You are on page 1of 19

1).Skuptina u atenskoj demokratiji?

GRAANSTVO (atenski mukarci stariji od 20 godina) SKUPTINA (ili Ecclesia) ( kljuno suvereno tijelo, s najmanje 40 sjednica godinje i s kvorumom od 6000 graana za plenarne sjednice i ostale posebne zgode) VIJEDE (izvrno i usmjeravajude tijelo Skuptine, sastavljeno od mukaraca starijih od 30 godina)

2.) Drutveni ugovor?


(TOMAS HOBS)- Ljudi da bi opstali u prirodnom stanju, moraju se udruit, moraju napraviti drutevni ugovor. Drutvenim ugovorom nastaje drava. Drutvenim ugovorom pojedinac na suverena prenosi prava upravljanja dobrima u cilju samoouvanja.

3.) Institucije poliarhije?


Poliarhija je politiki poredak koji na najopdenitijoj razini odlikuje dvije bitne znaajke: 1. Graanski je status protegnut na razmjerno velik dio odraslih, 2. A prava graanstva ukljuuju mogudnost protivljenja i izbora najviih dunosnika u vladi. INSTITUCIJE POLIARHIJE SU: 1.) Izabrani dunosnici 2.) Slobodni i poteni izbori 3.) Inkluzivno prava glasa (svi odrasli imaju pravo glasovati na izborima za dunosnike) 4.) Pravo na natjecanje za poloaj u dravi 5.) Sloboda izraavanja 6.) Alternativne informacije 7.) Sloboda udruivanja

4.) Podjela vlasti na grane?


Vlast je podijeljena na izvrnu, zakonodavnu i sudsku. Podjela je izvrena u cilju jaanja demokratije i osiguranja i zatite ljudskih prava. Grane vlasti se meusobno nadziru s ciljem pravilnog funkcionisanja. ZAKONODAVNA VLAST: To je grana vlasti iji je zadatak doneenje odredbi i zakona s ciljem zatite ljudskih prava i ureenja odnosa u dravi. To je u mnogim zemljama Parlament, koji se sastoji od predstavnika koje je narod izabrao na demokratskim izborima. IZVRNA VLAST: Grana vlasti koja se bavi izvravanjem zakona i odluka zakonodavne vlast, voenjem vanjske politike te svojim djelovanjem pomau ureenju drutva i drave i ouvanja demokratije. SUDSKA VLAST: To je grana vlasti koja kontrolira i nadzire zakonodavnu i izvrnu vlast kako bi njihovo djelovanje bilo u skladu sa zakonom i kako ne bi naruavali ljudska prava.

5.) Podjela vlasti na grane ( u BiH) ?


1.) ZAKNODAVNA VLAST: U BiH je to Parlamentarna skuptina koja se dijeli na dva doma: DOM NARODA i PREDSTAVNIKI DOM. Dom naroda 15 delegata Predstavniki dom 42 lana 2/3 iz Federacije BiH i 1/3 iz Republike Srpske Dvodomni sistem je jedna od karakteristika modela konsenzualne demokratije, domovi treba da budu konstituirani kao domovi predstavnika konstitutivnih naroda- to u BiH nije sluaj. Dom naroda poiva na naelu konsenzusa a Predstavniki dom na naelu demokratske vedine. Sve zakonodavne odluke moraju biti odobrene u oba doma. Predloena odluka Parlamentarne skuptine moe biti proglaena destruktivnom po vitalni nacionalni interes bonjakog, hrvatskog ili srpskog naroda.

6.) Funkcije i Uloge Medija?


Medij predstavlja prostor ili sredstvo koje uestvuje u procesu komunikacije. Zadatak medija je da preuzme i obradi informaciju- da nau objektivnu istinu, kao i da provjeri tanost informacije na najmanje 3 izvora. Postoje tampani i elektronski mediji. Mediji imaju tri uloge: 1. Informiu (daju nam informaciju o datoj temi) 2.Utiu na nae miljenje 3.Mijenjaju ponaanje i stavove Funkcije medija: 1.INFORMATIVNA (informisu nas o necemu) 2.OBRAZOVNA ( utiu na nae obrazovanje, prenose nam neka nova saznanja iz raznih oblasti) 3.ZABAVNA (iskljuivo zabavni karakter, danas dominantna) 4.PROPAGANDA (osnovna funkcija medija, slui za irenje i promovisanje neke ideje ili proizvoda) KLEVETA- u onom trenutku kad naa sloboda izraavanja ugroava privatnost ili neko drugo pravo druge osobe, u tom trenutku ona posaje KLEVETA. Zbog toga se uvodi cenzura (ograniavanje nekog sadraja)

7.) 4 osnovne funkcije civilnog drutva?


1. Funkcija zastite gradjana u odnosu prema dravnoj modi. 2. Funkcija protivtee dravne modi. 3. Funkcija kole demokratije. 4. Funkcija kritike javnosti.

8.) Struktura sistema nacionale sigurnosti?


Strukturu sistema nacionalne sigurnosti ine: 1.Funkcije sistema sigurnosti 2.Snage nacionalne sigurnosti 3.Djelatnosti (aktivnosti) sistema sigurnosti 4.Mjere sistema sigurnosti

9.) Struktura Evropskog suda za ljudska prava?


1.VIJEDE 2.VELIKO VIJEDE 3.ODBOR 4.SUDIJE

10.) Dokument koji je potpisao JOVAN BEZ ZEMLJE (1215) ?


MAGNA CARTA LIBERTATUM Velika povelja slobode

11.) Opta naela uivanja ljudskih prava?


JEDNAKOST LJUDI: Naela jednakosti i ravnopravnosti, Zabrana diskriminacije, ZABRANA ZLOUPOTREBE LJUDSKIH PRAVA

12.) Kako se drava odnosi prema ESK pravima?


pozitivno/ aktivno

13.) Razvoj druge generacije ljudskih prava?


Razvoj ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava o Negativne implikacije industrijske revolucije o Poloaj radnika u XIX vijeku karakterisan tekim ekonomskim i socijalnim poloajem o Formiranje radnikog pokreta koji je vrio snane pritiske na izmjenu postojede situacije o Svijest da ni jedna drava nede pojedinano pristupiti promjenama i oslabiti vlastitu konkurentnu sposobnost na tritu Razvoj ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava o 1890. god - Berlin Prva me. diplomatska konferencija o poboljanju poloaja radnika o 1900. Pariz Me. udruenje za pravnu zatitu radnika o 1906. Bern Me. konvencija o smanjenju upotrebe bijelog fosfora u proizvodnji ibica

Me. konvencija o zabrani nodnog rada ena u industriji Prvi me. dokumenti u smislu zatite ESK prava Poslije prvog svjetskog rata, u skladu sa uvjerenjem da nema opdeg mira bez socijalne pravde, osnovana je: 1919. god. Meunarodna organizacija rada (MOR) (Int. Labour Organization ILO) Predstavnici radnika, poslodavaca i drava lanica Cilj: Poboljanje uslova ivota i rada radnika (usvajanjem brojnih normi konvencija i preporuka) Suzbijanje diskriminacija prema radnicima Zatita ena, stranaca, migranata, domorodakog stanovnitva (prisilni rad, obrazovanje, socijalna sigurnost,)

14.) Nabrojati graanska i politika prava?


1.Pravo na ivot , slobodu i zatitu integriteta linosti 2.Sloboda od ropstva i sline prakse 3.Pravo na svojinu 4.Sloboda misli, savjesti, uvjerenja i religije 5.Sloboda miljenja i izraavanja 6.Sloboda udruivanja 7.Zatita od samovoljnog hapenja i pritvaranja 8.Pravo uestvovanja na svim razinama vlasti u dravi 9.Pravo da napusti zemlju, svoju ili tuu, i da se vrati u svoju zemlju 10.Ljudska prava u sudskom postupku

15.Sistem zatite ljudskih prava u BiH?


Ustavni sud, Ombudsmeni BiH, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, Zajednika parlamentarna komisija za ljudska prava.

16. 3 osnovna razloga koja upuduju na potrebu nadzora i kontrole komponenata sistema nacionalne sigurnosti kao temeljnog konstituenta modi drave, a u interesu njene unutarnje i vanjske sigurnosti?
To su novac, mod i tajnost: 1. Novac - Sredstva, tj. mod koju drava posredno ili neposredno investira u sistem nacionalne sigurnosti, ine taj sistem njezinim najskupljim sektorom. U ovisnosti od sigurnosne i dbrambene politike, kao i ekonomske modi, drave na organizaciju, materijalno i svako drugo opremanje sektora sigurnosti troe najvedi dio svojih budeta, bez mogudnosti direktnog povrata investicije. Tako znaajna ulaganja ostavljaju, po prirodi stvari, i vede izglede nezakonitog troenja ili zloupotrebe novanih i drugih sredstava.

2. Mod - Upravljanje, rukovoenje (i komandovanje) sistemom sigurnosti i njegovim komponentama specifino je u usporedbi sa svim drugim dravnim organima i agencijama. Koncentracija ovlatenja koja se ustavom, zakonima i drugim aktima daju rukovodnim organima (pojedincima i organizacionim jedinkama), takoer ostavljaju, opet po prirodi stvari, velike mogudnosti za zloupotrebe poloaja, krenje zakona i ustava, pa i autonomno ponaanje komponenata sistema sigurnosti. 3. Tajnost Vana znaajka svih komponenata sistema nacionalne sigurnosti jest (koncepcijski oekivano - po svojoj prirodi) tajnost planiranja i izvravanja pojedinih zadataka, misija i operacija. Ta je tajnost u ozakonjenoj mjeri nuna, ali istovremeno moe biti i krajnje opasna, pa i u ovome segmentu, udruena sa koncentracijom ovlasti u pogledu upravljanja i rukovoenja, prua znaajne mogudnosti za razliite vrste zloupotreba.

