Eurokod 7: Norma Geotehničkog Projektiranja

2.
Eurokod 7: norma geotehnikog projektiranja
2.1. Uvod
U zadnjih se dvadesetak godina u Europi razvija jedinstveni sustav normi za projektiranje graevinskih konstrukcija pod skupnim nazivom Eurokodovi. U njima je skupljeno vrlo iroko svjetsko iskustvo suvremenog projektiranja. To je prvi takav sustav koji sustavno obuhvaa projektiranje graevinskih konstrukcija kroz jedinstveni pristup. Izradom eurokodova upravlja Tehniki komitet 270 (TC 270) Europskog odbora za normizaciju (CEN) ije su lanice zemlje EU i CEFTA, a od nedavno i Hrvatska. Iza godine 2009. sustav bi trebao postati jedina norma u Europskoj uniji i jo nekim zemljama, ukljuivo i u Hrvatskoj. Ovdje e se ukratko opisati osnovni elementi tih normi, a posebno one pod nazivom Eurokod 7, koja se odnosi na geotehniko inenjerstvo. Primjena te norme na konkretne geotehnike konstrukcije obraivat e se u narednim poglavljima. Sustav eurokodova ini skup od slijedeih 10 normi: EN 1990 Eurokod: Osnove projektiranja konstrukcija, EN 1991 Eurokod 1: Djelovanja na konstrukcije, EN 1992 Eurokod 2: Projektiranje betonskih konstrukcija,
2 EUROKOD 7: NORMA GEOTEHNIKOG PROJEKTIRANJA
EN 1993 Eurokod 3: Projektiranje elinih konstrukcija, EN 1994 Eurokod 4: Projektiranje kompozitnih elinih i betonskih konstrukcija, EN 1995 Eurokod 5: Projektiranje drvenih konstrukcija, EN 1996 Eurokod 6: Projektiranje zidanih konstrukcija, EN 1997 Eurokod 7: Geotehniko projektiranje, EN 1998 Eurokod 8: Projektiranje konstrukcija otpornih na potrese, EN 1999 Eurokod 9: Projektiranje aluminijskih konstrukcija. Eurokodovi 2, 3, 4, 5, 6 i 9 su takozvani materijalni eurokodovi relevantni za dijelove konstrukcija iz pojedinih graevinskih materijala, dok su EN 1990, Eurokod 1, 7 i 8 zajedniki za sve konstrukcije. Tako svaki od materijalnih eurokodova ini cjelinu tek uz zajednike eurokodove i bez njih se ne moe koristiti. Eurokod 7 (slubenog naziva EN 1997) sastoji se iz dva dijela: EN 1997-1 Geotehniko projektiranje Dio 1: Opa pravila, te EN 1997-2 Geotehniko projektiranje Dio 2: Istraivanje i ispitivanje tla. Kao i drugi eurokodovi, oslanja se na niz prateih normi. To su norme za izvoenje posebnih geotehnikih radova: EN 1536:1999 Bueni piloti, EN 1537:1999 Sidra u tlu, EN 12063:1999 Stijene od talpi, EN 12699:2000 Razmiui piloti1, EN 14199 Mikropiloti, i EN-ISO 13793:2001 Toplinsko ponaanje zgrada Toplinsko projektiranje temelja radi izbjegavanja izdizanja od smrzavanja. Jo nekoliko normi za posebne geotehnike radove je pri donoenju. Standardizacija laboratorijskih i terenskih pokusa na tlu i stijenama u nadlenosti je CENovog tehnikog komiteta TC 341 i u zavrnoj je fazi pa se uskoro oekuje njihovo donoenje. Tek e se njihovim donoenjem zaokruiti normizacija geotehnikih radova u projektiranju konstrukcija.
2.2. Status eurokodova

Eurokodovi sami po sebi nisu zamiljeni kao propis s obveznom primjenom. Oni su pisani kao zaokrueni sustav postupaka i preporuka za koje strunjaci odgovarajuih struka smatraju da odraavaju trenutana saznanja struke i ija primjena osigurava dogovorenu razinu rizika nepovoljnih dogaaja. Razinu dozvoljenog rizika svaka od zemalja koja prihvati sustav eurokodova
prema engl. displacement piles u koje spadaju zabijeni i utisnuti piloti
2.3 GEOTEHNIKI MODEL
moe samostalno odrediti. Primjena eurokodova, posebno pri dokazivanju bitnih zahtjeva na graevinu, tada omoguuje jasnu komunikaciju meu strunjacima, posebno ako su oni razliitih struka. U naelu je mogue projektiranje i mimo preporuka i naela koja postavlja sustav, ali je tada sustav dokazivana sloeniji i manje pregledan. Pojedine zemlje, a meu njima i Hrvatska, trait e obveznu primjenu eurokodova. Eurokodovi su pisani u obliku pobrojenih lanaka. Unutar sustava tih normi lanak ima ili status principa za koje nema alternative ili status preporuke koja zadovoljava principe, ali su dozvoljene alternative. Ako se primjenjuje predloena preporuka, ne treba dokazivati da ona zadovoljava principe, dok za primjenu neke alternative treba dokazivati da ona zadovoljava principe. Takvim formatom eurokodovi dobivaju na fleksibilnosti i, to je jo vanije, omoguuju primjenu novo razvijenih i dokazanih postupaka. Time je sustav eurokodova osigurao prilagoavanje stalno napredujuem znanju u struci. Svako racionalno projektiranje u geotehnici temelji se na primjeni modela. Prije detaljnijeg opisa principa projektiranja prema eurokodovima, detaljnije e se razmotriti pojam geotehnikog modela.
2.3. Geotehniki model

Svojstva tla i njihovo rasprostiranje u prostoru se u postupcima dokazivanja mehanike stabilnosti i uporabivosti geotehnikih graevina vie ili manje idealiziraju modelima. Svaki model je, dakle, neka idealizacija svojstva stvarnog tla. Stvaranje modela je nuno kako bi se omoguile odgovarajue matematike analize nad njegovim svojstvima. Ovi modeli mogu biti razliitog karaktera, razina i obuhvatnosti. Obino ukljuuju samo neke od brojnih vidova ponaanja i svojstava tla te idealiziraju njihovu prostornu razdiobu, dok druga svojstva djelomice ili u potpunosti zanemaruju. ak i ona svojstva koja su ukljuena u model predstavljaju samo idealizaciju stvarnog ponaanja tla te od njega odstupaju u veoj ili manjoj mjeri. Vana je zadaa inenjera izbor odgovarajueg modela primjerenog rjeavanju njegovog problema. Model po svom karakteru moe biti empirijski, u kojem se uspostavlja ista korelacija izmeu neke mjerene veliine i idealiziranog svojstva tla zanemarujui bilo kakvo prethodno znanje ili teoriju; teoretski, u kojem za rjeavanje problema koristi analitiko rjeenje neke idealizirane teorije; numeriki, u kojem se za rjeenje problema koristi numeriko, dakle
priblino, rjeenje neke idealizirane teorije; konstitutivni, u kojem se ponaanje tla opisuje nekim analitikim zakonom ponaanja materijala u okviru mehanike neprekidnih sredina; fiziki, u kojem se za rjeenje koristi fiziki model konstrukcije u stvarnom ili umanjenom mjerilu; geoloki model, u kojem se idealiziraju geoloke karakteristike tla (raspored i nastanak slojeva, prilike u podzemnoj vodi, morfoloke karakteristike itd.). Mogue su i kombinacije pa nastaju mjeoviti modeli. Primjeri ovih modela su u mehanici tla brojni. Tako korelacija izmeu broja udaraca standardnog penetracijskog pokusa (SPT) i Youngovog modula elastinosti E za krupnozrna tla predstavlja polu-empirijski model (polu jer se u korelaciji koristio teoretski model slijeganja elastinog poluprostora od povrinskog optereenja). Slijeganje elastinog poluprostora ispod povrinskog optereenja predstavlja teoretski model. Metoda konanih elemenata u rjeavanju problema deformacija tla predstavlja numeriki model. Linearno elastini model, koji odreuje odnos naprezanja i deformacija, te idealno plastini model, koji definira uvjete sloma u tlu, primjeri su konstitutivnih modela. Probna optereenja pilota i sidara na terenu ili u centrifugi u laboratoriju predstavljaju fizike modele. Geoloke karte i geoloki presjeci s odgovarajuim objanjenjima predstavljaju geoloki model tla. Mogue su i idealizacije stvarnih svojstava tla prema nekim drugim karakteristikama izvan navedenih skupina. Meu njima se, primjerice, istie klasifikacija tla pa klasifikacijske grupe tla predstavljaju klasifikacijski model. Meu najpoznatijim konstitucijskim modelima u mehanici tla su linearno elastini i izotropni model, koji se primjenjuje pri proraunu naprezanja i deformacija u tlu prije sloma, idealno plastini model, koji se primjenjuje pri proraunu naprezanja pri slomu tla, te Darcyev zakon, koji se koristi pri proraunu brzine procjeivanja vode kroz tlo. Karakteristike stvarnog tla u tim modelima kvantificirane su odgovarajuim parametrima, u prvom sluaju Youngovim modulom E i Poissonovim brojem , u drugom MohrCoulombovim parametrima c (kohezija) i (kut trenja), a u treem koeficijentom propusnosti k. U praksi se ti parametri utvruju istranim radovima. Obzirom na prirodnu uslojenost i heterogenost temeljnog tla, istranim se radovima nikad nee moi utvrditi neka jedinstvena vrijednost pojedinog parametra niti e se ta vrijednost moi pridruiti svim zonama u tlu. Analizom istranih radova prvo e se temeljno tlo pokuati podijeliti u zone ili slojeve slinih karakteristika. Svakoj od tih zona pokuat e se pridruiti odgovarajui parametri koji opisuju svojstva tla u toj zoni. Kako e istrani radovi pokazati odreeni rasap vrijednosti pojedinih parametara ak unutar iste zone, pojavit e se problem izbora vrijednosti parametra za tu zonu koji e se kasnije koristiti u proraunima dokazivanja stabilnosti i
2.3 GEOTEHNIKI MODEL
uporabivosti geotehnike konstrukcije. Izabrani prostorni model rasporeda zona ili slojeva u tlu zajedno s izabranim parametrima tla koji e se kasnije koristiti u raunima naziva se geotehnikim modelom tla. Geotehniki model ukljuuje prostorni raspored slojeva ili zona tla slinih mehanikih svojstava. Jednostavnija se svojstva mogu neposredno opisati odgovarajuim parametrima (na primjer masa jedinice volumena tla), ali ee se ona veu uz neke zakonitosti ponaanja tla. Tako, na primjer, Youngov modul elastinosti tla ima znaenje samo ako se pretpostavi da je tlo izotropan i linearno elastini materijal. Isto tako, veliine kao kohezija i kut trenja imaju smisla samo ako se pretpostavi da vrijedi Mohr-Coulombov zakon vrstoe. Kako su linearna elastinost kao i Mohr-Coulombov zakon samo grube aproksimacije prirodnog ponaanja tla, parametri koji se odnose na te zakonitosti nisu prave konstante ili pravi parametri tla. Zbog toga e razliiti pokusi, ili ee, razliite interpretacije tih pokusa davati razliite vrijednosti tih parametara. To se ponekad u praksi isputa iz vida, pogotovo u komunikaciji izmeu razliitih korisnika tih informacija, s ponekad vrlo nepovoljnim posljedicama. Da bi se te nepovoljne posljedice i mogui nesporazumi izbjegli, nuno je naznaiti okolnosti izbora parametara tla kao i uvjete ili pretpostavke pod kojima oni mogu predstavljati prihvatljivu aproksimaciju prirodnog ponaanja tla. Geotehniki model tla, dakle, obuhvaa: prostorni raspored slojeva ili zona tla slinog geolokog porijekla i slinih mehanikih svojstava (ili mehanikih svojstava koja pokazuju neku prostornu pravilnost kao to je primjerice linearni porast vrstoe s dubinom); parametre tla u svim zonama tla ili slojevima zajedno sa zakonitostima na koje se ti parametri odnose te uvjetima i pretpostavkama pod kojima oni predstavljaju prihvatljivu aproksimaciju prirodnog ponaanja tla u rasponu od znaenja za predvieni graevinski zahvat; rubne uvjete koji mogu utjecati na izabrani geotehniki model koji se mogu javiti tijekom izgradnje kao i tijekom eksploatacije graevine. Obzirom da jo nije razvijena, a kamo li openito prihvaena, jedinstvena teorija ponaanja tla koja bi kao takva odreivala jedinstveni skup parametara koji kvantificiraju ponaanje tla, u praksi je mogue izabrati vie razliitih geotehnikih modela za razliite namjene i vrste prorauna. Primjerice, jedan se model moe koristiti za vrstou tla, drugi za krutost, a trei pak za vodopropusnost. Openito, zbog razliitih raspoloivih teorija u veoj ili manjoj mjeri prihvaenih od struke, izbor geotehnikog modela u
praksi sadri odreenu dozu subjektivnosti strunjaka koji ga koristi. Meutim, za oekivati je da e se uz ispravno koritenje strunog znanja ti razliiti modeli dovesti do meusobno slinih praktinih rjeenja. Utvrivanje geotehnikog modela tla jedan je od najznaajnijih koraka u geotehnikom projektiranju jer e se na njemu temeljiti svi kasniji rauni i zakljuci o stabilnosti i uporabivosti konstrukcije. Taj korak bitno razlikuje geotehniko inenjerstvo od drugih grana graevinskog projektiranja koje barataju s industrijski proizvedenim gradivima tvorniki standardiziranih svojstava. Utvrivanje geotehnikog modela tla oslanja se na geoloki model. Geolokim modelom se utvruju zone tla slinog geolokog porijekla za koje se zbog te slinosti oekuje da imaju i slina mehanika svojstva. U sloenijim sluajevima izrada geolokog modela je praktiki neophodna dok se u jednostavnijim sluajevima njegova izrada moe i preskoiti. Kako je geotehniki model osnova na kojoj se vre uglavnom raunske analize, esto se naziva i raunskim modelom ili raunskim profilom tla. Za utvrivanje vjerodostojnog, pouzdanog i upotrebljivog geotehnikog modela tla potrebno je ispunjenje niza preduvjeta. Veina tih preduvjeta proizlazi iz prirodne razliitosti i heterogenosti pojedinih vrsta tla, ogranienih tehnolokih mogunosti postupaka ispitivanja tla, naeg ogranienog znanja o ponaanju pojedinih vrsta tla, karaktera budueg graevinskog zahvata i vrste planirane geotehnike konstrukcije, te ekonomskih i vremenskih ogranienja. Meu vanijim preduvjetima su: primjerenost postupaka ispitivanja i ureaja kojom se osigurava da su pojedini postupci ispitivanja primjenjuju samo za onu vrstu tla za koju su namijenjeni i za koju su se u praksi pokazali uspjenima, opsenost istranih radova kako u prostoru tako i po vrsti ispitivanja kojom se osigurava da e ispitivanjem biti obuhvaene sve zone tla te biti ispitana sva svojstva tla od utjecaja na planirani graevinski zahvat i to u mjeri koja e omoguiti izradu pouzdanog raunskog profila tla, opirnost ili redundantnost ispitivanja koja osigurava mogunost utvrivanja pojedinog svojstva tla iz barem dva raznorodna ispitivanja te time smanjuje mogunost krive interpretacije ispitivanja na najmanju moguu mjeru, relevantnost istraivanja kojom se osigurava da e biti utvrena ona svojstva tla koja su bitna za provjeru stabilnosti i uporabivosti razmatranog graevinskog zahvata, ekonominost istraivanja kojom se osigurava da e biti primijenjeni postupci dati traene rezultate uz najmanje trokove i u najkraem vremenu.
2.4 OSNOVNI PRINCIPI PROJEKTIRANJA PREMA EUROKODOVIMA
Potreba za zadovoljenjem navedenih uvjeta trai dobro poznavanje i razumijevanje moguih postupaka ispitivanja i njihovu raspoloivost, ope poznavanje ponaanja tla, uvjete nastanka i geoloku prolost tla na lokaciji graevine, sagledavanje planiranog graevinskog zahvata na terenu u svim njegovim fazama, od izgradnje do eksploatacije, te esto provedbu ispitivanja u vie faza kako bi se istraivanje prilagodilo novoutvrenim saznanjima. Vrijednosti parametara geotehnikog modela Eurokod 7 naziva karakteristinim vrijednostima parametara tla i pridaje im posebno znaenje. To e se znaenje detaljnije opisati u jednom od slijedeih poglavlja.
2.4. Osnovni principi projektiranja prema eurokodovima

