You are on page 1of 11

BOSNA I HERCEGOVINA DISTRIKT BRKO EVROPSKI UNIVERZITET BRKO DISTRIKT TEHNIKI FAKULTET Odsjek Drumski saobraaj

I.Ciklus / III.godina/ Predmet: Osnove Ekonomije

SEMINARSKI RAD
INFLACIJA

Student:

Predmetni nastavnik:

Dragan Tomi

Prof.dr. Nevenka Niin

Brko, Travanj 2014.

S A D R A J:

1. Uvod ....................................................................................................................1 2. Vrste inflacije............ ..........................................................................................3 3. Uzroci inflacije.....................................................................................................4 4. Posljedice inflacije...............................................................................................5 5. Broba protiv inflacije.... ......................................................................................6 6. Zakljuak......... ...................................................................................................7 7. Literatura............................ .................................................................................8

1.UVOD

Inflacija je poveanje agregatne razine cijena u odnosu na vrijednost novca. Pojam inflacije takoer se moe definirati kao pad vrijednosti novca. Vrijednost novca oznaava njegova kupovna mo. Dakle, ako u odreenoj privredi postoji inflacija, kupovna mo te valute pada. Jednostavna jednadba stope inflacije glasi: SI = [(razina cijena vremenskog razdoblja 2 - razina cijena vremenskog razdoblja 1 ) / razina cijena vremenskog razdoblja 1] x 100 Za mjerenje inflacije jo se koristi i Indeks potroakih cijena (CPI) koji mjeri trokove trine koare dobara i usluga potrebnih za svakodnevni ivot. Osim toga koristi se i GDP deflator i rjee indeks proizvoakih cijena. Deflacija je proces smanjivanja ope razine cijena, suprotan inflaciji, dok je dezinflacija proces smanjivanja stope inflacije. O inflaciji se zna jako mnogo, ali ipak nedovoljno da bi se mogla "izlijeiti". Inflacija je specifina po tome to ne bira ni mjesto ni vrijeme gdje e se javiti; to mogu biti razvijene ali i nerazvijene zemlje, povrinom male i velike... Druga specifinost je to se nikad ne javlja dva puta u istom obliku. Inflacija se moe dogoditi i preko noi, ali naznaka za njen dolazak ipak ima. To su receflacija (recesija+inflacija) istagflacija (stagnacija+inflacija). Recesija je blagi gospodarski poremeaj, a stagnacija je vrijeme mirovanja gospodarskih promjena. Dakle, pojavom blagih gospodarskih poremeaja, ukoliko postanu mnogobrojniji i vei, moemo biti sigurni kako e se na kraju dogoditi inflacija kao najtei oblik gospodarskih poremeaja. Stopa inflacije i utjecaj na gospodarstvo Prema intenzitetu inflacija se obino dijeli na umjerenu (do 5% godinje), galopirajuu (iznad 10% godinje) i hiperinflaciju (iznad 50% godinje). Umjerena inflacija prisutna je u mnogim svjetskim gospodarstvima. Povjerenje ljudi u novac nije upitno pa ga ne nastoje pretvoriti u nekretnine ili neki drugi oblik trajnih potronih dobara. Ljudi su spremni na dugorone transakcije jer ih porast cijena znatnije ne obezvrjeuje. Umjerena inflacija se obino smatra stimulativnom kako za agregatnu ponudu tako i za agregatnu potranju.U galopirajuoj inflaciji, novac gubi na vrijednosti pa ljudi kod sebe zadravaju minimalne koliine potrebne za transakcije. Cijene se izraavaju u stabilnijimvalutama, dok ugovori dobivaju deviznu klauzulu. Financijska trita odumiru iako gospodarstvo funkcionira.Kod hiperinflacije stopa inflacije je vieznamenkasta. Ponuda novca daleko premauje njegovu potranju. Novana razmjena se zamjenjuje trampom (robna

