Jedan od Nietzscheovih predgovora neobjavljenim knjigama... "Da li je slava odista najslai zalogaj naeg samoljublja? na je! kao po"uda!

! povezana s najrjeim ljudima te i u njih s najrjeim momentima. #o su momenti iznenadnih prosvjetljenja u kojima $ovjek zapovjedaju%i svojoj ruci istu ispru"a kao da time stvara svijet. &rpe%i iz sebe svjetlo i isijavaju%i ga oko sebe. #ada ga pro"me usre%uju%a izvjesnost da ono to ga je izdiglo u najve%u daljinu i udaljilo!..." 'riedrich Nietzsche

O patosu istine
Predgovor

Da li je slava odista najslai zalogaj naeg samoljublja? na je! kao po"uda! povezana s najrjeim ljudima te i u njih s najrjeim momentima. #o su momenti iznenadnih prosvjetljenja u kojima $ovjek zapovjedaju%i svojoj ruci istu ispru"a kao da time stvara svijet. &rpe%i iz sebe svjetlo i isijavaju%i ga oko sebe. #ada ga pro"me usre%uju%a izvjesnost da ono to ga je izdiglo u najve%u daljinu i udaljilo! dakle visina ovog jednog osje%aja! nijednom budu%em pokoljenju ne bi smjela biti uskra%ena( u vje$noj nu"nosti ovih najrjeih prosvjetljenja za sve koji dolaze $ovjek osje%a nu"nost svoje slave( $ovje$anstvo ga zanavijek treba i jednako kao to je onaj moment prosvjetljenja izvod i kvintesencija njegovog najvlastitijeg bi%a! on kao $ovjek ovog momenta vjeruje da je besmrtan dok od sebe kao ljaku! lijenost! tatinu! animalnost ili kao pleonazam odbacuje i "rtvuje prolosti sve drugo. )vako nestajanje i propadanje gledamo s nezadovoljstvom! $esto s $uenjem! kao da smo u njima do"ivjeli neto u temelju nemogu%e. Neko se visoko drvo slama na nae nezadovoljstvo i mu$i nas planina to se rui. * svakoj novogodinjoj no%i ponovno %utimo misterij proturje$ja izmeu bitka i postajanja. #o pak da trenutak najvie savrenosti svijeta nestane takore%i bez potomstva i nasljednika najsna"nije vrijea %udoredna $ovjeka. Njegov imperativ vie glasi+ ono to je negda bilo tu kako bi ljepe razmno"avalo pojam ,$ovjek-! to mora takoer vje$no postojati. Da veliki momenti tvore lanac! da kao planinski vijenac kroz tisu%lje%a povezuju $ovje$anstvo! da je za mene ono najve%e nekog prolog vremena takoer veliko i da se slute%a vjera po"ude za slavom ispunjava! to je temeljna ideja kulture. * zahtjevu da ono to je veliko treba biti vje$no rasplamsava se strana borba kulture( jer sve drugo to jo "ivi vi$e ne. bi$no! malo! prosto! ispunjavaju%i svaki kutak u svijetu poput tekog zraka na $ije smo udisanje svi prokleti! dime%i se oko velikoga! ono se prije$e%i! pare%i se! gue%i! mute%i! varaju%i baca na put ka besmrtnosti kojim veliko mora i%i. #aj put vodi kroz ljudske mozgove. /roz mozgove jadnih! kratko"ive%ih bi%a to izru$ena svojim potrebama uvijek iznova izranjaju do istih nevolja i s naporom se kratko vrijeme brane od propasti. na ho%e "ivjeti! neto "ivjeti po svaku cijenu. /o to meu njima ho%e slutiti onu ta0etu 1'ackel2ettlau03 pomo%u koje veliko jedino opstaje? 4 ipak se uvijek iznova probude neki koji se! s obzirom na ono veliko! %ute tako bla"enim kao da je ljudski "ivot neto veli$anstveno i kao da on mora va"iti za najljepi plod ovog gorkog raslinja! da bi se znalo kako je jednom neko ponosno i stoi$ki iao kroz ovaj tubitak! onaj drugi dubokoumno! tre%i samilosno! svi pak ostavljaju%i jedno u$enje iza sebe po kojem svoju egzistenciju najljepe "ivi onaj koji je ne respektira. /ad je prost $ovjek ovaj pedalj bitka uzimao tako snu"deno ozbiljno! oni su prvi znali kako da ga na svom putu ku besmrtnosti pretvore u olimpijski osmijeh ili barem uzvienu porugu( $esto su se s ironijom sputali u grob jer to se to na njima moglo sahraniti?