17. ODNOS DEMOKRATIJE, CIVILNOG DRUTVA i LJUDSKIH PRAVA?


Demokratija je vrsto povezana s naelima ljudskih prava i ona ne moe funkcionirati bez osiguranja punog potivanja i zatite ljudskog dostojanstva. Razvoj ljudskih prava ima demokratiju za pretpostavku, naime slobodu naroda na samoodreenje svojih zakona podrazumijeva javnu kontrolu sva tri oblika vlasti: zakonodavne, izvrne i sudske. Ljudska prava, raspodjela vlasti i demokratija ine jedno pravno institucionalno jedinstvo. Politiko ostvarenje tog jedinstva je uslov humanitosti i pravednosti, slobode i dostojanstva svakog ovjeka. Ukoliko jedan od elemena iskoi iz tog kruga, prestaje postojanje i ostalih.
U DEMOKRATIJU SPADAJU LJUDSKA PRAVA I ONA SU ZAGARANTOVANA,PRAVNA DRZAVA NE MOZE POSTOJATI UKOLIKO SE NE POSTUJU LJUDSKA PRAVA,LJUDSKA PRAVA SU OSNOV PRAVNE DRZAVE,A PRAVNA DRZAVA JE ODLIKA DEMOKRATIJE.

Kroz historiju je oduvijek bio prisutan fenomen drutvenog organizovanja jer ovjek uvijek tei da bude dio neke grupe.Drutvenog organizovanje podrazumijeva odreenu grupu ljudi koja se skupila po bilo kojoj osnovi s ciljem zadovoljavanja odreenih potreba.Moe se definisati i kao takvo grupisanje ljudi koji su motivisani jednim zajednikim ciljem,kratkoronim ili dugoronim,jasno definisanim,sa utvrenom hijerarhijom.Znaaj drutvenih organizacija je injenica da svaki cilj pojedinac e lake ostvariti,tj.realizovat ukoliko je dio neke grupe koja s njim dijeli taj cilj.nego sam individualno,bez te podrke.

ATITA LJUDSKIH PRAVA 1. Pojam ljudskih prava Ljudska prava su samo ona subjektivna prava koja se ne duguju dravi i njenoj volji, ve ih ljudsko bie ima samim tim to je ljudsko bie, odnosno stie ih samim roenjem a ne voljom i milou drave. To su elementarni politiki i socijalno-ekonomski zahtevi graana u odnosu na dravnu vlast i drutvo u celini, ije ostvarivanje je preduslov za bioloku, politiku i kulturnu egzistenciju pojedinca, odnosno ivot u uslovima dostojnim oveka i njegovog dostojanstva. Ljudska prava, odnosno vrednosti koje su u njima sadrane, imaju izuzetno vanu socijalno-politiku funkciju u odreivanju legitimiteta dravne vlasti, jer samo ona vlast koja potuje ljudska prava je legitimna i moe normalno funkcionisati. 2. Osnovne karakteristike ljudskih prava Osnovne karakteristike ljudskih prava su: univerzalnost; njihova esencijalno politika priroda; kao i njihov imunitet od dravne vlasti. - Univerzalnost znai da ona podjednako pripadaju svim ljudskim biima bez razlike. - Esencijalno politika priroda znai da se ona ostvaruju ili kre u dravno-pravnom poretku i usmerena su na dravnu vlast. Primena ili krenje ljudskih prava je sutinski element procesa vrenja suverene vlasti svake drave. - Imuniteti od dravne vlasti (civilne slobode) predstavljaju pravnu obavezu dravne vlasti da se ne mea i ne ometa graane u vrenju ovih prava (npr. slobode kretanja, slobode izraavanja, mirnog okupljanja...). Ti imuniteti tite graane od zloupotreba dravne vlasti. 3. Nauka o ljudskim pravima predmet i metod Predmet ove naune discipline je drutveni odnos dravna vlast pojedinac, na unutranjem i meunarodnom planu. Ova disciplina prouava ne samo pravne, ve i politikoloke, socioloke, ekonomske, kulturoloke i druge aspekte ovog drutvenog odnosa. U jednom uem normativno-pravnom smislu, nauka o ljudskim pravima je specifina sinteza celokupne pravne nauke, jer ljudska prava obuhvataju skoro sve segmente drave i prava. to se tie metoda koje koristi ova nauna disciplina, oni su raznovrsni i multidisciplinarni. To su metodi pravnih, politikolokih, sociolokih nauka, odnosno njihova specifina kombinacija, jer skoro svako pitanje ljudskih prava obuhvata sve ove aspekte. 4. Glavni teorijsko-filozofski izvori koncepcija o ljudskim pravima Teorijsko-filozofski izvori su: religija; prirodno pravo. Religija prema uenju svih veih religija, ljudsko bie i njegov ivot su boji dar, samim tim i vrednost od najvieg interesa. Iz Judeo-Hrianske vere proizilazi da su odreena prava neotuiva jer su bojeg porekla, a zemaljske vlasti ih moraju potovati. Bez obzira to neke religije sadre suprotne stavove od Judeo-Hrianske vere po pitanju ljudskog ivota i dostojanstva, religiozne doktrine su znaajan materijalan izvor ljudskih prava. Prirodno pravo Antiku teoriju prirodnog prava uobliavaju Sofokle, Aristotel, stoici, a kasnije i rimski pravnici. Prirodno pravo proizilazi iz boje volje, odnosno prirode stvari i ono je nadreeno dravnom, pozitivnom pravu. Ono ukljuuje elementarne principe pravde i pravinosti i njegove osnovne karakteristike su univerzalnost, nepromenljivost i venost. Nunost koja proizilazi iz prirodnog prava ogleda se u obavezi drava i vladara da pozitivne propise usklade sa principima prirodnog prava. U srednjem veku filozof Toma Akvinski dalje razvija koncept prirodnog prava naglaavajui posebno njegovu boansku prirodu. Akvinski naglaava da ako zemaljsko pravo nije u skladu sa prirodnim, onda ono nije pravo nego kvarenje prava (legis corruptio). Uenje Tome Akvinskog je veoma znaajno za savremena shvatanja o legitimitetu, kontroli i ogranienju dravne vlasti. Novovekovne, sekularne teorije prirodnog prava, posebno Huga Grocijusa i Pufendorfa, konano odvajaju prirodno pravo od religije, nalaze njegov osnov u racionalnom razmiljanju ili zdravom razumu i

utemeljuju klasino meunarodno pravo. Po Grocijusu, ocu meunarodnog prava, to god je potvreno od ljudske prirode kao racionalno, to je ispravno i pravedno, to je u suprotnosti sa ljudskom prirodom to je loe i nepravedno. Sredinom XVII veka engleski filizof Don Lok prvi razvija sveobuhvatnu teoriju o prirodnim pravima pojedinaca i legitimitetu dravne vlasti u emu je njegov uticaj do danas ostao neprevazien. Lok polazi od hipotetikog prirodnog stanja u kome su ljudi slobodni, sposobni da upravljaju svojim postupcima i jednaki u smislu da niko nije podvrgnut volji ili autoritetu ostalih. Da bi se izbegla opasnost zakona jaeg, ljudi meu sobom zakljuuju drutveni ugovor (Ustav), na osnovu koga se uzajamno obavezuju da formiraju zajednicu i uspostave vlast. Osnov legitimiteta vlasti, Lok nalazi u slobodnom pristanku graana (suverenih pojedinaca) da aktom svoje slobodne volje prenesu deo svojih prirodnih prava na vlast i tako je osposobe za funkcionisanje. Tomas Hobs i an ak Ruso dolaze do potpuno drugaijih, i po ljudska prava nepovoljnih zakljuaka. Oni apsolutizuju neogranienu vlast i mo, odnosno optu volju veine, a to esto slui za opravdavanje nedemokratskih i autokratskih reima. 5. Savremene teorije o ljudskim pravima Neonaturalisti najpoznatiji: Del Vecchio, Radbruch, Coing, Fuller, Finnis. Prema Hartu u svakom drutvenom i moralnom sistemu postoji bar jedno prirodno pravo jednako pravo svih ljudi da budu slobodni, i ono se logiki predpostavlja i ne mora se dokazivati. Najznaajnija savremena neonaturalistika koncepcija je teorija pravde Dona Rolsa. Prema Rolsu, dva su osnovna principa pravde: prvi da svaki graanin ima jednako pravo slobode, ogranieno istim sistemom sloboda za ostale; drugi da socijalnu i ekonomsku nejednakost treba tretirati tako da se najvee koristi omogue onima u najnepovoljnijem poloaju, i da se svima obezbede jednake mogunosti pristupa javnim poloajima i funkcijama. Specifinu varijantu teorije pravde zastupa E.Cahn koji smatra da je korisniji pristup negativno odreenje pravde, odnosno konkretizacija nepravde omoguava pozitivnu formulaciju pravde. Pozitivizam koji dominira u XIX i prvoj polovini XX veka odbacuje apriorne metafizike izvore prava, a time i ljudskih prava. Sva vlast i sva prava, pa i ljudska, proizilaze iz odluka dravnih organa i njihovih propisa. Znai ljudi ne poseduju ljudska prava zato to su ljudska bia, ve zato to je tako odluila nadlena dravna vlast. Osnovni nedostatak pozitivizma ogleda se u iskljuivom svoenju ljudskih prava na volju vlasti i drave. Marksizam po marksistikim shvatanjima ovek je specifino drutveno bie, iji poloaj i uslovi ivota zavise od karaktera i uslova procesa proizvodnje. Sloboda koju kapitalizam donosi nedovoljna je jer se odnosi samo na manjinu koja kontrolie proizvodnju, pa je samim tim prividna i formalna. Marksistiko shvatanje ljudskih prava je u sutini pozitivistiko i utilitaristiko. U pravnom smislu, ljudska prava su pitanje iskljuive unutranje nadlenosti socijalistikih drava. Utilitarizam (teorije zasnovane na korisnosti opteg dobra) po ovim shvatanjima, osnovni cilj drave i pravnog poretka jeste opte dobro na osnovu naela vrednosti (korisnosti). U sutini, utilitarizam je samo jedna vrsta sofisticiranijeg pozitivizma. Konstitucionalizam (ogranienje i kontrola vlasti) polazna taka konstitucionalizma je realna priroda dravne vlasti, odnosno injenica da se ona u naelu svodi na monopol za fiziku silu i mogunost upravljanja sudbinama i ivotima drugih ljudi. 6. Politiki dokumenti o ljudskim pravima drutveni ugovor (Engleska, SAD, Francuska, Rusija) Politiki dokumenti (u obliku deklaracija i rezolucija) su vrlo znaajni materijalni izvori ljudskih prava, jer izraavaju politike ciljeve i konkretne aktivnosti u ostvarenju i primeni zatite ljudskih prava, kako na nacionalnom, tako i na meunarodnom nivou. Najvaniji i najpoznatiji dokument u ovom smislu je Magna Carta Libertatum (Velika povelja o slobodama) iz 1215. godine. Stvorena je kao politiki kompromis izmeu pobunjenog plemstva i kralja Dona bez zemlje. Ovim dokumentom se plemstvu, a kasnije i slobodnim graanima, priznaju izvesne privilegije u

