I.

Uvod u etiku
Prof. dr. Asim Mujki, Fakultet politikih nauka, Sarajevo

Etika i svakodnevni ivot

Svakodnevno evaluiramo ljudsko djelovanje, sudimo o njemu kao moralnom, nemoralnom, ispravnom, pogrenom, dobrom, loem. Predmet etike je argumentacija koju iznosimo u prilog nae evaluacije. Etika se pita o argumentaciji koju moemo ponuditi kada neko djelovanje smatramo prihvatljivim, odnosno neprihvatljivim. Ali, pozabavimo li se nakratko prirodom etike argumentacije odmah emo primijetiti da ona nije nauna u strogom smislu, naime, ona ne operira injenicama.

ta su etiki standardi? ta je etika?

Ethos, gr. / Mos, lat. = OBIAJ Moral je sistem pravila koji modificira nae ponaanje u drutvu. On se u najuem smislu tie ispravnog postupanja, odnosno izbjegavanja tetnog ponaanja pri emu se postavljaju standardi kreposnog dranja.

Odakle dolazi moral?

'On je stvar linog miljenja'; 'to je samo tvoje miljenje', itd. ??? Ali ako paljivije razmotrimo ulogu koju moralne vrijednosti imaju u svakodnevnom ivotu, vidjet emo da to nije tako. Lini stav jeste vaan u suoavanju i razrjeenju neke moralne dileme, ali moralno postupanje tie se meuljudskih odnosa i interakcija, to znai da je moral stvar nekih zajednikih vrijednosti koje dijelimo s drugim pripadnicima nae zajednice i na osnovu njih opravdavamo drugima svoje postupke. Kao takav, moral predstavlja proces rasuivanja o najboljem postupku u datoj situaciji.

ta su zajednike vrijednosti?
Za moralne vrijednosti tvrdi se da su zajednike. Drugim rijeima, da neke zajednike vrijednosti ne postoje vrlo teko bismo se mogli sloiti oko toga koji postupak je u nekoj moralno problematinoj situaciji najbolji. Meutim, te vrijednosti su zajednike u veoj ili u manjoj mjeri oko njih e uvijek biti neslaganja. Ne moemo oekivati neku apsolutnu prihvatljivost za bilo koju zajedniku vrijednost. Vrijednosti i njihovo razumijevanje mijenjaju se kroz povijest, a esto se razlikuju od jedne do druge moralne zajednice.

Take slaganja...
Niz je moralnih vrijednosti oko kojih postoji iroka saglasnost. Naprimjer, sve poznate kulture visoko vrednuju govorenje istine i sankcioniraju laganje. Sve kulture osuuju nepotrebno nanoenje boli drugim ljudima (premda ne postoji ope slaganje oko toga to je 'nepotrebno nanoenje boli'). Takoer, jo neke od vrijednosti koje imaju irokoprihvaeno vaenje su lojalnost, pravda, dranje obeanja, itd.

Take neslaganja...
Ako sve kulture prihvaaju ove vrijednosti, ipak deavaju se neslaganja, osobito u sluajevima njihovog meusobnog konflikta. ta je znaajnije kada treba da odluimo u jednoj moralno problematinoj situaciji ne lagati ili ne nanijeti nekome nepotrebnu bol. ta ako se naemo u situaciji kada e naa la nekoga spasiti nepotrebne emotivne boli? Koja vrijednost treba da ima prioritet? Upravo na ovim pitanjima nae meusobne razlike individualne i grupne doi e do izraaja. Mi bismo se mogli 'sloiti da se ne slaemo' u ovim sluajevima, ali budui da je moral na najdublji nain vezan za na drutveni ivot, svoje ponaanje moramo pravdati drugima, mi traimo odobrenje i verfikaciju drugih, tako da slaganje o neslaganju samo odlae a nipoto ne rjeava moralni problem.

ta znai opravdanje?
Opravdati neko postupanje znai uiniti da drugi uvide da je ono razumno. Dakle, neko postupanje je opravdano ako njemu u prilog idu jai i bolji razlozi nego razlozi protiv. U najidealnijem smislu bili bi to oni razlozi oko kojih bi se svi drugi ljudi sloili i smatrali ih dobrim razlozima. Moralno opravdanje onda znai pokazati da nema boljih moralnih razloga u prilog nekog postupanja od ponuenih.

