You are on page 1of 151

U oktobru 1939.

major Ralph Bagnold (Ralf Begnold), oficir Slube veze britanske vojske, otputovao je iz Engleske da preuzme novu dunost negdje u istonoj Africi. U to vrijeme Italija jo nije bila u ratu pa su britanski brodovi slobodno plovili Sredozemnim morem. Iako to putovanje, ba kao i svako drugo za vrijeme rata, nije bilo lieno opasnosti i napetosti, Bagnold je mogao uivati na jesenskom suncu na palubi i biti gotovo siguran u to da e u Suez stii bez ikakve nezgode. No, hirovita sudbina odredila je drugaije: Bagnoldov brod se sluajno sudario s nekim drugim brodom pa je stoga morao uploviti u aleksandrijsku luku da tamo bude popravljen. Vidjevi da e izgubiti desetak dana, a moda ak i vie, Bagnold je odluio da posjeti neke svoje prijatelje u Kairu. Gotovo odmah nakon dolaska pozvan je u tab generala Archibalda Wavella (Aribalda Vejvela), tadanjeg glavnog komandanta britanskih snaga na Bliskom istoku. Taj veliki vojnik nije bio jedan od onih ljudi koji vole da mnogo priaju i mnogo okoliaju. Pozdravio je Bagnolda, a onda ga kratko i jasno zapitao: Da li biste prihvatili slubu u mojoj Komandi? Bagnold je bez oklijevanja pristao. Znao je da e Wavell, ako Italija ode u rat, sigurno ratovati u Libiji, to jest u Zapadnoj pustinji, a o tom je tajanstvenom podruju on, Bagnold, znao vie nego bilo koji drugi ovjek na kugli zemaljskoj. Prostirui se prema zapadu od rijeke Nila i na jug od obala Sredozemnog mora, Zapadna pustinja zaprema otprilike 5,000.000 etvornih kilometara. To je najsue podruje na svijetu, i ak u zoni koja se prostire samo nekoliko kilometara od mora kia ne pada vie od nekoliko puta godinje, a dalje na jugu se dogaa da nekoliko godina uzastopce ne padne ni kap kie. U geolokom smislu rijei ta pustinja zapravo nije sazdana od pijeska nego od zrnate praine, od bezbrojnih milijuna i milijardi tona praine koja se od rimskih vremena iri i napreduje prema sjeveru i koja je progutala nekoliko drevnih civilizacija. Pustinja nije ravna. Na mnogim mjestima iz nje stre gole stijene stvarajui niske izboine kao to su to na primjer gorski grebeni Ruweisata i Miteiriya (Ruvisata, Mitiria). Kao neka protutea tim izboinama u pustinji postoje depresije, golema podruja erodiranog tla koja izgledaju kao hrapave, nazubljene

brazgotine. Neke od tih geolokih formacija imaju razmjerno blage padine, ali su neke druge, kao na primjer depresija Munassib (Manazib), opasane visokim liticama. Najvea depresija, Quattara (Katara), koja se nalazi jugozapadno od El Alameina, ima povrinu od nekoliko desetaka tisua etvornih kilometara, njeno dno lei oko 120 m ispod morske razine i sastoji se uglavnom od slanih movara. Zapadno od Quattare, pruajui se prema jugu kao kaiprst i palac kakve iznakaene ruke, lee Veliko pjeano more i Pjeano more Kalansco (Kalano) Sarir Kalano. Arapi zovu taj kraj avolova zemlja i nekad se smatralo da ga mogu prijei samo karavane s devama. U tom golemom prostranstvu nema ni jedne oaze, a pustinja nije samo potpuno suha, nego je i veoma vrua: juno od obalskog pojasa temperature od 50 stupnjeva u hladu posve su obine, i od podneva do zalaska sunca ini se kao da pijesak podrhtava od jare i sumaglice. Brigadni general Lucas Phillips (Lakas Filips) napisao je o tome: Oko varaju imaginarna jezera koja Arapi zovu 'avolja voda. Daleki objekti kao da lebde i miu se u zraku, a itav se horizont pretvara u treperavu fatamorganu. Zalazak sunca donosi ljudima olakanje, ali ne uvijek: esto se dogodi da upravo u to doba dana nastanu kovitlave pjeane oluje koje podiu guste oblake praine od kojih se gue i ljudi i ivotinje. Nou s nebeskog svoda sjaju milijuni zvijezda, ali zrak postaje hladan, pogotovu zimi, i pred zoru vjetar ree poput britve. Sve u svemu moe se kazati da je Zapadna pustinja udan i okrutan kraj, gdje opasnost vreba na svakom koraku i gdje je teko i samo preivjeti. Veina ljudi oduvijek je mrzila taj kraj, ali malobrojni i rijetki pojedinci nisu mogli odoljeti njegovu posebnu aru. Ti su ga ljudi upoznali i onda zavoljeli. U razdoblju izmeu dva svjetska rata voa takvih skupina rijetkih izabranika bio je major Ralph Bagnold. Bagnold je bio aktivan oficir britanske armije. kolovao se u Malvern Collegeu (Malvern Kolidu), poslije toga u Gonville i Caius (Gonvil, Kajus) Collegeu u Cambridgeu (Kembridu), a na kraju je zavrio Kraljevsku vojnu akademiju u Woolwichu (Vulviu). Godine 1915. dobio je oficirski in u Inenjerijskom korpusu i sluio je na zapadnom frontu do 1918. Nakon rata, 1920. premjeten je u Korpus za vezu i nekoliko godina poslije toga poeo je slubovati po Srednjem istoku. U tom razdoblju svoga ivota poeo je s nekoliko

entuzijasta organizirati za vrijeme vikenda izlete iz Kaira u oazu Siwa (Siva) i na Sinaj, ali su mu uskoro ambicije poele rasti, pa je sredinom tridesetih godina poeo organizirati prave ekspedicije, duge desetak i vie tisua kilometara, s kojima je prokrstario najvei dio pustinje koja lei izmeu Sredozemnog mora i Sudana. Upravo u tom razdoblju posljednjih predratnih godina, Bagnold je usavrio sunani kompas, izumio razne naprave i izmislio razne postupke za izvlaenje automobila iz pustinjskog pijeska u kojem bi se zaglibili, prikupio mnotvo svakojakih iskustava, znanja i podataka o pustinji. Pa ipak, unato svim tim nesumnjivim uspjesima Bagnold je ostao skroman i povuen ovjek, koji nije na sebe nikad privukao panju javnosti. ak i danas su rijetki opisi njegova izgleda, a anegdote o njemu gotovo i ne postoje. Ni njegovi podvizi, ni znanstveni radovi koje je o njima objavio nita od toga nije pobudilo zanimanje u Ministarstvu rata, ali mu je na svu sreu Kraljevsko geografsko drutvo prualo i poticaj i materijalnu pomo da nastavi svoj rad. Kad je izbio drugi svjetski rat, Bagnold je mogao da ode u bilo koji dio pustinje i onda lako nae put natrag. Poznavao je sve putove, sve oaze, sve opasnosti, a kako je bio vojnik od zanata, teio je za tim da ono to zna upotrijebi u borbi protiv neprijatelja. Nekoliko mjeseci se inilo kao da e to moi da ostvaruje samo kao savjetodavac, a onda se, u junu 1940. godine, situacija odjednom izmijenila: Italija je stupila u rat i pokrenula u Libiji veliku vojsku. Samo 24 sata prije nego to se to dogodilo Bagnold je generalu Wavellu bio podnio plan za osnivanje jedinice koja bi se zvala Patrola za akcije u dubokoj pozadini (Long Range Patrols Long Rend Patrols). Kasnije e ta jedinica dobiti naziv Pustinjska grupa za akcije u dubokoj pozadini Long Range Desert Group Long Rend Dezert Grup). Bagnoldov je plan prihvaen i slubeno odobren 23. juna. Kako je to nagovjetavao ve i sam njen naziv, zadatak nove jedinice trebao je biti u tome da vri osmatranja pokreta neprijateljskih snaga iza Velikoga pjeanog mora i da odatle Wavellu alje podatke koji e mu sluiti u njegovim pripremama za bitke koje su predstojale. Bagnold se odmah povezao sa svojim starim prijateljima, pustinjskim izviaima i pozvao ih da to prije dou u Kairo. Iz Tanganjike je pozvao Pata Claytona (Peta Klejtona), iz Palestine je doao Kennedy Shaw (Kenedi o), a iz Engleske Guy Prendergast

(Gaj Prendergast). U mjesec dana Bagnold je okupio 30 oficira i vojnika i njegova je jedinica bila spremna za akciju. Posao nije bio lak jer je zaliha bilo malo, a Bagnold nije mogao zahtijevati da mu se dade bilo kakav prioritet. Tako mu nije preostalo nita drugo nego da se sam snalazi. Nekog je prijatelja nagovorio da mu tampa karte a sunane kompase je iskamio od komande egipatske vojske. Vojnike dalekozore i na tisue drugih dijelova opreme ili je dobio od britanskih civila u Egiptu ili ih je za gotov novac kupovao u zabitnim sokacima Kaira. No, da bi bila sposobna da izvri bilo kakav pokret, Bagnoldova je jedinica u prvom redu morala doi do vozila. Svoja predratna putovanja po pustinji Bagnold je vrio fordovim kamionima s nosivou od 750 kg. Ti su kamioni bili odlini za putovanja koja nisu bila dua od 2.000 km, ali su zato bili jednostavno premaleni da nose topove, municiju, mine i drugu opremu za aktivno ratovanje. Bagnold je stoga odluio izabrati kamione s nosivou od 1500 kg, koji e imati specijalne gume. No, budui da britanska vojska nije imala takve kamione, morao ih je nabaviti od egipatske vojske i od filijale amerike kompanije Chevrolet u Aleksandriji. Bilo je mnogo ljudi koji su smatrali da e ti kamioni biti preglomazni i preteki za kretanje po mekanom pijesku, ali Bagnold je bio siguran da s tim nee biti problema. Pokazalo se da je imao pravo. Svi su lanovi njegove jedinice bili dobrovoljci koji su u nju bili preli iz raznih drugih jedinica. Mnogima je do toga bilo tako stalo da su pristali da im se snize inovi, i tako su kapetani sluili kao podoficiri, a podoficiri kao obini vojnici. Novozelandska je vojska dala ljudstvo za tri patrole, sve same krupne i snane momke, navikle na samostalnost i nezavisnost, mahom bive farmere. Oni, dodue, nisu poznavali pustinju, ali su smireno eljeli da njome ovladaju i bili su sigurni da e im to uspjeti. Meutim, postavilo se pitanje tko e sainjavati patrolu? Od ega e se sastojati? Koliko e ljudi biti u jednoj patroli, kako e biti naoruani, kakvu e opremu nositi, koliko e vozila imati? Sve su to bila vana pitanja koja su ekala na odgovor. Bagnold je odluio da jednu patrolu tj. osnovnu jedinicu sainjavaju dva oficira i trideset vojnika, koji e se voziti u 11 kamiona, bit e naoruani s

ukupno 11 mitraljeza, 4 protutenkovske puke i jednim brzometnim topom bofors kalibra od 37 milimetra. Osim tog obaveznog naoruanja, lanovi patrole e nositi onoliko puaka i revolvera koliko budu smatrali nunim. Nije teko dokuiti kako se zapravo rodila ta shema. Da preivi, svaka patrola mora imati odreen broj strunjaka: vezista, mehaniara, navigatora i broj njenih lanova, rezonirao je Bagnold, smanjit e se tek onda kad jednom svaki od njegovih ljudi bude ovladao s nekoliko disciplina. Osim ljudi, oruja i municije, kamioni su nosili zalihe hrane i vodu za tri tjedna, radiostanicu i akumulatore, zatim tzv. pjeane kanale, to jest ureaje za izvlaenje kamiona koji se zaglibe u pijesku, sanitetski materijal i kojekakve druge jako nune drangulije, sitnice i kojetarije. Sami su kamioni bili veoma preinaeni, pregraeni. S njih su bila skinuta sva vrata i vjetrobrani, pojaani su im amortizeri,a osim toga na njima su montirana posebna postolja za mitraljeze. Dok su se ljudi okupljali i oprema pripremala, ali mnogo prije nego to su tehnike pripreme bile zavrene, Bagnold je organizirao uurbani program vjebi i obuke. Njegovi su ljudi vrili obuku u vonji pustinjom, nauili su kako se slui radio-ureajima, kako da upotrebljavaju vatreno oruje i drugu opremu koju su imali. Prve su vjebe u pustinji morale, naravno, biti jednostavne, pa ih je Bagnold vrio u neposrednoj blizini svog taba u Kairu. Zbog toga su oficirska ogovarala priila njegovoj jedinici nadimak Pustinjska grupa za akcije u plitkoj pozadini. Meutim, napredovalo se brzo. Samo pet tjedana nakon to je dobio zeleno svjetlo, Bagnold je mogao raportirati Wavellu da je njegova jedinica spremna za akciju. Bijae to zadovoljavajui uspjeh, koji je bio ostvariv i ostvaren samo zato to se u Bagnoldu spajalo dvostruko znanje vojnika i istraivaa. Zapravo se dogodilo neto to se ne dogaa ba esto: britanska je vojska postavila pravog ovjeka na pravo mjesto.

Dovoljan je i povran pogled na zemljopisnu kartu da bi se shvatilo u kakvom se poloaju nalazila Velika Britanija u tim prvim danima rata. Ako je htjela da nastavi borbu protiv sila Osovine, da u toj borbi pobijedi, morala je, pogotovo sada nakon pada Francuske, potpuno i dokraja mobilizirati snagu itavog Britanskog imperija: ne samo matice zemlje nego i dominiona, kolonija i teritorija pod mandatnom upravom. Trebalo je to prije dovesti trupe iz Australije, Indije i s Novog Zelanda, dopremati kositar i kauuk iz Malaje i naftu iz Perzijskog zaljeva i iz drugih dijelova Imperija, a isto je tako trebalo otpremati svakojaki ratni materijal, tenkove, avione i municiju u obratnom smjeru, na Daleki istok. Jednom rijei, komunikacije izmeu Istoka i Zapada postale su ivotno vane i njihovo odravanje pitanje ivota i smrti. Zato je Sueski kanal, najkraa veza izmeu Sredozemnog mora i Indijskog oceana, dobio golemu vanost. Eto, zbog toga su britanske snage na Srednjem istoku bile vrsto bazirane u Egiptu: tamo je bio Sueski kanal. Njihov se glavni tab nalazio u Kairu. Nakon ulaska Italije u rat svakome je moralo biti jasno da e glavni cilj strategije osovinskih sila na tom bojitu biti da se domognu Sueskog kanala, da tako presijeku britanske komunikacije i da na taj nain smrve mo Britanije na Srednjem istoku. Stoga nije nimalo sluajno to je u Kairo poslan upravo Wavell, general kojega su u to vrijeme gotovo svi smatrali najsposobnijim britanskim komandantom. On je tamo doao sa zadatkom da to bre formira i uvjeba armiju koja e obraniti Suez. to se u to vrijeme moglo kazati o Talijanima? Njihova afrika kolonija Libija, neposredna zapadna susjeda Egipta s kojim je imala oko 1300 km dugu granicu koja je vodila prema jugu od obala Sredozemnog mora, bijae prihvatljiva iako ne i idealna baza za operacije. Do ljeta 1940. godine Talijani su tamo formirali armiju od oko 250.000 ljudi protiv koje je Wavell mogao suprotstaviti samo 86.000 vojnika. Talijanska se vojska u Libiji sastojala od devet divizija punog sastava od kojih je svaka imala 13.000 ljudi, od tri divizije crnih koulja, od dviju divizija domorodakih trupa i od pritapskih i specijaliziranih jedinica. Glavni talijanski komandant u sjevernoj Africi maral Graziani (Gracijani) organizirao je svoje snage

u dvije armije: Deseta armija bila je rasporeena u Cirenaiki Barqah tj. na teritoriju koji je neposredno graniio s Egiptom, Peta armija nalazila se u Tripolitaniji Ifriqiyah u zapadnom dijelu Libije, okrenuta prema francuskim kolonijama Aliru i Tunisu. Nakon pada Francuske u junu 1940. godine, Graziani je mogao koncentrirati obje armije u istonom dijelu Libije i izvriti ofanzivu ka dolini Nila. Britanci su znali da on to moe uiniti, ali se nije znalo hoe li to uraditi. Odgovor e dati tek budunost. U svakom sluaju, jedna je stvar ipak bila jasna: Wavell e jo mnogo mjeseci biti brojano neusporedivo slabiji, a to je znailo da e morati upotrijebiti svu svoju sposobnost da nekako ispliva iz te situacije. Pustinjska grupa za akcije u dubokoj pozadini dobila je svoju prvu veliku ansu poetkom septembra, nakon to je Pat Clayton izvrio nekoliko smionih izviakih operacija u Velikom pjeanom moru. Nakon nekoliko mjeseci oklijevanja, Talijani su se napokon probudili iz mrtvila. Preli su egipatsku granicu i doprli do Sidi Barranija (Sidi Baranija). U britanskom tabu nitko nije mogao znati to se dogaa duboko u pustinji, i ne pripremaju li moda Talijani udar odatle, sa svog desnog krila, kojim bi podrali napredovanje svojih glavnih snaga u obalnoj zoni. Stoga je Bagnold dobio svoj prvi zadatak. Klju situacije bio je u Kufri, oazi juno od Velikog pjeanog mora, koja je zatvarala prodor u Libiju duboko s jugoistoka. Smjetena u jednoj depresiji, i to prilino duboko ispod morske razine, Kufra je zabitno mjesto ak i za afrike pojmove i mjerila. U njoj su velike bare oiviene palmama i vode tamo ima tako mnogo da se na kilometre od oaze nalaze arapski gradii i sela okrueni zelenim nasadima. Talijani su bili oteli Kufru plemenu Senusi 1931. godine pa su tako dobili kontrolu nad unutarnjim dijelovima pustinje. Oni su odmah poeli utvrivati oazu, smjestili su u nju svoj garnizon i oko nje sagradili nekoliko aerodroma. Iako zabaena, Kufra je u avionskim mjerilima blizu Uweinatu (Uvejnatu) Cabal alUwaynatu koji se nalazi na tromei Egipta, Libije i Sudana, a Talijani su drali i Uweinat. I tu je bilo u izobilju vode, a nalazilo se tu i nekoliko avionskih pista. Te dvije baze, Kufra i Uweinat, bile su na zamiljenom putu koji bi spajao Libiju s vojskom vojvode od Aoste u Etiopiji. Te dvije oaze, koje su drali Talijani, nisu bile opasne samo za Wavellovu armiju u Egiptu, nego je postojala i opasnost da ih Talijani upotrijebe kao

polazne baze iz kojih e presjei Wavellove komunikacije sa snagama generala Cunninghama (Kaningema) u Istonoj Africi i s francuskim snagama u adu (gdje je domorodaki guverner Eboue (Ebue) otvoreno i smiono preao na stranu generala De Gaullea (De Gola). Eto, takva je bila situacija kada je 5. septembra Bagnold s dijelom svog taba i s W patrolom, kojom je zapovijedao major E. C. Mitford, krenuo iz Kaira u Ain Dallu (Ain Dalu), oazu na istonom rubu Velikog pjeanog mora, a onda skrenuo prema zapadu, do toke koja je nosila nadimak Big Caim (Big Kern: Veliki kem). Big Cairn je leao na samoj libijskoj granici, a bio ga je pomno izvidio Pat Clayton jo 1932. godine, dok je tamo vrio kartografska mjerenja. Nalazio se usred ljunkom prekrivene ravnice koja je leala izmeu dvaju pjeanih mora, bio je visok samo otprilike metar i pol, ali se ipak mogao vidjeti ak iz velike daljine. Sada su ga malo-pomalo poela okruivati otvorena skladita hrane i benzina koja su tamo dopremali Kennedy Shaw iz Ain Dalle, i Steele (Stil) i Pat Clayton iz baze Siwa. Taj je posao potrajao nekoliko dana, a onda su se njihove patrole razile. Clayton je poao u Tekro u adu, prema francuskoj granici, udaljenoj oko 1000 kilometara na jug. Mitfordova se patrola uputila u podruje sjeverno od Kufre, a Steele se vratio u Siwu da odatle dopremi zalihe benzina. Matford je bez ikakva incidenta stigao prvo do karavanske trase koja povezuje oaze Kufru i Gialo (Dalo) Wahat Galu a onda je, opet bez incidenta, stigao do trase koja spaja oaze Taserbo Tazarbu i Maradu Maradah. Dodue, to putovanje nije prolo bez nezgode. Nekoliko je ljudi oboljelo od silne ege i neki su ak pali u delirij. Kad ve govorimo o tome, spomenimo da je svaki uesnik te akcije primao sledovanje od tri litre vode dnevno, to bi bilo vie nego dovoljno u svakoj drugoj prilici, ali je u tim okolnostima predstavljalo goli egzistencijalni minimum. Ubrzo je Kennedy otkrio kako je svakog dana voda bila jedini predmet razgovora im bi se sunce diglo iznad horizonta i kako svatko ima vlastiti plan kako da postigne da mu sledovanje potraje to due. Neki su tedjeli vodu preko dana da bi je naveer popili odjednom, drugi su svjeinu pretpostavljali koliini, pa bi uvee izlili malo vode na limeni tanjur i pustili da se hladi iako su znali da e se jedan njen dio ispariti prije nego to se ohladi.

Mitfordova je patrola vodila svoju prvu bitku 29. septembra. Dogodilo se to na putu prema Kufri. Britanci su naili na dva kamiona od est tona i kad su prema njima ispalili prvi rafal iz mitraljeza tipa lewis (luis), posade kamiona dva Talijana, pet Arapa i jedna koza urno su se predale. Osim neprijateljskih vojnika patrola je zarobila oko 2500 galona benzina i vree sa slubenom vojnom potom. Zarobljenici su odmah otpremljeni u Kairo, i njihov je dolazak mnogo proslavio Bagnoldovu jedinicu. Po svim barovima i kantinama kruila je glasina da su Bagnold i njegovi momci izvrili napad na sam tab marala Grazianija. Wavella i njegovu komandu taj je pothvat oduevio, ali, razumije se samo po sebi, da su ih jo vie razveselili toni obavjetajni podaci koje je Bagnold iznio u svom raportu. Glavni je komandant 1. oktobra 1940. napisao ovo pismo: Dragi Bagnolde, molim vas da prenesete oficirima, podoficirima i vojnicima koji su pod vaom komandom moje estitke i da im ujedno saopite da veoma cijenim uspjene rezultate to su ih u posljednje vrijeme postigle patrole vae jedinice u centralnoj Libiji. Meni je jasno i ja dobro znam kakve ste krajnje fizike tekoe i napore morali svladati i s kakvom ste se stranom egom borili. injenica da je vaa operacija, u toku koje su vai kamioni morali da prijeu oko 250.000 kilometara, uspjeno izvrena, dokaz je visokog stupnja efikasnosti vaih priprema kao i visokog stupnja uspjenosti u izvrenju zadatka koji vam je bio povjeren. To je neto ime se vi, vai oficiri i vai vojnici moete s pravom ponositi. Ve smo telegrafskim putem poslali Ministarstvu rata potpuni izvjetaj o vaem pothvatu. elim vam sreu i u vaim buduim operacijama, kojima ete dati znaajan doprinos naim nastojanjima da primoramo talijanske snage u pozadini da budu u neprestanom stanju uzbune. Tako e se poveati strepnje, neizvjesnost i tekoe u redovima naeg neprijatelja. Va odani A. P. Wavell Kao jedan od onih ljudi kojima jednostavno ne moe pasti na pamet da spavaju na lovorikama, Bagnold se odmah bacio na uurbane pripreme za nove operacije. Njegova je taktika bila da natjera Talijane da neprestano nagaaju, da nikad ne znaju na emu su, da ih on svojom taktikom tako zbuni da oni ni u jednom trenutku ne mogu znati gdje e on izvriti svoj slijedei udar. I tako, u skladu s

tom taktikom, dok je Mitfordova patrola ila prema Ain Duai, Claytonova je patrola izvrila napad na Augilu (Audil) Augila oko 800 kilometara sjevernije. Talijanski je garnizon u toj zabaenoj utvrdi mislio da je tako siguran od bilo kakvog napada, da je libijski straar poao u susret Claytonu i njegovim ljudima, siguran da su Talijani, pa se i te kako zaudio kad su mu oni naredili da im preda svoje oruje. Kad su boforsi Britanaca zapucali, s vrha kule talijanske utvrde poletjelo je jato golubova, veliko i gusto poput kakva oblaka, a onda su talijanski vojnici stali skakati preko stranjeg bedema utvrde kako bi se sakrili meu palmama. Nedjelju dana nakon toga Clayton se vratio u Kairo. To je znailo da je on u manje od dvije nedjelje izvrio putovanje pustinjom od oko 3200 km. Za to vrijeme Steele je s K patrolom skoknuo do Kufre, minirao cestu koja je iz nje vodila i zapalio jedan bombarder tipa savoia S. 79 koji se naao na zapadnoj avionskoj pisti. Osim bombardera zapalio je i nekoliko skladita benzina na otvorenom. I Meu visokim vojnim komandantima ima malo takvih koji vole jedinice specijalista. To je zato to oni dobro znaju kako se lako takve jedinice pretvaraju u privatne, line formacije i apsorbiraju nerazmjerno veliku koliinu ratnog materijala i ljudstva. Meutim, Wavell je ve od samog poetka vjerovao Pustinjskoj grupi za akcije u dubokoj pozadini, pa je zato odmah nakon njenih prvih uspjeha odluio da se njeni efektivi podvostrue. Tako je u decembru osnovana Gardijska patrola u kojoj su polovinu ljudstva sainjavali vojnici koji su bili doli iz Coldstream Guardsa (Koldstrim Gardsa), a drugu polovinu vojnici iz Scots Guardsa. Za komandanta Gardijske patrole postavljen je Michael Chrichton-Stuart (Majki Krikton-Stjuart). P. J. D. McGraith (Makgrejt) je formirao patrolu nazvanu Yeomanry (Jomenri) od ljudstva koje je dolo iz Konjike divizije koja se nalazila u Palestini. Holliman (Holimen) je preuzeo komandu nad Rodezijskom patrolom u kojoj su sluili Rodezijanci. Pothvat za koji je Bagnold u novembru izradio plan povjeren je G patroli. Cilj je bio napad na Mursuk (Murzuk) Murzuq sjedite Fezzana (Fezana) Fazzana u sjeverozapadnoj Libiji, a bilo je dogovoreno da e u pothvatu sudjelovati i snage Slobodne Francuske. Upravo je zato Bagnold otputovao u Fort Lamy (For Lami) gdje je tada bio tab francuskih snaga u adu da se o svemu dogovori s

pukovnikom d'Ornanom, tamonjim francuskim komandantom, koji je jedva ekao da udari po Talijanima. DOrnano je Bagnoldu objasnio zato mu je tako silno stalo do toga: treba pokazati da snagama Slobodne Francuske u kolonijama ne nedostaje elje da se bore. D'Ornano je bio visok ovjek s monoklom i s burnusom na glavi i u Britanaca kojima bi se pruila prilika da ga vide njegov bi izgled izazvao neodoljiva sjeanja na Beau Geste (Bo est) i sline filmove o Legiji stranaca. D'Ornano je Bagnoldu rekao kako mu je sasvim jasno da e itav taj pothvat morati biti jedan od onih koji se mogu nazvati udari i pobjegni. Jer, ak ako malobrojnoj saveznikoj formaciji uspije zauzeti Mursuk, ona e ga moi drati najvie dva-tri dana. No, to nije vano, jer ako napad uspije, to e vraki prodrmati moral Talijana i moda e ih ak natjerati da povuku odreene snage s glavnog bojita u pozadinske zone. Bagnold, koji je dobro poznavao Mursuk, jer je u njemu bio nekoliko puta na svojim predratnim putovanjima, objasnio je svom sugovorniku da je Mursuk veliko i vano sredite saharske trgovine, vano garnizonsko sjedite i vana raskrsnica. Osim male tvrave i vojnog aerodroma tamo je i gradi s oko 3000 stanovnika, a posve je sigurno da su tamo i velika vojna skladita. Najvea je tekoa, kao uostalom u svim operacijama Pustinjske grupe za akcije u dubokoj pozadini daljina goleme udaljenosti koje treba svladati da bi se stiglo do cilja i vratilo u bazu. U zranoj liniji Mursuk je od Kaira udaljen oko 1600 km, a od najblieg francuskog garnizona, onog u Tibestiju, oko 550 km. ak ako patrolama uspije da stignu do njega a da ih putem neprijatelj ne otkrije i da onda izvre napad, jo e uvijek pred njima ostati problem povratka preko goleme pustinje gdje e svakako biti izloene napadima neprijateljske avijacije. Kako bilo da bilo, zna se kakve opasnosti prijete i to se sve riskira, ali se isto tako zna i to da se opasnosti moraju prihvatiti. I tako je stvaranje planova nastavljeno punim tempom. Meutim, prije nego to se moglo prijei na samo izvrenje ove operacije, dolo je do krupne promjene u ratu u Africi: Wavell je 10. decembra napao Grazianijeve snage. Briljantno voenom operacijom istjerao je Talijane iz Egipta i poeo da ih potiskuje kroz Cirenaiku, pokrajinu u sjeveroistonom dijelu Libije. Zarobljeno je na tisue talijanskih vojnika i neki su dali Britancima detaljne podatke o

situaciji u Mursuku, to jest o brojanoj snazi tamonjega talijanskog garnizona i o rasporedu njegovih utvrenja. Svi ti dragocjeni podaci odmah su poslani Bagnoldu. Smotra jedinica koje e sudjelovati u operaciji odrana je na drugi dan Boia u krugu komande Pustinjske grupe, koja se nalazila u kairskoj citadeli. Ta se citadela uzdie na samom rubu pustinje, na mjestu gdje se breuljak Muqatitam (Mukatitam) sputa prema Nilu. S njenog vrha prua se prekrasan vidik na krovove Kaira i, iza njih u daljini, na velike piramide na samoj ivici Zapadne pustinje. Za komandanta itavog pothvata postavljen je Pat Clayton, ali je ureeno da e on ujedno voditi T patrolu (sastavljenu od Novozelanana). Komanda nad G patrolom bila je jo prije povjerena Chrichton-Stuartu, koji se tako sada naao pred svojom prvom akcijom u pustinji. Kao navigator s njima je poao u akciju Bili Kennedy Shaw, obavjetajni oficir itave Pustinjske grupe. Nekoliko minuta poslije 15 sati doao je Bagnold da izvri smotru uesnika tog pothvata (bilo ih je 76 u 24 vozila), a onda je, nakon kratke ceremonije rastanka, kolona vozila izala iz Citadele, prola izmeu dviju damija ispod nje, da bi najzad, proavi kroz prepune ulice grada prela preko Nila mostom Kasrel-Nil i izala na cestu koja vodi u Menu. Malo dalje kolona je prola pokraj piramida u Gizi, a kad se spustila no bila je ve oko 80 km duboko u pustinji, jugozapadno od Kaira. Idua dva dana kolona je vozila pustinjom, a 29. decembra stigla je u Ain Dullu, malu oazu na istonom rubu Velikog pjeanog mora, gdje je skrenula prema zapadu. Pred njom se sada naao teren kojem je Clayton prije mnogo godina bio dao etiketu lagani uspon. To je, zapravo, bila velika pjeana rampa, neka vrsta hrpta koji se vijugavo uspinjao prema vrhu visoke kamene litice. Na nesreu, povrinu su mu bili razrovali kamioni prijanjih patrola, pa je stoga uspon bio sve prije negoli lak. No, kolona ga je ipak svladala. Chrichton-Stuart e se kasnije sjeati: Pred sam zalazak sunca napokon smo preli preko uskog prirodnoga kamenog mosta izmeu dviju dubokih jaruga. Bijae to dramatini prag Velikog pjeanog mora, stranji ulaz u Libiju. Slijedei dan ujutro, dok je kolona vozila po pjeanom moru prema zapadu, estoko je puhao studeni vjetar i svi su bili sretni to imaju kapute od ovjeg krzna. Sve do horizonta pruao se val za

valom pjeanih dina. Neke su bile poput morskih valova, ali je drugima vrh bio nazubljen i otar poput britve. Kamioni bi niz svaku padinu vozili punom brzinom da tako dobiju to vei zamah za uspon na vrh slijedee dine, ali je nevolja bila to im taj zamah obino nije bio dovoljan da stignu do vrha, pa bi kamion ostao kao ukopan, a svi bi morali poskakati s njega da postave takozvane pjeane kanale. U toj fazi akcije vozai kamiona jo nisu imali osobito veliko iskustvo u odabiranju trasa kojima e ii, pa je zato prvi dan putovanja pustinjom kolona prela samo oko 100 km. Meutim, vozai su brzo svladali i tu vjetinu otada se napredovalo brzo. Deseti dan puta formacija koja e izvriti napad utaborila se na rubu pjeanog mora Kalansco, a sutradan su preli Kalansco, koji je na tom mjestu irok oko 150 km, i ulogorili se nadogled stupovima koji slue kao putokazi na karavanskoj trasi izmeu oaza Gialoa i Kufre. etvrtog januara kolona je stigla do toke koja se nalazila otprilike 160 km jugozapadno od Wau el Kabira (Vau el Kabira) Wau el Kabira , ime je zavrena prva faza operacije. U tom asu i na tom mjestu bili su samo oko 400 km istono od Mursuka. Slijedilo je nekoliko dana mirovanja. Pat Clayton je otiao na jug u Kayugi (Kajii) u adu, na sastanak s pukovnikom d' Ornanom, a Kennedy Shaw je otiao prema jugoistoku da izvidi kakva je situacija u klancu Terengi: smatralo se da bi on mogao posluiti da se njime pobjegne ako u Mursuku stvari pou naopako. Dok su oni tako izbivali iz logora, gardisti G patrole provodili su vrijeme vrei egzercir, vjebe orujem, to je zaprepastilo Novozelanane koji su smatrali da u prvom redu treba tediti energiju, pa zato nisu nita radili. Pat Clayton se vratio u podne 7. januara. Doveo je deset Francuza i dovezao benzin to su ga Francuzi bili na devama dopremili na mjesto sastanka preko prijevoja planinskog lanca Tibesti. Pesimisti koji su prije tvrdili da Francuzi nee doi, ostali su zaprepateni, pogotovu to sada vie nije bilo mjesta ni za kakvu sumnju u elju Francuza da se bore. Pukovnik d'Ornano, koji je ak i sada imao na oku monokl i bio odjeven kao da je upravo ispao iz kutije, doveo je sa sobom kapetana Massua (Masija), ovjeka prilino utljiva i povuena, jednog nieg oficira, dva narednika i pet domorodakih vojnika. To vee, nakon to se Kennedy Shaw vratio iz izvianja, odrano je ratno

vijee. Svi su se sloili u tome da se prednost koju prua faktor iznenaenja ne smije proigrati eventualnim napadom na Wau el Kabir, i zato se od njega odustalo, iako se tamo nalazio zarobljeniki logor u kojem je navodno bilo i politikih zatvorenika. Glavna meta operacije je Mursuk i treba ga napasti to prije. Drugim rijeima, zakljueno je da treba najveom moguom brzinom poi pravo na Mursuk. I tako su sutradan ujutro kamioni krenuli sjeverozapadnim kursom. Ve za kratko vrijeme krajolik se poeo naglo mijenjati. Umjesto po pustinjskom pijesku sada su vozili po grubom kamenitom tlu prolazei s jednog pljosnatog breuljka na drugi, a onda se pred kolonom isprijeila golema visoravan koja je sva bila pokrivena divovskim crnim kamenim gromadama. Na drugoj strani zavravala je strmim obronkom. Kolona se zaustavila pred njim i tamo prenoila, a idue jutro spustila se u ravnicu na kojoj je naila na mnogo svjeih tragova ljudi i deva. Malo dalje ponovo su se nali u pustinji. Bojei se da bi mogao proigrati element iznenaenja, Pat CIayton je naredio da se kolona ulogori rano, mnogo ranije nego inae, i to u jednoj udolini koja je bila dovoljno prostrana da su se u nju mogli smjestiti i sakriti kamioni. Sada je Mursuk bio udaljen samo jedan dan vonje prema zapadu. Posljednja obavjetenja koja je imao Clayton govorila su da se u kamenoj tvravi Mursuka nalazi garnizon od oko 200 do 300 vojnika, snabdjeven radio-stanicom, i da aerodrom brane mitraljeska gnijezda. Stoga je Clayton odluio da prvo odsijee tvravu od aerodroma, da onda onemogui vojnicima u tvravi da izau iz nje, i da nakon toga uniti aerodrom. Budui da Britanci nisu imali teku artiljeriju kojom bi probili otvor u bedemu, jedino to im je preostalo bila je nada da e ve sam zvuk boforsa i bacaa od 5 cm tako prestraiti Talijane da e se oni razbjeati umjesto da brane tvravu. Ako to ne urade nego prue otpor i dozovu pomou radija avione iz Hona-Huna, njihove baze oko 400 km sjeverno od Mursuka, Britanci e se nai u gadnom kripcu. No, kao uvijek, Clayton je i sada bio optimist. U zoru 11. januara, poto su prenoili u logoru koji je bio udaljen samo pedesetak kilometara od cilja operacije, Clayton se sa Shawom, Kennedyjem i dOrnanom popeo na vrh jednoga grebena oko est i pol kilometara od Mursuka i osmatrao ga dalekozorom. Dalekozorom

se vidjela cesta iz Hona koja je nestajala u gustom pojasu palmi otprilike kilometar i pol od samoga grada, bijela kupola damije, a lijevo su se dizali antenski stupovi tvrave i nazirao krov jednoga velikog hangara za avione. Iza grada su se prostirale sve do horizonta bijele dine Mursukog pjeanog mora. Kao svaki komandant i Clayton bi bio vie volio da je mogao izvriti izvianje iz manje udaljenosti i tako doi do potpunih podataka o situaciji, ali je bilo jasno da o tome ne moe biti ni govora. Stoga je odluio da odmah prijee u akciju. Po planu napada Novozelananin Ballantyne (Balantajn) trebao je povesti T patrolu, bez tri kamiona, u napad na aerodrom, a G patrola e sa svojim kamionima i s ona tri kamiona koje e dobiti od Ballantyneove patrole, izvriti napad na samu tvravu. Tono u 12 sati i 30 minuta, nakon kratkog objeda, kolona je krenula s Ballantyneom i njegovom patrolom na elu. U trenutku kada su, vozei cestom, stigli do ruba pojasa palmi, sustigli su usamljenog biciklistu. Zgrabili su ga i jednostavno digli u kamion. Saznali su da se zove signor Coliochia (Koliokija) i da je ef mjesne pote. U asu kad su se nali otprilike tri stotine metara od tvrave, Novozelanani su vidjeli kako su se talijanski straari okrenuli i poeli bjeati. Oborili su ih s nekoliko mitraljeskih rafala, a onda su naglo skrenuli u lijevo, putem koji je vodio prema aerodromu. G patrola, pod komandom Chrichiton-Stuarta, prestrojila se u streljaki stroj i utjerala kamione u zaklon to ga je prualo neravno zemljite. Vojnici su poskakali s kamiona i otvorili vatru iz topova. Rasporeeni u obliku polukruga, Novozelanani su bili na lijevom krilu, a gardisti na desnom. Poloajem koji su zaposjeli odsjekli su garnizon u tvravi od glavne ceste i od aerodroma. U prvim trenucima borbe boforsi su pogodili jedan kamion koji je divlje jurio prema glavnoj kapiji tvrave, a onda su mitraljezi poeli da kose male skupine talijanskih vojnika koje su bjeale u istom smjeru. Kratko vrijeme nakon toga Massu i njegovi ljudi prikljuili su se Novozelananima na lijevom krilu na koje se sada sruila najjaa neprijateljska vatra. U asu dok je narednik Hewson (Hjuson) s Novog Zelanda rasporeivao svoje ljude na poloaju, jedan ga je metak pogodio ravno u srce. Dovukavi boforse do udaljenosti od samo dvadesetak metara Chrichton-Stuart je naredio da se vatra iz njih usredotoi na podnoja stupova radio-

odailjaa, jer se nadao da e tako sruiti stupove. No, to se nije dogodilo. Poslije toga doao je na red Martin Gibbs (Gibs), pomonik komandira G patrole. On i njegovi ljudi dovukli su svoje bacae od 5 cm oko dvjesta metara od tvrave i onda poeli da iz njih preko bedema ubacuju mine u tvravu. to su pogodili ba nije bilo jasno, ali se nakon nekoliko minuta iz srednjeg dijela tvrave poeo dizati stup gustoga crnog dima. Uskoro su Britanci ugledali i plamen koji je brzo progutao talijansku zastavu. Kratko vrijeme prije nego to se vatra ugasila, to jest nakon otprilike pola sata, posada tvrave otvorila je mitraljesku vatru i napadai su se tako nali u prilino nezgodnom poloaju, jer nisu bili izloeni samo vatri iz mitraljeza, nego i mecima snajpera iz smjera u kojem se nalazio grad. Za to vrijeme T patrola je zapoela svoj napad na aerodrom. Budui da nije nikako mogao otkriti hangar kad je s ceste skrenuo na put to je vodio prema aerodromu, Bili Shaw (Bil o) je zgrabio nekog Sudanca koji je stajao pred svojom kolibom i gledao ih kako prolaze i jednostavno ga digao na kamion. Jadan ovjek zanijemio je od straha i izgubio sposobnost govora, ali se ubrzo pokazalo da to uope nije vano: malo dalje kolona je stigla do mjesta s kojeg je odjednom spazila hangar, ali i straare koji su uvali aerodrom kako mahnito tre prema svojim mitraljeskim gnijezdima. Na svu sreu, kamioni su jurili tako brzo da su ih lako sustigli i oni su se svi bez borbe predali osim jednog koji je i dalje trao prema svom mitraljeskom gnijezdu, pa su ga jednim mitraljeskim rafalom na mjestu ubili. U tom trenutku dojurio je na aerodrom Pat Clayton kamionom koji je bio sav izbuen od metaka. Kratko vrijeme prije toga on je naiao na nekog Talijana koji je, kako se ini, bio hrabriji nego veina njegovih drugova, i otvorio na njih vatru iz svog mitraljeza. Jedan od tih metaka ubio je dOrnanoa, koji je stajao kraj CIaytona. A da bi nesrea bila vea, upravo u tom sudbonosnom trenutku zaglavio se vickers Claytonova mitraljesca, pa ovom nije ostalo nita drugo nego da juri dalje traei najblii zaklon. im se naao u zaklonu, naredio je svojim strijelcima da otvore vatru iz boforsa. Kratko vrijeme nakon toga pojavio se na krovu hangara jedan talijanski vojnik maui bijelom zastavom: dvadesetak branilaca hangara bijahu spremni za predaju. Clayton je tada poveo