razmjena), dolazi do dramatine preraspodjele bogatstva i gospodarstvo je u rasulu. Bijeg od valute koja gubi vrijednost moe dovesti do daljnjeg ubrzavanja inflacije i na taj nain zatvoriti "zaarani krug". Stanovnitvo ne vjeruje u snagu novca pa se ni ne zaduuje a dodatna emisija novca od strane sredinje banke, samo bi poduprla inflaciju. U stanju hiperinflacije dolazi do tekih drutvenih i socijalnih poremeaja a gospodarstvo uope ne funkcionira. Uzroci inflacije Uzroci inflacije mogu biti viestruki. Kod inflacije potranje, previe potronje je preusmjereno na premalo roba. Uzroci su porast novane ponude, dravnih rashoda te porast izvoza ime se smanjuje domaa ponuda. S druge strane, porast nominalnih nadnica, porast cijena inputa i energije i promjena deviznih teajeva dovode do inflacije trokova. Visoke stope inflacije najee su prouzroene politikom odlukom u situacijama u kojima drava ne moe namaknuti prihode iz drugih izvora pa se odluuje na "tiskanje novca". Do inflacije moe doi i zbog elje vlasti da tiskanjem novca i kupovinom stranih valuta i obveznica izazovu devalvaciju kako bi poveali konkurentnost vlastitih proizvoda. Ako druge drave odgovore istom mjerom moe doi do valutnog rata, to moe dovesti do inflacije u veem broju drava. Kraj inflacije i posljedice Inercijska inflacija ostaje na istoj stopi sve dok je neki dogaaj ne promijeni. Cijene i trokovi rastu po istoj stopi, kao i agregatna ponuda i potranja. Zaustavljanje ili smanjivanje inflacije esto dovodi do usporavanja gospodarskog rasta i poveanja nezaposlenosti. S druge strane, zaustavljanje hiperinflacije je nuan preduvjet za normalnu gospodarsku aktivnost pa je u takvim sluajevima efekt smanjenja inflacije na gospodarstvo pozitivan. Visoka inflacija dovodi do gubitka povjerenja ljudi u valutu i monetarne vlasti; esto je potrebno dugo razdoblje stabilnosti kako bi se povjerenje vratilo.

2. VRSTE INFLACIJE

Inflacija se moe razlikovati prema sljedeim karakteristikama: prema jaini ili intenzitetu; prema duini svog trajanja; prema porijeklu svog primarnog nastanka, po svom odrazu, odnosno uticaju na cijene i prema nainu nastanka INFLACIJE PREMA INTEZITETU Kod ove podjele kriterijum je brzina inflatornog procesa i stepen obezvreivanja novca, pa se inflacije dijele na: lake (puzajue, latente) obino su one s godinjim rastom cijena proizvoda od 2 do 5%. Nastaju usljed blae ekspanzije kredita, manjih budetskih deficita ili veeg priliva deviza. srednje (umjerene) - inflacija koja podrazumeva lagan rast cijena uz jednocifrene godinje stope inflacije (5-15%). Kad su cijene relativno stabilne, ljudi imaju povjerenja u novac i zakljuuju da e vrijednost novca biti gotovo ista i za godinu dana, pa se isplati drati ga. Poslovni ljudi i potroai sklapaju dugorone ugovore u domicilnoj valuti, zato to vjeruju da cijene nee znaajnije otii izvan postojeih okvira za robu koju kupuju ili prodaju. Ljudi jednostavno vjeruju da e njihova novana sredstva zadrati svoju vrijednost. jake ovo je dvocifrena ili trocifrena inflacija, u rasponu od 20, 100 ili 200% na godinu dana. U ovakvim uslovima novac veoma brzo gubi svoju vrijednost, pa ljudi dre samo minimalnu koliinu gotovog novca potrebnog za dnevne transakcije. Cijene se izraavaju u stabilnijim valutama, dok ugovori dobijaju deviznu klauzolu. Finansijska trita odumiru. Tako su, npr. Argentina, Brazil i druge latinoamerike zemlje, 1970-ih i 80-ih godina imale stope inflacije od 50-700% na godinu dana. Kada se jednom ukorijeni u privredno telo, nastaju ozbiljni ekonomski poremeaji. hiperinflacije neke privrede preive jaku inflaciju, ali veoma teko hiperinflaciju (galopirajuu inflaciju") sa mjesenom stopom od preko 50% ili 1000% godinje. Hiperinflacije pokazuju potpuni finansijski krah jedne privrede.

