You are on page 1of 8

Univerzitet u Tuzi Filozofski fakultet Odsjek: Filozofija-Sociologija Predmet: Metodika nastave Predmetni nastavnik: doc.dr.Muhamed Omerovi, vanr.prof.

Seminarski rad na temu Roditeljski sastanci

Mirza Ribi Tuzla, decembar 2013.

Roditeljski sastanci
Mnogo je knjiga napisano o saradnji porodice i kole, ali se sve u sutini svode na isto: roditelji trebaju da to vie budu ukljueni u odgojno-obrazovni sistem kole, da to ee razgovaraju sa nastavnikom i da zajedno s njim dijagnosticiraju problem djeteta i, opet, zajedno, rjeavaju ga. Pogrena je, iako naalost dosta ustaljena, logika roditelja koji smatraju da, ako im dijete ima dobre ocjene u koli, oni nemaju potrebe ak ni da dolaze na obavezne roditeljske sastanke. Nerijetko se deava da razredne starjene po tri-etiri puta zakazuju roditeljske sastanke na kojim se, opet, uzastopno pojavi samo etvero-petero roditelja, uglavnom onih istih. Razlozi za slab odziv roditelja su uglavnom prezauzetost roditelja poslovima, neblagovremena obavijetenost (djeca esto ne kau roditeljima za sastanak zbog loih ocjena ili loeg ponaanja) i nezainteresovanost roditelja da dou u kolu. Iz perspekive nastavnika, obaveza odravanja roditeljskog sastanka moe da izgleda ovako: nastavnik, poto je konano sakupio na jednom mjestu sve roditelje uenika iz odjeljenja, poinje roditeljima da govori o vanosti njihove prisutnosti u koli, o tome kako probleme djece mogu i trebaju zajedniki rjeavati dijete, roditelji i nastavnici, o tome kako djeca sve manje ukazuju potovanje prema nastavnicima i odbijaju poslunost na asu itd. Roditelji kao da se osjete prozvanim, poinju da negoduju. Jedni krive nastavnika/cu fizike ili matematike za slabe ocjene uenika, drugi kau da sve one uenike koji ometaju nastavu, treba odmah izbaciti sa asa, trei kau da umorni dou svaki dan sa posla i nemaju vremena da se vie posvete odgoju djece, jer se bore za golu egzistenciju.

Partnerski odnos podrazumijeva i podjednake odgovornosti i obaveze prema ueniku: i roditelja i nastavnika. Samo zdruenim snagama oni mogu doprinijeti kvalitetnom odgoju i obrazovanju. Jer, kada uenik uvidi da se njegovi roditelji zanimaju za kolu, probleme u koli, ele pomoi i biti drutveno korisni, onda e i samo dijete kolu shvatati ozbiljnije i samo e se truditi da da svoj doprinos. Pogreno je miljenje roditelja da ako su esto prisutni u koli da e se njihovo dijete osjeati neugodno zbog toga, da e ono i njegovi vrnjaci, ak i nastavnici, imati osjeaj da mu roditelji ele neto nateliti, da ga nadgledaju i sl. No, kada svi roditelji budu prisutniji u koli, to se nee toliko ni primjetiti i prihvatat e se kao sasvim uobiajena pojava. Dakle, potrebno je da svi roditelji promijene miljenje o potrebi dolaska u kolu i pomaganju kole i