svoje ljude u hangar i u njemu naao tri bombardera tipa ghiblis i jedan prijenosni rezervoar za punjenje aviona benzinom. Pozvavi zarobljenike naredio im je da pumpama poliju avione benzinom, a ujedno je na svoje veliko iznenaenje otkrio da su avioni naoruani britanskim topovima tipa lewis. Upravo u tom trenutku stigla je poruka od Chrichton-Stuarta da garnizon i dalje prua otpor, pa je zato Clayton odluio da se povue, jer je ionako bio postignut glavni cilj pothvata, a to je bilo unitenje hangara i aviona. Prije poetka napada bilo je dogovoreno da e signal za povlaenje biti jedna raketa. Ali Clayton i njegovi ljudi morali su ispaliti nekoliko takvih raketa prije nego to su ih Chrichton-Stuart i njegova grupa vidjeli. U tom asu ve je bilo oko 16 sati. Paljba iz tvrave bila je sada ve tako snana da bi Claytonu bilo vraki teko, gotovo nemogue, da obie sve svoje jedinice i usmeno im naredi da se povuku. Ipak je poeo da ih obilazi, ali mu je tada pritekla u pomo iznenadna pjeana oluja koja ga je zatitila poput paravana. Ve za kratko vrijeme na aerodrom je stigla G patrola, i tada mu je Chrichton-Stuart raportirao da je poginuo narednik Hewson, da je jedan gardist teko ranjen u nogu i da su dva Novozelananina neznatno ozlijeena. Formiravi jedinstvenu kolonu, patrole su se vratile na onaj greben s kojega su bile krenule u napad samo nekoliko sati prije toga. Tamo su pokopali D'Ornanoa i Hewsona. I dok je trajala ta ceremonija, jo se uvijek ula estoka pucnjava iz tvrave. Pred sam zalazak sunca kolona je jo uvijek vozila prema jugoistoku. Prije nego to e se ulogoriti prea je dvadesetak kilometara. Kakav je bio rezultat tog pothvata? to se njime postiglo? Unitena su tri aviona i hangar zajedno s instalacijama i zalihom benzina, 30 neprijateljskih vojnika izbaeno je iz stroja, a osim toga zaplijenjena je odreena koliina oruja u kojoj su bila i etiri teka mitraljeza. To je bila aktiva, a u pasivu je trebalo uvrstiti dva poginula i, kako se Claytonu inilo, etiri ranjena. Meutim, tada je kapetan Massu digao nogavicu da svima pokae mjesto gdje mu je kroz list na nozi proletio metak ostavivi iza sebe rupu koja je imala tako otre i glatke rubove kao da ju je izrezao kakav vjet kirurg. Massuu nije bilo ni na kraj pameti da zbog takve sitnice dosauje lijeniku: jednostavno je spalio ranu vrkom gorue cigarete. U zoru slijedei dan kolona je nastavila put. Kretala se prema

istoku vozei kroz sumaglicu koja je pokrila pustinju. Svi u koloni bacali su sumnjive poglede prema sjevernom horizontu odakle se oekivao dolazak neprijateljskih aviona. No, nije se dogodilo nita, oni se nisu pojavili, i nakon nekog vremena kolona je stigla nadomak selu Traghenu, koje je ukraavala mala utvrda. Clayton je zaustavio kamione i poslao u utvrdu jednoga talijanskog zarobljenika s porukom njenom garnizonu da e oni, Britanci, otvoriti paljbu ako se garnizon ne preda za 20 minuta. Deset minuta vladao je potpun tajac, a onda se iz tvrave zaula vika praena talambasanjem vojnikih bubnjeva. Vrata na utvrdi su se otvorila i kroz njih je izala povorka na elu s jednim majorom, kamandantom garnizona, i limenom glazbom. Priavi Claytonu major je sveano objavio da se tvrava predaje. Kad su malo nakon toga uli u tvravu, Clayton i nekoliko njegovih momaka nali su tamo dva mitraljeza, odreen broj vojnikih puaka i municiju zajedno s velikom, upravo golemom koliinom kojekakvih slubenih dokumenata. Britanci su zapalili sve to nisu mogli ponijeti sa sobom ili to im se ne bi isplatilo nositi, a onda su Talijanima rekli zbogom. Nakon toga kolona je krenula kroz pustinju prema Umm el Aranebu Umm al Aranibu do kojeg je bilo otprilike 32 km i koji je navodno imao jau utvrdu i radio-stanicu. Njegov je garnizon ve bio obavijeten da dolaze Englezi, ali mu nije bilo ni na kraj pameti da se preda, pa su se Britanci nakon kratkog pukaranja malo povukli uinivi tako najpametnije to su mogli u takvim okolnostima. Sada je bilo jasno da su svi talijanski garnizoni na ovom podruju alarmirani i da e zato biti najbolje da kolona pohita na jug prema adu. Putovanje do ada, koje je preteno vodilo kroz neistraeno podruje, nije se ba moglo nazvati ugodnim. Naprotiv, bilo je sve prije nego to: teren kojim su vozili bio je najgori na koji se Pustinjska grupa ikad namjerila. Chrichton-Stuart kae danas o tome: S krevitih visoravni silazili smo, gotovo puzei, u stijenama prekrivene i nazubljene doline iz kojih smo onda izlazili tek s krajnjim, upravo nadljudskim naporima, podmeui pljosnato kamenje pod kotae kamiona i gurajui onda kamione metar po metar... Bio je to divlji, fantastian kraj, oito neprohodan za motorna vozila ... Kolona je 19. januara stigla do francuske isturene utvrde Zouar (Zuar), koja se nalazila u jednom klancu u koji nije nikad prije ulo ama ba nikakvo

motorno vozilo, ak ni ono s gusjenicama. Sama utvrda, kojom je zapovijedao kapetan Massu, dizala se iznad domorodakih koliba. Sunce je upravo zalazilo u asu kad su francuski kolonijalni vojnici iz Senegala, svrstani ispod dva stupa na kojima su vijorili Union Jack (Junion Dek) i Croix de Lorraine (Kroa d Loren), digli puke na pozdrav dok je kolona kamiona G patrole prolazila kroz kapiju tvrave. U Zouaru je bilo u izobilju ne samo vode za pranje nego je obine vojnike doekala peena ovetina i vino, a oficire veera od sedam jela. Operacija je bila zavrena, ali je u Zouaru kolonu ekala poruka od Bagnolda u kojoj je stajalo: Smjesta izvijestite koliko je kamiona sposobno da poe s Francuzima u operaciju protiv Kufre. Slijedei dan Bagnold je osobno doao u Zouar, a onda odmah odletio s Billom Shawom u francusku komandu u Lamyju (Lamiju), gdje se sastao s DOrnanovim nasljednikom pukovnikom Leclercom (Leklerkom). Dogovorili su se da pripreme za operaciju zaponu odmah. Za pothvat protiv Kufre Leclerc je imao 100 evropskih i 300 domorodakih vojnika koji su bili naoruani sa etiri teka mitraljeza, 26 lakih mitraljeza, 2 topa od 37 mm, etiri bacaa, a imali su i jedan portabl top'

Diverzanti na zadatku negdje u sjevernoafrikoj pustinji

Krajolik sjeverne Afrike kroz koji su se uz velike tekoe probijala vozila pustinjskih diverzanata.

General Sir Archibald Wavell, glavni komandant srednjeg istoka (dolje) diverzant za dvocijepnim mitraljezom spreman za akciju (gore)

Posljednje upute prije napada (slika iznad ove) prelaz preko dina gore U mekom pjesku (dolje)

od 75 mm, koji se, demontiran, mogao nositi na leima. Za transport su imali nekoliko engleskih kamiona marke bedford i arenu hrpu civilnih kamiona rekviriranih na licu mjesta, tj. u adu. Bilo je dogovoreno da e u pothvatu pod Leclercovom komandom sudjelovati i dvije patrole Pustinjske grupe: T patrola i G patrola, sa zadatkom da slue kao prethodnica i da izvre nasilno izvianje Uweinata, gdje se nalazio neprijateljski garnizon. itava formacija koja e sudjelovati u pothvatu krenut e iz Faye (Faje), Leclercova glavnog uporita, 26. januara. Pravac kojim e se kretati kolona uesnika tog pothvata vodit e prvo do Ounianga Kebira (Unijana), oaze koju je Leclerc bio izabrao da mu slui kao isturena baza (nalazila se otprilike 200 km sjeveroistono od Lamyja), a odatle e kolona preko Sarre (Sare) Sarrah i izvora Bisciara (Biara) Ma Aten Biidrah stii do same Kufre. Snage Slobodne Francuske posjedovale su u to doba mnoge vrline, ali, na alost, ne i smisao za konspiraciju. Danima prije nego to je Leclerc krenuo, prolaznici na ulicama Lamyja pozdravljali su jedni druge pozdravom: Vers Kufra! (Na Kufru!). Talijani su zapazili da se na tom podruju pojaao radio-promet, i samo se po sebi razumije da su znali to se sprema. Svi njihovi garnizoni stavljeni su u pripravno stanje, a talijanska je avijacija poela vriti intenzivne izviake letove nad pustinjom. Sama operacija nije zapoela sretno. Na francuskim kamionima uestali su mehaniki kvarovi koje je izazivao lo teren po kojem su

morali voziti. Drugi dan nakon odlaska kolonu je zahvatila estoka pjeana oluja. Potpuno je zaustavila Francuze, dok su patrole Pustinjske grupe za akcije u dubinskoj pozadini, koje su raspolagale boljim vozilima, prole kraj njih i nastavile put. Vonja je bila neuobiajeno teka ak i po mjerilima pustinjskih veterana: gardistima su tekle suze i pored njihovih zatitnih naoala. No, oni su ipak stigli prije sumraka do jedne razmjerno zatiene depresije s jezerom u sredini, jo uvijek u adu. Na njegovoj suprotnoj strani dizala se tvrava Ounianga Kebir. U jutro 31. januara, ostavivi u logoru Chrichtona-Stuarta i njegovu G patrolu, Clayton je sa svojom T patrolom poao u izvianje Giebel Scerifa (Debel erifa) Gabel el eraf isturene neprijateljske utvrene stanice oko 100 km juno od Kufre. U Claytonovoj koloni bilo je 11 kamiona i 44 ovjeka. Vozei brzo, stigao je uskoro do izvora u Biscari, ali je ovaj bio zatrpan. Ugledavi oko njega svjee tragove, Clayton je odluio da izvri pokret prema sjeveru i da potrai skrovite u oblinjem lancu niskih breuljaka. Tamo, u jednoj kamenitoj kotlini, naredio je ljudima da se rasture i kamufliraju kamione, ali su ipak ve za kratko vrijeme bili otkriveni. Iz pustinje je dotutnjalo sedam tekih kamiona Saharske auto-ete (talijanskog ekvivalenta britanskoj Pustinjskoj grupi), kojima su zranu podrku pruala tri aviona. Talijani su odmah otvorili vatru, i to ne samo iz mitraljeza nego i iz etiri brzometna topa breda, a to je jedno od najboljih oruja koje je talijanska vojska ikad imala. Jo prije nego to je Claytonu uspjelo da pokrene svoju formaciju, neprijateljske granate unitile su mu tri kamiona. Clayton je sauvao prisutnost duha i pokuao da se s ostatkom svojih snaga povue prema jugu i da odatle izvri protunapad, ali su ga u tom trenutku napali avioni koje je vodio kapetan Moreschini (Moreskini). Ve u samom poetku napada Clayton je ranjen, a njegov kamion izbaen iz stroja, pa mu tako nije preostalo nita drugo nego da se preda. Drugi kamion iz Claytonove kolone vozio je Moore (Mur), novozelandski vojnik. S njim su bila dva gardista, Easton i Winchester (Iston, Vinester) od kojih je prvi bio ranjen u vrat, dok je etvrti lan posade mehaniar Tighe (Tajgi) imao nekakvu unutarnju povredu. Dok su jurili, bjeei s poprita borbe, okomio se na njih jedan talijanski avion. Kad su naokolo poele eksplodirati bombe, oni

su svi poskakali s kamiona i otrali do nekih stijena da im poslue kao zaklon i skrovite. Odatle su vidjeli kako su kasnije Talijani pretraili poprite borbe, ali nitko nije doao do njih. Kratko vrijeme nakon toga pala je no. Tresui se od hladnoe, jer su bili samo u kouljama, poeli su raspravljati to da uine. Zapravo su imali samo dvije alternative od kojih ni jedna nije bila ba jako ugodna: ili da odu u Kufru, udaljenu oko 110 km, i da se tamo predaju Talijanima, ili da se upute prema jugu, slijedei tragove vlastite kolone nadajui se da e ih nakon tri ili etiri stotine kilometara netko sresti i spasiti. Moore, koji se snagom svoje linosti nametnuo kao voa toj maloj grupi, izjasnio se za drugu alternativu, i nakon kratke diskusije s tim su se sloili svi ostali. Na svu sreu, u olupini svog kamiona nali su limenu kantu s oko osam litara vode, ali nisu nali ni zalogaja hrane. Pria o tome to su sve doivjeli ti ljudi moe posluiti kao ilustracija opasnosti s kojima su se suoavali pripadnici Pustinjske grupe, i ne samo oni nego i svaka jedinica koja je operirala u pustinji. Stoga ova pria zasluuje da je ovdje malo potanje ispripovijedamo. Ono to ete sada proitati naao je autor u dnevnoj zapovijedi kotskog gardijskog puka 17. aprila 1941. godine: Izabravi preutno Moorea za vou ta su etvorica krenuli na svoj nevjerojatni mar, nosei naizmjence dragocjenu limenku s vodom. Prvi dan preletio je iznad njih jedan talijanski avion, ali ih njegova posada nije primijetila. Trei dan mara nali su limenku s kilogramom dema od ljiva koja je bila ispala s jednog od njihovih kamiona dok su se vozili prema sjeveru. Dem su pojeli do posljednjeg zalogaja taj isti dan. etvrti dan mara Tighe je poeo osjeati strahovitu iscrpljenost, a sutradan, peti dan, napokon je uspio nagovoriti svoje drugove da ga ostave, jer samo usporava njihovo kretanje i tako ih zapravo sve stavlja u opasnost da umru. Prije odlaska oni su istoili njegov dio preostale vode u neku bocu koju su bili nali putem. esti dan mara digla se estoka pjeana oluja, ali je Mooreu, Eastonu i Winchesteru ipak uspjelo da slijedei tragove kamiona koje je pijesak sve vie zatrpavao stigne do Sarre, gdje su proveli neko vrijeme u jednoj napola razruenoj kolibi. Tamo nisu nali ni mrvice hrane, ali im se barem pruila prilika da operu noge s malo naenog benzina. Ostatkom benzina zapalili su vatru na kojoj su se grijali te

noi. Da stignu do Sarre, propjeaili su oko 200 km. Idue jutro nastavili su put prema Tekru, a to je znailo da je pred njima mar od daljih 260 km. Tragovi kamiona, koji su im sluili kao jedini vodi, jedino po emu su se mogli orijentirati, nestajali bi od vremena na vrijeme, i to na prilino dugim dionicama puta, pa su ih veoma teko slijedili. Za to vrijeme Tighe se je s posljednjim snagama dovukao do Sarre. Tamo je stigao predveer sedmi dan mara, ali sutradan je bio previe iscrpljen da poe dalje. U Sarri ga je, uvee deveti dan nakon poetka mara, pronala jedna francuska patrola koja se vraala s izvianja talijanskih poloaja oko Kufre. Jo uvijek nije izgubio svijest, a prvo ega se sjetio bilo je da rekne Francuzima da tri njegova druga idu pred njim. Francuzi su krenuli u potragu za njima, ali bez uspjeha, jer po mraku nisu mogli slijediti tragove kamiona po kojima su ila ona trojica. Sutradan je posada jednog francuskog aviona ugledala Moorea i Winchestera. Bili su ve popili posljednju kap vode koju su imali, a Easton je zaostao za njima, ali je hodao i dalje. Posada aviona bacila im je neto hrane i jednu bocu s limunadom sve to je imala pri ruci. Ali hranu nisu ni Moore ni Winchester opazili, a iz boce s limunadom ispao je ep, pa je, kad su je nali, u njoj ostao samo otprilike jedan centimetar tekuine. Poslije toga odluila su ova dvojica da se rastanu i da svaki nastavi put kamo bude mogao. Moore je iao naprijed, a Winchester se vukao za njim napola omamljen i obuzet bunilom od ei, gladi i iscrpljenosti. Daleko iza njih vukao se Easton. Napokon, deseti dan mara, jedna francuska patrola koja je bila pola da ih trai, prvo je pronala Eastona, otprilike 90 km od Sarre, a onda i Winchestera, oko 20 km dalje. Obojica bijahu tako iscrpljeni da vie nisu mogli napraviti ni koraka: Francuzi su ih nali kako potpuno iznemogli lee na pijesku. Otprilike 110 km od Sarre francuska je patrola stigla konano i Moorea, a to je znailo da je on u tih deset dana bio propjeaio oko 340 km. Kad su ga Francuzi ugledali, jo je uvijek hodao, zamahujui rukama da si tako pomogne u hodu. Potpuno bistar i normalan mahnuo im je rukom i hodao dalje, ne zaustavljajui se, ba kao da oni nisu njegovi spasioci nego znanci koje je sluajno sreo kao sudionik neke utrke u hodanju. Za vodstvo i pokazanu hrabrost Moore je dobio medalju, a gardist John Easton, koji je umro od rane nakon to su ga Francuzi spasili,

posmrtno je pohvaljen u jednoj dnevnoj zapovijesti. to se za to vrijeme dogaalo s drugim pripadnicima te kolone? Kad su Talijani zarobili Claytona, komandu je preuzeo kapetan Ballantyne, a kad je vidio da su neprijatelju dola kao pojaanje dva oklopna automobila, postalo mu je jasno da nema smisla nastaviti planirani pothvat, pa je zato odveo preivjele s poprita borbe do mjesta gdje su se imali pridruiti G patroli i Leclercovim snagama. Nakon kratke konferencije Leclerc je odluio da Terko pretvori u privremenu bazu, da poalje natrag u pozadinu patrole Pustinjske grupe, i da poslije toga sa svojim snagama izvri nasilno izvianje Kufre. Dogovoreno je da e s njim poi kao navigator Ballantyne u jednom od kamiona Pustinjske grupe, a svi drugi kamioni vratit e se u Kairo. Leclerc je stigao do Kufre 7. februara pred sumrak i jo iste noi preao je u akciju. Dok je jedna mala skupina njegovih ljudi izvrila napad na administrativno sredite u Giofu (ofu) A1 Gawf de Guillebon je poveo tri kamiona u napad na aerodrom i tamo zapalio jedan avion. ini se da je tek ovaj poar probudio talijanski garnizon u tvravi. Talijani su poeli bez veze pucati u mrak i ispaljivati zelene rasvjetne rakete, ali je, na nesreu, upravo to bio dogovoreni signal za francuske rezerve da krenu u napad. Sav oajan de Guillebon je nemono i zapanjeno gledao kako 12 bedforda, s upaljenim farovima, juri prema oazi. No, nisu stigli daleko jer su svi do jednog ubrzo zapeli u mekanom pijesku. Nastao je kaos koji je jo pogorala divlja paljba Talijana koji su za kratko vrijeme ispucali velik dio svojih zaliha municije. No, to nasilno izvianje ipak je ostvarilo svoju glavnu svrhu jer je tako Leclerc doao do dovoljno podataka potrebnih za glavni napad. On je 17. februara krenuo iz Sarre na novi napad na Kufru. Kratko vrijeme nakon polaska napali su ga neki dijelovi Saharske auto-ete, ali ih je snalaljivi de Guillebon zbunio i izigrao vjetim manevriranjem tako da su pred sumrak toga dana Talijani besciljno jurili prema Taserbu. Bio je to obrat situacije u Leclercovu korist. Budui da su ostali bez svoje pokretne mehanizirane udarne snage, Talijani su u tvravi izgubili svaku hrabrost, i nakon to su francuski topovi od 75 mm neko vrijeme ustrajno praili po njima, postali su spremni za razgovore o uvjetima predaje. Ujutro 28. februara iz

tvrave je izaao jedan libijski vojnik s bijelom zastavom. Kad su ga doveli Leclercu, predao mu je pismenu poruku talijanskog komandanta s prijedlogom da se ranjenici s obiju strana smjeste na neutralnu zonu na koju nitko nee pucati. Leclerc je odgovorio da e o tome razgovarati samo s kojim oficirom. Tono u 16 sati doao je na pregovore jedan talijanski oficir. Ponovio je onaj zahtjev o ranjenicima, a onda je dodao: Molim vas da mi samo za moju linu informaciju kaete kakve ete uvjete postaviti ako vam ponudimo predaju? Shvativi da je neprijatelj gotovo potpuno skren, Leclerc je naredio svojim snagama da pojaaju pritisak, a oficiru koji je bio komandir artiljerije naredio je da udvostrui vatru. Ta je akcija postigla eljeni uinak. Kad je 1. marta svanula zora, Leclerc je spazio bijelu zastavu na vrhu tvrave. Jedan sat nakon toga uvezao se u tvravu u kojoj se postrojilo 64 Talijana i 350 libijskih vojnika. Pokazalo se da su imali nita manje nego 53 mitraljeza i etiri brede od 20 mm, a s takvim naoruanjem bili bi se mogli boriti barem nekoliko tjedana, naravno da su samo imali hrabrosti i elje da se bore. Otkrilo se da se Talijani zapravo nisu bojali samih Francuza nego njihovih kolonijalnih trupa. Doslovno su preklinjali Leclerca da ne pusti svoje domorodake vojnike da uu u tvravu. On je prihvatio tu njihovu molbu i postavio je na kapiju, kao straara, francuskog sveenika oca Bronnera. Operetsku atmosferu u kojoj je zavrio taj pothvat, upotpunila je posljednja depea komandanta garnizona. Znamo joj tekst, jer je njena kopija naena u komandantovom uredu: Borimo se posljednjim snagama. ivjela Italija! ivio kralj i car! ivio Duce! Grlim te, grade Rime! Talijani su drali Kufru tono 10 godina i 40 dana, ali je sada njihovoj vladavini zauvijek doao kraj. Za Pustinjsku grupu to je bio veliki dobitak jer se tako domogla izvanredno korisnog i vrijednog uporita iz kojega e mjesecima polaziti u svoje operacije. U toku cijelog januara i dobar dio februara 1941. godine nastavljalo se Wavellovo trijumfalno napredovanje kroz Cirenaiku. Pali su Tobruk Tubruk , Derna Darnah , Barce Al Marg , Bengazi Bingazi , Agedabia (Adjedabija) Agdabiah i konano El Agheila (Agejla) Al Aguala. Potpuno je uniteno osam talijanskih divizija i oboren velik broj aviona. Wavell, koji je imao samo dvije divizije, zarobio je 130.000 neprijateljskih vojnika,

zaplijenio 850 topova, 400 tenkova i velik broj kamiona i drugih vozila. Bila je to jedna od najpotpunijih pobjeda u povijesti ratova. Meutim, Wavellu nije bilo sueno da se odmori nakon te pobjede. U Londonu su donijete vane i dalekosene odluke. Odlueno je da se britanski bok ne titi dalje od Bengazija i da se odmah poalje pomo Grcima, kojima je zaprijetio napad od osovinskih sila. Da bi situacija bila jo sloenija, poeli su se javljati sve sigurniji nagovjetaji da je Hitler odluio uzeti u svoje ruke razvoj dogaaja u Africi. Uskoro su poele kruiti glasine da je u sjevernu Afriku stigao kontigent njemakih snaga pod komandom generala Rommela, i ve za kratko vrijeme pokazalo se da su glasine tone i istinite. Trideset i prvog marta, to jest mnogo prije nego to je bilo koja strana pretpostavljala da e Rommel biti spreman za akciju, on je preao u napad kod El Agheile, a onda je, napredujui veoma brzo, poeo potiskivati Wavellove snage natrag prema egipatskoj granici. Rommel je imao bolje tenkove i tee protutenkovske topove nego Britanci i odmah je postalo jasno da je neusporedivo opasniji protivnik nego maral Graziani. Osim toga, Rommel je bio vojskovoa koji je odlino shvaao i razumijevao manevarski, munjeviti rat. to se tie Pustinjske grupe, postalo je oito da e odsad njenim formacijama biti mnogo tee ratovati i vriti operacije, pogotovo kad je ve za kratko vrijeme ojaala Rommelova avijacija. Na svu sreu, Tobruk se odrao, pa stoga Rommelu nije preostalo nita drugo nego da zakljui kako ne bi bilo mudro napredovati dalje od egipatske granice. Britanci su zadrali jo dva vana uporita osim Tobruka: Kufru duboko na jugu i Giarabub (iarabub) Gaghbub. O Kufri smo ve saznali sve potrebno, a to se tie Giarabuba, moemo rei da se nalazio na sjevernom rubu Velikog pjeanog mora, otprilike 250 km juno od Solluma (Soluma) Salum. Pustinjska grupa za akcije u dubokoj pozadini drala je u Giarabubu i u oazi Siwi (oko 160 km istono od Giarabuba) jedan dio svojeg sastava, dok su drugi dijelovi ostali u Kufri, gdje je pukovnik Bagnold postao komandant garnizona. Ljeto 1941. prolo je za Pustinjsku grupu u troenju velikog dijela energije u snabdijevanju Kufre, jer je komanda britanskih snaga u Sudanu, kojoj je bio povjeren taj zadatak, bila daleko od toga da bi ga shvatila ozbiljno. Sudanci su preuzeli garnizonsku slubu u Kufri tek u julu, pa su Bagnoldove patrole mogle tek tada napokon nastaviti

svoja lutanja pustinjom. No, bilo je i drugih problema. Guy Prendergast, koji je stigao da preuzme dunost Bagnoldova zamjenika, shvatio je da Pustinjska grupa mora imati vlastite avione ako eli uspjeno operirati. Zato je poeo oblijetati RAF i gnjaviti njegove efove zahtjevom da mu se dadu avioni. Meutim, osnovni stav tog vida oruanih snaga bio je da sve to leti dri pod svojom kontrolom, pa su zato RAF-ovci tvrdoglavo i uporno odbijali sve Prendergastove zahtjeve i molbe. Konano mu nije preostalo nita drugo nego da nagovori komandu kopnenih snaga da za njega kupi dva mala izviaka aviona tipa WACO od njihovih egipatskih vlasnika. U augustu je Prendergast preuzeo komandu nad Pustinjskom grupom za akcije u dubokoj pozadini od Bagnolda, koji je dobio in brigadnog generala i bio postavljen za zamjenika komandanta slube veze Bliskog istoka. Iako spreavana u ostvarivanju svojih elja i htijenja, Pustinjska grupa u tom razdoblju nije stajala neaktivna. T patrola je izvrila izvianje pustinje Sirte, to jest zone koja se od El Agheile prostire prema unutranjosti kontinenta; druge patrole vrile su izvianja i osmatranja na cestama u neprijateljskoj pozadini, dok su mnogi oficiri poslani da vode kurseve navigacije u raznim drugim jedinicama. ta se zapravo dogodilo? Dogodilo se to da je komanda suhozemne vojske poela shvaati da se previe velikom broju njenih jedinica dogaa da zalutaju im skrenu s priobalne ceste u pustinju, a to se Pustinjskoj grupi nikad nije dogaalo. Mitford je poveo jednu patrolu na drugu stranu Pjeanog mora Kalansho u izvianje podruja oko oaze Gialo. Bilo je jo mnogo drugih slinih malih pothvata. Svi su bili korisni, premda se ba ne bi bilo moglo rei da su bili i dramatini ili spektakularni. Kad je ljetu doao kraj. Pustinjska grupa je nestrpljivo ekala da odigra aktivnu ulogu u ofanzivi za koju se znalo da je britanska komanda priprema. U to vrijeme njeni pripadnici jo nisu nita znali o jednom razgovoru u Kairu koji e izvriti golem utjecaj na operativnu ulogu njihove jedinice i koji e je uplesti u neke od najspektakularnijih epizoda rata u pustinji.

Ujutro jednog dana u julu 1941. jedan stasit crnokosi mladi sa armantnim smijekom, patricijskim dranjem i kretnjama uao je, hodajui na takama, kroz ulaz zgrade u Kairu u kojoj je bila Glavna komanda britanskih snaga na Srednjem istoku. Kako nije imao propusnicu, morao je izblefirati straare na ulazu da ga ipak puste u zgradu, a onda je, proavi kroz dugi hodnik, upao u kancelariju nekog majora, koji je bio lan odjeljenja pomonika glavnog komandanta. Zamolivi majora da mu oprosti to je tako neceremonijalno banuo u njegovu kancelariju, nepoznati oficir se predstavio. Kazao je da se zove David Stirling (Dejvid Sterling), da pripada kotskom gardijskom puku, ali da zapravo slui u Commandou br. 8. Poto je izjavio da eli razgovarati o neem vrlo vanom s glavnim komandantom generalom Auchinleckom (Okinlekom), koji je kratko vrijeme prije toga bio preuzeo komandu od Wavella, major, kojemu se nije ni najmanje svidjelo ponaanje nezvanog posjetioca i ak je bio ljut na njega jer ga je svojim dolaskom prenuo iz jutarnjeg drijemea, odbio je da mu pomogne. Nije ga htio ak ni sasluati da barem sazna to on to eli predloiti glavnom komandantu. To mu je i rekao, jasno i glasno, bez uvijanja. U tom asu zazvonio je telefon: s kapije su javljali da je u zgradu uao nekakav nepoznat oficir bez propusnice. Dok je major telefonirao, Stirling se na prstima iuljao iz njegove sobe natrag u hodnik, a onda se nakon samo nekoliko koraka, naao pred vratima na kojima je stajao natpis DCGS (Deputy Chief of General Staff Zamjenik naelnika Glavnog taba). Stirling nije imao pojma ta znae ti inicijali, ali je ipak pokucao na vrata, otvorio ih je i jednostavno uao. Lice ovjeka koji je sjedio za pisaim stolom u sobi bilo je Stirlingu poznato. Bio je to general Neil Ritchie (Nil Rii), koji je u to doba bio zamjenik naelnika Glavnog taba Bliskog istoka. Da Stirling nije bio neobian, nesvakidanji tip nego vojnik kao svaki drugi, bio bi sada promumljao nekoliko rijei izvinjenja, a onda odmah kidnuo. No, on se nije zbunio. Ispriao se Ritchieju to je u njegovu sobu upao na tako nekonvencionalan, upravo nepristojan nain, a onda je rekao da mu eli iznijeti neke svoje prijedloge koji bi, ako budu prihvaeni, mogli imati ivotno vano operativno taktiko znaenje. Nekoliko tre-

nutaka u sobi je vladao neugodan tajac, a onda je Ritchie ponudio svom posjetiocu da sjedne. Moda ga je na to potakla ona nevidljiva veza koja povezuje Skotlanane gdjegod se sretnu, moda je vidio da je Stirling roeni voa, ovjek iz kojega zrae autoritet i odlunost. Kako bilo da bilo poeli su razgovarati. Kad je sjeo na stolac koji mu je bio ponuen, Stirling je iz depa izvukao jedan memorandum i bre-bolje objasnio to se u njemu nalazi. Rekao je da eli unitavati Rommelove avione na zemlji i ujedno je objasnio kako e obavljati taj posao. Sutina njegove metode bit e u tome da e ako mu se samo za to dade ansa formirati malu jedinicu sastavljenu od probranih ljudi, koji e se sputati padobranima u pozadinu neprijateljskih linija i vriti napade na njegove aerodrome. Ritchie je uzeo memorandum, paljivo ga proitao, a onda je pogledao Stirlinga ravno u oi i rekao kako zapravo misli da je Stirlingov plan neto to bi se moglo svidjeti glavnom komandantu. Zamolio ga je da mu ostavi memorandum kako bi ga on mogao sa svojim oficirima potanko prouiti i o njemu razmisliti. Kada taj posao bude obavljen, oni e pozvati Stirlinga da s njim o tome dalje raspravljaju. Rekavi to Ritchie je podigao slualicu svog telefona i pozvao onog nesretnog majora da odmah doe k njemu. Kad je major stigao, saznao je odmah, jedva sakrivajui svoje iznenaenje, da e upravo njemu biti povjerene administrativne pripreme ako Stirlingov plan bude prihvaen. Kad su major i Stirling izali u hodnik, major je kiselo rekao da e vriti svoju dunost i nita vie. U britanskoj vojsci pripadanje nekim obiteljima i obiteljske veze znae mnogo, moda vie nego to bi trebalo. Ritchie se je raspitao o Stirlingu, a ono to je na taj nain doznao, svidjelo mu se. Tako je doznao da Stirling potjee od dobre loze, jer su se njegovi preci stoljeima hrabro borili na granicama, i to nekada na engleskokotskoj granici. Osim toga, David ima dva brata u gardijskim kotskim pukovima, a jedan mu je brat upravo sada trei sekretar Britanske ambasade u Kairu. Ritchieju nije bio nezanimljiv i podatak da se pred sam rat Stirling pripremao i trenirao za pokuaj da bude prvi ovjek koji e se popeti na Mount Everest. Sada je hodao na takama zbog nezgode koju je imao dok je skakao padobranom: rep aviona razderao je svilu njegova padobrana, pa je on prebrzo tresnuo na zemlju i povrijedio noge i kimu. Sada se oporavljao od tih

ozljeda, ali mu je razdoblje prisilnog nerada u bolnici omoguilo da duboko razmilja o svemu i svaemu, a najvie o organizaciji Commandoa br. 8. to je vie o tome razmiljao, to je postajao sigurniji da ona ne valja, jer je ta jedinica preglomazna i zato nedovoljno pokretna, upravo nepokretna. Ono to je potrebno jesu mnogo manje jedinice, koje bi bile sposobne da vre brze pokrete, da obave posao za otprilike jedan sat i odmah zatim da pobjegnu s poprita. Ako napad uspije, bit e to velik gubitak za neprijatelja; ako napad ne uspije, gubitak vlastitog ljudstva bit e minimalan. Stirling je smatrao da nema i ne moe biti bolje ideje o tome kako da se ekonomino upotrebljava ljudstvo. Generalu Auchinlecku nije promakla ispravnost Stirlingovih teza, tim vie to je u to vrijeme premijer Churchill (eril) vrio na njega snaan pritisak da pokrene svoju armiju u akciju prije nego to ona za to bude spremna. I tako se dogodilo da se Stirling samo tri dana nakon razgovora s Ritchiejem opet naao u Glavnoj komandi, gdje su mu rekli da mu daju zeleno svjetlo da ostvari svoj prijedlog. Daje mu se odobrenje da zavrbuje est oficira i ezdeset vojnika i osnuje logor za njihovu obuku negdje u zoni Sueskog kanala. Njegova jedinica bit e pod neposrednom komandom Glavnog komandanta, a njen e prvi zadatak biti napad na isturene njemake aerodrome u noi pred sam poetak novembarske ofanzive. Stirling e biti unaprijeen u in kapetana, a njegova e jedinica dobiti slubeni naziv Odred L brigade Specijalne zrane slube; zapravo, to je oznaavalo jedinicu koja uope nije postojala. Htjelo se, naime, nasamariti protivnika i natjerati ga da zakljui da su na Srednji istok toboe stigle britanske padobranske jedinice. Te pojedinosti objasnio je Stirlingu sam Auchinleck, koji se na kraju razgovora s njim rukovao i zaelio mu sreu. Nakon toga Stirlinga su poslali efu vojne obavjetajne slube, a onda je morao da ode u takozvani A i Q tab (to jest ljudima koji su bili zadueni za administraciju i snabdijevanje). S njima je raspravio o svim pojedinostima u vezi s vrbovanjem ljudi za njegovu novu jedinicu, a raspravili su i neke taktiko-tehnike probleme. Ne iznenauje da je atmosfera u kojoj su se vodili ti razgovori bila prilino suzdrana i hladna, gotovo bi se moglo rei neprijazna. Zato je to bilo tako bit e jasno svakome tko je ikada sluio u britanskoj vojsci (ili, ako emo pravo, u bilo kojoj vojsci). Kao

pasmina, vojnici od zanata ne trpe specijalne jedinice ili takozvane privatne armije, kako ih ponekad zovu u Britaniji. Veinom je to plod zavisti izazvane velikim publicitetom to ga obino imaju takve jedinice i injenicom da njihovi oficiri imaju bolje izglede da brzo napreduju. Meutim, ta je nesnoljivost izazvana i duboko ukorijenjenim miljenjem da takve jedinice asporbiraju vie ljudi i vie ratnog materijala nego to zasluuju po rezultatima koje postiu. Ortodoksni oficirski mozgovi misle da se svaka pristojna obina jedinica moe izvjebati i obuiti za svaki, pa i najtei i najneobiniji zadatak. Zato se Stirling, koji je sigurno otprije znao taj stav, nije mnogo iznenadio kad su mu oficiri intendantske slube kazali kako za njega i njegovu jedinicu nema atora i da se mora malo strpjeti da doe na red, a bilo mu je potpuno jasno i to da e se morati doslovno rukama i nogama boriti za svaki komad opreme od oruja do kazana. Meutim, neto to mu je ilo u prilog i to ga je zapravo izvuklo iz te neugodne situacije, bijae injenica da je bio pod neposrednom komandom (a to znai i pod neposrednim okriljem) glavnog komandanta i da se naprosto moralo stvoriti sve to je traio ako se htjelo izbjei da general Auchinleck ne pone postavljati neugodna pitanja. Zbog toga je Stirling slegnuo ramenima nad tom tekoom, odnosno nije se zbog nje ljutio. Odluio je da mu je najprei zadatak da vrbuje ljude za svoju jedinicu. Tu se, naravno, dogodilo ono to se zapravo moglo oekivati: o bilo kakvom pomanjkanju dobrovoljaca nije bilo ni govora. Stirling je za oficire svoje jedinice izabrao Jocka Lewesa (Dok Luisa), hrabrog aktivnog oficira, koji je u isti mah bio i inteligentan uenjak i odlian organizator; Irca po imenu McGonigal (Mekgonigel); dva Engleza koji su se zvali Bonnington i Thomas (Bonington, Tomas) i kotlananina Bila Frasera (Frejzera), kojemu su jo otac i djed bili podoficiri u glasovitom kotskom puku Gordon Highlanders (Gordon Hajlenders). Osim njih uzeo je Paddyja Mainea (Padija Mejna), koji je nekad bio lan irske nacionalne reprezentacije u ragbiju i ovjeka upravo divovske fizike snage. Mayne, koji je u to vrijeme sjedio u vojnom zatvoru zato to je nokautirao nekog oficira, prihvatio je Stirlingovu ponudu kad mu je ovaj rekao da e moi do mile volje mlatiti vabe. Nije jasno kako su ga izvukli iz zatvora, ali jedno je sigurno: ve idui dan poeo je raditi sa Stirlingom.