Bitni zahtjevi na graevinu
Eurokodovi trae da svaka graevina tijekom njene izgradnje kao i tijekom njenog koritenja zadovolji bitne zahtjeve. Ti su zahtjevi nosivost, uporabivost, otpornost na poar, robustnost, trajnost i pouzdanost. Nosivost je sposobnost konstrukcije da izdri sva predvidiva mehanika optereenja bez da doivi oteenja koja izazivaju njezino ruenje ili gubitak integriteta. Ili, nosivost je svojstvo mehanike otpornosti i stabilnosti konstrukcije u odnosu na predvidiva mehanika optereenja. Uporabivost predstavlja zahtjev da konstrukcija za normalna optereenja zadri svoju bitnu funkciju kojoj je namijenjena,, to jest da ostane uporabiva. Otpornost na poar je sposobnost konstrukcije da zadri nosivost za predvidivo djelovanje poara. Ona zahtjeva posebne mjere projektiranja za mnoge konstrukcije, ali kako je to za geotehnike konstrukcije manje znaajan zahtjev, ovdje se nee posebno obraivati. Robustnost je zahtjev da oteenje jednog manjeg dijela konstrukcije ne ugrozi nosivost veeg dijela konstrukcije, ili, da teta na konstrukciji ne bude neproporcionalno vea od uzroka koji je izazvao tetu. Trajnost je zahtjev da konstrukcija zadovolji ostale bitne zahtjeve za vrijeme njenog zahtijevanog vijeka trajanja. Pouzdanost je zahtjev da planirana svojstva konstrukcije tijekom njene izgradnje i koritenja budu i ostvarena. Ovaj posljednji zahtjev trai da se pri izgradnji konstrukcije primjene metode upravljanja kvalitetom i da se konstrukcija koristi na nain kako je planirano.
Projektiranje prema graninim stanjima, projektne situacije

Pod graninim stanjima podrazumijevaju se granini sluajevi izmeu prihvatljivog i neprihvatljivog ponaanja konstrukcije. Projektom treba dokazati da e konstrukcija zadovoljiti sve bitne zahtjeve u sluaju dosezanja bilo kojeg od moguih graninih stanja. Po karakteru teta koje mogu nastati prelaskom u neprihvatljivo ponaanje konstrukcije, razlikuju se dvije grupe graninih stanja: granina stanja nosivosti i granina stanja uporabivosti. Prva grupa se odnosi na zahtjeve nosivosti, a druga na zahtjeve uporabivosti. Provjera dosezanja graninih stanja konstrukcije ili njenog dijela poinje izborom odgovarajuih projektnih situacija. Projektna situacija je jedan trenutak ili period u ivotu konstrukcije, ukljuivo i faze izgradnje, definiran njenim oblikom i smjetajem u prostoru, pripadnim optereenjima i utjecajima te pripadnim svojstvima materijala i svojstvima ugraenih produkata. Izbor projektnih situacija treba biti sveobuhvatan to znai da ne postoji mogua projektna situacija koja bi bila nepovoljnija po pitanju dosezanja nekog od graninih stanja od ve izabranih situacija. U graevinskom projektu izabrane projektne situacije treba jasno imenovati i opisati. Time se omoguuje bolja kontrola te izbjegava mogunost previda. Projektne situacije razvrstavaju se obzirom na njihov karakter na trajne, prolazne, sluajne (obino tetne), i potresne. Ove posljednje obrauju se u EN 1998. Ovdje se karakter situacije odnosi prvenstveno na trajanje optereenja relativno obzirom na ivotni vijek konstrukcije, ali i na vjerojatnost njihove pojave.
Modeliranje konstrukcije
Provjera zadovoljenja bitnih zahtjeva konstrukcije ili njenih dijelova provodi se modelima. Ono e u veini sluajeva biti proraunsko, bilo analitiko bilo numeriko, primjenom zakona mehanike, ali moe biti i fizikim modeliranjem, rjee na modelima u umanjenom mjerilu, a ee probnim optereenjem dijelova konstrukcije. Cilj modeliranja je provjera uinka optereenja ili drugih vrsta djelovanja te odreivanja otpornosti konstrukcije ili njenih dijelova na uinke optereenja. Proraunski modeli e rijetko biti potpuno vjerna slika stvarnog ponaanja konstrukcije. Oni su uvijek samo vie ili manje grube aproksimacije ili pojednostavljenje stvarnosti. U izboru proraunskog modela treba nai mjeru izmeu njegove kompleksnosti i oekivane
pouzdanosti. Zbog neizbjenog pojednostavljenja stvarnosti, model mora obuhvatiti one vidove ponaanja konstrukcije koji bitno utjeu na ponaanje konstrukcije u razmatranoj projektnoj situaciji i razmatranom graninom stanju. Uvijek je dobro drati se modela koji su se pokazali uspjenim u praksi. Posebni oprez treba primijeniti u nestandardnim sluajevima za koje model koji e se primijeniti nije doivio iru provjeru. Takvi sluajevi obino spadaju u treu kategoriju sloenosti geotehnike konstrukcije (o ovim kategorijama vidi kasnije).
Osnovne varijable u modeliranju i njihove karakteristine vrijednosti

Osnovne varijable u analizi zadovoljenja bitnih zahtjeva na konstrukciju su djelovanja, F, u to spadaju optereenja, zadani pomaci, temperatura i slino, zatim parametri materijala, X, i geometrijski podaci, a. Osnovne veliine tih varijabli nazivaju se karakteristinim ( , , ), gdje indeks k oznaava da je veliina karakteristina. U idealnom, potpuno predvidljivom svijetu, predstavljale bi stvarne veliine predvidivih djelovanja, parametara materijala i geometrijskih veliina ako su nepromjenjive u vremenu ili njihove gornje ili donje granine vrijednosti ako su promjenljive s vremenom. U stvarnom svijetu takva definicija karakteristinih vrijednosti osnovnih varijabli je rijetko mogua. U takvom svijetu ak i potpuno predvidive varijable imat e obiljeja sluajnih varijabli koje se ravnaju po statistikom zakonu normalne razdiobe ili e biti podlone priblinoj procjeni u granicama mogunosti predvianja pojedinog projektanta. Iz tog e se razloga u praksi izbor karakteristinih vrijednosti varijabli temeljiti na zakonima statistike, kad god je to mogue. Iznimka e biti jedino izbor materijalnih parametra tla (geotehnikih parametara) kao i izbor karakteristinih djelovanja koja ovise o geotehnikim parametrima iz razloga posebnosti ponaanja prirodnog tla i uloge tla u zadovoljenju bitnih zahtjeva na graevinu. Djelovanja koja se prenose iz konstrukcije u tlo odreuje projektant konstrukcije, konstruktor, na temelju pravila koja daje Eurokod 1 i ovdje se nee posebno obraivati. Karakteristina djelovanja kojima je uzrok tlo kao i karakteristine vrijednosti parametara tla obrauje Eurokod 7 i ona su odgovornost geotehniara. Kako su djelovanja uzrokovana tlom uglavnom funkcije karakteristinih geotehnikih parametara, to e se problem njihovog odreivanja svesti uglavnom na problem odreivanja karakteristinih parametara tla.
10
Djelovanja se dijele na trajna2 (oznaka G) kao to je vlastita teina, pritisak vode, pritisak tla i slino3; djelovanja prednapinjanja (oznaka P); prolazna djelovanja (oznaka Q) kao to su prometna optereenja, optereenja vjetrom, optereenja od temperature, i slino; sluajna djelovanja (oznaka A) kao to je eksplozija, pad kamenja, udar broda u stup mosta, i slino; te djelovanja od potresa (oznaka ). Pojedina se djelovanja mogu javiti u kombinacijama s drugim djelovanjima (prvenstveno Q djelovanja) pa se u tom sluaju mnoe kombinacijskim faktorima . Umnoak karakteristine vrijednosti djelovanja s kombinacijskim faktorom daje reprezentativnu vrijednost djelovanja (2.1) gdje indeks i oznaava i-to djelovanje koje se moe pojaviti u kombinaciji s dugih n djelovanja istovremeno. Kombinacijski faktor kvantificira udio nekog optereenja u kombinaciji s drugim optereenjima kad je malo vjerojatno da e se karakteristine vrijednosti razliitih optereenja javiti istovremeno u punom iznosu. Zbog toga su kombinacijski faktori jednaki ili manji od 1. Neka se djelovanja ne pojavljuju kao sile (mada ih izazivaju) kao to je temperatura ili nametnuti pomak. Karakteristine vrijednosti materijalnih parametara su one, prema definiciji u sustavu eurokodova, za koje postoji vjerojatnost od 95 % da se nee pojaviti dio materijala nepovoljnijih karakteristika od karakteristine vrijednosti za razmatrano granino stanje. Dok se za industrijski proizvedene materijale, kao to je elik ili ak beton, ispunjenje tog zahtjeva moe provjeriti odgovarajuom statistikom obradom rezultata ispitivanja na propisanom veem broju uzoraka, provjera tog zahtjeva u sluaju tla i stijena rijetko je u praksi izvediva, a i iskustvo ukazuje na racionalnost drugaijeg pristupa. Razlozi drugaijeg pristupa odreivanju karakteristinih vrijednosti parametara tla su mnogobrojni, od optereujueg troka i dugotrajnosti velikog broja ispitivanja tla s jedne strane do karaktera mehanizama koji djeluju pri pojavi graninih stanja i koji zahvaaju velike volumene tla s druge strane. Iz tog razloga odreivanje karakteristinih vrijednosti parametara tla u Eurokodu 7 rijeeno je na poseban nain. Taj drugi nain nastoji zadrati za tlo opisanu definiciju karakteristine vrijednosti materijalnog parametra za industrijski proizvedene materijale,
djelovanja mogu biti sile, ali i pomaci i drugi utjecaji G moe imati jednu vrijednost, obino srednju, ili dvije, gornju graninu, donju graninu, , ako je mogua varijacija vea
2 3
, i
11
ali u njenom praktinom odreivanju dozvoljava odreenu dozu subjektivnosti strunjaka kroz primjenu usporedivog iskustva. Taj drugi pristup zavreuje posebno i detaljnije obrazloenje koje e se dati u jednom od slijedeih poglavlja. Karakteristine vrijednosti geometrijskih varijabli uglavnom su nazivne veliine geometrijskih karakteristika konstrukcije (veliine naznaene u projektu konstrukcije) i njihovo odreivanje nije poseban problem. Karakteristine vrijednosti razine tla i razine podzemne vode mora se mjeriti ili njihove vrijednosti treba procijeniti kao gornje ili donje vrijednosti, ve prema tome koja vrijednost je kritinija za postizanje razmatranog graninog stanja.
Provjera zadovoljenja bitnih zahtjeva na graevinu primjenom metode parcijalnih koeficijenata

