INDIJSKA FILOZOFIJA

Filozofija je, kao samostalna umna djelatnost, s vlastitim tradicijama i institucijama, specifinost "zapadnoga svijeta". Zbog te samostalnosti, moemo u smjeni filozofa, filozofskim temama i kolama, tragati za zakonitostima kretanja. To traganje postaje posebna zada a filozofskog i znanstvenog istraivanja. Za druge civilizacije !starog "bliskog istoka", te zatim posebno indijske i kineske" moemo re i da poznaju "filozofsko miljenje", tj. nain miljenja temeljen na ljubavi prema mudrosti, diskusiji i logici, ali ne i "filozofiju" kao samostalnu djelatnost. #stona filozofija najdrevniji je sustav miljenja i obino se smatra suprotnim zapadnjakome. $o ba je ta razlika, ta suprotnost, ono to danas, moda vie nego ikad, ini tu tradiciju zanimljivom Zapadnjacima.

DOBA VEDA I STARIJIH UPAINADA DO POJAVE BUDIZMA POLOVICOM PRVOG TISULJEA PRIJE NAE ERE
1. VEDE
%rema indijskoj vjerskoj predaji Vede se sm !" #$ naukom drevnih mudraca, rii, ija je mudrost plod duhovnog "vienja". &ije 'eda potjee od korjena "vid", koji je sauvan i u naoj rijei "vidjeti", a znaenje je "znati", jer je spoznaja u smislu mudrosti predmet intuicije. Trajanje starijeg vedskog doba, rauna se do (. st. pr. n. e. %od pojmom 'eda podrazumijevamo itavu knjievnost jednog neodre)eno velikog povijesnog razdoblja. 'edska poezija i filozofija razvija se iz rtvene simbolike. 'edska knjievnost prvoga razdoblja od najmanje tisu u godina razvrstana je pod etiri naslova* Rig-veda, Yagjur-veda, Sama-veda i Atharva-veda. +rganski dijelovi 'ede, koji ujedno obiljeavaju i povijesne razmake u razvoju ove knjievnosti su* sam,ita, bra,mana, aran-aka i upaniad. 1.1. R%! %rvi apstraktni pojam razra)en u du,u oblikovanja vedske teorije o ivotu i svijetu bio je pojam "%! . +snovno filo ofsko naenje je "poredak". #z pojma rita moe se izvest osnova indijske metafizike, etike i socijalnog poretka. .rtveni obred simbolizira moralnu snagu podlonosti bogovima. .rtva postaje simbol kozmike dunosti, ijem se ispunjenju pripisuje i nastanak svijeta. /ve enici !bra,mani" proglasuju se za uvare zakona o podlonosti bogovima, znaju i bit djelatnosti, koja treba izazvati eljene posljedice. Tako ritualna rtva postaje uzor djelatnosti uop e. 'la u nad uzrocima i posljedicama sve enici stjeu sposobnost da mimoi)u i same bogove, da se

rtvom izdignu iznad podruja nji,ove mo i. Tako se razvija prva teorija socijalne mo i u indijskom kastinskom sistemu. /istem kasta je posljedica ar,ajskog ozakonjenja poretka i odnosa izme)u dvaju plemenski, skupina, a nametnuli su ga jai osvajai 0rijci. 'e se u tom razdoblju u 'edama spominje 1anu kao praotac stvorenja i utemeljitelj moralnog i socijalnog poretka. +snovni indijski moralno2pravni spis !d,arma2astra", naziva se "1anuov zakonik". 3 daljnjem razvoju indijske filozofske misli razvila su se iz rite dva osnovna pojma* d,arma i karman. %ojmu d,arme kao zakona korelativan je pojam karmana kao akta. $auka o riti, osim to je pretea kasnije teorije o d,armi kao zakonu i o karmanu kao aktu djelatnosti, najavljuje ve u doba &ig2vede nosioca moralne odgovornosti. 1.&. M%!'(')%# +p i naziv za boanstvo je deva, izveden iz korijena div, to znai "sjati". 3 &ig2vedi susre emo mali broj najvii, boanstava, dok se u 0t,arva2vedi indijski panteon popunjava i popularizira. 'edski bogovi nisu konani, sistematski i odvojeni karakteri kao grki bogovi. 4ogovi ovdje ne zadravaju svoje odre)eno mjesto kao u politeistikom vjerovanju, nego se izmjenjuju ovisno o tome kako postaju predmetom oboavanja. Tu se dakle javlja ,enoteizam, tj. oboavanje pojedini, bogova. 'edska se boanstva nikad ne prikazuju potpuno neovisno od drugi,. +boavatelj vedski, bogova ne zaboravlja sve ostale bogove kada oboava jednog, ve je svjestan da svi bogovi djeluju sukladno u smislu ispravnosti i da je svaki od nji, gospodar u podruju svoje djelatnosti. /,ematiziranje prikaza indijskog panteona bilo bi nemogu e zbog prevelike podjele bogova, zbog bogova koji se kasnije dijele na jo vie nji,. Znaajni simboli kozmiki, boanstava su ivotinje i predmeti, npr., kornjaa je simbol stvoritelja svijeta i oca svi, bi a. %ostojanje svijeta zavisno je od kozmikog napora, da se odri raspon izme)u neba i zemlje. 3nutar tog energetskog raspona !kao unutar kornjaina oklopa", odvija se ivot.

