pokreta za dekomodifikaciju stanovanja i delegitimaciju trine ideologije. Ugroeni i izbaeni kuevlasnici uzvratili su udarac, ne zbog toga to su u startu prigrlili apstraktnu strukturalnu kritiku, ve zato to je organizacijski rad City Lifea odrao vezu s njihovim svakodnevnim ivotnim potrebama, praksama i zdravim razumom. Kombinacija konkretnih pobjeda, razvoja kulture solidarnosti i razvoja politike analize omoguava grupi dovesti hegemoniju u pitanje. City Life uspjeno je zatitio stotine obitelji od izbacivanja, poesto uz militantne blokade deloacija. No razmjeri njegova organiziranja oituju se u broju onih koji se nastavljaju boriti za tue domove, ak i nakon to su izgubili vlastiti. Sastanci City Lifea za mnoge su rutinski dio ivota, i godinama nakon to je njihova individualna borba zavrena. Iako je ira strukturna promjena konani cilj City Lifea, oni uviaju kako je za takvu promjenu potreban masovni pokret, koji se gradi kroz borbu i dobivanje manjih bitaka. Na razini svakodnevnog iskustva dobiti malu bitku predstavlja neto poprilino veliko. Ovakve pobjede transformiraju bespomonost ugraenu u svakodnevni ivot ovih zajednica. Naposljetku solidarnosti se ne moe poduiti nju se ivi i gradi. Kolektivna afirmacija konstantno se provodi na sastancima i akcijama koritenjem metoda kao to su pripovijedanje i call-and-response(2). Koristei ove i druge rutinske prakse borbe i formacije skupina City Life stvara vlastiti drutveni univerzum u kojem je dominantna kultura okrenuta naglavce; gdje kolektivna borba i kontinuirano voenje bitki za druge esto postaje vanije i
61

NG.indb 61

1/27/2014 23:57:14

COMMON SENSE Common sense (tal. senso comune) je termin koji Gramsci koristi kako bi opisao skup opeprihvaenih znanja i vrijednosti u drutvu, koja se uzimaju zdravo za gotovo i nekritiki prihvaaju. Common sense vezan je uz sferu civilnog drutva unutar kojega vladajue klase koriste drutvene institucije poput obrazovnog sustava kako bi upravljale sadrajem common sense-a, time stvarajui pristanak podreenih klasa te osiguravajui svoju vladavinu. Oblik uvjerenja koji je tipian za common sense je svjetonazor koji postojee drutvene odnose (primjerice, odnos kapitalista i radnika) percipira ne kao rezultat samog tog drutvenog oblika, neko kao prirodno stanje stvari koji ne moe biti drugaije nego to jest. Iz tog je razloga za common sense takoer tipina pasivnost, jer se smatra da postojee stanje stvari ionako nije mogue promijeniti. Zato to common sense openito ne propituje razliite tvrdnje koje mu upuuju dominantne drutvene institucije ili osobe (poput Crkve, popa, intelektualca ili novinara), on nije u stanju kritiki promatrati drutvo. Common sense tako pomae u odravanju postojeeg drutvenog ureenja, zbog ega se vladajue klase uvijek trude odrati ga u tom intelektualno podreenom i nekritikom stanju. No, Gramsci smatra da je mogue common sense-u stati na kraj te stvoriti good sense (tal. buon senso), koji predstavlja svjetonazor koji bi, za razliku od common sense-a, bio u stanju kritiki razmotriti drutvo i vlastitu poziciju u njemu. Za to bi, prema Gramsciju, bili zadueni prvenstveno organski intelektualci koji potjeu iz samih potlaenih klasa i koji bi gradili protuhegemonijski projekt suprotstavljen hegemoniji buroazije.

od vlastita doma. Organizacija koristi politiku edukaciju i raspravu, to se moe vidjeti na svakome sastanku, ne bi li otvorila kuevlasnicima i stanarima moralni prostor za osporavanje obespravljujuih dominantnih ideologija. Deloacija je poetna toka edukacije i upravo taj inicijalni fokus na konkretna pitanja povezan s dostupnom, a i ekspanzivnom politikom edukacijom omoguava kuevlasnicima i stanarima razvijanje dublje strukturne svijesti. Znatan dio lijeve analize polazi od nule jer je drutveno i kulturno udaljen od ivljenog iskustva struktura koje kritizira. Nai intelektualci najee su neorganski progovaraju s pozicije kulturne i lingvistike distance. Jedan je od primarnih zadataka City Lifea poticanje razvoja organskih intelektualaca meu kuevlasnicima i stanarima, onima koji su u najboljoj poziciji da ponude strukturnu analizu u odnosu na svoju neposrednu blizinu deloacijskoj krizi. Oni nisu samo elokventni oratori u slubi glasnogovornika oni se nalaze na samome terenu, integrirani u grupe zahvaene problemom. Iz iskustva razumiju kako stvari uistinu funkcioniraju te kako ostvariti ciljeve i prihvaaju strukturnu kritiku kako na praktinom tako i na intelektualnom nivou. Od njih nastaju najbolji organizatori za unapreivanje pozicijskog rata. Model City Lifea proirio se diljem Massachusettsa sve do New Yorka, Washingtona, a i ire. Socijalistika ljevica, koja se moe pohvaliti tek s nekolicinom nedavnih uspjeha i ija relevantnost blijedi, trebala bi obratiti pozornost na rastui gramijanski organizacijski projekt koji preuzima ofenzivu protiv financijskog kapitala. Nije dovoljno samo preslikati rad City Lifea, potrebno je reproducirati duh njihova organizacijskog modela. Morali bismo iznai nove i kreativne naine da se na razini iskustva i kulture postavimo prema strukturnim pitanjima. Na Gramscija se moda esto pozivaju, no uglavnom ga krivo razumiju. Pod izgradnjom protuhegemonije mislio je na neto vie od torbarenja konfekcijskom alternativom kapitalistikoj ideologiji. Ljudi ne prihvaaju protuhegemoniju, oni je grade. Organiziranje na ljevici treba pruiti alate za njezinu izgradnju. Pokuavajui voditi pozicijski rat podastiranjem niza argumenata koje treba razloiti i prigrliti, nastojei da se u svaiji individualni ivot od nule uvedu znanstvene forme misli, ljevica proputa shvatiti Gramscija ozbiljno a u ova vremena svi bismo trebali biti gramijevci.

(1) Pozicijski rat intelektualna je i kulturna borba u kojoj antikapitalistiki revolucionari proizvode proletersku kulturu iji se sustav vrijednosti suprotstavlja kulturnoj hegemoniji buroazije. Vidi: Antonio Gramsci, Prison Notebooks, Volume 3., preveo J.A. Buttigieg, Columbia University Press, 2007. (op. prev.) (2) Smitherman (1977.) definira call-and-response kao spontanu verbalnu i neverbalnu interakciju izmeu govornika i sluatelja tijekom koje svi iskazi (calls) bivaju popraeni reakcijama (responses) sluatelja (str. 104)., vidi: http://www.cal.org/resources/ digest/0204foster.html (op. prev.).

* *
62

Tekst izvorno objavljen u kolovozu 2013. na: http://jacobinmag. com/2013/08/gramsci-comes-home/ Spencer Resnick i Jonathan Bix lanovi su antideloacijske organizacije Nobody Leaves Mid-Hudson iz Poughkeepsieja u New Yorku. Obojica su lanovi Demokratskih Socijalista Amerike.

NG.indb 62

1/27/2014 23:57:14

POTOM SU DOLI PO PREKARNE RADNIKE... Tekstova i analiza dosadanjeg iskustva s prekarnim radom nepregledno je puno, a oni koji kritiziraju takve oblike rada slau se u nekoliko stvari. Prije svega, radi se o enormnom brojanom porastu nesigurnog rada u relativno kratkom vremenu. U Vladinom tekstu tumaenja Prijedloga tako pie da broj radnika obuhvaenih nekim oblikom nestalnog rada ve danas u Hrvatskoj dosee 15 % i ima tendenciju rasta. U cijeloj Evropi, prema podacima sindikata, preko 70 milijuna radnika u nekom je obliku podzaposlenosti. Radnik u prekarnom odnosu teko ili nikako ne kontrolira svoje radno vrijeme (recimo radnik u sistemu rada na poziv,work on call, doslovno je stalno na dispoziciji), ime zapravo esto gubi nadzor nad svojim socijalnim vremenom in toto. Neredovitim primanjima bitno mu je smanjen manevarski prostor za planiranje budunosti, primjerice gotovo mu je nemogue ui u kredit. U pravilu su mu smanjena materijalna prava, uz estu pojavu da su pravila vezana uz bolovanje ili plaeni odmor vrlo restriktivna. Takoer mu je oteano kolektivno organiziranje, pa se teko moe govoriti o nekoj znaajnijoj sindikalnoj participaciji meu prekarnima. Nadalje, zbog nestandardnih oblika zapoljavanja radnici pristaju na angairanje po principu napor za novac (effort for money), odnosno, da jo jednom ponovimo komentar sindikata svedeni su na potronu robu (iz: Zakon raen za rejting-agencije, Rade Dragojevi, Le Monde diplomatique). ...ALI JA SAM UTIO JER BIO SAM TEK STUDENT. Oito je kako je podjela na osnovno i dodatno zdravstveno osiguranje samo prva podjela koja je omoguila daljnja postepena uskraivanja socijalnih prava razliitim drutvenim skupinama. Pitanje je trenutka kada e drava umirovljenicima uskratiti i osnovno zdravstveno osiguranje, s obzirom na smanjivanje ope socijalne osjetljivosti i nemar u odnosu na osjetljive drutvene skupine. U ovom pogledu, studenti su osobito pogoeni budui da im injenica redovnog studija onemoguuje da se prijave na burzu rada, a studenti koji izgube zdravstveno uope ne mogu raditi niti preko Student servisa, ime bi eventualno mogli zaraditi da uope mogu platiti zdravstveno. Time se optereuje ne samo studente, ve i njihove roditelje i obitelji. Izravna posljedica po studente i njihove obitelji smanjenje je mogunosti da upiu i zavre studij, te se zaposle i uzdravaju. Ovim restrikcijama je naruena socijalna pravda, pri emu je osobito sramotna injenica kako bi naelno vladajua politika aktualnog sastava vlasti trebala biti usmjerena ka socijalnoj dobrobiti graana, od koje u proteklim godinama nismo vidjeli nita. Osim toga to se zdravlje za sve prokazuje kao jo jedna u nizu floskula iz kolekcije predizbornih obeanja, studentski standard u zemlji znanja drastino opada. Izuzev porasta cijene kolarina, studentskog smjetaja, prijevoza i hrane, studenti poinju gubiti i osnovna prava kao to je pravo na zdravstveno osiguranje (iz: Izjave Inicijative Zdravstveno svima).

63

NG.indb 63

1/27/2014 23:57:14

SREKO KOSOVEL

KONS: 4 Boston osuuje Einsteina. Einstein je zabranjen. Relativitet je opasan? U Berlinu zatvaraju kineske studente? Kineski studenti su opasni? SHS mijenja vladu. Dosta vlada je ve promijenila. Francuska. panjolska, Maroko. Financ terorizira. andar terorizira. Veliki ljudi ive po zakonima svoje due. Mali po paragrafima. sX : 14 dana zatvora. sY : na vjeala. sZ : u progonstvo. 21 godinu sam bio zatvoren 10 X na vjealima. Prognan sam zauvijek. Hej, draga, ti bi plakala? A ja ne mogu plakati. Tvrd sam kao elik, to mora srce probosti.

(1)

POLITIKI ZLOINCI SU SLOBODNI!

PRIREDIO I ODABRAO: MARKO POGAAR

ANDARI andari su ljudi najnie kvalitete. Sluge gospodarevih naredbi. Tu sam zelenome polju. Svijen kao zmija, priprost kao golub. ivjeti. Svi progonjeni ele ivjeti. ivjeti dostojno ovjeka. Sunce visi u stupu.

ZELENI PARLAMENT

ABA

ivim u zemlji europskih divljih maaka. Simetrija je lijepa. Politiki zloinci su slobodni!

64

NG.indb 64

1/27/2014 23:57:14

NAPUTENE Naputene e biti stare ceste i svijet e ii po novim. Nenapisana rije e se dii, da se ostvari. Nenapisana, nemiljena, nikada sluena Rije. Daleko od sjajnog svjetla, jer svjetlo je smrt. Iz tame prokletstva dii e se osloboena, uzviena, u tami roena. I to je staro, umrijet e. DESTRUKCIJE O lai, lai, europska lai! Samo destrukcija te moe ubiti! Samo destrukcija. I katedrale i parlamenti: la, la, europska la. I drutvo naroda la, la, europska la. Ruiti, ruiti! Sve te muzeje faraona, sva ta prijestolja umjetnosti. La, la, la. O Sofijo, o katedralo. O mrtvaci koji ete spasiti Europu. O mrtvaci bijeli, koji uvate Europu. O la, la, la. Ruiti, ruiti, ruiti! Milijuni umiru, a Europa lae. Ruiti, ruiti, ruiti!

SMIJEH KRALJA DADE Ukaz broj 35: Iznenada se pokazalo, da je crvena veernja rumen dravi opasna. Zato e se veernja rumen zatvoriti svaki put, kad se bude pojavila, u crno more. Na zlatan mozaik grobita bljetavo sije crvena rumen. Samotan konj se eta poljem. Magija svjetla! Konj je melankolian.

GOSPODIN Gospodin me prati malim, zloestim oima. to me pratite, gospodine, elite li medalju za hrabrost, jer ste me uhvatili Opasnoga? ovjek je uvijek ljut, ako ima tako sitniave brige, i ako je straljiv, svega se boji i sve mu je opasno. to bi ste imali vi, kad ne biste imali oruja? Straljivci nose oruje. A mi imamo dravljanstvo u sunanom kraljevstvu smrti. Odlikovat emo vas medaljom sitniave ljutnjice i podlog neprijateljstva o gospodine, o gospodine orunie.
65

NG.indb 65

1/27/2014 23:57:14

(1) Sreko Kosovel roen je u Seani, na Krasu, 18. marta 1904. Ubrzo se obitelj seli u Tomaj, a 1916. Kosovel u Ljubljani kree u gimnaziju, da bi po maturi ondje studirao slavistiku, romanistiku i pedagogiju. Za gimnazijskih dana objavljuje prve pjesme te ureuje aki list Lepa Vida, da bi kao student preuzeo asopis Mladina. Aktivno je sudjelovao u knjievnom ivotu i po periodici objavio poneto pjesama, eseja i lanaka, iako za ivota nije uspio tampati pjesniku knjigu. Razbolio se na pluima i umro 27. maja 1926. u dvadeset i treoj godini. Poetiki se formira u impresionistikoj i (post)simbolistikoj tradiciji mahom pejzane lirike ukotvljene u krajolik Krasa i rodne Primorske, to najbolje reprezentiraju pjesme sakupljene u prvoj za objavu namijenjenoj zbirci, Zlati oln. Vrlo brzo spomenuti su utjecaji hibridizirani te nadvladani ekspresionistikom matricom, koju Kosovel usvaja itajui suvremene njemake i austrijske lirike no i, za njega presudno, Spenglera i Nietzschea. Zatim se, preko prijatelja Ivana Grahora, koji se 1924. vraa iz Rusije, upoznaje s nasljeem konstruktivizma Tatlinom, Elom Lissitzkyjem, Ehrenburgom, Maljeviem, Mejerholdom, Majakovskim i drugima. Pjesme iz tog razdoblja sakupljene su u tek sredinom ezdesetih godina tampanoj zbirci Integrali, koja je po objavljivanju snano odjeknula na europskoj razini. Kosovel se od 1920. kree u komunistikim i socijalistikim krugovima (Komunistika partija Slovenije slubeno je utemeljena tek 1937.!) te prihvaa ideju revolucionarne drutvene promjene, iako nikada, kao i u ratnim te prvim poratnim danima visokopozicionirani a kasnije ostracirani Edvard Kocbek, u potpunosti ne odbacujenasljee kranskog socijalizma. Kao i u sluaju njegovog tek neto mlaeg no jo uvijek ivog suvremenika s Krasa, transko-slovenskog pisca Borisa Pahora, presudni dogaaj u Kosovelovom politikom formiranju i uope usmjeravanju k politikom djelovanju bilo je po svemu sudei iredentistiko spaljivanje slovenskog narodnog doma u Trstu 1920., kojim su faistike vlasti namjeravale staviti toku na ienje Trsta od slavenskog ivlja. Iako se u svojoj antikapitalistikoj misli oslanja prije svega na Spenglera i njegovu lunu teoriju, s velikim zanimanjem ita i Marxa. Ipak, u jednom pismu iz 1925. pie: Sada itam Manifest i polako uviam to prije nisam mogao. Novi svijet slutim pred sobom, skoro ga ve vidim, skoro dotiem. Tome unato nikada neu postati ortodoksan, mislim samo da je pamet bolja od slijepe vjere. Za razliku od, naprimjer, ve spomenutoga Kocbeka (jednog od osnivaa Osvobodilne fronte), oruanu borbu protiv faizma i socijalistiku revoluciju nije doekao. Na trenutke je gotovo nevjerojatno koliko svjee i suvremeno njegove politike pjesme rezoniraju danas. to znai i da ustanak robova na koji pjesnik iz crvenog praha poziva ni izbliza nije zavren u najboljem sluaju je tek poeo.

SKICA Uz moju postelju stoji puka. Kad sam bolestan i skoim iz snova po noi otvorim prozor i pucam u no (oputeni val tihe modrine blago preko gora nosi zvijezde) jer mi je teko: oko mene svjetlucaju mrtvaci, sva moja braa, moja mlada braa bez oiju! I pucam na pomo, jer mi se stalno ini da gori sve oko mene, oko njih, koje ljubim. Brat mi donese prozirne vode o, jo jasnije vidim ih sada. A zatim opet no i teki znoj.

EVROPA UMIRE Evropa umire. Drutvo naroda i apoteka, oboje su la. Operacije! Revolucije! Na sivoj cesti stojim. Smee lie pada s grana I ja se samo jednoga bojim, kada to drvee bude golo, crno stajalo i siva polja i male kuice i budem kriao, a bude sve, sve naokolo utjelo.

* *
66

Marko Pogaar roen je u 1984. godine u Splitu. Pisac je i urednik. Odabrane pjesme sa slovenskoga prevela Ana Marija Kobal. Izvorno objavljeno u: Sreko Kosovel, Integrali, Logos, Split, 1981.

NG.indb 66

1/27/2014 23:57:15

KONS: NOVOM DOBU Novo doba dolazi u kolektivnom imetku, novo doba dolazi i radniku i pjesniku. Smrt tehniko mehanikim Problemima! Svi problemi su problemi ovjeka. Protiv Taylorovog sistema! Humanisti s ljubiastom bradom. Novo doba dolazi, kada e svaki radnik biti ovjek, kada e svaki ovjek biti radnik. Novo doba dolazi JA PROTESTIRAM s ustankom robova. Vi svi, koji sjedite po gledalitima, barovima i kavanama i drugim zabavljalitima: Ja protestiram! Usred boli, nepokolebljivih borbi preklinjem te ja, propaloga naroda propali sin. ________ Ja, bijedni ovjek, bijedni, izgubljeni, koji traim ljubav spasonosnu u eni. Ja, pun boli, propaloga naroda propali sin.
67

Sreko Kosovel

NG.indb 67

1/27/2014 23:57:15

TRIBINA: VUKOVAR I IRILICA

U organizaciji Mladih antifaistkinja Zagreba odrana je tribina o irilici u Vukovaru. Tribina je potaknuta prijeporima u javnosti oko postavljanja ploa s dvopismenim natpisima na zgrade dravnih institucija u Vukovaru: iza imena institucije na latinici, s obzirom na postotak stanovnitva srpske nacionalnosti i Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, trebalo bi slijediti isto ime na irilinom pismu. Meutim po najavi i samom postavljanju ploa svjedoili smo organiziranom otporu tom inu od dijela Vukovaraca i vukovarskih branitelja okupljenih u organizaciju Stoer za obranu hrvatskog Vukovara. Tribinu je moderirao lan MAZ-a Filip Draa, a sudjelovali su slobodna novinarka Barbara Mateji, osjeki aktivist Inicijative mladih za ljudska prava Joco Glava, doktor antropologije i asistent na novosadskom Filozofskom fakultetu Andrew Hodges te Mate Kapovi, aktivist i profesor na Odsjeku za lingvistiku zagrebakog Filozofskog fakulteta. Prvi je govorio Joco Glava koji je istaknuo da trenutno kao najvei vukovarski problem vidi razdvajanje djece po nacionalnoj osnovi ve u najranijim vrtikim danima, to je kao pokuaj sprjeavanja tenzija uvedeno s mirnom reintegracijom. Potvrdu svog stava, prepriava nam, dobio je na Pravnom fakultetu u Osijeku gdje studira i gdje je upoznao mnoge mlade Vukovarce, iz grada od svega 30 000 stanovnika, koji se meusobno ne poznaju jer su razliitih nacionalnosti i kao takvi se na svom dotadanjem obrazovnom putu nisu imali priliku susresti. Tako se sugraani prvi put upoznaju na studiju u Osijeku. Ipak, Glava priznaje i neke dobre steevine mirne reintegracije. Meu njih uvrtava formiranje nevladinih organizacija koje rade na podizanju svijesti o suivotu meu graanima Vukovara. Uoi postavljanja plakata s imenom grada na latinici i irilici, plakata koji su imali namjeru pokazati drugu, snoljiviju stranu Vukovara, grad je, kae Glava, bio pod policijskom opsadom i vladala je vrlo neugodna atmosfera. Stav inicijative koju predstavlja jest da se sva ljudska prava moraju potivati, ali pritom kao otegotnu okolnost navodi injenicu da se ovakve odluke donose u Zagrebu, daleko od mjesta na koje se odnose, te da lokalnoj vlasti nije uvijek jednostavno provesti ih u djelo i suoiti se s reakcijama. Zavrio je prvi dio svojeg izlaganja rijeima Svena Milekia koji kae da e svatko tko voli Vukovar

