MEYERi
Mojoj starijoj sestri Emily, bez \u010dijeg bi odu\u0161evljenja ova pri\u010da mo\u017eda i danas
bila nedovr\u0161ena.
SADR\u017dAJ
1. PRVI POGLED....................................................3
2. OTVORENA KNJIGA....................................28
3. FENOMEN........................................................51
4. POZIVI................................................................66
5. KRVNA GRUPA...............................................83
6. STRA\u0160NE PRI\u010cE...........................................106
7. NO\u0106NA MORA.............................................124
8. PORT ANGELES...........................................145
9. TEORIJA...........................................................171
10. ISPITIVANJA................................................188
11. KOMPLIKACIJE..........................................209
12. RAVNOTE\u017dA...............................................226
13. ISPOVIJESTI.................................................249
14. UM CARUJE................................................274
15. CULLENOVI.................................................300
16. CARLISLE......................................................321
17. UTAKMICA...................................................334
18. LOV.................................................................360
19. RASTANCI....................................................374
20. NESTRPLJIVOST........................................388
21. TELEFONSKI POZIV.................................405
22. IGRA SKRIVA\u010cA.........................................415
23. AN\u0110EO..........................................................433
24. PAT-POZICIJA.............................................439
EPILOG: SVE\u010cANA PRIGODA.....................460
Ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega
okusi\u0161, zacijelo \u0107e\u0161 umrijeti!
Knjiga postanka, 2:17
UVOD
Nikad nisam previ\u0161e razmi\u0161ljala o tome kako \u0107u umrijeti - premda sam proteklih
mjeseci imala sasvim dovoljno razloga za to - ali sve i da jesam, ne bih smrt
predo\u010dila ovako.
Gledala sam, ne di\u0161u\u0107i, preko duge prostorije u tamne o\u010di lovca, koji me
prijazno promatrao.
Nema sumnje da bi vrijedilo ovako umrijeti, stradati umjesto druge osobe, osobe
koju volim. \u010cak bi se moglo re\u0107i da bi to bilo plemenito. Moralo bi ne\u0161to
zna\u010diti.
Znala sam da se sad ne bih suo\u010dila sa smr\u0107u da uop\u0107e nisam oti\u0161la u Forks. Ali,
ma kako prestravljena da sam bila, nisam se mogla prisiliti da za\u017ealim zbog te
odluke. Ako ti \u017eivot pru\u017ei san \u0161to toliko nadvisuje sva tvoja o\u010dekivanja, nije
razumno tugovati kad mu do\u0111e kraj.
Lovac se prijazno osmjehnuo kad je gipkim koracima krenuo da me ubije.
1. PRVI POGLED
Majka me odvezla na aerodrom sa spu\u0161tenim prozorima. U Phoenixu je bilo dvadeset
\u010detiri stupnja, sa savr\u0161eno plavim nebom, bez i jednog obla\u010dka. Na sebi sam
imala svoju najdra\u017eu majicu - bez rukava, bijelu, \u010dipkastu s rupicama; obukla
sam je majci za ljubav na rastanku. Sa sobom \u0107u u avion ponijeti jo\u0161 i
vjetrovku.
Na Olimpijskome poluotoku, na sjeverozapadu savezne dr\u017eave Washington, mjesta\u0161ce
po imenu Forks gotovo neprekidno obitava pod pokrovom oblaka. Na taj bezna\u010dajni
gradi\u0107 padne vi\u0161e ki\u0161e nego na bilo koje drugo mjesto u Sjedinjenim Ameri\u010dkim
Dr\u017eavama. Iz toga mjesta, od njegove tmurne, sveprisutne sjenke, majka je sa

mnom pobjegla kad mi je bilo tek nekoliko mjeseci. U tom sam gradi\u0107u bila
primorana provoditi mjesec dana svakoga ljeta, sve do svoje \u010detrnaeste godine.
Tada sam napokon rekla da je dosta; u tri godine koje su otada protekle, moj
tata Charlie ljetovao je za promjenu sa mnom u Kaliforniji.
Sad sam odlazila u izgnanstvo upravo u Forks - a to me ispunjavalo silnim
u\u017easom. Forks mi je bio odvratan.
Phoenix sam obo\u017eavala. Obo\u017eavala sam sunce i nesnosnu \u017eegu. Obo\u017eavala sam
nepregledan grad prepun \u017eivota.
"Bella", rekla mi je mama - po posljednji od tisu\u0107u puta - prije nego \u0161to sam
u\u0161la u avion. "Nisi du\u017ena oti\u0107i na ovaj put."