5eu 0ilozo0ima moramo tra"iti najsmionije vitezove meu ovim ovisnicima o slavi koji vjeruju da %e svoj grb na%i kako visi na zvije"u. Njihovo ih djelovanje ne upu%uje na ,publiku-! na uzbuenje masa i klicaju%e odobravanje suvremenika( u njihovo bi%e spada to da se sami vuku ulicom. Njihova je nadarenost narjea i u izvjesnom pogledu najneprirodnija u prirodi! k tome i sama isklju$iva i neprijateljska naspram istovrsnih nadarenosti. 6id njihove samodovoljnosti mora biti od dijamanta kako ga se ne bi razorilo i razlomilo jer protiv njega je sve u pokretu! ljudi i priroda. Njihovo putovanje u besmrtnost je napornije i s vie prepreka nego bilo koje drugo! a da ipak niko ne mo"e sigurnije vjerovati da %e dospjeti do cilja nego upravo 0ilozo0 jer on uop%e ne zna gdje bi trebao stajati ako ne na iroko rairenim krilima svih vremena( jer neobaziranje na sadanje i trenuta$no le"i u samom na$inu 0ilozo0ijskog razmatranja. n je u posjedu istine( kud god da se kotrljao to$ak vremena! istini nikada ne%e mo%i uma%i. 6na$ajno je saznati da su takvi ljudi jednom "ivjeli. 7onos se mudrog 8eraklita! neka on bude na primjer! nikad ne bi mogao imaginirati kao dokona mogu%nost. 6apravo se $ini da je svaka te"nja spoznaji po svojoj biti nezadovoljena i nezadovoljavaju%a( u jedno takvo kraljevsko samopotovanje! u jednu takvu neograni$enu uvjerenost da se jest jedini prosac istine stoga mo"da ne%e vjerovati niko koga historija nije pou$ila. #akvi ljudi "ive u svom vlastitom )un$evom sistemu( u njemu ih se mora i tra"iti. 9ak su se i 7itagora! i jedan :mpedoklo prema sebi ophodili s nadljudskim tovanjem! $ak gotovo religioznom bojazni( no okov sapatnitva povezan s velikim uvjerenjem o seobi dua i jedinstvu svega "ivog poveo ih je ponovno k ljudima! ka njihovom spasenju. osje%aju pak usamljenosti koji je pro"imao naseljenika e0ekog 4rtemidinog hrama mo"emo samo slutiti skamenjuju%i se u najdivljijoj gorskoj pustoi. ;z njega ne izbija nikakav premo%an osje%aj samilosnih uzbuenja! nikakva po"uda za pomaganjem i spaavanjem+ on je poput zvije"a bez atmos0ere. Njegovo oko! plamte%i okrenuto k unutra! gleda ka spolja odumrlo i ledeno! samo prividno. 7osvud oko njega valovi ludila i naopakosti udaraju direktno u tvravu njegovog ponosa! no on se s gaenjem odvra%a od njih. 4li i ljudi osjetljivih grudi izmi$u jednoj tako tragi$noj larvi ( mo"da se takvo jedno bi%e mo"e u$initi shvatljivijim u nekom zaba$enom svetitu! meu slikama bogova! pored hladne veli$anstvene arhitekture. 5eu ljudima je 8eraklit kao $ovjek bio nepojmljiv( $ak i kad su ga vidjeli kako se koncentrirao na igru bu$ne djece! on je pri tom u svakom slu$aju promiljao ono to nijedan smrtnik u takvoj prilici nije promiljao igru 6eusa! velikog svjetskog djeteta! i vje$iti bol razaranja i nastanka svijeta. <judi mu nisu bili potrebni! $ak niti za njegovu spoznaju( nita mu nije bilo stalo do onog o $emu ih je! recimo! mogao ispitati i onog to su drugi mudraci prije njega pokuavali ispitati. ,)ebe samog sam tra"io i istra"ivao-! kazao je jednom rje$ju kojom se ozna$avalo istra"ivanje proro$anstva+ kao da je upravo on i niko drugi bio taj koji je istinski ostvario i dovrio onu del0ijsku re$enicu ,spoznaj samog sebe-. no to je do njega dopiralo iz ovog proro$anstva on predstavlja kao besmrtnu i tuma$enja vje$no dostojnu mudrost! u smislu u kojem su besmrtni )ibilini proro$ki govori. #o je dovoljno i za najudaljenije $ovje$anstvo+ samo ako ga bude tuma$ilo kao proro$anstva! onako kako to on! kako sam del0ski =og ,niti govori! niti skriva-. 