• Embed Doc
  • Readcast
  • Collections
  • CommentGo Back
Download
 
 mr Sanja Rankovi
ć
 Beograd
ISTRAŽIVANJE TRADICIONALNE VOKALNE PRAKSE U BELICI
Dosadašnja etnomuzikološka istraživanja Šumadije obuhvatila su ve
ć
inu oblasti ipružila uvid u muzi
č
ko nasle
ñ
e mnogih geografskih celina. [1] Poseban doprinos urasvetljavanju vokalne prakse nekih krajeva predstavljaju publikovane studije LjubinkaMiljkovi
ć
a, dr Dimitrija Golemovi
ć
a, Danice Petrovi
ć
i mr Jelene Jovanovi
ć
. [2]Me
ñ
utim, o tradicionalnom nasle
ñ
u pojedinih krajeva još ne postoje adekvatna saznanjakoja bi upotpunila prethodno postignute rezultate. Me
ñ
u manje istražene delove Šumadijespada i oblast Belice koja se nalazi u slivu istoimene reke i administrativno je vezana zaopštinu Jagodina. To je opredelilo istraživa
č
ku grupu etnomuzikološkog odseka MŠ„Mokranjac“ iz Beograda da uz pomo
ć
Dragana Trifunovi
ć
a i radnika Zavi
č
ajnog muzejau Jagodini, upozna deo muzi
č
ke tradicije ovog kraja.U toku terenskog obilaska Belice, koje je realizovano na prole
ć
e 2007,prikupljena je muzi
č
ka gra
ñ
a u selima Lovci i Miloševo. [3] Pažnju je posebno privuklavokalna praksa o kojoj do sada nema pisanih izvora. [4] Žanrovska raznovrsnost primeraiz Belice upu
ć
uje na o
č
uvane napeve vezane za pojedine obi
č
aje godišnjeg i životnogciklusa. Tako u heterogenom žanrovskom sistemu egzistiraju boži
ć
ne, dodolske,krstonoške, žetvarske, svedbene i ljubavne pesme. Zato
ć
e ovaj prikaz u opštim crtamaukazati na osnovne odlike dela zabeležene peva
č
ke tradicije.Godišnji ciklus obi
č
aja u Belici otpo
č
inje svetkovanjem Boži
ć
a kao jednog odnajzna
č
ajnijih hriš
ć
anskih praznika. U toku istraživa
č
kog procesa zabeležena je samo jedna pesma šestera
č
ke versifikacije zasnovana na variranom ponavljanju po
č
etnemuzi
č
ke misli (primer br. 1). Nije poznato da li se ovaj napev izvodio u nekoj posebnojprilici i ko ga je pevao, deca ili odrasli ali se mora napomenuti da su njegove poetske imuzi
č
ke varijante široko rasprostranjene i u drugim krajevima.Pored boži
ć
ne pesme zabeležen je i jedan primer dodolskog pevanja (primer br.2). [5] Jednoglasna pesma
č
ijim je izvo
ñ
enjem trebalo da se dozove kiša ispevana je uosmercu sa dva puta ponovljenim refrenom dodo, dodole. Napev je izgra
ñ
en na tonskojstrukturi koja se kre
ć
e od finalisa naviše u vidu durskog tetrahorda. Melodijska linija sena po
č
etku pesme kre
ć
e uzlazno kao da se uspostavlja veza sa natprirodnim silama koje
ć
e dati kišu simboli
č
no predstavljenu silaznom melodikom. Supstituciju dodolskihpesama sa hristijanizovanom poetskom formom predstavlja krstonoško pevanje. Tako jeprimer „Krstanoše Boga mole“ na melodijskom i metro-ritmi
č
kom planu istovetandodolskoj pesmi (primer br. 3). Jedina razlika je u tome što je krstonoški napev izveden udvoglasu, odnosno paralelnim tercama sa refrenom Gospodi, pomiluj.Me
ñ
u prikupljenom gra
ñ
om nalazi se i jedan primer žetela
č
kog pevanja (primerbr. 4). Napev karakteriše desetera
č
ka struktura stiha uobli
č
ena u monotematski muzi
č
kisadržaj. U tetrakordalnoj tonskoj osnovi f, g, as, a, be hiperfinalis se intonira nestabilnosa tendencijom da se otpeva as. Rad sa tekstom u okviru melostrofe podrazumevapo
č
etnu eksklamaciju na koju se nadovezuje prvi
č
lanak stiha, a potom upevni refren istih u celosti.
 
