13

ZRAENJE
Zraenje ili radijacija oznaava prijenos energije elektromagnetskim valovima, bez
posredstva materije i na daljinu. Brzina irenja elektromagnetskih valova (c), valna
duina () i frekvenija () povezani su relaijom! c " . #rolaskom kroz materiju
frekvenija ostaje konstantna, ali se zbog promjene valne duine mijenja i brzina irenja
elektromagnetskih valova. $adijaija ima dvojnu prirodu! korpuskularnu i valnu. %ne su
povezane s nastankom radijaije.
& p m & n m & m m & m & k m & m
r a d i o v a l o v i
k r a t k i d u g i
m i k r o v a l o v i
I R U V
x - z r a k e
j a k e s l a b e
- z r a k e
l o g
l o g
' & ( ' & ) ' * ' + ' , ' ( ) ( ,
( ) , - & * , - & + , -
& , , - & ( , - & ) , - * , - + , - , , -
) , , ) , - ) , +
) , . ) , *
) , / * m ) , . + m
u t o c r v e n o
I n f r a c r v e n e
I R
V i d l j i v i s p e k t a r
V a l n a d u i n a
r e k v e n c i j a
m
0 z
p l a v o
z e l e n o
U l t r a v i o l e n t n e
U V
1lika &. 1pektar elektromagnetskih valova
2lektromagnetsko zraenje su valovi energije s elektrikim i magnetskim svojstvima, koji
nastaju vibraijom i akeleraijom elektrikih naboja. 1pektar elektromagnetskih valova
protee se od valova ekstremno visoke frekvenije i kratke valne duine do valova
ekstremno niske frekvenije (3) i velike valne duine (). 4 smjeru smanjenja frekvenije
spektar sadri! gama zrake, jake i slabe 5 zrake, ultraviolentne zrake (46), svjetlosne
zrake, infrarvene zrake (7$), mikro valove i radio valove.
Bez obzira na frekveniju i valnu duinu svi valovi ire se kroz vakuum jednakom
brzinom od c " (88 .8( ,-* m9s. #rolaskom kroz razliita sredstva mijenjaju se brzina i
valna duina, dok frekvenija ostaje konstantna, sukladno relaiji
! c
.
:ako;er, svi pokazuju tipina svojstva valnog gibanja, ukljuuju<i difrakiju i
interfereniju. :o se posebno odnosi na toplinsko zraenje, ),& m = = ,)) m, iji
manji dio ini vidljivi spektar, a ve<i dio pripada infrarvenom spektru. (>ifrakija je
irenje svjetlosnih valova pri njihovom prolasku kroz male otvore ili oko rubova tijela, a
interferenija se doga;a pri preklapanju dva vala).
6isokofrekventna kratkovalna radijacija povezana je s velikom energijom ' da bi nastala
takva radijaija mora do<i do poreme<aja u jezgri ili elektronima unutarnje ljuske atoma.
?a primjer, uzroi mogu biti!
' preskakanje atoma iz ljuske ve<e u ljusku manje energije, pri emu se
oslobo;ena energija pretvara u fotone.
' raspad jezgre.
' bombardiranje jezgre s neutronima ili elektronima.
' osilaija i akeleraija nabijenih estia.
#riroda takvog zraenja je korpuskularna, jer poiva na estiama, fotonima" 4 tu grupu
spadaju kozmike, i x-zrake, koje su jako prodorne.

7 dugovalno zraenje, koje nastaje promjenom elektrikog potenijala (npr. antene :6 i
radio stania), tako;er prolazi kroz materijale.
1asvim suprotno, vidljivi spektar je slabo prodoran ' s izuzetkom nekih kapljevina (npr.
vode), plastika i stakla. :aj spektar zahva<a podruje valnih duina od ),/* @m do ),.+
@m i ini podgrupu ireg pojasa valnih duina koje pripadaju toplinskom zraenju# ),&
@m',)) @m.
1pektar elektromagnetskog zraenja podijeljen je prema nainu nastanka zraenja ili
nekim karakteristinim osobinama. 1vi oblii imaju istu brzinu irenja u vakuumu, ali se
razlikuju po valnim duinama i izvoru zraenja. :ako;er, sve forme zraenja proizvode
toplinu kada su apsorbirane u nekom tijelu.
Toplinsko (temperaturno) zraenje
1va tijela, ija je temperatura ve<a od apsolutne nule () A) zrae energiju koja se naziva
toplinsko zraenje. %p<enito govore<i, zraenje se iri po ijelom spektru valnih duina,
premda neki realni sluajevi odstupaju od toga, kao npr. selektivno zraenje plinova,
nekih minerala i sl. %dzraena energija ovisi samo o temperaturi promatranog tijela i
stanju njegove povrine. :oplinsko zraenje tijela pri sobnoj temperaturi je zanemarivo u
odnosu na druge naine izmjene topline. #ri temperaturi tijela iznad -))
o
B bit <e
toplinsko zraenje dominantni mehanizam izmjene topline.
r
a $

