UPRAVLJANJE NETO OBRTNIM SREDSTVIMA

Struktura aktive i pasive obrnih sredstava

U strukturi obrtnih sredstava najzastupljenije su zalihe materijala, nedovrene proizvodnje i gotovih proizvoda. Zalihe su namijenjene za odravanje poslovnog ciklusa. One se pretvaraju u novac u okviru jednog poslovnog ciklusa koji traje najdue do jedne godine, tako da imaju tretman tekue imovine. Prodajom gotovih proizvoda sa zaliha, trokovi njihove nabavke se prenose na trokove prodate robe i tako sueljavaju sa prihodima od prodaje.

Izvori finansiranja prema ronosti

1.

2. 3. 4.

kratkorone (do jedne godine: vrijednosni papiri do jedne godine, obaveze prema dobavljaima, unaprijed naplaeni prihodi, neplaeni rashodi i sl.), dugorone izvore finansiranja (preko jedne godine) roni (dugoroni krediti, emisija obveznica) neroni (trajno su raspoloivi - akcijski kapital i zadrana dobit). Trokovi finansiranja rastu s vremenom koritenja izvora finansiranja. to je rok otplate kredita dui, trokovi finansiranja su vei, i obrnuto.

Prema porijeklu, izvori obrtnih sredstava mogu biti:

vlastiti (neroni) tui izvori (roni) izvori.

Upravljanje neto obrtnim sredstvima

Upravljanje obrtnim sredstvima obuhvata novac, novane ekvivalente, potraivanja, zalihe i kratkorone obaveze. Ono je najee usmjereno na optimiziranje novca, utrivih hartija od vrijednosti, potraivanja i zaliha, a pri tom izostaje optimizacija drugih likvidnih sredstava. Optimizacija se odnosi i na uravnoteenje odnosa u ukupnoj strukturi sredstava. Efikasno upravljanje obrtnim sredstvima zahtijeva prethodnu analizu obrtnih sredstava sa aspekta likvidnosti.

Prema stepenu likvidnosti razlikujemo tekuu aktivu:

I stepena likvidnosti (gotovina u blagajni, depoziti po vienju, hartije od vrijednosti koje su odmah unovive), II stepena likvidnosti (hartije od vrijednosti unovive za 30 dana, potraivanja od kupaca naplativa do 30 dana) i III stepena likvidnosti (kratkorona potraivanja naplativa preko 30 dana i zalihe gotovih proizvoda, zalihe sirovina i materijala). Ovakvu podjelu tekue aktive treba shvatiti uslovno, iz razloga to neke stavke aktive svrstane u kategoriju manje likvidne aktive mogu biti bre unovive od stavki koje su svrstene u brzo likvidnu aktivu.

Od ega zavisi utrivost?

intenziteta trita (pada ili rasta), ponude i potranje finansijskih instrumenata, koliine novca u opticaju, visine kamatne stope i stope inflacje, i sl.

Uzroke nelikvidnosti
nedostatku trajnih obrtnih sredstava, loem upravljanju zalihama, nenamjenskom povlaenju gotovine iz opticaja (najee od strane vlasnika), te u ulaganju likvidnih sredstava u osnovna sredstva.

Poslovni ciklus
Poslovni ciklus obuhvata vremenski period od momenta nastanka novane obaveze za nabavku do naplate potraivanja po osnovu prodaje. Poslovni ciklus se moe matematiki izraziti: Poslovni ciklus = prosjean period zadravanja zaliha + prosjean period naplate potraivanja Preduzee, koje ima kratak poslovni ciklus, efikasno je sa relativno malim iznosom tekuih sredstava.

Gotovinski ciklus
Gotovinski ciklus (koeficijent obrta gotovine) obuhvata period koji protekne od stvarnog novanog odliva za nabavke do naplate gotovine. Prema tome, koeficijent obrta gotovine se dobije kada se stavi u odnos broj dana u godini sa prosjenim trajanjem jednog obrta. Zbog kreditiranja, odlivi novca nastaju poslije preuzimanja obaveza. Gotovinski ciklus = poslovni ciklus dani vezivanja dobavljaa (prosjean period plaanja dobavljaa).

