ODRIVI RAZVOJ JE NEODRIV

earth

Termin odrivi razvoj vrlo je jasno definiran u kontekstu javne politike u Norvekoj 1987. godine kada ga je komisija koju je vodio premijer Gro Brundtland definirala kao razvoj koji odgovara na zahtjeve sadanjosti bez ugroavanja potreba buduih generacija odnosno njihovih mogunosti da odgovore na svoje potrebe i kao takav zapravo nikome nije pretjerano kontroverzan. Ono to je upitno, i zato uope imamo debatu o smislenosti odrivog razvoja je ono to se sa tim konceptom dogodilo kasnije. U ovoj debati vano je ne zauzeti stav odrivi razvoj je dobar jer je odriv i zato se tu nema o emu priati nego je potrebno debatirati o stvarnom provoenju odrivog razvoja, kako odrivi razvoj izgleda u realnom svijetu.

Odrivi razvoj postao je svojevrsna istina u koju se kunu manje vie sve zapadne vlade i ekonomije. One u njemu vide spas iz problema koji nas ekaju kada resursi ponu nestajati. Unato toj opeprihvaenosti, postoji niz vrlo ozbiljnih kritika odrivog razvoja od kojih mi donosimo samo nekoliko. U ovom se lanku fokusiramo na kritike odrivog razvoja jer je njih malo tee nai.

Dva su glavna smjera iz kojih dolaze prigovori na koncept odrivog razvoja. Prvi dolazi iz kombinata neoliberalnih(uvjerenje kako drava mora imati najmanju moguu ulogu u ivotu pojedinca i trita) odnosno slobodno trinih smjerova koje u daljnjem tekstu zovemo desni prigovori. Oni se fokusiraju na osobne slobode pojedinca, opasnost dravne intervencije u ekonomiju i vanost gotovo apsolutne slobode trita.

Drugi prigovori dolaze iz potpune suprotnosti, zelenog smjera odnosno kombinacije antiglobalistikih i dubinsko ekolokih prigovora. Ovo su kritike koje upozoravaju na nedae i iskoritavanje nerazvijenih zemalja pod krinkom odrivog razvoja te nedovoljno jasan zaokret u naem odnosu prema prirodi koju unato odrivosti i dalje iskoritavamo i smatramo iskljuivo resursom.

Poinjemo s desnim prigovorima koji govore o tome da je odrivi razvoj jednostavno lo nain na koji se pokuavaju rijeiti problemi koje nitko ne negira.

Ono emu desni prigovori prigovaraju je to da se ovaj koncept pretvorio u sputavanje razvoja inzistiranjem na nerealnim ciljevima, ogromnom koliinom dravnih intervencija i neracionalnog ulaganja. Novac se baca kako bi se pozitivne promjene dogodile sutra(neuspjeno) umjesto da se novac ulae tamo gdje treba kako bi se promjene dogodile za deset godina(ali uspjeno).

Oni iznose podatke o tome kako je solarna energija uasno skupa, kako je hibridni pogon zapravo opasniji za okoli itd... Uglavnom, protive se stvaranju cijelih industrija koje se temelje na odgovaranju na potrebu koja realno nije toliko hitna i koje bez dravnih poticaja nemaju nikakvu ansu. Nitko nije protiv zelenih tehnologija ako su one stvarno zelene, isplative i izvedive. Treba nam razvoj, a ne "odrivi razvoj", jer razvoj sam po sebi dugorono vodi prema odrivosti.

Desni prigovori upozoravaju da je odrivost super, ali da je sada jedini relevantni izvor podataka. Nekome tko nema kuu nita ne vrijedi to to e drvo koje nije srueno za 1000 godina spasiti 1000 ivota, njemu treba kua. Isto tako, kada smo stvarno gladni potpuno nam je svejedno je li govedo sretno, brano odrivo uzgojeno na organski nain ili jabuka pricana samo organskim sredstvima. Bitno nam je da imamo hranu SADA.