IZVJETAJ: MIRNA IMAT

68

NG.indb 68

1/27/2014 23:57:15

dozvoliti postavljanje spornih ploa jer Vukovar batini multikulturnu tradiciju, a naziv Stoera koji zaziva obranu hrvatskog Vukovara proglaava besmislenim jer je Vukovar grad svih svojih stanovnika, ma koje nacionalnosti bili. Socijalni antropolog Andrew Hodges zapoeo je svoje teoretsko izlaganje postavivi pitanje to je kultura i to znai obrana neke kulture od stranih utjecaja. U studiju etnologije ili u turistikoj ponudi etno-sela figurira ideja kulture koja bi bila jedinstvena za jedan narod. Tako shvaen pojam kulture potjee iz njemakog romantizma, gdje imenica das Volk (njem. narod) podrazumijeva etnike konotacije i zajedniki nain ivota jedne skupine. Tako predstavljenu kulturu jednog naroda mogli bismo si predoiti kao loptu, a da se pritom lopte engleske, hrvatske i srpske kulture meusobno sudaraju i ne preklapaju. U 20. stoljeu u europskoj se antropologiji propituje takav pogled na kulturu, dok u Americi on i dalje prednjai. U Europi se pojavljuju novija poimanja kulture kao primjerice ideja kulture kao procesa njezina razlikovanja kroz vrijeme, a neki antropolozi ak smatraju da se pojam kulture ne bi trebao koristiti zbog svoje problematine prolosti. Potonji smatraju da je za antropologa vanije usredotoiti se na socijalne odnose umjesto na navodno statinu i zadanu kulturu. Bez obzira na znanstvene rasprave, pojam se kulture u javnom prostoru i medijima od sedamdesetih godina 20. st. sve vie koristi. iek iznosi tezu da takva ideja kulture nije samo u temeljima nacionalizma, nego i multikulturnosti. Multikulturnost u kojoj su pojedinci i dalje nositelji jedne ili dviju kultura i odvojeni su kao i gore spomenute lopte kao politika identiteta najvie se koristi u nekadanjim zemljama kolonizatorima, dok istodobno u bivim kolonijama raste nacionalizam. Hodges zakljuuje da ideja kulture kao cjeline, unato svojoj zastarjelosti, itekako opstaje i jak je alat sile za neku dravu te kao takva iznimno korisna pri naturaliziranju ideje graanstva. Sljedea govornica, Barbara Mateji, na poetku je izrazila nelagodu zbog komentiranja zbivanja u Vukovaru, uzrokovanu prevladavajuim dojmom da se o Vukovaru ne moe govoriti, nego mu se treba pokloniti, diviti ili ga oplakivati, te postojanjem hijerarhijskog obrasca ljudi koji se smiju izjanjavati o Vukovaru,

pri ijem su vrhu rtve; ona se osjea nepozvanom i pri samom dnu te pretpostavljene ljestvice. Razgovor o Vukovaru otean je i estim stavom rtava koje kau da ih tua istina ne zanima, one znaju to se dogodilo u Vukovaru, njihova je istina verificirana. Ponukana znatieljom o socijalnim odnosima u Vukovaru, Mateji je prije pet-est godina poela redovito posjeivati grad i razgovarati s njegovim stanovnicima. Zanimalo ju je prvenstveno kako je jedno vrsto povezano drutvo poput Vukovara, gdje je prije rata bilo 33% mijeanih brakova, tako temeljito socijalno razoreno. Tamo se suoila s injenicom da puna istina nije dostina jer bi to znailo razgovor sa svakim, to izravnim to neizravnim sudionikom zbivanja u ratom pogoenom Vukovaru te se posvetila razgovorima o pojedinanim iskustvima, ponajvie s onim ljudima koji su takoer nisko na ljestvici hijerarhije prava na sjeanje, iji se glas inae ne uje. Mateji smatra da su ljudi s margine bolji svjedoci povijesti jer im je slika cjelovitija, a pamenje manje promjenjivo i manje optereeno kolektivnim pamenjem. Kae da bi bilo mogue nadii i zaboraviti prolost kad bi se takva sjeanja mogla uvrstiti u sliku ili nacionalni narativ o Vukovaru. Opire se ideji oprostiti, ali ne zaboraviti koju naziva floskulom jer smatra da jedno bez drugoga ne ide: zaborav je nuni element oprosta. Govori nam da u Vukovaru ljudi bez obzira na nacionalnost s razumijevanjem reagiraju na ovjeka koji je ekiem razbio dvopismenu plou jer je izgubio sinove i kao rtvu ga je obavezno razumjeti. Mateji smatra da dokle god traje asimetrija sjeanja i dok se u njega ne ukljue marginalizirani i izuzeti glasovi jo uvijek na neki nain traje i rat, iako tii i drugaiji. Uspostavljanje simetrije sjeanja znait e i gaenje mrnje i revanizma, te usmjeravanje panje i energije na zajednike ciljeve za budunost. Pri posljednjem posjetu Vukovaru vie ljudi nego ikad odbilo je poziv na razgovor s njom, to objanjava prijetnjama koje su im upuene prvi put nakon svretka rata. S druge strane, nikad vie mladih ljudi nije bilo spremno govoriti odbivi se pritom nacionalno izjasniti, to vidi kao presedan u svome dosadanjem novinarskom iskustvu na tom podruju. Podsjea na to da neki teoretiari sjeanja smatraju da je za promjenu paradigme sjeanja kljuna smjena generacija, da je potrebno tridesetak godina da nositelje tih sjeanja zamijene
69

NG.indb 69

1/27/2014 23:57:15

Ravnopravna slubena uporaba jezika i pisma kojim se slue pripadnici nacionalne manjine ostvaruje se na podruju jedinice lokalne samouprave kada pripadnici pojedine nacionalne manjine ine najmanje treinu stanovnika takve jedinice. (Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, lanak 12. stavak 1) Na osnovu zakona, manjinski se jezik automatski uvodi u svaku jedinicu lokalne samouprave (opina ili grad) u kojoj pripadnici odreene nacionalne manjine ine minimalno jednu treinu stanovnitva ili na osnovu meudravnih ugovora ili na drugi nain steenim pravima.

Prema posljednjem popisu stanovnitva pripadnici srpske manjine u Vukovaru ine 34.87 % od ukupnog broja stanovnika ime su stvoreni uvjeti za uvoenje srpskog jezika i irilinog pisma u ravnopravnu slubenu upotrebu na podruju grada. Grupa koja sebe naziva Stoer za obranu hrvatskog Vukovara zalae se za izmjenu zakona i podizanje praga za uvoenjem jezika i pisma na podruja u kojem manjinsko stanovnitvo ini polovicu ukupnog broja. Njihovo djelovanje rezultiralo je demonstracijama voenim u Vukovaru i Zagrebu, koje su jo jednom ukazale na veliku distancu prema manjinskom stanovnitvu koje se ne smiju ignorirati.

nove generacije. Nas bi onda od te granice dijelilo jo desetak godina. Mate Kapovi podijelio je ugrubo svoje izlaganje na dva dijela: politiki i politiko-lingvistiki. Usprkos miljenju da mirna reintegracija nije obavljena najbolje mogue, smatra da do tekuih dogaanja u Vukovaru nije sluajno dolo ba sada niti je do njih dolo spontano. Po njemu je oigledno da su ih pokrenuli HDZ, druge desne opcije, braniteljske udruge, Crkva, a pojavljuju se u okviru ireg konteksta koji pruaju prosvjedni tonovi oko zdravstvenog odgoja, zatim inicijativa U ime obitelji i sl. Sve navedeno vidi kao pokuaj HDZ-a da igra na nacionalnu kartu i tako destabilizira aktualnu vlast. Kao dokaz tomu prilae podatak da su na prosvjede protiv irilice u Vukovaru autobusima dopremani prosvjednici, branitelji iz drugih mjesta, to se ba i ne moe opisati kao spontano izraavanje nezadovoljstva vukovarskih graana. Uzavreloj atmosferi pogoduje specifinost ekonomsko-politikog trenutka u kojemu ivimo, to vidimo i u primjerima drugih zemalja: nacionalizam raste u cijeloj Europi, u Grkoj imamo neonacistiku stranku itd. U Vukovaru je nezaposlenost jo vea nego u ostatku Hrvatske i ekonomska perspektiva je slaba, da ne kaemo nepostojea. U kriznim situacijama uvijek se trai deurnog krivca, kae Kapovi. Poziva nas da zamislimo situaciju gdje Nijemci pri turistikim posjetima Jadranskom moru ezdesetih godina prologa stoljea doivljavaju napade zbog svoje politike u Drugom svjetskom ratu i da usporedimo tu imaginarnu situaciju s dananjom situacijom u Vukovaru. Smatra da se takve stvari tada nisu dogaale izmeu ostalog i zato to se radilo o ekonomsko prosperitetnom razdoblju, za razliku od dananjeg. Lingvistiki gledano, mnogi su se, ukljuujui ljeviare, zapitali emu ti dvojezini natpisi kad govorimo jezikom ili jezicima koje meusobno razumijemo, emu irilino pismo kad se ni prije u Vukovaru nije pisalo irilicom, a Srbi se koriste i latinicom. U Vukovaru su oba naroda, i Hrvati i Srbi, barem prije rata, govorili isto, a to je tokavski dijalekt koji se naziva umadijsko-vojvoanskim. Taj je dijalekt ekavski. Nadovezavi se na Hodgesovu ilustraciju kulture kao lopte, Kapovi kae kako su kulturno vukovarski Hrvati sigurno blii vukovarskim Srbima i susjednim Vojvoanima nego to su bliski Istranima ili Zagorcima. Po tome se vidi da su nacije

70

NG.indb 70

1/27/2014 23:57:15

imaginarne zajednice. Spomenuo je i sluaj Snjeane Kodri koja je u javnost istupila s miljenjem da dvostruki natpisi nemaju smisla, sukladno njezinoj tezi o jedinstvenosti hrvatskog i srpskog jezika. Kapovi se s time ne slae, premda je jasno da vukovarski Srbi razumiju natpise na hrvatskom. Za ovu priu potpuno je nevano jesu li hrvatski i srpski dva jezika, dva vrlo slina jezika ili dvije varijante jednog te istog jezika. Lingvistiki gledano, hrvatski i srpski pozicionirani su jedan prema drugome otprilike kao britanski engleski prema amerikom engleskom, a pitanje je politike hoe li se govoriti hrvatskim, srpskim ili hrvatsko-srpskim. Ne radi se o jedinstvenoj problematici u svijetu. Nai pogledi o jedinstvenosti tih dvaju jezika ili razlici izmeu njih nita ne mijenjaju jer se ne radi o stvarnoj potrebi manjine koja ne bi razumjela natpise na jeziku veine, nego o simbolikoj gesti kojom se pokazuje potivanje manjine. Maari u Baranji, esi u Daruvaru i Talijani u Istri takoer razumiju hrvatski, ali natpisi na njihovim nacionalnim jezicima tu su kao njihovo manjinsko pravo i civilizacijska steevina. I ovo pravo na iriline natpise treba beziznimno potivati, a potivanje manjinskih prava ne smije voditi tomu da djeca budu odvojena po nacionalnosti kroz vrti i kolu zato to sluaju nastavu na hrvatskom odnosno srpskom jeziku, nego valja uspostaviti pravi suivot. Nakon ovih izlaganja, prelo se na blok pitanja i komentara. Mateji je imala replike na odreena Kapovieva stajalita. Naglasila je da Vukovar nije iznimka kad se radi o mjestima s tako estokim sukobima u povijesti te je iznijela stav da je dobrodolica Nijemcima na Jadranu ezdesetih posredovana kapitalom koji su oni kao turisti donosili u zemlju. S druge strane, u Kragujevac koji je jako stradao u Drugom svjetskom ratu Nijemci praktiki nisu mogli stupiti nogom do osamdesetih godina. Naravno, ovaj primjer nije argument za odgaanje normalizacije odnosa, nego slui tomu da se Vukovar ne predstavlja kao neka posebno problematina ili abnormalna sredina. Slavonija je takoer u velikoj mjeri oiena od Nijemaca nakon toga rata i vukovarski Nijemci danas svjedoe koliko im je bilo teko dugo, dugo godina nakon rata ivjeti u Vukovaru: to su naprosto neke stvari koje se ponavljaju nakon svakog velikog sukoba. Njezina druga replika odnosila se na Kapovievu teoriju o

instrumentalizaciji i izmanipuliranosti prosvjeda u Vukovaru. Odvratila je protupitanjem: ako prosvjedi nisu spontani i sluajno ba sada, zato je ba sada SDP odluio staviti ploe u Vukovar? Jesu li se i ploe stavile ba sada da se skrene fokus s vanijih tema u zemlji i u samom gradu? Na malom uzorku graana s kojima je razgovarala, i jedne i druge nacionalnosti, mahom su se svi izjasnili da njima irilica ne treba. Bez obzira na neupitno politiko manipuliranje, smatra da je vano istraiti koji razlozi stoje iza toga da ljudi misle da nije vrijeme za irilicu. Da i zanemarimo Stoer, u Vukovaru ive ozbiljno traumatizirani ljudi kojima se nitko ne bavi ve dvadeset i vie godina. Kapovi joj odgovara da ne umanjuje traumu koju su Vukovarci proivjeli, no na nju se nadovezuje jo jedna, a to je to danas oni ive gore nego prije, grad ima 5% veu nezaposlenost od ostatka zemlje, prosjena plaa je za oko 2000 kn nia nego drugdje, a Vukovar je deveti u Hrvatskoj po skupoi, i postavlja se pitanje uzaludnosti rtve toga grada s obzirom na ivot koji je uslijedio. Po njemu, bilo bi dobro vidjeti koliko se u prosvjede ukljuuju obini Vukovarci, mimo braniteljskih udruga. Joco Glava osvrnuo se na raspravu pitajui sugovornike koga tono oni smatraju rtvama u Vukovaru, jesu li rtve samo graani hrvatske nacionalnosti ili i onih 300-400 graana srpske nacionalnosti koji su ubijeni, a to nije nikada istraeno. Nijedna grupa graana ne bi smjela imati monopol nad boli. Iz publike je primijeeno da se Vukovaru namee politika volja izvana, a zatim se vrlo dobro organizirane udruge, ini se, jedine bave pitanjem toga grada, sve upakirano u preciznu politiku agendu: ne govori se o stanovanju, cijeni kruha ili nezaposlenosti, nego o ovakvim problemima koji zakuhavaju politiku atmosferu. Nema drugog tipa kolektivne organizacije osim ovoga koji se zasniva na tekim emocionalnim traumama. Mateji je na to ponovila da stvarne osobe i emocije u Vukovaru itekako postoje i da ne moemo rei da u sluaju da nije bilo manipulacije nitko u Vukovaru ne bi nita napravio vezano uz ploe. Kae pritom da joj je nelogina pria da graane nimalo ne zanima irilica, a s druge joj strane ne ele dati izjavu za lanak govorei da su u strahu zbog prijetnji. Smatra da se traumatiziranost Vukovara ne moe i ne smije umanjiti priom o politikoj izmanipuliranosti.
71

NG.indb 71

1/27/2014 23:57:15

Iz publike je stigla i opaska da je u medijima proao sasvim nezabiljeen video koji su nakon prvog antiirilinog skupa snimili u Vukovaru zajedno mladi Hrvati i Srbi, a kojim su pokazali da je sloan suivot mogu i postoji. Barbara Mateji spomenula je i budui kurikulum za osnovnokolce i srednjokolce po kojemu e se obavezno ii u obilazak vukovarskih mjesta stradanja, a tu je informaciju potvrdio i Joco Glava kazavi da e takav plan sigurno poeti provoditi od sljedeeg rujna. Prema njemu, kolarci bi trebali tri dana provesti u Vukovaru, spavajui u vojarni i sluajui predavanja o ratnim zbivanja, predavanja koja im nee drati povjesniari, nego branitelji. On je ispred Inicijative mladih za ljudska prava zatraio od organizatora, Ministarstva branitelja, da mu se dozvoli da oformi skupinu koja bi nadgledala ta predavanja pazei posebice na upotrebu govora mrnje i koritenje potvrenih injenica. Resorni ministar Fred Mati podrava osnivanje takvog tima za nadgledanje. Kako je u planu i to da djeca posjeuju mjesto stratita najblie svojem mjestu kolovanja, Glava je upitao hoe li djeca iz Splita tada posjetiti Loru, a djeca iz Pakraca, osim samog Pakraca i Lipika, i Pakraku poljanu. Odgovor je oekivano bio negativan, posjeivat e se samo mjesta stradanja Hrvata. Iz publike je primijeeno da je 1988., netom pred rat, nekoliko tisua radnika vukovarskog Borova stupilo u trajk i, kako Vlada nije reagirala, prosvjedovalo pred Narodnom skuptinom u Beogradu, zajedno s kolegama radnicima iz Srbije: ujedinjeni u svom egzistencijalnom i materijalnom interesu. Meu aktivistima tada su se nali i danas ozloglaeni Glava i Merep, Merep ak i kao jedan od pokretaa trajka. Danas se o toj akciji koja svjedoi o nezapamenom jedinstvu dvije godine prije rata ne zna gotovo nita. Iz publike je takoer stiglo pitanje koje mogunosti djelovanja u ovom sluaju vide govornici. Joco Glava smatra da e pria o Vukovaru splasnuti za dvadesetak dana, podsjeajui na to da na nekim institucijama u Vukovaru iriline ploe stoje jo od 2005. g., od vremena vlasti HDZ-a, i s njima se nita sporno nije dogaalo. Kapoviu je to jo jedan dokaz da je pria izmiljena i nametnuta sa strane desnice, ako se ploe nisu dirale dok je

* *
72

Mirna imat zavrava studij francuskog jezika i komparativne knjievnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Prevela je nekoliko naslova s francuskog, a trenutno prevodi knjigu Drugi spol, francuske filozofkinje i knjievnice Simone de Beauvoir. Paralelno prevodi za Le monde diplomatique i Trei program Hrvatskog radija. Tribina Vukovar i irilica odrana je 27. rujna 2013. u organizaciji MAZ-a

NG.indb 72

1/27/2014 23:57:15

vladao HDZ. Smatra da sami Vukovarci moraju rijeiti ovo pitanje i okrenuti se pitanjima perspektive, zapoljavanja, egzistencije. Glava je jo dodao da mu je jako ao to je ova tribina odrana

u Zagrebu, a ne u samom Vukovaru. Tamo bi se moda postigao vei uinak i moda bi neke ideje izreene na tribini uhvatile korijena meu lokalnim stanovnitvom.

POTOM SU DOLI PO AGENCIJSKE RADNIKE... Prijedlog novog Zakona o radu niim ne odreuje niti ograniava rad Agencije za privremeno zapoljavanje i time otvara prostor za privremeno zapoljavanje na uobiajenim redovnim radnim mjestima. Novi prijedlog ZOR-a ak omoguava poslodavcima da otpuste svoje radnike i na njihovo mjesto bez posljedica dovedu agencijskog radnika, kojeg je mogue otpustiti bez otpremnine i drugih komplikacija koje ZOR propisuje poslodavcima u odnosu na radnike. Agencijski radnici samo nominalno imaju istu plau kao i radnici u poduzeima kojima su unajmljeni, nemaju niti jedno materijalno pravo iz kolektivnih ugovora normalno zaposlenih kolega - boinicu, regres, jubilarnu nagradu, dodatak na prijevoz. Ne mogu se prijavljivati na interne natjeaje u poduzeima, ne mogu tuiti poslodavca (agenciju) ni onoga kome su iznajmljeni (korisnika, kako se u novogovoru novog ZOR-a naziva poslodavac) za prikriveni radni odnos, poput ostalih radnika zaposlenih direktno kod poslodavca na odreeno vrijeme. Zlouporabe, ucjene i krenja radnikih prava stoga su pravilo, a ne iznimka (iz: Niiji radnici, Ana Benai).

..ALI JA SE NISAM BUNILA, JER SAM IMALA UGOVOR NA ODREENO. Rad na odreeno, koji je posljednjih godina postao pravilo, novim legislativama ini radna mjesta nesigurnima, cijenu rada niom te produbljuje rodnu diskriminaciju na tritu rada. Njime se umanjuje mogunost sindikalnog organiziranja i djelovanja te je, radi nesigurne prirode rada na odreeno, radnicama i radnicima oteano planiranje obitelji, ugovaranje kredita i slino. Prema istraivanju Sektora zaposlenost ena i fertilitet u Hrvatskoj, svaka etvrta zaposlena ena radi na odreeno vrijeme. enska fronta za radna i socijalna prava zahtijeva da ugovor o radu na odreeno automatizmom, nakon dvije godine prelazi u ugovor o radu na neodreeno vrijeme, da se ogranii broj ugovora na odreeno vrijeme i po osobi te da se propiu maksimalne kvote radnika i radnica zaposle-nih na odreeno vrijeme unutar jednog poduzea (deset posto za rad na odreeno i agencijski rad), pojaaju inspekcije rada i njihovi mandati, da se trudnicama zabrani istek ugovora na odreeno, kao i enama tijekom rodiljnog / roditeljskog dopusta, ukljuujui i istek godine dana po povratku s takvog dopusta (iz: Izjava enske fronte za radna i socijalna prava).

73

NG.indb 73

1/27/2014 23:57:15

ILEANSKI PUT U SOCIJALIZAM KRONIKA

Pobjeda na izborima 3. rujna 1970. dola je kao iznenaenje za Salvadora Allendea i Unidad Popular (dalje u tekstu: UP). Bila je to ujedno i etvrta u nizu kandidatura Salvadora Allendea za predsjednika ilea kao lana Socijalistike partije. Na spomenutim je izborima za predsjednika Republike 1970. Allende predstavljao koaliciju politiki lijevo orijentiranih stranaka okupljenu pod imenom Unidad Popular. Iako je u koaliciji bilo njih est,(1) okosnicu su inile dvije najvee stranke: Komunistika partija (PCC) i Socijalistika partija. To nije bila prva koalicija tih dviju stranaka, dapae, radilo se o ve treoj takvoj koaliciji u nizu povodom predsjednikih izbora, koja se na prethodnim dvama izborima zvala Frente de Accin Popular (dalje u tekstu: FRAP). Temeljna razlika izmeu FRAP-a i UP-a bila je programske prirode (to se htjelo naglasiti i promjenom imena): program UP-a bio je puno radikalniji u odnosu na program FRAP-a; eksplicitno je isticao kako je njegov cilj socijalistiko drutvo i kao takav je bio do tad najradikalnija politika platforma na nekim od ileanskih izbora.(2) Radilo se o programu iza kojega je stalo svih est stranaka koalicije i koji je nazvan ileanski put u socijalizam. LEGALNI PUT U SOCIJALIZAM ileanski put u socijalizam bio je program iji je cilj bilo ostvarenje socijalistikog drutva, a da se pritom potuje pravni sustav ilea. Na taj se nain htjelo osigurati od graanskog rata, odnosno nasilja, te sprijeiti mogui dravni udar koji bi bio legitimiran nepotivanjem zakona i djelovanjem izvan ustavno propisanih okvira. Pitanje socijalizma ostavljeno je kao neto to e se pokuati realizirati tek u nekom od sljedeih mandata. Prvi mandat, osvojen 1970., trebalo je iskoristiti da se pripremi put prema socijalistikom drutvu tako da se uine pomaci u samim strukturnim odnosima unutar ilea; konkretno, trebalo je izmijeniti strukturu vlasnitva nad sredstvima za proizvodnju. Nain na koji se to htjelo postii podrazumijevao je nacionalizaciju velikih industrijskih sustava, prije svega industrije bakra. Tako bi veina proizvodnih jedinica prela u vlasnitvo drave, dok bi u privatnim rukama ostali samo mali i u nekim sluajevima srednji poslovni subjekti. Izvrna bi vlast tako mogla efikasnije upravljati dravnom ekonomijom, a time bi ojaala i svoju biraku bazu, dok bi oslabila opoziciju koja je zastupala interese krupnog kapitala. Politika situacija koju je UP naslijedio od Freievih kranskih

JOSIP JAGI IRAC

74

NG.indb 74

1/27/2014 23:57:15

demokrata po preuzimanju vlasti 1970. doputala je radikaliziranje u pitanju nacionalizacije industrije i agrarne reforme jer je javno mnijenje izuzetno pozitivno gledalo na nacionalizaciju industrije bakra koja se nalazila u stranom (amerikom) vlasnitvu. Takoer, u pitanju je agrara situacija bila na rubu eskalacije jer su seljaci sami krenuli u konfiskaciju poljoprivrednog zemljita u vlasnitvu latifundista.(3) Allende je pobijedio na izborima s vrlo malom razlikom u odnosu na kandidata nacionalistike stranke Allesandrija (36,3% prema 34,9%). Tree rangirani kandidat, kandidat kranskih demokrata Tomic, skupio je 27,8% glasova. Nakon to ga je parlament potvrdio kao predsjednika (4) u studenom 1970., Allende je bio primoran potpisati izjavu kojom se obvezao da e potivati ustav te da e se drati pravnog okvira. UP-u kao koaliciji nije previe smetao takav razvoj stvari jer je potivanje zakona i bio jedan od temelja njihova predizbornog programa, za to su postojala dva razloga. Prvi je razlog bio unutarnje prirode: sve stranke (5) koje su inile koaliciju bile su parlamentarne stranke, duboko uronjene u parlamentarnu proceduru, te su kao takve samo nastavile u dotadanjem duhu, vjerujui u parlamentarnu borbu kao adekvatni mehanizam kojim je mogue ostvariti socijalizam. Drugi, kljuni razlog bio je vanjske prirode: pritisak vojske koja je od trenutka objave izbornih rezultata u rujnu 1970. pa sve do samog kraja 11. rujna 1973. prijetila dravnim udarom. Vojska je bila onaj dio ileanskog dravnog aparata u ijim se redovima nije moglo nai nikakvih lijevih politikih pripadnosti. U asnikom su kadru bili samo konstitucionisti koji su potivali ustav i intervencionisti spremni reagirati na svaki pokuaj komunistikog preuzimanja vlasti, bez obzira na ustav. U takvim je okolnostima pridravanje ustava i svih legalnih okvira bilo apsolutno nuno za politiko preivljavanje, raunajui pritom da prevlast u vojsci imaju konstitucionalisti. OVLADAVANJE EKONOMIJOM Uzmemo li u obzir navedene okolnosti, pozicija UP-a na vlasti nije bila zavidna. Preuzeli su vlast, ali nisu imali nikakvu kontrolu nad zakonodavnom vlasti, odnosno Kongresom, gdje su bili manjina. Svaka inicijativa koja je ila za radikalnom promjenom morala je proi zakonodavnu proceduru u Kongresu u kojem su oni imali neto vie od treine zastupnika. Imajui na umu politiku poziciju u kojoj se Allendeova vlada nala, njeni su uspjesi tim vie zapanjujui.