Stirling i njegova jedinica podigli su logor u Kabritu, selu na obali Velikog slanog jezera. Zapravo se itav inventar logora sastojao od tri atora (dva manja za ljudstvo i jednoga velikog koji je sluio kao magazin), natpisa s nazivom jedinice i od nekoliko stolova, klupa i stolica. Stirlingov logor izgledao je kao svi drugi tadanji vojniki logori u Egiptu s tom razlikom to je bio manji. Sve drugo bilo je jednako: ega, praina, muhe i pust krajolik oko logora. Meutim, Stirling nije bio od onih ljudi to su spremni da se pomire sa ivotom koji se svodi na golo egzistiranje. Nekoliko milja od svog logora opazio je upravo raskoni logor koji je pripadao Novozelananima, ali je sada bio prazan i uvalo ga je nekoliko indijskih straara. Jedan dan Stirling je izvrio izvianje, a ve idue noi izvren je noni napad na logor. To je, zapravo, bila prva operacija njegove jedinice, a uspjeh je bio potpun. Stirling i njegovi ljudi ukrali su tamo ne samo 15 malih atora nego i mnogo logorskog namjetaja i veliku koliinu kojekakve druge logorske opreme. Ukrali su ak i jedan klavir. Tako je za samo 24 sata Stirling stvorio za svoju jedinicu najelegantniji mali logor u okolini Kaira. Slijedei zadatak bila je obuka. Ve u samom poetku Stirling je svoje ljude obavijestio da im, unato tome to pripadaju jednoj neredovitoj jedinici, nee dozvoliti da se nehajno odijevaju, da se nehajno odnose prema egzerciru i da nee doputati ni najmanju oputenost u njihovom opem ponaanju. Oni e dodue moi izlaziti u Kairo, ali se tamo nee smjeti praviti vani i busati u prsa. Svu grubost, svu ilavost i svu svoju muevnost neka uvaju za susret s neprijateljem. Velik dio obuke sainjavali su rutinski predmeti: strojeve vjebe, itanje karata, gaanje, sastavljanje i rastavljanje vatrenog oruja i to ne samo britanskog nego i talijanskih proizvoda bereta i njemakih automata schmeissera. Obavljale su se i none vjebe u pustinji, koje je Stirling smatrao posebno vanim. Svim sredstvima kojima je raspolagao Stirling je nastojao i trudio se da povea fiziku izdrljivost svojih ljudi i ubrza i izotri njihove reakcije i reflekse: njemu nisu trebali ljudi koje bi u kakvoj kritinoj situaciji zahvatila panika. Na kraju je izvrena obuka u skakanju padobranom. Bila je obav ljena prilino povrno i improvizirano, pa su dva vojnika poginula zato to im se nisu otvorili padobrani. Meutim, kako to esto biva, ta

nesrea pruila je Stirlingu priliku da pokae vlastitu hrabrost: slijedei dan skoio je prvi. No od poetka novembra morao se sve vie baviti pripremama za samu operaciju. Njegov plan (prilino ambiciozan) bio je da se izvri istovremeni napad na pet isturenih Rommelovih aerodroma, to jest na aerodrome na kojima se nalazio najvei dio njegove lovake avijacije. Meutim, problemi su bili zaista veliki. Jedan od njih, i to ne ba najmanji, bio je problem eksploziva koji e biti upotrijebljen. Postavljalo se, naime, jedno zapravo sasvim jednostavno pitanje: kako postii da mala skupina napadaa na poprite akcije donese dovoljnu koliinu eksploziva i zapaljivih bombi za unitenje svih aviona ili bar njihovih motora? O tom problemu raspravljalo se mnogo i dugo, i konano su se svi sloili da je jedino rjeenje tog problema takva bomba koja bi sjedinjavala obje funkcije, to jest koja bi istovremeno bila i razorna i zapaljiva. Meutim, jedan ekspert kojega su pozvali iz Kaira da se s njima posavjetuje, odgovorio im je da ne gleda ba optimistiki na mogunost da se to postigne. Upozorio ih je na injenicu da su za stvaranje takve bombe potrebni mnogi eksperimenti i testovi, a to bi moglo potrajati barem nekoliko mjeseci ako ne i nekoliko godina. Miljenje eksperta razbjesnilo je Stirlinga. Kad se ekspert vratio odakle je bio doao, to jest u Kairo, jedna je stvar bila jasna: ako Stirlingova jedinica eli specijalni tip bombe, morat e ga sama konstruirati i to na licu mjesta u svom logoru a ne u laboratoriju. Jo isti dan Jock Lewes poeo je eksperimentirati. Nakon dva buna tjedna i nakon mnogo neuspjelih pokusa, njemu je uspjelo da konstruira eksplozivno-zapaljivu bombu koja nije imala ni pola kilograma a ipak je bila dovoljno snana da udesi avion. Poavi od procjene da bi svaki uesnik operacije mogao ponijeti dva tuceta takvih bombi, Stirling i njegovi ljudi su zakljuili da e ukupna razorna snaga itave njihove jedinice biti golema naravno ako im uspije da priu Rommelovim avionima. U vojnim krugovima u Kairu s izuzetkom Auchinlecka i Ritchieja prevladalo je miljenje da im to nee uspjeti. Za vrijeme dok se jo vrila obuka u Stirlingov su logor dolazili oficiri iz Kaira i oficiri britanskih zranih snaga s vojnog aerodroma u Kabritu, i svi su bili zaprepateni i okirani onim to su tamo vidjeli. Govorili su da im zapravo uope nije jasno i da ne mogu shvatiti kako je Stirling uspio

podvaliti Auchinlecku svoju luaku, sumanutu ideju. Moda mu je to uspjelo samo zato, dodavali bi, to je njegova mo uvjeravanja vea od njegova vojnikog znanja. Meutim, Stirling nije doputao da ga to zbuni. Ba naprotiv: kojekakve uvrede kojima su ga podvrgavali ti gosti, samo su pojaale njegovu odlunost da ide do kraja. Kad je neki kapetan avijacije izrekao nekoliko podrugljivih primjedbi na njegov raun, Stirling mu je ponudio okladu da e njegovi, Stirlingovi ljudi izvriti noni napad na britanski aerodrom u Heliopolisu i na avione nalijepiti etikete umjesto bombi. Avijatiar je prihvatio okladu. Stirling je tu operaciju pripremio veoma pomno, vodei brigu o svakoj i najmanjoj sitnici. Jedne noi 40 njegovih ljudi uuljalo se na areodrom bez ikakva problema, nalijepili su etikete na 45 aviona, a onda su se neprimijeeno povukli. Prilino zaprepaten, kapetan avijacije (koji je inae bio komandant tog aerodroma) poslao je Stirlingu ek na 10 funti sterlinga i pismo s napomenom da e poboljati osiguranje aerodroma. Slijedeih dana kolale su po Kairu glasine da na tom aerodromu svake noi bez veze prate svijetlee rakete i da oficiri slube sigurnosti hodaju po Heliopolisu s tunim i kiselim licima. Stirlinga su te glasine zabavljale, ali je njemu od svega bilo najvanije to to je dokazao da ima pravo. No, ubrzo je dolo vrijeme da se iz ratnih igara prijee u pravo ratovanje. Auchinleckova ofanziva, koja je imala svrhu da izbaci Rommela iz Cirenaike i prekine opsadu Tobruka, trebala je zapoeti u zoru 18. novembra 1941, a bilo je planirano da e u noi prije toga Specijalna zrana sluba izvriti napade na pet aerodroma u zoni GazalaTmimi. Uesnici tih napada bit e baeni padobranima nadomak svojim ciljevima dvije noi prije poetka ofanzive, to jest 24 sata prije njihove operacije. Sedamnaestog novembra preko dana ostat e sakriveni na jednom kamenitom grebenu to vodi prema jugu od ceste koja tuda prolazi i odatle e dobro osmotriti svoje ciljeve. Kad se spusti no, priuljat e se aerodromima, presjei ograde od bodljikave ice koje ih okruuju, postaviti svoje bombe na njemake avione, a onda se povui na mjesto sastanka s A patrolom Pustinjske grupe za akcije u dubokoj pozadini, koji e ih onda odvesti svojim kamionima u svoju bazu u Siwi. Ovako na papiru sve se inilo prilino jednostavno, ali tu se radilo

o operaciji koja je traila mnogo pomnog i briljivog planiranja i stavila svoje organizatore pred odreen broj prilino tekih problema. Bit e to prva padobranska operacija odnosno prvi padobranski desant u ratu u pustinji, i stoga je problem pakiranja bombi, detonatora, puaka i municije (to je sve takoer trebalo spustiti padobranima) bio napokon rijeen tek poto su morale biti izvrene kojekakve preinake. A onda se pogoralo vrijeme. Ujutro 16. novembra poeo je jak vjetar, a sve su se meteoroloke prognoze slagale u tome da e u toku iduih 48 sati nadoi kie. Oko 17 sati vjetar je ve dosegao olujnu snagu i brzinu, pa se inilo da su izgledi za planiranu operaciju jako, jako mravi. Jer, umjesto da se svi spuste na istom mjestu, u skupini, Stirlingovi e se ljudi spustiti na prilino velikom prostoru, daleko jedan od drugog, mnogi e sigurno biti ranjeni, bit e gotovo nemogue da u mraku na tako velikom prostoru pronau svoju opremu i oruje. General Ritchie i njegov tab, koji su Auchinlecku odgovarali za uspjeh operacije, savjetovali su Stirlingu da odustane, ali su mu ujedno rekli da konanu odluku preputaju njemu samom. On se odvezao u komandu 216. eskadrile, gdje su ga ve ekali njegovi oficiri okupljeni oko transportnih aviona koji su ih trebali prebaciti na poprite. Stirling je s njima raspravio situaciju. Naao se u zaista tekom poloaju. Ako otkae operaciju, rugat e mu se tablije i lupetati kako je Specijalna zrana sluba operetska jedinica a ne jedinica koja je sposobna ratovati. Ako pusti da stvari krenu svojim tokom, odnosno ako ipak pokua izvriti planiranu operaciju, a onda doivi neuspjeh sruit e se na njega optube da je eprtlja, da su njegove ideje jednostavno aave i da ne vrijede nita. Meutim, Stirlingu je bilo vie stalo do odranja morala njegovih ljudi nego do kairskih blebetanja i ogovaranja, a znao je da e njihovo samouvjerenje biti uzdrmano ako se bilo iz kojeg razloga operacija otkae. Dok su o svemu tome razgovarali, Jock Lewes je rekao da u ratu nema idealnih uvjeta, i da e njihova jedinica, ako bude ekala na idealne uvjete, ekati vjeno. S tim su se miljenjem sloili i drugi Stirlingovi oficiri, pa je on mogao laka srca javiti generalu Ritchieju da e napad biti izvren kako je bilo planirano. U 19 sati i 15 minuta pet transportnih aviona tipa bombay upalilo je motore. im su se motori zagrijali, ljudstvo Specijalne zrane slube ulo je u avione. Komandu nad pojedinim avionima i

grupama u njima preuzeli su Stirling, Mayne, Lewes i McGonigal, a Fraser i Thomas bih su njihovi zamjenici. Let je bio sve prije nego ugodan, jer su putnici morali leati kao klade na podu prostora za tovar, a njihova je oprema bila poslagana u stranjem dijelu aviona, u blizini repa. Uglavnom su utjeli i gotovo nitko nije razgovarao. Neki su pokuavali zaspati, ali bez mnogo uspjeha. Prije polaska bilo je dogovoreno s komandom bombarderske avijacije da e njeni avioni izbacivati svijetlee rakete, tzv. baklje, iznad linije obale da tako pomognu navigatorima u bombayima da se orijentiraju i lete pravim kursom, ali je oluja uzvitlala tako silnu prainu da se nita nije moglo vidjeti, a da situacija bude jo sloenija, avioni su morali nekoliko puta skrenuti s planiranog kursa da izbjegnu vatru njemakih flakova. Stirling se je ve poeo pitati nee li avioni zalutati. A onda ga je glavni navigator obavijestio da e za est minuta avioni stii nad zonu za iskakanje. Bre-bolje otvorena su vrata i hladni zrak koji je provalio u avion razbudio je one koji su drijemali. Minute su se vukle kao puevi: jo etiri minute ... jo dvije minute ... jo jedna minuta... A onda se odjednom upalila zelena sijalica. Stirling se digao, napravio nekoliko koraka i skoio, a za njim su brzo, jedan za drugim, iskoili i njegovi ljudi. Nitko nije oklijevao ni trenutka. Vani je bilo mrano kao u rogu. Bio je takav mrak da se nije vidio ni prst pred nosom, pa nitko nije mogao vidjeti tlo ispod sebe i znati kada e se sudariti s njim. Stirlinga je pad iznenadio; bio je tako snaan da se on jednostavno onesvijestio. Doavi svijesti ve poslije nekoliko trenutaka, osjetio je da ga padobran vue po tlu, pa je nagonski aktivirao ureaj za odbacivanje padobrana. Kad se napokon zaustavio, poeo je opipavati jedan ud za drugim, ali je brzo otkrio da na njemu nita nije slomljeno. Digao se sa zemlje, dohvatio runu lampu i poeo davati signale, ali je trebalo da proe prilino mnogo vremena prije nego to mu se itko odazvao. Stirling i njegovi ljudi okupljali su se itav jedan sat, ali su konano bili na okupu svi osim jednoga kojega nikako nisu mogli pronai. Svatko je bio bar malo povrijeen ili izgreben, ali to nije bilo jedino neugodno otkrie. Uspjeli su da u tami pronau samo dva od deset kanistera s opremom, a u njima su nali samo ebad, konzerve i pola tuceta Lewesovih bombi bez detonatora. Drugim rijeima postalo im je jasno da vie ne mogu ni sanjati o tome da diu u zrak Rommelove avione. Bila je

to prva Stirlingova pogreka. Jedna stvar bila je ipak jasna: ovdje ne smije ostati bez obzira na sve to se dogodilo. Stoga je Stirling odluio da jedinicu poalje na mjesto gdje e se sastati s patrolom Pustinjske grupe a da sam ode s narednikom Taitom (Tejt) na sjever do ceste koja vodi uz obalu. Ako ve ne moemo unititi Rommelove avione, rezonirao je, moemo bar izvriti izvianje. Teoretski, do obale je bilo samo oko 15 km, ali je Stirlingu ubrzo postalo jasno da ih avioni nisu bacili na dogovoreno mjesto nego prilino daleko, mnogo junije. Zato su on i Taite stigli na onaj greben tek u 4 sata i 30 minuta. Jedan sat nakon toga, u 5 sati i 30 minuta, spustila se jaka kia, to je u tom kraju prava rijetkost. Vedi su se za kratko vrijeme pretvorili u prave bujice. Na mnogim mjestima Stirling i njegov pratilac morali su gaziti vodu do bedara i jedino ih je tjeilo to to su znali da barem nee biti edni i da ih nee moi otkriti neprijateljski avioni. Meutim, kia je nakon nekog vremena postala tako jaka da vie nisu mogli pomiljati ak ni na ogranieno, skromno izvianje, pa tako Stirlingu najzad nije preostalo nita drugo nego da tuno i protiv svoje volje skrene prema jugu i uputi se prema mjestu sastanka s patrolom Pustinjske grupe. Kad je tamo stigao, ugledao je Jakea Easonsmitha (Dejka Iznsmita) iz Pustinjske grupe kako kuha aj na logorskoj vatri, a malo dalje stajali su Fraser i Jock Lewes. Oni su doivjeli manje-vie isto to i on, ni oni nisu postigli ama ba nita. Kad se pojavio Paddy Maine, njegova je pria bila podjednako tuna. Od grupa koje su vodili MacDonigal i Bonnington nije bilo ni traga ni glasa. Stirling ih je ekao jo itav jedan dan i pol a onda je zakljuio da mora krenuti na povratak u Siwu i da na njih vie ne moe ekati. Od 7 oficira i 55 vojnika, koji su bili krenuli u operaciju, ostalo je tako samo 4 oficira i 18 vojnika. Umjesto da Glavnoj komandi dokae na djelu da su njegove ideje ispravne, Stirling je doivio fijasko. Naravno, bio je utuen, ali nije pao u oaj, jer je shvatio da je ak i ta propala operacija donekle korisna jer mu je donijela niz dragocjenih pouka. U prvom redu, sada je bilo jasno da se moe kretati slobodno i nesmetano na boku neprijateljskog rasporeda. U drugom redu, Stirling je imao priliku da vidi kako operiraju patrole Pustinjske grupe, a njihovi su kamioni bez ikakvog problema prebacili njega i ostale preivjele uesnike njegova pothvata 400 kilometara daleko do Siwe.

Drugim rijeima, ako Pustinjska grupa moe da prebacuje ljudstvo koje se vraa iz neke operacije, nema nikakvog razloga zato ne bi mogla da ga prebacuje u suprotnom smjeru, to jest u zone operacija. Htio li ne, Stirling je morao samome sebi priznati da su opasnosti koje u sebi nosi svaki padobranski desant tako velike da njegova metoda prebacivanja ljudstva na zadatak ne dolazi u obzir. No, postavilo se sada pitanje hoe li Pustinjska grupa htjeti da s njim surauje, da mu pomae, a ak ako i bude htjela, hoe li moi da ubaci i njegove pothvate u svoj i bez toga prenatrpani program akcija? Stirling je o tome razgovarao s Jakeom Easonsmithom, a kasnije i s Kennedyjem Shawom, a ti su mu razgovori omoguili da radosno odbaci sve sumnje koje su ga muile. Kennedy Shaw pria danas o tome: Zapravo je to bila upravo idealna ortaka sprega, jer nam se tako pruila mogunost da do kraja iskoritavamo ono to je zapravo bila naa najvea prednost, na najjai adut a to je bila naa sposobnost da bilo kakvog putnika odvezemo bilo gdje u neprijateljsku pozadinu... i bilo kada! to se tie Specijalne zrane slube, pokazalo se da je onih nekoliko tjedana obuke i vjebi pretvorilo njezine pripadnike u prave umjetnike kad se radilo o tome da se nou, u mraku, neprimjetno uvlae u razna mjesta i da se zatim isto tako neprimjetno povuku. Meutim, ak i poto je pristala da surauje, ostali su nerijeeni neki organizacijski problemi. Prije svega, Stirlingu je bilo potpuno jasno da od Auchinlecka ne moe traiti nikakva pojaanja jer su Auchinleck i njegov tab bili preko glave zauzeti ofanzivom koju su upravo vodili, a to je za Stirlinga znailo da se mora zadovoljiti oficirima i vojnicima koji su mu jo ostali nakon ovog zlosretnog pothvata. U drugom redu bilo je jasno da e svoju bazu morati prebaciti iz Kabrita na neki poloaj blie frontu. Kad je doletio natrag u Kairo, saznao je da se upravo dogaaju velike stvari. Rommel se iznenada prestao povlaiti i prestrojio je svoje snage, a onda je glavninom svoje armije izvrio nagli pokret kojim je zaobiao savezniki bok. Vidjevi da je Cunningham nesposoban da ispliva iz kripca u kojem se naao, Auchinleck je naredio Ritchieju da preuzme komandu nad Osmom armijom i ona je ve kratko vrijeme nakon toga nastavila svoje napredovanje. Nekoliko dana nakon tih dogaaja Stirling je imao kratak razgovor s Ritchiejem

u njegovu tabu na frontu. Taj mu je razgovor donio veliko duevno olakanje jer je saznao da unato tome to je doivjela neuspjeh nitko ne kani rasformirati njegovu jedinicu. Ritchie mu je takoer rekao da u toj situaciji nema vremena da za njega smisli bilo kakvo novo nareenje. To je, naravno, znailo da se Stirlingu daju odrijeene ruke da sam odlui to e ubudue raditi, a njemu je to sjajno odgovaralo. Slijedeih nekoliko tjedana Stirling i njegova patuljasta jedinica prebacivah su se u aozu Gialo i tamo smjestili. Gialo lei sjeverozapadno od Pjeanog mora Kalancha. Dodue, to je bilo prilino daleko od tadanje linije fronta, ali je upravo zbog takve udaljenosti od obalskog pojasa u kojem su se vodile glavne bitke Gialo mogao posluiti kao prilino sigurno uporite. (Zamislite naglavce postavljen istostranian trokut kojemu su strane dugake oko 320 km. Ako takav trokut polegnete na kartu Afrike, Bengazi e se nai na njegovu gornjem lijevom vrhu, Tobruk na gornjem desnom vrhu, a Gialo na dnu.) Gialo je bio prilino bijedno mjesto to se tie ljepote krajolika i uvjeta ivljenja: pitka voda bila je slankasta, tvrava je bila okruena kolibama od blata, a ak su i tako ilava stabla kao palme jedva ivotarila. Gialo je 24. novembra zauzela jedna motorizirana jedinica koju su sainjavali 2. pendabski i 6. junoafriki blindirani puk pod komandom generala D. W. Reida (Rida). Iako je loe stajao sa snabdijevanjem hranom i benzinom, Reid je ipak gostoljubivo primio Stirlinga i njegove pripadnike Specijalne zrane slube i preuzeo njihovo snabdijevanje hranom. Na svu sreu, Gialo je kao bazu izabrala i A patrola Pustinjske grupe pod komandom Dona Steelea (Stila), pa se odmah moglo pristupiti planiranju novih akcija. Situacija zapravo i nije mogla biti povoljnija.

Rommel se je povlaio u toku itavog decembra 1941. godine. Njegov je plan bio da se povue sve do Agedabije i El Agheile i tako prepusti Britancima problem snabdijevanja na dugim linijama komunikacija. Iako su bile tuene, njegove su snage bile zapravo jo uvijek netaknute i borbene. Zbog toga je neprestano postojala opasnost da on ve u slijedeem trenutku pregrupira svoje snage i izvri jedan od onih svojih munjevitih udaraca oklopnim jedinicama. Poetkom decembra Reid je obavijestio Stirlinga da je upravo primio nareenje da izvri pokret u pravcu sjeverozapadno od Gialoa i da uspostavi kontakt s brigadom J. C. O. Marriottom (Meriotom) i njegovom 22. gardijskom brigadom. Ali to, na alost, nije bilo mogue izvesti, jer on, Reid, nema dovoljno benzina i opreme. Zato se inilo kao da se taj pokret nee moi izvriti prije 22. decembra, a ak i kada ga bude izvrio, Reidu se lako moglo dogoditi da ga na posljednjih tridesetak kilometara mara napadnu njemaki ili talijanski avioni. Reid se nije bojao bez razloga: dok se njegova kolona kretala prema Gialou da ga zauzme, nekoliko puta napali su je njemaki i talijanski lovci. Zato je sada zapitao Stirlinga bi li on, Stirling, mogao napasti aerodrom kraj Agedabije nekoliko sati prije njegova, Reidova, pokreta tj. u noi izmeu 21. i 22. decembra? Stirling je odmah pristao da to uini i slijedeih dana izradio je detaljne planove kojima se predvialo ak poveanje opsega predloenog pothvata. Ovaj je posao radio prilino nervozno, jer se neprestano bojao da e ga moda ve u slijedeem trenutku pozvati da se vrati u Kairo. Stirlingov proireni plan bio je ovaj: Prvo e on sam s Paddyjem Mayneom i deset vojnika izvriti napad na aerodrom kod Sirte Surt , daleko na zapadu, otprilike 270 km zapadno od El Agheile, odnosno oko 560 km od Gialoa. Dva dana nakon toga Jock Lewes e krenuti na El Agheilu; osam dana kasnije, 21. decembra, Bili Fraser e povesti grupu prema Agedabiji i tamo uiniti ono to je od njih traio brigadir Reid. Ako akcija protiv ova tri aerodroma uspije a navodno je onaj kod Sirte jedan od najveih Rommelovih aerodroma njemakoj avijaciji u Sjevernoj Africi bit e zadan teak udarac.

Stirling i njegova grupa krenuli su iz Gialoa 8. decembra. Za transport su im sluili kamioni Rodezijske patrole Pustinjske grupe pod komandom Gusa Hollimana (Gasa Halimena). Holliman, koji je nekad sluio u tenkovskim jedinicama, bio je u Pustinjskoj grupi otprilike godinu dana, i za to je vrijeme izvrio nekoliko velikih putovanja po pustinji, a neposredno prije polaska na ovaj pothvat bio mu je zadatak da na relaciji od oko 650 km, od Wadi Halfe do Gilf (ilf) Kebira transportira benzin potreban za pothvate juno od Kufre. Stirlingu je ve na prvi pogled bilo jasno da je Holliman ovjek koji zna u to se upustio i to ga eka. Kolona u kojoj su bila 32 oficira i vojnika vozila se u sedam kamiona nosivosti od jedne i pol tone svaki, iz kojih su strila brda hrane, ratne opreme, benzina i vode, na kojima su se neudobno vozili ljudi na ono malo prostora to je za njih preostalo. U prvom kamionu vozio se Rodeanin Michael (Majki) Sadler, navigator grupe. Kraj njega je sjedio Holliman, kao voa puta, a Stirling se vozio u drugom kamionu. Prvi dan putovanja proao je bez ikakva znaajnijeg incidenta, i pred sam sumrak kamioni su stali da bi se njihovi putnici mogli ulogoriti. Namjestivi svoj prijemnik na valnu duinu odailjaa u Prendergastovom tabu, radiotelegrafist grupe je doznao da su se dvije protivnike vojske na sjeverozapadu zaustavile i da se nita vano ne dogaa: Rommel je u Gazali, a Osma ormija se pregrupira za daljnje napredovanje. Putovanje kroz pustinju nastavilo se i idua dva dana. Ni tada se nije dogodilo nita znaajno, osim to je u jednom od kamiona nastao nekakav manji mehaniki kvar koji je brzo uklonjen. Na sve strane oko kolone prostirala se mirna, tiha pustinja u kojoj nije bilo ni ive due: nisu sreli ak ni jednog jedinog domoroca. Meutim, 11. decembra, u asu kada se kolona nala otplike 100 km juno od Sirte, idili je doao kraj. Zemljite kojim su sada putovali bilo je kamenito i prilino neravno, pa su se na njemu kamioni jedva kretali. Oko podne je Holliman odluio da potrai zaklon u kojem bi se kolona sakrila i odmorila. Ali to nije bio jedini povod njegove odluke: htio je dati Sadleru vremena da tono odredi njihov poloaj. No, upravo u tom asu iznenada se pojavio jedan talijanski avion tipa ghiblis, ba kao da je izronio iz pustinje. Izbacio je na njih sve bombe koje je nosio, a onda se okrenuo, odletio od njih i brzo nestao u daljini. Bilo je jasno da ga snop vatre brzometnih topova tipa lewis nije pogodio.

Snaavi se veoma brzo, Holliman je naredio da se kolona to bre prebaci do malog pojasa grmlja kraj kojega je bila prola nekoliko kilometara prije. Grmlje je dodue bilo jako nisko, samo malo vie od 60 cm. Ali kad su se kamioni uvukli u njega i kad su onda vojnici preko njih razapeli mree za kamuflau, prilino se smanjila njihova vidljivost. Britanci su dobro znali da je ghiblis izviaki avion s radio-odailjaem, i da to znai da e njihovu kolonu brzo posjetiti bombarderi. Bombarderi, njih tri, ubrzo su stigli na poprite. Otprilike etvrt sata mitraljirali su pojas grmlja i bacali bombe po njemu. Po silnoj buci i po oblacima praine koji su se dizali na sve strane lako se moglo zakljuiti da je kolona pretrpjela teke gubitke, ali kad su bombarderi napokon odletjeli, Stirling je, sav radostan, otkrio ne samo da nitko nije ranjen nego da ak kamioni nisu pretrpjeli ama ba nikakvu tetu. Dva sata nakon toga Holliman je zakljuio kako je dolo vrijeme da se krene dalje. Kolona je nastavila put po relativno glatkoj ravnici koju su ispresijecale slane movare i niske pjeane dine. Oko 16 sati i 30 minuta Sadler je odoka ocijenio da su otprilike 65 km od Sirte. Kako je izraunao da do mraka preostaje jo jedan sat, Holliman je odluio da nastavi vonju i da Stirlinga i njegove ljude doveze do jednog grebena koji je leao otprilike pet kilometara od ceste to vodi uz obalu. Stirling i njegova grupa moi e odatle dobro osmatrati svoj cilj, a Pustinjske grupe i kamioni vratit e se u pustinju. Stirling je prihvatio tu odluku, ali se odmah nakon toga pojavio jo jedan ghiblis i poeo kruiti oko njih. Holliman je smatrao da je prekasno da njegov pilot dozove bombardere, jer oni ne bi mogli doletjeti na poprite prije mraka, ali je s druge strane bilo sigurno da e talijanski pilot javiti svojima da ih je otkrio. Naravno, to e Talijani iz toga zakljuiti to se nije moglo znati, ali je jedno bilo sigurno: da e pojaati budnost. Kad se spustila no, kolona je jo bila otprilike 30 km daleko od ceste, a morala je voziti bez upaljenih farova. U devet sati, kad je bilo sigurno da odredite vie nije daleko, zauo se signal iz posljednjeg kamiona. Svi su se kamioni zaustavili, a onda je Holliman naredio da se ugase motori. Nastala je tiina.

Paljivo oslukujui, Stirling je zauo kako iz daljine dolazi vika uzbuenih glasova. Odmah nakon toga ulo se kako su zabrektali motori nekoliko automobila. Malo kasnije njihova se buka izgubila u daljini. Situacija je jasna da ne moe biti jasnija, pomislio je Stirling. Primivi upozorenje pilota onog ghiblisa, neprijatelj je poslao svoje patrole da ih doekaju, i sada jedna od njih juri natrag na aerodrom da digne uzbunu. O nekom iznenadnom napadu vie ne moe biti ni govora. Ali ta da se radi? Stirlingu je bilo jasno: on ne bi mogao podnijeti posljedice jo jednog fijaska u kojem bi izgubio ljude, a ne bi nita postigao. S druge strane, bila mu je odvratna i sama pomisao na to da se sada vrati ne obavivi ama ba nita. Nekoliko minuta razmiljao je to da uini, a onda je stvorio odluku. Paddy Mayne e povesti deset ljudi uz obalu do aerodroma u Tametu, koji je udaljen oko 50 km, a on e ostati s narednikom Broughom (Brauom) ovdje i vidjeti ne bi li se moda ipak moglo neto uraditi u samoj Sirti. Plan je odmah objanjen Hollimanu i ovaj ga je glatko prihvatio. Dogovorili su se da e na svaku od dviju grupa doi tri kamiona i odvesti ih 130 km juno na mjesto sastanka s glavninom kolone. Oba e napada biti izvrena sutra u 23 sata, dakle istovremeno, jer inae bi se moglo dogoditi da jedan napad izazove alarm zbog kojega bi bio ugroen drugi. Kao da se trude da podignu to veu buku, Hollimanovi kamioni krenuli su u pustinju, a Stirling i Brough poli su pjeke prema sjeveru, to jest prema aerodromu za koji su raunali da je udaljen otprilike pet kilometara. U mrkloj tami jednostavno su naletjeli na njega prije nego to su oekivali da e do njega doi i prije nego to su naili na straare ili bodljikavu icu: odjednom su ugledali ispred sebe guste duge redove aviona. Savladavi golemu napast da na njih odmah postavi svoje bombe, Stirling je odluio da se za tu no zadovolji time da pomno i detaljno izvide aerodrom. Na nesreu, dva su neprijateljska vojnika spavala na samoj ivici rajona obrane aerodroma. I kad su Stirling i Brough na njih nagazili u tami, digli su dreku. Odmah nakon toga zapucali su svi straari, pucajui bez veze kud koji, a malo zatim nekoliko je topova otvorilo vatru prema morskoj puini. Bilo je jasno da posada aerodroma smatra da je napad s kopnene strane samo diverzija i da e glavni napad izvriti komandosi koji e doi s morske strane.

Stirlinga i Brougha je reakcija branilaca aerodroma vie zabavila nego uplaila, i oni su, ostavi hladni, potraili i brzo pronali onu uzvisinu koju su imali ucrtanu u karti. Tamo su se zavukli u grmlje i tako sakrili, a odmah nakon toga slatko su zaspali. Kad su se probudili, ve se razdanilo. Tada su otkrili da se s mjesta gdje se nalaze prua krasan pogled na aerodrom i na otprilike 30 bombardera tipa caproni koji su na njemu stajali. itavo jutro neprijateljski su se avioni sputali i uzlijetali, ali se poslijepodne poelo dogaati neto to se Stirlingu i Broughu nije nimalo svidjelo. Dva po dva bombardera poela su izlijetati i nestajati u daljini, i ve oko pet sati na aerodromu vie nije bilo ni jednog jedinog. Stirlingu koji je sve to bijesno promatrao nije preostalo nita drugo nego da proklinje svoju zlu kob nadajui se da e moda Mayne i njegova grupa imati vie sree. Do planiranog poetka akcije preostalo je jo otprilike est sati i im se smrailo, Stirling i Brough krenuli su prema cesti na koju su stigli kratko vrijeme poslije 22 sata. Na njoj nije bilo nikakva prometa, a no je bila tiha i bez vjetra. Uskoro je dolo i jedanaest sati... zatim jedanaest sati i trideset minuta... pa ak i pono... ali jo se uvijek nije uo ama ba nikakav zvuk iz smjera u kojem se nalazio Tamet. Stirling je znao da cijela budunost njegove jedinice, sam njen opstanak, vise doslovno o niti. A onda je daleko na zapadu ugledao veliki bljesak. Nakon nekog vremena, koje je moralo proi da bi valovi zvuka stigli do Stirlinga i Brougha, zaule su se mukle eksplozije nekoliko bombi. Za Stirlinga je to bio najslai, najljepi zvuk to ga je uo ikada u ivotu. Sav sretan s nestrpljenjem je ekao Hollimana i njegove kamione. Stigli su tono na sekundu 45 minuta poslije ponoi. No, prije nego to su sjeli u kamione koji su doli po njih da ih odvezu na sastanak s Paddyjem Mayneom, Stirling i Brough su iskoristili nekoliko minuta da miniraju cestu, i kad su kratko vrijeme nakon toga jurili kroz pustinju prema jugu, doivjeli su jo jedno veliko zadovoljstvo: vidjeli su kako je jedan talijanski kamion odletio u zrak naljetjevi na njihovu minu. Mayne i njegova grupa doli su na mjesto sastanka tek oko 11 sati slijedee jutro. Zakasnili su, ali su zato donijeli divne novosti. Poto su se uuljali na aerodrom kraj Tameta, pribliili su se skupini zgrada koje su tamo stajale. Iz jedne su se uli glasovi ljudi koji su avrljali i smijali se i Mayne je zakljuio da je to vjerojatno

oficirska kantina. Otvorio je naglo vrata, ispalio u sobu nekoliko rafala iz svog automata, a onda se brzo povukao, dok su ga etvorica njegovih ljudi pokrivali i titili kao zatitnica. Onda su sva petorica potrali preko aerodroma, na njegovu suprotnu stranu, gdje su stajali avioni. Ne gubei ni trenutka poeli su postavljati bombe i postavili su ih tono dvadeset i tri, a dvadeset i etvrti avion su onesposobili tako da su jednostavno iupali njegove instrumente i polomili ureaje za upravljanje. Nakon toga trebalo je vraki brzo trati jer su detonatori bili tempirani da se veoma brzo aktiviraju. Mayne i njegovi ljudi pretrali su jedva 50 metara kad su poele da eksplodiraju bombe na avionima i raznose ih u paramparad. U daljini su tada opazili nekakve svjetlosne signale. Mayne je bio gotovo siguran da su to signali s kamiona Pustinjske grupe za akcije u dubokoj pozadini, jer su bili potpuno u skladu s onim to je o tome bilo dogovoreno. No, ubrzo se pokazalo da i Talijani signaliziraju. Ali prije nego to su to shvatili, Paddy i njegovi ljudi jednostavno su se izgubili, negdje su zalutali. Shvativi to razmiljali su to da uine. Zakljuili su da bi bilo najpametnije da se jave zvidaljkama nadajui se da e ih pripadnici Pustinjske grupe uti i shvatiti da su to upravo oni. Na svu sreu, kamioni Pustinjske grupe bili su u blizini, pa je tako taj plan upalio. Pripadnici Specijalne zrane slube bre-bolje uskoili su u kamione, i odmah su odjurili u pustinju, ostavljajui iza sebe avione u plamenu. Nakon povratka u Gialo, Stirling je morao ekati nekoliko dana da se vrate i ostale grupe. Jock Lewes je doivio potpun neuspjeh: pokazalo se, naime, da je kod El Agheila pomoni aerodrom za transportne avione, pa zato na njemu nije bilo ni jednog jedinog aviona. No, kad se Bili Fraser vratio iz Agedabije, mogao se pohvaliti najboljim ulovom, jer su on i njegova grupa unitili na zemlji 37 neprijateljskih aviona. Vraajui se iz akcije sreli su generala Reida i njegovu formaciju koja je bila izvrila onaj pokret iz oaze Gialo, i kad se Fraser s njom sreo, noila je u Uadi el Fareghu (Vadi el Faregu). Reid e kasnije zapisati u svom dnevniku: Kad je svanulo, zauli su se uzbueni glasovi iz smjera gdje su bile nae isturene predstrae... Odvezao sam se tamo da vidim to se to dogaa i naletio na Frasera, komandira Stirlingova Odreda L. Odmah sam ga zapitao kako su proli, jer me je to i te kako zanimalo. Odgovorio je: 'alim,

gospodine, ali morali smo ostaviti dva aviona jer nam je ponestalo eksploziva. No, zato smo ostalih 37 unitili. Bio je to zaista sjajan uspjeh, pogotovo ako se uzme u obzir da su itavu akciju izveli jedan oficir i tri vojnika. Kad je ve o tome rije, kasnije smo saznali da je upravo te noi bio u Agedabiji sam Rommel. Vjerujem da je dobio jaku glavobolju. Zanimljivo je usporediti ovo oduevljenje jednog oficira koji je, ako emo pravo, bio tamo s opreznim pristupom slubenih ratnih historiara. U britanskoj slubenoj povijesti drugog svjetskog rata, u III tomu knjige Rat na Sredozemlju i Srednjem istoku ne govori se o Stirlingovim uspjesima u Tametu i Agedabiji kao o akcijama koje su se zaista dogodile nego kao o tvrdnjama. Talijanski historiar Manzetti (Manceti) iznosi u svojoj knjizi Seconda offensiva Brittanica in Africa settentrionale da je u Tametu bilo uniteno 11 aviona, a u Agedabiji otprilike 15. Meutim, ak i ako se na taj nain svjesno umanji broj unitenih aviona, uspjeh to su ga postigli Britanci ostaje krupan i znaajan. A tu valja odmah napomenuti i to kako nema ama ba nikakva razloga da sumnjamo u istinitost i tonost Mayneovih i Fraserovih tvrdnji. U svakom sluaju jedno je sigurno i ne moe se pobiti: brigadir Reid i njegove snage spojile su se s 22. gardijskom brigadom a da ih putem nisu napali neprijateljski avioni. U britanskoj vojsci jo odavna vai da uspjeh uvijek treba pojaati novim uspjesima. Stirling je odluio da uini upravo to i to odmah. I tako se dogodilo da su se na samo Badnje vee on i Paddy Mayne opet jednom truskali u Hollimanovim kamionima vraajui se u Sirtu i Tamet. Stirling je, naime, poao od pretpostavke da neprijatelj nee oekivati da e se oni tako brzo vratiti i opet ga napasti. Meutim, kolona je ipak za svaki sluaj izabrala neto zapadniju rutu. Prema planu ona je prvo trebala prebaciti Maynea i njegovu grupu do neposredne blizine Tameta, a onda nastaviti vonju i odbaciti Stirlinga do neposrednih prilaza Sirti. Kao i na prijanjim putovanjima tako je i na ovom putovanju navigator kolone bio Michael Sadler, koji je brzo stekao renome najboljeg navigatora u itavoj Pustinjskoj grupi za akcije u dubokoj pozadini. Iako je raspolagao netonim kartama, on je gotovo uvijek dovodio kolone na eljeno mjesto, te su se njegove nesumnjive sposobnosti veoma povoljno dojmile Stirlinga i njegovih ljudi.

U tom je pothvatu za mjesto do kojeg e biti odbaeni Mayne i njegova grupa bio izabran Wadi Tamet, duboka gudura koja se nalazila u neposrednoj blizini Tameta i prostirala se od sjevera prema jugu. Sudei po karti, Wadi Tamet je bio kao stvoren da Mayneu i njegovim vojnicima omogui da se neopaeno privuku do samog aerodroma. Za razliku od onog to je doivjela na prethodnom putovanju, kolona ovaj put nije bila bombardirana iz zraka. Oko 21 sat uvee trei dan putovanja stigla je na mjesto koje se nalazilo oko 9 km od Tameta. Tamo su ostavili Maynea i njegove ljude, a prije nego to je kolona krenula dalje, Holliman je rekao Stirlingu kako bi moda za njih bilo najpametnije da se jednostavno spuste na cestu i bezobrazno odvezu do Sirte umjesto da se vucaraju kroz pustinju. Stirling je odmah prihvatio tu ideju. No, kad su stigli do ceste, po njoj se kretala itava jedna njemaka oklopna divizija. Nije moglo biti nikakve sumnje u tome da se prebacuju u zonu oko El Agheile, gdje se Rommel (kako su to Stirling i Holliman saznali sluajui radio) ukopavao da prui vrst otpor. to da se radi? Holliman, koji je znao da je obilazni put preko pustinje vraki teak zbog grbavosti terena, predloio je da priekaju da njemaka kolona proe, ali je ona jo u 2 sata i 30 minuta i dalje tutnjala prema istoku. Upravo u tom asu, to jest u 2 sata i 30 minuta, vidio se snaan bljesak u smjeru u kojem je leao Tamet, a malo kasnije zauo se niz eksplozija. Bilo je oito da je Paddy Mayne postigao jo jedan uspjeh. Oko tri sata poslije ponoi njemaka se kolona najzad prorijedila, a onda potpuno otila. Stirlingova i Hollimanova grupa popela se u svoje kamione i spustila na cestu, a onda su krenuli po njoj prolazei kraj neprijateljskih kamiona i svakojakih drugih vozila koja su logorovala kraj ceste, Stirling je neprestano oekivao da e ih ve u slijedeem trenutku zaustaviti kakav neprijateljski straar, ali se nita nije dogodilo. Oko 4 sata bili su otprilike samo tri kilometra od aerodroma u Sirti. Iako su s obje strane ceste u njihovoj gotovo neposrednoj blizini logorovale neprijateljske oklopne jedinice, Holliman je izabrao upravo to mjesto da se na njemu sastanu nakon napada i dogovorio je lozinke sa Stirlingom i njegovim ljudima. Odmah nakon toga Stirling i njegovih pet momaka krenuli su pjeice prema rajonu aerodroma. Vraki im se urilo, jer je do zore bio preostao jo samo jedan sat. Stoga su odluili da idu ravno cestom jer e

se tako najbre kretati, a i put je bio najkrai. No, ubrzo se pokazalo da su pogrijeili jer se ispred njih odjednom isprijeila kontrolna barijera sa straarima koji su im poeli dovikivati da stanu. Stirlingu nije preostalo nita drugo nego da uini to mu nije bilo ni najmanje drago: da se povue i vrati na mjesto sastanka s kamionima Pustinjske grupe. Meutim, to nije znailo da je napustio odluku da neprijatelju nanese tetu. Zato je, im se sastao s Hollimanom, predloio da itava kolona jurne cestom pucajui po svemu to joj se nae na putu. Iako se tu radilo o akciji koja je zapravo bila izvan uobiajenih pothvata Pustinjske grupe, Holliman je pristao. Kamioni su se vratili na cestu i poredali u kolonu okrenuti prema Tametu. Ve je poelo svitata i svima je bilo jasno da bi svako oklijevanje moglo imati kobne posljedice. Zato su odmah jurnuli svom brzinom i jurei tako praili su iz svih oruja po atorima, kamionima, pa opet po atorima, po posadama kamiona koje su jurile prema svojim zapaljenim vozilima, po jednom transporteru trupa, opet po atorima. Kad se jo vie razdanilo i kad se tako poveala opasnost, Holliman je naredio da se paljba prekine. Odmah nakon toga kolona je s krenula s ceste. Na svu sreu nikakva neprijateljska vozila nisu pola u potjeru za njima. Ve za kratko vrijeme bili su daleko od neprijatelja, okrueni pustinjskom tiinom. Kad je Paddy Mayne stigao na mjesto sastanka, nosio je dobre vijesti. On i njegova grupa bili su se uuljali bez ikakve nezgode na aerodrom kraj Tameta. Tamo su zatekli 27 aviona to su pripadali jednoj eskadrili koja je neposredno prije toga bila doletjela iz Italije. Ne gubei vrijeme, privrstili su na svaki avion po jednu bombu. Na nesreu su se detonatori, tempirani da aktiviraju eksploziv za pola sata, ve poslije dvadeset minuta upalili, pa su zato prve eksplozije odjeknule samo nekoliko trenutaka nakon to se Mayneova grupa poela povlaiti s poprita. Mayne i njegovi ljudi prijateljski su zadirkivali Stirlinga to ni drugi put nije uspio, a on im je obeao, takoer u ali, da e se popraviti. Meutim, ne bi se moglo rei da je imao razloga da tuguje: nakon te operacije broj neprijateljskih aviona koje je unitila njegova jedinica poveao se na osamdeset i osam. Dok su Stirling i Mayne vrili napade na aerodrome kod Tameta i Sirte, Jock Lewes i Bili Fraser napali su aerodrom kod Nofilije An Hawfalyah i Al Mugtu, koji su se nalazili 65 odnosno 110 km

zapadno od El Agheile. Prve vijesti o njima Stirling je primio tek nekoliko dana nakon povratka u oazu Gialo, a te su vijesti, bile loe. Donio ih je porunik iz Pustinjske grupe C. S. Morris (Mori), koji je sa svojim ljudima i kamionima bio pokupio grupu Jocka Lewesa nakon napada na Nofiliju, a onda su svi zajedno poli prema istoku na mjesto sastanka s Fraserovom grupom. Putem su doivjeli estoki napad iz zraka u kojem je bilo uniteno pet njihovih kamiona, a Lewes je poginuo. Ostao im je jedan jedini kamion i u njemu je Morris nastavio put do mjesta sastanka nedaleko od Al Mugte. Stigli su tamo sretno, bez neprilika. Meutim, Bili Fraser i njegova grupa nisu doli na sastanak, a nije se ni po emu moglo saznati ta se s njima dogodilo. Detaljne podatke o neuspjehu Lewesove operacije Stirling je dobio od narednika Lilleya (Lilija). Kad je Lewesova grupa stigla na aerodrom kraj Nofilije, tamo je zatekla samo nekoliko neprijateljskih aviona, a i ti su bili jako rastureni, postavljeni veoma daleko jedan od drugog. Postavili su bombu na najblii, a onda su otili do slijedeeg, ali nisu pravo ni postavili tu drugu bombu, kad je eksplodirala prva. Razumije se da je to probudilo itavu posadu aerodroma, koja je istrala iz svojih baraka da se obrauna s napadaima. Sve to dogodilo se tako brzo da su Lewes i njegovi ljudi jedva uspjeli da se izvuku ivi i izgube se u tami. Kasnije, kad je ve svanulo i kad se kolona njihovih kamiona povlaila pustinjom, opazio ih je jedan neprijateljski bombarder i odmah napao. U tom asu nalazili su se na goloj pustinji, gdje nije bilo ama ba nikakvog zaklona. Malo kasnije, nakon to je poginuo Lewes, bombarderu su se pridruila dva lovaka aviona. Napadali su ih nekoliko sati i u tom su napadu bili potpuno uniteni svi njihovi kamioni osim jednog. Na svu sreu, kao nekim udom, nitko nije bio pogoen. Kad su avioni napokon otili, oni su pomou dijelova koje su poskidali s potpuno unitenih kamiona popravili onaj jedini kamion koji nije bio uniten nego samo oteen i u njemu su se polagano odvezli na mjesto sastanka s Billom Fraserom. Pria o avanturama Frasera i njegove grupe saznala se mnogo kasnije. Bila je to velika, divna pria o ljudskoj hrabrosti i izdrljivosti. U grupi s Fraserom bila su etiri ovjeka: narednici Du Vivier i

