PRIJENOS TOPLINE

Uvod Izmjena energije izmeu dva sustava koja nastupa zbog njihovih razliitih temperatura, naziva se prijelaz topline. Ako nema drugih uzroka, stanje promatranih sustava mijenjat e se sve dok se ne uspostavi toplinska ravnotea, tj. dok se ne uspostavi jednaka temperatura u oba sustava. Tada prestaje izmjena topline. Pri tome ne treba zaboraviti da je u realnom svijetu materije toplinska ravnotea relativan pojam, vezan na stanje materije u ogranienom prostoru i vremenu. Na koji nain se odvija prijenos topline izmeu dva sustava i unutar samih sustava Pri izmjeni topline, dva sustava mogu, ali ne moraju biti u neposrednom dodiru, iz ega se mo!e zakljuiti da su mehanizmi prijenosa topline u tim sluajevima bitno razliiti.

Prijenos topline unutar i izmeu dva sustava odvija se na dva naina" # posredstvom materije, kada su sustavi u neposrednom dodiru. Pri tome se, u ovisnosti o agregatnom stanju sustava, energija $toplina% prenosi kroz sustave ili provoenjem $kruta tijela%, ili konvekcijom $&luidi%, prema ili od dodirne plohe dvaju sustava. # elektromagnetskim valovima, kada se sustavi ne dodiruju. 'vaj e&ekt se naziva toplinsko zraenje ili radijacija, a o njemu e biti govora u kasnijim razmatranjima.

( A T ) * I+ A , N I T * A N - P ' * T I

),). T*' ( A/ N )T-. I T*AN -P' *T

0 , 1 I2

f r a d ija cija

k o n v e k c ija
. * 1 T ' T I+) , '

-1N3 )

4 ) ( , +A

k o n d u k cija k

-lika 5. -ustavi i naini izmjene topline

Prijenos topline posredstvom materije .ada se prijenos topline vr6i posredstvom materije tada na njega utjee molekularna graa i agregatno stanje materije. 0izikalno pona6anje materije ovisi o obliku i veliini njenih molekula, te meumolekularnim silama # mehanikim, elektromagnetskim i kemijskim. Pri izmjeni energije s okolinom mijenja se pokretljivost molekula, pa se transport energije unutar materije $sustava% odvija putem sudara susjednih molekula. 'vaj molekularni ili mikroskopski transport postoji unutar materije bilo kakvog agregatnog stanja. Krute tvari. .od krutih tvari, zbog jakih meumolekularnih sila, molekule se nalaze u neposrednoj blizini, pa je njihovo gibanje praeno uestalim sudaranjem. .od materija u krutom agregatnom stanju to je jedini nain transporta energije $topline%, koji se naziva provoenje ili kondukcija. .od istih metala $kovina% postojanje slobodnih elektrona pojaava ovaj transport. Tekuine !luidi". .od kapljevina, a posebno kod plinova, molekule se gibaju slobodnije, pa je i uestalost sudaranja manja. -razmjerno tome e molekularni transport topline biti manji nego kod krutih tvari. Toplinska neravnote!a s okolinom uzrokuje nastanak makroskopskog gibanja esti7a materije, koje sadr!e ogroman broj molekula. Makroskopski ili molarni transport odvija se putem sudara makro estica, unutar kojih se na nivou molekula odvija molekularni transport. 'va dva nivoa transporta uvijek postoje u tekuinama i nazivaju se zajednikim imenom konvekcija.

Temperaturno polje

Temperatura je, kao i druge veliine stanja, skalarna veliina koja se opisuje samo s numerikom vrijedno6u i pripadnom dimenzijom temperaturne skale. 4a razliku od modela klasine termodinamike koji pretpostavlja materiju u unutarnjoj toplinskoj ravnote!i, teorija prijelaza topline polazi od injeni7e da pri izmjeni topline s okoli6em esti7e materije nemaju jednaku temperaturu. 1 materiji postoji trodimenzijsko skalarno temperaturno polje koje se tijekom izmjene topline vremenom mijenja. Takvo temperaturno polje u pravokutnom koordinatnom sustavu oznaava se kao T = T$x, y, z, t%, a u 7ilindrinom koordinatnom sustavu kao T = T$r, 8 , z, t%. 4bog ovisnosti o vremenskoj koordinati t takva se polja nazivaju nestacionarnim temperaturnim poljima. Ako se temperaturno polje s vremenom ne mijenja tada otpada ovisnost o t, pa se takva polja nazivaju stacionarnim poljima.

T )( P)* AT 1* N ' P' ,+)

p r a v o k u tn i s u s ta v y ey
T $x , y , z, t%

c ilin d r i n i s u s ta v r ex e ez x z er
T $r, , z, t%

ez

-lika 9. Temperaturno polje u pravokutnom i 7ilindrinom koordinatnom sustavu

4a opis trodimenzijskih prostora naje6e se koriste ortogonalni koordinatni sustavi. 4a probleme koji e se kasnije razmatrati koristit e se pravokutni ili 7ilindrini koordinatni sustav koji su opisani na sli7i 9. Pripadni jedinini vektori oznaeni su slovom e i indeksom smjera koordinate. Pri opisu polaznog modela esto se koristi pro7jena da su promjene temperature u odnosu na neke koordinate prostora zanemarivo malene u odnosu na dominantne promjene temperature samo u jednom smjeru. Na primjer, umjesto stvarnog polja T = T$x, y, z, t% mo!e se pretpostaviti jednodimenzijsko nesta7ionarno polje T = T$x, t%, ako su promjene temperature u smjerovima y i z zanemarive. Postojanje temperaturnog polja ukazuje na postojanje razlike temperatura susjednih esti7a, pa je to uzrok nastanku transporta topline kroz materiju u smjeru pada temperature. 'penito, pad temperature nije jednak u smjeru svih koordinata, pa ni vektori toplinskog toka u tim smjerovima nisu jednaki. (aksimalni toplinski tok odvija se u smjeru maksimalne promjene temperature koji se naziva radijent temperature. 1 pravokutnom koordinatnom sustavu je" rad T T = T T T ex + ey + ez x y z ,

$5%

dok je u 7ilindrinom koordinatnom sustavu" rad T T = T 5 T T er + e + ez r r z .

$9%

PRO#O$ENJE TOPLINE KON%UK&IJ'"

Provoenje topline karakteristino je za krute tvari u kojima nema razlike u makroskopskom gibanju esti7a, pa se transport topline odvija samo na nivou molekula. Toplinski tok, " ! , +:s, koji se odvija kroz plohu s normalom n i povr6ine # m9,
i

naziva se gustoa toplinskog toka, $i, ;:m9, a ima smisao vektora jer njegova numerika vrijednost ovisi o smjeru i $orijenta7iji promatrane plohe #i%. Prema %ourierovom iskustvenom stavku je gustoa toplinskog toka provoenjem" $i = " dT = #i dni , ;:m9 ,

$%ourierov stavak%.