INFLACIJE PREMA DUINI TRAJANJA

Prema duini trajanja inflacionog procesa, inflacija se dijeli na: sekundarnu dugo traje, poprima blai oblik, ima umjeren rast cijena, a rijetko kada prelazi u ubrzanu ili hiperinflaciju. Obino se vezuju za ciklino kretanje privrede, a esto se smanjuje deflacijom. jednokratnu krae po svom trajanju, s neto viim rastom cijena i obino su uslovljene odreenim izuzetnim mjerama u zemlji, npr. naglo poveanje plata, vee naglo zaduenje drave kod centralne banke za deficitno finansiranje razvoja, velike elementarne nepogode. Cijene se zaustavljaju tada na dostignutom nivou, a pokuaji da se mjerama deflacione politike snize cijene, obino ostaju bez rezultata. kroninu - otrija dugoronija inflacija, s viom stopom cijene i tendencijom progresivnog razvijanja iz godine u godinu, uz mogunost pojave inflacione spirale bilo na relaciji cijene - trokovi, bilo na relaciji cijene - plate.

3. UZROCI INFLACIJE

Inflacija moe nastati kao rezultat uticaja mnotva faktora, koji mogu biti ekonomskog, ali i neekonomskog porijekla. Uopteno, inflacija sa aspekta uzroka koji su je izazvali moe biti: trokovna inflacija nastaje pod uticajem rasta trokova proizvodnje. Porast trokova faktora proizvodnje (poveana cijena sirovina, najamnine radne snage, kapitalnih dobara) dovodi do poveanja cijena proizvoda. Kod ovog oblika inflacije, do rasta cijena dolazi pod uticajem promjena na strani agregatne ponude. inflacija tranje nastaje kao proizvod poveanja agregatne tranje, odnosno bilo koje od njenih komponenti (lina potronja, izdaci drave, investicije ili saldo izvoza i uvoza). strukturna inflacija posljedica strukturne neravnotee u privredi koja moe da se javi u vidu prekomjerne razvijenosti odreenih sektora, djelatnosti ili grana drugih, koji su zapostavljeni. uvezena inflacija posljedica rasta cijena uvozne robe i uvoznih komponenti. Povezanost nacionalnih ekonomija u meunarodnoj razmjeni dovodi do osjetljivosti jedne ekonomije na promjene cijena u drugim ekonomijama. Ova inflacija vie je izraena u ekonomijama sa veim stepenom otvorenosti. U vrijeme liberalnog kapitalizma (19. i 20. vijek) trite je bilo glavni regulator privrednog razvoja, pa je inflacija najee nastajala zbog poremeenih odnosa ponude i tranje. Od poetka 20. vijeka pa nadalje, na inflaciju su sve vie uticali drugi faktori, od kojih su najvie izraeni: prekomjerna javna potronja finansiranje javnih slubi dovodi do stvaranja budetskog deficita (usljed nedovoljnog priliva novca od poreza, carina, taksi i doprinosa), pa se manjak

finansijskih sredstava obezbjeuje emisijom dodatnog novca bez realnog pokria u novostvorenoj vrijednosti; loe voena kreditna politika niskim kamatnim stopama se podstie poveana tranja za kreditima, to poveava tranju za gotovim proizvodima i, na kraju,dovodi do poremeaja na tritu kroz rast cijena loe voena carinska politika u relativno zatvorenim ekonomijama koje nisu dovoljno ukljuene u meunarodne ekonomske tokove, visokim carinama se titi domaa proizvodnja, ali to izaziva i nedostatak onih roba koje domaa proizvodnja ne nudi u dovoljnim koliinama, a time i neminovno poveanje cijena nedostajuih vrsta roba i njihovih supstituta; neuravnoteena privredna struktura; deficit platnog bilansa; nekoordinisana monetarna politika; finansiranje politikih izbora; socijalna strategija; uslovi ratnog stanja i sl.