Primjer:
Potrebno je izraunati prosjeno vrijeme trajanja jednog obrta gotovine u uslovima kada je koeficijent obrta dobavljaa 12, kupaca 8, a zaliha 6. Na osnovu datih parametara, prvo emo utvrditi vrijeme vezivanja sredstava i izvora. Prosjeno vrijeme plaanja obaveza prema dobavljaima je (360 /12) = 30 dana, Prosjeno vrijeme naplate potraivanja od kupaca (360 / 8) = 45 dana, a Prosjeno stajanje robe na zalihama (360 / 6) = 60 dana. Shodno tome, prosjeno vrijeme trajanja jednog obrta iznosi 75 (45+ 60 - 30) dana, to odgovara koeficijentu obrta od (360 / 96) = 4,8

ta je cilj svakog preduzea?

Cilj svakog preduzea treba da bude skraenje vremena trajanja obrta, odnosno poveanje koeficijenta obrta, jer to ima za posljedicu odranje manjeg salda gotovine na raunu. Meutim, preduzee mora drati gotovinu pod stalnom kontrolom i voditi rauna da saldo gotovine ne padne ispod optimalnog nivoa.

UPRAVLJANJE GOTOVINOM

Upravljanje gotovinom
Centralno mjesto finansijske funkcije je novac. Novac je poetna i zavrna faza svakog procesa u sistemu. Kao mjera vrijednosti, novac se javlja prilikom pribavljanja inputa, utvrivanja vrijednosti trokova proizvodnje, kalkulacije cijena outputa i kod raspodjele dobiti. Kao plateno sredstvo koristi se prilikom plaanja pribavljenih sredstava, naplate realizovanih proizvoda ili usluga, te kod raspodjele ostvarene dobiti. I napokon, kao sredstvo razmjene u robno novanoj privredi koristi se iskljuivo novac. Ukoliko se izmeu uesnika obavi kompenzacioni posao, obavezujua je razmjena novca.

Izvori i upotreba gotovine

IZVORI GOTOVINE Neto zarada UPOTREBA GOTOVINE Isplata dividendi

Amortizacija Poveanje dugoronih obaveza Poveanje vlasnikog kapitala Poveanje tekuih obaveza Smanjenje fiksne imovine Smanjenje dugoronih obaveza Smanjenje vlasnikog kapitala Smanjenje tekuih obaveza Poveanje fiksne imovine Poveanje nenovane tekue imovine

Smanjenje nenovane tekue imovine

Efikasno upravljanje gotovinom

Efikasno upravljanje gotovinom pretpostavlja stalno balansiranje izmeu rentabilnosti i likvidnosti. Balansiranje se sastoji u utvrivanju optimalnog salda gotovine u svakom trenutku. Viak gotovine iznad optimalnog salda smanjuje rentabilnost, a istovremeno omoguava redovno servisiranje preuzetih obaveza. Manjak gotovine, usljed njenog potpunijeg zapoljavanja, ugroava likvidnost a poveava profit. Uspjenost balansiranja izmeu likvidnosti i profitabilnosti zavisi od raspoloivih alternativa za racionalnije zapoljavanje novca.

Glavni ciljevi upravljanja gotovinom

Glavni ciljevi upravljanja gotovinom i likvidnou su kontrola troenja novca, efikasna realizacija planova i minimiziranje trokova zaduivanja. Za uspjeno provoenje plana preduzee treba osigurati podmirenje obaveza u skladu sa ugovorenim uslovima, kao i blagovremenu naplatu fakturisane realizacije. Istovremeno je potrebno minimizirati transakcijske trokove, zaduivati se uz niu kamatnu stopu, te stvarati dodatnu gotovinu investiranjem u hartije od vrijednosti sa veim prinosom.

Prolongiranje plaanja obaveza

Prolongiranje isplate obaveza prema dobavljaima zbog nedostatka obrtnih sredstava treba koristiti kao mogunost premotavanja nelikvidnosti, ali pod uslovom da se znaajnije ne narui kreditni ugled. Prolongiranjem isplata poveava se koeficijent obrta gotovine i smanjuju trokovi dranja minimalnog stanja gotovine. Meutim, koritenje odgoda plaanja kod dobavljaa ima svoje ogranienje u realnim kreditnim mogunostima dobavljaa.