odnosu na zatitu ivota, slobode i imovine. Magna Carta Libertatum je prvi poznati istorijski drutveni ugovor, i predstavlja klicu savremenog anglosaksonskog parlamentarizma i konstitucionalizma. Kao produkt Amerike revolucije nastala je Deklaracija nezavisnosti iz 1776. U politikoj osnovi Amerike revolucije a tako i Deklaracije, nalazi se ideja da je oslobaanje Severnoamerikih kolonija od britanske vlasti, elementarni preduslov za uivanje prirodnih prava pojedinaca, posebno onih najosnovnijih ivota, slobode, traenja sree. Poto Ustav SAD ne sadri popis ljudskih prava, tek nakon graanskog rata je dopunjen amandmanima poznatim kao Bill of Rights koji su omoguili potpunu zatitu graanina od vlasti. Kao najvaniji dokument francuske revolucije spominje se Deklaracija prava oveka i graanina, koju, po uzoru na ameriku Deklaraciju nezavisnosti, donosi Ustavotvorna skuptina 26. avgusta 1789. godine. U Deklaraciji se kae da se ljudi raaju i ostaju slobodni i jednaki u pravima, njom se obezbeuje sloboda, bezbednost, a zakon se istie kao izraz zajednike volje. Pored ogromnog znaaja Deklaracije, ona je imala istorijski ogranien karakter, jer je nagovestila poetak epohe kapitalizma i zamenu feudalne eksploatacije kapitalistikom eksploatacijom. Deklaracija o pravima eksploatisanih naroda od 1918. kao produkt Oktobarske revolucije u Rusiji, afirmie pravo naroda na samoopredeljenje kao univerzalno individualno i kolektivno pravo svih naroda. Naalost, ova revolucija se zaplela u sopstvene protivrenosti, te se dolaskom Staljina na vlast, uspostavlja teroristiko-totalitarni sistem apsolutne i neograniene vlasti jednog oveka, do tada nevien u istoriji, navodno u ime radnike klase i njenog osloboenja. Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima koju je doneo OUN, 10.decembra 1948. godine, predstavlja najvii i najvaniji izvor ljudskih prava. 7. Unutranji (domai) izvori ljudskih prava i institucije za zatitu prava i sloboda Kao unutranji izvori ljudskih prava navode se Ustav, zakoni, kao i sudska praksa. Ustav je veoma znaajan formalni izvor ljudskih prava. Osnovni cilj ustava jeste da obezbedi odreenu sferu sloboda i prava graana, te da bude sredstvo ogranienja nosilaca politike vlasti. Ljudska prava su obino predviena uvodnom glavom ustava, ali je njihova sadrina odreena i onim delom ustava koji se odnosi na organizaciju vlasti, njenu podelu, nadlenost... U naem ustavu, ljudska prava se nalaze u drugom delu ustava pod naslovom Ljudska i manjinska prava i slobode. Zakoni su takoe vaan izvor ljudskih prava. Mnogi ustavi esto upuuju na zakone u cilju konkretizacije i razrade naelnih i uoptenih ustavnih odredbi o ljudskim pravima. Ljudska prava se mogu garantovati samo zakonom, ali je takva zatita nesigurna i nedovoljna zbog re lativno lake procedure promene zakona, ime se propisana prava mogu ukinuti ili ograniiti. Sudska praksa se isto tako pojavljuje kao izvor ljudskih prava u unutranjem pravu. Analiza sudskih odluka je neophodan deo procesa saznavanja i utvrivanja graanskih i politikih prava. Ovo je izuzetno znaajno iz razloga to je primena i zatita veine ljudskih prava u nadlenosti sudske vlasti. 8. Meunarodni izvori prava o ljudskim pravima meunarodni instrumenti (smisao, vrste i razlike) Kao meunarodni izvori prava o ljudskim pravima pojavljuju se: meunarodno obiajno pravo, meunarodni ugovori, opta pravna naela priznata od prosveenih naroda, sudske presude, odluke meunarodnih organizacija, i jednostrani akti drava. Meunarodni obiaj je najstariji, a dugo vremena je bio i najvaniji, izvor meunarodnog prava. Po definiciji, meunarodni obiaj je nepisano pravilo ponaanja nastalo dugotrajnim ponavljanjem od strane subjekata meunarodnog prava (drava i me.organizacija) koje prati njihova svest i uver enje da je takvo ponaanje pravno obavezno. S obzirom da je obiaj nepisano pravilo, u praksi nije uvek lako utvrditi da li je neko pravilo obiajnog karaktera i kakva je njegova sadrina. Meunarodni ugovori predstavljaju najvanije izvore meunarodnog pr ava o ljudskim pravima. S obzirom da se radi o pisanim aktima, oni predstavljaju najpreciznije i najsigurnije izvore. Da bi proizvodio pravno

dejstvo, meunarodni ugovor mora biti potpisan od strane ovlaenog lica i volja mora biti slobodno izraena. Od znaajnijih meunarodnih ugovora, neophodno je spomenuti: Paktove o pravima oveka; Konvenciju o rasnoj diskriminaciji; Konvenciju o pravima deteta; Konvenciju o spreavanju i kanjavanju zloina geocida; enevske konvencije o zatiti rtava rata; Evropsku konvenciju o ljudskim pravima; Konvenciju protiv muenja i drugih neovenih postupaka; Konvenciju o spreavanju diskriminacije u odnosu na ene. Meunarodni ugovori o ljudskim pravima razlikuju se od ostalih meunarodnih ugovora po tome to oni sadre pravne obaveze izmeu drava ali u korist pojedinaca koji se nalaze pod njihovom jurisdikcijom. Opta pravna naela priznata od prosveenih naroda su naela koja predstavljaju tekovinu pravne civilizacije, a koriste se kao rukovodni principi u postupku tumen ja i primene konkretnih normi u konkretnim sluajevima. Ova naela se koriste u sluajevima postojanja pravnih praznina ili kada neka pitanja nisu precizno regulisana u ostalim izvorima. Veina ovih naela formulisana je jo u Rimskom pravu, a kasnije je dodatno dopunjivana. Sudske presude predstavljaju bitan pomoni izvor pravila meunarodnog prava o ljudskim pravima. Presude meunarodnih sudova znaajno doprinose kristalizaciji, ali i dopuni postojeeg prava. Tako je od izuzetnog znaaja delatnost Meunarodnog suda za ljudska prava iz Strazbura. Ovaj sud predstavlja najefikasniji sistem meunarodnopravne zatite ljudskih prava u okviru drava lanica Saveta Evrope. Odluke meunarodnih organizacija, u zavisnosti od nadlenosti samih organizacija i nadlenos ti njihovih organa, mogu biti, sa jedne strane donete u vidu preporuke, dok sa druge strane mogu biti pravno obavezujue. Najznaajnija odluka meunarodnih organizacija jeste Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, usvojena u formi sveane preporuke -rezolucije od strane Generalne Skuptine OUN. Organi meunarodnih organizacija koji su do sada donosili znaajne odluke vezane za ljudska prava su: Komitet za ljudska prava, Komisija UN za ljudska prava, Komitet protiv muenja i drugih neovenih i poniavajuih postupaka, Komitet za ukidanje rasne diskriminacije, svi u okviru OUN. Jednostrani akti drava mogu takoe biti izvor meunarodnopravnih obaveza o ljudskih pravima. Jednostranom izjavom volje drava moe prihvatiti odreene obaveze u odnosu na svoje graane, koji potiu iz nekog drugog izvora meunarodnog prava. 9. Meunarodna zatita ljudskih prava pojam i istorijski razvoj S obzirom na stalno razvijanje i unapreivanje meunarodnopravne zatite ljudskih prava, danas moemo govoriti i o postojanju jedne nove grane prava meunarodnog prava ljudskih prava. Moemo je definisati kao pravo koje se bavi zatitom pojedinaca i grupa protiv krenja njihovih meunarodno garantovanih prava od strane vlada, kao i unapreivanjem tih prava. O izgradnji sistema meunarodnopravne zatite ljudskih prava moe se govoriti tek od kraja Drugog svetskog rata i to u okviru OUN, kada poinje proces internacionalizacije ljudskih prava. NEPOTPUNO! (str 35-40) 10. Savremena meunarodna zatita ljudskih prava - mehanizmi zatite zasnovani na Povelji UN (1946) i glavni dokumenti UN Ideju meunarodne zatite ljudskih prava, tokom drugog svetskog rata, izneo je ameriki predsednik Frenklin D.Ruzvelt, zalaui se za svet zasnovan na etiri slobode: slobodu govora i izraavanja, s lobodu od siromatva, slobodu od straha i slobodu svakoga da na svoj nain potuje Boga. U uvodnim odredbama Povelje UN istie se da su narodi koji osnivaju ovu organizaciju reeni da ponovo potvrde veru u osnovna prava oveka, u dostojanstvo i vrednost ljudske linosti, te u ravnopravnost ljudi i ena. Meu ciljevima iz Povelje istie se unapreivanje potovanja prava oveka i osnovnih sloboda za sve, bez obzira na rasu, pol, jezik ili veru. Zahvaljujui ovim a i drugim odredbama Povelje, ljudska prava su po prvi put u istoriji internacionalizovana. Ovo su drave izriito priznale ratifikujui Povelju UN kao viestrani meunarodni ugovor. Od tada, odnos vlasti prema sopstvenim dravljanima stavljen je pod jednu vrstu meunarodnog nadzora, koji je doputao Organizaciji i dravama lanicama, da raspravljaju o potovanju ljudskih prava u pojedinim dravama. Neophodno je napomenuti da nije svako krenje

