RAČUNALNE MREŽE

Božidar Rački

RAČUNALNA MREŽA
• Povezani skup dvaju ili više samostalnih računalnih sustava
• Povezivost ostvaruje na više razina, a najniža je hardverska razina (kablovima - koaksijalni, UTP,
optički, bežično) gdje povezana računala čine čvorove, a medij koji povezuje je veza / link
• Fizička veza:
- Point to point (jedna fizička veza povezuje točno dva čvora)
- Multiple access (jedna fizička veza povezuje više čvorova – sabirnica)

PREKLAPANE MREŽE
• Mreže sa sklapanjem krugova/putova (circuit-switched)
- Standardna telefonska mreža
- Uspostava “postojane veze” (optički krug, električni krug)
- Prijenos signala/podataka

• Mreže sa usmjeravanjem paketa (packet-switched)

- Tipična računalna mreža
- Pošiljatelj šalje adresirane pakete podataka prema preklopniku
- Preklopnik prima, pohranjuje i prosljeđuje pakete prema odredištu (store and forward)

PAKETI
• Paketi su "blokovi podataka" ili točnije nizovi bitova neke zadane (ili maksimalne) dužine, precizno
definirane strukture
• U osnovi, takvi nizovi sastoje se od zaglavlja (koje sadrži upravljačke podatke i adrese), te od
"korisnog tereta" (tj. podataka) koji prenose
• Paketi se još nazivaju i ćelija (cell), okvir (frame), poruka (message), ovisno o kontekstu u kojem se
spominje, a zajedničko značenje im je “jedinica podatka”.

STRUKTURA MREŽE
• Host - izvodi mrežne programe aplikativne razine (poput raznih Web pretražitelja, programa sa
računalnu poštu i slično), ali i niz drugih programa (nižih razina) koji su neophodni za rad same
mreže.
• Network – čvorovi - preklopnici, zajedno sa vezama između njih, ostvaruju / utjelovljuju mrežu,
njihov je zadatak da prosljeđuju pakete, odnosno da uspostavljaju putove.

USMJERIVAČ VS PREKLOPNIK
• Čvor koji povezuje dvije ili više mreža (obično različitih vrsta) naziva se usmjerivač (router),
ponekad i gateway
• Preklopnik povezuje čvorove unutar jedne mreže.

ADRESA, PREKLAPANJE, USMJERAVANJE

• Da bi hostovi koji su spojeni na mrežu mogli međusobno komunicirati, potrebno je da svaki od njih
ima jedinstvenu adresu (u svakoj od mreža na/u koje je vezan).
• Adresa je općenito niz bitova koji jednoznačno identificira (imenuje, adresira) jedan čvor mreže, taj
čvor može biti host, preklopnik ili usmjerivač
• Na temelju adrese hosta, preklopnici i usmjerivači usmjeravaju pakete od hosta-pošiljatelja do hosta
primatelja
• Proces usmjeravanja paketa, naziva se usmjeravanje ("određivanje puta", routing)

SLANJE PORUKA U MREŽI (ispit!)

• Unicast - poruka se upućuje na točno jedan čvor i nosi adresu točno onog čvora na koji je poslana;
• Multicast - poruka se istodobno upućuje na veći broja čvorova u mreži, ali ne na sve čvorove i nosi
adresu grupe strojeva, odnosno adresu koja označava jednu grupu strojeva;
• Broadcast - poruka se upućuje na sve čvorove u mreži i adresa poruke označava da je ta poruka
namijenjena svakom od čvorova mreže.

PROSTORNA OPSEŽNOST MREŽA

• SAN (System Area Network) prostorno ograničena "na jednu prostoriju"; takva mreža obično
povezuje različite komponente istog računalnog sustava. ... one obično omogućavaju paralelan rad

1
 većeg broja procesora koji zajednički koriste neke resurse kao što su sustavi za upravljanje
datotekama, printeri...
• LAN (Local Area Network) pokrivaju relativno mali prostor. Kod LANova je obično zadana
maksimalna ukupna dužina spojnog kabela. Obično je zadana i minimalna udaljenost između dva
čvora, kao i maksimalan broj domaćina u LAN mreži.
• MAN (Metropolitan Area Network) prostire se na prostoru veličine "nekoliko desetaka kilometara"
(veći grad do 160 kilometara).
• WAN (Wide Area Network) prostiru se na praktički neograničenom prostoru i mogu sadržavati vrlo
velik broj čvorova (taj broj zavisi prvenstveno od raspoloživog broja adresa čvorova). Najpoznatija
WAN mreža je Internet.

RAZVOJ RAČUNALNIH KOMUNIKACIJA

• 1. faza – spajanje udaljenog terminala

- Korisnik na udaljenom terminalu radi kao da je neposredno spojen na stroj (Telnet), ako ne
postoji veza u lokalu – nema komunikacije, rastom broja korisnika raste i opterećenje na
centralnoj jedinici.

• 2. faza – spajanje udaljenog računala

- Centralna jedinica
- Udaljeno računalo
- Korisnik na udaljenom računalu radi kao da je neposredno spojen na stroj no koristi program s
lokalnog stroja koji emulira terminal (Telnet)
- Ako ne postoji veza u lokalu – nema komunikacije sa centralnom jedinicom, ali korisnik može
obrađivati podatke – razvoj protokola za razmjenu podataka (Z-modem, Kermit, FTP)
- Razvoj posebnih programa za ostvarivanje veze između modema i stroja odn. za upravljanje
modemom (Telix)
- Centralna računala postaju preopterećena pa se razvijaju uslužni protokoli

• 3. faza – decentralizacija obrade

- Računala se organiziraju u lokalne mreže
- Jedno računalo preuzima funkciju poslužitelja (servisi i protokoli)
- Udaljeni korisnik se uz pomoć programa-klijenta spaja na poslužitelj, postavlja upit poslužitelju,
poslužitelj vraća odgovor na upit, klijent interpretira dobivene rezultate.

OSI MODEL – OPIS SLOJEVA

1. Fizički sloj
- Vrši fizički prijenos niza bitova preko fizičke veze do susjednog čvora na kojeg je taj niz bitova
upućen (daljnji prijenos tog niza bitova do konačnog odredišta vrši zatim fizički sloj slijedećeg
čvora).

2. Sloj veze podataka (Data link)

- Sloj koji uređuje nizove bitova u okvire fiksne strukture, čiji je osnovni oblik <niz zaglavlja +
koristan teret>.
- Funkcije te razine obično su realizirani hardverski, u mrežnim adapterima.

3. Mrežni sloj (Network layer)

- Sloj koji usmjerava pakete prema njihovu odredištu.
- Jedna poruka (sa transportne razine) smješta se u jedan paket (na mrežnoj razini) koji se zatim
smješta u jedan okvir (na razini veze podataka) i upućuje u mrežu.

4. Transportni sloj (Transport layer)

- Najniži sloj koji uspostavlja i vrši komunikaciji između dvaju procesa koji su smješteni na
različitim domaćinima.

5. Sloj aplikacije (aplikacijski sloj; Application)

- Sloj kojim se definiraju razni entiteti (aplikacije) pomoću kojih korisnik vrši mrežnu komunikaciju,
odnosno koristi usluge mreže, npr. HTTP.

6. Sloj predstavljanja (Presentation layer)

- Vodi računa o načinu predstavljanja (kodiranja i prikazivanja) primljenih podataka.

2
7. Sloj sesije (Session layer)
- Sloj koji vodi računa o povezivanju različitih tokova ulaznih podataka koji na domaćinu-primatelju
trebaju biti povezani zajedno.
- Npr. kod video-konferencija, gdje treba sinkronizirati glasovne i vizualne tokove podataka.

TCP/IP MODEL – OPIS SLOJEVA (ispit!)

1. Sloj host-mreža (Host to network)

- Na najnižoj razini nalazimo niz mrežnih protokola (network protocols), označenih sa NET1,
NET2, itd.
- U praksi, ti se protokoli interpretiraju kombinacijom hardvera (mrežnih adaptera) i softvera
(drivera raznih mrežnih jedinica / naprava).

2. Internet
- Drugi sloj modela/arhitekture (odozdo tvori IP protokol (Internet Protocol)).
- Taj protokol omogućava povezivanje različitih mreža u jednu sastavljenu (logičku) mrežu.
- Da bi neki čvor mogao biti "priključen na Internet", treba sadržavati softver koji "radi sa IP
paketima"; dakle, na njemu mora raditi IP protokol.