&. U* +%, de
U* +%, de s$ dio !eda, o"ino akljuna poglavlja njihovih odlomaka, kojima su dodane kao filo ofsko tumaenje. &ije upaniad je sloena, a postoje razliita tumaenja njezina znaenja. $aje e tumaenje rastavlja rijei na dijelove* upa !pored", ni !dolje" i sad !sjediti", to bi oznaavalo uenika koji sjedi do nogu uiteljevi,. %rve upaniade se javljaju otprilike izme)u 5666. i (66. g. pr. n. e. 7oba stariji, upaniada rauna se do polovine prvog tisu lje a pr. n. e., to znai do pojave budizma. 8asnije upaniade nastajale su sve do kasnog /rednjeg vijeka. 3paniade esto ulaze u sr filozofski, problema. +ne se ne osnivaju na teolokom razmiljanju. 3 upaniadama je stav potpuno izmijenjen, a interes nije usredotoen u vanjskom stvaraocu, nego u samome sebi. 9itavo se pitanje svodi na vr,ovnu istinu, a ovjek sam u sebi razotkriva najve u realnost. $ajivotopisnija linost ovog razdoblja je mudrac :agjnavalk-a, glavni nosilac radnje najstarije, 4ri,adaran-aka2upaniade. $jegova "tajna nauka" postaje osnovom 4udd,ine nauke o prepora)anju "bez due i individualnosti", prema kojoj moralne vrijednosti djela postaju pokretna snaga, a ne linosti koje i, vre.

&.-. Os+'.+% /%('0'/s1% s! .'.%

&.1.1. B" 2m + % !m + /redinji stav vedantinske nauke, kojoj je is,odite u upaniadama, jest identitet bra,mana i atmana. 1etafizika identifikacija bra,mana i atmana ima posljedicu, da se termini upotrebljavaju naizmjenino, bez razlikovanja, kad se eli oznaiti bilo krajnja bit svemira, bilo ivotni da, u ovjeku. 8asnije primje ujemo da se rije bra,man op enito upotrebljava u prvom smislu, a rije atman oznaava najdublju bit ovjeka. $ajsnanija struja miljenja, koja je izraena u ve ini tekstova, smatra, da je atman ili bra,man jedina realnost, a sve je ostalo nerealno. &.1.&. Ved +!%+s1% * +!e%0 m 'edantinski se panteizam bitno razlikuje od spinozijanske panteistike ontologije. /poznajnoteorijska usmjerenost vedantinskog panteizma podudara se sa teorijom sveobu,vatnosti, gdje bitak u pravom smislu nije ni subjekt ni objekt, ve dolazi do izraaja u cjelini subjektivno2objektivnog rascjepa, te mora proet kategorije da bi im dao smisao i znaenje. Taj bitak nazivamo sveobu,vatnim. &.1.-. 3T ! !. m s%3 %ovijesna usporedba stava koji je prevladavao u starije vedsko doba, sa stavom koji prevladava u upainadama, pokazuje, da se i ovdje kao i svuda u povijesti sredite filozoskog interesa pomicalo od objektivno2ontolokog k subjektivo2noetskom proble2 mu. Taj je razvoj u indijskom miljenju bio ubrzan i osobito naglaen. Tu se oituju ve konane i klasine granice indijskog intucionistikog iracionalizma. &.1.4. M 5 /,va anje je da je m 5 "veo ilu ije", od iji, je niti satkana predodba fenomenalne realnosti. $ailazimo i na s,va anje da je izraz ma-a, upotrebljavan i u starijoj vedskoj knjievnosti, koriten kao natprirodna mo bogova, da se oituju pred smrtnicima. Ta se sposobnost postepeno prilago)ava panteistikom okviru pogleda na svijet. #dealistika se teorija o ma-i mogla logiki razviti iz povijesnog s,va anja o ma-i kao akti, ili natprirodnoj mo i bogova, tek u doba kad poinju prevladavati kultovi pojedini, boanstava kao vr,ovni, u apsolutnom smislu. &.1.6. P"'7(em 7esm"!+'s!% % s('7'de 8arakteristika je indijske teologije, da u njoj ne postoji jedinstvena teorija o besmrtnosti due. #ndijski je pogled na svijet u biti dinamian i vitalistiki, iako indijska filozofija slobode !mukti" tom dinamizmu daje specifino osvjetljenje. %ovijesno, ideja o mukti plod je vedske teorije o rtvi, naporu, "izgaranju". /vijet je rezultat ivotnog napora. ;nergija koja odrava njegov promjenjivi

egzistencijalni raspon energija je djelatnosti !karman". 4ogovi kao djelotvorna bi a podvrgnuti su zakonu kauzaliteta i egzistencijalnom relativizmu, umiranju i prepora)anju !samsara" jednako kao i ljudi. 8ad se istroi energija koja je u svjetove iskonski uloena, oni bivaju zdrobljeni i raspreni. %repora)aju se s mlazovima nove energije. Ti novi mlazovi rezultat su djelatnosti minuli, svjetova, jer razlika iskonski uloene i naknadnom djelatno u ostvarene energije po zakonu o vjeitosti samsare ne moe nikada biti jednaka nuli. #ndijska teorija evolucije zavisi od metafizikog odre)enja smisla ivota, od ideala najvieg dobra. #z toga proizlazi da je indijski pogled na svijet individualistiniji nego europski.