Industrija bakra nacionalizirana je novim zakonom koji je Kongres uspio izglasati zato to si demokrani nisu mogli priutiti glasati protiv takve opcije s obzirom na to da u ileu nije postojao gotovo nitko (osim domaeg krupnog kapitala) tko bi se tome usprotivio. No tvornice izvan industrije bakra nacionalizirane su prema zaboravljenom zakonu iz 1932. koji je doputao nacionalizaciju, odnosno dravno preuzimanje upravljakih prava nad odreenim proizvodnim subjektom, u sluaju da vlasnik ne moe osigurati normalno funkcioniranje tog proizvodnog subjekta. Radnici bi poveli trajk, zaustavili proizvodnju, a drava bi onda preuzela kontrolu nad tim poslovnim subjektom pozivajui se na spomenuti zakon.(6) Bio je to briljantan politiki potez koji je pokazao svu politiku inovativnost UP-ove vlade u politiki zaista skuenom manevarskom prostoru. Direktno ovladavanje ileanskom ekonomijom bilo je vano iz dvaju razloga. Prvi je bio taj da se tako pokualo mijenjati strukturu ileanske ekonomije pa onda i drutvene odnose. Stavljanje sredstava za proizvodnju pod drutveno vlasnitvo bio je kljuan korak prema emancipaciji radnike klase i gradnji socijalistikog drutva; bio je to korak prema dvama kljunim ciljevima proklamiranima ileanskim putem u socijalizam. Drugi se razlog ticao same sri politike strategije UP-a na vlasti. Naime vrlo je brzo uoeno da e zapravo drava biti glavna prepreka na putu prema ostvarenju ileanskog puta u socijalizam.(7) S tim u vezi Ralph Miliband navodi rijei Karla Marxa iz vremena Parike komune istiui da pobjeda na izborima daje odreenoj skupini pravo na vladavinu, no to ne znai da joj daje i mo da vlada. Miliband kae: Doi na vlast putem izbora moe se usporediti s useljavanjem u kuu u kojoj ve dugo stanuju ljudi potpuno drugaijih politikih stajalita to doista znai useljavati se u kuu u ijim mnogim sobama nastavljaju ivjeti upravo takvi ljudi. Drugim rijeima, Allendeova izborna pobjeda takva kakva je bila bila je ljeviarsko okupiranje predsjedniko-izvrnog elementa dravnog sistema, koji je doista veoma vaan, moda i najvaniji, ali oito ne jedini takav element.(8) No, ipak, kako bi izmijenili strukture naslijeene od klasno pristrane drave, Allende i UP planirali su predloiti novi ustav te o njemu odluivati plebiscitom. Novi bi ustav uvelike izmijenio dotadanje politiko funkcioniranje drave te bi omoguio stvaranje novih dravnih institucija koje bi redefinirale odnose moi u dravnoj upravi, to bi znailo promjenu dotadanjeg Kongresa, sudstva i administracije. S
75

NG.indb 75

1/27/2014 23:57:15

(1) Komunistika partija ilea (PCC), Socijalistika partija, Radikalna partija, MAPU, Socijal-demokratska partija (PSD), API. Radilo se o koaliciji dviju velikih strankaka koje su okupljale radniku klasu sa strankama koje su predstavljale sitnu buroaziju, a koje su prepoznale svoj interes u programu UP-a koji je direktno napadao strani i domai krupni kapital. Vidi u Steenland, Kyle (1973.) Two Years of Popular Unity in Chile: A Balance Sheet, New Left Review, I/78., str 7. (2) Collier, Simon, William F. Sater (2004.) A History of Chile, 1808. 2002., Cambridge University Press, New York., str. 327. (3) Frei je dobio izbore 1964. na temelju programa Revolucija u slobodi koji je obeavao nacionalizaciju industrije bakra te preraspodjelu poljoprivrednog zemljita od koje se vrlo brzo odustalo. Vie o Freievu mandatu od 1964. do 1970. vidi u Wolpin, Miles D. (1969.) Some Problems of the Left in Chile, Socialist Register, Vol 6. (4) Nakon velike neizvjesnosti hoe li to uiniti iako je to bila ustaljena praksa u sluajevima bez natpolovine pobjede. Vidi u Skidmore, Thomas E., Peter H. Smith (1984.) Modern Latin America, Oxford University Press, New York/Oxford, str. 135. (5) Komunistika partija ilea i Socijalistika partija dvije su stranke s dugom parlamentarnom tradicijom od samog njihova osnivanja. (6) Hobsbawm, Eric J. (1971.) Chile: Year One, The New York Review of Books, New York, 23.9.1971. (7) Allende, Salvador (1971.) First Speech to the Chilean Parliament After His Election. https://www.marxists.org/archive/allende/1970/ september/20.htm#Socialisation_of_the_means_of_production (8) Miliband, Ralph (1973.) The Coup in Chile, The Socijalist Register, Vol 10., 467.468. (9) Steenland 1973., str. 9. (10) Steenland 1973., str. 5.6., 10. (11) Opozicija okupljena prije svega oko demokrana, nacionalistike stranke i faistike grupe Domovina i sloboda nikad nije bila u potpunosti homogeni politiki subjekt. Vidi Miliband 1973., 456. Razlike unutar opozicije postojale su na klasnoj osnovi, ali i u pitanju politikih strategija i metoda kojima su pokuavali realizirati svoje politike ciljeve. Toka koja je ujedinjavala cijelu opoziciju bilo je svrgavanje Allendeove vlade te je svaka od tih politikih grupa u ostvarenju tog cilja koristila svoje mehanizme . Rezultat tih nastojanja bio je kaos u ileu. Faisti su provodili ono to jedino i znaju teror, demokrani su organizirali parlamentarnu sabotau Allendeove vlasti, a nacionalisti su hukali vojsku da rijei stvar. (12) Rojas, Robinson (1975.) The Murder of Allende and the End of Chilean Way to Socialism, Fitzhenry&Whiteside Ltd., Toronto. http://www.rrojasdatabank.info/murder00.htm (13) Petras, James, Morris Morley (1975.) United States and Chile: Imperialism and the Overthrow of the Allende Goverment. Monthly Review Press, London. (14) Skidmore, Smith 1984., str. 137.

obzirom na to da su vidjeli plebiscit kao najadekvatniji mehanizam za mijenjanje ustava, podizanje podrke birakog tijela bilo je od kljune vanosti za kratkoronu politiku strategiju UP-a. Ishodite za poveanje politike podrke UP nalazi u pozitivnoj ekonomskoj politici prema najirim slojevima drutva koji su bili njihova biraka baza, a nacionalizacija je bila nuan korak u ostvarivanju toga cilja. Ekonomski pokazatelji na kraju 1971. godine bili su spektakularni. Oslanjajui se na politiku pune zaposlenosti i maksimalne iskoristivosti proizvodnih kapaciteta, UP se na kraju 71. mogao pohvaliti padom stope nezaposlenosti sa 6% na 3,8%. Industrijska proizvodnja koja je bila na 75% kapaciteta 69. i 70. godine sada je porasla na 90%100%. Politiku pune zaposlenosti i poveanja produktivnosti, koja je dopustila redistribuciju prihoda i poveanje radnikih plaa za 20%30% u 71. godini, pratilo je i vladino zamrzavanje cijena robe iroke potronje, to je podiglo stopu potronje takve robe za 13,5%. No ovakva je politika podlona visokoj inflaciji i stoga primjenjiva samo u kratkom roku, ali je u isto vrijeme razina inflacije na kraju 71 iznosila samo 22%, to je znatno manje od 26,5.%, tj. prosjeka inflacije u razdoblju od 65. do 70. Na kraju 71. radnika su primanja inila 60,7% cjelokupnog nacionalnog dohotka, dok su 70. inila 50%. Podizanje dohotka radnika rezultiralo je smanjenjem dohotka kapitalistikih privatnika iji je udio u nacionalnom dohotku pao sa 18,6% (70.) na 8,3% (71.).(9) PROPUTANJE PRILIKA U travnju 1971. inilo se da politika strategija UP-a itekako funkcionira. Kratkorone ekonomske politike pune zaposlenosti i pune iskoristivosti proizvodnih kapaciteta koje su bile mogue zbog inzistiranja na nacionalizaciji industrije bakra, a onda i druge industrije u zemlji uvelike su poboljale ivotne uvjete velikog broja stanovnika te su rezultirale rastom podrke UP-u i ileanskom putu u socijalizam. Rastu podrke UP-u svjedoi i rezultat lokalnih izbora diljem zemlje iz travnja 1971. na kojima je UP osvojio 50,9% svih ukupnih glasova. Radilo se o poveanju podrke od oko 15% glasova u odnosu na predsjednike izbore odrane ni godinu dana ranije, a i to je najvanije radilo se o dobivanju veine, a to je znailo da je postojala ansa da prijedlog novog ustava na plebiscitu zaista i proe. Umjesto da inzistira na plebiscitu i predloi novi ustav, UP je procijenio da jo uvijek nema dostatnu politiku podrku te se odluio na

76

NG.indb 76

1/27/2014 23:57:16

usporavanje tempa i konsolidaciju dotadanjeg uspjeha. Tada je vjerojatno proputena najbolja prilika koju je UP imao za realizaciju svoje inicijalne politike strategije koja je ukljuivala rastakanje kapitalistike drave unutar zakonskih okvira.(10) Od kraja 1971. stvari su vrlo brzo krenule nizbrdo. Allende je uspio dobiti izbore naprosto zato to su demokrani i nacionalisti na njih izali odvojeno. Bila je to posljedica dubokog politikog razilaenja u kljunim politikim pitanjima u buduoj opoziciji. No uspjesi UP-a u prvoj godini mandata potaknuli su dvije stranke da zaborave prethodne politike nesuglasice te da djeluju ujedinjeno u Kongresu, to je znailo blokiranje bilo kakvog UP-ova prijedloga zakona te donoenje pravnih akata koji bi ograniili vlast UP-a.(11) Namjera opozicije bila je prouzroiti dovoljno kaosa te tako osigurati debakl UP-a na parlamentarnim izborima u oujku 1973. godine. Na taj je nain opozicija htjela osigurati dvotreinsku veinu na spomenutim izborima i legalnim putem izglasati nepovjerenje vladi u Kongresu, to bi znailo prijevremeni kraj Allendeova mandata koji je trebao trajati do 1976. Destabilizaciju su proizvodili kroz Kongres blokirajui svaku legalnu mogunost UP-a da uinkovito odgovara na izazove uzrokovane vanjskim pritiscima SAD-a i opozicije, koja se organizirala i izvanparlamentarno. S obzirom na to da je opozicija kontrolirala veinu medija, poeli su stvarati medijski pritisak jer se ve potkraj 71. poeo osjeati nedostatak prehrambenih proizvoda zbog poveane potronje s jedne strane i pada proizvodnje uslijed agrarnih reformi s druge strane. Takva je situacija rezultirala i prvim prosvjedom protiv UP-a u prosincu 1971. godine. Prosvjed upamen kao Mar praznih lonaca vodile su ene iz viih klasa i elitnih predgraa. Dok su ih demokranski, nacionalistiki i faistiki vitezovi i batinai vjerno pratili i titili, one su se u povorci od 50.000 ljudi spustile iz svojih elitnih predgraa prema sreditu Santiaga pritom lupajui praznim kuhinjskim posuem u znak protesta zbog nedostatka prehrambenih proizvoda, odnosno poetka racionalizacije. Prosvjed je zavrio velikim neredima u sreditu Santiaga u kojem je proglaeno izvanredno stanje te je i sam Fidel Castro, koji je tada bio u slubenom posjetu ileu, izrazio svoju zabrinutost zbog UP-ove neodlunosti u noenju s problematinom situacijom. Za njega je to bio tek prvi sukob ileanske oligarhije (koja je uivala podrku stranog imperijalizma) s ileanskim narodom.(12) Naalost, bio je u pravu. Medeni je mjesec Allendeova mandata zavrio. Otpoeo je otvoreni klasni

sukob koji je ileansko drutvo odveo u stanje klasnog rata. KADA JE SVE KRENULO NIZBRDO Ekonomska politika UP-a poela je posustajati. Ve smo spomenuli da je ekonomski cilj UP-a bio prije svega nacionalizacija velikih industrijskih sustava koji su bili u vlasnitvu domae oligarhije ili, kad je rije o industriji bakra, u vlasnitvu amerikog kapitala. Nacionalizacija industrije bakra i drugih velikih industrijskih sustava u vlasnitvu amerikog kapitala rezultirala je enormnim vanjskopolitikim pritiskom SAD-a na ile. Radilo se o nevidljivoj blokadi koja je rezultirala MMF-ovim uskraivanjem kredita ileu i oteanim ekonomskim poloajem ilea na svjetskom tritu, a to je dovelo i do pada cijene bakra koji je bio glavni ileanski izvozni proizvod.(13) Na unutarnjem je planu dolo do bijega kapitala iz ilea, kapitala na koji se raunalo s obzirom na to da je plan UP-a bio da za sada prepusti malo i srednje poduzetnitvo privatnoj inicijativi. Veliki problem s kojim se zbog zakonskih ogranienja teko bilo uhvatiti u kotac bilo je crno trite proizvoda iroke potronje koje je poelo bujati nakon to je vlada poela kontrolirati cijene tih proizvoda. Bila je to win-win-situacija za protivnike UP-a: gomilanjem zaliha proizvoda iroke potronje i preprodavanjem istih na crnom tritu moglo se dobro zaraditi i tako barem nakratko utaiti neukrotivi poduzetniki duh autentinog kapitalista, a u isto je vrijeme to bio i velikpolitiki uspjeh s obzirom na to da se tim potezom direktno sabotiralo vladu UP-a. Uskraena mogunosti vanjskog financiranja te suoena s bijegom kapitala i sabotaama privatnika u proizvodnji i distribuciji, ileanska je ekonomija galopirajuim korakom krenula prema potpunom rasulu. Poetkom 1973. galopirajua je inflacija iznosila preko 150%, a UP-ova vlast, s obzirom na to da nije imala veinu u Kongresu, naprosto nije imala nikakve legalne mogunosti uhvatiti se u kotac s problemima u ekonomiji i drutvu koji su bili posljedica klasnog i politikog sukoba.(14) Osvajanjem vlasti te provoenjem ileanskog puta u socijalizam Allende i UP stvorili su uvjerenje kod drutvenih elita ilea da su njihove drutvene pozicije stvarno ugroene. Upravo taj strah uzrokovan jednim dijelom retorikom vlade UP-a, drugim dijelom spontanom mobilizacijom masa u agrarnom i industrijskom sektoru potaknuo je drutvene elite ilea da stanje konstantne latentne klasne borbe koje karakterizira svako
77

NG.indb 77

1/27/2014 23:57:16

kapitalistiko drutvo (kakvo je bio ile) pretvore u direktan i eksplicitan klasni sukob koji se odvija na svim razinama drutva: od ena drutvene elite koje juriaju na predsjedniku palau u centru ilea preko vlasnika tvornica i trgovina koji poinju trajk kapitala pa sve do vlasnika prijevoznih sredstava koji zaustavljaju dobar dio ileanske ekonomije na mjestu. Od 1972. ile se naao u stanju klasnog rata koji su otpoele drutvene elite onog trenutka kada su osjetile da su njihove drutvene pozicije ugroene.(15) Nikakvo zaklinjanje Allendea na provoenje i ouvanje vrijednosti pravnog sustava ilea i njegove demokratske tradicije nije to moglo sprijeiti niti ublaiti. RADIKALIZACIJA I MOBILIZACIJA Radikalizacija klasnog sukoba u klasni rat dovela je i do mobilizacije podreenih skupina u drutvu. trajk u listopadu 1972. koji su poeli autoprijevoznici, kojima su se ubrzo pridruili vlasnici trgovina, gotovo je u potpunosti paralizirao zemlju na mjesec dana. U tih je mjesec dana radnika klasa sama organizirala paralelne sustave vlasti kako bi nastavila proizvodnju i tako slomila trajk koji je bio usmjeren protiv UP-a i interesa radnike klase. Osnovani industrijski lanci (cordones industriales) trebali su osigurati nastavak proizvodnje i kretanje materijala i roba. To su inili zapanjujue dobro. Osnovani su koordinacijski komiteti kako bi okupili sve organizacije odreenog lokalnog podruja i osigurali funkcioniranje ekonomije na tom podruju bez uplitanja vlasnika. Iz protivljenja trajku koji je (trajk) pokrenula oporba i iji je cilj bio slamanje UP-a izrasla je cijela organizacija radnike klase koja je zapravo bila sustav vlasti paralelan tada paraliziranom dravnom aparatu. Iako trajk iskljuivo zbog radnikog organiziranja nije u potpunosti paralizirao ileansku ekonomiju, Allende je morao priznati poraz te dogovoriti neku vrstu kompromisa s opozicijom kako bi se trajk prekinuo. Epilog je bilo Allendeovo primanje generala u vladu (to je trebalo posluiti kao garancija potivanja legalnosti) i distanciranje od autonomnih radnikih organizacija nastalih u borbi za ouvanje i radikaliziranje ileanskog puta u socijalizam.(16) Spomenute narodne organizacije mogle su posluiti kao jezgre pomou kojih bi se provodila daljnja mobilizacija podreenih klasa, ali i kao centri moi koji bi slabili dravnu infrastrukturu kojom UP nije vladao u potpunosti. Nije postojao nain da se te organizacije legaliziraju te su one djelovale izvan zakona. Zbog toga ih UP nije mogao ni podupirati.

(15) Miliband 1973., str. 453.454. (16) Steenland 1973., str. 18.19., Rojas 1975., str. 115.121. Za listopadski trajk iz 1972. vidi Smirnow 1979., 5. poglavlje. Za radniko organiziranje odozdo vidi Smirnow 1979., 6. poglavlje. (17) Miliband 1973., str. 454.455. (18) Miliband 1973., str. 462. (19) Nestalo je ili smaknuto 3.200 ljudi, najmanje 80.000 zavrilo je po raznim zatvorima, a 200.000 emigriralo je iz zemlje. Vidi u Klein, Naomi (2008.) Doktrina oka, uspon kapitalizma katastrofe, VBZ, Zagreb.

78

NG.indb 78

1/27/2014 23:57:16

Provodei politiku pribliavanja predstavnicima srednje klase u parlamentu, demokranima, UP je morao ostavljati dojam umjerenosti te su takva radikalna revolucionarna organiziranja bila kontraproduktivna za postojeu politiku liniju. Na taj je nain Allende ponovno demonstrirao svoju privrenost politikoj strategiji potivanja ustavnog poretka i zakona. Budui da uope nije kontrolirao izborni proces, sada se odrekao i daljnjeg irenja revolucije koje je bilo mogue preko spomenutih radnikih organizacija nastalih odozdo u vrijeme trajka. Budui da je irenje revolucije izvan pravnih okvira bilo procijenjeno kao politiki neprihvatljivo, radnici su se vrlo brzo nali u situaciji u kojoj su morali braniti svoje autonomne organizacije od organa izvrne dravne vlasti koji su titili pravni poredak. Allende je ostao vjeran svojoj strategiji pacifizma i spreavanja eskalacije daljnjeg klasnog sukoba u drutvu pozivajui na potivanje zakona i ustava. trajk je pokazao svu dubinu polarizacije ileanskog drutva na klasnoj osnovi, ali i ukazao na proirenje politikog oruja kojim se sada oporba poela sluiti, a to je bio izvanparlamentarni pritisak. Allende se nastavio kretati unutar pravnih okvira te je odluio priekati parlamentarne izbore u oujku 1973. Rezultati izbora nisu nikoga iznenadili. Allendeu je bila potrebna veina u Kongresu kako bi mogao normalno vladati i predlagati zakonska rjeenja za probleme koji su nicali iz dana u dan, uzrokovani klasnim obraunom diljem ileanskog drutva. Oporba se nadala da je uspjela u potpunosti unititi politiki kredibilitet UP-a te da e stei dvotreinsku veinu u Kongresu koja joj je bila potrebna da izglasa nepovjerenje vladi. Izbori nisu pomogli nikome. UP je dobio 44% glasova, to je bilo nevjerojatno poveanje od gotovo 8% u odnosu na izbore od prije tri godine kojima su doli na vlast, no i nedovoljno da u bitnoj mjeri promjeni politiki poloaj UP-a. Rezultati tih izbora, koji su pokazali poveanje podrke UP-u i nemogunost oporbe da skupi dvotreinsku veinu, nagnali su oporbu da suspendira svoje toliko proklamirane demokratske vrijednosti i principe, iste one za koje nikada nisu propustili istaknuti koliko ih marksisti na vlasti ugroavaju. Upravo se ti veliki demokrati nakon izbora za Kongres u oujku 1973. odluuju na promjenu strategije te sada vojni dravni udar postaje sasvim prihvatljivo rjeenje.(17) Razaranje demokracije

postao je prihvatljiv mehanizam za njeno spasenje od crvene prijetnje. PACIFIZMOM DO PORAZA Nakon izbora stvari su se poele kretati prema kraju. Allende nije htio odstupiti od politike pacifizma i djelovanja unutar institucionalnog okvira drave, bez obzira na to to ga je taj institucionalni okvir sputavao do te mjere da nije mogao provoditi nikakvu aktivnu politiku. Opozicija, koja vie nije imala nikakvo legalno politiko rjeenje za prijevremeno uklanjanje Allendea s vlasti, sada se okrenula vojsci u kojoj je odnos snaga izmeu konstitucionalista i puista prevagnuo na stranu potonjih. I dok je nakon izbora Allende nastavio pregovarati s demokranima ne bi li osigurao njihovu podrku, oporba je radila na ohrabrivanju vojske na inicijativu. Prvi, neuspio i loe organiziran pokuaj pua bio je u srpnju 1973. godine. Drugi, uspio i puno organiziraniji pokuaj dogodio se 11. rujna 1973. godine. Dan prije nego to e vojska pokuati spasiti zemlju i demokraciju od crvenih tako to e tu demokraciju ukinuti ubijajui njene politike nositelje, Allende je odluio najaviti plebiscit o ustavnim promjenama. Bila je to zadnja karta na koju je igrao, ali bilo je prekasno (18); odluka o dravnom udaru donesena je puno prije. Predvoena generalom Augustom Pinochetom, vojska je preuzela vlast kako bi ponitila svu dotadanju politiku ostavtinu vlasti UP-a.(19) Bio je to kraj za UP koji je bio u ozbiljnoj krizi funkcioniranja jo i prije udara; bio je to kraj za Allendea koji je izvrio samoubojstvo iz politikog protesta; bio je to ujedno i kraj za politiki projekt ileanskog puta u socijalizam i njegovu ostavtinu; bio je to kraj za bilo kakav oblik demokracije u ileu na podui vremenski period; konano, bio je to kraj za ileansku radniku klasu i njen pokuaj emancipacije. Tragedija UP-a lei u okolnostima njegova dolaska na vlast. Allende je drao da legitimnost njegove vlasti proizlazi iz pobjede na zakonski ureenim izborima. Potivanje pravnog sustava ilea titilo je UP-ovu vlast od moguih protupravnih akcija poput dravnog udara, ija je prijetnja postojala od same objave rezultata izbora iz 1970. Briljantnom politikom sposobnou, koja je dijelom proizlazila iz dubinskog poznavanja politikog sustava ilea steenog dugogodinjim sudjelovanjem u tom istom politikom sustavu, Allende i UP mogli su izvui politiki maksimum iz pozicije u kojoj su se nalazili po dolasku na vlast. Ta
79