3. Prijenosni sloj (Tranport)

- Sadrži dva protokola i to TCP (Transmission Control Protocol) i UDP (User Datagram Protocol).
- TCP i UDP koriste usluge IP sloja, a pružaju usluge prijenosa ("transporta") podataka
aplikacijskom sloju iznad sebe.
- TCP nudi pouzdan prijenos ("bez grešaka"), dok UDP nudi nepouzdan prijenos (sa "mogućnošću
grešaka").

4. Aplikacijski sloj (Application)

- Na aplikacijskoj razini nalazimo niz protokola koji definiraju razne korisničke aplikacije, kao što su
FTP (File Transport Protocol), HTTP, Telnet, računalna pošta, i druge.

RAZLIKA IZMEĐU OSI I TCP/IP MODELA (ispit!)

• OSI model ima 7 slojeva a TCP/IP model ima 4 sloja.

• OSI model je stariji i iz njega je proizašao TCP/IP model, koji je danas dosta zastupljeniji.
• Sloj host-mreža odgovara Fizički sloj i Sloj veze podataka OSI modela
• Internet sloju odgovara network sloj (mrežni sloj) OSI modela
• Transport sloju odgovara transport OSI modela
• Aplikacijskom sloju odgovara sloj sesije predstavljanja i aplikacije OSI modela

PROTOKOLI
• HTTP - protokol aplikacijske razine koji koristi "transportne usluge" TCP protokola (koji jest protokol
transportne razine, ali nije proizvod OSI modela, već spada u Internetov TCP/IP model).
• TCP - protokol za prijenos paketa podataka između spojenih čvorova.
• IP - internet protokol za povezivanje čvorova mreže. On je temeljni (najvažniji) element u arhitekturi
Interneta, U suštini, IP definira jedan jedinstveni oblik paketa i način njihovog prijenosa između
mreža različitih vrsta i strojeva različitih vrsta.
• TELNET – mrežni protokol unutar IP grupe protokola. Namjena ovog protokola je uspostava
dvosmjernog 8-bitnog komunikacijskog kanala između dva umrežena računala. Najčešće se koristi
da osigura korisniku jednog računala sesiju za korištenje tzv. sučelja komandne linije na drugom
računalu. Omogućava interaktivan pristup udaljenom čvoru (TELecommunications NETwork).
3
TRI GENERACIJE LAN-OVA (ispit!)

1. CSMA/CD & token ring

- spajanje terminala sa poslužiteljem, client-server aplikacije na srednjim brzinama

2. FDDI
- odgovara potrebama za magistralnim (backbone) povezivanjem na velikim brzinama

3. ATM tehnologija
- podrška real-time aplikacijama na velikim brzinama prijenosa, podrška većem broj klasa usluga
(npr. video, audio, file transfer..), skalabilna propusnost (prioriteti), povezivanje različitih
protokola

TOPOLOGIJA MREŽA
• Topologija e logička i fizička prezentacija rasporeda terminala, vodiča i ostale opreme koja tvori
mrežu
• Fizička topologija može biti prsten (ring), sabirnica (bus), zvijezda (star), isprepletena mreža
(mesh), stablo (tree)
• Logička topologija može biti sabirnica (bus), prsten (ring), zvijezda (star)

MAC ADRESA (ADRESA MREŽNIH ADAPTERA) (ispit!)

• 48 bita (6 okteta = 6x8bit) – određuju se u toku proizvodnje
• Administrirane su od strane IEEE
• Prva dva bita – rezervirano za potrebe administracije (pojedinačna/grupna, globalna/lokalna)
• Svaki proizvođač zahtjeva svoj OUI (Organisationally Unique Identifier – 22 bita – 4 milijuna
kombinacija-ostatak adresnog prostora sami brinu)
• Često se naziva i fizička adresa jer se odnosi na mrežni adapter
• Razlikuje se od Internet adrese računala
• MAC i IP adresu povezuje ARP

FORMAT MAC OKVIRA – POLJA (ispit!)

• MAC kontrola – bitovi koji nose informaciju potrebnu za funkcioniranje MAC protokola
• Adresa odredišta (fizička adresa računala)
• Adresa ishodišta (fizička adresa računala)
• podaci
• provjera greške – CRC (Cyclic Redundancy Check – niz bitova čija je funkcija provjera ispravnosti
prijenosa okvira) -> fCRC(Okvir)= CRC

ARP (Address Resolution Protocol)

• Komunikacijski protokol kojim se dobiva fizička adresa na lokalnoj mreži iz poznate mrežne adrese.

RARP (Reverse Adress Resolution Protocol)

• Omogućava da se uz poznavanje fizičke MAC adrese računala sazna i njegova IP adresa
• Koristi se kod sustava bez diska koji prilikom pokretanja ne znaju vlastitu IP adresu i saznaju je
pomoću RARP upita

KODIRANJE
• Kodiranjem niza podataka se postiže veća sigurnost prijenosa podataka nego kod nekodiranog
niza, pogotovo kod većih brzina prijenosa.
• Cilj kodiranja je prijenos što većeg broja bitova preko ograničenih kapaciteta koje nude današnji
mediji, u prvom redu bakar.
• Najpoznatije: Manchester kodiranje – svaki bit opisan sa dva stanja (0 ili 1), lakša sinkronizacija
pošiljatelja i primatelja.

NAČIN PRISTUPA MEDIJU

• U tradicionalnim LAN-ovima (prve generacije) – svako računalo koje želi prenijeti poruku nekom
drugom, mora se izboriti za pristup mediju
• Nasuprot tehnologijama zajedničko dijeljenog medija su tehnologije preklapanja kod kojih se
ostvaruju paralelne komunikacijske veze te se krajnje stanice ne natječu međusobno za medij

• Nedeterministički pristup - broadcast mreže – CSMA/CD, Ethernet – ne garantiraju prijenos,

prednost – velike brzine
• Deterministički pristup – Token Ring, FDDI – garantirani prijenos, manje brzine
4
ETHERNET (IEEE 802.3) (ispit!)
• Jedna od tehnologija umrežavanja lokalnih računalnih mreža. Ethernet temeljno obilježava njegov
protokol za pristup mediju (MAC) CSMA/CD.
• Obilježja Etherneta:
- slučajan pristup mediju (random access)
- borba za medij
- baseband (čitav f spektar za prijenos signala)
- broadband izvedba (f spektar se dijeli na više kanala i njima se prenose različiti signali)
• Ethernet je najraširenija mrežna tehnologija s najvećim brojem ostvarenih priključaka (70%)
• Ima nedeterministički protokol, ali uz pravilno projektiranu mrežu predstavlja jako dobro, jeftino i
jednostavno rješenje za područje lokalnih mreža

CSMA/CD PROTOKOL (Carrier Sense Multiple Access with Collision Detection) (ispit!)
• Stanica prvo “osluškuje” stanje na mediju (Carrier Sense)
• U slučaju sukoba sve stanice detektiraju stanje sukoba (Collision Detection), obustavljaju prijenos i
ponovno pokušavaju nakon isteka trajanja slučajnog vremena
• Koristi se kod žičanih veza

CSMA/CA PROTOKOL (Carrier Sense Multiple Access with Collision Avoidance) (ispit!)
• Prepoznavanje nosioca podatka sa višestrukim pristupom i izbjegavanjem sukoba na liniji.
• Uređaj koji želi poslati podatke kroz mrežu, obavještava ostale čvorove mreže o svojoj namjeri
• Obavještava sve ostale čvorove da ne šalju podatke i onda on šalje svoje podatke kroz mrežu
• Koristi se kod 802.11 Wireless LAN mrežama

TOKEN RING (IEEE 802.5)

• Razvio IBM, ring pokriva <30% LAN mreža
• priključak je 3 puta skuplji od Etherneta, ima tendenciju prelaska na UTP
• aktivni koncentratori zamjenjuju pasivne, propusnost se povećava preklapanjem i dvosmjernim
vezama
• ima upitnu budućnost (nema nasljednika na većim brzinama – stalo se na 16Mbit/s za razliku od
Etherneta).

TOKEN RING – NAČIN RADA (ispit!)