a
d

u p a d n o z r a e n j e
B 7 C 2 D E
? 2 # % 1 : % C 2 F E
0 $ E # E 6 E
G $ B E D ? E
H D E : A E
B $ ? E
:emperatura nekog tijela ovisi o utjeajima drugih tijela iz okoline. ?ajprije <emo
razmotriti ponaanje tijela na dozraenu energiju. #ri opisu se koriste pojmovima iz
optike, koja se bavi samo vidljivim dijelom spektra, tj. uim podrujem toplinskog
spektra. 1toga pojmovi! bijela, crna, zrcalna i sl., oznaavaju odre;eno karakteristino
ponaanje povine prikazano na slii (.
%d dozraene energije % (upadno zraenje) tijelo <e u op<em sluaju jedan dio energije
reflektirati (r%), jedan dio apsorbirati (a%) i moda mali dio energije propustiti (d%).
6rijedi energijska bilana! % " r% I a% I d%, gdje su pripadni koefiijenti! refleksije r,
apsorpcije a i dijatermije d.
%
% r
% r
(
% r
/
% r
,
% r
-
% a
% ar
% ar
(
% ar
/
% ar
,
) (

& $

) % r
n
' o z r a e n a
e n e r g i j a
$ m i t i r a n a
e n e r g i j a
( u p l j i n e
1lik
a (.
1lika /. Graenje izotermne upljine

4kupnu energiju koju neko tijelo temperature & zrai po jedinii povrine u jedinii
vremena oznait <emo s
$

, J9m
(
, to odgovara pojmu gusto)e snage zraenja. #ri tome
se ta energija ne emitra s jednakim intenzitetom na svim valnim duinama koje pripadaju
toplinskom spektru. :ijela na temperaturama u intervalu /)) ' ,)) A emitiraju najve<i
dio energije u podruju valnih duina infrarvenog zraenja (7$), koje ljudsko oko ne
zamje<uje.
1va tijela, ija je temperatura ve<a od ) A, emitiraju toplinsku energiju zraenjem, a njen
iznos ovisi jo samo o stanju povrine promatranog tijela. ?ajvie energije emitiralo bi
tijelo temperature (& " konst.), ako svu dozraenu energiju apsorbira (a " &), a nita ne
reflektira (r " )), niti ne proputa (d " )). :akvo idealno tijelo naziva se crno tijelo, a
predstavlja samo teorijski model kakav ne postoji u prirodi. 1va realna tijela imaju a = &,
tj. ona <e barem neki iznos dozraene energije reflektirati (r )) ili ak i propustiti (d
)).
Ga razliku od realnih tijela, kod kojih vlastita emisija toplinskog zraenja ne ovisi samo o
temperaturi tijela, ve< i o osobinama njihove povrine, emitirana energija crnog tijela je
jednoznana funkija temperature ' po definiiji.

Zraenje (upljine je vrlo blisko teorijskom modelu crnog tijelo, jer se upadna zraka pri
svakom sudaru s povrinom upljine dijelom apsorbira, tako da kroz mali otvor upljine
izlazi zanemarivo malen reflektirane energije.
:akva upljina praktiki apsorbira svu dozraenu energiju, tj. ima a " &. 1amim time,
upljina sama emitira maksimalnu energiju, kao i crno tijelo iste temperature, tj. " &.
:aj se prinip koristi pri mjerenju temperature pomo<u pirometara.
$elaiju izme;u temperature i energije toplinskog zraenja idealnog tijela prvi je
postavio Cosef 1tefan &**,., a kasnije je teorijski potvrdio njegov student DudKig
Boltzmann.
,