Kritiari koji gledaju ovu praktinu stranu priaju o potrebi razvoja i potrebi odgovaranja na izazove razvoja. Naftu prestajemo troiti ne zato to je to odrivo nego zato to je nee biti. Umjetno dizanje cijena nafte kako bi zatitili atmosferu vjerojatnije e uzrokovati pad standarda i pad razvoja koji bi inae donio razvoj novih tehnologija koje bi vjerojatnije dovele do puno boljeg stanja u drutvu i manje zagaenja.

Forsiranje odrivosti dovodi ekonomiju, istraivanje, napredak i boljitak drutva u neodrivu situaciju.

Zagovornici odrivog razvoja upozoravaju na niz podataka koji upozoravaju da nemamo ba puno vremena za ekanje, kako trite ne bira uvijek najbolji nego najjednostavniji nain i kako nema puno dokaza da e se ita promijeniti nabolje bez velikog pritiska drave. Takoer naglaavaju da nije stvar samo u pitanju odranja ovjeka nego da je kljuno da se radi i na odranju ekosistema, a to jednostavno nije ekonomski uvijek isplativo tako da treba postojati utjecaj izvan ekonomskih logika.

Pitanja za istraivanje: Koliko kota odriv razvoj, koji su sve njegovi aspekti i kako ga drave promoviraju? to je i zato je vana slobodna ekonomija? Koje su njene prednosti a koje su mane? Imaju li drave pravo upravljati ekonomskim sustavima i promovirati jednu vrstu proizvoda u odnosu na drugu? Ako da, do koje granice imaju to pravo? Postoje li neki veliki ljudski problemi koji su kroz povijest rjeavani i bez intervencije drave? U kojim se drutvima napredak dogaao bre: onima koja promoviraju slobodnu ekonomiju ili onima u kojima drava ima veliki utjecaj na ekonomiju? Na koje je sve naine ekonomska naprednost neke zemlje povezana sa ekolokom svijeu?

Drugi prigovor kojim se bavimo dolazi iz zelenog smjera odnosno iz smjera Dubinske ekologije. Naela dubinske ekologije govore o potrebi da prirodu moramo prestati gledati iskljuivo kao resurs. Na je problem da sve mora imati definiranu novanu vrijednost koja onda odreuje poloaj neega u koordinatnom sustavu naih vrijednosti. Zato nas trenutano priroda i ne zanima previe, nezgodno ju je precizno ocijeniti, odrediti cijenu koja bi nam pokazala kako se radi o neemu doista vrijednom. Dok od principa stavljanja cijene ne odustanemo nema nam pomoi.

Mala digresija da objasnimo razlike izmeu odrivog razvoja i dubinsko ekolokog pristupa:

Sruimo li umu da napravimo panjak lako moemo odrediti vrijednost krava koje na njemu pasu i vrijednost samog panjaka. Sagradimo li kue njihova vrijednost je vrlo lako procjenjiva. Sama uma, bez da je ruimo nije ba neto komercijalno vrijedna. Ulovljena tuna ovisno o kvaliteti vrijedi od 200 do 20000 kuna. Tuna koja samo pliva pored broda vrijedi 0 kuna, dapae moe biti i problem ako svojom veliinom prepadne turista koji onda odbija ui u vodu i biti zadovoljan svojim odmorom.

Ovo je nain razmiljanja zbog kojeg krimo ume, isuujemo movare, meljemo kamenjar i iscrpljujemo morske resurse. U kulturi koja se oslanja na novac kao glavni pokazatelj svega priroda nema ba neku ansu.

Kako smo negdje krajem dvadesetog stoljea poeli shvaati da je nae djelovanje na planet i prirodu prilino destruktivno i kako nae navike imaju vrlo jasan rok trajanja(dok ima nafte, drva, vode, umjerene klime) razne su organizacije i vlade poele traiti izlaz. Taj izraz pronalaze u odrivom razvoju.