Tait (Djuvivjer, Tejt) i vojnici Byme i Phillips (Bern, Filips). Kad su doli na aerodrom kod Al Mugtae, otkrili su da je naputen, da na njemu nema ni ive due a kamoli neprijateljskih aviona, pa su se zato slijedei dan vratili na ugovoreno mjesto sastanka oznaeno na kartama koje su imali. Meutim, nikakvi kamioni nisu doli po njih. Poto su na tom mjestu ekali punih est dana, odluili su da se pokuaju vratiti pjeice svojima. Tada, taj esti dan, imali su jo samo etvrt litre vode po ovjeku i hrane za dva dana, a prema planu to su ga donijeli trebalo je da stignu ak do El Haseiata, jednoga britanskog isturenog poloaja istono od El Agheile, udaljenog od njih otprilike 320 km. Krenuli su i narednik Du Vivier je u svom dnevniku opisao to su sve doivjeli: Ili smo itav taj dan a da putem nismo nali ni kap vode. Iako sam bio jako edan, odluio sam da ne popijem svojih etvrt litra vode, jer mi je njeno bukanje u uturici podizalo moral. Od vremena do vremena ipak bih uzeo po jedan mali gutljaj, tek toliko da ovlaim usta, ali kad sam vidio kako se smanjuje koliina u uturici, prestao sam gutati te gutljaje i umjesto da ih progutam, promukao bih ih malo po ustima i onda ispljunuo natrag u uturicu. Poslije toga stavljao sam u usta komade ljunka i sisao ih kao bonbone da mi se usta ne osue od pljuvake. Tu no preleali su na pijesku, umotani u ebad koju su nosili, a slijedee su jutro jedva jedvice progutali malko hrane i onda odmah nastavili put, nadajui se da e moda toga dana imati vie sree. No dan je prolazio, a vode nigdje! Nakon nekog vremena odjednom smo, u daljini od oko deset kilometara, opazili neto to je bilo nalik na jezero. Ubrzali smo korake, puni nade. Do jezera smo stigli oko podne, ali na svoju golemu alost, pravo zaprepatenje, otkrili smo da je njegova voda slana, i to tako slana da smo uspjeli progutati samo neznatnu koliinu, a i to jedva jedvice. Tada su se odluili na upravo oajniki in. Zapalili su vatru i pokuah destilirati vodu iz jezera, ali su ubrzo shvatili da to nema smisla: znojei se kraj vatre gubili su vie vode znojenjem nego to su je dobivali destilacijom. Tada je Tait predloio da dvojica ostanu kraj vatre i nastave s destilacijom, a trojica da odu do ceste i tamo pokuaju napasti kakav neprijateljski kamion i tako se domoi vode i hrane. Bacili smo kocku

da ona odlui tko e ta raditi. Porunik Fraser i ja ostali smo tako kraj vatre, a Bob, Phillips i Byrne otili su na cestu da doekaju kamion. Nismo vjerovali vlastitim oima kad su se vratili kratko vrijeme poslije ponoi nosei dvije kante napunjene do vrha kristalno bistrom i svjeom vodom. Do nje su doli tako to su napali i opljakali jedan njemaki kamion. Odmah smo priredili pravu gozbu! Skuhali aj, jeli kau s govedinom, a nakon toga, za desert, kekse i suene datule. Te noi spavali smo kao zaklani i probudili se kad je ve bilo podne. Hodali su jo puna tri dana, a onda su stigli do Vadi Fagerha. S njegove obje strane logorovali su neprijateljski kamioni. Opazivi jedan koji se nalazio malo podalje od ostalih, saekali su da padne no, a onda su mu se priuljali orijentirajui se u tami pomou kompasa. Dogovorili su se to e tko raditi i odmah nakon toga preli su u akciju. Na dani znak porunik Fraser je priao vozakoj kabini, dok smo Byrne i ja, naoruani revolverima pokrivali Boba i Phillipsa koji su naglo podigli ceradu na kamionu. Samo nekoliko trenutaka nakon toga zgrabili su Talijane, povukli ih s kamiona i bacili u pijesak. Talijani se nisu branili nego su samo vritali molei milost. Bilo je oito da misle da smo banda arapskih koljaa i jedva smo ih umirili. Na zauzetom kamionu nisu nali vode nego samo manju koliinu hrane i jedan mali benzinski plamenik za koji su zakljuili da bi im mogao dobro doi, pa su zato odluili da ga ponesu. Prevarili su Talijane da su opkoljeni jednom velikom i snanom britanskom formacijom, a onda su nastavili put. Krenuli su prema istoku, jer su procijenili da se nalaze negdje izmeu E1 Agheile i Marsa el Brege. Sada ih je ponovo muila strana e, koja ih je gotovo totalno iscrpila i od koje su tako oslabili da su jedva hodali. Postalo je jasno da ne mogu ni sanjati o tome da stignu na cilj pjeice, nego da to mogu ostvariti samo kamionom. Na njihovu sreu, naiao je malo kasnije jedan mercedes-benz s dva njemaka vojnika. Zaustavili su ga, razoruali Nijemce, a onda odmah uskoili u kamion. Jedan je gurnuo njemakom oferu revolversku cijev pod vrat i krenuli su prema Marsa el Bregi, gdje je vrilo kao u konici, jer je cijelo to mjesto bilo puno neprijateljskih vojnika, ali su oni ipak proli kroza njega bez ikakve nezgode. No, kratko vrijeme nakon to su izali iz

Marsa el Brege dogodila im se nevolja: propustili su jednu stazu koju su otprije poznavali jer su se njome bili posluili u jednom od prijanjih pothvata i kratko nakon toga automobil se zaglibio u slankastoj movari. Nije im preostalo nita drugo nego da ga ostave i puste svoje zarobljenike na slobodu. Do najbliega britanskog isturenog poloaja preostalo im je samo oko 65 km, koje su bez ikakvih problema preli za dva dana. Dok su se tako Fraser i njegovi ljudi vraali u bazu, u toku je bilo jo jedno pustinjsko putovanje. Kad su tuke napale Morrisovu kolonu (na njenom putu na sastanak s Fraserom), skupina od deset vojnika Pustinjske grupe pod vodstvom novozelandskog artiljerca Stutterda, nala se sama u pustinji sa samo trinaest litara vode, devet kriki dvopeka i jednom od onih limenki s okoladom koje se daju vojnicima da ih upotrijebe u izuzetnim, kritinim situacijama. Krenuli su prema istoku. Napale su ih dvije tuke, ali su se oni uvukli u ikaru i tako vjeto sakrili da nitko nije bio pogoen. Jedan od njih, padobranac White (Vajt), odluio je da se odvoji od ostalih i da se uputi prema jugu nadajui se da e se moda negdje doepati kamiona ili automobila. Bila je to shvatljiva odluka: od silnog pjeaenja Whiteove su noge bile pokrivene krvavim ranama. Ostala devetorica nastavili su put bez odmora. Pjeaili su itavu no i itav sutranji dan, odmarajui se samo po 15 minuta svaki sat. Uvee slijedei dan zaliha vode se tako smanjila da bi se njihovo sledovanje bilo moralo smanjiti na etvrt litre dnevno po ovjeku da im se nije nasmijeila srea. Kad se spustila tama, opazili su u daljini logorsku vatru skupine Arapa, koji su im dali datulja i malo vode i rekli da se samo nekoliko kilometara dalje nalazi jedan izvor. Arapi su ih odveli do tog izvora i oni su tamo napunili kantu s vodom koju su imali, ali su onda otkrili da je onako slabi i iscrpljeni ne mogu nositi, pa im stoga ne preostaje nita drugo nego da jedan dio vode popiju odmah i ponesu onoliko koliko budu mogli. Idue vee upotrijebili su dio te vode da skuhaju napitak od okolade i zato su otvorili onu konzervu. To im je vratilo neto malo energije, pa su te noi propjeaili oko 65 kilometara, ali se onda digla oluja nosei guste oblake praine i preostalo im je jedino da stanu i da se zavuku u jamu koju su iskopali u zemlji kao jedini zaklon od oluje. Vjetar je bio vrlo hladan i te su noi mnogo propatili. Slijedee jutro nastavili su put, ali su se sada kretali sporo i s mnogo

napora i bola jer su im se tabani bili pretvorili u ive rane. Nakon nekog vremena naili su na trag talijanskih kamiona koji je vodio iz Agedabije prema oazi Giale. Odluili su da pou po tom tragu, pa su zato skrenuli prema jugu. Prije podne slijedee jutro vjetar je prestao i pojavilo se sunce koje je uskoro poelo ariti svom snagom, kako to ve moe samo sunce u pustinji. Tako su se sada, nakon dva dana smrzavanja, doslovno prili, ali se oko 11 sati Stutterdu uinilo da vidi skupinu palmi u daljini. O tome nije nita rekao svojim drugovima, jer se plaio da je to to vidi obina fatamorgana. No, nakon nekog vremena palme su se vidjele tako jasno da je on to ipak rekao drugima a oni su mu odgovorili da ih i oni vide. Bila je to oaza Augila (Auila). Upregnuvi posljednje rezerve energije uputili su se prema oazi do koje je bilo jo oko osam kilometara. Preli bi odreenu udaljenost, onda bi se sruili na pijesak, odmarali se neko vrijeme i onda opet digli, ili neko vrijeme, opet pali u pijesak i tako dalje. Do sumraka su napokon stigli do oaze. Tamo su nali pitke vode, a onda su iz nekoga naputenog arapskog vrta iskopali malo luka i repe i od toga skuhali juhu. Tu no, 8. januara, spavali su u jednoj kolibi, i za njih je to bila najljepa no od 30. decembra. Slijedee jutro sreli su jednoga arapskog policajca koji ih je odveo do jedne naputene barake u kojoj su zatekli tri druga lana svoje patrole. Oko jedan sat poslije podne stigao je major Steele (Stil) da ih sve odveze kamionom u Gialo. Njihova pustolovina bila je tako zavrena. U januaru je Rommelova protuofanziva dobila takve razmjere i postigla takve uspjehe da se oaza Gialo nala u prilino nezgodnoj i izoliranoj situaciji. Patrola Pustinjske grupe za akcije u dubokoj pozadini primila je tada nareenje koje je jako naljutilo njene lanove: nareeno im je da se vrate u oazu Siwu koja se nalazi izmeu sjeveroistonog ruba Velikog pjeanog mora i Katarske depresije. to se tie Stirlinga, on je svoju jedinicu odveo natrag u Kabrit.

Nakon povratka u Kairo Stirling je zatraio da ga odmah primi Auchinleck. Njegova jedinica mogla se dodue pohvaliti s nekoliko zapaenih uspjeha, ali u pogledu brojanog stanja ljudstva stajala je loe (u to vrijeme Fraser i njegova skupina jo su uvijek bili na maru kroz pustinju) i jedno je bilo jasno: ako se eli da se pothvati Specijalne zrane slube nastave, ona e morati dobiti odreen broj novih oficira i vojnika. Budui da se Stirling nakon povratka u civilizaciju nije obrijao, njegovo je lice jo uvijek krasila bujna brada, koja je okirala neke oficire Glavne komande, ali se svidjela Auchinlecku. Upravo u to vrijeme posljednjih dana decembra 1941. godine Osma armija ponovo je napredovala, i svakog se trenutka oekivao pad Bengazija, a to je znailo da e nakon pada Bengazija konvoji upueni Rommelu morati pristajati u Bueratu Al Buayratu maloj luci iza Tameta, oko 550 km zapadno od Bengazija. I zato, kad ga je Auchinleck zapitao to predlae kao svoj slijedei pothvat, Stirling je odgovorio da bi rado izvrio napad na luku u Bueratu, potopio sve brodove koji se tamo zateknu i unitio luke ureaje. Meutim, ovaj se napad ne moe izvriti prije sredine mjeseca,jer se mora priekati da dou noi bez mjeseine.

Oi u pustinji (gore) patrola ukrcava zalihe prije odlaska iz taba

(dolje)

Zarobljeni talijani kod Tobruka 1941.god. (gore) Novi neprijatelj: Rommelov afriki korpus u akciji(dolje)

Britanski izviai promatraju pokret neprijatelja

Pripreme za akciju.

Dip wylles vozilo kojim su se u pustinji sluili diverzanti.

Kamuflai je u pustinji posveivana velika panja.

David Stirling daje posljednje upute voi patrole. Iako je bilo jasno da je rije o krajnje smionom i drskom planu, Auchinleck je Stirlingu ipak dozvolio da ga pokua ostvariti, a osim toga je odobrio da u sastav njegove jedinice ue novih est oficira i 30 vojnika. Ujedno je unaprijedio Stirlinga u in majora. Tako se Specijalna zrana sluba nala opet na poslu. Stirling je u stanu svog brata u Kairu odmah organizirao centar za planiranje predstojeeg pothvata. Unato ugledu, koji je njegova jedinica stekla na itavom bliskoistonom bojitu (ili moda upravo zbog njega),

Stirling je i dalje imao problema i tekoa s oficirima iz Komande Srednjeg istoka, koji su pronalazili i izmiljali na tucete razloga zato ovaj ili onaj oficir ne moe biti prebaen u Specijalnu zranu slubu ili zato bombe, detonatore i drugu opremu treba dati nekom drugom. Razumije se da su oficiri iz kabineta autanta glavnog komandanta bili bijesni kada su saznali da je Stirling izmislio nove oznake za svoje jedinice i da su ga uostalom posve u skladu s propisima upozorili na to da je Specijalna zrana sluba obian odred i da zato njegovi pripadnici moraju nositi oznake pukova kojima inae pripadaju. Meutim, kao i iz mnogih drugih okraja, Stirling je i iz ovog izaao kao pobjednik. Brojana snaga njegove jedinice poveala se za 50 ljudi kad mu je uspjelo da pronae neke francuske padobrance iz Sirije, koji su gubili dane u Aleksandriji ne radei ama ba nita, i kad mu je uspjelo da ih nagovori da mu se prikljue i postigne da budu prekomandirani u njegovu jedinicu. Potraga za novim oficirima ila je teko, ali je Stirling upravo tada dobio jednog zaista znaajnog ovjeka. U vrijeme kada je izbio rat Fitzroy Maclean (Ficroj Meklejn) je radio u Ministarstvu vanjskih poslova u Londonu. Tu dunost je napustio postavi lan Donjeg doma. Zatim je stupio u slubu u kraljiin puk Cameron Highlander, i odletio avionom u sastav njegova 2. bataljona, koji se tada nalazio negdje u pustinji, nadajui se da e ui u Glavnu komandu Srednjeg istoka gdje se nalazio i Stirling. Sluaj je htio da je prije odlaska u jedinicu priredio malu oprotajnu zakusku za oficire iz Glavne komande i da se tamo sreo sa Stirlingom koji se upravo spremao da krene na svoj novi zadatak. Odmah su se prepoznali, to zapravo nije bilo teko, jer je Stirlingov brat Peter bio stari Macleanov prijatelj i kolega. Poeli su razgovarati i Stirling je bez okolienja pozvao Macleana da prijee u njegovu jedinicu. Maclean je spremno i rado pristao. Nekoliko dana nakon toga Maclean se odvezao u logor kod Kabrita, gdje ga je gardist turobna izgleda koji se zvao Duncan odveo u jedan ator. Unutra se nalazila neija oprema, ali mu je Duncan objasnio: Jadni gospodin kojemu to pripada nee to vie trebati! Meutim, uskoro se pokazalo da to nije bilo posve tono. Maclean e kasnije s veseljem opisati to se dogodilo. Dok sam vadio svoje stvari... odjednom se rastvorio zastor u atoru i u ator je provirilo nekakvo bradato ljudsko bie divljeg izgleda. 'Ovo je moj

ator!' zaurlao je neznanac. To bie bio je Bili Fraser, koji se je upravo vratio sa svoga dugog mara. Stirlingovi planovi bili su zavreni 10. januara. Slijedee jutro on i njegova grupa odletjeli su avionom u Gialo gdje su im se pridruili kapetan Duncan (Danken) i nekoliko lanova Specijalnog odreda amaca (Special Boat Section), posebna polovna diverzantska jedinica koja je bila snabdjevena takozvanim limpet-minama i eksplozivom. Planom je bilo predvieno da e napad izvriti jedna patrola Pustinjske grupe pod komandom A. D. N. Huntera (Hantera) s kojim e kao navigator poi Michael Sadler; ta je patrola trebala krenuti na svoj zadatak 17. januara 1942. Podruje do Buerata ve su otprije dobro poznavali i zato su smatrali da nee imati nikakvih problema u vezi s izborom pravca kretanja. Meutim, do cilja nisu mogli ii najkraim putem nego su se najvei dio puta morali kretati prilino daleko na jugu, da ih ne opaze neprijateljski izviaki avioni. Na neravnom tlu kojim se kretala kolona izbuilo se nekoliko automobilskih guma, ali je kolona ipak stigla prije sumraka 22. januara u Wadi Tamet, oko 80 km od cilja. Hunter je odluio da posljednju etapu moraju svladati u toku slijedeeg jutra. Ulogorili su se na rubu vadija, a nakon veere radio telegrafisti su uhvatili vezu s oazom Siwom, kako je to prije polaska bio naredio Stirling: vjerovao je da e imati najnovije podatke o situaciji u Bueratu dobivene s fotografija snimljenih iz zraka. Meutim, odgovor je bio da ti podaci nee stii prije slijedeeg jutra, to je prilino razoaralo Huntera i njegove ljude. S tim u vezi pojavila se jedna prilino nezgodna okolnost opasnost da e oni, dok budu pokuavali da dou do tih podataka, odati neprijatelju svoju prisutnost, jer e on uhvatiti njihove radio-signale. Razumije se da se sve to moglo uiniti nekoliko dana prije, dok je jo kolona bila duboko u pustinji, ali je sada bilo prekasno da se o tome razmilja. Slijedee jutro Hunter je zakljuio da se moraju to prije spustiti u vadi i tamo sakriti. Budui da nije bilo vremena za bilo kakvo izvianje da bi se pronaao najprikladniji pravac kretanja, kamioni su morali voziti po veoma opasnoj i neugodnoj nizbrdici, i samo je puki sluaj htio da se ni jedan nije prevrnuo. Jedva to su stigli na dno vadija i pokrili kamione mreama za kamuflau, doletio je jedan neprijateljski avion, napravio nekoliko krugova iznad njih, a onda

odletio prema sjeveru, natrag u Tamet. Bilo je jasno da su otkriveni. Hunter je naredio da se kolona odmah raspri i kamioni su jurnuli niz vadi traei izboine na stijenama ispod kojih bi se mogli sakriti ili umarke u koje bi se mogli uvui. Pola sata nakon pojave onoga izviakog aviona doletjeli su bombarderi, njih est. itav sat nadlijetali su vadi bombardirajui i mitraljirajui. Slijedio je kratak predah, a onda su se pojavili novi avioni i napad je nastavljen. Tek u 18 sati Hunter je mogao izdati zapovijed da se kolona ponovo okupi. Tada se otkrilo da nitko nije bio pogoen, ali su zato kamioni s radio-stanicom i radiotelegrafist nestali kao da ih je zemlja progutala. to se dogodilo? Da li je kamion otiao predaleko na jug i bio zarobljen? Da li je odletio u zrak? Bila su to pitanja na koja nije bilo odgovora, a ni kasnije se nije saznalo to se zapravo dogodilo s tim kamionom i ljudima u njemu. Bijae to teak udarac, pogotovo za Stirlinga, jer su tako ostali bez radio-veze s bazom i vie nisu mogli primati od nje najnovije obavjetajne podatke. Meutim, nije moglo biti ni govora o tome da se vrate, a uostalom, takva misao ne bi nikom pala na pa-met. Kamioni su se tekom mukom izvukli iz vadija, a onda krenuli prema zapadu, prema jednoj toki koja je bila udaljena oko 105 km od Buerata. Tamo je kolona stala. Svi oni koji e sudjelovati u napadu poeli su da uurbano pripremaju svoju opremu, a kapetan Duncan poeo je montirati svoj amac. Bilo je dogovoreno da e na posljednju etapu do Buerata poi samo jedan kamion Pustinjske grupe i na njega su se sada utrpali ne samo Hunterov amac nego i Hunter, Sadler, Duncan, Stirling i njegovih esnaest vojnika. U 20 sati i 45 minuta krenuli su preko neravne pustinje prema asfaltnoj cesti. Znali su da e im, ak kada jednom stignu do nje, preostati jo oko 80 km vonje do samoga cilja. Prva nezgoda dogodila im se jo prije nego to su stigli do ceste: prednji kotai kamiona iznenada su upali u nekakvu nevidljivu rupu u zemlji, kamion se naglo i surovo zaustavio i u tom je trenutku amac tresnuo svom snagom po ogradi kamiona. Zauo se prasak, koji nastaje kad god se lomi i kida drvo. Pregledali su amac da vide to mu se dogodilo i otkrili su da se rascijepio napola kao lubenica. Prvo gubitak one prednosti koju prua iznenaenje... zatim gubitak

kamiona s radio-stanicom... a sada ovo! Izgledi da doive fijasko bili su sve vei i da je Stirling sada kapitulirao i dozvolio da ga savlada oaj, nitko mu zbog toga ne bi mogao zamjeriti. No, on to nije uinio. Nije uradio nita to bi bilo i nalik na to. Jednostavno je slegnuo ramenima i mirno rekao da se plan akcije mora izmijeniti, da se mora prilagoditi novoj situaciji, i da e zato uesnici napada, kad ve ne mogu da dopru do brodova usidrenih izvan same luke, koncentrirati sve svoje snage za napad na luke ureaje. Ako emo pravo, dodao je, svaki je cilj zapravo dobar. Ljudi su veselo prihvatili njegovo objanjenje, a netko je rekao kako u svakom zlu ima dobra i da e sada, kad je amac uniten, na kamionu biti vie mjesta za ljude. Tako se dogodilo da su do asfaltne ceste stigli iznenaujue dobro raspoloeni. Naavi se na cesti, mogli su se, naravno, bre kretati i to u toliko bre da su preostalih osamdeset kilometara preli za manje od jedan sat. Zaustavili su kamion, a onda ga smjestili nekoliko metara izvan ceste. U tom asu bilo je nekoliko minuta poslije ponoi. Iako se u tami nije moglo vidjeti nita osim tamnog tla koje se gubilo u daljini, Michael Sadler je bio siguran da do Buerata nema vie od kilometar i po, a to je znailo da imaju dva sata vremena da dou do luke, tamo obave posao i da se onda vrate do kamiona. Naime, Hunter je uporno zahtijevao da kamion krene na svoj sastanak u pustinji najkasnije u dva sata poslije ponoi. Kapetan Duncan i njegov desetar krenuli su prvi, a Stirling je podijelio svoje ljude u dvije grupe, i to zato jer je bilo odlueno da se priblie luci iz dva smjera. Prvu je skupinu vodio sam Stirling, a drugu je povjerio starijem naredniku Rileyu (Rajliju). Svim uesnicima akcije reeno je da se smiju posluiti vatrenim orujem samo u sluaju nude, i da je njihovo najjae oruje neujnost. Konano su krenuli. Pustinju su uskoro zamijenile obraene povrine. Iako je bilo jako mrano, mogli su u daljini razabrati siluete kua, i stoga su odluili da pou zaobilaznim putem i da se samoj luci pokuaju prikrasti idui du morske obale. Atmosfera je bila napeta jer su svakog trenutka mogli naletjeti na neprijateljskog straara, na bodljikavu icu ili na kakvu drugu zapreku, nevidljivu u tami. Meutim, grad se doimao pusto, kao da u njemu nema ni ive due. Ni jedan jedini brod nije bio usidren u luci, i jedini plovni objekti koje

je Stirling pronaao, izvrivi brzo izvianje luke, bijahu ribarski amci, njih nekoliko. Stirling je ostavio nekoliko ljudi da straare ispred jedne velike zgrade kraj gata, a onda je s ostalima uao u nju. Unutra su nali nekakve komplicirane mehanike ureaje za pumpanje i na njih su postavili bombe. Malo dalje provalili su u susjednu zgradu koja je bila napunjena do stropa sanducima s hranom i ratnim materijalom. Poto su i tamo postavili bombe, Stirling i njegovi ljudi nastavili su put po luci i naletjeli na starijeg narednika Rileya i njegovu grupu. Proklinjui opaku sudbinu, koja ga je poslala na pogrenu adresu, Riley je rekao Stirlingu da je udesio nekoliko ciljeva odnosno meta: jedno skladite hrane, neke strojeve i jednu mehaniku radionicu, ali je onda naletio na neprijateljsku straarnicu i sada trai najsigurniji put iz luke. Dvije su se skupine opet razdvojile i krenule iz luke. Sada vie nisu ili uz obalu nego su se vie drali ceste. Ugledavi u tami velike tamne siluete, Stirling se uputio prema njima da ih pogleda izbliza i utvrdi to su zapravo i tako se odjednom naao usred velikog parka vojnih kamiona. Bilo je tu i nekoliko redova kamiona-cisterna za benzin, a po mirisu koji se iz njih dizao moglo se zakljuiti da su pune. Stirling je odmah dozvao svoje ljude i oni su sistematski i metodiki minirali cisterne. Kad su ve gotovo dovrili posao, zauli su ljudske glasove. U prvom trenutku Stirling je pomislio da to neprijatelj stie na poprite, ali je to opet bio Riley sa svojim ljudima: i oni su bili otkrili ovaj park kamiona, ali su poeli da ga obrauju s druge strane. Da bi sprijeio nove sline i komine incidente, Stirling je naredio da se dvije skupine ponovo spoje u jednu i da odmah pou na mjesto sastanka. Tamo su ih ve ekali Hunter i ljudi iz Pustinjske grupe. S te strane sve je bilo u redu i jedino je bilo nezgodno to se kapetan Duncan i njegov desetar jo nisu vratili sa svog zadatka, to jest s dizanja u zrak radio-stanice. Hunter je rekao Stirlingu da vie na njih ne moe ekati i da mora odmah krenuti, ali e se po njih vratiti slijedee noi. Na to su se Stirling i njegovi ljudi utrpali u kamione i kolona je odjurila iz opasne zone to je mogla bre. Tono u 2 sata i 40 minuta poele su odjekivati eksplozije koje su vojnici pozdravljali burnim klicanjem dok je kolona jurila dalje prema istoku. Znalo se da je neprijatelj ionako stajao prilino loe s kamionima-cisternama, a nakon ove noi

stajat e jo slabije. Ako ih bude elio nadomjestiti, neprijatelj e morati upotrijebiti dodatni brodski prostor, ako ga uope bude imao. I tako, usprkos svim nezgodama, nevoljama i neprilikama, operacija je najzad ipak zavrila uspjeno. Slijedei dan ujutro poletjeli su neprijateljski avioni u potragu za napadaima, ali ih nisu pronali jer su oni itav dan proveli parkirani u ikari i zatieni mreama za kamuflau. Popodne se opet naoblailo, a onda se digao vjetar i poeo raznositi oblake pijeska i praine. Iako je sve to i vjetar i pijesak i praina bilo vraki neugodno, Britanci su bili gotovo sretni, jer po takvom vremenu neprijateljska avijacija nije mogla ni sanjati o tome da poleti. Oko devet sati uvee, kad se vjetar ve smirio, Stirling i kapetan Hunter s nekoliko ljudi poli su da pokuaju pronai i pokupiti Duncana i njegova desetara. Bili su gotovo sigurni da nee proi bez neprilika i zato su bili sretni kad su na cesti opazili hrpu granja ugovoreni signal. im se kamion zaustavio, Stirling je skoio s njega i poeo dozivati, a Duncan mu se odmah odazvao, dotrao sa svojim desetarom i. obojica su uskoili u kamion. Kad su krenuli, ispriao je Stirlingu to su on i desetar obavili: likvidirali su radio- -stanicu stavivi na nju 15 kg eksploziva trinitrotoluola trotila (TNT). Dok su se povlaili, uli su i vidjeli eksplozije i poare koje su u luci izazvali Stirling i njegovi ljudi. Nama se uinilo kao da je itava flota tankera odletjela u zrak!, rekao je Duncan. Blaen od sree, vidjevi da mu posao ide odlino, Stirling je odluio da odmah potrae jo koji cilj i da tek poslije toga odu na mjesto sastanka u pustinji. Nali su jo dva kamiona-cisterne i njih su digli u zrak. No, dok su se povlaili s poprita, nakon to su cisterne eksplodirale, naletjeli su kamionom pravo u neprijateljsku zasjedu i spasilo ih je samo prisutnost duha i snalaljivost vozaa koji je do daske pritisnuo noicu gasa, pa je kamion jurnuo kao da je na trkama. Nekim udom i on i njegovi putnici projurili su kroz pravu zavjesu mitraljeskih metaka a da nitko nije bio pogoen. Slijedei dan kolona je provela skrivena u ikari, a kad se spustila no krenula je natrag u Gialo. Meutim, jedno je pitanje i dalje muilo Stirlinga: zato je luka Buerata bila prazna, zato u njoj nisu zatekli ni jedan jedini brod?

Stirling nije imao radio-stanicu i zato nije bio u vezi sa svijetom, pa zbog toga nije mogao znati da je 21. januara Rommel iznenada krenuo u ofanzivu koja je potpuno iznenadila britansku Osmu armiju. Nedjelju dana nakon toga ve je bio u Bengaziju i u tih nekoliko dana oteo je Britancima vei dio teritorija Cirenaike koji su oni oteli Talijanima. Osma se armija nala opet na svojim starim poetnim poloajima kod Gazale. Stirling je to saznao sluajui vijesti BBC-a i zakljuio da se mora vrlo oprezno pribliiti Gialou, jer nije bilo iskljueno da su Nijemci ve poslali neku kolonu da ga zauzme. Meutim, umjesto Nijemaca Stirlingova je kolona tamo zatekla kapetana Timsona i G2 patrolu Pustinjske grupe koji su upravo unitavali skladita i polagali nagazne mine spremajui se za evakuaciju. Samo pukim sluajem i zahvaljujui sluajnom i sretnom sticaju okolnosti, dvije grupe nisu otvorile vatru jedna na drugu. Prenoivi u Gialou, dvije su kolone krenule slijedeeg jutra zajedno u Siwu, a odatle je Stirling odveo svoje ljude natrag u Kabrit. U njegovoj glavi ve su se raali novi planovi. Posve je sigurno da je od tih novih planova bio najkrupniji i najvaniji napad na Bengazi, koji je opet bio u punom pogonu kao Rommelova glavna baza i luka za snabdijevanje. Neki podaci koje je Stirling dobio u Glavnoj komandi u Kairu, upozoravali su na to da e morati da proe barem nekoliko mjeseci prije nego to Auchinleck bude sposoban da prijee u ofanzivu. Bilo je to zbog toga to su previe sporo dolazile nove snage i stizao ratni materijal. Zato Auchinlecku nije preostalo nita drugo nego da nastoji voditi pozicijski rat na poloajima kod Gazale. U takvim okolnostima, rezonirao je Stirling, ak ako se uzme u obzir injenica da e trebati najmanje nekoliko tjedana da bi se pripremila akcija protiv Bengazija, negdje izmeu 8. i 13. marta, ona bi se isplatila. Razraene su sve pojedinosti i organizirane grupe od kojih je svaka dobila po jedan cilj u Bengaziju i na podruju oko njega. Sam Stirling e s Paddyjem Mayneom i grupom vojnika napasti aerodrome kod Barce i Benine; jedan nii oficir koji se zvao Dodds (Doc) i koji je u Specijalnu zranu slubu stupio kratko vrijeme prije toga, vodit e napad na aerodrom kod Slonte, a Bili Fraser e predvoditi grupu koja e napasti aerodrom kod Barce.

Stirlingu je pala na um i luda ideja da uzme nekoliko ljudi iz Specijalnog odreda amaca koji bi pokuali da potope brodove u samoj luci Bengazija. Brigadir Marriott, s kojim je Stirling razmotrio tu ideju, zakljuio je da je ona blago reeno neostvarljiva. Bengazi nije Buerat, upozorio je Stirlinga: tamo ete naii na bodljikavu icu, tamo ima kontrolnih rampi na cestama i tamo postoji snana neprijateljska obrana u dubinu, a ne samo na ivici obrambenog rajona. No, nakon upornog nagovaranja, Marriott je pristao da povee Stirlinga s obavjetajnim oficirom Gordonom Alstonom (Olstonom), koji je izvrsno i detaljno poznavao Bengazi, a Alston je ak pristao da i sam sudjeluje u toj akciji. Pristala su i dva oficira Specijalnog odreda amaca: David Sutherland i Ken Allot (Dejvid Saderlend i Ken Elot), a osim njih Stirling je zavrbovao i belgijskog biznismena Boba Melota (Meloa), agenta britanske obavjetajne slube, koji je teno govorio arapski, i dva vojnika iz libijskog plemena Senusi. Razumije se da nije moglo biti ni govora o tome da se operacija izvri bez prisne suradnje s Pustinjskom grupom, pa je zato Prendergast pristao da John Olivey (Don Olivi) i Rodezijska patrola prevezu uesnike akcije do prilaza popritima njihovog djelovanja. U to vrijeme Rodezijska patrola nalazila se u oazi Siwa, koja se pretvorila u pravu konicu, jer su odatle neprestano polazile patrole Pustinjske grupe da osmatraju ceste u neprijateljskoj pozadini, da prebacuju pijune u obalno podruje, da vre izvianja na podruju oko Solucha (Soluka) i Sceleidima (eleidima) ili da patroliraju po pustinji juno od Gialoa. S improviziranog aerodroma kraj Siwe neprestano su polijetali i na njega se sputali avioni tipa bombay i lysander, wellington i hudson. Nikad u svojoj dugoj povijesti nije ova slavna oaza ula takvu buku i vidjela tako grozniavu aktivnost. Kolona je krenula u samu zoru 15. marta 1942. Stirling i njegova grupa putovali su u jednom farmerskom fordu koji je bio pregraen da bude nalik na njemaki tapski automobil. Alston i Sutherland vozili su se u pravom pravcatom njemakom tapskom automobilu, zaplijenjenom nekoliko mjeseci prije toga. U to su vrijeme pripadnici Pustinjske grupe ve tako dobro poznavali pravac kretanja da bi se mogli orijentirati ak i zavezanih oiju. Nakon izlaska iz depresije u

kojoj lei oaza Siwa, pravac kojim su ili prolazio je kraj minskog polja na podnoju jednog grebena, pokraj table s natpisom ULAZITE U MALARINU ZONU i onda kraj jednog starog uzletita ratnog zrakoplovstva koje je bilo sagraeno jo u prvom svjetskom ratu. Onda je pravac iao oko 130 km karavanskim putem prema Sollumu, zatim preko pustinje do junog podnoja planinskog masiva Debel Gebal , pa odatle preko Tariq el Abda (Tarik el Abda) prema Wadi Ouattari i konano do onog grebena na rubu ravnice u kojoj lei Bengazi. Na niskim breuljcima, oko 230 km od obale, Stirling je smjestio svoju isturenu bazu. Tu se kolona zaustavila i on je nagovorio Melota da poalje ona dva vojnika iz plemena Senusija u izvianje. Paddy Mayne i njegova grupa krenuli su prema aerodromu kod Barce, koji se nalazio nekoliko kilometara juno od Bengazija. Ostali uesnici akcije odmarali su se u hladovini pod stablima i uivali u hladnoj bistroj vodi iz oblinjih izvora. Bio je to pravi idilian prizor. Sve je odisalo mirom i spokojstvom ba kao da nigdje ne bjesni rat. Iz te blaene omame trgnuli su se slijedei dan poslijepodne kad su se vratila ona dva Senusija s izvjetajem da na glavnom drumu do Bengazija nema ni jedne jedine prepreke. Uzevi Alstona, Allota i dvojicu vlastitih ljudi, kao i dva pripadnika Specijalnog odreda amaca, Stirling je krenuo u operaciju vozei se u svom tapskom automobilu. Do ceste su ga ispratili Olivey i jedan kamion Pustinjske grupe. Dok je odmah nakon toga jurio po glatkom asfaltu, Stirling nije sreo nikog osim malih skupina Arapa koji su se vraali svojim kuama s radova na poljima; inae je cesta bila potpuno ista. Od neprijateljskih vojnika nije bilo ni traga i Stirling je shvatio da se mirne due moe osloniti na izvjetaj dvojice Senusa. Automobil je brzo stigao do arapske etvrti na rubu Bengazija i tamo smanjio brzinu, a kratko vrijeme nakon toga i u evropski dio grada i do prilaza luci, a da ga nitko nije putem zaustavio. Izabravi jedno mjesto koje se nalazilo otprilike osam stotina metara od morske obale i izvan ograde od bodljikave ice koja je titila luku, Stirling je zaustavio automobil i parkirao ga izmeu nekoliko bombardiranih kua, a onda je pjeice s Alstonom, Allotom i s dvojicom vojnika poao kroz sporedne i zabitne ulice prema luci. Puhao je jak vjetar i zrak je bio hladan. U itavom Bengaziju bila je na snazi naredba o

potpunom zamraenju, a ulice su bile puste i izumrle. Do mora su stigli bez ikakve nezgode. No, tamo ih je ekalo prvo neugodno iznenaenje. Kad je vidio kako je uzburkano more, Allot je rekao da opravdano sumnja da bi se na takvim valovima mogao odrati njegov amac a da ne potone. A i bez obzira na to, jedno je bilo sigurno: ne moe biti ni govora o tome da oni amcem dou do brodova koje su vidjeli usidrene stotinjak metara od obale. Predloivi da se amac ipak montira kako bi bio spreman za upotrebu ako kojim sluajem vjetar oslabi ili ak prestane, Stirling se uputio na kratku izviaku etnju po luci. Nije sreo nikog osim jednog pijanca. To kratko izvianje ipak nije ostalo bez rezultata: naao je jedan sporedni ulaz u luku koji nije bio uvan. Kad se vratio na obalu, Stirling je otkrio da Allot ima neprilika s amcem. Neki njegovi dijelovi ne pristaju uz druge i amac se zato jednostavno ne moe sloiti. Osim toga, u meuvremenu je vjetar postao jo snaniji zajedno s valovima koji su se razbijali o obalu dok je vjetar s njihovih vrhova raznosio pjenu poput sitne praine. Bilo je jasno da im preostaje samo jedno: da odustanu od itavog pothvata. Snudeni i deprimirani vratili su se na mjesto gdje su bili ostavili automobil. Prvi napad na Bengazi zavrio je neuspjehom. Kad su se vratili u bazu, na breuljcima su ih doekale jednako tune novosti. Dodds je otkrio da je zatita aerodroma kraj Slonte tako snana da nije moglo biti ni govora o tome da se kroz nju provuku. Alston je zalutao na putu prema Barci i nikad nije do nje stigao. Bili Fraser je, dodue, stigao do aerodroma kod Barce, ali je na njemu naao jedan jedini avion i nekoliko mehanikih radionica na kotaima, to je sve digao u zrak. Jedinu veselu vijest donio je Paddy Mayne: on i njegova dva desetara digli su u zrak petnaest aviona na jednom uzletitu nedaleko od Barce. Meutim, Mayne se jedva jedvice vratio, jer je imao netonu kartu, pa je putem zalutao. Evo to je o tome napisao poslije rata: itav dan nakon napada i no nakon toga nikako nismo mogli pronai mjesto sastanka (s kolonom)... Hodali smo bez odmora od 1 sat i 30 minuta poslije ponoi do 19 sati idui dan, ali to prokleto mjesto jednostavno nismo mogli pronai. Dajem ruku u vatru da smo propjeaili najmanje osamdeset kilometara, najprije kad smo ili na

onaj prokleti aerodrom i sada kad smo se s njega vraali. Kad se je spustila druga no, zakljuio sam da zapravo nema smisla da se u tami vrtimo u krugu i da uzalud traimo mjesto sastanka. Ve sam se gotovo pomirio sa spoznajom da emo morati pjeaiti oko 400 kilometara do Tobruka, pa smo zato otili u najblii logor Senusija da ih zamolimo da nam dadu malo vode i da nam, ako mogu, prodaju bar jedno ebe. Senusi su nas u poetku gledali sumnjiavo. Bili smo im jako sumnjivi, ali kad su jednom shvatili da smo zaista Englesi, njihovo se dranje potpuno izmijenilo. Uveli su nas u jedan od svojih atora, unijeli za nama nae stvari, a onda su rasprostrli po zemlji ebad da nam tako pripreme leaj za no. Dok je tako leao budan u tami, Paddy je mozgao kako da ipak jo jednom pokua pronai put do mjesta gdje je znao da ga ekaju Stirling i patrola Pustinjske grupe. I tada se dogodilo neto udno i neobino: Molim vas da paljivo proitate ovo to slijedi i da nakon toga vie nikad ne vjerujete da 'sree' nema. Ljudi koji su nas ekali na mjestu sastanka a treba spomenuti da su se spremali da odatle odu slijedee jutro domogli su se jedne kokoke koju su zamijenili s Arapima za eer. Htjeli su je skuhati, a kako je s njima bio jedan Arapin koji je govorio engleski, zamolili su ga da pronae Arape koji e skuhati koko. U toj zoni nalazilo se najmanje trideset ili etrdeset arapskih logora, ratrkanih u krugu od pet kilometara. U jednom od tih trideset ili etrdeset logora bili su oni, nai drugovi, a u drugom smo bili mi. I ta se tada dogodilo? Dogodilo se to da je onaj Arapin izabrao upravo logor u kojem smo bili mi da u njemu potrai nekog tko e skuhati koko! Eto, tako smo se nali, i da se to nije dogodilo bili bismo se mnogo nahodali po pustinji. I sada, ako mi netko kae da 'sree nema, ja... Slijedei dan kolona je krenula natrag u Siwu i stigla tamo ne doivjevi putem nikakvu nezgodu. Iako je unitenje onih oviona, gledano samo po sebi, bio znaajan uspjeh, itav pothvat, gledan u cjelini, bijae mnogo manje od onoga emu se Stirling nadao. No, sjeanje na one brodove u luci, usidrene jedva stotinjak metara od mjesta gdje se nalazio, nije mu dalo mira. Da se samo vrijeme nije ponovno okrenulo protiv njega... da se samo nije prekasno otkrilo da

je onaj amac neispravan ...! Ono to se u toj operaciji pokazalo kao neto zaista izvanredno i potpuno neoekivano bila je injenica da su se problem ubacivanja u sam Bengazi i problem izlaenja iz njega pokazali tako lakim i tako bezopasnim, premda su tablije u Kairu smatrale ludom ak i samu pomisao na to da bi to nekom uspjelo! Moram to pokuati jo jednom, jednostavno moram, zakljuio je Stirling. Iako se Pustinjska grupa u dotadanjim pothvatima pokazala kao odlian transporter pripadnika Specijalne zrane slube za njihove zadatke, bilo bi pogreno da se iz toga zakljui da je to bio njen jedini ili makar samo glavni zadatak. Na svaku patrolu koja je suraivala sa Stirlingom dolazilo je desetak drugih koje su vrile raznovrsne druge zadatke. Mnogi od tih zadataka bili su, dodue, rutinski, ali su mnogi imali veliku vanost i znaenje i zbog njih su patrole Pustinjske grupe odlazile na veoma velika i duga putovanja. Tako je, na primjer, 30. marta iz Siwe krenula jedna gardijska patrola pod komandom kapetana Robina Gurdona (Gardna). Proavi juno od Gialoa, koji je sada bio u njemakim rukama, patrola je od zore do sumraka prela 535 km vozei po pustinjskom terenu, a to je bio zaista impozantan pothvat u svakom pogledu. Slijedei dan su se sastali s Novozelandskom patrolom koju su smijenili u vrenju zadatka osmatranja cesta u neprijateljskoj pozadini. Taj je zadatak bio u tome da se biljee svi detalji i podaci o svakom tipu vozila koje proe tim cestama i da se to odmah javlja komandi. Pomou tih podataka obavjetajni oficiri Osme armije mogli su vriti analize na temelju kojih su se otkrivale, i to detaljno, namjere neprijatelja. General De Guingand (Digingand), Montgomeryjev naelnik taba, napisat e kasnije da su se ti izvjetaji Pustinjske grupe pokazali kao izvanredno toni i da su pruali prvorazredan materijal za provjeru svih drugih obavjetenja o pokretima neprijateljskih trupa i ratnog materijala. Patrole pustinjske grupe za akcije u dubokoj pozadini bile su korisne Glavnom tabu, ali je za njih osmatranje cesta bila teka i mukotrpna dunost. Morali su provoditi po itave dane uei u rupama koje bi ujutro iskopali u zemlji, pokriveni mreama za kamuflau, dok bi sunce po njima nemilosrdno arilo. Iz tih skrovita mogli su da izlaze samo kad bi se smrailo. Osim toga, postojala je

stalna opasnost da e ih pronai patrole neprijateljskih jedinica ili grupa koje bi logorovale u blizini ili da e ih neprijatelju izdati Beduini, koji su ponekad ucjenjivali Britance i traili od njih hranu ili novac kao nagradu za svoju utnju. Jednom zgodom, kad Gurdon i njegovi ljudi nisu dozvolili da ih neki Beduini prestrae svojim prijetnjama i kad su odbili njihove ucjene, jedan je Beduin otiao k jednom njemakom oficiru i pokazao mu rukom mjesto gdje se skrivala patrola. No, Nijemac nije poduzeo nita. Moda nije razumio to mu Beduin govori, a moda je posumnjao da ga pokuava namamiti u nekakvu klopku. Kad su obavili zadatak osmatranja ceste, Gurdon i njegovi ljudi krenuli su iz Siwe zajedno s obavjetajnim oficirom kapetanom Melotom i dvojicom Arapa da izvide podruje juno od Bengazija. Put od 690 km do zone gdje su morali da izvre taj zadatak, preli su za samo dva dana i tako su postigli jo jedan znaajan uspjeh. U bazu su se vratili jo bre. Nekoliko dana nakon toga Gurdon je primio zadatak: odvest e jednu skupinu Specijalne zrane slube natrag u Bengazi. Izmeu ostalih u toj su skupini bili Stirling, Fitzroy Maclean i Randolph Churchill (Rendolf eril), sin premijera Churchilla.