& $

, J9m
(
, (1tefan L Boltzmannov zakon). (&)
%vdje je

totalna energija koju emitira rno tijelo apsolutne temperature &, po jedinii
povrine i vremenu, dok je " -,++. &)
'*
, J9(m
(
A
,
), 1tefan'Boltzmannova konstanta.
Intenzitet zraenja
7ntenzitet zraenja rnog tijela jedne valne duine, , naziva se intenzitet
monokromatskog zraenja. $azdiobu intenziteta zraenja rnog tijela po spektru valnih
duina opisuje *lanckov zakon!
[ ] & ' ) (
) (
(
-
&

!& + , exp !
,
& # ! I
,
m
J9m
(

, (#lankov zakon),
(()
gdje su konstante! ,
&
" /,.,&/M&)
*
(J Nm
,
)9m
(
, ,
(
" &,,/**M&)
,
Nm A.

?ajaa gusto)a snage monokromatskog zraenja crnog tijela temperature & u smjeru
normale n elementa povrine je
d! I $ d
n n

, J9m
(
, (za & " konst.) (/)

I

,
d
) & - +
. *
m
( 8
J 9 m
/
: % # D 7 ? 1 A % G $ E O 2 ? C 2
B $ ? % H : 7 C 2 D E
V
i
d
l
j
i
v
i

s
p
e
k
t
a
r
I
n
t
e
n
z
i
t
e
t

z
r
a

e
n
j
a
V a l n a d u i n a
&
&
&
(
&
/
& - 8 ) )
o
B
&
&
- &
(
- &
/
I
m a 5
( &
/
)

m a 5
( & )

$ d

I
m a 5
( &
(
)
I
m a 5
( &
&
)
1lika ,. >istribuija intenziteta zraenja rnog tijela razliitih
temperatura
7ntegraijom po ijelom spektru valnih duina dobiva se!
,
n
)
n n
& d! I $
!

, J9m
(
. (,)

Husto<a snage zraenja crnog tijela,
) (
&
& $

, temperature &
&
, prikazana je na slii ,. sivom
povrinom ispod krivulje distribuije intenziteta zraenja. #romjenom temperature
mijenja se ukupna snaga emisije, kao i distribuija energije po valnim duinama.
#orastom temperature maksimalni intenzitet zraenja se pomie prema manjim valnim
duinama. :o je poznato kao .ienov zakon pomaka, koji daje valnu duinu maksimalnog
intenziteta zraenja!
&
#
!
* (*8.
ma5

, Nm, (.ienov zakon pomaka). (-)

Ga temperature rnog tijela u rasponu -))) ' +))) A, koji odgovara temperaturama
1uneve korone, maksimalni intenzitet zraenja pada u podruje vidljivog spektra, ),/* '
),.+ m. Ga podruje temperatura -) ' /))) A maksimalni intenzitet zraenja kre<e se u
rasponu valnih duina ),- ' + m, koje pripadaju podruju toplinskog zraenja.
4 odnosu na normalu, u smjeru nekog kuta , emitirana energija rnog tijela

$

moe
se odrediti pomo<u /ambertovog zakona kosinusa!

cos $ $
n

,
(+)

4kupna gusto)a snage, J9m
(
, koja se
emitira u poluprostor iznad elementa
povrine je!

, ,
n n
& & $ $

,
(.)
to odgovara 0tefan - 1oltzmannovom
zakonu.
?aje<e se umjesto jednadbe (.)
koristi oblik!
,

&))

,
_

&
, $

,
(*)
gdje je ,

" -,++. J9(m

(
A
,
).
n

$
n
$

$

" $
n
o s
1lika -. Graenje u poluprostor ' /ambertov zakon
Zraenje realnih tijela
Aod realnih tijela, konstantne temperature & " konst., vlastita emisija
( ) & $

ovisi o
svojstvu apsorpije njegove povrine, pri emu je kod takvih tijela koefiijent apsorpije
uvijek manji od &, tj. a = &. #ored toga, apsorpija ne mora biti ista za sve valne duine
dozraene energije tijelu, pa <e koefiijent apsorpije a ovisiti i o karakteristikama
zraenja onog tijela od kojeg dolazi dozraena energija. Aako je spektralna distribuija
dozraene energije ovisna o temperaturi tijela koje emitira (emiter), to apsorpija tijela
koje tu energiju prima (primatelj) ovisi o temperaturi emitera. Gbog toga a nije
jednoznano svojstvo samo jednog tijela, premda apsorpija ovisi i o vlastitoj
temperaturi, njena promjena zbog tog efekta je manje znaajna od promjene koja nastaje
pri promjeni temperature emitera. 1toga, speifikaija a za neku povrinu zahtjeva
opisivanje dvije temperature.
#onaanje realnih tijela moemo usporediti s ponaanjem crnog tijela koje je definirano
sa svojstvom a " &, to znai da apsorbira svu dozraenu energiju. #ri istim
temperaturama realno tijelo <e zraenjem emitirati energiju
) (& $

