F P

Lj ubomir Misic
Radomir Lakusic
LIVADSKE
BILJKE
1


LlVAD KE
BIUKE

Recenzenll:
dr Rajna Jovanovic
dr Ljudevit lIijanie
Redakeljskl koleglj :
Dr Ljubomir Berberovle
Dr Muso Dlzdarevie
Mirjana Jovanovic
Zvonko Korene
Dr Radomir
Mr Esad Maslie
Dr Smilja Mueibabie
Dr Vitomir Stefanovie
Dr Gedomil Silie (predsjedni k)
I Dr Tihomir Vukovic I
Glavni urednlel:
Zvonko Korene
Mr Vojislav Mitie
Odgovorni urednik:
Mr Esad Maslic,
Autorl fotograflja:
Ljubomir
Gedomil Silic (4 na sl. 20, 80, 85 i 129)
lIuslralor[ :
Ljupomir
Ljerka Kovac
Tehnickl urednik:
Auiica Aiorovic
Lektor:
Filip
Korektor :
Ruia Mlae
Tlra' : 15000
Izdalu :
SP .. Svjetlost .. Izdavaeko preduzeee Sarajevo,
direktor Savo Zirojevie
Zavod za udi benike i nastavna sredstva
Zavod za udibenike i nastavna sredstva, Beograd
Za Izdavace:
Abduselam Rustempasie
Radojiea Vucieevic
Foto - slog LlNOTRONIK 300:
GIP .. SarS .. , Sarajevo
Stampa:
Tisk Gorenjski tlsk Kranj

Prof. dr Ljubomir Misic
Prof. dr Radomir Lakusic
LIVADSKE
BILJKE
160 fotografija u koloru
160 crteza u tablama
I izdaoje
IP SYJETLOST, Zavod za udzbenike i nastavna sredstva, Sarajevo
Zavod za udzbenike i nastavna sredstva, Beograd
1990.

SLIKA NA KORICAMA:
Uvada kosanice u polju
SLIKA NA UNUTRASNJOJ STRANI KORICA:
Uvada na Igmanu kod Sarajava.
SLIKA NA STRANI 3.:
Crvana djatalina (Trifolium pmtanse l.)
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Narodna i univerzit etska biblioteka Sosna i Hercegovina.
Sarajevo
UDK 581.9:633.2.03
MI$ IC, Ljubomir
Livadske bitjke I Ljubomir Radomir autori
lotografij a Ljubomir .. . lel al.); itustratori ljubomir
Misic (et al.). - 1. izd. - Sarajevo : Svjetlost. 1989. -
228 sIr.: 160 fOlografija u kaloru, 160 crteia u tabl ama;
24 em. - (Priroda Jugoslavije ; 5)
Literatura: 51r. 181- 185. - Skracenlce Imena ci tiranih autora:
str. 187-190. - Ajecnlk bolanickih termina: sIr. 195-206.-
Registri : sir. 207-227
ISBN BIHl1-02501-2
ISBN 86-01-02501-3

SADRZAJ
Predgovor ... ......... .................. ....... ... ... .... ..... ... ...... ... ... ........... ......... ............. ... ... .... 7
Uvod .......... ....................... ... .............. ........ .. ...................... ........................... .......... 9
Pregled najznacajnijih zajednica livada i pasnjaka Jugoslavije ............................. 11
Skracenice ............... .... ................. ...................... .. ............... ....... .... ......................... 18
Opi s vrsta, fotografij e i crlezi ....... .... ......................... .................... . ... ...................... 19
Literatura ......... .. ... ... ....... ......... ............................ .. .. ..... .. ... ......... .... ... ............ .......... 181
Skracenice imena citiranih autora ..... ... ............................. ...... .... ............ ..... .......... 186
Indeks asocij acija ......... ...... ... ............. .... ....................... ......................... .. .. ...... .. ..... 191
Rjecni k botani ckih termina .. ........................... .. .......................... .. ... .. ... ... ... ............. 195
Registri
Naucna imena (Nomina latina) ...................... .. .......... .. .. .. ............ .. .. ........ .. ...... 207
Srpskohrvatska imena ........... ................... .. ...... .... ........ ............................... ... ... 210
Makedonska imena .. ............ .... .. ... ............................. ....... ...... . ........... ...... .. ....... 213
Siovenacka imena ...... ............ ......... .................... .. ....... ............ .......................... 215
Engleska imena (Common English Names) ........................... ............. ............ 217
Francuska imena (Noms communs francais) ... ..................................... .. .... .... 219
Njemacka imena (Deutsche Namen) .. ....... ... ................ .......... .. .. ..... .. .............. 221
Italijanska imena (Nomi comuni italiani} .... ................... .................. ................. 224
Ruska imena (PycKue Ha3BaHufl) ........ .. .... .. ..... .......... ... .. .... .. ............. .......... ... 226
5

PREDGOVOR
Knjiga " L i v ads k e b i I j k e" iz edicije " Priroda Jugoslavije" sadrii najvainije
informacije 0 160 vrsta biljaka kOje optimum ekoloskih uslova nalaze u ekosistemima
livada i pasnjaka horizontalnog i vertikalnog profila Jugoslavije.
Pri izboru vrsta, 6iji je broj ograni6en, rukovodlli smo se prije svega zna6ajem svake
konkretne vrste, njenim kvalitativnim i kvantitativnim karakteristikama, i, s druge strane,
izostavljanjem onih vrsta koje su obra(fene u ranije publikovanim knjigama ove edicije.
Kako je morfoloskim karakteristikama prezentiranih vrsta posveeena puna painja
kroz fotografije u boji i crteie, nastojali smo da u tekstu naglasimo ekoloske karakteristike
vrsta i njihovih populacija, lj. njihov odnos prema klimatskim, geoloskim, pedoloskim i
orografskim karakteristikama njihove iivotne sredine, pripadnost biljnoj zajednici, iivotnoj
zajednici i ekosistemu.
Tako(fe smo nastojali da za svaku vrstu istaknemo njenu upotrebnu vrijednost -
hranjivost. medonosnost, ljekovitost i dekorativnost, sto ee, nadamo se, knjigu u6initi
korisnijom i upotrebljivijom ne samo za stru6njake, studente i (fake iz oblasti fundamen-
talne i primijenjene biologije i ekologije vee i za daleko siri krug ljubitelja prirode. Radi
toga smo za svaku vrstu, osim nau6nog (Iatinskog imena), dali i njena narodna imena
na : srpsko-hrvatskom, slovena6kom, makedonskom, engleskom, francuskom, njema6-
kom, italijanskom i ruskom jeziku.
Radi boljeg razumijevanja obuhvacene materije, u Uvodu smo dali razjasnjenja
najosnovnijih pojmova i sinsistematiku biljnih zajednica livada i pasnjaka, ana kraju knjige
indekse koji omogucavaju brzo nalaienje svake biljne vrste i svakog zna6ajnijeg termina.
Sirom literaturom ieljeli smo da ukaiemo korisnicima knjige na brojne izvore
podataka kojima smo se sluiili u radu na ovoj knjizi, kao i da ih uputimo na moguenost
koriscenja potpunijih podataka, kako 0 ovoj problematici u cjelini, tako i u svakom
konkretnom slu6aju.
Na dragocjenoj pomoei pri izradi ove knjige dugujemo iskrenu zahvalnost recenzen-
tima dr Rajni Jovanovie-Dunjic i prof. dr Ljudevitu lIijanieu, kao i kolegi dr Gedomilu Silieu.
7

UVOD
Pojam livadske biljke podrazumijeva sve one biljne vrste koje optimum uslova za
zivot nalaze u razl ieitim tipovima livada, od onih mezofilnih, higromezofilnih i kseromezo-
filnih, koje se zbog visoke biljne produkcije jednom iii vise puta godisnje kose radi sabiranja
stoene hrane iii intenzivno ispasaju, do onih koje se, zbog manje produkcije, slabijeg
kvaliteta biljne mase iii nekih drugih nepogoda, uglavnom ispasaju a rjede kose, te ih
nazivamo pasnjacima. Medutim, pojam pasnjak znatno je siri od pojma livada i ukljucuje
sve oblike biljnih zajednica u kojima se napasaju stada doma6ih zivotinja, bilo tokom
cijele godine, kao sto je to slucaj u primorskim i nizijskim krajevima, iii samo tokom Ijeta,
kao u planinskim predjelima. Livade su i po genezi specificne jer su nastale u novijoj
istoriji vegetacije, pod uticajem eovjeka, koji je krcio i palio prirodnu, preantropogenu, tj.
klimatogenu, najces6e sumsku iii sibljacku vegetaciju radi stvaranja livada na kojima 6e
sabirati stocnu hranu iii intenzivno napasati svoja stada. U pasnjake, medutim, spadaju
osim antropogenih, i oni koji su prirodnog - preantropogenog porijekla, kao sto su
planinske rudine, planinske vristine, stepe, polupustinje, itd.
Prema intenzitetu i kvalitetu antropogenih uticaja, sve livade mozemo svrstati u dvije
grupe: a) livade intenzivno kultivirane, koje se kose najces6e 2-3 puta godisnje iii sluze
za intenzivnu ispasu ; njihov floristicki sastav odreduje uglavnom covjek siju6i odredene
kombinacije visokokrmnih biljaka i ciju bioprodukciju pomaiemo dubrenjem, navodnjava-
njem, itd. i b) livade koje se ekstenzivno kultiviraju - kosenjem (najces6e jednom u toku
godine), odstranjivanjem drvenastih vrsta i ekstenzivnim ispasanjem. Za ovu kategoriju
livada cesto se i u strucnoj literaturi koristi termin "prirodne livade" , sto je sasvim
pogresno, jer se pod .prirodnim livadama mogu podrazumijevati samo neantropogeni
oblici travnih zajednica, za koje najces6e koristimo specificne termine - planinske rudine,
stepe, mocvarne livade, tresetista, itd. , dok se za prvu kategoriju koriste termini -
vjestacke livade iii sijane livade, koji u potpunosti odgovaraju njihovoj genezi.
9

PREGLED NAJZNAGAJNIJIH ZAJEDNICA LlVADA I
PASNJAKA JUGOSLAVIJE
Siozeni ekosistem livada i pasnjaka u uzem smislu rijeci , diferencira se na prostoru
Jugoslavije u cetiri prirodne cjeli ne:
a) livade na vlaznim i toplim stani stima mediteransko-submediteranskog i nizijsko-
brdskog podrucja, na dubokim !lima, intenzivno kultivirane i visokoproduktivne;
b) livade na umj ereno vlaZnim i umjereno hladnim stanistima gorskog i subalpinskog
pojasa, sa pli6im !lima, ekstenzivno kultivirane i srednje produktivne;
c) uglavnom pasnjaci na suhim i toplim stanisti ma mediteranskog, submediteran-
skog, ni zijskog i brdskog pOjasa, na degradiranim i plitkim !lima, nekullivirani i sa niskom
produkcijom fitomase;
d) ugl avnom pasnjaci gorskog, subalpinskog i alpinskog pojasa, na plitkim -
degradiranim iii prirodnim !lima, nekultivirani i sa veoma niskom produkcijom fitomase,
zbog niskih temperatura i fizioloske suse na njihovim stanistima.
Svaka od pomenutih grupa se diferencira na subjedinice, koje su u fitocenoloskoj,
odnosno ekoloskoj si nsistematici, oznacene kao razli cite klase iii razredi , redovi, sveze,
asocijacije, geografske varijante, geolosko-pedoloske varijante, subasocijacije iii facijesi.
Osnovna jedinica fitocenoloske sinsistematike, odnosno nauke 0 vegetacij i jeste asocija-
cija pod kojom podrazumijevamo sistem razlicitih biljnih populacija koje zive na odredenom
prostoru, u odredenom vremenu, odnosno u odredenim ekoloskim uslovima, ekoloski su
snaZno povezane u jedinstvenu fitocenozu a geneticki medusobno izolovane jer pripadaju
razlicitim vrstama, rodovima, porodicama, itd., te se razmjena genetickog materijala i
ostvarivanje vitalnog potomstva ostvaruje unutar svake populacije ponaosob. Sistem
floristicki i ekoloski slicnih asocijacija cini svezu, sistem sveza red, sistem redova klasu,
sistem klasa krug, a sistem krugova vegetaciju u global nom smislu rijeci. Tako bi krugu
livada i pasnjaka, u uzem smislu rijeci , pripadale klase:
a) higro-mezofilne, mezofilne i kseromezofilne livade i pasnjaci (Molinio-
-Arrhenatheretea R. Tx. 1937) ;
b) mezo-kserofilni pasnjaci i livade kontinental nih krajeva (Festuco-Brometea Br.-BI.
& R. Tx. 1943);
c) kserotermni pasnjaci i livade cirkummediteranskog podrucja (Thero-Bra-
-chypodietea Br.- BI. 1947) ;
d) acidifilni higro-mezofilni, mezofilni i kseromezofilni pasnjaci i livade (Nardo-Cal/u-
netea Pre ising 1949) ;
e) higrofilni pasnjaci i livade oko izvora i potoka gorskog i subalpinskog pojasa
(Scheuchzerio-Caricetea fuscae / Nordhagen 1936/ R. Tx. 1937);
f) higrofilni pasnjaci i livade primorskih, nizijskih i brdskih mocvara (Phragmitetea
R. Tx. & Preising 1942);
g) higrofilni pasnjaci i livade muljevitih obala rijeka, jezera i bara (lsoeto-Nanojunce-
tea Br.-BI. & Tx. 1943) ;
h) halofilno-higrofilne livade i pasnjaci primorskih krajeva (Juncelea maritimi R. Tx.
1951) ;
i) livadsko-stepska vegetacija slatina kontinentalnih krajeva (Fesluco-Puccinellielea
S06 1968), itd.
11

Najveei broj vrsta obuhvaeenih knjigom .. Livadske biljke optimum uslova za zivot
nalazi u zajednicama klasa Molinio-Arrhenatheretea I Festuco.-Brometea, a znalno manJI
broj u okviru drugih pomenutih klasa, kOJe obuhvataJu prelezno pasnJake, pa eemo se
ukralko osvrnuti na diferencijaciju livada u uzem smlslu rlJecl. ..
Higrornezofilne, mezofilne i higrokserofilne livade klase Molfmo-Arrhenatheretea se
diferenciraju na:
a) higromezofilne livade i pasnjake redova Molinietalia W. Koch 1926. i Oescham-
psietalia H-ic (1956) 1958. a; ..
b) mezofilne livade i pasnjake reda Arrhenatheretalfa Pawlow. 1928. I
c) higrokserofilne livade reda Tnfollo-Hordeetalfa H-Ie 1963.
Higromezofilne livade i pasnjaci reda Molinietalia u Jugoslaviji diferenciraju se na tri
sveze : Molinion caeruleae W. Koch 26, Filipendulion Segal 1966 i Calth,on R. Tx. 1937.
Sveza Molinion caeruleae obuhvata raznovrsne i za covjeka znacajne livade i
pasnjake, kao sto su : Serratulo-Plantaginetum aftissimae Ilijanic 1967. Ventenato- Trifo-
lietum pallidi Ilijanie 1967, Molinietum arundinaceae lIijanie 1 Canci
palustris lIijanic 1967, Lathyro-Molinietum caeruleae Tatlc et al. 1982, Mollmetum
caeruleae W. Koch 1926, Molinio-Gladioletum H-t 1954. itd.
Saveza Calthion objedinjuje livade i pasnjake visih polozaja, hladnijih stanista i uzeg
rasprostranjenja oko izvora i potoka, kao sto su : Trolio-Orchidetum bosniacae Misic
1984, Trolio-Juncetum (W. Koch 1926) Oberd. 1957, Equisetetum palustris Danon &
BlaZent ic 1978. itd.
Sveza Filipendulion Segal 1966. obuhvata za covjeka manje znacajne pasnjake i
livade kontinentalnih krajeva, koji cine prelaz prema vegetaciji visokih zeleni, kao sto su:
Filipendulo-Geranietum palustris W. Koch 1963.
Vegetacijski red Oeschampsietalia H-ic (1956) 1958. obuhvata mocvarne livade
nizijskih podrucja Jugoslavije, na duze plavljenim terenima i teskim (dzombastim) tlima.
Jedina sveza ovoga reda - Oeschampsion caespitosae H-ic 1930. obuhvata vise
asocijacija livada i pasnjaka, od kojih cemo pomenuti samo neke najznacajnije, kao sto
su : Oeschampsietum caespitosae H-ic 1930, Caricetum tricostato-vulpinae H-ic 1930,
Agrosti-Juncetum effusi. T. Cincovie 1959, Junco-Oeschampsietum caespitosae Petkovic
1981 .
Mezofilne livade i pasnjaci reda Arrhenatheretalia Pawlow. 1928. na sirokom
horizontalnom i visokom vertikalnom profilu nase zemlje, od primorskih i panonskih
podrucja do subalpinskog pojasa srednjih - visokih Dinarida, diferenciraju se u tri sveze:
a) Arrhenatherion elatioris Br.-BI. 1925, b) Cynosurion cristati R. Tx. 1947, c)
Pancicion Lakusic (1964) 1966.
Saveza Arrhenatherion elatioris obuhvata uglavnom intenzivno kultivisane Ii vade
nizijskih i dolinskih predjela, na dubokim i umjereno vlaZnim tlima, koja se najcesce
dohranJuju slajskim iii vjestackim aubrivima, Ie daju visoke prinose kvalitetnog sijena.
Njihovoj ekoloskoj i. floristickoj raznovrsnosti znacajno doprinosi covjek - aubrenjem,
navodnJavanJem I slJanJem odabramh smjesa krmnih biljaka, pa su u okviru ove sveze
opisane.brojne zajednice livada, od kojih cemo pomenuti za jugoslovenski prostor neke
znacaJmJe, kao sto su: Onomdl-Arrhenatheretum (H-ic 1956) lIijanic & Segulja (1978)
1980, Alchemiffo- Trisetetum H-t 1951, Festuco-Agrostetum H-t 1951, Bromo-Cynosure-
tum cnstatl H-Ie 1930, Festucetum paratensis Lakusic et al. 1975 Taraxaci- Trifolietum
pratensis Lakusie et al. 1975, Trifolio-Cynosuretum cristatiVeljovic 1967, Arrhenatheretum
elallOns R. Tx. 1937 medioeuropaeum (Scherr. 1925) H-ie 1941 itd.
. Sveza Cynosurion cristatiR. Tx. 1947.obuhvata zajednice i pasnjaka brdskog
I gorskog pOlasa, kOJe se ekstenzlvno kultlvlraJu - kosenjem, ispasanjem i povremenim
staJsklm .d.ubrenJem, metodom. pomlcanJa .torova. Razvijaju se na plicim i hranivima
slromasmJlm tllma, Ie daJu manJe pnnose slJena. Najznacajnije fitocenoze ove sveze na
nasem prostoru su : Rhinantho-Cynosuretum Blecie & Tatic 1960, Knautio-Cynosuretum
cnstatl Blecle & Tatle 1966, Cynosuretum cristati bosniacum Lakusic et al. 1975,
Festuco-Cynosuretum R. Tx. 1940, itd.
12

Sveza Pancicion obuhvata me f'I r d
na plicim tlima kOja se rijetko ;va e Qorsk.og i polasa,
karaktera i rasprostranjena je Od ' bo a u pnnose sl! ena. Sveza Ie endemienog
Naj znaeajnije asocijacre . sans 0 srbljansklh I makedonskih planina.
1966, sarpbicaa (1964)
K Tomic 1970 Alch '/1 Ph I, rastuco- anclclatum sarblcaa
faitacis 1 psaudoorblcularis et al. 1962, Violato-
. . ' c amillo-Crapldalum bosniacaa Bleleic 1966, ltd.
H.-IC
d
1963. ?buhvata livade i polja i sllena
I r . ' . je_ su Ie OIm d'jelom godlne, od novembra do aprila
j:.ne, a
l
tokom Ijeta Izlozene . fiziekoj i jer se najeeMe razvijaju
T uk
0
dim og tllma sa Visokim procentom nepristupacne i pristupacne vode
a 0 e se razVIJaJu na slicOim i u Panonskoj niziji, gdje su
posebnom "svez0m. padali Slavnie (1942) 1946, unutar kOje su
naJznaeaJOIJe T"foltalum subtarranai Slavnie (1942) 1946, Paucadano-Asle-
(Rapcs. 1927) S06 1947, Trifolio angulali-Alopecurelum pratansis S
ara u<;s I 1965, itd. .
" Sveza Trifolion resupinali K. Micevski 1957. rasprostranjena je u submediteranskom
dlJelu Jugolstoene od Nerelve, preko jugoislocnog dljela Hercegovine i
krske. Crne Gore do Srblje I Ma.kedonije u kojoj je najoplimalnije razvijena. Najznacajnij e
asocljaclje ove sveze su: T"foltelum mgrescantis-sublarranai Micevski 1957, Trifoliatum
resupmall-balansae M,cavskl 1957, Poato- Trifolialum fragifari Micevski 1966, Alopecuro-
RanL!nculelurry margmall Zeidler (1944) 1954, Poo-Alopacurelum pralensis R. Jovanovic-
Dunjlc 1957, I Fesluco-Hordaetum secalini R. Jovanovic 1957.
. Uvade i sveze Trif<?lion palidi I!ijanie 1969. razvijaju se u nizijskom dijelu
dl)ela JugoslavlJe I dlferenclraJu se na veei broj asocijacija, od kojih su
naJznaeaJnlJe: Genllano-Molmietum litoralis llijanie 1967, Trifolio-Alopecuralum pratansis
T. C,ncovlC 1959, Rumici-Agrostelum caninae Gincovie 1959, ild.
Uvade i pasnjaci sveze Molinio-Hordeion sacalini H-ie 1934. rasproslranjene su u
sjevernim i srednjim djelovima ilirsko-submedileranskog krsa i razvijaju se na mocvarnim
i poplavnim slanistima, Ie u kraskim poljima, spustajuci se sve do pojasa uvijek zelene
medileranske vegelacije i zalazeci dosla duboko u kopno Dlnarida. Od pelnaeslak do
sad a opisanih asocijacija ove sveze pomenueemo samo neke najrasproslranjenije i za
covjeka najznacajnije : Trifolio-Hordeelum sacalini H-ie 1934, Peucedano-Molinielum
litoralis H-ic 1934, Molinio-Lathyrelum pannonici H-ic 1963, Canlauralum pannonicaa
RI. 1954, Planlaginetum altissimae RI. 1954, Deschampsiatum madiae (Zeidler 1944)
H-ic 1963, Hordeo-Poelum silvicolae H-ie 1963, Agrosti-Hordaatum secalini lIijanie 1969,
Carici gracilis-Poelum palustris lIijanic 1967, ild.
Uvade i pasnjaci reda Agrosliatalia sloloniferae Oberd. 1967. zaslupljene su na
prosloru sjeverozapadnog dijela Jugoslavlje svezom Agropyro- Rumiclon crispi Nordhagen
1940, kOja se diferencira na veei broj asocijacija od kojih su najznacajnije: Agropyro-Poe-
lum anguslifoliae Babic 1971, Trifolio-Agroslelum stolonifaraa Markovic 1973, Roripo-
Agroslelum sloloniferae (Moor 1956) Oberd. et Mull. 1961 . ild.
Pasnjaci i livade klase Fesluco-Bromelea Br.-BI. & R. Tx. 1943. obuhvalaju primarne
- klimalogene slepske fitocenoze sjeveroislocnlh dijelova Jugoslavije, kao i sekundarne
- anlropogene biljne zajednice naslale degradacljom naj6eMe kserotermnih - hrastovo-
grabovih iii bukovih suma brdskog i gorskog pojasa, a neslo rjede i smrcevih suma.
Diferenciraju se, na prostoru Jugoslavije, na Iri vegelacijska reda: Bromalalia aracliBr.-BI.
1936 Feslucelalia valesiacaa Br.-BI. & R. Tx. 1943. i Scorzonero-Chrysopogonalalia ,
H-I et H-ic 1956.
Red Bromelalia erecli Br.-BI. 1936, na prostoru Jugoslavije, zastupljen je svezom
Bromion arecli Br.-BI. 1936, koja obuhvata mezokserofilne (Masobromion) i kserofilne
(Xerobromion) pasnjake i livade brdskog i gorskog pojasa kontinentalnih dijelova nase
zemlje, na seriji karbonatnih i peridotitsko-serpentinskih Od mezokserofilnih
livada i pasnjaka na prostoru Jugoslavije je rasprostr!injena shvacena
asocijacij e Bromo-Planlaginalum madiaa H-t 1931, kOJa se razvlJa na vertlkalnom profllu
Dlnarida od njlhovog podnozja do subalpinskog pojasa.
13

Pasnjaci i livade reda Festucetalia valesiacae Br. -BI. & R._ Tx: 1943. razvijaju se u
sjeveroistocnom dij elu nase zemlje, iduci na sjeverozapad do Backe I Srema.
se u vise vegetacijskih sveza, od kojih su najsire rasprostranJene ., naJboIJ.e. proucene:
Festucion valesiacae Klika 1931, Chrysopogoni-Danthonlon alpmae KOJ'c 1957, te
Festucion rupicolae S06 1940.
Sveza Festucion valesiacae siroko je rasprostranjena i dobro proucena na podrueju
Srbije. ad desetak asocijacija ove sveze navescemo samo neke: poten!,ffO-Cancetum.
humilis R. Jovanovic 1955, Galio-Festucetum valesiacae R. JovanovIc 1955, Canci
humilis-Stipetum pulcherimae R. Jovanovic 1955, Poterio-Festucetum valesiacae Danon
1960, Napeto-Festucetum valesiacae Diklic et Milojevic 1976, vale-
siacae Diklic et Nikolic 1972, Taraxaco- Festucetum valeslacae, StoJanovlc 1981 , Chryso-
pogoni-Festucetum valesiacae Veljovi c 1971 , Bromo-Festucetum valesiacae Danon et
Blaiencic 1978.
Pasnjaci i livade sveze Chrysopogoni-Danthonion alpinae uglavnom su rasp rostra-
njeni u ni zijskom, brdskom i gorskom pojasu Srbije i diferenciraju se na vel ik broj
asocijacija, od koji h su kao izvori kvalitetnije stoene hrane najznaeajnije: Koelerio-f!antho-
nietum alpinae Z. Pavlovic 1974, Centaureo- Tritolietum velenovsky Rexhep' 1978,
Onobrychido- Tritolietum pannonici Randelovic, Rexhepi , V. Jovanovic 1979, Agrosti
capilaris-Cynosuretum cristati Vuckovic 1985, Inulo-Danthonietum alpinae K. Tomic
1972. i Agrostio-Chrysopogonetum grylli Kojic 1958.
Sveza Festucion rupicolae S06 1940. obuhvata vegetaciju izrazito stepskog karakte-
ra. ana je rasprostranjena na cernozemu i smedem stepskom tlu Podunavlja. Zahvata
znacajne povrsine i izgradena je od kombinacija: mezokserofita, kserofita, kseromezofita
i mezofita, sto je cini znacajnim izvorom stoene hrane, pa je pod jakim antropogenim
uticajima. ad desetak opisanih asocijacija ove sveze pomenucemo samo neke: Calama-
grosti-Festucetum rupicolae R. Jovanovic 1985, Thymo-Festucetum pseudovinae Steva-
novic 1984, Inulo-Chrysopogonetum grilli Stojanovic 1981, Centaureo sadlerianae-Chry-
sopogonetum grilli Parabucski el Slojanovic 1984, Festuco-Potentilletum arenariae L.
Stjepanovic-Veselicic 1953. itd.
Vegetacija submediteranskih i mediteransko-montanih kamenjarskih pasnjaka i
livada reda Scorzonero-Chrysopogonetalia H-t & H-ic 1958. optimum zivotnih uslova
nalazi na plicim iii degradiranim karbonatnim tlima primorskih Dinarida i diferencira se u
tri sveze: Chrysopogoni-Satureion H-t & H-ic 1934, Satureion subspicatae H-t 1962. i
Scorzonerion villosae H-ic 1949.
Sveza Chrysopogoni-Satureion obuhvata desetak asocijacija, od kojih navodimo
neke najznacajnije: Stipo-Salvietum officinalis H-ic (1956) 1958, Festuco-Koelerietum
splendentis H-ic 1963, Asphodelo-Chrysopogonetum gryffi H-ic (1956) 1958, Artemisio-
Salvietum officinalis Nikolic & Diklic 1966;. Euphorbio myrsiniti-BothriochloiHum R.
Jovanovic 1955, Narcisso-Asphodeletum N. ::;egulja 1969. itd.
Kserotermni kamenjarski pasnjaci sveze Satureion subspicatae H-t razvijaju se na
nesto visim polozajima submediteranskog i mediteransko-montanog pojasa primorskih
Dinarida i diferenciraju se u vise asocijacija, od kojih su najsire rasprostranjene:
Canci -Centauretum rupestris HI. 1931 , Satureio-Edraianthetum HI. 1942, Satureio-Cari-
cetum humilis Trinajstic 1981 . i Bromo-Caricetum humilis Sugar 1969.
.. Kserotermne livade i pasnjaci na nesto dubljim i ocuvanijim karbonatnim tlima gornjeg
dlJela submedlteranskog I mediteransko-montanog pojasa primorskih i srednjih Dinarida
pnpadaJu svezl Scorzonenon vlffosae. U okviru ove sveze opisan je veci broj asocijacija,
od kOJlh su za eovjeka najznacajnije: Scorzonero-Hypochoeretum maculatae H-ic (1956)
1958, Festuco Iffyncae-Poetum bulbosae HI. 1956, Peucedano-Poetum bulbosae H-ic
1956, Ie Festuco-Armerietum canescentis Trinajslic & Sugar 1972.
Klasa Thero-Brachypodietea Br.-BI. 1947. obuhvala zajednice kserolermnih trav-
njaka i .kamenjarskih. pasnjaka eumediteranskog pojasa istocnojadranskog primorja.
Dlferenclra se na dVIJe sveze: Cymbopogo-Brachypodion ramosi H-ic (1956) 1958. i
Vulplo-Lotion H-ic 1960, koje pripadaju redu Thero-Brachypodietalia Br.- BI. 1936 .
.. Sveza Cymbopogo-Brachypodion ramosi (Syn. : Hyparhenio-Brachypodion ramosi
H-Ic (1956) 1958) razvlJa se na karbonatnim t!ima naseg eumediteranskog krsa i
obuhvata kamenJarske pasnJake I suhe travnJake. Dlferencira se u vise asocijacija, od kojih
14

Trifolietum stellat; H-ic (1956) 1958, Festuco -
Oryzopsetum miliace:: H-:C \i \9i58EiBarChYPOdIO-Hyparhemetum hlrtae H-ic 1961,
obuhvala eumedileranske Iravnjake na dubljim i zakiseljenim
. I I Sll a nlm tllma. Obuhvata veci broj asocijacija, kOje su naj cesce uze
kao sto su: PSlluro- Tnfolietum cherleri H-ic 1963, Chrysopogoni-Airetum
capl anHs . 1963, Ormthopodl- VUlpietum H-ic 1960, Gastridio-Brachvpodietum
ramosl -IC 2. ltd. J,
. Klasa Nardo-Callunete,.a Preising 1949. obuhvata livade i pasnjake na zakiseljenim
tllma bl lo.zbog klselog. matlcnog supstrata iii zbog ispiranja karbonata iz njih. Na prostoru
ovakve bllJne zaJednice optimum uslova za zivot nalaze u brdskom i gorskom
pOJasu kontlnentalnlh planinskih masiva i diferenciraju se u dva reda - Nardetalia (Obred.
1949) Prelslng 1949 I CaIJuno-Ulicetalia R. Tx. 1937.
Pasnjaci i livade reda Nardetalia zahvataju velike povrsine, narocito na silikatnim
mas!vlma Dlnanda, Prokletija, te Sarskih I Rodopskih plan ina. Zbog loseg kvaliteta sijena,
kOJI Je uglavnom uslovlJen kVCilitetom edlflkatorske vrste - trave tvrdace iii tipca (Nardus
L.) - OVI se travnJacl nJetko kose, a mnogo cesce ispasaju, sto pogoduje tvrdaci ,
Jer Je stoka ne pase oSlm u najranijim fazama.
Red Nardetalia je na prostoru Jugoslavije zastupljen sa dvije sveze - Nardion strictae
Br.-BI. 1926. montanum Domin 1933. i (Achileo-Arnicion Horvat & Pawlowski prov.)
Calluno-Festucion tenuifoliae ( = capillatae) HI. (1959) 1962; Ireca sveza - PotentiJIo
ternatae - Nardion Simon 1958. obuhvata subalpinske i alpinske pasnjake sa tvrdaeom,
te joj je prirodnije mjesto u klasi Juncetea trifidi Hadae 1944.
U okviru sveze Nardion, odnosno njene visinske varijante montanum, na prostoru
Jugoslavije izdvojene su dvije zajednice: Nardetum strictae montanum bosniacum Misic
Lj . 1984. i Nardetum strictae montanum montenegrinum Lakusic (1966) 1988, koje na
gornjoj granici svog vertikalnog areala - u donjem dijelu subalpinskog pojasa bosanskih
i crnogorskih planina, postepeno prelaze u subalpinsku svezu Jasionion orbiculatae
Lakusic 1966. red a Seslerietalia comosae (Simon 1957) Lakusic 1964, odnosno klase
Juncetea trifidi.
Sveza Calluno-Festucion tenuifoliae zastupljena je jednom asocijacijom, rasprostra-
njenom u sjeverozapadnim Dinaridima - Arnico-Nardetum HI. 1962. i jed nom u srednjim
Dinaridima - Aurantiaco-Nardetum (Horvat 1960) Bjeleic 1964.
Od zajednica sa tvrdaeom, koje povezuju gorske sa visokoplaninskim, te im je
sinsistematski polozaj intermedijaran, mozemo navesti : Agrostietum capillaris Z. Pavlovic
1955, Trifolio-Nardetum Bleeic & Tatic 1964, Carici-Nardetum strictae Petkovic 1981 . i
siroko shvacena asocijacija Nardetum strictae Grebenseikov 1950.
Red Calluno-Ulicetalia na prostoru sjeverozapadnih dijelova Jugoslavije zastupljen
je svezom Calluno-Genistion Duvign. 1944, koja obuhvata asocijacije: Genisto-Callune-
turn HI. 1931. (illyricum) i Erico carnee-Callunetum Lakusic et al. 1979, od kojih se prva
razvija na veoma kiselim tlima gorskog i brdskog pojasa, a druga na blaZe kiselim, u
brdskom, gorskom i donjem dijelu subalpinskog pojasa planina Vraniekog sektora, eesto
i na seriji serpentinskih zemljista. Zbog izrazite dominacije hamefita erikoidnog tlpa, OVI
su pasnjaci veoma loseg kvaliteta, ali se krcenjem i klasifikacijom mogu unapredivati.
Posto su knjigom "Planinske biljke iz edicije " Priroda Jugoslavije obuhvacene
vrste pasnjaka i livada klasa Juncetea trifidiHadae (Syn.:
1947) i Elyno-Seslerietea Br.-BI. 1948) to u ovoJ knJlzl nece 0 nJlma bltl govora.
Klasa Festuco-Puccinellietea S06 1968. obuhvata livadsko-stepsku vegetaciju pa-
nonskih slatina na slabo zaslanjenim tlima. Klasa se diferencira na dva reda -
Festuco-Puccinellietalia S06 1968. i Artemisio-Festucetalia pseudovinae S06 1968, od
kojih je ovaj drugi znaeajniji kao izvor stoene hrane, PCicemo se na njega ukratko osvrnutl.
Naime, njegova sveza Festucion pseudovinae . Soo 1933. zastuplJena Je na prostoru
Vojvodine, odnosno Srbije asocijacijama: Achllleo-Festucetum pseudovmae . (Magyar
1928) S06 (1933) 1945, Plantagini-Festucetum pseu.dovmae S. Parabucskl 1979. I
Artemisio-Festucetum pseudovmae (Magyar 1928) Soo (1933) 1945.
15

Klasa Festucetea vaginatae S06 1968. emend. Vicharek 1972. obuhvata vegetaciju
Deliblalske pjescare i oslalih podunavskih stepa, kserofilmh IravnJaka . I kamenJara
jugoislocne Srbije i Makedonij e, Ie vegelaciju serpenlinskih kamenJara Kosova,
zapadne Srbije i Bosne. Klasu sacinjavaju tri reda: Festucetalia vaginatae S06 19:;7,
Astragalo-Potentilletalia K. Micevski 1970. I Halacsyetalla sendtnen H. Ritter-Studnicka
1970. Prvi red je rasproslranjen u Vojvodini i Hrvalskoj svezom Festucion vaf1inatae S06
1929, unutar koje su najznacajnije asocijacije: Festucetum vaginatae dellblatlcum L.
Stjepanovic-Veselicic 1953, Festucetum vaginatae danubiale S06 1929. i Corynephoro-
-Festucetum vaginatae croaticum Soklic 1943.
Vegelacija kserotermnih travnjaka reda Astragalo-Potentilletalia se diferencira na 4
sveze - Satureio- Thymion K. Micevski 1970, Trifolion cherleri K. Mlcevskl 1970,
Scabioso- Trifolion dalmatici H-ic et Randelovic 1973. i Armerio-Potentillion K. Micevski
1978. U okviru prve sveze na prostoru Makedonije i Kosova opisane su tri asocijacije:
Brachypodio-Onobrychietum pindicolae K. Micevski 1970, Astragalo-Morinetum K. Micev-
ski 1971 . i Echinario-Convolvuletum althaeoidis Rexhepi 1973. Asocijacije druge sveze
su : Petrorhagio- Trisetetum myrianthi K. Micevski 1972, Helianthemo-Euphorbietum
thessalae K. Micevski 1973. i Erysimo- Trifolietum K. Micevski 1977, a rasprostranjene
su na toplim i suhim stanistima Makedonije. Treca sveza rasprostranjena je na podrucju
pokrajine Kosovo i diferencira se u cetiri asocijacije: Astragalo-Calamintetum hungaricae
H-ic & Randelovic 1973, Teucrio-Artemisstum camphoratae (Feri 1975). Rexhepi 1975,
Onobrychidi-Haynaldietum dasypyrum-villosae (Feri 1976) Rexhepi 1976. i Sedo-Poten-
tilletum arenariae Ruiic 1978, koja je rasprostranjena izvan Kosova.
Sveza Armerio-Potentillion rasprostranjena je u Makedoniji i obuhvata za sada dvije
asocijacije - Genisto-Agrostietum bizantinae K. Micevski 1978. i Koelerio-Festucetum
stojanovi K. Micevski 1978.
Serpentinsko-peridotitske kamenjare reda Halacsyetalia sendtneri na prostoru Srbije i
Bosne diferenciraju se na 2 sveze - Centaureo-Bromion fibrosi Blecic et al. 1960. i
Polygonion albanicae H. Ritter-Studnicka 1970, unutar kojih je opisan velik broj endemic-
nih serpentinofilnih asocijacija, od kojih cemo pomenuti samo neke: iz prve sveze:
Cynancho-Saponarietum intermediae Blecic et al. 1969, Polygalo-Genistetum hassertia-
nae Blecic et al. 1969, Sedo-Bornmullerietum dieckiiBlecic et al. 1969, Poo molinieri-Plan-
taginetum holostei Z. Pavlovic 1951 , Festuco sulcatae-Potentilletum zlatiborensis Z.
Pavlovic 1951 , Hyperico-Euphorbietum glabriflorae Rexhepi 1978, Onosmo-Scabiosetum
fumariodis Rexhepi 1978. itd., a iz druge sveze: Halacsyo-Seslerietum rigidae Rt. 1970.
Oorycnio-Scabiosetum leucophyllae Rt. 1970, Silenetum willdenowii-serpentinae Rt.
1970. itd.
Klasa Phragmitetea R. Tx. & Pre ising 1942. obuhvata emerznu vegetaciju i vegetaciju
visokih saseva na hidrogenim i mocvarnim glejnim tlima oko slatkih i brakicnih voda
nizijskog, brdskog i gorskog pojasa. Diferencira se u dva reda: Magnocaricetalia Pignatti
1953 i Phragmitetalia eurosibirica W. Koch 1926. Vegetacija visokih saseva diferencira
se na dvije sveze: Magnocaricion W. Koch 1926. i Caricion gracilis-vulpinae E.
Balatova-Tulackova 1963. Sveza Magnocaricion obuhvata visokoproduk1ivne pasnjake i
IIvade vrlo nJskog kvalltela za stocnu ishranu, te se cesto koristi kao prostirka u objektima
za uzgajanje stoke. Od velikog broja asocijacija ove sveze koje se javljaju oko slatkih
voda na prosloru Jugoslavije pomenucemo samo neke: Caricetum elatae W. Koch 1926,
HydrrJCotylo-Caricetum elatae. H-ic (1958a) 1962. U okviru druge sveze najznacajnije
asoclJaclJe su: Cancetum gracilis R. Tx. 1937, Caricetum vulpinae-ripariae R. Jovanovic
1958. ild.
_ U okviru reda Phragmitetalia eurosibirica kao izvor stocne hrane mogu se pomenuti
pasnJacl I Ilvade sveza Spargamo-Glycerion Br.- BI. & Siss. 1942. i Beckmanion
eruciformis S06 1933.
Klasa Scheuchzerio-Caricetea fuscae (Nordhagen 1936) R. Tx. 1937. obuhvata
niskih cretova subalpinskog i alpinskog pojasa i zastupljena je na prostoru
nase zemlJe sa 4 reda: Cancetalta .'uscae W. Koch 1926, Scheuchzerietalia palustris
Nordhagen 1937, Tofleldletalla Prelslng 1949. i Narthecietalia Lakusic 1973.
16

Nesto veci znacaj kao izvori stoene hrane imaju pasnjaci i livade obuhvaceni
redovima Caricetalia devaflianae Br.-BI. 1949. (Syn.: rofieldietalia Preising 1949) i
(Caricetalia fuscae W. Koch 1926. emend. Nordhagen 1937, odnosno njihovim svezama
Caricion davallianae Klika 1934. i Caricion canescentis-nigrae Nordhagen 1937, kao sto
su : u prvoj : Eriophoro-Caricetum paniceae Ht. 1962, Molinio-Caricetum hostianae HI.
1962. emend. Trinajstic 1985, Carici-Blysmetum compressi Eggler 1933. i Orchido-Schee-
netum nigricantis Obred. 1957. emend. Gars 1966, a iz druge: Caricetum macedonicae
HI. 1936. i Carici-Sphagno-Eriophoretum R. Jovanovic 1978.
Osim kratko prikazanih, postoji jos dosta tipova livada i pasnjaka u nasoj lijepoj i
vegetacijski veoma raznovrsnoj zemlji , ali su oni s uzim rasprostranjenjem i manjim
znaeajem za covjeka u ekonomskom pogledu, te ih ovom prilikom necemo prikazivati.
17

O B J ~ N J E N J SKRAGENICA
Skracenice
ap., apred
arap.
emend., em.
grc.
lat.
nadm. vis.
V
2n
inc!.
Ch
G
E
H
T
Fam. (Familia)
subsp. (subspecies)
var. (varietas)
f. (forma)
auct. (auctorum)
cv. (cuftivar)
hort. (hortorum)
x
syn. (synonim)
s. st r. (sensu striciore)
s. lat. (sensu latiore)
ex.
non
p.p. (pro parte)
p. var. (pro var.)
gen.
!--XII

=
=
=
=
=
=
=
kod
arapski
emendavit, popravio, ispravio
grcki
latinski
nadmorska visina
visina biljke u centimetrima
broj kromosoma .
inclusive, ukljucivsi
hameliti (chamaephyta)
geofiti (geophyta)
epifiti (epiphyta)
hemikriptofiti (hemicryptophyta)
terofiti (therophyta)
familija, porodica
podvrsta
varijetet, odlika
forma
skracenica koja oznacava da je naucno ime od
razlicitih pisaca (autora)
sorta (internacionalna skracenica za razne sorte
kulturni h biljaka u vrtl arstvu i poljoprivredi)
vrtni (znaci daje doticno ime uobicajeno u
vrtlarstvu)
znak krizanja kod bastarda
= si nonim
u uzem smislu
u sirem smislu
iz (djela, rada ... )
ne
djelimicno
kao varijetet
= genitiv
vrijeme cvjetanja (i zrenja spora) oznaceni su
rimskim brojevima
vise iii manje
GEOGRAFSKE SKRAGENICE
S Siovenija
H Hrvatska
Oa = Dalmacija
BH Sosna i Hercegovina
Bo Sosna
He Hercegovi na
Sb = Srbija
Cg = Crna Gora
Ma Makedonija

EaUISETUM
PALUSTRE L.
Fam. Equisetaceae
\ . Mocvarna preslica,
zablji rastavic
Mocvirska preslica
Marsh- Horsetail
Queuede cheval,
Prele des marais
Simpf-Schachtelhalm
Erba cavaliina
Xsow o n o T H ~ u
S, H,BH,Sb,CG, Ma
VI- IX
2n = 216; G
Iz puzavog, dihotomski razgranjenog rizo-
ma, istovremeno se razvijaju jednostavni iii raz-
granati, izrazito clankoviti fertilni i sterilni nad-
zemni izdanci , visoki 30-50 (- 75) cm, s 4-12
(vecinom 6-10), dubokih uzduznih brazda iz-
medu kojih su glatka iii malo hrapava rebra.
Rukavicasti lisni ovoji zeleni , dugi 12- 15 mm,
prema gore rasireni, sa 6-10 slobodnih zubaca
koji su lineal no siljasti, zelenkasti , prema gore
crni sa sirim bijelim suvokozicastim rubom i
priblizno za treCinu kraci od ostalog dijela ovoja.
80cni ogranci obicno prema gore raskreceni, sa
5 (rjede 6- 7) rebara. Sporolilni klas mrkocrn, na
vrhu zaokruzen, dug 10-30 mm.
Obrasta mocvarne povrsine, obalna podruc-
ja, te vlazne livade i pasnjake, u prvom redu
zajednice reda Molinietalia (karakteristicna vrsta
reda) . Cesta je i u zajednicama sveze Arrhenat-
herion elatioris, Trifolion resupinati, Molinio-Hor-
deion secalini, Oeschampsion caespotosae,
Magnocarycion elatae i Rhynchosporion albae
W. Koch, 1926. Kao vazan edilikator i karakteri-
sti cna, odnosno dilerencijalna vrsta, zastupljena
je u asocijacijama: Molinietum coeruleae W.
Koch, 1926, Carex gracillis-Poa palustris lIijani c
1967, Ventenato- Trifolietum pallidi Ilijanic, 1967,
Equiseto-Scirpetum sylvatici Segulja 1974,
1, 2. habitus, 3. poprecni presjek stabljike, 4. ohrea
Equisetetum palustris Danon et 81aZencic 1978,
Caricetum gracillis - vulpinae subass. equisete-
tosum palustris H-ic 1930. i dr.
Uslijed velike otrovnosti smatra se nasom
najopasnijom otrovnom livadskom vrstom. Sad-
rzi vise otrovnih supstanci: alkaloid ekvizetin,
akonitinsku kiselinu, kao i antivitaminski laktor
koji dovodi do gubitka vitamina 8, u organizmu
domacih zivotinja. Skodljiva je kako u svjezem
zelenom stanju, tako i u sijenu.
Opste rasprostranjenje : umjerena i hladna
podrucja Evrope, Azije i Sjeverne Amerike.
19

1, 2. habitus, 3. fertilni klasic, 4. vrsni dio fertilnog
klasica, 5. sporangije
Sa vrha kratkog rizoma svake godine se
nadzemno razvija samo jedan list 5-30 em dug.
Peteljka otprilike jednake duzine kao i sterilni,
pljosnati dio lista, koji je zelen, sjajan, jajast do
duguljast, eijelog oboda i mrezaste nervature.
Fertilni dio lista znatno nadvisuje sterilni dio. On
ima na vrhu 2-5 em dugu i 3-4 mm siroku
spljostenu tvorevinu poput klasa, u kojoj je na
svakoj strani, tj . dvoredno, smjesteno 12-40
20
...... -
OPHIOGLOSSUM
VULGATUM L.
F am. Ophioglossareae
Jednolistak,
zmijski jezik
Navadni kacji jezik
Adder'stongue
Langue de serpent
Natterzunge
Erba Luccia
Y)t(OBHIoiK 06blKHoBeHHbiu
S,H,BH,Sb,CG,Ma
(V)VI-VII
2n = 480, c.490,
500-520 ; G
(-50) uronjenih sporangija (eusporangije). Ove
se otvaraju poprecnom pukotinom. Podzemni
protalijum dvopolan, valjkast, bez hlorofila, s
mikorizom.
Ova izosporna paprat rasprostranjena je u
hidrofilnim i mezofilnim livadama i pasnjacima
klase Molinio-Arrhenatheretea od nizina do gor-
skog pojasa, uglavnom na karbonatnim \lima.
Karakteristicna je vrsta sveze Molinio-Hordeion
secalini. Jedna je od edifikatorskih vrsta u zajed-
nicama reda Molinietalia i Arrhenatheretalia (ka-
rakteristicna i diferencijalna vrsta asocijacija:
Molinietum coeruleae medioeuropaeum W.
Koch 1926, Bromo-Cynosuretum cristati H-ic
1930. i Malinietum arundinaceae lIijanic 1967).
Sporadicno raste u zajednicama sveze Oes-
champsion caespitosae, te u mezofilnim hrasto-
vim sumama.
Kao Ijekovita biljka, dosta se primjenjuje u
narodnoj medicini. Za ishranu stoke ova izo-
sporna paprat nije znacajna. Spada u vrste bez
vrijednosti.
Opste rasprostranjenje : Evropa, zapadna,
sjeverna i istocna Azija, sjeverna Afrika, atlant-
ska ostrva, Sjeverna Amerika.


POLYGONUM
BISTORTA L.
Fam. Polygonaceae
Srcenjak,
uvinuti dvornik
Gadi koren,
kacja dresen
nliisaACKa TPOCKOT
Sistort, Snake-root
Renouee-Sistorte
Schlangenkn6teri ch
Sistorta, Serpentina
rOpe4
pay bill weUK'"
S, H, SH, Sb, eG, Ma
(V) VI-VII (VIII )
2n = 44(46,48); H
Visegodisnja zeljasta biljka sa debelim valj -
kastim i izuvijanim rizomom. Stabljika busenasta
negranata - do 1 m visoka. Ohree duge, koplja-
sta vrha i bez resa po obodu. Donji listovi dugi ,
trouglasto kopljasti, skoro odrezane iii suzene
osnove, najgornji su skoro linealni i sjedeci.
Cvast je vrsni klas, valjkast iii ovalno glavicasl.
Cvjetovi dvopolni, cvjetne drske duze od peto-
djelnog, do os nove usjecenog krunicolikog peri -
gona ruzi caste boje. Prasnika 8, stubica 3 sa
glavicastim zigovima (karpela 3) . Orasica je
trostrana - ostrih ivica, viri iz cvjetnog omotaca.
Rasprostranjena je uglavnom u gorskom i
subalpinskom pojasu. U odnosu na geolosku
podlogu, eurivalentna je vrsta, dok je, u odnosu
na 110, uglavnom vezana za slabo kisela, vlaZna
i mocvarna zemljista. Prilagodena je na eks-
tremne uslove stanista, kako u pogledu vlaznosti
tako i suse. Naseljava mezohigrofilne i mezofilne
livade i pasnjake reda MOlinietalia, te zajednice
sveze Deschampsion i Pancicion. Kao edifikator-
ska vrsta, izgraduje asocijaciju Polygono bi-
storte-Poetum trivialis Z. Pavlovic 1951 . Konsta-
tovana je i u subalpinskoj zbunastoj zajednici
Salici-Alnetum viridis Colic, Misi6, Popovic 1964,
1. donji dio biljke, 2. list rozete, 3. gornji dio stabljike
sa listom, 4. cvijet sa braktejama, 5. razrezana i
rasirena krunica sa prasnicima i tuekom, 6. tueak,
7. brakteja cvijeta, 8. orasica, 9. orasica zasti6ena
cvjetnim omotacem
kao i u zajednici maljave breze i bijelog bora na
tresetistima - Pino-Betuletum pubescentis Ste-
fanovic 1962.
Za ishranu stoke, kao krma slabog je kvali-
teta, osim u mladom stanju, kada je stoka rado
jede. Mladi listovi mogu se upotrebljavati za jelo
kao ukusno povrce. Kao lijek, upotrebljava se
podzemno stable (Rhizoma Bistortae).
Opste rasprostranjenje ; Evropa, Azija; u
Sjevernoj Americi adventivna.
21

4dJ

f'


6
. 7 ..
1. donji dio biljke, 2. list rozete, 3. gomji dio stabljike
sa listovima, 4. zenski cvijet, 5. muski cvijet, 6. orasica,
7. orasica bez perigona
Do 1 m visoka biljka sa kralkim, granalim
rizomom i uspravnom brazdaslom slabljikom.
Lislovi naizmjeni cni s razvijenom ohrejom, koja
je po obodu nazubljena iii resasla. Donji lislovi
na drsci , slrelasle osnove i kopljaslog oblika,
srednji poslepeno suzeni u drsku, a gornji sjede-
ei. Cvjelovi jednopolni, u prsljenima. Perogon
Iroelan, od 6 listiea blijedozelene do crvenkaste
boje; 3 unutrasnja - valve srcasto-jajastog obli-
ka, s poluloptastim bradavicama i obuhvataju
plod. Prasnika 6, a tri ziga. Plod je trostrana
zasiljena orasica, tamnosmede boje.
22
RUMEX
ACETOSA L.
Fam. Polygonaceae
Velika kiselica,
Ijutika
Navadna kislica,
scavje
Common Sorrel
Oseille commune
Grosser Sauerampfer
Acetosa, Salegiola
K"cll"4
a
,
Klo1Cn\ltC.
S, H, BH, Sb, CG, Ma
V - VIII
2n = 14 ( <;, 15( d ); H
Oplimalne uslove za zivot nalazi u ekosiste-
mima mezofilnih i higrofilnih livada brdskog,
gorskog i subalpinskog pojasa, te se smatra
karakteristienom vrstom klase Molinio-Arrhenat-
heretea R. Tx. 1937. Takode se javlja u zajedni-
cama acidofilnih livada i pasnjaka klase Nardo-
Gal/unetea Preising 1949, te u zajednicama
visokih zeleni sveze Adenostylion alliaraiae Br.-
B!. 1925, itd. Irna sirqku ekolosku valencu u
odnosu na malicni supstral i lipove tala, te je
nalazimo na zemljistima eije pH varira izmedu 4
i 7.
Cijenjena je kao dobra krma njena zelena
stabljika, i to pod uslovom da njen tezinski dio
u ishrani nije veei od 10%, jer zbog kalcijevog
oksalata u veeim kolieinama negativno uti ce na
sekreciju mlijeka i njegov kvalilet.
Upotrebljava se kao divlje povree za salatu
i zaein, prijalnog, osvjezavajueeg kiselog okusa.
Mlado se lisee osim za salatu, moze upotreblja-
vati i kao varivo, ali u ogranieenim kolicinama.
U narodnoj medicini upotrebljava se ad
najstarijih vremena.
Opste rasprostranjenje: Evroazija i Sjeverna
Amerika (izuzev Arktika), Cile, juzna Afrika (Ka-
pland) .

RUMEX CRISPUS l.
Fam. Polygonaceae
Kovrdiava kiselica,
poljsko zelje,
stavelj obicni
Kodrasta kislica
KOApas WTasen
Curled Dock,
Curled Sorel,
Curly Dock
Rumex crepu,
Potience cnlpue
Krauser Ampler,
l:iasenampler
Rombice cavolaia,
Romice
l1.\aeenb

S, H, BH, Sb, CG, Ma
VI -VIII
2n = 60; H
Visegodisnja, slabo granata biljka, do 1 m
visine, gola, sa slabo lisnatim stab 10m i vertikal -
nim debelim korijenom. Listovi narovaseni, po-
malo mesnati , peteljka i liska jednake duzine -
do 30 cm; liske donjih listova kopljaste, a gornjih
linearne. CVjetni prsljenovi u rastresitim meUica-
ma; cvjetovi dvopolni i do 2 puta kraci od cvjetnih
drski. Valve jajaste, srcaste, cijelog iii fino nazub-
Ijenog oboda, te sa mrezastom nervaturom;
bradavice su znatno krace od valvi , okruglasto
vretenaste i smede bOje. Orasica oko 3 mm
duga, na vrhu zaostrena, smede bOje.
Optimum zivotnih uslolta nalazi u asocijacij i
Rumici-Alopecuretum geniculati Tx. (1937)
1950, a veoma je brojna i u ostalim zajednicama
sveze Agropyro-Rumicion crispi Nordhagen
1940, Ie se navodi kao karakteristicna vrsta ove
sveze, kao i reda Agrostietalia stoloniferae
Oberd. 1967, iako je sa mnogo sirom ekoloskom
valencom i naseljava ekosisteme klasa: Molinio-
Arrhenatheretea, Festuco-Brometea, Plantagi-
netea majoris Tx. 1950. i Phragmitetea. Visoku
vitalnost i brojnost postize na dubljim, cesto
oglejenim, plavljenim i donekle nitrificiranim tlima
nizijskog, brdskog i gorskog pojasa nasih plani -
na. Jedan ekotip ove vrsle zivi kao korov u
1. donj i dio biljke, 2. list, 3. cvijet , 4. plodovi, 5. orasica,
6. orasica bez perigona
ekosistemima strnjista klase Secalinetea Br. -BI.
1951 . i okopavina klase Chenopodietea Br.-BI.
1951 .
Ovu krmno bezvrijednu biljku, pa cak i
skodljivu u sijenu pri teiinskom udjelu vecem od
5%, treba potiskivati iz livada, pasnjaka i oranica
jer negativno djeluje na sekreciju i kvalitet mlije-
ka. Medulim, njeni mladi listovi imaju vitamina
C i drugih korisnih supstanci , te se mogu upotri-
jebiti kao povrce, a i kao lijek u narodnoj medicini
(antiseptic i antiscorbutic) . Rasprostranjena je u
umjerenom pojasu sjeverne hemisfere.
23

1. donji dio biljke, 2. vrsni dio grancice sa cvjelovima,
3. cvijel na uzduinom presjeku, 4. dio krunice sa
prasnikom
Visegodisnja zeljasta biljka, rastresito buse-
nasta. Stabljike zeljaste iii pri dnu slabo odNe-
njele, gole i visoke do 80 em najcesce. Listovi
jajasti, elipticni iii kopljasti , mesnati. Cvat je
razgranata iii siromasnog dihazija. Brakteje sa
hrskavicavo opnastim rubom. Cvjetovi dvopolni;
casiea jajasta, naduvena, opnasta, gola, sa 20
anastomoziranih nerava; kruniea bijela iii ruzica-
sta, obicno bez pavjencica i sa duboko dvodjel-
nim listicima. Plod je loptasta iii jajasto loptasta
cahura, sa golim karpoforom, duzine 2-4 mm.
Sjemenke bubrezasto okrugle i bradavicave.
24
SILENE
VULGARIS
(Moench) Gareke
(Syn. S. inflata Sm.)
Fam.
Caryophyl/aceae
Pucavac,
pusina
Pokalica
Bladder Campion
Silane enfiee, Carnillel
Aufgeblasens Leimkraul
Been-bianco, Bubbolini
CMoneBKa xnonywKa,
K Y K O n ~ a
VI- VIII
2n = 24 ; H (Ch)
Ova slozena sjeverno-euroazijsko-subme-
diteranska vrsta, sa sirokom ekoloskom valen-
com u odnosu na osnovne ekoloske faktore
stanista i fitoeenoze, razvrstava se na vise
podvrsta, varijeteta i formi.
Tipicna podvrsta je na podrucju zapadne
Srbije, na serpentinitima i peridotitima zastup-
Ijena sa zlatiborskom varijantom (S. v. var.
zlatiborensis Novak), koja zivi u kseromezofil-
nim, mezofilnim i kserofilnim livadama i pasnja-
eima brdskog i gorskog pojasa. Bosanska pod v-
rsta (S. v. subsp. bosniaca (Beck) Janehen)
rasprostranjena je od Bosne do Albanije i opti-
mum zivotnih uslova nalazi u livadama gorskog
i subalpinskog pojasa, te se smatra karakteristic-
nom za mezofilne livade endemicne jugoistocno-
dinarske sveze Pancicion. Na siparima od
brdskog do alpinskog pojasa zive populaeije
polegle pucaline (S. v. subsp. prostrata / Gaud./
Becherer), ana kamenjarskim pasnjaeima podv-
rste S. v. subsp. marginata (Kit.) Hayek. Popu-
laeije tipicne podvrste i tipicne varijante cesto
ulaze u sastav nitrofilne vegetaeije klase Cheno-
podietea.
Mladi listovi i stabljike prije evjetanja upo-
trebljavaju se kao povree. Ubraja se u grupu
medonosnih i Ijekovitih biljaka. Dobra je krma.

DIANTHUS
ARMERIA L.
Fam.
Caryophyl/aceae
Divljl karanfil
Gmanjska Ijubezen
Deptford Pink
Oeiliel Armaria
Buschel nelke,
Rauhe Nelke
Armeria, Slr19011


S, H, BH, Sb, eG, Ma
2n = 30; T (H)
VI - IX
Jednogodisnja do dvogodi5nja biljka, visi ne
do 50 em, sa vretenasti m korijenom i krutom,
uspravnom, pri vrhu razgranatom stabljikom.
Ustovi su prl osnovi stabljike duguljasti i tupi, a
u gornjem dijelu stabljlke linearni, linearno lanee-
tasti, kruti, uspravnl, dlakavi, sjedeCi i sa kratkim
rukaveem, Cvjetovi u gustim evastima, sjedeci
iii sa vrlo kratkim dr5kama. Brakteje duga6ke
koliko i evjetovi, sli6ne listovima. Ljuspe dvojne,
6a51ee laneetaste iii jajaste, koiaste, sa zelenlm
osjem, krace, duie iii jednake sa 6asicnom
eijevi. Casicna eijev meko dlakava, rjede gola,
15- 20 mm duga i 2- 3 mm slroka, u gornj em
dijelu suiena, s ispupcenim uzdui nim nervima,
zelena ill ervena. Krunl cne li ske oko 5 mm duge,
objajaste, nazubljene, pri osnovi kllnaste, sa
gornje strane ervenkaste i tamno iii bjelicasto
istackane, bradaste, a sa donj e strane iuckaste.
Cahura kraca od 6a5lee.
Ova srednjoevropsko- juinoevropska, suba-
tiantsko-submediteranska vrsta razvrstava se,
na prostoru Jugoslavlje, u dvije podvrste sa
veclm brojem varijeteta i formi. Naselj ava ekosi-
steme kserotermnog karaktera, tj . travnj ake
klase Fesluco-Bromelea, Sedo-Sc/eranillelea
(Br,- BI. 1955) Oberd. 1957. i Til ero-Bracilypo-
3
rj .
1. don)1 dlo blljke, 2. dlo slabljlke sa II slovi ma i
cv)elovlma, 3. cvi)el na uzdui nom presjeku, 4.
5. cahura sa uzdui no rasjecenom
dlelea. Cesta je u zajednieama sveza: Mesobro-
mion, Trifolion medii i Saroillamnion. Srednje
godisnj e temperature na nj egovim stani stima
najtesce se krecu izmedu 8 i 14C, a srednja
godisnja relativna vlainost vazduha izmedu 50
i 70%. Optimum zlvotnih uvj eta nal azi na neutral -
nlm, slabo bazicnim do slabo klselim tIIma.
Kao i sve vrste karanfila, ima dekorativna
svojstva I moze se uzgajati u hortikulturne svrhe.
Siabog je kvaliteta kao stotna hrana.
25

1. donji di o biljke, 2. gomji dio stabljike sa listovima i
cvjetovima, 3. prasnik i krunicni listi e, 4. cahura s
casicom
Vi segodisnja, eesto pri dnu odrvenjela bilj-
ka, razrijedeno busenasta, zelena iii sivkastoze-
lena, do 50 em visoka. Sterilni izdanci imaju
linearno laneetaste do eliptieno laneetaste, tupe
iii slabo usiljene listove, a evjetne stabljike su sa
najeesce 4-10 pari linearnih usiljenih listova.
Listovi su po obodu i po srednjem nervu s obje
strane dlakavi. Rukavae najeesce dug koliko
sirina lista. Cvjetova mnogo, pojedinaenih ; Ijuspe
dvojne easiee 2 (4) , jajaste i postepeno suzene
u siljast vrh, od easiee upola krace i po obodu
kozaste; easiea 14-18 mm duga, skoro cilindric-
26
DIANTHUS
DEL TOIDES L.
Fam.
Caryophyllaceae
Klincic sareni ,
sareni karanfil
Del toli sati kli ncek
Maiden Pink
Oeillet a delta,
Hiede Nelke
re03Al-1Ka
S, H, Sb, BH, CG, Ma
VI - IX
2n = 30; Ch (H)
na, kozasta, eesto samo pri vrhu sitno dlakava
iii gola, ervena; kruniene liske sprijeda nazublje-
ne, oko 8 mm duge, ervene iii bijele, sa gornje
strane bradaste, sa svjetlijim taekama i sa jed-
nom tamnijom popreenom prugom.
Optimum uslova za zivot nalazi u ekosiste-
mima livada i pasnjaka na kiselim tlima brdskog,
gorskog i subalpinskog pojasa koji pripadaju
redovima Nardetalia i Festuco-Sedetalia Tx.
1951 . Karak1eristiena je vrsta asocijacije Diantho
deltoidis-Armerietum Krauseh 1961 . iz sveze
Armerion elongatae Krauseh 1961 . Nesto rjede,
nalazimo ga i u vegetaeiji subalpinskih rudina
na silikatima sveza Jasionion orbiculatae Laku-
sic 1964. i Poion vio/aceae HI. 1937.
Moze se koristiti kao dekorativna vrsta za
uredenje prostora oko turistiekih objekata na
planinama gradenim od silikatnih stijena, koje,
u odnosu na karbonatne masive, oskudijevaju
ukrasnim vrstama.
Rasprostranjena je u Evropi i umjerenom
dijelu Azije, te pripada evroazijskom flornom
elementu, a unesena je i u Sjevernu Ameriku.

LYCHNIS
FLOS
CUCULI L.
Fam.
Caryophyl/aceae
Usac,
rumenika,
drijemina
Kukvicja lucka
KYKaSW-leH 4seT
Ragged Robin
Fleur de coucou
Kuckuckslichtnelke
Fior del cucolo

30pbKa
S, H, BH, Sb, CG, Ma
V - VII I
2n = 24 ; H
Visegodi snja' biljka, najcesce 25-60 cm vi-
soka, s uspravnom, jednostavnom iii slabo gra-
natom cvjetnom stablj ikom, koja je rebrasta,
ispod cvorava Ijepljiva, sa kratkim i rijetkim
prileglim dlakama okrenutim nadolje, te cesto
crveno nahukana. Donji su li stovi izduzeno lopa-
ticasti i siljati , a gornji linearno lancetasti i siljati.
Cvjetovi su u razrijedenim dihazijima. Casica je
trbusasto zvonasta, 6-10 mm duga, sa 10 nera-
va, gola, zel ena iii crvenkasta; casicni zupci oko
5 mm dugi, jaj asti i nesto kraci od polovine
casicne cijevi. Kruni cni Ii stiCi crveni do blijedoru-
zicasti , duboko izdijeljeni na 4 dijela iii plice na
dva dijela, reznj ici linearni i razmaknut i ; u donjem
dijelu krunicne liske je parakrunica. Cahura je
6-10 mm duga, u gornjem dijelu trbusasta,
otvara se sa 5 kratkih i prema spolja strsecih
zubaca. Sjemenke brajne, bubrezaste, smede-
crne i ostro hrapave povrsine.
Indikator je hi grofilnih livada reda Molinieta-
lia i higromezofilnih livada reda Arrhenathereta-
lia, te semiglejnih i pseudoglejnih tala poplavnih
podrucja, u kojima nalazi optimum uslova za
ostvarivanje visoke brojnosti i vitalnosti . Srednje
godi snje temperature na stanistima njenih popu-
lacija, rasutih od nizijskog i brdskog do gorskog
pOjasa, najcesce variraju izmedu 7 i 12C, a
srednja godi snja vlaznost vazduha krece se
1. donji dio biljke, 2. vrsni dio stabljike sa listovima,
cvjetovima i plodovima, 3. krunicni listie, 4. casica,
5. tucak, 6. cahura sa casicom uzdui no razrezanom
izmedu 75 i 100%. Izrazita je heliofita, ali se
neke populacije mogu naci i u prorijedenim
poplavnim sumama joha, vrba, topola i hrasta
luznjaka.
Zbog sadrzaja lihnidina, u zelenom stanju
moze se smatrati slabootrovnom biljkom, te ga
stoka na pasi izbjegava, sto mu uz snaznu
rozetu pomaZe da se intenzivno siri i potiskuje
neke znacajne krmne vrste, zbog cega je sma-
traju korovskom biljkom. Potiskuje se odvodnja-
vanjem, tj . drenaZom tla, dubrenjem, valjanjem
i herbicidima na koje je jako osjetljiva. Subbo-
realna je vrsta.
27

1. dio stabtji ke sa tistovima, 2. list donjeg dijela stablji-
ke, 3. dio stablj ike na poprecnom presjeku, 4. vrsni dio
stablj ike sa listovi ma i cvjetovima, 5. cvijet, 6. casitni
tistie, 7. sjemenka
Visegodisnja bilj ka, sa tan kim i dugackim
puzecim rizomom, te mnogi m pl odnim i nepl od-
nim izdanei ma. Cvjetne stabljike polegle iii usta-
juce, do 50 em duge, lomlji ve, cetvrtaste, zelene,
gole. Li stovi do 5 em dugi, linearni , linearno
laneetasti do elipticno laneetasti , pri osnovi su-
zeni i nesto trepljasti , inace goli. Cvat je razrije-
deni dihazij sa mnogo evjetova. Cvjetne drske
gole, cetvrtaste, 1- 3 em duge. Brakteje kozaste,
usko laneetaste i po obodu slabo trepUaste.
Cvjetovi 5-12 mm u precniku, varijabilni . Casic-
nih listi ca 5; elipticno laneetasti , siljati , 3-7 mm
28
STELLARIA
GRAMINEA L.
Fam.
Caryophyl/aceae
Misjaklnja
prugolisna,
crijevac
Travasta zvezdiea,
kurja creva, matuska


Lesser Slitchwort
Stellaire gramminee
GrassSternmiere,
Grasblattrige Sternmiere
3JlaYHaSJ,
Tpasa
S, H, BH, Sb, eG, Ma
V - VIII
2n 26; H
dugi , sa tri jasna nerva, zeleni, sa kozastim i
trepljastim obodom. Krunicnih li sti ca 5; bijeli ,
malo kraci , jednaki iii duzi od casiee, duboko
izdijeljeni na dva linearna dijela. Prasnika 10;
svi iii samo neki razvijeni. Stubica 3. Cahura
duguljasto jajasta, duza od casiee i otvara se na
6 djelova. Sjeme ernosmede, jajasto, 0,8- 1,2
mm dugo i po povrsi ni slabo zrnasto hrapavo.
Najvecu brojnost i vitalnost ostvaruje u eko-
sistemima nizijskog, brdskog i gorskog pojasa,
na zakiseljenim, dubokim i vlaznim tiima, tj . u
biljnim zajednieama redova Nardetalia, Arrhe-
natheretalia i Mo/inietalia, a nesto rjede i u
zajednieama reda Festuco-Sedeta/ia. Vecina
njenih populaeija heliofitnog je karaktera, ali se
moze naci i u prorijedenim 5umama poplavnih
terena. Srednje godisnje temperature na njenim
stani stima variraju naj cesce izmedu 6 i 10C, a
srednja godisnja relativna vlaznost vazduha iz-
nosi izmedu 70 i 90%.
Siabe je krmne vrijednosti; potiskuje se
dubrenjem i intenzivnom ispasom. Zbog aktivnih
materija u korijenu ubraja se u Ijekovite vrste
nase flore.
Rasprostranjena je u gotovo eijeloj Evropi ,
Kavkazu, eentralnoj Aziji, Sibiru i japansko-kitaj-
skoj oblasti , te pripada evroazijskom flornom
elementu.

MOENCHIA
MANTICA
(L.) 8artlx.
Fam.
Caryophyllaceae
Pescenka,
obicna masanka
Peterostevna
prZenka
Upright chickweed
Moenchie de Verone
Aufechte Weissmiere,
Funfzahlige Weissmiere
S, H, Sb, BH, CG, Ma
V - VII
2n = 38; T
. Biljka ~ i s i n 10-40 em, sivozelene boje, sa
Jednostavnlm iii granatim korijenom i vise fertilnih
izdanaka, koji su uspravni, tanki, jednostavni iii
u gornjem dijelu razgranati. Listovi rozete suvi
su vee u fazi evjetanja; listovi stabljike sjedeei,
naspramni i pri osnovi srasli ; svi listovi linearni
do linearno laneetasti, siljati, goli, sivkastozeleni,
1,5-3 em dugi i 2-5 mm siroki. Cvat je dihazij
sa najcesee 3-10 evjetova. B"rakteje su siroko
jaj asto laneetaste, siljate i sa sirokim bijelo
kozastim obodom. Cvjetne drske do 8 em duge,
tanke, kruto uspravne i gole. Casicnih listiea 5;
jajasto laneetasti, kruto pravi, siljati , sa 1 nervom,
po obodu vrlo siroko bijelo kozasti , dugi 5-9 mm.
Krunicni listiei (5) bijeli, duguljasto objajasti,
skoro dvostruko duzi od casicnih listiea, naj-
cesce sa cijelim obodom. Prasnika 10, kraeih od
casiee. Plodnik loptast do jajast, sa 5 gotovo
Rravih stubica koji su dvostruko duzi od plodnika.
Cahura siroko jajasta do jajasta, duga gotovo
kao i casiea, prava i otvara se na vrhu sa 10
zubaea koji su malo savijeni prema spolja. Sjeme
tamnosmede, 06-09 mm dugo, trouglasto okru-
glasto i zrnasto hrapavo.
Izrazita je heliofita, koja optimum za zivot
nalazi u razlicitim asocijaeijama klasa Molinio-
Arrhenatheretea i Festuco-Brometea; Horvat et
al. (1974) navodi je kao karakteristicnu i diferen-
1, 2. habitus, 3. cvijet, 4. krunicni listie i prasnik,
5. casicni listie, 6. tuoak, 7. otvorena cahura s casicom
uzduino presjecenom, 8. sjemenka gledana s dvije
strane
cijalnu vrstu asocijacije Festuco-Agrostetum, sto
se moze odnositi samo na jednu od njenih
brojnih populaeija, koje se dan as sl(rstavaju u
dvije, prostorno, ekoloski i morfoloski dobro
izdifereneirane podvrste, od kojih je M. M. subsp.
caerulea (Boiss. ) Clepham endem Balkanskog
poluostrva.
Rasprostranjena je u juznoj Evropi izuzev
Madarske i juzne Svajearske, te u Turskoj i
pripada submediteranskom flornom elementu.
29

1. donji dio biljke, 2. gornji dio stabljike sa li stovima i
cvjetovima, 3. cvijet. 4. uzduini presjek cvijeta,
5. cahura, 6. cahura 5 krunicom i Casicom
Visegodisnja i pri dnu odrvenjela biljka,
visine 10-50 cm, busenasta i od osnove na sve
strane jako granata. Rizom puzeei i odrvenjen.
Stabljika polegla iii ustajuea, gola, hrapava iii u
donjem dijelu sitno dlakava. Listevi usko linearni,
5-25 mm dugi i 0,5-1 ,5 (2,5) mm sireki, sa
jednim nervom i po obodu ostro hrapavi . Cvjetovi
pojedinacni ; listi6a donje casice 4 i dosta su
kraei od casice, jajasto lancetasti bjelicasto-
smede kozasti, sil jato bodljasti, sa jake izraze-
nim srednjim nervom - u vidu kobilice. Casica
cjevasto zvonasta, 3-6 (7) mm duga, gola, sa
30
PETRORHAGIA
SAXIFRAGA
(L.) Link.
( Tunica saxifraga
/ L.! Seop.)
Farn.
Caryophyllaceae
Susulj,
modar karnenicak
Halji ea, krenilea
Tunic Flaver. Coart Flaver
Tunique saxifrage
Steinbrech Felsennelke,
Gev6hnliche Felsennelke
TYH\1Ka
S, H, BH,Sb,CG, Ma
VI - VIII (IX)
2n = 60 ; Ch
duguljastim, tupim i slabe treplj astim zupcima;
casicni listiCi zeleni do ruzicasto-
-bijeli, spojeni medusobno sa bjelicasto koza-
stim rebrima. Krunicni li sti ei ruzicasti iii bijeli ,
skoro 2 puta duzi od cas ice ; krunicne liske
sprijeda izreckane, obrnuto srcaste, sa 3 zilice,
3-4 mm duge i postepeno suzene u nokatac,
bez parakrunice. Stubiea 2, koncasta. Cahura
budzasto jajasta, jednako duga kao casica i
olvara se sa 4 zupca. Sjeme stitasto, 1- 1,5 mm
dugo i 0,6-1,2 mm sireko, bradavicasto.
Ova heliofilna vrsta najveeu brejnost i po-
krevnost, te socijalnost, nalazi na suhim i toplim
stanistima submediteranskog, brdskog i gorskog
pojasa. Navodi se kao karakteristicna vrsta ve-
getacije reda Festucetalia valesiacae, iako ulazi
u sastav asocijacija redova: Brametalia erecti,
Scorzonero-Chrysopogonetalia, Sedo-Scleran-
thetalia, itd. Srednje godisnje temperature na
njenim stanistima najcesee variraju izmedu 8 i
15' C, a srednja godisnja relati vna vlaznest va-
zduha kreee se izmedu 50 i 60%. Indikator je
plitkih, humoznih karbonatnih tala, cija pH-vrijed-
nost varira izmedu 5,5 i 7,5 naj cesce.
Pripada submediteranskom flornom ele-
mentu (od Spanije do Persije).