Provjera zadovoljenja bitni zahtjeva na konstrukciju metodom parcijalnih faktora je format postupka kojim se provjerava da proraunski uinak djelovanja (na pr. moment savijanja u presjeku elementa konstrukcije ili optereenje temelja na tlo4) ne ugroavaju proraunsku otpornost konstrukcije ili njenih dijelova (na pr. otpornost presjeka elementa konstrukcije na savijanje, ili pak nosivost tla). Za granina stanja nosivosti taj zahtjev se moe matematiki izraziti kao (2.2) dok se za granina stanja uporabivosti on izraava obino kao (2.3) gdje je najvei prihvatljivi uinak djelovanja koji jo osigurava uporabivost konstrukcije. To na primjer moe biti dozvoljeno slijeganje temelja ili dozvoljeno naginjanje potpornog zida. Naelno se po tom formatu proraunski uinci djelovanja odreuju kao uinci proraunskih djelovanja , a proraunska otpornost konstrukcije kao otpornost za proraunske vrijednosti materijalnih parametara
standardni indeks uz proraunsku vrijednost varijable je d prema engl. design
12
(2.4)
(2.5) gdje je E() funkcija uinka djelovanja, a R() funkcija otpornosti. Proraunska djelovanja i proraunski materijalni parametri odreuju se iz odgovarajuih karakteristinih vrijednosti tih varijabli i odgovarajuih parcijalnih koeficijenata (2.6)
(2.7) Parcijalni koeficijent, za djelovanje , a za materijalni parametar , odraava mogue nepovoljno odstupanje odgovarajue varijable od njene karakteristine vrijednosti u pojedinom graninom stanju za neku dogovorenu vrlo malu vjerojatnost. Time se metoda parcijalnih faktora pribliava zahtjevima suvremenih teorija i analiza pouzdanosti konstrukcija. Njihova veliina je odreena odredbama eurokodova, ovisi o vrsti i karakteru varijable i obino je jednaka ili vea od jedinice, kako e se kasnije detaljnije opisati. U sluaju graninih stanja uporabivosti parcijalni koeficijenti su obino jednaki jedinici. Proraunske vrijednosti geometrijskih veliina odreuju se kao (2.8) Veliina a odraava mogue odstupanje geometrijske veliine od njene karakteristine (nazivne) veliine. Tako, na primjer, otpornost tla, u analizi stabilnosti potporne konstrukcije koja dri tlo oko graevne jame, ovisi o dubini iskopa te jame. Tijekom grubih zemljanih radova na iskopu jame treba pretpostaviti da u nekom trenutku stvarna dubina iskopa moe odstupiti od njene predviene, karakteristine, vrijednosti. Eurokod 7 propisuje veliinu mogueg odstupanja, a, koju u proraunima treba uzeti u obzir.
13
Kako djelovanja mogu ovisiti i o materijalnim parametrima, kao to je primjerice pritisak tla na konstrukciju, a otpornosti mogu ovisiti i o djelovanjima, kao to je primjerice sluaj kod nosivosti tla ispod plitkih temelja, to funkcije uinaka djelovanja kao i funkcije otpornosti mogu biti funkcije svih vrsta varijabli, kao na primjer (2.9)
(2.10) Umjesto primjene parcijalnih koeficijenata na izvoru nesigurnosti, tj. neposredno mnoenjem reprezentativnih djelovanja odnosno dijeljenjem karakteristinih parametra materijala, mogu se prvo odrediti karakteristini uinci djelovanja i karakteristine otpornosti elementa konstrukcije (odreeni iz reprezentativnih odnosno karakteristinih vrijednosti varijabli) da bi se nakon toga odredile njihove projektne vrijednosti mnoenjem odnosno dijeljenjem s odgovarajuim parcijalnim koeficijentima. U ovom drugom sluaju, posebno ako su proraunski modeli nelinearni, parcijalni faktori ne odraavaju samo stupanj nesigurnosti osnovnih varijabli, ve ovise i o svojstvima proraunskih modela te time gube svoju univerzalnost. Neke od tih mogunosti varijanti proraunskih uinaka djelovanja i proraunskih otpornosti pokazuju slijedei primjeri (2.11)
(2.12) gdje su i parcijalni faktor za uinak djelovanja, odnosno za otpornost. U odreenim sluajevima mogui su i drugi oblici prorauna proraunskih djelovanja i proraunskih otpornosti. Veliine parcijalnih koeficijenata za djelovanja, osim za geotehnika, odreuje Eurokod 1. Veliine parcijalnih koeficijenata za materijale i za geometrijske karakteristike odreuju pojedini materijalni eurokodovi, za geotehniku Eurokod 7. Za projektne situacije vezane za pojavu potresa ove veliine, ukljuivo i za geotehnike konstrukcije, odreuje Eurokod 8.
14
2.5. Projektiranje prema Eurokodu 7