Znaaj konteksta I
Kontekst je vrlo vaan za davanje odgovora na take neslaganja. Dilema koja se tie konflikta vrijednosti ili slagati i drugu osobu potediti nepotrebne boli, ili rei istinu ma kako bolna ona bila za drugu osobu ne moe biti razrjeena na nivou openitosti. Ispravnost moralnog rasuivanja u mnogome ovisi o kontekstu moralno problematine situacije. Brojni faktori tvore jedan kontekst: prostor i vrijeme, vrsta i priroda meuljudskih odnosa, relevantna historija situacije. Standardni primjer konteksta u kome se laganje ini ispravnim postupkom je ovaj: graanin ste nacistike Njemake koji krije na tavanu jevrejsku porodicu. Njemaka policija vam kuca na vrata i pita da li znate gdje je ta porodica. Ovo je klasian primjer kada je vanije sprijeiti nanoenje boli od govorenja istine.

Znaaj konteksta II
Suprotan primjer: zamislite da vam va poznanik prizna da je poinio ubistvo i da se zbog toga jako kaje. Ubrzo dobijate poziv da se na sudu vaem poznaniku pojavite kao svjedok. Znate ako kaete istinu da e ta osoba biti osuena i da e biti osuena na zatvorsku kaznu (dakle, bit e joj naneena bol). Kajanje koje je ona izrazila uvjerava nas da vie nikada nee poiniti slian zloin. Ipak, vjerovatno emo se odluiti da uprkos svemu, kaemo istinu, ak i ako e ona dovesti do nanoenja boli. Odluku moemo pravdati time da je govorenje istine sastavni dio sistema pravde kojeg smatramo openito pravinim i vrijednim.

Znaaj meuljudskih odnosa

U velikoj mjeri moral se tie meuljudskih odnosa. Naa prava i obaveze proistiu uglavnom iz odnosa koje imamo s ljudima i institucijama. Ti odnosi izmeu ostalog obuhvaaju nae odnose s porodicom, prijateljima, klijentima ili pacijentima, naim uenicima, radnom mjestu, profesiji, religijskim i kulturnim tradicijama, naim sugraanima, s naom nacijom. Iz ovih odnosa mogu proistei i vani moralni razlozi za odreenu vrstu djelovanja. Naprimjer, na odnos s vlastitom djecom podrazumijeva nae odreene dunosti, najprije, obui ih, nahraniti, njegovati, itd., to su dunosti koje nemamo prema djeci drugih ljudi. Ili, niz obaveza koje proistiu iz naeg lanstva u nekoj profesionalnoj grupi.

Kako donijeti moralnu odluku?

Nema precizne formule za odluivanje u stvarima od moralnog znaaja. Moralno prosuivanje ne vodi se u skladu s nekim odreenim skupom pravila koja se mogu jednostavno primijeniti na neku moralno problematinu situaciju. Dobra moralna odluka podrazumijeva svakako nae intuicije, ali prije svega ona zahtijeva to podrobniji uvid u injenice date situacije, a zatim paljivo razmatranje moralnih vrijednosti ili principa (normativne teorije) koji bi mogli biti od relevantnog znaaja za datu situaciju.

Sagledavanje injenica
Neki moralni problemi su kontroverzni jednostavno zato to se nismo potrudili upitati se koje su relevantne injenice u datom sluaju. Zatim, pitamo se koje individue ili grupe imaju interes za rjeavanje date situacije. Potom, da li su interesi svih zainteresiranih uzeti u obzir prilikom razmatranja injenica.Sagledati injenice nije dovoljno. injenice po sebi govore nam da se neto desilo. Da bismo valjano rijeili moralni problem potrebno je obratiti se vrijednostima koje nalazimo u normativnim teorijama.

Konsekvencijalistiki pristup
Jeremy Bentham, John Stewart Mill (19. st.); ovi autori sugeriraju da je etiko postupanje ono koje doprinosi prevazi dobra nad zlim, zadovoljstva nad patnjom, sree nad nesreom. Postupati u skladu s ovim principom znai: identificirati alternativne pravce postupanja koji su nam na raspolaganju; pitati se na koga se sve odnosi takvo djelovanje i koje prednosti odnosno nedostatke e donijeti svako od alternativnih pravaca postupanja; Odabiremo ono djelovanje koje e proizvesti najvie dobra i najmanje tete. Etiko postupanje je ono koje e dovesti do najvee sree za to je mogue vei broj ljudi.

Kritike...
Teko je precizno izraunati posljedice: ta ako se ispostavi da se posljedice koje smatramo povoljnim u dugoronom smislu pokau tetnim? Nasilje nad pojedincem: ta ako se ispostavi da e rtvovanje nedune osobe dovesti do sree velikog broja ljudi?