Utvrivanje potrebnog salda gotovine

Strategija upravljanja gotovinom polazi od slijedeih zahtjeva: prolongiranja kratkoronih isplata, efikasnijeg koritenja zaliha i skraivanja perioda naplate potraivanja

Optimalni saldo gotovine

Na osnovu navedenog, optimalni saldo gotovine bi trebao biti onaj koji obezbjeuje najnie trokove gotovine. Kako se sa preciznou ne mogu utvrditi tokovi gotovine, teko je predvidjeti i visinu optimalnog salda. U praksi se optimalan saldo utvruje na osnovu informacija dobivenih tekuom finansijskom analizom i planiranjem. Pretpostavka je da optimalan saldo treba da odgovara prosjenom godinjem saldu gotovine koji je potreban za obavljanje redovne poslovne aktivnosti.

Prosjeno godinje stanje gotovine

Prosjeno godinje stanje gotovine se rauna pomou slijedee matematike formule: Prosjeno stanje gotovine = ukupni godinji odlivi gotovine / koeficijent obrta gotovine, Pri emu je: Koeficijent obrta gotovine = ukupni godinji odlivi gotovine / prosjeno stanje gotovine.

Prolongiranja kratkoronih isplata

Poveani trokovi kreditiranja kupaca smanjuju profitabilnost dobavljaa, tako da oni svoje trokove nastoje nadoknaditi kroz obraun zatezne kamate. Istovremeno, za blagovremena plaanja se odobravaju popusti u vidu kasaskonta. Zbog nedostatka obrtnih sredstva kupci najee ne koriste kasa-skonto, mada i sami nisu svjesni njegovog efekta. Trokovi finansiranja dobavljaa se mogu utvrditi putem slijedee matematike formule: Trokovi: % kasa-skonto/(100 % kasa skonta) x 360/(kreditni period diskontni perid) x 100 =?

Primjer:
Trokovi finansiranja dobavljaa se mogu utvrditi putem slijedee matematike formule: Ako pretpostavimo da preduzee dobije robu na kredit od 30 dana, s mogunou da iskoristi 2% kasa skonta ako plati u periodu od 5 dana, moemo izraunati trokove finansiranja: 2 360 Trokovi = --- x ------- x 100 = 29.39 98 (30- 5)

Ubrzanje naplate potraivanja

Prodaja robe na kredit ubrzava, olakava i poveava prodaju. Poveanje obima prodaje utie na rast rentabilnosti poslovanja. Meutim, preveliko iscrpljivanje u kreditiranju kupca moe ugroziti likvidnost preduzea. Uslovima kreditiranja bi trebalo nadoknaditi cijenu kapitala. Visina zatezne kamate moe ponekad biti kritian faktor unapreenja prodaje, to zahtijeva stalno praenje rada konkurencije. Kupci se mogu stimulisati na prijevremeno plaanje odobravanjem kasa-skonta ili prodajom potraivanja.

Plasiranje povremenih vikova gotovine

Upravljanje gotovinom podrazumijeva ulaganja vikova gotovine u profitabilne poslove, a da pri tome ne bude ugroena likvidnost preduzea. Sredstva, koja su van funkcije, ne donose nikakav prinos. Plasiranjem sredstava poveava se korist i za zajmodavca, i za zajmoprimca. Zajmodavac stie prinos kroz kamatu, a zajmoprimac dolazi u posjed dobara koja su mu potrebna u datom vremenu, kroz bolje planiranje i raspored ulaganja i kupovine. Ulaganja u depozite i hartije od vrijednosti nee znaajnije naruiti ravnoteu likvidnosti obzirom na njihovu brzu utrivost, dok prinos varira zavisno od stepena preuzetog rizika.

UPRAVLJANJE ZALIHAMA

ta je to upravljanje zalihama?
Upravljanje zalihama podrazumijeva donoenje politika i procedura kako bi se odredila pravila nabavljanja i dranja zaliha, odnosno pravila za postizanje ekonominog nivoa zaliha. Zalihe obuhvataju: sirovine, materijal, sitan inventar, meufazne zalihe (repromaterijal), gotove proizvode, kupljenu robu i obrtno stado (stado radi uzgoja, tova i prodaje).