$<%

/ustoa toplinskog toka $i propor7ionalna je promjeni temperature u promatranom smjeru i, a koe&i7ijent propor7ionalnosti =, ;:$m .%, je &izikalno svojstvo ovisno o molekularnoj grai krute tvari, a naziva se koeficijent vodljivosti topline. 'penito je ovisan o temperaturi, = > =$T%, a kod nekih materijala $npr. drveta% ovisi i o smjeru. ?rijednosti za = odreuju se eksperimentalno, 6to znai da = predstavlja makroskopski odraz molekularnih zbivanja na nametnutu razliku temperature. Na taj nain, kada raspola!emo s poda7ima za = neke tvari, ne moramo vi6e voditi rauna o njenoj molekularnoj grai. 'vu pogodnost koriste in!enjeri u praktikim proraunima. Negativan predznak na desnoj strani 0ourierove jednad!be $<% je zbog toga 6to je smjer vektora gustoe toplinskog toka suprotan gradijentu temperature, tj. provoenje topline usmjereno je od podruja vee, prema podruju manje temperature. 1jedno je dogovoreni smisao toplinskog toka suprotan orjenta7iji plohe #i. .od jednodimenzijskog temperaturnog polja, T > T$x%, postoji promjena temperature samo u smjeru x, 6to znai da sve toke neke plohe #x koja je okomita na smjer x imaju istu temperaturu. /ustoa toplinskog toka $x u smjeru koordinate x je prema 0ourierovom zakonu" $x = " dT == d#x dx , ;:m9,

$lokalna vrijednost%,

$@%

dok za ukupni toplinski tok kroz plohu #x vrijedi" = $ d# = = dT d# " x x x dx # # , ;.

$jednodimnezijski sluaj%.

$A%

T $x% dT

" $x = d#x
T

d# nx

$ x+dx
nx

x x

dx x & dx

-lika <. /ustoa toplinskog toka, $x, jednodimenzijskog temperaturnog polja, T > T$x% 1 opem sluaju trodimenzijskog temperaturnog polja, T > T$x, y, z%, u pravokutnom koordinatnom sustavu mo!e se vektor gustoe toplinskog toka razlo!iti na komponente u smjeru koordinata x, y, z. $ = $ x + $ y + $ z = = T T T T T T = = = = x + y + z = = T x y z . $B%

%i!eren(ijalna jednad)*a provo+enja topline

1koliko se temperaturno polje mijenja s vremenom t, tada govorimo nestacionarnom temperaturnom polju, T > T$x, y, z, t%. 4bog promjena temperature di&eren7ijalne mase krute tvari, dm > d' > dxdydz, doi e do promjene njene unutarnje energije, = Cc ( T : t ) d' d( .

m o l e k u l a r n i t r a n s p o r t u x ) s m je r u

y
a k u m u l a c i ja k o n d u k c i ja ) u l a z
d( d( dt

= $ d# " x x

x z
izv o r*p o n o r = ! d' " ip ip

k o n d u k c i ja ) i z l a z $ $ x + x dx d#x x

-lika @. Dilan7a energije elementa krute tvari

1zrok ove promjene je razlika toplinskog toka koja se provoenjem dovodi i odvodi = $ d# . Na sli7i @. prikazan je jedan smjer susjednim elementima mase, " i i molekularnog transporta topline, koji se odvija kroz granine plohe elementa u smjeru osi x. -lino vrijedi i za konduk7iju u smjerovima z i y. 1 opem sluaju, unutar di&eren7ijalnog volumena, d' > d#x dx > d#y dy > d#z dz, mo!e postojati izvor ili ponor topline izda6nosti E !ip, ;:m<, koji rezultira toplinskim tokom = ! d' " ip ip . Pretpostavit emo da su C, c i = konstantni, tj. neovisni o temperaturi. Primjenom I. zakona termodinamike $zakon odranja ener ije% dobivamo jednad!bu"
+ " = d( " ip

$F%

povr+inski efekti G volumenski efekti > akumulacija

pri emu zbog zanemarive promjene volumena $pretpostavka > konst.% nema mehanikog e&ekta. Na osnovi slike @. mo!e se napraviti bilan7a energije po prin7ipu" ulaz & izvor $# ponor% = izlaz & akumulacija, ili kao $izlaz ) ulaz% G akumulacija > izvor $#ponor% .

1zev6i u obzir da je d' > d#x dx > d#y dy > d#z dz, dobiva se nakon sreivanja jednad!ba odr!anja energije za nestacionarno trodimenzijsko temperaturno polje s izvorom*ponorom u krutom tijelu"
Cc T $ x $ y $ z + + + = !ip t x y z .

$H%

Primjenom 0ourierovog stavka dobivamo gustoe toplinskog toka za sva tri smjera" $ x = = T T T , $ y = = , $ z = = , x y z

$I%

pa nakon uvr6tavanja u jednad!bu $H% slijedi" Cc T T T T = = = !ip = t x x y y z z .

$5J%

2ijeljenjem 7ijele jednad!be s Cc dobiva se konani oblik di&eren7ijalne jednad!be provoenja topline"
9T 9T 9T !ip T =a x 9 + y 9 + z 9 Cc t ,

$55%

gdje se ispred zagrade na desnoj strani jednad!be$55% nalazi koeficijent temperaturne vodljivosti, a > =:$Cc%, m9:s. +ednad!ba $55% mo!e se krae zapisati pomou /ibbsove $simbolike% nota7ije"
!ip T = a 9T t Cc ,

$59%

gdje je 9 ,apla7eov operator, koji u pravokutnom koordinatnom sustavu ima oblik" 9T = 9T 9T 9T + 9 + 9 x 9 y z ,

$5<%

a u 7ilindrinom koordinatnom sustavu" 9T = 5 T 5 9T 9T + r + r r r r 9 9 z 9 .