Deontoloki pristup I
Immanuel Kant (18. st.); fokus na pravu individuuma da sam/a bira rukovoena principima uma. Najpravilnije djelovanje je uvijek ono za koje bi se opredijelilo svako umno bie u takvoj situaciji. Ono to ini ljudska bia razliitim od pukih stvari je to da ljudi imaju dignitet koji se temelji na njihovoj sposobnosti da slobodno izaberu to e uraditi sa svojih ivota, te da imaju fundamentalno moralno pravo da se njihovi izbori potuju. Ljudi se moraju potovati u svome ovjetvu, a nipoto ne smiju biti upotrebljeni kao sredstva. Krenje ljudskog dostojanstva je upotrijebiti ljude na nain koji nije stvar njihovog slobodnog izbora.

Deontoloki pristup II
Osim prava na slobodu i dostojanstvo pojedinca postoji jo niz srodnih prava: Pravo na istinu: imamo pravo na isinu i da budemo informirani o pitanjima koja nas se tiu; Pravo na privatnost: imamo pravo da radimo, vjerujemo i govorimo togod elimo u svom linom ivotu sve dok ne krimo ista prava drugih ljudi; Pravo da ne budemo zlostavljani: imamo pravo da ne budemo povrijeeni ili oteeni osim ukoliko slobodnom voljom i pri punoj svijesti ne uradimo neto to zasluuje kaznu, ili ukoliko slobodno i pri punoj svijesti sami ne rizikujemo takve povrede; Pravo na potovanje dogovorenog: imamo pravo na ono to su nam obeali oni s kojim smo slobodno stupili u sporazum ili s kojima smo postigli dogovor;

Pravini pristup
Aristotel: Prema jednakim treba postupati jednako, a prema nejednakim nejednako. Pitamo se da li je postupanje pravino. Da li neko postupanje sa svima postupa na isti nain, odnosno da li nekoga favorizira, a drugoga diskriminira? I favoriziranje i diskriminiranje su nepravedni i pogreni.

Pristup 'opeg dobra'

Platon, Aristotel, Ciceron; Ovaj pristup pretpostavlja da je dobro individuuma neodvojivo od dobra zajednice. Ope dobro predstavlja niz opih uslova koji podjednako svim lanovima neke zajednice idu u prilog (John Rawls). U sreditu panje su drutvena politika i sistem drutvene zatite, institucije i okolina na dobrobit svih: zdravstvena zatita, uinkovita javna sigurnost, mir, pravedni pravni sistem, nezagaen okoli. Pozvati se na ope dobro znai vidjeti sebe kao ravnopravnog lana zajednice koji prosuuje o najirim pitanjima koja se tiu vrste drutva koje elimo postati. Potpuno potujui slobodu individua u kreiranju njihovih vlastitih ivota, pristup opeg dobra poziva nas da priznamo i unaprijedimo one ciljeve koji su nam zajedniki.

Pristup vrline
Ovaj pristup pretpostavlja postojanje odreenih ideala prema kojima je vrijedno teiti, a koji e zauzvrat dovesti do punog razvoja naeg ovjetva. Vrline su stavovi ili karakterne osobine koje nam omoguuju da djelujemo na nain koji razvija nae najvie potencijale, ono najbolje u nama: ast, hrabrost, saaljenje, dareljivost, vjernost, integritet, pravinost, samokontrola, razboritost ... primjeri su vrlina. Vrline su kao navike jednom kad ih steknemo one postaju karakteristikama linosti. Kreposna osobas uvijek je moralna osoba. Pitamo se: kakva osoba trebam biti? Da li u promovirati razvoj karaktera kako sebe tako i moje zajednice?

Rezime: etiko rjeavanje problema

Kada smo sagledali injenice odreenog moralnog problema treba da se upitamo sljedeih pet pitanja: 1. Koje dobro ili teta e proizii iz pravca djelovanja i koji e alternativni pravac djelovanja dovesti do najboljih posljedica? 2. Koja moralna prava sve strane koje se odreeni moralni problem tie imaju i koji pravac djelovanja na najbolji nain potiva ova prava? 3. Koji pravac djelovanja tretira sve na isti nain osim gdje postoji opravdan razlog da tako postupimo bez favoriziranja ili diskriminacije? 4. Koji pravac djelovanja uznapreuje ope dobro? 5. Koji pravac djelovanja razvija moralne vrline?