VIOLA CANINA L.
Fam. Vio/aeeae
Pasja Ijubicica
Pasja violca,
pasja ruza
TaMjaHYWKa AIi1Ba
Dog's violet,
Heath dog violet
Violette de chien,
Violette de serpent
Hunds veilehen,
Heideveilchen
Viola matta,
Viola selvati ea

S, H, BH, Sb, eG, Ma
IV - VII
2n = 40; H
Nadzemni dio rizoma najcesce kratak, raz-
granat, ponekad sa vrijezama. Izdanak pokriven
prorijedenim dlakama iii gol najeesce mutno-ze-
len. Stabljike naj cesce pojedinacne, uspravne iii
poluuspravljene, 5- 15 (-20) em, obicno samo
pri osnovi razgranate, sa 3-6 li stova. Listovi
rozete odumiru prije evjetanj a; lisne drske sraz-
mjerno su duge; liska uzano do siroko jajasta,
2-5 em duga i 1-2 em siroka. Zalisci usko
laneetasti iii si ljasti , naj cesce 0,5-1 ,5 em dugi.
Stabljika nasi 1-3 evijeta, cija duzina varira
izmedu 1,5 i 2,5 em; evjetovi ne mirisu; evjetne
drske do 3 puta duze od lista u cij em se J;1azuhu
nalaze, sa 2 brakteole u gornjem dijelu. Casieni
listiei srpasti , na vrhu siljati, sa oko 2 mm dugim
i cetvrtastim privjescima. Krunicni li sti ei svijetlo
do tamnoplavoljubi casti , pri osnovi bjelicasti,
obrnuto jajasti , donji kraci od bocnih, bradati,
razl icite sirine ; ostruga 4-8 mm duga, valjkasta,
veci nom debe la, na vrhu tupa, prava iii neznatno
savijena nagore, bijela iii zuckastobijela i duza
od ca.sicnih privjesaka. Polen loptast iii tetraeda-
ran. Zig kratko kljunast i papilozan. Plod izdu-
zeno jajast, na vrhu tup Iii siljat, gol , duzi od
casiee i pueajuci. Sjeme jajasto, zuekastobijelo
do mrko.
1, 2. habitus, 3, 4, 5. zalisei drugog. treeeg i sestog
lista, 6. cahura
Rasprostranjena je u umjerenom dijelu
Evrope, Azije i Sjeverne Amerike. Veoma je
varijabilna i na prostoru Jugoslavije razlikuju se
dvije podvrste - V. e. subsp. eanina i V. e. subsp.
montana, od kojih prva nalazi optimum uslova
za zivot u acidofilnim livadama i pasnjacima
brdskog i gorskog pojasa klase Nardo-Callune-
tea, a druga u subalpinskim rudinama na kiselim
tllma sveza: Jasionion orbieu/atae, Poion vio/a-
eeae i Eu-Nardion.
Cljela biljka je Ijekovita - sadrzi glikozid
violin. Kao krma je slabog kvaliteta.
31

1. donji dio biljke, 2. dio slabljike 5 listovima i cvjetovi-
rna, 3. dio stabljike na presjeku, 4. cvijet , 5. c a ~ i c a
6. cahura
Visegodisnja biljka sa debelim, kratkim,
uspravnim, drvenastim rizomom. Stablo 30-200
cm visoko, jednostavno iii razgranato, u donjem
dijelu 4-uglasto. Listovi sjede6i , u donjem dijelu
stabla duguljasto-elipticni, duzi od internodija
stabla, rasporedeni naspramno iii po tri u prslje-
nu. U gornjem dijelu stabla listovi vrlo varijabil-
nog obli ka, usko lancetasti do trouglasto lance-
tasti , pri osnovi srcasti iii zaokruzeni , raspore-
deni naizmjenicno. Cvjetovi podboceni sa 2
male, opadajuce brakteje u pros to iii slozeno
dihazijalnim klasastim iii grozdastim cvastima,
32
LYTHRUM
SALICARIA L.
Fam. Lythraceae
Vrbica velika,
vrbicica velika
Navadna krvenka
Bp6eCTa TpeBa
Purple Loosestrife,
Willowherbe
Salicaire.
Lysimachie rouge
Blutweiderich,
Gemeiner Weide rich
Salicerella, Salicaria
Aepe6HII1K II1BOllll1CTHbIU,
nnaKYH - Tpaea
S, H, BH,Sb, CG, Ma
VI-IX
2n = 60 ; H
skupljenim u vrhu stabla u metlicu, rjede samo
po 1 cvijet u pazuhu listova namjesto pojedinih
dihazija. Tubus cas ice sa 12 istaknutih, dlakama
pokrivenih, nerava. Unutrasnji zupci casice si-
roko trouglast i, dva puta kra6i od linealno lance-
tastih do siljastih spoljnih zubaca. Krunica od 6
elipticnih iii izduzeno el ipticnih plavi casto-pur-
purnocrveni h, rijetko ruiicastih iii bijelih listi6a.
Prasnika 12 rasporedenih u 2 kruga i zglobljenih
blizu os nove casicnog tubusa. Plodnik sa 2
karpele, sinkarpan. Plod cahura, zatvorena u
tubusu casice, puca sa 2 kapka. Sjemena mno-
gobrojna zu6kastomrke boje.
Karakteristicna je vrsta popl avnih livada i
pasnjaka reda Molinietalia i klase Phramitetea.
Optimum iivotnih uslova nalazi u zajednicama
sveze Molinion, Phragmition australis W. Koch
1926. i Magnocaricion. Cesta je u zajednicama
cretova klase Scheuchzerio-Caricetea fuscae,
te u livadskim zajednicama sveze Arrhenathe-
rion elatioris, Deschampsion caespitosae, Trifo-
lion resupinati i Molinio-Hordeion secalini.
Kao krma, slabog je kvaliteta. Dobra je
medonosa. Znacajna je Ijekovita biljka.
Opste rasprostranjenje : U Evropi , Aziji,
Africi (sarno u Alziru), Sjevernoj Americi , Juznoj
Americi (Peru) i u jugoi stocnoj Australiji .

RANUNCULUS
ACRtS L.
(Syn. R. acer L.)
Fam.
Ranunculaceae
Zabnjak tjutic
Ripeca zlatica
5apcKI-1 nYTI-1Y,
nYTl-1ye
Meadow Buttercup
Bassi net d'or, Bouton d'or
Scharfer Hahnenfuss
Batrachio, Tazza

S, H, BH, Sb, eG, Ma
V-X
2n = 14 (16, 28, 42, 56) ;
H
Visegodisnja zeljasla biljka, 30-100 em vi-
soka, sa kratkim rizomom i mnogobrojnim boc-
nim korjenovima. Stabljika uspravna i razgranje-
na, u donjem dijelu gola, u gornjem sa prileglim
dlakama. Prizemni listovi sa dugom peteljkom
duboko dlanasto izrezani na (3-) 5-7 ispera-
ka. Pojedini su isperci duboko trokrpasti , njihovi
reznjevi urezano nazubljeni , linealni , laneetasti
iii duguljaslo jajasli , u mladosti svilenasto, ka-
snije prileglo ceki njasto dl akavi. Gornji listovi na
stabljiei sjedeci , usjeceni do os nove u linealne
iii laneetaste reznjice. Cvjelne drske valjkaste,
sa prilegli m dlakama. Cvjetovi precnika 0,8- 2,5
cm, skupljeni u racvaste evasti. Perijant sastav-
Ijen od 5 jajastih prileglo dlakavih casicnih listica
i pet sjajnozutih 6-1 1 mm dugih jajastih krunicnih
lislica. Medne kesiee - nektarije sa poklopeem.
Gineeej apokarpan. Orasiea mnogo na goloj
evjetnoj lozi. Pojedine orasiee oko 3 mm duge,
uglasto' okruglaste, sa pravim iii malo savijenim
kljunom.
Kao vrsta sirokog rasprostranjenja zastup-
Ijena je u mnogim zajednieama livada i pasnjaka,
uglavnom higrofilnim i mezofilnim. Karakteri-
slicna je vrsta klase Molinio-Arrhenatheretea.
Opli mum rasprostranjenja je u zajednieama
sveze Calthion i Arrhenatherion e/atioris.
1. donii dio biljke, 2. list, 3. cviiet sa strane, 4. cviiet
odozdo, 5. zbirni plod (orasice na cvjetnoj lozi),
6. orasica
U vecem proeentu sadrzi toksicni proloane-
monin i spada medu najolrovnije livadske biljke.
Za sloku je vrlo skodljiva u zelenom stanju. Kao
krma u sijenu je bezvrijedna. Dobra je medono-
sa. Opsle rasprostranjenje : Evropa, sjeverna i
juzna Azija, sjeverca Afrika, Sjeverna Amerika i
Novi Zeland.
Uz opisani lipski oblik - var. acris (R. aeris
var. typicum Beck), koji obuhvata vise u
nasoj flori zastupljen je i planinski oblik - var.
a/pinus Heuff. sa niskom stabljikom - 15 (30)
em i silnijim evjelovima precnika 0,8-1 em.
33

" 2. kliianac, 3. donii dio bilike, 4. list, 5. cViiet.
6. orasica, 7. orasica na cvjetnoj loi:i
Visegodisnja biljka, (15) 30-40(-50) em
visoka. IZ kratkog rizoma iii iz donjeg dijela
stabljike razvijaju se puzave stolone sa listovima
i adventivnim korjenovima. Stabljika uspravna iii
pri osnovi polijeze i ustajuca, razgranata. Pri-
zemni listovi troperi, svi listiei sa drskama, tro-
djelni, nepravilno krupno nazubljeni. Listovi stab-
Ijike slicni prizemnim, prema gore jednostavniji ,
najgornji sjedeei. Cvjetovi 2-3 em u precniku na
dugim dlakavim i izbrazdanim drskama. Casicni
listiei (5) jajasti, dlakavi , prilegli uz krunieu.
Sjajnih zlatnozutih krunicnih listiea 5, duzi od
34
RANUNCULUS
REPENS L.
Fam.
Ranuncu/aceae
Puzavi Ijutie,
puzavi zabnjak
Pl azeca zlatica
non3ecT >Ka6fbaK
Creeping Buttercup
Renoncule rampaute
Kriechender Hahnenfuss
Crescione salvatio
n lOTII1K non3Y\..ll/lu
S, H, BH, Sb, CG, Ma
(IV) V-VIII (X)
2n = (16), 32 ; H
casicnih. Ginecej apokarpan. Orasice na kugla-
stoj , cekinjasto-dlakavoj cvjetnoj lozi, 3 mm
dugacke, okrugle, spljostene i gole, sitno istac-
kane sa jasno istaknutim rubom. Kljun ploda
siroko trouglast, pray iii slabo savijen.
Naseljava vlazna ruderalna mjesta i depre-
sije, te vlazne i poplavne livade i pasnjake od
nizine do subalpinskog pojasa. Kao znacajna
komponenta vegetaeije klase Molinio-Arrhenat-
heretea, brojno je zastupljena u zajednicama
sveze Trifolion resupinati, te u mnogim fitoceno-
zama reda Mo/inietalia, Deschampsietalia, Ar-
rhenatheretalia i Agrostietalia st%niferae, ka-
rakteristicna je vrsta sveze Agropyro-Rumicion
crispi i asocijacija: Trifo/io - Agrostietum st%ni-
ferae Markovic, 1973. i Agrostio-Ranuncu/etum
repentis Knapp 1945). Veliku brojnost ostvaruje
u vegetaciji klase Phragmitetea, prvenstveno u
zajednicama sveze Beckmanion eruciformis S06
1933, te u sumskim ekosistemima red a Populie-
talia albae Br. - BI. 1931 . i Sa/icetalia purpureae
Moor 1958.
Jedna je od rijetkih livadskih biljaka rod a
Ranuncu/us koja nije toksicna, odnosno skod-
Ijiva za stoku. Medutim, kao krma, slabog je
kvaliteta.
Opste rasprostranjenje: Evropa, Azija, sje-
verna Afrika; adventivna u Sjevernoj Americi.

RANUNCULUS
SARDOUS Crantz
Fam.
Ranunculaceae
Sardinijski Ijulie,
obicni zabnjak
Srhkodlakava zlatica
Hairy Buttercup -
Renoncule sarde,
Renoncule des marais
Sardinischer Hahnenfuss
Slroscione

S, H, BH, Sb, eG, Ma
(IV) V- IX (X)
2n = 16 (32, 47, 48) ; T
Jednogodisnja, 1 0-30( -50) em visoka bilj-
ka. Stabljika sa strsecim dlakama iii skoro gola,
od osnove veeinom granata, sa mnogo evjetova.
Prizemni listovi sa drskama, trodjelni. Srednji
rezanj suzen u drsku i izdijeljen na tri dijela, dok
su boeni reznjevi izdijeljeni na dva reznja. Listovi
stabljike slieni su prizemnim i prema vrhu stab-
Ijike jednostavniji. Najgornji je sjedeei , s usko
laneetastim reznjevima. Cvjetovi 1,2 - 2,6 em u
preeniku sa drskama koje su izbrazdane i prile-
glo dlakave. Casieni listici jajasti , usiljeni , treplja-
sto dlakavi , nanize okrenuti, otpadaju. Krunienih
listica 5 (iii vise) . Jajasti su i svijetlozuti. Gineeej
apokarpan. Cvjetna loza kuglasta, dlakava. Ora-
siee zute boje sa zelenim obodom, spljostene,
sa strane glatke iii bradavicaste, na vrhu sa
0,5 dugim trouglastim i malo savijenim kljunom.
Naseljava vlaine i moevarne livade i pasnja-
ke, a takode i obradivane povrsine, rubove
putova i vlaina ruderalna mjesta sa mineralno-
1. donji dio biljke, 2. dio slabljike sa lislovirna i cvjelo-
virna, 3. zbirni plod (orasice na cvjelnoj loii),
4, 5. orasice
moevarnim 110m koje je uglavnom slabo' kisele
do kisele reakeije. Karakteristiena je vrsta red a
Tritolio-Hordeelalia H-ic 1963. Cesta je u zajed-
nieama vlainih travnjaka red a Arrhenalherelalia
Pawl. 1928. i Bidenlelalia Br.-BI. et Tx. 43, te u
asoeijaeij ama sveze Deschampsion caespilosae
i Polygonion avicularis Br.-BI. 31 .
Za stoku je vrlo skodljiva uslijed prisustva
toksicnog protoanemonina u vecem proeentu.
Opste rasprostranjenje : Evropa, Azija, Sje-
verna Amerika.
35

1. donji dio biljke, 2. gomji dio slabljike sa lislovima i
cvjetovima, 3. cvijet, 4. uzdui.ni presjek cVijeta
Siroko Lineovo shvatanje ove vrste danas
je najslozeniji agregat uze shvaeenih srodnih
vrsta i njihovih podvrsta, koje se ne samo po
ekologiji i spolj noj morfologiji vee i po broju
hromozoma medusobno razlikuju. Tako A/ehe-
milia g/abra Neyg. ima 2n = 96, A. obtusa Bus.
2n = 103, A. xanthoc/ora Rothm. 2n = 105, A.
aeutiloba 2n = ca. 105-109, itd.
Ll prikazu ove vrste ostaeemo pri Lineovom
shvatanju.
Stabljika 10 - 50 em visoka, gola iii
dlakava, zelena do plavkastozelena, a preko
36
ALCHEMILLA
VULGARIS L.
Fam.
Rosaceae
Virak,
obicna vrkuta
Navadna plahtica
neTTlOBO nepo
Lady's Manlle
Manteau de NOIre-Dame
Gemeiner Frauenmantel
Erba ventaglina
MaH>KeTKa 06bIKHOBeHHasl
S, H, BH, Sb, CG, MA
V-IX
2n = 9&-1 10; H
Ijeta ponekad ervenkasta iii smeda. Nadzemni
rizom pokriven ostaeima zalistaka i sterilnih
rozeta. Izdanei uspravni iii ustaj uei. Listovi rozete
sa dlakavi m i dugackim drskama (5-10 em),
okruglasto-bubrezasti, najcesee s obje strane
dlakavi, 1,5-4 em siroki , izdijeljeni na 7- 11 rez-
njeva koj i zalaze do 1/ 4 iii 1/ 3 liske, rjede do
1/ 2, najcesee svuda unaokolo nazubljeni iii iz-
reekani ; listovi stabljike nesto manji su nazublje-
nim zaliseima, a u predjelu evasti zvjezdasto
usjeceni. Cvast najcesee jako rasirena, sa
mnogo evjetova koji su zeleni i goli. Casicni listiei
kraci iii iste duzine kao i casicna eijev; listiei
spoljne casiee kraei od casicnih listiea.
Optimalne uslove za zivot nalazi u mezofil-
nim, kseromezofilnim i higromezofilnim livadama
i pasnjaeima nizijskog, brdskog, gorskog i subal-
pinskog pojasa. Vrste ovog agregata karakterisu
razli cite asoeijaeije i sveze redova Arrhenathere-
talia, Molinietalia, Oeschampsietalia, Brametalia
erecti, Nardetalia, itd.
Znacajna je krmna biljka i svojim prisustvom
indieira na travnjake visokog proizvodnog pot en-
eijala. Mladi listovi sluze za spravljanje vitamin-
skog caja, corbi, variva i pi rea pri ishrani u
prirodi . Rasprostranjena je u Evropi, Aziji, Sje-
vernoj Ameriei i Grenlandu.

FILIPENDULA
VULGARIS
MOENCH
( F. hexapeta/a Gilib.)
Fam. Rosaceae
Surucica,
gomoljasta
koncara
Navadna sracica,
gomoljasti oslad
MajeKa cHeryflKa
Dropwort
Fi lipendule
Knolienriisterstaude,
Erba peperina
1la6a3Hw< UJeC1WlefleCTbnj,
Taeonra
S, H, BH, Sb, eG, Ma
V - IX
2n = 14, 15; H
Najcesee 30-80 em visoka, sa prilicno tan-
kim, kosim i cvorovitim rizomom; adventivni
korijeni sa duguljasto vretenastim do loptastim
krtolama. Stabljika najcesee jednostavna iii ri -
jetko u gornjem dij elu razgranata, tanka, okrugla-
sta iii slabo izbrazdana, gola, sa jako razmaknu-
tim listovima, uspravna iii ustajuea. Listovi ispre-
kidano perasti, sa 8-25 pari listiea, koji su
duguljasti , perasto reznjeviti iii perasto nazublje-
ni. Zalisei listova rozete smedi i kozasti , a zalisei
gornjih listova mali, zeljasti i nazubljeni. Cvjetovi
sestoclani , dosta krupni , bijeli, slozeni u metlica-
ste eimozne evati duzine 3-10 em najcesee.
Prasniei iste duzine kao i krunicni listiei iii nesto
duzi. Karpela 9-12, slobodnih i pravih ; stubie
jasno zadebljao. Plodiei 3-4 mm dugi, sa kratkim
dlakama, sjedeei, nisu spiralno uvijeni.
Difereneira se na velik broj populacija, koje
nalaze optimume za egzisteneiju u razlicitim
ekosistemima mezokserotermnog i kseroter-
mnog karaktera, najcesee na bazicnim tlima
submediteranskog, brdskog i gorskog pojasa.
Smatra se karakteristicnom vrstom klase Fe-
sluea-Bramelea, ali je prisutna, sa nesto ma-
njom brojnoseu i vitalnoseu, i u zajednieama
drugih klasa travnjacke vegetaeije, kao i u svije-
tl im i prorijedenim borovim i hrastovim sumama.
1. donji dio biljke, 2. dio lista, 3. vrsni dio stabljike sa
listovima i cvjetovima. 4. cvijet, 5. apokarpan gineceum,
6. zbirni plod (ora"ice)
Srednje godisnje temperature na njenim stani-
stima najcesee variraju izmedu 7 i 14C, a
srednja godisnja relativna vlainost vazduha iz-
medu 60 i 70%.
Mladi listovi upotrebljavaju se kao salata, a
nesto kasnije i kao kuvano povree, u mjesavini
sa drugim divljim povreem, zbog speeificnog
okusa. Gomolji imaju slatko-nagorak okus i pod-
sjeeaju na gorke bademe, te se jedu prijesni iii
na razlicite nacine pripremljeni, najcesee sa
drugim krtolastim biljkama, u obliku kasa, hljeba
i sl. Pripada euroazijskom flornom elementu.
37

1. donji dio biljke, 2. lisl gornj eg dijela slabljike, 3. vrsni
dio stabljlke sa listovima, cvjetovima i plodovima, 4. die
slablj ike na poprecnom presjeku, 5. dvojna casica,
6. lucak
Biljka visine 30-70 cm. Nadzemni dio rizoma
pokriven izumrlim ostacima zalistaka i li snih
drski. Stabljika uspravna, kruta i u gornjem dijelu
granata, sa mnogim kratkim cekinjama i strseeim
dugacklm dlakama na cvorieima, a u gornjem
dijelu sa brojnim clankovitim zljezdastim dlaka-
ma. Listovi prstasti , S obje strane zeleni , sa
rijetkim sivim maljama od .dugackih dlaka, sa
jakim nervlma i cesto naborani . Prizemni I donji
listovi stabljike vellki , sa dugackim drskama i
38
POTENTILLA
RECTA L.
Fam. Rosaceae
Petoprstica,
celasica velika,
Petoprstnik
neTonpCT
Sulphur Cinquefoil
POlen til Ie droi le
Hohes Fingerkraut.
nanyaTKa npnMan
S, H, BH,Sb, CG, Ma
V - VII
2n = (28) 42; H
5-7 -ciani ; gornji listovi stabljike postepeno sve
manji i sa kraeim drskama, 5- clano prstasti .
Li sti ei 15-100 mm dugi i 5-35 mm siroki , dugu-
Ijasti do klinasto objajasti , testerasto iii perasto
usjeceni , s obje strane sa po 7-17 zubaca, siljati
iii tupi ; zupci slabo nazubljeni. Zalisci donjih
listova srasli sa lisnom drskom; ohreje linearne
do linearno lance taste ; zalisci gornjih listova
same pri osnovi srasli sa lisnom drskom, dugu-
Ijasto-Iancetasti do jajasti , po obodu cijeli, na-
zubljeni iii reznjeviti. Cvjetovi brojni , kompono-
vani u lijepe - razrijeaene cimozne cvasti ; prvi
cvjetovi razvijaju se sa vrlo dugackim drskama,
dok su ostali sa kraeim. Casicni listiei su trougla-
sto-jajasti, gusto dlakavi i usiljeni ; listiei dvojne
casice linearno-Iancetasti, iste duzine iii nesto
duzi od cas ice (rijetko kraei) , dugo usiljeni .
Krunicni listiei 6-12 mm dugi, opsrcasti, blijedo-
zuti do svijetlozlatnozuti , iste duzine kao i casicni
listiei iii nesto duzi. Prasnika 20 (- 25) ginecej
apokarpan. Cvijetna loza gusto dlakava. Plodiei
brojni, jajasti do duguljasto-jajasti, jako naborani
i siroko okriljeni , smeai; stubie konusno cilindri-
can i kraei od ploda; zig malo prosiren.
Zivi u ekosistemima kserotermnih pasnjaka
i livada redova : Brometalia erecti, Festucetalia
valesiacae i Scorzonero - _Chrysopogonetalia.
Pripada subpontijskom flornom elementu.

POTENTILLA
REPTANS L.
Petoprstica,
puzava petoprsta
Plazeci petoprstnik,
neTonpCT Spe>KaCT
Creeping Cinquefoil
Potentill e rampante,
Quintefeuille
FOnffingerkraut,
Kriechendes Fingerkraut
Pentafillo
nanyaTKa n0J13Y4aR,
nRTlo1 s:lIl1CTHHK
S, H, BH, Sb, CG, Ma
VI- VIII
2n = 28; H
Biljka s uspravnim debelim rizomom. Stab-
Ijika puzeea, koncasta, izduzena, najcesee 30-
100 em duga, sa bocnim izdaneima i adventivnim
korijenima na cvorovima. Listovi su prstasti,
donji i srednji sa 5-7, a gornji sa 3--4 reznja i
kraeim drskama, s obje strane rijetko dlakavi iii
gotovo goli, a kod nekih oblika i sa gustim
prileglim dlakama. Listiei (5-) 10 -30(-70) mm
dugi i 3-25 mm siroki, jajasti iii duguljasto
objajasti , suzeni u klinastu osnovu nazubljeni iii
testerasto nazubljeni. Zalisei prizemnih listova
kozasti , srasli po eijeloj duzini sa lisnim
drskama i sa nepodijeljenim laneetastim ohreja-
ma; zalisei listova stabljike jajasti, siljati, naj-
cesee nepodijeljeni, a rjede nazubljeni iii usjece-
ni. Cvjetovi u pazuhu listova, petoclani, pojedi-
nacni , na dugim drskama i promjera 15-25 mm.
Casicni listiei i listiei dvojne casiee varijabilni.
Krunicni listiei 8-12 mm dugi najcesee, siroko
opsreasti , zlatnozuti. Prasnika oko 20 gineeej
apokarpan. Karpele brojne, najcesee 60-120;
stubie pri osnovi kupast, skoro terminalan, iste
duzine iii nesto kraei od plodiea.
Stanista populaeija ove slozene vrste jesu
higrofilne i higromezofilne livade poplavnog pod-
rucja, te brdskog i gorskog pojasa. Optimum
uslova za zivot nalazi u ekosistemima livada i
pasnjaka sveza: Agropyro-Rumicion, Molinion i
;..-' J:; <:'/ . ' .. . i-',
. l . ~ . ~ ~ . ~ . . a 4
" ",_ . ,,,".' . .
. . ,1 ;: " . # . "' :,' .' __
f & '." .. ,
. ' .... ~ , -. . _ii'! _ ,..
. ,oJ _. . "iI! , 1'. __ ..:... _ , ' J' . ~
_ _ P"""'_" . t
I , 2. habitus, 3. dvojna casica, 4. krunitni listie, 5. tutak
Arrhenatherion, Ij. na dubljim oglejenim zemljisti-
ma. Srednje godisnje temperature na njenim
stanistima najcesee variraju izmedu 8 i 12C, a
srednja godisnja relativna vlaZnost vazduha iz-
medu 70 i 100%.
Dobra je pcelinja pasa i koristi se u narodnoj
medicini. Plodiei su povoljna hrana za ovee.
Povoljno djeluje na sekreeiju mlijeka, ali je stoka
nerado jede.
Pripada evroazijskom flornom elementu, ali
ju je covjek veoma rasirio, te se moze smatrati
sekundarnim kosmopoli'om.
39

1. donji dio biljke, 2. list, 3. vrsni dio stabljike sa lislom
i cvijetnim glavicama, 4. cvijet. 5. ienski cvijel,
6. dvopolni cvijel, 7. plod
Biljka visine 10-90 cm, sa jakim, granatim,
odrvenjetim rizomom. Stabljika uspravna iii usta-
juca, jednostavna iii granata, gola iii u donjem
dijelu dlakava. Listovi perasti , sa 3-13 listita;
prizemni listovi sa dugim drskama, malo se
razlikuju od listova stabljike. Listiti okruglasti do
elipticni , 0,7-2 cm dugi i 0,5-1 ,5 cm siroki, tupo
nazubljeni do testerasti, sa svake strane sa po
3-9 zubaca sasvim goli, svijetiozeleni, sa donje
strane nesto tamniji . Zalisci mali, skoro sasvim
40
SANGUISORBA
MINOR Scop.
Fam. Rosaceae
DlnJlca.
mala krvara
Zelena svitlica
Mana AIolHIol4a
Salad Burnet
Pimprenelle Sanguisorbe,
Pelile Sanguisorbe
Kleiner Wiesen knopf,
Bibernelle
Pimpinelle

Kpoooxne6KoBbuj
S, H, BH, Sb, CG, Ma
IV - VII
2n = 28; H
srasli sa lisnom drskom. CVjetne glavice sa
dugom drskom, prilicno bogate cvjetovima, 0,5-
2 cm duge i gotovo isto toliko siroke; u donjem
dijelu glavice muski, u srednjem dvopolni, a u
gornjem zenski cvjetovi; otvaranje cvjetova ide
od donjeg dijela glavice; cvjetne drske vrlo su
kratke, sa jednom lancetastom braktejom i 2
jajaste brakteole. Casica zelenkasta, crveno oro-
sena, poslije cvjetanja otpada. Hipancijum mre-
iasto naboran, cetvorouglast i po ivicama usko
krilat. Nektarije nedostaju. Prasnika najcesee
10-30, a u dvopolnim cvjetovima najcesce sarno
1-4; prasnicki konci bijeli iii crvenkasti; prasnlce
iute iii narandzaste. Karpela i stubita najcesee
2, a rjede 1 iii 3; zig sa vrlo dugackim, strSeClm,
crvenim papilama. Plod cetvorouglast mrefa-'
sto naboran iii bradavicav, srastao sa hipnaciju-
mom i sa hrptastim uglovima,
Brojne populacije ove vrste nalaze optimum
za iivot u ekosistemima kserotermnih i mezok-
serotermnih travnjaka klase Festuco-Brometea.
te se smatra karakteristicnom vrstom ove klase,
Takode se javlja u kseromezofilnim livadama
reda Arrhenatheretalia, kao i u svijetlim borovim
sumama klase Erica-Pinetea Horvat 1959,
Dobra je krmna biljka, te se u novije vrijeme
uzgaja. Dobra je peelinja paSa i ima Ijekovit
rizom, Pripada evroazijskom flomom elementu,

SANGUISORBA
OFFICINAlIS L
Fem. Rosaceae
Jarclja trava,
velika krvara
Navadna svetlica,
zdravilna slrasnica
Great-Burnet
Sanguisorbe officina/e,
Pimpinelte des pres
Grosser Wiesenkopf
Sanguisorba
KpoBoxne6Ka
neKapcTBeHaR.
K. anTe4HaJI
S, H, BH, Sb, eG, Ma
VI -X
2n 28, 56; H
Biljka najcesce 20-100 em visoka, sa Jakim
granatim rizomom. Stabljike najcesce pojedinac-
ne, uspravne i u gornjem dijelu racvasto granate,
Izbrazdane i suplje. listovi perasti , sa 3-15
listica; prizemni sa dugim drskama; listici jajasti
iii duguljasto jajasti, sa sreastom osnovom i
sprijeda najcesce zaokruzeni , 1,5-5,5 em dugi i
0,7-3,5 em siroki , krupno testerasto nazubljeni,
sa gornje strane tamnozeleni i nesto sjajniji, a
sa donje sivkasti i sa jako istaknutom nervatu-
rom. Zalisei prizemnih listova kozasti i skoro
cijelom duzinom srasli sa lisnom drskom; mali
zalisci linearni i otpadaju. Cvjetnih glaviea 1-5,
jajastih do skoro loptastih, na dugim uspravnim
drskama, dugih najcesce 1-2 em i sirokih 0,5--
1,5 em, s oko 5-10 evjetova, koji su najcesce
dvopolni. Casiea tamnosmedeervena, 4-dijelna.
Prasnika 4, sa tamnoervenim do ernim prasniei-
ma. Karpela jedna; stubic 1, kratak i s umjereno
dugim papilama na zigu. Plod zatvoren, s otv-
rdnutim, cetvrtastim i usko krilatim hipaneiju-
mom.
Zivi u ekosistemima higrofilnih livada i pa-
snjaka reda Molinietalia i smatra se njihovom
karakteristicnom vrstom. Takode se javlja sa
nesto smanjenom brojnoscu i vitalnoscu u higro-
mezofilnim livadama reda Arrhenatheretalia.
1. donji dio biljke, 2. dio lista rozete, 3. dio stabljlke sa
listom, 4. vrsni dio grane sa cvjetnom glavlcom, 5. plod
Kao sto joj i latinsko ime kaZe - Ijekovita je
biljka, cije su aktivne materije saponini, flavoni i
gorke tvari , te se koristi u medieini i veterini.
Dobra je pcelinja pasa. Ima i dobru krmnu
vrijednost u manjim kolicinama, tj . ako ne prede
kolicinu od 3 do 4% u sijenu; u ranim fazama
razvica stoka je rado pase, ali unesena u veCim
kolicinama izaziva nadrzaje i proljeve. Potiskuje
se ranom kosnjom, intenzivnim ispasanjem i
dubrenjem, kao i herbieidima. Pripada evroazij-
skom flornom elementu.
41

1. donii dio biljke, 2, 3. lisl pri osnovi slabla, 4. lisl u
gornjem dijelu stabljike, 5. v r ~ n die grane sa cvastima,
6. list pri osnovi cvasti, 7. cvijet
Glavni korijen najeesce snazan, a nadzemni
dio rizoma nerazgranat iii slabo razgranat , kra-
tak. Stabljika (5-) 10-40 (-60) em visoka, neraz-
granata iii slabo razgranata, uspravljena iii po-
luuspravljena. Li stovi su veoma varijabilni, ne-
parno perasto slozeni, prizemni nekada prosti iii
sa 1-4 para listica, a na stabljiei s oko 7 pari ,
gornji su sjedeei , a prizemni sa prilieno dugom
drskom; listiei su izduzeno jajasti do eliptieni iii
laneetasti , vrsni krupniji od boenih, dugi do 6 i
si roki do 2 em, na lieu skoro goli, a na nalicj u
pokriveni, najcesce priljublj enim svilastim dlaka-
mao Zalisei su mali i najveci m dijelom iii potpuno
42
ANTHYLLIS
VULNERARIA L.
Fam. Fabaceae
(= Papilionaceae)
Ranjenik,
ranjenica,
belodun
Pravi ranjak
Lady's Fingers (engl.) ,
Kidney Velch (amer.)
Trelle jaune des sables,
Vulm1raire
Echler Wundklee
Erba vulneraria,
Anlillide
S13SeHlltK 06blKHoe8HHbiu
S,H, BH, Sb, CG, Ma
V -VIII
2n = 12; H
srasli sa stablom, obuhvatajuci gao evasti su
glavieaste, pojedinaene iii po dvije, prividno
vrsne, a ustvari u pazusima gornjih listova, koji
su slieni priperei ma i duboko iseijepani u 3- 7
reznjeva; evasti su od veceg broja evjetova;
evjelovi su skoro sjedeci, uspravni i dugi 8- 19
mm; easiea je manje-vi se opnasta, 6-17 mm
duga, u mlaoim stadijima ejevasto flasastog
oblika, a u starijim trbusasta, malo naduvena,
pokrivena vunastim do pustenastim dlakama,
veeinom bijela do zuckasta, pri vrhu ervenkasta
do purpurnoljubicasta; krunicni listiei suzeni u
dugi nokatae, bjeli castozute do sVijetlozute, iii
narandiaste do ervene boje, sa slobodnom za-
stavieom, pri osnovi sreolikom; krila su samo
malo kraca od zastaviee a nesto duia od eunica;
eunic je si ljat, bez kljuna i cesto erven.
Prasnicki konei su srasli u eijev i u gornjem dijelu
prosireni. Tucak je na drsei, sa dugim i ostro
savijenim, na mjestu zavoja zadebljalim stub i-
cem i glavicastim zigom. Mahuna koso jajastog
oblika, na drsei, spljostena, zatvorena u easieu
i ima jedno sjeme; sjeme je jajasto, glatko,
sjajno, isarano zutim i zelenim pjegama.
Vrsta je veoma varijabilna. Optimum nalazi
u suhim pasnjaeima klase Fes/uco-Brome/ea.
Ljekovita je biljka i dosta dobra krma.

CHAMAESPAR-
TIUM
SAGITTALE (L.) P.
Gibbs. (Syn. Genista
sagitta/is L.)
Fam. Fabaceae
Strelicasta zutica,
prijestap
Prevezanka,
krilata kosenicica
Winged broom
Genet aile,
Pelite genistrelle
FIOgelginster
Ginestra alata
S, H, BH, Sb, eG, Ma
V-VII
2n = 44. 46, 48; H
Busenasti poluzbun, visine 10-25 em. Nad-
zemni dio rizoma puzeci i drvenast. Stablo
poluuspravljeno iii uspravno, nerazgranato iii
razgranato, sastavljeno od 3 do 6 listolikih cla-
naka sa zilavim, opnasto kozastim, sjajnim zele-
nim krili ma, prekinutim u visini clanaka; na
svakom clanku se nalazi po jed an list, tj . po 2-5
na svakoj grani, vecinom dugih 1-2 em i sirokih
oko 0,5 em; mladi listovi gusto pokriveni mekim
dlakama a kasnije ogole i relativno rano opadaju.
Cvjetovi su svijetio zlatnozuti , duzine 11 - 13 mm,
sa evjetnom drskom nesto duzom od casicne
eijevi, sa dvije silaste brakteole, komponovani u
loptaste iii jajaste, guste vrsne evasti , koje su
uspravne i najceS6e sa po 5-15 evjetova. Casiea
dvousnata, pokrivena mekim svilastim dlakama
5 usnama jednake duzine i duzim od casicne
eijevi ; donja usna 5 uskim srednjim reznjem a
gornja sa laneetasto si ljatim reznjevima. Krunicni
listici iste duzine, otvorenozuti i ne opadaju ;
zastaviea gola iii rjede pokrivena prorijedenim
maljama; krila izduzeno linearna, prava i na vrhu
tupa. Mahuna izduzeno spljostena, najcesce
1,5-2 em duga i oko 0,5 em siroka, pokrivena
kratkim priljubljenim dlakama, otvara se puea-
njem na dva kapka i ima 2-6 sjemenki ; sjemenke
jajaste, sjajne i maslinastozelene.
1. donji dio biljke, 2. dio grancice sa listom, 3. dio
grancice sa listom i evjetovi ma, 4. poprecni presjek
granciee, 5. dio evasti sa evjetnom drskom, brakteo-
lama i casieom, 6. dijelovi kruniee, 7. mahuna
Ova srednjoevropsko-juznoevropska vrsta,
koja pripada subatiantsko-submediteransko-
prealpskom flornom elementu, optimalne uslove
za zivot nalazi u ekosistemima aeidofilnih livada
reda Narde/alia, u brdskom i gorskom pojasu ;
znatno je rjeda u nekim asoeijaeijama reda
Brametalia ereeti, na zakiseljenim tlima, kao i u
zajednieama sveza Paian via/aeeae i Jasionian
arbieu/atae.
Ova ukrasna i Ijekovita biljka moze biti
otrovna ako se uzima u vecim kolicinama.
43

1. donj i di o biljke, 2. dio stabljike sa li stom, 3. dio
stabljike sa li stovima i cvastima, 4. cvijet, 5. casica,
6. mahuna
Poluzbun iii zeljasta biljka. Stabljika us-
pravna iii poluuspravna, samo pri osnovi odrve-
njela, 30-45 cm visoka, s uspravnim boenim
granama, koje su pokrivene prorijedenim dlaka-
ma. Internodije 3- 5 puta duze od listova. Lisne
drske kratke ; srednji listiCi duzine 7-18 mm i
sirine 4-6 mm, kao i ostali listiei u ranijim fazama
pokriveni dlakama a kasnije goli iii rijetko dlakavi.
Cvasti su stitaste, guste i najeesee bez pripera-
ka, komponovane od 15 do 25 cvjetova. Cvjetne
drske duze od easiene cijevi iii od cijele easice;
44
DORYCNIUM
HERBACEUM ViiI.
Fam. Fabaceae
Zeljasta
bjeloglavka,
bjeloglavica
Mnogocvelna
spanska detela
3eIleCTa
6eIlOrnaB"14a
8adasse,
Oorycnium herbace
Krautiger Behaarter,
Bartklee
Trifoglio senze lappola,
Moscl no
,Qap"KH"YM
S, H, BH,Sb, CG, Ma
V - VIII
2n = 14; Ch
easica pokrivena prorijedenim, kratkim, priljublje-
nim dlakama, sa kratko lrouglastim zupcima;
krunica bijela, sa zaslavicom oko 2 puta duzom
od easice (4--5 mm) i oko 2 mm sirokom, sa
eunieem tamne boje. Mahuna jajasta do izdu-
zeno jajasta, 3-4 mm duga i oko 1,5 mm siroka,
2-3 puta duza od easice, malo naduvena i
uzduz naborana, Sjeme okruglasto-jajasto i ne-
znatno spljosteno,
Optimum zivotnih uslova nalazi u submedi-
teranskim, mediteranskomontanim i eumedite-
ranskim kamenjarskim pasnjacima, na plitkim
karbonatnim tlima, eiji pH najeesee varira izmedu
6,5 i 8. Diferencira se na prostoru Jugoslavije u
veei broj varijeteta, koji karakterisu i diferenciraju
razlieite asocijacije redova: Scorzonero-Chryso-
pogonetalia, Thero-Brachypodietalia, Brometa-
lia erecti i sl. , te fitocenoze svijetlih borovih
suma reda Pinetalia heldreichii-nigrae Lakusie
1972. i asocijacije kserotermnih lisearsko-listo-
padnih sibljaka jugoistoene Evrope, koje pripa-
daju redu Ostryo-Carpinetalia orientalis Lakusic,
Pavlovic, Redzic 1984.
Zbog suhog i kozastog lisca, stoka je pri
pasi izbjegava, te je kao krmna biljka bez vrijed-
nosti ,
Rasprostranjena je u Evropi, Transkavkazju
i Maloj Aziji .


LOTUS
CORNICULATUS L.
Fam. Fabaceae
Zuti zvjezdan,
smiljkita
Navadna nakota
Common Blrd's foot,
Trefoil
Lolier cornicuhl,
Lolier des pres
Gemeiner Hornklee,
Gewohnlicher H6rnklle
Trifogliolino,
Moscino 9iallo
nRAseHe4 p o r a ~ u
S, H, BH, Sb, eG, Ma
IV -X
2n = 24; H
. . Stabljika polegla, ustajuea iii uspravna, gola
III slabo dlakava, slabo razgranata, duzine naj-
cesee 5-30 em. Listovi sa kratkom drskom i
petoclani; listiei na kratkim drskama, klinasto
objajasti do gotovo laneetasti. Zalisci reducirani
u vrlo kratke bodlje iii zljezdane kvrZiee. Cvasti
stitaste, na drskama duzine preko 10 em, veei-
nom sa 2-6 evjetova. Cvjetovi na vrlo kratkim
drskama; casiea sa 5 nerava, sa zupeima dugim
kao cijev; kruniea zuta, spolja cesto ervenka-
sta, pri susenju postaje postepeno zelenkasta,
duga 10-14 mm; zastaviea skoro okrugla do
siroko jajasta, suzena u nokatae; krila siroka,
objajasta, nesto uza od cuniea koji je kraei od
zastaviee i pod pravim uglom savijen navise, te
naglo suzen u prilicno dug kljun. Mahuna okru-
gla, prava, u zrelom stanju kestenjastomrka,
duga 2-3 em, sa sjemenima odvojenim rastresi-
tim parenhimom. Sjeme loptasto-jajasto, sjajno,
mrko do ervenkasto, cesto sa crnim mrljama.
Kao vrsta sa sirokim arealom, od Evrope i
Azije do Afrike i Australije, te sa sirokom ekolo-
skom valencom u odnosu na osnovne ekoloske
faktore, diferencira se u veei broj oblika, koji
nalaze optimum uslova za zivot u razlicitim
ekosistemima mezofilnih livada i pasnjaka reda
Arrhenathereta/ia, te mezokserofilnih pasnjaka
reda Brametalia erecti; planinski varijetet ove
1. donji dio biljke, 2. vrsni dio slablj ike sa lislovima u
cvaslima, 3. cvijel , 4, 5, 6. dijelovi krunice (4. zaslavica,
5. krilo, 6. ladica), 7. mahuna, 8. mahune u slilu
vrste (L. C. var. a/pinus Ser.) ulazi u sastav
planinskih rudina na karbonatima klase E/yno-
Ses/erietea.
Zvjezdan je veoma dobra stocna hrana,
kako u svjezem stanju tako i u sijenu, te se cesto
kultivira.
Listovi smiljkite bogati su vitaminima, pa ih
u nekim zemljama jedu kao zdravu proljetnu
salatu iii varivo. U mladim listovima (do maja)
ima 100-140 mg % vitamina C i oko 10 mg %
karotina.
45

, I , t U , \ .1 I' " $1\ hRI<\ io \\,\ I 11I.\hll
\ t h$t ... .. :.111$1:' ... . :', (I mOlulr",
M DICAGO
ARABICA ( .)
HlIdl1 "
(M. mil 11/1/0 Iblb.)
Ifl . F Ilm n
PI gAvA Ille rnA.
pi gRVA vlln
Arub k \ m t Ilk
II r I nYLI P
H. H. b. MO
V VII
" I tl : T
\\1.\ \llupi (1" lill bill t . I
1I . ,\ n8\

MEDICAGO
SATIVA L. SUBSP.
FALCATA (L.)
Arcang. ( Syn. M.
fa/cala L.)
Fam. Fabaceae
Zuta lucerna,
zuta vija
Srpasta meteljka
)KonTa nY4epKa,
KPI-1BowI-1ja
Sickle Alfalfa Medick
Luzerne batarde
Sichelluzerne
Erba rA'edica de fior gallo
Jl104epHa cepnOBHAHalI
S, H, BH, Sb. eG. Ma
V-IX
2n = (16) 32; H
Stabl o ustaj uce iii poleglo, najcesce 20-60
em dugo. Listici kl inasto duguljasti iii lineami ,
oko 1 em dugi i 1,5-3 (-10) mm siroki . vecinom
samo na vrhu nazubljeni, fino dlakavi, cesto
bodljasto usilj eni. Cvj etovi 7-11 mm dugi, svije-
tlozute do tamnozute boje. rjede bjelicasti . skup-
Ij eni u skracene kuglaste grozdove. Casiea gola.
Mahuna prava ii i srpasto savijena, 5- 15 mm
duga, 3-4 mm siroka, vecinom obrasla jed no-
stavnim dlakama iii gola, u zrelom stanju eme
boje. Sjemenki 2-8 (naj cesce 4) u mahuni ;
sjeme 2.3- 2.5 mm dugo, 1-15 mm siroko i
0,7- 1 mm debelo.
Ova euroazij ska kontinentalno-submedite-
ranska vrsta optimum uslova za razvi ce i razvoj
nalazi u suhim travnjaeima submediteranskog,
stepskog i brdskog pojasa. Njene populaeije
ulaze u sastav asoeijacija redova Festucetalia
va/esiacae, Brometalia erecti i Origanetalia Th.
MOiler 1 961 . Navodi se kao karakteristi cna vrsta
sveze Geranlon sanguinei Tx. 1960. iz reda
Origanetalia, odnosno klase Trifolio-Geranietea
sanguinei Th. MOiler 1961. Izrazita je kaleifilna
vrsta, pa samim tim i bazifilna; pH-vrijednost
zemlj ista na koj ima ostvaruje najvecu brojnost i
vitalnost najcesce varira izmedu 6 i 8. Srednje
godi snje temperature na njenim stanistima naj-
cesee variraju izmedu 8 i 15C, a srednja godi-
1. donj i dio biljke, 2. dio slabljike sa lislom i zaliscima,
3. lislie, 4. vrsni dio stabljike sa listovlma i cvaslima,
5. mahuna
snja relativna vlBinost izmedu 50 i 60%. Kao
vrsta u ejelini pripada kategoriji heliofita, ali su
neke njene populacije dobro prilagodene na
sibljacke zajedniee i rubove suma, te ih mozemo
smatrati heliofitno-poluskiofitnim.
Lineovo shvatanje ove podvrste kao po-
sebne vrste prihvacaju i danas autori raznih
flora, pa se unutar nje izdvajaju dvije podvrste,
od kojih jedna (Medicago falcata L. subsp.
glandulosa I Dav./ Kozuh.) naseljava suha i
topla stanista Podunavlja. Kao dobra krma uz-
gaja se u Evropi, Aziji i Sjevernoj Ameriei .
Medonosna je biljka.
47

1. klijanae, 2. donji dio biljke, 3. dio slabljike na
poprecnom presjeku, 4. vrsni die stabljike sa lislovima
i cvastima. 5. list, 6. li stie, 7. cvast, 8. cvijet, 9. dio
stabljike sa mahunama, 10. mahuna, 11 . sjemenka
Jednogodi snj a, dvogodi snja iii visegodisnja
biljka sa vretenastim korijenom duiine do 50 em.
Stablo naj cesce ustajuce iii polegl o, 10-60 em
dugo, busenasto, sa prileglim iii prema dolje
odstojecim dlakama. Listovi po veli cini varijabil-
ni ; lisne drske na donjim listovima 3- 8 em duge,
a na gornjim mnogo krace; listi ci objaj asti iii
si roko elipticni , srednji sa nesto duzom drskom
od bocnih. Zali sei siroko jajasti do jajoliko lanee-
tasti , zasiljeni, eijelog oboda iii nazubljeni,
najcesce dugi kao listici ali vecinom znatno uzi.
48
MEDICAGO
LUPULINA L.
Fam. Fabaceae
Dunjica, hmeljasta
lucerna
Hmeljna meteljka
XMeflOBV1AHa
f1Y4epKa,
AV1Ba joHl,la
Black Mediek
Minelle do,,;e
Gelbkiee,
Hopfenklee
Trifogliolino selvalico
nlOL-4epHa XMen OB&.1AHaR
S, H, BH, Sb, CG, Ma
V - IX
2n = 16,32; H(T)
Cvasti na dugoj drsei , sa 10-50 evjetova, 4-5
mm siroke, u pocetku ioptaste a kasnije nesto
izduzene. Cvjetovi na vrlo kratkim drskama, 2-4
mm dugi ; casiea dvaput manja od zastaviee,
dl akava i sa trougiasto laneetastim zupeima;
kruniea sVijetlozute do tamnozute boje; cunic
vrlo mal. Plodnik s donje strane s dugim dlaka-
ma; stubi c debeo, sa giavicastim zigom. Mahuna
1,5-3 mm duga, bubrezastog oblika, gola iii
slabo dlakava, sa jako razvijenim transverzalnim
nervima i u zrelom stanju erne boje. Sjeme
jedno, izduzeno jajasto, 1,5-2 mm dugo, giatko,
vostanozute do zelenkaste boje.
Ova siroko rasprostranjena evroazijska
vrsta s eksklavom u sjevernoj Afriei razvrstava
se na veci broj ekoloski i morfoloski izdiferenei-
ranih populaeija, koje biljni taksonomi oznaca-
vaju kao varijetete i forme. Neke od njih optimum
uslova za zivot nalaze u antropogenoj - tereijar-
noj vegetaeiji redova Chenopodietalia i Sisym-
brietalia, a neke u antropogenoj - sekundarnoj
vegetaeiji redova Brometalia erecti i Arrhenathe-
retafla ; navodi se kao slaba karakteristicna vrsta
sveze Mesobromion. Heliofiina je, termofilna,
mezokserofilna i bazifiina vrsta.
Ima visoku hranjivu vrijednost kao krma, te
se uzgaja u Evropi , Sjevernoj Ameriei, Juznoj
Ameriei i Australiji . Dobra je pcelinja pasa.

LATHYRUS
LATIFOLIUS L.
(Syn. L.mega/anthus
Steudef)
Fam. Fabaceae
Sirokolisni grahor,
grahovina
Velecvetni grahor
,QI-1B rpaB, rpaOpl-1Ka
Everlasting pea
Pais II banquets
Bukett Wicke
Veccione di macchia
4HHa
S, H, BH, Sb, eG, Ma
VI - VIII (IX)
2n = 14; H
Visegodisnja biljka s razgranatim rizomom.
Stablji ka duga 60-200(300) cm, okriljena, krila
siroka 2,5 - 6 mm. Listovi sastavljeni iz jednog
para listiea sa rasljikom: Listiei linealni do jajasti
iii elipticno- kruzni , dugi (3)4-15 em i si roki 3-50
mm. Zalisei laneetasti do jajasti, polukopljasti .
Grozdasta evast sadrii (5)8-15 evjetova, mnogo
duza od listova. Casiea zvonasta, zupei nejedna-
ki. Kruniea tamnoervena, rjede bjelicasta. Ma-
huna izduzeno linealna, gola, mrke boje, dug a
5-11 em i siroka 6-10 mm, sadrzi 8-14 sjemena.
Sjeme poluloptastog iii ovalnog oblika. Osi m
tipicnog oblika - var. latifolius; (L. latifolius var.
typieum Posp.), koji ima do 8 em duge mahune
i uglavnom elipticne iii siroke listove, te grozdove
sa 3-12 evjetova, zastupljen je i var. membrana-
ceus (Pres!.) Beek/ L. membranaceus Presl./ ,
koji ima grozdove samo od 3 do 5 evjetova i
mahune dugacke do 11 em.
Naseljava kserotermne livade i pasnjake
uglavnom na dubljim bazicnim, neutralnim i
umjereno kiselim zemljistima. Karakteristicna je
vrsta zajedniea sveze Scorzonerion villosae.
Optimum uslova za zivot nalazi u mnogim zajed-
nieama (npr. u asocijaeijama Bromo-Chrysopo-
gonetum H-ic 1 934. i Danthonio-Scorzoneretum
villosae Ht et H-ic (1956) 1958 znacajna je kao
regional no karakteristicna vrsta asocijaeije). Ce-
1. dia Iista, 2. vrsni dia grane sa listam i cvjetavima,
3. cvijet, 4. casica, 5. prasnici i tucak, 6. mahune
sta je u vegetaciji sveze Bromion erecti (dileren-
eijalna je vrsta asocijaeije Bromo-Plantaginetum
litorale Ht (1949) 1962, kao i u vegetaeiji sveze
Arrhenalherion elalioris (regionalno je karakteri-
sticna vrsta asocijacije Arrhenalherelum me-
dioeuropaeum-Salvietosum nemorosae lIijanic
et Segulja 1978).
Kao krmna biljka vrlo dobrog je kvaliteta u
zelenom stanju i u sijenu. Znacajna je i kao
medonosna biljka.
Opste rasprostranjenje: u juinoj Evropi, a
prema sjeveru do Cehoslovacke i Poljske, prema
istoku do SSSR-a. Pripada istoenosubmedite-
ranskom Ilornom elementu.
49

1. donli dio blilke, 2. dlo stabljike sa lislovima, 3. lisl
sa zall selma, 4. evast, 5. ta;;lea, 6. mahuna
Biljka sa tan kim, dugim i olistalim izdaneima.
Stablo i !istovi plavieastozeleni, goli iii sa kratkim
prileglim dlakama, ustaj uee iii povijusavo 30-
60(-120) em dugo, veeinom razgranato, neokri-
Ijeno, eetvorougaono i izbrazdano. Li stovi
mali , sa 0,5-3 cm dugom drskom, jednim parom
li stiea i razgranatom raslji kom; li sti ei laneetasti
do uzano eliptieni, naj eesee 1--4 em dugi i 3-6
(- 12) mm siroki, naj eesee usilj eni i obieno sa tri
jasno istaknuta i vise nejasnih uzdui nih nerava.
Zali sci kraei iii iste duiine kao !isna drska,
asimetrieno strelasti do kopljasti (donji cesto
polustrelasti ), (5) 10-30 mm dugi i 3-6 (-12)
50
LATHYRUS
PRATENSIS L.
Fam. Fabaceae
Livadski grahor,
livadna grahorika
Travni cki grahor
Yellow vetehling,
Meadow pea
Gesse de p r ~ s
Gesse sauvage
Wiesenkicher
Pisallo de prall
411uta nyrODan
S, H, BH, Sb, eG, Ma
VI - VII
2n = 14; H
mm siroki. Cvast mnogo duia od listova, sa
drskom duiine 5-15 em i sa 3-1 2 evjetova;
evjetovi 1- 1,5 (-2) em dugi , slabo miri slj avi ;
easiea zvonasta, sa trouglasto-Ianeetastim zup-
ei ma, donjim duiim od gornjih ali kraei m od
easiene eijevi; kruni ea iute boje, s obrnuto
srcastom zastavicom koja je nesto duia od krila
i iskrivljenim eunieem; stubie u gornj em dijelu
malo prosiren i nije uvijen. Mahuna linearno-Ian-
cetasta, 26-33 mm duga i oko 6 mm si roka, sa
slabo izraienim mreiastim nervima, u zrelom
stanju obieno gola, erne boje i sa 6-12 sjemena.
Sjeme okruglo do malo soeivasto, 3- 3,5 mm
dugo, mrke iii ervenkastozelene boje, a ponekad
i sa crnim taekama.
Li vadski grahor je siroko rasprostranjena
evroazijska vrsta, koja naselj ava ekosisteme
mezolilnih li vada reda Arrhenatheretalia, higro-
lolnih livada redova Molinietalia i Deschampsie-
talia, te ekosisteme treseti sta klase Oxycocco-
Sphagnetea Br,-BI. & Tx, 1943. Izrazita je helio-
lita, na eij im stani stima srednj e godisnje tempe-
rature najeesee variraju izmedu 6 i 12' C, a
srednj a godisnja relativna vlainost vazduha iz-
medu 65 i 90%.
U umjerenim kolieinama je hranjiva biljka;
uzgaja se za krmu u Velikoj Britaniji. Pripada
medonosnim i Ijekovitim biljkama.

ONOBRYCHIS
VICIIFOLIA Seop.
(Syn. 0. sativa Lam.)
Fam. Fabaceae
Esparzeta
Navadna turska
, detelja
Eenap3eTa
Esparsette Saintoin,
Saintoin, Esparcette
Hahnenkamm
Lupinella
3enep4eT noceBou,
3. BIo1KOflHCTHHU
S, H, BH, eG, Ma
V - VII
2n = 28; H
Biljka visine 30-70 em, sa vrlo dugim i
debelim glavnim korijenom, te kratkim i granatim
nadzemnim dijelom rizoma, bez stolona. Stab-
Ijike najcesce mnogobrojne, lucno poluuspravlje-
ne, najcesce samo pri osnovi razgranate. Listovi
duiine 5-15 em, neparno perasto sloieni , donji
sa lisnom drskom a gornji sjedeci , sa 5-15 pari
listica. Zalisei veliki , izduieno jajasti. Cvasti gro-
zdaste i sastavljene od veceg broja evjetova, u
pocetku guste, kratke, jajaste do izduieno valj-
kaste, a kasnije izduiene i rastresitije. Cvjetovi
duiine 10- 14 mm, na kratkoj evjetnoj drsei,
strse. Priperei opnasti, silasti. Casicna cijev
kratko zvonasta, sa zupcima duga 5-7 mm;
zupei 3,5-4 puta duii od casicne eijevi, laneetasti
do iaokasto silasti. Krunicni listiei sa kratkim
nokateem, goli, ruiicasti do iivahno karmine-
rvene boje, rjede bjelicasti. Mahuna polukruino
savijena, jako spljostena, cuga 6-8 mm i gotovo
isto toliko siroka, cesto sa prilicno siroko krilatim
i bodljikavo nazubljenim grebenom, sa 1 sjeme-
nom, nakon sazrijevanja okermrke boje i opada
eijela; sjeme je jajasto-bubreiasto i mrke boje.
Ovu znacajnu krmnu biljku covjek je odavno
uocio i poceo je kultivisati od XV vijeka, na suhim
i toplim karbonatnim tlima, gdje nije moguce
kultivirati lueerku i druge krmne leptirnjace. Pri-
rodne populacije ove vrste iive u istocnom dijelu
1. donji dio biljke, 2. list pri osnovi stabljike, 3. gornji
dio stabljike sa listom, 4. listie, S. grozdasta evast,
6. dio evasti sa cvijetom i brakteolom, 7. sa
prasnieima i 8, 9. mahune
,/'
submediterana, a covjek ju je prosirio po cijeloj
Evropi, Aziji, Sjevernoj Americi , Juinoj Americi
i Africi . Njene prirodne populacije optimum us-
lova za iivot nalaze u suhim i toplim, te umjereno
suhim i umjereno toplim travnjacima submedite-
ranskog, nizijskog i brdskog pojasa, tj . u vegeta-
ciji redova Seorzonero-Chrysopogonetalia, Fe-
stueetalia valesiaeae, Brometalia ereeti, te na
suvljim livadama Arrhenalherelalia. Dobra je
pcelinja pasa, te se ubraja u medonosne biljke.
51

1. donji dio biljka, 2. vrsni dio grana sa listovima i
cvj etovima, 3. dio stabljike sa trope rim li slom, 4. list sa
Jednim listicem, 5. cvijet sprijeda, 6. cvijel sa slrane,
7. Cas;ca
Stablo debelo, uspravno iii od osnove po-
luuspravljeno, neznatno razgranato, bez adven-
tivnih korjenova, dlakavo iii zljezdovito dlakavo,
sa kratkim izdaneima bez trnova. Li stovi uglav-
nom troclani, a gornj i prosti - sa jednim listicem
duzine 1,5-3 em i sirine 0,5-1 ,5 em, izduzeno
elipticni , pokriveni zljezdastim dlakama iii goli.
Zalisei veliki , polujajasti , testerasto nazubljeni i
obuhvataju stabljiku, srasli sa lis nom drskom i
pokriveni zljezdama. Cvjetovi 1,5-2 cm dugi,
52
ONONIS
ARVENSIS l.
(0. hircina Jacq.)
Fam. Fabaceae
Gladis, zecji trn,
runjavi zecak
Njivski gladez
Bocks Hauhechel,
CTaIlbHIIIK naweliHblu
S,H,BH, Sb, CG,Ma
VII - VIII (IX)
2n = 32; H(Ch)
gornji pojedinacni a donji u parovima, na vrho-
vima grana i grancica, u pazusima listova i sa
kratkom drskom, slozeni u guste grozdaste cva-
sti. Casica pokrivena maljama i zljezdastim dla-
kama, sa linearno lancetastim zupcima 2,5 puta
duiim od casicne eijevi. Krunica je ruzicasta i
prozeta crvenim zilicama, rjede bijela; zastavica
okrugla, duga 15-18 mm, najcesce za polo-
vinu duza od bijelih iii ruzicastih krila, sa ledne
strane slabije iii jace pokrivena zlijezdama; cunic
ponekad duzi od krila, na vrhu siljat i kljunasto
produien. Mahuna jajasta, pokrivena zljezda-
stim dlakama, kao zrela zutomrke boje i vecinom
sa 2 sjemena; sjeme loptasto, prilicno krupno,
bradavicavo i mrke boje.
Rasprostranjena je uglavnom u kontinental-
nim dijelovima Evrope, te u srednjem i juznom
dijelu SSSR-a, i diferencira se na veCi broj
infraspecijskih oblika, koji optimum uslova za
zivot nalaze u zajednicama klase Festuco-Bro-
metea; za srednju Evropu se navodi kao karak-
teristicna vrsta sveze Cirsio-Brachypodion Ha-
dac & Klika 1944, koja obuhvata polusuhe sup-
kontinentalne pasnjake,
Ova je vrsta slabe krmne vrijednosti.
U medicini se cesce upotrebljava srodna
vrsta Ononis spinosa L. , koja ulazi u sastav
raznih diureticnih cajeva.

ONONIS
SPINOSA L.
Fam. Fabaceae
Bodljikavi zecji trn ,
bodljikavi gladis
Plazeci gladei
60AneCT 3e4j"1 TpH,
rpMOTpH
Reslharrow
Arr/ite Boeu!. Borigrane
Dornige Hauhechel
Arreslabue, Bonaga
S, H. BH. Sb. CG. Ma
VI- IX
2n = 30. 32; H (Ch)
lbunic sa snainim i dugim glavnim korijenom.
bez slolona. sa poluspravnim iii uspravnim iz-
daneima. visine 30-60 em naj cesee i dlakavim
iii i ljezdaslo dlakavim; boeni izdanci zavrsavaju
se tvrslim trnovima. Listovi su sa kratkom
lisnom drskom iii sjedeei ; donji troclani sa krup-
nijim vrsnim listieem a gornji prosti ; listiei su
izduieni iii jajasti, katkad eliptitni iii izduieno
eliptitni. 0.5-2.5 em dugi i 6-10 mm siroki.
testerasto nazubljeni i pokriveni njeinim iljezda-
stim dlakama. Zalisei su veliki i polujajasti .
obuhvataju stabljiku. Cvati su gusei iii rastresitiji
grozdovi. Cvjetovi pojedinacni iii po 2 u pazusima
listova. najcesee na bodljikavim kralkim boenim
izdaneima. 6-25 mm dugi. Casiea mnogo duia
od kralke evjetne drske. gotovo dvousnata. sa
lancetastim zupeima 2-4 puta duiim od casiene
eijevi. pokrivena dugim prorijedenim dlakama i
ilijezdama. Krunieni listiei ruiicaste boje i proieti
tamnije obojenim iilieama, rjede su svjetloljubi-
easti iii bijeli. 2 puta duzi od casiee; zastaviea
je okruglasta nesto duza od cuniea. sa i ljezda-
stim dlakama; krila su bjelicasta i za 1/2 iii 2/3
kraea od zastaviee. Prasnicke kesiee naizmje-
ni cno okrugle i jajaste. Plod izduieno koso
jajasl. oko 7 mm dug, pokriven mekim dlakama
i ilijezdama. veeinom sa jednim, rjede sa dva
sjemena. Sjeme okruglasto, mrko. poprskano
lamnijim pjegama. bradavieavo.
1. vrsni dio grane sa listovima i cvjetovima, 2. uzduini
presjek cvijela. 3. casica. 4. mlada mahuna s oSlacima
cvijela. 5. mahuna sa casicom. 6. poprecni presjek
mahune
Dijeli se na veei broj infraspeeijskih sistema.
od kojih je. osim tipicne podvrste sa njenim
varijetetima i formama. za jugoistocne dijelove
nase zemlje znacajna i O. s. subsp. antiquorum
(l.) Areang, koja inace pripada mediteransko-
orijentalno-turkestansko-submedi teranskom
flornom elementu. dok ti picna podvrsta pripada
submedi teransko-euroazij sko-subaltantskom
flornom elementu. Nalazi optimum i ivotnih us-
lova u pasnjaeima i livadama klase Festuco-Bro-
metea (Mesobromion). Kao mlada dobra je
krma. Medonosna je i Ij ekovita biljka.
53

1, 2. habitus, 3. lislie, 4. zalistak, 5. cvijet, 6. casica,
7. mahuna
Jednogodisnja biljka sa tankim i jako razgra-
natim korijenom. Stabla 10-30 cm duga, veci-
nom razgranata, dlakava, polegla, ustajuca iii
uspravna. listovi na kracim drskama ; li sliCi 8-10
mm dugi, kli nasto objajasti , cesto do preko
polovine nazubljeni , blijedozeleni ; srednji listici
na mnogo duzoj drsci od bocnih. Zalisci na
osnovi prosi reni , jajasti do jajasto lancetasli,
najcesce kraci od lisne drske. Drske cvasti krute,
uspravne, odstojece. Glavice do 15 mm duge
i 7-10 mm siroke, u pocetku loptaste a kasnije
jajaste i sa oko 20- 30 cvjetova; cvjetovi 2- 5 mm
54
TRIFOLIUM
CAMPESTRE
Schreber
Fam. Fabaceae
Poljska djetelina
Poljska detelja
Hop-Irefoil,
Hop-Clover
Pelil Irelle d'or
Gelber Ackerklee
Pratolina salvatica
KneBep nOlleBou
S, H, BH, Sb, CG, Ma
V - VII
2 n = 14; T
dugi , na drskama za polovi nu kracim od cijevi
casice, u lazi precvjetavanja oboreni; zupci ca-
sice nejednaki, donji duzi od gornjih kao i od
cijevi casice; krunica svijetlozuta do jako zuta a
u kasnijim lazama zutomrka; zastavica sa 12- 16
dubokih brazda, a krila i cunic povezani ; stubic
samo do 1/ 4 duzine mahune ; sjeme jajasto.
Ima veoma siroku ekolosku valencu u od-
nosu na osnovne ekoloske laktore. Srednje
godisnje temperature na stanistima populacija
mediteranskog pojasa variraju izmedu 13 i 16' C,
submediteranskog izmedu 11 i 14' C, a brdskog
i gorskog pojasa izmedu 8 i 11C. Srednja
godisnja relativna vlalnost vazduha na stani-
stima razlicitih populacija ove vrste varira izmedu
50 i 70%. Vitalna je na razlicitim maticnim
supstratima i razli citim \lima karbonatnih i silikat-
nih serija. Vi soku brojnost, vitalnost i bioproduk-
ciju ostvaruje u kserotermnim livadama i pasnja-
cima klase Thero-Brachypodielea Br.-BI. 1947,
kseromezolilnim livadama i pasnjacima klase
FesluGo-Bromelea Br.-BI. et R. Tx. 1943, te u
mezolilnim livadama klase Mo/inio-Arrhenalhe-
relea R. Tx. 1937. Pripada kategoriji medono-
snih i Ijekovitih biljaka.
Dobra je krma.
Rasprostranjena je u Evropi , zapadnoj Aziji,
sjevernoj Alrici , na Maderi i Kanarskim ostrvima.

TRIFOLIUM
FRAGIFERUM L.
Fam. Fabaceae
Jagodasta
1\ djetelina,
bjelicasta djetelina
Jagodasta detelja
JaroAaCTa
AeTem1Ha
Strawberry Clover
Trelle-frai se,
Porte-fraise
Erdberklee,
Friesischer Kl ee,
Bl asenklee
Trifoglio fragolino
Knesep
K.
S, H, BH, Sb,CG, Ma
(V) VI- IX
2n = 16; H
(rijetko dvogodisnja) biljka s
puze91m stol?nima .. Stabla 10-20 (-40) em,
puzeea, na evorovlma se ukorjenjuju. Listovi
kllnasto objajasti , jajasti do elipticni, 1- 2 em
dugi , s 20 pari bocnih nerava. Zalisci kozasti
siljasti, opkoljavaju stabljiku. Cyjetne
glavlce loptaste - na vrlo dugim drskama. Casiea
ejevasta, odozgo gusto dlakava s 20 nerava,
gomja polovina poslije evjetanja mjehurasto na-
duvena. Kruniea svijetloruzicasta do crvena, ri-
jetko bijela dvostruko duza od casiee. Plodnik
nadevjetan, izgraden od 1 oplodnog Iistica. Gla-
vice nakon evjetanja izgledaju kao jagoda. Ma-
huna spljostena, kozasta s 1-2 sjemena, opko-
Ijena uvecanom casieom. Sjeme bubrezasto,
zuto s mrkim mrljama.
Obrasta ravnicarske i dolinske Iivade i pa-
snjake. Cesta je na vlaZnim i zamocvarenim
mjestima pored putova i obala. Prilagodena je
na ekstremne us love vlaZnosti !la, a takode i na
djelimicno zaslanjena !la. Karakteristicna je vrsta
higrofilnih livada i pasnjaka red a Trifolio-Hordee-
talia. Optimum pogodnosti za zivot postize u
zajednicama sveze Molinio-Hordeion secalini i
Trifolion resupinati, kao sto su : Trifolio-Hordee-
tum secalini H-ic (1934) 1958.1-. Poeto- Trifolietum
fragiferi Mieevski 1968. i dr. l,;esta je u zajedni-
cama sveze Agropyro-Rumicion crispi (karakte-
1. habitus, 2. dio listica, 3. cvjetna glavica poslije
cvjetanja, 4. cvijet, 5. casica razrezana i rasirena
6. casica u vrijeme sazrijevanja ploda, 7, 8.
krunice, 9. sjemenka
risticna vrsta asocijacije Trifolio-Agrostietum sto-
loniferae Markovic 1973), zatim kao pratilac u
zajednieama sveza: Magnocaricion, Sparganio-
Glycerion, Beckmanion eruciformis, Nano-Cy-
perion flavescentis i Fymbrostylion dichotomae.
Daje krmu odlicnog kvaliteta.
Opste rasprostranjenje : gotovo u citavoj
Evropi , izuzev visokih planina i sjevernih dijelova
Skandinavije i Rusije, zatirn u sjevemoj Afriei i
zapadnoj Aziji, na Maderi i Kanarskim ostrvima.
Evroazijski flomi element.
55

1. donji dio biljke, 2. dio listi ca, 3. dio stabljike sa
listovima i cvjetnim glavicama, 4. cvijet, 5. sjemenka,
6, 7. dio stabljike na presjeku (6=subesp. hybridum,
7= subsp. elegans (Savi ) Asch. et Graebn.)
Vi segodisnja biljka sa korjenovima koji pro-
diru duboko u tlo, te sa stolonima. Stablo neraz-
granato, do 50 em dugo, golo iii u gornjem dijelu
stablo dl akavo (rijetko razgranato). Listovi na
drskama do 10 em; listiei skoro sjedeei, jajasti
iii objajasti do siroko elipticni , zaobljeni iii
usjeceni na vrhu, skoro po eijelom obodu nazub-
Ijeni i sa mnogobrojnim racvastim bocnim nervi-
mao Zalisci trouglasti i cekinjasto usiljeni. evati
loptaste, 1,5-2,5 em, sa mnogo evjetova na
dugim drs kama ; drske donjih cvjetova iste du-
zine kao i casiea, a gornjih dvostruko duze;
56
TRIFOLIUM
HYBRIDUM L.
Fam. Fabaceae
Svedska djetelina,
hibridna djetelina
Svedska detelja
Aisike Clover
T retle hybride
Schweden Klee,
Trifoglio ibrido ograzioso
KneBep P030BbIU,
KneBep wBeAcKHu
S, H, BH, Sb, eG, Ma
V- VII
2n = 16; H
casiea sa pet nerava i donjim zupeima nesto
kracim od gornjih; kruniea bijela iii ruzicasta, 6-7
mm, 2-3 puta duza od casiee, poslije evjetanja
mrka, a zastaviea naborana i mnogo duza od
krila i cuniea. Mahuna elipticna, gola, sa 2--4
sjemena. Sjeme jajasto do tetraedricno, zutoze-
leno do tamnomaslinastozeleno.
Razdvaja se u dva varijeteta; T. h. var.
hybridum L. i T. h. var. elegans (Savi) Boiss.,
koji se dosta dobro razlikuju kako morfoloski
tako i ekoloski, pa ih neki botanicari dizu na nivo
podvrsta iii vrsta.
Ova slozena vrsta ima siroku ekolosku va-
leneu kako u odnosu na klimatske i pedogenetic-
ke, tako i u odnosu na biotske faktore, te je sa
punom vitalnoseu nalazimo u razlicitim zajedni-
cama klase Molinio-Arrhenatheretea R. Tx.
1937; navode je kao karakteristicnu vrstu sveze
Deschampsion caespitosae, kao i asocijacije
Eleocharo-Caricetum nutantis R. Jovanovic-Du-
njie 1958.
Hibridna je djetelina medonosna biljka, a
njeni sasvim mladi listovi mogu se koristiti kao
kuvano povree. Veoma je dobra krmna biljka.
Opste rasprostranjenje; od Kavkaza i Male
Azije do Atlantskog okeana, srednja i juzna
Evropa, srednji i juzni dio SSSR-a; kultivirana:
Engleska, Sj . Amerika.