Upravljanje zalihama obuhvata slijedee aktivnosti:

planiranje zaliha, osiguranje smjetaja, analiziranje trita nabave i trita prodaje, procjenu optimalne porudbine i perioda nabavke, ugovaranje i transport, osiguranje od rizika, odreivanje nomenklatura i ifriranje zaliha, raunovodstvenu evidenciju i izvjetavanje o zalihama, vrednovanje zaliha, utvrivanje nekurentnih zaliha, analizu trokova dranja zaliha, te kontrolu i popis zaliha.

MRS 2 Zalihe
Koje se dre radi prodaje u redovnom poslovanju; U procesu proizvodnje namjenjeni prodaji; U obliku osnovnog i pomonog materijala koji se troi u proizvodnom procesu, odnosno pri pruanju usluga;

Zalihe i metode upravljana zalihama Upravljanje zalihama se osnovi svodi na cost benefit analizu, tj. na analizu trokova i koristi od dranja zaliha; Zapravo, utvrivanje optimalne koliine zalihe zahtijeva balansiranje izmeu trokova dranja zaliha i koristi koja se ostvaruje raspolaganjem tim zalihama;

Littlovov zakon
Prema Littlovom zakonu, zalihe predstavljaju prizvod brzine i prodaje i vremena toka materijala: I = RT I zalihe materijala R brzina prodaje T vrijeme toka materijala

Parametri upravljanja zalihama

Potranja; Trokovi zaliha: Trokovi dranja zaliha (Carryng Costs); Trokovi narudbe (Ordering Costs); Trokovi nedovoljne potranje (Shortage Costs);

1.

2.

3.

Planiranje i kontrola zaliha pomou JIT metode (Just in time)

Efikasnost proizvodnog procesa moe se poveati sistemom planiranja i kontrole potrebnih sirovina i materijala. JIT metoda (tano na vrijeme) kontrole i planiranja zaliha polazi od toga da preduzee treba vriti nabavku one koliine i kvaliteta zaliha koje su neophodne radi zadovoljenja potreba kupaca za odreenim proizvodima.Dast in tajm sistem je usavrio sistem snabdijevanja proizvodnih linija. Prednost metode je to eliminie skladita materijala koja poveavaju troak proizvodnje i omoguava vrlo preciznu kontrolu utroka materijala.

Za realizaciju metode potrebno je:

drati na zalihama samo ogranienu koliinu zaliha najvie kvalitete, uspostaviti najkrau liniju toka odvijanja poslovnog procesa, skraivati vrijeme odvijanja poslovnog procesa, eliminisati trokove nekvaliteta (kala, rastura, loma, kvara i sl.), te kontinuirano vriti obuku zaposlenih u cilju zadovoljenja zahtjeva trita.

Planiranje zaliha pomou Vilsonove formule Vilsonova formula se temelji na postavci da se materijal poruuje onda, kada se koliina zaliha na skladitu spusti na nivo koji moe opsluiti proizvodnju do prispjea nove koliine.

Optimalna veliina naloga se izraunava Vilsonovom formulom:

200 x N x P V= --------------UxB
V optimalna veliina naloga N godinje potrebe u fizikim veliinama P posebni trokovi naloga u KM U posebni trokovi skladita u % od B B kupovna cijena u KM / cjelina

Trokovi zaliha
Zalihe ine znaajan dio aktive preduzea. Zbog svoje veliine, one iziskuju i velika novana ulaganja. Da ulaganja ne bi bila previsoka, potrebno je efikasno upravljati zalihama. Upravljanje zalihama zahtijeva poznavanje njihove prirode i potrebe postojanja u preduzeu.

Prilikom donoenja odluke o visini zaliha trebalo bi analizirati slijedee trokove:

trokove pribavljanja zaliha, trokove dranja zaliha i trokove nedostatka zaliha. Trokovi pribavljanja zaliha odnose se na zamjenu utroenih zaliha sirovina i materijala za potrebe proizvodnje i vlastitih gotovih proizvoda za potrebe prodaje.