$5@%

##############################################################

Sta(ionarno provo+enje topline 1 mnogim praktinim problemima transport energije kroz krutu tvar odvija se prete!no u jednom smjeru, npr. smjeru x. Takvi sluajevi nastaju onda kada su dimenzije krute tvari u drugim smjerovima, y i z, bitno vee, ili kada je toplinski tok u tim smjerovima namjerno sprijeavan postavaljanjem toplinske izolacije # materijala kroz koje je provoenje topline vrlo slabo zbog malog koe&i7ijenta vodljivosti topline, =. 1 stacionarnom stanju ne mijenja se oblik temperaturnog polja u krutoj tvari, iako tvar nije u toplinskoj ravnote!i s okolinom. To znai da svaka materijalna toka krute tvari, prima jednaku energiju $toplinu% od toplijih susjednih materijalnih toaka, koliko predaje hladnijim susjednim materijalnim tokama. -ta7ionarno stanje opisujemo iskazom da je = konst. "

1 nastavku e se razmotriti karakteristini &izikalni modeli koji se mogu pojednostavljeno raunati kao problemi jednodimenzijsko stacionarno provoenja =J " =" = konst. " " topline. 4a njih pribli!no vrijedi" x , dok su y i z = J teorijska pretpostavka, mogua samo uz idealnu izola7iju u smjerovima y i z. Takoer, pretpostavit ! =J emo da unutar krute tvari ne postoji izvor:ponor topline, tj. ip .

Ravna stijenka 4a ovaj &izikalni model je karakteristino da je povr6ina plohe kroz koji prolazi toplinski tok konstantna, # > konst. .ako je u sta7ionarnom stanju " = konst. , to je u ovom sluaju i gustoa toplinskog toka $ = " : # = konst.

, tije n k a T dT $5 :T % T T
5

> k o n s t.
9

$ dx x5 x9 x

-lika A. Temperaturno polje u jednoslojnoj stijen7i za sluaj $ > konst.

1 skladu s ranije usvojenim pretpostavkama 7ijela ploha #5 na loka7iji x5 ima jednaku temperaturu T5, a 7ijela ploha #9 na loka7iji x9 ima temperaturu T9. 0ourierova jednad!ba za di&eren7ijalni sloj debljine dx glasi" $= " dT = = konst. # dx ,

$5A%

odnosno

$ dx = = dT .

$5B%

1zimajui u obzir da je $ > konst. i pretpostavljajui takoer = > konst. mo!e se jednad!ba $5B% integrirati $ dx = = dT
x5 T5 x9 T9

$5F%

nakon ega se dobiva

$ $ x 9 x5 % = = $T9 T5 % .

$5H%

.ako je x9 K x5 > L , to konani rezulta glasi" $= = ( T5 T9 ) , ;:m9,

$5I%

1oimo da je redosljed indeksa prema matematikim pravilima, tj. u smjeru pozitivne osi x, pa je iz tog razloga L M J, a pozitivan smjer vektora gustoe toplinskog toka, $, poklapa se sa smjerom x. To znai da bi u sluaju kada je T5 N T9 dobili $ N J, sa smjerom prema negativnoj osi x. 'bino se pri proraunima na mjestu T5 upisuje vea, a na mjestu T9 manja temperatura $obje u o3 ili .%, tako da je rezultat $ M J, smjer toplinskog toka je jasan iz &izikalne situa7ije.

+ednad!ba $5I% mo!e se se napisati u obliku"

$=

T = ,

$9J%

gdje je OT > T5 P T9 uzrok, a $L:=% otpor provoenju topline. Temperature se mogu pisati i s 3elsiusovim, kao i .elvinovim stupnjevima" QT > T5 P T9 > Q > 5 P 9.

#i,eslojna ravna stijenka

Provoenje topline kroz vi6eslojnu ravnu stijenku mo!e se odrediti primjenom jednad!be $5I% na svaki pojedinani sloj. Na primjer, za troslojnu stijenku prikazanu na sli7i B. mogu se napisati tri jednad!be" $5 = 5 ( T5 T9 ) = $ 5 , 9 ( T9 T< ) = $ 9 , < ( T< T@ ) = $ < .

$95%

$9 =

$99%

$< =

$9<%

(no!enjem jednad!bi s odgovarajuim L:= na desnim stranama ostaju samo razlike temperature. 4brajanjem jednad!bi dokidaju se temperature meu slojevima, T9 i T<, a nakon sreivanja dobiva se" $= T5 T@ 5 9 < + + 5 9 < ,

$9@%

gdje se u brojniku nalazi razlika temperatura krajnjih ploha, a u nazivniku ukupni otpor provoenju topline.

T ro slo jn a stije n k a T T
5

T<T

$ 5 5 9 9 < <

x5

x9

x< x@

-lika B. Temperaturno polje u troslojnoj stijen7i $ > konst.%.

4a vi6eslojnu stijenku s proizvoljnim brojem slojeva, i > 9, <,..., n, i krajnjim temperaturama, T5 i TnG5, vrijedi jednad!ba" $= T5 Tn +5 n i i =5 i , ;:m9,

$9A%

gdje se u nazivniku na desnoj strani nalazi suma pojedinanih otpora provoenju topline svih slojeva stijenke. .ako svaka ploha, #i, u svim tokama ima istu temperaturu, Ti, ma kakva ona bila, tada = $ # = konst " i i se ukupni toplinski tok mo!e izraunati prema"

.apomena" /udu0i da se razmatraju samo jednodimenzijski pro1lemi indeks 2i3 ne oznaava vektorsku prirodu $ usto0e toplinsko toka $i i orjentiranu plohu #i%, ve0 se koristi za oznaavanje razliitih lokacija-

&ijevna stijenka

Jednoslojna stijenka (ijevi

4a razliku od ravne stijenke ovdje je povr6ina, # > #$r% > 9r4, u smjeru toplinskog toka promjenljiva. 1 sta7ionarnom je stanju toplinski tok konstantan" = $ # = = dT 9r4 = konst " dr

$9B%

*azdvajanjem varijabli r i T i integra7ijom po 7ijelom presjeku 7ijevi

T9 r9 dr " = dT 9=4 r r5 T5

r5

r9

$9F%
T T
5

dobiva se" " r ln 9 = T5 T9 9=4 r5 , te konano" = 94 $T5 T9 % " 5 r9 ln = r5 .

r ija n je T $ $r %
9

$9H%
$ $r % h la e n je

dT T r5 r9 r
5

dr

$9I%

-lika F. Temperaturna polja u 7ijevnoj stijen7i

' nagibu tangente na pro&il temperature u 7ilindrinom sloju 7ijevi mo!e se zakljuiti na osnovi jednad!be $9B%, prema kojoj je"
" dT r = konst = dr 94

$<J%

To znai da je na manjem radiusu nagib tangente $prema horizontali r% vei. -ukladno tome su prikazani pro&ili temperature u 7ijevnoj stijen7i na sli7i F.

#i,eslojna stijenka (ijevi

4a vi6eslojne stijenke 7ijevi primjenjuje se za svaki sloj jednad!ba $9I%. Na primjer, za dvoslojnu stijenku su toplinski tokovi kroz slojeve" = 94 $T5 T9 % " 5 5 r9 ln = 5 r5 , ;, = 94 $T9 T< % " 9 5 r< ln = 9 r9 , ;.