TRIFOLIUM
INCARNATUM L.
Fam. Fabaceae
Inkarnatska
djetelina
Inkarnatska detelja,
rdeca detelja
Crimson Clover
T retle incarnat,
Incarnatklee. Blutklee
Erba rossa.
Trifoglio pesarone
KIlesep
S, H, BH,CG, Sb, Ma
2n = 16(16) ; T (H)
Jednogodisnja do dvogodisnja biljka, dlaka-
va. Stablo 10-50 em dugo, pojedinacno iii u
skupini, uspravno iii ustajuee, nerazgranato iii
od osnove s dugim uspravnim granama, kao i
listovi s gustim prileglim do odstojeeim dlaka-
mao Donj i listovi sa dugim, a gornji sa kratkim
drskama; listiei veeinom 8-25 mm dugi , klinasto
objajasti do gotovo okrugli , cesto usjeceni i u
gornjoj polovini nazubljeni , meki , s jasnim nervi-
mao Zalisei veliki , jajasti, siroko u vidu sare
srasli , zelenkastobijeli , te sa zelenim iii Ijubica-
stim nervima i tupim nazubljenim, cesto erve-
nim vrhovima. Glaviee vrsne, na dugim drskama,
bez omotaca, u pocetku duguljasto jajaste i
cesto malo savijene a kasnije eilindricne, uko-
ceno uspravne, oko 2 em siroke i do 5 em duge,
sa mnogo zbijenih evjetova. Cvjetovi bez drski i
bez brakteja, 8-12 mm dugi : casiea 5 10 nerava,
sa cupereima odstojeeih dlaka, sa duguljasto
zvonastom eijevi koja je iznutra gola i sa dvou-
snim do prstenastim zadebljanjem u zdrijelu ;
zupci skoro iste duzine iii dvostruko duzi od
cijevi casiee, linearni, siljati, kruti, u pocetku
pravi a kasnije zvjezdasto strseci; kruniea 10-12
mm duga, ervena kao krv iii zuckastobijela, iste
duzine kao casiea iii nesto duza. Mahuna jajasta,
s ostatkom stubica i jednosjemena. Sjeme jaja-
sto, zelenkastozuto i sjajno.
1. donji dio biljke, 2. vrsni dio stabljike sa listom i
cvjetnom glavicom, 3. dio listica, 4. cvijet, 5. Casica,
6, 7. dijelovi krunice, 6. mahuna, 9. sjemenka
Difereneira se u vise varijeteta i formi koje
nalaze optimum zivotnih uslova u razlicitim fito-
eenozama redova Scorzonero-Chrysopogone-
talia H-t et H-ic 1958, Brometalia erecti Br.-BI.
1936, Festucetalia valesiacae Br. - BI. et R. Tx.
1943. pa i Arrhenatheretalia Pawlow. 1928.
Pripada kategoriji medonosnih I'iljaka, pa
samim tim i Ijekovitih.
Veoma je dobra krmna biljka, kako u svje-
zem stanju tako i u sijenu.
Opste rasprostranjenje : juina Evropa od
Pirinejskog do Balkanskog poluostrva,
ska, Franeuska, Velika Britanija, sjeverna Afrika
i Aliir.
57

1. donj i dio biljke, 2. dio li stica, 3. gornji dio stabljike
sa listovima i cvjetnim glavicama, 4. cvijet
Vi segodi snja biljka sa debelim drvenastim
rizomom sa jed nom iii vise rozet a opkoljenih
ostacima li snih rukavaea iz kojih izlazi vi se
stabljika, uspravnih i nerazgranatih po pravilu,
visokih najcesce izmedu 20 i 40 em i vunasto
dlakavih. Drske donjih listova duge (i do 20 em),
a gornjih mnogo krace i dlakave ; listici elipticni
iii duguljasto elipti cni , najcesce 2-4 em i dugi i
1- 1,5 em siroki , po obodu testerasti , a s donje
strane sa gustim, prileglim svilastim dlakama,
koje kasnije opadaju, te sa mnogim izrazenim i
razgranatim bocnim nervima. Zalisei su kozasti ,
58
TRIFOLIUM
MONTANUM L.
Fam. Fabaceae
Brdska djetelina
Gorska detelja
Mountain Clover
T ni fl e des montagnes
Bergwiesenklee
Trifoglio montano
Knesep ropHblu
S, H, BH, Sb, CG, Ma
2n = 16; H
dlakavi, a oni pri osnovi stabla preobraceni u
cvrste sare. Glaviee najcesce u parovima, pri-
vidno vrSne, na gusto dlakavim drskama duzine
1-7 em, loptastog iii valjkastog oblika, 1-2 em
duzine i 1- 1,5 em sirine, sa mnogo zbijenih
evjetova; evjetne drske 2-3 puta krace od eijevi
casiee; casiea dlakava sa pravim silastim zupei-
ma; kruniea bijela do zuckasta, a poslije mrka;
evjetovi najcesce 8-10 mm dugi. Mahuna oval-
na, tanko kozasta, jednosjemena i u gornjem
dijelu gusto dlakava. Sjeme oval no, zelenkasto.
Najveci broj populaeija ove vrste zivi u
kserotermnim livadama i pasnjacima klase Fe-
stuco-Brometea Sr.-SI. et Tx. 1943. Na prostoru
Jugoslavije optimum zivotnih uslova nalazi u
asoeijaeijama sveza Bromion erecti Sr.-SI.
(1925) 1936, Schrysopogoni-Danthonion alpi-
nae Kojic 1957. i Scorzonerion vi/losae H-i6
1949.
Po krmnoj vrijednosti ova se vrsta ne istice
narocito, ali je znacajna pcelinja pasa.
Opste rasprostranjenje : naseljava velik dio
srednje i juzne Evrope i pripada subpontijskom
flornom elementu.

TRIFOLIUM
NIGRESCENS VIV.
Fam. Fabaceae
Crnkasta djetelina
l..\pHKaCTa A9T9n11tHa
Bali Clover
Trefl e noircissant
Istrischer Klee
Trifoglio de pascoli
S, H, BH, Sb, CG, Ma
III - VII
2n = 16 (32) ; T
Jednogodisnja biljka. Stabla pri osnovi veci-
ustajuca, prava iii polegla. Li-
StlCI khnasto iii rombicni , 8- 15 (-25)
mm dugl . Zahsci trouglasto lancetasti silasto
usiljeni. Glavice 1-2 cm siroke, sa
cvjetova i rastresite, na mnogo duzoj
drsci od hstova. Cvjetovi na drskama, iste duzine
?uzi od cijevi cas ice - 5 mm dugi , bijeli iii
zuckasti, a nakon cvjetanja mrki ; zupci cas ice
blago savijeni navise; krunica 6-7 mm duga.
Mahuna linearna sa 1-2 sjemena.
Osim tipicne podvrste, u nasoj zemlji je
rasprostranjena i T. n. subsp. polyanthemum
(Tenore) A. et G., ci je je stablo suplje, debelo,
s odstojecim granama i drskama gornjih cvjetova
duzih od casi ce.
Optimalne ekoloske uslove nalazi u vegeta-
ciji mediteranskih i submediteranskih pasnjaka i
livada sveze Trifolion resupinati Micevski 1957,
odnosno asocijacije Trifolietum nigrescentis-
-subterranei Micevski 1957. TakoCle se navodi
kao karakteristicna vrsta asocijacije Alopecuro-
Ranunculetum marginati Zeidler ( 1944) 1954 za
podrucje donjeg toka Neretve. Dosta je cesta u
1. donj i dio biljke, 2. dio stabljike sa listovima i cvjetnim
glavicama, 3. dio listi6a, 4. cvijet, 5. casica, 6. mahuna
asocijacijama sveze Vulpio-Lotion H-ic 1960,
kao sto su: Ornithopodi-Vulpietum H-ic 1960. i
Psi/uro- Trifolietum sherleri H-ic 1962. Na rude-
ralnim stanislima ulazi u sastav nekih zajednica
sveze Hordeion Br.-BI. (1931) 1947. - kao
diferencijalna vrsta subasocijacije Lolio-Planta-
ginetum commutatae trifolietosum H-ic 1963.
Smatra se vrlo dobrom vrstom za krmu u
svjezem stanju; u sijenu pripada kategoriji dobrih
vrsta.
Opste rasprostranjenje: mediteransko pod-
rucje, Srbija i Bugarska.
59

1. donji dio biljke, 2. dio stabljike sa listovima i cvjetnom
glavicom, 3. cvijet, 4. casica, 5. razrezana i rasirena
Casica, 6, 7, 8. krunicni lisli6i, 9. prasnici, 10. tucak,
11 . cahura
Visegodisnja biljka sa rizomima. Stablo us-
tajuce iii uspravno, naj cesce 20-40 em dugo,
dlakavo. Donji listovi na dugim dlakavim drska-
ma, a gornji na vrlo kratkim; listici duguljasto
elipticni do laneetasti , najcesce 15-30 mm dugi
i izmedu 5 i 8 mm siroki , s obje strane sa
priljubljenim dlakama. Zalisei kozasti, dlakavi ,
zeleni. Glaviee jajasto loptaste iii loptaste, 1-3
em duge i siroke, sjedece iii na drskama. Cvjetovi
13- 16 mm dugi , sjedeci i bez brakteja; casiea
5-8 mm duga, sa 10 nerava, u gornjem dijelu
60
TRIFOLIUM
OCHROLEUCUM
Huds.
Fam, Fabaceae
Zutikava djetelina
Sulphur Clover
Trelle jounalre
Blassgelber Klee
KneBep 6neAolKenTHblu
S, H, BH, Sb, CG, Ma
VI - VIII
2n = 16; H
dlakava; kruniea mnogo duza od casiee, zucka-
stobijela, nakon evjetanja ervenomrka, po pree-
vjetavanju brzo opada, zastaviea dvostruko duza
od krila. Mahuna jajasta i na vrhu zadebljala.
Sjeme sitno, ovalno i mrke boje.
Optimum uslova za zivot nalazi u kseroter-
mnim livadama i pasnjacima submediteranskog,
nizijskog, brdskog i gorskog pojasa, te se moze
smatrati karakteristicnom vrstom klase Fesluco-
Bromelea Br.-BI. et R. Tx. 1943.; najmezolilnije
populaeije zalaze u vegetaciju mezolilnih livada
i pasnjaka klase Molinio-Arrhenalherelea R. Tx.
1937. Narocito je znacajna i cesta u vegetaciji
sveze Chrysopogoni-Danlhonion Kojic 1957. na
podrucju Srbije i Bugarske, dok se u nasem
primorju javlja u zajednieama sveze Vulpio-Lo-
lion H-ic 1960. Kao i sve djeteline dobra je
krmna biljka.
Opste rasprostranjenje : Evropa, osim sje-
vernog dijela, Krim i Mala Azija. Medu litogeogra-
lima postoji znacajan stepen neslaganja u deter-
minaeiji njene pripadnosti Ilornom elementu.
Oberdorfer (1962) je smatra submediteransko-
subatlantskom, Horvat, Glavac, Ellemberg
(1974) srednjoevropskom, a Cineovic (u Josilo-
vicu, 1972) pontsko-submediteranskom biljkom,
sto nas najbolje priblizava istini 0 njenoj litogeo-
gralskoj pripadnosti .

TRIFOLIUM
PANNONICUM L.
Farn. Fabaceae
Panonska djetelina
Panonska detelja
naHoHCKa
AeTeru"Ha
Hungarian Clover
Trelle de Hongria
Ungarischer Klee
Kneeep naHOHCK>1U
S. H. BH. CG. Sb. Ma
VI - VIII
2n = ca. 130. ca. 180; H
biljka sa kratkim puzeeim rizo-
mom. Stablo uspravno. najeesee 15-40 cm
dugo. nerazgranato iii slabo razgranato, okruglo,
kasnije u donJem dijelu sa dlaka-
mao Donji listovi na duzim. a gomji na kraeim
listiei donjlh listova mali. objajasti. a
gornjih duguljasto lanoetasti . 3- 6 em dugi i 2 em
lisne kao i listiei s obje strane sa
grubim dlakama; zalisel uzani. kozasti , sa dugim
linearnim vrhovima, zeleni i srasll s lisnom
GI vice velike 3-5, a i do 8 em
duge i do 3 em Cvjetovi sjedeei , 1-2,5
em dugi ; ea iea sa 10 nerava. gusto dlakava,
sa suzenim zdrijelom, lineamo u ilJenim zupeima
kojl su trepavieavo dl kavi i Iste duzine kao cij v
osim najdonjeg koji je dvostruko duzi;
krunlea zuek slo iJel . duz od donjeg zupce
k snij mrk I op d . . zaslavi ce uzana
i rnnogo dui ad krfla i euni Mahuna s
jedOim Jam nom Sj me dugulj to Iii okruglo,
sVIJetioz J no I sj jno.
Optimum skolo klh u lov nalazl u ksero-
m Zohlnlnl liv d m I pa nlaclm n1zilskog.
brdskog, I 9 r kog pOJ s K rakleristiena je
1. don]i dio bilJke. 2. dio stablJike s listom i cvjetovirna.
3. razrezana i Ica, 4. mahuna
vrsta sveze Bromion ere Ii Br. -BI. 1936. odno-
sno asocijaeije Bromo-Plant mediae
H-t. 1931 .
Panonska je djetelina veoma eijenjena
krmna biljka. kako u svjezem slanJu tako i u
ijenu.
Sasvim mladi lislovi korisle se pri ish rani u
prirodi kao alaI i k 0 kuvano povrce.
Op Ie rasproslranjenje: juzna i jugolsto na
Evropa. Madarska. Ukrajin . srednja Rusija.
M la Azija I Kavk z; u srednjoj Evropi se kultivi-
r Pripad ponlsko-submedileranskom flomom
lemenlu.
61

1. donj i dio biljke, 2. listi e, 3. zalistak, 4. dio stabljike
sa listovima i cvjetnim glavicama, 5. cvijet, 6. casica,
7. mahuna
Jednogodisnja biljka. Stablo tanko, duzine
20-50 em, uspravno iii ustajuee, najcesee raz-
granato, savitljivo. Lisne drske do 2 em duge;
listiei njezni , dugul]asto elipti cni i sa klinastom
osnovom, 5-18 mm dugi u gornjoj polovini fino
testerasti , srednji listie na nesto duzoj drsei od
bocnih li sti ea. Zalisei jajasti, usiljeni , eijelog
oboda iii slabo nazubljeni, najcesee kraei od
lisne drske i s izraienim uskama. Drske evasti
tanke, lucno odstojeee, najcesce 3-4 em duge
daleko nadvisujuci list iz cijeg pazuha polaze.
Cvjetne glaviee 10- 12 mm duzine, 9- 12 mm
62
TRIFOLIUM
PATENS Schreber
Fam. Fabaceae
Zuta gunjica,
zuta djetelina
Razmakljena detelja
Hop-Clover
Trelle elale,
Trefle-jaune
Spreizklee,
Abslehender Klee
Trifoglio-dorato
S, H, BH, Sb, CG, Ma
V-VII
2n = 14, 28,32; T
sirine, poluloptaste u ranijim fazama, a kasnije
loptaste i sa zbijenim evjetovima. Cvjetovi sjede-
ei , odnosno na vrlo kratkim drskama, nakon
evjetanja opusteni ; casiea sa nejednakim zup-
cima - donji vise puta duzi od gornjih i dvostruko
duzi od eijevi casice ; kruniea oko 6 mm duga,
zlatnozuta, a nakon evjetanja svijetlomrka; za-
staviea na lednoj strani ravna, sa slabo izraienim
nervima; krila sa koncastim uskama; stubie ne-
sto kraci od ploda. Sjeme duguljasto i zutomrko.
Brojne i razlicite populaeije ove vrste opti-
mum uslova za zivot nalaze u razlicitim - mezo-
filnim, higromezofilnim, higrofilnim i mezoksero-
filnim livadama i pasnjacima nizijskog, submedi-
teranskog i brdskog pojasa, te se moze smatrati
karakteristicnom vrstom klase Molinio-Arrhenat-
heretea R. Tx. 1937; na pasnjacima je rjeda jer
sjeme ne stigne da sazri. Rasprostranjena je u
juznoj i srednjoj Evropi.

TRIFOLIUM
PRATENSE L.
Fam. Fabaceae
Crvena djetelina
Travniska detelja,
crna detelja
Red Clover, Purpl e Clover
Trefl e rouge
Rotklee, Wiesenklee
Trifoglio rosso,
Capro rosso
Kfleeep KpaeHblU
S, H, BH, Sb, CG, Ma
V-IX
2n = 14 (28) ; H
Vi segodisnja biljka sa snainim vretenastim
korijenom i jakim bocnim korjenovima, te sa
kratkim rizomom. Stabla polaze iz pazuha listova
rozete, uspravna su i najcesce nerazgranata iii
sa kratkim granama, 20-50 em duga, izbrazdana
do uglasta, obrasla gustim prileglim iii strsecim
dlakama. Donji listovi na dugim drskama. Listici
s vrlo kratkim drskama, najcesce 1,5- 5 em dugi
i 1-2 em siroki , jajasti iii duguljasti. Zalisci jajasti
i naglo izvuceni u cekinjasti vrh. Glaviee pojedi-
nacne iii po dvije u parovima, sjedece, loptaste
do jajaste, cesto okruzene zaliseima i listovima,
rjede su glaviee na drskama, 2-3 em siroke, sa
po 30-90 evjetova. Cvjetovi su sjedeci, bez
brakteja, 1,5-2 em dugi ; casiea sa 10 nerava
bjelicastozelena, po cijevi spolja kratko dlakava
a unutra gola; zupei cas ice koncasti, trepavicavi ,
iste duzine kao i cijev izuzev najgornjeg koji je
najduzi i duzi od eijevi. Kruniea ervena, rjede
bijela, zastavica duza od krila i cunica; plodnik
sjedeci sa dva sjemena zametka. Mahuna jaja-
sta, tanko kozasta, jednosjemena. Sjeme dugu-
Ijastojajasto, glatko, zuto do mrko iii Ijubicasto.
Najvecu brojnost , vitalnost i prinos dostize
u mezofilnim livadama nizijskog, brdskog, gor-
skog i subalpinskog pojasa reda Arrhenathereta-
lia Pawlowsky 1928; znatno manju brojnost,
vitalnost i produkciju ima u kseromezofilnim
1. klijanae, 2. donji dio biljke, 3. dio stabljike sa listom,
4. zalisei, 5. dio stabljike sa listom i evjetnom glavicom,
6. evijet, 7. rasjecena i rasirena casiea, 8, 9. sjemenka
livadama reda Brametalia erecti Br. -BI. 1936,
kao i u higrofilnim livadama redova Malinietalia
W. Koch 1926. i Deschampsietalia H-ic. (1956)
1958.
Zbog izvanrednih krmnih svojstava veoma
mnogo se kultivise, sama iii u kombinaeiji sa jos
nekim djetelinama i travama.
Znacajna je medonosna i Ijekovita biljka, a
moze se upotrebljavati i u Ijudskoj ishrani .
Opste rasprostranjenje: Evropa izuzev kraj -
njeg sjevera, zapadna Azija do Altaja i Bajkal-
skog jezera, Kasmira i prednje Indije; Alzir u
Afriei ; odomacena u Sjevemoj i Juznoj Americi .
63

1. klijanac, 2. habitus, 3. listie, 4. casica, 5. sjemenka
Visegodisnja biljka sa snaznim osovinskim
korijenom i razgranati m rizomom. Stabljika puza-
va, do 40 em duga, gola i na cvorovima se
ukorjenjuje. Listovi sa golim i vrlo dugim drska-
ma. Li stiei kli nasto obrnutojaj ol iki do elipticni,
1 -3 em dugi i nesto uzi, slabo usjeceni i skoro
po ci tavom obodu nazubljeni , sa slabo razgrana-
tim bocnim nervima. Zalisei kozasti , siroki , jajo-
liki , veei nom bjelicasti sa ervenol jubi castim iii
zelenim nervima. Glaviee na dugim drskama,
okrugle, rastresite, najcesee sa 30-80 evjetova,
1-2 em siroke. Cvjetovi na drskama duzine
casiee i poslije eVjetanja oboreni nadolje. Casiea
64
TRIFOLIUM
REPENS L.
Fam. Fabaceae
Bijela detelina,
puzeca djetelina
Bela detelja,
plazeca detelja
,QeTemtHa 6ena
White Clover,
Dutch Clover
Trefle blanc
Weissklee,
Kriechhenderklee
Trifoglio bianco
KneBep 6enblu.
K. n O n Y Y H ~ U
S, H, BH, Sb, CG, Ma
IV -X
2n = 32; H (Ch)
zvonolika, s deset zelenkastih nerava i laneeta-
stim usiljenim zupcima. Kruniea 8-13 mm duga,
bijela iii ruzicasta, a nakon eVjetanja mrka;
zastaviea elipticna i usiljena; krila nesto kraea
od zastaviee, rasirena, srasla sa cunieem i
prasnickim koneima; stubi e nesto duzi od polo-
vine ploda i ostaje na njemu. Mahuna linearna,
spljostena, s tan kim omotacem i 3-4 sjemena.
Sjeme jajasto, okruglasto iii bubrezasto, sum-
porno do narandzastozuto, a kasnije mrko.
Najvecu brojnost i vitalnost ostvaruje u me-
zofilnim livadama brdskog, gorskog i subalpin-
skog pojasa, kao i u parkovima urbanih i ruralnih
naselja. Karakteristicna je vrsta klase Molinio-
Arhenatheretea R. Tx. 1937. U zelenilu konti-
nentalnih gradova i sela izgraduje specificnu
asoeijaeiju Trifolietum repentis Lakusic et aJ.
1976.
Izuzetno je znacajna krmna biljka, koja se
uz crvenu djetelinu, zbog visokog procenta bje-
lancevi na i drugih hranjivih materija forsira u
kultiviranim livadama i pasnjaeima.
Znacajna je medonosna, Ijekovita i divlja
jestiva biljka.
Opsta rasprostranjenost : Evropa, sjevema
i zapadna Azija, sjeverna Afrika, Sjeverna Ame-
rika, a odomacena u Juznoj Ameriei i istocnoj
Azij i.

TRIFOLIUM
RESUPINATUM L.
Fam. Fabaceae
Crvena gunjica,
persijska djetelina
Persiska detelja
AeTenlilHa 1i13BlileHa,
rpKnaH
Persian Clover
T refle renverse
Persischer Klee,
Wendeblumenklee
Trifoglio trafoglino
KneBep nepCI-IACKI-IU,
K. wa6Aap
H, BH, Sb, CG, Ma
V-VI
2n = 16 (14) ; T (H)
Jednogodisnja (iii prezimljujuca) biljka, glat-
ka. Stablo 10 - 30 (-60) cm dugo. Listovi jajasti
do objajasti , po cijelom obodu ostro nazubljeni
s najvise 20 pari bocnih nerava. Zalisci lanceta-
sti , usiljeni , u donjem dijelu srasli s lis nom
drskom. Cvjetne glavice do 1 cm siroke, za
vrijeme sazrijevanja ploda loptaste, do 2 cm
siroke. Casica zvonasta, spolja u gornjem dijelu
gusto dlakava. Njena gornja polovina za vrijeme
sazrijevanja ploda povecana i mjehurasto nadu-
vena. Krunica ruzicasta, zastavica 2- 3 puta
duza od casice (prije povecanja ove). Listici
krunice vecinom pred otvaranje cvijeta okrenuti
u obrnut polozaj (resupinirani). Mahuna loptasta
do jajasta s 1- 2 sjemena.
Naseljava vlazne i mocvarne pasnjake i
livade, kao i poljoprivredne obradive povrsine,
uglavnom na podrucju Hercegovina, Makedoni-
je, Kosova i oko Juzne Morave. Odgovaraju joj
vlazna i mokra stanista na aluvijalnim i srednje
teskim tlima neu.tralne iii slabo alkalne reakcije.
Dobro uspijeva i na zaslanjenim zemljistima.
Karakteristicna je vrsta sveze Trifolion resu-
pinati. Optimum postize u brojnim asocijacijama,
npr. Alopecuro-Ranunculetum marginati Zeidler
1944, Poo-Alopecuretum pratensis R. Jovanovic
1957, Festuco-Hordeetum secalini R. Jovanovic
1957, Hordeo-Caricetum distantis-trifolietosum
1. donj i dio biljke, 2. vrsni dio stablj ike sa listovima i
cvjetnim glavicama, 3. dio li sti ca, 4. cvij et, 5. casica,
6. " resupinirana krunica, 7. casica u vrijeme sazriJeva-
nja ploda
resupinati Micevski 1957, Cynosuro- Caricetum
hirlae Micevski 1957, Trifolietum resupinati-ba-
lansae Micevski 1957, Trifolietum nigrescenti-
subterranei Micevski 1957. Cesta je i u zajedni-
cama sveze Molinio-Hordeion secalini, dok je
rjeda u zajednicama klase Phragmitetea.
Medonosna je i daje dosta nektara i polena.
Kao krma je odlicnog kvaliteta.
Opste rasprostranjenje : U citavoj medite-
ranskoj oblasti do Kanarskih ostrva; Madera,
srednja Azija, sjeverna Afrika; Portugal , srednja
i zapadna Francuska, Balkansko poluostrvo.
Submediteranski je florni element.
65

1. vrsni dio stabljike sa listovima i cvjetnim glavicama,
2. zalisci, 3. cvijet, 4. cvjetna glavica poslije cvjetanja
i plodonosenja, 5. mahuna u (:asici, 6. sjemenka
Jednogodisnja biljka s poleglim, 5-20 (-40)
cm dugim razgranatim dlakavim stablom.
Listovi s dugim drs kama. Listiei s pjegama,
obrnuto srcoliki, po obodu sitno nazubljeni i
dlakavi. Zalisci polujajasti , usiljeni. CVjetne gla-
vice na dugim dlakavim drskama, s malo cvjeto-
va; samo spoljasnji cvjetovi u glavici fertilni;
takvih cvjetova 2-5; unutrasnji cvjetovi sterilni,
bez krunice, cesto imaju samo casicu; razvijaju
se poslije fertilnih. Fertilni cvjetovi 10-20 mm
dugi s trepavi 6avim 6asicnim zupcima; krunica
bijela iii blijedoruzicasta, dvostruko duza od
casice. Nakon cvjetanja glavice savijene nanize,
66
TRIFOLIUM
SUBTERRANEUM
L.
Fam. Fabaceae
Djetelina
podzemna
Podzemna detelja
Subterraneum Clover
Trelle semeur,
Trefle souterroin
Bodenfriichtiger Klee
Trifoglio sotterrano
KneBep nOA3eMHbiu
H, BH, Sb, eG, Ma
IV- V
2n = 12, 16; T
zarivaju se u zemlju gdje sazrijevaju so6ivaste
jednosjemene mahune (geokarpija). Sjemenke
sjaj nocrne.
Naseljava livade i pasnjake pretezno suvih
i toplih stanista sa ispranim dekalcifikovanim,
umjereno kiselim i neutralnim tlima. Karakteri-
sti6na je vrsta zajednica sveze Vu/pio-Lolion
H-ie 60, ciji je centar rasprostranjenja u eumedi-
teranskom podrucju istocnojadranskog primorja.
Cesta je u zajednicama sveze Trito/ion resupina-
Ii. Karakteristicna je vrsta asocijacije Tritolielum
nigrescenti-sublerranei Micevski 57 i asocijacije
Trito/ielum sublerranei SIavni6 (42)48.
Kao krma vrlo dobrog je kvaliteta. Prven-
stveno sluzi za ispasu preko zime i u rano
prolje6e.
Opste rasprostranjenje: U citavoj medite-
ranskoj oblasti ; zapadna i juzna Evropa, sje-
verna Afrika, Kanarska ostrva, Madera, prednja
Azija. Prenesena je u Australiju. Takode rasirena
u juznom dijelu USA, Argentini i juznoj Africi.

VICIA CRACCA L.
Fam. Fabaceae
Pticja grahoriea,
graoriea
Pticja grasiea
nnlYYY1 rpaop
Wild vetch, Bird vetch,
Tufted vetch,
Cat peas
Vesee cracca
Vogelwicke
Craca, Veccia montana
rOpOW8K Mbl WII1 HblU
S, H, BH, Sb, CG, Ma
VI - Viti
2n = 12, 14, 24, 28 ; H
Rizom puzeei i razgranat. Stabljika 30-150
cm visoka, najcesee pokrivena kratkim dlakama.
Listovi se zavrsavaju razgranatim rasljikama i
imaju 6-12 pari sjedeeih listiea, koji su uzano
elipticni do linearni , 1,5-3 cm dugi i 1- 7 mm
siroki , po pravilu pokriveni priljubljenim dlakama.
Cvati su naj cesee od 15 cvjetova i duze od lista
u cijem se pazuhu nalaze. Zalisci su polukopljasti
do lancetasti, 6-10 mm dugi. Cvjetovi su naj-
cesee 8- 12 mm dugi sa cvjetnom drskom duzine
do 1 mm; casica kratko zvonasta sa nejednakim
zupcima - donji mnogo duzi od gornjih ; krunica
je Ijubicasta, 3-4 puta duza od cas ice ; zastavica
jajasta iii polusrcasta, iste duzine kao nokatac
iii nesto duza od njega; krila su malo kraea od
zastavice, a malo duza od cuniea koji ima pjegav
vrh. Mahuna je izduzeno rombicna, 2- 3 em
duga i 5-6 mm siroka, spljostena, gola, mrke do
crne boje i sa drskom koja ne izlazi iz cas ice .
Sjeme je okruglo, precnika 2,5-3,5 mm, maslina-
stomrke boje i isarano tamnijim pjegama, po 4-8
u mahuni.
1. dio stabljike sa listovi ma, cvastima i plodovima,
2. listie, 3, 4. zalisci, 5. casica, 6. cvijet
Ovu evroazijsku vrstu unijeli su jOs Vikinzi
na Grenland i u sjeveroistocne dijelove Sjeverne
Amerike. U USA i Francuskoj se gaji kao krmna
kultura, sto najbolje govori 0 njenom kvalitetu.
Medonosna je i Ijekovita biljka. Njene razlicite
populacije zive u razlicitim biljnim zajednicama
higromezofilnih i mezofilnih livada i pasnjaka
redova Molinietalia i Arrhenatheretalia, te se
moze smatrati karakteristicnom vrstom klase
Molinio-Arrhenatheretea. Osim toga, naseljava
cesto i oranice, gdje se javlja kao k o r ~ Y koji se
suzbija agrotehnickim mjerama i primjenom her-
bicida, kao sto su: ONOC, 2,4-0, itd.
67

1. diD stabljike sa IistDvima i cvjetDvima, 2. diD stabljike
sa listom i mahunama, 3. listie, 4. cvijet , 5. casica,
6. mahuna
Podzemno stablo vrlo takno i razgranato,
najcesee ervenkaste boje. Stabljika 30-50 (-
100) em duga, nerazgranata iii pri osnovi slabo
razgranata, uglasta, njezne svijetlozelene boje,
najcesee gola. Listovi dugi 5-10 em i izuzev
najdonjeg svi se zavrsavaju neznatno razgrana-
tim rasljikama; listiea 3-8 pari, skoro sjedeeih,
elipticnih, jajastih iii skoro okruglih, duzine 7-35
mm i sirine 6-14 mm. Zalisci su znatno manji
od listova, jajastog do polukopljastog oblika, sa
konkavnom, purpurnomrkom nektarijom na do-
njem dijelu. Cvasti su sa 2-6 evjetova, sjedeee
68
VICIA SEPIUM L.
Fam. Fabaceae
Vijugasta grahorica,
purpurna
grahorica
Obplotna grasica
rpaop
Bush-vetch, Hedge-vetch
Vesce des haies,
Vesee sauvage
Zaunwicke
Siepi , Veccia silvana
BIiIKa 3a6opHas:l ,
ropoweK 3a6opHbl U
S, H, BH, Sb, eG, Ma
IV - VIII
2n = 14 (Hi-18) : H
iii sa kratkom drskom, znatno kraee od lista u
cijem se pazuhu nalaze. Cvjetovi 1,2-1,5 em
dugi, orijentisani na jednu stranu; casiea je
kratko zvonasta, dlakava, sa nejednakim casic-
nim zupcima koji su kraei od cijevi, po pravilu;
kruniea veeinom ervenoljubicasta do mutnopla-
va, rjede zuekastobijela iii Cisto bijela, gola;
zastaviea je obrnuto jajasta i duza od krila, koja
su mnogo dUla od cuniea, koji ima tamnoljubi -
cast vrh; stubic je s unutrasnje strane pokriven
kratkim a sa spoljasnje dugim dlakama. Mahuna
je izduzena siroko linearna, 2-3,5 em duga i 5-8
mm siroka, neznatno spljostena, dok je mlada
pokrivena kratkim dlakama, a kao sazrela gola
i sjajna, erna i sa 3-6 sjemenki. Sjeme je
okruglo, sa dijametrom 3-4,5 mm, luckasto,
ervenkasto, sivo iii sivomrko i poprskano s tam-
nim pjegama.
Populacije ove sjeverno-euroazijsko-subo-
keanske vrste nalaze najpovoljnije uslove za
livot u ekosistemima mezofilnih livada red a
Arrhenatheratalia i prorijedenih mezofilnih suma
reda Fagetalia sy/vaticae Pawlow. 1928.
Pripada kategoriji odlicnih krmnih biljaka, te
se u novije vrijeme sve cesce uvodi u kulturu.
Dobra je medonosna biljka.

GERANIUM
MOLLE L.
Fam. Geraniaceae
Iglica mekana,
babin zdravac
Mehka krvomocnica
Dovers - foot , Cranesbill
Tete rouge, Pied rouge,
Pied de pigeon
Zottiger Storchschnabel ,
Favetta, Piedi gallo,
Erba del grue
repaHb MouKaR
S, H, BH, Sb, CG, Ma
V-VIII
2n =26; T
Jednogodisnja iii dvogodisnja biljka. Stab-
Ijika 10-30 (40) em duga, slabo granata, pokri -
vena rijetkim odstojeeim dlakama, pri vrhu pone-
kad sa zljezdastim dlakama. Listovi pri osnovi
stabljike u rozeti sa drskama dugim 6-10 em,
liske s obje strane dlakave, okruglo bubrezaste,
siroke -5 em, do 1/ 3 iii do 3 / 4 urezane na 7-9
objajastih reznjeva, koji su na vrhu plitko urezani
na 3-5 tupih reznjiea ; listovi na donjem dijelu
stabljike sa kraeim drskama i s uzim reznjevima,
gornji jos sitniji ; zalisei siroko jajasti. susni ,
ervenomrki. Cvjetne drske pokrivene dlakama i
zlijezdama, svaka sa po dvije evjetne peteljke,
za vrijeme plodonosenja odstojeee. Casicnih i
krunicnih listiea po 5, casicni listiei pokriveni
dugim dlakama; krunicni listiei veeinom duzi od
casicnih, obrnuto sreasti , svijetloruzicasti iii
ervenkastoljubicasti , pri osnovi trepljasti. Pra-
snika 10. Plodnik sinkarpan petook, karpele na
vrhu izvucene u kljunast izrastaj . Plod 10-30
mm dug; pojedinacni plodiei (karpidije - cahure)
goli , poprecno (koso) naborani , kljun zljezdasto
dlakav; sjemena veeinom glatka.
Rasprostranjena od nizijskog do subalpin-
skog pojasa i naseljava suve livade i pasnjake,
uglavnom zajedniee sveze Cynosurion i Arrhe-
natherion elatioris. Cesta je kraj puteva, na
1. klijanac, 2. donji dio bi lj ke, 3. list, 4. dio stabljike na
poprecnom presjeku, 5. vrsni dio stablj ike sa listovima,
cvjetovima i plodovima, 6. casicni listie, 7. krunicni listie,
8. plod, 9. sjemenka
zapustenim neobradenim, ruderalnim povrsina-
ma, rjeda u poljoprivrednim kulturama.
Kao krma dobra je i korisna za stoku kada
je u hrani zastupljena samo u manjim kolicinama.
Stoka je nerado jede u svjezem - zelenom
stanju. Smanjuje mlijecnost, uzrokuje rano kise-
Ijenje i grusanje mlijeka. Koristi se kao Ijekovita
vrsta.
Opste rasprostranjenje: Siroko rasp rostra-
nj ena u najveeem dijelu Evrope i Azije. Medite-
ransko-submediteransko-subatlantski florni ele-
ment.
69

1. donji dio biljke, 2. gomji dio stabljike sa listovima,
cvjetovima i plodovima, 3. cvijet, 4. krunicni listie,
5. casica, 6. zrela - raspuknuta cahura s casicom
Jednogodisnja, dvogodisnja, rjede visegodi-
snja zeljasta biljka sa tan kim bjelicastim korje-
nom. Stabljika visi ne 5-30 cm, gola, tanka,
jednostavna iii pri osnovi razgranata. Li stovi
naspramno rasporedeni , sjedeei, trepljasto hra-
pavi, sa 1 nervom; donji izduzeno obrnutojaja-
stog oblika, gornji lancetasti, si ljati. Cvjetovi u
razgranatoj cvasti na tankim, dugackim peteljka-
ma. Casicni listiei elipticni, zasiljeni, u gornjoj
polovini trepavicavo zljezdasti. Krunicni listiei
izduzeno obrnutojajastog oblika, bijeli, pri osnovi
zuti. Prasnici pri osnovi spojeni. Stubiei sa glavi-
70
LlNUM
CATHARTICUM L.
Fam. Linaceae
Lan cistilac,
lanik bijeli
Predivec

Purging fl ax,
Mountain flax,
Fairy flax
Lin sauvage purgatif I
Pelit Lin
Purgier Lein,
Wiesen-oder-Barg- Lein
Lino purgativo,
Lino cathartico.
linoeula,
neH cna6lo1TenbHblu,
KOKyWKI-1H neH
S, H, BH, Sb, CG, Ma
VI- VII I
2n = 16 : T,
castim zigovima. Cahura loptasto-jajastog obli-
ka, gola, zuekastomrke boje, visi. Sjeme izduze-
nojajastog oblika, zuekasto mrke boje.
Na vertikalnom profilu nalazimo je od nizija
do subalpinskog pojasa - na livadama, pasnja-
cima, vristinama, tresetistima, uz potoke, na
poljima, pjescanim naslagama, kamenitim mje-
stima i u svijetlim sumama i sikarama. Znacajan
je element zajednica livada i pasnjaka sveze
Bromion erecti, Chrysopogoni satureion, Scorzo-
nerion vil/osae i Chrysopogoni - Danthonion.
Nalazimo je i u zajednicama planinskih rudina
klase Festuco-Seslerietea Barbero et Bonim
1969, te u mnogim fitocenozama reda Arrhenat-
heretalia i Molinietalia, kao i u acidofilnoj vege-
taciji sveze Calluno-Festucion tenufoliae i Cal-
luno-Genistion.
Stoka je ponesto jede iako je gorkog okusa.
Zbog sadrZaja etericnih ulja, glikozida i gorkih
taninskih materija u svjezem stanju je u manjoj
mjeri otrovna za stoku i djeluje skodljivo. Kao
purgativ upotrebljavala se u narodnoj medicini
(Herba lini cathartici). Kod stoke uzrokuje kolike,
krvavo mokrenje, uzetost pa i uginuee (rijetko).
U sijenu je gotovo neotrovna. Sjeme je otrovno.
Opste rasprostranjenje: Evropa, jugoza-
padna Azija, sjeverna Afrika. Euroazijsko-subo-
ceansko-submediteranski florni element.

EUPHORBIA
CYPARISSIAS L.
Fam. Euphorbiaceae
Mljecika obicna,
mali mlijec
Cipresasti ml ecak
CMpeKOSY1AHa
MneYKa
Cypres Spurge,
Irish moss, Milk weed
Euphorbe Petit-cypres,
Zypressen Wolfsmilch,
Bauernbarbar
Erba cipressina,
Erba-di-galbretto
Mon04au
S, H, BH, Sb, CG, Ma
IV-VII
2n = 20, 40 ; G(H)
Vi segodisnja zeljasta biljka, visoka 15- 50
cm, gola iii ponekad malo dlakava, sa cili ndric-
nim puze6im korjenom. Stabljike ve6inom mno-
gobrojne, gusto olistale, razgranate, sa donjim
stenlmm granama. Listovi sjede6i, spiralno gusto
rasporedeni , uzano linearni, na vrhu zatupasti iii
siroko usiljeni , sa jednim nervom; pricvj etni Ii-
jajasto !ombicni iii trouglasto srcasti, tupi ,
zutl , kasmje cesto purpurni. Terminalna cvast 10
do 18-toradijalna (pazusnih cvasti 1-12), zraci
na kraju jedanput do dvaput dvoracvasti (rjede
prosti). Cijatijum 3 mm dug, sa pol umjesecastim
dvorogim nektarijama, sa kratkim zatupastim
rosci6ima. Cahura trobrazdasta, istaknuto tacka-
sta; sjeme glatko, jajastookruglasto.
Nastanjuje preteino suncana i topla stani-
sta, na vertikalnom profilu od nizina do alpinskog
pojasa. Nalazimo je na izrazito suvim ali i na
umjereno vlainim livadama i pasnjacima, a ta-
kode i na proplancima u ibunju, u svijetlim
sumama i sikarama, kao i na ruderalnim stan i-
stima uz putove i iivice, te po utrinama, na
njivama, u usjevima i zasadama. Znacajan je
element livada i pasnjaka klase Festuco-Brome-
tea. Njene populacije postiiu svoj optimum u
zajednicama reda Scorzonero-Chrysopogoneta-
lia i Festucetalia valesiacae, a brojno su raspro-
stranjene i u fitocenozama sveze Bromion erecti,
1. donji dio biljke, 2. vrsni dio stablj ike sa listovi ma i
cvjetovima, 3. cijatij um, 4. stubic tucka sa reinjevima,
5, 6. pricvjetni listiei, 7. cahura, 8. sjemenka
Festucion vaginatae, Cymbopogo-Brachypo-
dion ramosi i Vulpion (nesto manje u zajedni-
cama sveze Calluno-Festucion tenuifoliae i reda
Arrhenatheretalia).
Spada u vrlo otrovne biljne vrste i stoka je
na pasi izbjegava. Upotrebljava se u narodnoj
medi cini.
Opste rasprostranjenje : Citava srednja i
juina Evropa, kao i juini djelovi Skandinavije,
srednja i juzna Rusija, u Sibiru sve do Bajkala;
u Sjevernu Ameriku unesena; na Balkanskom
poluostrvu siroko rasprostranjena.
71

1, 2, habitus, 3. evast, 4. dio ti sta stabtj ike, 5, koto
C a ~ i c e 6. casicni listie, 7. dio cvasti sa braktejama i
cvijetom, 8. tahura, 9. cahura 5 Casicnim listl ei ma,
10. sjemenka
Visegodisnja zeljasta biljka sa tan kim vrete-
nastim korijenom i razgranatim nadzemnim dije-
10m rizoma. Stabljike mnogobrojne, uspravne iii
ustajuce. Li stovi u donjem dijel u stabla usko
lopaticasti do objajasti, zatupasti, obieno otpa-
daju prije evjetanja; u gornjem dijelu stabla
listovi linearno laneetasti, zasiljeni. Cvjetovi (15-
50) u terminalnoj grozdastoj evasti , prije evjeta-
nja piramidalno eubastoj , kasnije valjkasto izdu-
zenoj . Osovi na evasti pokrivena dlakama. Brak-
tej e u donjem dijelu evasti jajasto duguljaste,
72
POLYGALA
COMOSA Sehk.
(Syn. P. vulgaris l.
subsp.comosa Chad.)
Fam. Polygalaeeae
OIakavi krestusac,
kija ruzasta
Co pasta grebenusa
Tufted Milkwort
Polygala, Laiter
Schopf Kreuzblume,
Sehopfige Kreuzblume
IIIcTOA xoxnaTblu
S, H, BH, Sb, eG, Ma
V-VIII
2n = 28, 32, 34 ; H
glatke, iste duzine iii malo duze od evjetnih
peteljki ; u srednjem i gornjem dijelu evasti brak-
teje linearne, nekoliko puta duze od evjetnih
peteljaka. Cvjetovi zigomorfni , dvopolni. Spoljni
listiei casiee linearno laneetasti ; unutrasnji (krila)
elipticni iii objajasti: boeni nervi sa granama koje
su vrlo nejasno povezane anastomozama. Cvje-
tovi ruzicastoljubicasti , rjede plavi iii bijeli ; kru-
nicni listiei gotovo iste duzine sa krili ma casice.
Plodnik dvook. Prasniei pokriveni dlakama. Ca-
hura objajasta iii opsreasta, po obodu krilata.
Sjeme pokriveno bjeli eastim dlakama; privjesak
dlakav sa boenim reznjevima od oko 1/ 3 duzine
sjemena.
Naseljava livade i pasnjake, svijetle hra-
stove i bukove sume, sikare i vristine od nizijskog
do subalpinskog pojasa. Karakteristicna vrsta
klase Festuco-Brometea. Cesta je u zajedni-
eama sveza Bromion erecti, Chryzopogoni- Dan-
thonion i Festucion rupicolae, a zastupljena je i
u nekim drugim termofilnim i termomezofilnim
zajednicama livada i pasnjaka.
Kao krma slabog je kvaliteta. U sijenu je
bezvrijedna. Peele je rado posjecuju.
Opste rasprostranjenje: Sjeverna i sjevero-
zapadna Evropa, sjeverni dio Balkanskog po-
luostrva, jugoistocna Azija, M. Azija, Pripada
evroazijsko-konti nentalnom fl ornom elementu.

POLYGALA
VULGARIS l.
Fam. Po/yga/aeeae
Oblenl krestusac
Navadna
krlzman, krizanka
Common Mllkwort,
Gong lIover
Herbe a lail,
POlygala commune,
Polygala vulga"e
Gamelne Kreuzblume,
GelYohnllche Kreuzblume
Erba bozzollna,
Vecciolina
V1CTOA 06blKHoa8HHblu
S, H, BH, Sb, CG, Ma
V- VIII
2n = (28,32,48,c.56) 68 c.70
; H(Ch)
bilj ka, lankog, vrelenaslog korjena
sa razgranatim nadzemnim dijelom rizoma. Siabia
mnogobrojna (-35) , uspravna iii uSlajuca do polegla,
gUSlo lisnala. Li slovi u doni em dijelu slabla objajasl i
do lancelaslo ellptieni , pri osnovi kllnaslo suieni, u
gornlem IInearno-lancelasti, svi Cvasli lermi-
nalne, u poeelku piramidalnog oblika, kasnije izdu-
iene i raslresite. Cvjelovi zigomorini, plavi ,
rij elko rui ieasli ii i bijeli. Brakleje jajasle, opnasle i
opadajuee. Spollni listiei linearni; krila eliptiena
iii oblajaslo-eliptiena, pri osnovi suiena, sa 3 nerva,
srednji nerv povezan mrezom anastomoza sa
upola razgranallm boenlm nervima. Tubus krunice
obieno malo duii od slobodnog dijela krunienih Iisliea,
isle duiine sa krillma. Plodnik dvook. Cahura jajaslo-
opsrcasla, pri osnovi suiena u pel eljku, usko krilala
po obodu. Sleme izduieno jajaslo, sivomrke boje,
pokriveno bjelieaSl im dlakama ; privjesak sa dlakama,
reinl evi dostli u oko 1/3 duzine sjemena.
Rasproslranlena je na suvim iii umjereno vlainim
livadama i a lakode u svijellim
u zbunju i u od nlzlna do alpinskog pojasa,
naleeMe na ilovaslim i sllikalnim zemlji stima. Pre-
lei no Ie zasluplJena u zajednicama klase Nardo-Cal-
lunetea. Nalazimo Ie eeslo I u zalednicama reda
Arrhenat!lereta/la i Molinietalia, kao i u nekim ksero-
mezofll nim filocenozama sveze Scorzonerlon vi/losae
i Bromion erect!.
1, 2 habitus, 3 1151 don]eg dljela sl abljike, 4. dio lisl a iz
sredn]eg di]ela slablilke, 5. krilo 6. listie,
7. dio cvasli 5 braktejama i cviJelom, 8, 9. cahura 5
li sti cima, 10. sjemenka
U pogledu krmne vrijednosli, spada u vrsle slabi-
leg kvalitela (u sijenu je bez vrijednosli). Povecava
sekreciju mlijeka. Zbog gorkog ok usa, sloka je manje
jede. Ukrasna je vrsla. Upolrebljava se u narodnoj
medicini. Mlado moze se koristiti kao dodalak
sal ali .
rasproslranjenje: Sjeverna i sjeveroza-
padna Evropa, sjeverni dio Balkanskog poluoslrva,
juina Rusila, Kakvkaz, M. Azija, jugoisloeni Sibir.
Subatianlsko-submedileranski florni element.
73

1 donJi dlO biljke. 2. dio stablJlke sa hslovima I plodo-
virna. 3 dlO stabljike na popretnom pres!eku, 4. lisht
involuceluma. 5. CV1f8t. 6 krunitnr hstiO. 7. tutak,
8 plod. 9 shematski popretni prosjek plodiea
Visegod,snja billka sa repasto zadeblja-
Urn. vretenastJm korijenom. Stabljika 3(}-150 em
V1SOka, suptJa, rebrasto lzbrazdana, gotovo gala
ill pri osnovi dlakava, veeinom u gomJem dijelu
razgranata. UstOVI trouglastl, 2- 3 puta perasto
dijeljeni, reznjevi izduieno laneetasll , sillati , na-
zublJ8nl ill duboko uSjeCenl, donji hstovi na drSka-
rna. sradnll i gomli sledeCl Sa dlakavim rukav-
cern. Cvest je sloteni stit. VcSni i boCni StitOVI
sa 8-16 gollh zrakova lednake duline.
Involukruma nama. lnvolucelum iz !HI listica sa
PIIl8f]kama, po obodu uzano opnastih, trep/jasto
74
ANTHRISCUS
SYLVESTRIS
(L. ) HoHm.
(Syn. Chaerophyllum
sifvestre L. )
Fam. Apiaceae
( = Umbelliferae)
Krbuljiea velika,
krasulJlca obicna
Gozdna krebull iea
Cow Parsley.
Smooth chervIl
Anlhnsque sauvage.
Persil sauvage
Wiesenkerbel .
Wilder Kerbel,
Cerfogho salvalico
KynblPb necHaSl ,
AYAK8. 5YrWIb
S. H. BH. Sb. CG. Ma
IV - VII
2n 16 (1 8) ; H
dlakavih. Casiea slabo iZraiena. Kruni t ni IIsti ei
bijeli, zelenkaSiI ih luekasti. obmulo lajaslog
oblika, razlieile velicine, spoljasnjl eeslo kraei.
Plodnik polevjelan, sinkarpan. sasloji se iz 2
srasla oplodna lisliea, na vrhu sa slilopodiju-
mom. Plod sizokarpijum izduieno lancetas! Iii
hnealno-Ianeel as!. 5-7 mm dugaeak i oko 2 mm
prema vrhu suzen. Zreo S8 raspada na
dva plodiea. Siubiei duii od slilopodijuma.
Naseljava sikare I mezofilne Uvade, Ie ru-
bove suma, a cesta je uz abale. putove I iivlce.
Karakteristican je element IiVBdskih zajednica
reda ArrhenatheretellB. Zaslupllena je i u neklm
asocijacijama sveza: Rllpendullon, Arctlon.
Geo-Alliarjon i Rumicion alpml.
Kao krma Ie dobrog kvali teta. ako njen
teiinski udio u hrani ne preiazi 3
01
0 . Kao kampo-
nenta sijena nema krmne vnJednosti. Pogodna
Ie za siliranJe. Medonosna je bilJka. Kao poljsko
povrce upotrebljava se za jelo. U svjeiem stanlu
dadaJe se kao zaein salall. Bere se pnje evjetanja
I prikladna Je za susenje (djelimitno gub' aromu)
Kod branja treba biti oprezan jer je shena smrtno
otrovnoJ kukull (Con/urn macula/urn )!
Optte rasprostranjenje ; Evropa, zapadna
AlIJa, sJaverna Afrika Prenesena u sjevernu
Ameriku. Nordijsko - euraziJsko -suboeeansk'
flomi element.

CARUt. ARVI L.
Fem. Aplaceae
Obienl (divlji)
kim, polj skl kim
Navadna kumlna

Caraway. Caewey
CaM, CumIn des pres
W.oscnkummct, Kummel
CarYl. Cumlno Tadesco
TMUH OOOKHODOHHblU
S, H, BH, Sb, eG, Ma
V- VII
2n = 20(22) H
gala b.llka sa vretenast.m kon-
jenom Slabijika do 100 em Vlsoka, razgranala
u gomJem diJelu, lIslOv. 2- 3 pula pereslo diJelJe-
m, donll na dugatklm sa 6-12 pan
sJedeclh re.l:nJeva, reznJevl drugog reda nepra-
vtlno perasto dl)elJenl na hneame ISJetke. gornJl
!lstovi SJedeCl sa razmaknuhm ISleCclma CVJe-
tOVI u slofenim shtovlma sa 5-16 zraka razht lte
dutln8 Involukrum i Involucelum ne postote Ih
se sasloJe od 1 do 3 hstlCa, sa neJasno
Izra.l:enlm ZUpcima Krunltnl hsba bgell, crvenka-
511 III crvenl Plodmk smkarpan, polcvJ8lan Plod
Izdutenog eJipSOIdnog oblika 5 Istal<nuhm rebn-
ma, 4-5 mm dugatak PIodiCt srpasto savgenl,
lako se odvaJalu, brezde su sa po 1 kanalom s
81entnim ullem,
Optimalno Ie rasproslranJena na hvadama I
pdnlacima brdskog I gorsl<og PC118S8, na dub-
Ijtm. umjereno SV)etlm Illma bogallll1 kaItlOnati-
mao Kalaktenstltna je vrsta zajedntca recle A
rrtJenathetelBJia. J8 zastupljena u neJam
zajedniCama sveze Blomion erecII I RunIIcioII
... (Rubel 1933) Klilca 1944
Kao cljenJena livadska vrsta s dljltelSkim I
.eIcovItlm djeIovanjem D slOku )e u svjatwm
SIInju I u sIjenu VIto dobra Icrma _ kod
tatiMkog udjeIL jet'le IIlJIca lie jede d
'*<)j I mljlCncJII - 1l1IIIIIOII
1 donIl 2 dID ."4 'f' ... _ btL
...rna. 3 CVIJIII _ _ 5 -. e pIDd.
7 __ peJlll'otJ. Pf8IIIOk pIOdo

1. donji dio biljke, 2. dio slablj ike sa lislom, 3. cvijel na
uzduinom presjeku, 4. plod, 5. shemalski poprecni
presjek plodica
Dvogodisnja, rjede jednogodisnja biljka sa
vretenastim korijenom bjelkaste boje. Stabljika
visoka 50-80 (150) em, rebrasta, ceki njasto
dlakava, rijetko gola. Listovi 2-4 puta dijeljeni,
jajasti, prizemni na drskama, gornji sjedeei ; lisni
rukavei po obodu opnasti. Cvat slozeni stit sa
zraeima razlicite duzine. U sredini slozenog stita
nalazi se tamnoerven eVijet. Involukrum od vise
trodijelnih iii perasto dijeljenih listi ea koji su pri
osnovi opnasto oiviceni. Involueelum od vise
trodijelnih iii perasto dijeljenih listiea. Casiea u
obliku petozubog obruba. Kruniea bijela, zueka-
76
DAUCUS CAROTA
L. SUBSP.
CAROTA
Fam. Apiaceae
Mrkva divlja,
sargarepa divlja
Navadno korenje
A'-1B'-1 MOPKOB
Wild Carrot
Panais,
Paslanade (sauvage)
Gemeine MohrrObe
oder Mehre, Gelbrilbe
Carola salvati ca,
Dauco marino
MOPKOBb AVlKaR,
M. 06blKHoeeHHafI
S, H, BH, Sb,CG, Ma
VI-IX
2n = 18 ; H
sta, ruzicasta ii i purpurna. Tucak sa potevjetnim
plodnikom od 2 srasle karpele. Plod sizokarpi'
j um, nakon sazrijevanja raspada se na 2 susna
elipsoidna plodiea gusto obrasla laneetasto si lja-
tim bodljama, koje su pri osnovi gotovo slobod
ne. Plodiei imaju 5 glavnih i 4 sporedna rebra s
uljanim kanalima.
Znacajna je vrsta livadskih zajedniea reda
Arrhenatheretalia, a cesto je zastupljena i u
mnogim zajednieama sveze Calthyon, red a Tri-
folio-Hordeetalia i klase Festuco-brometea i
Thero-Brachypodipodietea. Nalazimo je i u ne-
kim ruderalnim zajednieama pored putova i na
nasipima, kao i u poljima na obradivim povrsi-
nama (u zajednieama redova Sysimbrietalia i
Plantaginetalia majoris), a takode i u sikarama
i svijetlim sumama. U svjezem stanju stoka je
rado pase do faze cvj etanja (krma srednje do-
brog kvaliteta). Starije biljke zbog grube stabljike
i bodljikavih plodova krma su slabog kvaliteta.
U maloj kolicini etericno ulje ima povoljno dijetet-
sko djelovanje. Medonosna je vrsta. U narodnoj
medicini koristi se korijen i plod (Radix et Semen
Dauci silvestris) . Aromaticni listovi i korijen kori-
ste se u kulinarstvu kao zaein i povree.
Opste rasprostranjenje : Evropa, Azija, sje-
verna Afrika. Euroazijsko-suboeeansko-subme-
diteranski florni element.

HERACLEUM
SPHONDYLIUM L.
SUBSP.
SPHONDYLIUM
Fam. Apiaceae
Mecja sapa,
medvjedi dian
Navadna dei en
AeBeCl-lfl
Cow-parsnip. Hogweed
Berce Spondyle.
Brancursine
Wiesenbarenklau.
Unechter Biirenklau
Sedano dei prati.
Panace erculeo

06blKHoBeHHbiu
S, H, BH, Sb, CG, Ma
(V) VI-IX (X)
2n=22; H
Dvogodisnja do visegodisnja bitjka sa debe-
lim vretenastim i razgranjenim rizomom. Stab-
Ijika 30-150 cm visoka, suplja, rebrasta, razgra-
nata, obrasla ostrim dlakama. Listovi vrlo varija-
bitni s obzirom na podijeljenost i dlakavost.
Obicno su perasto dijeljeni sa 3-5 nesimetricnih
reznjeva, po obodu grubo nazubljenih. Liske
maljavo hrapave, ponekad gole iii po nervima
trepljasto dlakave. Donji listovi cesto vrlo veliki ,
do 60 cm, na drskama, gornji sjedeci sa prosire-
nim rukavcem. Siozeni sti tovi najcesce oko 20
cm u precniku sa 10-30 zrakova razlicite duzine.
Involukruma nema iii je od 1 do 6 listica. Involu-
celum iz veceg broja lancetastih iii linearnih
listica. Casica sa 5 zubaca. Krunica bij ela iii
zelenkasta, zelenozuta, iii zuckasta, ruzicasta,
crvenkasta iii plavicasta. Plodnik dlakav, potcvje-
tan, srastao iz 2 karpele. Plod sizokarpijum,
raspada se na 2 susna pljosnata plodica eliptic-
nog, objajastog iii okruglog oblika, sa bocnim
kritima si rine do 1 mm.
Rasprostranjena biljka na vlaZnim livadama
i ruderalnim stanistima na dubljim i azotom
dobro snabdjevenim tlima. Karakteristicna je
vrsta zajednica reda Arrhenatheretalia. Optimum
pogodnosti za zivot nalazi u zajednicama sveze
Arrhena/herion. Nalazimo je u zajednicama reda
Molinietalia i Trifolio-Hordee/alia, te u ruderalnoj
1. dio stabljike sa listovima, 2. vrsni dio listica, 3. dio
slozenog stita, 4. cvijet, 5. plod, 6. shematski popre':ni
presjek plodica
vegetaciji sveze Arc/ion Tx. 1937 (cesta je uz
rubove putova, kanale i u bastama), kao i u
si karama i gustim vlaznim sumama. U mladom
je stanju krma vrlo dobrog kvaliteta i stoka je
rado jede. Ima povoljno dijetetsko djelovanje. U
suvom stanju je krmna vrijednost slaba. Listovi ,
korijen i plodovi koriste se u narodnoj medicini.
Usprkos jakom mirisu moze se koristiti i u
kulinarstvu. Jestivi su mladi listovi i stabljike, a
takode i korijen. Odlicna je medonosa.
Opste rasprostranjenje : Evropa. zapadna I
sjeverna Azija, zapadni dio sjeverne Afrike.
Evroazijski florni element.
77

1. klijanac, 2. donji dio biljke, 3. prizemni lisl , 4. lisloyi
gomjeg dijela stabljike, 5. plod, 6. shemalski poprecni
presjek plodi6a
Dvogodisnja biljka sa vretenastim, ponekad
repasto zadebljalim korijenom. Stabljika vi sine
3D-l00 cm, suplja, okrugla, rebrasta. Li stovi
jednostavno dijeljeni , sa 2-7 pari reznjeva. Rez-
njiei jajasti iii lancetasti, pri osnovi sa 1-2 iSjecka,
~ e e perasto usjeceni , po obodu grubo nazublje-
ni ; vrsni reznjevi sa 3 isjecka. Prizemni listovi
na drskama, sa prosirenim kratkim rukavcem;
gornj i gotovo reducirani u rukavac. Vrsni stit sa
5-20 zrakova. Involukruma i involuceluma nema
iii su od 1 do 2 listica, koj i otpadnu. Krunicni
listiei jajasti, zutL Plodnik potcvjetan, srastao iz
78
PASTINACA
SATIVA L.
SUBSP.
SYLVESTRIS
(Iv'E!) Pooy & Cans
Fam. Apiaceae
Obitni pastrnak,
obitni pastrnjak
Navadni rebrinec,
paSlinaka
naWTepHaK
Wild Parsnip,
Common Parsnip
Pastenaque
Gemeiner Pastinak,
Hammelmc5hre
Pastinaca, Pastricciani
naCTepHaK noceeou
S, H, BH,Sb,CG, Ma
VII-VIII
2n = 22; H
2 karpele. Sizokarpijum mrkozute boje. PlodiCi
spljosteni , sirokog elipticnog oblika, s uskim
krilima po obodu.
Siroko rasprostranjena biljka suvih i umje-
reno vlafnih livada. U nizijskom podrucju cesta
je na ruderalnirn povrsinama pokraj put eva, uz
grmove, na medama i nasipima. Karakteristicna
je vrsta sveze Arrhenatherion i asocijacija Arrhe-
natheretum elatioris-Arrhenateretum medioeu-
ropaeum. Naseljava zajednice sveze Sysim-
brioon. Uvedena je u kulturu.
Kao krma je srednjeg kvaliteta. Povoljno
djeluje na mlijeko. Kod veeeg udjela u ishrani
mlijeko postaje gorko. U suvom stanju je slabog
kvaliteta. Korijen je odli cna krma i sredstvo za
tovljenje krupne stoke. Povecava masnocu mli-
jeka. Korijen se sabira prije cvjetanja. Medono-
sna je biljka. Mladi izdanci i listovi koriste se u
kulinarstvu : kao dodatak salati i kao povrce u
jelima. Za jelo se koristi i korijen, ali samo od
jednogodisnje biljke, jer stariji nije za upotrebu.
Plodovi sluze kao zacin. Korijen i plodovi koriste
se u farmaceutskoj industriji i narodnoj medicim
(Radi x et fructus Pastinacae sativae s. sylve-
stris).
Opste rasprostranjenje: Evropa, Kavkaz,
Sibir. U ostale dijelove svijeta unesena je i gaji
se.

PIMPINELLA
MAJOR (L.) Huds
(Syn. P. magna L.,
P. saxifraga var.
major L.)
Farn. Apiaceae
Bedrinac veliki ,
bedrenika velika
Vel iki bed renee
roneM aHaeOH
Greater bumet Saxifrage
Grande Pimpinelie,
Grand boucage,
Pimpinelie blanche
Grosse Bibemelle
Tragoselino maggiore
6 e A P ~ H e 6onbwou
S, H, BH, Sb, eG, Ma
VI-IX
2n = (18)20 ; H
Visegodisnja biljka sa vretenastim zadeblja-
lim korijenom. Stabljika visine do 100 cm, suplja,
uglasta, Izbrazdana. Listovi perasto dijeljeni , pri-
zemm na drskama, sa 3-7 pari reinjeva. Rei-
njevi jajasti do izduieno jajasti, duiine do 7 cm,
siljati iii zasiljeni , sa srpastom iii klinastom osno-
yom, vrsni najeesee trodijelni iii usjeceni na 3
dijela; srednji i gornji listovi manji, sjedeei.l. s
opnastim rukavcem, sa manjim reinjevima. :;ti-
tovi sa 9-15 zrakova. Involukruma i involuce-
luma nema. Stitiei sa ve6im brojem cvjetova, na
drskama razlicite duiine. Krunicni listiei bijeli do
intenzivno crvene boje. Plodnik potcvjetan, sra-
stao iz 2 karpele. Sizokarpijum se nakon sazri-
jevanja raspada na 2 plodiea jajastog oblika sa
koneastim rebrima. Brazde sa po 3 kanala s
etarskim ulj em.
Rasprostranjena vrsta u livadama i poljima.
Karakteristicna je za livadske zajednice reda
Arrhenatheretalia. Voli zasjenu. Nalazimo je ce-
sto uz grmlje, iivice i rubove suma, te u svijetlim
sikarama kao i u ruderalnoj vegetaciji i u zajed-
nicama sveze Rumicion. Vezana je za dublja tla
neutralne do umjereno kisele reakcije koja su u
veeem dijelu vegetacionog perioda vlaina.
Stoka je rado jede u svjeiem stanju. U mladom
stadiju je vrlo dobra krmna biljka. Povoljno dje-
luje na mlijeko. Nakon cvjetanja i kasnije, s
1. donji dio stabljike, 2. dio stabljike na poprecnom
presjeku, 3. prizemni list, 4. listovi gornjeg dijela stab-
Ijike, 5. plod, 6. shematski popretni presjek plodica
obzirom na to da sadrii mnogo eterienih ulja,
mlijeku daje ostar ukus. Susenjem se veei dio
listova drobi pa je u sijenu krmna vrijednost
mnogo manja. Prizemni listovi ubrani u martu i
aprilu mogu se koristiti kao povree (kuvano
varivo iii dodatak salatama) . Plodovi i svjeii iii
osuseni listovi sluie u kulinarstvu kao zacin. U
narodnoj medicini upotrebljavaju sa plodovi i
korijen.
Opsta rasprostranjenje: Evropa, osim Arkti -
ka, Kavkaz. Evropski-subatlantsko-pradalpski
florni element.
79

1. donji dio biljke, 2. list rozete, 3. vrsni dio cvjetnog
stabla sa cvjetovima, 4. die stabla na poprecnom
presjeku, 5. cvijet. 6. rei anj - slobodni dio zvonaste
kruniee. 7. cahura
Visegodisnja biljka, 15-20 (30) cm visoka,
sa kratkim korijenom, pokrivena visecelijskim i
zljezdastim dlakama sa crvenim glavicama. Li-
stovi jajasti u li snu drsku naglo suzeni , na nalicju
gusto pokriveni bijelim dugacki m granatim dla-
kama koje su gusto prepletene. CvLetovi u stita-
stoj cvasti, dvopolni, aktinomorfni. Casica prosi-
reno zvonasta. Krunica zvonasta sa pet reznjeva
na vrhu, zuta, na zdrijelu cijevi sa 5 crvenkastih
pjega. Plod ovalna cahura, upola kraca od casi-
ceo
80
PRIMULA VERIS L.
SUBSP.
COLUMNAE
(Ten. ) LOdi (Syn. P.
col umnae Ten.;
P. officinalis (L. ) Hill
subsp. columnae
(Ten.) Arcang.)
Fam. Primulaceae
Jaglika proljecna,
jagorcevina
proljecna
Pomladanski jeglic,
smigovec
Jarfll-lKa
Cowslip, Paigle
Primevere ,
Primevere officinale
HimmelschlOsselblume,
Arzneiprimel
Primavera, Primalavere
n e p o ~ e T eeceHHlo1u
S, H, BH, Sb, CG,Ma
IV- V
2n = 22 :
Rasprostranjena je na livadama i r,>asnjaci-
ma, od brdskog do alpinskog pojasa. Cesto se
srece medu grmovima, na ivici suma i u svijetlim
sikarama i sumama. Znacajan je element sveze
Bromion erecti, i to narocito u zajednicama
livada i pasnjaka vlaznije varijante. Vrlo je cesta
i u zajednicama reda Scorzonero-Chrysopogo-
netalia Arrhenatheretalia i Festucetalia valesia-
cae. Karakteristicna je vrsta asocijacije Scorzo-
nero-Hypochoeretum maculatae. U asocijaciji
Arrhenatheretum elatioris indicira na suvlja sta-
nista. Takode je zastupljena u fitocenozama
planinskih rudina reda Seslerietalia juncifoliae
HI. 1930. i Crepidetalia dinaricae Lakusic 1966,
te sveze Poion violaceae HI. 1937. Nalazimo je
i u vegetaciji krecnjacko-dolomitnih sipara sveze
Sileniom marginatae Lakusic 1968. Konstato-
vana je u mnogim sumskim zajednicama reda
Quercetalia pubescentis, te sveza: Omo-Ericion
serpentinicum, Vaccinio-Piceion, Fago-Coryle-
nion columae i Pinion peuces. Kao krma je
slabog kvaliteta. Medonosna je biljka. Koristi se
u narodnoj medicini i farmaceutskoj industriji
(Radix Primulae, Flores Primulae, Folium Primu-
lae). Mlado lisce sluzi za jelo kao vitaminsko
povrce.
Opste rasprostranjenje: Evropa I bez kraj-
njih sjevernih djeloval i Sredozemlje.

LYSIMACHfA
NUMMULARIA L.
Fam. Primufaceae
Krugolisna metilJka,
polegll protlvak
Drobi i na pijavenica
Men1Jl TpaBa
Creeping Jenny
Herbe aux ecus
Pfennigkraut
Borissa, Erba quatrina
JlyroBoO 48 0,
>KenTaR
S, H, BH, Sb, CG, Ma
V- VII
2n = 32, 36, 43, 45 ; Ch
Visegodisnja biljka. Stabljika polozena, 10-
50 cm duga, jednostavna iti mato granata. Listovi
okrugl i iii eliptieni , tupi, po obodu cijeli. Cvjetovi
pojedinaeni u pazuhu listova. Casica do os nove
izdijeljena, easieni listiei srcasti - zasil jeni. Kru-
nica zuta, unutra sa tamnocrvenim zlijezdama,
dva puta duza od easice, do bli zu os nove podi-
jelj ena, sa tupim vrhovima, po obodu cijela.
Prasnici 2-3 puta kraei od krunice. Filamenti
zljezdasto dlakavi, srasli pri osnovi. Tueak iz 5
oplodni h listiea. Stubiei jednake duzine sa pra-
snicima. Cahura loptasta, zutobjelieasta, sa ma-
lim crvenim rezervoarom sekreta. Sjeme okru-
glo, bradavieavo - crvenosmede boje.
Raste na vlainim livadama i pasnjacima, u
trscacima, sikarama i sumama, na poplavnim
stranistima i u stajaeim vodama uz obale potoka
i rijeka. Indiferentna je na reakciju tla.
Karak1eristiena je vrsta mezofilnih i mezohi-
grofilnih livada klase Mollnio-Arrhenatheretae.
Veeu brojnost posti ze u zajednicama redova:
Agrostietalia stolon/ferae, Arrhenatheretalia i
Molin/etalia (regionalno karakteristiena vrsta
asocljacije Molin/etumcoeruleaeW. Koch 1926).
1. habitus, 2. list, 3. 4. krunlcnilistic, S.
I tucak
Cesta je i u zajednicama sveze Trifolion resupi-
nati. Konstatovana je u brojnim zajednicama u
okviru vegetacije klase Phragmitetea (npr. u
asocijaciji Caricetum elatae W. Koch- Iys/mac-
hietosum Micevski 1959).
Kao medonosna biljka od veceg je znacaja
za pcelinju pasu. Sto se tice kvaliteta krme u
vezi s ishranom stoke, spada u vrste koje su
bez vrijednosti.
Opste rasprostranjenje : gotovo u cijeloj
Evropi do srednjeg dijela SSSR-a, na Kavkazu,
a kao adventivna u sjevernoj Americi i Japanu.
81

1. donji dio biljke, 2. gornji dio s1abljike sa listovima i
cvjetovima, 3. cvijet. 4. razrezana i rasirena casica,
5. razrezana i rasirena krunica, 6. l:ahura
Visegodisnja, glatka biljka, sa valjkastim
rizomom i racvastim korijenom. Stablo visoko
10-40(60) em, pri osnovi sa rozetom prizemnih
listova. Iz pazuha listova svake godine izbija
veci broj poluspravnih stabala, gusto pokrivenih
listovima. Listovi u donjem dijel u stabla lanceta-
sti iii elipticni , zaSiljeni , osnovama srasli u dug
rukavac, unakrsno postavljeni ; u gornjem dijelu
stabla listovi jajasti iii laneetasti, zatupasti , unakr-
sno naspramni, osnovama srasli u kratki ruka-
vae. Cvjetovi po pravilu 4-clani, rjede 5-clani ,
skupljeni prsljenasto u pazuhu listova iii na vrhu
stabla, rjede usamljeni. Casiea kratko zvonasta,
82
GENTIANA
CRUCIATA L.
Fam. Gentianaceae
Prostrel , si ristara,
mal a lincura,
mall srcanik
Lecjan zivinski ,
gorki koren
Gross Gentian
Gentiane Croisette
Kreuzenzian
Genziana minora

KpeCToo6pa3Ha.
S, H, BH, Sb, CG, Ma
VII-X
2n = S2 ; H
sa 4 kratka, linearno-silasta zupea, mnogo kraca
od tubusa. Kruni ca zvonasta, uglasta, 3 puta
duza od casiee, sa 1 iii vise zubaea izmedu 4
krunicna reznja, plave boje, spolja zelenkasta.
Filamenti kratki , pole nove kesice slobodne.
Plodnik sinkarpan, dvook. Stubic nedostaje, zig
sa dva kratka unazad povijena reznja. Plod
cahura. Sjeme elipsoidno, sa fi no mrezastom
opnom, erne boje.
Naseljava kserotermne livade i pasnjake,
iviee suma i sikare, u.9lavnom u gorskom i
subalpinskom pojasu. Cesca je na otvorenim
suncanim stanistima iznad krecnjacke pod loge.
Karakteristicna je vrsta zajedniea klase Festuco-
Brometea (konstatovana je u mnogim asoeijaei-
jama, kao, na primjer : Asperu/o-Agrostidetum
R. Jovanovic 1968, Carici-humilis-Stipetum pu/-
cnerrimae ( = grafianae) R. Jovanovic 1955,
Stipetum joannis R. Jovanovic 1956).
Kao krma je slabog kvali teta. U suvom
stanju listovi se lako drobe pa je u sijenu
bezvrijedna. Cijela biljka je gorka. Upotrebljava
se u narodnoj medieini. Sabi ra se eijela biljka u
fazi evjetanja (Gentianae cruciatae herbal.
Opste rasprostranjenje : Central na i j uzna
Evropa, M. Azija, Kavkaz, zapadni Si bir, Turke-
stan. Pripada evroazij sko-kontinentalno-subal -
pinskom flornam elementu.

