• Embed Doc
  • Copy Link
  • Readcast
  • Collections
  • CommentGo Back
Download
 
1
IIssllaammuuEEvvrrooppii::uuttvvrr
đđ
iivvaann j jeeiioobbnnoovvaa PPrrooff..DDrr..J Jøørrg g eennSS..NNiieellsseenn
Direktor Centra za evropsku islamsku misao,Teološki fakultet, Univerzitet u Kopenhagenu
 
Fakultet islamskih nauka u SarajevuUtorak, 24. juni 2008. godine u 18:00hKada sam bio student prije više decenija zaintrigirala me mala brošura, koju je napisaonigerijski muslimanski u
č
enjak Abdurahman Doi. U toj brošuri, ovaj autor dovodi u pitanjetradicionalne muslimanske ideje o statusu nemuslimana u islamskom društvu, kaozašti
ć
enih i ograni
č
enih manjina 
(zimmija)
, zagovaraju
ć
i umjesto toga suživot, pozivaju
ć
i sena osnovne islamske principe sadržane u Objavi
(Kur’anu)
i primjeru poslanikaMuhammeda
(Sunnetu)
. Kasnije
ć
u se vratiti na ovaj argument, ali želim ovdje ista
ć
i da jemoj profesor odbacio ovu diskusiju kao irelevantnu, s obzirom na to da nije bila u skladu sislamskom pravnom tradicijom, gra
đ
enom stolje
ć
ima. Naravno, govore
ć
i strogo akademski,bio je u pravu, ali, odbacivši diskusiju, on je uzeo sebi za pravo da, kao orijentalistanemusliman (dobro poznati krš
ć
anski evan
đ
elista i, istovremeno, visoko cijenjeni stru
č
njakza islamsko pravo), odlu
č
i o tome što jeste islamski valjano, a što nije.Ovaj ton kategori
č
nog odbacivanja bilo kakve izjave o islamu koja nije u skladu sastavom promatra
č
a jedna je nesretna dimenzija aktualne rasprave o islamu i nešto za što se inemuslimani i muslimani mogu kriviti. Na jednom kraju argumenta, kada su u pitanjunemuslimani, jeste islamofob, a na drugom je tzv. „halal-hippy“, simpati
č
ni termin kojinisam susreo nigdje osim u Danskoj. Iza ovog fenomena leži, u prvom redu, op
ć
i problemprirode i uloge akademskog promatra
č
a islama i muslimanskog društva, bilo kaomuslimana ili nemuslimana, a zatim i to kako promatra
č
izabere da razumije i prikaže islami muslimansko društvo, koje je veoma promjenjivo. Po mom mišljenju, ovo stanje brzih promjena je dimenzija koju je neophodno uzeti uobzir ako neko želi razumjeti islam danas. Samo površinski gledano, islam se možeprezentirati na jednostavan i globalno prihvatljiv na
č
in. Istovremeno, ne mora se dubokozagrebati ispod površine da bi se otkrila teološka, filozofska, pravna, ideološka iegzistencijalna kompleksnost koja je mamila pažnju muslimana i nemuslimana stolje
ć
ima, ada ne govorimo o obi
č
nim vjernicima u njihovom svakodnevnom životu. Ta kompleksnost jedinami
č
na. Ona se mijenja, zavisno od mjesta i vremena. Islamska misao nije nikad bila istaili stati
č
na. Danas imamo dovoljno saznanja koji bi trebalo da pobiju ideju da je islamskamisao u ranim srednjovjekovnim godinama bila fosilizirana. Mit o zatvaranju vrataidžtihada i samostalnog promišljanja je upravo to – samo mit. Redovno obnavljanje je
 