Kako bi cijelu stvar uinili jasnijom, odnosno ekonomski isplativom, brojni su ekolozi i ekonomisti udruili snage kako bi pokuali prikazati javnosti koja je zapravo vrijednost prirode. Tako su npr. Eugen Odum i J. Gosselik sa Sveuilita Floride pokuali izraunati vrijednost morskih movara koje okruuju manje vie cijeli obalu ove amerike drave i koje se masovno isuuje za potrebe poljoprivrede, gradnje ili jednostavno obrane od raznih ivotinja koje u njima ive(zli komarci! I aligatori). Oni su odluili izmjeriti koje to usluge, mimo svoje ljepote i domainstva morskim kravama ove movare nude dravi Floridi. Tako su doli do cifre koja kae da otprilike jedan hektar movare vrijedi preko 500.000 kuna godinje. Ovo je nekoliko stotina puta vea vrijednost od trine i mnogo vea vrijednost od bilo kojeg zamislivog projekta koji bi se tamo mogao napraviti. Zato? Prilikom ovog mjerenja uzeta je u obzir vrijednost movare kao proistaa voda, kolika je vrijednost obnavljanja riblje populacije, ptije populacije i ostalih ivotinja koje kasnije lovimo i jedemo. Procijenili su i vrijednost stanita koje movara prua ugroenim ivotinjama odnosno usluga odravanja vrste (prilino skupog procesa pogledamo li samo koliko kota jedna panda), njeni uinci u rashlaivanju zraka, zatiti od uragana, turistikoj vrijednost itd... Sve u svemu, kada bi isuili movaru naa bi djeca svaki taj isueni hektar trebala godinje zamijeniti sa pola milijuna kuna vrijednim uslugama, projektima i zgradama koje bi radile isto to sada radi obina movara. Na bi profit bio trenutaan, a troak bi odlazio drugima i bio bi enorman.

Zagovornicima odrivog razvoja ovo je primjer zato nam je potrebna logika odrivog razvoja. Sada nije jedini trenutak u vremenu oko kojeg se trebamo brinuti i zato je vano graditi kue ali na nain da ne unitimo movaru do mjere kada prestane biti funkcionalna.

Zeleni prigovori pak ovu raunicu smatraju dokazom kako smo potpuno zabrazdili i kako odrivi razvoj nita ne mijenja i eventualno vodi u iste probleme kao i trenutani neodrivi razvoj. Sam koncept da je priroda vrijedna onoliko koliko ovjeku vrijedi u bilo kojem kontekstu jednostavno

je neprihvatljiv. Priroda je organizam daleko iznad naeg shvaanja i smijeno je, ak i pomalo bezobrazno praviti se da joj moemo definirati cijenu. Ako to ne shvatimo stalno emo upadati u nove zamke. Procjenjivanje prirode implicira da shvaamo njenu konanu vrijednost a to nam je jednostavno neznano.

Odnos odrivog razvoja prema prirodi ocrtavao bi iz ove perspektive sljedei primjer. Zamislimo da zakljuimo kako sve nekretnine u Dubrovniku vrijede milijardu eura. I to je to, koliko vrijede kvadrati stana toliko vrijedi grad. Tko plati milijardu eura moe sa Dubrovnikom togod hoe. To je bila praksa prije odrivog razvoja.

Odrivi razvoj sada dolazi i kae, ekaj, vrijednost dubrovnika je puno vea i onda izrauna da je ona zapravo 100 milijardi eura. Iako to ini prodaju dubrovnika malo vjerojatnom i dalje ju ne ini nemoguom. Pogotovo ako odravamo njegov povijesni integritet i ruimo samo one kvartove koji se zapravo ne vide. Moda malo mijenjamo krovove, sagradimo malo neto tu i tamo ili iza starih zidova gradimo staklene zgrade ali da se to ne vidi koristimo bijelo staklo. Ili jednostavno naemo bogatog eika kojem cijelu hrpu zgrada zamijenimo za 100 milijardi eura pa te novce uloimo u izgradnju replike dubrovnika ili obnovimo zidine Zadra kako bi imali alternativu Dubrovniku.

Poanta je da sve dok ne odluimo da je Dubrovnik povijesna cjelina neprocjenjive vrijednosti koju ni pod koju cijenu ne smijemo unitavati, tek onda postoji ansa da ga kao takvog ouvamo.

