Hazreti Ibn Arebijeva knjiga Mevāki’un-nudžūm (I dio)
Priredio i preveo: Kenan Čemo
Uvodna riječ priređivača
Bismillāhir-Rahmānir-Rahīm!Puni naslov knjige je
Mevāki’un-nudžūm ve metāli’u ehilletil-esrār vel-’ulūm
(Zalazištazvijezdâ i izlazišta mlađakâ tajnî i znanjâ).Hazreti Muhjiddīn ibn Arebī (u. 1240. u Damasku), svojim je djelima zadužio muslimanskiummet kao rijetko tko. Nije ni čudo kad je ponio naziv Šejhul-ekber, Najveći šejh, titulu kojumu niko od kasnijih mutesavvifunâ i sufijskih šejhova nije porekao.Prema istraživanju našeg suvremenika Osmana Jahje, sažetog u njegovoj knjizi
Mu’ellefāt Ibn Arebī
(Pisana djela Ibn Arebija), za hzr. Šejhul-ekber vezuje se 1590 naslova, što višetomnihknjiga, poput njegova čuvenog
Futūhāta
(Mekkanskih otkrovenja), pa do omanjih poslanica odtek nekoliko stranica. Jedan drugi naš suvremenik i istraživač hzr. Ibn Arebijeva djela,Mahmūd Gurāb, u uvodu na izbor od 29 hzr. Ibn Arebijevih poslanica i manjih knjiga (
Resā’il Ibn Arebī
) veli kako se Šejhul-ekberu sa sigurnošću mogu pripisati tek 74 naslova, od kojih se56 spominje i u
Futūhātu
. Ostala djela ili su apokrifna ili su pisana od strane njegovih učenika.Bilo kako bilo, već samo po broju tih naslova vidi se koliko je Šejhul-ekber zadužio muslimanei koliko je bio čitan.
Jedno od tih djela koje hzr. Ibn Arebī na više mjesta spominje i u svome
Futūhātu
jeste
Mevāki’un-nudžūm
(Zalazišta zvijezdâ). Na jednom od tih mjesta, u poglavlju o čistoći(
bābut-tahāre
), kaže kako je
Mevāki’
napisao za jedanaest dana u mjesecu ramazanu, godine595. po Hidžri, godinu dana prije konačnog napuštanja rodne Andaluzije i putavanja na Istok,dodajući kako je to knjiga koja čovjeka čini neovisnim o učitelju (
ustāz
), zamjenjuje fizičkogučitelja, čak šta više, ona je i učitelju potrebna.Čitajući to, knjiga me posebno zainteresirala, iako je nisam imao u rukama. Spomenuvši jesvome profesoru dr. Rešidu Hafizoviću, reče mi da on ima jedan primjerak, koji će mi radoustupiti da ga kopiram. Tako sam i učinio. Bijaše riječ o kairskom izdanju iz 1907. godine.Knjiga je imala nešto više od 200 stranica. Prelistavajući je u znatiželji odmah se daloprimijetiti kako su stil pisanja i koncepcija knjige itekako složeni. Prošao sam kroz knjigu „dijagonalno“, podvukao nekoliko stavaka, i ostavio je među ostale knjige hzr. Ibn Arebijeve.Knjigu u njezinoj cjelini nisam mogao razumjeti.Od tada je prošlo nekoliko godina, da bi iza mubarek mjeseca ramazana ove godine, sjetio se
Mevāki’a
, odlučivši ponovo da ga uzmem u ruke. Ovaj put stvari su se polahko počele otvarati,iako uz duboki osjećaj i svjesnost da mnoge stvari i dalje ostadoše skrivenim. Ipak se odlučihnapisati osvrt na ovo hzr. Ibn Arebijevo djelo, tim više što je djelo ostalo prilično zatureno,prema našim saznanjima neprevedeno ni na jedan strani jezik, a Šejhul-ekber, s druge strane,upućuje derviše na njegovo iščitavanje.
Uvod u Mevāki’:
Nakon kraćeg prologa, prvo poglavlje naslovljeno je „O razlogu pisanja ove knjige i njezinastruktura“. Tu nas Šejhul-ekber obavještava kako knjigu piše u mjesecu ramazanu, 595.godine h. (1199. po hazreti Isāu, a.s.), krenuvši iz rodne Mursije i stigavši u Almeriju, što jepalo početkom mjeseca ramazana. Knjigu piše po
ilhāmu
(nadahnuću).Premda
Mevāki’
nema klasičnog sadržaja, bar ga izdavač nije priredio, hzr. Šejhul-ekber uuvodu nam pojašnjava njegovu strukturu, kao da nam hoće što više olakšati hod kroz njegovestranice. Iako se ta naznačena struktura može uredno pratiti od početka do kraja knjige,pojedinačan govor o svakom ponaosob dijelu nije uvijek isti. On se kreće od svimarazumljivih, dubokih, ali jednostavnih poruka, pa sve do govora jezikom simbolâ. Zato
Mevāki’
i jeste knjiga koja se iz ruku ne ispušta ni duhovni putnik početnik ni onaj koji je već dobroodmakao u tarikatskome putu.Okosnicu
Mevāki’a
čine tri nivoa ili razine (
mertebe
). Prva
merteba
tiče se Božije pažnje(
el-’ināje
), što nije doli uspjeh i pomoć od Boga (
et-tevfīk
). Druga je u polju Božije upute (
el-hidāje
), što je znanje ispunjenja, ozbiljenja (
et-tahkīk
). Treća se tiče Božijeg prijateljivanja,evlijaluka (
el-velāje
), što je radnja koja vodi
mekāmu
(stupnju, duhovnom staništu)
es-siddīka
(krajnje iskrenog).Svaka od ove tri
mertebe
teče kroz devet sfera (
el-eflāk
), od kojih su tri
islāmske
(1., 4. i 7.),tri
īmānske
(2., 5. i 8.), te tri
ihsānske
(3., 6. i 9.). Tri islamske jesu zalazišta (
mevāki’
)zvijezdâ početakâ, a ostalo izlazišta (
metāli’
) mlađakâ svršetakâ.Uz njihove temeljne odrednice, onako kako to stoji u hzr. Ibn Arebijevu uvodu, sve bi moglebiti predstavljene sljedećom tabelom:
Stupanj
(
ةبترملا
)
Sfera
(
كفلا
)
Mjesto javljanja
(
عقاوملا
/
علطملا
)
Simbol
Search History:
Result 00 of 00
00 results for result for
p.
Recommended
Zbirka Savjeta i Uputa
10394 Reads