, koja je uvijek manja

od energije koju bi emitiralo crno tijelo iste temperature,
) (

& $

. %dnos tih energija

definira se kao emisioni koeficijent!
tijela crnog energija emitirana
tijela nekog energija emitirana
& $
& $

) (
) (

. (8)

2ksperimentalno odre;ivanje vrijednosti je relativno jednostavno, pa u tome lei razlog
njegove praktike upotrebe. 7pak, poteko<e u odre;ivanju javljaju se zbog injenie da
se vrijednost mijenja po spektru valnih duina, " ().
1 obzirom na koefiijent emisije razvrstavamo realna tijela u dvije skupine!
' siva tijela! P " konst. ,
' obojena tijela! P " ().
#osebno ponaanje pokazuju plinovi, koji su propusni za ve<i dio spektra toplinskog
zraenja.
?a primjer, jedno' i dvoatomni plinovi su potpuno prozrani, tj. imaju d " &. 6ieatomni
plinovi, npr. B%
(
i 0
(
%, apsorbiraju, i sami emitiraju, zraenje u nekim dijelovima
spektra, pa se to ponaanje naziva selektivno zraenje.


E # 1 % $ # B 7 C 1 A % # % > $ 4 O C 2 : % # D 7 ? 1 A % H 1 # 2 A : $ E
z a B %
(
i 0
(
%
# l i n # o d r u j e s p e k t r a
H r a n i n e v a l n e d u i n e

&
i
(
u m
B %
(
0
(
%
( , / + ' / , ) (
, , ) & ' , , * )
& ( , - ) ' & + , - )
7 .
7 7 .
7 7 7 .
7 .
7 7 .
7 7 7 .
( , ( , ' ( , / .
, , * ) ' * , - )
& ( , ) ' ( - , )








I

9 m , )
(
m a 5
)

" (
m a 5
)
s
) & ) - ) + )
. ) * ) ( ) 8 )
J 9 m
(
I
n
t
e
n
z
i
t
e
t

z
r
a

e
n
j
a
V a l n a d u i n a
& 2 k o n s t "
& ) )
/ )
I
m a 5
( & )
r n o
I
m a 5
( & )
o b o j e n o
I
m a 5
( & )
s i v o
c r n o
s i v o
o b o j e n o

" &

s
" ) , -

o
" ) , / -
1lika +. :oplinsko zraenje crnog, sivog i obojenog tijela konstantne
temperature &
Kirchoffov zakon
%dre;ivanje toplinskog toka koji zraenjem izmjenjuju dva tijela zahtjeva poznavanje
njihovih koefiijenata apsorpije, a. 4 sluaju toplinske ravnotee, kada se temperatura
tijela ne mijenja s vremenom, bit <e vlastita emitirana energija (primatelja),
$

, jednaka
apsorbiranoj energiji,
e
$ a

, od energije
e
$

koju dozrauje neko drugo tijelo (emiter) iste

temperature (po jedinii povrine i vremenu).
Airhoff je zakljuio da je u toplinskoj ravnotei omjer emitirane energije,
$

, i
koefiijenta apsorpije, a, za sva tijela uvijek isti (npr. za tri tijela oznaena s indeksima
&, ( i /)!
" konst
a
$
a
$
a
$

/
/
(
(
&
&

, (u toplinskoj ravnotei# & " konst") (&))

:aj omjer ne ovisi o karakteru drugog tijela koje dozrauje energiju, pa to moe biti i
crno tijelo koje dozrauje
) (

& $

. Gnai da vrijedi relaija!