GENTIANA
PNEUMONANTHE
L.
Fam. Gentianaceae
Mocvarna lineura,
mocvarna siristara
Mocvirski svisc
Marsh Gentian,
Wind-flower
Gentiane pneumonantne,
Gentiane des marais,
Lungenenzian,
Lungenblume,
Wasserlungenblume
Metlimborza,
Genzianella a foglie streHe
rOpeyaBKa nerOYHClH.
r. lla30peBaJl
S, H, BH, Sb,CG, Ma
VII-IX
2n=26;H
Vi segodisnja glatka biljka. Rizom kratak,
razgranat u mesnate korjenove. Stabljika us-
pravna, (10)25 - 50(65) em visoka, trouglasta,
rjede od osnove granata. Listovi naspramni ,
sjedeci, linearni iii linearno lancetasti, zatupasti ,
pri osnovi suzeni u kratak rukavae, po obodu
cijeli i najcesce uvrnuti; u donjem dijelu stabla
listovi manji, skoro Ijuspasti. Cvjetovi upadljivo
dekorativni , 25-53 mm dugi , pojedinacni iii po
2- 10 skupljeni u pazuhu gornjih listova iii na
vrhu stabla.; donji na peteljkama, gornji sjedeci.
Casica zvonasta, sa 5 linearnih iii linearno-Ian-
eetastih, zasiljenih zubaea, jednaki duzini
tubusa iii malo duzi. Kruniea zvonasta, 4--5,3 em
duga, tamnoplave boje, rjede gotovo bijela iii
ervenoruzicasta, iznutra sa 5 tackastih, zelenih
pruga; reznjevi kruniee mnogo kraci od tubusa ;
na obodu nabora izmedu 5 reznjeva po 1 sirok,
kratak zubae, tri puta duzi od reznjeva. Prasniei
sa sraslim prasnickim koneima) polenovim kesi-
cam a, pri osnovi siroko krilati. Zig stubica 2-rez-
!}jevit, spiralno uvijen, s uspravnim reznjevima.
Cahura 3-5 em duga, suzena pri osnovi. Sjeme
vretenastog oblika, sa mrezasto zilicastom op-
nom.
Nalazimo je na vlaznim livadama, pasnja-
eima i vristinama. Stanista su najcesce svjeza i
mokra (karakterise ih visok nivo podzemne vo-
1, 2. habitus, 3. cvijet, 4. razrezan i rasiren cvijet, 5.
razrezana i rasirena casica, 6. razrezana i rasirena
krunica, 7. cahura
de). Karakteristicna je vrsta sveze Molinion coe-
ruleae. Optimum postize u zajednieama: Moli-
nietum coeruleae W. Koch 1926. Gentiano-Mo-
linietum litoralis llijanic, 1968. i Molinio-Lathyre-
tum pannonici H-ic 1963. i u kojima je vaZna
edifikatorska vrsta.
Kao krma je slabog kvaliteta. U sijenu je
bezvrijedna jer se listovi lako drobe. Upotreb-
Ijava se u narodnoj medieini.
Opste rasprostranjenje : Skoro citava Evro-
pa, Kakvaz, umjerena podrucja Azije. Pripada
evroazijsko-suboeeansko-submediteranskom
flornom elementu.
83

1, 2. habitus, 3. cvijet, 4. vrsni dio stabljike s listovima
i cvijetom, 4. razrezana i rasirena casica, 5. razrezana
i rasirena krunica, 6. cahura
Jednogodi snja, zeljasta, glatka biljka, sa
vretenastim korijenom. Stabljika uspravna,
8(1 0)-25(30)cm visoka, od osnove iii u gornjern
dijelu razgranata, jednocvjetna do visecvjetna.
Prizemni listovi u rozeti , 6-10 mm dugi , jajasto
zatupasti; listovi stabljike manji , jajasto lanceta-
sti, sa 3- 5 nerava, zatupasti iii malo zasiljeni.
Cvjetovi na kratkim drskama, postavljeni boeno
ina vrhu stabla. Casieni listiei duguljasto elipticni.
Casica naduvena, 10-20 cm duga i 5-10 cm
si roka; cijev easice duz uglova siroko krilata,
krila 2-4 mm siroka. Casieni zupci kratki , lance-
tasti, zasiljeni sa 3 nerva; boeni nervi susjednih
84
GENTIANA
UTRICULOSA L.
Farn. Gentianaceae
Vid,
mjesinicasta
gencijana
Trebusasti svisc
Bladder Gentian
Gentiane acarice renfle
Aufgeblasner Enzian,
Schlauchenzian
r Ope .... asKa M8WOYHaR
S, H, BH, Sb, eG, Ma
(V) VI - VIII
2n = 22; T
easienih zubaca povezani mrezastom nervatu-
rom. Krunica u donjem dijelu cjevasta, pri vrhu
tanjirasta, sa 5 duguljasto eliptienih zatupastih
iii zasiljenih, 5-8 mm dugih reznjeva, tamno-
plave boje, rijetko bijela, spolja eesto zelenkasta.
Krunicna cijev malo duza od easice. Plod cahura,
lancetasta, kratka, sjedeCa, zajedno sa casicom
8-12 mm siroka. Stubie tucka duboko rasjecen;
zig okrugao. Sjeme duguljasto, 1-1 ,5 mm dugo,
bradavieasto, crvenkaste boje. Na vertikalnom
profilu siroko je rasprostranjena od brdskog do
alpinskog pojasa. Naseljava mnoge zajednice
livada i pasnjaka sveza: Molinion coeruleae,
Arrhenatherion elatioris, Pancicion, Chrysopo-
gony-Satureion, Bromion erectii, Calluno-Festu-
cion tenuifoliae. U subalpinskom pojasu Dinarida
eesta je u zajednicama planinskih rudina sveze
Festucion pungentis Ht. 1930 i Festucion pseu-
doxanthinae Lakusie et al. 1968. Jednocvjetni
oblik f. monlenegrina Beck cesta je komponenta
alpinskih rudina sveze Oxytropidion dinaricae
Lakusie 1966. Nalazimo je i u zajednicama
cretova sveze Carycion davallianae Klika 1934.
Procentualno je vrlo malo zastupljena u
sijenu i nema veeeg znacaja u ishrani stoke.
Opste rasprostranjenje: Srednja i juzna
Evropa (Apeninsko i Balkansko poluostrvo). Er-
delj. Apeninsko- balkan ski florni element.

",
I nf.'lfll/
GJ lArA
{I I
(f' / n (Imllttf/ft
elllflil I I
(c/lmll tf! fl, ' f ff,
f (,',(f',11
" (>!J(l,, (,(!l,fjfm
Ilfl:,Y.JriI';hjfl , UltJ/Yfl f1illf' , ,I / (l1I'1>l/:i <;fun,
I< p//llarn rl ff:trlltlfff I r '4jrM8111ff,
r1il /"'111 IIIlm rM1j(j(;I(fI! f ttl ':if/ll<:J ( #. ,('JCj WI
A y;;l< " uqI j ,jf!, y;<l,,r;(;!lj<;fflf> iU 1/';(1(, .f, A'iL,
(;!Ij'itJ'"I{' nft mrd/;tt"011lm fjrMlf"llfl. fJ
A (j Jf111JfI ,ttl !ril,t:"Afi .11, I'
IIi, {JlmYI, /-1 , NIi NfJffl , "" t;Ii 11, (';j<ill';!'A
4di',lrN, ";((tllr/f,INt, pOf,I" !lV,ttl, 7/oo:t .Ifl
mt.ltl<;r .,(r!h IftllfM1i ,lim 1J/p<;Irr ",
I 11'Jflfif;YI (JIj 1/" IIi f-(i';iMV! lAWA, V"mlt,:J
d( rr"il<""fMlj IA'll/Y.;" I1tItirJYJ) (49 ;{/;<IIW"
m 4- / ' fUll dllfof' , II (,MM," WMru Ii "/
(I/'" , plhW" 1f/(ilM t1lj(Ml bI:Ij(;, I (*4 If: 11 Ym"fl.iJ
jfJj ,II, I 1ft INI II III W, (>'1 W,/,r, II Ifft
111VI , ''''(APi /1", (I;tjh, f'1tJti",1' >lflI<{J(('iJIJ, tifJ
I1I<fJlg,'1iI, (Atum (,IiP/I'I1f1 , r,lt d lI,flJj
Ii/W,IYA, 1'l7f '" ,rl 1"lIh,
HfI ,t" flfl h/,(qfJ/rllrfl I I' ,(ttl I r/.L1/II(JI(fJ (il
"'I tAm" , 11 I' !If " 1m (('I'I".III(lfJ, Ifllid I n;,oNl'J
filM, . ttr, l./ItA IJ(f I 1/ (,jY,({,'M 1/1, n:' IljImlm
41: ,,''>tlmf> Iv)l!) IWXfJ I" mlfl4lrl>l,,,,, rAl1t, ""rtl'l
Oft1(j/J, fill Itf Ifj{, 1.1.) )(, f,IY,:,IV;(llt I (,I""IV" ,(1)1,1<
IAjIt.
Vfl(""tJ,(1 .tll;"" jIl {, ,rr 11ft "illfl,1I r/L,j,t",h
b 1M. I I" '>fIjf11l::, / 11' 1' I JflcJlfl/t1fl I, mell. I ,'I',h/,I,.,
, .. 0111 ,(jffllJ IJ /JoI'JfJIl/L,IJI(I ,,, ,(<4, ,/11111f11 , ,,;.
I
1, r N:s 11 f"" 'Ii, " 4 ,Ir/./lfl hl,;'
I f; tL.,.{l1Nh hHI,v.J1, '" ( /..11, 1- 1,:1 , ( ,.{CIf,;' 1.-*,1.#,:"
(), rM / I.;of; KI'
f;r.jf'Y{' (",,( II ' ,Y>fA!'''4JI IJffJthfJ 1'll lfllflfllrltliJJrfl
af, I I f/f;ftl,lfIIIJ IlIfII I Ufl)mlJ /111ifi/"/j1f1f,/IJff/ r,"
hlJlI, yrlfl lI(fl ll) II /f/I j ,
I;, 1 ,(M.II ,tt.ll<', fI/,(IJ" " ,(,1 # 1,,1.:'1 Y 111111:'
1(;1(,,:1,11:11.) 1'>1 j" 1(1rJ (/(,y II, IJ ' .tjI,j1,fI'j
.ulfI/lJ. I J '.11'>" I ,., tJlrl' 1(1)''''/'1<>1.11 r 1j'>11<11 /(1 IJ
II 11;/,1I1ff ' /dl',I" ,I:; tn il, IMI<, It,,"'"
1II1t!"YfI 111'(0'.1/:' I" , Ij',Yi.",r:, tAI,Yl,
(jp!;lJ, rJI'ij,(()".If!ll 1"(" " ',(1;1./' i" I 1
11f
t',
/(f-Jj,;1 (11/" .tllflll"fi) (t" JI}(I" I ;d(J/l/J'jl'i, .-;. 1
V:' / , /111fJ11" 1'.I',y I ,(( 'till
11,(,,,, J'", 11(( /(,("''''/<MI1I(I<".I:I/", IIt,flu 1;/(,,,

1, 2. habitus, 3. eviJet, 4. razrezan i cvljet,
5. t ahura
Jednogodisnja iii dvogodisnja biljka, visoka
10-50 cm. Stabljika jednostavna iii u gornjem
dijelu granata, 4-uglasta, gola. Prizemni listovi
u rozeti, objajasti do jajasto elipticni, zatupasti,
pri osnovi suieni u drsku. Listovi na stablu
sjedeei , naspramni, duguljasto jajasti do lanceta-
sto elipticni. Petodijelni cvjetovi u racvastoj stita-
sto-grozdastoj cvasti zbijeni. Casica cjevasta
sa 5 reinjeva, ovi lancetasti, skoro silasti, sa 3
nerva. Krunica simpetalna, 10-15 mm duga,
ruii':aste boje, rjede bijela; reinjevi krunice elip-
ticni , zatupasti . Stubi': tucka sa 2-reinjevi tim
iigom. Plod poludvooka usko cilindricna cahura,
86
CENTAURIUM
ERYTHRAEA Rain.
SUBSP.
ERYTHRAEA
(Syn. C. minus
Moench,
C. umbel/alum Gilib,
Erithraea
cenlaurium
aucl. non (l. Pers.)
Fam. Gentianaceae
Rasljasta ki cica,
crveni kant arion
Navadna tavientroza
Common Centaury
Pink Cenlaury
Erylhree,
PetiteCentauree,
Echles
TausendgOldenkraul
Centaurea mtnore

lOHTIo14HbiU
S, H, BH, Sb, CG. Ma
VII-IX
2n = 40 (4Q-48); Th
puca dui pregrada na 2 kapka. Sjeme sit no, sa
mreiasto iilicastom opnom.
Raste na umjereno suvim livadama i pasnja-
cima od nizijskog do subalpinskog pojasa. Cesta
uz rubove suma, u svijeUim sumama i sikarama,
kao i po ivicama njiva i putova. Kao element
kseromezofilnih livada i pasnjaka najcesee je
zastupljena u zajednicama sveze Chrysopagoni-
Danthonion, Bromion erecti, Scorzonerion vil/o-
sae i Chrysopogoni-Satureion. Osim toga, nala-
zimo je i u mnogim zajednicama red a Arrhenat-
heretalia, kao i sveza: Molinion caeruleae, Cal-
luno-Genistion, Hyparhenio-Brachypodion ra-
mosi i Vulpio-Lotion. Cesta je u sastavu tvrdoli -
snih zimzelenih mediteranskih suma i sikara
klase Quercetea ilicis Br.-BI. 1947, kao i u
raznim tipovima hrastovi h suma.
Sadrii gorke glikozide. lako je gorkog oku-
sa, stoka je jede (pobolj sava opstu probavu). U
svj eiem stanju kao krma je slabog kvaliteta, dok
je u sijenu bezvrijedna. Stabljika u cvijetu (Herba
Centaurii minoris) koristi se u narodnoj i sluibe
noj medicini.
Opste rasprostranjenje: Gotovo ci tava
Evropa - izuzev sjevernih podrucja, Kavkaz,
Iran, sjeverna Afrika, i u Sjevernu Ameriku une-
sena. Submediteransko-subaUantski florni ele-
ment.

SALVIA
PRATENSIS l.
Fam. Lamiaceae
Labiatae
Divlja zalfija,
livadna kadulja
Travniska kadulja
JaHOBAeH'-Ie
mtBaAcKo
Meadow Sage, Wild Clary
Sauge des pres
Wiesensalbei
Salvia de'prati,
Wan<jleu nyroBou
S, H, BH, Sb, CG, Ma
V - VIII
2n = 18 ; H
Korijen vretenast i jako odrvenio. Stabljika
najcesce uspravna, 30-80 em visoka, nerazgra-
nata iii razgranata samo u visini evasti, cetvorou-
glasta, izbrazdana, u donjem dijelu sa prorijede-
nim strseCim dlakama, a u gornjem dijelu sa
zlijezdama na drskama. Listovi rozete krupniji,
sa lisnom drskom 3-7 em, te jajastom do izdu-
zeno laneetastom liskom, dugom 6-17 em i
sirokom 2-7 em; listovi na stablji ei mnogo manji
od listova rozete, sjedeci iii sa kratkom lisnom
drskom. Priperei zeleni i okruglasti, osnovom
obuhvataj u stabljiku, mnogo kraci od evjetova.
Cvasti u razgranatom pri vidnom klasu, sastav-
Ijene od razdvojenih prividnih prsljenova; evje-
tovi 2-3 em dugi, sa kratkom evjetnom drskom,
najcesce 4--8 u prsljenu, a prsljenova 6-12;
casiea zvonasta, duzi ne 6-11 mm, gusto pokri-
vena strse6im dlakama, ponekad i zljezdastim,
sa gornjom usnom duzine oko 2,5 mm i sa
zupeima bez osastog nastavka, a donja znatno
duza sa lancetastim, na vrhu silastim i dublje
odvojeni m zupcima; kruni ea 10-30 mm duga,
najcesce plavo do tamnoljubicasta, cesto bijela
iii ruzicasta, prljavocrvena iii sarena, pokrivena
prorijedenim maljama, do 3 puta duza od casice,
sa jako srpasto savijenom gornjom usnom koja
je bocno spljostena, na vrhu kratko dvoreznjevita
i duz sredisnje linije pokrivena zljezdastim dlaka-
1. donji dio biljke, 2. list, 3. vrsni dio stabljike sa
cvjetovima, 4. cvijet, 5. casica
ma, a donja usna troreinjevita. s izduzenim iii
elipticnim bocnim reznjevima i sirokim, na vrhu
usjecenim, srednjim reznjem; krunicna eijev kod
zenskih evjetova mnogo manja, jedva duza od
casice ; prasnici dugi kao gornja usna krunice, a
stubi6 mnogo duzi. Plodici jajasti, dugi oko 2 mm
glatki i ernomrke boje.
Obllcima bogata vrsta, submediteransko-
umjerenokontinentalnog rasprostranjenja na
prostoru Evrope i jugozapadne Azije. Njezine
populacije nalaze optimum uslova za razvice i
evoluciju u ekosistemima klase Feslueo- Brome-
lea. Siaba je krma. Medonosna je i Ijekovita.
87

1. donji dio stabljike, 2. dio stabljike sa listovima,
3. vrsni dio stabljike sa cvjetovima, 4. cvijet, 5. plodie
Stabljika snaina, nerazgranata iii jos od
os nove razgranata, uspravna iii se izdize, 20-80
cm visine. Listovi jajasti, lopati casti , elipticni do
lancetasti , a gornji linearni i suzeni u kratku lisnu
drsku iii sjedeCi , 2-- cm dugi i 0,5-2 cm sireki ,
po rubu slabo testerasti i s obje strane li ske
dlakavi. Priperci sjedeci i sa visinom stabljike se
smanjuju. Po 6-12 cvjetova slozeno u 6- 12
prsljenova koji su razmaknuti jedan od drugog
za duzinu priperaka; donji prsljenovi prerijedeni
a gornji zbijeni. Casica je cjevasto zvonasta,
duga 5- 10 mm najcesce, pokrivena cekinjama,
kratkim dlakama i zlijezdama, rj ede gola, sa
istaknutim nervima ; casicnih zubaca 5, uglav-
88
STACHYS RECTA
L.
Fam. Lamiaceae
Cistac
Pokoncni cislj ak
PaHom"CT )KOIlT
Upright- Hedge- Nettle
Epiaire droite,
Crapaudi ne
Beschreikraut
Erba slrega
4I11 CTel\ npflMou
S, H, BH,Sb,CG, Ma
V-IX
2n 32, 34 ; H
nom jednakih, treugl asto lancetastih, oko 2 puta
kra6ih od casicne cijevi iii jednakih po duzini sa
njom. Krunica blijedozuta do zu6kastobijela, gola
ii i pokrivena kratkim dlakama; krunicna cijev
duza od casice iii jednake duzine sa njom;
gornja usna cas ice mal o kra6a od donje, nesto
ispupcena i stoji pravo, a donja duza nanize
savijena, trereznjevi ta, iscrtana mrkim sarama,
sa sirokojajastim srednjim reznjem koji je na
vrhu usjecen i kra6im bocnim reznjevima. Pra-
snici jako iskrivljeni napolje, sa poluanterama
koje stoje pod uglom. Pl odi 6i okruglasto jajasti ,
oko 22 mm dugi , kestenjavomrki, cesto fino
istackani.
Ova veoma varijabilna vrsta rasprostranjena
je od najnizi h dijelova do subalpinskog pojasa
nasi h planina. Razlici te podvrste, varijeteti i for-
me, odnosno populacije ove vrste zivi " razlicitim
ekosistemima submediteranskog, mediteran-
sko-montanog, brdskog, gorskog i subalpinskog
pojasa, te u stepama pontsko-panonskog pre-
stora. Najve6i brej populacija optimum uslova za
zivot nalazi u suhim i toplim travnjacima koji
pripadaju asocijacijama, svezama i redovima
klase Festuco-Brometea, dok subalpinske popu-
lacije zive u ekosistemima klase E/yno-Ses/erie-
tea. Medonosna je i Ijekovita biljka, ali je slaba
krma.

TEUCRIUM
CHAMAEDRYS L.
Fam. Lamiaceae
Dubacac, dupcac
Navadni vrednik
Common Gennander
Gennandree petit chene
Edel - Gamander
Calamandrea
AY6POBH"K nypnypoBblU
S, H. BH, Sb, CG, Ma
VI -IX
2n = 50, 64 ; Ch
Poluzbun. Korijen uglavnom drvenast, sa
podzemnim stolonima. Stabljika najces6e us-
pravna, razgranata, 10-25 em visoka, gusto
pokrivena dugim sivim strse6im dlakama, sa
zljezdastim dlakama. Listovi sa kratkom lisnom
drskom, rombicno jajasti do elipticni, 1-2(-4) em
dugi i 0,5-1 em si roki, po rubu nazubljeni,
pokriveni mekim dlakama sa donje strane a sa
gomje gotovo goli ; priperei se prema vrhu stab-
Ijike postepeno smanjuju. Cvjetovi 10-12 mm
dugi, na duzim drskama i uspravni, po 2-6
slozeni u pazuhu priperaka u prividne prsljenove
grade6i prividne terminalne grozdove cesto okre-
nute na jednu stranu ; casiea ejevasto zvonasta,
pri osnovi neznatno trbusasto prosirena, prorije-
de no pokrivena strse6im dlakama, sa 5 zubaea
koji su trouglasto laneetasti, jednaki i kra6i od
casicne eijevi , duz oboda trepljasti iii zljezdasto-
trepljasti ; kruniea najces6e blijedoervena, rjede
bijela, oko 2,5 puta duza od casiee, sa krunicnom
eijevi jednake duzine sa casieom iii nesto duzom;
donja usna krunice pokrivena maljama iii duzim
dlakama, sa zaokrugljenim i valovitim, oborenim
srednjim reznjem i siljatim bocnim reznjima na-
vise savijeni m. Prasnici i stubi6 daleko duzi od
krunice. Plodi6i jajasti, 1,5-2 mm dugi , glatki i
po povrsini fino mreiasti .
1. donji dio bHjke, 2. vrsni dio stabljike sa listovima i
cvjetovima, 3. cvijet , 4. plod
Glavnina populacija ove vrste iivi u subme-
diteranskim, mediteranskim i steps kim oblastima
Evrope i zapadne Azije, a manji broj u sjevemoj
Alrici. Optimum uslova za zivot nalazi u pasnja-
eima i livadama klasa Festuco-Brometea i
Thero-Brachypodietea. Srednje godisnje tempe-
rature na stanistima njenih populaeija najces6e
variraju izmedu 8 i 16C, a srednja godisnja
relativna vlainost vazduha kre6e se izmedu 40
i 60%. Osim izrazito heliofilnih ima i heliofilno-po-
luskiofilne populacije, koje iive u svijetlim boro-
vim iii svijetlim lis6arsko-listopadnim sikarama i
sumama. Losa je krma, ali i odlicna ljekovita
biljka protiv proljeva i infekcije probavnih organa.
89

1. donji dio biljke, 2, 3. dio stabljike sa listovima,
4. vrsni die stabljike sa lislovima i cvjetovima, 5. casica
Rizom kratak i gusto pokriven korjencicima.
Izdanak pokriven bijelim, neznatno kovrdzavim
dlakama. Stabljika uspravna iii se uzdize, cesto
razgranata, 5-30 (-40) em visoka. Donji listovi
stabla naj cesce u rozeti, sa lisnom drskom
duzine do 3 em, te liskom duzine 1-5 em i sirine
5-15 mm, izduzeno jajastog iii laneetastog oblika
i pokrivenom dugim dlakama; listovi na stabljiei
dugi do 7 em, slabije pokriveni dlakama, srednji
i gornji jednostruko iii dvostruko perasto izdijelje-
ni . Gvjetovi su sjedeci ii i gotovo sjedeci, 15-18
mm dugi , slozeni na vrhu grana u prividne
90
PRUNELLA
LACINIATA L.
(P. alba Palles
ex Bieb.)
Fam. Lamiaceae
Crnjevac zuckasti
Prunelca
L\PHO 3eflje nepecTo
CuI leaved Self Heal
Brunelle
Weisse Brunelle
Brunella
YepHoronoBKa 6enaSl
5, H. BH, CG. Sb. Ma
VI- VIII
2n = 32 ; H
prsljenove koji grade guste prividne klasove
duzine 2-6 em. Priperci su siroko okruglasti, s
ostro izdvojenim dugackim si ljkom i pokriveni
bjelicastim krutim dlakama. Casica oko 12 mm
duga, pri osnovi gusto dlakava, dvousnata, sa
sirokim srednjim i puna uzim bocnim zupeima.
Krunica zuckastobijela, najvecim dijelom gola,
oko 2 puta duza od casice, sa cijevi koja je
prema vrhu prosirena i gornjom usnom duzine
oko 5 mm i donjom nesto kracom. Prednji
prasnici sa zupcem duzine oko 1 mm. Plodiei
elipticni , duzine 2-2,5 mm.
Rasprostranjena je u submediteranskom di-
jelu juzne Evrope, Male Azije i sjeverne Afrike,
te u srednjoj Evropi, pa se smatra mediteransko-
srednjoevropskom vrstom. Njenim populacijama
najbolje odgovaraju zajednica klasa Festuco-
Brometea i Trifolio-Geranietea sanguinei ; u na-
soj zemlji postize najvecu brojnost i vitalnost u
zajednieama sveze Mesobromion, kao sto su
Brometum erecti, Koe/erietum montanae, itd.
Srednje godisnje temperature na njenim
stanistima najcesce variraju izmedu 10 i 15G,
a srednja godisnja relativna vlaznost vazduha
krece se izmedu 55 i 65%; vecina populacija
heliofilnog je karaktera, ali se javlja i u svijetlim
borovim, te degradiranim hrastovo-grabovim su-
mama submediteranskog podrucja.

PRUNELLA
VULGARIS L.
(Syn. Brunella
vulgaris Moench)
Fam. Lamiaceae
Obicni crnjevac,
krizalina, celinscica
Navadna crnoglavka
LlPHO 3enje
Common SeH-heal
Brunell e vulgai re
Kl eine Braunelle
Brunella
YepHoronoBKa

S. H, BH, Sb.CG, Ma
VI - IX
2n = 28(34); H
Visegodi snja biljka sa kratkim rizomom.
Stabljika dugacka 5-30 cm, vecinom razgranata.
Listovi naspramni , prizemni u rozeti. Liske
jajaste iii jajasto izduzene. Gornji listovi stabljike
postepeno pre laze u sjedece priperke jajastog
iii skora okruglog oblika. Cvjetovi zigomorfni,
vecinom dvopolni , 8- 13(16) mm dugacki , po
4-6 slozeni neposredno iznad gornjeg para
listova u prividne prsljenove koji su na vrhu
grana grupisani u zbijene prividne klasove. Ca-
sica zvonasta, dvousnata - petozuba. Krunica
dvousnata, kod dvopolnih cvjetova dvojno duza
od casice, vecinom tamnoplavo Ijubicasta, rjede
ruzicasta iii bijela. Krunicna cijev malo duza od
casice. Prasnika 4. Plodnik sinkarpan, iz 2 kar-
pele. Plod merkarpijum sastavljen od cetiriju
jajastih do elipticnih orasica.
Naseljava zajednice higrofilnih i mezofilnih
livada i pasnjaka, kao i mnoge sumske ekosiste-
me, od eumediterana do subalpinskog pojasa.
Indiferentna je na vlaznost i reakciju tla. Karak-
teristi cna je vrsta klase Molinio-Arrhenatheretea.
Nalazimo je vrlo cesto u zajednicama sveze
Calluno-Festucion tenuifoliae i Bromion erecti,
zatim u vocnjacima i djetelistima, uz putove, na
zapustenim i ugaienim mjestima (u zajednicama
reda Bidentetalia tripartiti, Chenopodietea, Plan-
taginetea majoris). Najhigrofilnije populacije za-
1. donji dio biljke, 2. vrsni dio stabljike sa listovima i
cvjetovima, 3. cvijet, 4. casica, 5. prasnik
stupljene su na travnjacima klase Phragmitetea
i Scheuczerio-Caricetea fuscae, te u zajedni-
cama reda Salicetalia purpureae Moor 1958,
Populetalia albae i klase Alnetea glutinosae.
Kao krma je slabog kvaliteta. Zbog niskog
rasta nakon kosnje se iskoristi neznatan dio.
Medutim, dobra je medonosa, a mladi listovi se
koriste kao povrce (kuvano i u salati). Kao
Ijekovita biljka koristi se u naradnoj medicini.
Opste rasprostranjenje: Evropa, Azija, Au-
stralija, sjeverna Afrika, Sjeverna Amerika. Ko-
smopolit.
91

1, 2. habitus, 3. dio stabljike na poprecnom presjeku,
4. cvijet, 5. plod sa Casicom
Rozetasta biljka sa puzeci m izdaneima koji
se ukorijenjuju. Stabljika jednostavna, 15-35 em
visoka, slabo dlakava. Prizemni listovi na dugim
drskama i rozetasto rasporedeni , lopaticasti iii
lopaticasto-objajasti , 5-12 em dugi i 1-5 em
si roki ; listovi stabljike malobrojni, izduzeni iii
jajasti, sjedeci i postepeno pre laze u prievjetne
listove; prievjetni listovi cijeli, jajasti , donji duzi
a gornji kraci od evjetova. Cvjetovi plavi iii modri,
ponekad bijeli iii ruzicasti , 1-1 ,5 em dugi, po 6-8
sakupljeni u prividne prsljenove, koji su pri vrhu
zbijeni u klasolike evasti; casiea dlakavo-ilje-
92
AJUGA REPTANS
L.
Fam. Lamiaceae
Ivica, puzava ivica
Plazeci skrecnik
rOpeWHW-le
Common Bugle
Bugle rampante
Giildengiinsel,
Kriechender GOnsel
Bugula, Marandola
)K"'sy ..... Ka non3Y4aJ1,
AyopoBKa n0n3Y4a5l
S, H, Sb,CG, BH, Ma
IV - VIII
2n = 32 ; H
zdasta, sa zupeima duzine casicne eijevi iii
nesto duiim; kruniea eijelom povrsinom dlakavo-
iljezdasta, sa eijevi koja je dvostruko duza od
Casiee, sa duboko dvoreznjevitom gornjom us-
nom i troreinjevitom donjom usnom; prasnicki
konei gusto su dlakavi i zajedno sa stubicem
strse iz krunicne eijevi. Orascici okruglasti do
jajasti, oko 2,5 mm dugi i fino mreiasto naborani.
Ova subatlantsko-submediteranska vrsta
rasprostranjena je gotovo u cijeloj Evropi , izuzev
sjeverne, u Sredozemlju, Maloj Aziji i Iranu.
Njene se populaeije difereneiraju ekoloski u dvije
skupine - heliofilne (nesumske) i poluskiofilne
(sumske) . Nesumske populaeije nalaze najbolje
uvjete za zivot u razlicitim asocijaeijama mezofil-
nih livada reda Arrhenatheretalia, a sumske u
prorijedenim mezofilnim hrastovo-grabovim iii
bukovim sumama umjerene zone sjeverne he-
misfere. Srednje godisnje temperature na stani-
stima nesumskih populaeija variraju najcesce
izmedu 6 i 14C, a na stanistima sumskih popu-
laeija izmedu 6 i 12C, dok je srednja godisnja
relativna vlainost vazduha na stanistima sum-
skih populaeija vece za oko 10-20%.
Upotrebljavala se kao povrce jos kod antic-
kih naroda. Ljekovita je i medonosna biljka, a u
hortikulturi se upotrebljavaju dvije njene forme
(viridissima i variegata) . Siaba je krmna biljka.

THYMUS
SERPYLLUM L.
Fam. Lamiaceae
Majclna dus ica
Poijska materina
dusica
MaTepKa
Serpollet, Wild Thyme
Thym serpolet
Quendel , Feldthymion
Pepolino
T ~ M b R nOfl3yYlo1u
S, H, BH, Sb, eG, Ma
V -IX
2n = 24 ; Ch
Stabljika je duga i pri osnovi odrvenila, puza
u vidu izduzenih stolona razvijajuci adventivne
korjenove i na vrhu se zavrsava sterilnom roze-
tom listova. CVjetne grane visoke 4-10 cm i
razvijaju se duz polozenog stabla u nizovima, a
ravnomjerno su pokrivene dlakama sa svih slra-
na. Lislovi su joj mali , evrsli, uzano jajaslo
eliplieni, na vrhu zaokruzeni a pri osnovi klinasli ,
4-6 mm dugi i 2-4 mm siroki, goli, izuzev pri
osnovi duz oboda, gdje su trepljasli, sa izrazenim
srednjim nervom. Cvjelovi slozeni na vrhu grana
u okruglasle iii neslo izduzene cvasli ; easica
dlakava, duga 3,5-4 mm, sa zupcima koji su
pokriveni dugim Irepljama; krunica ruzieasl e,
bjelieasla iii crvena, sa lrodijelnom donjom us-
nom eiji je srednji rezanj duzi i si ri od boenih, te
kracom nepodijeljenom i po rubu narovasenom
gornjom usnom. Prasnici i njuska tueka slrse iz
cijevi krunice.
Lineovo shvatanje ove vrste veoma je siroko
i obuhvala velik broj oblika, od kojih su u novije
vrijeme mnogi podignuli na stepen posebnih
vrsta, od kojih neke zive i u nasoj zemlji. Danas
ova vrsta, u uzem smislu rijeei , obuhvata samo
dvije podvrste - tipienu (Ciji je sinonim: Th. s.
1. habitus, 2. list, 3. cvijet, 4. plod s casicom
subsp. angustifo/ius I Pers.1 Arcangeli i subsp.
rigidus I Wimmer & Grab.1 Lyka) i Th. s. subsp.
tanaensis (Hyl.) Jalas, od kojih nijedna ne zivi
na prosloru nase zemlje, vee u sjevernoj i
srednjoj Evropi. Mi ovom prilikom oslajemo pri
si rem shvalanju ove vrsle. Brojne populacije ove
slozene vrsle naseljavaju sirom nase zemlje
ekosisleme kserofilnih i mezokserofilnih pa-
snjaka i livada klasa Festuco-Brometea i Festu-
cetea vaginatae, kao i ekosisleme subalpinskih
rudina na karbonalima klase E/yno-Ses/erietea,
Ie na silikalima klase Juncetea trifidi.
Medonosna je i Ijekovila biljka, ali je slaba
krma zbog visokog prisustva elericnih ulja.
93

1. donji dio biljke, 2. dio stabljike 5 listovima. 3. dio
stabljike 5 Hstovima i cvjetovima, 4. priperak (pricvjetni
lislie), 5. caSica, 6. oahura
Korijen slabo razvijen. Stabljika uspravna,
15-60 cm visoka, slabo razgranata iii nerazgra-
nata, u gornjem dijelu pokri vena najcesce zlje-
zdastim dlakama, posuta iskidanim uskim crnim
linijama. Listovi jajasto izduieni do uzano lance-
tasti , sjedeCi , dui oboda testerasto nazubljeni ;
interkalarnih listova najcesce do 5 pari. Priperci
trouglasto jajasti , sa kratkim vrhom, blijedozele-
ni , pokriveni zljezdastim dlakama, rjecle slabo
dlakavi iii goli , duz oboda nazubljeni. Casica
pokrivena kratkim zljezdastim dlakama. Krunica
duga do 2 em, svijetiozuta, sa tubusom neznatno
94
RHINANTHUS
RUMELICUS Velen.
(Syn. R. major Ehrh.
var. glandulosus
Simonk.,
Alectorolophu5
rumelicu5
(VeJen.Borb.) Fam.
Scrophulariaceae
Rumelijski
suskavac,
r umelijski
skrobotac
Rurnelijski skrobotec
WywKaBel1,
KJlOnOTOp'-Ie,
w y a p ~ r a
Rumelisch. Klappertopf
norpeMoK PYMenillcK\I1u
S, H, BH. Sb, eG. Ma
V - VII I
2n = 22 ; T
nagore savijenim i Ijubicastim zupcima na gornjoj
usni , duiine oko 2 mm; donja usna krunice
uspravna i nalijeie na gornju, zatvaraju6i na taj
naci n idrijelo kruniee. Cahura zatvorena u cas i-
ei. Sjeme sa kruznim membranoznim krilatim
ispustom sirine oko 1 mm.
Ova srednjoevropsko-balkanska vrsta koja
seie do Male Azije i pripada dacijsko-balkan-
skom flornom elementu, ima siroku ekolosku
valencu u odnosu na osnovne abioticke faktore
stanista. Najveci broj njenih populacija zivi u
livadama i pasnj acima gorskog, brdskog subal-
pinskog i nizijskog podrucja, kako mezofilnog
higromezofilnog tako i kseromezofilnog karakte-
ra, te je moiemo smatrati karakteristicnom
vrstom klase Molinio-Arrhenatheretea, odnosno
reda Arhenatheretalia. Zbog visoke brojnosti i
vitalnosti navodi se kao vrsta karakteri sticnog
skupa nekih asocijacija, kao sto je sluCaj sa
Rhinantho (rumelici) - Cynosuretum cristati
8lec. & Tat. 1960. Takocle je nalazimo i u
zajednicama klase Festuco-Brometea, a naro-
ci to red a Festucetalia vallesiacae, kao i u zajed-
nicama subalpinskih rudina na karbonatima sve-
za: Festucion pungentis, Festucion pseudoxan-
thynae i Festucion albanicae.
Zbog otrovnih glikozida nepozeljna je kao
krma, ali je medonosna.

PHYNANTHUS
MINOR L.
(Syn.:
Alectorolophus
minor
(L.) Wimm. & Grab.)
Fam.
Scrophulariaceae
Mali suskavac,
mali zvecac,
petlova kresta
Mali skrobotec
Mana wYMapl-1ra
Little Rattle
Peti t Rhinanthe
Kleiner Klappertopr
Cresta di gallo
norpeMoK MMblU
S, H, BH, Sb, CG, Ma
V -IX
2n = 22: T
Korijen slabo razvijen. Stabljika uspravna,
5-30 em naj cesce, nerazgranata iii samo u
gornjem dijelu razgranata, djelomicno dlakava
te sa uzduznim crni m isprekidanim ertama iii bez
njih. Listovi izduzeni , jajasto laneetasti do usko
laneetasti , testerasto nazubljeni , duzine 2-15
mm. Priperci dugi kao i casica iii nesto duii ,
trouglasti, na vrhu sinati, dui oboda nazubljeni ,
tamnozeleni , goli. Casiea gola i dui oboda
hrapava. Kruniea sVijetlozuta, duga oko 1,5 em;
donja usna ne nalijeze potpuno na gornju, te je
zdrijelo otvoreno ; zupei gornje usne vrlo
kratki, zaobljeni i kraci od 1 mm, najcesce
bjeli casti , rj ede Ijubicasti. Sjeme oiviceno opna-
sti m krilatim ispustom si rine oko 1 mm.
Naseljava ekosisteme higromezofilnih, me-
zofilnih, kseromezofilnih i mezokserofilnih livada ,
i pasnjaka, sa neutralnim, slabo bazicnim i slabo
kiselim tli ma. Najvecu brojnost i vital nost postiie
u asoeijacijama sveze Arrhenatherion e/atioris.
dosta je cesta u asocijacijama sveza Trifolion
resupinati i Molinion coeruleae, a pri sutna je i u
1. donji die biljke, 2. gornji diD stabljike sa listovima r
cvjetovima, 3. vrsni diD stabljike sa plodovima, 4. cvijet,
5. uzduini presjek cVijeta, 6. cahura
zajedni cama sveza Bromion erecti i Chrysopo-
goni- Danthonion, te u aeidofilnim livadama.
sveze Nardion s/rictae montanum.
Kao poluparazit javlja se na vrstama iz
porodica: Fabaceae i Poaceae.
Sadrii dosta bjelancevina i drugih energet-
skih materija, ali je stoka nerado jede zbog
sadriaja stetnog glikozida rhinantina. Ubraja se
u skupinu slabije otrovnih biljnih vrsta. U mladom
stanju stoka je konzumira ponekad, sto stetno
djeluje na kvalitet mlijeka. Dobra je pcelinja pasa.
95


1, 2. habitus, 3. dio stabljike na poprecnom presjeku,
4. cvijet, 5. cahura sa casicom
Rizom razgranat i puzeci . Stabljika 10-40
em visoka, lueno se izdize, vecinom nerazgrana-
ta, sa 2 niza dugih dlaka duz dvije naspramne
linije. Listovi jajasti do izduzeno jajasti , 1,5-3 em
dugi i 1-2 em siroki , duz oboda duboko usjeeeno
testerasti , na lieu gotovo goli a na nalieju sa
krutim dlakama; donji listovi sa kratkom lisnom
drskom, a srednji i gornji najeesce sjedeci , sa
zaobljenom iii neznatno sreastom osnovom.
Cvjetovi slozeni u boene, naspramne i rastresite
grozdaste evati, duge 2-20 em; drske evasti
pokrivene dlakama, polaze iz pazuha gornjih
96
VERONICA
CHAMAEDRYS L.
Fam.
Scrophulariaceae
Cestoslavica,
zmijina
cestoslavica
Vrednikov jeticnik
Benl-lKAeHye,
TpecKasa 61-lnKa
Angel 's eys, Bird's eys
Fleusse germandree,
Veronique des bois
Gamanderehrenpreis
Crescione dei prati
Ay6poBKa
S, H, BH, Sb, eG, Ma
IV - VIII
2n = 32 (? 16) ; H
listova stabla. Brakteje laneetaste iii izduzeno
laneetaste, naj eesce krace od evjetnih drski.
Cvjetne drske uspravne kao i osovina evasti ,
pokrivene kratkim, kovrdzavim zvjezdastim dla-
kama. Casiea se sastoji od 4 gotovo podjednaka
reznja, koji su linearno laneetasti iii laneetasti,
do 2 puta kraci od kruniee i pokriveni maljama.
Kruniea tanjirasta, 10-14 mm siroka, azurno-
plave boje, rjede ruzieastoervena iii bijela, sa
eetiri nejadnaka reznja, od kojih je donji najmanji .
Prasniei kraci od kruniee. Cahura trouglasto
obrnuto sreasta, boeno spljostena, na vrhu plitko
uSjecena, 3-4 mm duga i 3,5-4 mm siroka,
pokrivena prorijedenlm maljama. Sjeme brojno,
jajasto, pljosnato, glatko, duzine oko 1 mm.
Ova varijabilna i si roko rasprostranjena
evroazijsko-subokeansko-submediteranska
vrsta ima siroku ekolosku valeneu u odnosu na
tipove stanista i biljne zajedniee. Jedna skupina
njenih populaeija najbolje us love za zivot nalazi
u mezofilnim livadama reda Arrhenatheretalia,
druga u pasnjaeima reda Brometalia erecti, treca
u siblj acima reda Prunetalia spinosae, cetvrta u
svijetlim kserotermnim sumama reda Querceta-
lia pubescentis i sibljacima red a Ostryo-Carpine-
talia orienta lis, peta u degradiranim mezofilnim
liscarsko-listopadnim sumama, itd. Medonosna
je. Bez krmnih vrijednosti.

VERONICA
SERPYLLIFOLIA L.
Fam.
Scrophulariaceae
Verenika sitna

.. '
,

"',6
"

.,
f"

'f


"

"
1/
grozdasta,
jajast olisna
cestoslavica
TImijanov jeticnik
I
..
.'
"
..,.
..
, :1'
.),

-.
A
.. ,
t.
' ..
' .
BeJlIo1KAeHye
ThymeHeaved-
-Speedwel ,
Smothspeedwel
Veronique a leuilles
Quendelblattrige
Ehrenpreis
Erba guada selvalica
BepoHIo1Ka
il1MbSlHOnIJlCTHafI
S, H, BH, Sb, eG, Ma
V-VIII
2n = 14 ; H






,'","".
I _
,'.,;



,
..
,
"'
, -. \
,

Rizom puzeci. Stabljika (5-) 10-25 (-40)
em visoka, uspravna iii se uzdize, pokrivena
kratkim maljama u donjem i zljezdastim maljama
u gornjem dijelu. Li stovi naspramni , j ajasti iii
elipticni , do okruglasti, donji sa kratkom lisnom
drskom, srednji i gornji sjede6i , goli. Cvjetovi sa
kratkom evjetnom drskom, grade vrsne, rastresi-
te, u ranijim fazama do umjereno zbijene, a u
doba plodonosenja izduzene grozdaste evati.
Priperci su elipticni do izduzeni, cijelog oboda i
pokriveni finim prorijedenim zljezdastim dlaka-
ma. Casicni reznjevi jajasti, na vrhu tupi , pokri-
veni zljezdastim maljama. Krunica tanjirasta,
bjeli casta, prezeta plavim zilicama, rjede plava,
siroka 5-6 mm i sa vrlo kratkom cijevi. Cahura
si ra nego duza, okruglasto bubrezasta do ops-
rcasta, na vrhu dosta duboko urezana, malo
naduvena, duga 3-4 mm i pokrivena zljezdastim
maljama. Sjeme stitoli ko, oko 1 mm dugo.
Rasprostranjena je u arktickom i umjerenom
pojasu Evrope, Azije i Sjeverne Amerike i pri-
pada nordijsko-evroazijsko-suboceanskom flor-
'",
,
,
...
''"'
,


,..
," ,

..



., .'
,
, ;
,
'"
,
i

p
"
-

,.
,
..
,
,
...
-
2 4
1, 2. habitus, 3. cvijet, 4. tahura, 5. tahura sa tasicom,
6. sjemenka
nom elementu. Ima sireku ekolosku valencu u
odnosu na abioticke faktore i fitocenoze. Opti-
mum nalazi na nitrificiranim stanistima brdskog,
gorskog i subalpinskog pojasa, u vegetaciji red a
Chenopodietalia, a nalazimo je cesto i na liva-
dama klase Molinio-Arrhenatheretea, Plantagi-
netea majoris, a ponekad i na krcevinama iii
pozaristima mezofilnih suma u vegetaciji reda
Epilobietalia angusfolii, a kao korovska vrsta
moze se javiti u agroekosistemima strnjista reda
Secaline/alia.
Ima malu produkciju fitomase i losa je krma.
97
,


-

1. donji die biljke, 2. vrsni dio stablj ike sa listovi ma i
cvjetovima, 3. list, 4. cvijet, 5. krunica sa prasnicima i
tuekom, 6. eahura
Korijen veoma slabo razvijen. Stabljika us-
pravna, 5-20 em visoka, u donjem dijelu granata,
dlakava iii zljezdasto dlakava. Listovi u donjem
dijelu slabo klinasto zatupasti , sa malim i tupim
zupcima; u srednjem i gornjem dijelu stabljike
listovi su jajasti i kratko zasiljeni , sa 6--12 zasilje-
nih zubaea. Priperei skoro naspramni, slicni
listovima sa gornjeg dijela stabla, ali nesto kraei
i siri , s obje strane liske sa po 3-5 zasiljenih
zubaea i pri osnovi sa zljezdastim dlakama.
Cvast u prvim fazama razviea zbijena, sa kratkim
evjetnim drskama, a nakon preevjetavanja izdu-
98
EUPHRASIA
ROSTKOVIANA
Hayne
(Syn.: Euphrasia
officina/is L. )
Fam.
Scrophu/ariaceae
Vidova trava, vidac
Navadna smetlika
Eyebight
Euphrasia de Rostkovius
Augentrost ,
Grosser Augentrost
Euphragia, Luminella
QYaHKa neKapcTB8HHas:l ,
QYaHKa POCTK08CKar1
S, H, BH, Sb, eG, Ma
V-X
2n 22 ; T
zena. Casiea pokrivena zljezdastim dlakama i
ne uveeava se za vrijeme plodonosenja. Krunica
bijela, rjede blijedoljubicasta sa Ijubicastom gor-
njom usnom, te naznacenom mrljom i tam nom
prugom na donjoj usni , duga 9-15 mm. Cahura
elipsoidna, po duzini jednaka casi ei iii malo
duza, usjecena i po obodu pokri vena dugim
cekinjastim trepljama.
Pod ovu vrstu Wettstein je podveo u nivou
podvrste vrstu Euphrasia montana Jodanov,
koja je endem Balkanskog poluostrva, visokopla-
ninska silicifi lna, nerazgranata i znatno niza
biljka, cime je znatno prosireno shvatanje ros-
tkovske vidove trave, ne samo u horolosko-eko-
loskom vee i u morfoloskom pogledu.
Tipi cna podvrsta u obliku izdiferenci ranih
populacija najbolje uspijeva u asocijacijama
klasa Mo/inio-Arrhenatheretea i Nardo-Callune-
tea, dok planinska, balkansko-maloazijska biljka
zivi u vegetacij i planinskih rudina na silikatima
red a Ses/erietalia comosae i planinskim vristi-
nama reda Vaccinieta/ia.
Kako u sVjezem stanju tako i u sijenu
skodljiva je za stoku i nepovoljno djeluje na
sekreeiju mlijeka. Znacajna 'je medonosna i Ije-
kovita biljka, 0 cemu svjedoce i njena imena na
jezieima raznih naroda, te naucno -Iati nsko ime
( E. officinalis L. ).

ASPERULA
CYNANCHICA L.
Fam. Rubiaceae
). Lazarkinja crvena,
modricica
I
Hribska perla
LjpBeHa na3apKL-1Ha
Herbsqui nancy wort,
Herb-ol-vine
Herbe a I'esquinancie,
Asperule des sables
HOgel meier
Asperello montana
5lcMeHH"'K noneeoO
S, H, BH, Sb, eG, Ma
VI- IX
2n = 22 ; H
Busenasta biljka visine 10-30 em najcesee,
sa tan kim i jako granatim rizomom. Stabljika
mnogo, poleglih iii ustajueih, granatih, golih i
glatkih. Listova u donjem dijelu stabljike po 4 u
prsljenu, elipticnih iii objajastih, naj cesce vee
suvih u periodu evjetanj a; u srednjem dijelu
stabljike 4--6 linearnih listova koji su : sa jednim
nervom, po obodu savijeni , na vrhu usi ljeni u os
duzine oko 1 mm, goli i najcesee kraei od
clanaka stablji ke; li stovi gornjeg dijela stabljike
cesto naspramni. Cimozne evati sa malo evje-
tova grade rastresitu metlieu. Brakteje u evasti
jajasto laneetaste, sa bodljom na vrhu. Kruniea
sVijetloljubicasta iii Ijubicasta, ejevasto tanj irasta,
spolja hrapavo dlakava ; krunicni reznjevi jednaki
sa krunicnom eijevi iii upola kraei . Plodi e je
hrapavo bradavicav, oko 3 mm dug.
Rasprostranjena je u srednjoj i juinoj Evropi
do Kavkaza i pripada submediteranskom Ilor-
nom elementu. Optimum uslova za zivot njene
brojne i dobro izdilereneirane grupe populaeija
nalaze u razlicitim asoeijaeijama, svezama i
redovima klase Festuco- Brometea, a nesto
rjede i u ekosistemima sveze Geranion sangui-
nei, odnosno klase Trifolio-Geranietea sangui-
1. donji dio biljke, 2. vrsni dio stabljike sa listovima i
cvjetovima, 3. cvijet, 4. cvijet na uzduznom presjeku,
5. plod
nei. Pripada skupini kaleifilnih biljaka, te najveeu
brojnost i vitalnost ostvaruje na plitkim karbon at-
nim i pjeskovitim tlima, cija pH-vrijednost naj-
tesee varira izmedu 6 i 8. Nalazimo je i u
borovim sumama na dolomitima, krecnjacima i
serpentinitima, kao i u ekosistemu subalpinskih
rudina na neutralnim, slabo bazicnim i slabo
kiselim tlima (A. c. subsp. montana I W. & KI
Stojanov).
Ubraja se u sku pine Ijekovitih i ukrasnih
biljaka. Stoka je rado pase. Podzemni organi
koriste se za dobijanje ervenog mastila.
99

1. donj i dio biljke, 2. dio stablji ke sa listovima i plodo-
virna. 3. plod
Aizom je puzeei , granat i skoro drvenast.
Stabljika 10-50 cm visoka, pri osnovi odrvenjela,
cetvorouglasta, ustajuea iii uspravna, jako gra-
nata i pokrivena sitnim dlakama. Listovi linearni ,
sa siljkom, po obodu nesto savijeni , 10-20 mm
dugi i 0,5- 1 mm si roki , goli, sa paralelnim
ivicama i najcesce ih je 8-10 u prsljenu. Cvjetovi
pojedinacni iii u veoma rastresi tim cimoznim
cvastima, rasuti dui cijele stabljike u pazuhu
listova; cvjetne drske vrlo tanke i poslije cvijeta-
nja visece; krunica purpurnosmecla, oko 2 mm
u precniku, sa kratko usi ljenim reinjevima. Plod
je go, gladak, 1,5 mm dug, u zrelom stanju
crnkast.
100
ASPEAULA
PUAPUAEA ( L. )
Ehrend. ( Syn. :
Galium
purpureum L. )
Fam. Rubiaceae
Purpurna lazarkinja,
purpurni broe
Bedstraw
Gainet pourpre
Purpur Labkraul
rloAMepeHHIo1K nypnypHblU
S, H, BH, CG, Ma, Sb
V - VIII
2n = 22 : Ch
Juinoevropska submediteranska vrsta, sa
sirokom ekoloskom valencom u odnosu na kli -
matske, mineralosko-petrografske, zemljisne i
biocenoloske faktore. Srednje godi snje tempera-
ture na stanistima razlicitih populacija, odnosno
ekotipova, variraju izmeau 8 i 15C najcesce;
izrazita je heliofita sa vecinom populacija, dok
je manji broj populacija heliofitno-poluskiofitnog
karaktera; srednja godisnja relativna vlainost
vazduha varira izmeclu 50 i 60% najcesce;
kalcifilnim populacijama najbolje je na plitkim
krecnjackim tlima - kalkolitosolima, kalkoregoso-
lima i kalkomelanosolima, dolomitofilnim na plit-
kim dolomitnim, a serpentinofilnim na plitkim
serpentinskim tlima - serpentinskim litosolima,
serpentinskim regosolima i serpentinskim mela-
nosolima, odnosno rankerima. Visoku brojnost i
vitalnost postiie u razlicitim asocijacijama kame-
njarskih pasnjaka redova Brometalia erecti, Fe-
stucetalia valesiacae, Scorzonero-Chrysopogo-
netalla I Halacsyetalla, a prisutna je i u borovim
sumama sveze Pinion nigrae Lakusic 1972,
odnosno njenim podsvezama: Pinenion pal/asia-
nae Lakusic 1972, Pinenion il/yricae Lakusic
1972. i Pinenion dalmaticae Lakusi6 1972.

CRUCIATA
GLABRA(L. )
Ehrend.
(Syn. Galium
vernum Seop.)
Fam. Rub/aeeae
Zuta brocika,
prava brocika
Poml adinska lakota,
dremota rumena
Slender Crosswort
Gaillet printannier
Friihlings Labkraut
S, H, BH, Sb, CG, Ma
V- VII
2n = 22,44 ; H
Rizom vrlo tanak i puzeci. Stabljika vise,
uspravne iii ustajuce, eetvorouglaste, glatke,
gole iii slabo dlakave. Listovi duguljasti iii eliptic-
ni , tupi iii nesto siljati , sa tri nerva, po obodu
kratko trepljasti , inace goli, po eetiri u prsljenu.
Cimozne su cvati pazusne i sa mnogo cvjetova.
Cvjetne drske bez brak1eja, gole, poslije cvjeta-
nja nadolje savijene. Krunica iuta do zelenkasta.
rijetko bijela, preenika oko 2 mm, sa siljatim
reinjevima. Plod je go, gladak i nakon sazrijeva-
nja crnkast.
Rasprostranjena je u submediteranskom i
umjerenokontinentalnom prostoru, te pripada
pontijsko-submediteranskom flornom elementu.
Razlikuju' se dvije grupe populacija, od kojih
jedna naseljava ekosisteme suhih smetljista
klase Artemisietea, a druga higrofilne i mezofilne
liscarsko- listopadne sume nizijskog i brdskog
pojasa koje pripadaju svezama Alno-Padion i
Carpinion betuli. Srednje godisnje temperature
na stanistima prve grupe populacija najcesce
variraju izmedu 7 i 12' C, a srednja godisnja
1. donji dio bitjke, 2. dio hiljke sa listovima i cVjetovima,
3. lisl , 4. cvijet, 5. plod
vlai:nost izmedu 50 i 70%, dok na stanistima
druge grupe populacija srednje godisnje tempe-
rature variraju izmedu 8 i 10 C, a srednja godi-
snja relativna vlaznost vazduha izmedu 70 i
90%; populacije suhih smetljista izrazito su he-
liofilne, a populacije suma i sikara najcesce
poluskifilne; bitna razlika medu njima postoji i u
odnosu na zemljista koJa naseljavaju.
. Zastupljena je u mnogim zajednicama li-
vada i pasnjaka, uglavnom kseromezofilnog ka-
raktera. Vecu brojnost postiie u asocijacijama
redova: Festycetalia valesiacae, Arrhenathere-
talia, Nardetalia i Seslerietalia comosae.
101

1. donji dio biljke. 2. dio stabljike sa listovima i cvjeto-
virna. 3. 4. cvijet (3. odozgo. 4. sa strane). 5. plod
Bi ljka 25-100 em visoka. sa njeznim valjka-
stim rizomom. Stabljika uspravna. granata. sa
strseim grancieama, rjede ustajuca iii polegla,
cetvorouglasta, na cvorovima nesto zadebljala,
najcesce gola, s izduzenim internodijama. Listovi
duguljasti iii siroko laneetasti , prema vrhu naglo
stegnuti, 8-25 mm dugi i 3-7 mm siroki. Cvjetovi
mali , 2-3 mm u precniku ; cvjetne drske 2-4
(-5.5) mm duge i poslije evjetanjajako raskrece-
ne, te je evast rastresita. Plodiei poluloptasti . oko
1 mm dugi i nakon sazrijevanja ernkasti.
102
GALIUM
MOLLUGO L.
Fam. Rubiaceae
Broeae,
obicna broeika
Navadna lakota
06V1yeH nenasel1,
MeKa KoneHKa
Hedge Bedstraw
Gaille lail blanc
Gemeines Labkraut
Caglio bianco
nOAMepeHH\.1K MflrKlo1u
S.H.BH. Sb,CG. Ma
V-IX
2n = 22, 44 ; H
Euroazijsko-subokeanska vrsta, sa sirokom
ekoloskom valeneom u odnosu na osnovne
ekoloske faktore stanista. Tipieni varijetet tipi ene
podvrste karakterist ican je za mezofil ne livade
sveze Arrhenatherion elatioris, dok je G. m. var.
dumetorum karakteristi can za svezu Trilolion
medii; G. m. subsp. ereetum karakteri sti ean je
za livade i pasnjake klase Festueo- Brometea, a
neke ekotipove nalazimo cak u vegetaeiji puko-
tina karbonatnih stijena (klasa Asplenietea rupe-
stris), te u vegetaeiji sipara klase Thlaspeetea
rotundilolii; neki, pak, obliei zive u higrofilnim
sumama sveze Alno-Padion.
U svjezem stanju stoka ga jede, a u sijenu
brzo poerni i trusi se, te nije pozeljan. Ranije se
koristio za bojenje sira i kiseljenje mlijeka. Kori-
jen mu sadrii materije za bojenje. Ljekovita je
biljka, sa velikim brojem aktivnih materija, kao
sto su : heterozidi asperulozida i primaverozida.
tanini , saponozidi , nesto etarskog ulja, vosak.
erv_ena boja, ~ i t m i n C. itd. Koristi se za lijecenje
koznlh bolestl , skorbuta, itd.

GALIUM VERUM L.
Fam. Rubiaceae
Ivanjsko cvijece,
ivanjska brocika
Prava lakota
)!(onT nenaBe,-\ ,
111 BaH 1'1 WTe
Yellow Bedstraw
Gaillet jaune
Echtes Labkraut
Caglio giallo,
Erba zolfina

HaCTOSU.ltlo1u
S, H, BH, Sb, CG, Ma
V- IX
2n = 44 ; H
Rizom valj kast i puze6i. Stabljika do 100 em
visoka, uspravna iii ustajuca, tupo cetvrtasta,
gola iii malo dlakava. Li stovi linearni, sa gornje
strane goli ii i slabo hrapavi , tamnozeleni , a sa
donje strane gusto fino dlakavi, po obodu savije-
ni , po 8- 12 u prsljenu, 15-25 mm dugi i 0,5-2
mm siroki, sa bodljicom na vrhu. Cvast je metli-
ca, terminalno postavljena, duguljasta; osovina
evasti gusto pokrivena kratkim dlakama. Kruniea
zuta, 2-3 mm siroka, jako miri se na med; kru-
nieni reznj evi siljati. Plod go, oko 1,5 mm dug,
nakon sazrijevanja crn.
Ova si roko rasprostranjena euroazijsko-
submediteranska vrsta, koja je prenesena u
Sjevernu Ameriku i tame odomacena, ima velik
broj dobro izdiferenciranih populacija. Jedna
skupina populacija pogodnu sredinu nalazi u
mezokserofilnim livadama i pasnjacima reda
Brometalia erecti, odnosno sveze Mesobromion,
druga u pasnjaeima red a Origanetalia, treca u
ekosistemima reda Festuco-Sedetalia, a eetvrta
u zajednicama klase borovih suma (Erico-Pine-
tali a Horvat 1959). Najbolju vitalnost ostvaruje
na umjereno razvijenim karbonatnim tlima, eija
pH vrijednost varira izmedu 6 i 7,5. Srednje
1. donji dio biljke, 2. dio lista na poprecnom presjeku,
3. dio stabljike na poprecnom presjeku, 4. dio stabljike
sa listovlma i cvjetovima, 5. cvijet , 6. cvijet na uzduinom
presjeku, 7. plod
godisnje temperature na stanistima razlieitih po-
pulacija ove vrste variraju najeesce izmedu 7 i
15C, a srednja godisnja relativna vlaZnost va-
zduha krece se izmedu 55 i 70%.
Pripada kategoriji medonosnih i Ijekovitih
biljaka. Dobra je krmna biljka u svjezem stanju,
a u sijenu pocrni i trusi se te nije pogodna. Na
mlijeko djeluje bojenjem i pospjesivanjem kise-
Ijenja; koristi se za bojenje sira. Potiskuje se
gnojenjem sa NPK dubrivima, jer ugrozava
krmnije livadske biljke.
103

1. 2. habitus, 3. dio stabljike na poprecnom presjeku,
4. list, S. cvijet, 6. cahura
Visegodisnja zeljasta biljka sa puzeeim po-
lozenim rizomom sa evatnim drskama visokim
30--100 em. Svi listovi u prizemnoj rozeti, izdu-
zeno laneetasti, do 30 em dugi i 2-4 em siroki,
sa 3 do veci nom 7 nerava, na kratkim drskama,
obodom prorijedeno nazubljeni, na vrhu usiljeni.
Cvatne drske okrugle i visestruko uzlijebljene.
Brakteje trouglasto jajaste, usiljene, sa sirokom
opnastom ivieom svijetlomrke boje, duze od
Casiee. Cvjetovi u kratkim klasovi ma valjkastog
iii jajastog oblika, 2-3 em dugaeki, easica sa 3
pukotine, dva prednja casicna reznja rebrasto
104
PLANTAGO
AL TISSI MA L.
(Syn.: Plantago
lanceolata
L. var. altissima
Pollini)
Fam.
Plantaginaceae
Visoka bokviea
Trpotec
Ribwort plantain
Hoher Wegerich
BbiCOKlo1U
S, H. BH, Sb, CG, Ma
(V) VI- VIII
2n = 72 ; H
srasla, oba zadnja slobodna. Kruniea 3 mm
duga, bjelieasta ii i mrka, krunicna eijev gola,
wasniei 2-3 puta duzi od kruniee, bjelicasti .
Cahura jajasta, 4-5 mm duga, dvooka. sa
mnogo sjemena.
Naseljava vlazne i poplavne livade i pa-
snjake sveze Milinio-Hordeion seealini H- ie
1934, koje su razvijene na veci m povrsinama na
podrucju naseg u prvom redu sub me-
diteranskog krsa na mocvarnim terenima i u
kraskim polj ima, zalazeci duboko u kopno.
Uslijed relativno visokog nivoa podzemni h
voda na stanistima su zastupljena pretezno vrlo
vlazna i do odredene mjere slana tla. Karakteri-
stiena je vrsta ranije opisane asoeijaeij e Planta-
ginetum altissimae Ritter 54. Cesto je pri sutna
u zajednicama sveze Agropyro- Rumieion erispi
Nordh. 40. Od posebnog je znacaja za vegeta-
ciju sveze Molinion coruleae Ht. 49. Kao edifika-
torska vrsta izgraduje vise zaj ednica, kao npr. :
Serratulo-Plantaginetum alitissimae lIijanit 67,
Deschampsieto-Plantaginetum altissimae lIija-
nit 74.
Kao krma vrlo je dobrog kvaliteta. Takode
je dobra i kao medonosna biljka.
Opste rasprostranjenje: Juzni dijelovi sred-
nje Evrope, Italija, Balkansko poluostrvo.

PLANTAGO
HOLOSTEUM
Seop.
(Syn. P. carinala
Schr. ex Mert.
& Koch non
Moench.) Fam.
Plantaginaceae
Bokvica cunasta,
minja moravica
Gredljati Irpolee
Hertle au he
Kielwegerleh
S. H. BH.Sb, CG, Ma
V - VIII
2n D t2 ; H
Korijen snaian, vretenas1 i odrvenio. Stab-
IJike 10-30 em visoke. Listovi u prizemnoj rozeti ,
linearni oko 1 mm siroki , okruglasto- trouglasti
na poprecnom presjeku, odozdo grebenasti.
Cvatne stabljike broj ne i uspravne iii uzdizuce;
cvjetovi sakupljeni u cll indricne guste klasove,
2-6 em duge ; brakteje sa jajastom osnovom
prema vrhu lancetasto suzene, duge kao eaSica
iii nesto duze; easieni listiei svi jednaki, zeleni,
jajasti, sa ledne strane grebenas1i; krunicni rez-
lJievi 3-4 mm dugi, a cijev kruni ce dlakava.
Cahura jajasta, dvooka, sa po 1 sJemenom u
svakom okeu, duza od caliice; sjeme oko 1,5
mm dugo, elipsoidno.
Ova evroazijsko-submediteranska vrsta
razvrstava se na veli k broj populacija, koje su
rasute na vertikalnom profilu od submediteran
skog i brdskog do gorskog i subalpinskog pojasa.

: I I
"""'N n ,r_ ' t
- 2
1. habilus, 2. dlo lista na popretnom presjeku, 3. gornl'
dlo stabljike sa klasom, 4. evilat, 5. Oahura sa
Najvecu brojnost i vi talnost ostvaruju na plitkim
zemljistima krecnjaeke, dolomitne, serpentinit
ske i kisele silikatne serij e, te vrstu mozemo
smatrati pionirom u naseljavanju razlicitih matic
nih supstrata, sa razlieitim fizi ekohemijskim ka
rakteri stikama. Naroeito su brojne populacije na
balkanskim serpentinitima, koj e najbolje uspij e
vaju u serpentinitski m kamenjarama reda Ha/ac-
syera/ia, te na dol omitima i kreenjaekim dolomi-
tima u pasnjacima reda Scorzonero-Chrysopo
goneralia i Brometalia erecti; nesto rjede je
nalazimo i u subalpinskim rudinama na silikatima
sveza Poion vio/aceae i Jasionion orbicu/alae.
105

1. 2. habitus. 3. dio stabljike na popret nom presjeku,
4. cvijet, 5. tahura sa ta.!;icom
Rizom kratak, vertikalan. Cvjetnih stabljika
mnogo, visine do 50 em, uspravnih iii ustajueih.
Listovi u prizemnoj rozeti, elipticno-Ianeetasti,
laneetasti iii linearno-Ianeetasti , sa 3-7 nerava,
na kratkim iii dosta dugim drskama, goli, slabo
dlakavi iii vunasti. Cvjetne drske izrazito uzduzno
izbrazdane. sa nagore priljubljenim dlakama.
Cvati su glavicasti iii eilindricni klasovi, 0,5-7 em
duge. Brakteje su jajaste iii elipticne, gole iii
rijetko dlakave. Casicni listiei 2,5-3,5 mm dugi ,
106
PLANTAGO
LANCEOLATA L.
Fam.
Plantaginaceae
Muska bokvica,
uskolisni trputac
Uskolisni trpotee

TeraBe4
Aibworth plantain
Plantain lanceole
Spilzwegerich
Lanci uola. Arnoglossa
nOAOpo>KHIo1K
naH4eTonlo1cTHblU
S. H, BH.Sb. CG, H
IV - IX
2n = 12 ; H
opnasti , s izraienim zeljastim grebenom, goli iii
na leonoj strani dlakavi; krunicni reznji su jajasti
iii izduzeno jajasti , zaostreni i oko 12 mm dugi.
Cahure elipticne iii jajaste, sa dva sjemena i oko
3 mm duge; sjeme izduzeno, oko 2 mm dugo,
ernkasto, sa jedne strane ispupceno a sa druge
uzlijebljeno.
Siroko rasprostranjena euroazijskosubo-
keanska vrsta, koju je covjek zbog visoke krmne
vrijednosti prenio i na ostale kontinente; uzgaja
se u Afriei i Australiji. Difereneira se na veei broj
podvrsta, varijeteta i tj . ekotipova i popu-
laeija, od kojih se neki razlikuju i po broju
hromosoma. Tipicna podvrsta nalazi optimum
uslova za razviee i razvoj u ekosistemima mezo-
filnih livada klase Molinio-Arrhenatheretea, dok
P. I. subsp. sphaeros/achya (Wimm. & Greb.)
Hayek najveeu brojnost i najbolju vitalnost ima
u ekosistemima pasnjaka i livada klase Festuco-
-Brometea. Treea grupa populaeija naseljava
ekosisteme ugaienih stani sta klase Plantagine-
tea majoris, te brajne nitrafilne, ruderalne i sege-
talne geobioeenoze submediteranskog, brdskog,
gorskog i subalpinskog pojasa.
Poznata je Ijekovita biljka sa velikim brojem
aktivnih materija, kao sto su: heterozidi, enzimi,
tanini , fitoneidi, itd. Upotrebljava se protiv upala
koze i sluznice, katara, grceva. itd.

PLANTAGO MEDIA
L. Fam.
Plantaginaceae
Srednja bokvica,
srednj i t rputac
Srednji trpotec
Hoary plan lain
Plantain batard
Minlerer Wegerieh
Pianlaggine mezzana
nOAOpo>K""K epeA"""
S, H, BH, Sb, eG, Ma
IV -IX
2n = 24 ; H
Biljka visine 10--15 cm najeesee, sa prizem-
nom .lIsnom m zetom,. te jednom iii vise cvjetnih
stablJlka ko)e su pn dnu sabljasto savijene.
Listovi sirokl, ell ptieni ii i jajasti, rjede jajasto-Ian-
cetash,. sa 5--9 nerava, najeesee 2-2,5 puta duzi
nego Sin, dlakavi, sjedeei iii pri osnovi suzeni
u kratku i siroku drsku kod heliofilnih i znatno
duzu drsku kod heliofilno- poluskiofilnih populaci-
Ja .. CVJetne stablj ike dlakave, sa zbijenim cilln-
dnenlm klasovi'; 18, duzine 2--6 ( 10) cm; brakteje
JaJaste III Izduzeno Jajaste, obodom opnaste,
du.ge gotovo kao casica; easieni listiei eliplicni
III JaJasto eli ptieni , opnasli i s izraienim zeljastim
grebenom, 1,5--2 mm dugi. Cahura jajasta, 2--4
mm duga, sa 2--6 sjemenki, koje su naborane i
crne.
Siroko rasprostranjena evroazijsko-konti-
nentalno-submediteranska vrsta, koja se dife-
renci ra u dvije grupe populacija, od kojih jedna
optimum nalazi u mezofilnim livadama klase
MOlinio-Arrhenatheretea, a druga u kseromezo-
fllnl m pasnjacima i livadama klase Festuco-Bro-
metea, odnosno sveze Mesobromion. Najveeu
broj nost i najbolj u vitalnost u nasoj zemlji ostva-
ruje u asocij aciji Bromo-Plantaginetum mediae,
koja je siroko rasprostranjena u brdskom, gor-
skom i subalpinskom pojasu Dinarida. Srednje
godisnje temperature na stanistima razlicitih po-
1. donj i dio biljke, 2. gomli dio stabljike sa klasom,
3. evijet, 4. raspuknuta f allura
pulacija najcesce variraju izmedu 6 i 12"C, a
srednja godisnja relativna vlainost vazduha iz-
medu 60 i 70%. NajceSee naseljava karbonatne
kambisole, ali se dosta cesto javlja i na karbonat
nim luvisolima, pa i karbonatnim melanosolima.
Poznata je Ijekovita vrsta, koja sadrii velik
broj aldivnih materija, kao sto su: heterozidi
aukubozidi , enzimi - invertaze, trozinaze, koagu-
laze i emulzini , tanini , peldini, limunska kiselina,
vitamin C, itd. Droga je Plantaginis mediae
folium, herba et radix; sjeme se koristi kao hrana
za plice. Upotreba kao kod P. lanceolata.
107


,"'6
1. don]i dio blljke, 2. list 90rnj09 dijela stab la, 3. vrSnl
dio stablJlke sa lislovima 1 cvastima, 4, 5. evlle!, 6. plod
Rizom razgranat. Siabljlka uspravna, 30-
150 em vlsoka, u donjem dijelu dlakava a u
gornjem gola iii maljava. Lislovl lopalicaslo lan-
eelasll , u Ireeini , dlakavi, dvo-
slruko reinjevilo peraslo duboko dijeljeni Iii cijell,
sa krupnljim reinjem; prizemni lislovi
polimorfni , izduieno laneelasti , najeesee
nazubljeni, po i na nallcju guslo pokri-
veni dlakama. evasli su na dugim koje
su pokrivene dlakama, ponekad i flljezdama,
2-4 em, sa mnogo cvjelova; evj elna loia
pokrivena dlakama; ovojnl lisliei evasti poredanl
108
KNAUTIA
ARVENSIS (L)
Coulter.
Fam. Dipsacaceae
Udovlea njivska,
oblena pi'Zenlea
Njivsko grabljisce
nOIlCKO CI'IHOrnae4e
GipsJe's Rose,
Egyptlana-Rose
Knautia des champs.
Langue de vacha
Ackerwitwenblume
Vedovina campestre.
Ambretta
KOPOCT8BHt.1K noneeou
S, H, BH, Sb. eG, Ma
V -IX
2n = (20) 40 ; H
u redova, izduieno jajasli iii laneelasli , sa
jajaslom osnovorn, pokriveni priijubljenim dugim
dlakama; cvjelovi oko 15 mm dugi, plavolj ubiea-
sli , rjede ervenoljubicasti: spoljnja eelvo-
rouglasla, sa 4 iii vise zubaca na vrhu; unutra-
se produiava u 8 peraslo dlakavi h eekinja.
Plod je 5-6 mm dug i guslo pokriven nagore
uspravljenim dlakama.
Sjeverno-euroazijsko-subokeanska vrsla,
razvrslana na velik broj infraspecijskih sislema.
Jedna grupa populacija najbolje uslove za i ivol
nalazi u mezolilnim livadama sveze Arrhenathe-
rion elatioris, druga u i livadama
sveze Mesobromion, a Ireea u agroekosisle-
mima i ekosislemima ruralnih naselja, u nizij
skom, brdskom i gorskom pojasu.
U slarijim fazama razviea je gruba, Ie je
stoka nerado jede. Ljekovita je vrsta, jer sadr;!i
aktivne malerije kao su; l anini i saponozidi
(seabiosid) , Ie se u narodu upolrebljava proliv
koinih bolesli , za jace mokrenje, proliv proljeva,
za preznojavanje, ild. Medonosna je biijka.