Trokovi pribavljanja zaliha obuhvataju:

trokove ispostavljanja narudbe i pripreme proizvodnje (prodaje), nabavnu vrijednost, trokove naruivanja (transport, carina, pedicija, osiguranje, popusti i sl.), trokove prijema, pretovara, istovara, kontrole i smjetaja zaliha i komisione popuste.

Trokovi dranja zaliha

trokovi vezivanja kapitala, trokovi skladitenja, manipulacije i osiguranja, trokovi rastura, loma, kvara, kala, tro{kovi poreza na imovinu, trokovi amortizacije, trokovi nekurentnih zaliha i finansijski gubici.

ta uzrokuje nedostatak zaliha?

proputeni prihod od prodaje uzrokovan nedostatkom proizvoda, gubitak poslovnog ugleda kod kupaca i gubitak zbog neizvrenih planova proizvodnje i prodaje.

GLAVA VIII
UPRAVLJANJE POTRAIVANJIMA OD KUPACA

Upravljanje potraivanjima od kupaca

Potraivanja od kupaca predstavljaju vrstu kredita koji preduzee odobrava svojim kupcima u cilju unapreenja plasmana. Prilikom kreditiranja preduzee polazi od pretpostavke da e potraivanja biti naplaena u dogovorenim rokovima. Meutim, naplata najee traje i do godinu dana, tako da se potraivanja svrstavaju u kategoriju obrtnih sredstava. Upravljanje potraivanjima od kupaca podrazumijeva razmatranje ekonomske koristi (bonusa, kamata i sl.), a ne samo mogunosti prijevremene naplate.

Politike i procedure
Shodno tome, za efikasno upravljanje potraivanjima od kupaca potrebno je prethodno definisati politike i procedure u oblasti: kreditnih standarda, uslova kreditiranja, rizika naplate, te politike i postupaka naplate

Kreditni standardi
Kreditni standardi podrazumijevaju definisanje minimalnog kvaliteta kreditne sposobnosti kupaca robe na odloeno plaanje. Sa prodajom robe na kredit raste i ukupno potraivanje od kupaca, bilo zbog poveane prodaje ili poveanog roka odloenog plaanja. Utvrivanje platene sposobnosti dunika podrazumijeva analizu eksternih i internih faktora, koji utiu na poslovanje i bonitet dunika. Pripadnost klijenta odreenoj industrijskoj grani govori o finansijskom poloaju klijenta i njegovoj akumulativnoj sposobnosti. Tako npr. preduzea iz oblasti telekomunikacija su u vidnoj prednosti u odnosu na preduzea iz oblasti poljoprivrede ili, pak, drvne industrije.

Eksterna analiza kupaca

Eksterna analiza kupaca podrazumijeva: vrstu industrije, PEST analizu, Porterovih pet snaga i analizu poslovnog ciklusa.

Vrsta industrije
Pripadnost klijenta odreenoj industrijskoj grani govori o finansijskom poloaju klijenta i njegovoj akumulativnoj sposobnosti. Naprimjer, preduzea iz oblasti telekomunikacija su u vidnoj prednosti u odnosu na preduzea iz oblasti poljoprivrede ili, pak, drvne industrije.

Porterov model
Ovaj model analizira pet konkurentskih sila i to : ulazak novih konkurenata, opasnost od supstituta, pregovaraku sposobnost kupaca, pregovaraku sposobnost dobavljaa i rivalstvo postojee konkurencije.

1. 2. 3. 4.

5.

PEST analiza
Pest analiza se bavi utvrivanjem: 1. politikog, 2. ekonomskog, 3. socijalnog i 4. tehnolokog okruenja klijenta. Navedeni faktori, najee, slue kao standardi na osnovu kojih se procjenjuje klijentova finansijska sposobnost. Nestabilno politiko okruenje ili, pak, loa monetarna, carinska i fiskalna politika, govore o potrebi uzdravanja od prodaje robe na odloeno plaanje.

Analizu poslovnog ciklusa

Analiza kupaca preko analize poslovnog ciklusa podrazumijeva dobro poznavanje industrije, djelatnosti i rizika koji se mogu javiti u poslovanju. Svaki poslovni ciklus ima odreeni period imobilizacije novca, tj. period javljanja novca u drugim pojavnim oblicima. to je period imobilizacije krai, preduzee je u povoljnijoj poziciji jer se poveava koeficijent obrta novca.