ljudskih prava od strane drava lanica UN pitanje od meunarodnog znaaja. To su uglavnom sluajevi masovnih i sistematskih krenja, koja predstavljaju ugroavanje ili naruavanje meunarodnog mira i bezbednosti. Generalna skuptina UN je 10. decembra 1948. godine usvojila Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima, kao prvi deo meunarodne povelje o ljudskim pravima. Deklaracija sadri graanska, politika, ekonomska, socijalna i kulturna prava. Druga faza procesa izgradnje meunarodnopravnog sistema zatite ljudskih prava ukljuivala je donoenje pravno obavezujuih dokumenata, dakle zakljuenje meunarodnih ugovora. Zbog toga je u decembru 1966. godine, Generalna skuptina UN usvojila i otvorila za potpisivanje dva meunarodna ugovora za potpisivanje: Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima (PGP), pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (PESK). 11. Regionalni sistemi zatite ljudskih prava (evropski, ameriki, afriki) Evropski sistem zatite ljudskih prava stvoren je u okviru Saveta Evrope, i njegovu pravnu osnovu ine dva meunarodna ugovora Evropska konvencija o ljudskim pravima (koja garantuje graanska i politika prava) i Evropska socijalna povelja (koja se odnosi na ekonomska i socijalna prava) i predstavlja svojevrsnu dopune Konvencije. Meuameriki sistem zatite ljudskih prava razvijen je u okviru Organizacije Amerikih Drava ( OAD) koja okuplja 35 drava Severne i June Amerike. Ovaj sistem zatite ljudskih prava je slian evropskom ali je mnogo manje efikasan. Pravni osnovi ovog sistema su: Povelja OAD, Amerika deklaracija o pravima i dunostima oveka i Amerika konvencija. Deklaracija sadri graanska, politika, ekonomska, socijalna i kulturna prava. Konvencija ustanovljava Meuameriku komisiju za ljudska prava i meuameriki sud za ljudska prava, u cilju kontrole primene ispunjavanja obaveza koje su preuzele strane ugovornice. Afriki sistem zatite ljudskih prava poslednji je konstituisan, jer je Afrika Povelja o ljudskim pravima i pravima naroda usvojena tek 1986. godine. Povelju je usvojila Organizacija Afrikog Jedinstva koja ima 53 drave lanice. Afrika povelja sadri ne samo prava ve i obaveze, kako za pojedince tako i za kolektivitete, odnosno narode. Ona garantuje pored graanskih i politikih prava, i ekonomska, socijalna i kulturna prava. 12. Meunarodni sistem kontrole i implementacije ljudskih prava organi UN i postupci Pod sistemom meunarodne implementacije podrazumevamo organizovanu kontrolu i nadzor organa meunarodne zajednice nad izvrenjem pravnih obaveza drava u pogledu potovanja ljudskih prava i sloboda garantovanih i priznatih meunarodnopravnim dokumentima. Ovo predstavlja najvaniji, ali istovremeno i najneefikasniji deo sistema meunarodnopravne zatite ljudskih prava. Najvaniji organi i procedure za kontrolu i nadzor , zasnovani na Povelji UN su: Komisija UN za ljudska prava, Komisija zapoloaj ena, Podkomisija zaspreavanje diskriminacije i zatitu manjina, kancelarija Visokog komesara UN za ljudska prava, i procedura za razmatranje tekih i sistematskih krenja ljudskih prava na osnovu Rezolucija 1503. 13. Vrste ljudskih prava prema prirodi prava i prema licima na koja se odnose S obzirom na prirodu prava, razlikujemo graanska i politika prava (prava prve generacije), ekonomska, socijalna i kulturna prava (prava druge generacije) i tzv. prava tree generacije (pravo na mir, na zdravu i ouvanu prirodnu okolinu, na razvoj, na hranu...). Pogledaj pitanja br. 14, 17, 23, 25, 26, 27, 28. Takoe, prema licima na koja se odnose, ljudska prava se klasifikuju i na individualna i kolektivna. Odnos individualnih i kolektivnih prava, i pitanje kojim pravima dati prioritet u konkretnim okolnostima je jedan od najdelikatnijih problema ljudskih prava i njihove implementacije uopte. 14. Graanska prava i slobode Graanska prava predstavljaju primarna ogranienja dravne vlasti da namee svoju volju graanima pod njenom jurisdikcijom, u odnosu na takva dobra kao to su ivot, sloboda, integritet, miljenje pojedinca. Zbog toga se graanska prava u uem smislu odreuju kao negativne slobode, imuniteti od dravne vlasti, odnosno slobode od zloupotreba dravne vlasti. Po novovekovnoj koncepciji ljudskih prava, dobro

drutvo je ono u kome se potuju graanska i politika prava, a njihova zatita i unapreenje je elementarno opte dobro. Graanska i politika prava su takoe neotuiva, ne mogu se preneti na drugoga, napustiti ili odbaciti. 15. Pravo na ivot i na fiziki integritet linosti Pravo na ivot je preduslov za ostvarenje svih ostalih prava i sloboda, pa se stoga tretira kao najosnovnije, odnosno uroeno ljudsko pravo. Pravo na ivot znai da je drava duna da titi graane od samovoljnog i nezakonitog liavanj ivota. Ovo takoe znai da postoje situacije u kojima je lienje ivota zakonito i dozvoljeno, kao to je sluaj sa smrtnom kaznom, nunom odbranom i krajnjom nudom, zatim u policijskim akcijama liavanja slobode, suzbijanja nereda, pobuna, akata terorizma i nasilja. (str. 68 72). 16. Zabrana torture i nehumanog i poniavajueg postupanja i kanjavanja Posle prava na ivot, ovo je nesumnjivo najvanije ljudsko pravo. Niko ne moe biti podvrgnut ovim postupcima i kanjavanjima bez sopstvenog pristanka. Ova zabrana se ne moe suspendovati ni u vanrednim okolnostima. Gledano kroz istoriju, nanoenje bolova i patnji je predstavljalo sastavni deo kanjavanja i izvrenja krivinih sankcija. Tako je i smrtna kazna izvravana javno na razliite nehumane naine koji su trebali da prouzrokuju najvee patnje i muke za osuenog, to je trebalo da pojaa njeno zastraujue dejstvo. Danas i u najdemokratskijim dravama, tajne slube i dalje koriste ov e metode, jer je rad ovakvih slubi izuzetno teko kontrolisati. Naravno postoje i nedravni organi a i pojedinci, koji u cilju zastraivanja protivnika, osvete ili iz slinih razloga, i dalje koriste muenje i druge neovene postupke. 17. Politika prava i slobode Politika prava oznaavaju mogunost slobodnih graana da uestvuju u formiranju, vrenju, kontroli i smeni vlasti, jer legitimna je samo ona vlast, koja je zasnovana na slobodno izraenoj volji graana. Ova prava su izvorite demokratije. Od posebnog su znaaja prava koja omoguavaju politiku komunikaciju, odnosno uspostavljanje razliitih veza izmeu ljudi slinih politikih uverenja. To su prava, odnosno slobode mirnog okupljanja i politikog udruivanja. Svi meunarodni instrumenti garantuju slobodu mirnog okupljanja, dok jedino Amerika konvencija postavlja i dodatni zahtev da mirno okupljanje bude bez oruja. Opte je prihvaeno, i kao pravni standard potvreno da se za mirno okupljanje prethodno mora dobiti dozvola nadlenih dravnih organa. Sa druge strane, drave su obavezne da preduzmu i zatitne mere prema graanima koji koriste pravo na mirno okupljanje, od protivnika okupljanja. 18. Aktivno i pasivno birako pravo Birako pravo je najvanije politiko pravo jer slui za konstituisanje dravne vlasti. Svako ima pravo da bira i da bude biran u organe dravne vlasti. Izbori moraju biti zasnovani na optem i ravnopravnom pravu glasa, bez ikakve diskriminacije, a takoe moraju biti i poteni i fer, to znai da graani mogu slobodno da se opredele izmeu razliitih politikih alternativa. Nadalje, izbori moraju da budu periodini, to znai da treba da se ponavljaju u unapred odreenom periodu, to bi za redovne izbore znailo svake etiri godine. I na samome kraju, izbori moraju da budu tajni, da se ne bi znalo ko je za koga glasao. 19. Zabrana diskriminacije Zabrana diskriminacije predstavlja izuzetno vano ljudsko pravo i opti uslov uivanja ljudskih i svih ostalih prava i sloboda. Nejednakom, odnosno diskriminatorskom primenom prava, pojedincima se u velikoj meri osporava svojstvo subjekta prava, i omalovaava i degradira se ovek kao ljudsko bie. Pod diskriminacijom se podrazumeva svako razlikovanje, iskljuivanje, ograniavanje ili davanje prvenstva, zasnovano na nekom od nedozvoljeni h razloga kao to su boja koe, poreklo, pol, jezik, veroispovest, politiko uverenje, socijalni status itd. Sutinski, diskriminacija je sinonim za pravno nedozvoljeno razlikovanje i odvajanje ljudi u pogledu uivanja ljudskih i ostalih prava i sloboda. Zabranu specifinih vidova diskriminacije predviaju mnogi meunarodni ugovori: Konvencija o rasnoj diskriminaciji, Konvencija o diskriminaciji ena, Konvencija o suzbijanju i kanjavanju zloina aparthejda,