Sadraj i pretpostavke
Mehanika svojstva materijala, ak i onih industrijski proizvedenih u strogo kontroliranim uvjetima, u mnogostrukim ispitivanjima na razliitim uzorcima pokazuju odreeni rasap oko neke srednje vrijednosti. Taj se rasap obino vlada po zakonu sluajnih brojeva i moe se opisati statistiki normalnom raspodjelom koju karakterizira simetrinost oko srednje vrijednosti te standardnom devijacijom kao mjerom irine. Pri tome srednja vrijednost ima znaenje najvjerojatnije ili oekivane vrijednosti, dok se svakom odstupanju sluajne varijable od srednje vrijednosti, relativnom u odnosu na standardnu devijaciju, pridruuje odreena vjerojatnost. Sustav eurokodova pod karakteristinom vrijednou nekog materijalnog parametra openito smatra onu vrijednost tog parametra za koju je vjerojatnost pojave nepovoljnije vrijednosti manja od 5 %. Kao to je ranije naglaeno, takva definicija karakteristine vrijednosti za parametre tla i stijena nije praktina. U skladu s dosadanjim iskustvom geotehnikog projektiranja, Eurokod 7 trai da se karakteristina vrijednost geotehnikog parametra (parametra tla ili stijene) mora odrediti na temelju rezultata i izvedenih veliina laboratorijskih i terenskih pokusa, uzimajui u obzir dobro utemeljeno iskustvo, te se mora izabrati kao oprezna procjena veliine koja utjee na pojavu graninog stanja. Eurokod 7 dalje trai da se pri izboru karakteristine vrijednosti geotehnikog parametra uvae: geoloke i druge informacije, kao to su podaci iz prethodnih projekata; varijabilnost mjerenih veliina i drugih relevantnih informacija, kao to je postojee znanje; opseg terenskih i laboratorijskih pokusa; vrsta i broj uzoraka; veliinu zone tla ili stijene koja bitno utjee na ponaanje geotehnike konstrukcije za razmatrano granino stanje; sposobnost geotehnike konstrukcije da prenese optereenje iz slabijih na jae zone u tlu ili stijeni. Pri tome karakteristine vrijednosti mogu biti manje ili vee od najvjerojatnijih vrijednosti, a u svakoj analizi treba raunati s najnepovoljnijom kombinacija manjih i veih vrijednosti. Ako se koristi
2.5 PROJEKTIRANJE PREMA EUROKODU 7
15
statistika metoda pri izboru karakteristine vrijednosti geotehnikog parametra (kad broj i raspored uzoraka te broj ispitivanja to opravdavaju), izbor karakteristine vrijednosti slijedi njenu ranije opisanu standardnu definiciju za industrijski proizvedene materijale. Ove, kao i jo nekoliko slinih preporuka za izbor karakteristine vrijednosti geotehnikog parametra odstupaju od definicije karakteristine vrijednosti materijalnih parametara industrijskih proizvedenih gradiva, ine geotehniko projektiranje u okviru eurokodova specifinim, a sve da bi uvaile dosadanju praksu i iskustvo proizalo iz specifinosti ponaanja tla i specifine uloge u zadovoljenju bitnih zahtjeva na graevinu. Pri tome se jako oslanjaju na iskustvo te zbog toga unose veliku dozu subjektivnosti u geotehniko projektiranje. Treba naglasiti da Eurokod 7 na vie mjesta posebno naglaava da to iskustvo nije neka nedefinirana kategorija, ve se trai da ono bude usporedivo. To znai da okolnosti gradnje u razmatranom sluaju, kao to su vrsta tla ili stijena te njihova svojstva ili vrsta konstrukcije i njen nain izgradnje imaju jasno izraene slinosti koje omoguuju usporedbu s ranije izvedenim geotehnikim konstrukcijama i da je argumentiranost tog iskustva dobro dokumentirana i objavljena u dostupnoj literaturi5. Usporedivo iskustvo Eurokodu 7 openito trai za slijedee tri grupe sluajeva: primjenu korelacija za posredno odreivanje geotehnikih parametara; primjenu raunskih postupaka provjere bitnih zahtjeva za graevinu; primjenu iskustva za oblikovanje geotehnikih konstrukcija. Mnogobrojna i razliita istraivanja su pokazala de se u odreenim sluajevima moe uspostaviti vrlo jaka korelacija6 izmeu pojedinog geotehnikog parametra (materijalnog parametra tla ili stijene) i rezultata nekog standardiziranog postupka ispitivanja iji rezultati ne daju vrijednost traenog geotehnikog parametra neposredno, ve taj parametar ima utjecaja na rezultate ispitivanja7. Kako se takva istraivanja provode za neminovno ogranieni skup vrsta tla, oito je da se pouzdanost predvianja
zahtjev za primjenom usporedivog iskustva naglaava stalnu potrebu geotehniara za praenjem najnovije relevantne strune i znanstvene literature slino kao i u drugim strukama koje brzo napreduju. 6 jaka korelacija u statistikom smislu 7 Tipini primjer su korelacije izmeu broja udaraca standardnog penetracijskog pokusa (SPT) i kuta trenja Mohr-Coulombovog zakona vrstoe za krupnozrna tla; u geotehnici su poznati i mnogobrojni drugi primjeri takvih korelacija.
5
16
primjenom tih korelacija moe oekivati samo za slina tla i istu standardiziranu opremu za ispitivanje. Kako su izvedene zakonitosti samo empirijske korelacije, obino bez jaih teoretskih podloga, mogua su u praksi neoekivana odstupanja pa je nuan oprez u primjeni. Iz tog razloga Eurokod 7 ne dozvoljava koritenje korelacija u seriji, to jest nadovezivanja jedne korelacije na drugu i tako dalje. Odredbe vezane za usporedivo iskustvo odnose se i na sluajeve kada ono ne ukljuuje korelaciju s nekim opim geotehnikim parametrom, ve na parametre koji imaju samo lokalno znaenje za postupak odreivanja uinka djelovanja na geotehniku konstrukciju8. Usporedivo iskustvo odnosi se i na postupke oblikovanja geotehnike konstrukcije koji su se u primjeni pokazali uspjenima. To se posebno odnosi na dijelove geotehnikih konstrukcija za iju provjeru nekih od bitnih uvjeta na graevinu nisu uspostavljeni jasni postupci ili takvi postupci nisu praktini ili je iskustvo pokazalo da neki sloeniji postupci provjere nisu neophodni. Tu se pojam usporedivog iskustva dotie s projektiranjem prema propisanim mjerama, kao jednim od moguih postupaka projektiranja prema Eurokodu 7, o emu e kasnije biti vie rijei.
Izbor karakteristinih i proraunskih vrijednosti geotehnikih parametara iz neposrednih mjerenja i iz izvedenih veliina
Varijable proraunskih modela uinka djelovanja i otpornosti imaju karakter sluajnih brojeva. Od tri osnovne vrste varijabli, za geotehniko projektiranja od posebnog su znaaja parametri tla. Nain izbora tih parametara u mnogome se razlikuje od naina izbora parametara industrijski proizvedenih graevinskih materijala prvenstveno iz razloga to je tlo prirodni materijal, ija se svojstva u podruju utjecaja mogu od mjesta do mjesta mijenjati i po veliini i po karakteru u vrlo irokim granicama, i koja u svakom projektu treba dovoljno pouzdano utvrditi. Geotehnikim se projektiranjem gotovo redovito ne moe birati pogodno tlo za planiranu konstrukciju, ve konstrukciju treba projektirati na nain da na najekonominiji nain uvai relevantna svojstva lokalnog tla. Kako je
Tipini primjer ine postupci procjenu slijeganja plitkih temelja na krupnozrnim tlima koritenjem rezultata SPT-a, u kojima se ne pojavljuju korelacije broja udaraca s nekim univerzalnim geotehnikim parametrom, kao to je modul elastinosti tla, ve specifini parametri postupka procjene slijeganja.
8
17
ponaanje tla sloeno, esto nepogodno za ispitivanje, i trai znatne trokove da bi se u tome ipak uspjelo, geotehnika je morala razviti posebne metode ispitivanja i posebne naine izbora geotehnikih parametara. Vrlo esto se neki geotehniki parametar ne odreuje statistikom obradom rezultata niza istovjetnih pokusa, ve se do njega dolazi sloenim putem usporedbe i vrednovanja rezultata manjeg broja razliitih pokusa kao i koritenjem drugih dostupnih podataka kao to su rezultati geolokih istraivanja, podaci susjednih graevina, objavljeni podaci bliskih iz podruja i niz drugih. Ponekad se neki geotehniki parametar moe odrediti neposrednim ispitivanjem na terenu ili u laboratoriju, a ponekad se pak on odreuje indirektno vie ili manje empirijskim korelacijama iz rezultata pokusa kojim se ispituje neki drugi parametar. Redovito je pogodno neki geotehniki parametar odrediti na vie naina kako bi se postigla vea pouzdanost izbora. U tom sluaju, kad razliiti izvori daju razliite vrijednosti geotehnikog parametra, pojam oprezne procjene iz Eurokoda 7 dobiva posebno na teini. Geotehniar je tada suoen s izborom i mora procjenjivati kojem ispitivanju da se vie prikloni ili u nedostatku boljeg, da bude konzervativan i da izabere najnepovoljniju vrijednost. U takvim sluajevima potrebna je sloen, ali i subjektivan, postupak usporedbe i vrednovanja pojedinih vrsta ispitivanja i njihove relativne podobnosti u danom sluaju. Izboru karakteristinih parametara tla ili stijene poklanja se u Eurokodu 7 velika panja. Tako se izriito navodi da je izbor i pouzdanost tih parametara za neki projekt esto vanija od samog raunskog modela i izbora parcijalnih koeficijenata djelovanja i parcijalnih koeficijenata materijala. Razumijevanje traenih uvjeta zahtjeva od projektanta dobro poznavanje suvremenih saznanja struke. Da bi se to bolje razluili elementi postupka izbora karakteristine vrijednosti pojedinog geotehnikog parametra, a time ih i bolje normiralo, definira se vie faza tog postupka, Slika 2-1. Tako se uvodi pojam izvedene veliine parametra (oznaeno s Iz) kao meukorak u izboru konane karakteristine vrijednosti. Sam Eurokod 7 nije standard za izvoenje pojedinih laboratorijskih i terenskih pokusa (to je preputeno da se definira odgovarajuim standardima za pojedine pokuse), ve definira uvjete i daje smjernice o vrsti i broju ispitivanja potrebnih za odreivanje pojedinog svojstva tla kao i nainu interpretacije rezultata provedenih ispitivanja. Slika 2-1 naznauje i razgranienje sadraja prvog (EN 1997-1) i drugog (EN 1997-2) dijela Eurokoda 7. Nastojei biti u skladu s definicijom reprezentativnog parametra nekog svojstva industrijski proizvedenih graevinskih materijala, Eurokod 7 definira karakteristinu vrijednost materijalnog parametra kao 5-postotni fraktil njene sluajne veliine (95-postotna vjerojatnost da ta vrijednost nee
18
biti premaena) za granina stanja nosivosti. Iz opisanih razloga u geotehnici je takva definicija uglavnom neprimjenjiva i nepraktina pa EN 1997-1 definira da je karakteristina vrijednost nekog geotehnikog parametra oprezna procjena vrijednosti kojom taj parametar utjee na pojavu graninog stanja. Kroz tu definiciju, po kojoj se oprezna procjena preputa projektantu, otvorena su irom vrata njegovom strunom iskustvu koje se u projektantskoj praksi naziva inenjerskom prosudbom. U sluaju da je neka rudimentarna primjena statistike ipak mogua, Orr i Farrell (1999) navode istraivanje koje pokazuje da se karakteristina vrijednost geotehnikog parametra za kritino stanje nosivosti moe dosta pouzdano izabrati kao razlika njegove srednje vrijednosti i pola njegove standardne devijacije. Uz vie ili manje poznatu varijancu pojedinog svojstva tla, isti autori daju preporuene odnose karakteristine i srednje vrijednosti glavnih parametra tla, kao to prikazuje Tablica 2-1. Eurokod 7 trai da se u projektu dokumentira i obrazloi nain izbora karakteristinih vrijednosti parametra tla i stijena. Rezultate svih
Slika 2-1 Faze pri izboru geotehnikog parametra prema Eurokodu 7 s naznakom razgranienja izmeu podruja obuhvaenih standardima za pojedine pokuse te podruja obuhvaenog prvim i drugim dijelom Eurokoda 7
19
geotehnikih ispitivanja treba dokumentirati u izvjeu o ispitivanju tla dok dobivanje izvedenih veliina i obrazloeni izbor karakteristinih vrijednosti parametara tla treba zajedeno s obrazloenim izborom projektnih situacija, graninih stanja i pripadnim dokazima stabilnosti i uporabivosti prema jednom od projektnih pristupa treba dokumentirati u geotehnikom projektu.
Tablica 2-1 Iskustveno oekivani odnos karakteristine i srednje vrijednosti za tipine geotehnike parametre (Orr i Farrell 1999)
Parametar tla ( X ) Tangens efektivnog kuta trenja Efektivna kohezija Nedrenirana vrstoa Edometarski modul gustoa
simbol
Xk / Xsrednje
0.95 0.80 0.85 0.80 1.00
tan '
c' cu
E oed
Tri geotehnika razreda

Eurokod 7 uvodi klasifikaciju od tri geotehnika razreda prema sloenosti i rizinosti geotehnike konstrukcije ili zahvata kako bi se racionalizirao opseg istranih radova i sloenost postupka dokazivanja stabilnosti i uporabivosti za graevine bitno razliitih stupnjeva sloenosti i razliitih stupnjeva izloenosti riziku. Tako se prvi geotehniki razred odnosi na najjednostavnije konstrukcije (na pr. temelji jednokatnica, niski zidovi i nasipi i slino) gdje istrani radovi mogu obuhvaati najjednostavnije radnje (pregled terena, primjena iskustva sa susjednih objekata i slino), a dokazi se stabilnosti mogu zamijeniti usporedivim iskustvom. Sadraj se norme odnosi prvenstveno drugi geotehniki razred koji obuhvaa rutinske geotehnike zahvate, koji e se obraivati u ovoj knjizi, i koji ine preteni sadraj veine geotehnikih projekata. To su plitki i duboki temelji, potporni zidovi, nasipi i niske nasute brane, jednostavnije graevne jame, stabilnost jednostavnijih kosina i slino. Za trei geotehniki razred, koji ine vrlo sloeni zahvati i zahvati velikog rizika (na primjer temeljenje na mekom tlu, sloene graevne jame u blizini postojeih objekata, klizita, tuneli, visoke nasute brane, nuklearne elektrane i slino) norma ne daje posebne upute, ve trai
20
rigoroznije kriterije i postupke istranih radova, projektiranja, opaanja i nadziranja pod vodstvom geotehniara specijalista s odgovarajuim (i dokazanim) iskustvom, a normiranje preputa potrebama. Geotehniki se razredi mogu odnositi na itavu graevinu ili samo njihov dio pa tako graevina moe imati dijelove razliito kategorizirane. Primjena razreda nije obvezna pa moe posluiti projektantu kao pomo pri projektiranju.
Dvije vrste graninih stanja: nosivost i uporabivost

Kao i u svim ostalim eurokodovima, Eurokod 7 podrazumijeva dvije vrste graninih stanja: granina stanja nosivosti i granina stanja uporabivosti. Dok su za granina stanja nosivosti u pravilu parcijalni koeficijenti vei od jedan, za granina stanja uporabivosti ona su u pravilu jednaka jedinici. Dok konstrukcija mora zadovoljiti sve bitne zahtjeve u odnosu na pojavu bilo kojeg od graninih stanja, obino e razliite dimenzije konstrukcije uvjetovati razliita granina stanja. Ponekad to moe biti neko od graninih stanja nosivosti, a ponekad neko od graninih stanja uporabivosti. Ponekad je samo po sebi jasno koje e od graninih stanja biti mjerodavno za dimenzioniranje konstrukcije pa provjere zadovoljenja bitnih zahtjeva za druga granina stanja nee biti potrebna, dok ponekad to nee biti odmah jasno pa e trebati provesti proraune za razliite proraunske situacije i razliita granina stanja. U svakom sluaju u projektu treba jasno naznaiti sve proraunske situacije s pripadnim graninim stanjima za koje se provjerava zadovoljenje bitnih zahtjeva na graevinu te treba pokazati da mimo izabranih projektnih situacija nema kritinijih. U klasinoj geotehnikoj praksi preteno su proraunske situacije za granina stanja nosivosti smatrane kritinijima od onih za granina stanja uporabivosti. Zato se pri izboru vrsta istranih radova davala vea teina onima kojima su utvrivani geotehniki parametri vezani na vrstou tla, a manja se panja posveivala vrstama istranih radova kojima se utvruje krutost tla kao glavni geotehniki parametar za granina stanja uporabivosti. Takvo gledanje se sve vie naputa pa zahtjev za pouzdanim odreivanjem krutosti tla postaje sve znaajniji.
21
Pet vrsta graninih stanja nosivosti