Moja mama izgleda kao ja, osim \u0161to ima kratku kosu i bore od smijeha. Spopao me
gr\u010d panike kad sam pogledala u njezine \u0161iroke, dje\u010dije o\u010di. Kako samo mogu
ostaviti svoju privr\u017eenu, rastresenu, bandoglavu majku da se brine sama za sebe?
Jasno, ona sad ima Phila, tako da \u0107e se ra\u010duni po svoj prilici pla\u0107ati, u
hladnjaku \u0107e biti hrane, u autu benzina, a imat \u0107e koga i nazvati kad se izgubi,
ali ipak^
'"\u017delim oti\u0107i", slagala sam. Nikad nisam znala uvjerljivo lagati, ali ovu sam
la\u017e u zadnje vrijeme tako \u010desto ponavljala da je sad ve\u0107 zvu\u010dala gotovo
uvjerljivo.
"Pozdravi mi Charlieja." Ho\u0107u.
"Vidimo se uskoro", zna\u010dajno je rekla. "Mo\u017ee\u0161 se vratiti doma kad god ho\u0107e\u0161 -
vratit \u0107u se \u010dim ti zatrebam."
Ali vidjela sam joj \u017ertvovanje u o\u010dima dok je to obe\u0107avala.
"Ne brini se ti za mene", usrdno sam joj ponovila. "Bit \u0107e mi super. Volim te,
mama."
\u010cvrsto me zagrlila na minutu, a onda sam u\u0161la u avion i nje vi\u0161e nije bilo.
Od Phoenixa do Seattlea leti se \u010detiri sata, a zatim treba provesti sat vremena
u malom avionu do Port Angelesa, te jo\u0161 jedan sat u vo\u017enji automobilom do
Forksa. Letenje mi ne smeta; samo, malo me zabrinjavalo tih sat vremena u autu
sa Charliejem.
Charlie je zaista bio prili\u010dno susretljiv oko cijele stvari. Zvu\u010dao je kao da mu
je istinski drago \u0161to prvi put dolazim \u017eivjeti s njime na iole zna\u010dajnije
vrijeme. Ve\u0107 me prijavio u srednju \u0161kolu i rekao da \u0107e mi pomo\u0107i da nabavim
auto.
Ali uz Charlieja \u0107e mi sigurno biti nezgodno. Ni on ni ja nismo pri\u010dljivi ni po
\u010dijim mjerilima, a ja ionako ne bih ni znala \u0161to da mu ka\u017eem. Bilo mi je jasno
da ga je moja odluka nemalo zbunila - poput moje majke neko\u0107, nisam skrivala
svoju nesklonost prema Forksu.
Kad sam sletjela u Port Angeles, padala je ki\u0161a. Nisam to shvatila kao
pretkazanje - nego samo kao ne\u0161to neizbje\u017eno. Ve\u0107 sam se ionako oprostila od
sunca.
Charlie me \u010dekao s policijskim vozilom. I to sam o\u010dekivala. Charlieja mirni
\u017eitelji Forksa zovu Na\u010delnik policije Swan. Moj glavni poriv za kupovinu auta,
usprkos ograni\u010denim sredstvima, le\u017eao je u tome \u0161to sam se odbijala voziti kroz
grad u automobilu s crvenim i plavim svjetlima na krovu. Ni\u0161ta ne usporava
promet tako uspje\u0161no kao murja.
Charlie me nespretno zagrlio jednom rukom kad sam isteturala iz aviona.
"Drago mi je \u0161to te vidim, Bells", rekao je i osmjehnuo se kad me automatski
dohvatio i pridr\u017eao. "Nisi se naro\u010dito promijenila. Kako je Renee?"
"Mama je dobro. Drago je i meni \u0161to te vidim, tata." Nisam mu se smjela obra\u0107ati
s "Charlie".
Imala sam malo prtljage. Moja odje\u0107a iz Arizone bila je najve\u0107im dijelom previ\u0161e
promo\u010diva za dr\u017eavu Washington.
Mama i ja zajedni\u010dkim smo sredstvima uve\u0107ali moju zimsku garderobu, ali jo\u0161
uvijek je bila skromna. Sve skupa je lako stalo u prtlja\u017enik vozila.
"Na\u0161ao sam dobar auto za tebe, vrlo jeftin", izjavio je nakon \u0161to smo se vezali.

"Kakav auto?" Posumnjala sam kad je rekao "dobar auto za tebe" umjesto samo
"dobar auto".
"Pa, to je zapravo kamionet, Chevroletov."
"Gdje si ga na\u0161ao?"
"Sje\u0107a\u0161 se Billyja Blacka? \u017divi dolje u La Pushu." La Push je mali indijanski
rezervat na obali. "Ne."