Konvencija MOR o diskriminaciji u pogledu zapoljavanja i zanimanja, Konvencija UNESKO protiv diskriminacije u oblasti obrazovanja. 20. Zatita prava pripadnika nacionalnih manjina Najvanija odredba meunarodnog prava vezana za zatitu pripadnika nacionalnih manjina sadrana je u Paktu o graanskim i politikim pravima, i glasi: U dravama gde postoje etnike, verske ili jezike manjine, lica koja pripadaju tim manjinama, ne mogu se liiti prava da, u zajednici sa drugim lanovima svoje grupe, imaju svoj kulturni ivot, ispovedaju i ispoljavaju svoju ve ru i koriste sopstveni jezik. Mnoge drave ne ele da priznaju postojanje manjina unutar svojih granica. Ovaj negativan stav velikog broja drava prema bilo kakvim posebnim pravima ili specijalnim statusom za manjine kao kolektivne entitete, opredeljen je pre svega eljom za ouvanjem dravnog jedinstva i teritorijalnog integriteta. U svetu preovladava uverenje da manjine predstavljaju potencijalnu ili stvarnu pretnju, zbog prirodne elje da se otcepe i pripoje matinoj dravi. Ovo naravno rezultira nasilnom asimilacijom, represijom, kao i suptilnijim vidovima proterivanja, ime se kre individualna i kolektivna prava prava pripadnika nacionalnih manjina. 21. Ogranienje uivanja ljudskih prava Meunarodni instrumenti o ljudskim pravima ovlauju drave ugovornice da u odreenim situacijama i pod precizno utvrenim uslovima, uivanje pojedinih ili veine ljudskih prava podvrgnu odreenim ogranienjima (suspenduju, obustave njihovu primenu). U principu, radi se o dve vrste ovakvih ogranienja. Prva se odnosi na tzv. privremenu obustavu ili suspenziju odreenih ali ne svih ljudskih prava u tzv. vanrednim okolnostima (derogacije). Druga se odnosi na opta ogranienja veine ljudskih prava u skladu sa tzv. restriktrivnim klauzulama, koja su fakultativnog karaktera i drave ih mogu ali ne moraju primeniti. 22. Ogranienje uivanja ljudskih prava u vanrednim okolnostima to se tie suspenzije pojedinih prava i sloboda u vanrednim okolnostima, drave moraju biti u stanju izvanredne javne opasnosti koja ugoava opstanak drave - nacije, kao to su rat, stanje neposredne ratne opasnosti, unutranji neredi i sukobi veih razmera, elementarne nepogode i prirodne katastrofe. Neophodno je napomenuti da ni u vanrednim okolnostima nije dozvoljena suspenzija najvanijih ljudski h prava kao to su: pravo na ivot, zabrana muenja i slinih postupaka, zabrana ropstva ili ropskog poloaja, zabrana retroaktivne primene krivinog zakona, zabrana izricanja smrtne kazne i sl. 23. Stalna (inherentna) ogranienja ljudskih prava Pojedina ljudska prava su stalno ograniena, po prirodi svoje sadrine, i takva ogranienja se nazivaju ugraenim, odnosno inherentnim ogranienjima. Sutinski, radi se o precizno utvrenim i nabrojanim izuzecima u kojima se neko pravo ili sloboda ne mogu koristiti, niti se na njih neko moe pozivati. Tako na primer, pravo na ivot kao najvanije ljudsko pravo je ogranieno u precizno nabrojenim sluajevima (smrtna kazna, nuna odbrana, zakonite policijske akcije uz apsolutno neophodnu upotrebu sile). Slian je sluaj i sa pravom na slobodu i linu bezbednost. Koritenje ovog prava se takoe moe izuzeti u odreenim situacijama (na osnovu odluke suda, radi spreavanja zaraznih bolesti, zbog duevnih bolesti, alkoholizma, narkomanije i sl.). Propisani izuzeci moraju biti jasni i precizni, taksativno nabrojeni, u skladu sa meunarodnim standardima tako da ne ostavljaju ni minimum mogunosti za zloupotrebe. 24. Ekonomska, socijalna i kulturna prava (prava blagostanja) Ekonomska, socijalna i kulturna prava, prava tzv. druge generacije, ili ne retko nazivana prava drutvenog blagostanja, tite ekonomski i socijalni poloaj oveka kao i njegov ekonomski i socijalni integritet. Neke pokuaje uvoenja ekonomskih i socijalnih prava nalazimo u francuskom ustavu iz 1791. i 1848. godine. U njima se navodi pravo na javnu pomo siromanima, definisano kao sveti dug, i pravo na obrazovanje koje je odreeno kao potreba svih. Ustav iz 1848. grantuje graanima slobodu rada i preduzetnitva, jednakosti u odnosima radnika i poslodavca, organizovanja javnih radova za

zapoljavanje nezaposlenih, pruanja pomoi naputenoj deci, nemonim, starim licima i siromanim porodicama. Vajmarski Ustav iz 1919. godine predvia konkretne zakonodavne mere u cilju primene ovih prava, posebno u kontekstu pojaane zatite radnika i njihovih sindikalnih prava. Ustav RSFSR iz 1918. godine pominje dva socijalna prava, pravo na obrazovanje i pravo na rad. Nakon I svetskog rata, 1919. godine osniva se Meunarodna organizacija rada MOR, iji je osnovni zadatak bio da obezbedi primenu minimalnih opte prihvaenih standarda ekonomskog i socijalnog karaktera, u cilju poboljanja poloaja radnika, uslova rada i zatite na radu. Neophodno je razlikovati tri glavne, sutinske osobine Pakta o ekonomskim, socijalnim i ku lturnim pravima (PESK): 1) forma propisanih prava; 2) princip progresivne realizacije; 3) sistem generike implementacije. 25. Pravo na rad i prava iz radnog odnosa Ovo je jedno od najvanijih prava druge generacije koje predstavlja pravo svakog lica da do bije mogunost da slobodno, izabranim ili prihvaenim radom, sebi i svojoj porodici obezbedi sredstva za ivot i egzistenciju. Pravo na rad treba da omogui ekonomsku nezavisnost pojedinca od vlasti, pa je vaan preduslov slobode i demokratije. Zaposlenima mora biti omogueno pravo na pravedne i povoljne uslove rada, pravo na sindikalno organizovanje i udruivanje, pravo na trajk itd. Takoe, pravo na rad, pored slobodnog izbora radnog mesta i zanimanja, ukljuuje i pravo na besplatnu pomo prilikom traen ja posla. 26. Socijalna prava Socijalna prava u uem smislu rei ukljuuju pravo na socijalno obezbeenje (obaveza drave da licima koja nemaju izvor prihoda osigura minimalne ivotne potrebe ishranu, stanovanje, leenje, odevanje), pravo na socijalno osiguranje (zaposlenih tokom rada) i pravo na socijalnu pomo (posebna naknada za nezaposlena lica, invalide i isplauje se iz javnih fondova koji se finansiraju iz poreza). U ovaj korpus spadaju i prava koja se odnose na posebnu zatitu porodice, dece, majki i trudnica. 27. Kulturna prava Kulturna prava su znaajan inilac unapreenja razumevanja i tolerancije meu ljudima, nacijama, rasama i etnikim grupama. Ona imaju za cilj ouvanje, razvoj i irenje kulture i nauke i njihovih rezultata. Moemo rei da je pravo na obrazovanje nesumnjivo najvanije kulturno pravo, ali tu su jo i pravo na uee u kulturnom ivotu (drava je duna da ravnopravno tretira sve kulture i graane, te da svima jednako obezbedi uee u kulturnom i drutvenom ivotu), pravo na uivanje rezultata naunog napretka (ono ima za cilj da omogui da rezultati i blagodeti naunih otkria koriste itavom drutvu), pravo na zatitu moralnih i materijalnih interesa autora naunih i umetnikih dela (naknada za autorska prava). to se tie prava na obrazovanje, ono ima za cilj da osigura puni razvoj ljudske linosti, njenog dostojanstva i jaanje oseaja za potovanje ljudskih prava, kako bi se pojedincu omoguilo da razvija toleranciju i uestvuje u slobodnom i demokratskom drutvu. Drave koje su prihvatile PESK obavezne su da svima obezbede besplatno osnovno obrazovanje. U pogledu srednjeg i visokokolskog obrazovanja, drave su se obavezale da preduzmu postepene mere kako bi ovi oblici obrazovanja postali opti i dostupni svima, po mogunosti i besplatni. 28. Ljudska prava tree generacije prava solidarnosti U ljudska prava tree generacije ili prava solidarnosti spadaju mir, zdrava i ista prirodna okolina, ravnopravno raspolaganje prirodnim bogatstvima i resursima, opte blasgostanje i pr osperitet i dr. U pitanju je dakle novi pravni koncept u inicijalnoj fazi nastanka i razvoja. U savremenoj pravnoj teoriji razlikuju se tri vrste stavova u pogledu pravne prirode ovih prava: a) Po klasinim gleditima, ova prava nemaju karakter pravnih pra va b) Druga shvatanja im poriu karakter ljudskih prava c) Po miljenju treih, zaista se radi o ljudskim pravima