Sedeljke su u obi
č
ajnoj praksi Belice vezane za jesen kada je na više razli
č
itihmesta organizovan ovaj vid zabave. Zanimljivo je da su peva
č
ke grupe iz Lovaca iMiloševa poslednja generacija žena koje su aktivno u
č
estvovale u održavanju ovakvihskupova. Me
ñ
u brojnim pesmama koje su tada izvo
ñ
ene posebno su interesantne one kojesu predstavljale natpevavanje devojaka sa dve razli
č
ite sedeljke. (primer br. 5). Dijaloškapoetska forma oboga
ć
ena je specifi
č
nim upevnim refrenom zelen bor pod javor.Svadbarske pesme su izvodile devojke „komentarišu
ć
i“ svaki trenutak obreda.Bogatstvo razli
č
itih poetskih sadržaja pratila su dva melodijska obrasca. Prvi predstavljasvadbarsko pevanje lokativno vezano za ku
ć
u ili dvorište mladinog i mladoženjinogdoma (primer br.6). Svi zabeleženi tekstovi gra
ñ
eni su od stihova asimetri
č
nog deseterca(X:4,6). Svaki stih se u toku melostrofe izvodi dva puta bez rada sa tekstom i refrena.Izlaganje i ponavljanje stiha prati monotematski muzi
č
ki okvir izgra
ñ
en na trikordalnojstrukturi f, g, as. Drugi melodijski obrazac se izvodi isklju
č
ivo kad svatovi idu putem ipredstavljen je samo jednom poetskom realizacijom. (primer br. 7). Nije poznato da li jebilo još tekstova koji su pevani na ovaj na
č
in ali je evidentno da se i u ovom slu
č
ajuversifikacija zasniva na asimetri
č
nom desetercu. Ovaj napev karakteriše rad sa tekstompri
č
emu se nakon celovito ispevanog stiha ume
ć
e refren i drugi
č
lanak stiha.Monotematska muzi
č
ka celina izgra
ñ
ena je na melodijskom ambitusu u okviru
č
istekvinte f – c (f, g, as, a, b, c). Sli
č
an napev sre
ć
e se i u svadbenim pesmama iz Bato
č
ine,Gornje i Donje Jasenice sa kojima se može uspostaviti visok stepen korespondentnosti nasvim nivoima. [6]Ljubavne pesme zastupljene u Belici izvode se naj
č
ć
e dvoglasno pri
č
emu jednapeva
č
ica otpo
č
inje, a ostale prate (primer br. 8 i 9). Dvoglas je novije seoske prakse iglasovi se uglavnom kre
ć
u u paralelnim tercama i tercom (primer br. 9) ili durskimkvintakordom u kadenci (primer br. 8). U slu
č
aju kada se napev završava tercno postojitendencija da drugi glas izvodi intonativno povišen ton koji teži ka sekundi u odnosu naprvi glas.Na osnovu prikazanih primera pevanja u Belici uo
č
ava se da je tradicionalnavokalna praksa bazirana na žanrovski raznovrsnom materijalu. Pesme koje su nekada bilevezane za obrede godišnjeg ili životnog ciklusa pevaju se jednoglasno i determinisane suspecifi
č
nim refrenima koji ih dodatno odre
ñ
uju. O
č
ito je da je deo starije prakse zasnovanna jednoglasnom izvo
ñ
enju dok je noviji muzi
č
ki sloj izražen preko dvoglasa novijeseoske prakse i pesme ljubavnog sadržaja. Po
č
etni istraživa
č
ki impuls pokazao je deopeva
č
kog nasle
ñ
a Belice koji je isprepleten starijim i novijim kulturnim, odnosnomuzi
č
kim slojevima. Peva
č
ke grupe iz Lovaca i Miloševa
č
uvaju tradicionalno peva
č
konasle
ñ
e svog kraja koje je do danas sa
č
uvano zahvaljuju
ć
i velikoj ljubavi prema pesmi irodnom kraju. Nova istraživanja ve
ć
eg uzorka vokalne prakse koja se
č
uva i u drugimselima, done
ć
e zna
č
ajnije rezultate koji
ć
e otkriti vokalnu tradiciju Belice i upotpunitisliku stilskih odlika pevanja u Šumadiji.
 
PRIMERI:
of 00

Leave a Comment

You must be to leave a comment.
Submit
Characters: ...
You must be to leave a comment.
Submit
Characters: ...