-. K'0m'(',1% %de (%0 m % *s%2'(',1% m !e"%# (%0 m

+snove indijskog kozmolokog idealizma su nauka o karmanu i nauka o prani. 9itav indijski filozofski idealizam zasniva se na "teoriji sna". +snovno pitanje od kojeg se polazi, tie se nosioca ivota i sudbine nakon smrti. +dgovara se na taj nain, da se nosilac ivota nalazi sad u ovom sad u onom elementu. 'anjski svijet, svijet materije, izaziva najprije slab interes. 8ad se govori o problemu "elemenata" u indijskoj filozofiji prvenstveno se istie da indijska nauka o elementima po svojoj osnovnoj strukturi nije nikada bila nauka o atomima po europskom smislu, nego je uvijek ostala na terenu fenomenalne datosti. #ndijski je atomizam jedan od najzamreniji, problema za zapadno s,va anje. ;lementi zbivanja !b,uta" s,va aju se op enito kao ,rana !u,ara". #sta rije znai i rtveni prinos bogovima. %rvi element materije bila bi vatra, a nosilac ivota da,. %aralelno s teorijom vatra2voda2zrak2zemlja, postoji teorija idealistikog izvoda elemenata, po kojoj se iz kozmikog da,a !prana" razvijaju spoznajni elementi, a iz nji, se dalje razvijaju elementi stvarnosti i zbivanja. $e samo nematerijani, ve i materijalni elementi gube svoj atomski karakter u pretpostavci, da se elementi ne samo stalno razvijaju jedni iz drugi,, ve se isto tako jedni u druge vra aju i iezavaju u idealnim sferama. &adikalno odvajanje mikrokozmikog atmana ili du,ovnog principa u ovjeku, od rascjepa subjektivno2objektivne datosti, do te mjere, da atman nikada i ne postaje nosiocem individualne svijesti !da nikad ne postaje "ja", nego ostaje "se"", vodi nuno do posljedice da se najprije naelno ne razlikuju bioloki, fiziki i psi,iki elementi po ontolokom stupnju. #zbacivanjem duevni, fenomena iz opsega atmana, stvara se brzo sklonost i potreba da se tretiraju objektivistiki i materijalistiki. Tako misli i osje aji postaju vrstom razrije)ene materije. Tako indijska "psi,ologija bez due" nalazi svoj put, za tumaenje fenomena podsvijesti i pam enja, te negaciju "natprirodnog" karaktera prapsi,iki, pojava.

NASTANAK ARHAJSKIH SISTEMA I KNJI8EVNIH EPOSA9 DO BHAGAVAD:GITE

1. B$dd2%+ + $1

B$dd2 #e "io jedan od prvih malo"rojnih mislilaca najranijih vremena, koji su uveli odreene filo ofske termine i fra eologiju u jasnu filo ofsku metodu. / pojavom nauke #otame $uddhe i %ahavire #jine !osnivaa gjainizma", prestaje doba u kojemu se ni jedna linost ne pojavljuje izdvojeno u prvoj liniji spoznaje. 3 <. st. pr. n. .e., vode e filozofske i religijske nauke pojavljuju se kao tvorevine povijesni, linosti. 4udd,ina nauka ostaje po naem znanju, jedinstven primjer pozitivnog utjecaja koji je izvrio produbljeni tisu ljetni razvoj filozofske kulture na kritiki stav. 4udd,a je isticao da je on jedan od mnogi, budd,a !budni,", i da njegova nauka razotkriva i prilago)uje stare zaboravljene putove spoznavanja. $jegova je nauka sabrana u tri skupine u razdoblju od priblino tri stolje a. 3 pogledu redovnike discipline koju je 4udd,a ostavio svojim uenicima, bitno je naglasiti nedogmatski liberalizam njegovog "srednjeg puta". / jedne strane je bio neprijatelj "udotvorstva". / druge strane nije vjerovao u mogu nost iskupljenja. 8ae da budd,e samo pokazuju put, a napor i uvi)aj ostaju stvar svakog pojedinca. 1.1. B$dd2 % ; )# + . (15 'remenski razmak izme)u nji, dvojice je tek nekoliko stolje a. 3 istupima :agjnavalk-e, istiu se ovi momenti* o Traenje je prapoetka apsurdno. #zvor materijalne svijesti ne moemo materijalno transcendirati, jer bi s time njeno uporite "prepustili psima". Znaajno je da je sjedite te svijesti jo u "srcu". o /vo)enje elemenata fenomenalnosti na prostor !akaa". o 8arman postaje osnov nauke o prepora)anju. o 0tman kao metafiziki princip svijesti nadomjeta ontiku funkciju sveobu,vatnog bra,mana 1.&. S!"$1!$" s%s!em 4udd,a i njegovi sljedbenici nazivaju svoju nauku d,amma !d,arma", to znai nositi. 4udd,a tim izrazom oznaava svoju nauku o prirodnom zakonu, koji je u biti zasnovan i "noen" na moralnoj podlozi. +tud se smisao termina grana u dva smjera, pa s jedne strane oznaava zakonitost u smislu pravednosti i ispravnosti !legalitet i moralitet", a s druge zbiljsku osnovu fenomenalnog zbivanja, ija je struktura sloena od "elemenata" koji se tako)er nazivaju d,amma. 4udu i da elementi zbilje nisu jo i elementi "stvari o sebi", izraz d,amma u ovom znaenju konano prima znaenje fenomena ili pojave uop e. 4udd,a je svoju naku podijelio na tri djela* etiku !sila", nauku o meditaciji !samad,i" i nauku o spoznaji !panna". 3 vezi s tom podjelom, strukturne tri s,eme, daju peat toj nauci. +snovna etika s,ema sadrava "etiri plemenite istine" ! attar=ari-a=sa ani" sa "osmerolanim putem" koji vodi prema oslobo)enju !att,angika=magga". 3 spoznajnoj nauci sredinji poloaj zauzima s,ema od dvanaest lanova ili karika !nidana" koju uvjetuju nastanak i tok egzistencije !pati a=samuppada" unutar univerzalnog toka zbivanja !samsara". $auka o meditaciji osniva se na dvije etverolane ljestvice od koji, se prva i osnovnija !rupa=gj,ana" odnosi na redukciju !vikk,amb,ana" oblika svijesti, a druga !arupa=gj,ana" na redukciju kategorija spoznaje.