 Da li se etika moe nauiti jedno je od najstarijih pitanja. Grki filozof Sokrat kao jedan od prvih mislilaca u povijesti ovjeanstva koji je na konzistentan nain postavio etiku problematiku smatrao je da je vrlina znanje, naime da se etiko dranje ui. Prema njemu, etika se sastoji u spoznaji onog to treba da uinimo, a do te spoznaje kao i svaka druge spoznaje dolazi se kroz proces uenja. S druge strane, niz teoretiara rei e kako se etika znanja ne mogu ubrojati u nauna, naime, etika nema posla s injenicama. Nietzsche kae kako ne postoje etika stanja stvari, ve samo etike interpretacije situacija koje daju ljudi. Zato, u najboljem sluaju, etike spoznaje ne mogu biti smatrane u istom rangu kao npr. matematike.

Prirodne (psiholoke) pretpostavke etikog rasuivanja

Etika i nauka
Pa ipak, nai svakodnevni ivoti koji obiluju etikim dilemama idu u prilog tvrdnji o uenju kao osposobljavanju u etici: ako o etici mislimo kao o matematici, dakle kao o jednom sistematinom skupu gotovih formula koje se bez problema daju primijeniti u odreenim okolnostima i ije vaenje nadilazi i prostor i vrijeme, onda emo se svakako morati sloiti s onim autorima koji smatraju da se etika ne moe nauiti. Meutim, ako analiziramo nae svakodnevno etiko rasuivanje onda emo isto tako primijetiti da u njemu postoje neke pravilnosti, da se oslanjamo na neke modele i kriterije, naprosto da bi bili u stanju sebi i drugima objasniti zato neto smatramo ispravnim odnosno pogrenim. Nikada ne prosuujemo etiki u nekom vakumu, izdvojeni iz konteksta, iz date situacije.

Psiholoki preduslovi
Veina psihologa dananjice sloila bi se sa Sokratom. Harvardski psiholog Lawrence Kohlberg je prouavao kapacitete individue u njenom izlaenju na kraj s etikim problemima kroz ivot, kao i uticaj koji proces obrazovanja moe imati na razvoj tih kapaciteta. Kohlberg otkriva da su individualni kapaciteti za suoavanje s moralnim problemima neto to se razvija tokom dueg perioda ivota. Isto onako kako postoje stadiji psiholokog razvitka jedinke, tako postoje i stadiji razvitka moralnog rasuivanja:

1. Pretkonvencionalni stadij
Najraniji stadij moralnog razvitka koga prepoznajemo kod djeteta. Na ovom nivou dijete definira ispravno i pogreno u skladu s onim kako su ga definirali njegovi autoriteti (roditelji, blia rodbina), kao i u skladu s nagradom ili kaznom koja proistie iz vrenja neke radnje. Na pitanje 'zato ne valja krasti?' dijete e odgovoriti zato to to kau mama i tata, ili zato to se zbog toga dobiju batine.

2. Konvencionalni stadij
Veina adolescenata dospijeva u ovaj stadij. Adolescenti na ovom nivou internaliziraju etike norme grupa iji su lanovi. Kako roditelji prestaju igrati znaaj moralnog autoriteta to mjesto popunjavaju razliite grupne lojalnosti kao to su porodica, prijatelji ili nacija. Ako upitamo adolescenta zato je neki postupak ispravan ili pogrean najei odgovor koji dobijamo je zato to su tako naueni u svojoj porodici, zato to veina njihovih prijatelja tako misli, ili zato to tako radi njihov narod. Interesantno je, primjeuje Kohlberg, da neki ljudi cijeloga ivota ostaju privreni ovom obrascu samo to se vremenom mijenja autoritet koji definira granice ispravnog i pogrenog (npr. neka radnja bit e pogrena jer je zabranjuje zakon, ili jer njeno vrenje sobom povlai drutvenu sankciju, itd.);

3. Konvencionalni stadij
Osoba na ovom nivou etikog razvoja prestaje definirati ispravno i pogreno u terminima grupnih lojalnosti ili normi. Namjesto toga, zreli pojedinac razvija moralne principe koji definiraju ispravno i pogreno s univerzalnog stajalita. Moralni principi postkonvencionalne osobe su oni principi koji se mogu primijeniti na svaku razumnu osobu jer uzimaju interes svih koje se neki postupak tie u obzir. Ako upitamo osobu koja je dosegla ovaj stadij razvitka zato je neto ispravno, odnosno pogreno, ona e se u svom odgovoru pozvati na ono to promovira ili ne promovira univerzalnu ideju pravde ili ljudskih prava, ili pak ljudske dobrobiti.

Zakljuak:
Kohlberg otkriva da brojni faktori utiu na trostepeni etiki razvitak osobe, od kojih je najvaniji proces obrazovanja zahvaljujui kojem ljudi stjeu potrebnu irinu i kritiku otrinu da etiki problematine sluajeve gledaju sa to je mogue univerzalnijeg stajalita.