SCABIOSA
COLUMBARIA L.
Fam. Dipsacaceae
Golubija udovicica
Navadni grintavec
3aeYKIiI y WIiI
Field Scabious
Scabieuse, Bonnet bleu
Gemeines Kratzkraut
Scabiosa rusti a

S, H, BH, Sb, CG, Ma
VI - IX
2n = 16 ; H
Korijen vretenast, sa jednim cvjetnim sta-
blom i sj edeCi m sterilnim lisnim rozetama. Stab-
Ijika uspravna, 50-100 eentimetara visoka,
pokrivena kovrdzavim mekim dlakama, razgra-
nata; grane sa jednom iii manjim brojem evasti ;
rjede je nerazgranata. Listovi pokriveni kovr-
dzavim dlakama iii gotovo goli, lirasto-perasto
reznjeviti. Drske evasti pokrivene mekim, priljub-
Ijenim kovrdzastim dlakama. Cvasti 1,5- 3,5 em
siroke; ovojni IistiCi laneetasti do linearno-Ianee-
tasti , pokriveni maljama, kraci od cvjetova iii iste
duzine. Cvjetovi u pocetku crvenkasti a kasnije
plavicastoljubicasti , vrlo rijetko bijeli , ivicni
znatno veei. Plod oko 3 mm dug, sa 8 dubokih
uzduznih brazda, dlakav.
Pripada submediteransko-subatlantskom
flornom elementu.
Razvrstava se na veei broj infraspecijskih
oblika, cije su populacije rasute od submedite-
ranskog i panonskog do subalpinskog prostora
makedonskih planina. Jedna grupa populacija
zivi u submediteranskim i mediteransko-monta-
1. donj i dio biljke, 2. list gornjeg dijela stabljike, 3. vrsni
dio stablj ike i glavicasta cvast, 4. cvijet , 5. plod
nim sibljaeima reda Ostryo-Carpinetalia orienta-
lis, te kamenjarama reda Scorzonero-Chrysopo-
gonetalia, druga u panonskim stepama reda
Festucetalia valesiacae, a treea u subalpinskim
rudinama na karbonatima makedonskih i srbijan-
skih planina reda Onobrychidi-Seslerietalia, od-
nosno sveze Onobrychidi-Festucion.
Dok je mlada stoka je rado jede, kasnije
odrveni. Uzgaja se kao ukrasna biljka. Medono-
sna je i Ijekovita, a moze se koristiti i za
dobivanje boje. Po aktivnim materijama i Ijekovi-
tim svojstvima slicna je vrsti Knautia arvensis.
109

1. donji dio stabljike, 2. list gomjeg dijela sl abla,
3. vrsni die slabljike sa listovima i cvastima, 4. evast,
5. cvijel , 6. plod, 7. shemalski poprecni presjek ploda
Aizom vertikalan, kratak, snaian i sa broj-
nim boenim korjenovi ma. Stabljika uspravna iii
poluuspravljena, 30-100 em visoka, u gornjem
dijelu razgranata, rjede nerazgranata, u donjem
dijelu gola a u gornjem pokrivena krutim priljub-
Ijenim dlakama iii gola. Listovi naspramni, malo-
brojni ; donji i srednji elipti eni, objajasto laneetasti
iii laneetasti , suieni u drske koje su pri osnovi
srasle; gornji listovi sjedeci, li nearno laneetasti,
eljelog oboda iii rjede testerasto nazubljeni ; svi
listovi na nalicju sa prorijedenim dlakama iii goli ,
zadebljali , koiasti i sjajni . Cvasti na vrhu dugih
It a
SUCCISA
PAATENSIS
Moench.
Fam. Dipsacaceae
Piskavac.
obieni preskoe
Navadni objed
Devi1's Bil Scabious
Scabieuse succise,
Mors du diable
Gemeiner Teufelsabbiss
Morso del diavola
C I o B e ~ o6rpbt3aHHbtu.
C. nyroeou
S, H, BH, Sb,CG, Ma
VII-IX
2n = 20 (18) ; H
grana, u poeetku poluloptaste, a kasnije loptaste.
Ovojni listiei mnogobrojni , siroko laneetasti, po-
stavljeni u dva reda, kraei od evasti i pokriveni
priljubljenim dlakama. Krunica eetvororeinjevita,
4-7 mm duga, plavoljubieasta, dlakava. Spoljna
easiea eetvorouglasta, hrapavo dlakava i produ-
iava se na uglovi ma u 4 kratka vrska. Casiea
je plitko eankolika, sa 5 kratkih zrakasto postav-
Ijenih eekinja. Plod je oko 5 mm dug i gusto
pokriven dlakama.
Pripada evroazijsko-subokeansko-subme-
diteranskom flornom elementu. Njene brojne
popul acije ekoloski se razvrstavaju u vise skupi-
na, od kojih jedna nalazi optimum uslova za
iivot u vegetaciji mezohi grofilnih livada reda
Molinietalia, druga u aeidofilnim livadama i pa-
snjaeima reda Nardetalia, treea u ekosistemima
tresetista klase Oxycoeeo-Sphagnetea, eetvrta
u mezofilnim livadama reda Arrhenatheretalia,
itd. Srednje godisnje temperature na njenim
stanisti ma naj eesee variraju izmedu 5 i 10C, a
srednja godisnja relativna vlainost vazduha iz-
medu 70 i 90%. Izrazita je heliofita.
Stoka je ne koristi jer sadrii neke otvorne
materije, zbog kojih se ubraja u Ijekovite biljke
(metil -glikozidi , tanini , saponini , itd.). Lisce
mlade rozete u Bugarskoj koriste kao salatu.
Medonosna je.

CAMPANULA
PATULA L.
Fam.
Campanulaceae
Otvorena zvoncika,
strkasti zvoncic
Razprostrta
zvoncica
3S0Hye
Spreading Bell -flower
Campanule etah\e
Wiesen Glockenblume
Raponzolo minore
KonOKOnbY\IIK
paCKIo1A\o1CTblU
S, H, BH, Sb, CG, Ma
V - VIII
2n=20;H
Rizom vretenast, vertikalan, bez loziea.
Stablji.ka gola iii dlakava, bridasta.
Listovi suzeni u kratku drsku, donji dlakavi a
gornji golL Cvast je bogata metliea sa dugim
granama, III grozdolika sa 1-3 evijeta. Cvjetovi
na drijkama; caijiea gola sa kopljastim zupcima
kraclm od krunice iii jednakim sa njom; kruniea
2-3 em duga, siroko Ijevkasta i do polovine
us}ecena, blijedoljubicasta iii bjelicasta. Gahura
}e uspravna i otvara se pri vrhu sa 3 pore.
Evroazijsko-kontinentalno-submediteran-
vrsta, cije populaeije na prostoru Jugoslavije
zlve u mezofilnim livadama brdskog, gorskog, i
subalpinskog pojasa. U srednjoj Evropi smatraju
}e karakteristicnom vrstom sveze Arrhenatherion
elatioris, a kod nas se javlja jOs i u svezi
Pancicion, gdje preovladuje njoj srodna vrsta C.
abietina, koju neki sistematicari smatraju samo
podvrstom od C. patula. Izrazita je heliofita.
S.rednje godisnje temperature na stanistima nje-
nih populaeija najcesce variraju izmedu 5 i SoC,
a srednja godisnja relativna vlainost vazduha
Izmedu 70 i 80% najcesce. Optimum pogodnosti
za fivot nalazi na dubljim, zakiseljenim tlima
Iznad razlicitih stijena.
1. donji dio biljke, 2. vi'Sni dio stabljike sa lislovima i
cvjetovima, 3. cvijet, 4. cvijet bez krunice uzduino
presjecen, 5. cahura s casicom
Medonosna, Ijekovita i ukrasna vrsta, koja
sadrii glikozide, te povoljno djeluje na sekreeiju
mlijeka.
Campanula patula l. subsp. abietina (Gris.
& Schenk) Sim. (Syn.: c. abietina Gris. &
Schenk) optimum zivotnih uslova nalazi u acido-
filnim livadama gorskog pojasa reda Nardetalia
i subalpinskim rudinama na silikatima reda Se-
slerietalia comosae, odnosno njegovih sveza
Poion violaeeae i Jasionion orbieulatae, kao i u
mezofilnim livadama pomenute endemicne bal-
kanske sveze Pancicion.
111

1. donji diD biljke, 2. vrsni diD stabljike sa evjetovima,
3. evijet, 4. oahura s oasieom
Korljen debeo I vretenast. Stabljlka usprav-
na, najcesce dlakava, 30- 100 em vlsoka, u
iJornjem dljelu granata. listovl goll III slabo
dlakavl, prema gore se smanjuju; donjl obrnuto
jajastl III obrnuto kopljastl , srednjl Izduzeno elip-
tlcnl , clpkastog oboda I sjedecl, a gornjl kopljasti
iii trakasto kopljastl , uslljenl , sjedeci I dlakavi.
Cvast je klasasta III metilcasta, sa evjetnlm
granama slozenim u klasaste grozdove. Cvjetovl
su pojedlnacnl Iii po dva; caslca 2- 2,5 em duga,
gola, sjajna Iii bradavlcasta, sa duglm sllasto-tra-
112
CAMPANULA
RAPUNCULUS L.
Fam.
Campanulacea
Repasta zvoncika,
repusica
Krapuneel, zvonclca
Rampion,
Coventry- repes
Campanule gantelee,
Campanule Raiponce
Rapunzelglockenblume
Raperonzolo
KonOKOnbYII1K penyaTbuj ,
PanYH4enb
S, H, BH, Sb, CG, Ma
V - VI II
2n = 20; H
kastlm zupcima ; krunlea usko Ijevkasta, do 2 em
duga, do 1/ 3 uSjecena, s ostrlm, trouglastlm
zupcima, blijedoljubi casta.
Naseljava srednju I juznu Evropu, jugoza-
padnu Azlju I sjevernu Afrlku, te prlpada evroa-
zljsko- submedlteranskom flornom elementu.
Zlvl u ekosistemlma submedlteranskog,
kontlnentalno-nlzljskog, brdskog I gorskog poja-
sa. Optimum za zlvot nalazl u pasnjaelma I
Ilvadama klase Festuco-Brometea, odnosno
sveza Festucion rupicolae I Chrysopogoni-Oan-
thonion. Takode je nalazlmo u prorljedenlm kse-
rotermnlm hrastovo-grabovlm sumama I sika-
rama pontsko-panonskog I submedlteranskog
dljela nase zemlje, koje prlpadaju redovlma
Quercetalia pubescentis I Ostryo-Caprinetalia
orientalis.
Prlpada skuplnl medonosnlh I Ijekovltlh bilja-
ka ; korljen je bogat Inulinom.
Korljen i Iistovi su jestlvi , te se korlstl prl
Ishranl u prlrodl kao salata Iii povrce, a u Fran-
cuskoj I Njemackoj je I uzgajaju.

ACHILLEA
MILLEFOLIUM L.
Fam. Astreraceae
( Compositae)
Hajducka trava,
haJducica, sporiS,
obicni stolisnik
Navadni rman
AjAYYKa Tpeea
Miltoi!
Milleteuille
Gemeine Schafgarbe
Milletoglio, Erba da lagi

06btKHoeeHHbiu
S, H, BH, Sb, CG, Ma
V -IX
2n = 54 ; H(Ch)
Rizom puzeei. Stabljika najeesee 20-80 cm
visoka, sa dosta listova, nerazgranata, dlakava.
Listovi dvostruko do trostruko perasto izdijeljeni,
sa Itnearno lancetastim i siljatim reinjevima
posljednjeg reda, dlakavi , ponekad sa ilije-
zdama. Cvati su granate gronje, sa brojnim
glavicama promjera 3--5 mm u precniku. Invol u-
krum je jajast, sa zutozelenim listi6ima svijeUo-
smedeg iii crnog kozastog ruba; sredisnji cvje-
tovi prljavobijeli ; jezicastih cvjetova po pravilu 5,
koji su bijeli , rijetko Ijubi casti , ruzi easti iii tamnoc-
rvenoruzicasti , kratko trozupcasti i upola kraei
od involukruma. Ahenija, 1,5-2 mm duga.
Diferencira se u velik broj podvrsta, varije-
teta i formi; neke ranije shvaeene podvrste
danas se izdvajaju i kao posebne vrste (A.
collina J. Beck, A. pannonica Schelle, A. setacea
W. & Kit.) . Tipicna podvrsta nalazi optimum
uslova za zivot u ekosisternima mezofilnih livada
reda Arrhenatheretalia, koje su rasprostranjene
od nizijskog i brdskog do gorskog i subalpinskog
pojasa. U sjeverozapadnom dijelu Jugoslavije
ulazi u sastav biljnih zajednica sveze Poion
alpinae, Polygono- Trisetion, Cynosurion i Arrhe-
1. donji dio biljke, 2. die lista, 3. glavica, 4. glavica na
uzdui:nom presjeku, 5. jezicasli cvijet, 6. cjevasli cvijel.
7. ahenija
natherion elatioris, a u jugoistocnom dijelu dviju
posljednjih i sveze Pancicion. Neke populacije
ove podvrste nalazimo u vegetaciji nitrificiranih
stanista sveze Arction, a neke i u vegetaciji
sveze Mesobromion, te acidofilnih pasnjaka i
livada sveze Nardion.
Poznata Ijekovita i medonosna vrsta, kao i
dobra krma u ranim fazama razvica (prije cvjeta-
nja) , djelujuei povoljno na mlijecnost i prinos
mesa; u fazi cvjetanja i nakon nje zbog obilja
aromaticnih i gorkih materija nije poieljna kao
krma jer kvari kvalitet mlijecnih i mesnih proizvo-
da.
113

, '
5
1. habitus, 2. glavica na uzduinom presjeku, 3. cjevasti
cvijet, 4. cjevasti cvijet na uzduinom presjeku,
5, jezicasti cvijet, 6, ahenija
Najcesce 5-15 em visoka. Skapus sa jed-
nom glavieom, bez listova, pri vrhu nesto zadeb-
Ijao i sa prileglim dlakama. Listovi u rozeti,
lopaticasti do objajasti, naglo suzeni u siroku
drsku, po rubu slabo nazubljeni iii testerasti , sa
kratkim dlakama iii goli. Glaviea precnika 10-20
mm; involukrum poluloptast, sa elipticnim iii
duguljastim listicima, koji su tupi , dlakavi i pore-
dani u dva red a ; diskus 4- 5 mm sirek, sa zutim,
ejevastim i mnogobrejnim dvopolnim evjetovima;
obodni evjetovi jezicasti, zenski , bijeli , na vrhu
114
BELLIS
PERENNIS L.
Fam. Asteraceae
Bela rada,
tratincica,
krasuljak
Navadana marjetica
n aplitye, TypTe
Common Dai sy
Paquerette,
Fleur de palurage
Gemeines
Ganseblumchen
Margherita, Bellide
Maprap"T"Ka
MHoroneTHRH
S, H, BH, Sb, eG, Ma
IV - X
2n = 18 ; H
cesto ruzicasti do sasvim crveni , 8- 15 mm dugi
i 0,5-1 mm sireki . Ahenija 1-1 ,5 mm duga,
objajasla, sa strane spljostena, glatka i bez
papusa.
Prirodni areal ove vrste obuhvata Evropu,
Malu Aziju, Siriju i Madeiru, a unesena je u
Sjevernu Ameriku i na Novi Zeland; ubraja se u
subatlantsko-submediteranski florni element.
Razvrstava se u velik brej populacija koje
naseljavaju utrine, livade i pasnjake nizijskog,
brdskog i gorskog pojasa. Najvecu brejnost i
vitalnosl ostvaruje u ekosisterT\tma dolinskih li-
vada i pasnjaka reda Arrhenathereta/ia, kao i u
parkovima urbanih i ruralnih naselja koji pripa-
daju ugazenim ekosislemima klase P/antagine-
tea majoris.
Ima dekoralivna svojstva, Ie je covjek proi-
zveo formu hortensis, koja se uzgaja sirem
svijeta.
Medonosna je i Ijekovita bilja (Be/lidis flos),
koja sadrzi saponine, gorke materije, etericna
ulja i tanine, te ulazi u sastav cajeva za lijecenje
disajnih organa.

CENTAUREA
JACEA l.
F am. Asteraceae
Razllcak, zecina,
vasilj ak
Navadm glav,nec
npoMOHnI'B

Rayed IBtuwn)
I<napwl>ed
Jacee. Jaoeo des pres
GemeITl8 Aockenblume
Slecaoru. 51_
BaCo1/leK nyroBOU
S. H BH Sb eG. Ma
VI- X
2n - . H
RlZom granat , debeo Sta I,ka
4(}-8() em \I1soKa. uspravna. lednosta\'T1a ,II gra-
nata. uglasta. gala ,h pauCinasto dlakava USia'"
zeten, Ib pautlnasta pustenaslo dlakaVl u do-
nlem d'ielu sa drSkama j aJasto lancet.
stl IIJ lancetas . ClJe!! It I razmaknuto hrskavlCavo
nazublJem do reinJ8vltJ III lulno perasto reinJ8\.I-
". u srednJem , QomJem d, elu stablJ' e dugullBSl,
Iii lancetastl. c sa zaobiJenom Ih suienom
osnovom I SJedect GlavlCe poJedlnable, "Jelko
2-3 ZBJedno. na lIThu grant.ca Involukrum JaJas.
,', laJaslo Joptast '0-20 mm dug' 7-20 mm
liS Ci Involukruma sa suvo koz tasllm
nasta\kom I zelenlm nokacem. nastavak sfTled.
kruian. clo II, Iwtte1jen C to\! I Ot\.OI nopurpur-
nI, nJetko b1leti. oboonl 5,",oro witek nepkldnl
I nelasno d fBtOjeVltl Papus 01,8 lJZ\l-
Jen. ahem,s ako 3 mm duga. 9 la 1.1 fmc d '<a".a
biJeloswa do sVIJe! csmeda, s'abo Izbfiltdana.
s,alna
1 dot'lJI 00 e 2 .. Sf' do
G'B"Qn'la l 4 C\ I 5.. 6 ... a
st Ka na

1. donj i dio biljke, 2. prizemni list, 3. li st srednjeg dijela
stabljike, 4. glavica, 5. listi e involukruma
Visegodisnja biljka, 15-70 em visoka, sa
granatim i valjkastim rizomom. Stabljika jedno-
stavna iii od sredine granata. Listovi sivozeleni ,
po lisnoj osi malo vunasto dlakavi , inace goli ,
duguljasto elipticni (opsti oblik) ; u donjem dijelu
stabljike listovi su sa drskama, dvostruko perasto
dijeljeni; u gornjem dijelu stabljike listovi jedno-
stavno perasto dijeljeni , sjedeei, reznjevi usko
linearni , 1-2 mm siroki , sa jasno bodljikavim
vrhom. Glaviee pOjedinacne, na dugackim drska-
ma. Involukrum jajast, 20 mm dugacak i 15 mm
sirok. Listiei involukruma zuekastozeleni , bez
116
CENTAUREA
RUPESTRIS L.
Fam. Asteraceae
Zuta krska zecina,
zuti krski razlicak
Felsen Flockenblume
BaCIo1JleK
S, H, BH, Sb, CG
VI-VIII
2n=20; H
nerava, pokriveni nesto vunasto i kratko dlaka-
ma; nastavak trouglast, 1- 1,5 mm dugacak,
obje strane se spusta niz li stiee, sa cesljastim
trepljama (sa svake strane 5-B treplji) , na vrhu
siljat iii sa bodljom. Cvjetovi ejevasti , zivozlatno
do limunzuti , obodni evjetovi zracni. Papus skoro
dvostruko kraei od plod a, bjeli cast. Ahenija gola,
sivoplava, sjajna, 4 mm dugacka.
Biljka suvih stanista, iskljucivo iznad karbo-
natne geoloske podloge. Tlo je neutralne reakei-
je, najcesee plitko skeletno iii rendzina. Karakte-
risticna je vrsta mediteransko-montanih i subme-
diteranskih pasnjaka i kamenjara sveze Satu-
reion subspicatae i edifikatorska vrsta asocijacije
Carici-Centauretum rupestris koja cini vrlo ras-
prostranjen pasnjak u submediteranskom fito-
geografskom podrucju, a koji se na dubljim i
manje skeletnim tlima koristi i kao Iivada kosani-
ca. Takode je cesta i u mnogim zajednicama
sveze Scorzonerion vil/osae i Chrysopogoni-
-Satureion.
Za ishranu stoke u svjezem zelenom stanju
jeste krma slabijeg kvaliteta. U sijenu je bezvri-
jedna. Kao medonosna vrsta ima veei znacaj .
Opste rasprostranjenje; Austrija, Jugoslavi-
ja, srednja i sjeverna Italija. Submediteranski
florni element.

CENTAUREA
SCABIOSA L.
Kozja brada,
cesljasti razlicak
Poljski glavinec
Panas pa3n1'14aK
Hard -Heads,
Greater Knapweed
Centaunle Scbieuse
Scabiosenflockenblume
Centaurea-vedovi na
BaCv1fleK wepoxosaTblU
S, H, BH, Sb, CG, Ma
VI- X
2n = 20, 40 ; H
Biljka sa snainim i gotovo odrvenjelim rizo-
mom. Stabljika uspravna, uglasta, hrapava, od
sredine granata. Listovi koiasti , tamnozeleni,
naj cesee isprekidano dijeljeni , sa duguljastim iii
laneetastim reinjevima, koji su 'najcesee dijelje-
ni , hrapavi od cekinja iii rijetko goli; listovi donjeg
dijela stabljike sa drskama, a u gornjem sjedeei
i slabije dijeljeni. Glaviee pOjedinacne, na vrhu
granciea. Involukrum jajast loptast, najcesee 15-
20 mm dug i 14-16 mm sirok; listiei involukruma
smedezeleni , cesto brasnasto maljavi. Nastavak
trouglast, 1- 5 mm dug, cesljasto perasto izdije-
Ijen, bez iii sa bodljom. Palje na evjetnoj loii
otpadaju. Cvjetovi purpurni, rjede ruiicastoe-
rveni iii bijeli ; obodni evjetovi radijalni, rijetko
nedostaju. Papus Ijubicast, ponekada svjetliji ,
skoro jednak sa duiinom ploda. Ahenija maljava
u pocetku a kasnije ogoli , prljavoiuta do smeda,
naj cesee sa strane spljostena, 4-5 mm duga.
Ova evroazijsko-subokeansko-submedite-
ranska vrsta, ciji areal na istok ide do Bajkalskog
jezera, na vertikalnom profilu nasih planina ide
od submediteranskog do subalpinskog pojasa.
Jedna grupa populaeija optimum uslova za iivot
nalazi u ekosistemima reda Brometalia erecti,
druga u subalpinskim rudinama na karbonatima
sveza Festucion bosniacae, Festucion pseudo-
1. donji dio stabljike, 2. list gornjeg dijela stabljike,
3, 4, 5. listiei involukruma (3 = spoljasnji , 4 = sredisnji ,
5 = unutrasnji), 6, 7. cvijet, 8. ahenija
xanthynae, Onobrychidi-Festucion i Festucion
albanicae, a treea u vegetaeiji strnjista klase
Secalinetea. Populaeije tipicne podvrste najvecu
brojnost i vitalnost ostvaruju u pasnjaeima i
livadama sveze Mesobromion, dok populaeije
podvrste C. s. subsp. spinulosa (Roeh.) Hayek
karakterisu kserotermne pasnjake krecnjackih,
dolomitnih i serpentinskih kamenjara redova
Scorzonero-Chrysopogonetalia i Halacsyetalia.
Dok je mlada, stoka je rado jede, te ima
znacaja i kao krmna biljka a ubraja se i u
medonosne biljke.
117

1. habitus, 2. li st - vrsni diD, 3. listiei invDlukruma,
4. cvijet
Biljka bez stabljike iii sa kratkom stabljikom.
Listovi kod individua bez stabljike u rozeti, zbije-
ni , duguljasti , reinjeviti do lucno perasto reinje-
viti ; reinjevi izdijeljeni na 3-4 dijela, ostro nazub-
Ijeni i sa bodljama, sa gornje strane svijetlozeleni
i goli a sa donje strane kratko dlakavi. Glavice
najcesce sjedece, pOjedinacne iii na kratkim
drskama, najcesce listovima gornjeg dijela stab-
Ijike opkoljene. Involukrum jajast, 2,5-4,5 cm
dug, sa tupolikim, purpurnosmede nahukanim
listi cima, prileglim, golim i suienim u vrlo kratku
bodlju, rjede bez bodlje, na poledini sa nejasno
smolastom brazdom; unutrasnji listiCi linearno
118
CIRSIUM ACAULE
Scop.
Fam. Asteraceae
Bodilica,
mala boca,
bestabljicni osjak
Bezstabelni osat
5e3CTa 6 e IlHIot OCOT
Pod-Thistl e,
Dwarf -Charl ine-Thistl e
Ci rse a liges cDurtes
Stengellose Kratzdistel
Cameleone- rosso
60AflK 6e3Cre6eJlbHli\U
S, H, BH,Sb, CG, Ma
VI - IX
2n = 34 ; H
lancetasti a spoljasnji jajasti. Cvjetovi 25-30 mm
dugi ; obod krunice kraci od krunicne cijevi.
Papus prljavobijel. Ahenija 3-4 mm duga.
Naseljava Evropu i zapadnu Aziju i ubraja
se u subatiantsko-submediteransko florni ele-
ment.
Na vertikalnom profilu nasih planina nala-
zimo je u svim pojasevima od brdskog do
subalpinskog, i to u pasnjacima i livadama kse-
rotermnog karaktera, koje pripadaju klasi Fe-
sluea-Bromelea. Optimum uslova za iivot nalazi
u asocijacijama sveze Mesobramian. Diferencira
se na karbonatne i serpentinske populacije, te
pH-vrijednost zemljista na njenim zemljistima
najcesce varira izmedu 6 i 7,5. Izrazita je helio-
fita. Srednje godisnje temperature na stanistima
razliCitih populacija variraju izmedu 5 i 10C
najcesce, a srednja godisnja relativna vlainost
vazduha izmedu 60 i 70%; najmezofilnije popu-
lacije ulaze u sastav asocijacija reda Arrhenathe-
relalia.
Medonosna je biljka.
Stoka je na pasnjacima zbog bodlji slabo
konzumira, a kosaci je izbjegavaju pri sakuplja-
nju sijena.

CIRSIUM
OLERACEUM (L.)
SCOP.
Fam. Asteraceae
Vodenika, zutkasti
osjak
Mehki osat
0l1
0T
Water Thistle
Chardon des potagers
Kohldistel
Cardo dei prati
oropOAHbl
S, H, BH, Sb, CG, Ma
VI-IX
2n = 34; H
Rizom valjkast, cvornat i kos, sa razrijede-
nim bez zadebljanja. Stabljika 50-150 em
visoka, obrasla listovima do vrha, naj ces6e jed-
nostavna, a rjede u gornjem dijelu granata,
slabo dlakava iii gola, uspravna. Listovi donjeg
dijela stabljike jajasti iii eliptieni, prema osnovi
dugo suzeni , eijeli iii nazubljeni , iii duboko
perasto reznjeviti; reznjevi duguljasti , usiljeni
kratko nazubljeni; listovi srednjeg i gornjeg dijela
stabljike jajasti, pri osnovi suzeni, sreasti i obu-
hvataju stabljiku, sjede6i, cijeli , rjede perasto
reznjeviti, ne spustaju se niz stabljiku; svi listovi
meki, zeleni , goli , rjede pokriveni razrijedenim
dlakama i po obodu sa mekim bodljastim treplja-
ma. Glaviea vise, zbijenih na vrhu stabljike i
obuhva6enih blijedozutozelenim braktejama
koje su elipticne, po obodu sa nejednakim bod-
Ijastim trepljama i nadrastaju glaviee. Involukrum
jajasto-valjkast, sa listi6ima koji na poledini ne-
maju smolastih brazda; najvisi spoljnji listi6i sa
kratkim bodljastim vrhom, a unutrasnji listici sa
strse6im vrhom. Cvjetovi bjelicastozuti iii rijetko
erveni. Papus prljavobijel , oko 16 mm dug.
Ahenij a svijetlosiva, eesto slabo ivicasta i oko 4
mm duga.
Evroazijsko-kontinentalnog je rasprostra-
njenja.
1. donji dio biljke, 2. dio stabljike sa listom, 3. vrsni dio
stabljike sa listovima i glavicom, 4, 5, 6. listiei involukru-
ma, 7. cvijet, 8. ahenija
Brojne, geografski najces6e dobro izdiferen-
cirane populaeije zive na higrofilnim livadama i
pasnjaeima brdskog i gorskog pojasa, te pored
izvora i potoka, ostvaruju6i najve6u brojnost i
najbolju vitalnost u ekosistemima sveza: Ca/-
thion, Filipendu/o-Petasition i Alno-Padion, na
mocvarnim glejnim, semiglejnim i livadskim glej-
nim tlima.
Dobra je pcelinja pasa. Mlado lis6e se u
srednjoj Evropi jede kao salata. Stoka ga rado
jede u svjezem stanju, a za sijeno nije preporuc-
Ijiv zbog debele stabljike koja se tesko susi i truli.
119

1. donj i dio biljke, 2. gornji dio stabljike s listovima i
glavicama, 3. listovi srednjeg dijela stabljike, 4, 5. listiei
involukruma, 6. ahenija, 7. ahenija bez papusa
Korijen kratak i valjkast, sa veeim brojem
vretenastih zila. Stabljika uspravna, visine 50-
120 em najeesee, u gornjem dijelu gronjasto iii
metlieasto granata, izbrazdana, pokrivena djelo-
micno eeki njastim dlakama iii skoro gola, sa
razrijedenim listovima. Li stovi zeleni kao trava,
pljosnati , goli iii slabo dlakavi , testerasto perasto
dijeljeni, perasto izdijeljeni iii neizdijeljeni ; u do-
njem dijelu stabljike suzeni u drsku i klinasto
duguljasti , a gornji duguljasti do laneetasti i
sjedeei. Glaviee 25-35 em u preeniku, sa
120
CREPIS BIENNIS l.
Fam. Asteraceae
Cekinjusa erna,
dvogodisnji dimak
Navadni dimek
Rough hawsbeard
Crepide bisannuelle
Wiesen Pippau
CKeApa
S, H, BH, Sb, CG, Ma
V -IX
2n = 40; H
drskama koje su pri glaviei dlakave do vunasto
dlakave. Involukrum 10-13 mm dug, valjkasto
zvonast ; listiei involukruma ernkastozeleni, Ii-
nearno laneetasti, tupoliki, po obodu pokriveni
pustenasto zvjezdasto pahuljastim dlakama i
ponekad sa kratkim ernim zljezdastim eeki nja-
ma, spoljasnji uski , strseei i kraei od unutrasnjih
listiea koji su s unutrasnje strane pokriveni gusto
poleglim dlakama. Cvjetovi duzi od involukruma,
zlatnozuti. Papus snijeznobijel. Ahenija smeda,
na vrhu suzena i bez kljuna, 10-13 mm duga,
rebrasta i poprecno naborana.
Umjereno kontinentalna evropska vrsta,
koja optimum nalazi u mezofilnim livadama i
pasnjaeima nizijskog, brdskog i gorskog pojasa.
Najveeu brojnost i najbolju vi talnost ostvaruje u
asocijacijama sveza Arrhenatherion e/atioris,
Po/ygono- Trisetion i Cynosurion. Rjedi je u aso-
eijaeijama sveze Paneieion, kao i u vegetaeiji
ruderalnih stanista sveze Sisymbrion. Naseljava
najeesee duboka i blago nitrifieirana, umjereno
vlazna \la, eija pH-vrijednost varira najeesee
izmedu 5,5 i 7,5.
Medonosna je biljka. Umjereno je dobra
krma, naroeito u svjezem stanju ; zbog debele
stabljike, koja se tesko susi, u sijenu nije pozelj-
na.

CREPIS
CONYZIFOLIA
(Gouan) A. Kerner
(Syn. Hieracium
grandiflorum AIL,
Crepis graniflora
Tauch.)
Fam. Asteraceae
Cekinjusa
bodljikava,
dimak bodljikavi,
odvraceni ca
Dimek
Hawk's beard
Crepide a feuilles
de Conyze
Grosskopfir Pippau,
DOrrwurzblattriger Pippau
Crepide
CKeApa,
S, H, BH, Sb, CG, Ma
VII - IX
2n = 8; H
Visegodisnja biljka, 20-60 em visoka. Rizom
eilindrican. Stabljika u gornjem dijelu izdijeljena,
sa glavieom, rijetko gola,
ob/cno poknvena maljavo zljezdastim dlakama.
Listovi s obje strane gusto pokriveni zljezdastim
dlaka'!la; prizemni listovi klinasto duguljasti , pri
osnov/ khnasto suzeni u drsku, nazubljeni , rjede
testerasto reznjevito urezani; listovi stabljike na-
zubljeni iii cijeli sa strelastom osnovom, sjedeei;
u donjem dijelu stabljike listovi klinasto dugulja-
st/, u gornjem laneetasti , siljati, najcesee po
obodu cijeli. Drske glaviee na vrhu zadebljale.
Listiei involukruma siroko laneetasti , prilegli ,
ernkasti , pokriveni gusto maljavo mekanim
ernkastim dlakama i zljezdastim dlakama i jos
sazvjezdasto pahuljastim dlakama; spoljasnji li-
stiei mnogo kraei i uzi od unutrasnjih. Cvjetovi
jezicasti, zlatnozuti do oranzzuti. Papus snjezno-
bijele boje. Ahenija bez kljuna, sa 20 uzduznih
rebara, glatka, prema vrhu nesto suzena.
Rasprostranjena je u srednjoj i juznoj Evro-
pi, na planinama, od brdskog do subalpinskog
pojasa; pripada alpsko- prealpskom flornom ele-
mentu.
Brojne populacije ove vrste dijele se u
nekoliko sku pin a, od kojih su najinteresantnije i
za covjeka najznacajnije: populacije acidofilnih
livada i pasnjaka brdskog i gorskog pojasa koje
1. donji dio biljke, 2. srednji dio stabljike sa listovima,
3. vr!i ni dio stabljike sa listovima i glavicama, 4. dio
stabljike na poprecnom presjeku, 5. listiei involukruma,
6. ahenija
ulaze u sastav asocijacija reda Nardetalia; popu
lacije subalpinskih rudina na kiselim lIima sveze
Jasionion orbiculatae; populacije u subalpinskim
rudinama na karbonatima zakiseljenim tlima
sveza Festucion bosniacae, Festucion pseudo-
xantynae i Festucion albanicae; populacije na
serpentinskim tlima u okviru asocijacije oanto-
nieturn calycinae, itd. C. c. var rnontenegrina je
karakteristicna biljka za asocijaciju Crepidi (co-
nyzifolii) - Centaureturn kotschianae, iz subal-
pinskog pojasa planina prokletijskog sektora vi-
sokodinarske provincije alpsko-visokonordijske
regije. Dobra je krma u svjezem stanju.
121

1. habitus, 2, glavica, 3. listie involukruma, 4. cvijel,
5. ahenija
Rizom izduzen i nesto zadebljao. Stolona
vise, najcesce bogato pokrivenih pril icno dugim
dlakama, a ponekad i sa zlijezdama. Skapus
najcesce 5-30 em visok, bez listova, sa jednom
glavieom, najcesee dlakav i zljezdovit. Prizemni
listovi laneetasti do duguljasti, jezicasti do obr-
nuto jajasti, sa gornje strane zeleni , a sa donje
strane sivozeleni ii i bjelicasto-pustenasti, rjede
samo sa mnogo pahuljastih dl aka. Involukrum
najcesee 8-12 mm dug, loptast do jajast i sa
zaobljenom osnovom, go iii bogato dlakav, sa
zlijezdama i pahuljastim dlakama ; listiei involu-
122
HIERACIUM
PILOSELLA L.
Fam. Asteraceae
Zecja loboda,
obicna runjika,
kosmatica
Dolgodiakava
skrzolica
BI1COKa 3aeYKa
no6oAa
Mouse- Ear Hawkweed
Oreille de Souris
Langhaariges
Habichtskraut
Pelosella, PeloseUa

S, H, BH, Sb, CG, Ma
V - VIII
2n = 36, 45; H
kruma 0,5-2 mm sireki, linearni, si ljasti, zeleno-
sivi, ernkasti, rjede bjelicasti , najcesce sa svije-
tlim obodom, koji je bez iii sa pahuljastim dlaka-
ma. Cvjetovi luti, spoljasnji naj cesce erveno
prugasti.
Pripada nordijsko-evroazijsko-subokean-
skom fl ornom elementu, a unesen je u Sjevernu
Ameriku.
Difereneira se na veei brej podvrsta, varije-
teta i koje naseljavaju razlicite ekosisteme,
od brdskog do subalpinskog pojasa. Jedna ve-
lika grupa populaeije ove vrste najbolje uslove
za zivot nalazi u ekosistemima kl ase Nardo-Ca-
IIunetea, druga u ekosistemima klase Sedo-
-Seleranthetea, a treca u vegetaeiji subalpinskih
rudina na silikatima sveza Jasionion orbieu/atae,
Poion vio/aeeae i Nardion suba/pinum (Syn.;
Eu= Nardion). Sa znatno manjom brojnoscu i
vital noscu moze se naei u nekim zajednieama
reda Brometalia ereeti iii, pak, u prorijedenim,
aeidofilni m, hrastovo-grabovim, bUkovo-j avoro-
vim iii smrcevo-jelovim sumama.
Ljekovita je biljka (Hieraeii herbal) Sadrzi
gorke materije, tanine, smole, sluzi , flavonske
derivate. Narodni je lijek za lijecenje nekih koznih
oboljenja (Iisaja). upala besike, kamena u bubre-
gu, itd. Siaba je krma i kvari kvalitet mlijeka.

HYPOCHOERIS
MACULATA L.
Farn. Asteraceae
Pjegavi jastrebljak,
provaljen koren,
surjan
Pegasti svinjak
Spotted Calsear,
Cat'sear
Porcelle achealee
Gefleckles Ferkelkraul
Porcellina macchiala
na3H\I1K KpanyaTblU
S, H, BH, Sb, CG, Ma
VI - VIII
2n = 10 ; H
Visegodisnja biljka, 20-90 (100) crn visoka
sa mlijecnim sokom. Rizom crnkast, debeo:
valjkasto vretenast. Stabljika jednostavna iii pri
vrhu granata sa 2-3 glavice, bez listova iii sa
1 -2 lista, pokrivena kratkim krutim dlakama.
Prizemni listovi u rozeti, sjedeci, duguljasti do
objajasti , tupi , po obodu cijeli iii nazubljeni, sa
crvenkastim srednjim nervom, pokriveni kratkim
krutim dlakama, katkad i sa smedim mrljama;
listovi stabljike jajasti, nazubljeni , cesto nedosta-
ju. Glavice velike sa dugackim drskama, ove
ispod glavice zadebljale. Involukrum skoro polu-
loptast, listici involukruma crvenkastozeleni , po
obodu otvoreniji, pokriveni zvjezdasto pahulja-
stim dlakama; spoljasnji listiCi involukruma lan-
cetasti , unutrasnji linearno lancetasti, prema
vrhu zuckasti. Cvjetovi limunzuti, dvopolni, jezi-
casti, duzi od involukruma. Papus u 1 redu,
cekinje papusa peraste. Ahenija sa dugackim
kljunom, poprijeko naborana.
Siroko rasprostranjena vrsta, uglavnom na
suvim i umjereno vlaZnim livadama i pasnjacima.
Nalazimo je i u svijetlim sumama, pretezno
hrastovim.
Kao edifikatorska vrsta znacajan je element
zajednica sveze Chrysopogoni-Danthonion alpi-
nae, Scorzonerion vil/osae i Bromion erecti.
Karakteristicna je vrsta slijedecih asocijacija:
T
!
ij' 4 2 3
1. donji dio biljke, 2. listie involukruma, 3. cvijel,
4. ahenija
Scorzonero-Hypochoeretum maculatae H-
-ic(56)58, Pediculari-Caricetum humilis H-ic 56,
Bromo-Danthonietum alpinae Sugar 72 i Festu-
cetum paniculatae R. Jovanovic - 1955. Cesta
je u zajednicama Molinion coeruleae, Arrhenat-
herion elatioris, Festu-
cion rupicolae, Poion violaceae, Onobrychido-
Festucion, Festucion pungentis i Festuco-Knau-
tion longiflorae.
Kao krma svrstana je u grupu bezvrijednih
vrsta. Proljecni listovi rozete mogu se koristiti u
kulinarstvu kao salata.
Opste rasprostranjenje : Evropa, Kavkaz,
Sibir.
123

3
1. donji dio biljke, 2. gornji dio slabljike sa listovima i
glavicama, 3. ahenija
Rizom kratak i valjkast, naj eesee sa zadeb-
Ijalim boenim korijenima. Stablj ika 30 - 80 (- 100)
em visoka, uspravna iii koso ustajuea, viljuskasto
granata, plavozelena, fino izbrazdana, bez listo-
va, sa Ijuspama i pri osnovi sa krutim dlakama.
Prizemni listovi obrazuju rozetu, duguljasto su
laneetasti i bez drski, tupoliki , lueno nazubljeni ,
sa gornje strane zeleni a sa gornje plavkasti,
goli iii sa prorijedenim grubim dlakama. Cvjetne
drske pri vrhu malo zadebljale. Glaviee 2,5-4 em
siroke. Involukrum go, valjkasto zvonast, 12 -
25 mm dug; listiei involukruma laneetasti, mutno-
124
HYPOCHOERIS
RADICATA L.
Fam. Asteraceae
Svinjski korijen,
surj an,
zrakasti j ast r ebljak
Trpezni svinjak
CSl-1HCKl-1 KopeH
Long-Rooled-Cat's Ear
Salade de pork
Gemeines Ferkelkraut
Porcellina giuncolina
na3HII1K
S, H, BH, Sb, CG, Ma
V - VIII
2n = 8 ; H
zeleni , pO sredini sa ledne strane cesto sa
eekinjastim dlakama, iii goli. Cvjetovi zuti , obodni
duzi od involukruma, spolja zelenkasti. Papus u
dva reda; unutrasnji red ceki nja perast, a spoljni
od eekinja koje su vrlo kratko hrapave. Aheni ja
ervenkastozuto-smeda, sa kljunom, 15 - 17 mm
duga.
Prirodni areal vrste obuhvata Evropu, Mal u
Aziju i sjevernu Afriku, a danas je posredstvom
eovj eka siroko rasprostranjena. Pripada suba-
tlantsko-submediteranskom flornom elementu.
Na vertikalnom profilu nase zemlje javlja se
u nizijskom, brdskom i gorskom pojasu. Raz-
vrstava se u cetiri grupe populacija, od koj ih
jedna optimum nalazi u higromezofil nim liva-
dama reda Molinietalia, druga u mezofi lnim liva-
dama reda Arrhenatheretalia, treea u kseroter-
mnim livadama reda Festucetalia valesiacae, a
cetvrta u aeidofilnim livadama reda Nardetalia.
Mlado lisce i stabljika su jestivi i koriste se
kao poljska salata. Medonosna je i Ijekovita
biljka i koristi se za lijeeenje pl ueni h bolesti.
Slabih je krmnih vrijednosti.

INULA
SALICINA L.
Fam. Asteraceae
Pasnjacki oman,
utrenica glatka
Vrbolisni oman
Willow-leaved-Inula
Inule a feuilles de saule
Weiden alant
Spraginella
AeBRC&.11l HBOflHCTHblU
S, H, BH, Sb, eG, Ma
VI-IX
2n = 16 ; H
Rizom granat i puzeei. Stabljika 25-85 em
visoka, sa mnogo listova gola iii u donjem dijelu
sa cekinjastim dlakama, uspravna, kruta, lomlji-
va. Listovi jedri , jajasti iii duguljasto laneetasti ,
sa sreasto uvastom osnovom, upola obuhvataju
stabljiku, sjedeci, goli iii po obodu i sa donje
strane po nervima slabo pokriveni kratkim dlaka-
ma. Glaviee pojedinacne iii u razrijedenim termi -
nalnim gronjastim evastima, 2,5-3(5) em u prec-
niku. Listiei involukruma pravilno poredani kao
erepovi na krovu, po obodu sa trepljama, kozasti
i sa zeljastim usiljenim nesto strsecim vrhom;
unutrasnji listiei linearni, vise od dva puta duzi
od involukruma. Ahenija slabo prugasta, gola,
1,5 mm duga.
Rasprostranjena je u Evropi i jugozapadnoj
Aziji i pripada umjerenokontinentalno- submedi-
teranskom f/ornom elementu. Diferencira se u
tri grupe populaeija, od kojih jedna - najbrojnija,
najpovoljnije uslove za zivot nalazi u ekosiste-
mima reda Molinietalia, druga u ekosistemima
reda Brometalia erecti, a treea u degradiranim
sumama i sikarama redova Querceta/ia pubes-
centis i Ostryo-Carpinetalia orienta/is; po osnovi
1. donji dio biljke, 2. vrsni dio slabljike sa lislovi ma i
glavicom, 3, 4. listovi, 5. jezicasti cvijet, 6. cJevast cvijel,
7. ahenija
brojnosti i optimuma uslova za zivot, odnosno
vitalnosti individua i populaeija, neki fitocenolozi
srednje Evrope smatraju je karakteristicnom
vrstom zajednice Molinietum medioeuropaeum,
odnosno sveze Molinion.
Pripada grupi Ijekovitih biljaka, kao i vee ina
vrsta iz ovoga roda, medu kojima je najznacajnija
/nula he/enium L. Sadrfe inulin, inulenin, pseu-
doinulin i druge fruktozide, etericna ulja, gorke
materije itd., te se upotrebljavaju u lijecenju
plucnih, stomacnih i koznih bolesti, kao i za
regulaciju menstruaeije.
125

1. donji dio biljke, 2. gornji dio stabljike sa listovima i
glavicama, 3. cvijet, 4. ahenija
Rizom valjkast, kos i odrezan. Stabljika
naj cesee 10-50 cm visoka, uspravna iii ustajuea,
naj cesee racvasto granata, gola i uglavnom bez
listova; mali lancetasti listovi u pazuhu grana.
Li stovi u rozeti prilegli uz zemlju, duguljasti ,
duguljasti iii lancetasti , lucno nazubljeni iii
perasto dijeljeni , sa linearnim reinjevima koji
strse. Drske glavica sa brojnim Ijuspama, duge
i prema gore zadebljale. Involukrum jajasto valj-
kast, go iii dlakav, taman do crvenkastozelen;
li sti ei involukruma linearno lancetasti, siljati i
naj cesee sa kratkim dlakama. Cvasti zlatnoiute,
126
LEONTODON
AUTUM NAllS L.
Fam. Asteraceae
Golocek brdski,
lavlji zub, locina
Jesenski jajcar
Fall-dandelion,
Autumnal hawkbit
Liondent d'automne
Herbst Lowenzahn
Radicchiella tardiva
Kynb6a6a oce""""
S, H, BH. Sb, eG. Ma
VI- X
'2n = 12, 24; H
rijetko bjelicastoiute. Cekinje papusa iste duii-
ne, peraste, nazubljene samo pri prosirenoj
osnovi, prljavobijele.
Rasprostranjena je u Evropi i u Aziji do
Altaja, na Grenlandu, a i u Sjevernu Ameriku je
unesena. Pripada evroazijskom flornom elemen-
tu.
Optimum uslova za iivot nalazi u ekosiste-
mima red a Arrhenatheretalia. Diferencira se u
tri grupe populacija, od kojih jedna naseljava
mezofilne Ii vade i pasnjake brdskog i gorskog
pojasa sveze Cynosurion cristati (L. a. subsp.
autumnalis), druga naseljava subalpi nske pa-
snjake i livade sveze Poion alpinae, a treea se
javlj a u pasnjacima i livadama sa Agrostis vulga-
ris na serpentinitima i kornitima Srbije i Sosne.
Iz fitocenoloske diferencijacije populacija jasno
proizilazi da vrsta u cjelini ima siroku ekolosku
valencu u odnosu na geolosku podlogu, tipove
tala, pa i osnovne klimatske elemente - toplotu
i vlainost ; srednje godisnje temperature na sta-
nistima tipicne podvrste variraju najcesee iz-
medu 6 i 10C, a na stanistima populacija
subalpinskog pojasa (L. a. subsp. pratensis I L. l
Arcang.) , u okviru sveza Poion alpinae i Panci-
cion, kreeu se izmedu 4 i 6C.
Medonosna je vrsta i povoljno djeluje na
kvali tet mlijecnih proizvoda.

LEONTODON
HISPIDUS L.
Fam. ASleraceae
Nakostrijeseni
lavlji zub,
cekinjasti golocek
Navadni otavcic
Rough Hawkbll
Liondent en fer fance
Gemeiner Lowenzahn
Radicchieifa
Kynb6a6a WepWaBa>l ,
Kynb6a6a onyweHHa>l
S, H, BH, Sb, eG, Ma
V - fX
2n = 14 ; H
Rizom krat ko val jkast i koso Stablj ika 10-60
cm, sa jednom glavicom, sa 1-2 linearne Ijuspe
iii gola. Listovi goli, sa zvjezdastim iii racvastim
dlakama, zeleni do sivozeleni , u rozell , razlicitog
oblika - duguljasti do obrnuto lancetasti , po
obodu cijeli, lucno izrubljeni iii perasto reznjeviti ,
suzeni u nejasnu drsku. Glavice poslije cvjetanja
viseee i krupne. Invotukrum 12-17 mm dug,
tamnozelen do crnkast, go iii sa kratkim bjeli ca-
stim dlakama; spoljasnji listiei involukruma lan-
cetasti i tupoliki iii kratko usilj eni. Cvjetovi zuti ,
dvostruko duzi od invol ukruma. Papus plavobijel
do smedast; cekinje papusa poredane u dva
reda, od koj ih je spoljasnji sa hrapavim, a
unutrasnji sa perastim cekinjama. Ahenija 5-8
mm duga, svijetlosmeda, slabo naborana, prema
vrhu suzena u obliku kljuna.
Naseljava Evropu i jugozapadnu Aziju ; pri-
pad a evroazijsko-subokeansko-submediteran-
skom fl ornom elementu.
Diferencira se na horizontalnom i vertikal-
nom profilu areala na vise grupa populacija, koje
su razliCit i taksonomi shvatili kao razlieite podv-
1. donji dio biljke, 2. list - v(sni dio, 3. glavica, 4. listie
invol ukruma, 5. cvijet , 6. ahenija
rste, varijetete i forme. Tako tipienu podvrstu
mozemo smatrati karakteristi enom za red Arrhe-
natherelalia, odnosno za klasu Molinio-Arrhe-
natheretea, a L. h. subsp. hyoseroides (Welw.)
Murr. kao karakteristicnu vrstu klase sipara Thla-
. speelea rolundifolii, sto ukazuje na velike razlike
njihovi h stanista, a narocito u pogledu tipa zem-
Iji sta koje naseljavaj u, tipovima ekokli rne i po
strukturi fitocenoza, odnosno biocenoza.
Li see ove vrste, dok je mlado, moze se
koristiti kao salata. Povoljno djeluje u krrni na
mlijeene proizvode, ali ga stoka u starijim fazama
slabo konzumira, zbog grube dlakavosti.
127

1. donji dio biljke, 2 . . dio stablji ke sa listovima,
3. cjevasti cvijet, 4. jezicasti cvijet , 5. ahenija
Rizom valjkast, clankovit i koso polozen.
Stabljika 20-100 em visoka, uspravna, jed no-
stavna i sa jed nom glavicom, iii je granata sa
vise izduzenih grancica koje se zavrsavaju gla-
vieom. Listovi prilicno jedri , goli iii slabo dlakavi ,
a samo ponekad gusee pokriveni kovrdzavim
dlakama; prizemni listovi lopatieasti iii klinasto
duguljasti , sa dugom drskom i grubo nazublje-
nom do perasto reznjevitom liskom; listovi stab-
Ijike duguljasti iii linearno lancetasti, usko i du-
boko nazubljeni s usiljenim zupcima. Glavice sa
dugaekim drskama, preenika 3-5 cm. Involukrum
128
LEUCANTHEMUM
VULGARE Lam.
(Syn.:
Chrysanthemum
leucanthemum L.)
Fam. Asteraceae
Oblcna margareta,
oblcna ivancica
Navadna ivanjsica
06t-1YHa t-IBaHYt-I4a,
Maprapt-lTKa
Oxeye Daisy
Grande marguerite
Wiesen wucherblume
Occhio di bove,
Margherita
HII1BRHII1K 06blKHo a e HHbiu
S, H, BH, Sb, eG, Ma
V - XI
2n = 18 (54, 72) ; H
poluloptast, sa li stieima koji su po obodu svijetli
iii crnosmedi i pored ani kao crepovi na krovu.
Sredi snji evjetovi zlatnozuti, jezi casti cvjetovi
bijeli, najcesee dUli od preenika diska. Papus
kod sredisnjih cvjetova nedostaje, a kod obodnih
iii nedostaje iii obrazuje malu, kosu krunieu.
Ahenija 2,5-3 mm duga, oblika cigre.
Prirodni areal vrste je Evropa i Azija do
Altaja, a danas je veoma rasprostranjena u
svijetu, posredstvom covjeka, kao dekorativna
vrsta. Pripada evroazijsko-subokeanskom flor-
nom elementu.
Ova kompleksna vrsta, shvaeena u najsirem
smislu rijeei, diferencira se u velik broj vikarnih
i sestrinskih vrsta, podvrsta, varijeteta i f ~ r m i
koje se eesto razlikuju ne samo ekoloski i
morfoloski , vee i po broju i obliku kromosoma.
Kod nas su najznacajnije svojte ovog agregata
L. v. subsp. vulgare l. i L. v. subsp. montanum
(aiL) Briqu., od kojih prva ima 2n= 18, a druga
2n=54. Populacijama prve podvrste najbolje
odgovaraju mezofilne livade sveze Arrhenathe-
rion elatioris u nizijskom, brdskom i gorskom
pojasu, dok druga naseljava plica karbonatna tla
subalpinskog i gorskog pojasa, ulazeCi u sastav
zajednica mezofilnih livada i pasnjaka iii plan in-
skih rudina. Ljekovita je i krmna biljka.

SCORZONERA
VILLOSA Seop.
{Gelasia vil/osa
(Scop.) Cass.}
Fam. Asteraceae
Muravka
Viper-grass
Zot1ige Schwarzwurzel
Scorzonera spinulosa
S, H, BH, CG
V- VII
2n = 14 ; H
Rizom vertikalan, eilindrican, ponekad sa
duboko ukopanim jajolikim gomoljima. Stabljika
jedna iii ih je vise, najcesce uspravna, nerazgra-
nata iii sa 1-2 granciee. Listovi najcesce u donjoj
polovini stabljike, 10-25 em dugi i 0,2-0,3 em
siroki , linearni , eijeli, povijeni , donji sa prosirenim
bij elorn rubom. Involukrum 17 -25 mm dug. Ligu-
lasti evjetovi 1-1,5 puta duzi od involukruma,
zuti, ervenkasti spolja. Ahenija 9-15 mm, cilin-
dricno-elipticna. Papusne dlake 1,5-2 puta duze
od ahenije, blijedoervenosmede.
Tipicna podvrsta je endem Dinarida i raspro-
stranjena je od Istre do Albanije, te pripada
di narskom flornom elementu. Optimum uslova
za zivot nalazi u kamenjarskim pasnjacima i
kserotermnim livadama submediteranskog i me-
diteransko-montanog pojasa, dajuci visokom
broj noscu i vitalnoscu snazan pecat nizu asoei-
jaeij a koje su obuhvacene svezom Scorzonerion
vi/losae, medu kojima su od posebnog znacaja:
Dantonio-Scorzoneretum vi/losae, Scorzonero-
Hypochoeretum maculatae, Ononidi-Brometum
condensati i Chrysopogoni-Euphorbietum ni-
caensis. Izrazita je klaeifilna vrsta, u cijim pli-
tki m karbonatnim tlima pH-vrijednost najcesce
1. donji dio biljke, 2. dio stabljike sa listovima,
3. glavica, 4, 5. listiei involukruma, 6. ahenija
varira izmedu 6 i 8. Srednja godisnja osuncanost
stanista ove vrste najcesce varira izmedu 2000
i 2600 sati. Srednje godisnje temperature na
podrucju njenog areala najcesce variraju izmedu
10 i 15C, apsolutne minimalne temperature
najcesce se na duze vrijeme ne spustaju ispod
- 15C, a apsolutne maksimalne u podnevnim
casovima jula i avgusta, na juinim ekspozici-
jama i nagibima do 45 dizu se i preko 45C.
Srednja godisnja relativna vlaZnost vazduha na
njenim stanistima najcesce varira od 50-60%.
Znacajna je krmna biljka na oskudnom primor-
skom krsu Dinarida.
129

1. donji dio biljke, 2, 3. dio stabljike sa listom,
4, 5. listiei invol ukruma, 6. cvijet, 7. ahenija
Bi ljka visine 30-100 em najcesee, sa krat-
kim, cvornatim i valjkastim rizomom. Stabljika
gola, sjajna i sa dosta listova, uspravna, uglasta
i u gornjem dij elu slabije iii jace granata. Listovi
goli, zivozeleni, jajasto-Ianeetasti , u donjem di-
jelu stabljike nedijeljeni i sa dugim drs kama, u
gornjem dijelu stabljike lirasto perasto reznjeviti,
po obodu ostro i sitno nazubljeni. Glaviea mno-
go, sa sirinom 6-12 mm i duzinom 15-20 mm,
u metlicastoj iii gronjastoj evasti. Involukrum
eilindrican ; listiei involukruma jajasto laneetasti ,
130
SERRATULA
TINCTORIA L.
Fam. Asteraceae
Srpak,
obi c ni srpac,
pilica
Barvilna maci na
Saw wort, Centaury
SarnHe de teinture
Farberscharte
Serretta, Cerretta
Cepnyxa KpacliIl1bHafl
S, H, BH, Sb, CG, Ma
VII - IX
2n = 22 ; G, H
bodljasto siljati, po obodu maljavi , zeleni iii cesto
Ijubicasto prevuceni. Cvjetovi purpurni , rijetko
bi jeli. Papus prljavobijel do slamastoiut.
Rasprostranjena je u Evropi , Azij i i sjevernoj
Alriei (Ali iru ); pripada evroazijsko-submedite-
ranskom flornom elementu.
Dilerencira se u nekoli ko sistema populaei-
ja, od kojih su neki shvaeeni i opisani kao
posebne podvrste, varijeteti i forme. Tipicna
podvrsta nalazi optimum za iivot na duboki m
glej nim tlima nizijskog i brdskog pojasa, u asoei-
jaeijama sveze Molinion, te se smatra karakteri -
sticnom vrstom ove sveze; takode se javlja u
vegetaeiji visokih zeleni sveze Filipendu/o- Peta-
sition. Druga podvrsta - S. t. subsp. macrocep-
hala (BertoL) Rouy optimum uslova za zivota
nalazi u subalpinskim rudinama na karbonatima
sveze Caricion ferruginei, kao i sveze Calama-
groslidion arundinaceae kOja pripada redu Ade-
nostylelalia; ova podvrsta sadrzi materije za
bojenje.
Pripada Ijekovitim biljkama (Herba et Radix
Serratulae) . Medonosna je i dekorativna bil jka,
a I krmna za koze.

TARAXACUM
OFFICINALE
Weber in
Wiggers
Fam. Asteraceae
Maslacak
Navadni reg rat
rnysapye
Dandelion, Blow-ball ,
Lions Toolh
Dent de lion, Pissenlit
Gemeiner L6wenzahn
Dente di leone,
Radichiella

neKapcTBeHHblu
S, H, BH, Sb, CG, Ma
III- X
2n = 24 (32, 16-37)
Biljka 2-50 cm visoka. Rizom viseglavicast,
skoro uvijek bez slamastih li snih ostataka. Ska-
pus uspravan iii ustajuci. Listovi goli, objajasti ,
do usko lancetasti iii linearni , naj cesce duboko
testerasto usjeceni do duboko perasto izdijeljeni,
sa linearnim do trouglastim reznjevima koji su
po obodu cijeli iii nazubljeni iii samo sa pojedi-
nacnim zupcima. Involukrum zeljast, mek, zelen-
kast iii crnkast, sa spolj asnjim li sticima sa iii bez
kozastog oboda. Cvjetova mnogo, zutih do svi-
jetlozutih, rijetko narandzastih iii bijelih, koji su
sa donje strane ponekada prevuceni sivoplavka-
sto, crveno iii smede. Papus bijet. Ahenij a siva,
do tamnosmeda iii crna, gotovo glatka iii sa
mnogo bodljastih kvrzica.
Prema " Flora Europaea, 4:340-343, grupa
Taraxacum officinale koja pripada Sect. Taraxa-
cum (Sect. Vulgaris Dahlst.) obuhvata vise od
sto uze shvacenih vrsta, medu kojima Taraxa-
cum officina Ie Weber in Wiggers, kao podskupi-
na, odnosno podgrupa. Rasprostranjena je u
Evropi i Aziji i pripada sjeverno-evroazijsko-su-
bokeanskom flornom elementu.
Prema Hayek, A. & Markgraf, F., 1931 :834:
835, ova vrsta se na prostoru Jugoslavije dile-
rencira u tri podvrste - T. o. subsp. officinale,
1. habi tus, 2. glavica, 3. cvijet, 4. ahenija, 5. ahenija
bez papusa
T. o. subsp. palustre (Lyons) Becherer in Schinz
u. Kell i T. o. subsp. erectum (Schrk.) Schinz u.
Kelt. Tipicna podvrsta optimum uslova za zivot
nalazi u vegetaciji mezofilnih livada i pasnjaka
red a Arrhenatheretalia i ugazenih stanista urba-
nih i ruralnih sistema reda Plantaginetalia majo-
ris, druga podvrsta naseljava higrofilne livade
reda Molinietalia i red a Deschampsietalia, a
treca podvrsta zivi u vegetaciji oko snjeznika na
visokim planinama Jugoslavije, u asocijacijama
sveza Salicion retusae HI. 1948 i Ranunculion
crenati Lakusic 1966. Ljekovita, medonosna i
jestiva biljka.
131

1. donji dio biljke, 2. dio stabljike sa li stovima,
3. glavica, 4. cvijet , 5. ahenija, 6. ahenija bez papusa
Biljka VISlne 30- 70 em. Korijen valjkasto
vretenast, smed, sa mnogo mlijecnog soka.
Stabljika gola iii u ranijim fazama razvi 6a 51 abo
pahuljasto dlakava, plavkastozelena, uspravna,
jednostavna iii slabo razgranata; grane sa jed-
nom glavieom. Listovi dugi, Iinearno laneetasti ,
pri osnovi trbusasto prosireni, a pri vrhu siljati ,
goli , 4-10 mm siroki i do polovine obuhvataju
stabljiku. Drske glaviea pri vrhu 51 abo zadebljale.
Involukrum tokom evjetanja 2,5-3 em dug, a u
vrijeme plodonosenja nesto produien ; listi6a
132
TRAGOPOGON
PRATENSIS L.
Fam. Asteraceae
Kozja brada,
livadska kozja
brada, turovet
Travniska kozja
brada
Yellow Goat's beard
Salsi!is des pres
Wiesenbocksbart
Barba di beceo
K03no60poAHlo1K nyroBou
S, H, BH, Sb, CG, Ma
V - VIII
2n = 14 ; H (G)
involukruma 8-10, laneetasti , siljati i iznad
osnove stisnuti. Cvjetovi sumporasto do tamno
zlatnoiuti. Ahenija pokrivena bodljastim Ijuspa-
ma, 16-22 mm duga i suzena u kljun, koji je
duiine ahenije iii nesto duzi od nje.
Rasprostranjena u Evropi, na Kavkazu, u
zapadnoj Persiji i Sibiru. Pripada evroazijsko-
submediteranskom flornom elementu. Tipiena
podvrsta nalazi optimum uslova za iivot u aso-
eijaeijama sveze Sisymbrion, na prostoru een-
tralne i zapadne Evrope, a T. p. subs. orientalis
(L.) Celak je karakteristiena vrsta mezofilnih
livada reda Arrhenatheretalia i difereneira se na
prostoru Jugoslavije u niz populaeija od subme-
1,teranskog i nizijskog do brdskog i gorskog
pojasa. Ima siroku ekolosku valeneu u odnosu
na matieni supstrat i tipove zemljista, te ga
nalazimo na karbonatima i silikatima, odnosno
na kreenjaeima, dolomitima, kornitima i serpen-
tinitima i njihovim uglavnom razvijenijim tlima.
Serpentinske populaeije uglavnom su vezane za
livade i pasnjake sveze Mesobromion i sveze
Festucion valesiacae, te se jasno ekoloski dife-
reneiraju od kreenjaekih populaeija, koje opti-
mum za iivot nalaze u asoeijaeijama sveza
Arrhenatherion, Cynosurion i Pancicion.
Ljekovita je biljka. Mlado lisee se koristi kao
salata. Krmna biljka.

COLCHICUM
AUTUMNALE L.
Fam. Li/iaceae
Mrazovac
Jesenski podlesek
Meadow Saffron
Colchique
Herbst zeitlose
Colchico
6e3speMeHHI'IK
S, H, BH, Sb, eG, Ma
VIII-IX
2n=38;G
Biljka visine 20 - 40 em najcesce, sa koso
jajastom krtolastom lukovieom duzine 2,5 - 5
em i pokrivena mrkom do ernom tunikom. Listovi
prizemni , uspravni , 20-40 em dugi i 2-6 em
siroki , uzduzno laneetasti, na oba kraja suzeni ,
goli , sa dugom sarom, razvijaju se ranD u pro-
Ijeee zajedno sa plodom, a ujesen tokom evjeta-
nja biljke nedostaju. Cvijet najcesce jedan, rjede
dva iii tri , veli cine 10-25 em najcesce, svijetlolju-
bicastoruzicastih, rjede bijelih iii sa sarom u
obliku sahovskog polja. Perigon Ijevkast sa listi-
Cima razlicitog oblika i velicine - obrnuto jajasto
izduzenih, elipticnih do laneetastih, 3- 7 em dugih
i 7-15 mm sirokih, sa 2 uzduzne linije pokrivene
papilama; eijev perigona vrlo duga, skoro konca-
sto suzena, 3-4 puta duza od listica perigona.
Prasnika 6, kracih od perigona; antere izduzene,
narandzastozute, pricvrscene sa ledne strane,
6-12 mm duge. Stubica 3, kraCih iii jednake
duzine kao i perigon, na vrhu zadebljali ; zigovi
zadebljali , djelomicno se spustaju niz stubie;
plodnik trook i ostaje pod zemljom sve do
proljeca kada zajedno sa listovima izrasta. Ca-
hura izduzeno objajasta, naduvena, na vrhu
kratko usiljena, 3-5 em duga, tankih zidova,
otvara se do sredine, sa veCim brojem sjemenki.
Sjemenke loptaste, mrke do ernomrke boje,
rupicavo istackane, 0,8-2 mm duge.
1, 2. donji dio biljke (2 = uzduzni presjek), 3, 4. gornji
dio perigona sa prasnicima i stubicem (4 = na uzduz-
nom presjeku), 5, 6. cahura (6 = na poprecnom
presjeku), 7. sjemenka
Areal vrste obuhvata juznu, srednju i za-
padnu Evropu; pripada subatlantsko-submedite-
ranskom flornom elementu.
NajveCi broj populaeija zivi u asoeijaeijama
klase Molinio-Arrhenatheretea, a nesto manji
broj i u asoeijaeijama klase Festuco-Brometea.
Mrazovae je veoma poznata Ijekovita, ali i
otrovna biljka.
Sadrzi dva jaka alkaloida - kolhicin i kolhi-
eein, te se narocito mlada stoka veoma cesto
truje njime; narocito cesto stradaju goveda, konji
i svinje.
133

1. donjl dlo biljke, 2. dlo stabljike sa li stovima, 3. eviJ et,
4. listie perigona sa 5. cahura, 6. sjemenka
Biljka visine 50 - 150 cm najceMe. Rizom
uspravan, kralak, mesnato zadebljao i sa broj-
nim korjenovima. Stabljika snaina, uspravna,
cijelom duiinom pokrivena listovima i
njihovim cjevastim sarama, u gornjem dijelu
pokrivena kratkim dlakama. listovi u donjem i
srednjem dijelu stabljike jajasti, elipticni
do elipticni, 10-20 cm dugi i 6-10 cm a
gornll lancetasH; svi listovi sledeel, pljosnati ,
cijelog oboda, sa gornje strane goli a sa donje
naroeito uz nerve maljavi , duboko uzduino na-
borani i sa brojnim paralelnim nervima. Cvast je
134
VERATRUM
ALBUM L.
Fam. Liliaceae
Cemerika bljela
Bela cmerika
False White Hellebore
Varatre blane
Weisser Germer
Elabro bianco
4eMepl'1l"a
5, H, BH, Sb, eG, M.
VI - VIII
2n = 32; H
metlica, duiine 30-60 cm, sastavljena od
klasolikih grozdova. Cvjetovi srazmjerno veliki -
1, 5-2 cm u precniku, spolja zeleni a s unutrasnje
strane bijeli iii iuckastozeleni do intenzivno zele-
ni , donji dvospolni, a gornji veeinom
cvjetna drska pokrivena mal jam a ; listiei perigona
obrnuto jajasti , izduieno elipticni do lancetasti,
na oba kraja sui eni, 7-9 mm dugi , u
dijelu cesto resasto nazubljeni. Prasnici kraei od
perigona; antere bubreiaste iii okruglaste. Plod-
nik graden od 3 karpele; iiga 3. Cahura 10-20
mm dug a jajasto elipticna iii jajasta.
Sjeme mnogobrojno, 5-15 mm dugo, pljosnato.
Siroko je rasprostranjena u sjevernim i sred-
njim djelovima Evroazije i diferencira se u dvije
podvrste, od kojih tipicna iivi u sjeverozapad-
nom, a V. a. subsp. /obelianum (Bernh.) Rchb.
u istocnoj Evropi i Aziji do Aljaske.
Nase - jugoslovenske populacije, iive u
razlicitim pa i nekim eko-
sistemima kao su : ekosistem subalpinskih
i livada na kiselim tlima klase Juneetea
trifidi, odnosno sveza Jasionion orbieu/atae i
P%n vio/aeeae, u ekosistemima visokih zeleni
reda Adenosty/etalia, te nitrofilnih visokih zeleni
sveze Rumicion alpini, u ekosistemima gorskih
i subalpinskih mezofilnih livada sveze Paneieion
itd. Poznata je otrovna i Ijekovita biljka.

NARCISSUS
POETIC US l.
SUBSP
RADIIFLORUS
(Salisb,) Baker
Fam,
Amaryl/idaceae
Narcis, sunovrat
Beli narcis, bedenica
Poet's Narcissus,
While- Dillies,
Primase- Peerl ess
Narcissus des poetes.
Herbe a la vlarge
Weisse Narzisse
Fiof-maggi, Narciso
H a p ~ 1 c c
S, H, BH, Sb, eG, Ma
IV - VII
2n = 14 (16, 21 ); G
Lukovica loptastog do jajastog oblika 5-6
cm duga i 1,5-2,5 cm siroka, sa tamnim, suhim
omotacem. Stabljika 20-50 cm visoka, spljo-
stena i sa dva istaknuta uzduina rebra, Listovi
linearni , 3-6 mm siroki , na vrhu zatupasti , plavi-
casti iii zeleni , kraci od stabljike. Cvjetovi pojedi-
nacni , rjede po 2 na vrhu stabljike, na peteljki
duiine 1,5-2 cm koja je u donjem dijelu obuhva-
cena opnastim priperkom. Perigon je bijel iii u
poeetku cvjetanja iuckastobijel ; cijev perigona
2,5-3 mm duga; elipsoidni iii izduieno objajasti
reinjevi 2-2,5 cm dugi, na vrhu siljati iii ovalni,
prema osnovi S8 s ui avaju i po pravilu se ne
prepokrivaju. Parakrunica tanjirasta, 2-4 mm
duga, iuta, po obodu nepravil no sitno nazub-
Ijena i crvena. Svi prasnici gotovo iste duiine
(gornji nesto malo kraci). Stubi6 se zavrsava
trodijelim iigom. Plod je eahura sa mnogo sje-
mena u svakom okcu.
Areal ove podvrste obuhvata Alpe, Karpate,
Jugoslaviju i sjevernu Grcku ; pripada prealpsko-
submediteranskom Ilornom elementu, a tipska
podvrsta je rasprostranjena na Iberskom poluo-
toku,
Populacije nase podvrste rasprostranjene
su na vertikalnom profilu Dinarida, od submedi-
teranskog do alpinskog pojasa. Najbrojnije i
najvitalnije populacije five u kraskim poljima
1. donjl die biljke, 2. dio slabljike sa listovima,
3. uzduini presjek cvijeta, 4. vrsni die slabljike sa
cvijelom
gornje Hercegovine, a narocito su karakteri-
sticne za Gatacko polje, gdje krajem maja iii u
prvoj polovini juna stvaraju prekrasan bijeli tepih
njeinih i opojno mirisnih cvjetova, Ova grupa
populacija optimum uslova za fivot nalazi u
asocijacijama sveze Molinio-Hordeion secalini,
a narocito u asocijaciji Molinio-Lathyretum pano-
nici, odnosno njenoj subasacijaciji M. -L p,
narcissetosum radiif/o,; Lakusi6 1974. Druga
grupa populacija fivi u mezofilnim livadama
gorskog i subalpinskog pojasa, a naroeito na
planinama oka Sutjeske (Maglic, Volujak i Zelen-
goral, a treea u planinskim rudinama reda Cre-
pidetalia dinaricae, Ukrasna je i za stoku otrovna,
135

1. donji dio biljke, 2. vrtni dio stabljike sa cvjelovima,
3, 4. cvijet (4 = na uzduinom presjeku) , 5. prasnici i
luoak, 6. plod
Lukoviea jajolika, najeesee 20-40 mm u
preeniku, sa sivkastim iii bjelieastim opnastim
omotacem. Stabljika 30-60 em visoka, malo
spljostena, na vrhu sa 3-8 cvjetova u stitastoj
cvasli. Listovi siroko linearni, 5-15 min siroki ,
sjajni , iste duzine iii nesto duzi od stabljike.
Ispod stitaste evasti laneetast i opnast priperak
duiine do 5 em. Cvjetovi zvonasti, na dugim
peteljkama i nadole povijeni; listiei perigona
izduzeni , objajasti iii elipsoidni, 10-15 mm dugi
i 8-10 mm siroki , bijeli i na vrhu sa zelenkastom
iii zelenkastoi u6kastom mrljom. Prasniei duiine
7 -10 mm. Stubie duzi od prasnika, oko 10 mm,
136
LEUCOJUM
AESTIVUM L.
SUBSP.
AESTIVUM
Fam.
Amary/lldac9ae
Drljemovae,
dokoljen
Snowflake, Snowdrop
Niveole
Sommerknotenblume
Campanella, Clpolhno
5eno4SeTHIiII< neTH"u.
5enRHKa 118THRR
S, H, BH, Sb, eG. Ma
IV - VI

na vrhu malo klinasto prosi ren, ispod ziga sa
zelenim prstenom. Cahura skoro loplasta iii
objajasta, duga eko 10-15 mm i oko 5 mm u
preeniku. Sjemena loptasta, erna.
Rasprostranjena je u juznoj Evropi , na
Krimu i Kavkazu, u Maloj Aziji i sjevernoj Persiji:
pripada submediteransko-mediteranskom lIor-
nom elementu.
Ova izrazito higrofitna vrsta optimum uslova
za iivot nalazi u poplavnim sumama sveza
Salicion albae, Populion albae i Alnion glulino-
sae, Ie u poplavnim livadama sveza Descham-
psion eaespitosae, Magnocarieion, MaNnion eoe-
ruleae, A/opecurion utrieulali Zeidler 1953. i
Gal/hion, na moevarnim glejnim, livadskim glej-
nim i pseudoglejnim lIima, te na hidrogenim
ernieama. Srednje godisnje temperature na sta-
nistima razlicitih populaeija najeesee variraju
izmedu 10 115C, apsolutne minlmalne tempera-
ture po pravilu se ne spustaju ispod -1 SoC, a
apsolutne maksimalne ne diiu S8 iznad 30
Q
C,
sto zna6i da ima relativno usku ekolosku valencu
u odnosu na temperaturu, kao i sve higrofite.
Heliofitne populaeije su po pravilu na vlaznijim,
a poluskio/itne na nesto suvljim lIima, sto uka-
zuje na njenu veoma usku ekolosku valencu u
odnosu na vlagu, odnosno vodu. Ukrasna, me-
donosna i Ijekovita biljka.