1.&.1. S%( <e!%1 = "9etiri plemenite istine" od koji, dolazi 4udd,ina nauka o odvra enosti od fenomenalne egzistencije jesu* 5 bol !dukkha" > nastanak bola !dukkha-samuda&a" ? prestanak bola !dukkha-nirodha" @ osmerolani put koji vodi do prestanka bola !dukkha-nirodha-atthangika- magga" #z 4udd,inog uenja polaze tri "puta proi enja"* iskuplljenje iz karmikog determinizma putem krepostiA analitika spoznaja uvjetovanosti egzistencije i njeni, elemenataA meditativna odvra enost od afirmativni, i negativni, stavova prema problemima bitaka i nebitaka i nji,ova redukcija na kategorije iste savijesti. 0nalitiki dio svoje etike zapoinje 4udd,agosa ovim citatom iz djela %atisamb,ida !"0nalitika"", koje spada u 8,ud2daka2nika-u Ti2pitake* "Bto je etikaC %ostoji etos volje, etos du,ovnog stava, etos u obuzdavanju i etos u nevrenju prekraja." 1.&.&. P ++ <s*'0+ # = 1.&.&.1. P"'7(em 1 $0 (%!e! 4udd,ina etika polazi od "istine o bolu", a zatim vrlo brzo prelazi okvire, u kojima bi se moglo pokuavati, da se s,vati kao ,edonizam u eropskom smislu rijei, te se razvija u etiku iste dunosti !dhamma", gdje se transcendiranje materijalni, vrijednosti odnosa dobra i zla oituje tek kao negativna strana spoznajnog procesa u daljnjoj razradi discipline praktinog uma. 1.&.&.&. P"'7(em e(eme+ ! 3 osnovnoj klasifikaciji !'hamma-sangani" ti, elemenata ima (D. 3 kasnijim ma,a-ana kolama nji,ov se broj pove ao. +snovna je teko a za zapadne interpretatore okolnost, da se svi ti elementi prvobitno dijele na karmiki pozitivne, negativne i neutralne. 0naliza pojavnosti provodi se iskljuivo u cilju redukcije i neutralizacije sloeni, tvorevina svijesti. Filozofsku vanost struktura, koje se tom analizom izva)aju u spoznaji, moemo pravilno ocijeniti jedino onda, kad u naporima moderne filozofije, koji su nam principijalno lake pristupani, na)emo uporite u djelomino srodnim metodama. $auka o elementima zbilje ima neke svoje specifine indijske i budistike pretpostavke koje su zajednike realistikim i idealistikim kolama. %rema tim op im pretpostavkama, spajanje elemenata u skupine trenutano je pojava. 3 odnosu prema pojavnim "vrtlozima", koje nji,ovo vjeno kretanje izaziva u svijetu, ti elementi predstavljaju zbiljsku podlogu. 8arman je zakon nji,ova trenutanog spajanja i razdvajanja, zakon pojavnog formiranja. 8armiki je lanac lanac pojavni, trenutaka. /a stanovita zbilje !&atha-"huta" svaka je egzistencija trenutana. 4udd,ina teorija elemenata ukljuuje "etiri velika elementa", zemlju, vodu, vatru i zrak, no i ona i, kao i upaniade promatra kao ",ranu" osjetne svijesti.