III. Odreenje profesionalne etike

Problemi odreenja profesionalne etike

ta je profesionalna etika? U kojoj mjeri je ona nerazdvojni dio ope etike? Trebaju li novinari, doktori, profesori, arhitekti itd., neku svoju etiku ili je dovoljno biti etian u svakodnevnom ivotu i time odbaciti potrebu za nekom partikularistikom, uskoprofesionalistikom etikom? Ukoliko i ima potrebe za profesionalnom etikom, kako prosuivati i postupati u sluaju konflikta s normama ope etike? Koje norme, u sluaju jednog takvog konflikta slijediti, norme nae profesije ili ope etike norme?

ta je profesionalna etika?
Profesionalna etika za Davida Lubana se kako je obino razumiju praktiari profesija uglavnom tie seksa, lai i novca. Neetini u profesiji su oni koji se upetljavaju u finansijske konflikte interesa, oni koji lau i varaju, koji seksualno zloupotrijebe ranjivog klijenta... novinar koji izmilja izvore i citate ... Kad se profesionalci prepiru oko etike znai najvjerovatnije da se razlikuju oko toga gdje je dozvoljena linija koja odvaja seks, lai i novac na etiku i neetiku stranu.

ta znai prosuivati o stvarima iz domena onog to smo odredili kao profesionalna etika sa stanovita ope moralnosti? Da li je to uvijek ispravno? esto smo postupajui u skladu s etikim normama profesije prisiljeni ui u konflikt s normama ope moralnosti. tavie, poneki profesionalno-etiki postupci sa stanovita ope moralnosti su najblae reeno neodrivi. Kako, naprimjer, shvatiti sljedei stav iskusnog profesionalca: Svaki novinar koji nije previe glup ili prepun sebe da bi opazio to se oko njega deava zna da je ono to on radi moralno neodbranjivo. On je neka vrsta ovjeka od povjerenja koji se uzda u ljudsku tatinu, neznanje ili usamljenost, stjeui njihovo povjerenje da bi ih izdao bez trunke kajanja (novinarka Janet Malcolm)

Dualizam profesionalne etike i ope moralnosti

Nemoral profesionalnih etika

Profesionalno postupanje novinara, barem kako ga vidi Malcolmova, je sa stanovita ope moralnosti neodbranjivo, jo gore, nemoralno i vrijedno prijezira. Drugim rijeima, novnarski moral insistira da je zaustavljanje informacije zbog neke line obaveze prema izvoru naruavanje novinarskog integriteta moral profesije dakle zahtijeva ono to je za zajedniki moral 'neodbranjivo' (Luban).

Nemoralni profesionalac: politiar

Profesionalni politiar se suoava s problemom prljavih ruku gotovo svakodnevno. Da bi dobio izbore, demokratski politiar e biti prisiljen da se kompromitira s odbojnim interesima koji su upravo ono to kandidat prezire. U nasilnim, nedemokratskim drutvima problem je jo ekstremniji: reformistiki lider mora utamniiti ili nekad i ubiti svog nemilosrdnog protivnika koji bi u suprotnom mogao izvriti dravni udar i pogubiti reformiste ... uspjeni vladar mora nauiti kako ne biti dobar.
Politiki voa koji doputa da fer pristup i supstancijalna pravednost u svim okolnostima preteu nad odlunou da ostane na vlasti i titi interese svoje zemlje, zacijelo e postati neuinkovit i nemoan; za takvu osobu bolje bi bilo da se nikada nije borila ili prihvatila javne odgovornosti (Hampshire, 1989: 164-65).

Nemoralni profesionalac: doktor

Doktor koji lijei HIV pozitivnog pacijenta saznaje da je ovaj imao odnos s nekoliko partnera. Treba li doktor pokuati da kontaktira te partnere i da ih upozori da se testiraju? ta ako pacijent to eli uvati u tajnosti? Za zajedniki moral dobrobit partnera bila bi vie rangirana od potencijalne neprijatnosti jednog pacijenta, ali medicinski profesionalni moral podrazumijeva striktne dunosti povjerenja dajui prioritet u ovoj dilemi dobrobiti pacijenta.