• Token (žeton) kruži od stanice do stanice kad nema prijenosa
• Stanice su povezane logički u krug
• Stanica koja želi prenositi podatak uzima token kad dođe do nje i u njemu promijeni jedan bit i
dodaje dodatna polja koja tvore okvir
• Takav okvir ide po krugu bit po bit i otpušta ga stanica koja ga je poslala kad do nje stigne prvi bit
• Tada druge stanice mogu prenositi podatke na isti način
• Prednost - pruža svim stanicama jednaku mogućnost prijenosa u uvjetima visokog opterećenja
mreže i mogu se definirati prioriteti
• Nedostatak - ima relativno složene procedure za nadzor i održavanje tokena

TOKEN RING KONCENTRATOR

• Logički krug predstavlja veliki nedostatak jer se u slučaju kvara na bilo kojem segmentu raspada
cijela mreža
• Zbog toga se fizički Token Ring realizira topologijom zvijezde uz korištenje koncentratora
• Koncentratori se sastoje od više priključnih mjesta i omogućavaju normalni i bypass način rada,
svako priključno mjesto sadrži relejne sklopke za spajanje i odspajanje stanica koje su upravljane
malim istosmjernim naponom kojeg dobivaju kroz mrežni kabel
• Ukoliko napona nema znači da postoji prekid i koncentrator odspaja stanicu u kvaru (relej nema
pobudu) i čini prespoj

TOKEN RING NADZORNA STANICA

• Svaka stanica može biti nadzorna, ali u jednom trenutku je samo jedna aktivna.
• Generira token (3 okteta) i brine da tokeni višeg prioriteta i okviri ne kruže beskonačno po krugu
• Svaki put kada kroz nadzornu stanicu prođe token ili okvir, ona u njega postavlja tzv M bit (monitor)
i ako se taj token ili okvir vrati do nje, počinje postupak njegovog čišćenja i stanica šalje novi token
• Spremnici služe za osiguranje dovoljne veličine kruga i kada je u mreži samo jedna stanica
• Nadzorna stanica pokreće postupak obavijesti o susjedima (neighbour notification) kojim svaka
stanica saznaje svog neposrednog prethodnika u krugu što služi za otkrivanje mjesta greške
(prekida) u krugu

5
RAD S PRIORITETIMA
• Za razliku od Etherneta, Token ring sadrži specifikacije za rad s prioritetima
• Postoji 8 nivoa prioriteta u sklopu polja za kontrolu pristupa koji se nalazi u svakom tokenu i okviru
• Polja se nazivaju polje prioriteta (3 bita) i polje rezervacije (3 bita)
• Polje prioriteta određuje trenutni prioritet tokena
• Prioritet prijenosa mora biti veći ili jednak od trenutnog prioriteta tokena
• Postoji mogućnost rezervacija tokena višeg prioriteta
• Stanica koja je podigla prioritet mora ga i spustiti

FDDI (Fibre Distributed Data Interface)

• Vrlo brza veza između mainframe računala i uređaja za pohranu podataka
• Pruža velike mogućnosti u realizaciji vrlo brzih magistrala u sklopu LAN mreža
• Uslijedila je potreba za prijenosom podataka, glasa i video slike (razvoj FDDI-ii)
• Korištenjem jednomodnih vlakna dužina segmenta se povećava na 50 km
• Novi princip kabliranja (strukturno kabliranje) uzrokuje prilagodbu FDDI protokala korištenju
upredenih parica (`90-ih) i nastaje TPFDDI (twisted pair DDI)
• Brzina 100 mbit/s i pouzdana tehnologija
• Svaka stanica dobiva određeno vrijeme na mreži (time sloting)

USPOREDBA FDDI – TOKEN RING

• Fundamentalno je princip rada jednak - FDDI se zasniva na topologiji kruga uz dodavanje tokena
• Razlika je u dodjeli kapaciteta gdje se umjesto nivoa prioriteta (TR) koristi vremenski sklop za
određivanje trajanja pristupa mediju
• Kodiranje je složenije
• Ostvaruju se brzine od 100Mbit/s i koriste se optička vlakna, STP i UTP za razliku od TR-a gdje se
postižu brzine 4 i 16 Mbit/s na STP i UTP kablu
• Za povećanje sigurnosti rada FDDI, standard podržava izvedbu sa dva kruga (glavni / primary i
pomoćni / secondary)
• U pomoćnom krugu podaci se kreću u suprotnom smjeru od primarnog kruga.

Uređaji koji povezuju LAN-ove – premosnik (brigde) koji radi na data link sloju, preklopnik (switch)
koji radi na data link sloju i usmjerivač (router) koji radi na mrežnom sloju.

PREMOSNIK (Bridge)
• povezuje dvije LAN mreže u jednu cjelinu
• funkcionira na razini MAC protokola
• separira mreže na toj razini (stvara tablicu MAC adresa sa obje svoje strane i prenosi samo one
pakete koji su namijenjeni drugom segmentu)
• ne prenosi kolizije i neispravne pakete
• povećava sigurnost na oba segmenta
• ima mogućnost spajanja različitih mrežnih tehnologija
• prenosi multicast i broadcast poruke – nedostatak (može zagušiti promet na drugom segmentu)
• nije dobar za povezivanje LAN-ova preko WAN veza (broadcast sa LAN-a može zagušiti cijeli WAN
koji ima puno manju propusnost)

PREKLOPNIK (Switch)
• Uspostavlja paralelne veze između dvije točke
• Rade na drugoj razini ISO/OSI modela kao i premosnici, preklapa se na temelju MAC adrese
• Predstavljaju najjednostavniji način unapređenja zajedničkog prijenosnog medija kao što je
Ethernet

PRINCIP PREKLAPANJA
• Preklapanje se odvija na osnovu MAC adresa računala spojenih na portove preklopnika
• Preklopnik analizira pakete na svojim portovima i iz njih formira tablicu MAC adresa (polazišna
adresa paketa)
• Iz ulaznog paketa pronalazi odredišnu adresu i uspoređuje sa tablicama na svakom portu
• Važna karakteristika preklopnika je veličina MAC tablice (koliko računala se može spojiti preko
mreže zajedničkog medija na pojedini port – u praksi ne predstavljaju ograničavajući faktor)

OSNOVNE ZNAČAJKE PREKLAPANJA

• Veliko povećanje propusnosti prema krajnjem korisniku primjenom postojeće tehnologije
• Minimalno ulaganje u unapređenje mreže
6
• Primjena na: pojedinačne radne stanice, radne grupe, magistralna povezivanja
• Složenije oblikovanje, nadzor i upravljanje mrežom
• Malo kašnjenje
• Preklapati se može Ethernet, Token Ring, FDDI…
• Mogućnost udaljenog upravljanja preklopnicima (SNMP, RMON)
• Obzirom na način preklapanja postoje dva osnovna načina:
- Store and forward (kvalitetniji)
- Cut-through (nešto brži jer ne analiziraju cijeli paket već se preklapanje vrši čim se učita ciljna
adresa)

USMJERIVAČ (Router) (ispit!)

• Radi na razini mrežnog protokola (Network layer – IP adresa npr.) za razliku od premosnika odn.
preklopnika i zbog toga prepoznaje tip paketa i može provoditi inteligentne odluke o prioritetu,
sigurnosti i putu paketa do odredišta
• Ne prenosi multicast i broadcast promet
• Prepoznaje protokole i aplikacije
• Najraširenija vrsta aktivne mrežne opreme i elementarna za povezivanje hijerarhijski orijentiranih
računalnih mreža
• Ne ovisi o topologiji jer radi na višoj razini mreže
• Najbolje rješenje za spajanje na WAN mreže (Internet, LAN-WAN-LAN, …)
• Fleksibilna i kompleksna konfiguracija
• Sporiji od preklopnika
• Obavljaju funkcije zaštite sigurnosti mreže:
- IP access liste – ovim se listama može ograničiti pristup bilo kojoj mreži, računalu, protokolu ili
mrežnoj aplikaciji putem IP adrese i/ili porta koji ona koristi)
- Enkripcija prometa – IP tunneling – VPN – privatne mreže ostvarene putem javne infrastrukture

VIRTUALNE LAN MREŽE (ispit!)