2
neizostavan dio intelektualne historije islama. Islam koji je Edward Lane vidio u Egiptu
1
 po
č
etkom 19. stolje
ć
a ima malo veze s islamom današnjice. Prošlo je mnogo vremena otkako je ameri
č
ki antropolog Clifford Geertz (Kliford Girc) ukazao na velike razlike u prakticiranjuživog islama u razli
č
itim dijelovima svijeta
2
. Promjene i varijacije su proizlazile iz potrebe,koja je potaknuta politi
č
kim, ekonomskim i socijalnim prilikama. U stvarnom svijetu, rijetko jedan argument bude uspješan samo zbog svoje intelektualne mo
ć
i. Pobje
đ
uje onaj kojipobliže odgovara potrebama naroda i on vrši utjecaj na stvarnost u kojoj pojedinci izajednice žive svoj svakodnevni život. Islamska historija je u ovom pogledu historijainterakcije izme
đ
u stvarnosti i ideja.Za religiologe, da ne spominjemo one iz domena historije, prava, politike, filozofije,nauke i književnosti, misao da je njihovo polje djelovanja veoma promjenjivo je neophodna upristupu izu
č
avanju. Dakle, do
ć
i do nekog zaklju
č
ka u vezi s islamom možda bi se smatralopomalo naivnim ili precijenjenim. Brojni su komentatori koji jednostavno ne žele islamvidjeti u druk
č
ijem svjetlu osim kao fosilizirano u
č
enje koje se ne može promijeniti iprilagoditi. Ja, me
đ
utim, želim i
ć
i korak dalje. Brojne ideje i detalji, nastali kao rezultatnapornog rada muslimanskih intelektualaca tokom stolje
ć
a, nisu nestali,
č
ak ni kada nisunaišli na podršku i kada nisu bili priznati, pa ni kada su bili prihva
ć
eni, a kasnijemarginalizirani po dolasku novih ideja. Islamska misao je nastavila postojati „u skladištu“,da tako kažem. Na jednoj strani, tu su bile manje skupine ljudi, koji su iz nekog razloganjegovali te ideje. Na drugoj strani, takve ideje su ostale dosezive u djelima u
č
enjaka.Prilike se mijenjaju. Grupe ljudi iz razli
č
itih politi
č
kih, socijalnih, ekonomskih ikulturnih sredina se sele i u muslimanskom svijetu je ta selidba dosegla velike razmjere jošod 19. stolje
ć
a. A kako se prilike mijenjaju, tako se i ideje prilago
đ
avaju prilikama. Nekenaslije
đ
ene strukture ne mogu ponuditi odgovore na nove izazove i zahtijevaju promjene,poboljšavanja i izmjene. Ovo traganje za odgovorima na nove izazove ne funkcionira uvakuumu. Ono traži pomo
ć
u onome što ve
ć
postoji, posebno uklju
č
uju
ć
i postoje
ć
etradicionalne izvore. To intelektualno bogatstvo, koje se nakupljalo stolje
ć
ima, uvijek jepotencijalno relevantno. Nije slu
č
ajno došlo do velikog porasta izdavanja islamskihhistorijskih, teoloških, pravnih i filozofskih tekstova u posljednje tri decenije. Naravno, ovonije proizašlo iz samo jednog razloga. Naftno bogatstvo koje se nagomilalo u nekimzemljama od sredine sedamdesetih godina prošlog stolje
ć
a je velikim dijelom potaklo ifinansiralo ovaj proces. Ali, ono što je još važnije, jeste da se osjetila potreba da se istražiintelektualna prošlost, potreba koja se tako
đ
er manifestirala u masovnoj ekspanzijiuniverziteta diljem islamskog svijeta, ekspanziji koja je zauzvrat stvorila tržište za ovaizdanja starih tekstova.U nastavku
ć
u navesti konkretne primjere, prvo u vezi s nekim elementima aktualneglobalne rasprave o islamu, a zatim i sa situacijom islama u Evropi. Kao prvo, ukratko bih seosvrnuo na neke fundamentalne rasprave koje se vode ve
ć
generacijama a u vezi su skorištenjem osnovnih izvora islama, posebno Kur'ana i sunneta Poslanika i metodamanjihove interpretacije, a koje se ti
č
u šerijatskog prava. U 9. i 10. stolje
ć
u, po gregorijanskomkalendaru, najve
ć
a teološka i filozofska pitanja kod ve
ć
ine pripadnika sunnijske škole islamabila su razjašnjena priznavanjem primarne uloge Sunneta kao vjerskog autoritetazabilježenog u formi hadisa. Iako su sve sunnijske pravne škole prihvatile ovaj pristup
1
Edward W. Lane,
 An account of the manners and customs of the modern Egyptians written in Egypt during the years 1833-34and -35 (Utisci o kulturi i obi
č 
ajima modernih Egip
ć 
ana, napisani u Egiptu tokom 1833-1835. godine
), London, 1836. DiskusijaEdwarda Saida o Laneovom radu, objavljena u
Orijentalizmu
(London, Routledge and Kegan Paul, 1978), interesantna je, ali nije utjecala na moj argument.
2
Clifford Geertz,
Islam observed: religious development in Morocco and Indonesia (Islam u fokusu: vjerski razvoj u Maroku iIndoneziji),
New Haven, Yale University Press, 1968.
 