Odrivi razvoj samo pokuava prikriti pravi problem i odravati balans ovjek-priroda to due moe ali to ne moe initi dovijeka, odnosno nije odriv. Po "dubinskim ekolozima" pozitivne promjene nastat e tek kada shvatimo da je priroda neprocjenjiva, da razvoj nije glavni cilj. Kvaliteta ivota sa ili bez razvoja trebala bi biti glavni cilj a za nju je osnovno imati netaknuti okoli. Potrebno je odbaciti ideju da se priroda mjeri prema ovjeku. Antropocentrizam, odnosno uvjerenja da je ovjek centar svega, nije glavni mjerni sustav i on dovodi do unitenja prirode u svojem light, ultralight ili zerolight obliku.

Odrivi razvoj zapravo samo odgaa suoavanje sa posljedicama ponaanja, ne otklanja samo destruktivno ponaanje.

Imamo li moralno pravo iskoritavati druga iva bia? Moemo li priati o samo malo unitavanja jedinstvenih ekosistema? Koliko je ovjek vrjedniji od prirode? Koliko uma(u hektarima) vrijedi jedan ljudski ivot? Treba li izjednaavati ovjekovu vrijednost sa vrijednou prirode? Moemo li voditi kvalitetan ivot bez daljnjeg razvoja? Koliko su razvoj i poveanje standarda povezani sa kvalitetom ivota? Moe li se drutvu vjerovati da e u svakom buduem trenutku znati zaustaviti svoj utjecaj na prirodu prije nego to je prekasno?

Konano, antiglobalistiki prigovori su moda najjasniji i zahtijevaju najmanje objanjavanja. Oni govore o odrivom razvoju kao nainu zapada(razvijenih zemalja) da sauva svoju ekonomsku prednost nad nerazvijenim zemljama. Odrivi razvoj oslanja se na visoko razvijenu tehnologiju koju nije mogue proizvoditi u nerazvijenim zemljama i u trenutku kada nerazvijene zemlje postaju ekonomski konkurentne i poinju prijetiti ekonomskom blagostanju razvijenih. Takoer, cijelu priu o organskom uzgoju vide kao zadnji pokuaj spaavanja poljoprivrede u Europi i Americi, a koja je jasno ugroena razvojem Afrike, Azije i June Amerike i rastom u proizvodnji hrane u tim podrujima. Odrivi razvoj zapravo sputava nerazvijene zemlje, fokusira se na probleme zapadnih drava iako najvee posljedice ekolokih promjena trpe upravo nerazvijene zemlje. Ovo je samo novi proizvod koji vrti ekonomiju razvijenih zemalja i namee principe treem svijetu kako bi razvijeni profitirali i ivjeli bolje dok ostali plaaju ceh.

Koje su razlike u razvoju izmeu prosjene afrike i prosjene europske zemlje? Kako je razvoj povezan sa standardom graana? Kada je rast standarda na zapadu bio najvii? Jeli mogu odrivi razvoj siromanih? Predstavlja li odrivi razvoj ubrzanje ili usporavanje razvoja? Koliko on kota? U kojoj mjeri nerazvijene zemlje utjeu na neodrivost trenutane situacije u kojoj se ovjeanstvo nalazi?

Vjerojatno ste primijetili da su navedeni prigovori meusobno potpuno suprotni. Prilikom afirmiranja teze trebate se u jednom trenutku odluiti iz koje e te perspektive udariti po odrivom razvoju i tek onda krenuti u razradu argumentacije(izjavne reenice kao u ovom tekstu nisu argumenti!).

Postoje naravno i drugi prigovori na odrivi razvoj, ova tri smjera odabrana su iskljuivo zbog toga to predstavljaju vrlo udaljene polove istog smjera kritika.

Naravno, postoje i brojni vrlo jasni i kvalitetni argumenti za odrivi razvoj, sama injenica da se njima ne bavimo u ovom tekstu govori o tome da smatramo kako su lako dostupni i vrlo jasni tako da se nadamo kako e Vam negacija teze odnosno afirmiranje odrivog razvoja biti jasno i jednostavno.