uvide vanost parterstva sa kolom. ak i ako nemaju taj poziv od nastavnika da se aktivnije ukljue u rad kole, oni sami treba da se nenametljivo istaknu kao pomagai i znaajni subjekti odgojno-obrazovnog rada. Jedna od bitnih odrednica pedagoki djelotvorne kole je razvijena saradnja s roditeljima. Ukratko, saradnja predstavlja zajedniko djelovanje i pregovaranje koje je usmjereno prema nalaenju rjeenja, odnosno novog, zajednikog polazita. Saradnja ne postoji kada su glasovi povieni, a ljudi uzbueni i ljuti. Ona takoer ne postoji kada se ljudi povuku, postanu pasivni ili se uestalo vraaju na prijanje probleme. Nasuprot tome, saradnja postoji kada je prisutno potovanje koje se oituje u sluanju, elji za razumijevanjem, prihvaanju promjena, drugaijih gledita, novih aktivnosti Saradnja kole i porodice, odnosno uitelja i roditelja, moe biti tradicionalna i partnerska. Na koji e se nain ona ostvariti i odvijati, ovisi o zakonskim propisima, kolskom ozraju, individualnim osobinama uitelja i sociodemografskim i psihosocijalnim obiljejima roditelja. Istraivanja ukazuju na to da i dalje prevladava tradicionalan oblik saradnje, u kojemu je odgovornost za obrazovanje djece preputena koli. Izravnu ukljuenost roditelja u ivot kole ne oekuju ni uitelji ni roditelji. Ciljeve rada odreuje kola i tek ponekad o tome obavjetava roditelje. Odgojno-obrazovne planove izrauju uitelji, kulturalne razlike esto se zanemaruju, a komunikacija s roditeljima relativno je rijetka, orijentirana na pojedinane probleme i preteno ju inicira kola. Drugim rijeima, uloga kole je dominantna. Partnerski odnos, s druge strane, naglaava vanost saradnje uitelja i roditelja u obrazovanju i socijalizaciji djece, potivanje kulturalnih razlika, te znaajnost razliitih perspektiva za stvaranje pozitivne klime za uenje. Komunikacija izmeu dviju strana je esta, uloge su jasne i podravajue, a odgojni ciljevi i planovi rada zajedniki odreeni. Uobiajeni oblici saradnje s roditeljima Najuobiajeniji oblik saradnje s roditeljima su roditeljski sastanci, na kojima se raspravljaju pitanja od interesa za sve roditelje, a mogu se organizirati i radionice na razliite teme. Roditelji ne bi trebali biti pasivni primatelji informacija tijekom roditeljskih sastanaka, nego bi ih se

trebalo potaknuti na aktivno sudjelovanje, razmjenu iskustava i dogovor o nainu ukljuivanja u ivot kole. Roditeljski bi sastanak trebao biti takav da potie roditelje i na druge oblike saradnje, da uvide korist koju od toga imaju i da se u koli ugodno osjeaju. Iz tog razloga, informa cijama o uspjehu, izostancima i problemima uenika kao pojedinca nije mjesto na roditeljskim sastancima. O takvim, odnosno o osobnijim stvarima, raspravljati se moe na individualnim razgovorima roditelja s uiteljem (strunim saradnikom, direktorom), to je takoer uobiajen oblik saradnje. Pismene poruke roditeljima takoer se koriste, a kao njihova prednost navodi se to da na najmanju mjeru svode mogunost pogrenog razumijevanja obavijesti koje uitelj eli prenijeti roditeljima. Pismene je poruke dobro koristiti, primjerice, kao oblik edukativnih materijala ili formalnih informacija za roditelje (prijepis ocjena, informacije o izletu i slino). U privatnim i alternativnim kolama, te u kolama u manjim mjestima, ponekad se kao oblik saradnje koristi i posjet uitelja domu uenika. Neki od dodatnih oblika saradnje su prisustvovanje roditelja kolskim sveanostima, predavanja za roditelje, ali i predavanja roditelja npr. u svrhu profesionalne orijentacije i slino. Zato je bitna saradnja kole i roditelja? Vanost sudjelovanja roditelja u radu kole odavno je prepoznata, a posljednjih je nekoliko desetljea u fokusu mnogih istraivanja. Kvalitetna saradnja kole i roditelja omoguava kontinuirano praenje rada i razvoja uenika, pronalazak uzroka eventualnih tekoa, ukazivanje na propuste i poticanje normalnog toka razvoja. Meusobna saradnja kole i obitelji pospjeuje odgoj i obrazovanje, ima pozitivan utjecaj na kolski uspjeh djeteta, ali i na njegovo cjelokupno ponaanje. Niz amerikih istraivanja provedenih u razdoblju od 1969. do 1984. godine potvrdio je da sudjelovanje roditelja u aktivnostima kole pozitivno utjee na uenike i njihovo kolsko postignue te motivirajue djeluje i na uitelje i na roditelje. Unato toj injenici, ista istraivanja pokazuju da 75 posto roditelja ne koristi te mogunosti.