• Mreže koje na logičkoj razini funkcioniraju kao obične lokalne mreže
• To su svi čvorovi grupirani unutar jedne broadcast domene pri čemu jedna mreža može imati više
VLAN-ova što je korisno kod velikih mreža
• Sastoje se od fizičkih veza koje su logički podijeljene tako da predstavljaju zasebne LAN domene
koje podržavaju unicast, multicast i broadcast poruke, dinamičku konfiguraciju, skalabilnost
• Osnovu VLAN-a čine preklopnici (switch)
• Pridjeljivanje VLAN-u se može izvesti na razini:
- Portova uređaja
- MAC adrese
- IP adrese
- Korisnikov identifikator ( Lozinka)

STRUKTURNO KABLIRANJE LOKALNIH RAČUNALNIH MREŽA

• Složenost instalacija lokalnih mreža kreće se u različitim rasponima složenosti:
- najjednostavniji oblik – povezivanje dva računala serijskom komunikacijom RS 232 (skromne
prijenosne karakteristike)
- mreža servera i nekoliko računala s mrežnim karticama u jednoj prostoriji. Popularne tehnologije
i jeftina oprema ne zahtijevaju visoku stručnost kod projektiranja i održavanja
- instalacija namijenjena jednoj telekomunikacijskoj tehnologiji (npr. Ethernet) na nivou jedne
organizacije (ili zgrade)
- strukturna mreža, standardizirana sučelja
- strukturna mreža s komunikacijskom opremom
- više zgrada s instaliranom lokalnom mrežom, više stotina korisnika – najsloženiji oblik instalacije

STALNA POTREBA ZA POVEĆANJEM PRIJENOSNOG POJASA

• Širina prijenosnog pojasa (Bandwidth)
- Mjera kojom se određuje količina podataka koje infrastruktura mreže može prenijeti u jedinici
vremena potrebno je osigurati čim veću širinu prijenosnog pojasa
• Faktori koji utječu na porast potrebe:
- povećanje broja korisnika, procesorske snage, broja radnih stanica
- distribuirane aplikacije, baze podataka, softvera
- grafička korisnička sučelja
- prijenos žive slike: telemedicina, video conferencing, videotelefonija
- multimedia aplikacije
- Internet: www, interaktivne igre, Java…
7
GUSTOĆA PRIKLJUČNIH MJESTA (Churn faktor)
• Podatak koji izražava omjer promjene fizičkih pozicija radnih mjesta u odnosu na ukupan broj
zaposlenih (promjena pozicije radnog mjesta zahtijeva i promjenu pripadajuće instalacije – skupo)
• Cilj: optimizirati troškove instalacije obzirom na preseljenja - instalacija se mora izvesti kao zasićena
• Zasićeno kabliranje predviđa raspoređivanje priključnih kutija ravnomjerno po prostoru, ne znajući
unaprijed konkretne potrebe. Norme preporučuju minimalno 2 priključna mjesta na 10 m2 prostora.
• Prosječno radno mjesto zauzima 6m2 (!!??), a preporuča se (ITTT) 1,5 priključak po radnom mjestu

IMPLEMENTACIJA
• Kabliranje mora podržati više generacija budućih telekomunikacijskih tehnologija i istodobno biti
kompatibilno sa postojećim zahtjevima
• Rješenje - struktura stabla koja se sastoji od horizontalnih razvoda koji su međusobno povezani
magistralom (backbone), točke podsustava se nazivaju razdjelnici (sadrže aktivnu opremu (hubove,
switcheve, routere)
• Razdjelnici su ključ fleksibilnosti sustava

STRUKTURNO KABLIRANJE
• Zadovoljava slijedeća tri uvjeta:
- Generičko kabliranje: koristiti univerzalne kabele, standardiziranu opremu koja je podržana od
više tehnologija
- Zasićeno kabliranje: instalirati priključke na sva potencijalna radna mjesta (neiskorišteni
priključak košta puno manje od nedostajućeg)
- Razdjelnici: omogućiti prespajanja na centraliziranim točkama – brzo i jeftino konfiguriranje
instalacija. Standardizirano sučelje prema TK opremi.

ZAHTJEVI PRED STRUKTURNIM KABLIRANJEM

• Podrška prijenosu glasa i podataka
• Podržavati aktualnu tehnologiju
• Visoka propusnost za potrebe budućnosti
• Lagani, tanki i fleksibilni kabeli
• Predviđeni vijek trajanja 15 godina
• Podrška promjenama i preseljenju
• Minimiziranje troškova spajanja na instalaciju
• Poštivanje građevinskih propisa (zaštita od požara)

GENERIČKO KABLIRANJE
• Cilj je ostvariti povezivost različitih tehnologija uz pomoć istih kabela
• U praksi susrećemo lokalne mreže unutar kojih se nalaze različite tehnologije pri čemu za
povezivanje jeftinih radnih stanica ne postoje isti zahtjevi kao i za povezivanje centralnih računala i
njihovih periferija

MEDIJI ZA PRIJENOS PODATAKA (ispit!)

• Bakar - koaksijalni kabeli (nisu u normi strukturnog kabliranja), parični kabeli
• Optika - svjetlovodna vlakna
• Bežične veze – infracrvene, LASER, radio (nijedna nije u normi strukturnog kabliranja)

BAKRENI KABLOVI
• Podaci se prenose pomoću električne struje
• Koristi se bakar jer je on dobar vodič električne struje, a još uvijek je relativno jeftin
• Pojavljuje se problem interferencije - dvije žice induciraju struju jedna u drugoj i tako proizvode
smetnju
• Konstrukcija pojedinih tipova žica nastoji smanjiti interferenciju
• Lagano se savijaju i spajaju
• Tradicionalno se primjenjuju za povezivanje računala u LAN

VRSTE BAKRENIH KABLOVA

• nesimterični (koaksijalni)
• simetrični (parični) - neoklopljeni (UTP), neoklopljeni sa zajedničkim oklopom, oklopljeni (STP),
oklopljeni sa zajedničkim oklopom (SCTP ili FTP)

8
NEOKLOPLJENI PARIČNI KABLOVI (UTP)
• Svaka parica samostalno je uvijena i potom su sve međusobno uvijene kako bi se povećala
otpornost na vanjske utjecaje
• Oko svih parica zajedno je zaštitni plastični omotač
• Nema vodljiv omotač, što ga čini manje otpornim na šum i vanjske elektromagnetske utjecaje

OKLOPLJENI PARIČNI KABLOVI (STP)

• Žica s uvijenim bakrenim paricama oklopljen vodljivim pletivom ili omotačem
• Dvije izvedbe: s pojedinačno oklopljenim paricama (STP) ili samo s vanjskim vodljivim oklopom oko
svih parica (ScTP - Screened Twisted Pair)
• Za zadnju navedenu vrstu ponekad se koristi naziv FTP (Foil screened Twisted Pair), kada je u
pitanju vodljiva folija kao oklop
• Oko oklopa je plastični zaštitni omotač

POLAGANJE PARIČNOG KABELA

• 20/30 cm od neonskog svjetla, 20 cm udaljenost od energetike (prema telekomunikacijskim
standardima).

SVJETLOVODNA VLAKNA
• Tanke niti stakla u plastičnim ovojnicama
• Podaci se prenose pomoću svjetla određene boje kojeg proizvodi light emitting dioda (LED) ili laser
• Mogu prenositi signal na puno veću udaljenost nego bakrena žica
• Ostvaruju najveću moguću brzinu prijenosa
• Otporne su na elektromagnetske smetnje
• Mogu se donekle savijati, ali ne pod pravim kutom
• Teško ih je spajati i popravljati u slučaju loma
• Primjenjuju se u WAN za povezivanje udaljenih lokacija, a također i u LAN
• Sastoji se od jezgre (kroz koju svjetlost putuje), plašta (od koje se svjetlost odbija) i vanjskog
zaštitnog plašta radi mehaničke zaštite i čvrstoće
• Osnovni parametri koji određuju propagaciju svjetlosti su dimenzije i sastav vlakna,
• Sastav vlakna: staklena, stakleno-plastična ili plastična vlakna
• svojstva svjetlosti: valna duljina, brzina svjetlosti, frekvencija

TIPOVI SVJETLOVODNIH VLAKANA (ispit!)