Eurokod 7 (EN 1997-1:2004) uvodi pet graninih stanja nosivosti: EQU: gubitak ravnotee konstrukcije ili tla razmatranog kao kruto tijelo, u kojem vrstoa konstruktivnog materijala ili tla znaajno ne doprinosi otpornosti (na primjer prevrtanje gravitacijskog betonskog zida na podlozi od vrste stijene); STR: slom ili velika deformacija betonske, metalne, drvene ili zidane konstrukcije ili njenog elementa, ukljuivo temelje, pilote, sidra i potporne zidove, u kojima vrstoa konstruktivnog materijala bitno pridonosi otpornosti (na primjer slom pri jakom savijanju armiranobetonske dijafragme, izvijanje pilota u jako mekom tlu, klizanje blokova obalnog zida na vodoravnim rekama meu blokovima, poputanje eline ipke geotehnikog sidra pod vlanim optereenjem, propadanje podlone ploe sidra kroz sloj prskanog betona zatitne potporne konstrukcije, slom pilota od vodoravnog optereenja); GEO: slom ili velika deformacija tla pri kojoj vrstoa tla ili stijene bitno pridonosi otpornosti (na primjer slom tla ispod temelja, slom tla oko vodoravno optereenog pilota, veliko slijeganje pilota, naginjanje potpornog zida, upanje sidra iz tla, slom i propadanje tla iznad tunelskog iskopa, klizanje i odron tla, znaajno poputanje oslonca luka mosta, izdizanje i slom dna graevne jame u mekom tlu); UPL: gubitak ravnotee konstrukcije ili tla uslijed uzgona vode ili drugih vertikalnih sila (na primjer izdizanje lagane podzemne konstrukcije pod pritiskom uzgona podzemne vode, izdizanje i probijanje slabo propusnog sloja tla na dnu graevne jame od uzgona podzemne vode u niem vodonosnom sloju, upanje temelja dalekovodnog stupa); HYD: hidrauliko izdizanje (hidrauliki slom), interna erozija tla uzrokovana hidraulikim gradijentima (na primjer hidrauliki slom u pjeskovitom dnu graevne jame uslijed vertikalnog strujanja vode prema dnu jame, interna erozija pjeskovitog tla od strujanja vode u nasipu i stvaranje erozijskih kanala). Oznake EQU, STR, GEO, UPL i HYD dolaze od engleskih rijei equilibrium (ravnotea), structural (kostrukcijski), geotechnical (geotehniki), uplift (uzgon) i hydraulic (hidrauliki). Prva tri granina stanja uglavnom se podudaraju s onima iz prednorme Eurokoda 7, dok se zadnja dva pojavljuju
22
prvi puta u konanoj verziji norme. U EN 1990 jo se definira i granino stanje vezano za zamor materijala (FAT), ali toga nema u Eurokodu 7. Parcijalni koeficijenti za djelovanja i za svojstva materijala razlikuju se za pojedina od ovih pet graninih stanja. Forma provjere zadovoljenja bitnih zahtjeva za graevinu za ovih pet graninih stanja nosivosti metodom parcijalnih koeficijenata prikazuje Tablica 2-2. Mada naoko razliitih formi, provjere otpornosti za sva granina stanja nosivosti mogu se svesti na ono za granina stanja STR/GEO. Razlika meu graninim stanjima nosivosti se uvodi radi mogunosti primjene razliitih parcijalnih koeficijenata. Ove parcijalne koeficijente popisuju Tablica 2-3, Tablica 2-4, Tablica 2-5, Tablica 2-6 i Tablica 2-7. Za granina stanja STR i GEO koeficijenti su grupirani u grupu A za djelovanja, grupu M za materijale ukljuivo tlo, i grupu R za otpornosti. Za ostala granina stanja nosivosti parcijalni koeficijenti za materijale i otpornosti su zajedniki. Za STR i GEO grupe su podijeljene na podgrupe, ovisno o pristupu proraunima provjere otpornosti, kako prikazuje Tablica 2-8 i to e biti kasnije objanjeno. Opi izraz za provjeru otpornosti za to granino stanje nosivosti, prema grupama parcijalnih koeficijenata, tada glasi
(2.13)
Ovim izrazom su obuhvaeni svi mogui sluajevi postavljanja parcijalnih koeficijenata, bilo neposredno uz uzorke uinaka (djelovanja) i uzroke otpornosti (parametri materijala i tla), bilo neposredno na same uinke ili same otpornosti.
23
Tablica 2-2 Provjera stabilnosti za pet graninih stanja nosivosti metodom parcijalnih koeficijenata
24
Tablica 2-3 Granino stanje STR i GEO: parcijalni koeficijenti za djelovanja i uinke djelovanja (za oznake A1 i A2, vidi poglavlje o tri proraunska pristupa za granino stanje STR/GEO)
Tablica 2-4 Granino stanje STR i GEO: parcijalni koeficijenti za parametre tla (za oznake M1, M2, vidi poglavlje o tri proraunska pristupa za granino stanje STR/GEO)
25
Tablica 2-5 Granino stanje STR i GEO: parcijalni koeficijenti za otpornosti (za oznake R1, R2, R3 i R4 vidi poglavlje o tri proraunska pristupa za granino stanje STR/GEO)
26
Tablica 2-6 Granina stanja EQU, UPL i HYD: parcijalni koeficijenti za djelovanja
Tablica 2-7 Granina stanja EQU, UPL i HYD: parcijalni koeficijenti za geotehnike parametre i otpornosti
27
Tri proraunska pristupa za granino stanje nosivosti STR/GEO

Prednorma Eurokoda 7 je predviala tri kombinacije parcijalnih koeficijenata, A, B i C, s kojima se trebala provjeriti otpornost konstrukcije za svako granino stanje nosivosti. U mnogim praktinim sluajevima bilo je oito koja je kombinacija za taj sluaj kritina pa za ostale kombinacije nije trebala raunska provjera. Takvim su postupkom predstavnici mnogih zemalja nisu bili zadovoljni te su predloeni i drugaiji proraunski pristupi. U raspravama su se izdvojila tri pristupa za granina stanja STR i GEO, ali nije uspostavljen konsenzus kojeg da se prihvati. Rjeenje je naeno da se u normu ukljue sva tri pristupa s time da se prepusti pojedinim zemljama da izaberu za sebe najpovoljnije rjeenje i to objave u nacionalnom dodatku normi. Omogueno je da se prihvate razliiti proraunski pristupi za razliite vrste konstrukcija i da se parcijalni koeficijenti prilagode vlastitim potrebama i uvjetima. Predloeni parcijalni koeficijenti izabrani su tako da se konstrukcije dimenzionirane po razliitim pristupima razlikuju to manje, ali odreene razlike, ne uvijek beznaajne, su ostale. Naelno je mogue i da se neka zemlja ne odredi te da time prihvati ravnopravno primjenu sva tri proraunska pristupa. Ovdje e se ukratko prikazati ta tri pristupa. U trenutku pisanja ovog teksta Hrvatska se jo nije odluila koji e pristup (ili pristupe) prihvatiti. Navedena tri pristupa analizi odnose se na granino stanje STR i GEO, dok je za ostala granina stanja zadran jedinstveni pristup. Tri se pristupa uglavnom razlikuju po fazi prorauna u kojoj e se primijeniti parcijalni faktori: da li na ulazne podatke (djelovanja i svojstva materijala) ili na rezultate prorauna (uinke djelovanja i otpornosti). Pristupi proraunu poblie definiraju varijante izrauna proraunskog djelovanja ( ) i proraunske otpornosti ( ) te daju prijedloge odgovarajuih parcijalnih koeficijenata. Sa konceptualnog stanovita, prvi pristup je racionalniji jer bi veliina parcijalnih faktora trebala odraavati stupanj neizvjesnosti veliine ulaznih podataka prorauna, veliine djelovanja i parametara materijala, dok bi odreivanje neizvjesnosti izvedenih veliina, uinaka djelovanja i otpornosti, trebalo prepustiti proraunima. Meutim, takav pristup je za mnoge sredine novost i znaajno odudara od ustaljene prakse, a i u mnogim sluajevima zahtijeva opsenije proraune za koji neki ne nalaze dovoljnog opravdanja. Parcijalni koeficijenti podijeljeni su za svaki proraunski pristup u grupu A za djelovanja, grupu M za svojstva materijala i grupu R za otpornosti. Kombinacije pojedinih skupina za svaki od tri proraunska pristupa
28
prikazuje . Prikaz primjene pojedinog proraunskog pristupa na primjeru nosivosti tla ispod potpornog zida prikazuju Slika 2-2, Slika 2-4 i Slika 2-3.
Tablica 2-8 Tri proraunska pristupa (PP) za granina stanja nosivosti STR i GEO: kombinacije grupa parcijalnih koeficijenata A (djelovanja), M (materijal) i R (otpornosti); u PP1 provjerava se otpornost za obje kombinacije parcijalnih koeficijenata (K1 i K2)
PP1 osno optereeni piloti i sidra kombinacija 1 (K1) A1 + M1 + R1 kombinacija 2 (K2)10 A2 + (M1 ili M2) + R4 sve ostale konstrukcije kombinacija 1 (K1) A1 + M1 + R1 kombinacija 2 (K2) A2 + M2 + R1
PP2
PP39
A1 + M1 + R2
(A1 ili A2) + M2 + R3
Slika 2-2 Proraunski pristup 1 (PP1), Kombinacija 1 (lijevo) i Kombinacija 2 (desno), za granino stanje nosivosti tla ispod temelja potpornog zida (presjek A-A); radi jednostavnosti razmatrana su samo nepovoljna djelovanja u vertikalnom smjeru (preraeno prema Frank i dr. 2004)
A1 za sile od konstrukcije, a A2 za geotehnike sile (sile od tla ili koje se prenose kroz tlo) 10 M1 za pilote i sidra, a M2 za nepovoljno djelovanje negativnog trenja ili bonog optereenja pilota
9
29
Slika 2-4 Proraunski pristupi 2, PP2 (lijevo), i varijanta 2*, PP2* (desno) za granino stanje nosivosti tla ispod temelja potpornog zida (presjek AA); radi jednostavnosti razmatrana su samo nepovoljna djelovanja u vertikalnom smjeru (preraeno prema Frank i dr. 2004)
Slika 2-3 Proraunski pristup 3, PP3, za granino stanje nosivosti tla ispod temelja potpornog zida (presjek A-A); radi jednostavnosti razmatrana su samo nepovoljna djelovanja u vertikalnom smjeru (preraeno prema Frank i dr. 2004)
30
Jedan od osnovnih razloga uvoenja sustava eurokodova je jedinstveni pristup proraunu svim konstrukcijama, ukljuivo i geotehnike. Iz tog se razloga konstrukterski parcijalni koeficijenti u geotehnikim konstrukcijama, koji su izabrani mnogo ranije nego se geotehnika "ukljuila" u eurokodove, ne bi trebali mijenjati. Tako je za odabir geotehnikih parcijalnih koeficijenta, tj. onih koji se odnose na parametre tla i stijena, ostalo malo "mjesta". Kako ti parametri nisu nita vie pouzdani od materijalnih parametara drugih konstrukcija, njihovu nesigurnost u projektiranju trebalo je ipak nekako obuhvatiti. To se postiglo proraunskim pristupom PP1 s dvije kombinacije prorauna, K1 i K211, a s obrazloenjem da je vrlo mala vjerojatnost istovremene pojave parametara tla slabijih, a optereenja veih od njihovih karakteristinih veliina. Na taj se nain pretpostavlja da su dovoljno obuhvaene i nesigurnosti u izboru veliine raunskih parametara tla i raunskih djelovanja, a bez uvoenja veeg stupnja konzervativnosti od onog koji se pokazao prihvatljivim kroz dosadanju praksu. Jasno, time je gotovo udvostruen opseg prorauna u odnosu na raniju praksu, to je kod nekih projektanata izazvalo zabrinutost i negativan stav prema takvom pristupu. Predloeni su zato i drugi proraunski pristupi, PP2 i PP3, po kojima opseg prorauna ostaje vie ili manje u ranijim granicama, ali pak prema nekima, imaju druge mane. Kako na razini Europe nije dolo do potrebnog konsenzusa, ostavljeno je svakoj zemlji na izbor koji e proraunski pristup na svom ozemlju propisati.
Istovremeno uvoenje konstrukterskih i geotehnikih parcijalnih faktora u proraune stabilnosti dijelom odudara od dosadanje projektantske prakse i moe u nju uvesti nepotreban dodatni konzervatizam. U prednormi Eurokoda 7 taj je problem rijeen uvoenjem obavezne provjere stabilnosti koritenjem dviju kombinacija parcijalnih faktora, kombinacijom B u kojom se pokriva nepouzdanost optereenja i koja je veinom kritina za dimenzioniranje presjeka konstrukterskih elemenata, te kombinacijom C kojom se pokriva nesigurnost u parametrima tla i koja je veinom kritina za probleme stabilnosti tla, ali i za odreivanje veliine konstrukcije u tlu. U kombinaciji C se nesigurnost u otpornosti tla, kao to je na primjer nosivost tla ili pasivni otpor tla, uzimala u obzir odgovarajuim smanjenjem ili "faktoriziranjem" parametara tla koji ulaze u proraun otpornosti. To, kao to je reeno, poveava opseg prorauna u projektiranju jer za svako kritino stanje u nekoj projektnoj situaciji zahtijeva dva nezavisna prorauna. Takav pristup preuzet je u Eurokodu 7 kao Proraunski pristup 1. Slikovito je taj pristup prikazan na primjeru provjere stabilnosti tla ispod temelja potpornog zida na Slika 2-2.
11
u prednormi ENV 1997 te kombinacije su imale oznaku B i C.
31
S druge strane, u mnogim se zemljama dosadanja praksa koristila pristupom provjeri otpornosti konstrukcija preko provjere globalnog faktora sigurnosti (GFS). Taj se faktor, jezikom Eurokoda, definirao kao omjer karakteristine otpornosti Rk (otpornosti odreene temeljem karakteristinih parametara tla) i karakteristinog uinka djelovanja Ek na nekom presjeku kroz konstrukciju ija se stabilnost razmatra, t o jest GFS = Rk/Ek. "Sigurna" konstrukcija smatrana je onom za koju se moglo dokazati da GFS nigdje i nikada ne pada ispod neke propisane veliine (obino oko 2). Provjera otpornosti traila je samo jedan proraun provjere neke proraunske situacije. Analizirajui mogue varijante izrauna proraunskih uinaka djelovanja i proraunskih otpornosti, uoava se za sluaj primjene parcijalnih koeficijenata na izlazu iz modela prorauna (to jest kad se koristi varijanta Rd = Rk/R i Ed = E Ek) da je tada GFS = (Rd/Ed)(RE), to pri optimalnom dimenzioniranju konstrukcije, pri kojem vrijedi Rd/Ed = 1, daje GFS = RE. Onima koji su dosad navikli analizirati stabilnost preko globalnog faktora sigurnosti ovaj rezultat daje motivaciju da navijaju za projektni pristup u kojem e se parcijalni faktori primijeniti na izlazu iz proraunskog modela. Tako je nastao Proraunski pristup 2. Proraunski pristup 2 slikovito prikazan na Slika 2-4. Na toj su slici prikazane dvije varijante tog pristupa, blaa s oznakom 2, u kojoj su "faktorizirana" optereenja na ulasku u model, te stroa i dosljednija , za zagovornike globalnog faktora sigurnosti, s oznakom 2*, u kojoj se ukupno "faktoriziranje" provodi na izlasku iz proraunskog modela. Proraunski se pristup 2, a pogotovo 2*, time potpuno odmaknuo od osnovnog motivacije koritenja parcijalnih koeficijenata, po kojoj se, prema suvremenoj teoriji analize rizika, parcijalni koeficijenti trebaju primijeniti na izvoru rizika, to jest na parametre tla i djelovanja. Proraunski pristup 3 otiao je u suprotnu krajnost u odnosu na PP2*, ali se kao i PP1 najvie pribliio osnovnom konceptu parcijalnih koeficijenata. U njemu se svi parcijalni koeficijenti unose na izvoru, na ulazu u proraunski model, i to, za razliku od P P1, istovremeno ograniavajui analizu nosivosti na jedan proraun za jedno granino stanje. Time se dobilo na eleganciji, al i uz cijenu ponekad poveane konzervativnosti u projektnom rjeenju. Poveana konzervativnost moe se najlake uoiti na primjeru gravitacijskog potpornog zida. Prema Proraunskom pristupu 3 aktivni se tlak na zid rauna s proraunskim parametrima tla manjim od karakteristinih. Time se dobiva vei raunski pritisak na zid u odnosu na dosadanju praksu. Primjena P P3 na primjeru nosivosti tla ispod temelja potpornog zida prikazuje Slika 2-3. Kao to je ve reeno, konsenzus oko toga koji od ova tri pristupa treba prihvatiti nije postignut, pa je odluka preputena pojedinim zemljama. Neke analize ukazuju da razlike meu konstrukcijama dimenzioniranim prema razliitim proraunskim pristupima nisu velike (za 10 razmatranih primjera do najvie 10 %) i da ovise od sluaja do sluaja. Te analize pokazuju da je PP3 najkonzervativniji, PP2 najmanje konzervativan, a PP1 se smjestio negdje izmeu (Orr 2005). Mala razlika za razliite proraunske pristupe to je manje znaajna ako se uzme u obzir injenicu da ekonominost neke konstrukcije ovisi o razliitim
32
faktorima od koji mnogi nemaju puno veze sa proraunskim pristupima iz Eurokoda 7. Neke analize dokazuju ozbiljne zamjerke na PP2 i PP2* (Simpson 2000, Simpson i Powrie 2001). Glavni pobornik PP2* je Njemaka (Vogt i dr. 2006) i Francuska (uz koritenje P P3 za globalnu stabilnost i stabilnost kosina), pobornik PP1 je Velika Britanija i Portugal, dok PP3 zagovara Nizozemska. Irska za sada omoguuje ravnopravnu primjenu sva tri pristupa. Vrijeme i praksa e, kao i uvijek, pokazati kojim pristupom treba ii u budunosti.
S obzirom na sve raireniju uporabu sloenih proraunskih modela za provjeru dosezanja graninih stanja kao to je metoda konanih elemenata, postavlja se pitanje pogodnosti metode parcijalnih koeficijenata za takve proraune. Uglavnom se pokazuje da je metoda konanih elemenata vrlo pogodna za provjeru graninog stanja uporabivosti, ali se problemi mogu javiti pri provjerama graninih stanja nosivosti. Nuan, ali ne i dovoljan, uvjet uspjene primjene proraunskog modela je njegova sposobnost modeliranja razmatranog graninog stanja. Kako granina stanja sloma predstavljaju nelinearni mehaniki problem, takve mogunosti mora imati i odgovarajui raunarski program kojim se namjerava analizirati ponaanje modela. Numerika simulacija sloma poseban je matematiki problem za koji kvalitetno rjeenje ima samo manji broj komercijalnih programskih paketa. Oni koji ga imaju, rjeavaju pojavu sloma metodom c- redukcije. Metodom c- redukcije se, polazei od nekog ravnotenog stanja sustava udaljenog od sloma (na primjer stanja koje odgovara karakteristinim vrijednostima varijabli to obino odgovara graninom stanju uporabivosti), postupno smanjuje tangens kuta trenja i kohezija drei istovremeno zadovoljene uvjete ravnotee. Smanjenje parametara vrstoe se zaustavlja kad sustavu, pri dosezanju globalnog sloma, matrica krutosti postane singularna pa uvjete ravnotee vie nije mogue osigurati. Ako se s FS 1 oznai vrijednost faktora redukcije parametara vrstoe za stanje neposredno prije sloma, tada e za odnos otpornosti R i uinka djelovanja E u bilo kom dijelu sustava vrijediti R/E FS (jer se podrazumijeva da je poetno stanje sustava bilo u ravnotei i udaljeno od sloma). Provjera zadovoljenja traenog projektnog uvjeta metodom c- redukcije razlikovat e se izmeu proraunskog pristupa u kojem se varijable "faktoriziraju" prije ulaska u proraunski model, i proraunskog pristupa u kojem se "faktoriziraju" rezultati prorauna, uinci djelovanja i otpornosti. U prvom se sluaju (proraunski pristupi 1 i 3) sustav optereti sa zadanim vanjskim projektnim optereenjima (onima koja ne ovise o interakciji konstrukcije i tla) te se uravnotei, a nakon toga se provede c- redukcija. Tada e uvjet biti zadovoljen ako je . U drugom sluaju (proraunski pristup 2*) c- redukcija se provodi bez prethodnog
33
"faktoriziranja" vanjskih sila. Uvjet e biti zadovoljen ako je ova tvrdnja vrijedi samo ako je jedinstven za sve vrste djelovanja; u suprotnom treba proraun uravnoteenja prije c- redukcija provesti za i , a uvjet e biti zadovoljen ako je ). Ve povrnom usporedbom proraunskih pristupa u svjetlu ovih argumenata, uoava se da e za granina stanja ope stabilnosti (u kojoj se slom javlja samo kroz tlo) PP2* biti znatno konzervativniji od PP3, a pogotovo od PP1. To je i razlog da e se zemlje koje su pristalice PP2*, za probleme ope stabilnosti vjerojatno opredijeliti na PP3. Moda je zanimljivo razmotriti dosadanju projektantsku praksu u Hrvatskoj u svjetlu predloenih proraunskih pristupa. U sluaju nosivosti tla ispod plitkih temelja kao i nosivosti vertikalno optereenih pilota, dosadanjim propisima u Hrvatskoj najblii je PP3. Isti proraunski pristup najblii je dosadanjoj praksi prorauna stabilnosti kosina. Izgleda da se najvea razlika u odnosu na domau praksu javlja kod prorauna potpornih konstrukcija, posebno gravitacijskih zidova. U tim sluajevima u dosadanjoj se domaoj praksi pritisak na zid raunao s karakteristinim vrijednostima i na takav se pritisak dimenzionirao i zid i njegov temelj. Prema Eurokodu 7, bez obzira o kojem se pristupu radi, zid e trebati dimenzionirati na jai pritisak.
etiri metode provjere bitnih zahtjeva na graevinu