"Znao je ljeti i\u0107i s nama u pecanje", podsjetio me Charlie.
To je i obja\u0161njavalo za\u0161to ga se nisam sje\u0107ala. Vrlo mi dobro ide brisanje
bolnih, nepotrebnih uspomena iz pam\u0107enja.
"Sad je u kolicima", nastavio je Charlie kad mu nisam odgovorila, "tako da vi\u0161e
ne mo\u017ee voziti, pa mi je vrlo povoljno ponudio svoj kamionet."
"Iz koje je godine?" Slo\u017eio je takvu facu da mi je bilo jasno kako se nadao da
ga to ne\u0107u pitati.
"Pa, Billy je puno radio na motoru - star je samo nekoliko godina, da ti pravo
ka\u017eem."
Nadala sam se da me ne potcjenjuje toliko da dr\u017ei da \u0107u tako lako odustati. "Kad
ga je kupio?"
"Kupio ga je 1984, \u010dini mi se."
"Je li bio nov kad ga je kupio?"
"Pa, nije. Mislim da je bio nov po\u010detkom \u0161ezdesetih - ili krajem pedesetih, u
najmanju ruku", skru\u0161eno je priznao.
"Ch - tata, ja se zbilja uop\u0107e ne razumijem u aute. Ne\u0107u ga znati popraviti ako
se i\u0161ta pokvari, a ne mogu si priu\u0161titi mehani\u010dara^"
"Ozbiljno ti ka\u017eem, Bella, ta stvar vozi k'o grom. Takvi se vi\u0161e ne prave."
Ta stvar, pomislila sam to pru\u017ea mogu\u0107nosti - za nadimak, u najmanju ruku.
"Koliko je niska ta vrlo povoljna cijena?" Napokon, to je bio jedini vid kupnje
u kojem nisam mogla praviti kompromise.
"Pa, du\u0161o, moglo bi se re\u0107i da sam ti ga ve\u0107 kupio. Kao dar za dobrodo\u0161licu."
Charlie je virnuo prema meni s o\u010dima punim nade.
Opa. Besplatno.
"Nisi morao, tata. Imala sam namjeru kupiti sebi auto."
"Nema veze. Htio bih da ovdje bude\u0161 sretna." Gledao je preda se, u cestu, kad je
to rekao. Charlieju nije lako padalo izra\u017eavanje osje\u0107aja rije\u010dima. To sam
naslijedila od njega. Tako da sam i ja gledala ravno preda se kad sam mu
odgovorila.
"Zbilja lijepo od tebe, tata. Hvala ti. Zbilja sam ti zahvalna." Nisam trebala
dodavati kako nije mogu\u0107e da budem sretna u Forksu. Nije bio du\u017ean patiti
zajedno sa mnom. A ja nikad nisam gledala poklonjenom kamionetu u zube - ili pod
haubu.
"Pa, eto, molim lijepo", promrmljao je, smeten mojim izrazom zahvalnosti.
Razmijenili smo jo\u0161 nekoliko opaski o vremenu, koje je bilo ki\u0161no, i to je
uglavnom bilo sve \u0161to se razgovora ti\u010de. \u0160utke smo nastavili gledati kroz
prozore.
Bilo je divno, naravno; nisam to mogla pore\u0107i. Sve je bilo zeleno: drve\u0107e, debla
prekrivena mahovinom, baldahini li\u0161ajeva obje\u0161eni s grana, tlo prekriveno
paprati. \u010cak je i zrak pod kro\u0161njama bio zelenkast.
Bilo je isuvi\u0161e zeleno - kao na dalekom planetu.
Napokon smo stigli do Charliejeve ku\u0107e. I dalje je \u017eivio u onoj maloj dvosobnoj
koju je kupio zajedno s mojom majkom u ranim danima njihova braka. Jedino je
takve dane njihov brak i imao - rane. Ondje je, parkiran na ulici pred ku\u0107om
koja se nikad nije promijenila, bio moj novi - pa, barem meni novi - kamionet.
Bio je izlizano crven, s velikim, oblim branicima i kuglastom kabinom. Na moje
silno iznena\u0111enje, zaljubila sam se u njega. Nisam znala vozi li uop\u0107e, ali
mogla sam se zamisliti u njemu. Uz to, spadao je u onakva posve \u010deli\u010dna vozila
kakva se nikada ne o\u0161tete - i kakva katkad opazi\u0161 na mjestu neke nesre\u0107e, kako
stoje bez i jedne ogrebotine, okru\u017eeni komadima inozemnoga auta kojeg su
uni\u0161tili.