1.&.&.-. S m d2% <med%! >%# = /vr,a je meditacije "razvoj svijesti i mudrosti". %od prvim se izrazom ovdje "razumijeva sabranost", a pod drugim jasni uvid !vipassana", kae 4udd,ag,osa u uvodu "'isudd,i2 magge". 3 ovoj se di,otomiji svijesti ! itta" i mudrosti !panna" ne radi o op im i mnogoznanim izrazima, kako bi se na prvi pogled moglo initi, nego o dva jasno odre)ena niza kategorijalni, struktura, koje dominiraju ovim podrujem filozofije. /abranost je is,odina toka po kojoj cijela ova nauka o meditaciji dobiva ime samad,i. /vr,a meditacije nije mistina ekstaza, ve ,ladna analiza stanja spoznajne svijesti koja nije usmerena ni prema kakvom predmetnom za,va anju kao krajnjem cilju. /upstancijaliziran, cilj ove metode znaio bi "ras,la)enje" i "utrnu e" svijesti. Eledano fenomenoloki, svr,a je sabranosti svo)enja panje na "jednu toku" !cittasFe= kaggata", koja se interpretira i kao "toka nule u svijesti". / obzirom na teoriju o trenutanosti zbiljni, sklopova, vrsto a povezanosti zavisi od postojanosti uma u odnosu prema izdiferenciranosti elemenata. To je osnova meditativnog stava.

&. G# %+%0 m
&.1. P'.%#es+e 's+'.e M 2 .%"%+e + $1e $ataputta 'ardd,amana, nazvan #jina !%objednik", %ahavira !'eliki Gunak" i (irthankara !3temeljitelj puta, koji vodi oslobo)enju", spominje se esto u 4udd,inim govorima pod imenom $ataputta $igant,a !$esputani" prema starijem nazivu sekte, iji je bio obnovitelj. $auka, koju je tako utemeljio, naziva je gjainizam ili Einina nauka, a samoga 'ardd,amanu obino zovu 1a,avirom, slino kao to Eotamu nazivaju 4udd,om. .ivio je u <. a po nekima jo i u H. sr. pr. n. e. +sim to je bio iz istog kraja kao i 4udd,a, iz 1agad,e, dananjeg 4i,ara, i to je propovijedao svoju nauku u isto vrijeme i na istim mjestima, 1a,avira u svom ivotopisu i u svojoj nauci ima mnogo dodirni, toaka s 4udd,om. 4udd,a je konano napustio tradicionalne puteve i poao, u odnosu prema 0skezi, "srednjim putem" iskljuivog povjerenja u snagu introspektivnog pogleda i meditativne zadubljenosti. 1a,avira je ostao vjeran asketskoj tradiciji svoga vremena, razvio je moralne vrijednosti astetskog stava prema izvanvanjskom svijetu do vr,unca, pa je na taj nain ostvario snagu koja je njegov pokret odrala tisu lje ima iako ne kao univerzalnu i brojnu organizaciju, nego kao uzor nadkovjenog napora, da se postigne ideal najvieg dobra. &.&. Te'"%#s1% s! .'.% &.&.1. S*'0+ #+ !e'"%# % (')%1 "$edostatku" budistikog kriticistikog stava !negiranja bitka", kasniji gjainizam pokuao je doskoit svojom teorijom spoznajnog relativizma, koja se nije zadovoljila samo time

da ogranii apsolutnost bitka i njegovu postojanost, nego tako)er i negaciju te apsolutnosti i postojanosti. +snovni princip gjainske spoznajne teorije jest s-ad2vada ili nauka o relativnoj vrijednosti znanja, koja razlikuje sedam vrsta sudova !sapta2b,angi". Za gjainizam je osnovan princip, da je istina relativna prema naem stajalitu. Ejainizam nikada nije negirao "op i karakter realnosti". $jegova je svr,a, u idealnom povijsnom smislu bila da spasi minimum relativiziranig bitka, a ta minimalnost je uvijek svojstvena teorijama spoznajnog realizma. &.&.&. P($" (%s!%?1% *')(ed + s.%#e! Ejainizam je upu en na pluralistiki pogled na svijet, svojom logikom relativnog razbistravanja. Ejainski pojam materijanog atoma je u slinom smislu funkcionalan i neodre)en po kvantitetu i kvalitetu. Ejiva !ivotni ili duevni princip", je nosilac spoznajne osobnosti, ili svijesti !cetana", a njen sjaj zasjenjuje opne materijanosti, koje su karmika tvorevina. %ojam karmana objanjava funkcionalnost materije i njenu spoznajnu neprozirnost. /poznajna sposobnost gjive je uvijek aktivna, a u toj se aktivnosti odraava istodobno njena vlastita priroda i priroda objekta, kao to svijetlo oituje sebe i druge predmete. +vim se stavom gjainska nauka suprotstavlja skolastikoj teoriji n-a-a, prema kojoj znanje razotkriva samo izvanjske odnose, a ne i samo sebe. Ejainizam ostaje na stajalitu, da spoznaja ne djeluje na promjenu spoznajnog predmeta. &ealnost i njeno znaenje ostaju nerazdvojivi, a misao klju realnosti. %rema tome nije mogu e razluiti ni supstancu od kvalitete. # ovo je stajalite suprotno nauci n-a-a i srodni, kola. 3z takve pretpostavke gjainizam svodi svoju pluralistiku teoriju na tezu o dvije suptance* gjiva i agjiva !ono to nije gjiva". Tok kozmikog zbivanja !samsara" je proces zaa,urenosti due !gjiva" u materiju !agjiva". Fiziki svijet sastavljen od atoma !anu", nikada ne e nestati, a mijene u fizikom svijetu, posljedica su nji,ova spajanja i raspadanja. /uprotno n-a-a koli, gjainizam smatra da ne postoje razne vrste atoma, ve da su elementi rezultati me)uatomskog zbivanja. /a gledita gjive, egzistencija je posljedica zablude, a materija je karmiki proizvod. $a taj nain se karman materijalizira, te postaje "karmikim tijelom" !karmana2arira", a pojam materijlne supstance svijeta ponovno relativizira u odnosu prema istom bitku monade, koji je ista svijest. $auka o materijanosti karmana najznaajnija je za gjainizam. Ejainska etika, suprotno budistikoj, postala je etika materijani, vrednota praktine djelatnosti. Teorija o karmanu dobiva sada funkcju neke vrste "prestabilizira2 ne ,armonije." &.&.-. P"'7(em d$,e #skustvo potvr)uje, da objektivni svijet postoji, ali ,ipoteza, da on ra)a znanje u nama, ostaje nedokazana. Znanje se javlje kao nae otkrivenje samoga sebe. $a vlastiti karman odstranjuje opne s naeg znanja, osje aja itd., tako da imamo ba onu vrstu znanja koju zasluujemo imat. Eunaratna, indijski povjesniar filozofije iz 5@. stoljea, pie o gjainskoj teoriji karmana ovako* "3tjecaj karmana znai doticaj dijelova karmike materije, prema odre)enoj vrsti