Dakle, ako roditelji imaju elju sudjelovati u obrazovanju njihova djeteta, te ako su dokazane prednosti koje takva saradnja ima, to koi njezino ostvarivanje? Prije navoenja smjernica kako ostvariti i odrati dobru saradnju kole i roditelja, korisno je promotriti koji su mogui izvori sukoba izmeu njih. Izvori sukoba uitelja i roditelja Jedan od izvora sukoba izmeu uitelja i roditelja je, primjerice, injenica da te dvije strane opaaju istu stvar razliito. Dok jedna strana moe dijete promatrati kao energino, spontano i drutveno, druga ga strana moe smatrati divljim i nediscipliniranim. Takve razlike u percepciji dodatno su naglaene razliitim okolnostima u kojima uitelj i roditelji vide dijete. Isto dijete moe biti otvoreno i brbljavo u sigurnosti svoje kue, dok u koli ono moe biti mirno i povueno. Loe ocjene takoer mogu biti izvor sukoba. Dok se jedni roditelji s loim ocjenama suoavaju konstruktivno i pokuavaju, u saradnji s uiteljem, pomoi djetetu, drugi su roditelji vrlo osjetljivi na loe ocjene i shvaaju ih osobno, mislei ako je dijete loe, znai da su i roditelji loi. Takvi roditelji esto optuuju uitelja da nije objektivan i da ima neto protiv njihova djeteta. Osobnost roditelja potencijalni je izvor sukoba i u sluaju kada roditelj postane ljubomoran jer dijete previe voli ili cijeni uitelja, ili pak teko podnosi sve veu neovisnost koju dijete stjee polaskom u kolu. Roditelji postaju posebice neprijateljski raspoloeni prema koli i uitelju kada su pod dojmom da se u koli ue i propagiraju moralni ili religijski stavovi s kojima se roditelji ne slau. Za neke roditelje odlazak u kolu nije ugodan. Obino su to manje obrazovani roditelji koji nisu uspjeli zavriti kolu pa, i kao odrasli, zaziru od nje i od uitelja. Ako njihovo dijete ima nekakav problemi, skloni su rei: Uinite to mislite da je najbolje. Vi ste uitelj. Iako to moe izgledati kao nedostatak brige za dijete ili, u najmanju ruku, prebacivanje odgovornosti, takvo je ponaanje vjerojatno posljedica roditeljeve nesigurnosti. S druge strane, visokoobrazovani roditelji se ponekad prema uitelju odnose podcjenjivaki jer misle da su struniji i sposobniji od njega.

No, izvori sukoba nisu vezani iskljuivo uz roditelje. I uitelji su samo ljudi, s vrlinama i manama. Neki moda imaju svoje miljenike ili su nepravedni prema drugim uenicima. Otvoreni sukob roditelja s uiteljem vjerojatno nee biti koristan u takvoj situaciji. Miran razgovor i molba za pomo prije e donijeti rezultat veini uitelja stalo je do uenika i spremni su pomoi. ta uitelj moe uiniti kako bi razvio kvalitetnu saradnju? Navodi se niz praktinih savjeta uiteljima kako poveati mogunost kvalitetne saradnje. Primjerice, komunikaciju s roditeljima trebalo bi uspostaviti na samom poetku kolske godine, a ne onda kada se pojavi neki problem. Ostvarenu komunikaciju potrebno je odravati tijekom cijele kolske godine kroz razliite oblike, pa i neformalne kontakte. Roditeljima pri tome ne treba govoriti samo loe stvari u vezi njihova djeteta, nego spomenuti i one pozitivne. Roditelji e tako lake prihvatiti negativne stvari, a uz to je manja vjerojatnost da e se osjeati loe, postati ljuti ili ak agresivni. Uitelj bi takoer trebao to bolje upoznati obitelj svakog uenika kroz razgovor s roditeljima, uenikom, zadavanjem ueniku zadatka pisanja sastava o toj temi i slino. Nakon upoznavanja roditelja, uitelj bi trebao razmisliti ili pitati roditelja na koji ga nain moe ukljuiti u ivot i rad kole. Roditelj, ovisno o svojim interesima, hobijima ili mogunostima, moe biti pratnja na izletu, sudjelovati na nastavi kao razredni pomaga, drati radionice u koli ili pomoi u ureenju kole i kolskog okolia. Kako se ophoditi s tekim roditeljima? S veinom je roditelja mogue uspjeno suraivati, no postoje i roditelji koji nisu objektivni kada se radi o njihovom djetetu takozvani teki roditelji. Brdar i Rijavec (1998) navode nekoliko tipova takvih roditelja. Agresivac je roditelj koji, kada dijete uini neto problematino, bijesan dojuri u kolu, odbija razgovor o problemu i potrebno ga je sprijeiti da na licu mjesta ne istue dijete. Tuibaba je roditelj ije dijete je problematino, no roditelj ignorira poruke uitelja i naposljetku se ali ravnatelju da uitelj ima neto protiv njegova djeteta. Pacijent je roditelj koji ne eli razgovarati o postojeim problemima djeteta, ve o svojim problemima.