Geotehnika praksa poznaje i alternativne naine provjere bitnih zahtjeva na konstrukciju osim proraunskih modela. Uvaavajui tu praksu, Eurokod 7 razlikuje etiri temeljna naina geotehnikog projektiranja: proraunom, koristei proraunske postupke odreivanja uinka djelovanja (E) i otpornosti (R) konstrukcija ili njenih dijelova temeljem analitikih, polu-empirijskih i numerikih modela; to je preteit postupak provjere bitnih zahtjeva za veinu geotehnikih konstrukcija (obino za geotehnike razrede 2 i 3); glavnina sadraja Eurokoda 7 odnosi se na ovaj nain provjere bitnih zahtjeva; propisanim mjerama koje se sastoje od uobiajenih i openito konzervativnih, na nacionalnoj razini utvrenih, pravila i postupaka projektiranja bez eksplicitne provjere bitnih zahtjeva na konstrukciju; ove mjere ukljuuju i kontrolu materijala, postupaka graenja, zatite i postupaka odravanja; ove se mjere koriste za vrlo jednostavne sluajeve, ili sluajeve vrlo malog rizika kod kojih postoji usporedivo iskustvo i za koje se sloeni prorauni ne isplate ili ak
34
koji puta nisu raspoloivi (obino za geotehniki razred , pravila kontrole kvalitete, nadzora i slino); eksperimentalnim modelima koji ukljuuju fizike modele kao to su probna optereenja na dijelovima konstrukcije ili na modelima u realnom ili umanjenom mjerilu; to su postupci koji se najee koriste pri projektiranju geotehnikih sidara i pilota, a rjee kod drugih geotehnikih konstrukcija ili njihovih dijelova; na ovim se modelima eksperimentalnom metodom neposredno utvruje najee karakteristina otpornost ( ) konstrukcije ili njenog dijela; metodom opaanja (Nicholson i dr. 1999, Szavits-Nossan 2006) kojom se projekt tijekom graenja neprekidno preispituje temeljem sustavnog opaanja; ovom metodom se proraunske pretpostavke, kao to su geotehniki i proraunski model, neprestano kalibriraju prema rezultatima opaanja i mjerenja tijekom izgradnje te se temeljem toga, ako okolnosti dozvoljavaju, mijenjaju pojedine dimenzije konstrukcije i graevinskog zahvata openito ili se mijenjaju detalji izvedbe; ovaj inae stari postupak, ijom primjenom je Terzaghi stekao dobar dio svoje slave, a Peck (1967) ga formalizirao, izgleda dobiva razvojem tehnika opaanja sve vie pobornika; po sloenosti postupka ova metoda obino geotehniki zahvat svrstava u geotehniku kategoriju 3. Eurokod 7 se najvie bavi projektiranjem metodom prorauna, a neto manje projektiranjem uz pomo eksperimentalnih modela (samo za pilote i sidra). O metodi opaanja govori se vrlo malo, dok projektiranje propisanim mjerama, dok nije u suprotnosti s normom, Eurokod 7 preputa da se eventualno definira ili referencira u nacionalnom dodatku.
Izvjetaj o geotehnikim istranim radovima i geotehniki projekt

Na zadovoljenje bitnih zahtjeva na graevinu pouzdanost izbora geotehnikih parametara od najveeg je znaaja. Geotehniki parametri opisuju mehanika svojstva vrlo sloenog prirodnog materijala, tla ili stijene, ija se svojstva i prostorni raspored mogu kretati u vrlo irokom rasponu pa treba oekivati da e skoro svaka lokacija budueg graevinskog zahvata predstavljati gotovo jedinstveni sluaj. Svaki takav sluaj treba istraiti u mjeri koja e omoguiti pouzdano planiranje sigurne i ekonomine gradnje. Iz tog razloga svako projektiranje geotehnike konstrukcije ili zahvata
35
poinje geotehnikim istranim radovima. Ove okolnosti ine geotehniko projektiranje posebnim u odnosu na projektiranje konstrukcija izgraenih iz industrijski proizvedenih materijala ija su svojstva tvorniki garantirana. Tu injenicu uvaava i Eurokod 7 koji planiranju, izvedbi i interpretaciji istranih radova pridaje veliku vanost, esto izriito veu od vanosti izbora nekog vie ili manje sloenog proraunskog modela. Kako planiranje, istraivanje i izvedba geotehnikog zahvata ine skup sloenih postupaka koji se izvode u fazama i esto ukljuuju rad veeg broja sudionika, od posebne je vanosti osiguranje pouzdanog i tonog prijenosa informacija meu sudionicima gradnje. Da bi se to osiguralo, postupke u planiranju, istraivanju i gradnji treba jasno i precizno dokumentirati. Eurokod 7 trai dvije vrste bitnih dokumenata: izvjetaj o geotehnikim istranim radovima i geotehniki projekt. Za obje vrste dokumenata Eurokod 7 navodi dosta precizne zahtjeve i upute o njihovom sadraju od kojih e se ovdje opisati samo oni osnovni i najvaniji. Zbog razliitih situacija u praksi stroga podjela sadraja izmeu izvjetaja o geotehnikim istranim radovima i geotehnikog projekta nije mogua, ali naelno podjela slijedi podjelu koju prikazuje Slika 2-1. Opis i podaci o lokaciji, zatim svrha, opseg, raspored, opis, vrijeme izvoenja i opravdanost postupaka, opreme, primijenjenih standarda, naina obrade i interpretacija terenskih i laboratorijskih istranih radova za tlo, stijenu i podzemnu vodu, zatim neposredno odreivanje parametara tla i stijena iz rezultata odgovarajuih pokusa kao i posredno odreivanje izvedenih veliina parametara temeljem priznatih i dobro utemeljenih korelacija, kao i drugih raspoloivih relevantnih podataka, ukljuivo geoloke podatke, podatke o susjednim graevinama i druge podatke od vanosti za buduu izgradnju planiranog zahvata ine sadraj izvjetaja o geotehnikim istranim radovima. Tim se sadrajem u najveoj mjeri bavi drugi dio Eurokoda 7 (EN 1997-2). Izbor karakteristinih vrijednosti geotehnikih parametara kao oprezna procjena neposredno odreenih parametara, izvedenih parametara te ostalih relevantnih podataka i usporedivog iskustva, zatim opis, podaci i nacrti geotehnike konstrukcije i njenih dijelova, odreivanje proraunskih vrijednosti geotehnikih parametara, izbor proraunskih situacija sa svim dokazima o ispunjavanju bitnih zahtjeva na geotehniku graevinu i njene dijelove s pripadnim nacrtima i proraunima, izjava o koritenim normama i standardima, izjava o opoj pogodnosti lokacije za planiranu gradnju i razinu prihvatljivog rizika te popis kontrola, opaanja i odravanja potrebnih tijekom gradnje i tijekom koritenja graevine ini sadraj geotehnikog projekta. Tim se sadrajem u najveoj mjeri bavi prvi dio Eurokoda 7.
36
2.6. Vrste, planiranje i opseg geotehnikih istranih radova