$<5%

$<9%

Pretpostavljajui sta7ionarno stanje" =" =" " 5 9 mogu se ove jednad!be napisati u obliku" 5 r " T5 T9 = ln 9 9 4 = 5 r5 , T9 T< = 5 r " ln < 94 = 9 r9 .
r5

r<

"

r9

$<<%

$<@%

T r5 r9

T r<

<

4brajanjem se dobiva izraz za dvoslojnu stijenku" = " 94 $T5 T9 % 5 r9 5 r ln + ln < = 5 r5 = 9 r9 .

-lika H. 2voslojna 7ijevna stijenka

$<A%

'penito, za vi6eslojnu stijenku sa i > 5, 9,..., n slojeva vrijedi izraz = 94 $T5 Tn +5 % " n 5 ri +5 ln ri i =5 = i .

$<B%

PRIJENOS TOPLINE U -LUI%I.' KON#EK&IJ'"

4a &luide je karakteristian prijenos topline koji se istovremeno odvija na dva nivoa" na makroskopskom nivo izmjenom mjesta i sudaranjem estica &luida, unutar kojih se istovremeno odvija mikroskopski transport sudaranjem molekula. Dudui da ovaj molekularni transport nije neovisan o makroskopskom gibanju &luida to, strogo uzev6i, nije korektno poistovjetiti ga s provoenjem topline kroz krute tvari, kod kojih ne postoji razlika u makroskopskom gibanju esti7a. Naziv konvekcija opisuje istovremenost makroskopsko i mikroskopsko prijenosa energije $topline% kod &luida.

Uzroci i vrste makroskopskog gibanja fluida Slo*odna konvek(ija / prirodna konvek(ija

Temperaturno polje u &luidu, T > T$x, y, z, t%, uzrokovano razlikom temperatura, OT, izmeu promatranog &luida i njegove okoline dovodi do preraspodjele mase u prostoru, tj. do nastanka polja gustoe, > $x, y, z, t%. Pod djelovanjem lokalno homogenog gravita7ijskog polja svakoj je masi pridru!eno gravita7ijsko ubrzanje, m:s9, pa nehomogena distribu7ija mase u prostoru ujedno znai nehomogeno polje sila u smjeru gravita7ije. 1nutar &luida se uspostavlja makroskopsko gibanje estica, koje imaju razliite brzine. 'blik prostora u kojem se nalazi &luid obino je barem djelomi7e ograen krutim stijenkama, koje spreavaju gibanje estica &luida prema zemlji i na ijim se plohama nehomo eno polje sila trans&ormira u nehomo eno polje tlaka. 5estice mijenjaju smjer kretanja prema podruju ni!eg tlaka, a njihovo daljnje gibanje ovisi o obliku ograenog prostora. .ako gibanje &luida nije izazvano nikakvom prisilom # mehanikim utje7ajem okoline # to se prijenos topline ostvaren pri tome naziva slo1odna ili prirodna konvekcija.

P o lje te m p e ra tu re

T $x% x P o lje u sto 0 e $ x % > m $ x % *'

. e je d n o lik a ra zd io 1 a m a se u p ro sto ru -

'

m $x%

6 o m o e n o ra v ita c ijsk o p o lje " = k o n stP o lje sila

%$x% = m$x% =$x% '

P o lje sta ti k o

tla k a # # #

p$ x% =

% $ x% #

+ e d i n i n a p o v r 6 i n a , #

-lika I. 1zrok gibanja slobodnom konvek7ijom

.ako je reeno, uzrok i1anja je razlika temperature, QT, &luida i okoli6a, pa je pri veim QT slobodna konvek7ija intenzivnija. Pored toga, &izikalna svojstva &luida imaju znatan utje7aj na gibanje estica. Potrebno je naglasiti da slo1odna konvekcija postoji uvijek kada se u &luidu uspostavi temperaturno polje. Ipak, e&ekti slo1odne konvekcije mogu postati raunski zanemarivi ako se pod utje7ajem vanjskih sila uspostavi prisilno strujanje &luida.

Prisilna konvek(ija 1 tehnikoj praksi naje6e se makroskopsko gibanje &luida ostvaruje prisilno, tj. pod djelovanjem nekog tehnikog ureaja" pumpe, ventilatora i sl. Pokretni dijelovi ovih ureaja $lopati7e% potiskuju esti7e &luida prema podruju ni!eg tlaka, pa je razlika tlaka Op uzrok strujanja &luida. 'bino je u takvim sluajevima slobodno gibanje &luida pod utje7ajem temperaturnog polja sasvim potisnuto. Prijenos topline odvija se konvektivnom nainom, tj. makroskopskim i molekularnim transportom, koji je pod utje7ajem brzine bitno pojaan u odnosu na slobodnu konvek7iju.

.je,ovita konvek(ija Postoje sluajevi kod kojih je gibanje &luida pod pribli!no jednakim utje7ajem OT i Op. 1 tom sluaju se prijenos topline naziva mje+ovita konvekcija.

O*li(i makroskopsko0 0i*anja !luida I kod slobodne i kod prisilne konvek7ije mo!e se uspostaviti jedan od dva karakteristina oblika strujanja.

, A ( IN A * N '

P * I+) , A 4 N '

T1 *D1 ,)N TN '

7 e d n a o d m o u 0 ih p u ta n ja e s tic a

N ) - T A D I, N '

N ) - T A 3 I' N A * N '

-lika 5J. 'bli7i strujanja &luida # prema *eRnoldsovom pokusu

Laminarno strujanje. Dez obzira na oblik strujni7a $zami6ljeni put esti7a% nema preskakanja esti7a iz jedne strujni7e u drugu, tj. nema mije+anja. Ipak, zbog razliitih brzina, esti7e nisu u kontaktu 7ijelo vrijeme s istim esti7ama susjednih strujni7a. 4bog toga je molekularni transport energije $topline% direktno pod utje7ajem makroskopskog gibanja. .od laminarnog strujanja uspostavlja se stalan $sta7ionaran% pro&il brzine, ukoliko se vanjski uvijeti ne mijenja. Turbulentno strujanje. /ibanje esti7a je nesreeno i sluajno. 1 &iksnoj toki prostora mijenja se i smjer i veliina brzine tijekom vremena. Sak i kada bi mogli izmjeriti brzine

u svim tokama nekog presjeka, taj trenutni profil ve slijedeeg trenutka ne bi postojao. 4bog toga se pod profilom 1rzine tur1ulentno strujanja podrazumijeva vremenski srednji pro&il brzine. )&ekti stvarnog kolebanja $&luktua7ija% brzine oko vremenski srednje vrijednosti vidljivi su u bitnom poveanju makroskopskog transporta topline.