NG.indb 79

1/27/2014 23:57:16

pozicija nije bila obeavajua s obzirom na to da kao izvrna vlast nisu imali parlamentarnu veinu, koja je bila od kljune vanosti ako se radikalne promjene htjelo provoditi unutar ustavnog okvira donesenog upravo radi spreavanja radikalnih promjena odnosa moi unutar drutva. Briljantna politika inteligencija u kombinaciji s poznavanjem politikog sustava te potpuna fragmentacija oporbe omoguile su Allendeu da postigne zapanjujue rezultate u prvoj godini mandata. Ti su rezultati doveli do konsolidacije oporbe pa onda i koordinirane akcije buroazije u Kongresu i izvan njega na ulicama, na radnim mjestima, u medijima. U tom trenutku politika strategija inzistiranja na potivanju pravnog sustava i igranja po pravilima buroazijske drave, dok ista ta buroazija ne potuje ta pravila, postaje samoubilaka. U filmu Patricia Guzmna Salvador Allende (2004.) ameriki ambasador u ileu Edward Korry konstatira u nevjerici kako je Allendeov pokuaj ostvarenja socijalizma mirnim putem zapravo znaio da bi buroazija trebala poiniti samoubojstvo sama od sebe. Mogunost realiziranja takvog scenarija sedamdesetih godina u ileu ili bilo gdje drugdje ambasador opisuje rijeima: Not likely. I zaista, takav scenarij nije bio mogu. im je buroazija osjetila da gubi tlo pod nogama, uslijedila je reakcija. UP je odustao od prvotne zamisli mijenjanja ustava plebiscitom u proljee 1971. (kad su dobili preko 50% na lokalnim izborima) zato to su taj projekt htjeli realizirati parlamentarnim putem. Pobjeda na lokalnim izborima bila je daleko od garancije da e plebiscit proi, ali se ipak radilo o sasvim sigurno najboljoj poziciji u kojoj se UP nalazio tijekom cijelog mandata. Odluili su ne forsirati plebiscit kako ne bi zastraili srednju klasu koju su smatrali potencijalnim saveznikom u formiranju veine u Kongresu. Toj su politikoj liniji ostali vjerni do samog kraja kad je postalo oito da je plan propao i da demokrani ne misle ulaziti ni u kakve koalicije s UP-om. No tada je bilo prekasno za bilo kakve promjene u politikoj strategiji.(20) KOALICIJA Openito govorei o koaliciji UP-a, ona je funkcionirala s tekoama.(21) Nije se odstupalo od politike strategije dogovorene prije izbora jer, naprosto, nije bilo kapaciteta za promjenu i dogovor nove strategije unutar koalicije. Sve se vrijeme dralo strategije legalizma, ak i u stanju klasnog rata koje je radikaliziralo i politiki subjektiviziralo radniku klasu (odnosno

(20) Smirnow, Gabriel (1979.) The Revolution Disarmed Chile 1970. 1973., Monthly Review Press, London., str. 159. (21) Hobsbawm 1971. (22) Hobsbawm, Eric J. (1967.) Civilians Versus Military, Revolutionaries. Abacus, London, 2007., str. 255256.

* *

Josip Jagi Irac je povjesniar, arheolog i aktivista. Tekst je nastao na osnovu izlaganja Josipa Jagia Irca na tribini: Allende-ileanski put u socijalizam. Tribina je odrana u prostorima MAZ-a u listipadu 2013. godine u organizaciji Mladih antifaistkinja Zagreba i Centra za radnike studije.

80

NG.indb 80

1/27/2014 23:57:16

potinjene slojeve ileanskog drutva koji su po prvi put postali politiki subjekt), to je poela autonomno stvarati organizacije koje su mogle biti mogua zamjena slubenim dravnim organizacijama (koje nisu funkcionirale u trajku) te na taj nain do odreene mjere rekonfigurirati odnose moi unutar buroazijske drave. I u takvom su stanju Allende i jedan dio UP-a ustrajali na svojem legalizmu i pozivali radnike da potuju dravne institucije i zakon te napuste te neinstitucionalne oblike organiziranja, pritom provodei politiku pribliavanja prema demokranima. S druge su strane postojale skupine unutar koalicije (lijeve frakcije Socijalistike partije) koje su takvu politiku drale samoubilakom te su se trudile ojaati radnike organizacije kako bi ojaale mobilizirane mase kao revolucionarni subjekt. Kontradiktornost tih politika bila je oita kao i sve ea neslaganja unutar koalicije koja se na kraju svela na Allendea i njegove istomiljenike. irina mobilizacije masa bila je ogromna. Ona je dola kao odgovor radnike klase i svih podreenih drutvenih skupina na organiziranje buroazije i njene aktivnosti protiv vlade UP-a koja je uvelike poboljala kvalitetu ivota tih drutvenih skupina. Politika UP-a prepoznata je kao politika koja je ila na ruku podreenim skupinama drutva te su se one mobilizirale kako bi obranile tu politiku i njene protagoniste. Gotovo je nevjerojatan podatak da usprkos svim napadima i sabotaama koje je UP trpio i na parlamentarnom, i na gospodarskom, i na sudskom, i na dravno-administrativnom planu, oni na izborima za Kongres u oujku 1973. biljee poveanje glasova od gotovo 8% u odnosu na predsjednike izbore 1970. TKO IMA VOJSKU... Allende i UP bili su prisiljeni potivati pravni sustav ilea. Gotovo kroz cijeli period na vlasti morali su se legitimirati kao ljudi koji potuju pravnu dravu jer su stalno bili izloeni optubama za autokraciju, diktaturu i totalitarne pretenzije. Same za sebe te optube ne bi bile problem, no postale su problemom jer je vojska jo i prije preuzimanja vlasti traila svaki mogui nain da prekine ovu, za nju neugodnu, epizodu. S obzirom na okolnosti dravnog udara u organizaciji Augusta Pinocheta, da je Allende i imao veinu u Kongresu te na taj nain mogao unutar zakonskog okvira donositi radikalnija rjeenja za probleme ileanskog drutva, to vjerojatno ne bi nita znailo i dravni bi se udar svejedno

dogodio. ak i da je kojim sluajem na plebiscitu proao novi ustav, vjerojatno bi svejedno dolo do dravnog udara. Tragedija hrabrih ljudi oko Allendea leala je u njihovoj vjeri da njihovi oponenti uistinu dre do principa i vrijednosti demokracije i legalnosti kojima su ih napadali. Povijest je pokazala da se radilo samo o prikladnoj retorici te da buroazija te vrijednosti moe vrlo lako suspendirati kada se njena pozicija moi unutar drutva dovede u pitanje. ileanski put u socijalizam bio je put koji se trebao kretati unutar ustavnog okvira ilea. UP je u prvom dijelu mandata uspio iskoristiti postojei pravni okvir te provesti podrutvljenje sredstava za proizvodnju do odreene mjere. Ta politika, iako je bila iskorak u tom smjeru, nije nuno znaila uspostavu socijalistikih odnosa. Za nastavak izgradnje institucija koje bi gurale drutvo u smjeru ukidanja kapitalistikih odnosa i izgradnje socijalizma bila je potrebna veina u Kongresu. Tu veinu UP nikada nije imao. Zbog nemogunosti da ovlada represivnim aparatom drave, vojskom i policijom, UP je bio prisiljen kretati se unutar zakonskih okvira koji ne samo da su blokirali daljnji napredak ileanskog puta u socijalizam nego su ili i za time da ponite neke od prethodnih postignua tog programa. Na taj izazov buroazije u parlamentu i izvan njega, koji je cijelo drutvo pretvorio u zonu zahvaenu klasnim ratom, narodne mase, koje su prepoznale ansu za svoju emancipaciju, reagirale su nevjerojatnom mobilizacijom koja nije prestajala do samog kraja Allendeove vlade. Vlade koja nikad nije mogla stati iza svog mobiliziranog naroda jer je bila ograniena burujskim zakonima koji su taj narod drali izvan granica legalnosti. Pridravanje ustavnog okvira trebalo je otkloniti mogunost dravnog udara. UP se mogao pomiriti s time da izgubi na izborima jer je vjerovao da bi neke tekovineileanskog puta u socijalizampreivjele u parlamentarnom sustavu ilea. U sluaju dravnog udara od strane vojske, znali su da takav scenarij nema anse. Vojna intervencija u obliku dravnog udara bila je simptom neuspjeha dotadanjeg politikog i drutvenog poretka. Bilo je oito da je povratak na status quo nemogu jer su se drutveni odnosi iz kojih su proizlazili odnosi moi nali uvelike ugroeni revolucionarnim pritiskom masa koje su sada potpuno autonomno djelovale unutar ekonomskog i politikog spektra. Mogli bismo rei i da je dravni udar u ovom sluaju, kao i diljem Treeg svijeta, posljedica nepotpune revolucije koja nikad nije ovladala svojim represivnim aparatom.(22) Vrlo vjerojatno, u danim okolnostima, nije ni mogla.
81

NG.indb 81

1/27/2014 23:57:16

SOCIJALISTIKA KIBERNETIKA U ALLENDEOVOM ILEU

PROJEKT CYBERSYN Dakle to bi bio Projekt Cybersyn ili, na panjolskom, Proyecto Synco? Ukratko, Cybersyn je osmiljen kao alat brze razmjene informacija izmeu tvornica koje je kontrolirala drava i ileanske vlade, dizajniran u svrhu koordinacije onog dijela ileanske ekonomije koji je bio u drutvenom vlasnitvu. Projekt se kontinuirano izraivao i provodio izmeu 1971. i 1973. godine. Na njegovoj su izradi radile ileanske agencije CORFO, INTEC i ECOM i britanski kibernetiar Stafford Beer. Na projektu se radilo sve do dana vojnog pua, 11. rujna 1973. Operativni je tab Cybersyna tek prototip nikada nije bio u potpunosti funkcionalan niti koriten, ipak, dijelovi sustava Cybersyn uvelike su pomogli tadanjoj vladi, naroito u vrijeme trajka autoprijevoznika u listopadu 1972. godine (Paro de Octubre). Kako bih ispriala priu o Projektu Cybersyn, koristim mnotvo podataka koje sam prikupila diljem triju kontinenata. ANEGDOTA 12. studenog 1971. britanski kibernetiar Stafford Beer susreo se s ileanskim predsjednikom Salvadorom Allendeom kako bi razgovarali o izradi dotad neistraenog alata za ekonomsko upravljanje. Za Beera je ovaj sastanak bio od iznimne vanosti jer projekt koji je imao na umu nije mogao biti izveden bez podrke predsjednika. Dok je Beer na sastanku, koji se odrao u hotelu La Moneda, bio samo u pratnji prevoditelja, ostatak njegova tima nestrpljivo je ekao u baru nasuprot hotelu. Sastanak je proao dobro. Kibernetiar i predsjednik sjedili su jedan nasuprot drugome (s prevoditeljem u sredini) te je Beer objanjavao svoj rad na upravljakoj kibernetici, polju istraivanja koje je sam ustanovio ranih pedesetih i dalje razvijao tijekom cijelog radnog vijeka. U fokusu Beerova rada nalazio se tzv. model odrivog sustava struktura koja se sastoji od pet razina temeljenih na ljudskom ivanom sustavu za koji je Beer vjerovao da je sastavni dio svake stabilne organizacije, bila ona bioloka, mehanika ili drutvena. Allende, po obrazovanju patolog, nije imao problema pri razumijevanju sustava inspiriranog biologijom, koja ini osnovu Beerova kibernetikog modela, i klimao je glavom tijekom cijelog i

EDEN MEDINA

S ENGLESKOG PREVELA: IVA MARETI

82

NG.indb 82

1/27/2014 23:57:16

zlaganja, to se kibernetiara nevjerojatno dojmilo. Objasnio sam mu cijeli prokleti plan i cijeli model odrivog sustava u jednom sastanku. (...) Nikada nisam radio s nekim na ovako visokoj poziciji, a da on razumije ijednu moju rije. Kada se Allende upoznao s mehanikom Beerova modela, poeo je predlagati politike aspekte projekta inzistirajui na tome da se sustav ponaa u decentraliziranoj, radniko-participativnoj i antibirokratskoj maniri. Kada je Beer konano doao do pojanjavanja najvie razine kibernetikog sustava koji je razradio, razine koju je rezervirao za predsjednika, Allende se naslonio u svojoj stolici i rekao: Napokon, el pueblo. Opisujem ovaj dogaaj ne samo zato to je to jedna od najpoznatijih pria vezanih za ovaj projekt ve i zato to je vano naglasiti da je kibernetika zamisao u tom trenu bila toliko vana da je zaokupila panju predsjednika Allendea. Isto tako ova pria ilustrira kako Cybersyn ne pripada samo povijesti tehnologije nego i povijesti politike i mnogih njenih implikacija, od kojih u neke ovdje i detaljnije pojasniti. SALVADOR ALLENDE Nemogue je razumjeti povijest Projekta Cybersyn bez poznavanja povijesnog konteksta. Period vladavine Unidad Populara u ileu kompliciran je povijesni trenutak koji je posljedino generirao mnoge interpretacije. Na primjer povjesniar ilea Brian Loveman tvrdi da je to period o kojem postoji vie znanstvene rasprave nego o bilo kojem drugom periodu u povijesti ove zemlje. Na predsjednikim izborima 1970. godine ileanci izabiru socijalistikog kandidata Salvadora Allendea u gustoj utrci i s prednou od svega 1,3% glasova. To je bio povijesni trenutak kako za ile tako i za cijeli svijet. Ne samo da je Allende bio prvi demokratski izabran socijalistiki predsjednik u povijesti ove zemlje nego je i promovirao miran put u socijalistiku transformaciju izgraenu na postojeim demokratskim praksama, a bez krvoprolia. ileanska revolucija odvijala se na mnogim frontama, ukljuujui i laboratorije, tvornike pokretne trake i sveuilita. Revolucija je preokrenula smjer i fokus znanstvenog istraivanja, karakter ileanske materijalne kulture te raspon i ambiciju nacionalnih inenjerskih projekata. Jednako tako u ovom periodu nastupaju i dramatine promjene u ileanskoj ekonomiji i redistribuciji

bogatstva. Iako je Allendeova vlada inzistirala na kontroli revolucije odozgo putem vrste upravljake ruke, revolucija se vodila i odozdo radnici su preuzimali kontrolu nad tvornicama, a seljaci zauzimali zemlju bogatih zemljoposjednika. Allende je nacionalizaciju velikih industrijskih pogona uinio prioritetom svog mandata. U teoriji je to sve zvualo jednostavno, ali u praksi je bilo prepuno komplikacija i izazova. Usprkos najveim naporima Allende nije mogao kontrolirati putanju i ritam demokratskog puta u socijalizam. U nekim su sluajevima radnici preuzimali kontrolu nad tvornicama usprkos Allendeovim eljama. Do kraja 1972. godine manje od 25% ekspropriranih industrijskih pogona bili su oni koji su se nalazili na vladinu spisku s poetka mandata. Ovo je bila upravljaka nona mora za CORFO, dravnu razvojnu agenciju zaduenu za koordiniranje nacionalizacije industrije. FERNANDO FLORES Fernando Flores bio je tehniki menader CORFO-a i dobro poznata linost u ileu. U to je vrijeme imao svega 28 godina, no i impresivan ivotopis. Prije nego to je postao tehniki menader, Flores je bio dekan Inenjerskog fakulteta pri Katolikom sveuilitu u Santiagu. Zbog svoje tehnike naobrazbe i znanja, kao i pripadnosti Unidad Popularu, Flores je postavljen na najviu poziciju u CORFO-u, poziciju najznaajniju u koordinaciji i regulaciji nacionalizirane industrije. Flores je taj koji je iznalazio nain da implementira Allendeove ideje i inkorporira ih u Beerovu kibernetiku. Isto tako, za vrijeme studija Flores je radio u konzultantskoj tvrtki Stafforda Beera, stoga je bio dobro upoznat s njegovim radom i idejom kibernetike. Zapravo je Flores taj koji je spojio Allendea i Beera zatraivi Beerovu pomo u koordinaciji i rjeavanju problema na koje je nailazio prilikom nacionalizacije industrije. STAFFORD BEER Beer je tijekom cijelog svog ivota koristio kibernetiku kao osnovu za razumijevanje irokog spektra pitanja od ekologije, razvoja socijalizma, upravljanja, terorizma pa sve do tantrike joge. Napisao je deset knjiga i nevjerojatno velik broj znanstvenih lanaka o kibernetici. Nikada nije diplomirao i imao je dosta loe miljenje o rigidnoj disciplini koja je vladala na britanskim

83

NG.indb 83

1/27/2014 23:57:16

sveuilitima. Meutim nedostatak diplome nikako ga nije sprijeio da radi s nekim od najpoznatijih znanstvenika svoje generacije i da ga oni zauzvrat smatraju sebi ravnopravnim strunjakom. Beer 1959. godine izdaje svoju prvu knjigu Kibernetika i upravljanje (Cybernetics and Management). To je ujedno i prva knjiga koja je povezala znanost kibernetike s problemima upravljanja u industriji. Po izlasku knjige Norbert Wiener nazvao je Beera ocem upravljake kibernetike. Godine 1972. Beer izdaje svoju etvrtu knjigu Mozak tvrtke (Brain of the Firm) u kojoj se nalaze mnoge teorijske ideje koje su doprinijele konstruiranju Projekta Cybersyn, od kojih je najznaajnija bila ideja o modelu odrivog sustava. MODEL ODRIVOG SUSTAVA Beer je konstruirao model koji se sastoji od pet razina modela odrivog sustava temeljenih na ljudskom ivanom sustavu. Usprkos biologijskoj genezi, Beer je uvijek i uporno tvrdio da se taj model moe primijeniti u svakom kontekstu, ukljuujui tvrtke, ekonomske sustave, tijelo i dravu. Ovaj je sustav teko i razumjeti i objasniti, ali postoje dvije kljune toke koje bih voljela detaljnije pojasniti. Prvo, sustav je rekurzivan: drava, tvrtka, radnik i elija svi imaju inheretne odrednice koje im omoguuju ravnopravnu strukturnu povezanost. S tim u vezi upravljaki sustav, temeljen na modelu odrivog sustava, moe funkcionirati na mnogo razliitih razina upravljake hijerarhije. Cybersyn se tako moe koristiti na najviim razinama vlade jednako kao i na razini pojedinane tvornice. Projekt Cybersyn funkcionirao je na sljedei nain: - Tvornice generiraju produkcijske indikatore koji se dnevno alju u CORFO-ov kompjuterski centar. Glavni kompjuterski sustav pretraivao bi potom abnormalnosti i probleme unutar poslanih podataka koristei posebno razvijen softver konstruiran samo za ovaj sustav. - Ako bi softver naiao na problem, CORFO bi teleprinterom poslao poruku upozorenja natrag u tvornicu. Tvornica bi potom imala unaprijed dreenu koliinu vremena za rjeavanje ovog problema bez vanjske intervencije. Ponovno: autonomija. - Ako tvornica nije bila u stanju rijeiti ovaj problem u zadanom roku, CORFO bi obavijestio komitete iz ekonomskog sektora kako bi oni mogli intervenirati u aktivnosti tvornice.

Model odrivog sustava, Stafford Beer

84

NG.indb 84

1/27/2014 23:57:18

- Ako ni ovo ne bi rijeilo problem, komitet bi se sastao s viim upravljakim tijelima unutar operativnog taba u potrazi za nekim drugim rjeenjem. - I, naposljetku, najvia razina upravljake hijerarhije moe intervenirati u aktivnosti tvornice kako bi rijeila problem. Dakle sustav je dizajniran na nain da implementira formu decentralizirane kontrole koja je bila u skladu s idejama demokratskog socijalizma koji je zastupala vlada Unidad Populara, a ujedno je vladi pruao mogunost da tehnolokim sredstvima intezivira radniku participaciju u nacionalnom proizvodnom procesu. PROJEKT CYBERSYN Cybersyn je imao etiri komponente: - mreu teleprintera, koja se pokazala veoma vanom u vrijeme trajka autoprijevoznika jer je omoguila vladi da izravno koordinira 200 kamiona, tj. vozaa koji su bili lojalni vladi - posebno izraen softver koji su programirala dva inenjerska tima, jedan iz Santiaga, koji se sastojao od zaposlenika ileanskog dravnog raunalnog instituta (ECOM), i drugi iz Londona, koji se sastojao od zaposlenika tvrtke Arthur Andersen Consultants - ekonomski stimulator - operativni tab OPERATIVNI TAB Dizajn Cybersynova operativnog taba dijelom je inspiriran Churchillovom ratnom sobom u kojoj su se koordinirale britanske vojne operacije za vrijeme Drugog svjetskog rata. Nije teko zamisliti kako je ideja ratne sobe posluila za inspiraciju pri dizajniranju operativnog taba, no, naravno, s nekim kljunim razlikama. U operativnom tabu Cybersyna nalazilo se svega sedam fotelja postavljenih u krug kako bi se stvorila atmosfera ravnopravnog glasanja i donoenja odluka. Stafford je pritom vjerovao da je zapisivanje tijekom rasprave neeljena distrakcija, stoga u tabu nije bilo nijednog stola. U tabu se takoer nalazio pomno razraen sustav za prikazivanje upozoravajuih signala i podataka kao reprezentacija modela odrivog sustava.