Vrste i primjenjivost pojedinih ispitivanja
Cilj geotehnikih istranih radova je da prikupi podatke o temeljnom tlu i stijeni, podzemnoj vodi, geologiji, geomorfologiji, hidrologiji, seizminosti, relevantnim pojavama na lokaciji (kao to su na primjer klizita), okolnim graevinama te drugim relevantnim podacima o lokaciji potrebnim za projektiranje, izgradnju i koritenje otporne, stabilne, uporabive i trajne konstrukcije. Ti podaci se mogu prikupljati postupno, ali tako da pravodobno budu dostupni oni relevantni za pojedinu fazu projektiranja ili gradnje. Dio tih podataka koji puta je dostupan od ranije ili sa susjednih lokacija to moe znatno olakati, ubrzati i smanjiti opseg istraivanja. Za ispitivanje tla i stijena na raspolaganju postoje brojni i razliiti postupci s odgovarajuom opremom. Uzroci brojnosti tih postupaka su mnogobrojni: primjerenost pojedinih postupaka ispitivanja samo za neke vrste tla, brojnost parametara tla i postupaka potrebnih za dokazivanje bitnih zahtjeva na graevinu, pouzdanost, uporabivost i cijena pojedinih postupaka, ovisnost izbora pojedinih postupaka ispitivanja tla o vrsti geotehnikog zahvata kao i mnogi drugi. Ispitivanja tla se openito mogu podijeliti na terenska i laboratorijska. Terenska ispitivanja se mogu podijeliti na istrane jame, buenje buotina s uzimanjem uzorka tla i stijena te raznim ispitivanjima u buotini, ispitivanja statikim ili dinamikim penetracijama razliitih sondi bez koritenje buotine, geofizika ispitivanja s povrine terena, te razne postupke opaanja i mjerenja deformacija, naprezanja i pornih tlakova. Istrane jame su plitkog dosega od najvie nekoliko metara i slue za uzimanje plitkih uzoraka tla i vizualnu inspekciju tla. Buenje buotina slui za odreivanje rasporeda slojeva i zona u tlu i stijeni, za vaenje poremeenih i neporemeenih uzoraka tla i stijene koji e se dalje ispitivati u laboratoriju, za izvoenje razliitih postupaka ispitivanja tla i stijene neposredno u buotini, te za mjerenje razine i pritisaka podzemne vode i deformacija tla. Ispitivanje statikom ili dinamikom penetracijom raznih sondi na terenu mjere se otpori prodiranja sonde kao i neki drugi parametri tijekom prodiranja sondi u temeljno tlo. Ti parametri posredno opisuju mehanika svojstva tla pa su pogodni za primjenu samo ako postoje pouzdane korelacije
2.6 VRSTE, PLANIRANJE I OPSEG GEOTEHNIKIH ISTRANIH RADOVA
37
s temeljnim parametrima kao to su vrstoa i krutost. Ta ispitivanja su vrlo atraktivna jer su pravilu jeftinija i bra od ispitivanja koja trae buenje, vaenje uzoraka i ispitivanje u laboratoriju, ali im je primjene ograniena postojeim korelacijama. Ova se ispitivanja esto koriste u kombinaciji s buenjem, vaenjem uzoraka i laboratorijskim ispitivanjem uzorka na nain da se utvruju lokalne korelacije izmeu parametara dobivenih penetracijom i temeljnih parametara tla i stijena dobivenih ispitivanjem u laboratoriju na neporemeenim uzorcima tla i stijena. Geofizika ispitivanja mogu se provoditi iz buotina, ali i s povrine terena bez izvoenja buenja. Njima se ispituju razliita svojstva tla kao to su brzina irenja seizmikih valova, otpori prolasku elektrine struje, magnetska i radioaktivna svojstva i druga. Nekad su sluila uglavnom za grubu procjenu prostornog rasporeda pojedinih vrsta tla i stijena, a danas neka slue i za neposredno odreivanje nekih mehanikih svojstava tla i stijena to ih ini sve vie atraktivnima. Posebna vrsta ispitivanja tla i stijena su ona koja slue za praenje deformacija, naprezanja i pornih tlakova u tlu, posebno tijekom izgradnje i koritenja graevine, a slue za kontrolu ponaanja konstrukcije i tla i za utvrivanje odstupanja tog ponaanja od onog predvienog u projektu. Koriste se u postupcima kontrole kvalitete, ali i u ranije spomenutom postupku projektiranja metodom opaanja. Posebni problem ispitivanja tla je stanje poremeenosti uzoraka koji slue za odreivanje parametra tla u laboratoriju. Postupci vaenja uzorka iz buotina u veoj ili manjoj mjeri poremeuju strukturu tla to dovodi u pitanje pouzdanost parametra tla odreenih u laboratoriju. Neki od tih parametra su vie, a neki manje osjetljivi na poremeenje. Intenzitet poremeenja ne ovisi samo o postupku vaenja, ve i o vrsti tla. Najosjetljiviji parametri na poremeenje su krutost i vrstoa tla, najosjetljivija tlo na poremeenje su pijesak, iz kojeg je vrlo teko izvaditi neporemeeni uzorak, a pogotovo gotovo nemogue ugraditi ga neporemeenog u odgovarajui laboratorijski ureaj, zatim ljunak iz kojeg je nemogue dostupnim tehnologijama vaditi neporemeen uzorak, te meke gline za koje su potrebni posebni postupci vaenja neporemenih uzoraka (na primjer tankostijenim uzorkivaem s nepominim klipom i vrlo otrim kutom noa). Eurokod 7 definira pet kategorija kvalitete uzorka za laboratorijsko ispitivanje pojedinih parametara tla. Krutost i vrstou mogue je ispitivati samo iz uzoraka najbolje klase kvalitete koja karakterizira neporemeeni uzorak. Neka druga svojstva, koja su manje osjetljiva na poremeenja, mogu se odreivati i iz uzorka nie klase kvalitete. Pojedine klase kvalitete mogu postii samo odreeni postupci uzorkovanja iz buotine. Posebna europska
38
norma klasificira tri klase uzorkovanja, A, B i C. Vezu izmeu klasa uzorkovanja, klasa uzoraka i parametra koji se iz njih mogu odrediti pouzdano prikazuje Tablica 2-9. Mogunost laboratorijskog odreivanja osnovnih (klasifikacijskih) parametra tla u odnosu na vrstu tla i stupanj poremeenja uzoraka prikazuje Tablica 2-10. Kao to je ve naglaeno, reprezentativne parametre krutosti i vrstoe iz odgovarajuih laboratorijskih pokusa mogue je odrediti samo iz neporemeenih uzoraka klase 1, dok je vodopropusnost mogue odreivati i iz malo poremeenih uzoraka (klasa 2). Laboratorijske pokuse koji slue za odreivanje krutosti, vrstoe, konsolidacijskog svojstva, gustoe i vodopropusnosti za pojedine vrste tla prikazujeTablica 2-11. Tablica 2-12 prikazuje listu parametara tla koji se mogu odrediti iz laboratorijskih pokusa, a koje svakako treba navesti u izvjetaju o geotehnikim istranim radovima za one pokuse koji su tim istranim radovima izvedeni. Stupanj primjenjivosti terenskih istranih radova za odabir pojedinih parametara tla prikazuje Tablica 2-13. Tablica 2-14 prikazuje listu parametara tla koji se mogu odrediti iz terenskih pokusa, a koje svakako treba navesti u izvjetaju o geotehnikim istranim radovima za one pokuse koji su tim istranim radovima izvedeni.
Tablica 2-9 Potrebne klase kvalitete uzoraka za laboratorijsko ispitivanje tla i odgovarajue klase uzorkovanja (prema EN 1997-2: 2006)
39
Tablica 2-10 Klasifikacijski parametri prema vrstama tla i potrebna kvaliteta uzorka za odreivanje reprezentativnih vrijednosti
40
Tablica 2-11 Laboratorijski pokusi za odreivanje geotehnikih parametara
41
Tablica 2-12 Lista parametara tla iz rezultata laboratorijskih pokusa koje treba prikazati u izvjetaju o geotehnikim istranim radovima (za pokuse koji su izvedeni); prema EN 1997-2:2006
42
Tablica 2-13 Primjenjivost terenskih istranih radova prema EN 1997 2:2006
43
Tablica 2-14 Lista parametara tla iz rezultata terenskih pokusa koje treba prikazati u izvjetaju o geotehnikim istranim radovima (za pokuse koji su izvedeni); prema EN 1997-2:2006
44
Planiranje i faze istranih radova

Planiranje geotehnikih istranih radova esto je sloen postupak jer njihov sadraj i opseg ovise o karakteristikama temeljnog tla, o kojima se unaprijed u pravilu malo zna, ali i o karakteristikama same geotehnike konstrukcije, nainima njene izvedbe i rizicima koje ona ukljuuje, to sve opet ovisi o karakteristikama temeljnog tla. Iz razloga ove meuovisnosti geotehniki se istrani radovi esto provode u fazama i iterativno dok svi potrebni podaci ne budu dostupni, a konstrukcija, njena izvedba i ukljueni rizici budu poznati. Sloenost meuovisnosti istranih radova, temeljnog tla i konstrukcije prikazuje Slika 2-5. Cilj geotehnikih istranih radova je da prikupi podatke o temeljnom tlu, podzemnoj vodi i drugim relevantnim podacima o lokaciji potrebnim za projektiranje, izgradnju i koritenje otporne, stabilne, uporabive i trajne
Slika 2-5 Faze ispitivanja temeljnog tla pri geotehnikom projektiranju, izvoenju i koritenju konstrukcije (preraeno prema EN 19972:2006)
45
konstrukcije. Ti podaci se mogu prikupljati postupno, ali tako da pravodobno budu dostupni oni relevantni za pojedinu fazu projektiranja ili gradnje. Uvaavajui ove okolnosti, Eurokod 7 predvia openito tri faze geotehnikih istranih radova: preliminarna faza u kojoj se utvruju parametri tla bitni za odreivanje ope stabilnosti lokacije, procjenu pogodnosti lokacije za buduu gradnju, smjetaj graevine u prostoru, procjenu utjecaja gradnje na susjedne graevine, utvrivanje pozajmita za ugradnju zemljanog materijala, procjenu naina temeljenja, ta za ispravno planiranje istranih radova za fazu glavnog projekta; u ovoj fazi je potrebno utvrditi koje vrste tla i stijena se nalaze u zoni od utjecaja za buduu gradnju, procjenu razinu podzemne vode i profila pornih tlakova, procjenu profila vrstoa i krutosti tla i stijena, te moguu pojavu zagaenog tla i vode od utjecaja na buduu gradnju; ova se faza moe izostaviti ako postoji dovoljno prikupljenih podataka iz ispitivanja susjednih lokacija ili nekih ranijih ispitivanja; projektna faza (faza za glavni projekt) u kojoj treba prikupiti sve potrebne podatke o tlu i podzemnoj vodi za konano projektiranje graevine i za dokazivanje zadovoljenja bitnih zahtjeva na graevinu; ovu fazu treba planirati u skladu s preporukama na koje upuuje Tablica 2-13; program ove faze istraivanja treba sadravati plan s lokacijama i vrstama ispitivanja tla, dubine ispitivanja, vrste i kategorije kvalitete uzoraka tla (Tablica 2-9) s naznakom poloaja, broja i dubine, program ispitivanja razine i tlakova podzemne vode, vrsta opreme kao i standarde postupaka laboratorijskih i terenskih ispitivanja koje treba koristiti; planiranje ove faze ispitivanja treba uskladiti s podacima koji su dobiveni u preliminarnoj fazi kao i podacima o vrsti i dimenzijama graevine koja se planira izgraditi; za identifikaciju i klasifikaciju tla barem jedna buotina ili istrana jama mora biti izvedena; broj uzoraka za laboratorijsko ispitivanje indeksnih pokazatelja treba biti dovoljan da se mogu utvrditi parametri za svaki relevantni sloj ili zonu tla; vrstu pokusa na laboratorijskim uzorcima za odreivanje parametara geotehnikih prorauna treba odrediti uvaavajui preporuke koje daje Tablica 2-11; kontrolna faza i monitoring je faza geotehnikih ispitivanja, opaanja i mjerenja koja se provodi tijekom izgradnje, a ako je potrebno, i tijekom uporabe graevine; ona ukljuuje najmanje provjeru da tlo i razina podzemne vode, na koje se nailazi iskopom, odgovara podacima iz glavnog projekta, a moe sadravati i mnoga druga
46
mjerenja i opaanja, posebno ponaanje i pomake susjednih graevina tijekom izgradnje; rezultate ispitivanja, opaanja i mjerenja u ovoj fazi takoer treba biljeiti i interpretirati te temeljem njih donositi odgovarajue odluke o nastavku ili promjenama u gradnji. Tablica 2-15 prikazuje primjer izbora terenskih ispitivanja prema vrsti tla i fazi graenja.
Opseg istranih radova