Subjekti prava tree generacije su velike grupe ili ak svi pojedinci u nekoj dravi ili meunarodnoj zajednici, dok su objekti prava tree generacije razliita javna dobra na nacionalnom i meunarodnom planu. Napominjem da ova prava nisu ni garantovana ni priznata, ve samo proklamovana, ali je njihovo proklamovanje u pravnom smislu vrlo znaajno i relevantno, jer je to nuan korak ka njihovom uivanju. 29. Ljudska prava tree generacije pojedina prava i mehanizmi zatite Najcelovitiji popis proklamovanih prava tree generacije sadri Afrika povelja o ljudskim pravima. Kao prava naroda, proklamovana su sledea prava: princip ravnopravnosti na roda; pravo naroda na samoopredeljenje; pravo na slobodno upravljanje narodnim bogatstvima i prirodnim resursima; pravo na ekonomski, socijalni i kulturni razvoj; pravo na mir i bezbednost; pravo na zatitu prirodne okoline. Specifina pravna priroda ovih prava uslovljava specifina i osobena procesnopravna sredstva za njihovu konkretnu primenu i zatitu. S toga, razlikujemo tri modela zatite kolektivnih interesa: 1) zatita preko ovlaenog dravnog ili paradravnog organa; 2) zatita preko odgovarajue organizacije; 3) Class action i popularna tuba - actio popularis (Instituti anglosaksonskog prava koji vode poreklo iz rimskog prava. Popularna tuba se koristila za zatitu kolektivnih interesa. Class action znai pravo jednog lana grupe da tui u ime svih ostalih, bez prethodne saglasnosti bilo kog lana grupe). 30. Opoziva i neopoziva ljudska prava Ljudska prava se mogu svrstati u opoziva i neopoziva. Neopoziva prava su ona koja se smatraju toliko sutinskim da njihovo krenje nikada ne moe biti opravdano ratom, vanrednom situacijom ili nekom drugom katastrofom. U neopoziva ljudska prava spadaju: pravo na ivot; zatita od ropstva; sloboda misli; pravo da se bude priznat pred zakonom; zatita protiv zloina genocida; zatita od muenja; sloboda veroispovesti; zatita od stavljanja u pritvor zbog duga; zatita od ponovnog suenja za isto delo. to se tie opozivih prava, tu ubrajamo pravo na privatnost i slobodu tampe. Ova prava se mogu opozvati u sluaju vanredne situacije. 31. Meunarodno humanitarno pravo Meunarodno humanitarno pravo izlae zakone i obiaje koji vae u vreme rata. Samom svojom prirodom rat donosi strano nasilje i razaranja, i ba zbog toga postoje jasno definisani zakonski standardi koji reguliu sve aspekte ratovanja. Ovi standardi sadrani su u etiri enevske konvencije iz 1949. godine, koje su primarni izvor meunarodnog humanitarnog prava. Humanitarno pravo titi rtve rata, ne samo na osnovu njihovih individualnih prava, ve nametanjem obaveza i ogranienja uesnicima u borbam a i zaraenim stranama. Jedna od najznaajnijih zatita koju pruaju Konvencije je da se civilima i borcima koji vie nisu aktivno ukljueni u neprijateljstva zbog predaje ili ranjavanja ne sme nanositi zlo i da moraju biti zbrinuti. Sukobljene strane dune su da odmah preduzmu mere da se mrtvi identifikuju, njihova tela sakupe i sahrane kako dolikuje. Podaci o mrtvima, povreenima i bolesnima moraju biti prikupljeni i dostavljeni protivnikoj strani. Konvencije takoe propisuju da se nepristrasnim humanita rnim organizacijama mora omoguiti da poalju svoje medicinske, verske i humanitarne misije. enevske konvencije takoe zabranjuju ubijanje, ranjavanje i muenje neprijatelja koji su zarobljeni, koji su se predali ili su ranjeni. Konvencije ovlauju predstavnike Crvenog krsta da izvre inspekciju svih prostorija u kojima borave ratni zarobljenici i da sa njima nasamo razgovaraju. Obavezno je i humano postupanje sa civilnim stanovnitvom koje ivi na okupiranoj teritoriji, kao i zabrana uzimanja civila za t aoce. Neophodno je napomenuti i najtee oblike krenja meunarodnog humanitarnog prava, a tu spadaju: ratni zloini, zloini protiv ovenosti i genocid. Zatita ljudskih prava i spreavanje ovakvih krenja humanitarnog prava odvija se na etiri fronta, odnosno imamo etiri sistema zatite: a) Mehanizmi ustanovljeni autoritetom Povelje Ujedinjenih nacija b) Mehanizmi ustanovljeni meunarodnim ugovorima i paktovima c) Delatnost nevladinih organizacija zaljudska prava d) Ad hoc tribunali ustanovljeni da se bave posebnim humanitarnim katastrofama

32. Znaaj i delovanje nevladinih organizacija za zatitu ljudskih prava Brojne nevladine organizacije irom sveta, napravile su najznaajniji napredak u unapreenju prava oveka. Neke od najveih multinacionalnih nevladinih organizacija su Amnesty Internacional i Human Rights Watch. Ove organizacije imaju sve znaajniju savetodavnu ulogu u brojnim aktivnostima Ujedinjenih nacija. Nevladine organizacije za zatitu ljudskih prava takoe su tesno saraivale potkomisijom za spreavanje diskriminacije i zatitu manjina. Jedna od nevladinih organizacija koja je imala najvie uticaja u oblasti zatite ljudskih prava je Meunarodni komitet crvenog krsta (MKCK). Ovu organizaciju je 1863. osnovao an-Anri Dinan. MKCK je uestvovao u svakom znaajnijem novom dostignuu humanitarnog prava, te je postao neka vrsta uvara i glavnog predstavnika meunarodnog humanitarnog prava. 33. Evropski sistem zatite ljudskih prava Savet Evrope Savet Evrope je organizacija ija je svrha da se blie poveu evropske zemlje, ostvari vee jedinstvo meu lanicama, unapredi saradnja i ouva zajedniko naslee. Statut Saveta Evrope usvojen je 5.maja 1949. godine. Ve godinu dana kasnije, ova organizacija je spremila tekst Konvencije za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, koja je stupila na snagu u septembru 1953. godine. Konvencija je sadravala prava i slobode koje se garantuju, meutim obim priznatih prava bio je ogranien, pa se u narednim decenijama proirivao. Do danas, usvojeno je 12 protokola uz Konvenciju kojima se predviaju nova prava. 34. Evropski sud za ljudska prava Evropski sud za ljudska prava i postupak po kome on radi ureeni su tekstom Konvencije za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u koji je ukljuen protokol br.11. Sedite suda nalazi se u seditu Saveta Evrope u Strazburu u Francuskoj. Sud se sastoji od onolikog broja sudija koliko je ugovornica Konvencije (trenutno 41). Sudije moraju biti priznati pravni strunjaci nesumnjivog moralnog ugleda. Svaka drava lanica predlae tri kandidata, a konanog sudiju bira Parlamentarna skuptina Saveta Evrope veinom glasova. Mandat sudija Evropskog suda traje est godina. Sudije rade u Sudu u linom svojstvu i ne zastupaju zemlju koja ih je kandidovala. Slubeni jezici Suda su eng leski i francuski. Sud donosi odluke veinom glasova prisutnih sudija. Na optoj sednici Suda biraju se predsednik, dva potpredsednika i predsednici odeljenja na period od tri godine. Sud ima i sekretarijat koji vodi administrativne poslove, a sekretara, kome mandat traje pet godina, bira opta sednica Suda. Sekretar pomae Sudu u svim poslovima i odgovoran je za organizaciju i rad Sekretarijata, on vodi arhivu Suda i preko njega se obavlja komunikacija sa Sudom. Evropski sud za ljudska prava je nadlean da odluuje o svim pitanjima koja se tiu primene i tumaenja Konvencije za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. 35. Jedinstvenost, obaveznost i dvostepenost Evropskog suda za ljudska prava Evropski sud za ljudska prava je stalan organ koji je potpuno nezavistan u svom radu, i ne predstavlja neku viu instancu u odnosu na domae sudove. Sud je nadlean da odluuje o svim pitanjima koja se tiu primene i tumaenja Konvencije. Sve albe upuuju se direktno sudu i njegova nadlenost je obavezna. Presude suda su pravosnane i imaju karakter izvrnog naslova. Dvostepenost postoji u svim fazama postupka. Konvencija predvia da u roku od tri meseca od donoenja presude vea, svaka stranka moe, u odreenim sluajevima, zahtevati da se predmet iznese pred Veliko vee. 36. Meudravni sporovi i sporovi po individualnim predstavkama Konvencija predvia dva osnovna mehanizma zatite ljudskih prava zajemenih svojim odredbama. Prvi je pokretanje pojedinane predstavke od strane pojedinca, nevladine organizacije ili grupe lica. Drugi je pokretanje meudravnog spora ako jedna drava lanica smatra da je neka druga drava lanica odgovorna za povredu Konvencije. Poslovnik Suda predvia da jedna ili vie drava lanica Konvencije mogu pokrenuti postupak predajom predstavke Sekretarijatu. Predsednik Suda obavetava tuenu stranu o predstavci i dodeljuje je jednom od odeljenja. Potom predsednik odeljenja sastavlja vee. Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda omoguila je da se pojedinac