9ak i ako biva od njega obznanjena ,bez smijeha! bez ki%enja i mirisa "al0ije-! ve% vie ,zapjenjenih usta-! ono mora prodrijeti u budu%a tisu%lje%a. Jer svijet vje$no treba istinu! on dakle vje$no treba 8eraklita iako ga ovaj ne treba. >ta ga se ti$e njegova slava. ,)lava kod smrtnika to neprestano teku.-! kako s podsmijehom vi$e. #o je neto za pjeva$e i pjesnike! takoe za one koji su prije njega postali poznati kao ,mudri- ljudi neka oni progutaju najukusniji zalogaj svog samoljublja! za njega je ovo jelo odve% prosto. Njegova se slava ti$e ljudi! ne njega samog( njegovo samoljublje je ljubav prema istini a upravo mu ova istina veli da besmrtnost ljudi treba njega! a ne da on treba besmrtnost $ovjeka 8eraklita. ;stina. 6anesenja$ko ludilo jednog =oga. >ta se ljudi ti$e ta istina. ; to je bila heraklitovska ,istina-. ; kud je nestala? )an to je ishlapio! to je s drugim snovima izbrisan iz $ovje$anskih izraza lica. na nije bila prva. 5o"da neki bezosje%ajni demon o svemu to s ponosnom meta0orom nazivamo ,svjetska povijest- i ,istina- i ,slava- ne bi znao kazati nita vie od ovog+ ,* nekom zaba$enom kutku kozmosa svjetlucavo salivenog u bezbrojnim sun$evim sistemima bijae jednom jedna zvijezda na kojoj pametne "ivotinje izmislie saznavanje. =ijae to najarogantnija i najla"ljivija minuta svjetske povijesti! no ipak samo jedna minuta. Nakon nekoliko udisaja prirode zvijezda se uko$ila i mudre su "ivotinje morale umrijeti. =ilo je i vrijeme+ jer iako su se prsili da su ve% mnogo spoznali! ipak su naposljetku! na svoje veliko nezadovoljstvo! odgonetnuli da su sve pogreno saznali. *mirali su i u umiranju proklinjali istinu. #akve su bile ove o$ajne "ivotinje to su izumile spoznaju.Da je samo "ivotinja koja spoznaje! to bi bila $ovjekova sudbina( istina bi ga dovodila do o$ajanja i unitenja! istina da je vje$no proklet na neistinu. No $ovjeku pristoji samo vjera u istinu koju je mogu%e dose%i! na iluziju to se pouzdano pribli"ava. Ne "ivi li on zapravo putem tog to kontinuiranog biva obmanjen? Ne preu%uje li mu

priroda najve%im dijelom! da! upravo ono najbli"e! n. pr. njegovo vlastito tijelo o kom on ima samo lakrdijaku ,svijest-? 6atvoren je u ovu svijest! a priroda je bacila klju$. Jao kobnoj pohlepi za novim u 0ilozo0a koji zahtijeva da iz svijesti?odaje kroz pukotinu jednom pogleda van i nadole+ mo"da %e onda naslutiti kako $ovjek po$iva na pohlepnom! nezasitnom! ubila$kom! u ravnoduju svog neznanja i takore%i na leima tigra vise%i u snovima. ,7ustite ga neka visi-! uzvikuje umjernost. ,7robudite ga-! vi$e 0ilozo0 u patosu istine. n sam! ipak! dok vjeruje da drma spava$a ipak tone u jo dublji magi$ni drijeme" mo"da onda sanja o ,idejama- ili o besmrtnosti. *mjetnost je mo%nija nego saznanje jer ona ho%e "ivot! dok ono kao posljednji cilj dosi"e samo unitenje.