Obzirom na vrlo razliite situacije koje se mogu pojaviti u praksi vrlo je teko ili nemogue jednoznano propisati koliinu i opseg geotehnikih istranih radova. No Eurokod 7 daje ipak neke okvirne preporuke opsega istranih radova za neke standardne sluajeve. Ovdje se ukratko navode ti sluajevi. Od njih se moe odstupiti ako okolnosti to dozvoljavaju ili nalau.
RAZMAK BUOTINA ILI DRUGIH TERENSKIH ISPITIVANJA

za visoke i industrijske zgrade mrea ispitnih vorova razmaka 15 do 40 m; za graevine koje pokrivaju iroko podruje razmak vorova ne veim od 60 m; za linijske graevine (ceste, eljeznike pruge, kanali, cjevovodi, nasipi, tuneli, potporni zidovi) razmak ispitnih mjesta od 20 do 200 m; za posebne konstrukcije (mostovi, temelji strojeva) dva do est ispitnih mjesta po temelju; za brane i slino razmak od 25 do 75 m du vertikalne osi.
DUBINA BUOTINA ILI DRUGIH TERENSKIH ISPITIVANJA

za visoke i industrijske zgrade na temeljima samcima ili trakastim temeljima: 6 m ili 3 irine temelja ispod temeljne plohe; isto kao gore, ali s temeljnom ploom ili temeljima iji se utjecaj preklapa s dubinom: 1.5 irine temeljne ploe ili grupe temelja; brane: 0.8 do 1.2 visine brane, ali ne manje od 6 m, mjereno od dna brane;
47
Tablica 2-15 Primjer izbora ispitivanja tla u razliitim fazama
48
usjeci: 0.4 vee visine usjeka, ali ne manje od 2 m, mjereno od njegova dna; ceste i aerodromi niskih nasipa: 2 m ispod dna tretiranog (poboljanog) ili originalnog tla; rovovi: 1.5 irine rova, ali od 2 m, mjereno od dna rova; iskopi s razinom piezometarske povrine ispod dna iskopa: 0.4 dubine iskopa mjereno od dna iskopa ili 2 m ispod dna potporne konstrukcije, to je dublje; iskopi s piezometarskom povrinom iznad dna iskopa: (H + 2 m) ili dva metra ispod dna potporne konstrukcije, gdje je H visina piezometarske plohe iznad dna iskopa, sve mjereno ispod dna iskopa; iskopi u tlima u kojima do vee dubine nema slabije propusnog sloja, dubina istraivanja treba dosezati barem 5 m ispod dna potporne konstrukcije; za pilote: dublje od irine grupe pilota, vie od 5 m, ili vie od tri irine stope pilota, sve mjereno ispod stope pilota.
2.7. Norme i reference

Norme
EN ISO 22475-1 Geotechnical investigation and testing-Sampling by drilling and excavation and groundwater measurements-Part 1: Technical principles of execution. EN ISO 22476-1 Geotechnical investigation and testing-Field testing-Part 1: Electrical CPT and CPTU EN ISO 22476-2 Geotechnical investigation and testing-Field testing-Part 2: Dynamic probing. EN ISO 22476-3 Geotechnical investigation and testing-Field testing-Part 3: Standard penetration test. EN ISO 22476-4 Geotechnical investigation and testing-Field testing-Part 4: Mnard pressure meter test. EN ISO 22476-5 Geotechnical investigation and testing-Field testing-Part 5: Flexible dilatometer test. EN ISO 22476-6 Geotechnical investigation and testing-Field testing-Part-Part 6: Self boring pressure meter test. EN ISO 22476-8 Geotechnical investigation and testing-Field testing-Part 8: Full displacement pressure meter test.
2.7 NORME I REFERENCE
49
EN ISO 22476-9 Geotechnical investigation and testing-Field testing-Part 9: Field vane test. EN ISO 22476-12 Geotechnical investigation and testing-Field testing-Part 12: Mechanical CPT. EN ISO 22476-13 Geotechnical investigation and testing-Field testing-Part 13: Plate loading test.
Reference
BSI 2004. BS EN 1997-1:2004; Eurocode 7: Geotechnical design Part 1: General rules. British standard. Fardis, M. N., Carvalho, E., Alnashai, A., Faccioli, E., Pinto, P., Plumier, A. 2005. Designers' Guide to EN 1998-1 and EN 1998-5, Eurocode 8: Design Provisions for Earthquake resistant Structures. Thomas Telford, London. Frank, R. Bauduin, C., Driscoll, R., Kavvadas, M., Krebs Ovesen, N., Orr, T., Schuppener, B. 2004. Designers' Guide to EN 1997-1, Eurocode 7: Geotechnical design General rules. Thomas Telford, London. Gulvanessian, H., Calgaro, J.-A., Holicky, M. 2002. Designers' Guide to EN 1990, Eurocode: Basis of structural design. Thomas Telford, London. Nicholson, D., Tse C.-M., Penny, C. 1999. The Observational Method in ground engineering: principles and applications. CIRIA, London, Report 185. Orr, T. L. L., Farrell, E. R. 1999. Geotechnical Design to Eurocode 7. Springer, London. Orr, T. L. L. 2005. Review of Workshop on the Evaluation of Eurocode 7. Proceedings of International Workshop on Evaluation of Eurocode 7 . Dublin March-April 2005. Department of Civil, Structural and Environmental Engineering, Trinity College Dublin. Peck, R. B. 1969. Advantages and limitations of the observational method in applied soil mechanics. Gotechnique, 19 (2), 171-187. Simpson, B. 2000. Partial factors : where to apply them ? Proceedings of the LSD2000: International Workshop on Limit States Design in Geotechnical Engineering, ISSMGE, TC23, Melbourne. Simpson, B., Powrie, W. 2001. Embedded retaining walls: theory, practice and design. Proceedings XV Intnl. Conf. Soil Mechanics and Geotechnical Engineering, Istambul, Balkema, Rotterdam, Vol. 4, 2505-2524. Szavits-Nossan, A. 2006. Observations on the Observational Method. U: Logar, J., Gaberc, A., Majes, B. (urednici): Active Geotechnical Design in Infrastructure Development - Proceedings XIII Danube-European Conference on Geotechnical Engineering, Ljubljana. Slovensko geotehniko drutvo, Ljubljana, Vol. 1: Special and keynote lectures, 171-178. Vogt, N., Schuppener, B., Weissenbach, A. 2006. Design approaches of EC7-1 for geotechnical verifications used in Germany. (privatna komunikacija).

Eurokod 7: Norma Geotehničkog Projektiranja

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Eurokod 7: Norma Geotehničkog Projektiranja

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

2.

Eurokod 7: norma geotehnikog projektiranja

2 EUROKOD 7: NORMA GEOTEHNIKOG PROJEKTIRANJA

2.2. Status eurokodova

prema engl. displacement piles u koje spadaju zabijeni i utisnuti piloti

2.3 GEOTEHNIKI MODEL

2.3. Geotehniki model

2 EUROKOD 7: NORMA GEOTEHNIKOG PROJEKTIRANJA

2.3 GEOTEHNIKI MODEL

2 EUROKOD 7: NORMA GEOTEHNIKOG PROJEKTIRANJA

2.4 OSNOVNI PRINCIPI PROJEKTIRANJA PREMA EUROKODOVIMA

2.4. Osnovni principi projektiranja prema eurokodovima

2 EUROKOD 7: NORMA GEOTEHNIKOG PROJEKTIRANJA

Projektiranje prema graninim stanjima, projektne situacije

2.4 OSNOVNI PRINCIPI PROJEKTIRANJA PREMA EUROKODOVIMA

Osnovne varijable u modeliranju i njihove karakteristine vrijednosti

2 EUROKOD 7: NORMA GEOTEHNIKOG PROJEKTIRANJA

2.4 OSNOVNI PRINCIPI PROJEKTIRANJA PREMA EUROKODOVIMA

Provjera zadovoljenja bitnih zahtjeva na graevinu primjenom metode parcijalnih koeficijenata

standardni indeks uz proraunsku vrijednost varijable je d prema engl. design

2 EUROKOD 7: NORMA GEOTEHNIKOG PROJEKTIRANJA

2.4 OSNOVNI PRINCIPI PROJEKTIRANJA PREMA EUROKODOVIMA

2 EUROKOD 7: NORMA GEOTEHNIKOG PROJEKTIRANJA

2.5. Projektiranje prema Eurokodu 7

2.5 PROJEKTIRANJE PREMA EUROKODU 7

2 EUROKOD 7: NORMA GEOTEHNIKOG PROJEKTIRANJA

2.5 PROJEKTIRANJE PREMA EUROKODU 7

2 EUROKOD 7: NORMA GEOTEHNIKOG PROJEKTIRANJA

2.5 PROJEKTIRANJE PREMA EUROKODU 7

Tri geotehnika razreda

2 EUROKOD 7: NORMA GEOTEHNIKOG PROJEKTIRANJA

Dvije vrste graninih stanja: nosivost i uporabivost

2.5 PROJEKTIRANJE PREMA EUROKODU 7

Pet vrsta graninih stanja nosivosti

2 EUROKOD 7: NORMA GEOTEHNIKOG PROJEKTIRANJA

2.5 PROJEKTIRANJE PREMA EUROKODU 7

2 EUROKOD 7: NORMA GEOTEHNIKOG PROJEKTIRANJA

2.5 PROJEKTIRANJE PREMA EUROKODU 7

2 EUROKOD 7: NORMA GEOTEHNIKOG PROJEKTIRANJA

2.5 PROJEKTIRANJE PREMA EUROKODU 7

Tri proraunska pristupa za granino stanje nosivosti STR/GEO

2 EUROKOD 7: NORMA GEOTEHNIKOG PROJEKTIRANJA

(A1 ili A2) + M2 + R3

2.5 PROJEKTIRANJE PREMA EUROKODU 7

2 EUROKOD 7: NORMA GEOTEHNIKOG PROJEKTIRANJA

u prednormi ENV 1997 te kombinacije su imale oznaku B i C.

2.5 PROJEKTIRANJE PREMA EUROKODU 7

2 EUROKOD 7: NORMA GEOTEHNIKOG PROJEKTIRANJA

2.5 PROJEKTIRANJE PREMA EUROKODU 7

etiri metode provjere bitnih zahtjeva na graevinu

2 EUROKOD 7: NORMA GEOTEHNIKOG PROJEKTIRANJA

Izvjetaj o geotehnikim istranim radovima i geotehniki projekt

2.5 PROJEKTIRANJE PREMA EUROKODU 7

2 EUROKOD 7: NORMA GEOTEHNIKOG PROJEKTIRANJA

2.6. Vrste, planiranje i opseg geotehnikih istranih radova

2.6 VRSTE, PLANIRANJE I OPSEG GEOTEHNIKIH ISTRANIH RADOVA

2 EUROKOD 7: NORMA GEOTEHNIKOG PROJEKTIRANJA

2.6 VRSTE, PLANIRANJE I OPSEG GEOTEHNIKIH ISTRANIH RADOVA

2 EUROKOD 7: NORMA GEOTEHNIKOG PROJEKTIRANJA

Tablica 2-11 Laboratorijski pokusi za odreivanje geotehnikih parametara

2.6 VRSTE, PLANIRANJE I OPSEG GEOTEHNIKIH ISTRANIH RADOVA

2 EUROKOD 7: NORMA GEOTEHNIKOG PROJEKTIRANJA

Tablica 2-13 Primjenjivost terenskih istranih radova prema EN 1997 2:2006