3
Sunnetu, sljedbenici Ahmed b. Hanbela, alima iz 9. stolje
ć
a, i njegovi nasljednici su postalioli
č
enje tog trenda. Po
č
etkom 14. stolje
ć
a, sirijski u
č
enjak Tekijjuddin Ahmed ibn Tejmijje jestekao slavu zahvaljuju
ć
i svojim ekstremnim stavovima, zasnovanim na hadisu, što jerazljutilo memlu
č
ke vladare u Damasku i Kairu. Umro je 1328. godine u zatvoru tvr
đ
ave uKairu
3
. Njegov uticaj je varirao tokom povijesti, ali je dosegao svoj vrhunac kada su muMuhammed ibn 'Abdulvehhab i njegovi intelektualni sljedbenici dali najve
ć
i autoritativnistatus na podru
č
 ju koje
ć
e, kasnije u dvadesetim godinama prošlog stolje
ć
a, postati SaudijskaArabija. Od tada je smatrano da je upravo on postavio temelje takozvanogfundamentalisti
č
kog islamskog trenda dvadesetog stolje
ć
a.
4
 Nekoliko generacija poslije, španski muslimanski u
č
enjak Ebu Ishak eš-Šatibi (umro60 godina nakon Ibn Tejmijje) je zauzeo sasvim razli
č
it stav prema temeljima prava.
5
Istakao je koncept op
ć
eg dobra (
masleha
), kao klju
č
ni element za interpretaciju Kur'ana i Sunneta i, uvezi s tim, koncept osnovnih ciljeva Šerijata
(mekasid)
, od kojih je pet osnovnih: o
č
uvanjevjere, zaštita života, porodice, razuma i imovine.
6
Kasnije generacije su smatrale takavpristup temeljnim principom fleksibilnosti unutar islamskog prava, dopuštaju
ć
i da sepojedinosti iz pravnog sistema prilagode promjenjivim prilikama, da bi se ispunili osnovniciljevi Šerijata. Izvan svoje zapadno-mediteranske malikijske pravne škole Šatibi nije imaopuno utjecaja, sve dok njegovi stavovi nisu ponovo aktualizirani u 20. stolje
ć
u, posebno odstrane Tunižana Ibn 'Ašura i Libanonca Rešida Ridaa.Kolika je važnost pridavana Ibn Tejmijji i njegovom u
č
enju, govori i podatak o tomekoliko je zastupljen u drugom izdanju
Enciklopedije islama
, djelu koje je abecednimredoslijedom objavilo podatke o važnim li
č
nostima islama, prikupljane
č
etrdeset godina, akompletirane tek po
č
etkom 21. stolje
ć
a. O Ibn Tejmijji govori esej od oko 4000 rije
č
i, a o Eš-Šatibiju je manje od jedne petine tog eseja. Danas je, me
đ
utim, nepojmljivo da Eš-Šatibi budetoliko marginaliziran u nedavno zapo
č
etom tre
ć
em izdanju
Enciklopedije
. U nedavnomistraživanju o historiji islamskog prava, koje je proveo Knut Vikor, pet puta se više kao izvoruzima Eš-Šatibi od Ibn Tejmijje.
7
Eš-Šatibi je postao centralna referenca za muslimanskemislioce koji rade na usaglašavanju islamskog prava i etike sa zahtjevima savremenog doba,
8
 a posebno za mnoge intelektualce, koji su u potrazi za modelima tipa kako biti musliman naZapadu, gdje su muslimani manjina... Za dobro poznatog, a u nekim krugovima ikontraverznog, švicarskog muslimanskog mislioca Tarika Ramadana, koncept
maslehe
, iliop
ć
eg dobra, centralna je dimenzija interpretacije svetog pisma. Zajedno s ciljevima Šerijata
(mekasid)
zauzima veoma važno mjesto u dvjema njegovim dobro poznatim knjigama, što jeposebno primjetno posljednjih godina njegovog rada, ako se uporedi koliko je puta uzimaoobojicu kao izvor. Godine 1990, Ibn Tejmijje i Eš-Šatibi se gotovo jednako spominju u
3
H. Laoust, „Ibn Taymiyya“,
Encyclopedia of Islam Online
, Leiden, Brill, 2008., pristupljeno 29. januara 2008.
4
N. J. De Long-Bas,
Wahhabi Islam: from revival and reform to global jihad (Vehabijski islam, od obnove i reforme do džihada),
 Oxford, Oxford University Press, 2004, posebno 247-256.
5
M. Fierro, „Al-Shatibi“,
Encyclopedia of Islam Online,
Leiden, Brill, 2008., stranici pristupljeno 29. januara 2008.
6
M. K. Masud,
Shatibi’s philosophy of Islamic law (Šatibijeva filozofija islamskog prava),
New Delhi, Kitab Bhavan, 1997.
7
Knut Vikør,
Between God and the Sultan: a history of Islamic law (Izme
đ 
u Boga i sultana: historija islamskog prava),
London,Hurst, 2005, vidi Indeks.
8
Pogledaj, npr., Wael Hallaq,
 A history of Islamic legal theories (Historija islamskih pravnih teorija)
, Cambridge, CambridgeUniversity Press, 1997. str. 180-187; Ahmed el-Rejsuni,
Imam al-Shatibi’s theory of the higher objectives and intents of Islamic law (Teorija imama eš-Šatibija o višem cilju i namjenama islamskog prava)
, Herndon, Me
đ
unarodni institut zaislamsku misao, 2005; M. H. Kamali, „‘Shari’ah and civil law: towards a methodology of harmonization’ (Šerijat igra
đ
ansko pravo: prema metodologiji harmonizacije),
Islamic law and society
, 14, 2007, str. 391-420, posebno str. 415-418.
of 00

Leave a Comment

You must be to leave a comment.
Submit
Characters: ...
You must be to leave a comment.
Submit
Characters: ...