GLADIOLUS
ILL YRICUS Koch
Fam. Iridaceae
Gladiola, sabljicica
Illyriensswordlily.
lIIyriens swordgrass
Glaieul d'lllyrie
IIlyrisches Siegwurz,
lIIyrisches Schwenel
Wna>KHHK HnHpcKHu
S, H, BH. Sb, eG, Ma
IV - VI
2n = 69, 90 : G
Krtolasta lukovica loptastog oblika, a pone-
kad malo spljostena iii kruskasto izduiena. Stab-
Iji ka tanka i 3 ~ S O em visoka. Listovi sabljastog
oblika, 3-15 mm siroki, po obodu i dui nerava
sa kratkim cvrstim dlacieama. Cvast rastresita,
sa 3-10 cvjetova koji su okrenuti na jednu stranu
najcesce. Priperei kraci od evjetova i nejednake
duiine obicno. Perigon purpurne do Ijubicaste
boje, 3-4 em dug ; eijev perigona malo povijena;
reinjevi zatupasti iii zaokrugljeni i razliciti - tri
donja duia od gornjih. Prasniee duge 7-10 mm,
pri osnovi razvedene i krace od prasnickih kona-
ca. Reinjevi iiga objajasti i sa trepljama. Cahura
objajasta, sa tri rebra i zaobljenim stranama.
Sjemenke kolate.
Rasprostranjena u srednjoj i juinoj Evropi ,
Maloj Aziji i Kavkazu ; pripada disjunktnom medi-
teranskom flornom elementu.
Vrsta u ejelini je izrazita heliofita, na cij im
stanistima u podnevnim casovima Ijetnih mjese-
ci, na juznim ekspozieijama i pri nagibima oko
45 intenzitet svjetlosti dostiie oko 100.000 luk-
sa. Srednj e godisnje temperature na stanistima
razlicitih populacija najcesce variraju izmedu 12
i 1S C, apsolutne minimalne po pravilu se ne
spustaju ispod - 15 C, a apsolutne maksimalne
dizu se i preko 45 C na stani stima najkseroter-
mnijih populacija. Geolosku podlogu cine karbo-
1. donj! dio biljke, 2. dio stabljike sa listovima, 3. dio
stabljike sa cvijetom. 4. zig lufka. 5. dio stabljike sa
pJodovima, 6. sjemenka
natne stijene - krecnjaei , dolomitizirani krecnjaei ,
dolomiti, te laporoviti krecnjaei i laporei, a zem-
Ijista su razlicite razvojne faze karbonatne serije,
te je mozemo smatrati bazofilno-neutrofilno -
slaboaeidofilnom vrstom. U fitoeenoloskom smi-
slu, vrsta se difereneira na 4 grupe populaeija.
Jedna grupa populaeija nalazi optimum za zivot
u eumediteranskim kamenjarama reda Cymbo-
pogo-Brachypodietalia. druga u submediteran-
skom i mediteransko-montanim travnjaeima
reda Scorzonero-Chrysopogonetalis, treea u li-
vadama reda Trifolio- Hordeetalia. a cetvrta u
livadama reda Brometalia erecti.
137

1. donjl dio biljke, 2. gornji dio slabljike sa cvjelovima,
3. gomJi dio slabtjike sa plodovi ma, 4. cvijel
Krtola cijela, loplasla, rjede jajasla iii eliplie-
na. Siabijika 5-30 cm najeesce, svijellozelena,
u gronjam dijelu malo Ijubieasla, pri osnovi
pokri vena siljaslim lislovima koji lijesno prilijeiu
uz slabljiku po put rukavaca. Li stovi plavieasloza-
leni , siroko do izduieno lancelasli , na vrhu
siljali , 5- t 5 mm siroki. Klas jajast i dug 4-8 cm
dug, zbijen iii rastresit, najeesce sa 7 -20 cvjeto-
va. Cvjetovi Ijubicasti, s izraienim zelenim nervi-
ma, a rjede ruiieastocrveni iii bijeli . prijatnog
mirisa. Brakteje si ljato lance taste. opnaste, pur-
purnocrvene i nesto krace od plodnika. Listiei
perigona. izuzimajuei usnu. medusobno povijeni ,
138
ORCHIS
MORIO L.
Fam. Orchidaceae
Kacun. salep
Navadna kukavica
Green-winged orchis
Boulfon.
Couitton de chien.
Orchis-bouffon
Kleines Knabenkraut.
Knabenkrautweibchen
Gigti caprini. ZonzeUe
APeMnlilK
S. H. BH. Sb. eG. Ma
IV - Vii
2n = 36: G
gradeci tako kratku zatupastu kacigu; ponekad
boeni listi ei strse iii su naniie povijeni ; usna je
si ra nego duia, pri osnovi suiena i najeesce
Ij ubieastopurpurne boje, sa bijelom osnovom na
kojoj sa izdvajaju tamnije purpurne pjege iii bez
pjega. najeesce troreinjevita. srednji reianj ne-
sto duii od boenih. na vrhu dvo[einjevit. po rubu
nazubljen; ostruga valjkasta. kriva, pomalo na-
vise uzdignuta iii horizontalna, na vrhu blago
naduvena. kraca od plodnika iii iste duiine sa
njim. Ginostemijum kratak, na vrhu zatupast, sa
kratkim dodatkom; antere Ijubicaste.
Areal vrste obuhvata Evropu do juine Skan-
dinavije, Kavkaz. Malu Aziju i Sibir; prema Meu-
selu (1965) pripada mediteransko-submedite-
ransko- pont sko-allantsko-zapadnosarmatskom
flornom elementu.
Diferencira se na velik broj populacija. odno-
sno podvrsta. varijeteta i koje optimum
uslova za iivot nalaze u razlicitim ekosistemi ma
klasa Mofinio-Arrhenatheretea i Festueo-Bro-
metea. Jedna grupa populacija karakteristiena
je za asocijacije sveze Mesobromion, druga za
asocijacije sveze Arrhenatherion. treca za Moli-
nion, a eetvrta se javlja u kamenjarama serpen-
tinitskim, kao sto su : Festueo suleatae-Potentil-
letum zlatiborensis. itd. lnaeajna je Ijekovita
vrsta.

JUNCUS
ARTICULATUS L.
(Syn. : Juncus
lamprocarpus Ehrh.
Fam. Juncaceae
Cverasti sit,
everasti sitinac
Clenkovito locje
Ja3neCTa CI<nKa
Spreat , Closs
Jane articule
Glanz Binse
Giunco nodoso
CHTHHK
6necnmtenl10AHblU
S, H, BH, Sb, CG, Ma
VI - IX
2n = 80 : H
Rastresito busenasta biljka sa kratkim puze-
cim rizomom. Stabljika sa listovima, uspravna iii
se uzdize, ponekada polozena iii tlotantna, 10-
70 em visoka, okrugl a iii nesto spljostena, pri
osnovi sa svijetlomrkim iii mrkim rukaveem. Li-
stavi pri osnovi sa tupim uvastim nastavcima,
bocno spljosteni , povijeni , clankoviti. Cvast slo-
zena, uspravna, rastresita, sastavljena od veceg
broja peluloptastih glaviea na uspravnim iii raz-
vedenim granama. Glaviee 4-8 mm, najcesce
sa 3-' 0 evjetova. Brakteja 2-4 puta kraca od
evasti . Brakteole siroko jajaste, blijedo opnaste,
osasto usiljene i nesto duze od polovine perigo-
na. Listici perigona 3-4,5 mm dugi , mrki iii
kestenjasti, rjede gotovo erni, sa zelenom pru-
gom po sredini , svi jednake duzine. Prasnika 6;
antera duga kao i prasnicki konae. Stubi': kratak,
sa ruzicastim iii mrkocrvenim iigovima. Cahura
duguljasto jajasta, 3-3,5 mm duga, na vrhu
naglo stisnuta u kratak siljak, sjajna i mrkoerna.
Sjeme sitno, 0,3-0,5 mm dugo, ervenkasto i
uzduz mrezasto.
Rasprostranjena je u Evropi, Aziji i Sjevernoj
Ameriei , od brdskog do subalpinskog pojasa.
Razvrstava se na velik broj prostorno, eko-
loski i morfoloski izdiferenciranih populaeija, koje
taksonomija oznacava razlicitim varijetetima i
formama. Jedna grupa populaeija zivi u emer-
1. donji dio biljke. 2. dio siabijike sa lislovima i cvjeto-
virna, 3. cvaSl, 4. cYijet 000z90, 5. cYijel sa slrane,
6. tucak, 7. tahura sa perigonom, 8. sjemenka
znoj vegetaciji trstika reda Phragmitetalia, u
submediteranskom, nizijskom, brdskom i gor-
skom pojasu, druga u nitrificiranoj higrofilnoj
vegetaeiji reda Bidentetalia tripartiti, u panon-
skom podrucju, treca u vegetaciji submediteran-
skih i nizijskih livada i pasnjaka reda Trifolio-Hor-
deetalia, ceIYrta u vegetaeiji visokih ostriea reda
Magnocaricetalia, peta u vegetaciji niskih ere-
tova reda Caricetalia canescentis-nigrae i sesta
u vegetaciji visokih eretova reda Sphagnetalia.
Siaba je krmna biljka, ali nesto bolja od ostalih
sita.
139

I
1. donji dio biljke, 2. gornji dio bifjke sa cvaslima,
3. cvijel . 4. nedozreli plod,S. plod sa perigonom i
pricvjetnim Ii stiCima, 6. prezrela tahura. 7. sjemenka
Gusto busenasta bi tjka sa puzeeim rizo-
mom. Stabtjika uspravna, kruta, fino izbrazdana,
ispod evasti skoro gtatka, 30-100 (-120) em
visoka. svijetlozelena, sa bezlisnim tamnim ru-
kaveem, na vrhu produzena u 12-15 em dugu i
bodtjavu brakteju. Cvat prividno bocna, mettica-
sta. Cvjetovi na vrhovima grana cvasti i raspore-
deni u rastresite gtaviee; grane razticite duzine.
Brakteote opnaste, do 1 mm duge, jajaste do
jajasto lance taste. zasiljene. Listici perigona 2-
2,S mm dugi , dugutjasto taneetasti, jednake
140
JUNCUS
EFFUSUS L.
Fam. Juncaceae
Gol a sit a,
rastreseni si t
Navadno locje
(Iocek)
PaerpeeeHa
Common (Soft) Rush
Jane a meche
Flatterbinse
CHTHl-IK
5 , H, BH, Sb. CG, Ma
vt - VII
2n = 40 ; H
duiine iii unutrasnji nesta kraci. zasiljeni, zeleni
iti btijedomrki , po obodu opnasti . Prasnika 3;
antere duzine prasnickog konea. Stubie kratak,
sa koncastim upredenim zigovima. Cahura obr-
nuto jajasta, 3 mm duga, mrka iti zuekasta,
sjajna, na vrhu zaobtjena i s udubtjenjem u
kojem se natazi stubie, jednaka duzini perigona
iti nesto kraea. Sjeme sitno, dugutjasto, oko D,S
mm dugo svijettoervenomrke boje.
Rasprostranjena je u Evropi , Matoj Aziji, na
Kavkazu i na Madagaskaru; pripada mediteran-
sko- (ptaninsko) -submediteransko- (pontsko)-
srednjoevropskom ftornom etementu.
Difereneira se u vetik broj poputaeija raspro-
stranjenih oko izvora, potoka, bara i jezera u
submediteranskom, nizijskom, brdskom i gor-
skom pojasu. Oberdorfer (1964) je navodi kao
karakteristicnu vrstu red a Molinietalia, a poznate
su i asocijacij e koje su po ovoj vrsti imenovane,
kao sto su ; Epilobio-Juncetum eltusi, Agrosto-
Juncetum eltusi itd. Zastuptjena je u mnogim
zajednieama reda Deschampsietalia.
Kao krma je veoma tosa. Nepovotjno djetuje
na kvatitet mtijeka i snizava sekreeiju. Zbog
znacajnog prisustva SiO, i htorida izaziva pro-
tjeve kod krupne stoke koja je sporadicno zagri-
za.

LUZULA
CAMPESTRIS (L )
Fam. Cyperaceae
Bekica. obicna
bekica
Poljska bekic
FIeld Woodrush.
Bleckcops
LUlule des champs
Gem Ino Hainsimso
Giuncosecco

o*"rn
S. H. BH. Sb.CG. Ma
III - VII
211 = 12 : H
Rastrasito busenasta biljka. sa kretkim iii
nesto izduienim rizomom bez stolona iii sa
kratkim puzeeim stolonima. Stabljike zelena.
rijetko pri osnovi crvenkasta. 10 - 40 cm duga.
uspravna iii se uzdiie. Listovi linearni do linearno
lancetasti. rjede pri osnovi zadebljali. sa razba-
canim dlakama koje sa starenjem listova iseeza-
vaj u, 1-5 mm siroki. evast vrsna, zbijena.
obieno visi . nakrivljena iii uspravna. rjede keo
jedna glavica sa 3-15 klasiea. Brakteja jedna.
dvije. Li stiei perigona tamno iii crnkastom-
rki. iuekasti. sa iii bez opnastog oboda.
spoljasnji jajasto lancetasti i zasiljeni . a unutra-
snji izduieno lancetasti . Prasnika
6; antere 3-6 puta duie od prasniekog konca.
Stubie iste dui ine kao i plodnik iii nesto duii. sa
koneastim. bjel ieastozelenim iigovima. Brak-
teo Ie siroko jajaste. cijele. opnaste. upola krace
od listiea peri gona. Cahura jajasta. kestenjaste
boje. na vrhu tupa, sa kratkim sil jkom. jednake
duiine ill kraea od listi ea perigona. SJeme od
1.2-2,4 mm dugo. sa privjeskom karunkulom
dugim do polovine sjemena.
Veoma je siroko rasprostranjena. te je mo-
zemo smatrati subkozmopolitskom vrstom. U
tropskim krajevime di ie se u pl anine. a na
4
6
f
I , 2. 3. habitus .. 1. cvijal. 5. plod so perigonolll I
pricvJelnhn lislicfmn. 6. sjemonko
sjevernoj granici suptropskog pojesa. tj . kod nas
u jedranskom ulazi u sastav asoci jacija
sveze Vulpio-Lotion. na eijim stani stima srednje
godisnje temperature najeesee variraju izmedu
14 i 16UC. U svi m pojasevima verti kalnog profil a
nasih pl anina. od mediteranskog do alpinskog.
na slabij e III jaee zaki seljenim tlima. kako u
nesumskim tako i u sumskim fitocenozama ova
vrsta je zastupljena manj e iii vise broj nim. OOno-
sno manj e iii vi se vitalnim populacijama. Najbolje
joj odgovaraju ekosistemi kl ase Nardo- Callune-
tea. odnosno reda Narde/alia. Siaba je krma.
t41

1. donji dio biljke, 2. dio stabljike sa evastima.
3. zen ski evijet. 4. evijel, 5.
Prorijedeno busenasta biljka sa tan kim pu-
zecim rizomom pokrivenim smedim iii tamnosi-
vim ostaeima lisnih rukavaea, sa kracim iii duiim
puzecim izdaneima. Stabljike najeesee 5-30 em
visoke, pojedinaene, tanke, prave iii polusavije-
ne, tupo trouglaste, hrapave iii glatke, pri osnovi
sa smedim i skoro eijelim rukaveima. Listovi
linearni , 2-3 mm siroki , pravi iii odstojeei , malo
hrapavi , pri osnovi sa sivosmedim rukavcima
Uednogodisnji) iii sa svijetlosmedim (troQodi-
snji) . Priperei pri osnovi evasti sa kratko eeklnla-
stom li skom i kratkim rukaveem, ponekad bez
liske, sa Ijuspastim dijelom rukavea. Cvat kratka,
142
CAREX
CARYOPHYLLEA
Latour. Carex verna
Chaix non Lam.)
Fam. Cyperaceae
Proljecna ostrica
Pomladinski sas
Spri ng Sedge
Carex (Laiche)
sprinlainer
FrOhlings Segge
OcoKa eeCHeHHRR
S, H, BH, Sb, CG, Ma
111 - VI
2n = 62 (64, 66, 68) : H
rastresita, sa 2-3 ienska klasiea, duiine 5-15
mm; muski klasiei na vrhu evasti , do 3 em dugi ;
pljeve muskog klasiea s uskim opnastim rubom,
zasiljene, svijetiokestenjaste, a kod ienskih kla-
sica siroko jajaste, zatupaste, siljate iii rijetko
bodljasto siljate, smede i sa zelenom sredisnjom
prugom duiine meskova iii nesto duie, Meskovi
objajasti iii elipti':ni, ispupeeno trouglasti , pokri-
veni kratkim maljama, 2-2,5 mm dugi , pri osnovi
suieni , slamnoiutozeleni u ranijim fazama raz-
viea a kasnije ridi , iiga 3. Orasiea tamnosmeda.
Rasprostranjena u Evropi , na Krimu, u Si-
biru i Sjevernoj Ameriei; pripada evroazijsko-su-
bokeansko-submediteranskom flornom elemen-
tu.
Rasprostranjena je od submediteranskog
do alpinskog pojasa, u kserotermnim kamenja
rama i plan ins kim rudinama, te u borovim i
termofilnim hrastovo-grabovim sumama. Ima
veoma siroku ekolosku valeneu u odnosu na
matieni supstrat stanista, kao i u odnosu na
tipove zemljista. Najveeu brojnost i vitalnost
postiie u ekosistemima redova : Narde/alia, Bro-
me/alia eree/i, Seorzonero-Chrysopogone/alia i
Fes/flce/alia valesiaeae; rjeda je u Seslerie/elia
eomosae i Crepide/alia dinaricae.

AGROPYRON
REPENS (L.)
Beauv
[Elymus repens
(L.) Gould. subsp.
repensj
Fam. Poaceae
(Gramineae)
Plrevlna, pirlka
Plazeca pirnica
nl-1peel-1Ha,
n0J13eCT nl-1p
Couch, Quitch,
Quickgrass
Chiendent rampant
Gemeine Quecke
Gramiana
nblpeu non3';'liIu
S, H, BH, Sb, CG, Ma
v- VI
2n = 42 (28, 56) ; H
Rlzom u obliku dugopuzeceg podzemnog
stolon a, spratovno rasporeden u zemljistu do
dubine od 20 em. Stabljika 50-150 em visoka;
fertilni izdanak Ima najcesce 5-6 internodija sa
listovi ma, a vegetativni izdanak dvostruko veei
broj; fertilna internodija sa klasom duga je oko
1/ 3 duzine eijele biljke. Listovi su ravni, sa
zaostrenim vrhom i sa liea hrapavi; lisnl rukavei
goli iii dlakavi. Klas 7-11 (-20) em dug, sa 7-36
klasica jajastog oblika koji su najcesce 11 -14
mm i sa 3-5 evjetova; pljeve duge 9-11 mm,
zaslljene iii produzene u osje, sa 5 uzduznih
nerava; antere 5-6 mm duge. Plod 6-7 mm dug,
na prednjem dijelu spljosten, dlakav i prirastao
za pljeviee sa prosjecnom tezinom izmedu 0,4 i
0,5 mg.
Rasprostranjena je u srednjem i sjevernom
dijelu Evroazlje. Na vertikalnom profilu Jugosla-
vije nalazimo je od primorja do gorskog pojasa.
Difereneira se na vise podvrsta, varijeteta i
f ~ r m i meclu kojima su za prostor Jugoslavije od
posebnog znacaja: A. r. subsp. repens I A. r.
subsp. calcareus (Cernjavski) Melderis (Syn.:
1. donji die biljke, 2. dio Hske i rukavca sa ligulom,
3. dio klasa, 4, 5. klasie
A. ealeareum Cernjavski. Tipicna podvrsta dife-
reneira se na velik broj populacija, koje optimum
uslova za zivot nalaze u raznim antropogenim
tercijarnlm ekosistemima klasa Chenopodielea,
Artemisietea, Plantaginetea majoris, itd. Cesto
se navodi kao karakteristicna za svezu Agro-
pyro-Rumicion, sto se ustvari odnosi samo na
jednu grupu populacija. Agropyron repens
subsp. calcareus jeste endem juzne Makedonlje
i optimum uslova za zivot nalazi na dolomitnim
stijenama i kamenjarama.
Dobra je krmna biljka kako u svjezem stanju
tako i u sijenu.
143

1. donji dio biljke, 2, 3. dio li ske i rukavea sa ligulom,
4. melliea, 5, 6. ktasit
Rizom kratak, podzemni , puzeei , sa stolo-
nima preko 5 em duzine i ukorjenjuje se duboko.
Stabljika 30-60 em visoka najcesee, tanka, us-
pravna iii se koljenasto savija ustajuei , ispod
metliee cesto hrapava. Listovi ravni, oko 30 em
dugi i 2-4 mm siroki , uglavnom glatki ; ligula
jajasta, glatka, poprijeko odsjecena, cesto nedo-
staje. Metliea 2-15 em duga i u vrijeme plodono-
senja raslrena, sa granama duzi ne do 7 em,
tankim, njeznim, cesto vijugavim i horizontalno
odstojeCim. Klasici mali , 1,5-2 mm dugi ,
Ijubicasti iii rjede zelenkasti ; pljeve jednake,
144
AGROSTIS
CAPI LLARIS L.
(A. tenuis Sibth.,
A. vulgaris With.)
Fam. Poaceae
Obi cna rosulia,
nacrvena rosuli a
Navadna sopuli a
noneSVll.\a o6V14Ha
Common Bent.
Agroslide vulgaire
Gemeines (Roles)
Siraussgras
Capellini


S, H, BH, Sb, eG. Ma
VI - IX
2n 28 (32, 34) ; H
najcesee oko 2 mm duge, na grebenu prema
vrhu hrapave, mrko, Ijubicasto iii zeleno obojene;
donja pljeviea gotovo uvijek bez osja, na vrhu
zaokrugljena, sa 3 nejasna nerva, a gornja
pljeviea za polovinu kraea.
Siroko je rasprostranjena u Evropi , Aziji ,
Sjevernoj Ameriei i sjevernoj Alriei , Ie je mozemo
smatrati supkozmopolitskom biljkom.
Na vertikalnom prolilu nasih planina zastup-
Ijena je sa veoma brojnim populaeijama od
nizijskog do subalpinskog pojasa. Jedna grupa
populacija najbolje us love za iivot nalazi u
ekosislemima klase Molinio-Arhhenatheretea,
odnosno reda Arhhenatheretatia, druga grupa u
okviru klase Nardo-Callunetea, odnosno redova
Agrostidetalia i Nardetalia, a treca u silikatnim
kamenjarama klase Sedo-Seteranthetea. Sa
znalno manjom brojnoseu i vitalnoseu populacije
ove vrste nalazimo i u subalpinskim rudinama
na silikatima sveza Jasionion orbieu/atae i Poion
vio/aeeae. kao i u antropogenim tereijarnim eko-
sistemima okopavina, ugaienih stani sta itd.
Krmna vrijednost populacija povecava se sa
nadmorskom visi nom, odnosno sa poveeanjem
mezofilnostl.

AGROSTIS
STOLONIFERA L.
(A. alba aucl. non L.)
Fam. Poaceae
Bijela puzava
rosulja
Plazeca sopulja
6ena nonesl'Il1a
Creeping Bentgrass
Agrostide blanche
Weisses Gras,
Weisses Straussgras
6ena$l
S, H.BH, Sb,CG, Ma
V -IX
2n=28: H
Biljka sa rizomima i stolonima. Stabljika
ustajuca, do 50 em visoka, na donjim cvorovima
se najcesce ukorjenjuje. Listovi su sivkasti , ravni ,
4-7 mm siroki i sa glatkim rukaveima; ligula
duguljasta, 2-4 mm duga, duia od sirine listova
stabla i na vrhu nazubljena. Metliea 5-10 em
duga najcesce, zbijena i sa strsecim granama
povijenim na jednu stranu. Klasici blijedozeleni,
na vrlo kratkim drskama; pljeve 1 ,5 mm duge,
sa gusto priljubljenim finim dlakama; donja plje-
vica upola kraca od pljeve i bez osja; gornja
pljeviea skoro iste duiine kao donja.
Rasprostranjena je od zapadne i srednje
Evrope do srednje Azije, kao autohtona, a danas
je covjekom rasirena i na druge kontinente, te
se moie smatrati subkozmopolitskom vrstom;
pripada evroazijsko-submediteranskom flornom
elementu.
Zastupljena je brojnim populaeijama na ver-
tikalnom profilu Jugoslavije od mediteranskog i
submediteranskog, preko nizijskog i brdskog do
gorskog i subalpinskog pojasa. Srednje godisnje
1. donji dio biljke, 2. dio fiske i rukavca sa ligulom,
3, 4. metlica, 5, 6. klasic
temperature na njenim stanistima najcesce vari-
raju izmedu 6 i 15C, a srednja godisnja relativna
vlainost vazduha izmedu 70 i 80%. Izrazita je
heliofita. Smatra se karakteristicnom vrstom
sveze Agropyro-Rumicion i Trifolion resupinati,
ali se dosta cesto javlja i u ostalim ekosistemima
tereijarnog karaktera, kao sto su: Artemisietalia,
Secalinetalia, Chenopodietalia, te u antropoge-
noj sekundarnoj vegetaeiji klase Molinio-Arrhe-
natheretea, kao i u primarnoj vegetaeiji klase
Phragmitetea. Kao krmna biljka je slabijeg kva-
liteta, ali se cesto koristi za stvaranje tratine u
parkovima mezofil nijeg karaktera.
145


5
1. don)i dio biljke. 2. klasolika melliea. 3. 4. dio liske i
rukavca sa ligulom, 5. klasic
Biljka sa kratkim rizomom. Stabljika 30-100
cm visoka. uspravna iii pri osnovi koljenasto
savijena i tad a na cvorovima sa korjenovima.
Listovi 5-10 mm siroki . ravni , odozgo hrapavi ;
rukavci glatki i kod gornjih listova malo naduveni;
ligula preko 4 mm duga. tupa, jednako dug a i
siroka. rjede vrlo kratka i odsjeeena. Klasolika
metlica cilindriena, zelena 5- 10 cm duga. do 10
mm u promjeru. tupa. sa 4-10 klasica sa vrlo
kratkim drskama na svakoj grani cvasti; klasici
4-6 mm dugi , siroko jajasti ; pljeve skoro do
sredine medusobno srasle. lance taste. prave iii
146
ALOPECURUS
PRATENSIS L.
Fam. Poaceae
Lisicjl repak
T ravni5ki rep
nl-l CI-IYja onaWKa
Meadow foxtail
Vulpin des pres
Wi esen fuchsschwanz
Coda dl topo
nOCOXBOCT nyroDou
5, H. BH. Sb. CG. M.
V - VII
2n=28; H
primaknute. po grebenu i po zelenim boenim
nervima pokrivene gustim trepavieavim dlaka-
rna. rjede gole (A. p. var. glabrescens). bjeliea-
ste. crvenkaste iii crnkaste; donja pljevica bjeli-
casta i nesto kraca od pljeva, oko 5 mm duga.
s osi u donjoj treci ni ledne strane; os do 10 mm
duga. malo savijena i najeesce dvostruko duia
od donje pljevice; gornja pljevica i lodikule nedo-
staju. Plod 2.5-3 mm dug.
Rasprostranjena je u umjerenoj i borealnoj
zoni Evroazije; pripada sjevernoevroazijskom
flornom elementu. Na vertikalnom profilu nase
zemlje javlja se od submediteranskog do subal-
pinskog pojasa. Najvecu brojnost, vitalnost i
produkciju nalazi u mezofilnim i higromezofilnim
livadama klase Molinio-Arrhenatheretea. te se
smatra karakteristienom vrstom ove klase. Eko-
loski centar vrste nalazi se u subasocijaciji
a/opecuretosum asocijacije Arrhenatheretum
a/atioris. Tla na njenim stanistima su duboka.
dobro obezbijedena vodom I mineralnim materi-
jama. te joj je i fitoprodukclja visoka. sto je od
izuzetnog znacaja za razvoj stoearstva, jer pri-
pad a grupi biljaka sa visokom krmnom vrljednos-
cu.

ALOPECURUS
UTRICULATUS
Solander in
A. Russel
Fam. Poaceae
Lisicji
koljenasti repak
Kolencasti
li sicji rep
KOneHyaCTa
mlCI'1Yja onaWKa
Vulpin a vessies
Aufgeblasener
Fuchsschwanz
Borsette
fht COXBOCT
S, H, BH, Sb, eG, Ma
IV - VII
2n = 14 ; T
Jednogodisnja biljka. Pri osnovi jako razgra-
nata, sa brojnim stablji kama, ustajueim iii us-
pravnim, golim i do 40 em visokim, Listovi
linearni, ravni , do 2 mm siroki ; rukavei na gornjim
lislovi ma mjehurasto naduveni, goli i glatki . Kla-
solika melliea kratka, jajasla iii kratko ei lindriena,
1-2 em duga i 0,5-2 mm siroka; grana mellica
1-2, sa prilieno krupnim klasieima. Pljeve 4-7
mm duge, do sredine srasle, bjelieasle, sa zele-
nim nervima, iznad sredlne naglo suiene u
pljosnati vrh, a u donj em dijelu na lednoj strani
sa dugim do skoro eekinjastim Irepavieavim
dlakama, u zrelom slanju olvrdle; donja plj eviea
pri osnovi rubovima u vidu cijevi povezana, na
lednoj slrani u donjoj Ireei ni sa koljenasto savi-
jenom, do 1,5 mm dugom osi. Plod je jajast i
lako spljosten, sa gotovo sjedeeim bocnim slubi -
eem.
\
J
1. donji dlo biljke, 2. gornji dio stabljlke sa listovima i
klasolikom meUlcom, 3. klasic. 4. donja plj evlca
Vrsla je rasproslranjena u jugoisloenoj
Evropi, Francuskoj i Engleskoj. Ie se smalra
submedileransko-allanlskom biljkom. Karakleri-
sliena je vrsla sveze Alopecurion utriculati, a
javlja se i u asocijacijama sveze Cynosurion
(crista Ii).
Izrazila je heliolila. Srednje godisnje tempe-
rature na slani stima njenih populacija njaeesee
variraju izmedu 8 i 15' C, a srednja godisnja
relalivna vlai nosl vazduha izmedu 60 i 70%.
Stoka ga rado pase, te se smatra dobrom
krmnom biljkom.
147

L donji dio biljke. 2. dio liske ; rukavca sa ligulom,
3, 4. klasollka metlica, 5. klasic, 6, 7. cvijet
Biljka sa zbijenim busenovima, 30-50 em
visoka, sa brojnim stabljikama koje su uspravne
iii ustajuce, glatke iii malo hrapave. Li stovi ravni ,
3-6 mm si roki , donji do 30 em dugi , a gornji
znatno kraci , pri osnovi trepavicavi, rjede s obje
strane dlakavi ; lisni rukavei goli iii sarno donji
dlakavi ; ligula do 2 mm duga, tupa, cesto nazub-
Ijena iii raseijepana. Klasolika metli ea duguljasta,
dosta gusta, 2-6 em duga i 0,5-2 em siroka.
Klasici jednoevjetni, sa 4 pljeve; 2 spoljne pljeve
usiljene, laneetaste, gole iii sa razbaeanim dlaka-
rna; donja pljeva 3-5, a gornja do 7 mm duga;
148
ANTHOXANTHUM
ODORATUM L.
Fam. Poaceae
Mirisavka
Di seca boljka,
rosulja
Sweet Scedent
Vernal grass
Flouve odor ante
Gemeines Ruchgras
Paleo
A YW\o1CTblU KOllOCOK
S, H, BH. Sb.CG, Ma
IV - VII I
2n = 20;H
obje unutrasnje pljeve dlakave i na lednoj strani
s osjem duiine 4-5 mm. Prasnika 2; stubica i
iigova 2, do 1 em duiine. Plod vrlo mal , oko 2
mm dug, kafene boje, zatvoren u tvrdoj mrkosjaj-
noj i koiasto obrubljenoj donjoj pljeviei.
Prirodno je rasprostranjena u Evropi i Aziji ,
a unesena je u Sjevernu Ameriku, Australiju i
Tasmaniju ; pripada sjeverno-evroazijskom fi or-
nom elementu.
Diferenei ra se na velik broj populaeija, koje
postiiu visoku brojnost i vitalnost u razlicitim
pasnjackim i livadskim zajednieama klasa Moli-
nio-Arrhenatheretea, Nardo-Callunetea, Fe-
stuco-Brometea i Carieetea curvule. Takode je
nalazimo i u degradiranim sumama reda Quer-
cetalia robori-petreae.
Nekada se vise vjeroval o u krmnost ove
vrste, te je i uzgajana u nekim livadskim smjesa-
rna. U sijenu je prijatnog mirisa, zbog kojeg je
stoka nerado konzumi ra. Posjeduje kumarinske
materije, proteine i neke secere, te se smatra
Ijekovitom biljkom. Smatra se uzrocnikom polen-
ske kijaviee, te joj se polen koristi u lijecenju ove
bolesti.

ARRHENATHE-
RUM
ELATIUS L.
Beauv. J . & C. Presl.
Fam. Poaceae
Ovsenica,
pahovka,
francuski Ijulj
Visoka pahovka
CDp
aH
4YCK"1 pejrpac
Tall Oatgrass
Fromental
FranzQsische Raygras,
Glatthaler
Parlaria, Vena maggiore
Paurpac BblCOKHU
S, H, BH, Sb, eG, Ma
V- VII
2n=28; H
Biljka sa restresitim busenovi ma, 50-120
em visoka, cesto sa kratkim stolonima. Stablo
uspravno iii od osnove ustajuce, glatko i sjaj no.
Listovi ravni , 4-8 mm siroki, hrapavi, iutozeleni
iii sivozeleni ; rukavei goli iii slabo dlakavi; ligula
kratka, gola, odsjecena. Metliea duguljasta, prije
cvjetanja stegnuta, a kasnije rasirena, uspravna
i sa mnogo klasica. Klasici okruglasti , bijeloze-
leni iii mrkoljubicasti , sa 2 evijeta. Donji evijet
muski (sa zakriljalim plodnikom) i 5 osjem,
gornji hermafroditni i bez osja; os donj eg evijeta
koljenasto savijena, upredena i polazi ispod
sredine ledne strane donje pljeviee; pljeve dugu-
Ijasto laneetaste, trepavicavo hrapave, donja
kraca i uia od gornje; gornja pljeviea koiasta.
Plod 5 mm dug, vretenast, sa me kim maljama i
na vrhu sa kratkim dlakama, te sa malo siljatim
hilumom.
Rasprostranjena je u juinoj i srednj oj Evro-
pi , zapadnoj Aziji, sjevernoj Afriei i Kanarskim
ostrvima, a prenesena je u Sjevernu Ameriku i
Australiju. Na vertikalnom profilu naseg prostora
javlja se u vegetaeiji mezofilnih livada, od sub-
mediteranskog i nizijskog do brdskog pojasa.
Karakteri sticna je vrsta reda Arrhenalhrelalia,
koji je kao i sveza Arrhenalherion elalioris i
1. donji dio biljke, 2. dio liske i rukavca sa ligulom,
3. dio metHee, 4. klasic, 5. pljeve, 6. cvjetovi, 7. lucak
sa lodikulama
asoeijaeija Arrhenalherelum elalioris pO njoj do-
bila ime. Malobrojne populacije se javljaju u
primorskim garizima i kamenjarama, tj. na suhim
i top lim stanistima, te cine pose ban ekotip, bitno
izdiferenciran od tipicnog ekotipa mezofilnih Ii-
vada kontinentalnih dijelova nase zemlje. Ima
visoku bioprodukeiju i izuzetno je znacajna
krmna biljka za proizvodnju sijena; u svjeiem
stanju je nagorak, te ga stoka nerado jede.
Uzgaja se u djetelinskim smjesama i vee su
proizvedene kulturne sorte, kao sto je 9-16
Instituta za oplemenjivanje i proizvodnju bilja u
Zagrebu, itd.
149

1. donji dio biljke, 2. dio liske i rukavca sa ligulom,
3. metlica, 4. kl asic, 5. cvijet
Rizom kralak sa kralkim podzemnim slolo-
nima. Biljka rijelkog busena. Siablo uspravno,
30-100 em visoko, golo. Lislovi linearni , ravni ,
2-5 mm siroki , goli i po obodu hrapavi ; rukavae
poipu no go; ligula duga do 1 mm, siroko ok rug la-
sla. Melliea siroko piramidalna, u ranijim fazama
razvica zbijena, a kasnije rasirena, s uspravnim
iii horizontalnim grancieama. Klasi':i na dugim
peteljkama vise, sreastojajasti do sreasto okru-
glasti, bocno stisnuti , 4-10 mm dugi, sa 3-12
evjetova. Pljeve jednake, objajaste, 3-4 mm
duge, tupe, konveksne, koiaste, s uzanim opna-
150
BRIZA MEDIA l.
Fam. Poaceae
Suzica,
obicna treslicica
Srednja migalica
Common Quaking grass
Trotter grass
AmoureHe. Tremblette,
Gramen tremblant,
Wiesen Zittergras.
Mittleres Zittergras
Tremolina. Bri llanlina
T pAcYHKa cpeAHAA
S, H, BH. Sb,CG, Ma
V - VII
2n = 14 ; H
slim rubom, gole, sa 3 nerva, Ijubicaste iii
zelenkastoljubicasle. Pljeviee jajaste, tupe, po
obodu opnaste, sa 5 nerava slabo istaknutih,
zelenkastobijele iii Ijubicaste.
Rasprostranjena je u Evropi i Aziji pripada
evroazijsko- submediteransko flornom elementu.
Brojne populaeije ove vrste razvrstavaju se
u cetiri ekoloske sku pine, od kojih jedna nalazi
oplimum u ekosistemima mezokserofilnih livada
sveze Mesobromion, druga u ekosistemima me-
zofilnih livada reda Arrhenatheretalia, treea u
higromezofilnim livadama reda Molinietalia i reda
Deschampsietalia, a cetvrta u aeidofilnim liva-
dama brdskog i gorskog pojasa reda Nardetalia.
Individue i populaeije ove vrste imaju dosta
nisku produkeiju fitomase, te nije od velikog
znacaja kao krmna biljka; ovee je rado pasu.
Ima veoma dekorativnu metlieu, te se koristi u
araniiranju ikebana, kao i njena primorska svojta
Briza maxima L.

BROMUS
COMMUTATUS
Schrader
Fam. Poaceae
Ovsik,
promjenljiva
klasaca
Spremenlj iva
stoklasa
Brame confondu
Verwechselte Trespe
KocTep nepeM8H4111BblU
S, H, BH, Sb, CG, Ma
V - VII
2n = 28, 14 : T
Jednogodi snja prezimljujuca biljka. Stabljika
do 90 em visoka. Liske donjih listova, kao i lisni
rukavei kosmato dlakavi, a li ske gornjih listova
kratko dlakave. Metliea do 20 em duiine, rastre-
sita i u kasnijim fazama razvica oborena nadolje;
grane evasti tanke, uspravne. bez dlaka i hrapa-
ve ; klasici jajasto laneetasti. do 20 mm dugi , sa
5-8 evj etova, sivozeleni i djelimicno ervenkasti ;
pljeve uzane ; pljeviee obrnutojajaste. sa posu-
vracenim obodom, samo po nervima hrapave i
8-9 mm duge. Oska do 1 em duiine, kod vrsnih
evjetova nesto kraca; prasniea do 1 ,5 mm duga
i oko 0,5 mm siroka.
Vrsta je rasprostranjena u Evropi i sjevernoj
Afriei i pripada submediteransko-subatiantskom
fl ornom elementu.
Na vertikalnom profilu Jugoslavije vrsta se
javlj a od submediteranskog do gorskog pojasa,
nalazeci optimum uslova za iivot u ekosiste-
mima mezofi lnih livada reda Arrhenatheretalia,
kao i u njihovim daljim degradaeionim stadijima
- antropogenoj tereijernoj vegetaeiji utrina, oko-
pavina i strnji sta. testa je u zajednieama sveze.
Trifolion resupinati. Srednje godisnje tempera-
f
1. donji dio biljke, 2. klasic, 3. metlica, 4. die liske i
rukavca sa ligulom, 5, 6. danja pljevica
ture na njenim stanistima najcesce vari raj u iz-
medu 8 i 16 C, apsolutne minimalne po pravi lu
se ne spustaju ispod -15 C, a apsolutne maksi-
maine diiu se i do 40 C. Srednja godisnja
relativna vlainost vazduha na stanistima razlici-
tih populaeija ove vrste najcesce varira izmedu
65 i 75%. Izrazita je heliofita. Naseljava dublja
i blaie iii jace zakiseljena zemljista si likatnih i
karbonatni h serija.
Po krmnoj vrijednosti ova vrsta pripada
kategoriji bilj aka sa osrednjom iii slabijom
krmnom vrijednosti. U sijenu je prisutan samo u
prvom otkosu.
151

5
6
1. donll dlo blllko, 2, meillea, 3, 4. klaslt, 5. evllel
Blljka sa gusUm busenom, a rijetko i sa
stolonlma. Stabljlka najeeMe em vi soka,
krula, uspravna, rjeCle ustaju6a, gola. L1snl ru-
kavei zatvorenl, dlakavi; li ska po obodu trepljavo
dlakava, do 2 mm Iroka, suva, upredena; IIske
po stablu Iroke, otvorene, sa 7- 11 Izrafe-
nih nerava I S- 10 slablje Izrafenlh; ligula kratka
I tupa. Motllea do 12 em duga, uzana, sa kralklm,
uspravnlm i hrapavl m Izdanelma. Klasl61 uzanl ,
laneotasU, sa 5- 12 evjetova, 2-4 em dugl, naj-
eeAe ervenkasti , a rj eae f uU; pljevlee osate, sa
5-7 hrapavlh nerava, 8- 14 mm duge, dlakave iii
gole; oska 4 -1 0 em duga.
152
BROMUS
ERECTUS
Hudson
Farn. Poaceae
Uspravni ovslk,
uspravna stoklasa
Pokoricna stoklasa
Upright Brome
Brome dresse
Trespe
KOCTep 6eperoBou
S, H, BH,Sb, CG, Ma
v - VII
2n = 42, 56 ; H
Rasprostranjena je u srednjoj i jufnoj Evro-
pi , sjevernoj Alriei , Kanarskim ostrvima I prednjoj
Azijl : pripada submediteranskom flornom ele-
mentu.
Po ekoloko-morfolokoj i produkclonoj slie-
nosU, populaeije ove vrste mozemo grupisati u
tri sku pine. Prva skupina obuhvata populaeije
koje optimum uslova za fivo! nalaze u ekosiste-
mima reda Brometalia ereeti, u kontinentalnim
dijelovima nae zemlje, na vert lkalnom profilu
od brdskog do subalpinskog pojasa. Druga sku-
pina populaelja fivi u neto suvljim i toplijim
varljantama ekoslstemima mezofilnlh livada reda
Arrhenatheretalla, tako(le uglavnom u kontinen-
talnlm podruejima, a treca skupina u ekosiste-
mlma submedlteranskih I mediteransko-monta-
nih panjaka I livada reda Seorzonero-Chryso-
pogonetalla. Srednje godinje temperature na
stanlUma razllcl tih populaelja ove izrazite hello-
lite najeeMe variraju Izmedu S' C u subalpin-
skom I 14' C u submediteranskom pojasu, a
srednja godinja relaUvna vlafnost vazduha
krece se Izme(Ju 50 i 70%. U ranljlm razvojnlm
fazama dobra je krmna vrsta, a kasnije ogrubi,
te ga stoka nerado jede. No, danas se vee
prolzvode sorte sa vecom krmnom vrij ednosti .

SROMUS
HORDEACEUS L.
SUSSP.
HORDEACEUS
(S. meil is L. )
Fam. Poaceae
Meka steklasa,
maljava klasaca
Mehka steklasa
MeKa e B c ~ a
Soft Brome-grass,
Soft Chess
Brome nou
Weiche Trespe
Spigolina
KocTep MRrKlo1u
S. H. BH. Sb, CG,Ma
V- VII
2n = 28; T
Jednogodisnja prezimljujuca biljka, pri
osnovi najcesce busenasto granata, sivozelena,
s ustaj ucim iii uspravljenim stablima. Lisni ru
kavei somotasto dlakavi ; liske do 5 mm siroke,
glatke iii slabo hrapave, sa dugim dlakama.
Metliea kruta, uspravna, do 10 em duga, jajasta,
a nakon evjetanja gusto zbijena; grane evasti sa
mekani m dlakama. Klasici jajasto laneetasti , oko
15 mm dugi i sa 6-10 evjetova na vrlo kratkim
drskama; plj eve nejednake, obicno dlakave ;
pljeviee jajasto elipti cne, 8-12 mm duge, naj-
cesce sa mekim dlakama i s oskom do 1 em
duiine, te sa istaknutim nervima sa ledne strane.
Areal vrste obuhvata srednju i juinu Evropu,
Aziju, Sjevernu Afri ku i Sjevernu Amerika; pri-
pada evroazijske-submediteranskom fiornom
elementu.
Na prostoru Jugoslavije vrsta se difereneira
u dvije grupe populaeija od kojih jedna iivi u
ekosistemima mezofilnih livada reda Arrhenat-
heretalia, gdje u asoeijaeiji Bromo-Cynosuretum
cristati ostvaruje najvecu brojnost i vitalnost, a
druga grupa populacija je rasuta po urbanim i
ruralnim ekosi stemima reda Sysimbrietalia, Ono-
1. donj i dio biljke, 2. dio liske i rukavea sa ligulom,
3, 4, 5. metiiea, 6. klasi c, 7. donja pljeviea
pordetalia i Chenopodietalia, od submediteran-
skog i nizijskog do brdskog i gorskog pojasa.
Srednje godisnje temperature na stanistima raz-
licitih populaeija najcesce variraju izmedu 7 i
14C, apsolutne minimalne temperature se ne
spustaju po pravilu isped -20C, a apsolutne
maksimalne se diiu i do 40C. Izrazita je helio-
fita. Najcesce naseljava dublja i manje iii vise
oglejena zemljista.
Lako se obnavlja nakon prvog otkosa te
znacajno ucestvuje i u drugom otkosu, ali joj
krmna vrijednost nije znacajna, kao ni produkeija
fitomase. .
153

1. donji dio bUjke. 2. dio liske i rukavca sa Hgulom,
3. metHca, 4. klasic, 5. cvijet
Jednogodisnja prezimljujuca biljka. Stabljike
visoke do 80 em, iuckastozeleno, uspravno iii
koljenasto uzdiiuce. Lisni rukavei naj eesce hra-
pavi i s unazad okrenutim dlakama. Liske do 4
mm siroke, samo po abodu trepljavo dlakave.
Metliea do 7 em duga, uspravna, gusto zbijena,
grozdasta i nakon evjetanja oborena; graneiee
cvasti do 3 em duge, hrapave. Klasici jajasti do
16 mm dugi , sa 5-8 evjetova, iuckastosivi iii
Ijubieasti; pljeva do 8 mm danja
sta, a gomja duguljasta, obmuto JaJasta I zasllJe-
154
BROMUS
RACEMOSUS L.
Fam. Poaceae
Grozdasti ovsik,
livadska kJasaca
Grozdasti vlasen
rp03AeCTa
Kflac"'4a
Upright-chess
Brome en grappe
Trespe
KOCTep nOpeMeH<-iI1BblU
S, H, BH,Sb,CG, Ma
V - VII
2n = 28 ; T
na; pljevica do 7 mm duga, elipticno jajasta i
gola; oska 6-7 mm duga, prava; prasnica ako
1,5 mm duga.
Vrsta je rasprostranjena u Evropi ; pripada
subatlantskom 1I0mom elementu.
Populacije ove vrste rasute su po ekosiste-
mima higrofilnih i higromezofilnih livada kao sto
su ani abuhvaceni svezama: Calthion, Des-
champsion caespitosae, Mo/inion coeru/eae,
Magnocaricion e/atae, te nesto vlainije varijante
sveze Arrhenatherion e/etioris. Srednje godisnje
temperature na stanistima papulacije ove vrste
najcesce variraju izmedu 8 i 12 C, apsolutne
minimalne po pravil u se ne spustaju ispod -IS C,
a apsol utne maksimalne najcesce se ne diiu
iznad 30 C. Srednja godisnja relati vna vlainost
u ekosistemima koje naseljava najeesce varira
izmedu 70 i 90%, tzrazita je heliotita, na cijim
stanistima intenzi tet svjetlosti u podnevnim casa-
vima jula i avgusta dostiie do ako 100.000 luksa.
Pripada kategoriji osrednjih do slabih krmnih
bi ljaka, U prikupljanju sijena prisutan je samo u
prvom otkosu,

CHRYSOPOGON
GRYLLUS (L. ) Trin
Fam. Poaceae
Rdobrada,
dipovina
Ziatolasi obrad
Brush-grass
Andropogon grillon
Gotdbart
Ema da spazzota, Brecco
3onOTo60poA""K

S,H,BH,Sb,CG, Ma
V - VII
2n 20, 20 + B
Rizom horizontalan iii koso ustaju6i, kratak,
razgranat i pokriven brojnim ostaeima listova.
Stabljika do 1 m visoka, gusto busenasta biljka.
Listovi 2-3 mm siroki, odozdo glatki, a odozgo
i po obodu malo hrapavi, 5 bijelim dlakama do
5 mm duzine; rukavei gotovo glatki; ligula redu-
eirana na niz dlaka, Metliea rastresita, 10-20 em
dug a, sa mnogim prsljenasto rasporeoenim tan-
kim granama, kojih je do 12 u jed nom prsljenu,
a na svakoj po 3 klasi6a. Klasi6i oko 1 em dugi,
na osnovi sa gustim snopi6em zlatnih do erveno
sjajnih dlaka; pljeve Ijubicaste, najdonja kod
hermafroditnih evjetova usiljena, gornja pljeva
eeki njasto trepevieava, sa 2 vrha i 5 oko 10-14
mm dugom vijugavom osi; donja pljeviea skoro
sasvi m redueirana na oko 3 em dugu, koljenasto
savijenu i upredenu os; boeni klasi6i muski i na
drskama, 5 njeznim osatim pljevama i sa koza-
stim, na vrhu raseijepljenim donjim pljevieama.
Plod vrl o uzan.
Rasprostranjena je u mediteranskoj oblasti ;
na istok ide preko Male Azije, Kavkaza, Sirije i
Irana do istocne Indije; danas je ima i u Australiji;
pripada pontsko-mediteranskom flornom ele-
mentu.
Razvrstava se u velik broj populaeija, koje
su geografski i ekoloski na prostoru Jugoslavije
povezane u dvije skupine - primorsku i panon-
1. donji die biljke, 2. die liske i rukavca sa reduciranom
ligulom, 3. metliea, 4. klasic
sku, Primorska skupina populaeija zi vi u znatno
toplijim i suvljim ktimatskim uslovima, pri sred-
njim godisnjim temperaturama izmeou 14 i lBoC
i pri srednjoj godisnjoj relativnoj vlaZnosti va-
zduha izmeou 50 i 60%, te pri visokoj osuncano-
sti od oko 2500 sati godisnje, na krecnjacima i
dolimitima, tj . na ervenieama i smeoim primor-
skim tlima, u fitoeenozama redova Cymbopogo-
Braehypodietalia i Scorzonero-Chrysopogone-
talia. Panonska skupina populaeija zivi na hlad-
nijim i nesto vlaZnijim stanistima, na cernozemu,
u stepskoj vegetaeiji. Losa je krma.
155

1
!2
,-

6
f

':/;J


l

IW
2 ';'3
5
I. donjl dlO 2, 3. rn9tlJca, 4. d., I
ru}f ..a'lca a IIgulorn, 5. granCica rnctllce (ft;:r1Ilnl
I G1erdrn 6. !:'IIJm
Rlzoml kra.cl, debljl , tamne do erne boje.
Bvs!;nasla, tanHm I glall<lm stabljlkama vlsl ne
30-00 em najeeSCe, uf/lajuCirn iii uspravnlrn.
Usnl u:kl I gla II$ke plilko lutllo
udubllene, rod donl lh la '1E;c,norn kfalke, do
2 rnrn !;Iroke, a kod IIGWla nesto
(do 3 mm) I odozgo prerna vrhu hrapave, a
odozdo glalYe; ligula hatY.a, 1
rorn duga. rneWell hnearna, 5-10 em
<fuga I 0,3-0,8 ern p"le I oaken c'Ijelanja
Kla!..cl poredanl u dva reda, ako 3 rnrn
dugi, z.r::leni , I no ,ednu ctranu; GvaJq
lertlln! praeen Ie lednlrn
15(>
CYNOSURUS
CRI STATUS L
Faro_ Poaceae
Kresl ac, cesl]l ka,
peUova kreslica
Pas], rep
Clested Dog's
Tall CrelBlle
Gemelne5 Kammgr as
Gr amign. canaiUol.
rp&OOHH"'
OOt:"KHOOOHHbW
5, H, BH, Sb, CG, lola
V - VII : IY - X
2n 14 : H
stog oblika, na ti]oj osovlni Ima do 10 uzan.h,
oalrih udubljenih I trepavltavih bodljastih praZOlh
pljel/a; fertilnl klasici aadrie 3-4 cvljeta ; donie
pljevlce fertilnlh klaGita imaju osje kraee od nJ.h,
au I sa 2 zupca. Plod je 2-2,3 rnm dug.
Rasprostranjena je u arednjoj I juznoj Evro-
pi ; prlpada subatlantsko- aubmedlleranskorn
flornoro elementu.
Brojn!: populacije ove wate na prostoru
Jugoal avlje diferenciraJu se u vlile skupina, od
kojih je svaka.ko najbrojnlja, najvltalnlja i najpro-
duktivnlja ona koja tivi u livadarna I paBnjacirna
reda Arrhenalheretalla, odnosno sveze Cynasu-
rlan criatall. Srednje ternperalure na
njenlrn Btanlstirna najCaSCe variraju Izmedu 5 i
lO-'C, apoolutne rnlnlrnaJne SpUGtaju se I do
-30'C, a apoolutne rna.kBlrnalne dliu ae i do
35' C. Srednja godltnja relatillna vlaznost va-
zduha varlra Izrnedu 65 i 80%. Izrazlta je helio-
lila.
Krrnnu vrijednost ove 'Irate razllclto 6U oc)e-
njivaJ. razliell. autori. U starijoj litera un prldavala
jOj veca krmna vriJednost, I: )9 fJIOgB i cesto
blla f"rGlrana u razllcl tirn livadsklrn DrnjeDarna,
tto IE: dana:J cve rnanje Glueaj .

DACTYLIS
GLOMERATA L.
Farn. Poaceae
Jezeviea,
klupcasta ostriea
Pasja trava
E)KOBKa
Cocksfoot, Orchard grass
Dactyle pelotonn.
Gemeines Knaulgras
Mazzolina
E>Ka c60P"M
S, H, BH, Sb, eG, Ma
V - VIII
2n=28; H
Korijen razgranat. Stabljika 30-100 em vi so-
ka, kruta, uspravna iii koljenasto ustajuca. Listovi
ravni, do 40 em dugi i oko 1 em si roki, sivi iii
plavieastozeleni; rukavac spljosten, najcesce
go; ligula duga 4 mm, zasiljena. Metlica jajasto-
piramidalna, do 18 em duga; grancice prvoga
reda krute, sa zbijenim klasieima na vrhovima.
Klasici dugi oko 7 mm, sa 3-5 cvjetova koji su
ponekad svijetloljubicaste boje; pljeve nejedna-
ke, lancetaste, zasiljene iii sa kratkom oskom;
donja plj eva sa 1-3 nerva; pljevice jajastolance-
taste, sa 3-5 nerava i izraienim rebrom, koje je
trepavicavo iii vrlo kratko dlakavo.
Rasprostranjena je u Evropi, Aziji i Sjevernoj
Africi, a unesena je i u Sjevernu Ameriku ;
pripada evroazijskom flornom elementu.
Brojne populacije ove vrste rasute su na
horizontalnom i verti kalnom profilu Jugoslavije,
ad submediteranskog do gorskog pojasa. Naj-
veea skupi na populacije optimum uslova za
zivot nal azi u ekosistemima klase Molinio-Arrhe-
natherstea, te se cesto cijela vrsta uzima kao
karak1eristicna za ovu klasu iii njen centralni
vegetacijski red Arrhenatheretalia. Drugu grupu
populacija nalazimo u kseromezofilnim livadama
1. donji dio biljke, 2. list, 3. mellica, 4. klasi6, 5, 6. dio
liske i rukavca sa ligulom
sveze Mesobromion, najcesee u brdskom poja-
su, a treeu skupinu u ruderalnoj vegetaciji rural-
nih i urbanih ekosistema reda Artemisietalia;
malobrojne populacije nalazimo i u vegetaciji
higrofilnih 5uma sveze Alno-Padion, odnosno u
njihovim degradacionim stadijima, koji naginju
higrofilnim livadama redova Molininietalia iii Oes-
champsietalia.
Dok je u mladem stanju stoka je rado jede,
a kasnije otvrdne; povoljno djeluje na prinos
mlijeka i njegov kvalitet. Uzgaja se veei broj sorti
ove vrste u krmne svrhe. Pelud joj izaziva
alergije. Medonosna je biljka.
157

1. donj i dio biljke, 2. metlica, 3. dio stabljike i lisla u
regionu ligule, 4. klasit
Busenasta biljka. Stabljike vitke, uspravne
iii ustajuce, 30-80 em visoke. Listovi usko linear-
ni , do 3 mm siroki, postepeno zasiljeni , uvrnuti
i po obodu cesto trepavicavo dlakavi; najvisi list
na stabljiei najcesce ne doseie evast ; umjesto
ligule nalazi se vjencic dlaciea, duiine aka 4
mm. evast je rastresiti grozd, najcesce do 5 em
duiine. sa 3-8 uspravno odstojecih klasica.
Klasici krupni, do 1,5 em dugi, svijetiozeleni, a
ponekada sa Ijubicaslom nijansom, najcesce sa
2-3 evijeta; pljeve aka 15 mm duge, zasiljene,
najcesce duge kao i klasic ; gornje pleviee duie
158
DANTHONIA
AlPINA Vest.
[D. ca/ycina (VIII.)
Reichenb. ,
non (lam.) Roemer
& Schultes ;
O. provincia/is DC.]
Fam. Poaceae
Silj ka, silj
Oklasnica
a H T o H ~ j a
Danthonia
Danthonie de Provance
Kelch Traubenhafer
Vena spigala
AaHTOHl.1R
S, H, BH, Sb, eG, Ma
V - VII
2n = 36; H
za polovinu ad pljeva, po obodu cekinjasto
dlakave, tvrde, na vrhu sa dva zuba izmedu kojih
je oska duiine do 1 em, trakasto upredena i
koljenasto povijena. Plod je duiine 3-3,5 mm.
Rasprostranjena je u srednjoj i Juinoj Evro-
pi, na Kavkazu, u zapadnoj Aziji i Aliiru ; pripada
pontsko-subemditeranskom flornom elementu.
Brojne populaeije ave vrste rasute su po
ekosistemima klase Festuco-Brometa. Optimum
uslova za iivot nalazi u razlicitim ekosistemima
submediteranskog i pontskog dijela Jugoslavije.
Najvecu brojnost i vitalnost na podrucju subme-
diteranskog i mediteransko-montanog dinarskog
krsa nalazi u asoeijaeiji Bromo-Danthonietum
alpinae, kao i u asoeijaciji Danthonio-Seorzone-
retum vil/osae, dok je u kontinentalnim krajevima
najvitalnija i najbrojnija u asoeijaeijama sveze
Chrysopogoni-Danthonion. odnosno u asoeija-
eiji Danthonietum calycinae, na serpentinitima
zapadne Srbije, pri nadmorskim visinama iz-
medu 600 i 1100 m.
Na kamenjarskim pasnjaeima dinarskog
krsa jedna je od pionira i najznacajnijih krmnih
vrsta. Gaji se u SAD i Australiji.

DANTHONIA
DECUMBENS (L.)
DC in Lam. DC
(Syn. Sieglingia
decumbens (L.)
Bernh.)
Fam. Poaeeae
Trozupka,
lezeca trava
Trizobka
Tpl13a6Ka
Heath grass
Danthonie decombante
Niederliegender
Dreizahn, Dreizack
Gramigna logliarella

S, H,BH, Sb,CG, Ma
VI- VII (VIII)
2n = (18)24, 36,124; H
Visegodisnja gusto busenasta, 15-40 (60)
em visoka biljka. Stablo glatko, ustajuce iii us-
pravno. Listovi ravni, liske malo krute, 2 mm
siroke, na obodima hrapave, s rijetkim trepavica-
vim dlakama. Rukavei vecinom glatki, na obo-
dima 5 dugim trepavicavim dlakama. Ligule ne-
rna, umjesto nje dlake. Metliea stegnuta, preko
6 em duga, sa 4-12 klasica i uspravnim grana-
rna. Klasici duguljasto jajasti, sa 3-5 evjetova,
skoro 1 em dugi, svijetlozeleni, rijetko prelaze u
Ijubicasto. Osnova klasi6a ispod evjetova 5 dla-
kama. Pljeve malo duie od evjetova, obje zatva-
raju klasic, prema osnovi sa 3-5 nerava, sa
istaknutim srednjim nervom. Donja pljeviea 5
vise nerava i na vrhu 5 3 zupea. Lodikule malo
mesnate. Prasnika 3. Plod duguljast, 3 mm dug,
5 ledne strane stisnut, zatvoren u pljevieama.
Rasirena je od nizinskog do subalpinskog
pojasa. Naseljava livade, pasnjake, sume i sika-
re, uglavnom na stanistima si romasnim karbona-
tima. Indiferentna je na vlai nost tla.
Znacajan je element acidofi lnih livada i pa-
snjaka klase Narda-Callunelea. Karakteristicna
je vrsta Nardelum slriclae manlanum
basniacum. Cesta je nalazimo i u fitoeenozama
sveze Arrhenalherian, Malinian caeruleae i 8ar-

1. donji dio biljke, 2. dio liske i rukavca sa ligulom,
3. mellica, 4, 5. klasic, 6. cvijet
I
1
5
mian ereeli. U poplavnim nizijskim podrucjima
istacnajadranskog primorja zastupljena je u ve-
getaciji slabo halafilnih travnjaka sveze Agro-
pyro-Planlaginian maritimae H-ic 1934 (karakte-
risticna vrsta asoeijaeije Schaena-Plantagine-
tum maritimae H-ic 1934. Skromne je krmne
vrijednosti dok je u mladom stanju. U sijenu je
bezvrijedna (stabljike brzo otvrdnu) .
Opste rasprostranjenje : Evropa (u juinim
dijelovima sarno na planinama) , Kavkaz, sje-
verni dio Male Azije, Aliir, Madera. Pripada
subatlantsko-submediteranskam flornom ele-
mentu.
159

1. donji dio biljke, 2. dio metii ce, 3. klasie, 4. dio
stabljike I lista u regionu ligule
Biljka sa gustim i cvrstim busenovima, naj-
cesce 50-150 em visoka, sa mnogobrojnim sta-
blima koja su glatka iii sarno ispod metliee
hrapava. Listovi ravni, 2-3 mm siroki , odozgo sa
snaznim, ostrim i vrlo hrapavim rebrima koja su
medusobno povezana i daju listu zanimljivu
strukluru ; rukavei su naj cesce glalki ; ligula je
izduiena, siljata i oko 8 mm duga. Metliea je
velika, rastresila, piramidalna, do 20 em duga,
zuckasla iii sarena; grane metliee hrapave, na
kraju horizontalno odstojece. Klasici kratki , 4-5
mm dugi, sa 2-3 evijeta, sa kratkim drskama,
160
DESCHAMPSIA
CAESPITOSA (L.)
SUBSP.
CAESSPITOSA
Fam. Poaceae
Busika,
ostrica busika
Rusnata masniea
Tuffed Hair grass
Deschampsie en gazon
Gemeine Rasenschmiele
Nebbia
nyroBIo1K AepHlo1cTIo1U,
WYIoiKa
S, H, BH, Sb,CG,Ma
VI -VI II
2n = 26, 28 ; H
zeleni ; pljeve duguljaste, tupe, donja 2 mm
duga, sa 1 nervom, a gornj a oko 3 mm duga i
sa 3 nerva; donja pljeviea s osjem, koje je
kralko, pravo i krace od pljeviee, iii je jed va
nadvisuje, ne strsi iz klasica.
Rasprostranjena je u Evropi, Aziji , Sjevernoj
Ameriei, Tasmaniji i Novom Zelandu ; pripada
subkozmopolilskom flornom elementu.
Na horizonlalnom i vertikalnom profilu Jugo-
slavije javlja se u svi m pojasevima, od submedi -
terana do subalpskih predjela. Jasno se izdva-
jaju dvije velike grupe populaeija, od kojih jedna
iivi u submediteranskom i nizij skom podrucj u, u
okviru ekosistema poplavnog podrucja velikih
rijeka, jezera i bara, koji su naseljeni vegelaeijom
reda Deschampsietalia (caespitosae), a druga
grupa naseljava gorski i subalpinski pojas, gra-
deci speeifi cne filoeenoze oko izvora i potoka,
gdje se voda duie zadriava (Deschampsietum
subalpinum). Takode je znacaj na komponenla
filoeenoza visokih zeleni reda Adenostyletalia.
mocvarnih livada red a Molinietalia, te vlainih
suma sveze Alno-Padion.
. Veoma je .gruba, sa visokim proeentom
S,02, Ie Je sloka Jede sarno dok je sasvi m mlada.
Zbog snainih busenova pravi diombe i kvari tlo
i snaino se zakorovljuje u livadama potiskuj uci
bolje trave.

FESTUCA
NIGRESCENS
Lam. SUSP.
NIGRESCENS
(F. fallax Thuill .,
F. rubra Lam.
subsp. fallax
Thuill. )
Fam. Poaceae
Crvena vlasulja,
crvena vlasenika
Rdeca bilnica
Cherwing Fescue
Fe1uque
Horslbi ldender
ROlschwingel
O B c H H ~ a
S, H, BH, Sb, CG, Ma
VI- IX
2n =28, 42 ; H
Guslo busenasla biljka, bez podzemnih pu-
ze6ih izdanaka, 25-70 em visoka, sa koljenaslo
uslaju6om, glalkom i golom slabljikom. Prizemni
lislovi iii cekinjaslo savijeni iii u obliku zlijeba i
lada 2 mm 5iroki, sa 2-7 nerava; lislovi slabljike
u obliku zlijeba iii sasvim ravni. Melliea vilka,
5-10 em duga, sa malo klasova i malo evjelova.
Klasi6i sa 4-6 evjelova, zeleni iii ernoljubicasli ;
pljeve laneelasle, nejednake; pljeviea laneela-
sla, ceslo pri vrhu dlakava, s osjem koje je kra6e
iii do polovine duzine pljeviee. Plodnik je gladak
iii sa nekoliko dlacica na vrhu.
Rasprosl ranjena je u Evropi , umjerenom
pojasu Azije i Sjevernoj Americi; pripada evroa-
zijsko-suballantskom flornom elementu.
Na na5em prosloru populaeije ove vrste
dijele se u vise skupina, od kojih su najbrojnije,
najvitalnije i najproduktivnije one iz acidofi lnih
livada reda Nardetalia i reda Arrhenatheretalia,
odnosno iz sveza: Nardian strictae mantanum,
Cynasurian i Palygana- Trisetian. Takode je zna-
4
1. donji dio biljke, 2. dio liske i rukavca sa ligulom, ..
3. shemal ski poprecni presjek lisla, 4. meillca, 5. klaslc
caJna komponenla fitoeenoza subalpinskih ru-
dina na zakiseljenim tlima sveza Jasianion orbi-
culatae i Paian via/aeeae, kao slo je Violeto-Fe-
stueetum fal/acis.
Pravi guste Iraline i brzo obrasta ogoljela
zemljisla Ie se kao pionirska vrsla cesto korisli
za ozelenjavanje sportskih lerena, parkova i
slicnih anlropogenih ekosislema, Ie su u 10m
cilju proizvedene u USA, Svedskoj i Zapadnoj
Njemackoj posebne sorte.
Kao krmna biljka nije na glasu, iako je u
subalpinskom pojasu, gdje je veoma brojna,
znacajan izvor hrane, za ovce narocito.
161

1. donji dio biljke, 2. dio liske i ruka ca sa ligulom,
3. shematski poprecni presjek li sla, 4, 5. meti ica.
6, 7. kl asic, 8. donja pljevica s dvaju strana. 9. plje e
Gusto busenasta biljka, sivozelene do zivo-
zelene boje i sa intravaginalnim sterilnim stablji-
kama, koje su tanke, uspravne iii nesto ustaju6e,
najceste sa dva clanka, dlakave iii gole, ispod
metlice hrapave iii glatke. Rukavac razrezan,
gladak, bez uzduznih pruga, cesto pokriven
sitnim dlakama; ligula kratka, uvasta; liske kon-
caste iii cekinjaste, u suhom stanju cilindricne,
tupe, hrapave iii glatke, najcesce 0,3-1 ,2 mm
siroke, sa 3-7 nerava, zelenkaste. Metlica je
uspravna, linearno duguljasta iii duguljasto jaja-
162
FESTUCA
OVI NA L.
[F. ulgaris
(Koch) Ha ek]
Fam. Poaceae
Viju k. ovcj a
v l asulj a
Ovcja bilnica
Sheep's Fescue
Coquiole, Petit oin
Scha schvingel
Gramigna Belaiola
O BCllHH4a OBe YbH
S, H, BH, Sb, CG. a
V - VII
2n = 14, 21, 28,
42. 49, 56; H
sto, 2-12 em duga. Klasit i dugulj asti iii dugulja-
sto elipticni, 4-8 mm dugi , sa 3-8 cvjetova.
zeleni iii prljavoljubi casti , e e intenzivno Ijubica-
sti ; pljeve nejednake, laneetaste. donja 1,5-3,5
mm duga, a gornj a 2-4,5 mm; pljeviea 3-5 mm
duga, s osj em duiine 1-2,5 mm, rj ede bez osja
i sa kratkim siljkom. Prasnici 1,5-2,5 mm dugi.
Plodnik go.
Rasprostranjena je u Evropi , Aziji i Sjevernoj
Alriei , a unesena j e u Sjevernu Ameriku ; pripada
sjeverno-evroazijskom flornom elementu.
Vrsta je na nasem prostoru zastupljena sa
brojnim populacijama, koje se grupisu u vise
skupina, od kojih su najbrojnije one u ekosiste-
mima kJase Festuco-Brometea, na vertikalnom
profilu od submediteranskog i panonskog do
subalpinskog pojasa. Druga grupa populacija
naseljava suvlje li vade reda Arrhenatheretalia.
u kojima j e, zbog povoljnijeg hidrickog reiima
stanista, fitomasa ove biljke nesto povoljnija za
stoku. Treca grupa populacija iivi u acidolilnim
livadama reda Nardetalia. a cetvrta u degradi ra-
nim sumama sveze Ouercion roboris. gdje popri -
maju heliofilno-poluskiolilan karakter.
Vrsta je u cjelini slaba krma, zbog izrazite
kseromorine grade. ati je znacajna kao pionirska
vrsta u obrastanju plitkih i degradiranih zernljista.