karmana, s duom, poput praine, koja se lijepi na tijelo namazano uljem. 4udu i da u svim dijelovima due postoji bezbroj karmiki, atoma, ona je njima tako potpuno prekrivena, da se u odre)enom smislu s toga gledita dua katkada promatra kao materijalno tijelo, dok se nalazi unutar samsare." #z ovoga se lako moe razviti s,va anje o protenosti due, koja odgovara veliini tijela i dobiva odgovaraju e organe. Za gjainski je atomizam znaajna i teorija nigoda. To su kondenzirane skupine neizmjernog broja duevni, monada u infinitezimalnim proporcijama. 9itav je svemir ispunjen nigodama, ija je ivotna energija privremeno zaa,urena i oekuje karmiki povod za daljnje djelovanje i razvitak. +va teorija ivotnog atomizma od osnovnog je znaenja za gjansku etiku. &.-. E!%1 Ejainizam ne odobrava ubijanje ivi, bi a ne samo u pre,rani, nego ni u pi u, ni u disanju. 3 tu se svr,u poduzimaju posebne mjere asketskog opreza. #z etike perspektive, koja postaje osnovana, mijenja se u mnogoemu utisak itave intelektualne strukture spoznajnog sistema. Teorija o "moe biti", nema cilj da dokazuje relativnost istine, nego postaje jedan od etiki, izraza a,imse. ;tiki interes za oslobo)enje gjive iz rospstva karmana mjerilo je vrijednosti znanja. 7aju i osnovnu vanost neposrednom aktivnom izrazu monade, gjaini moraju iz vrijednosnim razloga zastupati stav o mnogostrukoj zbiljnosti !anekanta2vada". Zakljuak ovoga jest, da je nemogu e vezati se za jednu nepromjenjivu religiju u traenju oslobo)enja, koje je individualno. 3 etikoj "logici srca" ukorijenjen je gjainski stav, koji sa stajalita "logike i uma" izgleda najproturjeniji* stav da postoje "due" i nji,ovo individualno oslobo)enje i mjesto nji,ova oslobo)enog prebivanja !nirvana", ali ne moe postojati bog, stvoritelj svijeta. $egacija boga izvire iz posrednog doivljaja osnovne vitalne vrednote bola. %retpostavka boanskog stvaraoca nemoe ni za gjaine ni za budiste, razjasniti ni nastanak ni prestanak bola.

-. M !e"%# (%0 m
1aterijalizam znai izjavu o du,ovnoj nezavisnosti pojedinca i odbacivanje principa autoriteta. %roblem materijalistike filozofije u #ndiji malo je obra)ivan, uglavnom zbog nedostatka originalni, tekstova i povijesnog kontinuiteta tradicije. #ndijska je filozofija u osnovi monistika i intucionistika, te je materijalizam u sistematskom i povijesnom smislu, nuna alternativa religiozno optere enom idealizmu. -.1. O+!'(',1% % *e">e*!$ (%s!%?1% m !e"%# (%0 m 3 indijskom je materijalizmu bitno razlikovati ontoloku od perceptualistike nauke* a" +ntoloki, osim istog materijalizma, koji priznaje samo "etiri velika elementa", na atomistikoj osnovi, pri,va a jo i varijantu koja se iz s,vatljivi, razloga pribiava bra,manskim teorijama psi,olokog materijalizma, u elji da im prui jednostavnije tumaenje, pretpostavlja i psi,iku materiju, koju smatra nepostojanom kao i ostala etiri