" konst
& $
a
& $

&
) ( ) (

, (u toplinskoj ravnotei# & " konst"). (&&)
(#orastom koefiijenta apsorpije a prema vrijednosti a " & crnog tijela, raste vlastita
emisija od
$

prema

rnog tijela iste temperature &, ali je omjer

" konst + $ a + $ &

).
4sporedba s jednadbom (8) vodi zakljuku da su u toplinskoj ravnotei koefiijenti
apsorpije i emisije jednaki!

a
, 3irc4offov zakon. (&()

4zevi u obzir jednadbe (*) i (8) slijedi da je emitirana energija toplinskog zraenja
realnog tijela jednaka!
,

&))

,
_

&
, $ $

, J9m
(
, (&/)

gdje je konstanta zraenja rnog tijela ,

" -,++., J9(m

(
A
,
).
Qaterijal 1tanje povrine Aoefiijent
emisije,
:emperatura, 9
o
B
Eluminij polirana ),),) ,)
Bakar polirana ),)(/ &&-
Reljezo polirana ),(,,'),/.. ,(-'8*)
Reljezo oksidirana ),./+ &))
Ezbest hrapava ),8+ ,)
Brvena
igla
hrapava ),8/ ()
Boje glatka ),8('),8+ &))
6oda glatka ),8-'),8+ )'&))
4obiajena je praksa da se Airhoffov zakon koristi i u sluajevima odstupanja od
toplinske ravnotee, tj. umjesto tee mjerljivog koefiijenta apsorpije a koristimo lake
dostupne podatke za . Gapravo, relaija a " vrijedi priblino i u tim sluajevima, ako
se za uzme vrijednost prema temperaturi kakvu ima izvor zraenja (emiter), jer bi takvu
temperaturu imala povrina primatelja u stanju toplinske ravnotee s emiterom.
(#retpostalja se da temperatura primatelja ima zanemariv utjeaj u odnosu na utjeaj
temperature emitera).
3ruta tijela su nepropusna za toplinsko zraenje, d " ), pa vrijedi relaija! a I r " &.
Epsorpija, koja se praktiki odvija na samoj povrini krutog tijela, bitno ovisi o stanju te
povrine. :ako glatke i polirane metalne povrine jako reflektiraju dozraenu energiju i
pod istim kutem. Gbog toga je kod njih koefiijent apsorpije a, kao i emisije , vrlo
malen. 1uprotno tome, kod oksidirani4 (zrnasti4) metalnih povrina je a, odnosno ,
umjereno velik. Gbog hrapavosti povrine kut refleksije nije jednak kutu upadnog
zraenja. #ri rjeavanju inenjerskih problema obino se pretpostavlja sluaj difuzne
refleksije, tj. totalne refleksije, neovisne o kutu upadnog zraenja.

3apljevine i plinovi obino proputaju najve<i dio dozraene energije, ali kapljevine
mogu jedan dio te energije i reflektirati.
Graenje realni4 tijela u poluprostor ne odvija se u skladu s ranije navedenim
/ambertovim zakonom, jer emisijski koefiijent u nekom smjeru ovisi o kutu , tj. zbog
" ().
4 &oplinskim tablicama postoje podai za koefiijente emisije u smjeru normale,
n
,
razliitih materijala. ?a osnovu njih odre;uju se koefiijenti emisije u poluprostor, , u
ovisnosti o stanju povrine prema slijede<im relaijama!
' za glatke povrine " ),8-
n
,
' za polirane povrine " &,(
n
, (&,)
' za hrapave povrine " ),8*
n
.
...............................................................................................................................................
......
IZMJENA T!"INE ZRAENJEM
4kupna energija koju zraenjem odailje povrina nekog tijela naziva se svjetlo)a
povr(ine, 3, J9m
(
. %na se sastoji od vlastite emitirane energije (
$

) i reflektiranog dijela
dozraene energije (%) od drugog tijela, tj.
% r $ 5 53 +