FESTUCA
PRATENSIS
Hudson (F. elatior
subsp. pratensis
lHuds./ Hack.
Fam. Poaceae
Livadski vijuk,
livadna vlasulja
Travniska bilnica
n l-1BaAcKa
BIlaCeHI-14a
Fescue-grass
Fetuque des pres
Wiesenschwingel

S, H, BH, Sb, e G, Ma
V - VIII
2n = 14 ; H
Rizom kratak, puzeci. Busen razrijeden.
Stabl jika 30-120 em visoka, lucno ustajuca,
iznad osnove najcesce sa 3 lisla, sa najvisim
nodusom oko polovine stablj ike. Listovi ravni,
najcesce glatki, tamnozeleni, 10-20 em dugi i
3-5 mm siroki , labavi ; mali sudovni snopici sa
donje slrane povezani preko sklerenhima s epi-
dermisom; rukavae otvoren i naj cesce gladak.
Metliea uspravna iii pri vrhu gotovo viseca,
duguljasta 10-20 em duga, prij e i poslije evjeta-
nj a skupljena, cesto jednostrana; prva granciea
u donjem dijelu metliee sa 4-6 klasica, kraca od
polovine metliee. Klasi ci zuckastozeleni , pone-
kad Ijubicasto prevuceni, rjede sa Ijubicastim
mrljama, duguljasti iii laneetasti , 9- 11 mm dugi ,
sa 3-13 evjetova, pljeve laneetaste, nejednake
(gornja duza), donja sa 1 a gornja sa 3 nerva;
pljeviea laneetasta, 6-7 mm duga, bez osja,
rijetko Ijubicaslo isarana, nervi slabo izraZeni.
Plod je jajasto duguljast. Rasprostranjena je u
Evropi i umjerenom pojasu Azije, a u Sjevernu
Ameriku je unesena; pripada evroazijsko-konti -
nentalnom flornom elementu.
Na vertikal nom profilu javlja se od nizij skog
do subalpi nskog pojasa. Najbolje joj odgovaraju
ekosistemi mezofilnih livada reda Arrhenathere-
1. donji dio biljke, 2. metlica, 3. dio li ske i rukavca sa
ligulom, 4, 5. klasic
talia, odnosno sveze Arrhenatherion i Cynosu-
rion, dok je u okviru sveza Pancieion i Poion
a/pinae znatno rjeda, manje vitalna i sa nizom
produkeijom fitomase ; rjede se sreta u zajedniei
sveze Mesobromioni reda Brometalia erecti.
Livadska je vlasulja bez sumnje nasa naj-
kvalitetnija i najznacajnija visoka trava. Sadrzi
visok proeenat proteina i mali proeenat mehanic-
kih elemenata. Jednako je podesna za ispasanje
kao i za spravljanje sijena. Dobro podnosi navod-
njavanje i dubrenje sa NPK dubrivima, odnosno
znatno povecava produkeiju njihovim tretma-
nom.
163

1. donji dio biljke, 2. dio li ske i rukavca sa ligulom,
3. shemalski poprecni presjek lisla, 4. mellica, 5. klasic,
6. donja plj evica, 7. gornja pljevica
Gusto iii razrijedeno busenasta biljka, inten-
zivno zelena. Sterilne stabljike najcesce intrava-
ginalne iii ekstravaginalne i tada dugo puzeee.
Stabljika 30-90 em visoka najeesce, kruta i
glatka. Rukavae gladak, suv i djelimieno se
eijepa u konee. Ligula uvijek gola. Prizemni
listovi eekinjasto savijeni, rijetko ravni, tupi, sa
5- 7 nerava, 0,4-1 ,2 mm u preeniku; listovi stab-
Ijike najcesee ravni , sa mnogo nerava, sa gornje
strane dlakavi, rijetko eekinjasti. Metliea opuste-
na, 6-15 duga, uspravna iii nesto vi see a ; gran-
164
FESTUCA
RUBRA L.
Fam. Poaceae
Crveni vijuk,
crvena vlasulja
Rdeca bilniea
LjpBeHa BflaCeHI1Ka
Red Fescue
Feluque rouge
Rol schwingel
Fusajola
OBcsmLo1l.\a KpaCHa5l
S, H, BH, Sb, e G, Ma
VI - X
2n = 14, 28, 42,56, 70; H
Ciee metliee u vrijeme evjetanja strseee. KlasiCi
laneetasti do linearni, Ijubieastoruzicasti iii sme-
dasti, 7-10 mm dugi , sa 4-6 cvjetova. Pljeve
laneetaste, nejednake. Pljeviea laneetasta, eesto
pri vrhu dlakava, s osjem koje je kratko iii
dospijeva i do polovine duzine pljeviee. Plodnik
gladak iii sa nekoliko dlaciea na vrhu.
Rasprostranjena je u Evropi , umjerenom
pojasu Azije i sjevernoj Africi, te u Sjevernoj
Ameriei; pripada sjevernoevroazijskom flornom
elementu.
Razvrstava se na veei broj podvrsta, varije-
teta i f ~ r m i tj . na razlicite grupe populaeija, od
kojih neke imaju i specifican broj hromosoma.
Populacije tipiene podvrste naseljavaju ekosi-
steme klase Molinio-Arrhenatheretea, nalazeCi
optimum zivotnih uslova u okviru fitoeenoza
reda Molinietalia i Arrhenatheretalia, a sa ma-
njom brojnoseu je nalazimo i u subalpinskoj i
gorskoj nitrofilnoj vegetaciji sveze Rumieion al-
pini (F. r. var. megastaehya). Jedna grupa popu-
laeija zivi u aeidofilnim livadama reda Nardetalia,
u brdskom i gorskom pojasu, a nalazimo je i u
vegetaeiji subalpinskih rudina na kiselim tlima
sveza Jasionion orbiculatae i Poion violaceae.
Tipicna podvrsta dobra je krmna biljka, kako
u svjezem stanju tako i u sijenu. Proizvedene
su njene razlieite kulturne sorle.

FESTUCA
VALESIACA
Schleicher
ex Gaudin
(Syn. F. ovi na L. var.
valesiaca Koch.)
Fam. Poaceae
Vlasulja janjcarica,
vlasulja valiska,
vijuk stepski
Valiska bil ni ca
Fetuque du Valais
Valliser Schwingel
O B c ~ H ~ a
S, H, BH, Sb, eG, Ma
V- VII
2n = 14, 28 ; H
Visegodisnja, gusto busenasta, biljka,
vostano prevucena iii zelena, s intravaginalnim
stabljikama. Stabljika 20-50 (70) em visoka,
tanka. Rukavae plavkasto prevucen, razrezan.
Ugula jako kratka, uvasta, gola. Ustovi vrlo
tanko iii tanko cekinjasti , do 0,6 (0,7) mm u
precniku, tupi, najces6e hrapavi i sivo vostano
prevuceni; sklerenhimskih snopi6a 3. Rukavae
starijih listova ne raspada se u konee. MeUiea
duguljasta, gotovo gusta, (2-) 3,5-8 (-14) em
dugacka. Kl asi6i .5-7,5 mm dugacki , sa 3-8
evj etova. Pljeviee silasto laneetaste, do 8 mm
dugacke, sa kratkim osjem. Osje 1 -3,5 mm
dugo. Vrsta je vrlo varijabilna i obuhvata nekoliko
podvrsta i varijeteta. Tipicni oblik (F. valesiaca
Sehl. subsp. valesiaca Stohr var. valesiaca;
Syn. F. valesiaca Stohr. var. valesiaca Seldei)
ima golu stablj iku sa 2 clanka. Klasi6i cesto sivo
vostano prevuceni ; pljeviee 3,5-5 mm dugacke,
gole, s osjem - ovo do 3,5 mm dugacko.
Rasprostranjena biljka, vrlo cesta na ksero-
termnim livadama, pasnjacima i kamenjarama
submediteranskog i stepskog karaktera, uglav-
nom na plitkoj krecnjackoj podlozi. Sre6e se u
sikarama i svijetlim sumama. Karakteristicna je
vrsta kserofilnih travnjaka red a Festueetalia va-
lesiacae. Znacajan je element zajedniea red a
Scorzonero-Chrysopogonetalia, a cesta je i u
1. donji dio biljke, 2. dio liske i rukavca sa ligulom,
3. shematski poprecni presjek lista, 4. metlica, 5. klasic,
6. cvijet
fitoeenozama sveze Vulpio-Lotion i Hyparhenio-
Brachypodion ramosi. Nalazi se u brojnim fitoee-
nozama u kojima je vain a edifikatorska vrsta,
kao na primjer u asocijaeijama: Galio-Festuce-
tum valesiacae, Bromo-Festucetum valesiacae,
Trifolio-Festucetum valesiacae, Taraxaco-Fe-
stueetum valesiacae, Chrysopogono-Festuce-
tum valesiacae, Festucetum pseudovinae vale-
siacae. U pogledu kvaliteta krme, svrstava se u
vrste osrednje vrijednosti.
Opste rasprostranjenje : Juina i istocna
Evropa, umjerena Azija, Mala Azija.
165

1. donji dio biljke, 2. dio liske i rukavca sa ligulom,
3, 4. metHea, 5. klasic
Rizom zilieast. Stablo uspravno iii ustaju6e,
30-100 em visoko, golo, samo pri koljeneima
dlakavo. Listovi dlakavi , 4-8 mm siroki; ligula
usjeeena, do 2 mm duga; li sni rukavae go iii
samo kod srednjih i donjih listova ponekada
dlakav. Metliea izduzena, oko 10 em dug a,
osrednje gusta i sa dlakavim graneieama. Klasi6i
bjelieasto zelenkasti , zu6kasti iii ruzicasti, sa po
2-3 evijeta, 3-6 mm dugi. Pljeve 5-6 mm duge,
zasiljene, samo po lednom nervu i po obodu
trepljasto dlakave. Os donje pljeviee svih muskih
evjetova kukasto savijena.
166
HOLCUS
LANATUS L.
Fam. Poaceae
Vunasta medunika,
pahuljasta
medunika
Volnata
medena Irava
Mocj:JneCTa
MeAo
BVl
4
a
Soft-meadow grass,
Wolly SoH grass
Houlque laineuse
Wolliges Honiggras
Fiene bianco
6yxapH"K
wepcn1cTbiu
S,H, BH, Sb,CG, Ma
VI- VII
2n = 14 ; H (Ch)
Lodikule su oko 2 guta duze od plodnika
hermafroditnih evjetova. Ziga 2, perasto dijeljeni.
Krupa pri osnovi dlakava, 1-2 mm duga.
Rasprostranjena je u Evropi , Aziji, sjevernoj
Africi , Sjevernoj Americi i Kanarskim ostrvima;
pripada subatiantsko-submediteranskom flor-
nom elementu.
Brojne populacije ove vrste nalaze povoljne
uslove za zivot u ekosistemima klase Molinio-A-
rrhenatheretea, a naroeito u okviru reda Molinie-
talia, na dubokim, najces6e oglejenim zemljisti-
ma. Srednje godisnje temperature na njegovim
stanistima najces6e variraju izmedu 8 i 12 C,
apsolutne mini maine po pravilu se ne spustaju
ispod -20 C, a apsolutne maksimalne ne dizu
se iznad 30 C. Srednja godisnja relativna vlaz-
nos I vazduha na stanistima ve6ine populacija
varira izmedu 70 i 90%. Izrazita je heliofita.
Siabe je krmne vrijednost, jer brzo ogrubi,
te je stoka samo u sasvim mladom stanju
konzumira, i to kad nema boljeg izbora. Pripada
grupi medonosnih biljaka. Zbog dekorativnih
svojstava gaji se u hortikulturi (H. I. f.albovarie-
gatus).

HORDEUM
HYSTRIX Roth.
[Syn. H. maritimum
With. subsp.
gussoneanum (ParI.)
Asc. & Graebn.,
H. marinum Huds.
sUbsp.gussoneanum
ParI.] Fam. Poaceae
Livadski jecam,
mekis
Sea Barley,
Sea side Barley
Orge maritime
Strand gerste
Orzo marino
s:J4M8Hb 0llteT\I1H8HHbIU,
s:J4MeHb MOPCKOU
H, BH, Sb, CG
(V) VI - VII
2n = 14,28 ; T
Jednogodisnja busenasto razgranata biljka.
Stabla mnogobrojna, do 30 em visoka, gola, sve
do klasova obrasla liscem. Listovi ravni , goli;
rukavei goli, iii oni na donjim listovi ma s
gustim, mekim dlakama, a oni na gornjim listo-
vi ma naduveni ; ligula tupa, do 0,5 mm duga.
Klasici jednoevjetni , u zbijenim klasovi ma. Klas
eili ndrican, uspravan, obicno do 6 em dug,
bez osja oko 8 mm sirok, na osnovi zaobljen. U
grupi od 3 klasica, srednji hermafroditan, s
pljevama oblika osja, 15-25 mm duge, donja
pljeviea gola s osi duzom od pljevi ea, dugom do
3 em. Boeni klasici muski, njihove pljeve medu-
sobno prili cno jednake, obje oblika osja, iii gornja
malo rasirena, s ostro hrapavim do 2, 5 em
dugom osi ; os donje pljeviee srednjeg klasica
nadvisuje ih za 1 f 4; donja pljeviea vrlo mala,
linearno laneetasta, gola, 5-6 mm duga, suzena
u os priblizno iste duzine (pljeviea i os zajedno
do 1,5 em dugi). Antere 1 mm duge. Raste
na ruderalnim stanistima, pored putova, na nasi-
pima i pjescanim naslagama, takode i na rubo-
vi ma obradenih polja, a u vegetaeiji livada na
vecim povrsinama zastupljena je na podrucj u
kraski h polja. Stanista su najeesce na dohvatu
proljecnih poplava i odlikuje se vrlo kolebljivim
1. donji dio biljke, 2. gornji dio stabljike sa Iistovima i
klasom, 3. grupa klasica, 4. pseno
rezimom vlaZnosti tla. Djelimi cno su u vecoj iii
manjoj mjeri zaslanjena. Vrlo je rasirena u zajed-
nieama sveze Molinio-Hordein secalini; karakte-
risticna je vrsta asoeijaeije Centauretum panno-
nicae H. Ritter 1954. i Deschampsietum mediae
il/yricum (Zeidler 44) H-ic 1963. Cesto je nala-
zimo u antropogenoj vegetaeiji sveze Hordeion
Br. -BI. (31) 1947.
Stoka je rado jede dok je u mladom stanju.
Kao krma dobrog je kvaliteta ako se rano kosi .
U kasnijoj fazi gotovo je bezvrijedna.
Opste rasprostranjenje : Juzna i srednja
Evropa, Krim, Kavkaz srednja Azija; adventivna
u eentralnoj Evropi i Sjevernoj Ameriei.
167

1. donji dio biljke, 2, 3. dio stabljike i !ista u regionu
ligule, 4. gomji dio stabljike sa !istom i klasom, 5. grupa
klasiea
Biljka gusto busenasta. Stabljika do 60 em
visoka, tanka, uspravna iii ustajuca, u gornjem
dijelu gola. Listovi ravni iii cekinjasto previjeni ,
do 5 mm siroki; rukavei donjih listova hrapavo
dlakavi. Klas eilindrican, 3-5 em dug i 4-5 mm
si rok, na osnovi suzen; osovina klasa nakon
sazrijevanja lomljiva. Klasi6i svijellozeleni , 6-8
mm dugi, boeni na prilicno dugim drskama.
Pljeve svih klasi6a u obliku osi. 12-15 mm duge
i pri osnovi nisu prosirene. Donja pljeviea lanee-
tasta, oko 8 mm duga, suzena u nesto duzu os
168
HORDEUM
SECALINUM
Schreber
(H. nodosum Koch ;
H. pratense Hudson)
Fam. Poaceae
Visoki jecam,
klasulja
Travniski jecmen
Meadow Barley
Orge des pres
Roggen gerste
fl4MeHb

fl4MeHbnyroaou
- S, H, BH, Sb, eG, Ma
VI-VII
2n = (14) 28 (42) ; H
(9-10 mm); boeni klasi6i muski, sa linearno
laneetastim pljevama, duzine oko 5 mm, produ-
zene u os duzine do 7 mm.
Rasprostranjena u juznoj , srednjoj i zapad-
noj Evropi, na Kavkazu, u prednjoj Aziji , sjever-
noj i juznoj Alriei, te Sjevernoj i Juznoj Americi ;
pripada subkozmopolitskom flornom elementu.
Vrsta je zastupljena brojnim populacijama
na horizontal nom i vertikalnom profilu Jugoslavi-
je, od submediteranskog do brdskog pojasa.
Najbrojnije i najvitalnije populacije zive u ekosi-
stemima reda Trifolio-Hordeetalia, odnosno
sveza Molinio-Hordeion secalini i Trifolin resupi-
nati. Karakteristicna je i diferencijalna vrsta aso-
cijaeije Hordeo-Caricetum distantis i Trifolio-
Hordeetum nodosi, a ucestvuje u izgradnji aso-
cijacija Oenantho-Alopecuretum bulbosi i Peu-
cedano-Molinietum litoralis. Srednje godisnje
temperature na stanistima razlicitih populacija
ove vrste najcesce variraju izmedu 10 i 16C,
apsolutne minimalne spustaju se do oko -10C,
a apsolutne maksimalne dizu se i iznad 45C.
Srednja godisnja relativna vlainost vazduha na
stanistima ve6ine populaeija krece se izmedu 60
i 70%. Izrazita je heliofita. Optimalno uspijeva
na periodieno plavljenim i oglejenim lIima, koja
su tokom Ijeta najces6e veoma suha. Dobra je
krma samo u ranijim fazama razvi6a.

KOELERIA
MACRANTHA
( Lebedev.) Schultes
[Syn. K. gracilis
Pers., K. cdslala ( L.)
Pers. var gracilis
(Pers.) Beck)
Fam. Poaceae
Smilica tanka,
smiliea njezna
Nezna smiljica
Hair-grass
Zarte Kammschmiele,
Zierliche
Kammschmiele,
TOHKoHor CTPOUHbIU,
T . T O K ~ U
S, H, BH, Sb, eG, Ma
V-VIII
2n = 14 ; H
Visegodi snja biljka, gustog busena. Stablo
njeino, 20-60 em visoko, samo u donjem dijelu
sa liscem, naj cesce citavo golo iii samo ispod
metliee dlakavo. Prizemni listovi vrlo uzani , jedva
pre laze 1 mm sirine, pokriveni kratkim dlakama.
Lisee na stablu kratko, obicno upredeno. Cvast
piramidalno izduiena iii duguljasto eilindri cna,
do 10 em duiine, cesto sjajna. Klasici sitni , 4-5
mm dugi , uzano laneetasti , 2-3 rjede 3-5 evjetni,
najcesce goli. Pljeve linearno laneetaste, gotovo
jednake, siljate, gole. Pljeviee znatno krace od
klasica, linearno laneetaste, u donjem dijelu iii
ispod sredine najsire, postepeno suiene, obi cno
gole, bez oski.
Rasprostranjena je sve do subalpinskog
pojasa uglavnom na suvim pasnjaeima, liva-
dama i kamenjarama. U nizijskom podrucju sre-
cemo je na veoma suvim stanistima. Karakteri-
stican je element zajedniea klase Festuco-Bro-
metea. Cesta je u zajednieama sveze Bromion
erecti, Festucion rupicole, Chrysopogoni-Dan-
thonion, Satureion subspicatae i Festucion vale-
siacae (znacajna je edifikatorska vrsta asoeija-
eije Potentillo-Caricetum humilis R. Jovanovic
1. donji dio bilj ke, 2. dio liske i rukavca sa ligulom,
3, 4. metlica, 5, 6. klasic
1955). Nalazimo je cesto i u nekim zajednieama
planinskih rudina sveze Festucion bosniacae HI.
1930 (karakteristicna vrsta asoeijaeije Anthylli-
detum alpestris HI.). Stoka je rado jede dok je
u mladom stanju, s proljeca, jer kasnije previse
otvrdne. Hranljiva vrijednost je neznatna.
Opste rasprostranjenje : gotovo citava
Evropa (nema je u Sredozemlju) na sjever do
60 sjeverne sirine, na istoku do Himalaja; Kam-
catka, Mandiurija, Kina i Sjeverna Amerika.
Pripada evroazijsko-kontinentalnom flornom
elementu.
169

1. donji dio biljke, 2. dio liske i rukavca sa ligulom,
3, 4. mellica, 5, 6. klasic
Gusto busenasta biljka. Stabljika do 1 m
visoka, ispod evasti sa kratkim dlakama, lisnata,
pri osnovi obavijena starim, cvrstim lisnim rukav-
eima. Listovi meki, zeleni , goli iii sa trepljastim
dlakama; rukavei labavo obavijaju stabljiku; li-
gula kratka. Cvast krupna, do 10 em duga,
blijeda, rjede slabo obojena. Klasi ci najcesce
krupni , troevjetni , 5- 7 mm dugi, rjede dvoevjetni ;
pljeve siroke, zasiljene, najcesce gole, hrapave;
pljeviee bez oske.
Rasprostranjene u Evropi , na sjeveru do
Danske i sjeverne Njemacke, na zapadu do
Selgije i Franeuske, a na jugu do sjeverne Italije,
170
KOELERIA
PYRAMIDATA
(Lam.) 8eauv.
( = K. cristata f lo)
Pers.}
Fam. Poaceae
Piramidalna
kelerija,
obicna smilica
Navadna smiljica
Cresled Hair grass
Koelerie 11 craie
Pyramiden
Kammschmiele
TOHKoHor
S, H, BH, Sb, CG, Ma
V - VII
2n = 28, 42, 70 ; H
Madarske i zemalja Salkanskog poluostrva; pri-
pada subatlantsko-submediteransko flornom
elementu.
Populaeije ove vrste rasute su na vertikal-
nom profilu od brdskog do subalpinskog pojasa.
Najveca grupa populaeija nalazi optimum za
zivot u ekosistemima klase Festuco-Brometea,
odnosno red a Brametalia erecti i sveze Bromion
erecti. Karakteristicna je i dominantna vrsta aso-
eijaeije Koelerietum pyramidatae Pavl. 1951,
koja se razvija na serpentinitima zapadne Srbije
i istocne Sosne. Manje grupe populaeija nala-
zimo u subalpinskim rudinama na karbonatima
sveza: Festucion variae, Festucion bosniacae,
Festucion pseudoxanthinae i Festucion albani-
cae, kao i u borovim sumama reda Pinetalia
heldreichii-nigrae na karbonatima i serpentiniti-
ma.
Ima siroku ekolosku valencu u odnosu na
svjetlo, toplotu, vodu, maticni supstrat i tipove
zemljista.
U mladim fazama razvica, ovee je rado
pasu, a kasnije otvrdne.

LOLIUM
PERENNE L.
Fam. Poaceae
Engleski Ijulj ,
obicni Ijulj ,
Ijulj utrinac
Angleska Ijuljka,
trpezna Ijuljka
AHrn\llCK\II pajrpac
Perennial Rye-grass
Raygrass anglais
Deutsches Weidelgras,
Englisches Raygras
Logliarelia
nfleeen MHorOfleTH\.1U,
paurpac
S, H, BH, Sb, eG, Ma
V - VII
2n = 14 ; H
Biljka sa rasi renim busenovima, 30-70 em
visoka. Stabljika nerazgranata, glatka, ponekada
spljostena, uspravna iii koljenasto ustajuca. Lisni
rukavei glatki , goli , najdonji erveni ; lisne plojke
u pupoljku naborane, tamnozelene, dosta cvrste,
2-4 mm siroke ; ligula kratka i nesto vise od 1
mm duga. Klas tanak, rastresit, do 20 em dug.
Klasici uspravni , sa 6-16 evjetova naj cesce ;
osovi na izmedu klasica glatka; pljeve veCinom
duze od donje pljeviee, 7-10 em duge, usiljene;
donj a pljeviea sa 7 -9 nerava, 6-7 mm duga, 1,5
mm siroka, tupa iii siljata i uvijek bez osja; gornja
pljeviea sa 2 nerva, po nervima fino i gusto
trepavicava; evjetovi uspravni. Rjede viviparna
bi lj ka.
Nalazimo je u Evropi , izuzev arkticke obla-
sti , sjevernoj Afriei , srednjoj Aziji , a unesena u
Sjevernu Ameriku i Australiju; po autohtonom
arealu pripada evroazijskom flornom elementu,
a prema reeentnom arealu eirkumpolarnom.
Ova siroko rasprostranjena vrsta difereneira
se na velik broj populacija, koje se mogu grupi-
sati u dvije skupine. Sku pine urbano- rural nih
populaeija, koje forsira covjek zasijavanjem, ga-
zenjem, dubrenjem i slicnim aktivnostima i koje
1. donji dio biljke, 2. dio liske i rukavca sa ligulom,
3. klas, 4. klasic, 5. plj eva, 6, 7. dijelovi cvijeta
pripadaju tercijarnoj antropogenoj vegetaciji reda
Plantaginetalia rnajoris nalaze optimum u asoci-
jaeiji Lolio-Plantagineturn rnajoris, koja je subko-
zmopolitskog rasprostranjenja i vjeran pratilae
Ijudskih naselja. Druga grupa populacija zivi u
antropogenim sekundarnim ekosistemima reda
Arrhenatheretalia, odnosno sveze Cynosurion
cristati, postizuCi najvisu brojnost, pokrovnost,
vitalnost i produkeiju u asoeijaciji Lolio-Cynosu-
return crtistati, koja je takode vezana za uzu iii
siru okolinu urbanih i ruralnih naselja.
Veoma je dobra krmna i odlicna hortikul-
turna vrsta.
171

1. donji dio biljke, 2, 3. dio slabljike i lisla u regionu
ligule, 4. metiica, 5, 6. klasic
Biljka sa jakim korjenovima i stolonima du-
zine d01 m pokrivenim Ijuspama. Stabljika naj -
cesee 20-80 em visoka, sa vrlo kratkim donjim
claneima koji su malo iznad zemljista, najgornji
clanak vrlo je dug i ide do ispod melliee, te se
dobiva utisak da je bez clanaka (beskoljenka);
na cvorovima kratkih internodija razvijaju se
korjenovi sa donje i pupoljei sa gornje strane; u
pojedinim, naduvenim internodijama nalazi se
rezervna eeluloza; gornji dio stabla bez cvorova,
gladak, katkad do sredine opkoljen rukaveem.
Osnove listova u zemljistu prosirene i jako za-
debljale; lisna plojka sa bjelicastom srednjom
prugom, 3-5 mm siroka; ligula nedostaje; ulaz
172
MOLINIA
CAERULEA (L.)
Moench SUBSP.
CAERULEA
Fam. Poaceae
Modra beskoljenka
Modra stozka
Purple Moorgrass
Molinie bleue
Pfeifengras
Gramigna liscia
MonHHHR rony6aR
S, H, BH, Sb, eG, Ma
VI - IX
2n = 36 ; H
u rukavae sa gustim dugim dlakama. Metliea
uspravna, do 40 em duga, uzana, stegnuta kod
livadskih i rasirena kod sumskih formi ; grane
melliee tanke, do 20 em duge, unazad hrapave.
Klasiei 6-8 mm dugi, 1-6 evjetni, najgornji obicno
zakrZljao, najcesee plavi casti a katkad Ijubicasti
iii zelenkasti , rijetko bjelicasti ; osnova klasiea sa
kratkim dlakama; pljeve sa 1 nervom, 2-2,5 mm
duge, gornja nesto duza i ponekad sa 3 nerva;
donja pljeviea zasvodeno okruglasta, trbusasto
prosirena, s 5 nerava, 3-6 mm duga, bez osi na
vrhu Ijubicasta; gornja pljeviea gola i bez osi.
Antere tamnoljubicaste. Plodnik sa dva tamnoe-
rvena perasta zig a ; stubie na osnovi slabo za-
debljao. Plod slobodan, malo savijen, sa malim
sti!ieem i linearnim hilumom.
Rasprostranjena je u Evropi , izuzev juzne
Spanije, juzne Italije i Grcke, u maloj Aziji, na
Kavkazu, u Sibiru i u Sjevernoj Americi ; pripada
sjevernoevroazijsko - subokeanskom flornom
elementu.
Difereneira se na veei broj populacija, od
kojih jedna grupa nalazi najbolje uvjete za zivot
u asocijacijama sveze Malinian caeruleae, odno-
sno reda Malinietalia, druga grupa u zajedni-
eama reda Brametalia ereeti, treea u okviru reda
Nardetalia, cetvrta u aeidofilnim sumama. Ima
slabu krmnu vrijednost.

NARDUS
STRICTA L.
Fam. Poaceae
Tvrdaca, tipac
Valk, vrnuh,
sceti navka
Mat Weed-grass
Nard, nard rai de
Gemeines Borstengrass,
Bocksbart
Cervino, Tondello
6enoyc
S, H, BH, Sb, CG, Ma
V-VII
2n = 26, 30 ; H
Biljka sa debe li m, 3-5 em dugim podzemnim
rizomima, od kojih polaze brojni zbijeni vegeta-
tivni i evjetni izdanei. Gusto zbijeni busenovi sa
stabl jikama duzine 10-30 em naj cesce. Stabljike
krute, uspravne, samo na osnovi sa li stovima, u
donj em dijelu glatke a u gornjem hrapave,
znatno duze od li stova. Listovi najcesce do 10
em dugi , sivozeleni ; donji redueirani na slamna-
tobjeli caste i sjajne Ijuspe; gornji listovi sa vrlo
uskim, cekinjasto savijenim, do 0,5 mm sirokim,
na obodima hrapavim, siljatim i uspravnim liska-
ma; ligul a kratka, najcesce do 2 mm duga, a
ponekada sasvim nedostaje. Klas je jednostran,
jednostavan i tanak. Klasici do 12 mm dugi , vrlo
usko laneetasti, dugo usi ljeni, u ranijim fazama
razvica uspravni a kasnije odstojeci, plavicasti
iii Ijubicasti , pa zuti , posjedani na dvjema stra-
nama trostrane osovine; plj eve nedostaju, odno-
sno zakrZljale i postoj e samo sa jed nom neja-
snom Ijuspom na osovini kl asa; donja pljeviea
sa donje strane ravna, sa 3 nerva, cesto vrlo
tamna i suzena u krutu os; gornja pljeviea 4 mm
duga i njezno tanko kozasta. Stubi c jednostavan,
a zig ejelovit. Plod sa 3 iviee, vretenast, suzen
u stubic koj i na njemu ostaje i go.
Areal vrste obuhvata Evropu, sjevernu Azi-
ju, Kavkaz, Malu Aziju ; pripada sjevernoevroazij -
skom flornom elementu.
1. donji dio biljke, 2. klas, 3. dio kl asa, 4. dio stablji ke
i lista u regionu ligule, 5. klasic
Vrstu cini velik broj populacija koje su rasute
od brdskog do subnivalnog pojasa nasih planina.
Najbrojnije i najvitalnije, kao i najproduk1ivnije
populacije zive u ekosistemima aeidofilnih livada
brdskog i gorskog pojasa koji pripadaju klasi
Nardo-Callunetea, odnosno redu Nardetalia.
Veoma brojne i vitalne, ali manje produk1ivne
populaeije zive u subalpinskom, alpinskom i
subnivalnom pojasu, u ekosistemima klasa Jun-
cetea trifidi (= Caricetea curvulae), Rhodoreto-
Vaccinietea i Salicetea herbaceae.
Kao krma je veoma losa, jer sadrZi puno Si0
2
;
korovska biljka.
173

1. donji dio biljke, 2. dio IIske i rukavca sa ligulom,
3. klasolika metli ca, 4, 5, 6. klasi c, 7. tucak i lodikula
Biljka sa njeznim korijenom. Busenasta.
Stablo uspravno, 20- 150 em visoko. Listovi rav-
ni, blijedozeleni , 30-35 em dugi, postepeno su-
zeni u vrh ; rukavei goli , glatki, donji naduveni a
najgornji ne ; ligula gornjih listova nesto duza, do
5 mm duga, a kod donjih 2-3 mm duga, siroka.
Klasolika metliea uska, eilindri cna, 2-30 em du--
ga, 4-8 mm siroka, rijetko kratka, loptasta, naj -
cesce zelena, rjede Ijubicasta . . Pljeve 3-5 mm
duge, bjeli caste, opnaste i sa zelenim grebenom
na kome su krute trepevicave dlake ; donja
pljeviea sa 3-5 nerava, gola, odsjecena i na vrhu
174
PHlEUM
PRATENSE L.
Fam. Poaceae
Macji repak,
macica
Travni ski macji rep
ni'lSaACKa
Ma4KIi1Ha onaWKa
Timothy grass,
Cat's tail grass
Fhleole des pres
Wiesenlieschgras,
Timotheusgras
Coda di topo
TimcpeeeKa
Ap>+<aHe4 nyro600
S, H, BH, Sb, CG,Ma
V - IX
2n = 42 : H
nazubljena. Antere su Ijubi caste. Plod loplasl do
jajasl, 1,5-2 mm dug ; pljeviee cvrsto prirasle uz
plod.
Rasprostranjena je u Evropi s izuzetkom
arktickog dijela SSSR-a, u Maloj Aziji i sjevernoj
Africi , a prenesena u Sjevernu Ameriku i Austra-
liju.
U okviru ove vrste na prostoru Jugoslavije
razlikujemo dvije velike grupe populacija, od
kojih jedna nalazi optimum uslova za zivot u
mezofilnim livadama reda Arrhenatheretalia, a
druga grupa, znatno malobrojnija, naseljava me-
zokserofilne livade i pasnjake sveza Mesobro-
mion i Chrysopogoni-Danthonion ca/ycinae. Po-
pulacije prve grupe imaju izuzetno visok znacaj
kao krma, bilo da su prirodne iii antropogenog
porijekla, dok su populacije druge grupe manja
znacajne u tom pogledu.
Zbog izuzetno visokih krmnih vrijednosti
covjek je ovu vrstu odavno poceo uzgajati i
proizvoditi sorte sa visoki m prinosom i visim
kvalitetom. Tako je nas selekeionar Strelee P.
iz Poljoprivrednog instituta u Banjaluei
nekoliko kvalitetnih i visokoproduktivmh sarti,
koje se kultiviraju preko livadskih i pasnjackih
smjesa sirom Jugoslavije i izvan nje.

POA
PRATENSIS L.
Fam. Poaceae
Li vadna vlasnjaca,
metlusica, prava
livadarka
Travni ska latovka
Blue grass,
Kentucky Blue grass,
Bird grass
Paturin des pres
Wiesenrispengras
Gramigna dei prati
M l m ~ K nyroBoii
S, H, BH, Sb, eG, Ma
V - VII
2n = 28- 142 ; H
Biljka sa busenastim iii puzecim rizomima,
od kojih cesto polaze izduieni stoloni. Stablo
uspravno, okruglo, glatko, u gornjem dijelu bez
lisca. Listovi na stablu 2-4; rukavei goli iii dlakavi,
glatki , na bocnim izdaneima potpuno zatvoreni ;
liske rayne iii previjene, gole, kratko usiljene,
krute, sivozelene, 2-4 mm siroke; ligula kratka,
odsjecena iii jajasla, oko 1 mm duga. Metliea
prije evjetanja stegnuta, a za vrijeme evjetanja
rasirena, plavozelena iii Ijubicasta, do mrka;
grane metliee hrapave, donje po 3-5 zajedno.
Klasici jajasti , najcesce sa 3-5, a ponekada i do
13 evjetova, 4-5 mm dugi, zeleni, prelaze na
Ijubicasto; pljeve gotovo jednake, 3-4 mm duge,
donja sa 1 a gornja sa 3 nerva, siljate; donje
pljeviee kruto koiaste, duguljaste, gotovo tupe,
2-3 mm duge, na osnovi sa vunasto-paucina-
sti m cupereima, a na lednoj strani i na obodnim
nervima do sredine sa gustim kralkim dlakama.
Cvjetovi povezani cupereima. Plod vretenast,
1,2- 2 mm dug.
Rasprostranjena je u Evropi, na Kavkazu,
u sjevernoj Aziji , Sjevernoj Ameriei , sjevernoj
Afriei i Australiji ; po osnovu prirodnog areala
pripada evroazijsko-kontinentalno-submedite-
ranskom flornom elementu, a po osnovu reeen-
tnog - prirodno-antropogenog areala supkozmo-
pOlitskom.
1. donji dio blljke, 2. dio liske i rukavca sa ligulom,
3. metlica, 4. klasic, 5. donj a pljevica
Brojne populaeije ove vrste grupisu se u
dvije podvrste: P. p. subsp. pralensis i P. p.
subsp. anguslirolia (L.) Sm., od kojih prva nalazi
optimum uslova za iivot u ekosistemima klase
Molinio-Arrhenalherelea, a druga u ekosiste-
mima klase Fesluco-Bromelea. Tipicna je podv-
rsta brojnija i produktivnija, a ima i znatno vecu
krmnu vrijednost, Ie spada u grupu nasih najko-
risnijih trava za razvoj slocarstva, kako za napa-
sanje stada, tako za sijeno. Veoma se koristi u
raznim livadskim smjesama, dugotrajna je i
bujno se regenerise.
175

1. donji dio biljke, 2. metiica, 3. dio li ske i rukavca sa
ligulom, 4. klasic, 5. cvijet, 6. pileno
Korijen povrsinski , ekstenzivan. Stabljika
10-50 em vi soka, uspravna, kruta, rjede ustaju-
ea, na osnovi sa lukovicastim zadebljanjima, u
gornjem dijelu stabljika bez li sea. Listovi 1 -2 mm
siroki , na stablu ravni , a u rozeti savijeni; rukavei
goli; izumrli rukavci na osnovi stabla kozasti,
zadebljali i obrazuju lukovicasto zadebljanje;
ligula duguljasta, si ljata, do 3 mm duga. Metliea
rastresita, do 8 em duga, za vrijeme evjetanja
rasirena, sa kratkim, uspravno odstojeeim grana-
ma, koje su eesto vijugave. Klasici duguljasto
jajasti, sa 4-10 evjetova, zeleni iii prelaze na
Ijubieastu boju. Pljeve do 4 mm duge, laneetaste,
176
POA BULBOSA L.
Fam. Poaceae
Lukovicasta
vlasnjaca,
lukovicasta
livadarka
Cebulasta latovka
nYKOBlo1peCTa
JlIo1BaAapKa
Bulbous Meadow-grass
Paturin bulbeux
Knolliges Rispengras
Fienarola Scalogna
MflTJl\.1K flYKOBI-1YHbUi
S, H, BH, Sb, eG, Ma
IV - VI
2n = 28, 42, 45 ; H
na grebenu hrapave. Donje pljevice duguljaste,
oko 3 mm duge, siljate i sa purpurnom mrljom
ispod kozaslog vrha, rjede pOIpU no zelene.
Rasprostranjena je u srednjoj i juznoj Evro-
pi, zapadnoj Aziji , u Sibiru i u sjevernoj Afriei;
pripada mediteransko-submediteransko-konli-
nentalnom flornom elemenlu.
Brojne populacije ove vrste rasule su na
vertikalnom profilu nasih primorskih planina, od
mediteranskog do subalpinskog pojasa. Najveea
grupa populaeija zivi u ek0sislemima klase Brac-
hypodio-Chrysopogonetea, Ij . u pasnjacima i
kserotermnim livadama eumedileranskog, sub-
mediteranskog i mediteransko-montanog poja-
sa, najcesee na plieim karbonalnim tlima. Druga
grupa populaeija zivi u stepskim ekosislemima
klase FestuGo-Brometea, a Ireea u ekosiste-
mima reda Trifolietalia parnassii, na makedon-
skim i grckim planinama. Srednje godisnje tem-
perature na slanislima razliCilih populaeija naj-
cesee variraju izmedu 8 i 18C, a srednja godi-
snja relalivna vlainost vazduha izmedu 50 i
60%.
Znaeajna je krmna biljka u aridnim - primor-
skim i stepskim podrucjima; kultivira se u Ore-
gonu (USA).

POA
TRIVIALIS L.
Fam. Poaceae
Obicna livadarka,
obicna vlasnjaca,
petograna
metlusica
Navadna latovka
Rough Meadow-grass
Paturin commun
Gemeines Rispengras
Spannochina,
Sciamonica
MsnnVlK 06blKHoBeHHbiu
S, H, BH, Sb, CG, Ma
VI - VIII
2n = 14 ; H (CH)
Busenasta biljka sa nadzemnim puzecim
izdancima koji se ukorjenjuju i granaju. Stabljika
koljenasto ustajuca, okrugla, gotovo do vrha
obrasla liscem, pod metlicom hrapava. Rukavci
unazad hrapavi ; lisne plojke linearne, raYne, 1 -4
mm siroke, usiljene, jako hrapave, zelene; ligule
makar kod najgornjih listova jako izduiene, naj-
cesce siljate i do 5 mm duge. Metlica dugu/jasta
iii piramidalna, do 20 em duga, prava; grane
metlice prije cvjetanja uspravne, zatim strsece,
donje po 3-5 zajedno. Klasici jajasti, oko 4 mm
dugi, sa najvise 3-4 cVijeta, najcesce zeleni ,
rj ede svijetlomrki iii prelaze na Ijubicasto; pljeve
lancetaste iii jajaste, siljate, donja 2, a gornja 3
mm duga, gornja mnogo sira i jajasto siljata;
donje pljevice duguljasto lancetaste, tanko koia-
ste, zelene, ostro hrptaste i usiljene, 2-2,5 mm
duge, na osnovi sa gustim cupercima paucina-
stih dlaka, a na obodu i lednim nervima sa
prilicno jasnim, kratkim, srebrnastosjajnim dlaka-
mao Cvjetovi povezani cupercima dlaka. Plod
elipsoidan, sa ledne strane sa slabim ilijebom,
1, 5 mm dug.
Rasprostranjena je u cljeloj Evropi, sjever-
noj Aziji, na Kavkazu, u sjevernoj Americi , Maro-
ku, Aliiru i Australiji ; pripada sjeverno-evroazij-
4
I
1
3
d
l
"
1. donji dio biljke, 2. dlo metlice, 3. dio liske i rukavca
sa ligulom, 4. klasic, 5. donja pljevica
sko-subokeanskom flornom elementu, po
osnovu autohtonog areala, a po osnovu recen-
tnog - prirodno-antropogenog subkozmopolit-
skom.
Brojne populacije ove vrste rasute su po
ekosistemima higrolilnih, higromezolilnih i mezo-
Ii/nih livada i pasnjaka klase Molinio-Arrhenathe-
retea. Jedna grupa najbo/je uslove za zivot
na/azi u asocijacijama sveze Calthion, druga u
zajednicama sveze Filipendulo-Petasition, a ma-
nje brojne populacije nalazimo i u antropogenoj
tercijarnoj vegetaciji sveza Sysimbrion i Polygo-
nion avicularis. Dobra je krma u svjezem stanju.
177

1. donji dio biljke, 2. meilica, 3. dio li ske i rukavca sa
ligulom, 4. klasi6, 5. vrh donj e pljevice i upredeni dio osi
Rizom puzeci sa kratkim stolonima. Stablo
uspravno, 30-80 em visoko, rjede na osnovi
koljenasto savijeno, sa 4 cvora, od kojih je
najgornji bez rukavea, na cvorovima cesto dlaka-
vo, a ispod metli ee sasvi m golo. Rukavci sa
tan kim mekanim dlakama, hrapavi iii goli ; lisne
ploce ravne, odozgo nesto jace, a odozdo slabije
dlakave; ligula 1-2 mm duga, na vrhu poeijepa-
na. Metliea vel ika, duguljasta, rastresito rasirena,
do 20 em duga, u pocetku i poslije evjetanja
uska, tanka, stegnuta i sa mnogo klasica; grane
metli ee njezne, slabo hrapave iii skora glatke.
178
TRISETUM
FLAVESCENS
(l.) Beauv.
( T. pratense Pers.)
Fam. Poaceae
Ziatnoluti ovsik,
zlatnoluta zobika
Ziatni ovsenec
)KOflT OBCHK
Yellow Oat grass,
Golden Oal grass
Avoine jaunatre
Goldhafer
Gramigna bionda

OBce4
S, H, BH, Sb, eG, Ma
V-VII
2n = 24, 28 ; H
Klasici sa 1-4 evijeta, 5-8 mm dugi, prije evjeta-
nja okruglasti , a za vrijeme evjetanja si rako
rasireni i tada zeleni i zlatnozuti; osovina klasica
sa vrlo kratkim dlakama. Pljeve krace od evjeto-
va; donja sa 1 nervom i oko 4 mm duga, a gornja
sa 3 nerva i dvostruko duza. Snopici dlaka ispod
cvjetova vrlo kratki, a ispod najdonjeg evijeta
skoro potpuno nedostaju. Donja pljeviea gola,
sa 5 nerava, na dva dijela rascijepljena sa vrhom
koji se zavrsava savijenim osjem, do 7 mm
duga. Gornja pljeviea tanka kozasta i sa 2 hrpta.
Plod go iii sa paucinastim dlakama.
Rasprostranjena je u srednjoj i juznoj Evro-
pi , na Kavkazu, u Alziru, Maroku, srednjoj Aziji
i Sjevernoj Ameriei; pripada prealpsko- submedi-
teransko-subatlantskom flornom elementu.
Optimum uslova za zivot nalazi u asocijaei-
jama sveze Polygono- Trisetion flavescentis, a
ucestvuje i u gradi nekih asocijaeija sveze Arrhe-
natherion elatioris, odnosno reda Arrhenathere-
talia.
Daje kvalitetnu krmu, kako u svjezem stanju
tako i u sijenu.

LlTERATURA, SKRACENICE IMENA CITIRANIH AUTORA
INDEKS ASOCIJACIJA, RJECNIK BOTANICKIH TERMINA,
REGISTRI

LlTERATURA
ADAMOVIC, l., 1909: Die Vegetationsverhaltnisse der Balkanlander (Masische Lander), Leipzig.
AHAPEEBA-ClJETBA.l\>KIIlEBA, H., 1973: 6op6a c
ASCHERSON, P.F.A. & GRAEBNER, K, 0, P.D. 1896-1938: Synopsis der milleleuropaichen Flora.
Ed. 1, Leipzig.
BACAR, R., 1950: Prilog poznavanju vegetacije pretplaninskih travnjaka Makedonije. Godisen
zbornik na Zemjodelsko-5umarskiot lakultet na Univerzitetot, Zemlodelstvo, X, Skopje.
BECK, G., 1890-1893: Flora von Nieder-Csterreich, Wien.
BECK, G., 1903-1 Flora Bosne, Hercegovine i Novopazarskog Sandiaka, 1- 2, Sarajevo, Beograd
BECK, G. & MAL Y, K., 1950: Flora Bosnae et Hercegovinae, 4, Sympetatae 1, 1-72, Sarajevo.
BECK, G., Maly, K. & Bjelci c, Z. 1967: Flora Bosnae et Hercegovinae 4, Sympetalae 2:1-110,
Sarajevo.
BECK, G., MALY K. & BJELCIC, Z. 1974: Flora Bosnae et Hercegovinae 4, Sympetalae 3:1--83,
Sarajevo.
BECK, G., MALY, K. & BJELCIC, Z. 1983 : Flora Bosnae et Hercegovinae 4, Sympetalae 4:1-188,
Sarajevo
BJELCIC, Z., 1966: Vegetacija pretplaninskog pojasa planine Jahorine. Glasnik Zemalj . muzeja BiH
u Sarajevu, Prirodne nauke, Sarajevo
BLECIC, V. & LAKUSIC, R., 1967: Prodromus biljnih zajednica Crne Gore, Glas. republ. Zavoda
zast. prirode Prirodnjackog muzeja Titograd, 9, 57-98, Titograd.
BLECIC, V. & TATIC, B. , 1964: Acidolilne livade i pasnjaci na pi anini Goliji. Glasnik Prirodnjackog
muzeja u Beogradu, 19, 89-94, Beograd.
BOHINC, P., 1979: Siovenske zdravilne rastline, Mladinska knjiga, Ljubljana.
BONNIER G. E. M. 1911-1935: Flora complete illustree en Coulers de France, Suisse et Belgique,
I- XII, Paris.
BONNIER, G. & LAYNES, G de., 1962: Flore complete portative de la France de la Suisse et de
la Belgique, Paris.
BRAUN-BLANOUET, J., 1950; Ubersicht der Pflanzengesellschat1en Ratiens (IV), Vegetatio, Vol.
II , Haag.
BRAUN-BLANOUET, J., 1964: Pflansensoziologie. Drille Aull. Springer-VerI. Wien-New York.
BRIOSI, G.: Atlante Botanico, Seconda Edizione, Urlico Hoepli, Milano.
CINCOVIC, T., 1956: Livadska vegetacija u recnim dolinama Zapadne Srbije, Dok!. disert., Zborn.
radova Polj . lak. 1--82, Beograd
CINCOVIC, T., 1956: Tipovi livada u Posavini, Zborn. radova Polj. lak. IV, 1, Beograd.
CINCOVIC, T. & KOJIC, M. , 1956: Neki tipovi livada i pasnjaka na Divcibarama, Zborn. radova
Polj . lak. IV, 2, Beograd.
CINCOVIC, T. & KOJIC, M., 1962: 0 livadskoj zajednici Danthonietum calycinae u zapadnoj Srbiji.
Arhiv za Poljoprivredne nauke, (47), 3-12, Beograd.
CANAK, M., PARABUCSKI, S. & KOJIC, M., 1978: lIustrovana korovska Ilora Jugoslavije, Novi
Sad.
CERAVSKI , P., 1949: Sistematika biljaka, Beograd.
DANON, J. , 1960: Fitocenoloska ispitivanja livada tipa Agrostidetum vulgaris i Poterieto-Festucetum
val/esiacae u okolini Krivog Vira. Arhiv bioloskih nauka, (1- 2), 1-9, Beograd.
DIKLlC, N. & Nikolic, V., 1964 : 0 nekim zajednicama pasnjaka i livada na Svrljiskim planinama.
Glasnik Prirodnjackog muzeja, 19, 65--88, Beograd.
DIKLlC, N. & NIKOLIC, V., 1972: 0 nekim livadskim zajednicama iz Elerdapske klisure, Glasn.
Prirodnjackog muzeja, serija B, 20, 57-76, Beograd.
DIZDAREVIC, M:, 1974: Rjecnik ekologije, Sarajevo.
DOMAC R. 1950: Flora za odredivanje i upoznavanje bilja, Zagreb.
DOMAC: R. ' 1973: Mala flora Hrvatske i susjednih podrucja, 1-543, Skolska knjiga, Zagreb.
181

ElORElEVIC, V., 1951 : LivadarslVo s pasnjarstvom, Beograd.
EHRENDORFER, F. , 1973: Liste der Gefiisspflanzen Mil1eleuropas, Graz.
FIORI, A., 1923-1929: Nouva flora analilica d' lIalia, Bd. 1- 2, Firenze.
FRITSCH, K. & GJURASIN, S. 1941: Prirodopis bilja, Zagreb.
GAJIC, M. , 1954: Sumske i livadske fitocenoze Kosmaja. Arhiv bioloskih nauka, 1- 2, 145-160,
Beograd.
GIL, N. T. & VEAR, K. C. 1958: Agricultural Botany, London.
GLiGIC, V. 1954: Etimoloski botanicki recnik, Sarajevo.
GOSTUSKI R. 1969: Lecenje lekovitim biljem, Beograd.
GREBENSCIKOV, O. & aI. , 1956: Hole juznej casti Vel'kej Fatry, Siovenska Akad. vied., Bratislava.
GRLlC, LJ. 1980: Samoniklo jestivo bilj e. Prosvjeta ; 1-335, Zagreb.
HEGI , G., 1906-1931- 1966: lIIustrierte Flora von Mittel-Eurpa, Munchen.
HAYEK, A. , 1924-1933: Prodromus Florae Paninsulae Balcanicae 1-3. (in Feddes Repert . Beih.,
30), Berli n-Dahl em.
HOLMGREN, H. 1958: Weeds of Utah, Utah State University.
HORVAT, I., 1931: Brdske livade i vristine u Hrvatskoj, Acta. Bot. Univ. 7, 76-90, Zagreb.
HORVAT, I. , 1949: Nauka 0 biljnim zajednicama, Zagreb.
HORVAT, I. 1960: Pretplaninske livade i rudine planine Vlasic u Bosni. Bioloski glasnik, 13, 2-3,
113-157. Zagreb.
HORVAT, I. 1962: Vegetacija planina zapadne Hrvatske. Prirodoslovna istraZivanja, Jugosl. akad.,
30, Acta biologica, 2, Zagreb.
HORVAT, I. , 1962: Dvije znacajne dolinske livade gorskih krajeva Hrvatske, Veter. arh. XXXII ,
129-143, Zagreb.
HORVAT, I. , GLAVAC, V. & ELLENBERG, H. 1974: Vegetation Sudosteuropas Geobot. selecta
4. Gustav Fi scher Verlag, Stuttgart.
HORVATIC, S., 1934: Flora i vegeracija otoka Paga. Prirodosl. istraZ. Jugoslav. akad. znan. umjetn.
19, 116-732, Zagreb.
HORVATIC, S. 1954: lIustrirani bilinar, Zagreb
HORVATIC, S., 1956: Fitogeografsko rasclanjenje krsa Hrvatske i susjednih podrucja Jugoslavije,
Krs Jugoslavije 5, Split.
HORVATIC, S. , 1963 a: Vegetacijska karta otoka Paga s opcim pregledom vegetacijskih jedinica
hrvatskog primorja. Prirodosl. istraZiv. Jugoslav. akad. znan. umjetn. 33, Acta BioI. 4, Zagreb.
HORVATIC, S. , 1963 b: Biljnogeografski polozaj i rasclanjenje naseg u svjetiu suvremenih
fitocenoloskih istraZivanja. Acta Bot. Croat. 22, Zagreb.
HORVATIC, S., 1964: Fitocenoloske jedinice vegetacije krskog podrucja Jugoslavije kao osnova
njegovog rasclanjenja. Acta bot. Croat. Vol. exstraord., 15-34, Zagreb.
HORVATIC, S., TOMAZIC, G., 1941 : Travniska vegetacija reda Arrhenatheretalia v nizinskem pasu
Siovenije. Zborn. Prirodoslov. drustva 2, 68-75, LjUbljana.
HORVATIC, S. & TRINAJSTIC, I. (eds.) , 1967-1981 : Analiticka flora Jugoslavije 1. Zagreb.
ILiJANIC, LJ., 1957: Ekolosko fitocenoloska istrazivanja livada u Hrvatskoj, Acta Bot. Croat.
Vol. XVI, Zagreb.
ILiJANIC, LJ., 1965: Recherches phy1osociologiques et ecologiques dans les prairies de I' Arrhenat
herion de Lattes (Herault) . Comm. SIGMA 173, Acta Bot. Croat., 24, 47-67, Zagreb.
ILiJANIC, LJ. , 1968: Die Ordnung Molinietalia in der Vegetation Nordostkroatiens, Acta Bot. Croat.
26-27, Zagreb.
ILiJANIC, LJ., 1969: Das Trifo/ion pallidi, ein neuer Verland der Ordnung Trifolio-Hordeeta/ia H-ic.
Acta Bot. Croat. 28, Zagreb.
ILiJANIC, LJ., GAtI , V. & TOPIC, J. , 1972: Grasslands Containing Chrysopogon gryllus in
Continental Regions of West Croatia, Acta Bot. Croat., 31 , Zagreb.
ILiJANIC, LJ. & SEGULJA, N., 1978: Zur Pflanzensoziologischen Glieiderung der Glal1haferwiesen
Nordostkroatiens, Acta Bot. Croat . 37, Zagreb.
JAKOVLJEVIC, S., 1962: Sistematika lekovitih biljaka, Beograd.
JASMAK, K. , 1980: Medonosno bilje, Noli!, Beograd.
JAVORKA S. 1925: Magyar Flora (Flora Hungarica), Budapest.
JAVORKA: S.' & Csapody, V. 1975: Iconographia Florae Partis Austro-orientalis Europae Centralis,
Budapest
IiIOPAAHOB, A. & all ., 1963-1982: <l>nopa Ha Hapo,qHa I - VIII, CO<l>,Ii1R .
JOSIFOVIC, M., 1970-1996: Flora SR Srbije, tom I- X. Srpska akad. nauka I umetn., OdelJenJe pnr.
- matem. nauka, Beograd.
182

JOVANOVIC, B. & aI., 1986: PRODROMUS PHYTOCOENOSUM JUGOSLAVIAE ad mappam
vegetation IS m 1: 200 000, Nauc. vece Veget. karle Jugoslavije, Bribir-liok.
JOVANOVIC, B. & aI., 1986: Prirodna potencijalna vegetacija Jugoslavije, Nauc. vece Veget. karle
Jugoslavij e, Ljublj ana.
JOVANOVIC-DUNJIC, R , 1954: 0 fitocenozi dipovine (Chrysopogon gryl/us) u istocnoj Srbiji.
Zbormk radova Instltuta za ekologiju i biogeografiju, knj . 5, 1- 18, Beograd.
JOVANOVIC-DUNJIC, R., 1955: Tipovi pasnj aka i livada Suve planine. Srpska akad. nauka i umetn.,
Insti tut za ekologiju i biogeografiju 6,2, 1-104, Beograd.
JOVANOVIC-DUNJIC, R., 1956: Tipovi pasnjaka i livada na Rtnju. Srpska akad. nauka i umetn.
Zbornik radova. Institut za ekologiju i biogeografiju, 7,1. Beograd.
JOVANOVIC-DUNJIC, R., 1957: Tipovi dolinskih livada Jasenice, Arhiv. bioI. nauka, IX, 1-4,
Beograd.
JOVANOVIC-DUNJIC, R. , 1958 : Tipovi mocvarne vegetacij e u Jasenici. Zbornik radova BioI.
instituta NR Srbije, 2, 1-36, Beograd.
KLAPP, E. 1938: Wi esen und Weiden. Verlag Paul Parey, Berlin.
KLAPP, E. 1965: Taschenbuch der Graser, Berlin
KLAPP, E., 1974: Tashenbuch der Graser, Verlag Paul Parey, Hamburg.
KOJIC, M., 1957: Chrysopogono- Danthonietum calycinae-nova sveza u redu Festucetalia valesiacae
Br. - BI. & Tx. Zbornik radova Poljoprivrednog fakulteta, 2, 51-55, Beograd.
KOJIC, M., 1959: Zastupljenost, uloga i znacaj djipovine (Chrysopogon gryl/us) u livadskim
fitocenozama zapadne Srbije. Arhiv za poljoprivredne nauke, 37, 3-46, Beograd.
KOJIC, M. & IVANOVIC, N., 1953: Fitocenoloska istraiivanja livada na juinim padinama Maljena,
Zbor. radova Polj . fak. I, 1, Beograd.
KOMAPOB, n. B. & 811. , 1934--1964: <Pnopa CCCP, Bon. I. XXX, MocKBa - neHI1Hrpa,q.
KOVACEVIC, J., 1959: Pregled tipova travnjaka s agroekoloskog gledista podrucj a bivsi h bosanskih
kotara San ski Most, Mrkonjic Grad, Bosanski Petrovac i Lijevca Polja. Godisnjak BioI. inst. Univ.,
XII 1-2 Sarajevo.
KOVACEVIC, J. , 1967: Travnjaci , Poljopr. enciklopedija III, Jugosl. leksikografski zavod, Zagreb.
KOVACEVIC, J. 1971 : Poljoprivredna fitocenologija, Zagreb.
KOVACEVIC, J. 1976: Korovi u poljoprivredi, Zagreb.
M. B., 1955: 60TaHI1Ka, II - CI1CTeMaTI1Ka paCTeHI1U, MocKBa.
KUSAN, F. , 1956: Ljekovito i drugo korisno bilje. Poljoprivredni nakladni zavod, Zagreb.
KVAKAN, P. 1947: Trave, Zagreb.
LAKUSIC, R., 1964: Seslerietalia comosae Ordo novus der Caricetea curvulae Br. - BI. 26, auf dem
Balkangebirges. Mitt. Ost. alp. - din. Sect. Heft 5, Glagenfurl.
LAKUSIC, R., 1966: Vegetacija livada i pasnjaka na planini Bjelasici. Godisnjak Bioloskog instituta
Univerziteta u Sarajevu, XIX, Sarajevo.
LAKU8IC, R., 1967: Crepidetalia dinaricae Ordo, der Elyno-Seslerietea Br. - BI. 48 auf dem
sud6stlichen Dinariden. Mitt. Ostalp. - din. Sect., Heft 8, Wien.
LAKU8IC, R., 1968: Planinska vegetacija jugoistocnih Dinarida. Glasnik. Republ. zavoda za zastitu
prirode, 1, Titograd.
LAKUSIC, R., 1969: Fitogeografsko rasclanjenje visokih Dinarida. Acta Bot. Croat. XXVIII, Zagreb.
LAKUSIC, R., 1969: Planinska vegetacija Prokletija. Zbornik rezimea II kongresa biologa Jugoslavije,
Beograd.
LAKU8IC, R. , 1969: Vergleich zwischen den Elyno-Seslerietea Br. - BI. 49 der Apeninen und der
Dinariden. Mitt. Ostalp. - din. Sect., 9, Camerino.
LAKUSIC, R., 1970: NatUrlichen und antropogenen Hohengrenzen in den siid6stlichen Dinariden,
Mitt. Ostalp. - din. Sect. , Heft 10, Insbruck.
LAKU8IC, R. , 1970: Floristicke rijetkosti i vegetacijske zakonitosti planine Hajle (2400 m.s,m.).
Glasnik Republ. zavoda za zastitu prirode, br. 3, Titograd.
LAKU8IC, R., 1970: Die Vegetation der siid6stlichen Dinariden, Vegetatio, XXI, Fasc. 4--6, The
. d " k I . h d - d- tl' h
LAKU"lv, R., 1973: Die resultatae der aut6kologlschen un syno ooglsc en an en su os IC en
Dinariden, ECOOP, Bratislava.
LAKU8IG, R. , 1974: Specificnosti flore i vegetacije Komova i Prokletija, Zbornik radova sa
Simpozijuma 0 flori i vegetaciji jugoistocnih Dinarida, Tokovi 9, Ivangrad.
LAKU81C R. 1976: Prirodni sistem tala u prirodnom sistemu geobiocenoza na Dinaridima, Zbornik
if kongresa Jugoslovenskog drustva za proucavanje zemliista, Sarajevo. . . .
LAKU8IG, R., 1976: Prirodni sistem geobiocenoza na pi am nama Dlnanda. Godls. BIOI. IfIstltuta
Univerziteta u Sarajevu, XXIX, Sarajevo.
LAKU8IG, R., 1977: Struktura i dinamika ekosistema covjekove sredine na jugoistocnim Dlnaridima,
Zbornik radova sa Simpozijuma Crnogorske akad. nauka u Herceg Novom.
LAKU8IC, R. , 1980: Ekologija biljaka, Svjetlost, Sarajevo.
183

LAKUSIC, R., 1982: Planinske biljke, Sarajevo.
LAKUSIC, R., 1973: Narthecietatia Ordo novus der Scheuchzerio - Caricetea fuscae Nordh. 36. in
den sudeuropilischen Gebirgen, Beri chte des Geobotanisches Institut der ETH, 51, ZOrich.
LAKUSIC,. R., Bjel cic, .Z., Silic, C., Kutlesa L. , Misic, Lj: Grgic, P., 1969: Planinska vegetacija
Maglica, VoluJaka I Zelengore. Radovi Akad. nauka I umJ. BiH, posebna izdanj a, XI, Odjelj.
prirod. i matemat. nauka, 3, Sarajevo.
LAKUSIC, R., Pavlovic, O. & Abadiic S., 1977: Uticaj antropogenih faktora na strukturu i dinamiku
ekosistema covjekove sredine u podrucju centralne Bosne, naucni skup .. Tehnoloski progres,
Ijudske slobode i zastita covjekove okoli ne, 2, Sarajevo.
LAKUSIC, R. , & PULEVIC, V., 1977; Makrofitocenoze kao indikatori degradi ranosti covjekove
sredine, Zbornik radova sa Simpozijuma Crnogorske akademije nauka u Herceg Novom.
LAKUSIC, R. , & aI., 1977: Prirodni potencijali Ijekovitih, vitaminoznih i jestivih divlj ih biljnih vrsta
na jugoistocnim Oinaridima, Zbornik radova sa Simpozijuma Crnogorske akad. nauka u Herceg
Novom.
LAKUSIC, R. , & aI. , 1978: Prodromus biljnih zajednica Bosne i Hercegovine, Godisnj ak BioI. inst.
Univerz. u Sarajevu, Vol. XXX, 1-87, Sarajevo.
LAKUSIC, R., & aI., 1979 : Struktura i dinamika ekosistema planine Vranice u Bosni , Zbornik radova
II kongresa ekologa Jugoslavij e, I, 605--714, Zadar.
LAKUSIC, R. , & aI. , 1982: Ekosistemi planine Vlasic, Bilten Orustva ekologa BiH, Ser. A - ekoloske
monografije, I, 1, 7-131, Sarajevo.
LAKUSIC, R., & al. 1987: Indi katori stanja iivotne sredine, Bilten Orustva ekologa BiH, Serij a A
- ekoloske monografije, III , 3, Sarajevo.
LAKUSIC, R., & al. 1987: Pregled nesumskih ekosistema Nacionalnog parka Sutjeska, Bilten Orustva
ekologa BiH, Serija A - ekoloske monografiJe, Vol. 4, Sarajevo.
nAPIIIH, III . B., 1950-1956: KOpMoHbie ceHOKOCOB CCCP, TOM I - III ,
MocKBa -
MAJOVSKY, J. & KREJCA, J., 1970 : Rastliny v6d mocvarov a luk, Obzor, Bratislava.
MARKOVIC, LJ., 1978: Travnjacka vegetacija sveze Agropyro-Rumicion u obalnom pojasu Save
u Hrvatskoj , Acta Bot. Croat. 37, Zagreb.
MARTINCIC, A., & SUSNIK, F., 1984: Mala flora Siovenije. Praprotnice in semenke.
Oriavna zaloiba Siovenije, Ljubljana.
MAYER, E., 1952: Seznam praprotnic in cvetnic slovens keg a ozemlja. SAZU, Ljubljana
MEUSEL, H., 1943: Vergleichende Arealkunde, I, II, Berl in - Zehlendorf.
MEUSEL, H., JOGER, E., WEINERT, E., 1965: Vergleichende Chorologie der Zentraleuropaischen
Flora, Jena.
M III l.\EBC Kill , K. , 1964; Ha Ha BO
rO,q"WeH Ha np"pO,qHO - aKynTeT Ha BO
CKonje, 15, 3, CKonje.
MISIC, LJ., 1984 : Vegetacij a livada i pasnjaka na planini Treskavici . Ooktorska diserta-
cija, Prirodno-matematicki fakultet, Sarajevo.
MISIC, V. , 1964 : Ekoloski faktori i njihov znacaj za biljni svet, Beograd.
MISIC, V. & aI. , 1978: Biljne zajednice i stanista Stare planine. Srpska akad. nauka i
umetn. OXI, Beograd.
MISKOVIC, B., 1986: Krmno bilje, Naucna knjiga, Beograd.
NESTOROV, V., 1959: Prilog poznavanju privredne vrijednosti planinskog pasnjaka Ljubuse,
sa posebnim osvrtom na bilj nu zajednicu Festucetum pungentis. Veterinaria, VIII , 1, Sarajevo.
NESTOROV, V., 1964: Prilog proucavanju nekih zeljastih biljaka planinskog rejona Ljubuse i njihove
pogodnosti kao krme, Veterinana, 13, 1, Sarajevo.
HOBAK, <1>. A., 1976:: npaxa.
OBEROORFER, E., 1962, 1970: Pflanzensoziologische Exkursionsfiora. fUr SOddeutschland und die
angrenzenden Gebiete, Stuttgart.
OCOKOLJIC, S., & aI., 1964: Krmne biljke, Zadruina knjiga, Beograd.
OCOKOLJIC, S., & aI. , 1983: Prirodni i sejani travnjaci, Beograd.
PAULlNI , O. 1969: Flowers of Europe, London- New York-Toronto. . .
PAVLOVIC, Z., 1950: Pregled livada i pasnjaka Ziatibora, Zborn. radova Inst. za ekolog. I blogeogr.
1, Beograd. k I . b'
PAVLOVIC, Z., 1951 : Vegetacija planine Ziatibor. Zborn. rad. SAN XI, Inst. za eo . I logeogr.
2, Beograd. . . '1' k U 't t B d
PAVLOVIC, S., & ZIVANOVIC, P. , 1982: Sistematika lekovl tlh blJa a, nlverzl e u eogra u,
1-287, Beograd. . I ' S 1972 "
PETKOVSEK, V., 1974: Travniska zdruzba ca ycmae ugar, In nJena
rasirj enost v Sioveniji. BioI. Vestn. 22, 29-37, LJublJana.
184

PETRIC, M., 1969: Pregled sistema visjih rastlin, Univerza v Ljubljani , Blolehniska fakulteta, Ljubljana.
PIGNATTI, S. , 1982: Flora d' lIalia, I - III , Edagricole, Roma.
PIZON, A., 1925: Anatomie et physiologi e vegetales, Paris
RAUH, W. , 1966: Unsere Wiesenpflanzen, Winters naturwissenschaftliche Taschenbucher, HeIdel -
berg.
RESMERITA? I. , 1970: Flora, vegetatia si potentialul productiv pe masivue VIAdeasa, Editura
Academiei Republ ici i socialiste Romania, Bukuresli.
RICHTER, M., & SEVERA, F. 1971 : Leci ve rostiyn. Praha
PbI4It1H, 10. B., 9 ~ 8 : Cl>llopa r"'rpOQJ"'TOB, MocKBa.
RITER-STUDNICKA, H., 1954: Flora i vegetacija livada kraskih polja Bosne i Hercegovine,
Godisnjak BioI. inst. Univerz. u Sarajevu, VII, 1-2, 25-109, Sarajevo.
RITTER-8TUDNICKA, H., 1956, 1957, 1959, 1962: Flora i vegetacija na dolomitima Bosne I
Hercegovine, Godisnjak, BioI. inst. Univ. u Sarajevu, IX, X, XII, XIII , Sarajevo.
RITTER-8TUDNICKA, H., 1963: Biljni pokrov na serpentinima u Bosni , Godisnjak BioI. inst. Univ.
u Sarajevu, XVI, Sarajevo.
ROHLENA, J., 1942: Conspectus Florae Montenegrinae, Preslia, XX-XXX, Praha.
ROSE, F. , 1983: Wild Flowers, Frederick Warne, London.
SAVULESKU, T., & al. 1951-1972: Flora Republici Populare Romane, T. I-XII. Bucuresti.
SCHLOSSER, J. C. & VUKOTINOVIC, L. 1869: Flora Croatica, Zagrabiae.
SELI SKAR, A. & Wraber, T. 1986: Travni ske rastiine na Siovenskem. Presemova druiba, Ljubljana.
SIMONOVIC, D. 1943: Botanika. Beograd.
SIMOillOVIC, D. 1959: Botanicki recnik, Naucno delo. Beograd.
SLAVNIC, Z., 1949: Slatinska vegetacija Vojvodine. Arhiv za poljopriv. nauke i tehniku, 3, 4, 1-180,
Beograd.
STANKOVIC-TOMIC, K. , 1975: Livadska zajednica Inulo-Danthonietum calycinae u vegetaciji
Ibarskog Kolasina (Kosovo) . Ekologija, 10, 1, 1-22, Beograd.
STJEPANOVIC-VESELICIC, L., 1953: Vegetacija Deliblatske pescare, Poseb. izd. SAN, knj . CCXVI,
Beograd.
STRASBURGER, E. , NOLL, F., & aI. , 1921 : Lehrbuch der Botanik, Verlang von Gustav Fischer, Jena.
SEGULJA, N., 1977: Nove jed in ice sveze Calthioll na podrucju Vukomerickih gorica, Acta Bot. Croat,
vol. 36, Zagreb.
SEGULJA, N., & HRSAK, V., 1988: Prirucnik za fitocenoloska i ekoloska istraiivanja vegetacije,
1-93, Zagreb.
SILlC, C., 1973: Atlas drve6a i grmlja, Sarajevo.
SILlC, C., 1977: Sumske zeljaste biljke, Sarajevo-Zag reb-Beograd
SillS C., 1984: Endemicne biljke, Sarajevo-Beograd.
SIMI\';, F., 1980: Nase medonosno bilje Znanje. Zagreb.
SOSTARIC-PISARCIC, K., & KOVACEVIC, J. 1968: Travnjacka flora i njene poljoprivredne
vrijednosti , Zagreb.
SUGAR, I. , 1972: Dvije nove biljne zajednice u Samoborskom polju. Acta bot. Croat., 32, 197-201,
Zagreb.
THOME, 0., W., 1975: Lehrbuch der Botanik, Coin.
THOMEN, E. , 1967: Taschenatias der Schweizer Flora, Basel-8tut1gart .
THURZOV A L. , & KRESANEK, J. & aI. , 1971 : Maly atias lecivYch rastlin, Osveta.
TRINAJSTIC, I. , (ed.), 1975-1983: Analiticka flora Jugoslavije 2..'1-3) ,. Zagreb. .. . .
TRINAJSTIC, I. , & SUGAR, I. , 1972: Prilog poznavanju vegetaclJe suhlh travnJaka na plamm Dinan
u Hrvatskoj, Acta Bot. Croat. 31 , 165-171 , Zagreb.
TRINAJSTIC, I. & aI., 1981: Prilog poznavanju floristickog sastava i rasprostranjenosti as. Bromo-
Danthonietum alpinae Sugar u gorskim predjelima Hrvatske, Acta bot. Croat. Vol. 40, 155-163,
Zagreb.
TUCAKOV, J., 1971 : Leeenje biljem, Beograd.
TURINA, B., 1952: Livade i pasnjaci, II, Zagreb.
TUTIN, T. G. & aI. , 1964-1980: Flora europaea 1-5. Cambridge, University Press.
VISIANI, R., 1842-1 852: Flora Dalmatica, I- III , Upsiae.
WETTSTEIN, R., 1935: Handbuch der Systematisvhen Botanik, VII, Leipzig - Wien.
185

B
B
SKRACENICE IMENA CIT1RANIH AUTORA
h nil In
iffk.lnt.t. .. (it 1m
001nrltC", IIIU1 lli' In
1650). prol<s I II IiUl Ili i pISU ' II.k,h
). R j,lIl II Nit 11111 I. knsIIII'
dloln "Flo" , hUIMOO(' .... lUt? \StO.t ..
l\I OjO \I :
17. 18 ) Prot '.10 I 11.\\
18(6). NI.111 ckl hUI II : plsn' brql1th 1,1 ".
t.,,, t\I koji 10 PI )l1C:n\'. \;)
nolaSkih 1,\ t) 1..\
"00" : .1 pnfl>(\1l R IWlo
I I hi I\lWgllo I pl/rodll.
g). III 'nih i pi los I oolllnih II I.
lISh!tlCl\ (II In kllli!lt) (I 1767).
djttl I Prodromus
'nQ' II rlslltlI-lh. b lSi III Ilsklll I ht
1I B ' II 1 knutl s Itllskl
. Pk . , dlol. -BtilnIgtl " '
Gftrck: A 1\ F. . (t8190 19().1). Ntem I botan ' I .
lItor dllliu klm 1 Nord Ulid
Mlttol -OootSChIIlIId- (1849).
Audln : U IN J n Fr "tell Philippe (1 766 1
(1" t 833) I druglh rII
IIlb.: , ILIB RT J n mmanu 1(1741 1814). protesorbOt nlk
pi lilt, S d UI pe- I druglh.
). Autor djtlta .FIonI He tic
u l: -u. PI
187