• Jednomodna vlakna (promjer jezgre 5-10μm, širi prijenosni pojas na veće udaljenosti, nekoliko
Gbit/s na 50 km) i preciznija i skuplja optička oprema
• Višemodna vlakna (promjer jezgre >50 μm, udaljenosti do 2 km a modalna disperzija je glavni
ograničavajući faktor za multimodna vlakna (svjetlost različitih valnih duljina propagira različito
vrijeme kroz vlakno pa se događa “razmazivanje” u vremenu)
PREDNOSTI OPTIČKIH VLAKANA
• Široki propusni pojas – dva reda veličine veći od bakrenih sustava (i još nisu iscrpljene sve
mogućnosti)
• Mali gubici (ne ovise o frekvenciji signala kojeg prenose za razliku od bakrenih)
• Niti emitiraju niti su osjetljivi na el. mag. smetnje
• Mala težina (lakši od bakrenih, veća propusnost – manji broj kabela)
• Male dimenzije (puno manje kabla za istu prijenosnu sposobnost)
• Sigurnost (nema problema sa uzemljenjem, ne iskri – može i kroz rezervoar s gorivom)
• Tajnost komunikacije (ne postoji mogućnost prisluškivanja – niti el. magnetskog niti spajanje na
liniju)

KONEKTORI I SPOJEVI
• Ključna važnost za performanse
• Konektori služe za spajanje kabela s opremom ili drugim kabelom (privremeni spoj) i moguće ga je
više puta “spojiti” i “odspojiti”

ARHITEKTURA I TERMINOLOGIJA ISO 11801

• Osnova arhitekture je hijerarhijska zvijezda
• Broj i tip podsustava ovise o fizičkoj veličini objekta i strategiji projektanta
• Hijerarhija razdjelnika može imati najviše 3 razine
• Razdjelnici su povezani kabelima
• Na ishodištu strukture je glavni razdjelnik (Campus Distributor)

9
• Razdjelnik lokacije zvjezdasto je povezan sa razdjelnicima zgrada (Building Distributor), a ovaj sa
razdjelnicima etaža (Floor Distributor)
• Razdjelnici etaža zvjezdasto suspojeni sa priključnim točkama (Telecommunication Outlet)
• Dozvoljena je i tranzicijska točka između TO i FD pod uvjetom da ne sadrži nikakvu aktivnu opremu
• Cjelokupna struktura je struktura stabla

DIMENZIJE SUSTAVA
• Dužine magistrala (optika) su do 1500m, odnosno 500m + prespojni kablovi do 20m
• Prespoj do opreme – do 30m
• Podsustav horizontalnog kabliranja (bakar) – do 90 m + 10m za prespojne kabele u razdjelnicima i
spojni kabel oprema-instalacija

TESTIRANJE KVALITETE INSTALIRANOG KABLIRANJA

• Provjera duljine kanala/veze
• Provjera ispravnosti mapiranja vodiča (zamijenjeni vodiči, zamijenjene parice, raspredene parice)
• Mjerenje atenuacije (gubitka snage signala duž kabelske veze)
• Mjerenje preslušavanja
• Kao rezultat testiranja kvalitete dobiva se Certifikat o kvaliteti izvršenog kabliranja

ŠTO JE INTERNET?
• globalna svjetska računalna mreža
• temelji se na općeprihvaćenom dogovoru o uporabi TCP/IP skupa komunikacijskih protokola
• “mreža svih mreža“, “Information Superhighway” (?) - Bill Clinton
• “cyberspace” – oznaka virtualnog prostora globalne računalne mreže
• Internet – kolekcija međusobno povezanih računalnih mreža koje koriste uobičajenu Internet
tehnologiju (prije svega TCP/IP skup protokola)

ORGANIZACIJA INTERNETA
• Internet
- udruga računalnih mreža
- utemeljen na dogovoru o povezivanju i poštivanju dogovorenih standarda
- standardi su otvoreni, a specifikacije javne i dostupne, nema vlasnika niti proračuna
- krovna organizacija je neprofitna udruga korisnika Internet SOCiety (ISOC)
- administriranje i upravljanje je maksimalno decentralizirano

KAKO NA INTERNET?
• Pristup Internetu omogućuju davatelji usluga (Service Providers) koji se razlikuju po:
- nivou usluge (pristup mreži, povezivanje, uporaba servisa…)
- klijenteli (pojedinci, ustanove, čitave mreže…)
- području djelovanja (od interkontinentalnog do regionalnog)
- cijenama i načinu financiranja (komercijalni i nekomercijalni)

KAKO RADI INTERNET?

• Temeljni pojmovi:
- komunikacijski protokoli
- model klijent-poslužitelj
- mrežne adrese i nazivi

KOMUNIKACIJSKI PROTOKOLI
• skup pravila koji definiraju komunikaciju između dva računala
• u Internetu su podijeljeni u četiri razine:
- Razina aplikacija protokoli za realizaciju usluge
- Transportna razina kako se prenose paketi
- Mrežna razina komunikacija na mrežnom nivou (adresa)
- Fizička razina (sklopovlje) rješava probleme hardvera

10
TCP/IP (TRANSPORT CONTROL PROTOCOL / INTERNET PROTOCOL)
• Temeljni skup protokola na Internetu:
- IP – protokol mrežne razine kojim se definira osnovno povezivanje računala (definira i shemu
adresiranja na Internetu)
- TCP – protokol transportne razine koji definira nadzor nad prijenosom podataka
• uz svaku uslugu ili servis na Internetu postoji i odgovarajući protokol aplikacijske razine
• svi protokoli koji se koriste na Internetu opisani su u odgovarajućim RFC dokumentima – bit
otvorenosti Interneta – javno dostupne specifikacije

MODEL KLIJENT-POSLUŽITELJ
• temelj za mrežne aplikacije (usluge i servise)
• poslužitelj je program (računalo) koji upravlja podacima
• klijent je program (računalo) koji traži podatke od poslužitelja i obrađuje primljene informacije

ADRESE U INTERNETU
• Četiri osnovna tipa adresa u Internetu:
- MAC (hardware) adresa
- Mrežna (IP) adresa računala
- elektronička (e-mail) adresa
- adresa mrežnog resursa (URL)

MREŽNA (IP) ADRESA RAČUNALA

• 32-bitni broj koji se radi lakšeg baratanja zapisuje u dotted-octet notaciji kao 4 decimalna broja (0-
255) odvojena točkom
• primjer: 213.191.128.8
• Mora ju imati svako računalo spojeno na Internet (stalno, privremeno,povremeno)
• Mora biti jedinstvena, obavezan nadzor nad dodjeljivanjem adresa
• IP adresu možemo kartici dodijeliti ručno (fiksno adresiranje) ili prepustiti kartici da sama od DHCP
servera (računalo koje dodjeljuje IP adrese) dobije adresu (dinamičko adresiranje)
• IP adresa sastoji se od adrese mreže i adrese hosta te postoji više tzv. klasa IP adresa
• Generalni nadzor nad IP adresama ima IANA koja dalje delegira pravo dodjeljivanja grupa adresa
organizacijama poput RIPE NCC za Europu, a one dalje prenose pravo sve do davatelja usluge
(CARNet, T-com, Iskon, Globalnet…)
• decimalni prikaz nije pogodan za “dnevnu” upotrebu pa se zamjenjuje nazivom niza riječi odvojenih
točkom koji je jednoznačno povezan s IP adresom (npr. dns.iskon.hr - 213.191.128.8)

NAZIV RAČUNALA – DNS (ispit!)