Na ekranima su prikazivani tvorniki modeli, fotografije i produkcijske aktivnosti, a tipke su omoguavale korisnicima da pritiskom smjenjuju podatke prikazane na ekranu. Usprkos ovom high-tech-dojmu, neto kao u stilu Zvjezdanih staza, tehnologija koja se nalazila u ovoj sobi bila je zapravo dosta primitivna. Na primjer dijaprojektori postavljeni iza poluprozirne membrane back-projekcijom na membranu stvarali su dojam flat-screena. U sobi nisu bili projicirani svi podaci o ileanskoj ekonomiji, nego tek minimum podataka dovoljan za donoenje informiranih odluka. tovie, podaci su bili projicirani na nain da prue raznim korisnicima sobe to laki i sveobuhvatniji pregled informacija kako bi mogli to bre donositi odluke. Grafika se reprezentacija podataka tako sluila, pored ostalog, i bojom, pokretom, svjetlom i diferenciranim veliinama. Ovakva panja posveena grafikoj reprezentaciji podataka relevantna je jo i danas. FOTELJE Fotelje koje su se nalazile u operativnom tabu na rukohvatima su imale ugraene tipke kako bi oni koji ne znaju koristiti tipkovnicu mogli bez problema koristiti ovu sobu. Beer je tvrdio da eli eliminirati curu izmeu njih i mainerije referirajui se na sekretarice koje su na pisaim mainama kucale ono to su im njihovi efovi diktirali. Veliina tipke bila je podeena tako da su mukarci koji su sjedili u foteljama u trenutku kada su htjeli naglasiti svoju odluku mogli snano lupati po njoj. Na drugom je rukohvatu bila ugraena pepeljara, sukladno vremenu u kojem je soba i nastala, no i kao referenca na Churchillovu zadimljenu ratnu sobu. Sam tab nalazio se u uredskoj zgradi u sreditu Santiaga. IZVJETAJ CYBERSYN Operativni tab omoguavao je vladi pregled i bolje razumijevanje nacionalne ekonomske aktivnosti. Isto je tako mrea teleprintera posluila kao alat kojim je vlada mogla proizvesti detaljne izvjetaje o tekuim ekonomskim podacima. Svi teleprinteri koji su sadravali podatke o proizvodnji u tvornicama pristizali su u centralnu sobu CORFO-a. Javni su slubenici svakodnevno usklaivali podatke u grafove i tablice i kompilirali ih u integralni izvjetaj koji su potom slali u predsjedniku palau. Prije uspostavljanja ove mree vlada
85

NG.indb 85

1/27/2014 23:57:18

je morala ekati i do est mjeseci kako bi dobila podatke, no teleprinterom su informacije pristizale s pomakom od svega tri do etiri dana. ODA KOMPJUTERU U polju popularne kulture najzanimljiviji odjek Projekta Cybersyn moemo nai u malo poznatoj pjesmi naziva Oda kompjuteru i djetetu koje se tek treba roditi (Letana para una computador y para un nio que va a nacer) koju je skladao i otpjevao ileanski kantautor Angel Parra. Beer je vjerovao da inenjeri Cybersyna mogu koristiti ovu pjesmu kao sredstvo pribliavanja projekta radnicima u svrhu to boljeg prikazivanja politike namjere ove tehnologije. PARTICIPACIJA Beer je isto tako vjerovao da e ova tehnologija ne samo omoguiti veu radniku participaciju u ileanskim tvornicama ve i openarodno sudjelovanje u upravljanju ileom. S tim u vezi dizajnirao je mjerae koje bi vlada mogla postaviti u domovima ileanaca kako bi mjerila na koji nain ljudi reagiraju na politike govore. Ove mjerae dizajnirao je Beerov sin Simon, dok je sam Beer smatrao da se radi o projektu koji moe samo poveati participaciju naroda u demokratskom upravljanju, nikako posluiti kao alat guenja disidentskih glasova. Politike ideje utjecale su i na same dijagrame, pa tako neke od reprezentacija Beerova modela odrivog sustava prikazuju kako radnici imaju vanu ulogu u razini 1 (ruke) i razini 5 (mozak). Ovo je bio njegov odgovor na pojam otuenog rada u marksistikom smislu. CENTAR ZA SVE ODRIVE SUSTAVE Radnik stoji u centru srca svih odrivih sustava na svim Beerovim prezentacijama. Ako uporedimo to sa slikom koju reprezentira ECOM, vidjet emo da u tom sluaju stroj zauzima sredinje mjesto u srcu sustava. Jedan uz drugi ovi principi prikazuju do koje su mjere tenzije bile inherentne ovom projektu i prisutne u njemu tenzije izmeu politikih ideala i tehnolokog entuzijazma. Drugi pokazatelj visokih tenzija moemo pronai u sukobu centralizirane kontrole i autonomije. Beer je inzistirao na tome da njegov sustav upravo omoguuje autonomiju

Operativni tab projekta Cyberrsin

Eden Medina zavrila je doktorski studij na Massachusetts Institute of Technology (MIT). Trenutno je predavaica na Sveuilitu Indiana u Bloomingtonu gdje dri kolegij Raunalna informatika. Njena umjetnika instalacija na temu Projekta Cybersyn izloena je u ZKM-u u Karlsruheu u sklopu izlobe initi stvari javnima (Making Things Public) 2004. godine. Autorica je knjige Kibernetiki revolucionari: tehnologija i politika u Allendeovu ileu (Cybernetic Revolutionaries: Technology and Politics in Allendes Chile) u izdanju MIT pressa. Tekst je odlomak izlaganja na konferenciji Situationist Room odranoj 2008. godine u organizaciji hackitectura.net-a iz Seville pod vodstvom Pabla de Sotoa. Izlaganje je u cijelosti objavljeno na engleskom i panjolskom jeziku u knjizi Situationist Room u izdanju izdavake kue dpr-barcelona.

86

NG.indb 86

1/27/2014 23:57:18

pojedinanih tvornica, dok su tadanji mediji uporno tvrili da se radi o centraliziranoj kontroli ileanskog naroda. Dodue, pregledom medija iz tog vremena moemo uvidjeti kako se socijalistiki projekt prikazuje kroz prizmu hladnoratovske retorike. Vojni je pu naposljetku okonao rad na ovom projektu.

Poslije pua je vojska pokuala razumjeti kako ovaj sustav funkcionira, no nakon to im to nije polo za rukom, unitili su operativni tab. Posljedino je cijela ova storija izbrisana iz ileanske povijesti, kao i iz povijesti raunarstva i programiranja. Danas vie nije tako.

87

NG.indb 87

1/27/2014 23:57:18

ILE: LIJEVA MELANKOLIJA ILI LIJEVA BUDUNOST?

MARIO KIKA

I najdogmatiniji ljeviari koji i dan-danas vode nikad dovrene bitke s poetka prolog stoljea ne mogu ne priznati da se u Junoj i Srednjoj Americi dogaa neto progresivno u politikom i irem socijalnom smislu. Na europskoj fragmentiranoj i padom Berlinskog zida potpuno devastiranoj ljevici recepcija junoamerike prie o socijalizmu rastegnuta je izmeu nekritike fascinacije bolivarskim pokretom (i njegovim kontradikcijama kojima se esto slue kao nadomjeskom za vlastite politike impotencije) s jedne strane te potrage za dlakom u jajetu lijevih zastranjivanja od ahistoriziranih ljeviarskih modela s druge strane. Oba su okulara zamagljena naom projekcijom europske lijeve prie na specifian geopolitiki sluaj koji ima svoju prilino neovisnu povijest borbe kroz razliite faze, intenzivirane posljednjih pola stoljea. Brazilsko-libanonski sociolog Emir Sader u svojoj taksonomiji progresivnih ciklusa latinskoamerike povijesti izdvaja tri vala borbe: poevi od Kubanske revolucije te uspostave vie-manje lijevih (veinom kejnzijanskih) vlada kroz ezdesete (1.) preko sedamdesetih i osamdesetih tijekom kojih su borbe vodile gerilske skupine (2.) do dvijetisuitih kada se uspostavlja nekoliko reima koji svoju politiku agendu otvoreno izgrauju na otporu neoliberalizmu i diplomatsko-ekonomskoj dominaciji SAD-a u ovom geografskom podruju (3.). (1) Svaka je od tih faza bila neka vrsta otpora dominaciji Sjedinjenih Drava i njenih ekonomskih i geopolitikih interesa u ovoj makroregiji. U svakom sluaju, ono to mora biti paratekst svakog pogleda prema Junoj Americi iz (donedavno relativno ugodne) pozicije europskih starih imperijalnih sila i njihovih periferija poziv je na preciznu kontekstualizaciju svakog zasebnog sluaja junoamerikih progresivnih pokreta. Na odreenoj razini apstrakcije sigurno se moe govoriti o opoj putanji lijevih (s)kretanja, ali svakako uz dozu opreza s obzirom na specifinosti pojedinih zemalja i njihovih lokalnih pria i povijesti. Iako esto percipirana kao homogena i umjetno podijeljena tvorevina panjolskog Kraljevstva u raspadu, Juna Amerika ima povijest nacionalnih drava duu od europskih pa tako i kompleksnost njezinih unutarpolitikih odnosa proizlazi iz relativno samostalnih i neovisnih povijesnih putanja sa svim svojim etnikim i klasnim posebnostima.

88

NG.indb 88

1/27/2014 23:57:18

Tako je presudnu ulogu u pobjedi Eve Moralesa u Boliviji odigrala podrka depriviranih pretkolumbovskih etnikih skupina i politika indigenizma (koju je formulirao sadanji potpredsjednik Vienacionalne Drave Bolivije, lvaro Garca Linera), u Venezueli je kljuna bila uloga i podrka vojske, dok je Correa pobjedu u Ekvadoru odnio u urbaniziranim dijelovima zemlje. Brazil i Argentina ili Urugvaj i Paragvaj (prije dravnog udara prole godine) u toj se konstelaciji i ne uvrtavaju meu lijeve reime bez obzira na (istina u puno manjoj mjeri) regulatornu ekonomsku politiku i progresivne poteze u domeni ljudskih prava. U svakom sluaju, kojim god analitikim putem krenuli i koju god zemlju uzeli u svoj fokus, moramo imati na umu kompleksnost povijesti obiljeene ritmiki i u kratkom vremenu izmjenjivanim revolucijama i kontrarevolucijama te snanim utjecajem Sjedinjenih Drava koje su jo od primjene Monroeove doktrine igrale kljunu ulogu u politikim roadama u Junoj Americi, ne libei se i izravnih intervencija, s kulminacijom 1973. i vojnim udarom u ileu ija e budunost od tada biti odreena nedovrenim priama i politikim sudbinama. PINOCHETOVI REPOVI U lijevom je imaginariju ta epizoda ostala upisana kao jedan od kljunih poraza u bitci do konane pobjede, ali kao sakralizirana slika izdvojenog i atipinog pokuaja primjene lijevih politikih principa u okvirima liberalne demokracije. ileanski je lijevi eksperiment ljevici posluio i kao okida za rasprave o odnosu drave i partije sa svim svojim teorijskim, ali i praktino-politikim primjenama koje su, na kraju se pokazalo, bile labui pjev europske ljevice pred desnim desantom koji je svoje eksperimentalne zaetke imao upravo u ileu. Ono to je poelo kao lijevi eksperiment postao je desni model masovno primjenjivan na svim stranama svijeta. I tu prestaje svaka recepcija ilea, pa i njegove aljendistike i postaljendistike povijesti. U srednjestrujakim su medijima pak suvremeni progresivni pokreti svedeni na autoritarne idiosinkrazije bez ikakvog uvida u njihove politike odluke i efekte za ire slojeve stanovnitva, a aktivni drutveni pokreti u dananjem ileu prikazani kao histerini ispadi mladosti koja je toliko desetljea morala mirovati pod represijom Pinochetovih falangi. Danas,

kada se otvara pitanje lijevog nasljea i njegovih nosilaca u Junoj Americi, nerijetko se stvara slika panteona lijeve tradicije u kojoj Salvador Allende i njegova koalicija Unidad popular zauzimaju svakako vano mjesto. Pritom izostaje dublje historiografsko kopanje i skidanje koprene s te tri duge godine jednog politikog pokuaja. Prologodinje doslovno kopanje po Allendeovu grobnom humku s ciljem konanog rasvjetljavanja njegove sudbine ini se kao naturalistika gesta oaja koja pokuava iz kostiju iitati volju povijesti i dovriti nedovrenu priu. Sreom, odustalo se od najavljene izvedbe sprovoda koji se zbog politikih okolnosti nikad nije odrao. Meutim ta nedovrena pria ne ostaje meu posmrtnim ostacima mrtvog Allendea niti u komemoracijama onih kojima je to dio ivog pamenja. Ta se pria odigrava na ulicama ilea posljednje 23 godine, od trenutka kada je narod plebiscitarno odluio oduzeti predsjedniki mandat Augustu Pinochetu. Taj je trenutak oznaio samo poetak dugotrajnog narodnog bunta koji se javlja u valovima. Jasno je bilo da se Pinochet i u njegovoj diktaturi stasala ekonomska, politika i vojna elita nee tek tako lako odrei vlastite moi i udjela u politikom odluivanju. Pregovori izmeu opozicije i hunte krajem osamdesetih iznjedrili su kompromise koji su zapeatili budunost zemlje do danas. Kljuni dokumenti i politiki subjekti mogli su u novoutemeljenoj demokraciji nastaviti svoj ivot: ustav iz 1980. ostao je na snazi uz neke manje birokratske revizije koje bi omoguile politiku traniziciju, zakoni iz sfere ekonomske i socijalne politike poput reforme kolstva i mirovinskog fonda ostavljeni su uz naknadne nadgradnje kroz politike demokratskih vlasti, dok je nad vojskom Pinochet zadrao izravnu kontrolu. Kao krajnji primjer tog pogodovanja reimskoj eliti s ciljem odravanja kontinuiteta i spreavanja radikalnijih politikih rezova ostao je sam izborni sustav. Prema njemu je zemlja podijeljena na izborne kotare koji su davali po dva zastupnika u donji dom parlamenta. Politika topografija napravljena u osvit demokratskih promjena uz ininjering vojne hunte izravno je u izbornim rezultatima pogodovala desnim politikim strankama stvarajui dvostranaki politiki sustav u kojem su se stranke okupljale oko lijevoliberalnog bloka koji su devedesetih predvodili demokrani da bi
89

NG.indb 89

1/27/2014 23:57:18

ga dvijetisuitih preuzeli socijalisti te desnog bloka predvoenog strankama koje su formirali privrednici i politiari stasali oko Pinocheta i njegovih struktura. Tako postavljeni okviri zacementirali su stanje uspostavljeno u vrijeme Pinochetove diktature oteavajui i onemoguavajui bilo kakve sutinske promjene koje su ileu trebale. Jo se jednom pokazalo da uspostava demokratske procedure ne znai automatski i demokratizaciju zemlje. Ono to je narodnom voljom trebala biti tranzicija iz militantnog desniarskog reima u demokraciju zapadnoeuropskog tipa pokazalo se kontinuitetom politika iz perioda nakon vojnog udara, a pokazalo je i sve simptome i impotencije demokracije zapadnoeuropskog tipa. ALLENDE BEZ ALLENDEA Paradoksalno je da su sve te godine tranzicije kontinuiteta izvrnu vlast u ileu obnaale graanske opcije centra i lijevo od centra. Dolaskom na vlast Ricarda Lagosa iz Socijalistike partije 2000. godine, lik i djelo Salvadora Allendea doivjelo je odreenu vrstu rehabilitacije s figom u depu. Spomenik mu je postavljen u samom centru grada ispred predsjednike palae Moneda; otvoreno se govori i o stravinim postupcima Pinochetova reima prema njegovim simpatizerima; mlai lanovi aljendistikih obitelji dolaze do pozicija u Socijalistikoj partiji ili vlasti, pa tako 2006. na poziciju predsjednice republike dolazi Michelle Bachelet ki generala koji je bio dijelom konstitucionalistike frakcije u ileanskoj vojsci. Rije je o skupini vojnih dunosnika koja se nije slagala s idejom vojnog udara zagovarajui potivanje ustavne uloge vojske. General Alberto Miguel Bachelet po vojnom je udaru ubijen, dok su njegova ki i ena prole torture DINA-e (Pinochetove slube sigurnosti). Meutim aktualizacija i rehabilitacija lika Salvadora Allendea ograniava se samo na lik. Djelo biva potpuno izbrisano politike promjene koje je zagovarao, ideje iza kojih je stajao i pokuao ih provesti u novom politikom kontekstu postaju manje vane. Socijalistika partija s druge strane ne kani drastino mijenjati steevine Pinochetove politike niti skretati s liberalnog puta u ekonomskoj politici otvoreno gazei po trasama koje su zadali Chicago Boysi jo ranih sedamdesetih.

(1) Usp. Emir Sader, The Weakest Link? Neoliberalism in Latin America, New Left Review, br. 52, str. 8., 2008. (2) Usp. Manuel Riesco, Is Pinochet Dead?, New Left Review, br. 47, str. 6., 2007. (3) U trenutku kada ovaj tekst prolazi posljednu redaktorsku ruku poznati su neki od najavljenih scenarija. Voe studentskog pokreta (komunistkinje Camila Vallejo i Karol Cariola te nezavisni lijevi kandidati Gabriel Bori i Giorgio Jackson) uli su u Kongres, to je svakako povijesna promjena i tektonika u postojeem politikom establimentu. Meutim koalicija okupljena oko Michelle Bachelet nema veinu koja e moi izglasati ustavne promjene nune za ire reformske promjene u smjeru progresivnih politika, a nju jo eka drugi izborni krug i sraz s kandidatkinjom ujedinjene desnice.

* *

Mario Kika, politiki aktivist i autor roen u Mostaru 1987. lan je urednitva Zareza i Slobodnog Filozofskog te dio kolektiva Femfront. Tekst je nastao na osnovu izlaganja Maria Kikaa na tribini: Allendeileanski put u socijalizam. Tribina je odrana u prostorima MAZ-a u listipadu 2013. godine u organizaciji Mladih antifaistkinja Zagreba i Centra za radnike studije.

90

NG.indb 90

1/27/2014 23:57:19

Prvi masovniji prosvjedi protiv takve politike zahvatili su obrazovni sektor i to njegovu srednjokolsku razinu u kojoj su se osjeale izravne socijalne posljedice Pinochetove deregulacije sistema i uvoenja vauerskog principa upravljanja. To je stvorilo velike razlike meu uenicima, a dostupnost kvalitetnog obrazovanja ovisila je o imovinskom stanju obitelji, tj. o socijalnom porijeklu. Te 2006. godine, na samom poetku mandata Michelle Bachelet, dolo je i do prvog otpora dijelova najvanije ileanske privredne grane rudarstva. Bez ikakve sindikalne infrastrukture jer ju je stari reim zabranjivao, a novom je odgovaralo nepostojanje udruenog radnitva rudari rudnika Escondida poveli su prvi veliki trajk nakon 1973. otvoreno pozivajui na nacionalizaciju svoga poduzea i cijeloga sektora. Ubrzo su pokreti graana postajali sve ei i ei, bez obzira na injenicu da je ustav i dalje ograniavao dio graanskih sloboda dajui s druge strane veliku slobodu represivnom aparatu. Godine 2007. stopirana je rekonstrukcija i privatizacija javnog prijevoza u glavnom gradu nakon masovne bune graana, a sve su ei i glasniji bili pozivi na povratak na stari sustav mirovinskog osiguranja. (2) U ileu se ve tada osjetilo da je dolo do trenutka kada se napokon vide konture irih drutvenih gibanja iji se smjer teko mogao predvidjeti. POSLJEDICE STUDENTSKE POBUNE U modernoj se ileanskoj povijesti 2011. godina uzima kao prekretnica iji se efekti tek trebaju iscrtati na politikom planu. Oko toga se svi slau i desni apologeti reima i ljeviarski povjesniari. Pobuna studenata koja je u jednom trenutku postala pobuna svih sudionika obrazovnog sektora da bi prerasla u opu pobunu nezadovoljnih graana zapeatila je sudbinu prvom desniarskom predsjedniku nakon 1990. Sebastinu Pieri. Trebalo se razoarati u politiku Socijalistike partije i njen tupi reformizam da bi se krenulo na ulicu i zahtijevalo ono to generacije koje su inile okosnicu tih masovnih demonstracija nikada nisu doivjele socijalnu dravu. I dok se europski i kanadski studenti danas bore protiv desnog reformizma i liberalizacija vlastitog sustava i postajui time zadnjim braniteljima ostataka socijalne drave, u ileu se studira u sustavu koji se danas nama postavlja kao idealni model. Drugim rijeima, ile je odraz nae budunosti! I ne samo odraz nae budunosti nego i

dokaz da neoliberalizam nema neki krajnji apokaliptini cilj, neku distopijsku putanju. Taj se sustav moe odravati vitalnim i 40 godina, a da ga nitko ne ugrozi. Na pitanje koje se implicitno postavlja u svakom pokuaju mapiranja politike June Amerike zato je ile ostao jedan od malobrojnih primjera desnih politika na vlasti u Junoj Americi? odgovor je jednostavan. ile je bio laboratorij u kojem se fiksirao i najdue opstao sustav koji nije tako lako izmijeniti. Epizoda s vojnom huntom pokazala se nunom fazom u uspostavljnju temelja poretka koji se onda u kontinuitetu nastavio odravati i u liberalnoj demokraciji koja je onemoguila manjim lijevim strankama koje nisu ulazile u dva politika tabora da zamiljaju mjesto u jednom od domova parlamenta. Studentski pokret koji je buknuo 2011. i koji i dan-danas u ritmikim inovima reagira na devastirajue politike vodili su lanovi omladine Komunistike partije ilea ijoj se politici moe tota zamjeriti. Meutim studentski pokret koji je uspio uza se pridobiti veinu stanovnika ilea ostavljajui predsjednika Pieru kao najnepopularnijeg predsjednika u povijesti postao je politiki faktor u dravi. Na predsjednikim i opim izborima koji ulaze u zadnji tjedan kampanje u trenutku nastanka ovog teksta odreeni broj studentskih aktivista nai e se na kandidatskim listama stranaka okupljenih oko vjerojatne budue predsjednice Bachelet koja se nakon pauze od jednog mandata odluila ponovno kandidirati na predsjednikim izborima. (3) Ovaj je put morala ui u interesnu koaliciju s komunistima, ali i preuzeti neke od zahtjeva pokreta koji je konture dobivao upravo u vrijeme njena prvog mandata, protivei se nastavku liberalne ekonomske politike. S druge je strane manjim lijevim strankama to bio jedini nain za ulazak u parlament u postojeem dvostranakom modelu. Dva su vjerojatna scenarija: prvi je marginalizacija lanova lijevih stranaka u parlamentu po osvajanju vlasti i nastavak politikog smjera koji je Bachelet provodila u prvom mandatu (2006.-2010.); drugi je scenarij put promjena sustava poev od nune obrazovne i mirovinske reforme koje su bile stup Pinochetove deregulacije drave. Kako god bilo, nuno je odravanje tonusa miia novih generacija koje jednako esto izlaze na ulice podsjeajui svoje prethodnike na borbu koju su oni vodili. ile nam je danas i opomena i primjer, jednako kao to je bio 1970. godine.

91

NG.indb 91

1/27/2014 23:57:19

UINITI PROBLEM VIDLJIVIM: O DRUTVENOJ PRAKSI U UMJETNOSTI

RAZGOVOR S ANDREJOM KULUNI

O DRUTVENOJ PRAKSI KAO ALATU OTPORA Iz pozicije u kojoj u jednakoj mjeri o antifaizmu u suvremenom kontekstu promiljamo kroz teoriju i praksu, njihovim preplitanjem i povezivanjem, drutvena praksa u umjetnosti je posebno zanimljiva pozicija otpora. Koliko drutvena praksa moe biti dio emancipatorne borbe, odnosno na koji se nain ona moe baviti za umjetnost velikim temama, a da ne ostane na ukazivanju, ilustraciji i samo opisivanju problema? Koji je odnos drutveno angairane umjetnosti i aktivizma? Mislim da je odgovor isto kao i bilo to drugo, kao to je i va asopis, kao to je tribina koju organizirate, kao to je i bilo koja stvar koja ima taj domet i koja izlazi iz kulture, umjetnosti ili znanosti. Ovdje ne priam o aktivizmu i ne treba mijeati socijalnu praksu u umjetnosti s istim aktivizmom. Ako se ona potpuno izjednai, poinju problemi. Jednako kao to neka knjiga koja kree iz teorije i bavi se pitanjima borbe nije a priori aktivizam, ili teoretiari koji o tom piu nisu svi aktivisti. Kod umjetnika, isto kao kod znanstvenika, postoji neka vrsta edukacije. Zavravaju se fakulteti koji su manje ili vie otvoreni, politiki, lijevi ili tradicionalni... Ui se i kree se od alata. No pitanje je to emo raditi s tim alatom? Drugi korak je razumijevanje i zapitanost u odnosu na svijet u kojem ivimo. Ako smo osvijestili da postoji neki format drutva oko nas koje utjee na nas i da mi utjeemo na njega, ova dva koraka, poznavanje odreenog umjetnikog medija i zapitanost u odnosu na svijet, kombiniramo u neku vrstu rada koji onda, i to je trea gradacija, moe biti alat otpora. Ima puno radova drutvene prakse koji podvlae problem iskljuivo na simbolikoj razini. Mislim da to nije dovoljno. Pogotovo kad podvlae stereotipe jer se tada ne moe ii dalje. To je samo prilika da kaemo: Da, postoji problem. Evo ja sam ga podcrtao. Problem koji svi znamo i vidimo. Stereotip je prisutan i osvijeten, ali nita se ne dogaa ako ga samo podcrtamo. Dobro je da ga osvijestimo iz nekog drugog kuta, da damo bar jo nekakvu mogunost promiljanja tog problema. Meutim, puno vie od toga je, kada svojoj publici uspije dati alat otpora. To su radovi koji mene zanimaju i kakve pokuavam raditi. Zato nema jednoznanog odgovora na ovo pitanje. Izdvojila bih

RAZGOVOR VODILA: KATERINA DUDA U LISTOPADU 2013.