Nemoralni profesionalac: advokat

ta ako advokat sazna od svog klijenta da e u zatvor otii neduna osoba, ak da e biti pogubljena za zloin koji je poinio njegov klijent? ... Profesionalci odgovaraju da ako dovedu u pitanje odnos povjerenja, onda se niko nee osjeati sigurnim da im povjerava neku informaciju, te onda nee biti u stanju korektno obavljati svoj posao. U svim ovim sluajevima na djelu je tenzija izmeu profesionalne moralnosti i zajednikog morala. ta je fundamentalnije profesionalni ili zajedniki moral?

eli li biti profesionalac mora imati 'jak eludac'!

S jedne strane osjeamo moralnu odbojnosti prema advokatu koji e zbog odbrambene strategije svoga klijenta dopustiti da neduan ovjek ode u zatvor, a s druge strane svjesni smo da kada bi znali da e na advokat nairoko raspredati ono to smo mu u povjerenju rekli, takvoga profesionalca nikada ne bi odabrali. Za takvoga bi rekli da je sramota za svoju profesiju. Unato instantnom gnuanju koju osjeamo zbog advokatove tvrdoglavosti da ne narui kodeks povjerenja u oima svoga klijenta, istovremeno osjeamo potrebu da se djelatnosti iz opsega institucije advokature trebaju obavljati profesionalno. Jedno je sigurno, opi moral je neosjetljiv spram finesa profesionalnog morala, a jedna od kljunih je svakako lojalnost.

Ako bi opi moral prevladao nad oni partikularnim, profesionalnim, kako bi ljudi nai klijenti, pacijenti, itatelji, birai ikada mogli raunati na nas u obavljanju naeg posla. Lojalnosti partikularne, nisu univerzalne i univerzalni moral koji ne shvaa vrijednost lojalnosti neovjean je i radikalno defektan. Navedeni primjeri isto tako pokazuju da je univerzalni moral bez specifinih dunosti unutar drutvenih uloga udaljen od moralnosti ivota koje ljudi ive u stvarnosti (Luban, 2005: 588) Profesionalne prakse ne bi trebale da budu osuivane samo zbog toga to su a prvi pogled okantne za nau savijest, a da se prethodno ne upitamo nee li naputanje tih praksi dovesti u pitanje drutvene ciljeve.

Lojalnost profesiji i njenim principima

Profesionalna etika kao moral drutvene uloge

Drutvena uloga koju odreena profesija ima u drutvu sama generira norme svoje moralnosti kroz lanac moralnog opravdanja koji se sastoji od etiri kljune komponente: in, pravilo, uloga i institucija. Taj proces etverostrukog opravdanja nekog profesionalnog djelovanja odvija se na sljedei nain: 1. individualni in povjerljivosti prema klijentu opravdan je pravilom povjerljivosti; 2. pravilo je opravdano svojim znaajem koji ima za drutvenu ulogu pravnika; 3. uloga je opravdana znaajem koji ima za neku instituciju, instituciju pravne pomoi u ovom sluaju; 4. institucija se prosuuje prema tome koliko dobra proizvodi.

Profesionalna moralnost i opravdanost drutvene uloge profesije

Slijeenje ove etverostruke strategije omoguuje kritiku profesionalnog morala u skladu s moralnim naelima. Ako je uloga ili institucija moralno neopravdana, takva su onda i pravila profesionalne etike i s njom tvrdnja da je profesionalna dunost slijediti ih

Prevelika oekivanja od profesionalnih kodeksa?

Jo od usvajanja prvih profesionalnih kodeksa prisutna je vrsta zablude kako u iroj javnosti tako i meu samim profesionalcima da etiki kodeks profesije slui da bi omoguio neproblematino rjeavanje moralno-konfliktnih situacija. Kao da je rije o logaritamskim tablicama i preciznim matematikim formulama koje samo treba ispravno slijediti da bismo stigli do tanog odgovora, u naem sluaju ispravnog postupka. Cjelokupna etika u cijeloj svojoj povijesti, pa samim tim i one partikularne profesionalne etike, nisu ponudile niti jedan ispravan odgovor.

Mogui model profesionalnog prosuivanja etikih problema I

Imajui u vidu neke temeljne principe i koncepcije dunosti novinarske profesije Profesor Ralph Potter s Harvardskog univerziteta ponudio je etverostepeni model za procesuiranje etikih problema koji bi mogao pomoi u formiranju moralno-opravdane pozicije:

Model profesionalnog prosuivanja etikih problema I

1. Definicija Profesor Potter predlae to precizniju definiciju sluaja o kome se etiki prosuuje, sa to je mogue vie injenica i detalja koji daju potpuniju sliku problema. Naprimjer: novinar ima pristup mladoj majci koja je napadnuta i silovana i koja je voljna da potanko opie cijeli dogaaj, da podijeli svoje teko iskustvo kao na sudskom svjedoenju. tavie, spremna je otkriti svoj identitet.