ravnopravno pojavljuje u postupku pred evropskim sudom za ljudska prava i da na taj nain ostvari svoja prava. To je do sada jedini sistem zatite na meunarodnom planu koji obezbeuje pojedincu da pokrene postupak pred sudom, a da se prethodno ne trai saglasnost drave. 37. Aktivna legitimacija za pokretanje postupka pred Evropskim sudom za ljudska prava Postupak pred Sudom mogu pokrenuti pojedinac, nevladina organizacija ili grupa lica koja tvrde da su rtve povrede prava iz Konvencije. Konvencija zahteva da rtva bude u nadlenosti zemlje koja je ratifikovala Konvenciju. To znai da pravo na podnoenje predstavki imaju i stranci, bez obzira na to da li je zemlja njihovog dravljanstva ratifikovala Konvenciju. Ova lica mogu da podnose predstavke sami ili preko imenovanih zastupnika. U skladu sa lanom 34 Konvencije predstavke se podnose u pismenom obliku i potpisuje ih podnosilac ili njegov zastupnik. Ne moe se podneti predstavka u kojoj se samo navodi da je unutranje zakonodavstvo nesaglasno sa Konvencijom, podnosilac mora da dokae da je zaista i pogoen spornom normom. Predstavka u kojoj podnosilac ne dokae da je lino pogoen odredbom domaeg zakona odbacuje se, jer podnosilac nije rtva krenja nekog prava. Sud ne trai da podnosilac pokae da mu je krenjem prava nanesena bilo kakva teta, ve samo da je rtva krenja nekog prava iz Konvencije. 38. Uslovi za prihvatljivost predstavki podnetih Evropskom sudu za ljudska prava Uslovi koji moraju biti ispunjeni da bi predstavka bila prihvatljiva odreeni su u l anu 35 Konvencije. Sud pre svega ne prihvata anonimne predstavke. Podnosilac predstavke moe da trai da se njegov identitet ne otkriva ali takav zahtev mora da postoji prilikom podnoenja predstavke. Konvencijom je takoe predvieno vremensko ogranienje za podnoenje predstavke i trai se da alilac podnese predstavku u roku od est meseci od dana kada je doneta pravosnana odluka. Vremenski rok poinje da tee od momenta kada podnosilac iskoristi sve domae pravne lekove. Jo jedan razlog za odbacivanje predstavke je ako je ona sutinski ista kao neka ranija. Isto tako Sud proglaava neprihvatljivom svaku predstavku koja je oigledno neosnovana, odnosno ako se ve na prvi pogled ne pokazuje ni jedan predvien osnov koji ukazuje da je Konvencija prekrena. Odbacie se kao neprihvatljiva i svaka predstavka koja predstavlja zloupotrebu prava na albu. Po ovom osnovu e se odbaciti i predstavka koja sadri oigledno neistinite navode ili ako se u njoj koriste uvredljive formulacije. 39. Postupak po donoenju odluke o prihvatljivosti predstavke podnete Evrop. sudu za ljudska prava Poto predstavku proglasi prihvatljivom, Sud ima dve mogunosti: da se stavi na raspolaganje stranama u sporu u cilju postizanja prijateljskog poravnanja zasnovanog na potovanju ljuds kih prava priznatih Konvencijom, ili da nastavi ispitivanje predmeta u saradnji sa strankama i preduzima potrebnu istragu. Ukoliko prijateljsko poravnanje nije uspelo, sudsko vee poziva stranke da dostave dalje dokaze i pismene izjave. Vee moe da odlui da li e zakazati roite ili e se voditi samo pismena rasprava. Raspravu na usmenom pretresu vodi predsednik vea i on propisuje redosled po kojem e koja stranka ili njen zastupnik istupati. Sud je predvideo i mogunost da predsednik vea moe da odlui da stranka koristi besplatnu pravnu pomo. Da bi predsednik vea odobrio besplatnu pravnu pomo, podnosilac mora da dokae da nema dovoljno sredstava da nadoknadi potrebne trokove. Ovo je veoma vano jer se na taj nain stranke slabijeg imovnog stanja dovode u ravnopravniji poloaj. 40. Pravo na pravino suenje po Evropskoj Konvenciji o ljudskim pravima Pravo na fer i pravino suenje jedno je od osnovnih ljudskih prava koje je proklamovano mnogim meunarodnim dokumentima. Tu svakako treba istai Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima i Evropsku konvenciju za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Garancije pravinosti suenja su razliite i obuhvataju itav niz ustanova, kao to su recimo, pravo na uvid u spise sudskog predmeta, pravo stranke da bude sasluana pred sudom, pravo na javnu raspravu, jednakost strana u postupku, obaveza suda da javno objavi odluku i da je obrazloi, pretpostavka nevinosti, pravo okrivljenog na suenje u razumnom roku, pravo na pravnu pomo, pravo na besplatnog tumaa, pravo lica da ne inkriminie samo sebe.

41. Prava nacionalnih manjina katalog zatienih manjinskih prava Deklaracija UN o pravima pripadnika nacionalnih ili etnikih, verskih i jezikih manjina, kao najvaniji univerzalni meunarodni dokument iz ove oblasti, utvruje obavezu drava da tite egzistenciju i nacionalni ili etniki , kulturni, verski i jeziki identitet manjina na svojim teritorijama, da podstiu uslove za unapreenje tog identiteta i da usvajaju odgovarajue zakonodavne i druge mere kako bi postigle taj cilj. Pripadnicima nacionalnih manjina mora se priznati: pravo na svoju kulturu; pravo da ispovedaju svoju veru; pravo na privatnu i javnu upotrebu svog jezika; pravo na efikasno uee u kulturnom, verskom, drutvenom, ekonomskom i javnom ivotu; pravo na efikasno uee u donoenju odluka na regionalnom i nacionalnom nivou; pravo na osnivanje i odravanje sopstvenih udruenja. Iako nedovoljno razvijen i prilino nesreen, katalog manjinskih prava predvienih Deklaracijom je daleko potpuniji od onog to im jami Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima. Daleko najvei spisak manjinskih prava sadran je u najvanijem regionalnom pravnom dokumentu dananjice Okvirnoj konvenciji Saveta Evrope za zatitu nacionalnih manjina. 42. Meunarodni pravni instrumenti od znaaja za zatitu prava pripadnika nacionalnih manjina Ravnopravnost uivanja svih ljudskih prava i zabrana diskriminacije su istaknuti u mnogim meunarodnim dokumentima kao to su: Povelja UN; Univerzalna deklaracija UN o ljudskim pravima; Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima; Meunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima; Meunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije; Konvencija o pravima deteta; Deklaracija o pravima pripadnika nacionalnih ili etnikih, religijskih i lingvistikih manjina. Osnov zabrane diskriminacije zavisi od svakog meunarodnog instrumenta ponaosob, ali im je zajedniko insistiranje na zabrani diskriminacije na osnovu rase, boje koe, jezika, religijske pripadosti, nacionalnog ili etnikog porekla, socijalne pripadnosti, roenja. 43. Ombudsman Ombudsman, odnosno zatitnik prava graana je izvorno institucija vedskog porekla koja je uvedena Ustavom iz 1809. godine. Osnovna uloga ombudsmana jeste u tome da titi individualna i kolektivna prava i interese graana, tako to vri optu kontrolu nad radom uprave i javnih slubi. Tu ulogu ombudsman vri u ime skuptine i snabdeven je njenim autoritetom. Ombudsman moe samo preporukama i kritikom da ukazuje upravi i javnim slubama na njihov pogrean rad i da im predloi kako da isprave propuste. Ombudsman postupa na osnovu albi graana ali i po sopstvenoj inicijativi. Da bi zatitnik prava graana postupao po albi graana, uslov je da su iscrpljena sva raspoloiva pravna sredstva. Napomenuo bih da u raznim zemljama ombudsman ima razliite nazive, npr. u Ujedinjenom Kraljevstvu zove se poverenik parlamenta, u Francuskoj medijator, u Poljskoj pravobranilac prava graana. Posebnu zaslugu za uvoenje ombudsmana kao institucije zatitnika prava graana imao je Valter Gelhorn, profesor upravnog prava na Kolubija univerzitetu, koji je ukazao na velike potencijale koje ombudsman kao institucija parlamentarnog poverenika ima. Izdvojio bih jo i jednu poseb nu vrstu ombudsmana, a to je ombudsman za zatitu prava deteta. Ova vrsta ombudsmana ustanovljena je u Norvekoj 1981. godine. Danas 40 zemalja ima ovog ombudsmana ali ne i Srbija.