92

NG.indb 92

1/27/2014 23:57:19

rad Jedan franak, jedan glas koji sam radila u vicarskoj. Ticao se ilegaliziranih stanovnika i mislim da je to uspjelo. To je jako velik problem jer su tamo ilegalizirani stanovnici u potpunosti, rekla bih, ponieni, neprihvaeni, kao da ne postoje. U isto vrijeme, oni rade najgore poslove u vicarskoj. Htjela sam dati vidljivost tim ljudima. Ne raditi rad o njima, nego raditi sa njima. To je bitno: ne O nego SA. elim raditi zajedno s ljudima i dati im na koritenje svoje alate i razumijevanje svijeta, u to oni dodaju svoje alate, svoje razumijevanje svijeta i situacije u kojima se nalaze. U kombinaciji tih dviju situacija, nastaje rad koji onda njima koristi. Ja sam samo medijator. PROBLEM INSTRUMETALIZACIJE I KRITIKE Puno puta se umjetnike ove vrste umjetnosti napada da nekog iskoritavaju. Naravno, kao to ima loih slika i loih skulptura, ima i loih drutveno angairanih radova. Moja pozicija je da radim s tim ljudima i dajem im alat, pruajui im mogunost da se postave u odnosu na svoj poloaj. Nisu sve grupacije za to da budu aktivirane u aktivistikom lijevom smislu rijei. Kad radi s raznim grupama ljudi, shvati da ima jako puno raznih situacija. U radu u vicarskoj skupljali smo novac od ilegaliziranih ljudi i htjeli samo ga pokloniti Parlamentu u Bernu koji se tada obnavljao. Ideja je bila se od tog novca kupi neto materijalno za Parlament: stol i stolicu, ili ofarba zid i postavi ploica sa natpisom: Dar od ilegaliziranih za renoviranje Parlamenta, 2008. Zapravo je to jedna vrlo cinina i vidljiva gesta. Bilo mi je bitno da se cilja tamo gdje je problem, a problem je u Parlamentu. Imala sam problema s aktivistima s kojima sam suraivala jer oni to nisu mogli razumjeti. Za njih bi umjetnost bila da sam napravila neku kazalinu predstavu na cesti na temu ilegaliziranih ili neki grafit u gradu. Nisu mogli razumjeti ovu vrstu intencije: ulazi u pozitivni dijalog poklanjanjem novca. Slogan kampanje nam je bio: U zemlji novca, novac je glas. No, cijela kampanja je bila u tome da se kroz tih godinu dana, dok se novci skupljaju, ide u dijalog s Parlamentom koji je krivac to ti ljudi nisu priznati. Zato bismo ili okolo naokolo i radili predstave kad moemo ii direktno u glavu tog problema, u Parlament? S druge strane, to je bio i direktan pokuaj promjene osvjetavanja poloaja ilegaliziranih imigranata. S jedne strane

trebalo je pronai nain da se ne zna tko su oni imenom i prezimenom jer bi stvarno mogli biti deportirani, a s druge, ne bi se smio izbjegavati pravi izvor problema ili raditi entertaiment. Pritom ne napadam ove druge. Moe samo probati suptilno utjecati na odnose i utjecati na zakone koji ih betoniraju ili ine fleksibilnima. Uvijek su to dvojni kanali. Ne moemo svi raditi na nain da odemo na cestu i nosimo transparente. To je samo jedna mogunost. Ne mislim da moj nain i moje ideje mogu dovesti do promjene, ali svi naini i sve ideje dokle god su one etine i dokle god zna u kojoj si poziciji u odnosu na problem, mogu dovesti do promjene. Sada smo obuhvatili nekoliko pitanja koja se odnose na kritiku da drutveno angairana umjetnost instrumentalizira one s kojima se u radu bavi. im umjetnik na raspolaganju ima prostor za progovaranje o nekim temama, a onaj kojim se bavi taj prostor ne moe dobiti, rije je o nejednakim pozicijama od samog poetka. Meutim, mogue je uspostaviti horizontalne odnose. Spomenula si da drutvena praksa mora proi kroz tebe, da je osjeti i ljudima daje alat da se oni izraze. S njima gradim taj alat. To se dogaa kroz dijalog? To je bitno. Radila sam s Bolivijancima koji ne znaju niti jedan jezik osim panjolskoga, koji nemaju hrabrosti proetati cestom jer nemaju papire, nisu bijeli, zaustavit e ih policija i deportirat e ih. U nizu situacija zbog ovoga ili onoga oni nisu isti u tom drutvu. Oni se ne mogu boriti sami za sebe. To ne znai da im ne moe prii i dati im mogunost da se aktiviraju za sebe, pruiti svoj alat za neki pokuaj osvjetavanja drutva o njihovom problemu kroz njih same. Njima je to takoer bilo veliko osvjetavanje prema samima sebi jer oni dolaze u situaciju da misle da je u redu da su drugi u tom drutvu jer nisu bijeli, bogati, educirani ili jer ne znaju jezik. Prvo treba osvijestiti njih. Ovdje se ne rjeavaju opi geopolitiki odnosi, ve odnosi osobe s osobom. Zato, s kojim pravom ti njemu nee platiti, s kojim pravom ti njega poniava, s kojim pravom nad njim vjeba neku vrstu rasizma itd.? Naposljetku je Parlament odbio uzeti novac koji ste sakupili.

93

NG.indb 93

1/27/2014 23:57:19

Doveden je u situaciju da ukoliko primi donaciju, priznaje ilegalizirane stanovnike. Tako je. Prvo su pristali da im donesemo novac pa smo napravili veliki ek i plou s natpisom o donaciji. I onda su nas dva sata prije sastanaka nazvali i stopirali primopredaju jer, tono je: s jedne strane, ako prihvate novac priznaju da ti ljudi postoje, ako ne prihvate novac onda samo priznaju da su takvi kakvi jesu: da rasistiki pristupaju ljudima koje su ilegalizirali. Moemo li rei da je tvoj fokus na neuralginim tokama u drutvu, odnosno praksama koje proizvode nejednakosti i istovremeno ih legitimiraju? Nije stvar u tome da ide okolo, gleda koje su manjinske grupe i pomae, nego prvenstveno pokuava veinsku grupu osvijestiti o onome to ona jest. Kad pogleda zakone prema ilegalnim radnicima, prema duevnim bolesnicima, prema maloljetnim trudnicama, prema ljudima koji su netom izali iz zatvora, prema Romima, prema gay parovima, vidi kakvo je neko drutvo. U svom se radu esto bavim zakonima. No, drutvena praksa je vrlo opasna ako nisi etian i to stalno ponavljam. Moe raditi projekt u Psihijatrijskoj bolnici Vrape, recimo samo snimati zateeno i pustiti da to bude rad. Ali to si s tim napravio? Samo si podvukao da u Vrapu ima ljudi koji su pod lijekovima i koji imaju duevne bolesti. To svi znamo i zbog toga se ne mora ii onamo, snimati pa izai i to pokazati. Puno sam promiljala oko svog rada u Vrapu. Bolesnike ne moe aktivirati i ne moe priati o nepravdi. Ljudi imaju shizofreniju, to nije drutvena nepravda. Nepravda je u trenutku kad oni izau meu nas i kad ih gledamo kao bolest i hoemo ih izbrisati iz nae okoline. Tada to postaje problem: ustvari - mi smo problem. Na koji se nain netko tko ima shizofreniju moe boriti s nama vani? O kakvoj mi aktivaciji tu moemo priati? Drugaije je kada govorimo o onima koji su svjesni svoje pozicije kao na primjer radnik iz Bosne koji radi u Ljubljani i koji se vrlo svjesno i jasno eli boriti za sebe. Kad sam radila rad Bosanci van! gdje smo govorili o njihovom poloaju u Sloveniji, tri graevinska radnika iz Bosne i ja potpisali smo isti ugovor. Oni su eljeli plakate u gradu i htjeli su biti na tim plakatima. Bojala sam se da bi mogli dobiti otkaz zbog toga, ali nadglasali su me s tri prema

Plakat iz rada Bosanci van! (Ljubljana, 2008)

94

NG.indb 94

1/27/2014 23:57:19

jedan pa sam se povukla jer je to bilo odluivanje bez hijerarhije. To je horizontalan odnos. Svi imate isti ugovor. Tako je. I to se mora potovati. Ne moe inzistirati na horizontalnim odnosima, a onda insistirati na svom rjeenju. Kad nam je vicarski Parlament odbio dogovoreni sastanak za predaju novca htjela sam svejedno da idemo pred Parlament. Mislila sam da bi to ipak cijelom problemu dalo vidljivost, ali su moji partneri rekli da se kod njih tako ne radi i da ne ele. Bilo mi je ao, ali sam pristala. To jest moj rad u smislu umjetnikog medija, ali u smislu ivota rada, tu autorstvo vie nije vano. Kad priamo o ilegaliziranima i priamo o Parlamentu, ne postoji vie pitanje autorstva. Sad to radimo, to je taj problem, i traimo najbolju moguu medijaciju. Onda taj rad nema autonomiju nekog umjetnikog rada kao moda slika koja visi na zidu u galeriji? Tako je, sad ovaj rad izlaem kao dokumentaciju, neku vrstu user friendly instalacije. Mislim da je jako vano razgovarati o problemu rasizma Zapada prema ilegaliziranim i o nainima na koje se te ljude iskoritava. Sve vie radnika dolazi, uvjeti su jako loi i to nije u redu. Problem je sve gori i vidljiviji. O LEGITIMITETU, STRATEGIJAMA I DINAMICI Kad sam poela raditi, prije dvadeset godina, moja pozicija da dolazim iz istone Europe, Zapadu je davala malo drugaiji uvid u zapadni sistem i njima je moj pogled bio zanimljiv. Na primjer, u vicarskoj sam s aktivistima imala par prepirki i kad bi me ba htjeli uvrijediti onda bi mi rekli da sam Jugos. To im je zadnje, mrze sve koji su doli iz Jugoslavije. Meni je to to sam Jugos davalo legitimitet da radim te projekte. Sve se to mijenja. Danas vie nije isto kao prije desetak godina. Situacije nisu fiksne, naa pozicija unutar sistema nije fiksna kao ni na uvid u nj. Uvijek treba biti svjestan to se trenutno dogaa, u kojoj si ti trenutno poziciji u odnosu na ono to promatra. U tome mora vidjeti i sebe, znati da nisi objektivan promatra. Mora se stalno analizirati ako eli koliko-toliko biti realna u odnosu na problem koji rjeava. U projekte esto zovem puno suradnika jer su oni neki punktovi provjere. Sociolozi, filozofi i drugi. Zajedno postiemo veu objektivnost, s vie perspektiva i vie mostova.

Ponekad treba neko vrijeme i puno diskusija dok ne zahvatimo problem na nain koji je realan. O POSTAVU I DIJALOGU I KOMUNIKACIJI S PUBLIKOM Zanima nas tema o galerija i pitanje komunikacije. Galerija bi kod drutvene prakse trebala biti poziv na dijalog? Pitanje je na koju galeriju mislimo. Ima galerija i galerija; alternativnih galerija, prodajnih galerija, velikih, malih, koje se probijaju, koje su financirane od privatnika, od grada, od drave, koje su aktivistike, koje su umjetnike u smislu da su ih osnovali sami umjetnici. Galerija sama po sebi ne znai nita. Ako je to galerija koja se bavi drutvenom praksom, ona itekako zna raditi medijaciju, a ako je to galerija koja se bavi prodajom, onda je medijacija ovakvih projekata vjerojatno niti ne zanima. Takvoj je galeriji zanimljivo da ima zanimljivu opremu rada, recimo serije fotografija neke akcije na cesti, ako jo mogu biti iz osamdesetih ili, jo bolje, iz sedamdesetih, crno bijele... Imamo kodove na koji nain se to radi, kako e se to super prodati i to je to: ne zanima je medijacija. Galerija koja je aktivna, politika, aktivistika, otvorena, time se bavi i razumije i radi medijaciju na pravi nain. Meni su i muzeji zanimljivi jer tu pak nema nikakvog predznaka, za razliku od neke galerije koja se bavi samo politikom umjetnou ili novomedijskom umjetnou. Muzeji imaju edukacijske odjele gdje rade ljudi s kojima se itekako moe razgovarati kakvu medijaciju prema publici raditi s ovom vrstom umjetnosti. Drugi je problem to je muzej - muzej. Radovi su postavljeni, obrie se praina ili promjeni arulja, promjeni se DVD ako teka i to je to. To je sad mrtvo jer je u muzeju. Prema tome, uvijek mora znati kontekst u kojem kustos obrauje temu i je li to taj kontekst u koji svoj rad eli smjestiti. Iza tebe stoje konkretni ljudi i ima odgovornost prema njima. Puno puta galerije i kustosi ele radove drutvene prakse jer im je egzotino raditi s tim grupacijama ljudi. Meutim, kad bi isti ti ljudi doli na otvorenje izlobe ili na radionice ili da u procesu rada sluam to oni ele, kao to i radim i odluim da e biti kako su oni odabrali, a ne kako smo kustos ili ja odluili, onda nastaju problemi. Sad sam ve dovoljno dugo u tom poslu da vie ne upadam u situaciju iz koje ne znam kako bih se izvukla.
95

NG.indb 95

1/27/2014 23:57:19

Trenutno radim s muzejom u Meksiku i to mi je odlino iskustvo. Ogroman muzej na Sveuilinom kampusu koji je metroom barem sat vremena putovanja od grada, a ipak je ivo, puno je posjetitelja. Non-stop ima ljudi, rade se edukacije, ljudima se objanjavaju radovi. U Mexico Cityju radim s etiri zajednice vezano uz samoorganizacije i sve fantastino funkcionira: radna grupa, kustosi i edukacijski centar, medijacija s publikom i novine. Drutvena praksa treba prvenstveno biti vani, na cesti, plakatima, radiju, meu ljudima, a ne u muzeju. Muzej je samo jedan od punktova. Meutim, kad je ve punkt onda neka funkcionira, a ne da bude mrtva skupina objekata Ili dokumentacija rada?
Fotografija gore: Jedan franak, jedan glas; display na Glavnom kolodvoru u Zrichu, 19. 01. - 29. 02. 2008. Fotografija desno: Bosanci van!; autor fotografije: Dejan Habicht

Da, ne samo dokumentacija rada Groys kae da dokumentacija rada moe oivjeti rad ako zna kako. To opet mora biti dio taktike. U Luksemburgu sam postavila rad koji je bio dokumentacija rada o uvjetima u zatvoru. Problem je to oni imaju samo jedan zatvor za sve - od maloljetnika do ubojice, do onog to je jadan preao preko zelene granice. Posjetitelji koji u Luksemburgu dolaze na izlobe isti su oni koji donose zakone za zatvor, grade ga i daju ili ne daju novce. Pitanje luksemburkog zatvora isto je kao i u radu Jedan franak, jedan glas bilo adresirano u sredite problema, samo to u ovom sluaju sredite moe biti galerija jer su oni koji donose odluke galerijska publika? Tako je, to je bila taktika. Napravila sam twist i, cinino rekavi, lijepu instalaciju jer sam znala da ona treba lijepo izgledati da bi se ta publika u nju zadubila. Na pod sam stavila tlocrt sadanje zatvorske elije, a na zid videa radionice o izgledu novog zatvora, na kojima govore bivi zatvorenici skupa s arhitektom postojeeg zatvora i socijalnim radnicima iz zatvora, kao i pisma adresirana politikim strukturama koja su odgovorna za (ne) graenje novog zatvora. S obzirom na koliinu posla koji se odvija u pozadini svakog projekta kao i vremena provedenog u pregovorima u koje se neprestano mora uputati, preispituje li smisao ovoga to radi?

Andreja Kuluni (1968.) vizualna je umjetnica. Sudjelovala je na znaajnim meunarodnim izlobama poput: Documenta11 (Kassel, Njemaka), Manifesta4 (Frankfurt/Main, Njemaka), 8.Istanbulski Bijenale (Turska), The American Effect (Whitney muzej amerike umjetnosti, New York), Liverpoolski Bienale (UK), Day Labor (P.S.1, New York) i dr. Znaajnije stipendije: MUAC & SOMA (Mexico City), Art in General (New York), Walker Art Center (Minneapolis), Artspace (Sydney), u sklopu 10. trienala Indije (Jaipur). Docentica je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Web: www.andreja.org

96

NG.indb 96

1/27/2014 23:57:20

Kod drutvene prakse je lake nego kod druge vrste umjetnosti zato to odmah ima reakciju. Ova je vrsta umjetnosti silno dinamina i puno ti vrati. Neprestano si iv unutar toga jer je materija s kojom radi iva. Promjene su stalne, budan si i ljudi oko tebe su budni. Osobno mi je teko kad odlazim iz grupe s

kojom radim. Ne radi se o privatnom, emotivnom vezivanju, nego se oni veu na ovakvu vrstu dijaloga. Svjeije im je, drugaije, unosi im jednu novu mogunost koja ih stavlja u novu situaciju i to im je osnaujue. Meutim, ideja je u tome da se oni osnae i da mogu sami.

97

NG.indb 97

1/27/2014 23:57:21

DUGO PUTOVANJE U DRUTVO

Horizontalno okupljanje pojedinanih grupa koje su u trajku ili ulinim protestima, a koje pripadaju razliitim, zaraenim sindikalnim vertikalama, te njihovo istovremeno pozivanje na prava koja imaju kao mali akcionari i taktiko paktiranje sa malim akcionarima van preduzea (bivi radnici, penzioneri...), ve je itavu deceniju dominantna strategija samoorganizacije radnika u borbi za njihovo mesto u kapitalistikoj Srbiji, kao direktna reakcija na injenicu da nijedna relevantna/reprezentativna sindikalna organizacija (zbog korupcije, nesposobnosti...) nema odgovor ni na jedno pitanje radnika u privatizaciji. Pored javnosti poznatih, koliko-toliko institucionalizovanih mrea opisane vrste, kakve su na primer (bile) Unija radnika i akcionara Srbije (URA), Koordinacioni odbor radnikih protesta u Srbiji, ili PARISS (Pokret akcionara, radnika i sindikata Srbije), kratkotrajne ad hoc saveze od po nekoliko trajkakih kolektiva, koji su se samogasili nakon ispunjenja pojedinanih zahteva svake od uesnica, nemogue je pobrojati. Navedene trajnije inicijative poinjale su takoe na platformi uzajamne solidarnosti, zajednikim protestima ispred dravnih institucija, da bi kasnije pokuale sa artikulacijom zajednike politike predlozima za promenu institucionalnog okvira privatizacije. URA, iju su okosnicu inili radnici-akcionari zrenjaninske Jugoremedije i aranelovakog Venaca i beogradskog C marketa, radnici zemunskog Veterinarskog zavoda i mali akcionari Putnika, 2005. godine je organizovala peticiju za raspisivanje izbora za ustavotvornu skuptinu, koja bi odluila o sukcesoru drutvene imovine; Koordinacioni odbor radnikih protesta (okupljen najpre oko podrke trajku radnika Zastava elektro iz Rae, u koju su se ukljuili radnici beogradskog Trudbenika, Srboleka i IP Prosvete, uprijske Ravanice i opet Jugoremedije, koja je ovaj put nastupala zajedno sa drugim zrenjaninskim radnicima povezanim u lokalnu politiku stranku Pokret Ravnopravnost), vodio je tokom 2009/11. godine kampanju da se preostala drutvena imovina u privrednim subjektima oduzme od Agencije za privatizaciju i poveri lokalnim vlastima, da bi se njome raspolagalo na transparentniji nain i pod neposrednijom kontrolom radnika; PARISS (radnici i mali

IVAN ZLATI

98

NG.indb 98

1/27/2014 23:57:21

akcionari uglavnom iz umadije i Sandaka, okupljeni na inicijativu malih akcionara Trgovine 22 iz Kragujevca i TP Morave iz Jagodine) podneo je krajem prole godine inicijativu Ustavnom sudu Srbije za ocenu ustavnosti Zakona o privatizaciji i restituciji drutvene imovine radnicima. Promene u nainu ostvarenja ciljeva govore puno o promenama u drutvu u proteklih deset godina. Unija radnika i akcionara delovala je u vreme kada se ekonomska kriza nije ni slutila, neoliberalizam u Srbiji bio na vrhuncu, a privatizacija na poetku, dakle radnici jo uvek ne ba sasvim osiromaeni i obeznaeni. Ova asocijacija je na svojim protestima ispred vlade Srbije znala da okupi i do 3000 ljudi, a na svojoj skuptini 2005. godine (na kojoj je doneta odluka da se trai raspisivanje izbora za ustavotvornu skuptinu), da napuni veliku salu Doma sindikata, to dananje samoorganizovane radnike grupe mogu samo da sanjaju. Uprkos solidnoj brojnosti, snazi i medijskoj podrci, URA se nikada nije izjasnila koga smatra sukcesorom drutvene svojine, ve je samo zahtevala da o tom pitanju odlui ustavotvorna skuptina, a ne redovni saziv parlamenta (oko nadlenosti parlamenta za donoenje novog ustava su se slagale sve politike stranke, NVO, ugledni pojedinci; van zahteva URA-e, javna polemika se vodila iskljuivo oko toga ta u Ustavu treba da pie u vezi sa pitanjem Kosova). Podrku su traila u formi peticije, od graana kao pojedinaca, i podseali javnost da je raspisivanje izbora za ustavotvornu skuptinu bilo obeanje DOS-a za izbore na kojima je smenjen Slobodan Miloevi. Na taj nain su sebe nastojali da predstavi kao dobre radnike, one koji su Miloevia smenili trajkom u Kolubari 2000. godine, a ne one koji su se 1988. ispred Skuptine Srbije okupili kao radnici, a razili kao Srbi, nastojei da izbegnu etiketu gubitnika tranzicije, kojom su radnike agresivno obeleavali nova vlast i njeni eksperti. Peticiju je potpisalo neto vie od dvanaest hiljada graana, daleko ispod limita da o zahtevu odluuje Narodna skuptina (oko etrdeset hiljada), pa zahtev nije ni doao na dnevni red. Ustav je sledee godine donet u redovnom sazivu parlamenta. Protiv je glasala jedino Liberalno demokratska pratija, zbog odredaba u vezi sa Kosovom. Drutvena svojina je jednoduno ukinuta i preputena dravi na pljakanje.