Prijela1 topline i1me+u !luida i krute stijenke 1 praksi se naje6e susreu problemi prijelaza topline na dodirnoj plohi $&aznoj grani7i% krute tvari $stijenke% i &luida $kapljevine ili plina%. -toga e se osnovni pojmovi razmotriti na primjeru prisilnog strujanja pored horizontalne ravne stijenke. Temeljne karakteristike tog modela su slijedee" &luid struji brzinom 8T > konst. pored mirujue stijenke, 8s > J. Temperatura &luida dovoljno daleko od stijenke TT > konst. razliita je od temperature stijenke, Ts > konst.. 4bog razlike brzina $mehanika neravnotea% i razlike temperatura $toplinska neravnotea% nastupa promjena brzine i temperature slojeva &luida uz stijenku.

$ x % # r a n i c a p o l j a 1 r z i n e

T $ x % # r a n i c a p o l j a t e m p e r a t u r e

% 4 ( :;
y

$ x %

T
T

T $ x %

T $ x %

p r o fil 1 r z in e
$ x %
y

T
H M S

T
T
p r o fil te m p e r a tu r e

ta n e n ta

, T :7 < . = #

T x

x
s

x
P r e s je k x = k o n s tz a p r ik a z p r o fila 9 r ija n je flu id a Ts M T

6 la e n je flu id a Ts N T

-lika 55. Pro&ili brzine i temperature i pripadni granini slojevi, L i LT

Podruje unutar &luida u kojem se odra!ava utje7aj stijenke naziva se ranini sloj. Na sli7i 55. prikazan je pro&il brzine i dva mogua sluaja pro&ila temperature unutar ranino sloja. 2ebljina hidrodinamikog graninog sloja, $x%, kao i debljina toplinskog graninog sloja, T$x%, de&iniraju se po nekom aproksimativnom kriteriju. 'bino se pod debljinom graninog sloja smatra udaljenost od stijenke na kojoj su vrijednosti brzine, odnosno temperature, neznatno razliite od re&erentnih vrijednosti u T = J,IIT podruju izvan graninog sloja" na primjer 8L > J,II 8 i T .

Pod utje7ajem adhezije izmeu esti7a &luida i stijenke na stijen7i se &ormira tanki mirujui sloj &luida debljine par promjera molekula. 6ipoteza o adheziji indirektno je potvrena u brojnim eksperimentima. Na sli7i 55. ovaj hipotetiki miruju0i sloj oznaen je s 6M,. ?a!na posljedi7a ove hipoteza je da se tom sloju pripisuje pona6anje krute tvari, jer je u nepostojanju makroskopskog gibanja esti7a mogu transport samo na nivou molekula.

4a transport topline kroz hipotetiki miruju0i sloj mo!emo pisati 0ourierov izraz" T $s = = y y =J ,

$<F%

prema kojem je vidljivo da je za odreivanje gustoe toplinskog toka, $s, nu!no poznavanje pro&ila temperature, T$x, y, z%. 'dreivanje tog pro&ila zahtijeva matematiko rje6avanje esto vrlo zamr6enog sustava jednad!bi. 4ato se u in!enjerskim proraunima obino koriste empirijske $iskustvene% &ormule, koje su dobivene analizom eksperimentalnih rezultata. Takav nain rauna poiva na pojmu koeficijenta prijelaza topline, U ;:$m9 .%, koji je de&iniran NeVtonovim stavkom"
$ s = $Ts T %

$.e8tonov zakon hlaenja%.

$<H%

'vdje je &aktor propor7ionalnosti izmeu uzroka, $Ts KT% , i posljedi7e, $s. Sesto je temperaturna razlika $Ts K T% promjenljiva po povr6ini stijenke, #, pa jednad!ba $<H%

de&inira lokalni koeficijent prijelaza topline, $#%. Prosjena vrijednost za 7ijelu povr6inu, m, dobiva se prema rela7iji m = 5 $ #% d# # # .

$<I%

1 tom sluaju se gustoa toplinskog toka odreuje prema rela7iji"

$ s = m Tlo

$@J%

gdje je OTlog srednja logaritamska ralika temperatura, Tlo = T5 T9 T lo 5 T9 ,

$@5%

gdje su" T5 > $Ts5 K T&5% i T9 > $Ts9 K T&9% razlike temperatura stijenke $indeks WsW% i &luida $indeks W&W% na poetku $indeks W5W% i kraju $indeks W9W% promatrane povr6ine. Na sli7i 59. prikazan je sluaj hlaenja &luida na stijen7i ija temperatura nije konstantna. 1 praksi se ovakav sluaj ne razmatra, jer je on samo dio 7jelovitog &izikalnog modela u kojem uestvuje i &luid s druge strane stijenke.

f 5

% 4 ( :; T f $ x % f lu id

T , T :7< . = #

$ x %
T s$ x % stije n k a

f 9

s T
s9

T T

s5

$% 4 ( :; %

-lika 59. 2jelomini model prijelaza topline na stijen7i

1zimanje u obzir prisustva 7jelovitog modela s dva &luida i stijenkom dovodi do prorauna koji se primjenjuje na izmjenjivae topline. ' tome e biti rijei u posebnom poglavlju. Po svom obliku je NeVtonov stavak vrlo jasan i jednostavan, ali se sve spe7i&ine osobine pomatranog sluaja, kao 6to su" geometrijski i &izikalni uvjeti, oblik strujanja, smjer toplinskog toka, &izikalna svojstva &luida i druge, odra!avaju na vrijednost koe&i7ijente prijelaza topline, .

.od slobodne konvek7ije je neposredno ovisan o temperaturi, pa ta injeni7a umanjuje pogodnosti njegovog uvoenja u raun. Povezivanjem 0ourierovog i NeVtonovog stavka, jednad!be $<F% i $<H%, slijedi da je lokalna vrijednost koe&i7ijenta prijelaza topline" = = Ts T T y y =J ,

$@9%

4a prijenos topline bitna je samo razlika temperatura T > T K Ts. Na stijen7i je T > J, a na ranici graninog sloja prema slo1odnoj struji, TT > TT K Ts. Pro&il temperature mo!e se zamijeniti s bezdimenzijskim pro&ilom nadtemperature, , de&inirane kao"
= T Ts OT = OT T Ts ,

$@<%

0 , 1 I2 8
p r o fil te m p e r a tu r e p r i v e 0o j 1 r z in i s tr u ja n ja

T $x %
T
T
X ( -

T t = y y =J
ta n e n ta

(x ) x

T x

- T I+) N . A

d# = dx dz

dx

-lika 5<. 1z de&ini7iju koe&i7ijenta prijelaza topline,

koji unutar graninog sloja poprima vrijednosti u intervalu J 5. Takoer, umjesto udaljenosti od stijenke, y, mo!e se de&inirati bezdimenzijska koordinata u tom smjeru $smjer normale%, > =y*4, pri emu je 4 karakteristina linearna veliina. 1 promatranom sluaju 4 predstavlja du!inu stijenke u smjeru strujanja. 1voenjem i > u jednad!bu $@<% i uva!avajui pri tome da je na loka7iji x" T 5 = $T Ts % y 4 > ,

$@@%

dobiva se bezdimenzijska rela7ija" .u = 4 T Ts = = > T Ts = > =J > > =J ,

$@A%

s kojom se de&inira .usseltov 1roj, .u > 4 : , kao bezdimenzijska znaajka prijelaza topline. Prema jednad!bi $@A% .u je jednak nagibu tangente bezdimenzijskog pro&ila nadtemperature, , na stijen7i, tj. za > > J.