Neovisno o tome pripada li teak roditelj nekom od navedenih ili preostalih tipova, u ophoenju s njim korisno je prvenstveno ostati miran i ne dati se uvui u prepirku. Takoer je dobro nauiti sluati kako bi se prepoznalo to roditelja zapravo mui. Uzrok mnogih nesporazuma je u dojmu roditelja kako ih se uope ne uje. Prije uputanja u bilo kakve rasprave, dobro je unaprijed si razjasniti razloge svojeg ponaanja i planiranih buduih akcija. Bude li roditeljima posve jasno uiteljevo gledite, bit e manje teki. Nakon to je jedan problem rijeen, na njega se vie ne treba vraati. Na rjeavanje novog problema ne bi trebali utjecati stari propusti. O problemima je takoer korisno misliti i govoriti u terminima situacije, a ne neijih nepoeljnih osobina. ta roditelji mogu uiniti? Za saradnju su potrebne dvije aktivne strane. Iako je velik dio odgovornosti za iniciranje saradnje na koli, roditelji trebaju i sami prilaziti uiteljima i ravnatelju, poticati dijalog, razmjenu ideja i strategija za sudjelovanje. Zanimanje i istinska volja da se uiteljima pomogne u razvoju potencijala djeteta bit e prepoznato i cijenjeno. U rijetkim se situacijama moe dogoditi da je uitelj ovjek s kojim se ne moe razgovarati. U tom sluaju, roditelj moe poduzeti nekoliko akcija, od kojih svaka ima pozitivne i negativne posljedice. Primjerice, roditelj se moe aliti kolskim vlastima i traiti da taj uitelj vie ne radi s djecom, moe promijeniti kolu, traiti od djeteta da se prilagodi ili traiti pomo kolskog psihologa kao posrednika u sukobu. Ipak, u veini sluajeva uitelj je suradnik, a ne neprijatelj roditelju. Misao vodilja kola koja je usmjerena na dijete vidi roditelje kao svoje najvanije partnere jer su oni ti koji najbolje poznaju svoje dijete. Temelj zdravog sustava odgoja i obrazovanja je ukljuivanje roditelja u obrazovne akcije. kola koja je usmjerena na dijete vidi roditelje kao svoje najvanije partnere jer su oni ti koji najbolje poznaju svoje dijete. Uitelji, dakle, trebaju uvaavati roditelje, kao to roditelji trebaju uvaavati njih. Njihove su uloge u odgoju i obrazovanju djeteta razliite, ali komplementarne. Uzajamno

potovanje, dijeljenje informacija, osjeaja i vjetina, dogovaranje i zajedniko odluivanje, nuno je kako bi se ispunila odgovornost za razvitak djeteta. Treba imati na umu da je za postizanje navedenog potrebno vrijeme i trud ukljuenih. Meutim, kada se u obzir uzmu brojne prednosti koje dobra saradnja ima za obje strane, ali jo vanije za samo dijete, to je mala cijena koju treba platiti. Literatura Brdar, I. i Rijavec, M. (1998). to uiniti kad dijete dobije lou ocjenu? Zagreb: IEP. Hitrec, G. (2006). kola otvorena roditeljima. Zagreb: Udruga roditelja KORAK PO KORAK. Igri, Lj. (2004). Moje dijete u koli prirunik za roditelje djece s posebnim edukacijskim potrebama. Zagreb: Hrvatska udruga za strunu pomo djeci s posebnim potrebama IDEM. Male, D. (1995). Od nijeme potpore do partnerstva izmeu obitelji i kole. Drutvena istraivanja, 1(21), 75-88. Margeti, D. i Krapac, D. (1992). Mjesto i uloga strunog suradnika u osnovnoj koli: problemi i perspektive. Napredak: asopis za pedagogijsku teoriju i praksu, 133 (3), 317322.

You might also like