Koordinacioni odbor radnikih protesta je nastao iz talasa radnikih protesta 2009. godine, kao direktna reakcija na ekonomsku krizu i izneverena obeanja da e privatizacija doneti blagostanje. Ova grupacija na proteste nikada nije izvela vie od nekoliko stotina ljudi, koje je meutim veto koristila (blokade ulica, noenje na ulici pred vratima dravnih institucija, etnja do ambasada zapadnih zemalja sa zahtevom za azil zbog korupcije u Srbiji...). Odbor je svoj politiki zahtev ponovo obrazlagao politiki korektnim pretpostavkama uslovom za pridruivanje Srbije EU da se lokalnim samoupravama vrati imovina koju im je Miloevi oduzeo 1996. godine (nastojei da ogranii posledice trijumfa opozicije na lokalnim izborima), ali je naporedo isticao i da iskustvo radnikih borbi pokazuje da je lake vriti pritisak na lokalne vlasti nego na Vladu i njene agencije. Zato je Odbor traio da se akcije u vlasnitvu drave u preostalim subjektima privatizacije oduzmu od Agencije za privatizaciju i povere lokalnim vlastima. Svestan da samoorganizacija osiromaenih radnika (koji jedva da su organizaciono sposobni i za trajk i borbu za pojedinane zahteve) nema dovoljno snage za realizaciju ovog zahteva, Koordinacioni odbor je pokuao borbu preko Socijaldemokratske partije Srbije, u ijem je osnivanju 2009. godine kao kolektivni lan uestvovao Pokret Ravnopravnost, jedna od lanica Koordinacionog odbora. Na osnivakom kongresu SDPS decembra 2009. godine predstavniku Pokreta Ravnopravnost nije dozvoljeno da inicijativu za decentralizaciju privatizacije predstavi drugim delegatima i javnosti, niti je inicijativa ikada razmatrana na organima stranke, iz koje je Pokret Ravnopravnost na posletku istupio poetkom 2012. godine. Zakonom iz 2011. godine gradovima i optinama je vraena samo ona imovina koju im je Miloevi oduzeo (zemljite i nekretnine). O decentralizaciji privatizacije parlament nije ni raspravljao. Uprkos tome to njegove pojedinane lanice imaju dugo iskustvo trajkova, okupacija fabrika, obrauna sa policijom i privatnim obezbeenjem, ili ba zbog toga, PARISS danas ni ne pokuava da se bori na ulici. Osnovan poetkom 2012, ovaj savez je decembra iste godine podneo zahtev Ustavnom sudu da Zakon o privatizaciji proglasi neustavnim i

99

NG.indb 99

1/27/2014 23:57:21

UITELJ NEZNALICA I NJEGOVI KOMITETI Uitelj neznalica i njegovi komiteti je mesto samoobrazovanja i javna biblliotekaarhiv tekstova, periodike i knjiga jugoslovenske humanistike Potreba za skupljanjem, klasifikacijom i ponovnim kritikim itanjem kljunih tekstova i knjiga jugoslovenske humanistike urgentna je iz tri razloga: Oni sadre socijalnu i politiku alternativu postojeem sistemu u Srbiji ali i globalno. Tako, njihovo ponovno kritiko itanje od sutinskog znaaja za razvoj nedogmatikih kritikih politikih mislilaca koji reflektuju aktuelne procese i dogaaje u socio-politiko-ekonomskom ivotu regiona;Jugoslovenska humanistika je izvan obrazovne i intelektualne panje u svim dravama naslednicama bive Jugoslavije, a bez nje je nemogue razumeti itav dvadeseti vek jugoslovenskih naroda; Humanistika kao disciplina potisnuta je na marginu aktuelnog univerzitetskog znanja. Ambicija Uitelja neznalice i njegovih komiteta je da istovremeno skupi kritiki digitalni arhiv tekstova i knjiga jugoslovenske humantike i da u realnom prostoru bibliotekearhiva promovie i prikupi arhiv aktuelnih projekata u izdavtvu koji nastavljaju najbolju tradiciju jugoslovenske humanstike. Uitelj neznalica, veliko otkrie Jila Jacotoa, da je uitelj, garant obrazovanja, odvie u procesu uenja, zapravo skandal da je veliki Drugi znanja mrtav, krajem dvadesetog veka postao je oigledan: svi obrazovni sistemi osnivaju komitete koji trae odgovor na permanentnu krizu obrazovanja. Na odgovor je slian Hegelovom: Svaki ovek je u krajnjoj instanci autodidakta i jedino pravo uenje je uenje napamet, odnosno - kroz razliite forme eksperimentiemo sa idejom samoobrazovanja i stvaramo mesto besplatnog obrazovanja za sve izvan atrakcije, zabave i trine razmene znanja. Biblioteka-arhiv je mesto na kome se novo znanje i razmiljanje stvaraju kroz druenje, diskusije, radionice, itajue grupe. Ove aktivnosti inicirane su potrebom samih uesnika/ca da ponovo promiljaju svoje neposredno okruenje. Cilj je ukljuivanje (ljudi iz) svih drutvenih slojeva i razliitosti bez obzira na prvobitno obrazovanje.(1)

(1) Preuzeto sa stranice: http://www.uciteljneznalica.org/

*
100

Ivan Zlati je lan kolektiva Uitelj neznalica i njegovi komiteti iz Beograda

da se zakon kojim se restituie privatna imovina nacionalizovana nakon 1945. godine primeni i na drutvenu imovinu nacionalizovanu 2001. godine, koja bi se vratila njenim sukcesorima, to su po miljenju PARISS-a radnici. Mada jeste za korak radikalniji od sadanjih inicijativa, PARISS ostaje u okvirima zahteva za potenijom privatizacijom, to jest za radnikim akcionarstvom kao pravednijom raspodelom nekadanje drutvene svojine. Od smene Miloevievog reima i formalnog poetka procesa privatizacije privrede u Srbiji (stvarno je ovaj proces zapoeo devedesetih godina, pljakom preduzea za vreme rata i ekonomskih sankcija UN, a ova prva faza privatizacije je nakon pada Miloevia legalizovana vraanjem opljakanog novca sa off shore rauna u legalne tokove kroz privatizaciju opljakanih preduzea njihovim opljakanim novcem), jedini politiki prostor u kom su radnici mogli da tite svoje interese bila je borba protiv korupcije. Delovi antimiloevievskog pokreta, koji su sebe nazivali levicom (liberalne antiratne stranke i mediji, ljudskopravake NVO, sindikat Nezavisnost), podravali su proces privatizacije, uskraujui radnicima prostor za borbu kroz socio-ekonomska ljudska prava. Okrivljavanje ba radnika (a ne partijskih, policijskih i vojnih struktura, inteligencije...) da su Miloevia doveli na vlast, pomoglo je novim vlastima nakon 2000. godine da privatizacionu ok terapiju sprovode kao istorijsku pravdu (koja se sruila samo na radnike, ne i na druge delove drutva koji su listom podrali Miloevia krajem osamdesetih; tavie, upravo su nove, demokratske vlasti nakon 2000. godine omoguile da se novac opljakan devedesetih godina uvede u legalne tokove kroz privatizaciju, o emu se ljudskopravaka elita do dananjeg dana nije ak ni javno izjasnila). Pod takvim pritiskom radnici su nastojali da hvataju sistem u grekama i protivrenostima i dre ga za re. Otud su i one radnike grupe koje su zaista bile samoorganizovane, u svojim politikim zahtevima ifrovale radnike interese (kroz pozivanje na prava malih akcionara, na potovanje zakona i ugovora...), usvajajui pritom sve vie jezik i logiku liberalne desnice. Povrh toga, nedovoljno politiki iskusni (odnosno ostavljeni od svih koji su o politici ita znali, a prvenstveno od svojih sindikata), odve su se kladili na uspeh svojih kljunih zahteva

NG.indb 100

1/27/2014 23:57:21

i nakon neuspeha razoarano naputali politiku scenu. A onda posle par godina ponovo poinjali opet iz poetka... TA SMO NAUILI? Godinu koja je za nama obeleio je dolazak/povratak na vlast nacionalistike koalicije koja je trijumfovala na izborima objavivi rat korupciji, a zatim ga po preuzimanju vlasti i zapoela spektakularnim hapenjima omraenih tajkuna i bivih ministara. Sistem (pljake radnika) ne samo da je ostao netaknut, ve je i ojaao. Radnici koji su proteklih godina bili najdinaminiji drutveni akteri borbe protiv korupcije, sadanjoj Vladi ne samo da nisu partneri, ve se Vladin rat protiv korupcije zapravo vodi protiv njih. Preduzea koja su predmet policijskih istraga jedno za drugim odlaze u steaj i bankrot, uprkos inicijativama radnika da se ona oive, a imovina pohapenih tajkuna se vraa dravi za novi krug privatizacije. Borba protiv korupcije, koju su radnici godinama prizivali, postala je Vladina politika. U njoj za radnike nema mesta. Kako formulisati radniku politiku van sistema? Ono to sebe u Srbiji danas naziva levicom, dobrim delom je podmladak

ljudskopravaa ije se analize opet svode na okrivljavanje radnika, samo sada vie ne za nacionalizam i Miloeviev dolazak na vlast, ve zato to se nisu radikalnije oduprli uvoenju kapitalizma. Za nas koji za sebe kaemo da hoemo biti komunisti, u Srbiji traganje za radnikom politikom pre svega znai da razumemo 1) da je tokom proteklih deset godina kroz pojedinane radnike borbe protiv korupcije u privatizaciji akumulirano ogromno znanje o prirodi vladajueg sistema, znanje kakvog ni priblino nema u obrazovnim i istraivakim ustanovama, i 2) da su kroz samoorganizovane pokuaje artikulacije svoje politike u okviru sistema radnike grupe pokazale zapanjujuu politiku matu da izmisle sebe u novom kontekstu, koji im ni iz daleka nije onoliko naklonjen kao to je to bila SFRJ, pa ni onoliko koliko se Miloeviev reim pretvarao da jeste. Marginalizovani na mesto zaposlenih koji se ne meaju u (poslovnu) politiku (preduzea), radnici u Srbiji su kroz borbu protiv korupcije i za akcionarska prava zapravo nastojali da ostanu radnici u politikom smislu i zadre pravo na upravljanje svojim fabrikama i svojim ivotima. radnika politika van sistema aktivno se stvara ve dobrih deset godina.

101

NG.indb 101

1/27/2014 23:57:21

STRATEGIJA OBJEDINJAVANJA I STVARANJE KOORDINACIONOG ODBORA RADNIKIH PROTESTA

MILENKO SREKOVI

Osnovna strategija Pokreta za slobodu od osnivanja do danas bila je objedinjavanje to veeg broja drutveno potinjenih grupa stanovnitva kako bi se zajednikim snagama izborili za ravnopravnije i pravednije drutvo. Istovremeno, sutinska zamisao tog objedinjavanja jeste stvaranje istinski demokratskog pokreta u kojem bi svi zastupnici direktno ugroenih slojeva imali podjednako pravo da utiu na definisanje celokupne zajednike politike, ciljeva i strategije za njihovo ostvarivanje. Ta zamisao, koju podjednako sprovodimo i unutar samog pokreta, posluila je 2009. kao primarni podsticaj za stvaranje Koordinacionog odbora radnikih protesta(1). Njegovim osnivanjem eleli smo da unapredimo organizacione sposobnosti postojeih samoorganizovanih radnikih grupa radi efikasnijeg ostvarenja njihovih ciljeva, kao i radi razvijanja podrke i solidarnosti, kako meu njima tako i prema drugim novoformiranim grupama koje tek zapoinju svoje borbe. Aktivnosti u periodu pre osnivanja Koordinacionog odbora jasno su nam pokazale da je svaki radniki uspeh vrlo nestabilan (ukljuujui i raskide privatizacija, vraanje preduzea u dravno vlasnitvo, isplatu otpremnina i plata, itd): pre svega zato to ti skromni uspesi, kolika god bila njihova vanost, nisu menjali same okolnosti koje su uzrokovale radnike probleme, te bi se stoga ti problemi iznova javljali i reprodukovali. Koordinacioni odbor imao je za cilj da unapredi borbu za ostvarenje sistemskih drutvenih promena koje bi zaustavile nastavak ruilakog privatizacionog procesa i da artikulie predloge za razvoj odgovornije i socijalno pouzdanije privrede predloge koji bi bili zasnovani na interesima stanovnitva a ne finansijskih monika. Sem toga, njegov cilj je bio i da podstakne promene koje bi poboljale poloaj svih radnika a ne samo radnikih grupa koje su najuspenije u svojoj borbi. Koordinacioni odbor trebalo je da prevazie ratrkanost i izolovanost pojedinanih protesta i da stvaranjem mree radnikih grupa dovede do obrazovanja socijalnog pokreta na nacionalnom nivou: pokreta koji bi, daljim povezivanjem sa progresivnim regionalnim i meunarodnim snagama, mogao doprineti i promeni situacije na globalnom nivou. U ovom tekstu izloiemo etape u dosadanjem ostvarivanju te strategije, kao i probleme koji su pri tom iskrsavali.

102

NG.indb 102

1/27/2014 23:57:21

Inicijalna ideja Pokreta za slobodu bila je da same radnike grupe budu glavni nosioci konkretne organizacione podrke kakvu smo inae pruali svakoj od njih ponaosob (pod ime podrazumevamo npr. objavljivanje besplatne publikacije Glas radnika, pomo u pisanju i distribuciji saoptenja, u povezivanju sa drugim radnikim grupama, organizovanju protesta, itd). Organizaciona struktura Koordinacionog odbora u koji bi svaka radnika grupa slala svog predstavnika, koji bi zajedno i ravnopravno odluivali o daljim zajednikim koracima, programskim platformama i zahtevima trebalo je da osigura da njegovo funkcionisanje bude uistinu demokratsko. Naalost, pojedine radnike grupe bile su sklonije hijerarhijskom unutranjem organizovanju, to je esto najveu tetu nanosilo upravo njima, ali i oteavalo rad itavog Koordinacionog odbora. Pojedinci bi uspevali da nametnu svoj lini interes ostatku svoje grupe, a zatim bi preko njenog lanstva u Koordinacionom odboru i njega pokuavali da podrede tim interesima. To im nije uspevalo, ali jeste na razliite naine koilo rad Odbora. Usvajanje predloga o osnivanju Koordinacionog odbora koji su aktivisti Pokreta za slobodu predstavili trajkakim odborima iz veeg broja preduzea bilo je samo formalna potvrda neega to je ve godinama bilo prisutno na lokalnom nivou. Naime, i zrenjaninski radnici su ve dugo na razliite naine organizovali meusobnu pomo, kao to su i radnici iz Rae Kragujevake imali zajednike aktivnosti sa radnicima iz oblinjeg grada Lapova, pre svega zajedniku blokadu eleznike pruge. Pokret za slobodu je predano podsticao i pomagao te spontane korake povezivanja radnika na lokalnom nivou; 11. avgusta 2009. pozvao je radnike grupe iz Beograda i Zrenjanina sa kojima je tada saraivao da uestvuju kao podrka na protestu radnika Zastave elektro iz Rae Kragujevake ispred Agencije za privatizaciju, a nakon toga im ponudio i sklapanje sporazuma o saradnji u borbi za zajednike ciljeve. Taj protest bio je prekretnica u radu Pokreta za slobodu; tada smo prestali da objavljujemo Z magazin, jer nam je rad na njemu od 2007. do 2009. oduzimao previe vremena, i odluili da se u potpunosti posvetimo podrci radnikim borbama. U tom trenutku bilo je potrebnije raditi na menjanju situacije u drutvu, nego na njenom objanjavanju, jer su uzroci najveeg broja problema mnogima

ve postali vie nego oigledni. I u drugim slinim situacijama nae aktivnosti brzo smo prilagoavali promenama drutvenopolitike situacije, jer je to bio jedini nain da se ouva njihova celishodnost. Protest radnika Zastave elektro iz Rae Kragujevake, sve do pomenutog okupljanja ispred Agencije za privatizaciju 11. avgusta, tekao je spontano ve godinu dana: bio je to najozbiljniji i najuspeniji radniki protest te godine. Kako su u toj fabrici radili i majka i brat autora ovog teksta, od samog poetka smo u neposrednom dogovoru sa trajkaima radili na irenju informacija o razlozima protesta, a radnicima prenosili iskustvo raskida privatizacije u zrenjaninskom invozu, budui da su u pitanju bili vrlo slini sluajevi(2). Vlasnik Zastave elektro je, kao suprug tadanje predsednice republikog parlamenta, imao podrku Socijalistike partije Srbije, lanice tadanje vladajue koalicije. Naa glavna intervencija tom prilikom bio je predlog da se sa protesta koji su se odvijali u Rai pree na organizovanje demonstracija u Beogradu, i to ispred nadlene institucije Agencije za privatizaciju. U jednoj centralizovanoj zemlji nuno je konfrontirati se sa vlastima u samom centru a ne na periferiji, gde protesti uglavnom ostaju neprimeeni. Ubrzo zatim, prijavili smo protest i prikupili novac za autobuse uz pomo anarhistikih kolektiva iz Beograda, a radnici su tokom protesta noili par dana ispred Agencije za privatizaciju, pri emu je dolo do nekoliko konfliktnih situacija, to je vlast nekako morala da rei: i reila je tako to je ubedila vlasnika da se odrekne vlasnitva i vrati fabriku u dravnu svojinu. Nakon toga, fabrika imovina prodata je junokorejskoj korporaciji koja je zaposlila 1.200 novih radnika, dok je veina od oko 200 starih radnika dobila otpremninu. Za Rau, grad od nekih tri hiljade stanovnika, u kom nijedna fabrika nije preivela privatizaciju i gde su prilike za zaposlenje skoro nepostojee, takav ishod bio je pozitivan, ali bio je to istovremeno i stvarni pokazatelj bedne situacije u kojoj ive graani Srbije, ije je preivljavanje uslovljeno dolaskom jedne strane kompanije koja za taj dolazak ima samo jedan motiv jeftinu radnu snagu. Meutim, za promene ozbiljnije od onih koje su postignute spasavanjem radnih mesta u Rai Kragujevakoj bilo je potrebno

103

NG.indb 103

1/27/2014 23:57:21

definisati korenitije i opsenije zahteve. Zato ubrzo pristupamo organizovanju veeg broja okupljanja na kojima radnici imaju priliku da iznesu svoje stavove i uestvuju u formiranju zajednike strategije. Dalje povezivanje radnikih grupa i irenje Koordinacionog odbora, emu su ova okupljanja takoe imala da poslue, bili su i jo uvek jesu neophodan preduslov za ostvarenje pomenutih sistemskih promena: za ispitivanje i zaustavljanje privatizacija, te za stvaranje uslova za nastanak drugaije vrste ekonomije, koja bi bila u interesu graana a ne finansijskih monika. U tom cilju, voene solidarnou i zajednikom inicijativom, kao i potrebom za podrkom u sopstvenim konkretnim borbama, Koordinacionom odboru pridruuju se mnoge radnike grupe iz veeg broja gradova. Mnoge od tih radnikih grupa dostavljaju informacije Savetu za borbu protiv korupcije, na ijem je elu tada bila nedavno preminula Verica Bara, a Savet sastavlja izvetaje za vei broj privatizacionih sluajeva, koji nalaze svoj put do institucija Evropske unije. lanom 17 Rezolucije o procesu evropske integracije Srbije br. B7 - 0000/2012, Evropski parlament je 29. marta 2012. pozvao vlasti u Srbiji da preispitaju dvadeset etiri kontroverzne privatizacije za koje Evropska komisija smatra da postoje ozbiljne sumnje u njihovu zakonitost. Dopisom institucijama Evropske unije 17. aprila 2012, koji je poslat neposredno pre naeg protesta ispred Vlade Srbije, hteli smo da skrenemo panju na to da je broj spornih privatizacija mnogo vei, i da su ova 24 sluaja, obraena u izvetajima Saveta, samo delimini primer koji ukazuje na spornost itavog procesa(3). Ali, pravi adresat tog dopisa bile su, na prvom mestu, vlasti u Srbiji; na njihov rad je, pre svega, trebalo uticati, i pozvati ih na odgovornost zbog propusta da kontroliu potovanje odredbi ugovora o privatizaciji , to je nezavisno od svake evropske rezolucije bila njihova zakonska obaveza. Protestima ispred Vlade Srbije, Predsednitva i Agencije za privatizaciju hteli smo da stavimo taku na nau borbu protiv privatizacije. Pre majskih izbora, na kojima je dolo do smene reima, vlast je bilo neophodno na neki nain prisiliti da zapone ispitivanje privatizacija. Na protestu 17. aprila uruili smo Vladi

(1) 2011. godine na konferenciji Pokreta za slobodu odlueno je da se Koordinacioni odbor radnikih protesta preimenuje u Koordinacioni odbor radnikih organizacija a zatim 2012. u Koordinacioni odbor radnikih i seljakih organizacija. Ove promene imena bile su uslovljene potrebom da se preciznije opie novonastala etapa u razvijanju ovog socijalnog pokreta. (2) U oba sluaja, u trenutku kada su protesti bili na vrhuncu, istekao je zakonski rok koji je Agencija za privatizaciju imala za kontrolu sprovoenja kupoprodajnog ugovora pa su se nadleni najpre pravdali time da vie nemaju pravo na donoenje odluke o raskidu privatizacije. Kako je u invozu ipak na kraju raskinuta privatizacija, taj primer smo istakli tokom pregovora u Agenciji kako bismo ih prinudili da raskinu privatizaciju Zastave elektro. Detaljnije o ueu POKRETA ZA SLOBODU u protestima radnika invoza i Zastave elektro u knjizi Deindustrijalizacija i radniki otpor (2011) i Borba za budunost (2013). (3) Nikad nismo smatrali da Evropska unija moe reiti probleme domae privrede, ve smo uglavnom pisali dopise na sve mogue adrese po odluci i zahtevu samih radnika; o svemu tome nikad nije postojao uniforman stav, to je i nemogue u jednom pokretu koji okuplja vei broj ljudi razliitog miljenja.

*
104

Milenko Srekovi je aktivista Pokreta za slobodu (www.pokret.net) i urednik asopisa Freedom Fight Info (www.freedomfight.net).