Fitzroy Maclean poao je u ovu akciju zato to je upravo bio zavrio obuku. Osim toga bio je dobar poznavalac stranih jezika i lako se moglo dogoditi da taj njegov talent bude svima od velike koristi. Randolph Churchill, novajlija u Specijalnoj zranoj slubi, koji je u tu jedinicu doao ravno iz Glavne komande u Kairu, u to vrijeme jo nije zavrio svoju obuku. Zapravo je nije bio ni zapoeo. No, upotrijebivi svoju poznatu sposobnost uvjeravanja, ishodio je za sebe mjesto u kamionu. Osim te dvojice i Stirlinga, ostali lanovi ekspedicije bili su Gordon Alston i tri desetara Rose, Cooper i Seekings (Rouz, Kuper, Sikings) koji su u Specijalnoj zranoj slubi bili jo od njena osnutka. vrsto odluivi da ovaj put nee doivjeti fijasko zbog loeg amca, Stirling je povjerio Macleanu zadatak da pronae dobar amac i da ga isproba, a Maclean je od ininjeraca nabavio nekoliko izviakih amaca koji su se mogli napuhati pomou mijeha. Stirling je prihvatio Macleanove amce, ali je zatraio da se prije operacije izvri bar kakva-takva obuka u rukovanju s njima. I tako su nekoliko noi uzastopce uesnici nove akcije i drugi pripadnici Specijalne zrane slube nosili te amce do Velikog slanog jezera, tamo ih napuhavali, vozili se u njima i provjeravali ih. Na kraju je Stirling zatraio da se izvri konani test prikladnosti tih amaca za predstojei pothvat: predloio je Macleanu da odnese dva-tri amca u Suez i da pokua postaviti prazne limpet mine na britanske brodove u sueskoj luci, ali tako da ne bude uhvaen. Taj lani napad postigao je potpun uspjeh ba kao i slina prijanja vjeba u Heliopolisu. Sutradan ujutro Stirling je nehajnim glasom telefonirao lukim vlastima u Suezu i zatraio da mu vrate njegove mine. Ratnoj mornarici ta se vjeba nije ni najmanje svidjela. Jedno jutro sredinom maja uesnici pothvata krenuli su iz Kabrita u Stirlingovom tapskom automobilu na kojem su, na specijalnim nosaima, bila montirana etiri teka mitraljeza i to dva naprijed i dva otraga. Prvo su se odvezli u Aleksandriju da posjete tamonji ured Obavjetajne slube ratne mornarice, gdje su dobili karte, zrane fotografije i najnovije obavjetajne podatke zajedno s maketom Bengazija. Sjedei bez rijei pred tim modelom, budui napadai nastojali su da usade u pamenje to vie topografskih pojedinosti

koje e im biti potrebne. Osobito su zapazili uski pojas krupnog ljunka to se nalazio neposredno ispod gatova luke. Zakljuili su da je to mjesto kao stvoreno da na njemu puste u more svoje amce kad im jednom uspije da se provuku kroz neprijateljske strae. No, jo je uvijek ostalo nerijeeno pitanje kako da uu u grad? Hoe li to biti onako jednostavno kao posljednji put? Oficiri obavjetajne slube ratne mornarice s kojima su se o svemu savjetovali rekli su im kako misle da nee imati neprilika ako do samog grada dou cestom iz Benine, to jest s istoka. Dodue, tamo se jo nedavno nalazila kontrolna rampa, ali je kasnije skinuta i sada je vie nema. Nakon objeda svi su se utrpali u automobile i onda odvezli u Mersa Matruh. Putem su proli kraj putokaza to ga je nekoliko godina prije rata bio podigao Egipatski autoklub i na kojem je pisalo Bengazi 1000 km. U Mersi Matruhu su prenoili, sljedee su jutro zapoeli dvodnevno putovanje do oaze Siwe. Maclean je bio oduevljen to mu se napokon pruila prilika da vidi tu oazu o kojoj je svata uo i itao jo od djetinjstva. Nije ga razoarala, i on je kasnije opisao u svojoj knjizi kakav je uitak izazvao u njemu pogled na velike bare iste pitke vode koja je, sva pjenuava, puna mjehuria, izbijala na povrinu iz velike dubine i u kojoj su se, kao u kakvom ogledalu, vidjele palme. Uradivi neto to je njegov otac bio uinio etvrt stoljea prije njega, Maclean se naglavce bacio u jednu od bara. Kasnije je napisao da je to bilo kao da se kupa u soda vodi. U tabu, odnosno komandi Pustinjske grupe, koja se bila smjestila u nekoliko kua Siwe, doekao ih je Robin Gurdon, koji je stigao prije njih, pa su odmah zapoele konferencije i posljednja dogovaranja o predstojeoj akciji. Poslijepodne 18. maja krenuli su iz Siwe prema Bengaziju. Iduih nekoliko dana vozili su se od zore do mraka. Vrijeme je postalo jako vrue i svi su svukli koulje i ostali samo u kratkim hlaama, sretni to ih bar donekle hladi povjetarac to ga je stvaralo kretanje kamiona. Meutim, im bi sunce zalo, temperatura bi, naravno, poela naglo opadati i tada bi svi brzo navukli na sebe svu odjeu koju su imali. Na alost, veina takozvanih ljudi od akcije ne barataju ba sjajno perom i zato ima malo dobrih opisa one posebne atmosfere koju stvara putovanje pustinjom. Na svu sreu, Maclean nije bio samo

ovjek od akcije nego i dobar pisac koji je vjeto baratao perom. On je u djelu Na prilazima Istoku dao iv opis tih pustinjskih noi: Veera bi bila brzo gotova: vrua kaa s govedinom, aj, ponekad gutljaj ruma. Sve se to pripremalo na logorskoj vatri, koju smo dobivali ulivi malo benzina u limenku napunjenu pijeskom: tako stvorena vatra gorjela je vrstim i stalnim plamenom i to iznenaujue dugo. Nakon veere napunili bismo uturice vodom iz spremita za vodu u automobilu da se tako pripremimo za sutranji dan, a onda smo sjedili oko vatre umotani u svoje injele. Ponekad, poslavi i primivi depee za taj dan, upotrijebili bismo radio-odailja za frivolnije stvari, pa smo sluali dez-muziku ili Tommyja Handleya ili pak vijesti u osam sati s londonske radio-stanice... Evropski kontinent doimao se kao da je veoma, veoma daleko. esto sam se pitao kad u ga opet vidjeti i kako e on izgledati kad jednom tamo stignemo. Vatra bi se uskoro ugasila sama od sebe i onda bi svatko sebi potraio mekano mjesto na pijesku da na njemu rasprostre svoju vreu za spavanje. Dobro smo spavali pod zvijezdama, dok nam je noni povjetarac hladio lica. Jo prije svitanja kuhar bi poeo bubnjati po svojim tavama i vikati: Ustajte! Klopa! Nastalo bi sveope navlaenje cokula i tako bi zapoeo novi dan. Za doruak je obino bio porid, kobasice, a ponekad i divno rezana slanina koju je vojska dijelila u limenkama. Odmah nakon doruka putovanje bi se nastavilo. Zrak bi isprva bio hladan, ali kad bi se sunce poelo penjati na nebu, ponovio bi se jueranji ritual skidanja odjee. Na nekim mjestima pustinja je bila mekana, drugdje kamenita, ponekad valovita ali je svagdje bila gola, bez raslinja tek tu i tamo strio bi iz nje kakav busen grube, tvrde trave. Jedini znak ivota bile su malene patuljaste gazele u daljini koje bi bjeale pred kolonom. Katkad bi preko njih preletio koji beaufighter, ali se engleski piloti oito nisu obazirali na to da Stirlingov automobil nosi neprijateljske oznake. Zapadno od Gazale gdje su se, u uskom pojasu uz obalu, njemaka i britanska vojska suoavale licem u lice dnevni se program izmijenio. Sada je kolona putovala nou, a preko dana bi se negdje sakrila, pritajila, ekajui da ponovo padne mrak. Obino im je bilo lako da pronau kakve stijene ili ikaru, i tamo bi se lake kamuflirali, ali nigdje nisu mogli pobjei od silnih

rojeva muha koje su ih muile i nisu im doputale da spavaju. Preko dana vruina je bila gotovo nepodnoljiva. Otprilike 130 km od Bengazija pravac kretanja se ukrtao sa starom karavanskom trasom-trigom El Abd. Zapravo, to nije bio put ak ni u navodnicama nego splet jedva vidljivih staza posutih kosturima ivotinja i ljudi koji su ovdje stoljeima gubili ivote. Nijemci, koji su dobro znali da svaka napadaka grupa koja dolazi s obale mora prijei preko toga karavanskog puta razasuli su po njemu na stotine i tisue tzv. termos-bombi, opasnih nagaznih mina, napola zatrpanih pijeskom. Gurdonov je plan bio da se toj zoni prie u samo praskozorje, a da se onda polagano ide naprijed istei minu po minu. Plan se pokazao dobrim i dobro je funkcionirao. Nakon otprilike pola sata napete neizvjesnosti i straha, kolona je prola kroz opasnu zonu, a onda skrenula na jugozapad, prema morskoj obali. Malo kasnije grupa Specijalne zrane slube potpuno je iznenada u pravom smislu rijei naletjela na jedan zaista neugodan ratni prizor, na neto to ih je ujedno podsjetilo na opasnosti koje i njima samima prijete. U zoni u kojoj su se nali bile su posvuda oko njih razasute po pijesku olupine unitenih i izgorjelih tenkova i kamiona, a u nekima su se vidjeli kosturi njihovih nekadanjih posada. Malo dalje kraj kojim su prolazili izmijenio se. Izali su iz pustinje i sada se kolona kretala po breuljcima i vritinama obraslim ikarom i zakrljalim drveem. A onda su, kratko vrijeme nakon toga, opazili u daljini Gabel Akhdar (Debel Agdar) Zelenu planinu. Bio je to znak da do Bengazija ima jo samo nekoliko sati vonje. To brdsko, planinsko podruje, u koje esto zalaze Senusi sa svojim govedima i ovcama, bogato je vodom, a i inae je bilo kao stvoreno da poslui kao skrovite za isturenu bazu ekspedicije. Kao to smo ve jednom negdje spomenuli, Senusi su mrzili Talijane, pa su zato oni, Talijani, zazirali od toga da ulaze u to podruje, uostalom ba kao i njihovi njemaki saveznici. Polagano napredujui, pipajui put da ne naleti iznenada na neprijatelja, kolona se sada kretala kozjim stazama i vadima, i najzad je tako pronala prikladno mjesto za uporite, i to na onom grebenu koji se, kao to ste moda zapamtili, nalazi otprilike 32 kilometra od Bengazija, na suprotnom kraju doline u kojoj lei taj primorski grad. Bio je ve 20. maj, a prema planu napad je trebalo izvriti slijedei dan, 21. maja. Fitzroy

Maclean e kasnije opisati u svojoj knjizi kako je te noi, leei budan u svojoj vrei za spavanje, vidio daleko na horizontu bljeskove bomba koje je britanska avijacija bacala na Bengazi. Po planu stvorenom jo u Kairu bila je to zadnja posjeta britanskih aviona Bengaziju prije upada Stirlinga i njegovih ljudi. Slijedee su jutro obavljene posljednje rutinske pripreme: provjeren materijal i municija, oieno je oruje, iskuana je mehanika oprema, gumeni su amci napuhnuti i zatim ispuhnuti i konano paljivo upakirani za transport na poprite akcije. Taj posao nije obavljen u smirenoj atmosferi, kako bi to bio volio Stirling, nego pred publikom bunih, brbljavih Arapa. Jedan od njih, koji se pravio vaan s trilby-eirom i kiobranom, odlino je govorio talijanski, i uesnici ekspedicije brzo su posumnjali da je neprijateljski pijun, no kad su napokon odluili da ga epaju, otkrili su da je tajanstveno nestao, ba kao da je propao u zemlju. Jo jedan posao koji se sada morao obaviti bilo je raspakiranje eksploziva, bombi i limpet-mina, montaa detonatora i stavljanje tempirnih ureaja na detonatore. Iako je za grupu Specijalne zrane slube to bio rutinski posao, koji su znali napamet, i mogli bi ga obaviti zavezanih oiju, ipak su sve to morali raditi veoma oprezno i pedantno, jer s eksplozivom nema ale. Tom zgodom to se jo jednom pokazalo kao tono: iznenada se zaula otra detonacija, slina revolverskom pucnju, svi su se okrenuli u smjeru odakle je doao taj prasak i vidjeli kako se desetar Seekings grevito uhvatio za ruku. ta se dogodilo? Seekings je imao nesreu da se namjeri na neispravni detonator koji mu je eksplodirao u ruci. Rana, dodue, nije bila teka, ali je ipak bilo jasno da vie ne moe biti ni govora o tome da bi on sudjelovao u operaciji. Randolphu Churchillu, koji se naprosto topio od sree, jer bi inae bio morao ostati s Gurdonom i pratnjom iz Pustinjske grupe, uspjelo je tada nagovoriti Stirlinga da ga povede u operaciju. Dodue, nitko nije sumnjao da e on pokazati hrabrost ako prigusti: bojali su se samo da bi njegov gromoglasni glas mogao odjeknuti u najnezgodnijem trenutku. Malo poslije 17 sati Stirling i petorica njegovih ljudi Gordon Alston, Fitzroy Maclean, Randolph Churchill i desetari Rose i Cooper uputili su se prema Bengaziju. Prvi dio puta ispratio ih je Gurdon s dva kamiona Pustinjske grupe. U sumraku koji se pretvarao u no,

kolona se oprezno provlaila kroz jedan vadi, tresui se i posrui na grbavom terenu. Kamion na elu kolone morao je neprestano naglo skretati da se ne sudari s kakvom veom kamenom gromadom. Napredovali su sporo, tako sporo da im je trebalo punih pet sati da prijeu 23 kilometra koji su ih dijelili od ceste. Doavi do ceste, kamioni Pustinjske grupe su se okrenuli i vratili, a Stirling, pozdravivi se brzo s njihovom posadom, popeo se na cestu, upalio farove svog automobila i punom brzinom jurnuo prema Bengaziju. No, kad je automobil dobio brzinu, njegovim je putnicima sijevnulo da gruba vonja kroz vadi ipak nije ostala bez posljedica: osovina i leite jednog kotaa iskrivili su se i on vie nije bio dobro poravnat. Odjednom se zaulo otro cviljenje. Proklevi smolu koja ga neprestano i svagdje prati, Stirling je naglo pritisnuo konicu i zaustavio automobil na rubu ceste. Desetari su se zavukli pod automobil i neto ispod njega petljali, a onda su, nakon nekog vremena, ustali i raportirali da se tu nita ne moe uiniti: kvar je takav da se ne moe popraviti. Tuno i bolno svjestan injenice da mora svoju akciju izvriti u toku slijedeih est sati, koliko je jo preostalo do zore, Stirling je naredio da se svi opet utrpaju u automobil, a onda su odmah krenuli. Grozna buka bila je jo gora nego prije. Fitzroyu Macleanu inilo se kao da se vozi na nekom vatrogasnom automobilu koji je ukljuio svoju sirenu i juri na mjesto poara, a ne da se vozi dipom u vojnu akciju koja bi, toboe, trebala da bude izvrena neujno. No, uskoro im je postalo jasno da se osim njih nitko ne obazire na tu buku, a jedini znak da prolaze krajem u kojem ima ljudi, bijahu logorske vatre Arapa to su svjetlucale u daljini kao treperave zvijezde i bile su jedino to se vidjelo u mrkloj tami koja ih je okruivala. Nigdje nisu naili ni na kakvu barikadu na cesti, ni na kakvu kontrolnu rampu. A onda su, veoma brzo, nazrijeli u tami siluetu iane ograde oko aerodroma Regime (Reime), i u tom trenutku postalo im je jasno da Bengazi vie nije daleko. Laknulo im je jer je vonja bila ne samo buna nego i prilino hladna i vraki su osjeali kako ih tipa ledeni noni vjetar provlaei se kroz njihove injele i pulovere. A onda se dogodilo ono ega su se bojali od samog poetka. Izaavi iz jedne okuke, Stirling je ugledao crveno svjetlo na samoj

sredini ceste, otprilike sto metara daleko. Svom je snagom pritisnuo papuicu konice i automobil se zaustavio moda samo nekoliko centimetara od masivne drvene rampe. Odmah nakon toga, ve u slijedeem trenutku, Stirling je vidio kako jedan straar prilazi Macleanu, koji je sjedio uz njega na prednjem sjeditu. Straar je bio naoruan samo automatom, ali su se zato malo dalje nazirale u tami cijevi nekoliko mitraljeza, koji su pokrivali i titili straara. Stirling je shvatio da ih samo blef moe izvui iz situacije u kojoj su se nali, i da o tome da otvore paljbu ne moe biti ni govora jer bi ih oni mitraljezi u tren oka pokosili. I dok je tako razmiljao Stirling je jednim uhom uo kako straar pita Macleana tko su on i ljudi u automobilu. Mi smo oficiri i jako nam se uri, odgovorio je Maclean na talijanskom. Nekoliko trenutaka straar ga je sumnjiavo promatrao, a onda je zavirio u automobil. Promatrajui ponaanje straara Stirling je pomislio kako ovaj mora vidjeti da njihove uniforme nisu talijanske nego britanske. No, nakon nekoliko trenutaka napete neizvjesnosti, straar ih je mlitavo i nevoljno pozdravio, rekavi: Trebalo bi da zamraite svoje farove!, a zatim je odmah podigao rampu. Nastavili su vonju i uli u Bengazi. Slijedei incident doimao se kao da je uzet iz nekog rutinski napravljenog trilera ih iz kakvog holivudskog filma B-kategorije. Odjednom se pred njima, dolazei im u susret, pojavio jedan automobil, koji je, s upaljenim farovima, jurio ravno prema njima, ali kad su se mimoili, naglo je zaokrenuo i pojurio za njima. Stirling i njegovi ljudi pomislili su da je to po svoj prilici automobil vojne policije, koja je od one straarnice na ulazu u grad dobila obavijest da je u grad uao nekakav udan i pomalo sumnjiv automobil. Prva Stirlingova reakcija bila je da smanji brzinu, da na taj nain prui onom automobilu priliku da ih pretekne, ali ovaj to nije uinio, nego je nastavio da ih slijedi drei neprestano istu razdaljinu. Stirling je tada poveao brzinu, ali je to uinio i drugi automobil. Stirling je napokon odluio da stane, ali se i drugi automobil zaustavio. Sada je bilo jasno da je njegov voza odluio da ih prati kao sjena. Razmiljajui to da uini, Stirling je zakljuio kako njima zapravo ne preostaje nita drugo nego da jurnu u Bengazi punom brzinom, s oko 130 km na sat, a onda negdje na prikladnom mjestu naglo skrenu u

kakvu sporednu ulicu, smjesta ugase farove i motor i pritaje se. To su i napravili a onaj drugi automobil projurio je kraj njih kao raketa. Kratko vrijeme nakon toga huka njegova motora nestala je u daljini. Ponovo su bili sami. No, umjesto da se pobolja situacija se odjednom pogorala. Nedugo nakon tog incidenta odjednom su u itavom gradu poele zavijati sirene, a kako se Stirling bio dogovorio s avijacijom da avioni te noi nee dirati Bengazi, nije mu preostalo nita drugo nego da zakljui da je uzbuna dana zbog nekog drugog razloga, a taj razlog nije bilo teko pogoditi: to nisu neprijateljski avioni nego oni, Stirling i njegova druba. Ovaj je dojam samo pojaalo neto to se odmah nakon toga dogodilo to jest injenica da su se na sve strane poele dizati u zrak svijetlee rakete. Stirlingu je bilo jasno da im u takvoj situaciji njihov tapski automobil moe donijeti vie tete nego koristi i odluio je da ga se odmah otarasi. Kad su iz njega izvukli svu svoju opremu za napad, postavili su u njegov zadnji dio bombu s detonatorom koji je bio tanak kao olovka i podeen da se aktivira za pola sata. Nakon toga Stirling je poveo svoje drutvo u arapsku etvrt. Iako su od vremena do vremena uli iz daljine bat nevidljivih koraka ljudi koji su nekamo trali, nikoga nisu sreli. U asu kad su ve bili gotovo sigurni da e bez neprilika stii do morske obale, upravo u trenutku kad su se jedan za drugim poeli provlaiti kroz otvor u zidu neke sruene kue, iznenada su doslovno naletjeli na nekog karabinjera. U tom je asu Maclean opet pokazao da se zna snai u svakoj situaciji. Kakva je to prokleta buka? zapitao je karabinjera, a ovaj mu je odgovorio: Nita posebno, gospodine, samo jo jedan od prokletih engleskih zranih napada! Budui da nije htio da pobudi dojam da mu je samo do toga da to bre klizne, Maclean je zapitao karabinjera nije li kojim sluajem ova uzbuna dana zbog toga to Britanci napadaju grad kopnenim snagama. Karabinjer je prasnuo u smijeh, a onda rekao kako to ba nije vjerojatno, jer je britanska vojska potisnuta ak do egipatske granice. Poeljevi karabinjeru laku no, Stirlingova druina nastavila je put, ali nije stigla daleko. Stirling im je rekao da stanu da bi jo jednom razmotrili situaciju, i to sada u svjetlosti onog to im je upravo rekao karabinjer. Jer, ako meu karabinjerima vlada uvjerenje da su sve one sirene i silne rakete samo znak uzbune na napad iz zraka, moda je

uvjerenje koje je vladalo meu njima u grupi bilo previe pesimistino. Zato bi moda bilo najpametnije da se odmah vrate do svog automobila i uklone onu bombu, da bi tako pritedjeli dugo pjeaenje do mjesta gdje se imaju sastati s Gurdonom i dijelovima Pustinjske grupe. S tim su, se odmah svi sloili. Meutim, u asu kad su to zakljuili, prolo je dobrih 25 minuta od trenutka kad su bili namjestili onaj detonator. Zato su odjurili do automobila to su bre mogli, a onda su, grozniavom brzinom, izvukli onu bombu i bacili je preko najblieg zida. Malo kasnije ulo se kako je eksplodirala. S mjesta gdje su se nalazili bilo je do luke otprilike kilometar i pol, pa je zato Stirling naredio da Randolph Churchill i desetar Rose uzmu automobil i negdje ga sakriju, dok e on, zajedno s Fitzroyem Macleanom, desetarom Cooperom i Gordonom Alstonom (koji e im posluiti kao vodi) uzeti amce i eksploziv to su ga nosili u jednoj naprtnjai. Krenuli su odmah, i to svaka grupa na svoju stranu, na svoj zadatak. Ve za kratko vrijeme njihove su cokule poele odjekivati po plonicima evropske etvrti. Osjeali su se jako upadljivo i bilo ih je prilino strah. Kad su prili ogradi od ice koja okruuje luku, Maclean je ugledao jednog straara, ali mu je mirno pristupio i rekao da se njemu i njegovim suputnicima pokvario automobil i da trae prenoite. Moda bi im mogao neto preporuiti ili ih nekamo uputiti? Straar im u tom pogledu nije bio od velike pomoi, ali mu se s druge strane moralo priznati da, na svu sreu, nije imao naroito otar vid i dar promatranja. Kako bilo da bilo, svi su lanovi Stirlingove grupe nesmetano proli pokraj njega i nastavili put traei mjesto gdje bi mogli da se provuku kroz icu. Nakon nekog vremena pronali su ga, gurnuli kroza njega svoju opremu, provukli se i sami, a onda poli prema obali, provlaei se izmeu lukih dizalica i eljeznikih tranica. Kad su napokon tako stigli do morske obale tamo ih je doekalo radosno iznenaenje: stigli su tono na mjesto koje su bili izabrali na onom drvenom modelu u Aleksandriji, to jest na onaj uski pojas ljunka ispod gata. Stirling je odluio da se privremeno podijele u dvije skupine: on i Alston otii e u izvianje po luci dok e za to vrijeme Maclean i desetar Cooper napuhati amac. No je bila bez mjeseine, ali je nebo bilo potpuno vedro i zvijezde su sjale punim sjajem, pa je zato vidljivost bila upravo neugodno

dobra. Kasnije e Maclean napisati u svoj knjizi da je povrina mora bila sjajna poput ive. Na udaljenosti koja se inila malom, na njoj su se vidjele nepomine, mirne siluete usidrenih brodova. Mijeh pumpe kojom su Maclean i Cooper nastojali da napuu amac neugodno je cvilio, ali se brzo pokazalo da to nije jedina nevolja amac se nikako nije mogao napuhati. Maclean je bre-bolje pregledao ventil, a onda ponovo poeo pumpati. U tom ga je omeo uzvik s jednog od najbliih brodova. Hej! ta se to tamo dogaa?, zapitao je nepoznati glas. ta to tamo radite? Militari!, doviknuo mu je Maclean. No, to objanjenje nije zadovoljilo nevidljivog radoznalca i on ih je opet zapitao ta rade. To se tebe ne tie! odbrusio mu je Maclean to je mogao grublje. Nakon toga zavladala je blaena tiina. No unato silnom pumpanju amac je i dalje ostajao prazan. Nakon nekog vremena Maclean i Cooper konano su shvatili da se amac negdje probuio, i to nakon to su ga to isto jutro bih pomno pregledali i da im stoga ne preostaje nita drugo nego da se vrate do automobila i uzmu drugi amac. Kad su tamo stigli, zatekli su Randolpha Churchilla kako se trudi da ugura automobil u skrovite to ga je stvarala jedna napola razruena zgrada i kako njegove napore sa zanimanjem gleda ovea skupina Arapa. Maclean i Cooper uzeli su onaj drugi amac, provukli se opet kroz onu rupu u ici i vratili na obalu. No, ve za kratko vrijeme doivjeli su novo iznenaenje: i ovaj je amac bio probuen. Kada su se malo nakon toga Stirling i Alston vratili, odmah im je saopena strana novost. Zbog onih silnih etkanja izgubili su gotovo itavu no i sada je do svitanja ostalo jo samo pola sata. Uesnici operacije raspravljali su nekoliko asaka da li da svoje bombe podmetnu u eljeznike vagone koji su stajali u blizini, ali su zakljuili da oni ipak nisu meta koja bi bila dovoljno vana da se njenim unitenjem pokvare i zapravo unite izgledi za jo jedan, i to veliki napad na luku. Drugim rijeima, glasio je njihov zakljuak, itavu akciju treba otpisati kao propalu. Bila je to gorka spoznaja, ali oni nisu imali vremena da sjednu i da se ljute. Morali su odmah unititi, izbrisati sve tragove svoje none posjete, a to je znailo da su morali pokupiti amce i svu opremu i odnijeti sve to natrag u automobil. Dok su to radili, Maclean se u jednom trenutku iznenada naao licem u lice s jednim askarom iz

talijanske Somalije, i tako je jo jednom morao upotrijebiti svoju dovitljivost, snalaljivost i dobro poznavanje stranih jezika da se izvue iz te situacije a da ne izazove sumnje. Kad su napokon svi zajedno krenuli prema ici, teglei svoje naprtnjae, zbivanja su odjednom poprimila izgled nekog Hitchcockova trilera: iznenada su opazili da vie nisu etvorica nego estorica, jer su im se prikljuila, slijedei ih uporno, dva naoruana talijanska straara. to da rade? Ako pobiju straare, probudit e svu vojsku u okolini, a s druge strane ne dolazi u obzir ak ni sama pomisao na to da se pred oima straara pokuaju provui kroz icu. Bilo je jasno da im zapravo preostaje samo to da odu ravno na glavnu kapiju luke i da se tamo pokuaju jo jednom izvui pomou blefa. Svi koji su se ikad nali u nekoj opasnoj situaciji ili u kakvom gadnom kripcu znaju da u takvim okolnostima mozak funkcionira da je divota, radei brzo i kristalno jasno. S druge strane, u takvim okolnostima ima se dojam da se vrijeme usporilo i sekunde se vuku kao sat ili stoljea. Kad je Stirlingova druina konano stigla do kapije, Maclean je znao savreno dobro to treba uiniti. Pristupio je straara na kapiji i naredio mu govorei talijanski da smjesta pozove razvodnika strae. Razvodnik strae, neki vodnik, stigao je brzo: tako mu se urilo da je jo navlaio i zakopavao hlae. Maclean mu se predstavio kao oficir iz talijanske Glavne komande i zapitao ga da li je njemu povjereno osiguranje luke, da li je on za to odgovoran. Narednik mu je to zbunjeno potvrdio, a Maclean ga je onda izgrdio na pasja kola. Kako se smjelo dogoditi da su on i ljudi koji ga prate lutali po unutranjosti luke a da ih putem nitko nije zaustavio?! Pa to je najobiniji bezobrazluk! I ne samo bezobrazluk nego neto upravo strano. Jer, odakle, on, narednik, zna da oni nisu engleski saboteri?! Narednik je smogao hrabrosti da primijeti kako se takva mogunost ini veoma, veoma daleka i nevjerojatna. Maclean mu je tada, na njegovu oiglednu radost, rekao da ga ovog puta nee prijaviti ali mu preporuuje da ubudue bolje pazi na luku. Odmah nakon toga proao je ustrim korakom kroz kapiju, a za njim njegovi drugovi. Bilo im je ipak jasno da su se izvukli samo za dlaku. Kad su doli do automobila, ve je svanulo i svima je bilo jasno da nema ama ba nikakvog smisla da odmah odu na sastanak s

kamionima Pustinjske grupe. Dok su Stirling i njegova grupa bili u luci, Churchill i desetar Rose ugurali su automobil u onu napola razruenu kuu, a onda su ga dobro kamuflirali pomou materijala koji im se naao pri ruci. Tako je, eto, automobil bio sakriven, ali je ostalo pitanje gdje da se sakriju oni. No, imali su sreu. Sobe koje su se nalazile iznad prostorije u koju su ugurali automobil, bijahu prazne, u njima nije nitko ivio a to je, naravno, znailo da mogu posluiti kao dobro skrovite u kojem e oni doekati no. Osim toga u automobilu su imali hrane i ruma, pa su tako mogli zakljuiti da su zapravo proli mnogo bolje nego to su se mogli nadati. Jedno pitanje ostalo je ipak bez odgovora: da li e ih neprijatelju izdati Arapi koji su ih bih vidjeli i koji su znali gdje se kriju. Kad je svanulo, grad se probudio i oivio. Njemaki i talijanski bombarderi dotutnjali su na svoje aerodrome vraajui se s fronta. Mjetani, koji su proveli no izvan grada kako bi izbjegli bombardiranje, sada su dolazili natrag u grad da dorukuju. Virei kroz jedan otvor na suprotnu stranu ulice, Stirling je opazio njemaku komandu podruja i gledao kako u nju ulaze oficiri koji su tu radili i kako odlaze motorizirani kuriri s porukama. Napetost je bila takva da nije mogla biti vea. No, dan je prolazio a nita se nije dogaalo. estorica u skrovitu smjenjivali su se u spavanju i straa-renju. to se tie Stirlinga bio je to jedan od najtunijih dana u njegovu ivotu. Dva puta uvukao se u luku Bengazija i oba puta doivio je neuspjeh samo zato to su ga iznevjerili amci! Zato mi se to dogodilo? pitao se sada. to se to dogaa. Da li amci posjeduju nekakvu mistiku koju on ne moe dokuiti? Sunce se malo pomalo diglo do zenita, a onda se poelo polagano sputati prema zapadnom horizontu. I dalje se nije nita dogaalo sve dok nije na Churchilla doao red da straari, oko pet sati poslije podne, u vrijeme kad se pije aj. Na stubama su se odjednom zauli neiji koraci, a onda se na vratima pojavio jedan talijanski mornar. Ugledavi Churchilla i njegovo dlakama obraslo lice, koje est dana nije vidjelo britvu, Talijan se okrenuo, a onda pobjegao glavom bez obzira. Naravno, nitko nije mogao znati da li je odjurio u najbliu komandu da ih prijavi. Dva sata ekali su kao napeta opruga, to e se dogoditi, s otkoenim automatima i s bombama u rukama, jer su

odluili da svakom tko ih pokua posjetiti prirede vru doek. No, nitko nije doao, i oni su zakljuili da je onom mornaru bilo samo do najobinije pljake. Ipak, divno im je laknulo kad se napokon spustila no. Kad se grad opet umirio, Stirling je izveo svoje ljude iz njihova skrovita, a onda ih je poveo na obilazak gradom. On jo ni sada nije htio da ode iz Bengazija a da prije toga ne nanese neprijatelju bar kakvu-takvu tetu. Stoga se vraki obradovao kad su, stigavi opet na morsku obalu, ugledali tako neprijateljske torpedne amce vezane za gat. Bez aska oklijevanja i razmiljanja Stirling je odmah zakljuio da bi se moda isplatilo da ih pokuaju potopiti i urno je odveo svoje ljude natrag do automobila da uzmu nekoliko bombi. No, uinili su to uzalud: kad su se vratili do torpednih amaca, kraj njih su ve bih postavljeni straari i to straari mnogo budniji od onih s kojima su imali posla prethodne noi. I tako Stirlingu nije preostalo nita drugo nego da kapitulira i da digne ruke od svega. Sjeli su u automobil i odvezli se iz grada onim istim putem kojim su bili doli u njega, to jest cestom to vodi u Beninu. Maclean je morao jo jedanput odglumiti pravu predstavu da bi ih Talijani propustili kroz onu kontrolnu barijeru, a neko su vrijeme vozili u jednoj koloni neprijateljskih kamiona. Kad su konano stigli na mjesto sastanka s Gurdonom, bilo je ve est sati ujutro. Na sastanak su zakasnili itav jedan dan i kad su stigli, pripadnici Pustinjske grupe upravo su dorukovali, spremni da odmah nakon toga krenu. Jedan sat nakon toga zapoeli su putovanje prema Siwi. Tamo su stigli za nekoliko dana. Putovanje je prolo bez incidenta, to se ba ne bi moglo rei za nastavak putovanja do Kaira, jer se Stirlingu automobil u punoj brzini prevrnuo, a to, naravno, nije moglo ostati bez neugodnih posljedica: Maclean je slomio kljunu kost i ruku, Churchillu je napuklo nekoliko rebara, pa su ga morali vratiti kui u Englesku, a desetaru Roseu dvostruko je napukla ruka. Stirlingu se slomila jedna kost u runom zglobu i zato neko vrijeme nije mogao upravljati automobilom, ali bar nije zavrio u bolnici. Sve u svemu, bio je to nesretni finale jedne propale, neuspjele akcije. No, Stirling je vrsto odluio, doslovno si je zabio u glavu, da se opet vrati u Bengazi. On je bio jedan od onih ljudi koji ne podnose neuspjeh, koji se s njim nikad ne mogu pomiriti.

Proljee 1942. godine bijae za Saveznike, a pogotovo za Winstona Churchilla, razdoblje puno strepnji i nune neizvjesnosti. Jo od februara Churchill je vidio kako postaje sve tea i sve gora situacija u kojoj se nala Malta, britanski bastion u Sredozemnom moru, pa je zato vrio neprestani i uporni pritisak na Auchinlecka da to prije prijee u ofanzivu u pustinji. Auchinleck mu je isto tako uporno odgovarao da ne moe krenuti u napad prije nego to bude imao dovoljno ljudi i ratnog materijala, i to je konano Churchilla potaknulo da ga sarkastiki zapita to e mu onda onih 650.000 vojnika za koje mu daje sljedovanje. General Dobbie (Dobi) poslao je 29. aprila Churchillu s Malte depeu u kojoj je izmeu ostalog stajalo: Moglo bi se dogoditi ono najgore ako nam ne uspije da nadoknadimo i to brzo zalihe nekih stvari koje su nam ivotno nune, a to su u prvom redu brano i municija... Za nas je to pitanje samog opstanka. Kad je Churchill saopio Auchinlecku tu novost, ovaj mu je odgovorio da ona, to se njega tie, nita ne mijenja na stvari, jer on i dalje nije sposoban da prijee u ofanzivu. Churchill je ostao uporan. Opomenuo je Auchinlecka da bi gubitak Malte bio za Britanski imperij katastrofa prvog reda, a moda bi, u krajnjoj liniji, bio koban za obranu itavog Mediterana. elei da ima u ruci jae karte, Churchill se pobrinuo da za svoje stanovite pridobije Komitet naelnika generaltabova i Kabinet i to mu je uspjelo. S takvim kartama u ruci on je mogao javiti Auchinlecku da e naprosto biti smijenjen ako ne krene u ofanzivu prije sredine juna, to jest u vrijeme kada e se Malti pribliavati veliki konvoj od 17 brodova. Tada je Auchinleck napokon popustio, ali se onda pokazalo da je to uinio prekasno, jer je 26. maja Rommel poeo jednu od onih svojih munjevitih ofanziva. Slijedilo je pet dana tekih bojeva. A onda je Auchinleck, i to pogreno, zakljuio da je u tih pet dana Rommel bacio u borbu i iscrpio sve svoje adute. Upravo u te sudbonosne dane, Churchill je 2. juna poslao Auchinlecku poruku u kojoj je stajalo: Smatram da uope nije potrebno da istiem kako je za nas ivotno vano da nai konvoji stignu na Maltu. Znajui to siguran sam da ete poduzeti sve da bi nai avioni, i to u prvom redu beaufighteri, koji e tititi konvoje, mogli da uzlijeu sa to zapadnijih uzletita.