Model profesionalnog prosuivanja etikih problema II

2.Vrijednosti Kada smo rezimirali problematinu priu u svim njenim dostupnim detaljima potrebno je izvesti neku vrstu brainstorming-a, naime navesti to je mogue vie vrijednosnih implikacija po nalogu savjesti koje se u samom sluaju mogu identificirati.

Model profesionalnog prosuivanja etikih problema II

Tako naprimjer u vezi sa sluajem silovane ene mogu se pojaviti sljedea miljenja:
identificiranje rtve silovanja moe obeshrabriti druge rtve silovanja da prijave da su napadnute; objavljivanje imena rtve stvar je loeg ukusa; novine imaju obavezu da zatite rtvu ak i ako ona eli da njeno ime bude objavljeno; itaoci imaju pravo na sve relevantne informacije do kojih novinar moe doi; pria se uspjeno moe ispriati i bez navoenja imena, itd.

Model profesionalnog prosuivanja etikih problema III

3. Principi: Nakon to smo identificirali neke vrijednosti koje problematina situacija sobom implicira, potrebo je pristupiti traganju za moralnim principima koji podravaju te vrijednosti. Na taj nain ojaali bismo argumente za onaj pravac postupanja koji na kraju izaberemo.

Model profesionalnog prosuivanja etikih problema III

Tako, naprimjer, deontoloki princip svakako bi bio na strani onih vrijednosti koje govore protiv objavljivanja imena jer bi na taj nain druga osoba (bez obzira na njenu saglasnost) bila upotrebljenja kao sredstvo.

Model profesionalnog prosuivanja etikih problema III

Utilitaristiki princip, pak, mogao bi nalagati suprotnu odluku jer je u pitanju javni interes, odnosno eventualno senzibiliziranje javnosti prema tom problemu koji bi moda na kraju urodio kvalitetnijom politikom prema toj vrsti zloina. U ovom sluaju sluaj jednog pojedinca, prema utilitaristikoj doktrini ne bi se mogao isprijeiti pred interesima veine

Model profesionalnog prosuivanja etikih problema IV

4. Lojalnosti: Zatim, prema preporuci profesora Pottera, potrebno je ustanoviti hijerarhiju lojalnosti. Da li pri pisanju ove prie do izraaja treba doi lojalnost prema kodeksu, ako da, onda kojem pravilu iz kodeksa, ili su na prvom mjestu itaoci.

Kodeksima unato...

Unato kodeksima, principima, etikoj naobrazbi, pa ak i profesionalnom iskustvu ne postoji jedinstvena receptura za ispravno etiko rasuivanje u moralnom konfliktnim situacijama kojima obiluje svaka profesija. Moda ne treba oekivati nita vie do sljedeeg zakljuka, naime, da ne moemo od ljudi oekivati da se pridravaju viih standarda nego onih koje uinimo koherentnim i svjesnim u svjetlu relevantnih osnovnih i specifinih normi zajedno s nama pristupanim dokazima (Beauchamp, 2005: 14).

Mogu li ivjeti s tim?

U svakom sluaju pri obavljanju profesionalnih dunosti dobro je upitati se:
1. Da li bi htio/htjela da se ovako postupi prema meni ili mojoj porodici? 2. Da li bi mogao/mogla preporuiti moje postupanje svojoj djeci?

3. Da li je ovo postupanje ono koje bi uinila mudra, informirana, kreposna osoba?

4. Mogu li ivjeti s tim?

Etika u akciji: Beba bez perspektive: Sluaj bebe Tereze

Theresa Ann Campo Pearson, anacefalino novoroene, poznatija iroj javnosti kao beba Tereza roena je na Floridi, 1992. godine kao beba bez mozga. Naime, vaniji dijelovi mozga cerebrum i cerebellum nedostaju kao i vrh lobanje. Uprkos takvom stanju autonomne funkcije kao to su disanje i rad srca bile su mogue. U SAD veina sluajeva anacefalije biva otkriveno za vrijeme trudnoe i rjeava se abortusom. Od onih sluajeva koji se ipak rode polovina je mrtvoroeno, a druga polovina (oko 300 beba godinje) umire nakon nekoliko dana.

Beba Tereza
... Znajui da njihova beba nee dugo ivjeti, Terezini roditelji su ponudili njene zdrave organe za transplantaciju. Roditelji su smatrali da njeni bubrezi, jetra, srce, plua i oi mogu posluiti za pomo drugoj ugroenoj djeci. U SAD potrebno je oko 2.000 transplantata godinje. Ipak, ta donacija Terezinih organa bila je sprijeena, jer zakon Floride ne doputa transplantaciju sa ivog donatora. Devet dana nakon svog roenja beba Tereza je umrla.