NG.indb 104

1/27/2014 23:57:21

Srbije knjigu sa svim izvetajima Saveta za borbu protiv korupcije koji su joj, naravno, ve bili dostavljeni od samog Saveta, kao njenog organa, ali ih je ona godinama dosledno ignorisala. Ispitivanje privatizacija zapoela je, meutim, tek nova Vlada Srbije, formirana krajem jula 2012, na elu sa Aleksandrom Vuiem. Uhapeni su Miroslav Mikovi, Jovica Stefanovi Nini, i mnogi drugi... Poto je ispitivanje privatizacija ve pokrenuto, na protestu Pokreta za slobodu 14. septembra 2012. zahtevali smo jo korenitije promene: obnovu proizvodnje u preduzeima oteenim privatizacijom, proirenje spiska privatizacija koje treba ispitati, stvaranje mogunosti da radnici nadziru taj proces preispitivanja kako bi se izbeglo da on bude nepotpun i selektivan, te opte poboljanje radnikih prava, a posebno zatitu radnica od isteka Ugovora na odreeno vreme tokom trudnoe. Na pregovorima sa Oliverom Antiem, savetnikom predsednika Tomislava Nikolia, dobili smo uveravanja da e svaka naa indicija o nelegalnim radnjama u procesu privatizacije biti ispitana. Iako je nakon toga dosta lica umeanih u sporne privatizacione radnje zaista uhapeno, na nae predloge kako da se odreenim preduzeima pomogne, Predsednitvo nije dalo nikakav odgovor sem toga da za to nije nadleno, i da je nae dopise prosledilo odgovarajuim institucijama. U Parlamentu je ubrzo usvojena zakonska izmena koja radnice zaposlene na odreeno vreme titi od otputanja u toku trudnoe, ime je ispunjeno samo jedno od obeanja datih tokom pregovora. Na narednom protestu, 18. februara 2013, naa borba protiv privatizacije napravila je jo odluniji zaokret od pojedinanog ka sistemskom. Zahtevali smo da se utvrdi odgovornost nadlenih institucija, a pre svega Agencije za privatizaciju te da se, shodno njenom nefunkcionalnom i polukriminalnom karakteru, ista agencija ukine , da se donese Zakon o nezastarevanju krivinih dela poinjenih u privatizaciji, da se zaustavi dalja

rasprodaja preduzea i poljoprivrednog zemljita, kao i da se obnovi domaa proizvodnja umesto to se subvencioniu multnacionlne korporacije. Opet su usledili pregovori u Predsednitvu Srbije; trenutno jo uvek bez nekog znaajnijeg ishoda. U javnosti su se mogli uti izlivi nezadovoljstva to je ba na pokretanju ispitivanja privatizacija Aleksandar Vui stekao toliku podrku u birakom telu da se oekuje da e sa svojom strankom na novim izborima imati toliku veinu da mu nee biti potrebni nikakvi koalicioni partneri za formiranje Vlade. Meutim, samo zato to je Aleksandar Vui bio taj koji je zapoeo sa ispitivanjem privatizacija kao zvaninik Vlade, ne treba smetnuti s uma da su se za to ispitivanje najvie borili i za njega najvie zasluga imali sami radnici. Za ozbiljnije promene nova Vlada Srbije ipak oigledno nije kadra, ve ponavlja istu politiku kao i njene prethodnice: politiku dobrim delom definisanu okvirima diktiranim od meunarodnih finansijskih institucija i politiko-ekonomskih struktura Evropske unije. Ekonomija koja bi se zasnivala na sopstvenim snagama a ne na zaduivanju i dobroj volji spoljnih faktora, daleko je od toga da zaivi u naem drutvu; nedavni pokuaj prodaje dravnog poljoprivrednog zemljita Ujedinjenim Arapskim Emiratima o tome dovoljno govori, a nova Vlada jo uvek ne ini nita da sprei dalje unitavanje preduzea koja su ve oteena u privatizaciji kao to je sluaj sa Srbolekom, Jugoremedijom, itd. No, u ovom trenutku u Srbiji ne postoji politiki subjekat koji bi bio sposoban da sprovede ozbiljnije promene, a naa je namera upravo da se u narednom periodu temeljnije posvetimo reavanju tog problema, to e zahtevati mnogo dalekoseniji pristup i eventualno iri spektar angamana posebno dalje povezivanje sa radnikim pokretima iz okolnih zemalja.

105

NG.indb 105

1/27/2014 23:57:22

ZEMLJA SELJACIMA, TVORNICE RADNICIMA, KLUBOVI NAVIJAIMA

*
RAZGOVOR S BIJELIM ANELIMA
RAZGOVOR VODIO VELIMIR GAPARAC U SRPNJU 2013.

Kao grupa navijaa NK Zagreb nazivate se Bijelim Anelima od 1999. Ima li u tom imenu simbolike? Vidite li se kao svojevrsni uvari kluba? to za vas znai biti navija? Postoje li enski aneli? Ime Bijeli Aneli postojalo je i prije 1999., a te godine skupina je slubeno formalizirana u obliku udruge. Iako vjerojatno ljudima koji su smiljali ime to nije bilo na umu, moda se moe rei da je s godinama ime poprimilo odreenu simboliku jer su Bijeli Aneli skupina koja je posljednjih 10-ak godina, za razliku od drugih i veih navijakih skupina s izraenijim huliganskim elementima, izbjegavala otvorena sukobljavanja sa suparnikim navijaima ili policijom. Izraz uvari kluba nam i nije najdrai, pomalo zvui poput Bad Blue Boysa koji pjevaju kako su uvari zagrebake asti i Katolike crkve i slina sranja. Za nas biti navijaem znai biti ultrasom, to znai hotimino i upadljivo bodriti klub na utakmicama i pri tome davati sve od sebe. To ukljuuje verbalno bodrenje pjevanjem i skandiranje, ali i vizualno bodrenje izradom koreografija, transparenata i alova. Na tribini E sektora stadiona u Kranjevievoj smo na svakoj utakmici, bila ona radnim danom ili vikendom, a nastojimo to vie pratiti Zagreb i na gostovanjima na drugim stadionima i u drugim gradovima. Citirajmo ultrasa Marseilla u knjizi Soccer vs. the State Gabriela Kuhna: biti navijaem znai i biti iracionalno fasciniran magijom nogometne igre, ne na nain kako to rade religije, neime to kompulzivno privlai i ujedinjuje ljude barem za vrijeme trajanja igre, neime u emu ljudi mogu sudjelovati i izvana (gledatelji) i iznutra (igrai) s jednakom strau. Postoje i enski Aneli, iako ih nema onoliko koliko bismo voljeli da ih bude. Ne smatramo da je nogomet igra namijenjena iskljuivo pravim i snanim heteroseksualnim mukarcima, stoga pozivamo sve djevojke i ene koje vole nogometnu igru, navijanje i ispijanje piva prije, za vrijeme i nakon utakmica da nam se prikljue! O emu se ukratko radi u ovom sukobu s upravom kojom predsjeda Draen Medi? S obzirom na vae priopenje iz lipnja 2013. u kojem zahtijevate direktnodemokratske metode odluivanja, smatrate li da bi navijai kao i lokalna zajednica openito bolje upravljali klubom? iji bi zapravo klub i stadion

106

NG.indb 106

1/27/2014 23:57:22

trebali biti? Jeste li kao navijaka skupina u tome usamljeni ili postoje jo neki primjeri istih zahtjeva? Na primjer, slaete li se s Fundamentalnim principima koji su izglasani na kongresu hamburkog nogometnog kluba St. Pauli, a u kojima stoji, izmeu ostalog, da se klub sastoji od lanova, osoblja, navijaa i vritelja dunosti, te da je kao takav dio drutva koje ga okruuje? Razlozi sukoba s upravom i Mediem su viestruki. Na povrnoj razini osnovni razlog jest dugogodinje propadanje NK Zagreba pod Medievim vodstvom na rezultatskom i sportskom planu, to je kulminiralo ovogodinjim ispadanjem u Drugu ligu. U ne tako davnoj prolosti NK Zagreb bio je klub koji se ravnopravno borio s Dinamom i Hajdukom za naslov prvaka, to mu je i polo za rukom 2002. godine. No razlozi nae pobune protiv Media idu mnogo dalje i nalaze se u autokratskom i kriminalno-mafijakom nainu upravljanja klubom koji se nimalo ne obazire na povijest i tradiciju kluba te kao da eli navijae to vie udaljiti od kluba. O tome bi se mogao napisati itav lanak za sebe pa emo ukratko navesti samo neke od stvari koje nas potiu na revolt protiv uprave. Svi nogometni navijai snano su vezani uz klupsku simboliku i povijest koju ona predstavlja i stoga su vrlo osjetljivi na bilo kakvo poigravanje istom. Poetak sukoba dogodio se upravo u trenutku kada je Medi odluio rebrendirati klub to je znailo iskljuivo ukidanje povijesnog grba NK Zagreba i uvoenje novih klupskih boja, zbog ega su mnogi navijai izgubili osjeaj da se radi o njihovom starom klubu i prestali su posjeivati utakmice. Ono to nas takoer smeta je izostanak elementarne demokracije i otvoreni kriminal u voenju kluba. Naime, klub je i dalje slubeno registriran kao udruga graana kojoj je vrhovno tijelo Skuptina, no navijaima i svim zainteresiranim graanima ulanjivanje u udrugu je onemogueno. Klubom se upravlja tako da Medi i vrhuka ulanjuju iskljuivo svoje ljude koji ih onda zauzvrat na Skuptini potvruju na vodee funkcije. Popis skuptinara nije javno dostupan, no uspjeli smo neslubenim kanalima dobiti popis iz 2008. godine i na njemu se nalaze vrlo ivopisna imena poput ljudi iz posljednje uprave tvornice Kamensko odgovornih za njezino unitenje. Pod Medievom upravom klub je doveden na

prosjaki tap usprkos prilino izdanom financiranju od strane Grada Zagreba te milijunskim transferima igraa u bogatije klubove. No moda i najgore od svega jest Medievo barbarsko i nasilniko ponaanje prema svakome tko mu stane na put, poput lana Bijelih Anela kojega je izudarao na stadionu, biveg igraa Vedrana Celiaka kojega je istukao u svome uredu kada je doao traiti plae koje mu je klub bio duan te dovoenja plaenih batinaa na stadion kao prijetnje i opomene svakome tko mu se usudi stati na put. Kao navijae, sram nas je i smatramo nedopustivim da je takva persona predstavnik te alfa i omega naeg kluba. Klub ne bi smio biti poligon za iivljavanje pojedinaca, bili oni politiki pomagani Bandievi prijatelji poput Media ili ruski oligarsi koji kroz klubove peru prljavi kapital to sve ee viamo u drugim europskim zemljama. Nasuprot tome, smjetamo se unutar ireg pokreta Against modern football koji se protivi otuenju nogometne igre od navijaa i dominaciji privatnog i komercijalnog interesa vlasnika klubova i sponzorskih korporacija. Smatramo da bi klubovima trebali kolektivno upravljati neposredni proizvoai nogometnog dogaaja, a tu osim samih igraa i trenera vidimo i navijae koji u tome sudjeluju kroz podrku i stvaranje atmosfere na utakmicama te izgradnju klupskog identiteta. Spomenuti hamburki St. Pauli svakako bi za NK Zagreb mogao posluiti kao jedan od moguih putokaza u tom pravcu jer je naa vizija Zagreba kao kluba ustrojenog na naelu udruge sa skuptinom u kojoj bi svi navijai-lanovi, kao i klupsko osoblje i igrai, imali pravo glasa i koja bi postavljala klupsku administraciju koja bi bila mandatski odgovorna skuptini i u svakom trenutku opoziva. Uvjereni smo da bi takav sustav upravljanja onemoguio iskoritavanje kluba u osobne svrhe pojedinaca kao to je Medi. Osim St. Paulija, postoje mnogi klubovi ustrojeni na takvim principima. Jedan od najzanimljivih jest FC United of Manchester, kojeg su ustrojili navijai Manchester Uniteda nezadovoljni otuivanjem kluba od obinih ljudi i nasilnim preuzimanjem od strane amerikog krupnog kapitala. Organiziranjem odozdo osnovali su poluprofesionalni klub na participativnim i direktnodemokratskim osnovama, a u manifestu kluba vrsto su izraeni principi odbijanja bilo kakve diskriminacije i komercijalizacije te snana povezanost s lokalnom zajednicom.
107

NG.indb 107

1/27/2014 23:57:22

Na vaoj internetskoj stranici stoji kako se deklarirate, izmeu ostalog, kao ultrasi koji promiu direktnodemokratski nain organiziranja i antifaizam. Na nekoliko utakmica razvijali ste transparente s porukama protiv homofobije na stadionima. Odakle interes za takve teme, s obzirom na njihovu neprisutnost u mejnstrim praenjima nogometa? Jeste li s takvim svjetonazorom na navijakoj sceni jedini? Imate li kontakt s drugim, ne nuno navijakim, skupinama koje zauzimaju sline stavove? Jeste li po ovom pitanju u sukobu s navijaima ostalih klubova? Kako die tribina? Vjerujemo da nije potrebno posebno objanavati kako vrijednosti ovinizma, iskljuivosti i ekstremnog nacionalizma dominiraju hrvatskim nogometom, kako na tribinama tako i u sveanim loama i na terenu. Zbog toga nekome tko je takvim stvarima suprotstavljen moe biti vrlo teko biti nogometnim zaljubljenikom koji odlazi na stadione i uiva u nogometnoj igri. Prije nekih 7-8 godina unutar Bijelih Anela poela se okupljati grupica ljudi slinih razmiljanja; ljudi koji su oboavali nogomet i svoj NK Zagreb, ali nisu htjeli to izraavati kroz primitivan maizam uobiajen za hrvatske tribine. S vremenom su se antifaizam i ostali angairani drutveni stavovi sve vie poeli otvoreno isticati na E sektoru tako privlaei Bijelim Anelima dodatne istomiljenike koji su se tako zagrijali za navijanje i nogomet. Faizmu, homofobiji i seksizmu protivimo se na svim razinama drutva i smatramo da se tim pojavnostima treba suprotstavljati, stoga nam je i kao nogometnim navijaima stalo do toga da se borimo protiv bilo kakvih oblika mrnje i diskriminacije u nogometu. Naalost, jedina smo navijaka skupina na domaoj sceni koja stoji iza takvih stavova i vee skupine nas gledaju s mrnjom i prezirom. Fiziko sukobljavanje je rijetkost jer huliganizam i nije toliko na ir, a i vee skupine nas s tog aspekta zbog nae relativne malobrojnosti smatraju beznaajnima, iako je unutar posljednje 2-3 godine bilo nekoliko fizikih napada na pojedince iz Bijelih Anela zbog antifaizma i pederluka. No valja rei da odravamo kontakte sa skupinama slinih opredjeljenja iz drugih zemalja, poput Filmstadt Inferno 99 iz Potsdama (klub SV Babelsberg 03, trenutno u 4. njemakoj ligi) koji su nas podrali u naoj borbi izvjesivi transparent

108

NG.indb 108

1/27/2014 23:57:22

protiv Media na svojoj tribini, a postoje i prijateljstva s pojedincima iz Ultras St. Pauli. Osim toga, ukljueni smo i u rad grassroots nogometno-navijakih organizacija poput FSE (Football Supporters Europe) i FARE (Football against racism in Europe), te smo sudjelovali na Mondiali antirazzisti festivalu koji se svakog ljeta odrava u Italiji u okolici Bologne gdje se uz nogometni turnir i koncerte okupljaju antifa nogometne skupine, sportske organizacije migranata i lokalna zajednica. Na prosvjednoj povorci za 1. maj 2013. nosili ste transparent na kojem je pisalo: Zemlja seljacima, tvornice radnicima, klubovi navijaima. Moete li tome dati pozadinu? Zato bi tvornice npr. pripadale radnicima, a zato bi klubovi trebali pripadati navijaima? Nemaju li oni svi ve privatne vlasnike koji se brinu o njihovom voenju? Je li motiv takvog zahtjeva mogue pronai u prepoznavanju da se privatizacijski procesi u Jugoslaviji tijekom 90-ih, koji su presudili mnogim tvornicama - na tetu radnika, a u korist privatnog kapitala - na poprilino slian nain odvijaju i u nogometnim klubovima? Vidite li taj problem kao zajedniki? Ove teme smo se djelomino ve dotakli u drugom pitanju. Iako je profesionalni nogomet od svojih poetaka uvijek bio pod dominacijom viih drutvenih klasa, kapitala i visoke politike (sjetimo se da su i na naim prostorima prije 90-ih klubovi bili pod vrstim stiskom centralnih komiteta), posljednjih 20-ak godina svjedoimo novim drastinim promjenama u smjeru privatizacije nogometa. U zapadnoj Europi to se uglavnom manifestira sve snanijim pretvaranjem klubova u korporacije i brendove pri emu se navijae promatra kao puke potroae i

klijente, a stadioni vie nisu mjesta okupljanja i druenja, ve su gentrificirani spektakl koji je zbog visokih cijena ulaznica nedostupan tradicionalnoj navijakoj bazi klubova. Na naem domaem terenu stvari su se odvijale poneto drugaije, no s prilino slinim rezultatom, a to je iskoritavanje nogometa za akumulaciju bogatstva u rukama pojedinaca. Iako hrvatski nogometni klubovi jo uvijek nisu privatizirani i slubeno su udruge graana (osim Hajduka i Rijeke koji su dionika drutva u veinskom vlasnitvu grada Splita, odnosno talijanskog poduzetnika), od poetka 90-ih u klubovima svjedoimo istim procesima upropatavanja klubova za raun privatnog profita, kao to smo svjedoili upropatavanju privatiziranih tvornica uz istodobno obogaivanje malog broja pojedinaca. U klubovima se to uglavnom odvijalo na nain da uprave klubova sa snanim zaleem u politikoj vlasti i u sprezi s (polu)kriminalnim krugovima sportskih menadera meu sobom dijele novac od transfera nogometaa pri emu malo ili nita ulau u sam klub, a nakon ega klubovi ostaju s ogromnim dugovima i derutnim stadionima. Predsjednici klubova poput Media nisu i njihovi privatni vlasnici, no u stvarnosti je situacija takva da im dobre veze s politikim elitama omoguuju da klubovima upravljaju kao svojim vlastitim posjedima i pri tome ne odgovaraju nikakvoj bazi. Forma je poneto drukija, no moe se rei da je nakon posljednjih 20-ak godina krajnji rezultat u nogometu, kao i u gospodarstvu jednak odumiranje, osiromaenje i periferizacija. Nasuprot tome, na ideal su zadrugarski i kooperativni klubovi zasnovani za samoorganiziranju odozdo i u kojima bi pravo odluivanja pripadalo svim lanovima, bili oni igrai, treneri ili navijai!

109

NG.indb 109

1/27/2014 23:57:22

NEPOKORENI GRAD I NJEGOVI JUNACI

Akcija polijevanja ustakih zidnih novina bila je konstantna. Udarne grupe polijevale su po noi tintom ili nekom drugom bojom te novine, koje su bile postavljene u raznim dijelovima grada, a ujutro bi ih graani ugledali polivene velikim plavim ili crvenim mrljama, ili precrtane srpom i ekiem. Ustae bi ponovo lijepili iste zidne novine ili nove, koje bi drugog dana ponovo osvanule polivene. Poslije napada na SSSR, ustae su na tim mjestima zidnih novina (ne na svima nego najvanijima: na Jelaievu trgu, na Kvaternikovu trgu, na Pejaevievu trgu itd.) montirali veliku zemljopisnu kartu na kojoj su svakog dana povlaili crvenom crtom napredovanje Nijemaca. Nakon jedne akcije udarnih grupa, te su geografske karte osvanule polivene velikim mrljama. Naravno da ustae nisu mogli na tako unitenim kartama i dalje oznaavati napredovanje Nijemaca, pa su bili prisiljeni te karte izmijeniti novima. Meutim, i te nove karte su poslije nekoliko dana ponovo na isti nain unitene, nakon ega su ustae uklonile te velike ploe s geografskom kartom i nikad ih vie nisu montirali. Rade Vlkov, Vicko Raspor; Odlomak iz sjeanja, IHRPH, MG-37/ XI-21.

Fragment grafike operacije prve armije za osloboenje Zagreba

Sva su sjeanja iz 1941. godine. Preuzeta su iz Zbornika sjeanja, Zagreb 1941-1945. u izdanju Gradske konferencije SSRNH, Instituta za historiju radnikog pokreta Hrvatske i kolske knjige, u Zagrebu 1982. godine. Fotografije su dokumentacija akcije MAZ-a povodom Dana osloboenja Zagreba, 8.5.2013. Grafika desno je dio estitke koju je izradio Vladimi Tatomir.

Jednog dana donio mi je Vlado Popovi nacrt partizanske kape. Izradili su ga on i Otmar Kreai Kultura, obojica panjolski borci. Oni nisu htjeli da kapa bude kopija panjolske ili ruske, nego da bude njihova kombinacija. Kapu sam saila od jedne vojnike bluze. Kad sam je donijela kui, Vladi se jako svidjela. Tu je kapu Vlado odnio da je, vjerojatno, pokae drugovima, jer je kasnije nije donio kui. Po tom nacrtu poele su se kape izraivati u jo nekim krojakim radionicama, a neki krojai, koji su imali vlastite ivae strojeve, dobivali su materijal i ivali ih kod kue. Kad sam saila drugu kapu, dala sam je Frani Ivaniu, da je odnese u Split uz napomenu da obavijesti drugove da je to partizanska kapa i da na njezinom prednjem dijelu treba staviti crvenu petokraku zvijezdu. Tako je druga kapa koju sam saila krenula u Split. Tu kapu su partizani popularno nazivali trorogom. Dobrila Juri-Keravica, Odlomci iz sjeanja, SUBNOR, Zagreb.

110

NG.indb 110

1/27/2014 23:57:23

Trenjevka je uvijek bila najrevolucionarniji dio grada i zbog toga je prozvana jo i prije rata Malom Moskvom. Zato su ustae odmah po svom dolasku na vlast 1941. Godine atakirale na trenjevake radnike i ostale napredne organizacije, osobito omladinske. () Najei punktovi za sastajanje na koje smo donosili sakupljeno oruje, letke koje je trebalo podijeliti, bile su kue lanova naeg trenjevakog skojevskog rukovodstva: kua Vlade Srednika u Modrukoj ulici 17, koja nam se inila pogodna jer je bila uvuena podalje od ceste; stan brae Franje i Ivana Delgalo u Varadinskoj ulici br. 12 (sada Ulica proleterskih brigada), kao i stan majke brae Rui na Novoj cesti (sada Lenjingradska) br. 24. elim osobito istai majku brae Ruia, Ruu Vei, koja nas je svakodnevno doekivala i hranila (radila je kao krojaka radnica) i bila nam je vie nego majka. esto bi nas nahranila prije nego svoju djecu. Nikada nas nije odvraala od borbe, ali nam je stalno govorila da se uvamo. Kada su jedne noi u 2 sata ustae upale u stan i odvele joj oba sina, ona se snala i spasila sav materijal koji bi inae pao ustaama u ruke. Dok su lupali na vrata, Rua je sve letke stavila u jednu vreu i kroz prozor je bacila u dvorite. Kasnije su o tome obavijeteni omladinci Josip Petraija, Vlado Antoli te su letke nali i razdijelili ih. Milica Opalo-Milidrag, iz zbornika sjeanja Zagreb 19411945, Spektar, Zagreb, 1972.

Ja sam tada ivio ilegalno. Mi smo odmah preli na stvaranje borbenih, sabotanih grupica i imali smo izvanrednih uspjeha u trganju njemakih i ustakih plakata, zatim u buenju guma na njemakim automobilima, sipanju pijeska u benzin, kidanju telefonskih linija, postavljanju zapreka na eljezniku prugu, pisanju naih parola po zidovima itd. To je bilo vrlo raireno i bilo je angairano nekoliko desetaka samo studenata veterine, dok smo na itavom Sveuilitu, gdje smo ranije imali nekoliko tisua naih glasaa, sada mogli mobilizirati u takve borbene akcije nekoliko stotina studenata. Dr. Slavko Komar, *Odlomak iz sjeanja, IHRPH, MG-36/I-1
111

NG.indb 111

1/27/2014 23:57:25

asopis NEPOKORENI GRAD br.2, sjeanj 2014. godine ISSN 1849-2584 UREDNITVO Katerina Duda, Velimir Gaparac, Nataa Kovaevi, Iva Ivi, Iva Mareti, Milena Ostoji LEKTURA Dijana urkovi, Ljiljana Mareti, Jana Pamukovi SURADNIK NA POJMOVNICIMA Alen Sueska GRAFIKO OBLIKOVANJE Katerina Duda, Iva Mareti PRIPREMA FOTOGRAFIJA Bojan Mrenovi TISAK Kerschoffset
Republika Hrvatska Ministarstvo Kulture Republic of Croatia Ministry of Culture

IZDAVA Mladi antifaisti Zagreba, Zagreb ZA IZDAVAA Velimir Gaparac ADRESA IZDAVAA: Mladi antifaisti Zagreba Ulica Pavla Hatza 16 10 000 Zagreb, Hrvatska nepokorenigrad.zagreb@gmail.com mladi.antifaisti@gmail.com

asopis izlazi tri puta godinje. Prethodno izdanje asopisa iz 2013. godine numerirano je brojem 5 iako se radi o prvom broju asopisa koji nosi isto ime kao i etiri broja fanzina Nepokoreni grad. Naklada ovog, drugog broja je 500 primjeraka. Broj je izdan uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske. asopis je besplatan.

112

NG.indb 112

1/27/2014 23:57:25