Eto, to se dogaalo iza kulisa u vrijeme kad je Stirling, vrativi se u Kairo, dobio poziv da odmah doe u Glavnu komandu. Tamo ga je doekao naelnik Operativnog odjeljenja Glavne komande i s njim dugo razgovarao. Stirling je tako saznao da e jedan konvoj teretnih brodova preko Gibraltara pokuati da se u drugoj polovini juna probije do Malte sa svojim dragocjenim tovarom. Zato treba uiniti sve, upotrijebiti ama ba svaki postupak kako bi se umanjila i moda ak neutralizirala prijetnja neprijateljske avijacije a za to je pomo Specijalne zrane slube hitno potrebna. ta bi ona mogla uraditi? ta bi mogla poduzeti da pomogne Malti? Stirling je brzo izradio svoj plan. U noi izmeu 13. i 14. juna izvrit e se napadi na osam neprijateljskih aerodroma: na dva aerodroma na podruju oko Bengazija, na tri aerodroma kraj Deme i Martube (mjesta na obali oko 160 km zapadno od Tobruka), i na jedan aerodrom kod Barce. To je bilo sedam napada. Osmi napad bit e izvren na njemaki aerodrom kod Herakliona na otoku Kreti. Bila je to, naravno, sloena, komplicirana operacija, a vremena za pripreme bilo je malo. Zato se u bazi u Kabritu radilo od zore do mraka na stvaranju planova, a svi su se, ve gotovi planovi morali prekrajati kakogod bi stizali najnoviji izvjetaji obavjetajne slube. Mnogi planovi bili su potpuno dovreni, a onda potpuno odbaeni i raeni iznova. Izrada plana za napad na aerodrom kod Deme, kojim e rukovoditi porunik Jordan (ordan), pripadnik snaga Slobodne Francuske, suoila je planere sa specijalnim problemima. Tu se nije radilo samo o tome da je Derna izvanredno daleko, dalje od svih drugih ciljeva operacije, nego i o tome da se znalo da su u brdovito podruje oko nje stigla jaka njemaka pojaanja i transportne jedinice. Na svu sreu, Stirling je upravo tada saznao da postoji jedna jedinica nazvana Special Interrogation Unit SIU: Specijalna jedinica za sasluavanja koja se sastojala od malene skupine njemakih idova iz Palestine. Ti su hrabri ljudi, riskirajui gotovo sigurnu smrt, dobrovoljno odlazili u pozadinu njemakih linija, presvueni u uniforme Afrikog korpusa. Njihova je obuka bila do kraja temeljita, tako da su poslije nje ak i mislili na atrovakom govoru tadanjih njemakih vojnika. Njen komandant, kapetan Herbert Buck (Bak), bio je zavrbovao dvojicu njemakih podoficira, koji su prije toga sluili u francuskoj Legiji stranaca i za sebe su tvrdih da su strasni antinacisti.

Zvali su se BrUckner i Esser (Brikner, Eser). Ali premda su sjajno obavljaLI zadatke, drugi lanovi te jedinice nisu im nikad vjerovali i smatrali su da je njihovo vrbovanje bila velika pogreka. Kasnije emo vidjeti da su imali pravo. Saznavi da postoji Specijalna jedinica za sasluavanje, Stirling je otiao pravo u njenu komandu. Bucku je bilo veoma drago to su se upoznali. Ideja koju mu je Stirling predloio bila je da SJS uzme tri originalna kamiona Afrika korpusa i u njima prebaci francuske uesnike operacije na aerodrome u blizini Deme. Buck je odgovorio da to nee biti nimalo teko, ve naprotiv, posve jednostavno, i predloio je da se dvije grupe sastanu 8. juna u oazi Siwi. Meutim, znajui iz iskustva kako dugo traju pripreme za takve pothvate, Stirling je predloio raniji datum koji je Buck prihvatio. Uesnici tog pothvata krenuli su iz Siwe 6. juna. Prva etiri dana vozila ih je grupa pripadnika Pustinjske grupe sa svojim kamionima, a onda su pripadnici Specijalne jedinice za sasluavanja navukli svoje njemake uniforme i poeli se pripremati da krenu prema Derni. Do tog trenutka sve je prolo glatko i bez smetnji osim jednog prilino vanog detalja. Naime, obavjetajna sluba u Kairu uspjela je saznati neprijateljsku lozinku za maj (Fiume), ali joj nije nikako polazilo za rukom da sazna novu lozinku za juni. Svima je, naravno, bilo jasno da bi to moglo biti veoma nezgodno, ali im je s druge strane bilo isto tako jasno da vie ne mogu natrag, pa je tako kolona krenula prema planinama na sjeveru bez nove lozinke. Buck je imao na sebi uniformu obinoga njemakog vojnika, Bruckner i Esser nosili su podoficirske uniforme, a vojnici snaga Slobodne Francuske nosih su vlastite, francuske uniforme, sakriveni ispod cerada u zadnjem dijelu kamiona. Svi su bili naoruani do zuba, i to ne samo revolverima i automatima nego i runim bombama i dobro izotrenim i nabruenim bajunetima. Vozili su se itavo prijepodne i dobar dio poslijepodneva. Oko 16 sati, u asu kad su izlazili iz jedne okuke, Buck je ugledao kontrolnu rampu kraj koje su stajali straari, a neposredno uz nju dizala se utvrena straarnica. Buck, koji je sjedio za volanom, zaustavio je automobil pred samom barijerom, a onda je doviknuo straaru neka je podigne. asak dva inilo se kao da e ga ovaj posluati, ali se onda poeo predomiljati i zatraio je lozinku. Buck mu je odgovorio da je

sa svojim ljudima bio krenuo na jedan zadatak u pustinju prije nego to se izmijenila stara lozinka, koja je glasila Fiume. Igrajui sjajno svoju ulogu, gurnuo je straaru pod nos krivotvorene dokumente, ali je ovaj ostao mrtav-hladan i nije htio da ih propusti. U tom trenutku, da bi se ta gadna situacija jo vie pogorala, na poprite je stigao neki talijanski major i pozvao Nijemce da uu s njim u straarnicu i da tamo uz aicu vina, zajedno rasprave situaciju. Buck je prihvatio poziv. Uli su u straarnicu i sjeli za stol koji se tamo nalazio, dok je jedan vojnik donio bocu vina i ae. Buck je objasnio majoru da mora to bre i to prije odvesti svoje kamione u radionicu u Derni, ali to objanjenje nije umirilo majora, koji im je zabrinuto i pomalo zbunjeno odgovorio da je dobio veoma izriitu zapovijed da ne smije propustiti nikog tko ne zna novu lozinku. Tako su se neko vrijeme natezali, a onda se Buck toboe naljutio i zaprijetio majoru da e podnijeti svojoj jedinici raport da talijanske strae spreavaju obavljanje vanih vojnih zadataka i poslova. Pomislivi da je vrag odnio alu i da bi mogao imati neugodnosti, major je konano popustio. U trenutku kad je Buck ponovo ulazio u svoj kamion, priao mu je neki njemaki kaplar. Buck je bio siguran da e tek sada doi do prave guve, ali se pokazalo da im kaplar eli samo pomoi. Rekao im je kako bi za njih zapravo bilo pametnije da stanu u jednoj njemakoj relejnoj stanici koja je udaljena otprilike kilometar i pol i da tamo prenoe. Ne bi bilo pametno da ignoriraju opasnost koja prijeti od neprijateljskih sabotera i diverzanata to dolaze iz pustinje i pucaju iz zasjede po njemakim vozilima... I tako se dogodilo da su pola sata nakon toga Buck i njegovi ljudi stajali u repu zajedno s vojnicima Luftwaffe i Afrika korpusa i ekali da im kuhar u porciju baci veeru od lee i knedla. Francuzi su, naravno, ostali sakriveni u stranjem dijelu kamiona pazei dobro da se nikakvim zvukom ne odaju. Meutim, Buck nije htio da dalje vue vraga za rep. Nakon pola sata kolona je krenula iz njemakog logora i zaustavila se uz cestu nekoliko kilometara dalje. Tu su prenoili bez ikakva incidenta. Idui dan bio je 13. jun, a to je znailo da svoje napade moraju izvriti u slijedeoj noi. Bilo je jasno da im je najprei zadatak da se nekako domognu novih neprijateljskih lozinki i Buck je stoga odluio

da poalje onu dvojicu bivih legionara u najbliu njemaku stanicu da tamo drsko pokuaju saznati lozinke. Oni su to uspjeli bez ikakve tekoe: lozinke su glasile Siesta i Eldorado. Oko podne Buck je prebacio kolonu na jedno mjesto udaljeno oko osam kilometara od aerodroma kraj Derne. Dogovoreno je da e se tu svi sastati nakon zavretka operacije. No, sada je trebalo odvesti Jordana i njegove ljude da malko razgledaju poprite pothvata. Odlueno je da e to oni uiniti sakriveni u zadnjem dijelu kamiona, ali virei kroz malu rupu u ceradi. Naravno, Jordan je htio da vidi sva etiri aerodroma (dva kraj Derne i dva kraj Mar tube), ali je Buck smatrao da bi to bio prevelik rizik, pa su se tako provezli samo kraj prva dva aerodroma, i to ona kraj Derne. Pred sam sumrak vratili su se na mjesto sastanka ne doivjevi putem nikakvu nezgodu. Tada je Jordan izdao posljednja nareenja. Desetar Tournert (Turnere) e s etiri vojnika izvriti diverziju na jedan od dva aerodroma kraj Martube; on, to jest Jordan, i desetar Bourmont (Burmon) vodit e svaki po etiri vojnika u diverziju na ona dva aerodroma kod Derne. Dvije grupe e se odvesti do mjesta svojih akcija istim kamionom, kojim e upravljati Bruckner: on e prvo prevesti Jordanovu grupu, a onda drugu grupu. Jordanu, koji se, naravno, vozio u zadnjem dijelu kamiona, uinilo se da se voze nekako previe sporo. I zaista: trebalo im je itav sat da prijeu osam bijednih kilometara do kraja prve etape, a onda je Bruckner zaustavio kamion nedaleko od nekog kinematografa, okrenuo se prema njima i rekao im da se motor pregrijao, a on je negdje zagubio klju od spremnice za alat. Rekavi to, jednostavno je izaao iz kamiona i uao pravo u njemaku straarnicu koja se nalazila preko puta. Jordan i njegovi ljudi mislili su da je otiao da pozajmi klju od spremnice za alat, ali su onda zauli bat ljudskih koraka. Ve u slijedeem trenutku kamion su opkolili njemaki vojnici, a onda se zauo uzvik: Svi Francuzi van iz kamiona! Tek u tom trenutku Jordan je shvatio da su njegove sumnje bile ipak opravdane i da ih je Bruckner izdao. Meutim, Francuzi nisu ni pomiljali na to da se predaju i da se bez borbe pomire sa sudbinom. Jedan je dohvatio runu bombu i bacio je meu Nijemce, a drugi su otvorili vatru iz automata. Nijemci su se razletjeli na sve strane. Jordan se oteo dvojici koji su ga bili zgrabili, a

onda je poeo bjeati glavom bez obzira. Nekoliko sekundi nakon toga zaula se snana eksplozija. Pogledavi preko ramena, ali i dalje trei kao da je na utrci, Jordan je vidio kako se itav kamion u tren oka naao u plamenu. to se dogodilo? Kad je shvatio da je u klopki iz koje mu nema spasa, jedan vojnik iz Specijalne slube za sasluavanje bacio je granatu meu sanduke s eksplozivom i itav je kamion odletio u zrak Dva sata nakon toga Jordan se vratio na mjesto sastanka i saopio Bucku loe vijesti. to da se radi? Jedna je stvar bila jasna. ak ako je netko iz onog kamiona i preivio, sigurno je da se nee vratiti na to mjesto, nego e otii na mjesto sastanka s kamionima Pustinske grupe, oko 40 kilometara dalje, pa su zato Buck i Jordan odmah otili s toga opasnog mjesta i uputili se prema onom drugom mjestu sastanka. Tamo su stigli prije zore i tako se opet nali s pripadnicima Pustinjske grupe. itava je grupa tamo ekala punih sedam dana, ali nitko nije doao. Oni e tek kasnije saznati da su svi oni koji su bili s Jordanom ili poginuli ili su ih Nijemci zarobili. Nijemci su Brucknera avionom prevezli u Berlin, gdje mu je sam Hitler predao jedno visoko odlikovanje. Dok su Jordan i njegovi ljudi bili u Derni, Stirling, Paddy Mayne i porunik Zirnheld vodili su svoje ljude u napad na tri glavna aerodroma u okolini Bengazija. Tamo su stigli nakon jo jednoga pustinjskog putovanja u drutvu s patrolom Pustinjske grupe koju je vodio Robin Gurdon. U Stirlingovoj grupi bili su osim njega vjerni desetari Cooper i Seekings. Posljednju etapu preli su pjeice. Cilj im je bio aerodrom kraj Benine kojim su se Nijemci sluili kao bazom za remont aviona. Dan prije napada Stirling i njegovi ljudi izvrili su izvianje aerodroma, pa su tako vidjeli da je sav natrpan hangarima i radionicama. Oko aerodroma nije se nalazila nikakva iana ograda, pa su oni u tami doli do njega a da ih putem nitko nije zaustavio. Meutim, upravo u tom asu zaulo se iz daljine zujanje aviona koje je postajalo sve jae. Malo kasnije Stirling je sa stravom u dui shvatio da je britanska avijacija, unato obeanjima da te noi nee bombardirati taj aerodrom, odluila da ga ipak bombardira. Uskoro su poeli padati itavi svenjevi bombi i sa svih strana zaule su se eksplozije, ali,

iako su avioni bacili velik broj bombi, one nisu pogodile gotovo nita to bi bilo vrijedno ili vano. Zapravo, pokazalo se da je to bombardiranje bilo izvreno veoma netono. Nakon nekog vremena, oito zadovoljni svojim djelom, avioni su odletjeli. Stirling i njegovi ljudi koji su napad proveli leei priljubljeni uz zemlju, digli su se i prili hangarima ispred kojih su patrolirali straari. Doekavi pogodni trenutak, Stirling je dao rukom znak desetarima da ga slijede i onda su se sva trojica, puzei po zemlji, uvukli u mrani hangar. Otkrili su da je pun strojeva, avionskih motora i kojekakve opreme za vrenje popravaka. Radei brzo, iskoritavajui svaki trenutak kad bi se straar na svom etanju goredolje udaljio od hangara, oni su postavili svoje bombe, a onda odmah preli u slijedei hangar koji je bio rasvijetljen. Ostavivi desetare na strai kraj ulaza, Stirling je postavio u hangaru nekoliko bombi, neke samo nekoliko metara od grupe njemakih mehaniara koji su tamo neto radili. U treem su hangaru bila dva bombardera tipa JU 52 i otprilike etrdeset avionskih motora u sanducima. Stirling je gotovo dovrio posao kad su odjednom Nijemci poeli da smjenjuju svoje straare. Neko se vrijeme inilo kao da e napadae dii u zrak njihove vlastite bombe Stirling je bio upotrijebio detonatore od 30 minuta ali su nekako ipak uspjeli da se iuljaju iz hangara a da ih nitko nije opazio. Odmah nakon toga, s upravo bezonom hrabrou, Stirling je aktivirao jednu runu bombu, naglo otvorio vrata straarnice, doviknuo: Dr! razvodniku strae koji je tamo sjedio za pisaim stolom i dobacio mu bombu. Skamenjen od uasa, Nijemac je makinalno uhvatio bombu, viui Nein! Nein!. Stirling je onda jednostavno zatvorio vrata, a ve u slijedeem trenutku zaula se snana eksplozija. Samo nekoliko sekundi nakon toga Stirling i njegovi desetari ve su bili na rubu aerodroma, i odatle su, iz sigurne udaljenosti, sluali kako iz hangara odjekuju snane eksplozije: jedan za drugim hangari su letjeli u zrak zajedno s avionima koji su bili u njima. Poari koje su izazvale eksplozije mogli su se vidjeti iz udaljenosti od nekoliko kilometara. Jedna je stvar bila sigurna: ovaj napad, to su ga sa 60 lewesovih bombi izvrila samo tri ovjeka, zavrio je trijumfalno. Za to vrijeme Paddy Mayne, vodnik Lilley i vojnici Warburton i Storey (Vorbarton, Stori) imali su kraj Barce pune ruke posla. Kako

su se bez ikakve nezgode douljali do aerodroma, doivjeli su da ih bombardira britanska avijacija. itav je aerodrom oivio. Grmjeli su protuavionski topovi dok su se s neba sputale baklje. Jedan je britanski avion bio pogoen i survao se na tlo nedaleko od mjesta gdje su Mayne i njegovi ljudi leali s nosevima u zemlji. Nakon, kako se to barem njima inilo, prave vjenosti, britanski bombarderi konano su odletjeli i Paddy Mayne je zakljuio da je doao krajniji as da oni stupe u akciju. Kasnije e desetar Lilley priati to se tada dogodilo: Paddy me je poslao naprijed da postavim bombu na najblii avion, ali mi je straar koji je stajao ispod njegova krila i kojega do tog trenutka nisam vidio viknuo da stanem i dignem ruke u vis. Ja to, naravno, nisam uinio. On je opalio jedan metak prema meni, ali sam se ja ve bio bacio na zemlju. U tom asu Paddy je na straara bacio runu bombu. Vidio se samo snaan bljesak, a u slijedeem asu inilo se kao da se straar u zraku jednostavno prepolovio. No, kraj aviona su bili i drugi straari koji su otvorili vatru po nama. Nekoliko minuta vodili smo pravu borbu... a onda smo odluili da otpuemo s poprita i da ih pustimo neka idu dovraga... No prije nego to nam je uspjelo da se izvuemo s aerodroma, Nijemci su nekoliko puta pripucali za nama, ali mi smo ipak uspjeli da prije odlaska stavimo svoje bombe pod veliko otvoreno skladite bavi napunjenih benzinom. Za to su vrijeme kapetan Zirnheld i njegovi Francuzi vodili estoku borbu na glavnom aerodromu kraj Barce. Uspjelo im je da unite jedanaest bombardera i da pobiju straare koji su ih uvali. Druga skupina Francuza, koju je vodio Jaquier (akije) digla je u zrak nekoliko skladita benzina i ratnog materijala kraj Barce. Zahvaljujui podacima koje su dobili od Brucknera, Nijemci su, naravno, shvatili da su svi ti pojedinani sluajevi sastavni dijelovi jedne pomno planirane i smiljene akcije, u kojoj sudjeluje nekoliko grupa napadaa pa su zato poslali motorizirane kolone da ih pokuaju uhvatiti. Dok su se Paddy Mayne i njegova grupa vraali na onaj greben gdje su ih ekali kamioni Pustinjske grupe, naletjeli su na jednu od tih njemakih kolona.

Pripremanje jela usred pustinje.

Sjevernoafriki pejza, jedno od najpustijih mjesta na svijetu.

Cesta za Bengazl,pred novim opasnostima

Luka Benglazija.

Pripadnik afrikog korpusa na budnoj strai.

Arapin na devi pred bodljikavom icom. Nijemci ih nisu opazili, ali su zato oni morali leati puna dva sata s nosevima zabijenim u zemlju. Kad je svanulo, Paddy je zakljuio da je najbolje da se razdvoje u dvije grupe i tako povlae, a onda je odmah krenuo sa Storeyjem dok je Lilleya i Warburtona ostavio tamo gdje su bili. Warburton je odluio da se pokua spasiti tranjem, pa kud puklo da puklo, ali su ga Nijemci opazili i pokosili mitraljezom. Lilley je ostao u skrovitu jo nekoliko sati, a onda je odluio da je moda najpametnije da odbaci svoj ranac i da se pokua provui kroz

oblinji njemaki logor samo u kratkim hlaama i koulji. Evo to mu se tada dogodilo: Budui da sam se sretno provukao kroz njemaki logor, pjeaio sam etiri-pet kilometara, a onda sam doao do eljeznike pruge koja vodi preko ravnice u kojoj lei Bengazi. Kraj kojim sam prolazio bio je posve pust; jedini znak da u njemu ima ivota bili su Arapi koji su, daleko od mene, radili u svojim poljima. Upravo sam se nalazio kraj ceste koja vodi usporedo s prugom, kad sam iznenada ugledao jednog talijanskog vojnika kako juri prema meni na biciklu. U trenutku kad me je Talijan ugledao, naglo je zakoio, a onda je potpuno stao buljei u mene. Siao je s bicikla i priao mi, ali je bio tako glup da je ostavio puku naslonivi je na bicikl umjesto da je ponese sa sobom. Govorom gesta dao mi je na znanje da sam njegov zarobljenik i da e me odvesti u Bengazi. No, Lilleyu, naravno, nije bilo ni na kraj pameti da dopusti Talijanu da ga zarobi. Pograbili su se i poeli rvati i tui, i dvoboj je zavrio tako da je Lilley zadavio Talijana, a onda je nastavio put i naiao na jedan logor Senusa gdje je odluio da se skloni. Dva sata nakon toga rekli su mu njegovi domaini da dolaze dva vojnika: bili su to Paddy Mayne i Storey. Te noi ta su trojica preli preko onog grebena, a idue jutro prikljuili su se Stirlingu i njegovoj grupi. Moda e netko pomisliti da su ove strane dogodovtine i bijegovi za dlaku utaili Stirlingovu i Mayneovu e za pustolovinama i opasnou, ali o tome nije bilo ni govora. Posudivi od Robina Gurdona jedan kamion Pustinjske grupe, ta su dvojica uzeli pet vojnika, a onda odmah jurnuli natrag prema Bengaziju. Htjeli su vidjeti kakvu su tetu zapravo nanijeli neprijatelju prethodne noi, a usput su namjeravali da pobiju ili dignu u zrak sve na to naiu ili to im se svidi. Kratko vrijeme nakon polaska naletjeli su na jednu njemaku straarnicu. Naravno, morali su Nijemcima kazati lozinku, a jedina lozinka koju su mogli dati bila je stara i istekao joj je rok. No, kad je straar uo kako su kljocnuli zatvarai njihovih automata, pomislio je valjda da e za njega biti najpametnije da im ne postavlja daljnja nepotrebna i opasna pitanja i pustio ih je da prou. Njima jer, naravno, bilo blistavo jasno da e on odmah telefonirati komandi svoje jedinice i da zato vie nema nikakvog smisla da se pokuaju uvui u Bengazi.

Odmah su sili s ceste, ali su ipak imali sreu jer su naletjeli na veliku benzinsku stanicu za kamione, s velikim rezervoarima punim benzina, i odmah su na njih postavili svoje bombe. Nakon toga su udesili parkiranu kolonu tekih kamiona i tegljaa, a putem do tamo zapucali su po jednom njemakom logoru koji se nalazio kraj ceste. Pravac puta koji su izabrali za povratak na mjesto sastanka s Pustinjskom grupom vodio je preko Wadi Oattare. Ali nezgoda je bila u tome to se preko tog vadija moglo prijei samo na jednom mjestu, oko osam kilometara dalje, a do te su toke mogli doi samo tako da se orijentiraju pomou kompasa. Uputili su se tamo, ali se ve nakon kratkog vremena pojavilo jedno vozilo s oitom namjerom da ih u tome sprijei i to tako da se postavi izmeu njih i onog prijelaza. Njima stoga nije preostalo nita drugo nego da upale sve farove, a onda jurnu punom brzinom po grbavom terenu. Bila je to stravina vonja. Stirling i njegovi ljudi morali su se grevito drati za kamion da ne izlete s njega. Protivnik je jurnuo za njima ali se ve uskoro moglo vidjeti da malo-pomalo zaostaje. To je bila utjena i ohrabrujua spoznaja, ali im sama po sebi nije doputala da likuju. Naime, oni jo uvijek nisu znali da li jure prema pravom mjestu u vadiju, a bilo je jasno da bi i najmanja pogreka u orijentaciji bila za njih katastrofalna. Neko vrijeme im se inilo kao da su pogrijeili, kao da ne idu dobrim putem, a onda je Paddy Mayne, koji je bio za volanom, odjednom ugledao onaj vadi, naglo je skrenuo u desno i jurnuo po njegovm rubu, dok su Nijemci jurili samo nekoliko stotina metara iza njih. Malo kasnije Stirling je ugledao prolaz, kriknuo Mayneu da pripazi i ovaj je skrenuo kao da je na trkama i jurnuo prema prolazu. Stigli su do njega u posljednji as. Desetar Seekings e kasnije napisati: Na svu sreu Jerryji su odustali od potjere. Bit e da su se uplaili da e upasti u zasjedu ako jurnu za nama u onaj uski klanac. Nakon nekog vremena stigli smo do grebena gdje su nas ekali drugovi. Meutim, to jo uvijek nije bio kraj nonim pustolovinama. Dok su se vraali na mjesto gdje ih je ekala kolona Pustinjske grupe, odjednom su osjetili miris dima. Lilley se prvi snaao shvativi da se to sam od sebe zapalio jedan detonator. Kriknuo je ostalim da iskau i svi su poskakali s kamiona i to samo sekundu-dvije prije nego to je odjeknula strana eksplozija i raznijela kamion u paramparad.

Mislim da bi sve to je od njega ostalo, stalo u obian ranac, priat e kasnije Lilley. Tu no proveli su u jednom logoru Senusa. Stirling je nagovorio starjeinu logora da poalje jednog svog ovjekaglasnika Robinu Gurdonu s porukom u kojoj je Stirling zahtijevao da kamioni dou po njih. Tako su se slijedei dan nali u relativnoj sigurnosti koju im je prualo mjesto sastanka, a odmah nakon toga krenuli su natrag u Siwu. Stirling je tek nakon nekoliko tjedana uspio saznati pojedinosti o napadu na Kreti, kojim su rukovodili Francuz Berge (Ber) i jedan od njegovih ljudi Specijalne zrane slube, lord Jellicoe (Deliko), sin glasovitog admirala iz prvog svjetskog rata. Nakon niza fantastanih dogodovtina uspjelo im je da unite 21 njemaki avion, razne njemake instalacije na Kreti i nekoliko skladita benzina. Drugim rijeima, itava se akcija zavrila veoma uspjeno. Grupa na Kreti unitila je 21 avion, Zimheld je u Barci unitio 11 aviona, a sam Stirling ih je unitio 5 zajedno s 30 avionskih motora i nekoliko radionica. Sigurno je da e nakon svega toga djelovati prilino tuno podatak da su se do Malte probila samo dva broda iz itavog onog konvoja. No, tovari koje su donijeli ti brodovi ipak su omoguili Malti da se bori jo puna dva mjeseca, a poslije se do nje probilo jo pet brodova. Tuno djeluje i podatak da je Rommel u julu potisnuo Osmu armiju do njene posljednje linije obrane, kod E1 Alameina. Neprijatelj je osvojio Tobruk, bastion koji se je tako dugo drao, i tamo se domogao golemih koliina ratnog materijala, hrane i druge ratne opreme. Ratna se mornarica povukla za svaki sluaj iz Aleksandrije, ratno zrakoplovstvo prebacilo je svoje bombarderske baze u Palestinu, a oficiri u tabovima u Kairu spalili su tisuu dokumenata, jer se oekivalo da e grad pasti. Nakon dvije godine estokih borbi i gubitka mnogih ljudskih ivota, nakon golemih napora, situacija je u augustu 1942. godine bila gora nego ikada prije.

U Londonu, Kairu i u drugim britanskim sreditima zavladala je, naravno, duboka potitenost, ali Stirlingu nije bilo ni na kraj pameti da bude utuen. On je upravo tada ulio svojoj jedinici vie entuzijazma nego ikada prije. Rekao im je da je dolo vrijeme da se u pozadini neprijateljskih linija stvori gotovo stalna baza iz koje e se onda vriti serije napada na neprijateljske aerodrome. I tako je 2. jula kompletna jedinica otila iz Kabrita. Neko su vrijeme ili prema zapadu po samom rubu Katarske depresije, a onda su skrenuli na sjever po starom karavanskom putu koji povezuje Quaru s Marsa Matruhom. Na jednom mjestu u brdima, otprilike 110 km od morske obale, grupa iz Specijalne zrane slube i dvije patrole Pustinjske grupe za akcije u dubokoj pozadini, pod komandom Gurdona i Timpsona, provele su iduih nekoliko tjedana, i za to su vrijeme dizale u zrak naftovode zapadno od Matruha i vrile napade na aerodrom oko Fuke. Osmog jula Robin Gurdon naao se sa Zimheldom na obalnoj cesti nedaleko od Fuke i tamo su zajedno unitili odreen broj neprijateljskih kamiona i kamiona-cisterni. Tri dana nakon toga kolonu su pred sam sumrak napala tri talijanska lovaka aviona tipa macchi i dobro je izreetali. Kennedy Shaw e kasnije o tome priati: Iako je bio smrtno ranjen, ali jo uvijek pri svijesti, Gurdon je do samoga kraja izdavao nareenja. Umro je prije nego to smo stigli da ga dopremimo do najblieg lijenika, udaljenog oko 80 kilometara. Da ironija sudbine bude jo vea, bila je to posljednja Gurdonova misija s Pustinjskom grupom, jer je bilo dogovoreno da e nakon toga prijei u Specijalnu zranu slubu, gdje je trebalo da postane Stirlingov zamjenik. Njegove sjajne komandantske sposobnosti i smisao za organizaciju duboko su impresionirali svakog tko je s njim ikada radio, pa je zato njegova smrt, nakon tako brojnih pustolovina u pustinji, bila teak udarac za obje jedinice. Kao jedan od onih ljudi koji nikada nisu potpuno zadovoljni, koji nikad ne miruju i nikad se ne oslanjaju samo na stare postupke i tehnike, pa ma kako bili provjereni, Stirling je sada eksperimentirao s novom tehnikom vrenja napada na aerodrome. Bio je, naime, smislio da za napad upotrebljava dipove koji e napadati u formaciji, a

svaki e imati vozaa i dva strijelca koji e pucati iz etiri mitraljeza tipa vickers. Jurei oko aerodroma, kao nekad Indijanci s Divljeg zapada oko Ealjiga amerikih pionira, posade dipova e obasipati neprijatelja mjeavinom svijetleih i zapaljivih metaka, to e biti dovoljno da se uniti svaki avion koji im se nae na dometu. Ostavivi trideset ljudi u onom logoru nedaleko od Oattare, Stirling je otiao u Kairo po opremu, koja mu je za to trebala. Vratio se za osam dana s 20 dipova, s nekoliko trotonskih kamiona i s velikom koliinom municije, hrane i drugog materijala. Vratio se i s planom kako da iskua svoju novu tehniku: s 18 dipova izvrit e napad na Sidi Haneish (Sidi Hanei), glavnu njemaku bazu u okolini Fuke. Naravno, u prvom je redu trebalo da se izvri nekoliko proba nove tehnike, pa su zato jedne noi dipovi otpraili u pustinju, kreui se u dvije kolone koje su bile jedna od druge udaljene otprilike pet metara. itavu formaciju je u svom dipu vodio Stirling, a kraj njega je sjedio njegov navigator Michael Sadler. Stirlingov dip se kretao nekoliko metara ispred ovih dviju paralelnih kolona dipova, i to po sredini izmeu njih. Kad je Stirling ispalio svijetleu raketu, dvije su se kolone lepezasto rairile stvorivi tako formaciju koja je imala oblik slova V, a onda su obje otvorile paljbu prema naprijed, u smjeru u kojem je vozila itava formacija. Budui da su dipovi ipak mala vozila, a bili su naikani mitraljezima, postojala je, naravno, opasnost da e rafal kojeg od tih mitraljeza pogoditi vozaa preko ije su glave pucali. Zato su vozai morali neprestano sjediti potpuno nepomino, gotovo kao kipovi, ak i kad bi manevrirali po jako neravnom terenu. Sagnuti se prema naprijed ili natrag znailo bi sigurnu smrt. Na svu sreu, tako su se probe ponavljale sve dok njihovi rezultati nisu napokon zadovoljili Stirlinga, a nitko pritom nije nastradao. Sve je bilo spremno 26. jula. Odmah nakon svitanja formacija dipova je krenula iz svoje pustinjske baze nedaleko od Bir Chaldera (aldera) i uputila se na sjeverozapad prema Sidi Heneishu, udaljenom oko 65 kilometara. Kasnije e Steve (Stiv) Hastings ovako opisati napad koji su izvrili u toj akciji: Vidljivost je u poetku bila dobra. Nismo vozili u strogoj formaciji: vozai bi jednostavno slijedili dip ispred sebe, pazei da voze malo u desno ili u lijevo od njega da izbjegnu prainu koju je

dizao. Od vremena do vremena neki bi dip naletio na kakav kamen ili kakvu gadnu izboinu na tlu i tada bi zazvektala postolja za mitraljeze, sanduci s municijom i konzerve u zadnjem dijelu vozila. Najvei dio puta vozili smo pristojnom brzinom od 35 km na sat kreui se po ravnom glatkom pijesku ili ljunku. Tu i tamo nailazili smo na niske grebene. Tada bismo se poredali u kolonu po jedan i tako vozili sve dok ne bismo pronali prijelaz preko grebena. Praina bi tada postala jo gua, a motori su urlali dok bi vozai mijenjali brzine. Preko prijelaza dipovi bi preli jedan iza drugog, ali bi se odmah nakon toga opet rairili u lepezastu formaciju. U trenutku kad su stigli u Siwu, ve je bio izaao mjesec. Stirling je naredio koloni da se zaustavi, a onda je Sadler montirao svoj teodolit da na dlaku tono izmjeri njihov poloaj i tako utima instrument. Bio je to silno odgovoran zadatak, jer je kolona morala stii tono na aerodrom i nije ga smjela promaiti ni za dlaku: i najmanja pogreka imala bi za posljedicu ne samo gubitak dragocjenog vremena nego bi propao i element iznenaenja. No, Sadlerova su mjerenja pokazala da je sve u redu, da su tono tamo gdje treba da budu i kolona je nastavila put. Malo po malo teren kojim su sada prolazili postajao je sve grbaviji i neravniji, sve neprikladniji za vonju. Pucale su i gume, u jednom dipu za drugim, a kako je svako mijenjanje kotaa trajalo pet minuta izgubljen je zbog toga itav jedan sat. Onda je pred kolonom izronila iz tame silueta visoke litice to je presijecala put kojim su se kretali. to da urade? Kako da svladaju tu zapreku? Stirling je poslao jedan dip lijevo i desno u izvianje. Jedan se vratio gotovo odmah s vijeu da je pronaao jedan vadi, to jest prolaz kroz liticu i dipovi su uli u nju u koloni po jedan i poeli se uspinjati prema njegovu vrhu. Tamo su stigli u trenutku kada su ve bila prola tri sata od polaska iz baze. Nareeno je da se kolona kratko vrijeme zaustavi kako bi svi mogli provjeriti svoje oruje i izvriti posljednje pripreme. Po Sadlerovim kalkulacijama Sidi Haneish bio je u tom trenutku najvie 16 kilometara daleko u smjeru sjevera. Krenuli su prema njemu vozei po valovitom, talasastom tlu. Mjesec se poeo skrivati iza oblaka i oni su vidjeli oko sebe nekakve sjene i siluete za koje nisu mogli utvrditi to predstavljaju. Malo kasnije pojavili su se napokon za njih ve dobro poznati znaci da su

uli u zonu kraj obale: izgorjeli kamioni i raznovrsni drugi ostaci bitaka. Malo kasnije naili su i na prve znakove da su u blizini ljudska naselja. Stirling je tada zaustavio formaciju jer je ocijenio da cilj njihova puta lei otprilike jedan i pol kilometar ispred njih, i to tono u smjeru kojim su se bili kretali da dou do ovog mjesta. No, u tom se smjeru nije vidjelo ama ba nita i nikakav se zvuk ni um odatle nije uo; posvuda oko njih vladala je nijema tiina. Stirlinga to nije zbunilo. Izdao je kratku zapovijed, dipovi su se svrstali u svoju dvostruku kolonu i onda odmah polagano krenuli naprijed vozei po neravnom tlu. Gotovo neposredno nakon toga i to posve iznenada doivjeli su pravo iznenaenje: aerodrom je naglo izronio iz tame ni osam stotina metara ispred njih, ali sada osvijetljen s jednog kraja na drugi. ta se dogodilo? Da moda Nijemci nisu tko zna kako saznali da oni dolaze? Jesu li otkriveni? Da li je igra izgubljena? Odgovor na sva ta pitanja dobili su ve za nekoliko sekundi kad su vidjeli kako jedan bombarder prilazi aerodromu pripremajui se za sputanje. Stirling je u tom trenutku jo jednom pokazao svoje sjajne komandantske sposobnosti. Ne oklijevajui ni aska jurnuo je svojim dipom ravno prema rasvijetljenoj pisti i stigao na nju gotovo u istom trenutku kao i onaj bombarder. Odmah je otvorio vatru, a za njim je otvorilo vatru i ezdeset i osam mitraljeza u dipovima koji su jurnuli za njegovim. Snopovi svijetleih metaka jurnuli su preko aerodroma, a bilo ih je tako mnogo i bili su tako gusti kao da je to nekakav vatromet. Tada je Stirling ispalio jednu svijetleu raketu. Na taj znak dipovi jurei sada po samoj pisti aerodroma, u punoj su se vonji prestrojili u svoju Vformaciju. Pred njima su bili beskrajni redovi neprijateljskih aviona: tuka, heinkela, junkersa 52. Stvarao se dojam, naravno pogrean, da se na tom aerodromu svrstalo, kao za kakvu smotru, pola Romelove afrike avijacije. U svakom sluaju bili su upravo velianstvena meta. Gusti snopovi svijetleih zapaljivih metaka poeli su iz neposredne blizine pogaati jedan avion za drugim i svaki bi odmah planuo. Ve za kratko vrijeme inilo se kao da gori itav aerodrom. U daljini su se vidjeli neprijateljski vojnici kako jure prema svojim topovima i mitraljeskim gnijezdima. Nekoliko koraka iza Stirlingova dipa eksplodirala je

jedna mina iz bacaa, a odmah nakon toga poeo je pucati jedan brzometni top breda. Dopustite mi da sada jo jednom citiram Hastingsa: Osjetio sam samo kako je neto toplo projurilo ispod mog sjedita. U istom trenutku zaulo se zveketanje, a onda sam odmah osjetio kako su se moje lice i lice strijelca na prednjem sjeditu prekrila uljem. asak-dva bili smo kao slijepi, i jednostavno nismo mogli shvatiti to se dogodilo: samo smo makinalno obrisali ulje s lica i oiju. Dip je naglo i estoko skrenuo u stranu, naletio na nekakvu izboinu na tlu, a onda, kad se ve inilo da e se prevrnuti, opet se ispravio i kao nekim udom nastavio jurnjavu. Otprilike u tom istom trenutku izbaen je iz akcije Stirlingov dip, pa se zato itava formacija zaustavila. U asu kad mu je priao drugi dip da ga uzme, Stirling je doviknuo mitraljescima da usredotoe paljbu na bredu i ona je ve kratko vrijeme nakon toga bila potpuno uutkana. Opet su upaljeni svi motori, a Stirling je izdao novu zapovijed. Formacija e izvriti potpuni krug po aerodromu trudei se da putem uniti sve avione na koje naie, a onda e brzo strugnuti s poprita. Zabrujali su motori i formacija je krenula, ali su sada njeni mitraljesci otvarali vatru samo kad bi se pred njima pojavili novi ciljevi. Veinu preostalih oviona sainjavali su junkersi 52, i svi su bili uniteni. Paddy Mayne ja za svaku sigurnost pritrao posljednjem i postavio na njega bombu. Prvi napad dipovima bio je tako zavren. Sada je pred uesnicima akcije ostao jo samo problem kako da se vrate u bazu a da im se putem ne osveti Luftwaffe. Bilo je sasvim sigurno da e se ona pojaviti zajedno sa zorom. U napadu na aerodrom bijahu izbaena iz stroja tri dipa, a est je bilo pogoeno, ali su na svu sreu i dalje bili sposobni za vonju. Stirling je naredio da se formacija rasturi i da se svaka skupina potrudi da prije zore prijee to vei put. Kad pone svitati, svi moraju potraiti skrovita, zavui u njih dipove i onda ih dobro kamuflirati, a idue noi svaka e grupa nastaviti put do mjesta sastanka, i to pravcem koji bude sama izabrala. Budui da je provjereno brojno stanje, otkrilo se da je kolona ipak izgubila jednog ovjeka mitraljesca kojega je na prednjem sjeditu dipa ubila eksplozija mine iz bacaa. Stirling je odluio da njegov le prenesu sa

sobom, u svojoj grupi u kojoj je bilo 14 ljudi u etiri dipa. Nastojao je da vozi to bre, jer je znao da pod svaku cijenu moraju stii do skrovita prije zore. Jedan dip to nije mogao izdrati, pa su s njega skinuli rezervni kota i pretoili iz njega sav benzin, a onda su ga jednostavno digli u zrak. Stisnuta na tri preostala dipa, grupa je nastavila put i prela gotovo 50 km prije nego to je na istoku zarudjela zora. Pred njima se na sve strane prostirala gola pustinja u kojoj nije bilo nieg u to bi se moglo zavui i sakriti. No, na njihovu sreu u samu zoru digla se lagana sumaglica koja je potrajala oko pola sata i za to ih je vrijeme skrivala pred pogledima njemakih pilota. A onda, kad im se ve inilo da je sve prekasno, stigli su do ruba jednoga malog grebena to se sputao otprilike pet metara u veliku depresiju u kojoj je na nekim mjestima rasla ikara. Bre-bolje utjerali su dipove u ikaru, prekrili ih mreama za kamuflau, a onda iupali iz pijeska itave grmove i pobacali ih na dipove. Dipovi su tako postali malne nevidljivi, tako nevidljivi da su se jedva mogli nazrijeti iz udaljenosti od nekoliko metara. Ovoj silnoj napetosti i neizvjesnosti tako je konano doao kraj. Kad su svi popili alicu aja, zakopali su u pijesak le poginulog mitraljesca, a onda su jednostavno zaspali. Nikakav avion nije ih uznemirio, iako su tono iznad njihovih glava preletjele tuke, a malo kasnije se zaula pucnjava iz daljine. Kad se smrailo, nastavili su put, zalutali, ponovo se snali i na kraju stigli sretno na mjesto sastanka. Veina drugih grupa stigla je tamo prije njih, a ostale su stigle kasnije. Putem je poginuo samo Francuz Himheld i to od tuka koje je uo Stirling. to se zapravo postiglo tom akcijom? Stirling je ocijenio da su unitili 25 neprijateljskih aviona i da su ih otetili jo tucet. Od unitenih aviona mnogi su bili junkersi, a svaki je junkers, barem Rommelu, vrijedio vie nego nekoliko drugih aviona. No, to nije bio sav ulov, jer je porunik Wilder (Vajlder) iz Pustinjske grupe izvrio sa svojom grupom napad na aerodrom kod Baguisha (Bagia) i tamo unitio 15 aviona. U svom raportu Stirling je zato napisao da je u operaciji uniteno ukupno 40 neprijateljskih aviona. Tako se ukupni broj unitenih neprijateljskih aviona popeo na 256. Razumije se samo po sebi da su Nijemce razbjesnili ti gubici, i od toga dana oni su poeli slati u pustinju snane motorizirane kolone da

tamo hvataju kolone Specijalne zrane slube i Pustinjske grupe za akcije u dubokoj pozadini. Stirlingu je zato preostalo samo jedno: da napusti onu isturenu bazu u pustinji i da se preko Ratarske depresije vrati u Kabrit. Odmah po dolasku otiao je u Glavni tab u Kairu po nove zadatke.