Uslovi kreditiranja
U sluaju prodaje robe na odloeno plaanje, preduzee je duno svojim politikama i procedurama definisati slijedee uslove: kreditni period, diskontni period, period godinjeg popusta, gotovinski popust (smanjenje prodajne cijene kod prijevremenog plaanja), sezonsko datiranje (produenje rokova naplate zbog oteane prodaje, kako bi se snizili trokovi dranja zaliha).

Rizik naplate
Preduzee je izloeno kreditnom riziku zbog: neizvrenja preuzetih obaveza od strane klijenta u dogovorenim rokovima, mogunosti da obeani novani tok (od kredita i osiguranja) ne pokrije u cjelosti potraivanja, te opasnosti da klijent nee moi ili nee htjeti platiti svoju obavezu.

Politike i postupci naplate

Preduzee je obavezno da, u sklopu svoje kreditne politike, definie i politike i postupke naplate spornih potraivanja. Politike naplate zavise od: boniteta kupaca, duine kreditnog perioda, iznosa gotovinskih popusta i drugih povoljnosti, te od trokova naplate. Preduzee moe svojim politikama naplate pruiti povoljnosti za kupce koji prave velike promete i imaju kontinuirane porudbine.

Ciklus naplate
Ciklus naplate robe obuhvata slijedee transakcije: naplata robe, povrat proizvoda, ispravka vrijednosti potraivanja otpis nenaplativih potraivanja.

Osiguranje potraivanja od kupaca

Preduzee mora svojom kreditnom politikom i procedurama propisati minimalne uslove za davanje robe na odloeno plaanje. Obaveza preduzea je da se osigura od uticaja kreditnih rizika. Osiguranje obuhvata razliite oblike zatite u cilju postizanja najvieg stepena sigurnosti. Sigurnost se postie uzimanjem hipoteke, zaloga, jemstva, mjeninog akcepta ili prenosom prava svojine (fiducijarni prenos).

Diferncijalna dobit i trokovi kreditiranja prodaje

Kriterij za prihvatanje neke alternative u procesu odluivanja je dobit, odnosno diferencijalna dobit. Diferencijalna dobit govori o promjeni dobiti poslije izvrenog ulaganja u odnosu na poetno stanje, tj. stanje kada tog ulaganja nije bilo. Diferencijalna dobit od prodaje, koja se utvruje poreenjem dobiti u sluaju kreditiranja prodaje i u sluaju kada nema kreditiranja. Pored diferencijalne dobiti, relevantna veliina za donoenje odluke u investiranju je oekivani diferencijalni novani tok.

Politike naplate, skupa sa politikom kreditiranja kupaca ukljuuje:

1. 2.

3.

4.

5.

Odluka o kvalitetu prihvanog kupca; Odluka o duini perioda odgode plaanja; Odluku o veliini gotovinskog popusta; Odluku o uslovima sezonskog datiranja; Odluku o visini trokova naplate potraivanja;

Kako to standardi dijeluju?

Ako kuci odbijaju kreditiranje prihod od prodaje opada; Ali s njim i opada i gubitak od loih odnosno nenaplativih potraivanja; Skrauje se prosjeno vrijeme njihove naplate; Rast profita e se usporiti uz loe kreditne standarde;

Optimalna politika sa stanovita standarda

Optimalna politika sa stanovita standarda za odgoeno plaanje i kreditiranje kupaca odreuje nivo potranje od kupaca koji preduzee moe odravati, bez neprihvatljivog izlaganja gubitcima od nenaplativih potraivanja, a da istovremeno ne odbija solidne kupce;

Literatura:
Obavezna literatura: Gligori Vujnovi Bogdana (2008), Poslovne finansije, Panevropski univerzite Apeiron, pp. 3.-281. Dopunska literatura: Damodaran, A. (2001), Korporativne finansije - teorija i praksa, pp. 1.969. Njuhovi, Z. (2010), Finansijski menadment, Teorija i praktina primjena, FER KOMERC D.O.O., Sarajevo, pp. 1.-449.