Argument korisnosti:

Ako moemo nekome priiniti korist a da prethodno ne ugrozimo nekog drugog, onda tako treba da postupimo; Transplantacija organa koristila bi drugoj djeci, a ne bi tetila bebi Terezi; Dakle, treba da transplantiramo Terezine organe.

Diskusija: Tereza je jo iva, da li moemo transplantirati organe s ivog ljudskog bia. ta je ivot? ta uope znai biti iv? Korisno je biti iv samo ako taj ivot omoguuje odreenoj osobi da aktivno djeluje, da ima misli, osjeanja i odnose s drugim ljudima. U nedostatku takvih kvaliteta koje beba Tereza nikada ne bi mogla imati, puka bioloka egzistencija je beskorisna. Stvari se ne bi znaajnije promijenile ni da je Tereza poivjela jo koji dan.

Argument da ne smijemo koristiti druge ljude kao sredstva:

Pogreno je koristiti druge ljude kao sredstvo za ciljeve drugih ljudi; Uzeti organe od bebe Tereze znailo bi upotrijebiti je kao sredstvo za dobrobit drugih ljudskih bia; Stoga, uzeti organe od bebe Tereze je pogreno.
.

Diskusija:
. Kada se pozivamo na ovaj argument obino pod

tim podrazumijevamo zloupotrebu autonomije ljudi, naime njihove sposobnosti da odluuju za sebe kako e ivjeti vlastite ivote, u skladu s vlastitim eljama i vrijednostima. Uzeti organe u korist nekog drugo i to bez dozvole te osobe, dakle bez dozvole Tereze, desilo bi se u ovom sluaju. Ali Tereza nije autonomno bie, nema elja, niti je u stanju za sebe donijeti odluku, a to nee biti nikad u stanju.

Argument pogrenosti ubijanja:

Pogreno je ubiti jednu osobu da bi se spasila druga; Uzimanje organa od bebe Tereze znailo bi ubiti je da bi se spasio neko drugi; Dakle, uzimanje organa od bebe Tereze je pogreno.

Diskusija:
Ipak, malo ljudi vjeruje da je uvijek neizostavno pogreno ubiti veina ipak vjeruje da postoje opravdani izuzeci. Pitanje je da li bi uzimanje organa bebe Tereze moglo da se ubroji u te opravdane izuzetke. Dakle, obino je pogreno ubiti jednu da bi se spasila druga osoba, ali ne uvijek... osim toga smrt mozga to beba Tereza ima od svog roenja nairoko se prihvatila kao kriterij za legalno proglaenje dotine osobe mrtvom. Kada mozak otkae funkcioniranje vie nema nade za svjesni ivot.

Na kraju...
Viemilenijsko iskustvo naeg meusobnog uklapanja ili akomodiranja to jeste izvorni smisao etike odvija se na nain pokuaja iznalaenja ravnotee izmeu: a. onoga to um zahtjeva, naime nepristrasnosti; b. zahtjeva drutvenog ivljenja, naime, prihvaanja skupa pravila koja, ako se poteno primjene, slue interesima svih; c. nae prirodne inklinacije da brinemo za druge, barem u nekom umjerenom stupnju;

Sve tri take djeluju zajedno i ne samo da omoguuju moralnost, ve su u jednom vanom smislu nama toliko prirodni. (Rachels, 1999: 196-97) Isto tako, sve tri take imat e pravoga smisla ako potiu iz slobodnog opredjeljenja pojedinca, lana zajednice. Istovremeno, moralno rasuivanje nee biti smisleno ili cjelovito ukoliko se ograniimo samo na svoju moralnu zajednicu, ili moralnu zajednicu grupe ili drutva kojima pripadamo.

...

Moralna zajednica otvorenog kraja

Ono e svoju teinu dobiti ukoliko je ono to nam ini horizont moralne zajednice otvorenog kraja, dakle, ukoliko se ono to nazivamo naom moralnom zajednicom ili ona grupa s kojom se solidariziramo kada kaemo mi moe iriti ne samo na druge ljude i zajednice (zajednica ovjeanstva) ve i na budue narataje (umnost nalae da posebnu panju poklanjamo blagostanju buduih narataja) i druge vrste (sve je manje ubjedljive argumentacije kojom moemo podalje od moralne zajednice i moralnog razmatranja drati ivotinje.