'blik pro&ila temperature T$x, y, z%, pa tako i pro&ila nadtemperature $?,>, @%, mijenja se pod utje7ajem strujanja &luida. Pri veim brzinama bit e pro&il 1lie stijen7i, tj. poveat e se nagib tangente $ :Y%Y>J, a to prema jednad!bi $@A% znai poveanje .u broja, odnosno poveanje koe&i7ijenta prijelaza topline, . Iako je kroz hipotetiki miruju0i sloj $X(-% trensport topline samo mehanizmom molekularno gibanja, na taj transport bitno utjee makroskopsko i1anje koje mijenja radijent temperature $Zpokretaku silu[%. 'ita je povezanost mikro i makro gibanja, pa se kod &luida mo!e govoriti o jedinstvenom, zajednikom e&ektu koji se naziva jednim imenom # konvekcija.

E.PIRIJSKE -OR.ULE

)mpirijske &ormule, temeljene na rezultatima eksperimentalnih ispitivanja, omoguuju u pravilu odreivanje prosjene vrijednosti Nusseltovog broja, .um, na 7ijeloj povr6ini stijenke. 4atim se prosjeni koe&i7ijent prijelaza topline mo!e odrediti iz rela7ije" m = $@B% = .u m 4 , ;:$m9 .%,

$prosjeni koeficijent prijelaza topline%.

Toplinski tok kroz 7ijelu povr6inu" " = $ # , odreuje se uz upotrebu jednad!be $<H%"

= $ # = # $T T % " m s

$@F%

ili jednad!be $@J%"

= $ # = # T " m lo

$@H%

Poseban nain prorauna izmjenjivaa topline, kod kojih toplinski tok bitno ovisi o promjenama temperatura du! povr6ine #, bit e opisan kasnije. *adi pravilne upotrebe empirijskih &ormula potrebno je razmotriti &aktore koji utjeu na vrijednost Nusseltovog broja. Na prijelaz topline utjee"

eometrija strujanja\ pri emu se bitno razlikuju otvorena ili vanjska strujanja $pored ravne stijenke, oko snopa 7ijevi ili tijela raznih oblika% od zatvorenih strujanja $kroz 7ijevi, kanale ili tehnike ureaje razliitih oblika%, vrsta strujanja\ slobodna ili prisilna konvek7ija, o1lik strujanja\ laminarno ili turbuleno strujanje, smjer toplinsko toka\ grijanje ili hlaenje &luida, fizikalna svojstva fluida" C, cp, =, ].

Na svakom &izikalnom modelu mo!e se prepoznati 7ijeli niz karakteristinih parametara. To su nezavisne varijable $koordinate x, y, z%, zavisne varijable $brzina 8, temperatura T, pad tlaka p i sl.% i vei broj konstanti. .onstante su" karakteristina linearna veliina za geometriju strujanja $npr. duljina ploe ili promjer 7ijevi%, karakteristina brzina $protona brzina ili brzina slobodne struje%, karakteristina temperaturna razlika, gravita7ijsko ubrzanje, &izikalna svojstva &luida, i druge. (eu konstante spada i prosjeni koe&i7ijent prijelaza topline, Um. Ispitivanje utje7aja svakog parametra na prijelaz topline bilo bi vrlo kompli7irano, ako ne i nemogue, jer bi to zahtijevalo velik broj eksperimenata u razliitim uvjetima i s razliitim &luidima. Takoer, od posebne je va!nosti da se dobiveni rezultati mogu primijeniti i na druge &izikalne modele, koji su slini eksperimentalnom modelu. +asno je da se broj zavisnih i nezavisnih varijabli ne mo!e mijenjati, jer bi se time proizvoljno promijenio i opis promatranog problema, ali se broj konstanti mo!e bitno smanjiti ako se one grupiraju u 1ezdimenzijske rupe. 've bezdimenzijske znaajke postaju karakteristine konstante promatranog &izikalnog modela. 4bog toga su nazvane po prezimenima poznatih znanstvenika. Navest emo samo one koje su posebno znaajne pri rje6avanju problema prijelaza topline. ?a!no je zapamtiti da se sva &izikalna svojstva $, cp, , ^, , a% odnose na fluid.

Nusseltov broj .u = 4 = ,

$@I%

predstavlja znaajku prijelaza topline. Prema jednad!bi $@A% .u je jednak nagibu tangente na 1ezdimenzijski profil nadtemperature, _, na stijen7i. 'vaj na i1 pod utja7ajem je vrste i oblika strujanja &luida. Prandtlov broj Pr = c p = = a ,

$AJ%

predstavlja znaajku fizikalnih svojstava fluida. 2inamika viskoznost &luida, ] Ns:m9, de&inirana je s .e8tonovim zakonom" = d8 dy , N:m9,

$.e8tonov zakon trenja%,

$A5%

slino kao 6to je koe&i7ijent vodljivosti topline, = ;:$m .%, de&iniran ve spomenutim %ourierovim zakonom" $ = = T y , ;:m9,

$%ourierov zakon provoenja%.

$A9%

.e8tonov zakon vrijedi za veinu &luida, kod kojih je de&orma7ija &luida, izra!ena s d8:dy, linearno zavisna o tangen7ijalnom $sminom% naprezanju, ` N:m9. 0luidi, kod kojih ovaj zakon ne vrijedi, nazivaju se nenjutnovski fluidi. Sesto se umjesto ] koristi kinematika viskoznost, a > ]:C , m:s9. .ao 6to je = povezan s molekularnim transportom topline, tako je ] povezan s molekularnim transportom impulsa. Prandtlov broj izra!ava odnos ova dva molekularna transporta.