osnovni principi ljudskih prava ?13. Prema meunarodnim zakonima o ljudskim pravima, svako ima pravo na adekvatno stanovanje kao na komponentu prava na adekvatan ivotni standard. Pravo na adekvatno stanovanje obuhvata, izmeu ostalog, pravo na zatitu od samovoljnog ili nezakonitog meanja u privatni ivot, porodicu i dom, kao i na zakonsku sigurnost posedovanja imovine. 14. Prema meunarodnom pravu, Drave moraju da se postaraju da zatita od prisilnih evikcija, kao i ljudsko pravo na adekvatno stanovanje i sigurnost posedovanja imovine, budu garantovani bez bilo kakve

diskriminacije na osnovu rase, boje koe, pola, jezika, veroispovesti ili uverenja, politikih ili drugih miljenja, nacionalnog, etnikog ili drutvenog porekla, pravnog ili socijalnog statusa, godina, invaliditeta, imovinskog stanja, roenja ili drugog statusa. 15. Drave moraju da obezbede jednaku zatitu od prisilnih evikcija mukarcima i enama, kao i jednako uivanje ljudskog prava na adekvatno stanovanje i sigurnost posedovanja imovine, kao to je to odraeno u ovim smernicama. 16. Sva lica, grupe i zajednice imaju pravo na preseljenje, to obuhvata pravo na alternativno zemljite jednakog ili boljeg kvaliteta, i smetaj koji mora da zadovolji sledee kriterijume adekvatnosti: pristupanost, priutivost, pogodnost za stanovanje, sigurnost posedovanja imovine, kulturnu adekvatnost, odgovarajuu lokaciju, i pristup osnovnim uslugama kao to su zdravstvena nega i obrazovanje. 17. Drave se moraju postarati da adekvatni i delotvorni pravni lekovi ili lekovi drugaije prirode budu na raspolaganju svakom licu koje tvrdi da su njegova prava na zatitu od prisilnih evikcija prekena ili prete da budu prekrena. 18. Drave se moraju uzdravati od uvoenja bilo kakvih namernih retrogradnih mera u pogledu de jure ili de facto zatite od prisilnih evikcija. 19. Drave moraju da priznaju da zabrana prisilnih evikcija podrazumeva samovoljno raseljavanje koje ima za posledice promene u etnikom, verskom ili rasnom sastavu pogoenog stanovnitva. 20. Drave moraju da formuliu i vode svoje meunarodne politike i a ktivnosti u saglasnosti sa svojim obavezama vezanim za ljudska prava, ukljuujui kako putem traenja tako i putem pruanja meunarodne razvojne pomoi.

judska prava su prava svojstvena svim ljudskim biima, bez obzira na rasu, pol, jezik, veroispovest, politiko ili neko drugo miljenje, nacionalno ili socijalno poreklo, imovinsko stanje, roenje ili drugi status. Svi imamo pravo na ostvarivanje naih ljudskih prava bez ikakve diskriminacije. Ova prava su povezana, meusobno zavisna i nedeljiva. Univerzalna ljudska prava su esto odreena i garantovana zakonom, u obliku sporazuma, meunarodnog obiajnog prava, optih principa i ostalih izvora meunarodnog prava. Meunarodno pravo o ljudskim pravima obavezuje Vlade da se ponaaju na odreeni nain ili da se uzdravaju od odreenih radnji, u cilju promovisanja i zatite ljudskih prava i osnovnih sloboda pojedinaca ili grupa. Univerzalna i neotuiva Princip univerzalnosti ljudskih prava predstavlja temelj meunarodnog prava o ljudskim pravima. Ovaj princip je, kao to je prvobitno odreeno Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima 1948. godine, ponavljan u brojnim meunarodnim konvencijama o ljudskim pravima, deklaracijama i rezolucijama. Na svetskoj konferenciji o ljudskim pravima, odranoj u Beu 1993. godine, je reeno da svaka drava duna da promovie i titi sva ljudska prava i osnovne slobode, bez obzira na svoje politike, ekonomske i kulturne sisteme. Svaka drava je ratifikovala najmanje jedan, a 80% drava je ratifikovalo etiri i vie, osnovnih sporazuma o ljudskim pravima, to odraava saglasnost drava sa zakonskim obavezama i davanje konkretnog izraza univerzalnosti. Pojedine norme osnovnih ljudskih prava uivaju univerzalnu zatitu prema meunarodnom obiajnom pravu irom svih granica i civilizacija. Ljudska prava su neotuiva. Ona se ne smeju oduzeti, osim u posebnim situacijama i u skladu sa odgovarajuim postupkom. Na primer, pravo na slobodu moe biti ogranieno ukoliko se lice proglasi

krivim za krivino delo od strane zakonitog suda. Meuzavisna i nedeljiva Sva ljudska prava su nedeljiva, bez obzira da li su to graanska i politika prava, kao to je pravo na ivot, jednakost pred zakonom i sloboda izraavanja, ili ekonomska, socijalna i kulturna prava, kao to je pravo na rad, socijalnu zatitu i obrazovanje, ili kolektivna prava, kao to su razvoj i samoopredeljenje. Sva ta prava su neodvojiva, povezana i meuzavisna. Unapreenje jednog prava olakava napredak drugih. Slino tome, liavanje jednog prava negativno utie na ostala. Ravnopravnost i nediskriminacija Nediskriminacija je meusektoralni princip meunarodnog prava o ljudskim pravima. Princip je prisutan u svim osnovnih sporazumima o ljudskim pravima i ini centralnu temu nekih meunarodnih konvencija o ljudskim pravima, kao to je Meunarodna konvencija o eliminaciji svih oblika rasne diskriminacije i Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije ena. Princip se odnosi na sve u vezi sa svim ljudskim pravima i slobodama i zabranjuje diskriminaciju na osnovu liste razliitih kategorija, koja izmeu ostalog ukljuuje pol, rasu, boju koe i tako dalje. Princip nediskriminacije dopunjuje princip ravnopravnosti, kao to je i odreeno lanom 1. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima: Sva ljudska bia su roena slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. I prava i obaveze Ljudska prava ukljuuju prava i obaveze. Zemlje preuzimaju obaveze i dunosti odreene meunarodnim pravima o potovanju, zatiti i ispunjavanju ljudskih prava. Obaveza potovanja znai da e se drava uzdravati od meanja ili spreavanja uivanja ljudskih prava. Obaveza zatite od drava zahteva da tite pojedince i grupe od krenja ljudskih prava. Obaveza ispunjavanja znai da drave moraju preduzeti odgovarajue mere za omoguavanje uivanja osnovnih ljudskih prava. Na individualnom nivou, uivajui naa prava, mi takoe moramo potovati prava drugih.

storijski razvoj druge generacije ljudskih prava? Ekonomska, socijalna i kulturna prava, prava tzv. druge generacije, ili ne retko nazivana prava drutvenog blagostanja, tite ekonomski i socijalni poloaj oveka kao i njegov ekonomski i socijalni integritet. Neke pokuaje uvoenja ekonomskih i socijalnih prava nalazimo u francuskom ustavu iz 1791. i 1848. godine. U njima se navodi pravo na javnu pomo siromanima, definisano kao sveti dug, i pravo na obrazovanje koje je odreeno kao potreba svih. Ustav iz 1848. grantuje graanima slobodu rada i preduzetnitva, jednakosti u odnosima radnika i poslodavca, organizovanja javnih radova za zapoljavanje nezaposlenih, pruanja pomoi naputenoj deci, nemonim, starim licima i siromanim porodicama. Vajmarski Ustav iz 1919. godine predvia konkretne zakonodavne mere u cilju primene ovih prava, posebno u kontekstu pojaane zatite radnika i njihovih sindikalnih prava. Ustav RSFSR iz 1918. godine pominje dva socijalna prava, pravo na obrazovanje i pravo na rad. Nakon I svetskog rata, 1919. godine osniva se Meunarodna organizacija rada MOR, iji je osnovni zadatak bio da obezbedi primenu minimalnih opte prihvaenih stand arda ekonomskog i socijalnog karaktera, u cilju poboljanja poloaja radnika, uslova rada i zatite na radu. Neophodno je razlikovati tri glavne, sutinske osobine Pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (PESK): 1) forma propisanih prava; 2) princip progresivne realizacije; 3) sistem generike implementacije.

You might also like