• DNS (Domain Name System)
• distribuirani, hijerarhijski sustav koji jednoznačno povezuje IP adrese i nazive računala
• nivoi u hijerariji određuju organizacijsku odn. geografsku pripadnost računala - domenu
• čita se s desna na lijevo:
- prvi element naziva (tzv. Top Level Domain) određuje geografsku (ili temeljnu organizacijsku)
pripadnost računala
- ostali elementi definiraju poddomene (precizniju pripadnost)
- posljednji element je ime samog računala
• Puni naziv računala (FQDN – Fully Qualified Domain Name) određuje kojoj domeni pripada računalo
određenog naziva
• Omogućuje korisnicima da umjesto IP adresa, u radu koriste nazive računala
• Omogućava da se na osnovi IP adrese ustanovi puni naziv računala
• DNS je hijerarhijski sustav realiziran kroz mrežu DNS poslužitelja
• Distribuirana hijerarhijska baza podataka
• Omogućava da se na osnovi IP adrese ustanovi puni naziv računala
• Kao i kod IP adresa, i ovdje vrijedi princip nadzora nad dodjeljivanjem imena domena (računala)
• TLD su u nadležnosti IANA – dalje delegacija prava
• Brigu o dodjeljivanju poddomena u .hr domeni vodi CARNet, odn. njegova DNS služba

11
ELEKTRONIČKA (E-MAIL) ADRESA
• Omogućuje razmjenu poruka putem mreže
• Jednoznačno identificira pošiljatelja i primatelja (može biti osoba, grupa korisnika, program)
• Izvodi se iz:
- korisničke oznake (login) i punog naziva računala (FQDN) i ima oblik:
pr. login@FQDN ili ihorvat@regoc.srce.hr
• alias adrese:
- proizvoljno_ime@naziv_domene_ili_FQDN
pr. Ivan.Horvat@zg.t-com.hr ili helpdesk@CARNet.hr

PORT
• Port – brojčana oznaka (port number) – broj (od 0 do 65535) koji zajedno s nazivom računala
identificira poslužitelja
• Broj porta:
- standardiziran za sve uobičajene vrste usluga i servise (npr. 80 za WWW)
- nužno se navodi kad na jednom računalu postoje dva poslužitelja istog tipa (vrste)
- nije u vezi sa sklopovljem
- za svaku aplikaciju broj porta je poseban
- na portu aplikacija osluškuje promet

ADRESA MREŽNOG RESURSA (URL UNIFORM RESOURCE LOCATOR)

• Jednoznačno identificira mrežni resurs (datoteku ili direktorij).
• Služi za komunikaciju klijenta i poslužitelja, a tvori se od:
- naziva protokola koji se koristi
- punog naziva računala na kojem se resurs nalazi
- broj porta (ako je potrebno)
- punog naziva datoteke (direktorija)

protokol://naziv_racunala[:broj_porta]/[naziv_datoteke]

• Naziv datoteke/direktorija se može ispustiti implicitno označava početnu datoteku/direktorij u

stablu resursa.

RAČUNALA NA INTERNETU
• Umreženo višekorisničko računalo (“server”)
- stalno na mreži
- “ugošćuje” više poslužitelja
- različiti višekorisnički operacijski sustavi (razne inačice UNIX-a, Linux-a, Windows-a..)
- rad s mrežom zahtijeva posjedovanje korisničkog računa (user account) i određeno znanje OS-a
• Umreženo osobno računalo (radno mjesto)
- privremeno (povremeno) na mreži
- prevladava PC tehnologija (MS Windows)
- za individualni pristup mreži

IP ADRESIRANJE (IPv4)
• IP adresa – 32 bit-a, mrežni dio – određuje pripadnost mreži a host dio – identificira host u pojedinoj
mreži
• Postoji 5 klasa IP adresa (3 u praktičnoj potrebi na Internetu)

126 mreža sa 16.777.216 hostova

16.382 mreža sa 65.534 hostova

2.097.150 mreža sa 254 hostova

Klasa Leftmost bits Startana adresa Finalna adresa

A 0xxx 0.0.0.0 127.255.255.255
B 10xx 128.0.0.0 191.255.255.255
C 110x 192.0.0.0 223.255.255.255

12
D 1110 224.0.0.0 239.255.255.255
E 1111 240.0.0.0 255.255.255.255

• Klasa E – rezervirana, ne koristi se za adresiranje u IP mrežama

• 255.255.255.255 – Broadcast adresa – svi na LAN-u primaju poruku
• KLASA D – rezervirana za multicast – definiranje grupe za prijem – radije nego svima (broadcast) ili
pojedinačno (unicast)

IP ADRESIRANJE – PODMREŽE
• relativno mali opseg dostupnih IP ardesa, a sve veći broj mreža, hostova koji se želi spojiti na
Internet + jedinstvena IP adresa = PROBLEM !!!!
• Rješenje:
- povećati adresni prostor (128 bit-a umjesto 32)
- koristiti podmreže (subnet)
- Primjer: Poduzeće koje ima 10 lokalnih mreža sa po 300-500 hostova – sve treba priključiti na
Internet => jedinstvene IP adrese…!!!!!

IP LOOPBACK ADDRESS
• 127.0.0.1 – loopback adresa – služi isključivo za testiranje mehanizama mrežnog ad aptera
• Poruka poslana na tu adresu se ne isporučuje na mrežu već je mrežni adapter presreće i vraća
aplikaciji koja ju je poslala.
• Primjer: ping localhost

PRIVATNE ADRESE
A 10.0.0.0 10.255.255.255
B 172.16.0.0 172.31.255.255
C 192.168.0.0 192.168.255.255

• IP standard definira specifični raspon adresa unutar klasa A, B i C za korištenje u privatnim

mrežama (intranetima)

ZERO ADDRESSES
• Raspon od 0.0.0.0 do 0.255.255.255. ne bi trebalo smatrati sastavnim dijelom normalne klase A i ne
treba ih koristiti za hostove na Internetu.
• Adrese tipa 0.x.x.x nemaju posebnu namjenu u IP-u, ali hostovi sa tim adresama neće biti u
mogućnosti komunicirati na Internetu.

OSNOVNE MREŽNE USLUGE

• Elektronička pošta (e-mail)
• Prijenos podataka (datoteka) između dva računala (FTP)
• Rad na udaljenom računalu (telnet)

ELEKTRONIČKA POŠTA
• Jedna od najpopularnijih (ako ne i najpopularnija) mrežnih usluga i servisa
• To je sustav koji omogućuje pripremu, slanje, prijem i arhiviranje elektroničkih poruka
• Poruke mogu sadržavati osim običnog teksta i dodatne datoteke (attachment) proizvoljnog sadržaja
(slike, audio i video zapis, izvršne programe)
• MIME (Multipurpose Internet Mail Extension) – standard kojim se prema sadržaju definira tip
datoteka – definira dodatne mogućnosti elektroničke pošte (mogućnost slanja dodataka uz
standardni tekst poruke)
• Preduvjet za korištenje elektroničke pošte jeste da pošiljatelj i primatelj imaju elektroničku adresu
• Elektronička poruka se sastoji od dva dijela:
- Zaglavlje (header) – sadrži informacije o pošiljatelju, primatelju, samoj poruci, konkretnom
programu koji se koristi…
- Tijelo (body) – sadrži sam tekst poruke i dodatke poruci, ako postoje
• Korisnik pri slanju poruke upisuje adresu primatelja, naslov poruke (subjekt), kome slati kopiju
poruke (cc), dodatke poruci i sam tekst poruke – adrese primatelja se ne provjeravaju već se u
slučaju nemogućnosti isporuke poruke primatelju (pogrešna adresa ili kvar računala koje prima
poruku) poruka vraća pošiljatelju

MODEL ELEKTRONIČKE POŠTE

• Temelji se na SMTP (Simple Mail Transfer Protocol) protokolu – protokol aplikacijske razine iz
TCP/IP skupa
13
PRIJENOS DATOTEKA – FTP (ispit!)
• FTP (File Transfer Protocol) – protokol aplikacijske razine koji pripada TCP/IP skupu
• Služi za prijenos proizvoljnog tipa datoteka s jednog računala na drugo putem Interneta
• Preduvjet ostvarenje prijenosa datoteka putem FTP-a jeste da korisnik ima otvoren korisnički račun
na oba računala (osim ako je jedno od njih osobno računalo)
• Poseban oblik ove usluge su popularne javne FTP arhive, tzv. FTP poslužitelji:
- Pristupa im se uz pomoć javnih korisničkih računa:
- Korisnička oznaka: anonymous ili ftp
- Lozinka: e-mail adresa korisnika
• Omogućuju samoposlužbu podacima/programima
• Postoje mnogi komercijalni i slobodni za upotrebu FTP klijenti za različite OS-ove (npr. Unix – ftp,
Windows – WS_FTP ili FTP Explorer)

TELNET (ispit!)
• Osnovna mrežna usluga koja se temelji na istoimenom aplikacijskom protokolu iz TCP/IP skupa
• Telnet je sinonim za rad na udaljenom računalu koje podrazumijeva mogućnost uporabe bilo kojeg
radunala na Internetu s jednog mjesta
• Preduvjeti korištenja telneta:
- računalo mora podržavati telnet uslugu
- Posjedovanje korisničkog računa na računalu (ime, lozinka)

MREŽNI INFORMACIJSKI SERVISI

• Neki od najpoznatijih mrežnih servisa su:
- WWW – World Wide Web
- Mrežne novine (netnews, USENET)
- Distribucijske (mailing) liste
- IRC (Internet Relay Chat)
- Imenički servisi

WWW – WORLD WIDE WEB (ispit!)