Re noldsov broj Ae = 84 84 = ,

$A<%

predstavlja znaajku prisilno strujanja. Na osnovi brojnih eksperimenata strujanja &luida kroz razliite eometrije ustanovljene su kriterijske vrijednosti Ae broja, Aek, prema kojima se pro7jenjuje oblik prisilno strujanja u promatranom sluaju. Na primjer, za promatrano prisilno strujanje u 7ijevi izrauna se Ae broj, Ae > 8;:a , iz poznatih podataka za protonu 1rzinu, 8 m:s, &izikalnih svojstava zadanog &luida, a > ]:C m9:s, i karakteristine linearne veliine, unutarnjeg promjera 7ijevi, ; m. 2obivena vrijednost za Ae usporeuje se sa kriterijem, koji je za strujanja u 7ijevi postavljen na ovaj nain" ako je Ae N 9<JJ, tada je strujanje laminarno, za 9<JJ b Ae b 5J@, tada je strujanje prijelazno $laminarno#turbulentno%, ako je Ae M 5J@, tada je strujanje tur1ulentno.

Pri proraunu prijelaza topline obino se koristi pojednostavljenje gornjeg kriterija, tako da se uzima jedinstveni kriterijski broj Aek > <JJJ. 4a Ae b Aek strujanje se smatra laminarnim, a ako je Ae M Aek, pretpostavlja se tur1ulentno strujanje. .od drugaijih geometrija prisilno strujanja va!e drugaije kriterijske vrijednosti, Aek. Tako se za prisilno strujanje pored ravne stijenke $ploe% obino uzima jedinstveni kriterijski Aek broj. 4a Ae Aek > A5JA, strujanje je laminarno, a za Ae M Aek > A5JA, strujanje je tur1ulentno.

!ras"ofov broj 9r = C C s 4< Cs 9 s ,

$A@%

predstavlja znaajku i1anja slo1odnom konvekcijom. 'na izra!ava uzrok gibanja $uz on% esti7a &luida uslijed razlike gustoe. Indeks WsW ukazuje na vrijednost pri temperaturi stijenke, Ts, a indeks WTW pri temperaturi dovoljno daleko od stijenke, TT. 4a gravita7ijsko ubrzanje obino se uzima vrijednost > I,H5 m:s9, dok je 4 karakteristina

linearna veliina promatranog sluaja, npr. visina stijenke, 6, ili vanjski promjer 7ijevi, ;.

.od plinova se obino pretpostavlja da vrijedi jednad!ba stanja idealnih plinova, pv > AT, pa je gustoa C > 5:v > p:$AT%. Tada se koristi oblik" Ts T 4< 9r = T 9 s ,

$AA%

4naenje 9r broja je slino znaenju Ae broja. 'ni se meusobno ne iskljuuju, kako je to u sluaju mje+ovite $slobodne i prisilne% konvek7ije.

Navedene znaajke dovoljne su opis prijelaza topline u mnogim sluajevima. Tada je kriterijske jednad1e prijelaza topline mogu napisati na slijedei nain" # prisilna konvekcijaB .u > .u$Ae, Pr%, # slo1odna konvekcija" .u > .u$9r, Pr%. $AB% $AF%

Alternativno, mogu se uvesti i drugaije &ormirane bezdimenzijske znaajke.

Pecletov broj, Pe > AePr > 84:a, objedinjuje znaajku strujanja i znaajku svojstava fluida.

Ra leig"ov broj, Aa > 9rPr, objedinjuje znaajku slo1odno svojstava fluida.

i1anja i znaajku

1koliko se u promatranom sluaju moraju uzeti u obzir i drugi utje7aji, oni se takoer izra!avaju pomou bezdimenzijskih veliina. Tako se, na primjer, pri proraunu prijelaza topline na ulaznom dijelu 7ijevi uzima u obzir i omjer unutarnjeg promjera i du!ine 7ijevi, ;*4. 1 tom se sluaju mo!e &ormirati nova znaajka, !raetzov broj, 9z > PeC;*4%.

Ako je strujanje laminarno, potrebno je uzeti u obzir i smjer toplinskog toka uvoenjem omjera dinamikih viskoziteta $]:]s%\ prema nekoj srednjoj temperaturi &luida $^%, odnosno temperaturi stijenke $^s%. Ponekad se u literaturi koristi drukija znaajka prijelaza topline, koja se naziva Stantonov broj, ,t > :$8cp%, a povezana je s .usseltovom znaajkom na slijedei nain" ,t > .u:$AePr%. $AH%

Pri izboru empirijskih &ormula mora se posebna pa!nja obratiti uvjetima u kojima se ona smije koristiti, kao i uputama o re&erentnoj temperaturi prema kojoj se uzimaju &izikalna svojstva &luida.

PROL'2 TOPLINE 2a bi se odredila toplina koju &luid predaje ili prima od stijenke nu!no je poznavati temperature &luida f i stijenke s, jer je gustoa toplinskog toka opisana jednad!bom prijelaza topline" = ( ) # " s s f . $AI% .ako se u praksi ne vr6i mjerenje temperature stijenke, ve samo &luida, to jednad!ba $AI% sadr!i dvije nepoznani7e" $s i s. -toga je potrebno pro6iriti &izikalni model tako da se ukljui i &luid s druge strane stijenke, ija se temperatura takoer mo!e mjeriti.
f A $x% % 4 ( :; A f A = k o n st s5 , T :7< . = # s9 T x f
D

A D
> k o n st-

s $s

> k o n st-

% 4 ( :; D

f D $x%

-lika 5@. 1z de&ini7iju koe&i7ijenta prolaza topline, k ;:$m9 .%

.oe&i7ijent prolaza topline k de&inira se jednad!bom prolaza topline"

= k ( ) # " s f# f/

, ;,

$uvjetna upotre1a%.

$BJ%

'va jednad!ba daje tonu vrijednost za toplinski tok "s kroz stijenku povr6ine # samo u sluajevima kada su temperature oba &luida konstantne, pa je i razlika fA K fD > konst. Ipak, ponekad se primjenjuje i na sluajeve kada se male varija7ije temperatura &luida fA$x% i fD$x% du! povr6ine # smiju aproksimirati s konstantnim srednjim temperaturama, fA i fA. 'sim toga, produkt k# u jednad!bi $BJ% ukazuje na povezanost koe&i7ijenta prolaza topline i povr6ine, pa e odreivanje k ovisiti o geometriji promatranog &izikalnog modela. 1 nastavku e se razmotriti dva karakteristina modela stijenke. Ravna plo#a Povr6ina # kroz koju prolazi toplina jednaka je za oba &luida. 4a sta7ionarno stanje je = konst " s , 6to znai da se temperaturno polje vremenom ne mijenja. Primjer takvog temperaturnog polja prikazan je na sli7i 5A. 0izikalni model ima tri domene $podruja%, dvije domene &luida # i / u kojima se odvija konvektivni prijenos topline, te domenu stijenke u kojoj se odvija provoenje topline.
5 9

# > k o n s t, T :7< . = #

A $s r e d n ja %
A 5

% 4 ( :; D
A D

% 4 ( :; A "
T x
s

9 D

D $s r e d n ja %

-lika 5A. Prolaz topline kroz ravnu stijenku Toplinski tok

" s

jednak je za sve domene i opisuje se s odgovarajuim jednad!bama"

 = ( ) # " s # # 5

= s ( ) # " s 5 9 s ,

$prijelaz topline s fluida A na stijenku%, $provoenje kroz stijenku%, $prijelaz topline sa stijenke na fluid D%.