elementa. b" %erceptualistiki, kao nauka koja priznaje samo iskustvo tjelesni, osjetila, u uem smislu, indijski je materijalizam mnogo manje izolirana i specifina pojava, te spada u kategoriju sa skepticizmom i ni,ilizmom, koji ne stoje na materijalistikoj ontolokoj osnovi, nego predstavljaju razne me)uoblike izme)u krajnjeg materijalizma i oni, relativni, i metodoloki, skeptini, i ni,ilistiki, tumaenja. -.&. N $1 ('1 5 ! % @ ". 1 Ioka znai prosjeni, nerazboriti svijet. Ioka-ata znai, da oni, koji se oko toga trude, ogledaju i bore, to ine iz zadovoljstva u diskusiji. %rikaz loka-ate sa materijalistikog gledita* "Ioka-ata je jedina nauka. $jen je autoritet samo osjetna linost. ;lementi su zemlja, voda, vatra i zrak. 4ogatstvo i uitak, svr,a su ljudskog ivota. 1aterija moe mislit. $ema drugoga svijeta, sve ovdje zavrava." Ioka-ata kao nauka znaila bi "osnovu nerazumnog svijeta". 1aterijalistika filozofija razvijala se iz interesa za prirodne pojave i interesa za sofistiku logiku. 4udd,ag,osa govori o loka-ati kao o sofistici. "$-a-a2sutra", osnovno djelo skolasti2 ke logike, definira termin vitanda kao logiku diskusiju, koja se vodi radi kritike protivnikove teze, bez namjere da se postavi protuteza i da se brani kao poteno uvjerenje. +na slui lanim analogijama, ija je svr,a da smete protivnika i da ga dovede u proturjenost. 3 tradicionalnim krugovima i kolama, loka-ata se, a ni nauka o sofistici ili vjetini uvjeravanja, nije gledala iskljuivo s ovako negativni, stajalita. %ojam materijalizma, u najuoj vezi s etikim ,edonizmom, formuliran je jasnije u izrazu arvaka. Tek se kasnije u nekim djelima, arvake ubrajaju u pristae nauke loka-ata. 4ri,aspatiju kao utemeljitelju materijalistike nauke pripisuju se tri sutre, ije su teme* nauka o realnosti !tattva", o etiri elementa !zemlja, voda, zrak i vatra" i kritika teorija o svijesti ! aitan-a". -.-. Te'"%# 1 $0 (%!e! 1aterijalistika logika !spoznajna logika", odlikuje se prvenstveno perceptuali= zmom. %ostoji samo ono, to se moe zamijetiti pomo u pet osjetila. Taj je smjer odre)en ve u religioznim praosnovama miljenja autoriteta, koji se manje poziva na lini odnos sa svijetom stvaralaki, boanstava, a vie na neposredno du,ovno vi)enje i na njegovu principijalnu dostupnost. +vdje se vri podjela na dvije materijalistike kole* radikalna d,urta !nazvana tako od protivnika po "zlonamjernom lukavstvu"" i umjerena suikita !"kultivirana"". 7,urta odbacuje razlikovanje uzroka u realnom smislu !causa" i dovoljnog razloga u smislu logike nude !ratio", razlikovanje induktivne i deduktivne metode, dok suikita to ne ini, ve samo ograniava vaenje induktivnog zakljuivanja. -.4. Te'"%# s.%#es!% %roblem kategorija i problem svijesti, dolaze u sredite rasprave pri razradi sistema kojeg moemo nazvati indijskim kartezijanizmom, u 56. i 55. stolje u, kod :amune i njegova nastavljaa &amanugje, najznaajniji, indijski, mislilaca poslije Bankare. 8lasini

problem univerzalnog atmana ovi su mislioci prvi zaotrili u problem mam2atmana ili "moga samosvojstva", i time su cijeli problem spoznaje i bitka reducirali na jednu toku, koja odgovara 7escartesovu ";go cogito" !a,am anu2b,avami = "ja spoznajem"". #z injenice da spoznaja nastaje u slijedu postepenosti, a ne u obliku istovremenosti sveop eg znanja, :amuna zakljuuje, da se organ miljenja !manas" ne moe poistovijetiti sa atmanom kao subjektom spoznaje. &azliku izme)u svoje filozofije i materijalista :amuna svodi na to, da materijalisti nazivaju manas ono, to on naziva atman, drugim rijeima, da ne razlikuju ego i cogito. :amuna zalazi u antiku diskusiju teza. Zadovoljava se introspektivnom evidencijom o jedinstvenosti i nezavisnosti samosvijesti od bilo kakvi, fiziki, ili mentalni, nizova. /ve to bi kompliciralo tu iskonsku evidenciju o ";go cogito", odbacuje kao proizvoljnu ontoloku ,ipotezu. %rema :amuni, svijest je jedina samooita i nezavisna od strani, kategorija u neposrednoj datosti. 4udu i da budisti nisu priznavali postojani princip individualiteta atman, razlikovali su se od materijalista uglavnom po tvrdnji, da su nizovi svijesti beskonano kontinuirani kao i svi drugi egzistencijalni nizovi, usprkos neprestanom mijenjanju stanja i kvaliteta.