U augustu 1942. godine situacija na afrikom ratitu postala je statina. Dvije vojske, britanska i njemaka, stajale su jedna nasuprot drugoj na oko 50 kilometara dugakom frontu kod E1 Alameina. No, kako to esto biva, i u ovom sluaju izgled je varao. I jedna i druga strana grozniavo su se trudile da dovedu pojaanja za bitku koja se oekivala krajem mjeseca. Saveznici su ocijenili da e Rommel napasti oko 31. augusta, ali e ga oni s krajnjim naporom zaustaviti. Nakon toga, u oktobru, kad jednom budu dobili golemu premo u ljudstvu i materijalu, doi e na Saveznike red da prijeu u ofanzivu. Tada e RommeI biti odbaen jednom zauvijek, a nakon toga potpuno uniten. U ovom razdoblju ekanja dogodile su se znaajne i krupne promjene u saveznikoj Glavnoj komandi. Auchinlecka je zamijenio Alexander, a Montgomery je od Ritchieja preuzeo komandu nad Osmom armijom. Novi su komandanti donijeli sa sobom novu atmosferu poleta i samopouzdanja i itavo je bliskoistono bojite vrelo od novih planova i aktivnosti. Razumije se da taj razvoj dogaaja nije ostao bez odjeka ni u malim pustinjskim jedinicama. One su ve za kratko vrijeme saznale da e im biti povjereno izvrenje niza operacija za koje su samo one bile struno osposobljene. To su bili ovi pothvati: 1. Daffodil (Sunovrat). Ovo je bio napad na Tobruk, koji se imao istovremeno izvriti s mora i kopna. Svrha napada bilo je zauzimanje obalskih baterija i njihovo unitenje, a onda i unitenje lukih ureaja i rezervoara pogonskog goriva do kojih nisu mogle da dopru avionske bombe. 2. Snowdrop (Pahuljica). Rije je o upadu u Bengazi to su ga trebali izvriti Stirling i njegova Specijalna zrana sluba. Svrha napada bilo je potapanje neprijateljevih brodova u luci. 3. Tulip (Tulipan). Taj pothvat izvest e dijelovi britanskih snaga u Sudanu. (Tzv. Sudan Defense Force: Snage za obranu Sudana). Krenuvi iz Kufre, jedna njihova grupa trebalo je da zauzme oazu Gialo da bi tako Specijalna zrana sluba dobila isturenu bazu. Uesnike akcije dovest e do cilja dvije patrole Pustinjske grupe za akcije u dubokoj pozadini. 4. Hyacinth (Zumbul). Tu akciju izvrit e Pustinjska grupa. Dvije patrole pod komandom Easonsmitha (Izonsmita) prijei e preko

Velikog pjeanog mora i onda izvriti napad na aerodrom kod Barce. Kako emo vidjeti kasnije, svrha svih tih pothvata, bilo je ometanje Rommelovih komunikacija, a to znai da se time htjelo sprijeiti da on brzo stvori zalihe ratnog materijala za svoju predstojeu ofanzivu. U to su vrijeme Tobruk i Bengazi bili njegove glavne luke pa je zato bilo jasno da bi svaka teta koja se tamo uini mogla imati velike posljedice. Bilo je jasno jo neto: izvrenje svih tih pothvata trait e od njihovih uesnika da izvre golema naprezanja na putu kroz pjeana mora. Naime, Rommelu je uspjelo da blokira, zatvori, sve ulaze u Katarsku depresiju, a to je znailo da prijanji preaci vie nisu dolazili u obzir da se njima okoristi. I zbog toga su svi znali da e se jo jednom pokazati od bitne vanosti i nezamjenjivom injenica da jedinice Pustinjske grupe poznaju juna podruja kao svoj dep. No, s jednim problemom organizatori tih pothvata nisu bili naistu i o njemu su postojala razliita miljenja. Rije je o pitanju hoe li uesnicima tih akcija uspjeti da rijee goleme probleme vlastitog snabdijevanja, odnosno probleme dopreme ratnog materijala i opreme do poprita akcije. Unato silnoj energiji koju je Glavna komanda Srednjeg istoka pokazala kad se radilo o pokretanju tih pothvata, mnogi neposredni uesnici, i to upravo oni najiskusniji meu njima, ljudi koji su najbolje poznavali pustinju, bili su njome ve od samog poetka sve prije negoli oduevljeni. U prvom redu inilo se da previe ljudi zna za te pothvate, a ono to se o njima moglo uti po kairskim barovima i restoranima bilo je ponekad zaista neugodno. Neki oficir snaga Slobodne Francuske ak je podnio prijavu da barmen u njegovom hotelu u Beyrutu (ovjek na kojega se veoma ozbiljno sumnjalo da je njemaki agent) zna gotovo sve datume i pravce kretanja ekspedicije i ciljeva napada. Taj je tip to priao prije nego to su njeni uesnici uope krenuli na zadatak. No, ljudi iz obavjetajne slube Glavne komande ostali su mirni, mrtvi-hladni. Odgovorili su kako nema ama ba nikakva razloga za zabrinutost i da baze na koje e biti izvreni napadi dri samo mali broj Talijana ili treerazredne njemake trupe s kojima e lako obraunati. Stirlingu se ve od samog poetka nije sviao njegov vlastiti zadatak, odnosno akcija koja mu je bila povjerena. Od njega se, u prvom redu, zahtijevalo da taj zadatak izvri sa 220 ljudi od kojih

veina nije bila prije toga obuena i izvjebana za tu vrstu akcija. Da bi sve to silno ljudstvo i njegovu opremu transportirali na poprite operacije, trebat e ravno 40 kamiona i isto toliko naoruanih dipova. S tim u vezi Stirling i njegov operativni tab zapitali su svoje starjeine, ljude iz Glavne komande, kako oni zapravo zamiljaju da se s tako velikom formacijom postigne bilo kakvo iznenaenje, a upravo je element iznenaenja glavno oruje onih koji idu u takve napade. Osim toga, Stirlingu nije bilo nimalo drago to mu je bio nametnut tako krut raspored akcija. On bi bio mnogo vie volio da su mu dali posve slobodne ruke da udari onda kad nagonski osjeti da je za to najpovoljniji trenutak. Kasnije e on o tome napisati: Osnovna pogreka itavog plana bila je, zapravo, u tome to se nije potivalo ama ba ni jedno jedino od onih naela na kojima se svojevremeno osnovala Specijalna zrana sluba. No, razgovori i prepirke u Glavnoj komandi brzo su mu pokazali da e, ako ne bude sluao to mu se kae, njegovi izgledi da povea Specijalnu zranu slubu, da je pretvori u snanu napadaku snagu, postati ravni nuli. Zato mu na kraju nije preostalo nita drugo nego da se pokori. To to ste upravo proitali odnosi se na Stirlingov stav prema pothvatu koji je trebalo da sam vodi, to jest akciji na Bengazi. Plan napada na Tobruk sviao mu se jo manje. Ideju za tu akciju prodao je Glavnoj komandi pukovnik John Haselden (Don Hezlden), strunjak za Arape i bivi tajni agent. Haselden je bio armantan i inteligentan ovjek, ali je nezgoda bila u tome to on nikada prije toga nije imao priliku da rukovodi ljudima u bilo kakvoj borbi ili bitki, a pogotovo ne u takvom pothvatu a upravo je njegova akcija trebala da bude najkrupnija! Prema planu to ga je izradila Glavna komanda, trebalo je da se Haselden, u pratnji Pustinjske grupe, provue u sam sumrak s odreenim brojem vojnika takozvane Specijalne slube (Special Service: Spel Servis) poznate kao Force B, Grupa B kroz obrambeni rajon oko Tobruka, zatim da zauzme jednu prevlaku kod sela Marsa Sciausca (jaua), koje se nalazilo istono od tobruke luke i u najneposrednijoj blizini obalnih baterija. Ta je formacija u planu dobila naziv Grupa B. Kad ona jednom zauzme onu prevlaku, prikljuit e joj se Grupa C, to jest 100 vojnika iz kotskih pukova Argyll Highlanders i Sutherland Highlanders (Argil Hajlenders, Saderlend Hajlenders), koji e tamo

biti prebaeni iz Aleksandrije torpednim amcima. Poto se tako spoje, dvije formacije e krenuti uz obalu prema zapadu i putem likvidirati obalnu obranu i baterije flakova. Tono u 3 sata i 40 minuta iskrcat e se iz dvaju razaraa Grupa A, koju e sainjavati pripadnici 11. bataljona mornarike pjeadije. Oni e zauzeti baterije sjeverno od grada, a onda e upasti u grad. Da bi se napravila diverzija, britanska e avijacija te noi bombardirati Tobruk, a odmah nakon bombardiranja stupit e u akciju torpedni amci i izvriti napad na brodove u istonom dijelu luke. To nije bilo sve to je predviao plan pothvata. Naime, nakon svega toga trebalo je da se iz ona dva razaraa iskrcaju na obalu male grupe diverzanata i dignu u zrak luke ureaje. Ve je na prvi pogled bilo jasno da je to zapravo gotovo luaki plan, sumanut zbog njegove silne sloenosti i zbog toga to je moralo biti jasno da njegovo ostvarenje ovisi o tome hoe li se ostvariti potpuna i upravo savrena suradnja njegovih uesnika u zraku, na moru i na kopnu. Moralo je biti jasno da e biti dovoljna mala pogreka pa da itav pothvat neslavno propadne, doivi fijasko. Ostvarenje plana akcije ovisilo je osim svega jo i o tome hoe li obavjetajcima Glavne komande uspjeti dobiti apsolutno tone podatke o stvarnoj situaciji u Tobruku i da li e ih znati upotrijebiti. Operacije protiv Gialoa i Barce nisu bile tako ambiciozne, ali su se i u njima napadai suoavali s mnogim nepoznanicama i nepredvidivim okolnostima, a injenica da im je predstojalo putovanje pustinjom od oko 2600 km i da se, naravno, unaprijed nije moglo znati hoe li im uope uspjeti da ga izvre, nije bila najmanja od tih nepoznanica. No, nakon pomno izvrenog planiranja i grozniavih priprema povueni su prvi potezi. Trideset i prvog augusta onaj isti dan kad je Rommel preao kod E1 Alameina u ofenzivu protiv Osme armije David Lloyd Owen (Dejvid Lojd Oven) i Y patrola Pustinjske grupe povezli su Grupu B iz Kaira na petodnevno putovanje do Kufre preko donjeg junog dijela Velikog pjeanog mora. Za vojnike koji su se morali voziti u zadnjim dijelovima kamiona i od kojih veina nije nikad u ivotu vidjela pustinju, bilo je to vraki vrue, vraki edno i vraki neudobno putovanje. Smireno dranje bradatih ratnika Pustinjske grupe jedinih britanskih vojnika na Srednjem istoku koji

su nosili brade izazivalo je u njima silno strahopotovanje, gotovo jezu. Patrole Pustinjske grupe imale su tako legendarnu reputaciju da su se te novajlije osjeale kao da putuju na leima deva i kao da ih vodi lino pukovnik Lawrence (Lorens) od Arabije. Kolona je 4. septembra stigla u Kufru. Ta je oaza zapanjila komandose svojom veliinom i silnom, grozniavom aktivnou to je u njoj vladala. Dva dana nakon toga nastavili su put, i to prema sjeveru, jer je Lloyd Owen odluio da se pokua provui kroz jednu rupu u neprijateljevom rasporedu izmeu Gialoa i pjeanog mora Kalencha. Cilj etape bila je oaza Hatiet Etla, otprilike 160 kilometara od Tobruka. Lloyd Owen je bio izabrao Etlu zato to je znao da e posluiti kao dobro skrovite formaciji koju je vodio. Kolona je tamo stigla 10. septembra ne doivjevi putem nikakvu nezgodu. Prvih 2300 kilometara puta do Tobruka tako je bilo svladano. Za to je vrijeme Easonsmith s TI i G1 patrolom Pustinjske grupe ve bio daleko odmakao na putu prema Barci, a 11 septembra krenula je iz Kufre jedna formacija Snaga za obranu Sudana sa zadatkom da izvri napad na oazu Gialo. Treba istaknuti da je uspjeh tog pothvata bio veoma vaan za sve druge formacije. Jer, izostane li on, odnosno ako Sudanci ne zauzmu Gialo, nai e se druge formacije u opasnosti da im budu presjeene odstupnice. Na put je krenula i formacija pod komandom Stirlinga. Prije polaska on je zakljuio kako je zapravo jedini pravac kretanja koji moe svladati kolona od osamdeset vozila onaj koji vodi preko Bir Zighena (Zigen), oaze to stoji na mjestu gdje se spajaju dva velika pjeana mora. Pojas koji ih povezuje irok je otprilike 30 kilometara: golema masa posve bijelog pijeska, koji je neprestano u pokretu i stalno stvara nove velike grebene i udoline. Pijesak je ovdje bio tako mekan da se kolona po njemu mogla kretati brzinom od samo kilometar i pol na sat. Poto su konano ostavili iza sebe Bir Zighen, vozili su neko vrijeme po junom rubu pjeanog mora Kalancha, a onda su se uputili kroz prolaz kraj Gialoa. Budui da je znao da njemaki garnizon u Gialou ima radio-stanicu, Stirling je proveo svoju kolonu istono od grada i to tono u podne, to jest u doba dana kad silna jara stvara sumaglicu koja smanjuje vidljivost. Tri dana nakon toga stigli su u zaklon to su im ga pruale planine Gabela.

Stirling je ocijenio da ih dosad neprijatelj nije otkrio. Kad se itava kolona dobro smjestila u svom logoru, prvo to je Stirhng uradio bilo je da potrai Boba Melota, britanskog agenta koji je ivio s Arapima u pustinji i koji je slao u bazu obavjetenja kad je god mogao i kad god bi do njih doao. Maclean kojemu je povjeren taj zadatak pronaao je Melota u nekom vadiju. Prvo su se dobro najeli, a onda mu je Melot saopio najnovija obavjetenja. Nisu bila ba osobito ohrabrujua. Melot je, naime, rekao da je posljednjih dana neprijatelj vrio pokret trupa i da on, Melot, ima zbog toga dojam da neprijatelj oekuje njihove napade. Kad je Maclean to raportirao Stirlingu, ovaj je odluio da sam izvidi situaciju. Posjetio je neke lokalne arapske eike koji su mu rekli kako se i njima ini da je neprijatelj zbog neeg uznemiren. Stirlingu je sada bilo jasno da mora pokuati da nekog poalje u sam Bengazi kako bi saznao kakva je tamo situacija. U Bengazi je otiao neki Arapin, dezerter iz talijanske vojske, koji je uostalom ba za takve zadatke i bio pridodan ekspediciji. Kad se Arapin sutradan vratio s nogama krvavim od uljeva, vijesti koje je donio nisu bile nimalo vesele. U arapskoj se etvrti naveliko prialo o predstojeem britanskom napadu. Civili se zbog toga ak evakuiraju iz grada. Talijanskoj pjeadiji stiglo je veliko pojaanje, kao i nekoliko njemakih ekipa s tekim mitraljezima. Na prilazima gradu neprijatelj polae mine, a u priama i glasinama to kolaju gradom spominje se ak toan datum napada. Suoen s potpuno novom i izmijenjenom situacijom, Stirling je odluio da se posavjetuje s Macleanom i Melotom, da svi zajedno odlue to da uine. Odluili su da poalju depeu Glavnoj komandi s pitanjem da li da odustanu od pothvata ili da izmijene njegov plan. Odgovor je doao nakon nekoliko sati: nareeno im je da nastave pothvat onako kako je bilo prvobitno planirano i da se dre redoslijeda akcija. Oito je da je Kairo ona govorkanja u bengazijskoj ariji smatrao beznaajnima. Stirlingu tako nije preostalo nita drugo nego da izda posljednje zapovijedi za izvrenje akcije. im se spusti no, glavnina uesnika pothvata spustit e se s onog grebena, odvesti odatle do ceste, a onda jurnuti punom brzinom prema Bengaziju, probijajui i gazei sve barijere koje joj se nau na putu. Neposredno prije toga druga, manja skupina, razorit e talijansku radio-stanicu na podnoju grebena da ne

bi alarmirala branioce grada. Da bi se neprijatelj demoralizirao i da ga se tako zaposli kako ne bi mogao ni na to drugo misliti, avijacija je obeala da e bombardirati Bengazi puna dva sata, i to od 22 sata do tono 23 sata i 59 minuta. Minutu nakon toga, tono u pono, Stirlingovi e dipovi ui u gradska predgraa. I tako je, eto, akcija zapoela. Poto su jo jedanput provjerili oruje, nakon to je svaki uesnik sledovao municiju i opremu za bijeg kroz pustinju (koja se sastojala od karte Zapadne pustinje tampane na svili, kompasa i gumene uture za vodu) sve je to natovareno na kamione, a odmah nakon toga krenuli su Chris Bailey (Kris Bejli) i grupa koja e izvriti napad na radio-stanicu. Za njima je malo kasnije krenula i glavna kolona. Nije ba bilo lako spustiti se s kamionima do podnoja grebena jer ih je arapski vodi bio poveo pogrenim vadijem. Kad su to uesnici akcije otkrili, odrali su u tami kratki sastanak i zakljuili da moraju napustiti ovaj pravac i pronai drugi a za to je trebalo vraki mnogo vremena. Malo kasnije ulo se kako u daljini padaju bombe po Bengaziju. No, kolona je nakon svega konano ipak stigla do asfaltirane ceste. Tamo se brzo svrstala i onda jurnula prema cilju. Pokazalo se da onaj gubitak vremena nije bio tako velik i tako tetan kao to se Stirling bojao. A onda su odjednom daleko ispred sebe ugledali barijeru ograenu icom. Kad su se dovezli do barijere, Stirling je zaustavio kolonu da ispita situaciju. Opazio je da je zemlja uz rubove barijere prekopana, i naravno, posumnjao je da su ispod nje ukopane mine. Pozvao je Billa Cumpara (Kampera), strunjaka za mine, da izvidi stvar i dade svoje struno miljenje. Poto je neko vrijeme neto prkao u tami oko barijere, Cumpar se provukao ispod nje i pritisnuo nekakvu polugu: u slijedeem trenutku osloboena barijera naglo se digla u vis. Neka bitka zapone, rekao je radosno. Teko je kazati da li je on to tako bukvalno mislio, ali je to u krajnjoj liniji bilo posve svejedno. Vano je bilo neto drugo; injenica da je upravo u tom trenutku neprijatelj, skriven u busiji s obje strane ceste, otvorio na kolonu paljbu iz mitraljeza i 20-milimetarskih brzometnih topova, kojima su se odmah pridruili teki bacai. Kamion na elu kolone naglo je pojurio naprijed, pokuavi da se probije kroz tu vatrenu zavjesu, ali je to bilo uzalud: jedan metak pogodio je njegov rezervoar za benzin i on se u tren oka pretvorio u golemu buktinju. Odmah nakon toga slina je

sudbina snala i drugi kamion. Meutim, ostali su se kamioni rasprili i presvrstali u formaciju poput lepeze, a onda otvorili bonu vatru iz svih oruja pa je neprijateljska vatra naglo popustila. No, svim sudionicima operacije postalo je jasno kako je, zapravo, samo pitanje vremena kada e neprijatelju stii pojaanja, a osim toga, bilo je vie nego oito da je element iznenaenja izgubljen. Drugim rijeima, vie nije bilo izbora: kolona se morala povui. Svitanje je dolo prebrzo i uhvatilo je kolonu dok se jo nalazila na podnoju grebena. Dodue i tamo je bilo kamenitih gudura koje su mogle pruiti kakav-takav zaklon, ali vie nije bilo vremena da se kamioni kamufliraju. Naime, u samu zoru iz Bengazija su poletjeli njemaki avioni da uhvate kolonu i onda je unite bombama i mitraljezima. Avioni su je odmah pronali, ali barem u poetku nisu ba dobro gaali sve do trenutka kada su rafalom pogodili jedan kamion koji je odmah nakon toga eksplodirao i tako oznaio podruje koje treba bombardirati. Kakogod bi neki avion istroio municiju, odletio je natrag u Bengazi, uzeo novu municiju, a onda se odmah vratio u napad, pa je zato neprestano, gotovo u svakom trenutku, letjelo barem desetak aviona nad nesretnom kolonom i prailo po njoj bombama i mitraljezima. Nijemci su prekinuli napad tek kad se napokon spustila no. im je to mogao, Stirling je nastojao uiniti sve da sazna u kakvoj su situaciji, kakav je rezultat napada. Nekoliko kamiona bilo je uniteno, zajedno s hranom i municijom. U grupi koja je bila napala radio-stanicu, Bob Melot bio je teko ranjen u obje noge, Chris Bailey je dobio metak u plua, a jednom je podoficiru bila smrskana ruka. Postalo je jasno da e povratak kui biti veoma gadan. No, ostavimo sada pothvat Snowdrop, akciju na Bengazi, i pogledajmo to je bilo s pothvatom Daffodil, to jest s akcijom napada na Tobruk. Dvanaestog septembra, u trenutku kad su John Haselden i njegovi ljudi veerali u Hatiet Etli, u Haifi se Grupa A ukrcavala u razarae Sikh i Zulu. Sastojala se od 382 vojnika mornarike pjeadije, pod komandom potpukovnika Unwina (Anvima). U tom trenutku kapetan MacFie (Mekfaj) ve je u Aleksandriji ukrcao svoje ljude u nekoliko torpednih amaca. Ne bi se ba moglo rei da je njemu i njegovim ljudima bilo drago to su se do luke odvezli kamionima na koje su bili izvana privreni njihovi

preklopni amci, i to tako da ih je svatko mogao vidjeti. Mjere konspiracije, koje su od samog poetka tog pothvata bile loe, nisu se ni sada popravile. U posljednja dvadeset i etiri sata meteoroloki izvjetaji bili su veoma loi. Oficiri meteoroloke slube smatrali su da je more previe uzburkano da bi se na njemu mogla izvriti bilo kakva operacija iskrcavanja. Tu su ocjenu kasnije potvrdili i snimci iz zraka. No, odozgo je nareeno da se pothvat mora nastaviti kako je bilo planirano, pa kud puklo da puklo. U jutro 6. septembra pustinjska formacija je krenula iz Hatiet Etle prema sjeveru i prebacila se u jednu zonu u kojoj se mogla sakriti i koja se nalazila otprilike 65 kilometara od samog Tobruka. Tamo su ekali, dobro skriveni, do kasno poslijepodne, a onda su krenuli u napad. Haseldenov je plan bio da sa etiri trotonska kamiona drsko vozi glavnom cestom pouzdavajui se u to da ih neprijatelj nee prepoznati. Sve do mjesta s kojeg se mogla vidjeti glavna cesta kolonu su vodili Lloyd Owen i est kamiona Pustinjske grupe, onda su se svi nakratko zaustavili da se pozdrave. Lloyd Owen vratio se zatim sa svojim ljudima i vozilima u pustinju, a Haselden i njegova grupa bili su od tog trenutka preputeni sami sebi i vlastitoj snalaljivosti. Njihov cilj leao je tono pred njima. Onaj oprotaj nije bio samo kratak nego i nekako neobjanjivo tuan, potpuno drugaiji od rastanaka sa Stirlingom i njegovim ljudima. Iako su potonji dodue imali ponekad gadne gubitke, atmosfera rastanka s njima bila je uvijek vedra i puna samopouzdanja, jer je svaki sudionik tih akcija znao da je u dobrim rukama. No sada, neposredno prije napada na Tobruk, situacija je bila posve drugaija: svi su znali da Haselden jednostavno nije Stirling. Gledajui komandose kako se penju u kamione, veterani Pustinjske grupe znali su da mnogi od tih ljudi nee ivi doekati slijedee jutro. Haseldenovo pomanjkanje iskustva nije bila jedina nezgoda: njegov zamjenik, major Campbell (Kambel) tako se razbolio da je jedva hodao umjesto da vodi ljude u borbu, trebalo je da lei u bolnici. Lloyd Owen nije imao mnogo vremena da o svemu tome razmilja, jer se iznenada ispred njegove kolone pojavila jedna talijanska motorizirana patrola. (Lloyd Owen se u tom trenutku ve vraao u pustinju.) Ne gubei aska, kamioni Pustinjske grupe odmah su preli

u akciju. Pojurili su prema Talijanima praei po njima iz svojih mitraljeza i ve samo nekoliko trenutaka poslije toga oni Talijani koji u napadu nisu poginuli jedva su doekali da se mogu predati. Owen ih je odmah poeo presluavati, pa je tako saznao da pripadaju jednoj diviziji koja je upravo bila stigla u Tobruk. Saznao je da su i Nijemci dobili pojaanja. Kad je to uo, Owen se odmah sjetio Haseldena i njegove kolone i pokuao da s njima uhvati radio-vezu da ih obavijesti o zloslutnoj, kobnoj promjeni situacije. No, veza se nije mogla uspostaviti, pa tako Owenu nije preostalo nita drugo nego da krene u vlastitu akciju, to jest u napad na radio-stanicu. Za to vrijeme Haseldenova je grupa stigla na vrh grebena kraj Sidi Resegha, a onda se pola sata korak po korak kretala po njemu traei prikladno mjesto za silazak. Slijedilo je drmusanje ravnicom do ceste koja vodi u Tobruk. Valjda da joj ne bude dosadno, kolona je srela dva njemaka kamiona, ah su oni potpuno nezainteresirano proli mimo njih i ubrzo se izgubili u daljini. No osjeaj olakanja nije dugo potrajao, jer se pojavio jedan neprijateljski izviaki avion, doletjevi preko grebena. Njegov pilot opazio je kolonu, obletio nekoliko puta oko nje, a onda nestao u sumraku koji se sputao. Malo kasnije kamioni su morali stati ispred straarske barijere na cesti, opasane bodljikavom icom i vreama pijeska iza kojih su Britance ekali spremni mitraljezi. Kapetan Bray (Brej) koji je na sebi imao uniformu njemakog oficira, proturio je glavu kroz prozori kabine i turnuo straaru pod nos lane propusnice. Ovaj se samo nasmijeio i dao im rukom znak da nastave put. Malo dalje mimoili su se s jednom njemakom transportnom kolonom i jedan se od britanskih kamiona oeao o jedan njemaki automobil. S obje strane zaula se bujica psovki, ali se sve to dogaalo u pokretu, jer se ni jedna kolona nije zaustavila. S obje strane ceste mogli su se vidjeti neprijateljski logori sa atorima i grupe vojnika kako s praznim porcijama idu prema kuhinjskim atorima po veeru. Malo dalje za britansku se kolonu zainteresirala jedna patrola njemake vojne policije, ali su je pustili bez ikakve primjedbe. Kratko vrijeme nakon toga kolona je prela preko jo jednog grebena s kojega se put sputao ravno u grad. Pod vodstvom Braya, skrenula je s ceste i uputila se prema moru, da bi se zatim, vozei po samoj obali, poela pribliavati svojim ciljevima. A onda se odjednom zauo povik Stoj! neprijateljskog straara.

Kolona je stala kao ukopana. Ostavi u kamionima, komandosi su puni strepnje i neugodnog osjeaja neizvjesnosti gledali kako je jedan od njihovih njemakih oficira mirno izaao iz svog automobila, a onda nestao u tami. Slijedili su trenuci napetog iekivanja, a onda je oficir ponovo izronio iz tame. U jednoj ruci nosio je njemaku vojniku karabinku, koju je nehajno bacio u kamion i isto tako nehajno rekao da je odluio da je ponese zato jer straaru ionako vie nee biti potrebna. Kolona je nastavila pokret, ali je uskoro opet stala. Stigla je na kraj svog puta, na toku koja je na zemljopisnoj karti bila obiljeena kao zadnja stanica njenog dugog putovanja. Svi su poskakali s kamiona i poeli iz njih istovarivati opremu, a njemaki oficiri bre-bolje su se presvukli u svoje prave britanske uniforme. Ve za kratko vrijeme grupa je bila potpuno spremna za posljednji pokret i za unitenje obalnih topova koji su uvali tobruku luku. No, prije polaska u akciju ipak je izvrena jedna izmjena prvobitnog plana. Budui da je Campbell oajno oslabio od bolesti koja ga je bila pogodila, Haselden je naredio Langtonu da poe s njim, Campbellom, i da preuzme komandu ako ovom kojim sluajem pozli i postane nesposoban za rukovoenje. Bila je to nezgodna i ne ba osobito mudra odluka, jer je Langton imao zadatak da poalje signale torpednim amcima kad jednom sve bude spremno za njihov dolazak i da odmah nakon toga ode na alo da bi ih tamo doekao. No, izvrivi grub proraun, Langton je zakljuio da e vjerojatno moi da istovremeno obavi oba zadatka: svoj glavni i ovaj novi, pa se zato pokorio Haseldenovoj zapovijedi. Malo kasnije otvorio je vatru jedan neprijateljski top i nastavio da puca u pravilnim vremenskim razmacima. Haselden je znao da je to znak uzbune zbog nadolaska britanskih bombardera. Britanski su avioni doletjeli na poprite tono na sekundu i u 23 sata i 30 minuta poeli su bacati svoje bombe. Haseldenov commando takoer je bio toan. Proavi kroz vadi, neujno se penjao sa zapada na uzvisinu koja okruuje zaljev Sciausc. Malo kasnije Haselden je uspostavio svoje komandno mjesto u jednoj vili, zajedno s nekoliko zarobljenih Talijana, i odmah je poeo presluavati njihovog podoficira da sazna gdje se tono nalaze topovi obalske obrane, koliko ih tu ima, koliko ih ljudi brani i posluuje, koliko ima straarskih mjesta i gdje se nalaze. Dok je Haselden presluavao Tali-

jane, jedna grupa komandosa pod komandom Grahama Taylora (Greema Tejlora) uzverala se do jednog topovskog poloaja, a onda je otkrila da ga nitko ne uva. Malo dalje naili su na drugi topovski poloaj u ijem je sklonitu bilo mnogo vojnika, pa su u njega ubacili nekoliko runih bombi i pobili gotovo sve vojnike u njemu. Du itavog rta uskoro se ula snana pucnjava, ali svugdje gdje bi naili na bilo kakav otpor, komandosi bi ga brzo svladali, tako da je na kraju ponovo zavladala potpuna tiina. Bio je to siguran znak da su komandosi zavladali zonom koju su po planu morali osvojiti. Oko ponoi objavili su taj uspjeh ispalivi u zrak svjetleu raketu, kako je to bilo ugovoreno. Meutim, u njegovom komandnom mjestu u vili, Haseldena su muile gadne brige, jer nije dobio nikakav signal od majora Colina Campbella i njegove grupe, a znao je da su torpedni amci ve na puini i da samo ekaju na signal da priu obali i iskrcaju vojnike koji su bili u njima. No, signal nije nikako dolazio, a bez njega se nita nije moglo poduzeti. Osjeajui kako ga hvata sve vea zabrinutost, Haselden je nestrpljivo ekao. Doao je jedan sat poslije ponoi, zatim je prolo jedan sat i petnaest minuta, ali signala nije bilo. to se zapravo dogodilo? Campbellova je grupa bila malo zakasnila, ali kada je na cilj napokon stigla, pokazalo se da su bunkeri i poloaji s obalskim topovima prazni, da u njima nema nikoga. Zato je Langston odmah zapitao da li smije dati signal da su izvrili zadatak, to jest ispaliti dvije zelene rakete. Nareeno mu je da to odmah uini, pa je Campbell odmah nakon toga poveo svoje ljude u napad na slijedei cilj, to jest na nekadanji britanski logor za odmor vojnika koji su nazvali Brighton Rest Camp. Naime, obavjetajci u Kairu smatrali su da se i tamo nalazi neprijateljska obalna artiljerija. im je Campbell otiao, Langston je pohitao da izvri svoj drugi i zapravo glavni zadatak (to jest da poalje signal torpednim amcima), ali je, urei u mraku prema vili u kojoj se nalazio Haselden i u kojoj je on, Langston, bio ostavio svoju lampu tipa aldis, shvatio da se nee odatle moi na vrijeme vratiti na prevlaku da tamo ispali signale za torpedne amce. Odluio je da pokua upotrijebiti svoju baterijsku lampu, iako je bila mnogo slabija od aldis-lampe. Okrenuo se u trku, siao na obalu zaljeva i poeo slati signale svake dvije

minute po tri duga bljeska u smjeru istok-sjeveroistok. Bilo mu je jasno da je zakasnio, ali je isto tako znao da se to nije moglo sprijeiti jer on, naravno, nije mogao da bude istovremeno na dva mjesta. No, torpedni amci nisu doli. Prolo je jedan sat i trideset minuta, prola su dva sata poslije ponoi, pa tri sata, ali se amci nisu pojavili. Bilo je oito da je itav pothvat poao naopako. Zato se sve to zapravo dogodilo? I ta se dogodilo? Dogodilo se to da torpedni amci nisu ugledali Langstonove signale, a osim toga, svijetlei signali koje su po planu trebali da postave Haseldenovi ljudi i koji su imali posluiti kao putokaz torpednim amcima, oito ili nisu uope bili postavljeni ili se jednostavno nisu mogli vidjeti kroz sumaglicu. Kad je konano komanda grupe koja je bila ukrcana u motorne amce odluila da formacija ipak prie obali, bez obzira na sve, put do zatona pronala su samo dva torpedna amca, a njih je tamo doekala mitraljeska vatra. Za to se prijeme Grupa A (borci 11. bataljona mornarike pjeadije u razaraima Sikh i Zulu) pribliila obali na udaljenost od tri-etiri kilometra. Zbog velikih valova, grupa koja je bila dobila zadatak da se s podmornice Taku iskrca na obalu i oznai Grupi A mjesto gdje treba izvriti desant, nije se ni sama mogla iskrcati, a onda su se dogodile neprilike s amcima za desant, improviziranim za tu akciju. Zbog svega toga do 5 sati ujutro iskrcalo se samo 70 vojnika mornarike pjeadije, od njih osam stotina, a i oni su se nali oko tri kilometra zapadno od mjesta gdje su se po planu morali iskrcati. S velikom hrabrou oni su pokuali da se borbom probiju do Tobruka, ali je taj pokuaj bio potpuno beznadan, pa ih je mnogo nadmoniji protivnik brzo svladao. Dok se to zbivalo na samoj obali, ona dva razaraa pribliila su se obli i na udaljenost od samo kilometar i pol traei u moru desantne amce iz kojih se bila iskrcala prva grupa: trebalo je, naime, da se ti amci vrate do razaraa da na obalu prevezu drugu grupu. Obalne su baterije odmah otvorile paljbu i jedna je njihova granata tada onesposobila ureaj za upravljanje razaraa Sikha. Zulu je odmah priskoio u pomo i pokuao ga otegliti iz opasne zone, ali je taj pokuaj propao, jer je jedna topovska granata presjekla konopac za teglenje, a osim toga oba su razaraa primila jo nekoliko punih pogodaka. Zuluu tako nije preostalo nita drugo nego da pobjegne na

puinu, a Sikha je potopila vlastita posada. Svi pripadnici mornarike pjeadije, koji su se nalazili na njemu i itava posada morali su se, naravno, predati neprijatelju. Kad je poelo svitati, na poprite borbe doletjeli su neprijateljski lovci i bombarderi sa svih aerodroma uzdu obale, ak i s otoka Krete. U 11 sati i 15 minuta prije podne pogoena je i potopljena jedna britanska krstarica za borbu protiv aviona koja je punom parom plovila u pomo Zuluu.

Topovski poloaj na Malti, izuzetno vanom britanskom uporitu na sredozemlju.

Razaranja u tobrukoj luci.

Opasan prolaz kroz minsko polje.

Diverzanti u dipovima spremni za pokret.

Pustinjsko sastajalite.to se dogodilo drugima?

Tunis: scena posljednjeg ina pustinjske drame. Iako su ga neprijateljski avioni i brodovi gaali kao bijesnog psa, Zulu se ipak nekako dovukao natrag u Aleksandriju. Osim ona dva torpedna amca koji su bili uli u zaton kraj Merse Sciausca i tamo su morali biti naputeni, neprijatelj je potopio jo tri. Drugim rijeima, sve u svemu, mornariki dio napada na Tobruk zavrio se nesretno. Nisu zapravo zavrile bolje niti kopnene snage. John Haselden, idejni zaetnik tog napada i njegov arhitekt, poginuo je mnogo prije nego to su potonula dva junaka broda. Haseldenu je bilo postalo jasno da je igra izgubljena onda kad torpedni amci nisu na vrijeme stigli. No, njegova je dunost bila da odri osvojeni mostobran sve dok budu postojali i najmanji izgledi da torpedni amci moda ipak dou. Punih pet sati nije primio nikakvu vijest od Campbella, a onda je poslao kurire da ga pokuaju pronai

da bi se tako s njim uspostavila veza. ekajui tako na obali, Haselden je mogao vidjeti kako je ratna mornarica pokuala izvriti svoj zadatak i kako je za kratko vrijeme taj njen pokuaj propao. Gledao je kako torpedni amci jure po valovima prema obali, kako ih hvataju reflektori i kako ih onda unitavaju neprijateljski topovi. Zora je zatekla Haseldena i preivjele lanove njegove grupe kraj one vile koja mu je sluila kao komandno mjesto. Sa svih strana pojaavala se aktivnost neprijatelja, pa se zato Haseldenovi oficiri nisu mnogo zaudili kad im je on rekao: alim, momci, ali ovo je kraj! Neka se svatko spaava kako zna! U tom asu neke skupine Britanaca jo su osvajale i dizale u zrak njemake topove, stalno izloene tekoj vatri. Neki su tako poginuli, a drugi su dotrali natrag do vile i raportirali Haseldenu da dolaze neprijateljski tenkovi i oklopna kola. Upravo u tom trenutku stigla je i poruka od Campbela: naiao je na jak neprijateljski otpor, mnogi iz njegove skupine su poginuli ili su bili ranjeni, a njega samog jedan je metak pogodio u but. Bilo je jasno da je kucnuo krajnji as za povlaenje i bijeg. Nekoliko oficira stavili su ranjenike na jedan kamion u ludoj nadi da e moda uspjeti da iskoriste vrijeme koje im je jo preostalo i da vozei punom brzinom pobjegnu do ivice obrambenog rajona, ali je onda dola poruka da je neprijatelj u zasjedi na ulazu u vadi i da jedva eka da se pojave da bi ih mogao smrviti. Dva oficira Specijalne jedinice za sasluavanja i nekoliko vojnika odmah su jurnuli niz padinu da obraunaju s tom zasjedom. Ali kad su tamo stigli, otkrili su da ih je Haselden pretekao. Potpuno sam i naoruan samo automatom vodio je borbu s deset Talijana i vjeto se prebacivao prema njima od zaklona do zaklona. Kad je vidio da je naiao onaj britanski kamion i da se Talijani u zasjedi spremaju da na njega otvore vatru, Haselden se digao, potrao prema njima i do posljednjeg metka ispraznio arer. Zahvaljujui toj intervenciji kamion se probio kroz zasjedu, ali su u tom asu stigla na poprite neprijateljska pojaanja i sa svih strana otvorila vatru na prostor na kojem su bili Haselden i onaj kamion. Haselden je odmah pogoen. Sruio se potrbuke na zemlju, zario lice u pijesak i ostao nepomian. Dva pripadnika Specijalne jedinice za sasluavanja hrabro su skoila s kamiona da ga odatle izvuku, a u istom trenutku je po brisanom prostoru potrao

prema njemu kotski oficir MacDonald (Mekdona'ld). No, samo nekoliko trenutaka nakon toga doletjela je odnekud jedna od njemakih runih granata, pala tono na Haseldenova lea i eksplodirala. Kad se raziao dim od eksplozije, od Heseldena nije ostalo gotovo nita. Nakon toga nastala je opa guva. Britanski oficiri i vojnici povlaili su se to su bre mogli, od zaklona do zaklona. Trudili su se da tuku neprijatelja kad god im se za to pruala prilika, ali su u prvom redu nastojali da pobjegnu s poprita bitke. Zanimljivo je da nitko nije ni pokuao da se preda. Mala grupa koja je ostala kraj vile i dalje je drala u ahu neusporedivo nadmoniji broj neprijateljskih vojnika i odolijevala tekoj vatri iz mitraljeza i bacaa mina. Onda je nastupio trenutak kad su istroili municiju do posljednjeg metka. Istrali su iz svojih zaklona pokuavi da se spasu bijegom, ali su, na alost, naletjeli na itav njemaki bataljon i preostalo im je samo da dignu ruke u vis. Kad se opet spustila no, od formacija koje su sudjelovale u pothvatu ostalo je ivo i nezarobljeno samo deset ljudi. David (Dejvid) Lanark bio je u grupi s vojnikom Weizmanom (Vajcmanom) i komandosom Watlerom (Votlerom), i oni su se u mraku uljali obalom prema jednom mjestu gdje su se nadali da e po njih doi koja podmornica ili torpedni amac. U grupi s Davidom Langhtonom bili su vodnik Evans, desetar Steiner (Stiner), pripadnici komandosa i etiri druga vojnika. Njih sedmorica imali su neto dvopeka, sira, okolade i otprilike dvije litre vode. Te su dvije skupine napokon uspjele da se provuku kroz tobruku obrambenu zonu, a onda su krenule prema istoku, prema britanskim linijama. Njihovo je putovanje trajalo nekoliko tjedana. Od vremena do vremena sreli bi Arape koji bi im dali vode i hrane, ali im se broj sve vie smanjivao. Jedan od pripadnika Langhtonove skupine jednostavno je nestao, zalutavi u pustinji. Evans je dobio tako jaku dizenteriju da se na kraju morao predati neprijatelju, samo da doe u bolnicu. Vojnika Weizmena su ubili kad se pokuao uuljati u neki talijanski logor da ukrade malo hrane. Nakon toga je obolio jo jedan vojnik i malaksao od dizenterije, pa je Langston ostao sa samo tri ovjeka. Konano, 13. novembra, vratili su se kui meu svoje. Pet dana nakon toga, 18. novembra, posada jednog britanskog oklopnog

automobila ugledala je u pustinji jedno bie koje je izgledalo kao kostur odjeven u uniformu britanskog oficira i koje je ilo prema njima. Uniforma je bila u krpama, a bie je nosilo veliku upavu bradu, ali je posljednjim snagama reklo: Ja sam porunik David Lanark. Akcije Snowdrop... Daffodi!... o njima smo, eto, sve napisali, i sada emo pisati o akciji Tulip, to jest o napadu na Gialo, to su trebale izvriti snage za obranu Sudana. Kao to smo ve spomenuli, sudanska je kolona krenula iz Kufre 11. septembra, a pred Gialo je stigla u noi izmeu 15. i 16. septembra. Kamioni su stali otprilike 24 kilometra od oaze i sudionici operacije podijelili su se onda u tri kolone koje su nastavile put pjeice. Sa svakom je kao vodi iao jedan oficir Pustinjske grupe. Ni jedna kolona nije nikoga vidjela ni srela sve dok se nisu nale stotinjak metara od sela i utvrde. Tada su ih opazile talijanske strae i viknule im da stanu. Bilo je oito da su strae na oprezu i budne, i da su ih zapravo ekale. Razvivi se brzo u strijelce, tri su kolone odmah jurnule u napad i uspjelo im je da se probiju u sjevernu utvrdu. Meutim, ubrzo je postalo jasno da neprijateljske snage jaaju iz minute u minutu. Za kratko vrijeme Britanci su istjerani iz utvrde koju su bili osvojili, a onda je u mraku nastavljena divlja i zbrkana borba koja je potrajala sve do zore. Idua etiri dana napadai su drali poloaj na zapadnom rubu oaze odakle su pucali iz topova po utvrdi, ali i protivnik im nije ostajao duan. U zatijima koja su nastajala izmeu borbi prikrali bi se Arapi do britanskih poloaja da tamo prodaju jaja i pilie. Ujutro 20. septembra Glavna komanda u Kairu zakljuila je da operacija vie nema nikakvog izgleda za uspjeh i da je stoga najpametnije da je jednostavno otpiu kao propalu, te je napadaima nareeno da se povuku. Snage za obranu Sudana vratile su se tako natrag u Kufru ne postigavi nita. Uvenuo je i trei cvijet i ostao je jo samo jedan, etvrti: akcija Hyacinth, to jest napad Jacka Easonsmitha na Barcu. Prolazili su dani a nitko nije znao to se dogodilo s Easonsmithovom grupom. Svi su se pitali hoe li morati zabiljeiti jo jedan poraz, ali se na kraju pokazalo da to ipak nee morati uiniti. Usprkos upravo stranim tekoama i tegobama, akcija Hyacinth je uspjela. Desetog septembra Easonsmith i njegove dvije patrole TI i G1