$B5% $B9% $B<%

= ( ) # , " s / 9 /

Preoblikovanjem tih jednad!bi, tako da na desnim stranama ostanu samo razlike temperatura, te potom njihovim zbrajanjem, dobiva se" 5 " 5 s = # / + s + # # s / , odnosno # / = " # s s 5 5 + + # s / .

$B@%

$BA%

1 nazivniku ove jednad!be je zbroj pojedinanih toplinskih otpora" $5:UA% prijelazu topline s &luida # na stijenku, $Ls:s% provoenju topline kroz stijanku i $5:UD% prijelazu topline sa stijenke na &luid /. ?ei toplinski otpor u nekoj domeni praen je veom razlikom temperature u toj domeni. Prema izgledu temperaturnog polja na sli7i 5A. slijedi da je najmanji toplinski otpor onaj od stijenke, jer je razlika temperatura te domene, 5 K 9, najmanja. Najvei toplinski otpor je na strani &luida /.

" +ednad!ba $BA% povezuje toplinski tok s s razlikom temperatura dvaju &luida $AK D%, pa po svom obliku odgovara jednad!bi $BJ%. -toga zakljuujemo da je koe&i7ijent prolaza topline kroz ravnu plou de&iniran jednad!bom" 5 k= 5 5 + s + # s / , ;:$m9 .%, $koeficijent prolaza topline D ravna stijenka%.
$BB% 'dreivanje vrijednosti koe&i7ijenta prolaza topline po toj jednad!bi zahtijeva prethodno odreivanje koe&i7ijenata prijelaza topline UA i UD, postupkom koji je opisan ranije. Dudui da se pri odreivanju koe&i7ijenata U koristimo prosjenom temperaturom &luida, a ne vodimo rauna o stvarnoj distribu7iji temperature u &luidu, to e izraunata vrijednost za k prema jednad!bi $BB% biti upotre1ljiva i u sluajevima kada postoji znaajna promjene temperature &luida du! povr6ine #. *azlika se javlja samo u nainu odreivanja toplinskog toka.

1 sluajevima kada su temperature &luida konstantne" A > konst. i D > konst. dobiva je tona vrijednost toplinskog toka iz jednad!be" = k( ) # " s # / , ;. $toplinski tok kroz ravnu stijenku%. $BF% Primjena ove jednad!be mo!e se tolerirati i u sluajevima zanemarivih varija7ija temperatura, tj. kada je A$#% . konst. i:ili D$#% . konst. 1 svim drugim sluajevima toplinski tok, ali ne i koe&i7ijent k, odreuje se pro7edurom koja je posebno opisana u poglavlju o izmjenjivaima toplinec $ijevna stijenka .roz stijenku 7ijevi du!ine 4, de&iniranu s radiusima r5 i r9, je u sta7ionarnom stanju = konst " toplinski tok s .ako povr6ina kroz koju prolazi toplina ovisi o radiusu, # > 9r4, to je i gustoa toplinskog toka &unk7ija radiusa, $s > "s:# > $s$r%.
# 9 > 9 r94

% 4 ( :; A r9 r5
E :7< ' d u in e 4

% 4 ( :; D

A
A T 5

9 "
s

A D

D r

-lika 5B. Temperaturno polje u &luidima i 7ijevi 1 svakom od tri podruja vrijedi odgovarajua jednad!ba za toplinski tok"

= ( ) 9 r 4 " s # # 5 5
= 94 $T5 T9 % " s 5 r9 ln = 7 r5 ,

$prijelaz topline s fluida A na stijenku%,

$BH%

$provoenje kroz stijenku P prema jedn- 9I%, $BI% , $prijelaz topline sa stijenke na fluid D%. $FJ%

= ( ) 9 r 4 " s / 9 / 9

Preoblikovanjem tih jednad!bi, tako da na desnim stranama ostanu samo razlike temperatura, te potom njihovim zbrajanjem, dobiva se"
5 " 5 r 5 s + ln 9 + 94 r5 # c r5 r9 / = # / ,

$F5%

odnosno, = " s

9 4 ( # / ) r 5 5 5 + ln 9 + r5 # c r5 r9 / , ;,

$toplinski tok kroz cijev%.

$F9%

.oe&i7ijent prolaza topline k de&inira se jednad!bom u kojoj se pored razlike temperatura &luida pojavljuje povr6ina # kroz koju prolazi toplinski tok, kako je to zapisano jednad!bom $BF%. 2a bi de&inirali koe&i7ijent k za 7ijevnu stijenku potrebno je toplinski tok prema jednad!bi $F9% izraziti uz neku povr6inu # > 9r4. ,ogian izbor je jedna od dvije karakteristine povr6ine" #5 > 9r54 ili #9 > 9r94. 4a toplinski tok sveden na povr6inu #5 glasi" = " s 9r54( # / ) = k5 #5 ( # / ) r5 r9 r5 5 + ln + # c r5 r9 / ,

$F<%

koe&i7ijent prolaza topline je" k5 = 5 r r r 5 + 5 ln 9 + 5 # c r5 r9 / , ;:$m9 .%, $sveden na povr+inu #5%. $F@%

4a toplinski tok sveden na povr6inu #9 glasi" = " s 9r9 4( # / ) = k 9 #9 ( # / ) r9 r r 5 + 9 ln 9 + r5 # c r5 / ,

$FA%

koe&i7ijent prolaza topline je" k9 = 5 r9 r r 5 + 9 ln 9 + r5 # c r5 / , ;:$m9 .%, $sveden na povr+inu #9%. $FB%

1sporedbom jednad!bi $F<% i $FA% vidi se da vrijedi" k5#5 > k9#9, tj. na manjoj povr6ini # je k vei i obratno. " Toplinski tok s mo!e se raunati iz bilo koje prethodne jednad!be, ovisno o raspolo!ivim poda7ima temperatura, samo onda kada su te temperature konstantne, ili neznatno variraju du! povr6ine #. 1 protivnom se mora koristiti proraun izmjenjivaa topline. -uprotno tome, jednad!be $F@% i $FA% mogu se koristiti za odreivanje koe&i7ijenta k u svim sluajevima.