• Web (kratko) je distribuirani, multimedijalni informacijski servis utemeljen na načelu hiperteksta
• Hipertekst je tekst koji sadrži veze (hyperlinks) prema drugim objektima na mreži
• Veze se specificiraju URL adresama objekata (mrežnih resursa)
• WWW:
- omogućuje publiciranje, pronalaženje i dobavljanje informacija
- Integrira tekst, sliku, zvučni i video zapis = multimedijalni servis
- Integrira i druge usluge i servise na mreži (veze (putem URL-a)
- mogu pokazivati i na resurse koji nisu pod kontrolom nekog www poslužitelja (npr. FTP, news..)
• Uz WWW se vežu tri osnovna pojma:
- HTTP – HyperText Transfer Protocol, protokol koji služi za prijenos datoteka između klijenta i
poslužitelja
- HTML – HyperText Markup Language, simbolički jezik za oblikovanje hipertekstualnih datoteka
- URL – Uniform Resource Locator, adresa mrežnog resursa

PRINCIP RADA WWW-A (ispit!)

• Korisnik upisivanjem URL adrese inicira zahtjev kojeg klijent šalje HTTP protokolom odgovarajućem
poslužitelju
• Poslužitelj prima zahtjev, obrađuje ga i vraća, ponovno putem HTTP protokola odgovarajuću
datoteku ili poruku o grešci
• Klijent prima datoteku i prikazuje ju u odgovarajućem obliku (prikazana HTML datoteka se naziva
web stranicom)
14
• Poslužitelj uz samu datoteku koju šalje (ne mora uvijek biti isključivo HTML) navodi i njezin MIME tip
pa klijent prema tome “zna” može li prikazati sadržaj ili to mora prepustiti nekoj pomoćnoj aplikaciji
(slika, zvuk, video zapis) – prema potrebi klijent sam pokreće automatski potrebnu aplikaciju ili traži
intervenciju korisnika

WWW – KLIJENT
• Popularno se nazivaju browseri
• U sebi integriraju mogućnosti uporabe i drugih servisa i usluga i mogu koristiti, između ostalog, FTP,
NNTP, SMTP i POP3 protokole
• Osim povezivanja s pomoćnim aplikacijama, radi proširivanja mogućnosti prikaza zapisa raznih
formata, browseri se mogu “nadopunjavati” tzv. Plug-in modulima koji se izravno “ugrađuju” u
browser

MREŽNE NOVINE (ispit!)

• USENET, NetNews je mrežni servis koji omogućava razmjenu poruka (članaka) na načelu zidnih
novina
• Temelji se na posebnom protokolu NNTP (Network News Transfer Protocol)
• Zbog velikog obima (tema, poruka), poruke (articles) su organizirane hijerarhijski, u grupama
(newsgroups), po temama
• Unutar jedne grupe diskutira se o više podtema započetih pojedinim člancima (eng. Threads of
discussion)
• Format poruka i način njihove pripreme je veoma sličan elektroničkoj pošti
• Karakteristike mrežnih novina:
- Slobodan medij velikog opsega
- Teme pokrivaju sve od znanosti do razbibrige
- Nema cenzure niti moderiranja diskusije
- Vrlo velik broj poruka (dnevno)
- Distribuciju poruka diljem Interneta osigurava mreža poslužitelja (news server)
- Korisnik sam bira s kojeg će servera pročitati poruke i putem kojeg će postavljati svoje poruke
- Primjeri klijenata: tin (UNIX), Outlook express (MS)

DISTRIBUCIJSKE LISTE (ispit!)

• Mrežni informacijski servis koji omogućava skupno komuniciranje korisnika (pretplatnika) putem
elektroničke pošte
• Za korisnika je lista, u osnovi, e-mail adresa putem koje komunicira grupa pretplatnika okupljenih
oko neke teme
• Način djelovanja:
- Poruka koju pretplatnik uputi na adresu liste distribuira se svim pretplatnicima
- Funkcioniranje liste (distribucija poruka, popis pretplatnika, arhiva…) osiguravaju programi
poslužitelja lista (list servers)
- Korisnik koristi uobičajeni program za rad s elektroničkom poštom
- Preduvjet za korištenje liste jeste da se izvrši pretplata na određenu listu upućivanjem
odgovarajuće naredbe poslužitelju
• Uz listu su vezane dvije e-mail adrese:
- Adresa liste – na nju se šalju poruke namijenjene svim pretplatnicima
- Adresa poslužitelja – na nju se šalju poruke vezana za pretplatu (listu)
- Jedan poslužitelj obično poslužuje više lista
- Postoje različiti tipovi lista (javne/privatne, otvorene/zatvorene, uređivane…)
- Postoje različiti programi poslužitelja lista

IRC – INTERNET RELAY CHAT

• Servis koji omogućava interaktivni “razgovor” (razmjenu poruka) grupe ljudi
• Radi lakšeg rada, diskusijske su skupine organizirane po tzv. kanalima koji obično pokrivaju neku
temu
• korisnik se identificira svojim nadimkom (nickname)
• IRC je vrlo slobodan i neformalan medij

IMENIČKI SERVISI
• Predstavljaju klasu mrežnih informacijskih servisa koji omogućavaju publiciranje i pronalaženje e-
mail adresa i ostalih podataka o pojedincima, ustanovama i resursima
• “telefonski imenici” Interneta
• Problem: standardizacija i kvaliteta imeničkih servisa

15
• upotrebljavaju se putem odgovarajućih klijentskih programa ili, što je daleko popularnije, putem
odgovarajućih WWW sučelja (WWW stranica) koja olakšavaju rad s pojedinim servisom
• Imenički servisi se dijele na:
- White Pages servise koji sadrže podatke o pojedincima
- Yellow Pages servise koji sadrže “ostalo”, tj. podatke o ustanovama i raspoloživim resursima
• Imenički servisi mogu biti:
- lokalni ili globalni obzirom na opseg podataka koje sadrže
- distribuirani ili centralizirani obzirom na način na koji su podaci organizirani
• U osnovi, svi imenički servisi imaju stanovitu kolekciju (bazu) podataka
• Slogovi u toj bazi sadrže podatke o pojedinim entitetima (osobama, ustanovama,…)
• pr. X.500, LDAP (Lightweight Directory Access Protocol), Whois/Whois++

PRETRAŽIVAČKI MEHANIZMI
• automatizirani sustavi koji prikupljaju informacije o mrežnim resursima i omogućuju pretraživanje
prikupljenih informacija
• prikupljanje informacija i gradnju odgovarajuće baze podataka obavljaju posebni programi – roboti
• primjeri: Google, Alta Vista, HotBot, InfoSeek

KAKO RADE PRETRAŽIVAČKI MEHANIZMI?

• Temeljne komponente:
- robot program koji “obilazi Internet”, prikuplja podatke (indeksira sadržaj WWW stranice) i gradi
(održava) pretraživu kolekciju podataka
• sustav za pretraživanje baze podataka s kojom komunicira korisnik putem WWW sučelja
• Rezultati pretraživanja:
- popis URL adresa
- sažetak ili rang rezultata
- mogućnost izbora resursa koji se pretražuje

TEMATSKI KATALOZI (SUBJECT CATALOGS)

• tematski organizirane kolekcije podataka o odabranim mrežnim resursima
• u pravilu, sadrže URL adrese, nazive i sažetke, a ponekad i rang resursa
• održavaju se manualno (radom urednika) što osigurava kvalitetu sadržaja
• opseg resursa koje obuhvaćaju je manji od opsega koji pokrivaju pretraživački mehanizmi
• klasificiranje resursa se odvija prema hijerarhijskoj shemi tema, no način klasificiranja nije unificiran
• primjeri: Yahoo, Lycos, Magellan…

PRISTUP BAZAMA PODATAKA

• Putem Interneta dostupne su i baze podataka:
- javno dostupne (Sudski registar trgov. društva…)
- komercijalne (plaćanje naknade za pristup podacima)
• Načini pristupa bazama:
- putem telnet-a (posebna sučelja), putem WWW sučelja, specijalizirani sustavi

MIRROR
• Mirror je poslužitelj, kopija, čiji je sadržaj identičan originalu
• Temeljna je svrha mirrora osigurati korisnicima brži pristup traženim informacijama i odteretiti
iznimno posjećeni poslužitelj
• Velika popularnost pojedinih FTP i WWW poslužitelja (njihovih sadržaja) dovela je do nastanka
njihovih egzaktnih kopija
• Ažurnost mirrora mora biti usklađena s ciklusom u kojem se mijenja sadržaj originala
• Za ažuriranje mirrora se koriste posebni programi koji osiguravaju automatsko usklađivanje sadržaja

KAKO FUNKCIONIRA BEŽIČNA TEHNOLOGIJA?

