ivot u gradu zahtjeva itav niz formiranih odnosa, a pri tome je zapaeno da slabi interesovanje za razne institucije i organizacije,

zapaeno je da se mnogi graani ne intersuju ili da to interesovanje slabi za javne probleme i javna prava. Veoma je porastao znaaj kole. Stvaraju se posebni oblici ponaanja i miljenja. Veoma vani oblici i sredstva za njihovo formiranje jesu: indoktrinacija, religija,javno mnijenje, moda i snobizam.

Je irenje pogodnim sredstvima izvjesnih uenja ili doktrina od strane linosti, grupa i organizacija, da bi se nametnuo njihov pogled na svijet i oblici ponaanja koje oni ele. Pribjegavaju joj pojedinci ili organizacije, osobito drava, stranke, religiozna, nauna, kulturna i druga udrenja i u tu svrhu primjenjuju masovne medije u uticaj nekih institucija, osobito kole. Svaki drutveni sistem ili globalno drutvo ima potrebu za indoktrinacijom, jer ona usmjerava napore njegovih lanova na ostvarenje ciljeva koje zastupa. Cilj indoktrinacije je akcija i mobilisanje masa na postizanje nekog socijalnog ideala. Socijalni ideali su predstave o stanju drutva koje bi bilo bolje od prolog i sadanjeg. Takvi socijalni ideali su: sloboda, red, jednakost, jedinstvo itd.

Uticaj religije opada u industrijskim gradovima. Meutim, nakon II svjetskog rata, opaa se izvjesno jaanje njenog uticaja u gradovima i to iz dva razloga: identifikacija religije sa nacijom kod izvjesnih naroda i nastojanje da se izmire nauka i religija. Neke od religija pokuavaju da se prilagode nastalim promjenama i u tom pogledu se mogu zapaziti osjetne razlike u stavovima 5 svjetskih religija: hrianstva, mojsijeve religije, islama, hinduizma i budizma.

Razne doktrine nameu u gradu potrebu da se svako izjanjava o svemu, tradicionalne vrijednosti opadaju, individua je prisiljena da misli izolovano i bez pomoi primarnih grupa ona postaje objekt masovnih medija, a sve je vie izloena uticaju kolektivnog informisanja. Urbano drutvo sve vie ini publiku za razna sredstva informisanja. Veina teoretiara se slae u shvatanju da je ono kolektivni stav ili reakcija jednog dijela drutva na dogaaje koji se smatraju znaajnim. Meutim, javno mnijenje je kolektivna snaga koja vri pritisak. Za javno mnijenje su bitna etiri faktora: izvor, novost, instrument i primalac. Pomou masovnih medija se mogu prenijeti poruke na veliki broj ljudi i na velikoj razdaljini. To su sredstva: radio, film, televizija, tampa, ploe i sl. Poseban znaaj u savremenom gradu imaju propaganda i reklama.

Moda (lat. modus - nain) je naziv za nove i prolazno prihvaene oblike ivota.Termin se obino primjenjuje na odijevanje,frizuru,pokuanstvo,nakit,pravila javnog ponaanja, naine zabavljanja,ali i na tendencije i kriterije koji vladaju u knjievnosti, likovnim umjetnostima itd.Vaan dio promoviranja mode je objavljivanje lanaka i priloga o modi u medijima poput asopisa,novina,na televiziji,modnim internetskim stranicama i sl. Na poetku 20 .stoljea, u modnim asopisima poele su se pojavljivati fotografije modela, moda je postajala sve vanija. irom razvijenog svijeta takvi asopisi bili su vrlo traeni te su imali velik utjecaj na poimanje mode. Ameriki asopis "Vogue" osnovan je 1892. Ima najduu tradiciju od modnih asopisa.Razvojem kvalitete tiska i pojavom fotografija u boji, modni asopisi postali su jo popularniji i utjecajniji. Televizijske emisije o modi javljaju se od 1960.-ih godina. U 1990.-im pojavljuju se i specijalizirani tv-kanali samo za modu. Razvojem interneta pojavile su se i internetske stranice posveene modi. Ali i u dananje vrijeme, najvei utjecaj imaju modni asopisi.

Moda je kolektivna pojava i daje veoma znaajno obiljeje urbanom ivotu. Ona je veoma promjenljiva, jer se zasniva na pravilu: moda od jue je smijena, moda od sutra je apsurdna, a dananja je dobra, a danas postaje jue, a sutra danas. Ona u isto vrijeme zadovoljava potrebu za udruivanjem i za razlikovanjem ljudi. Tako se kod ove znaajne socijalne institucije uspostavlja ravnotea izimeu elja za ugodnou i sigurnou i elja za razlikovanjem i individualizacijom. Pored toga, postoji korelacija izmeu mode i duha vremena.

Snobizam je pojava iji je osnovni smisao da se kao subjektivna komponenta ujednaavanja kulturnih vrijednosti i drutvenog poloaja pojedinaca ili grupa,iskoristiti kao sredstvo drutvene promocije od strane onih drutvenih slojeva koji nisu zadovoljni svojim drutvenim poloajem. Socijalna funkcija snobizma ogleda se najbolje u ambicijama koje sebi postavljaju snobovi. A ona je dvojaka : a) Snobovi ele da ostvare kulturno izjednaenje na viem nivou tj.pribliavajui se kulturnim vrijednostima i nivou razvijenih druitvenih slojeva namjeravaju da ostvare sopstvenu kulturnu, a time i drutvenu promociju. b) Snobovi sa obezbjeenim viim drutvenim poloajem nastoje da se jo vie odvoje i na taj nain poveaju kulturnu i socijalnu distancu izmeu sebe i onih drutvenih slojeva,grupa koje smatraju niim od sebe.

Ovaj termin je rairen u gradu, na sve ove pojave kada pojedinci i grupe,koji nisu zadovoljni svojim socijalnim statusom, ele da prikau kao da pripadaju viim drutvenim slojevima, nastojei da se to vie oblicima ponaanja udalje od sloja kome stvarno pripadaju. Tako se stvara mondensko drutvo koje se na sve naine trudi da bude otmjeno i da ga i drugi takvim smatraju. Pri tome, njegovi lanovi pokazuju veoma esto oholnost, tatinu, glupost i iskljuivost. Ovakvi snobovi se ee sreu meu bogataima, ali ih ima i meu drugim drutvenim kategorijama.

Tragedija snobizma lei u tome to on ne uspijeva stvarno niti da se uzdigne do eljenog vieg nivoa,niti da se odlijepi od nivoa koji se ocjenjuje kao nii. O karakteru snobizma nam govori definicija koju nam je dao francuski teoretiar Filipe Klenan.Prema ovoj definiciji,kao snoba treba smatrati onog ovjeka koji se bar jednim dijelom svoje profesionalne aktivnosti ili svojih aktivnosti u okviru slobodnog vremena trudi da pomou imitiranja pripadne nekoj zatvorenoj drutvenoj grupi odnosno ako ve pripada takvoj grupi,da sprijei ostale da uu u nju.