RAZVOJ SKOLASTIAKIH SISTEMA9 KOJI POAINJE U POSLJEDNJIM STOLJEIMA PRIJE NAE ERE9 A TRAJE DO MODERNOG DOBA
1. B2 ) . d B G%!
1.1. P'.%#es+% " 0.'# d.%#$ 's+'.+%2 %de# s m125 % 5') 7vije se nastarije kole razvijaju tokom vjekova u dva filozofska sistema, iji je paralelizam odre)en podjelom ovi, dviju tema* klasifikaciju ili "pobrojavanje" elemenata bitka i bivanja preuzima samk,-a, koja po tom zadatku dobiva imeA "povezivanje" preuzima -ouga !rije oznaava vezu". 3 klasinom obliku samk,-a je dualistiki sistem dok se -oga pod utjecajem noviji, popularni, kultova u doba Eite pretvorila u monoteizam. 3temeljiteljem samk,-e smatra se drevni mudrac 8apila. %ovijesno je vano koliko je samk,-a mogla utjecati na budizam u njegovu nastanku. Filozofski je problem Eite najve i moralni problem ovjeanstva, problem ovjeka u prvom borbenom zama,u. 1.1.1. K !2 B $* +%, d 3 8at,a upaniadi nalazi se jedna od najraniji, formulacija spoznajnog problema na nain svojstven samk,-i i -ogi. Tu se odnos due, tijela i izvanvanjskog svijeta prikazuje slikom kola* %utnik je u kolima ivota atman u individualnom obliju, kolima upravlja um budd,i, kao uzda mu slui razum manas, osjetila su konji, koje on obuzdava, a svijet

je cesta po kojoj vozi. $a taj su nain osjetila "upregnuta" -ukta umom. Tu je sadrano vano gledite da atman nije u sprezi ivota, nego njegov organ manas. 1.1.&. .e! ,. !" B $* +%, d Tu se nalazi odgovaraju i princip, da bra,man i atman ne mogu biti neposredni uzrok zbivanja. /tvaralac se nalazi izme)u njega i nas. %rema nauci -oge, to #vara iz toga vremena. +va upaniada se karakterizira kao pokuaj usporedan sa 4,agavad2Eitom, uz razliku, da je vr,ovno boanstvo ovdje Biva, dok je u Eiti 8rina. 1.1.-. M %!"% B $* +%, d 1aitri ili 1aitra-ani-a upaniad smatra se mla)om od pret,odni, po tragovima budistiki, utjecaja i po tome, to pokazuje daljnji razvoj pojmova samk,-a=-oge. +vdje se jasnije nego ranije ocrtava vani problem odnosa du,a i materije. 1.&. D" m !s1 " d+# $ G%!% 1.&.1. S. d2 "m $ajvie dobro vedantinske metafizike jest* apsolutni bitak, apsolutna svijest i apsolutna dobrobit. ;tiki ideal u tom okviru spada u ostvarenje sad,ane ili discipline praktinog uma, ija funkcija nije iskljuivo etika, nego slui metafiziko=religioznom oslobo)enju. 7unost koja se izvrava u tu svr,u nema samo moralni smisao, a dobrim se dijelom moe s,vatiti kao formalno sredstvo. 1.&.&. N%,1 m 1 "m /tajalite -oge moe se objasniti samo preko druge strane svog dijalektikog jaza* 7jelatnost je vrijedna samo toliko, koliko vodi do postignu a ideala naputanja svog vlastitog kauzalnog kruga. 7o pitanja o pravom smislu djelovanja dolazimo tek posredno, od pitanja o pravom smislu nedjelovanja. $edjelovanje ne moe biti ljenarenje ni pasivnost. :oga je napor i "izgaranje". "$e djelovati" u etikom smislu znai djelovati "bez nade u nagradu". Zato je "djelo neizmjerno nie od spoznaje", zato je "-oga nezainteresiranost". 1.&.-. R m +$)# &amanug-a !55. st.", predstavlja drugu veliku struju vedantinske filozofije, umjereni ili teistiki monizam, konzervativniji i blii op im crtama moralne nauke u Eiti. &ammanugja kae, da je put djelatnosti bolji od puta znanja !karma2-oga bolja je od gjana2-oge". 1.&.4. M d2.

1ad,va !5?. st." u svojoj "Eita2b,a-a" zastupa stajalite vinuitskog monoteizma, dualizma i b,akti = -oge, ili religije ljubavi prema bogu, koja prevladava u ,induizmu toga vremena. $jegov je komentar karakteristian zbog opirnog pobijanja Bankarinog stajalita, osobito njegove nauke o ma-i. 3 du,u osnovni, struja, a tako)er i stajalita religije, koja okrutnog boga Bivu smatra vr,ovnim boanstvom, pisani su neprekidno novi komentari Eite. Ti su komentari velik dio knjievnog stvaranja u #ndiji do kraja "srednjeg vijeka", koji zavrava zamiranjem i zakoenjem dogmatski, ideja u 5J. stolje u.

ZAKLJUAAK
%osebnost istonjakog naina izraavanja i razmiljanja u odnosu na zapadnjako rezultira time da u istonoj filozofiji nikada nije dolo do definitivne razdiobe izme)u "fizikog" i "du,ovnog", "stvarnog" i "misaonog", onoga to se opaa u svijetu i onoga o emu se govori u jeziku, niti "vanjskog" i "unutarnjeg", pa s,odno tome ne dolazi ni do diobe "filozofije" i "religije". #stok sve promatra kao cjelinu, a Zapad kao ekstreme. #stok je poetian, Zapad analitian. Za Zapad su bitni ciljevi, za #stok put. I#T;&0T3&0* 5. 'eljai , 9. !5DJD". Filozofija istoni, naroda, #. knjiga, Zagreb* $akladni zavod 1atice ,rvatske