4. POSLJEDICE INFLACIJE

Sve posljedice djelovanja inflacije mogu se podijeliti u dvije osnovne grupe: Direktne posljedice djelovanja inflacije, Indirektne posljedice djelovanja inflacije. I direktne i indirektne posljedice mogu se dalje podijeliti na pozitivne i negativne posljedice djelovanja. DIREKTNE POZITIVNE POSLJEDICE Osnovnim oblici direktnog pozitivnog djelovanja inflacije danas se smatraju: podsticaj stopi rasta i proizvodnje porast novane mase iznad optimalne moe povoljno djelovati na aktiviranje nezaposlenih kapaciteta i radne snage. Meutim, noviji razvoj privrede je pokazao da se pozitivni efekti inflacije kroz rast mase novca u opticaju precjenjuju, jer je vjerovatnije da e dodatna emisija novca i blaga inflacija nastala iz tog osnova prije prouzrokovati rast cijena nego to e dovesti do aktiviranja nezaposlenih kapaciteta i rada. Prosto tampanje i ubacivanje novca u promet je operacija koja moe trenutno da postigne neko podsticajno djelovanje, ali nikako da poslui kao trajan metod ubrzanja privrednog razvoja. stimulisanje investicija u uslovima kada su investicije niske i kada prijeti
5

opasnost od pojave recesije i krize. U uslovima inflacije, svaka investicija izgleda rentabilna (posebno investicije koje se pokrivaju kreditima banke), jer kamata rijetko kada pokriva stopu inflacije i najee je negativna. Svako zaduenje se isplati, jer se realno daleko manje vraa, posebno kad se radi o dugoronom zajmu. stimulisanje potronje u uslovima viih stopa inflacije ne isplati se tediti. Potronja postaje primamljiva, pa ak i neracionalni oblici potronje postaju veoma zastupljeni, ime se gubi veza i stimulativno djelovanje potronje na proizvodnju (akcelerator), posebno kada se potronja orijentie na luksuznu robu, uvoznu robu, nekretnine, izgradnju objekata, kupovinu zemljita, kupovinu deviza i sl. DIREKTNE NEGATIVNE POSLJEDICE Mnogo je vei broj direktnih negativih posljedica inflacije, a najvanije su: (pad unutranje vrijednosti novca),

ili oblasti),

domai novac (oekivanja budueg rasta cijena), Dakle, jasno je da su konani gubici cjelokupne privrede u stanju inflacije daleko vei od koristi koju ona moe da prui u pogledu stimulacije stopa rasta, poveane zaposlenosti i stvaranja povoljne poslovne klime.

4. BORBA PROTIV INFLACIJE

Mjere makroekonomske politike koje drava ima na raspolaganju za borbu protiv inflacije obuhvataju, prije svega, sistem mjera i instrumenata monetarne i fiskalne politike u kombinaciji sa odgovarajuom spoljnotrgovinskom i deviznom politikom. Cilj ovih mjera je smanjiti ukupnu koliinu novca u opticaju, smanjiti javnu potronju, dovesti sve vidove potronje u odreene odrive granice i dugorono ostvariti stanje monetarne i makroekonomske ravnotee i stabilizacije. Najee mjere koje se primjenjuju u prevazilaenju inflacije su: politika administrativne kontrole cijena usporavanje i zaustavljanje rasta cijena; restriktivna kreditno-monetarna politika ogranienje koliine novca u opticaju kontrolisanjem kanala i tokova kretanja novane mase kroz veze centralne banke sa poslovnim bankama i drugim finansijskim institucijama; devalvacija valute i uspostavljanje realnog kursa domae valute upotrebljava se za korigovanje poremeaja u intervalutarnim odnosima i uspostavljanje devizne ravnotee; kontrola ili smanjenje svih oblika potronje i uvoza; mjere za podsticanje izvoza i poboljanje platno-bilansne pozicije; valutna reforma posljednja u nizu i najradikalnija mjera, koja se koristi samo ako prethodno navedene mjere ne daju rezultat. Podrazumijeva zamjenu stare obezvrijeene valute novom novanom jedinicom i primjenjuje se kad ekonomija doe u stanje hiperinflacije.