RJE CN IK
botanicki h termina, imena vrsta, varijeteta i formi,
dijagnostickih atributa, te porij ekla imena rodova
upotrij ebljenlh u ovoj knjizi
abioticki fak10ri - obuhvataju kompleks fak10ra neiive prirode:
kiimatske (svjeUost. temperaturu, viainost. vazduh) , orografske, edafske i druge, koji zajedno sa
bioliekim laktorima cine ekoloske fak10re u okviru koj ih se odvija iivot organizma
acaul is (grc. a = ne, kaulos = stablo) bez stabla
acet6sus, - nakiseo, kiseo
Achi llea L. (grc. achilleia) po Ahilu, junaku iz trojanskog rata
acidofilan (Ial. acidus = kiseo, grc. philos = prijatelj) koji vOii , odnosno podnosi kiselu podlogu -
sredinu (sian isle)
acris acer (Ial. acer = ostar, siljat) zbog oblika lisnih reinjeva
adventivne biljke (advenire = pridoei) biljke kOje su slueajno donesene iz drugih udaljenih podrueja
adventivni izdanci (advenire = pridoci) izdanci koji se ne javljaju na odredenim nego na proizvoljnim
mladim iii starijim biljnim djelovima
adventivni korijen (radix adventiva) korijen koji ne nastaje iz korijenka kiice nego naknadno na izdanku
(stablj ici iii lislu)
aestivalis, aestivus, - Ijetni, koji cvjeta u Ijelnem periodu
Agrostis L. - antieki greki naziv za vise livadskih trava
ahenija (achenium) (grt . a = ne, hen06 = sjedi njujem, chaino = otvaram) poseban obiik sinkarpne
roske (orasice) s jed nom sjemenkom eija sjemenjaea nije evrsto srasla s usplodem. Plod
karakteristiean za predstavnike lam. ASleraceae.
Ajuga L. - od gre. aguja = gihl , bolest zglobova, preobracen naziv u ajuga, jer se vrsta A. chamaepitis
upotrebljavala protiv gihta
ak1inomorfan (actinomorphus) (gre. aklis = zraka, morphe = oblik) zrakast ; cvijet koji se moie sa
vise od dva uzduina presjeka podijeliti u pribliino jednake dijelove: si nonim: polisimetrican,
radijalan, mullilaleralan
album - bjelina
albus - bijel
Alchemilla L. - od arapskog Alkemelych = nebeska rosa, (kod Arabljana se IjekoviloSI i eudotvorna
moe pripisivala ne samo pojedinim biljkama, nego eak i kapljicama rose sa njih)
Alectorolophus (gre. aleklor = pijetao, lopos = kresta) pijeUova kresta.
al kaloidi (arap. a/-kal = potaSa, soda i gre. eidos = vid, oblik, slika, sliean) azolna organska jedinjenja
bazienih svojstava, prisutna u nekim biljkama. Snainog su fizioloskog djelovanja i otrovna za
zivotinje i Ijude. U terapeutskim dozama koriste se u medicini. Do danas ih je u hemiji poznato
vise od stotinu (nikotin, morfin, kofein, kokain. kinin, slrihnin, teobromin i dr.).
Alopecurus L. (gre. a/poex = lisica, oura = rep) kad uvenu prasnici , klasolika metlica postaje rida
kao lisica
alpinus, - alpski, planinski
altus, - visok
altissimus, - najvisi
aluvijalni (Ial. alluvium = naplava, nanos) nanosni , naplavni
amplituda (Ial. amplitudo = obujam, velieina) prostranstvo, sirina, opseg
andreceum (androeceum) (gre. aner, andr6s = muz, oicos = stan) kolek1ivna oznaka za muske
cvjelne dijelove
anemofilno (gre. ilnemos = vjetar, phi/os = prijatelj) prilagodenost na oprasivanje pomoeu
vjetra
angustifolius, - uskolistan
annuus, - jednogodisnji
antera (-anthera)(grc. antheros = koji cvjeta) prasnica; sastoji se iz 2 poluantere .
Anthoxanthum L. - od gre. anthos = cvijet i xanthos = i ut, jer je cvast po svjetanju takve o l ~ .
Anthriscus Pers. - od gre. antherix = stabalce, jer mu je stablo tanko, iii od gre. anthos = cvllet I
rhyskos = zivica, jer biljka eesto raste u iivicama
195

Anthyllis L. (gre. anthos = evijet, ioulos = malj a) Ime po casiei sa bijelim maljama.
antropogeni laktori (gre. antropas = eovjek, genesis = porijeklo i lat. factor = ei nilae) laktori koji se
odnose na dj ejstva i utieaje koje na zivi svijet vrsi eovjek posredno iii neposredno
areal (Iat. area = povrsina) obl ast prirodne rasprostranj enosli odre.:lenih biljnlh iii i ivotinjskih vrsta
iii zajedniea
aridan - susan
Arrhenatherum (gre. arrhen = muski, ather = os) tako nazvano jer muski evjetovi, za razl iku od
bezosnih dvospol nih, imaju prilieno dugu os
arvensis - poljski, oranieki
asoeijacija (Iat. associatio = udruiivanje drustvo, udruzenje) osnovna jedinica u sistematici l itoeenoza,
koja se odli kuje odredenim flori sti ekim sastavom, odredenom lizionomijom, odredenim zivotnim
prili kama i odredenom dinamikom u prostoru i vremenu, a izdvaja se na osnovu karakteri sti enih
vrsta iii karakteri sti enog skupa vrsta
aspekt (Iat. aspectus = izgled, pojava) izgled litoeenoze koji se javlja kao njena reakeija na sezonske
promjene ekol oskih laktora biotopa. Ovaj izgled treba shvatiti kao izraz sastava i stanja u datom
trenutku.
Asperula L. - deminutiv od asper = hrapav, jer su listovi hrapavi
articulatus - elankovit
autohorija (au/ochoria) rasijavanj e plodova iii sjemenki bez ueesca stanisnih laktora
autohton (gre. autos = sam, chtoon = zemlja) samonikao, starosjedilacki , koji oduvijek postoj i na
jednom mjestu, u jednoj oblasti
autumnalis (Iat. autumnum = jesen) jesenji.
azonalna vegetacija - vegetaeija koja nije uslovljena opstim klimatskim prilikama, te zato nije
raspore.:lena u vidu odredenih zona
bazililne vrste, vrste koje se iskljucivo razvijaju u bazienoj sredini iii im ta sredina pruza optimum
uslova za njihovo razvice
Bellis L. - naziv kod Plinija za B. perennis od lat. bel/us = lijep
biennis, - dvogodisnji
bioeenoza (grc. bios = zivot, koin6s = zajednieki) zivotna zajednica raznovrsnih biljnih i zivotinj skih
organizama na odredenom stani stu (biotopu)
biogeoeenoza (sinonimi: geobioeenoza, ekosistem) osnovni ekoloski sistem, sa speeilienim arealom,
klimom, geoloskom podlogom, bioeenozom, produkeijom, evolucijom, itd. Kao primjeri razlieitih
ekosistema mogu da posluze : livada, bara, suma, itd.
biogeogralija (gre. bios = zivot, ge = zemlja i graphia = opis, nauka) nauka 0 geogralskoj
rasprostranjenosti zivog svijeta: biljaka (Iitogeogralija), zivotinja (zoogeogralija), eovjeka (antro-
pogeogralija)
bioloski spektar - proeentualno ueesce vrsta svih zivotnih lormi u jednoj zajedniei , iii u jednoj oblasti.
Dosta dobro odraiava opste klimatske us love oblasti.
biotieki laktori (sinonim: biotski laktori) (gre. bios = zivot) odnose se na one utieaje koje na odredeni
organizam vrse druga ziva biea, biljke, zivotinje i eovjek
biotieki poteneljal- unutrasnja moe populaeije da raste. On ukljueuje u sebe dvije osnovne konstante:
poteneijal razmnozavanja i poteneijal prezivljavanja.
biotop (gre. bios = zivot i t6pos = mjesto) staniste, uze zivotno podrueje zivotinja i biljaka koje zive
u istim uslovima; skup svih laktora okoline (svjetlo, vlainost, tlo, itd.) koji djeluju na mjestu gdje
biljke i zivotinje zive
bistortus (bis = dvaput, tor/us = uvrnut) dvostruko svinut ; po zmijolikoj glavnoj osi
borealni f10rni elemenat, - grupa biljnih vrsta sa arealima u oblasti rasirenja sjevernih eetinarskih
suma
brakteja (Iat. bractea = list) redukovani list u eijem se pazuhu razvija evijet : priperak, potporni list
brakteola (brae/eolia) listie iz kategorije gornjeg lista koji se nalazi uz evjetnu drsku
Briza 1. - od gre. britho = tonem; zbog visecih klasica
Bromus L. - od gre. broma = hrana, pasa, naziv kod Grka za neku vrstu divljeg ovsa (pod: bromos)
bulb6sus - lukovicav, poput lukoviee
caeruleus, coeruleus - modar
caespitosus - busenav, busav
Campanula L. - dem. od lat. campana = zvono; zbog zvonastih cvjetova
campestrls (Iat. campus = ravniea, polje) poljski
caplllaris, - vlasast, utanjen poput vlasi
Carex L., kod Rimljana - naziv za neke barske biljke, lat. carere = grepsti, strugati (gre. keiro ), jer
su se neke od njih upotrebljavale za razna glaeanja
Carum L. - od gre. kar iii kare = glava, zbog izgleda evasti
Caryophyllaceae (gre. karyon = kuglasto zadebljanje, phyl/on = list) listovi su cesto prievrsceni za
stablo razvijenim zadebljanjem
Centaurea L. - od grc. kentayrion mega za vrstu Cantaurea centaurium, koja raste u Grckoj i gdje se
196

u Ij ekarslvu, kao i mnoge druge vrste ovog roda
Centaunum Hi lI. - Po jednom misljenju ime police od lat. centum = stotina i aureum = zlatnik i
upucuje na vrijednost Ijekovitosti ove biljke. '
chamaedrys (grc. drys = hrast) zbog obli ka lista koji podsj eca na hrastov li st
ciatij (cyathiu!'l) (grc . . kyathos = posuda sliena solji) specifi ena evast, veoma sliena pojedinaenom
hermafrodltnom eVIJetu , u stvan plejohazijum sa jednim zenskim i vise muskih vrlo redueiranih
evjetova, obavijenih posebnim peharastim omotacem
Cirsium Adans. - od grc. kirsion, naziv za neku vrstu ovog roda koja se upotrebljavala u anti eko doba
protiv prosirenja vena
Colchicum l. - kao otrovna biljka nazvana po Kolhisu na Crnom moru, domovini trovaeiee Medeje
( = C. autumnale, mrazovae)
commutatus - pretvoren, promijenjen, preokrenut
comosus - ki tnjav, vlasast, kosmat
Compositae (Iat. compositus = slozen) glavoeike, nazvane tako zbog slaganja mnogobrojnih malih
evjetova (jezicastih, ejevastih) u specificnu raeemoznu evast - glavieu
conglomeratus - uklupcan, nagomil an
corniculatus - opskrbljen roscicima, roscicav
Crepis L. od grc. krepis = osnova, jer lisna rozeta lezi na tiu
cretovi - biljne zajedni ee mocvarnih stanista u kojima je produkeija organske mase mnogo veca nego
potrosnja i rastvaranje. (Dominantne su treset ne mahovi ne - vrste roda Sphagnum.) Donji sloj evi
IzumlrU I pre laze u treset.
crispus - kovrcav
eristatus - krestav, grebenav, cesljast
erueiatus - krstast .
Crueiferae (crux = krst , kriz, ferre = nositi) fam. krstasiee, u vezi sa krstastim rasporedom li stica
evjetnog omotaca
eueulius - kukuljiea
eultivar (ev.) sorta (internaeionalna skraceniea za razne sorte kulturnih biljaka u vrtlarstvu i
poljoprivredi)
evast (evat) - razgranati metamorfozirani izdanak cije se grane zavrsavaju evjetovi ma. Po nacinu
grananja moze biti monopodijalna (raeemozna) i simpodijalna (eimozna) evast.
Cynosurus l. - od grc. kyron = pas iura = rep, zbog izgleda evasti
eyparissias - kao cempres
Daetylis (grc. daktylos = prst) zbog prstasto razgranate metiiee
Danthonia Lam. et DC. - po franeuskom prirodnjaku Dantonu (E. Danthonie)
Daueus L. - od grc. daukos, ime za vise raznih rodova fam. Apiaceae (Athamantha, Daueus i dr.)
deeumbens - povaljen, polegao
degradaeija (Iat. degradatio) postepeno snizavanje, smanjivanje iii gubljenje nekog svojstva; svodenje
na stupanj manje sposoban za vrsenje odredene funkeije; proces pogorsavanja neceg
deltoides, deltoideus - oblika grckog slova delta, dakle slican trouglu
Desehampsia Beauv. - u cast franeuskog prirodnjaka Des-Longehamps- a (- 1849)
Dianthus l. - anticki naziv za Lychnis, Papaver, a vjerovatno i za ovaj rod. Po jed nom tumacenju
izveden je od grc. dios = bog i an/hos = evijet, sto bi trebalo da znaci boianski evijet. Po drugom
tumacenju, ime mu dolazi od gr6. pref. di = dva, dvostruk, i anthos = evijet, tj . koji ima dva
evijeta, koji bujno evjeta. Za ovaj rod naziv datira od XtV stoljeca. Dotie je rod nazivan
Caryophyllus.
difereneijalne vrste - vrste koje difereneiraju nize vegetaeijske jediniee (subasocijaeije i laeijese) u
okviru jedne asoeijaeije
dihazija (grc. dis = dvaput, chasis = pukotina) eimozna evast kod koje glavna osovina proizvodi dva
ogranka
dihotomo (raevasto) grananje - kada sa vrha izdanka (iii grane) polaze dvije ravnomjerno razvijene
grane koje se dalje na isti naein mogu granati
disjunkeija (di sjunktivan areal) (Iat. disjungere = rastavljati) oznacava razjedinjenje areala nekih vrsta,
tj . areal ovih vrsta sastoji se od dva, tri iii vise medusobno odvojenih dijelova
dominantna vrsta (Iat. dominare = vladati) vrsta koja svojom brojnoscu iii pokrovnoscu preovladava
u jednoj zajednici (vidi: edifikatori)
DOrYcnlum Viii. - gr6. dorycnion, naziv za neki sib koji raste uz morsku obalu
droga (fr. drogue) sirovi iii polupreradeni produkt za farmaeeutske, medieinske iii tehnoloske svrhe;
moze biti bilj nog porijekla (osuseni nadzemni iii podzemni dijelovi Ijekovitih biljaka; smole,
balzami), zivotinjskog (vosak, riblje ulje) iii mineralnog (kaolin, kreda, parafin)
dvodomne, ( = dvodome) bltjke (planta dioicia, p. diocia) - one vrste kod kojih jedni individui nose
samo muske a drugi individui, iste vrste, sarno zenske evjetove
edafskl faklorl (grc. edafos = zemljiste) - cine grupu ekoloskih faktora koji se odnose na fizicke,
hemijske i bioloske osobine zemljista, kao i osobine stijena na kojima se zemljiste razvija
197

edilikatori zajednlce (Iat. edifikara = gradili) - vrsle koje izgraduj u neku zajednicu. Shvaeeni u
najsirem smislu ... "ani su saslavni clanovi zajednice, koji uslovljavaju njezl n opslanak, odreduju
njezinu slrukluru i proizvade u zajednici najveei ulieaj " (Horval I. , 1949).
elfusus - rasprsen, raslrkan, rasiren, razgranal
ekologlja (grc. oikos = okolina, sredlna, logia= nauka), nauka koja proucava adnose organizama
(biljaka i iivolinja) i iivolnih zajedniea (biaeenoza) prema uslovima spoljasnje sredine, kao I
uzajamne adnose izmedu iivih biea
ekoloska amplituda izraiava variranje pojedlnih ekoloskih fakl ora u eijim okviri ma je mogue opslanak
dale vrsle
ekoloskllaktori - mnogosl ruka djejslva razlicile prirade (fi2icke, hemijske i biolicke) kojima su izloieni
organizmi
ekotip (gre. oikos = kuea, sredina, sian isle i Iypos = oblik, lik, uzor) - nasljedno izmijenjen oblik
neke biljke iii iivolinje uslijed prilagodenja izvjesnom lipu sredine
ekstrazonalna vegetacija (Iat. extra = van, Izvan i grc. zone = pojas) - dio zonalne vegelaeije izvan
graniea odredene zone, koja se mogla razviH zahval jujuei speeifienim lokalnim uslovima
ekstreman (Iat. extremus) - krajnji.
elatus - visok
endemiti (gre. en = u i demos = narod) vrsle sa ogranieenim arealom, Ij. vrsle koje su, s obzirom na
svoje rasproslranjenje ogranieene na posve adreden, redovno mali, pros lor na povrsini Zemlje
entomolilija (gre. entomon = kukae i philos = Ijubilelj) oprasivanje evjelova pomoeu insekala
Equis,Hum (Iat. equus = konj, seta = dlaka) eekinja, u vezi s izgledom nadzemnog dijela veeine vrsl a
ovog roda
erectu5 - uspravan
erythrinus - iarkoerven
Euphorbia L. - gre. euphorbion, naziv za EuphOrbia officinarum i njenu smolu, koja se upolrebljavala u
Ijekarslvu. Po Pli niju, biljku je nazvao numidski kralj po svom Ijekaru Euforbusu (iz I st. prije n.e.)
Euphrasia L. (grc. euphrassia = radosl ), - zbog Ijupkih evjelova i navodne Ijekovilosli kad oenih bolesli
evroazijski 110rni element - grupa biljnih vrsla koje imaju areale na veeem dijelu evroazijskog
konlinenla
lacijes (Iat. facies = spoljasnjosl, izgled, slrana, lice) najniia jediniea u filoeenol ogi ji , koja nema
svojslvenih vrsla. Karaklerise se masovnim pojavl jivanjem jedne iii vise vrsla biljaka u nekim
sasloj inama asoeijaeije iii subasaeijaeije kojih u drugim saslojinama isle asaeijacije nema.
lalcatus - popul srpa, srpasl
tallax - laZan
lenolaze - sukeesivne fenoloske pojave u iivolnom eiklusu jedne organske vrsle, odnosno livolne
zajedniee
lenologija (gre. phainomai = pojavljujem se, logia= nauka) grana ekologije, izucava odnose izmedu
klimalskih faklora i periadienih sezonskih bioloski h pojava
lertilni dio lista - dio lisla paprali na kome se obrazuju sporangije
lertilni izdanak - izdanak kad paprali na kome se slvaraju sporangije
lertilnost (Iat. fertillis = pladan, rodan) pladnosl , rodnosl
Festuea L - anlieki naziv kod Grka za slamku, kao i za biljke eija slablj ika poslaje kao slamka kad
uvene
Ii lament (Iat. filamentum) prasnieka nil
Filipendula Mill. (Iat. filum = konae, nil, pendulus = viseei) korijenova vlakna su na kraju krtolaslo
zadebljala, lako da krtole vise kao na koneu
litocenologija (Iitosociologija) nauka 0 biljnim zajednieama; bavi se proueavanjem odnosa biljnih
zajedniea prema faklorima sredine, uzajamnim odnosima clanova biljne zajedniee, kao i uopste
svim zakoniloslima formiranj a, odrianja i evolueije i propadanja filoeenoza
litocenoza (gre. fyton = biljka, koinos = zajednicki) biljna zajedniea; kao komponenla bioeenoze, 510
je organizovani prirodni skup biljaka koji je islorijski naslao u proeesu borbe za opslanak iii
priradnog adabiranja i prilagodavanja vrsla na zajednicki i ivol i odredeno sian isle kOje zajedno
naseljavaju. U svojoj najsiroj upolrebi lermin filoeenoza nije laksonomski vee opsli pojam kojim
se oznacava biljna zajedniea neodredenog sislemalskog ranga (oznaeava bilo koju livadsku,
sumsku iii neku drugu zajednieu) .
litogeogralija (grc. phyton = biljka, geographia = zemljopis) nauka a rasproslranjenosl i biljaka na
Zemlji , biljna geografija
lIavescens - i uekasl
lIora (Iat. lIos, lIoris = evijel) kompleks biljaka koje live u adredenoj regiji (na pro flora Balkana,
flora Zialibora), u odredp.nom ambijenlu (morska flora), biljaka iz odredenog geoloskog razdoblja
(flora karbona) ii i odredene sislemalske pripadnosli (flora baklerija)
lIornl elemenat - grupa biljnih vrsla koje imaju areale na vecem dijelu jedne regije (Zemljine polulople,
konlinenla i sl.), npr.: borealni, evroazijski, evropski , evrosibirski, srednjoevropski ponlski,
submedileranski, ponlsko- submedileranski, ponlsko-ilirski, ilirski, balkansko-karpalski (i 51.)
198

fl orni elemenat
lIos-eueuli - evijet kukaviee; kao i mnoge druge bilj ke, dovedena je i biljka Lyehnis flos-eueuli u vezi
sa pocetkom pjevanja kukaviea
lIos, floris - evijet
folium - list
Galium L. - od grt . gala = mlijeko, jer sa pomocu nakih vrsta ovog roda postize zgrusavanj e mlijeka
gametofit - polna generaeija: biljka mahovina i protalijum kod paprati
Genista L. - kod Rimljana naziv genista iii genesta izveden je od lat. genu = koljeno, jar su mlade
grane koljenaste, iii od keltskog gen = zbun ,
Gentiana Tourn. - po ilirskom vladaru Geneiju iz II st. prije n.e., koji je protiv kuge preporucivao
vrstu G. lutea
Gentianella - deminutiv od Gentiana
genus - rod, klasifikaeijski stupanj vi si od vrste, nizi od porodiee
geobioeenoza - vidi biogeoeenoza
geokarpija (grt . ge = zemlja, karpos = plod) pojava da se plodovi zavlat e u tio, gdje sazrijevaju ;
napr., Arachis hypogea, Trifolium subterraneum
geofite (geophyta gre. ge = zemlja, phyt6n = biljka) suvozemne biljke eiji pupoljei iii drugi rasplodni
organi nepovoljne uslove prezivljavaju u zemlj i. Neke od nj ih prezivljavaju u obliku lukoviee,
druge u obliku rizoma, trece u obliku krtola i sl.
Geranium L. - deminutiv od grt . geranos = zdral, zbog spoljnog izgleda ploda koji je slit an njegovom
kljunu
gineeeum (Iat. gynaeceum = gineeej ; grc. gine = zena, oikos = kuca) kolektivna oznaka zenskih
generativnih organa u evijetu eija je osnovna struktura tucak. Tucak koji nastaje od jedne karpele
monokarpan je. U vecini slucajeva gineeeum je polikarpan. Cesto dolazi do srastanja karpela, te
u evijetu postoji samo jedan tueak. Takav se gineeej zove sinkarpan iii eenokarpan. Meoutim, u
evijetu sa polikarpnim gineeeumom moze svaka karpela za sebe da formira tucak, pa se takav
gineeeum oznaeava kao apokarpan iii horiearpan.
ginostemijum (grc. stemon = prasnik) ; oplodni stubic Orhideja, nastao srastanjem andreeeuma sa
gineeeumom.
glaber - gladak, gol
Gladiolus L. - deminutiv od lat. gladis = mac, zbog oblika lista
glandulosus - zljezdav, ima zlijezde
glikozidi iii heterozidi - slozena organska jedinjenja koja pri hidrolizi oslobaoaju secer i aglikon. Mnogi
su otrovni za zivotinje i Ijude. U medieini se upotrebljavaju kao glikozidne droge.
glomeratus - klupeast
gomolj - vidi krtola
gracilis - vitak, tanak, njezan
Gramineae I lat. gramen (gen. graminis) = trava I familija trava
grandiflorus - veleevjetni
gryllus (gre. gryl/os = 6udljivost) zbog eudnog izgleda
habitus (Iat. habitus = izgled, oblik) oblik, spoljasnjost, spoljasnji izgled (opsti izgled biljke kao odraz
njenog naeina grananja)
halofite - biljke koje su prilagooene zivotu na zaslanjenim zemljistima
hazmofite - biljke koje se razvijaju u pukotinama stijena
hederaeeus - kao brsljan
heliofilne biljke (gre. helios = sunee, phi/os = Ijubitelj) biljke koje se optimal no razvijaju u uslovima
pune sunceve svjetiosti
hemikriptofite, hemicryplophyta (gre. hemi = pola, polovina, kript6s = skriven phyton = biljka)
zivotna forma biljaka kod kojih nadzemni dijelovi izumiru u jesen i preko zime, ali njihovi pupoljei,
iz kojih ce se sljedece godine razviti novi izdanei, ostaju pri osnovi stabla, neposredno blizu
povrsine zemlje iii, u drugom slucaju, pupoljei se nalaze ispod zemlje na korjenovima.
Heraeleum L. - ime po antiekom Herkulu iii Heraklu - zbog snaZnog rasta, iii, pak, zbog toga sto se
smatralo da je ova biljka vrlo Ijekovita (izvedeno od Herosa, Herakla iii Herkula, koji su mozda
otkrili Ijekovitost biljke)
herba - zeljasti dio biljke
herbaeeus - zeljast
hermafrodltnl evljet (flos hermaphrodllus) dvopolni = dvospolan evijet s prasnieima i tuekom
heterofillja (grc. heteros = razlicit, phyl/on = list) pojava da se na istoj stabljiei nalaze listovi razlicitog
oblika
hexapetalus - koji ima sest latiea
hlbrldl (Iat. hibrida = melez od grc. hybris = obijest, nasilje) krizanei, potomei rodilelja koji pripadaju
istoj vrsli , a razlikuju se po nasljednim svojstvima.
Hleraclum L. - anticki naziv za ovaj i njemu bliske rodove; grcki: hierax = jastreb (vjerovalo se da
jaslreb i soko imaju oSlar vid, zato slo .. upolrebljavaju mlijecni sok tih biljaka. Postoji i tumacenje
199

da nazi v , moi da, potiee otuda ovih biljaka ima u znatnom broju na visinama gdJe borave
jastrebovi.
higrofite (gre. hygr6s = vlaga, phyt6n = bi ljka) biljke koje su prilagodene uslovima veoma vlainih

Hipancijum - i udublj ena cvjet na loia (eesto u obliku pehara)
hispidus - eekinjav,
Holcus L. - antieki naziv za neku vrstu iz porod Ice trava sa dugi m osima, od gre. holkein = vuei ,
izvuci, jer se osje lako izvlaei ; prema Plinij u ta trava moie da izvlaei iz grla riblj e kosti.
Hordeum L. - antieki naziv za ovaj rod od lat. horrere = biti hrapav, bodlj ikav, zbog osja
horologija (gre. Mra = zemlja, mj esto logia = nauka) nauena disciplina koja proueava zakonitosti
rasprostranjenj a biljnih i i ivotinj skih vrsta i njihovih zajednica
hortikultura (Iat. hortus = vrt i cullura = gajenje) vrtl arstvo, grana poljoprivrede kOja se bavi uredenjem
vrtova i parkova i uzgojem biljaka u njima
humidan (Iat. humidus) vlaian, mokar
humus - zemlja crni ca, tamna organska materija u tlu, nastal a razgradnjom biljni h i i ivotinjskih
ostataka; vaian elemenat plodnosti Ua
hybridus - hibridan, kriian ; kriianac, bastardni
Hypochoeris L. - antieki naziv vjerovatno za Hyoseris od hypo = pod, ispod, pri i choiros = prase, jer
svinje rado jedu ovu biljku
hystrix - bodljast
ilyricus - ilirski
ilirski - fitogeografski pojam, naziv prema jui nom dijelu rimske provincije Ilirije (lliricum) (kasnije
rimska provincija Oalmacija)
indikator (Iat. indikator = pokazivae, ukazivae) stvar iii poj ava koja ukazuje na nesto, u ovom slueaju
biljka koja ukazuje na odredenu ki selost, vlainost, sastav zemljista, itd.
infraspecijski (Iat. infra = pod, ispod niie i species = vrsta) jedinice niie od vrste
inicijalni - poeetnik; poeetni stadijum naseljavanja iivog svijeta u procesu obrascivanja iii naseljavanja
stani sta
inklinacija - nagib
insolacija - direktno zagrijavanje Suncem; osuneavanje
internodije (inler = izmedu, n6dus = koljence) dio stabla koji se nalazi izmedu koljenaca (nodija)
Inula (gre. inca = praznim) zbog purgativnog djelovanja korijena
involucelum (Iat, involucel/um) ovoj eic (kategorija gornjeg li sca koje se nalazi neposredno pod
cvjetovi ma)
involukrum (Iat. involucrum) ovoj, omotae (kategoriia gornjeg lisca koje obrazuje omotae napr. stitaste
i glavieaste cvasti)
izdanak - stablo sa listovi ma
jednodome biljka, jednodomne b. (planla monoecia, p. monoica) biljke koje na istoj jedinki
(individuumu) imaju muske i ienske cvjetove
jednopolan cvijet, jednospolan c. - cvijet koji sadrii iii samo muske iii samo ienske generativne
dijelove
Juncus L. od lat. jungere = vezati , svezati, jer se mnoge vrste upotrebljavaju za pletenje kosara i sl.
kalavac (schizocarpium) susni plod koji nastaje od sinkarpnog plodnika sagradenog od dva iii vise
oplodnih listi ca koji se poslije zrenja uzduino dijeli (kala) dajuci onoliko plodica koliko je karpela
ueestvovalo u gradi tucka, ako se prilikom zrenja raspada na vise plodica nego sto ima karpela koje
ueestvuju u izgradnji tueka, oznaeava se kao merikarpium
kaleifili (Iat. calcium = kreenjak i gre. philos = Ijubitelj) biljne vrste za eiji je uspjesan razvoj i opstanak
potrebno prisustvo kalcijuma u podlozi , ali mogu opstati i bez njega
kaleifobne vrsle (Iat. calcium = krecnjak i gre. phobos = strahl vrste koje ne pod nose kalcijum,
odnosno najbolje se razvijaju u odsustvu kalcijuma
kamenjare - najdegradiraniji oblici vegetacije u pojasu tvrdolisnih zimzelenih i kserotermnih listopadnih
suma mediteranskih krajeva
kapsula (Iat. capsula) eahura, tobolac; opsti naziv za sve susne pucajuce plodove sagradene od dvije
iii vise sraslih oplodnih listiea, a koji se mogu otvarati na razli eite naeine. Postoje cahure sa
kapcima, cahure sa zupcima, eahura sa porama, cahura sa poklopcem.
karakterlstiene vrste - vrste koje su u toj mjeri prilagodene odredenim uslovima bioticke i abioticke
sredine u jednoj zajednici , tako da se u njoj (iii iskljueivo) srecu iii postiiu najveeu brojnost
i vitalnost. Karakteristiene vrste najbolje odraiavaju uslove sredine i snaino utieu na njih
svojim obiljem iii masom iii svojom vitalno5Cu.
karpele (Iat. carpel/um = plodni iii oplodni iii karpelni list) fertilni dijelovi cvijeta koji izgraduju tucak
iii tuekove
karpofor - zajednieki nosae plodi6a kod ploda kalavca (sizokarpijum)
klas (spica) cvast kod kote se na dugaekoj osovini nalaze sjede6i cvjetovi. Prosti klasovi (klasici) u
200

nekih biljaka (fam. Poaceae) skupljeni su u sloieni klas (spica composi/a) iii metlicu.
klaslc - cvast (fam ... Poaceae). Po pravilu klasic obavijaju dvije pljeve. U klasicu se
nalaze cVJetovl. CVI!et Je obavlJen donjom i gomjom pljevicom i (Iodikulama). Na
plJevlcama JednoJ) moie se nal aziti - os.
kleistokarpija - k?d kojih je jedi ni - (kleistogamni
cVJetovl). Kod takvlh bllJaka povremeno nastaju takvi cvjetovi koji se ne otvaraju, pa se
vrsi samo vlastitim polenom.
klimatogena (klimaks, klimazonalna) zajednica - slozenija i postojanij a fitocenoza koja najbolje
odgovara uslovima i mogucnostima date oblasti, u prvom redu klimat skim prilikama. U odnosu
prema spoljasnjoj sredini klimaks-zajednica nalazi se u stanju relativne ravnoteie, relativnog
mlrovanJa.
Knautia L. - po i Ijekaru Knautu - Ch. Knaut (- 1716 g.)
Koeleria Pers. - po prirodnjaku Keleru - G. L. Koeler (- 1807 g.)
kosmopoliti - sinonim geopoliti (grc. kosmos = svijet, po/eo = stanujem) organizmi koji su vrlo
rasprostranjeni, gotovo na svim kontinentima
kras (kras, krs, karst), reljef s posebnom (preteino podzemnom) cirkulacijom u topljivim
stijenama (vapnenac, dolomit, sadra i dr.). Otapajuci kalcijev karbonat, voda stvara skrape,
ponikve, iii vrtace, polja i drugo.
krtola (= gomoli) podzemni izdanak najcesce sfericnog oblika sa veoma skracenim internodijama
(ogranicenog rastenja). Sadrii dosta rezervnih materija.
krupa (pseno) (Iat. cary6psis) susni nepucajuci plod sa sraslom oplodnicom i sjemenjacom. Krupa je
posebni vid sinkarpne orasice.
kserofilne vrste - obuhvataju biljne (kserofite) i iivotinjske vrste koje su sposobne da se normaJno
razvijaju u susnim oblastima sa niskim stepenom vlainosti vazduha.
kserofite (grc. xeros = suv i ph:ilon = biljka) biljke prilagodene iivotu na susnim stanisti ma. U okviru
kserofita moguee je razlikovati kserofite u strogom smislu rijeci (iive u toplim oblastima oskudicom
u vlazi), kriofite (prilagodene fizi ckoj susi ali niioj temperaturi), psihrofite (prilagodene vlainim
stanistima sa niskom temperaturom, prilagodene, dakle, fizioloskoj susi), kserohalofite (prilago-
dene fizioloskoj susi na slanim zemljistima), oksilofite (prilagodene da iive na sfagnumskim
tresavama) .
kseromorfni oblici - obuhvataju biljne vrste kod kojih se javljaju specificne morfoloske i anatomske
osobine uslovljene i vezane za oskudicu u vodi. Veoma karakteristicna kseromorfna svojstva jesu
pojacana kutikula, poveeana dlakavost, razvijenije provodno tkivo, redukcija transpiracionih
povrsina, pojava sukulentnosti, itd.
kultivar (cul/ivar) - vrtna forma.
kumarin - slofeno organsko jedinjenje aromaticnog mirisa, sluii u kozmetici, duvanskoj industriji i
medicini , prisutno u nekim biljkama
labellum - medna usna
Labiatae - familija usnatice ({labium = usna) posto krunica ima dvije usne)
laevigatus - gladak, uglacan.
laevis - gladak, ravan.
lamina - lisna plojka
Lamium (grc. lamos = idrijelo) zbog oblika krunice.
lanatus - vunast
lanugin6sus, lanugineus - fino vunast
lapovi - listiei caske (sepala) . . . .... ..
Laserpitium (laser ...... sok, grc. pi/izo = kapljem) prvobitno ime za Jednu bllJku famlliJe slltarkl IZ
Kirenajke, koja je davala zacinski sok . . . . ' ...
Lathyrus (grc. la = vrlo hyros = iestok) dolazi od upotrebe Latyrus satlvus III L. clcer kao afrodlzlJaka
latice - listiei vjenciea (pe/ala)
latif611us - sirokolistan
Leguminosae - familija mahunarki (legumen = mahuna)
Leontodon (od leon = lav, dons = zub) .... . . .
Leucanthemum (grc. leucos = bijel, an/hemos = cvijet) Dloscund Je oVlm Imenom oznacavao razllclte
vrste familije glavocika (As/erauae) sa bijelim cvasllm,a. . ..
Leuc6jum (grc. leuc6s = bijel i ion = Ijubicica) zbog blJele bOJe cVIJeta I ranog cVJetanJa:.
ligula - ogrljak iii jezicak - karakteristicni koncasti dio na gramci rukavca (vagina) I dlo kOJI obuhvata
stabljikul i plojke lista kod trava (Gramineae) . .. .
Unum L. - od grc. linon, a lat. linum = lan, lanena preda, lanem konac. I keltskl Je 1m = konac.
IItoralan (Iat. Ii/us, Iitoris = obala) obalni, priobalni
lobatus - reinjevit . . . _ . . . .
Locus classicus - original no nalaziste, nalazlste sa kOJ.eg)e vrsta III nekl takson prvl put opisan
lokalltet (Iat. locus = mjesto) mjesto bllJke III zlvotlnJe
Lollum L. anticki naziv za korov, u prvom redu za L. /emulen/um
longlf611us - sa dugim listovima
201

Lukovica - podzemni izdanak ogranieenog raslenja. Siablo slabe razvijeno-skraceno, sa rezervnim
malerijama u soenim lislovima
Luzul a (Ial. lucere = sijati) u vezi sa svi jell im i sjajnim perigonom vrsla ovoga roda
Lychni s - anlieki naziv za ova) rod od gre. Iychnos = svjellosl , poslO se vrsle ovoga roda u mnoslvu
drugih blljaka sa kojima raslu isl ieu IIj epim cvjelovima, a neke vrsl e roda Lychnis olvaraju cvjelove
tek sa zalaskom sunca. Po drugima, zalo 510 se li slovl vrsle L. coronaria upolrebljavaju kao fili lj
za svjeliljke.
Lysimachia L. - Najvjerovalnije dobila ime po anliekom Ijekaru Lizimahu.
macrophyll us - krupnolislan
macrocarpus - krupnoplodi
macul atus - pjegav
major, majus - veei
makija (po korzikanskom nazivu za formaeiju) vrlo gusla, zalvorena formaeija raznog uvijek zelenog
zbunja (Erica vrsle, Arbulus unedo, Smifax aspera ild.), obieno nasl ala degradaeijom sume
eesvine
maxi m us - najveei
mediali s - srednji
Medicago L. - U grekom medike = medij ski , po Mediji (Mala Azija), odakle je prenesena Medicago
sativa ; lal. medicus = Ijekovil.
mezijski - fi logeografski pojam nazvan prema rimskoj provineiji Meziji (Moesla), koja se nalazila na
dosl a sirokom prosloru iSl oeno i zapadno od Morave, a na jug do ispod Skoplja
mezofite (gre. messos = srednji, phyton = biljka) biljke prilagodene na umjerenu vlaznosl vazduha i
zemljisla
metabolizam - ukupna razmjena malerije i energije, koja se neprekidno odvija u svakoj zivoj eeliji,
odnosno bioloskom sislemu
micranthus - malih evjelova
microcarpus - silnoplodi
mieoriza (gre. mycos = gljiva, rhiza = korijen) gljive oko korijena iii u korijenu mnogih visi h biljaka,
koje su od velikog znacaja za njihovu ishranu (mikolrofija) I vidi pod .. ektolrofan i .. endol rofan I
microsporangija - prasna kesiea u kojoj nasl aju polenova zrnea, Ij . mikrospore
mikrostrobilus - muski slrobilusi iii .. muski evjelovi
minimus - najmanji, vrlo malen
minor, minus - manji.
mi nutus - vrlo malen
mirmekohori ja (gre. mirmex = mrav, horeo = idem, sirim se) kada sjemenke iii plodove pojedinih
biljaka [npr. Ijubiciea (Viola spl.), Gagea sp., kopilnjak (Asrum europaeum L.) i dr.). raznose
mravi koji se hrane razlieilim izraslaji ma na sjemenkama (Izv. karunkul i) . Kod tih biljaka
karakteristi cno je da su im peleljke evjelova njezne i poslij e evjel anja padaj u na zemlju, a plodovi
sazrijevaj u rano, pOSlo mravi raznose sjeme, uglavnom Ijel i.
mi xtus - pomijesan (s obzirom na osobine najsrodnijih vrsla, odnosno na popul acije razlicilih vrsta u
fi loeenozi, odnosno bioeenozi)
mjehur- mjesak (folliculus) nadrasli, suhi , jednoplodnicki plod pueavae, koji se u zrelom sl anju olvara
na Irbusnom savu [npr. kukurijek (Hel/ebarus sp.), jasenak i dr.]
Molinia Schrank - (= Aira, Festuca) - dobil a ime po spanskom jezuili J. J. Molina, isl raZivacu cileanske
flore
mollis - mekan, sa meki m dlacieama
monanthus, monanthemus - s jednim cvijelom
monogyna - sa jednim l uckom
monosimetrican - vidi pod nzigomorian
cc
monspeliensis, monspessulanus - monpeljeski (po mjeslu Montpellier na jugu Franeuske)
montani pojas - brdski pojas
montanus - brdski
morfologija (gre. morfe = oblik logos = nauka) iskazuje vanjsku i unulrasnj u gradu organizma
mughus - ime bora krivulj a (Pinus mugo Turra) u juznim Alpama
multifidus - viseslruko razdijeljen
multiflorus - mnogocvjelan
multllateran - vidi .. aktinomorfan
murorum - koji rasl e na zidovima
nektarij (gre. nektar = pice bogova) medne i lijezde evjelova (mednice)
nemoralis, nemor{msis, nemorosus - koji rasle u gajevima, lugovima
nervosus - sa i ilama (nervima)
niger, nigra, nigrum - crn
nobllis (Ial. nobifis = olmjen, plemenil, uzoran, vrsl an)
202

nod!ji kolj enca) kratke zone stabljike na kojima su pricvrsceni li stovi
nudlcauhs - gole stablj lke
nutans - koji vi si preko
nux - orah, orascic
Narcissus ( = Hermione) od grckog narao = opiti, omamiti , zbog jakog mirisa koji karakteri se vecinu
vrsta ovoga roda
Nardus l. - po grckom nardos, nazivu vjerovatno za Andropogon nardus.
Nepeta L. ( = Glechoma) - po antlckom nazi vu za sadasnji grad Nepi u Italiji.
obuvenac. - dio cvjeta kod trava (Graminaeae) koji je u obliku listica. Obuvenci imaju vrlo cesto na
III stram tzv. osje iii osati u obliku raznolikih cekinja.
ocv'jece'<J:l
en
j
an
9 / penanthlum/ skup metamorfoziranih listova koji obavljaju glavne cvjetne organe
(prasmke I tucak)
Oenanthe.l. :- Od grc. r:.inos vi nova loza i anthos = cvijet nastao je anticki naziv za vrstu
Oe. plmpmel/oldes, CIJI mlns cVIJ eta podsjeca na miris vi na.
offici nalis - upotrebljiv, Ij ekovit
officinarum - u upotrebi u apotekama
L. - od grc: enos = magarac i oninemi = korisliti , sto znaci magareca trava
Onosma L .. - od grc. onos = magarac i osme = miris, jer se smatralo da miris i ukus ove biljke prija
magarclma
optimum (opti'!'us = superlativ od!Jonus = najbolji) onaj stepen intenziteta jednog spoljasnjeg faktora
pn kOJem zlvotna radnJa dostlze kulminaciju, odnosno skup ekoloskih faktora pri kojem dati zivi
sistem ostvaruje najvecu vitalnost
orasica - suvi nepucajuci plod
orbicularis, orbiculata - kruzicast
Orchis (grc. orchis = muda) u vezi sa slicnosti jajasto-okruglastih gomolja brojnih vrsta familije
Orchidaceae (kacuni) sa mudima i u vezi s upotrebom gomolja kao afrodizijakuma
orientalis - istocni , istocnjacki
orografski (grc. oros = planina, grapho = pisem) koji se odnosi na reljef Zemljine povrsi ne
ova lis, ovatus - jajast.
Pancicia Vis. - endemicni rod iz porodice Apiaceae, koji je na prostoru nase zemlje zastupljen samo
jednom vrstom (Pancicia serbica Vis.), dobio ime u cast Josifa Panciea, velikog jugoslovenskog
botani cara
pannonicus - panonski.
papile (papiJ/6sus = papilozan = bradavi cav) bradavicasto izboceni spoljni zidovi epidermalnih
eelija
Papillionaceae - familija leptirnjace (papillio = leptir) , biljke leptirastih cvjetova.
papus (pappus) - reducirana, metamorfozirana caska razlicitog oblika (dlacice, membranozni
izrastaji, bobice i dr.), koja ostaje na plodu raznih vrsta glavocika [Compositae (Asteraceae)j, a
sluzi rasprostiranju plodova pomoeu vjetra [maslacak (Taraxacum)] iii pomocu zivotinja [dvozub
(Bidens)] i dr.
patulus - sirok, rasiren
Pedicularis l. - od latinskog pediculus = vas, Os, jer se vrsta Pedicularis palustris ked rimljana
upotrebljavala protiv vasaka
pedologija (grc. pedon = zemlja, logos = nauka) nauka koja proucava zemljiste, tj . zakone njegovog
nastajanja, egzistencije i evolucije
perimnis - trajan
perfolliatus - proraslih listova
perigon (grc. gonos = leglo, izdanak) jednostavan cvjetni omotac koji se sastoji iz 2 istovjetna lisna
kruga, bez diferencijacije na casicu i krunicu
petiolatus - sa drskom (odnosi se na listove)
petraeus - koji raste na stjenovitim mjestima
Peucedanum l. - anticki naziv za P. officinale, postao iii od grckog peuke = smrca i danos = nizak,
zbog izvjesne medusobne slicnosti listova, a mozda od grckog peukedanos = gorak, opor, zbog
ukusa smole iz korijena . . , .
Phleum (grc. phleein = teei) jer su neke vrste ovog roda sluzlle kao sredstvo protlv curenja uha
pilosus - mekano dlakav.
pinnatifidus - perast, perasto rascijepa.n . .
pionirske vrste - vrste koje prve naselJavaJu neko stamste
planinski vrtici - vegetacija visokih zeleni
planta annuela, planta annua - jednogodisnja biljka
planta blennis - dvogodisnja biljka
Plantago l. - ed latinskog planta = taban, zbog oblika lista slicnog tragu stopala
planta perennis, perenna - trajnica.. . ......
plodnlca - donji, siroki, vecinom okruglasti dlo tucka u kOJem se razvlJaJu sjemem zamec!.
203

Poa l. - anticki naziv kod GrI<a za zeljasle blljke. koji je Linne prenio na ovaj rod
poligamna blljka (planta polygama) biljka sa zenski m. muskim i dvospolnim cvjel ovlms
polimorfan (polymorphus) - sa mnogo oblika
polinanj , polinlj (pollinarium) skup polenovih zma slijepljenih u grudvice raznog obllka. slo je
karaklensticno. npr., za familiju kacuna (Orchidaceae)
polusklofitno bille - biljke koje najbelje uspijevaju pn izvjesnom slepenu zasjene.
Polygala l. - od grtkog polys = mnogo i gala = mlljeko. zbog vjerevanja da od nji h stoka daJe vise
mlijeka
Polygonum l. - od grckog polys = mnogo i gony = koljeno. jer je slablo koljenci ma izdijeljeno na
clanke
pontski fl orni elemenat - grupa biljni h vrsla S area lima u oblasl i juznoruskih sl epa
pontsko-ili rskl fl orni el emenat - skupina biljni h vlSl a clji se areali jednim dijelom nalaze u obl asl i
juznoruski h slepa, a drugim dijelom u ililSkom podrucju
pontsko- j uznosi bi rski fl orni elemenat - grupa biljnih vrsl a koje imaju areale u oblasti jui noruskih
slepa i u juznom Sibiru
pontsko- submediteranski florni elemenat - grupa bilj nih vlSl a s arealima u jui noruskl m sl epama i
submediteranskom dijelu Evrope
populacija - sistem individua koje zive na islom sl anislu, u islom vremenu, aklivno razmj enjulu
geneticki mal enjal i ostvaruju vi lalno polomstvo
Potenti ll a (dem. od grc. potens = mocan) srednj ovjekovni naziv za vrsl u Potentilla anserina l. poSlo
se smalralo da je ova biljka veoma Ijekovila
pratensis - livadski
Pri mula (Iat. primus = prvi) poSIO se velik brej vrsl a ovoga roda pojavljuj e u prvim proljetnim danima
pro parte (p.p.) - djeli micno
pro parte maxima (p. p. max.) - vecim dijelom
pro parte minima (p. p. min.) manjim dij elom
pro var. - kao varijetet
Psilurus Trin. - od grckog psi/os = go, bez dl aka i ura = rep, jer lanki klas nema osja
pubescens - pahuljasl
pumilio, pumilis - palul jasl , mal nizak
punchi tus - islockan
purgati vum - lijek (sredstvo) za ciscenje cri jeva
Ranunculus (Iat. dem. rana = zaba) Plinijevo ime biljke, posto je vecina vrsta ovoga roda zaslupljena
u barama i na vlainim slani sl ima, gdje zive i abe
(klasa) razred - najvisa filocenoloska jedinica, koja objedi njuj e redove, a ovi sveze, ild
recentan (Iat. recens = svjez, nov) sadasnji. danasnji , iz naseg doba.
red - fi locenoloska jedi nica koja obuhval a vise sveza, a ove vise asocijacija
reli k! - populacija iii vrsla koja je oslatak nekadasnje drevne flore
rendzina - tip humusnog karbonal nog zemljisla
repens - puzuci
reptans - koji puze i se
rizom (grc. rhizoma od rhiza = korij en) - podanak; metamorfi ziran podzemni izdanak koji se
ukorjenjuje i potsjeca na korijen, ali se od njega razlikuje po tome sto ima si tne Ijuspasl e listove.
roska - ahenija
rotundifolius - okruglol islan
ruber, rubra, rubrum - crven
Rumex - rimsko ime za kiselice(Rumex sp.)
rupester, rupestris, rupestre - onaj koji rasl e na slijenama
Rhin<i nthus l. (Alectorolophus, Fistularia) - od grckog rhis - rhinos = nos i alltl10s = cvijel , zbog
oblika gornjeg dijela krunice
sagitta lis, sagittarius, sagittatus - strelicasl
salep (persi jski sahlep iii schalep = sluzav) sluzna droga koja se dobiva iz gomolja ( Tuber Sa/ep)
raznih vrsl a kacuna (Orchis) iii nekih drugih rodova familije Orchidaceae
sallcifollus - sa lislovi ma kao kod vrbe (Salix)
Salix l. od lal. salire = izbijali , jer biljka brzo rasle. iii od grc. helix = povijen, uvijen, jer su grane
saviUjive
Salvia - rimski naziv za zalfij u, kadulju, (S. officinalis), od lal inskog salvare = spasiti . izlijecili
Sangulsorba l. od lat. sanguis = krv i sorbere = pi li, upijati , jer se ranije uzimala za zauslavljanje krvi
Saturela (L.) Brlq. ( = Ca/amin/ha, Clinopodium, Micromeria, Nepe/a. Thymus) - od lat. sa/urare =
zasitili, jer se kod Rlmljana pod sataregia iii kunila uzimala kao zacin S. hortensis
saxatllls - koji raste na stijenama, stjenoljubiv
Scablosa L. - od lat. scabies = suga, jer se S. succisa uzi mala kao lijek proliv svraba
scloflta - bi ljke sjenovitih stanisla
Scorzonera l. - ii i od italijanskog scorza = kora i nera = crvena iii od spanskog eskorzon naziv za
204

guslera .cd eijeg ujeda se lijeei korijenom ove biljke
- bllJke poluzasjenjenih si an isla
sensu Jatlore (5. lat.) - u si rem smislu
sensu strictiore (5. str.) - u uzem smislu
- koji rasle uz ograde, na rubovima slkara i slienim sl anisl ima
serblcus - srpskl
ser6tinus - kasan, zakasnio
serpyllif6lius - sa lislovima koji su slicni majei noj dusici (Thymus sp.)
serratus - leslerasl
sessilis - sjedeci , bez drske
S.iI.ene l. -:- od grc. = mjesec, jer S. noctillora cvjela floeu, ali ima i drugih prelposlavki
slhqua - Ijuska, komuska
silvaticus, silvester, silvestris - sumski
sinonim (Synonim, syn.) - drugo(a) ime(na) za islu vrsl u
skeletan (grc. skeletos = koslur, skelel) misli se na zemljisle s vi soki m procenlom kamena
sorus (s.orus) - sku Pin a Irusnlca (sporangija) koje izraslaju iz jednog mjesla iii pokrivaju malu
povrslnu sporoflla
species,. vrsla - sislem populacija koje zive .na razl ieil im slanislima u razlicilim vremenima, i kOje po
pravllu., ne razmJenJuJu genellCkl malenJal , zbog proslorne, vremenske, ekoloske iii fenoloske
IzolaclJe, a nlSU reproduktivno izolovane
spin6sus - Irnovil
spora (g:.c. spora i sporos = sjeme, plod) reproduktivni sislem koji se dalje razvija bez oplodenja
spora".9
l
ja (Irusnlca) I sporangluml organ u kOjem se razvijaju spore
(spor0p'hyllu'!') (grc. phyl/on = lisl) lisl na kojem se obrazuju Irusnice, odnosno sporangije
Ilorm element - grupa blljnlh vrsta s arealima u srednjoj Evropi, u oblasli lislopadnih
suma
Stachys -anlicki naziv za vrslu Stachys germanica, od grc. stachys = klas, poslo cvjelovi ove biljke
formiraju privide klas
stellatus - zvjezdasl
sterilan - neplodan
Stipa l. - od grc. stype, alaI. stupa = lanena, konopljana kudelja, na sla asocira dugo osje
stipula (stipulae) (stipula = slama) zalislak, palisli e, koji ceslo ima slamnasl izgled
stolon (vrijeza) (grc. stolos = pratnja) podzemni izdanak iii nadzemna vrijeza slabla
stoma (grc. stoma = uSia) oIVori, najcesee na nalicju lislova, koji sluze za razmjenu gasova biljke sa
spoljasnjom sredinom.
stomahika - sredslVa za podslicanje funkcije zlijezda
striptika - sredstva (Ijekovi) koji slezu (zauslavljaju) Itanini l
strobilus (strobilus) - klas sporofila (npr. kod vrsla roda Equisetum, Lycopodium i dr.)
subalpinski pojas - prelplaninski pOjas
subasocijacija - filocenoloska jedinica niza od asocijacije, a odlikuje se lime slo nema karakterislicnih
vrsla vee samo diferencijalne vrsle ; ima naslavak - etosum, na primjer campanuletosum
submediteranski florni elemenat - grupa biljnih vrsla koje imaju areale u submediteranskom dijelu
Evrope
subspecies - podvrsla.
sukcesije - smjenjivanje jedne populacije drugom, odr.lOsno smjenjivanje biocenoza na islom prosloru
supstrat - podloga
sveza - sistem slicnih asocijacija (filocenoza); dobiva ime lako slo se imenu najznaeajnije vrsle doda
naslavak ion, npr. Pinion, Molinion
sizokarpium - vidi kalavac
takson - laksonomska (sislemalska) jedinica
tanini (Ireslovine) najvaZniji predslavnici hemijskih jedinjenja ugljenih hidrala sa aromalskim kiselina
ma, koji se susrecu u prirodi. Korisle se u larmaceulskoj i kozarskoj induslriji.
Taraxacum (Hall.) Zinno ( = Leonlodon) - najvjerovalnije od grc. taraxis = zapaijenje oCiju, proliv
cega se upolrebljavala vrsla T. officinale
tenuilolius - lankih lislova
Teolrast I Theophrastl (372-287) napisao je djelo " Hislorija bilja", koji obuhvala sve 510 se do lada
znalo 0 Ijekovilom bilju . "
tercijaran - koji se odnosi na geoiosku penodu lerCljar
terminalan (term/nails) vrsni (cvijel, pupoijak, ltd.) . . . . . . .. .
terminologija - skup izraza koji se upolrebljavaju U nau.cnoJ dlscljlhnl Ih obiasll . .
terolita (therophyta) IT I jednogodisnje i dvogodi.snje bdJke kOje nepovoljan penod godlne prezlvlja-
vaju samo u obliku sjemena iii plodova (Slel/ana meel/a, Agroatemma g/Ihago, Lam/um purpureum,
ltd.) .
terra rossa - crvenica, po pravilu primorsko tlo na karbo!1all.ma .
tetrameran (grc. lelra = celiri, meros = dio) cetvoroelanl cVjelm krug
205

Trifolium l. - od lat. Ires = Iri i {olium = lisl, zbog Irodjelnog lisl a
Thymus l . - od gre. Ihymos iii Ihymon = lamjan, zbog slienosti mirisa
tobolac - eahura (capsula) - suhi plod pueavae, koji, po pravilu, sadrfi veei broj sjemenki , a olvara
se na vrlo razlieile naei ne (zaklopeima, poklopei ma, rupicama, ild.)
Irifolius, Irifolial us - troli slan.
tuber6sus - gomoljast.
typicus - l ipiean, uzoran
uligin6sus - koji rasle na moevarnim sl anistima
Umbelliferae (Iat. umbella = suneobran ) u bolaniekoj l erminologiji sl ilae i {ere = nosili, familija slilarki
unill6rus - jednocvjelan
urbanieus, urbanus, urbieus - gradski.
vagina (rukavae) li sl a - baza lisl a koja obuhvata slabljiku (Poaceae, Cyperaceae i dr. )
var. (vanelas) - varijel el , odlika
vegetacija - sve biljne zajedniee planele Zemlje iii neke njene oblasl i, planine, polja, ild
vegetativno razmnozavanje - razmnozavanje biljaka vegel al ivnim organima (reznieama, li slovima,
ild.)
Yeris, vernalis, vernus - proljelni (koji cvjeta u proljeee) (Ver, vMs = proljece)
verruc6sus - bradavi eav
vertieilaris, vertieillatus - prsljenasl
verus - pravi
vikarirajuce vrste (vicarius = zamjenik) koje su sliene, a koje se u prosloru smj enjuju.
Viola - po grekom anl iekom nazivu ion iii iolon za vrslu Malhiola incana izveden je rimski naziv
viola ria za ovaj rod i kasnije skraeen na viola
vrijeze - sloloni
vulgaris, vulgatus - obiean, opsl i, siroko rasproslranjen
Veratrum l. - od lat. verare = govoril i islinu, jer spraseni korijen izaziva kijanje, Ij . znak da se govori
islina
Vicia L. - od lat. vincire = vezati , zbog vi liea kojima se prievrscuju za okolne biljke iii predmete
zalisci - pal isti ci.
zigomorfan (gre. zygon = jaram, morphe = obli k) organ (u ovom slucaju evijet) koji se moze podijeliti
na dva simetricna dijela samo jednim presjekom (monosimetrican, dorzivenlralan)
zoohorija (dispergatio zoochorica) rasprostiranje sjemena i plodova posredstvom zivotinja
zivotni oblici (forme) biljaka - pojam u fi toekologiji po kojem su vise i nil'e biljke svrstane u razne
kalegorije. Svaka zivolna forma predstavlja odredeni naei n prilagodenosti na dale uslove zivota.
206
Danski bolanicar Raunkier, 1905. godine izradio je veoma jednostavnu i jasnu podjelu l'ivotnih
oblika biljaka. Za osnovu Ie podjele uzeo je onu prilagodbu biljke koja slul'i prezivljavanju
najnepovoljnijeg godisnjeg doba, a to je u hladnim i umjerenim krajevima zi ma, u loplim (tropska
i suplropska oblasl) susa. Biljke su prilagodene ovim vaZnim promjenama, ate prilagodbe naroeilo
se ogledaj u u polozaju i zastili pupova (tj . prezimljujueih organa), iz kojih ee se razvili biljka na
poeetku vegetaeione sezone. Prema polozaju prezimljujueih organa, Raunkier je poslavio nekoliko
zivol nih oblika (formi), koje svrslava u pet osnovnih kategorija: fanerofili (Phanerophyta) {P{
jesu biljke koje imaju visegodisnj e, Iraj ne grane sa pupovima na vrhovima, koje se nalaze slobodno
u vazduhu, na veeoj iii manjoj visini od povrsine zemlji sta; hamefite (Chamaephyta) I Ch l jesu
niske biljke eiji se pupoljei nalaze najvi se do 25 em iznad zemlje, lako da su oni za vrijeme zime
bolj e zaSlieeni nego kod vrsla prethodne skupine; hemikriptofile (Hemicryplophyta I HI jesu biljke
kod kojih nadzemni djelovi preko zi me izumiru, ali pupoljci oslaju pri osnovi stabla, neposredno
uz povrsinu zemlje (bilo da se nalaze ispod iii iznad nje)1 Veei broj biljnih vrsta umjerene zone
pripada ovoj skupini. Geofite(Geophyta) I GI jesu biljke eiji nadzemni organi polpuno izumiru a
pupoljei se nal aze na podzemnim organima, i 10 na znalnoj dubini. Geofite prezimljuju iii pomoeu
rizoma (Anemone, Iris, Polygonalum, ild.), lukovica (Galanlhus, Leucoium, Allium i dr) , korijenskih
krtola (Orchidaceae) iii slablovi h krtola (Colchicum, Cyclamen i dr.). Terofite (Therophyta) I T I
jesu jednogodisnje biljke koje nepovoljan period godine prezivljavaju sarno u obliku sjemena,
odnosno plodova

, ,-
-
, ,-
-<>
.ae!':
_

odoI atum _ . .t..a
"'S Voen:r: B'*
Q-epis c:onymulia GOl..a- .... "'"""'" 'Z'
= - aq 'ZO
Cn.JciMa gIaba _ 9":1!n:..'
Cynosurus u ' 'lS _ '5;;
0. .... " caroIa _ caoI:a -
Dactyk gIoma __ 'S-
0.111 .... Mpina est 4 sa
- c
..a- & ' 51!
Os <treoWetE as :e .
X . '51!!
,:l:-=",--= =_,,""""'05 X ' 56
Desct Ii
,iSR
,Aasa 46C
DianIhus aiDbia 25
DianIhus .... . h _ 2S
DoIj'Q1ium te' e_.
"EOe'E
Go...c... sbs:!... ::osrs . .Q
Fq' )1m paIu:sare _ ' _
:vet. ""Jill'"
EUpoo.bia ".,.' -
5..p , a",iir."io; L !l6
&4A- - i' 4., , i& _ --Hi -J? liB
"'esLca __ = "are SS !"'IaeI>-
'63
'G ca a&D .. 6"
F e .... iiigl escesiS :...a-.. subsp. niglew:ens

F t .... owina '"62
z If"'2 '.-"'er _ a$ a Jr<oc:ro 65
F ' .... p - 63
F 7 ... rubnt "S&
:esu:a -..aa Lam. 3lD 61
F 7... S' Sd-..e ex GaUlin 55
Fesa.c:a HayeI< 62
dAa E " Gill! :J7
1RE;:e "'. ' 9 iI ...... d . 37
C 5_ A s L Q2
00
GaIUtr __ Seq!..
..... 03
C . .o1bsa Seq!.. Cas&. 29
Genisa sa-; F L 43
0... __ c:iIaIa L85
C 5 a '5 L82
2f11

Gentiana pneumonanthe L. 83
Gentiana utriculosa l. 84
Gentianella ci liata (l.) Borkh. 85
Geranium molle L. 69
Gladiolus lIIyrlcus Koch 137
Heracleum sphondilium subsp. sphondillum 77
Hleracium grandlflorum All. 121
Hieracium plio sella 122
Holcus lanatus l. 166
Hordeum hystrix Roth. 167
Hordeum marinum Huds. subsp. gussoneanum
ParI. 167
Hordeum maritimum With. subsp.
num (ParI.) Asch. & Graebn. 167
Hordeum nodosum Koch 168
Hordeum pralense Hudson 168
Hordeum secalinum Schreb. 168
Hypochoeris maculata l. 123
Hypochoeris radicata l. 124
Inula salicina L. subsp. salicina 125
Juncus articulatus L. 139
Juncus effusus l. 140
Juncus lamprocarpus Ehrh. ex Hoffm. 139
Knautia arvensis (l. ) Coulter 108
Koeleria crislala (l.) Pers. 170
Koeleria crislala (L) Pers. var. gracil/is (Pers.)
Beck 169
Koeleria gracilis Pers. 169
Koeleria macrantha (Lebedev) Schull es 169
Koeleria pyramidata (Lam.) Beauv. 170
Lathyrus latifolius l. 49
Lalhyrus megalanlhus Steudel 49
Lathyrus pratensis l. 50
Leontodon autumnalis l. 126
Leontodon hlspldus l. 127
Leucanthemum vulgare Lam. 128
Leueojum aestivum l. subsp. aestivum 136
Linum cathart lcum l. 70
Lolium perenne l. 171
Lotus cornieulatus l. 45
Luzula campestris (l.) DC. in Lam. & DC. 141
Lychnis flos-cucull L. 27
Lyslmachla nummularla l. 81
Lythrum sallcaria L. 32
Medicago arablca (l.) Hudson 46
Medicago falcala l. 47
Medlcago lupullna l. 48
Medicago maculala Sibth. 46
Medlcago sativa l. subsp. falcata (l.) Arcang 47
Moenchla mantlca (l.) Bartl. 29
Mollnla caerulea (l.) Moench subsp. caerule. 172
Narcissus poeticus L subsp. radiiflorus (Salisb.)
Baker 135
Nardus strlcta l. 173
Onobrychis saliva Lam. 51
Onobrychls vlclifolia Scop. 51
Ononls arvensls l. 52
Ononis hircina Jacq. 52
208
Ononls spinosa L. 53
Ophloglossum vulgatum L. 20
Orchis morio l. 138
Pastinaca sativa subsp. sylvestrls (Miller)
Rouy & Camus 78
Petrorhagla saxifraga (l.) link 30
Phl eum pratense l. 174
Pimpinella magna l. 79
Plmpl nella major (l.) Hudson 79
Pimpinella saxifraga var. major L. 79
Plantago altisslma l. 104
Planlago carinala Schrad, ex Mert & Koch non
Moench 105
Plantago holosteum Scop. 105
Plantago lanceolala l. 106
Planlago lanceolala l. var. altissima Pollini 104
Plantago media L. 107
Poa bulbosa l. 176
Poa pratensls l. 175
Poa trlvlalis L. 177
Polygala comosa Schkuhr. 72
Polygala vulgaris l. 73
Polygala vulgaris subsp. somosa Chod. 72
Polygonum bistorta L. 21
Potentilla recta l. 38
Potentilla reptans l. 39
Primula columnae Ten. 80
Primula veris l. subsp. columnae (Ten.)
Arcang. 80
Prunella alba Palles ex Bieb. 90
Prunella laciniata l. 90
Prunella vulgaris l. 91
Ranunculus aeer!. L. 33
Ranunculus aerls L. 33
Ranunculus repens l. 34
Ranunculus sardous Crantz 35
Rhlnanthus minor l. 95
Rhinanlhus major Ehrh. var. glandulosus Si-
monk. 94
Rhinanthus rumelicus Velen. 94
Rumex acetosa L. 22
Rumex crlspus L. 23
Salvia pratensis l. 87
Sangulsorba minor Seap. 40
Sangulsorba officinalis l. 41
Scablosa columbarla l. 109
Scabiosa dubia Velen. non Moench. 91
Scorzonera villosa Scop. 129
Serratula tlnctoria l. 130
Sieglingia decumbens (l.) Bernh. 159
Silene inflala Sm. 24
Silene vulgaris (Moench.) Garecke 24
Stachys recta l. 88
Stella ria gramlnea l. 28
Succlsa pratensls Moench. 110
Taraxacum offlclnale Weber in Wiggers 131
Teucrlum chamaedrys l. 89
Thymus serpyllum l. 93
Tragopogon pratensls l. 132
Trifolium campestre Schreber in Strum 54
Trifolium fragiferum l. subsp. fragllerum 55
Trifolium hybrldum l. 56

Trifolium incaranatum l. 57
Trifolium montanum l. 58
Trifolium nigrescens Vivo 59
Trifolium ochroleucum Huds. 60
Trifolium panonlcum Jacq. 61
Trifolium patens Schreber in Sturm 62
Trifolium pratense l. 63
Trifolium rapens l. 64
Trifolium resupinatum l. 65
Trifolium subterraneum l. 66
Trlsetum flavescens (l.) Beauv. 178
Trisetum pratense Pers. 178
Tunica saxifraga (l.) Scop. 30
Veratrum album l. 134
Veronica chamaedrys L. 96
Veronica serpyllifolia l. 97
Vlcla cracca l. 67
Vlcla seplum l. 68
Viola can Ina l. 31

Babin zdravac 69
Bedrenika velika 79
Bedrinac veliki 79
Bekica 150
Bela rada 114
Belodun 42
Bezstabljicni osjak 118
Bijela djetelina 64
Bijela puzava rosulja 145
Bodilica 118
Bodljikavi glad is 53
Bodljikavi zeeji trn 53
Bokvica cunasta 105
Brdska djetelina 58
Brocac 102
Busika 160
Crijevac 28
Crnkasta dj etelina 59
Crnj evac iuckasti 90
Crvena djetelina 63
Crvena gunjica 65
Crvena vlasenka 161
Crvena vlasulja 161 , 164
Crveni kantarion 86
Crveni vijuk 164
Dimak bodljikavi 121
Dinjica 40
Divlja ialfija 87
Divlji karanfil 25
Divlji kim 75
Djetelina podzemna 66
Dlakavi krestusac 72
Dokoljen 136
Dubacac 89
Dunjica 48
Dupcac 89
Dvogodisnji dimak 120
Oipovina 155
Engleski Ijulj 171
Estarzeta 51
Francuski Ijulj 149
Gladiola 137
Gladi s 72
Gola sita 140
Golocej brdski 126
Golubija udovicica 109
Gomoljasta koneara 37
210
Srpskohrvatska imena
Grahovina 49
Graorica 67
Grozdasti ovsik 154
Hajducka trava 113
Hibridna djetelina 56
Hmeljasta lucerna 48
Cekinjasti golocek 127
Cekinjusa bodljikava 121
Cekinjusa crna 120
Celasica velika 38
Celinscica 91
Cemerika bijela 134
Cestoslavica 96
Cesljasti razli cak 117
Cesljika 156
Cistac 88
Cvorasti si t 139
Cvorasti sitinac 139
Iglica me kana 69
Inkarnatska djetelina 57
Ivanjska brocika 103
Ivanjsko cvijece 103
Ivica 92
Jaglika proljecna 80
Jagodasta djetelina 55
Jagorcevi na proljecna 80
Jajastolisna cestoslavica 97
Jarcija trava 41
Jednolistak 20
Jeievica 157
Kacun 138
Kija nuiasta 72
Klasulja 168
Klinei" sareni 26
Klupcasta ostrica 157
Kovrdiava kiselica 23
Kozja brada 117
Krasuljak 114
Krasuljica obicna 74
Krbuljica velika 74
Krestac 156
Knugolisna metiljka 81
Kriialina 91
Lan cistilac 70
Lanik bijeli 70
Lavlji zub 126
Lazarkinja crvena 99

Leieea trava 159
Lisioji koljenasti repak 147
Lisicji repak 146
Livadna grahorika 50
Li vadna kadulja 87
Li vadna vlasulja 163
Livadna vlasnjaca 175
Li vadska klasaca 154
Li vadska kozja brada 132
Li vadski grahor 50
Li vadski jecam 167
Li vadski vijuk 163
Loci na 126
Lukovicasta livadarka 176
Lukovicasta vlasnjaca 176
Ljulj utrinae 171
Ljutika 22
Maciea 174
Macji repak 174
MajCina dusiea 93
Mala boca 118
Mala krvara 40
Mala lineura 82
Mali mlijee 71
Mali sreenjak 82
Mali suskavae 95
Mali zveeae 96
Maljava klasaca 153
Maslacak 131
Mecja sapa 77
Medvjedi dian 77
Meka stoklasa 153
Mekis 167
Metlusiea 175
Minja moraviea 105
Mirisavka 148
Misjakinja prugolisna 28
Mjesinieasta geneijana 84
Mljecika obicna 71
Mocvama lineura 83
Mocvarna presliea 19
Moevarna siristara 83
Modar kamenieak 30
Modra beskoljenka 172
Modrieiea 99
Mrazovae 133
Mrkva divlja 76
Muravka 129
Muska bokvica 106
Nacrvena rosulja 144
Nakostrijeseni lavlji zub 127
Narcis 135
Obicna beklca 141
Obiena broeike 102
Obicna ivancica 128
Obicna livadarka 177
Obicna margareta 128
Obicna maanka 29
Obicna prisnlca 108
Oblcna runjlka 122
Obicna smllica 170
Obicna r e s l ~ 150
Obicna vrkuta 36
Obicni ornjevae 91
Obioni kim 75
Obicni krestusae 73
Obieni Ijulj 171
Obieni pastrnak 78
Obieni pastrnjak 78
Obicni preskoc 110
Obicni srpae 130
Obicni stolisnik 113
Obieni iabnjak 35
Odvraeeniea 121
Ostra rosulja 144
Ostrica busika 160
Otvorena zvoncika 111
Ovoja vlasulja 162
Ovseniea 149
Ovsik 151
Pahovka 149
Pahuljasta medunika 166
Panonska djetelina 61
Pasja Ijubieiea 31
Pasnjacki oman 125
Persijska djetelina 65
Petlova kresta 95
Petlova krestiea 156
Petogradna metlusiea 177
Petoprstiea 38, 39
Pesenka 29
Piliea 130
Piramidalna kelerija 170
Pirevina 143
Pirika 143
Piskavac 110
Pjegava lucerna 46
Pjegava vija 46
Pjegavi jastrebljak 123
Polegli protivak 81
Poljska djetelina 54
Poljski kim 75
Poljsko zelje 23
Prava brocika 101
Prava livadarka 175
Prijeslap 43
Proljeena oSlrica 142
Promjenljiva klasaca 151
Prostrel82
Provaljen korijen 123
Ptieja grahorica 67
Pueavac 24
Purpurna grahorica 68
Purpurna lazarkinja 100
Purpurni broe 100
Pusina 24
Puzava petoprsta 39
Puzavi Ijutie 34
Puzavi zabnjak 34
Puze6a ivica 92
Ranjsnlca 42
Ranjenlk 42
RastrsSBni sit 140
RaIJasta k1cica 104
Razllcak 115

Repasta zvon6ika 112
Rdobrada 155
112
Rumenika 27
Runjavi ze6ak 52
Sablji6ica 137
Salep 138
Sardinijskl Ijutie 35
82
Smllica njezna 169
Smllica tanka 169
Smiljkita 4S
Sporis 113
Sreenjak 21
Srednja bokvica 107
Srednji trputac 107
Srpak 130
Strelicasta zutica 43
Sunovrat 135
123
Surueica 37
Suzica 150
Svinjski korijen 124
Sareni karanfil 26
Sargarepa divlja 76
Silj 158
Siljka 158
Sirokolisni grahor 49
Stavelj obieni 23
Strkasti zvonei6 111
124
Susulj 30
Svedska djetelina 56
Tipac 173
Tratineica 114
Trepljasta siristara 85
Trepljasti raven 85
Trozupka 159
Turovet 132
Tvrdaea 173
Udovica njivska 108
Uskolisni trputac 106
Uspravna stoklasa 152
Uspravni ovsik 152
212
Usac 27
Utrenica glatka 125
Uvinuti dvomik 21
Vasiljak 115
Velika kiselica 22
Velika klVara 41
Verenica sitna grozdasta 97
Vid 84
Vidac 98
Vidova trava 98
Vij ugasta grahorica 68
Vij uk 162
Vijuk stepski 163
Virak 36
Visoka bokvica 104
Visoki jeeam 168
Vlasulja janjcarica 165
Vlasulja valiska 165
Vodenika 119
Vrbica velika 32
Vrbieica velika 32
Vunasta medunika 166
Zecina 115
Zeeja lobeda 122
Zeeji tm 52
Zeljasta bjeloglavica 44
Zeljasta bjeloglavka 44
Ziatnozuta zobika 178
Ziatnozuti ovsik 178
Zmijina eestoslavica 96
Zmijski jezik 20
Zrakasti jastrebljak 124
Zabtji rastavi6 19
Zabnjak Ijutie 33
luta gunjica 62
Zuta broeika 101
luta djetelina 62
luta krska zecina 116
luta lucema 47
luta vija 47
luti krSki razlieak 116
luti zvjezdan 4S
lutikava djetelina 60
lutkasti osjak 119

U Ediciji PRIRODA JUGOSLAVIJE izasle su slijedece knjige:
1. C. Silic: ATLAS DRVECA I GRMLJA
2. C. SiJie : SUMSKE ZELJASTE BILJKE
3. C. SiJie : ENDEMICNE BILJKE
4. R. Lakusie: PLANINSKE BILJKE
5. R. Lakusie,
LJ. Misie: L1VADSKE BILJKE
6. C. SiJie : UKRASNO DRVECE I GRMLJE
U pripremi su slijedece knjige:
1. A. Sofradzija,
Z. Korene: SLATKOVODNE RIBE
2. T. Vukovie,
Z. Pocrnjie,
E. Elurovie: VODOZEMCI I GMIZAVCI
3. J. Gregori
Z. Korene: PTICE
4. A. Sofradzija: LOVNA DIVLJAC
5. A. Span,
B. Antolie: BILJNI SVIJET JADRANA
6. A. Simunovie,
D. Zavodnik: BESKRALJESNJACI MORSKOG DNAJADRANA
7. I. Jardas: RIBE I GLAVONOSCI JADRANA