• Bežične mreže funkcioniraju na istim principima kao i bežični telefoni i ostali bežični uređaji –
primopredajnik vibrirajući emitira signale elektromagnetskim valovima koji se šire iz antene, a ista
takva antena “na drugom kraju” vibrirajući prima signale i propušta samo one određene frekvencije

FHSS I DSSS
• Kod FHSS ili FH frekvencija nositelja se mijenja do 1600 puta u sekundi tako da je gotovo
nemoguće da dvije mreže u istom trenutku emitiraju na istoj frekvenciji
• Kod DSSS ili DS – frekvencijski opseg se dijeli na djelove, a oni na odvojene kanale. Korištenje
različitih kanala na istom području omogućava egzistenciju više mreža na istom području bez
međusobnog utjecaja.
16
STANDARDI BEŽIČNE TEHNOLOGIJE
• Više industrijskih specifikacija (čitaj: više udruženih proizvođača bežične opreme) se pokušava
nametnuti tržištu i postati STANDARD
- 1999. do 2001. - 802.11b (Wi-Fi, Airport)
- 2001. - 802.11a
- 2003. - 802.11g

USPOREDBA STANDARDA

Standard Frekvencija Osnovna/Stvarna Kompatibilnost Godina Trend usvajanja

propusna moć sa 802.11b početka
primjene
802.11b 2,4 GHz 11Mbps / 5Mbps Da 1999 Usporavanje kod
računala; “skok” u
jeftinoj elektronici
802.11a 5 GHz 54Mbps / 25Mbps Ne 2002 Sporo prihvaćanje
u poslovnom
okruženju
802.11g 2,4 GHz 54Mbps / 25Mbps Da 2003 Veliki “Skok” u svim
primjenama

RTS/CTS – PROBLEM SKRIVENOG ČVORA (ispit!)

• Problem skrivenog čvora
- Dok čvor A komunicira s čvorom B, čvor C također želi komunicirati s čvorom B, ali kako je veza
neprijelazna, on pomoću standardnog protokola CSMA ne može čuti da je A trenutno u
komunikacijskom kanalu zbog “prepreke” - čvora B, pa zaključuje da je medij slobodan i da može
komunicirati s čvorom B. To za posljedicu ima da dolazi do kolizije na čvoru B.
• Rješenje – RTS/CTS mehanizam
- Problemi su riješeni korištenjem MACA protokola (Medium Access Collision Avoidance)
- U MACA protokolu, prije slanja podataka prvo se uspostavlja tzv. RTS/CTS komunikacija
- Čvor A želi komunicirati i prvo što čini je da šalje kontrolni paket RTS (Request To Send), kojeg
čuju svi čvorovi te ne će pristupati komunikacijskom kanalu dok RTS/CTS dijalog ne završi
- Odredišni čvor nakon primitka RTS paketa odgovara sa drugim kratkim kontrolnim paketom CTS
(Clear To Send)
- Taj paket također čuju svi čvorovi te neće pokušati pristupati kanalu dok god traje slanje paketa s
podacima
- Dok za čvor A primitak CTS paketa da je RTS/CTS komunikacija uspješno završila i da može
početi slati pakete s podacima

ACK - ACKNOWLEDGMENT
• Prijenos signala zrakom putem radio valova je skloniji gubicima paketa između strana koje
komuniciraju nego u žičanom prijenosu
• Mehanizam potvrde prijama (ACK) sprečava gubitak paketa unutar CSMA-CA s RTS/CTS
• Prijemni uređaj nakon primanja paketa šalje predajnom uređaju potvrdu o primitku.Ukoliko ju
predajnik ne dobije, znat će da paket nije primljen te će ga pokušati poslati ponovo.
• Predajnik je sposoban zauzeti medij prije nego što neki drugi uređaj započne komunikaciju i
uzastopno ponovno slati izgubljene podatke, sve dok ne dobije potvrdu o prijemu ili ne dosegne
zadani broj ponovnih slanja

PRIMJER IP ADRESIRANJE

U jednom poduzeću koje je umreženo UTP CAT5 ožičenjem u jednoj zgradi rade 3 odjela: financije,
nabava i prodaja. Poduzeće je mrežnu infrastrukturu zasnovalo na TCP/IP skupu protokola. na
raspolaganju ima jednu klasu IP adresa 10.0.0. Ukupan broj uređaja koji će biti priključen na
infrastrukturu ne prelazi 254. Potrebno je definirati shemu adresiranja tako da se odjeli međusobno ne
vide jedni druge i prikazati shematski tip upotrijebljene opreme. Svaki odjel ima maksimalno 50
čvorova.
17
 IP adresa 10 0 0 0
Subnet maska
11111111 11111111 11111111 00000000
(binarno)
Subnet maska
255 255 255 0
(decimalno)

oznaka mreže (default): 10.0.0.0/8

Prilikom implementiranja subnettinga, neophodno je znati dvije osnovne informacije:

1. Od koliko se fizičkih segmenata sastoji vaša mreža - 3
2. Od koliko hostova se sastoje fizički segmenti naše mreže – 50

Kada znamo da ćemo imati 3 fizička segmenata, prvo što moramo uraditi je pretvoriti broj 3 u binarni
format.
DECIMALNO – 3 - BINARNO - 11

Vidimo da nam je potrebno dva bita za izražavanje broja 3 i upravo dva bita ćemo i oduzeti od host ID
dijela adrese kako bismo povećali broj fizičkih segmenata. Kada već znamo da trebamo dva bita za
naše mrežne segmente, zamijenimo dvije početne nule u četvrtom oktetu s jedinicama (jedinicama
označavamo network ID dio IP adrese).

Nova subnet maska (binarno):

Subnet maska
11111111 11111111 11111111 11000000
(binarno)
Subnet maska
255 255 255 192
(decimalno)

Možemo još rekapitulirati gornji postupak u nekoliko koraka radi bolje preglednosti:
1. Pretvorite broj vaših fizičkih segmenata u binarni format
2. Izračunajte koliko bitova smo dobili prethodnim postupkom
3. Zamijenimo nule na početku host dijela subnet maske s onoliko jedinica koliko bitova smo dobili u
postupku 2
4. Pretvorimo dobiveni broj u decimalni format i dobili smo našu subnet masku.

Preostaje nam samo da saznamo gdje započinju segmenti. Opet će nam pomoći binarni sustav i to
uzimajući u obzir i onaj oktet subnet maske koji smo mijenjali.

Pr. 11000000 iz sbneta zadnji oktet

Pročitajmo broj koji počinje s posljednjom jedinicom u oktetu (11000000) i pretvorimo ga u decimalni
broj: 1000000 = 64

Ovim smo dobili ujedno i početak adrese prvog segmenta, ali i interval između segmenata. Ako se
vratimo na adresu koju smo uzimali kao primjer u ovom tekstu, 10.0.0.0, onda ćemo na raspolaganju
imati sljedeće segmente:

10.0.0.1 - 10.0.0.62 hostovi 10.0.0.129 - 10.0.0.190 hostovi

10.0.0.0 mreža 10.0.0.128 mreža
10.0.0.63 broadcast adresa 10.0.0.191 broadcast adresa
255.255.255.192 subnet maska 255.255.255.192 subnet maska
Je prva mreza od 62 hosta za financije Je treca mreza od 62 hosta za prodaju
------------------------------------------ ------------------------------------------

10.0.0.65 - 10.0.0.126 hostovi 10.0.0.193 - 0.0.0.254 hostovi

10.0.0.64 mreža 10.0.0.192 mreža
10.0.0.127 broadcast adresa 10.0.0.255 broadcast adresa
255.255.255.192 subnet maska 255.255.255.192 subnet maska

Je druga mreza od 62 hosta za nabavu Je četvrta mreža od 62 hosta koja nam je

viska, možemo je iskoristiti u budućnosti.

S.L.. 2009. ☺
18