stigli su do ruba Velikog pjeanog mora. Pred njima je bilo oko 320 kilometara terena koji su poznavali kao svoj dep. ustro su nastavili put i stali tek kad su stigli na jednu toku koja se nalazila oko 23 kilometra od Barce. Tu se od kolone odvojio major Peniakoff (koji e kasnije postati slavan pod nadimkom Popski). Zajedno s dva Arapa primio je zadatak da sazna sve podatke o garnizonu u Barci do kojih bude mogao doi, i da se nakon toga ponovo sastane s kolonom, poto ona, kad padne sumrak, krene u akciju. Da ne zaboravimo: Easonsmithovom patrolom G1 u kojoj su bili sve sami gardisti zapovijedao je kapetan J. A. L. Timpson, a patrolom T1 koja se sastojala od Novozelanana zapovijedao je kapetan Nick Wilder (Nik Vajlder). U toku poslijepodneva oni su izvrili svoje ve uobiajene posljednje pripreme, a kad se smrailo, krenuli su u akciju. Prvo su se dovezli do karavanske trase za Gerdes el Abid, a onda su tamo skrenuli prema sjeveru, jer su prije toga presjekli telefonske ice. Na ulazu u Sidi Raui naili su na stanicu vojne policije iz koje je izaao jedan vojnik da ih zaustavi i vjerojatno legitimira. Easonsmith je reagirao vjeto: upalio je sve farove, i to svom jainom, zaslijepio straara, a onda ga napola slijepog razoruao i utrpao u kamion. Kad se u policijskoj stanici zaulo nekakvo komeanje, Easonsmith je doviknuo na arapskom: Ta'ala henna! Taala henna! (Doite ovamo!), i kad je jedan talijanski oficir provirio kroz vrata, Easonsmith ga je na mjestu ustrijelio, a preivjeli Talijani pobjegli su kud koji preskoivi zid iza straarnice. Devet kilometara dalje, kod Sidi Selima, doekao ih je major Peniakoff, ali bez one dvojice Arapa jer se oni jo nisu bili vratili iz grada. Easonsmith je na tom mjestu ostavio Lawsona (Lousona) s kamionom u kojem je bila radio-stanica, a ostatak kolone odvezao se do glavne ceste, popeo se na nju i punom brzinom jurnuo prema zapadu. Otprilike tri kilometra od Barce zauzela su busiju dva talijanska tenka kontrolirajui cestu svojim topovima, ali su ih na svu sreu zavarali farovi kamiona Pustinjske grupe i njegove su posade pomislile da to nailazi neka talijanska kolona. Zato su, nita ne slutei, dopustili kamionima da im se priblie, a onda je bilo prekasno: u punoj vonji kolona Pustinjske grupe zasula ih je vatrom iz mitraljeza, u tren oka projurila kraj njih i nestala u daljini. Na raskru ispred grada kolona se razdvojila. Peniakoff je ostao

na raskru da tamo doeka eventualne progonitelje i da se s njima obrauna; Wilder je s T1 patrolom krenuo desno prema aerodromu; gardisti su jurnuli prema vojnikim kasarnama, a Easonsmith je otiao u sam grad. Wilderova je patrola brzo stigla do kapije aerodroma, otvorila je i jurnula unutra pokosivi nekoliko Talijana koji su bili dotrali da prue otpor. Wilder je svoju kolonu, koja se sastojala od jednog dipa i etiri trotonska kamiona, najprije poveo prema uredskim zgradama i kantini aerodroma u koje je ubacio rune bombe, zatim su svi pojurili prema pisti gdje su stajali redovi aviona. Sasuli su na njih rafale zapaljivih metaka, a one koji ne bi odmah planuli, zapalile bi bombe baene iz posljednjeg kamiona u koloni. Kad je kolona dovrila posao i vraala se natrag, gorjelo je 20 aviona, a ostali su bili teko oteeni. Iako su Talijani mnogo pucali, njihova je paljba bila loe upravljena, pa nisu pogodila nita. Kad je vidio da je potroio gotovo svu municiju, Wilder je izveo patrolu s aerodroma. Kao to smo ve rekli, gardisti su imali zadatak da izvre napad na kasarnu (odnosno barake). Vodio ih je vodnik Deimis, i to zato to je njihov komandir kapetan Timpson bio ranjen kad se prevrnuo dip na kojem se vozio. Dok su Novozelanani na raskru skrenuli u desno i pojurili prema aerodromu, gardisti su jurnuli ravno naprijed. Narednik Dennis e kasnije napisati to se nakon toga dogaalo: Do kasarne smo stigli brzo. Na niskoj verandi ispred nje stajalo je desetak neprijateljskih vojnika koje je tamo dovela radoznalost: htjeli su, naime, vidjeti to je uzrok stranoj galami koju su uli. Dok smo kraj njih prolazili, bacio sam jednu runu bombu meu njih, a i momci na kamionima koji su vozili iza mene dobacili su im svaki po jednu, pa se zauo niz snanih eksplozija koje su atmosferu uinile jo ivahnijom. Nastavio sam vonju jer sam htio da se to vie pribliim zgradi. Duncalfe (Dankalf) je iz svog tekog dvocjevnog mitraljeza vickers praio po prozorima ispod kojih smo prolazili, a momci iz drugih kamiona zapucali su po drugim prozorima. Za to vrijeme jedna je breda pucala kroz ulazna vrata zgrade ravno u njezinu unutranjost. Odatle su se zauli krikovi i jauci s kojima se mijeao um koji nastaje kad netko po podu vue teki namjetaj. Naredio sam strijelcima da prekinu paljbu i ponovo napune svoja oruja.

Nakon toga Dennis je pokuao da se s nekoliko svojih ljudi prebaci preko zida koji je okruivao drugu kasarnu, ali su ih u tome sprijeili neki talijanski vojnici kojima je uspjelo da se izvuku iz zgrade i zauzmu poloaje u rovovima oko nje. Malo kasnije neprijatelj je dovukao tenkove. Nekoliko trenutaka inilo se kao da se kolona nala u klopci, ali je onda Dennis pronaao prolaz u zidu oko kasarne i itava se kolona provukla kroz njega. Nakon to su na isti nain udesili jo nekoliko zgrada, gardisti su se povukli, a malo kasnije naletjeli su na Wildera i njegov kamion. to se dogodilo? Dok se Wilderova kolona povlaila s aerodroma, naletjela je na cesti na nekoliko neprijateljskih tenkova, i dok je bjeala od njih, Wilderov se dip prevrnuo i on se naao prikljeten ispod njega. im su ga njegovi vojnici oslobodili ispravivi dip, on je opet sjeo za volan ba kao da se nije nita dogodilo. Pokupili su nekoliko ranjenika, utrpali ih u vozila i nastavili bijeg. Za to su vrijeme Easonsmith i njegova grupa pucali po vojnim zgradama u samom gradu, slupali dva tenka, napali runim bombama grupu neprijateljskih vojnika i unitili nekoliko vojnih kamiona. U 4 sata ujutro Easonsmith je zakljuio kako je dolo vrijeme da se povue i da opet okupi sve svoje snage. S one druge dvije patrole sastali su se kod Sidi Selima, kako je bilo dogovoreno. Iako su svi bili proli kroz sito i reeto, izgubili su samo dva od dvanaest kamiona, koliko su ih imali prije poetka operacije. Odmah su krenuli dalje, na povratak kui. Imali su est ranjenika, koje su, zajedno s lijenikom, smjestili u posljednji kamion. Nakon nekoliko kilometara karavanska trasa kojom su vozili ula je u neku kotlinu i kad se kolona ve nala u njoj, odjednom je na nju, u slabanoj svjetlosti praskozorja, s dvije strane otvorena snana vatra: to su ih Talijani doekali u zasjedi. Ve od prvih metaka ranjeno je nekoliko vojnika, a kamion s lijenikom i ranjenicima pogoen je u gumu. Narednik Dennis je bez oklijevanja okrenuo svoj kamion, vratio se s njim na zaelje kolone i onda ga tamo tako postavio da je pokrio kamion s ranjenicima i titio ga dok se mijenjao njegov kota. A onda, kad je taj posao bio konano obavljen, Dennis je prestigao svoju kolonu praei iz mitraljeza po svemu to se micalo. Nakon nekog vremena Talijani su prestali pucati. Nekoliko kilometara dalje itava se kolona zaustavila. Htjeli su

skuhati malo aja i za to vrijeme pokuati da poprave tri oteena kamiona koji nisu mogli sami voziti nego su ih morali tegliti drugi kamioni. Dok su time bili zabavljeni, sustigli su ih Talijani iz one zasjede, i opet su ih napali puanom i mitraljeskom vatrom. Easonsmith je uskoio u svoj dip i jurnuo prema Talijanima, a njegov je mitraljezac praio po njima iz svog dvocjevnog vickersa. Za kratko vrijeme neprijatelju je bilo dosta borbe. Bacio je nekoliko dimnih bombi, a onda pobjegao u ikaru. Zbog ovog okraja kolona je izgubila vremena, i kad se sukob zavrio, ve je bilo svanulo. Znajui da svakog trenutka mogu doletjeti neprijateljski bombarderi, Easonsmith je odluio da digne u zrak ona tri epava kamiona i da odmah nastavi bijeg s ostalima. Nekoliko kilometara dalje pokvario im se radio-odailja, a dogodilo se i neto to je bilo jo gore: opazio ih je jedan neprijateljski izviaki avion. Lovaki su avioni doletjeli tono u 10 sati i 30 minuta i zapoeli napad koji je trajao itav dan, sve do sumraka. Jedino skrovite bila je niska ikara, a samo se po sebi razumije da kolona nije imala nita ime bi se mogla obraniti od aviona. Kad se konano spustio mrak, od svih vozila ostala su im samo dva dipa i jedan trotonski kamion. To je bilo sve to su imali za transport 33 ovjeka do Kufre, daleke 1300 km, a imali su i nekoliko novih ranjenika. Razmotrivi situaciju, Easonsmith je izdao svoja nareenja: Lawson (Louson) e uzeti jedan dip i onaj trotonski kamion, est ranjenika, vozaa, mehaniara i Davisa (Dejvisa) kao navigatora i krenut e preko Bir Gerrarija (erarija) prema Kufri. I ostali e krenuti prema Kufri, ali pjeice: dip kojim raspolau vozit e vodu i hranu, ali ne i ljude. U toku noi dip grupe koja je pjeaila naletio je na stijenu i otetio se, pa su utroili puna dva sata da ga poprave. Slijedei su dan nastavili put, a predvee su naili na logor Arapa od kojih su kupili jedno janje i mlijeka. esnaestog septembra sretno su naili na vodu, a pred samu zoru idui dan uli su kako kraj njih u daljini prolaze neka vozila. Bili su sigurni da pripadaju njihovoj jedinici, ali premda su ispalili nekoliko raketa, automobili nisu stali. No, jedan sat nakon toga, popevi se na vrh jedne uzvisine, ugledali su u udolini ispod sebe Oliveya (Olajvija) i njegove Rodezijance koji su se tamo ulogorili kuhajui doruak.

Lawson i njegova grupa sretno su stigli na mjesto sastanka, a odatle su ih u Kairo prevezli avioni. Svi ranjenici Pustinjske grupe oporavili su se i preivjeli. Deset uesnika operacije palo je u zarobljenitvo. Izgubljeno je 14 vozila. Easonsmith i Wilder dobili su DSO, a nekoliko drugih uesnika te akcije odlikovano je s MC i MM. Kasnije su Talijani javili da su britanski oklopni automobili unitili 16 aviona i otetili sedam. Ako elimo da ova pria bude potpuna, moramo ispripovijedati i to to se na kraju dogodilo sa Stirlingom, Macleanom i njihovom grupom. Njih smo, kako je ve opisano, ostavili na podnoju onog grebena gdje su ih itav dan tukli neprijateljski bombarderi i lovci. U svjetlosti zapaljenih kamiona podijelili su vodu i hranu koja im je preostala, a onda su se podijelili u tri grupe sa Stirlingom, Mayneom i Macleanom na elu. Chrisa Baileya i nekoliko tee ranjenih vojnika poslali su s jednim talijanskim zarobljenikom i sa zastavom Crvenog kria prema Bengaziju da se tamo predaju neprijatelju, a svi ostali ranjenici, meu kojima je bio i Bob Melot, uvrteni su u one tri skupine. No je bila veoma mrana i napredovalo se sporo. Plan je bio da do zore stignu do Gebela, da se tamo sakriju i da u skrovitima doekaju slijedeu no. Grupa koju je vodio Maclean imala je sreu jer je u samo svitanje pronala jedan vadi sa ikarom koja je bila dovoljno gusta i visoka da su se u nju mogli zavui kamioni i tamo kamuflirati. Neko vrijeme nakon svanua Maclean i Alston vidjeli su kako jedna eskadrila neprijateljskih aviona napada jednu njihovu, britansku kolonu u pustinji. Ubrzo se tamo u zrak digao visok stup dima, znak da su avioni pogodili barem jedan kamion. Napad to su ga vidjeli Maclean i Alston bijae napad na Stirlingovu grupu, koja je dodue bila pronala skrovite i zavukla se u njega, ali ju je onda nehotice odao voza jednog kamiona iz grupe Specijalne zrane slube, koji se u toku noi bio odvojio od njih, i u trenutku kad su stigli avioni, jurnuo je prema njihovom skrovitu da im se pridrui. Kad je napad neprijateljskih aviona napokon prestao, Stirling je izraunao da e svaki od preostalih trotonskih kamiona morati povesti 20 ljudi, a da e se u svaki preostali dip morati nekako utrpati njih osam. Da situacija u kojoj su se nali bude jo gora, imali su zalihu benzina koja im je bila dovoljna samo za vonju do Gialoa. Zato nije teko pogoditi da se

Stirling usrdno nadao da Gialo vie nije u rukama protivnika, nego da su ga zauzeli Sudanci. Sve tri grupe vozile su se cijelu no, a i kad je svanulo, nisu stale, nego su nastavile put. Maclean se vraki namuio prije nego to mu je uspjelo nai izlaz iz itave mree vadija i izai u otvorenu pustinju. Naravno, tu se kolona kretala mnogo bre. Ali kad je svanula nova zora, nigdje oko njih nije bilo niega u to bi se mogli sakriti osim malo ikare koja je bila visoka samo oko 40 centimetara. Kamioni su se rasturili, a onda su ih njihove posade prekrile mreama za kamuflau i granicama grmova kojima je bila svrha da bar donekle razbiju njihove geometrijske konture. Kad je taj posao bio gotov, svatko je sebi naao rupu u pijesku, izvalio se u nju i pokuao zaspati unato bijesnim napadima rojeva muha. Na svu sreu, muhe su bile jedini neprijatelj koji je doletio da ih uznemiruje; na nebu iznad njih itavog tog dana nije se pojavio ni jedan jedini neprijateljski avion. im se smrailo, kolona je nastavila put. Slijedee jutro nije se zaustavila nego je vozila itav taj dan. Drugo im nije preostalo: morali su se pomiriti s opasnou da ih otkriju i napadnu neprijateljski avioni, jer su im se opasno smanjile zalihe vode i ivenih namirnica. Vruina je bila upravo nesmiljena. Od vremena do vremena poneki bi vojnik jednostavno zadrijemao i onda pao s kamiona, pa bi se tada itava kolona morala zaustaviti da ga prieka. Pred zalazak sunca 18. rujna kolone su bile oko 50 kilometara od Gialoa. Odluili su da to vee bolje veeraju, jer su se nadali da e se idui dan sresti sa svojima i od njih dobiti hranu. Oko ponoi Maclean je poao u izviaku patrolu prema oazi da bi saznao tko se zapravo u njoj nalazi: da li neprijatelj ili Sudanci. Doavi nadomak oazi, ispalio je nekoliko raketa koje su bile ugovorene kao znak raspoznavanja, ali mu nitko nije odgovorio. Maclean je doekao zoru, zatim je sa svojom grupom krenuo prema palmama. U tom asu odjednom su iznad njih preletjela tri njemaka bombardera i malo dalje izbacila nekoliko svjenjeva bombi. Naravno, za Macleana je to bio znak da su Sudanci sigurno negdje u blizini. Da je imao pravo, pokazalo se kad je odmah nakon toga zapucalo nekoliko topova gaajui talijansku utvrdu u sreditu grada. No, odmah zatim poeli su dolijetati topovski projektili prema Macleanu i njegovoj skupini, i oni su tek u tom trenutku shvatili da se

nalaze na prostoru izmeu dviju protivnikih snaga koje vode borbu. Odmah su se odatle povukli i kratko vrijeme nakon toga uhvatili su vezu sa Sudancima koji su im rekli da ovdje vode borbu ve pet dana i da su upravo primili od Glavne komande nareenje da se povuku u Kufru. Sudanci su im dali hrane i benzina, u izvorima oaze bilo je vode u izobilju, a grane palmi svijale su se pod teretom datulja. Malo kasnije stigli su i Stirling i Mayne sa svojim grupama, i kratko vrijeme nakon toga, sve su kolone krenule na jug prema Kufri. Meutim, njihovim strepnjama jo nije doao kraj jer jo uvijek nisu bili na sigurnom: u porukama Sudancima Glavna komanda je javljala da su akcije Specijalne zrane slube primorale protivnika da s linije fronte povue velik broj njemakih vojnika; da oklopne formacije i pjeadija pretrauju pustinju tragajui za njima, pripadnicima Specijalne zrane slube, i da je neprijatelj angairao u toj akciji i avijaciju. Iako je panja koju im je na taj nain posvetio neprijatelj morala biti prijatna pripadnicima Specijalne zrane slube a osim toga bilo im je jasno da je za njih bolje da ih Glavna komanda hvali nego da ih kudi oni su se osjeali nekako bespomono, jer su znali da ih na goloj, lako preglednoj povrini pustinje svatko moe vidjeti. Da bi to vie poveali daljinu izmeu sebe i neprijatelja koji ih je gonio, vozili su cijelu iduu no s upaljenim farovima, a zora ih je zatekla u kraju koji e Maclean kasnije opisati kao neku vrstu pustinjskog arhipelaga. Bile su to goleme i visoke litice koje su strile iz pustinjskog pijeska, okrunjene travom, ikarom pa ak i drveem, bijae to upravo idealno skrovite pa se kolona zavukla u njega i tamo provela itav dan. Idue su noi nastavili put i nisu se zaustavili ni slijedee jutro jer su naili na jednu drevnu, prastaru karavansku trasu koja je vodila u Bir Zighen i dalje do oaze Bir Harae (Hara). Kad je Stirlingova kolona stigla u tu oazu, Sudanci su ve bili tamo i odmah su im pokazali nekoliko izvora crnkaste vode, kojom su se snabdjeti. Preostali dio putovanja obavili su bez ikakve nezgode: muno je bilo samo odljepljivanje kamiona koji su neprestano zapinjali u mekanom pijesku Velikog pjeanog mora. Dva dana nakon odlaska iz Bir Harasca, (kamioni su crkavali prosjeno svakih kilometar i pol) kolona je pred sam sumrak doepesala u Kufru. Ljudi su eljeli

samo jedno: da spavaju, spavaju, da satima spavaju, i ta im je elja bila ispunjena.

Kad se poetkom oktobra vratio u Kairo, Stirling je saznao da je general Montgomery, novi komandant Osme armije, osnovao novu jedinicu koja je dobila naziv G Raiding Force (Di Rjeding Fors) Napadaka grupa G, da je za komandanta te jedinice postavio pukovnika Shana Hacketta (ana Hekita) i da je Specijalna zrana sluba stavljena pod njegovu nadlenost. No, kad se Stirling upoznao s Hackettom, ovaj mu se na svu sreu svidio i bio mu je odmah simpatian. Ve na prvom sastanku njih su dvojica raspravljali o tome kakve bi zadatke trebala dobiti Stirlingova jedinica u predstojeoj ofanzivi. Stirling je mislio da bi moda bilo najkorisnije i najpametnije da se Specijalnoj zranoj slubi povjeri zadatak da nastoji stvarati kaos u neprijateljskoj pozadini, da napada njegove linije snabdijevanja i napadima koje bi vrio svake noi radi ometanja njegova povlaenja. Naravno, za izvrenje takvog programa trebalo bi vie ljudi nego to ih je Specijalna zrana sluba tada imala. Trebalo bi, drugim rijeima, dobiti pojaanje u ljudstvu, a svaki novi ovjek morao bi ispunjavati dva uvjeta: morao bi ve biti aklimatiziran i morao bi biti iz neke dobre jedinice. Shvativi da Stirling ima pravo, Hackett je uredio da se njih dvojica sastanu s Montgomeryjem i da o tome svemu s njime rasprave, pa su ga tako jednog dana posjetili u njegovom karavanu. No, ve na samom poetku tog sastanka postalo je jasno da Montgomery potpuno dijeli prezir to su ga gotovo svi aktivni oficiri osjeali prema neregularnim jedinicama, i da golemi uspjesi koje je Stirling postigao u protekle dvije godine za njega ne znae nita. ak je zadirkivao Stirlinga zbog neuspjeha koji je bio doivio u Bengaziju, ali mu Stirling nije ostao duan. Narugao se Montgomeryjevu mrtvo-hladnom i stopostotnom uvjerenju da e smrviti Rommelovu armiju jednom zauvijek i podsjetio ga na injenicu da je to isto obeanje bio dao i niz drugih generala njegovih prethodnika, ali ga ni jedan nije ispunio. Sastanak je zavrio tako da je Montgomery glatko uskratio dozvolu da Specijalna zrana sluba vrbuje nove ljude iz operativnih pukova. Jedini ljudi koje smije vrbovati jesu oni iz dopunskih pjeadijskih rezervi, a veina tih vojnika tek je stigla iz Engleske. Stirlingu nije preostalo nita drugo nego da se zadovolji time.

Montgomery je zapoeo svoju ofanzivu kod E1 Alameina 23. oktobra. Nakon etiri dana estokih borbi u kojima je pretrpio prilino velike gubitke, konano je probio Rommelovu liniju obrane i odbacio ga sve do Agheile. Tamo se Osma armija zaustavila i ostala na tim poloajima itav mjesec dana. Za to vrijeme Montgomery je morao dovui pojaanja za produetak ofanzive. Naime, iako je Rommel zadobio teke udarce, njegova je armija i dalje postojala i bila je puna borbenog morala. Stirling je iskoristio taj zastoj da zavrbuje to vie novih ljudi, ne pokazujui u tome preveliku izbirljivost. Dok ga Montgomery nije trpio, Alexander, Montgomeryjev pretpostavljeni, i Winston Churchill bili su puni divljenja. Zahvaljujui ba tome dogovoreno je da e Specijalna zrana sluba uzeti u svoj sastav ne samo Specijalni odred amaca nego i ostatak tzv. Middle East Commandoa (Midi Ist Komandoa) Komandoa Srednjeg istoka. Sve u svemu, Stirling je na kraju pod svojom komandom imao oko 800 ljudi. Meutim, sad se postavilo pitanje to e raditi Specijalna zrana sluba kad jednom Osma armija krene u novu ofanzivu. Stirling je izradio plan kojemu je sutina bila u tome da Specijalna zrana sluba nastoji neprijatelju oteati none pokrete du priobalne komunikacije i tako ga prisiliti da se kree po danu a tada e biti izloen napadima britanske avijacije. Montgomery je prihvatio taj plan i jedna Stirlingova izvidnica pronala je prikladno mjesto za bazu tih operacija. To je bio vadi Bir Zalten, oko 250 km juno od Agheile. Stirling je namjeravao da iz te baze odailje tako brojne skupine napadaa da e dionica ceste od Agheile na istoku do Tripolija na zapadu dugaka gotovo 650 kilometara neprestano biti izloena napadima. Naravno, administrativne i operativne tekoe i problemi bili su golemi, ali je Stirling bio siguran da e iz njih sretno isplivati. Stirlingov je plan impresionirao i Montgomeryja, koji je navodno rekao: Taj deko Stirling je lud, posve lud. Tko bi drugi mogao smisliti tako neto! Ali, ako njegov plan uspije, ja se neu ustruavati da kaem da je izvrio odluni... da upravo odluni... utjecaj na ishod moje ofanzive. Kad je to saznao, Hackett je javio Stirlingu: Komandant smatra da bi vaa aktivnost mogla imati odluan utjecaj na tok bitke. Stirling je odgovorio: estitajte u moje ime komandantu armije to je tako otrouman.

Stirling i njegova jedinica krenuli su iz Kabrita 20. novembra, a ve nedjelju dana nakon toga svi su se sigurno smjestili u onoj bazi iza neprijateljskih linija. Imali su svu silu podataka o tome to se dogaa na cesti uz obalu, jer su tamo ve bile patrole Pustinjske grupe za akcije u dubokoj pozadini, neprestano osmatrale cestu i registrirale svako vozilo koje bi njome prolo. Timpson, koji se bio oporavio od rana, poveo je gardijsku patrolu u jednu zaista briljantnu operaciju: punih 15 dana osmatrali su cestu bez stanke i odmora i tek im je nakon toga dola smjena pa su se mogli vratiti u Kufru. Isti dan, 13. decembra, kad je Timpson stigao u Kufru, zapoela je Montgomeryjeva ofanziva, a to je bio i znak za poetak Stirlingove operacije. Stirling je podijelio snage koje e sudjelovati u akciji u dvije grupe. Grupa A i Grupa B. Svaka se grupa sastojala od osam patrola, svaka je patrola imala tri dipa, a u svakom dipu vozila su se tri ovjeka. Zadatak je bio da svaka patrola izvri po jedan napad na cestu prosjeno svaka tri dana. Voama patrola preputeno je da sami odluuju kakve e akcije vriti: da li e dizati u zrak neprijateljske kamione i druga vozila, hoe li sjei telefonske vodove ili e postavljati mine na cestu. Na nesreu, Stirling nije mogao ostati da osobno rukovodi akcijama jer ga je Hackett pozvao da se vrati u Kabrit, gdje su zajedno morali donijeti neke vane organizacijske odluke. Nema nikakve sumnje da su sudionicima akcije nedostajale njegove sjajne sposobnosti. Jedna za drugom patrole su unitavane, iako se ipak mora priznati da je svaka prije toga uspjela izvriti barem dva-tri napada. Stirling, koji se nadao da e ti napadi trajati bar nekoliko tjedana, bio je, naravno, razoaran tim neuspjesima. Danas znamo neto to on tada nije mogao znati to jest da je uspio vie nego to je mislio. Rommel je u svom dnevniku ostavio biljeke o mnogim saboterskim i diverzantskim napadima, a osim toga, dobro je znao tko stoji iza njih. Evo teksta jedne od njegovih biljeki: Dvadeset i treeg decembra krenuli smo u 17 sati po prekrasnom sunanom vremenu u inspekciju zone juno od naeg fronta. Prvi dio puta vozili smo se cestom Via Balbia, a onda smo, sa dva talijanska oklopna automobila kao pratnjom, skrenuli s nje i vozili se fantastino nazubljenim vadijem Zem-Zemom prema E1 Fasciji (Faji). Uskoro

smo poeli nailaziti na tragove to su ih ostavili neki od Stirlingovih ljudi koji su na tom podruju ometali nae snabdijevanje. Rommel je, naravno, izdao nareenje da se britanski diverzanti progone i hvataju svim sredstvima. Sredinom januara igra je za njih bila izgubljena. Od oficira Grupe B nisu bila zarobljena samo trojica. Grupa A, kojom je zapovijedao Paddy Mayne, dobila je zadatak da vri napade na dionici ceste izmeu Agheile i Buerata, ali nije stigla da izvri mnogo napada, jer je od Glavne komande Srednjeg istoka dobila nareenje da obustavi dalje akcije: Osma armija krenula je u novu ofanzivu i probila njemake linije, pa je Stirlingu preostalo samo to da naredi svojim patrolama da se vrate u bazu, gdje e se prikupiti za nove zadatke. On je tada shvatio da se dramatino izmijenila itava atmosfera na srednjoistonom bojitu. Shvatio je da Alexander i Montgomery nisu obini generali, kako je u poetku brzopleto zakljuio, nego sjajni vojskovoe koji tono znaju to treba uraditi. Osim toga oni su imali golemu materijalnu premo nad Rommelom i njegovim snagama, a vrsto su odluili da se njome dokraja poslue i to ne samo da bi potisnuli njemako-talijansku armiju sve do Tunisa nego i da je potpuno unite. Britanski su vojnici gotovo blistali od samopouzdanja. Naravno, trebalo je uvaiti i injenicu da se saveznika armija pod komandom generala Eisenhowera iskrcala u Aliru, iza Rommelovih lea, i da je napredovala prema jugu i istoku. Pobjeda je napokon bila na vidiku. Montgomery je planirao da svoj slijedei udar izvri 15. januara i nadao se da e se tako probiti daleko iza Tripolija. U sklopu te operacije Specijalna zrana sluba dobila je ove zadatke: kapetan Jordan i tri patrole snaga Slobodne Francuske vrit e napade na linije komunikacija izmeu Sfaxa Safaqus (Sfaksa) i Gabesa Gabis u Tunisu, a druga e operativna grupa izvriti demonstraciju zapadno od Tripolija. U isto e vrijeme Osma armija napasti Tripoli s juga i istoka. Svrha demonstracije bila je u tome da se u neprijateljskim redovima izazove panika i da se Nijemci povuku prije nego to razore ureaje u Tripoliju. Trea operativna grupa Specijalne zrane slube dobila je zadatak da izvri izvianje utvrene linije Mareth u Tunisu, oko 320 kilometara zapadno od Tripolija. to se tie Stirlinga, on e izvriti izviaku akciju u sjevernom Tunisu, a onda e se prikljuiti

britanskoj Prvoj armiji u Tunisu. Stirling je odluio da na taj zadatak kao navigatora povede Sadlera jer je bilo oito da e problem prelaenja preko nepoznatog teritorija Alira biti vraki sloen. Krenuli su 10. januara. Cilj prve etape putovanja bila je oaza Bir Guedaffia (Gedafija), juno od Buerata, gdje su se Stirlingu i njegovoj grupi pridruili Jordan i njegove tri patrole. Odlueno je da se podijele u dvije skupine koje e putovati svaka za sebe, i da se zatim ponovno spoje kod Bir Soltanea u sjevernom Tunisu. Bir Soltane je bio izabran zato to se nalazio na teritoriju koji je Stirling trebalo da izvidi za Obavjetajno odjeljenje Osme armije i zato to je mogao posluiti kao dobra odskona daska za Jordanove operacije izmeu Sfaxa i Gabesa. U poetku se putovalo lako i kamioni su vozili do Ghadamesa brzinom od osamdesetak kilometara na sat. Tamo su saznali da su general Leclerc i snage Slobodne Francuske, koje su upravo tada bile na svom sjajnom maru od jezera ada, samo nekih 120 kilometara daleko. Stirling bi ih bio rado doekao i pozdravio, ali za to nije bilo vremena. Odmah je krenuo prema sjeveru kroz podruje poznato pod imenom Veliki Erg. To je bio najstraniji teren kroz koji se ikad morala probijati njegova jedinica. Nedaleko od Bir Soltanea Stirling se odvojio od svoje kolone da izvidi teritorij oko linije Mareth i tada je saznao da je Montgomery osvojio Tripoli. U istoj poruci Obavjetajno odjeljenje Osme armije zatrailo je da se to prije i to bre izvre akcije u rajonu Sfaxa i Gabesa. Stirling je zato naredio Jordanovoj koloni da odmah krene prema sjeveru a ujedno je razmislio i o vlastitom voznom redu. U normalnim okolnostima, to jest da je sve bilo ostalo po starom, njegov put do Alira i poloaja Prve armije vodio bi juno od jezera Djerid (Derid). Meutim, uzevi u obzir brzo napredovanje Osme armije o kojem je upravo saznao odluio je da izvianje skrati na jedan jedini dan, a da onda odmah pojuri za Jordanom kroz prolaz izmeu jezera i morske obale kod Gabesa, izvri akciju u rajonu Soussa (Susa) i da tek nakon toga nastavi put. Podaci koje su mu bili poslali obavjetajci Osme armije govorili su da Rommelova situacija u snabdijevanju postaje oajna, a to je znailo da bi svaki udarac u njegovu pozadinu mnogo pomogao Osmoj armiji.

I tako je Stirling pohitao na sjever prema prolazu kod Gabesa, kreui se po izvanredno tekom i neprohodnom terenu. Sa sobom je imao pet dipova i etrnaest ljudi. Pred sam sumrak pojavila su se dva njemaka izviaka aviona. Napravili su jedan krug iznad kolone, opazili je i odletjeli. Stirlingu je bilo jasno to se dogodilo. Jordan je zapoeo svoju akciju i Nijemci su zato pomno motrili prolaz kod Gabesa. Bilo je gotovo sigurno da su ona dva aviona alarmirala kopnene jedinice i da su one ve krenule da ga doekaju, a to je znailo samo jedno: da se kolona mora pod svaku cijenu provui kroz prolaz prije zore. Tekom mukom probijala se gotovo korak po korak po kamenitim stazama, kroz duboke krevite gudure. Do svanua je prevalila neto vie od 30 kilometara. Kad je svanulo, otkrili su da se nalaze u neposrednoj blizini ceste koja vodi u Gafsu. Cesta je bila tako blizu da su oni mogli vidjeti neprijateljska vozila kako se kreu po njoj. ekali su gotovo itav sat da se cesta isprazni i da se situacija raisti, a onda su se bre-bolje prebacili preko ceste, vozili jo oko trideset kilometara i konano pronali jedan dubok vadi koji je, pun zelenila, bio kao stvoren da im poslui kao skrovite. Kad su sakrili kamione, Stirling je poslao Sadlera i jo jednog oficira da izviaju okolicu. Vratili su se prilino brzo s vijeu da se samo otprilike kilometar i po ispred njih nalazi jo jedna cesta puna neprijateljskih vozila, a kraj nje neka vrsta depoa gdje se kamioni istovaruju i primaju nove tovare. Primivi mirno tu vijest, Stirling je rekao da bi bilo najpametnije da se svi dobro naspavaju, a slijedee e noi izvriti akciju na Sousseu. No stvari su pole naopako. Oko pet sati poslije podne Sadler i Cooper, koji su se nalazili na samom ulazu u vadi, odjednom su zauli topot vojnikih cokula, a ve u slijedeem trenutku zagledali su se u uperene cijevi neprijateljskih puaka. Neprijatelj ih je sve uhvatio na spavanju! Stirling, koji je spavao kao zaklan u nekoj peini, naglo se probudio i prvo to je vidio bila je cijev revolvera koju je prema njemu uperio oito prestraeni neprijateljski vojnik. Izaavi natrake iz peine, njemaki je vojnik dao Stirlingu rukom znak da poe za njim, a ovome je bilo jasno da mu se mora pokoriti. mirkajui od jake dnevne svjetlosti Stirling je pogledao u vis i ugledao stotine neprijateljskih vojnika to su se bili poredali na gornjem rubu vadija s pukama uperenim u njega. Srea ga je napokon ostavila!

Nijemci su dopustili zarobljenicima da uzmu line stvari, zatim su ih sve strpali u jedan kamion. Nakon vonje od dva sata stigli su u zarobljeniki logor koji je, kako se ini, bio u okolici Medine. im je stigao u logor, Stirling je poeo da smilja kako da pobjegne. Kad se spustila no, zamolio je straara da ga odvede na zahod, i dok je tamo iao, poeo je bjeati zajedno s oficirom koji se zvao McDermott (Makdermot). Plan bijega bio je nezgrapan i nespretan, ali je ipak upalio i Stirling je pretrao oko est stotina metara i doepao se ikare a da ga ni jedan metak nije pogodio. Kako je neko vrijeme uzalud traio McDermotta, preao je do zore oko 25 kilometara, a tada se namjerio na veliku arapsku kuu koje se vlasnik razveselio kad ga je ugledao i odmah mu dao hrane i vode. Taj dan Stirling je proveo sakriven u Arapovoj upi. Ocijenio je da se nalazi otprilike 50 kilometara od Bir Soltanea i da bi do zore mogao prijei oko trideset kilometara. Meutim, kad je pala no, izgubio je itav sat jer je odluio da izvidi jedan oblinji aerodrom pun junkersa 52, a onda je, krenuvi dalje, otkrio da je teren tako neprohodan da je do zore na jedvite jade preao samo esnaest kilometara. Kad je svanulo, pronaao je neku malu guduru u koju se zavukao i odmah zaspao. Pred sam zalazak sunca, probudio ga je neki Arapin koji mu je rekao da e mu dati hrane i vode. Poavi za njim kroz vadi, Stirling je upao u zasjedu koja ga je ekala. Arapin je iznenada izvukao revolver i uperio ga u Stirlinga, a ovaj je, pogledavi naprijed, tek tada opazio pet njemakih kamiona punih vojnika i naikanih mitraljezima. Ovaj se put o bijegu nije moglo ni sanjati. Fantomski major prestao je da bude fantom! Iako je Stirlingov pad u zarobljenitvo izazvao zbrku u Specijalnoj zranoj slubi, to jo nije bio kraj te jedinice. Na Stirlingovo mjesto doao je Paddy Mayne. Do kraja rata jedinica se borila u Italiji, u Francuskoj i najzad u Njemakoj, i za to je vrijeme od njenog ljudstva i novih vojnika formirano pet pukova: dva britanska, dva francuska i jedan belgijski. Njeni pothvati u pustinji sada su ve pripadali historiji. Nakon velikog saveznikog napredovanja, posao Pustinjske grupe za akcije u dubokoj pozadini bio je dovren i njeni su se kamioni posljednji put vratili u Kairo. U toku januara i februara 1943. godine glavni zadatak jedinice bio je istraivanje nekoliko tisua etvornih

kilometara podruja juno od linije Mareth. Taj veliki napor nagraen je slijedei mjesec. Prouivi izvjetaje koje je dobio od Pustinjske grupe, Montgomery je zakljuio da bi bilo mogue bono zaobii liniju Mareth i povjerio je taj zadatak Novozelandskoj diviziji. Meutim, da bi se mogao izvriti pokret tako velikog broja ljudi preko pustinje, trebalo je prethodno na pravcu njenog nastupanja stvoriti niz etapnih skladita ratnog materijala. Pustinjska je grupa dobila zadatak da izabere mjesta gdje e se stvoriti ta skladita i da onda do njih vodi kolone kamiona s materijalom. Sredinom marta sve je bilo spremno i ujedno je konano preciziran pravac kojim e se kretati divizija. Devetnaestog marta divizija je, predvoena pripadnicima Pustinjske grupe, izvrila pokret prema Gabel Tabaqui (Debel Tabaki), ali je to bila samo prva etapa jer su njeni konani ciljevi bili E1 Hamma i Gabes. Osjetivi opasnost koja mu je zaprijetila s juga, Rommel je prebacio jednu oklopnu i dvije pjeadijske divizije na prostor zapadno od Gabesa da zatvore tamonji prolaz. Ali je Montgomery poslao Novozelananima kao pojaanje 1. oklopnu diviziju, a itavoj operativnoj grupi davali su zranu podrku avioni britanskog i amerikog ratnog zrakoplovstva. Te su snage nanijele Nijemcima teak poraz i Rommel je morao napustiti svoju obrambenu liniju i povui se. Nekoliko dana nakon pada Gabesa, Montgomery je Prendergastu, komandantu Pustinjske grupe, napisao ovo pismo: Dragi Prendergaste, Sutra vam vraamo vau indijsku grupu. Ona je ovdje obavila mnogo vrijednih poslova izviala prilaze cestama, davala patrolnu slubu za zatitu aerodroma i tako dalje ali smatram da u podruje u koje upravo ulazimo za njih nee biti posla. elio bih da znate koliko cijenim izvrstan posao to su ga obavile vae patrole, Specijalna zrana sluba, izviajui za nas podruje sve do Gabesa. Bez vaih pomno pripremljenih i pouzdanih izvjetaja nastupanje lijevim udarom to ga je izvrila Novozelandska divizija bio bi udarac u nepoznato. Zahvaljujui podacima koje smo od Vas dobili, mogli smo sa sigurnou planirati tu operaciju, i ona je, kao to znate, prola bez najmanje smetnje. Molim Vas da u moje ime iskaete zahvalnost svima onima koji su u tome sudjelovali. Ujedno primite od Osme armije najbolje elje za

sretno izvrenje zadataka koji su jo pred vama. Va odani B. L. Montgomery Kao ratnom zarobljeniku, Stirlingu je dakako bila uskraena utjeha koju bi mu sigurno bila pruila takva poruka da je za nju znao. Meutim, da je za njega znao, zacijelo bi mu priinio veliko zadovoljstvo i zapis to ga je upravo tih dana unio u svoj dnevnik feldmaral Rommel. Taj zapis ticao se njega, Stirlinga. Govorio je o njegovom zarobljavanju i glasio je: Tako su Britanci izgubili veoma sposobnog i okretnog komandanta pustinjske grupacije koja nam je nanijela vie tete nego bilo koja druga britanska jedinica takve brojane snage. Trinaestog maja u 13 sati i 16 minuta general Alexander je poslao premijeru Winstonu Churchillu ovu depeu: Gospodine, dunost mi je da vas izvijestim da su operacije u Tunisu zavrene. Otpor neprijatelja potpuno je prestao. Mi smo gospodari obala sjeverne Afrike. ekam vaa dalja nareenja. Da bi se izvojevala ta pobjeda, trebale su tri godine, mnoge bitke i mnoge rtve. Pustinjska grupa za akcije u dubokoj pozadini i Specijalna zrana sluba bile su u brojanom pogledu tek neznatan djeli formacija koje su se borile u sjevernoj Africi. Meutim, kazat emo istinu ako reknemo da bi bez njihova napora pobjeda dola kasnije i da bi bila mnogo skuplje plaena. Njihova uloga u povijesti ratova ostaje jedinstvena.

www.CroWarez.org

www.BosnaUnited.net

You might also like