5. ZAKLJUAK

Inflacija je irok i kompleksan ekonomski problem, za ije rjeenje je potreban odgovarajui sistem planiranja strukture privrede i njenog razvoja. To je ekonomski poremeaj protiv koga drava treba i mora da se bori. Kao i kod svakog problema, ta borba treba da bude usmjerena na otklanjanje uzroka. Ako inflaciju posmatramo kao viak tranje nad ponudom, jasno je da drava utie na smanjenje tranje na razne naine (onemoguavanje tampanja dodatne koliine papirnog novca, smanjenje svih vidova potronje, itd). Nii rast inflacije moe da bude posljedica smanjenja ukupne produktivnosti, negativnog uticaja neizvjesnosti na investicije ili smanjenja efikasnosti alokacije kredita. U tom sluaju, mogue je da jedna blaga i kratkotrajna inflacija stimulativno djeluje na tok reprodukcije i privredni razvoj u cjelini, posebno u uslovima kada postoje neiskoriteni ili nedovoljno uposleni kapaciteti i nezaposlena radna snaga. Meutim, danas je veoma teko odravati inflaciju u granicama blage inflacije i spreavati njeno kumuliranje, odnosno pretvaranje u otvorenu inflaciju. U sluaju razvoja inflacije, kada ona uzme maha, nepovoljne posljedice su tee i bolnije od eventualne koristi koju ona moe da prui na planu razvoja. Naime, visoke stope inflacije negativno utiu na privredni rast u srednjem i dugom roku, tako da nijedna zemlja ne moe da odri stabilnost i normalno funkcionisanje sa visokim stopama inflacije. Stopu inflacije nije lako oboriti, a da se ne izazove recesija i rast nezaposlenosti, to je za nosioce makroekonomske politike posebno sloen zadatak i dilema, jer obino ostvarivanje jednog cilja bitno ometa realizaciju nekog drugog. Inflacijom se vri preraspodjela dohotka na tetu uspjenih i u korist neuspjenih privrednih subjekata. Stanje inflacije pogoduje dunicima, a teti povjeriocima. U vremenu inflacije dunici ostvaruju duniku dobit, a to je korist koja nastaje plaanjem dugova u obezvrijeenom novcu. Ova dobit je utoliko vea to je vea razlika izmeu vrijednosti novca u vrijeme stvaranja obaveze i vrijednosti u vrijeme otplaivanja te obaveze. Pravo i jedino rjeenje u borbi protiv inflacije je uvoenje antiinflatorne politike, koja obuhvata odgovarajuu kombinaciju restriktivne kreditno-monetarne i restriktivne fiskalne politike.

6. LITERATURA

1. Jari, D., Radun, V., uri, R. (2011.) PRINCIPI EKONOMIJE. Visoka kola za primijenjene i pravne nauke Prometej. Banja Luka. 2. Sejmenovi, J., Komazec, S., Risti, . (2008.) MONETARNE I JAVNE FINANSIJE. Univerzitet za poslovne studije. Banja Luka. 3. Serjevi, V., Petrovi, . (2010.) OSNOVI MAKROEKONOMIJE (prvo elektronsko izdanje). Studentski kulturni centar. Ni. 4. Vukovi, M., (1960.) SAVREMENI PROBLEMI MONETARNE TEORIJE I POLITIKE. Nauna knjiga. Beograd.

You might also like