. 7zmjenjena toplina
zraenjem izme;u dva tijela predstavlja razliku svjetlo<a njihovih povrina, odnosno
razliku apsorbiranih energija zraenjem tih tijela. #ri tome je od posebne vanosti
me;usobni poloaj tijela u prostoru, pa matematiki model op<enitih sluajeva moe biti
vrlo kompliiran. %vdje <e se razmotriti samo neki karakteristini modeli zraenja za
koje se relativno lako moe dobiti matematiko rjeenje.
Obuhvaeno tijelo
#rimjer obuhva<enog tijela prikazan je na slii .. :ijelo &! temperature &
&
, emisijskog
koefiijenta P
&
i vanjske povrine 5
&,
obuhva<eno je tijelom (! temperature &
(
= &
&
,
emisijskog koefiijenta P
(
i unutarnje povrine 5
(
.
4 prostoru izme;u tijela nema materije, ili je ispunjen medijem prozranim za toplinske
zrake. #retpostavlja se da je oblik povrine bez udubljenja ili izboenja, odnosno da su
povrine tijela me;usobno vidljive u svim tokama. Gbog razlike u veliini tijela samo <e
dio svjetlo<e povrine tijela ( poga;ati povrinu tijela &, a ostatak <e pogoditi vlastitu
povrinu tijela (. Heometrijski faktor odnosa povrina je S " 5
&
95
(
&.
1vjetlo<e povrina tijela & i ( opisane su slijede<im jednadbama!
( ( & & & & &
3 5 r $ 5 3 5 +
, (&-)
( ( ( & & ( ( ( ( (
) & ( 3 5 r 3 5 r $ 5 3 5 + +
. (&+)
5
(
#
#
5
(
5
&
1
5
&
3
(
" 5
(
A
(
a 5
&
3
(
5
&
$
&
I r 5
&
3
(
" 5
&
3
&
5
(
$
(
5
&
3
&
r
(
5
&
3
&
( & ' ) 5
(
3
(
r
(
( & ' ) 5
(
3
(
5
(
3
(
5
&
1
1lika .. Qodel obuhva<enog tijela
Gbog nepropusnosti tijela d
&
" ) i d
(
" ) vrijedi r
&
I a
&
" ) i r
(
I a
(
" ). #rema
Airhoffovom zakonu je a
&
" P
&
, odnosno a
(
" P
(
, dok za vlastite emitirane energije vrijedi
prema 1tefan T Boltzmannovom zakonu!
,
&
& &
&))

,
_

&
, $

i
,
(
( (
&))

,
_

&
, $

. (&.)

7z toplinske bilane tijela & (alternativno tijela () i rjeavanjem jednadbi (&-) i (&+)
dobiva se izmjenjeni toplinski tok %
&(
!
1
1
]
1

,
_

,
_

,
_

,
(
,
&
( &
&
&(
&)) &))
&
& &
& & , 5
%
, J. (&*)

4 dva speijalna sluaja!
' zraenje tokastog izvora ili zraenje u beskonani prostor, kada S U ),
' crno tijelo ( , kada je P
(
" &.
jednadba (&*) poprima jednostavniji oblik!
1
1
]
1

,
_

,
_

,
(
,
&
& & &(
&)) &))
& &
, 5 %
, J. (&8)

Aada se izme;u tijela stavi zastor, kao na slii *, on <e smanjiti toplinski tok zraenja
izme;u tijela & i (. :oplinski tok se moe odrediti iz jednadbe!

1
1
]
1

,
_

,
_

,
_

,
_

,
(
,
&
&
( (
&
&
&
&(
&)) &))
&
&
&
& &
& &
5
5
5
5
, 5
%
z z
. (())

5
(
#
&
(

5
&
1

&
&
&

z
&
z
z
5
z

& ' z

z ' (
1lika *. %buhva<eno tijelo sa zastorom
Bliske paralelne stijenke
Eko je razmak izme;u paralelnih stijenki zanemarivo malen, V W ), tada <e svjetlo<a
povrine jedne stijenke u ijelosti poga;ati povrinu druge stijenke i obrnuto. Aoriste<i
uvjet, koji vrijedi za ovaj model! 5
&
" 5
(
" 5, tj. S " &, dobiva se iz jednadbe (&*)
izmjenjeni toplinski tok takvog modela.
1
1
]
1

,
_

,
_

,
(
,
&
( &

&(
&)) &))
&
& &
& & 5,
%
, J. ((&)

4 sluaju paralelni4 stijenki sa zastorom polazimo od jednadbe (()), koja za sluaj S "
& poprima oblik
1
1
]
1

,
_

,
_

,
_

,
(
,
&
( &

&(
&)) &))
&
(
&
& &
& & 5,
%
z
, J. ((()

1 #
&
(
&
&

&

(

& z
v a k u u m

z (
z
&
z
1 #
&
(
&
&

&

(
5 $
&
5 3
(
r
&
5 3
(
)
v a k u u m
5 $
&
)

z
1lika 8a. Graenje paralelnih stijenki 1lika 8b. Graenje paralelnih stijenki sa
zastorom
Ga sluaj s n zastora moe se jednadba ((() preoblikovati jednostavnim proirenjem
nazivnika zbrajanjem lanova ((9P
z
'&) za svaki zastor.