WITTGENSTEIN

Iz traktata- filozofija bekog kruga

Iz istraivanja- filozofija obinog jezika
IDEJA TRAKTATA- jezik je nesavrena ljudska tvorevina koju nadomjeta umjetni jezik logike
(nesavrenost se uklanja logikom)
Traktat- nosi li jezik istinu, slika svijeta
Istraivanja- tvrdi da je jezik logike izmiljen
- jezik je oblik ljudskog ivota koji ne moemo analiziratu na nain logike nego
konvencije u kojoj se dogaa (aspekt ivota)- logiku osuuje, ocjenjuje kao nebitnu
- znak '' '' za tvrdnju kod Fregea
- W. smatra da to nije logiki znak te to u traktatu izbacuje, no mijenja opet u istraivanjima
IDENTITETI- W.smatra da je besmisleno govoriti da je identitet odnos izmeu dva pojma
- smisao reenice emo vidjeti iz njene uloge u izgovoru
-djelovao je izmeu Russela i Strawsona
RUSSEL- loguki atomizam=postoje elementi koji su logiki atomi, ne daju se dalje analizirati
WITTGENSTEIN- struktura prirodnog jezika ima veze sa strukturom svakog mogueg svijeta
-pravilno sastavljena formula- rekurzivna definicija
F (a , ...a )
R (a , ...a )
-vlastita imena, elementarna
W- nije naao primjer za to
-zadatak logike analize- treba omoguiti analizu stavova iz obinog jezika do elementarnih
- logika analiza je reduktivna
- vlastita imena- ne mogu imati unutranju strukturu
- to su elementarni predmeti koji nemaju logiku strukturu? to je najslabije obraeno u traktatu
Predmeti- jednostavni / ne u fizikalnom smislu
- oni su bez boje, odgovaraju vlastitom imenu
Vlastito ime je ono to oznaava predmet.
- ne znamo kako izgledaju atomski/elementarni stavovi u Traktatu
W.- ne ini mu se da je to fatalni nedostatak- zbog metafizike?
Sspekulativna filozofija- taj tip filozofije je neto to je oito da W ima
BITAK JE TOKA (jer nema dijelova)
Stvari-imena
Imena za odnose meu stvarima- to je ''slika''
- postoji struktura u slici koja odgovara slici stvarnosti
- spekulativno- prirodni jezik je povrina u biti ima drugaiju strukturu- do nje se moe doi na
logikom analizom, ali kako izgledaju logika ''improper names'' vlastita prava, ostaje tajna
BOLJKE ZA WITTGENSTEINA:
1) identitet jednakosti
2) logiki paradoksi
3) tvrdnja (pojam tvrdnje;commited)
IDENTITET
Frege- identitet nema mjesta u njegovom pojmovnom pismu jer mu u stvari nita ne odgovara- nije
relacija meu predmetima ve meu imenima
Wittgenstein- identitet je relacija izmeu dva znaka (nije realna, ve konvencionalna), 2 predmeta
(izmeu svakog predmeta i njega samoga)
- postavlja dilemu i naputa je- identiet nije nita
-besmisleno je rei da su dvije stvari jednake jer ako su identine onda je to jedna stvar, a ne
moe biti identina sama sebi
Leibniz- smatrao da ne postoje 2 identina predmeta jer ne mogu biti na istom mjestu u isto
vrijeme
Wittgenstein- svaka stvar ima jedno i samo jedno ime
Deskripcije- elimiraju se preko logike analize
pr. Mt. Everest =najvii vrh na svijetu
identitet- nerealno- jedna od bolnih toaka W
poslije-istina ''gubi na znaaju''; pravilna uporaba- nije definirana na osnovu istine relacije ve na
postupanje na pravilan nain
31.god Zeichenfegeln- identitet- kad su A i B identitet
Pravilo (jedan od poetaka) : poznajem W znaenje znaka A mogu znati znak B, mogu znati da je
to B
Smisao jednakosti- odobravanje jedne uporabe imena
-to pravilo ne govori o stvarnosti, ne kae da predmeti oznaeni s A i B stoje u meusobnom
odnosu identieta, ve se radi o znakovima, ustanovljavanju uporabe znakova
- lano shvaanje identiteta- kad ovjek uzima znakove skupa sa njihovim znaenjem; pogreno je
misliti da A i B kroz znakove govore o stvarima
pr. nije bitan naziv ''konj'' ve nain kretanja u ahu (zadana pravila)
TVRDNJA,
- naizgled rijeena u Traktatu
Frege, Russel
-kad pokazuje da autor vjeruje u ono to slijedi, u istintost toga (isto kao da stavimo toku)
-oito je da W.mui to to zapravo znai
- COMMITED- tvrditi neto to nije istina jer si se obvezao
PARADOKSI
-jezik kao jezina igra
-kasni W. (Fil.istraivanja) i rani W.(Traktat)- tu se vidi razlika
rani: logikih autonomija zapravo nema
: logika funkcija drugog reda- kvantifikatori
: ''Ova reenica je neistinita''
: paradoks je privid, toga zapravo nema
: paradoksi u slici jezika- to su ''totalne zaraze''
: inkozistentnost u sustavu- sve je i
: stoga, paradoks = privid
kasni: ne moe se reenica iskovati vlastitim argumentom
: AD HOC TEORIJE- da se paradoksi elimiraju
: im razmiljamo o paradoksu, u gabuli smo, to je igra, to nita ne znai
Rana faza- paradoksi su strahota, ali ih nema
Kasna faza- paradoksi postoje, ali nisu strahota
KVANTIFIKATORI- nisu nam potrebni
1) UNIVERZALNI K. moe se izraziti pomou niza konjukcija VxFx Svi studenti FF su mlai
od 100 godina.
- Fa & Fa & ... Fa (i Marko Markovi ke mlai od 100g i.....)
2) EGZISTENCIJALNI K.- moe se izraziti pomou niza disjunkcija xFx bar 1 student je mlai
od 100 g.
- Fa V Fa V .... V Fa (marko Markovi je mlai od 100g ili je Ivan ..)
D = a , ...., a - odreena/konana domeena s n brojem predmeta, skup s konanim brojem elemena
x x Fx
(Fa & Fa & .... & Fa ) ( Fa V Fa V ....V Fa )

IZ PRIORA:
Traktat- metoda istinosnih tablica za utvrivanje vrijednosti formula rauna sudova
Freg: Russell- matematika se moe svesti na loiku
W.- logika predikata i matematika se svode na sistem rauna sudova
''Remarks on the Foundation od Mathematics''
- ranija briga za idealni jezik je ustupila mjesto istraivanju logike i matematike shvaenih kao
neto to pripada meu prirodne fenomene jezinih igri
- zakoni logike i koraci u nekom dokazu nisu nam neumitno dokazani: nunost koja se moe nai u
sudovima logike i matematike je nunost koju mi nameemo naem jeziku, pripsujui tim sudovima
ulogu koja je oprena ulozi empirijskog suda, to ih ne stavlja obje uz pravila gramatike nego uz
zakone znanosti /nauke
- s druge strane, prilagodljivost matematikih sudova poiva na ispunjenju empirijskih uvjeta:
sudovi koji izraavaju rezultat numerikog raunanja upotrebljivi su samo u onoh mjeri u kojoj nae
stvarno iskustvo u brojenju daje kozistentne rezultate
7 GLAVNIH TEZA TRAKTATA
1. svijet je sve to je sluaj
2. ono to je sluaj, injenica, jest postojanje stanja stvari
3. logika slika injenica je misao
4. misao je smisaoni stav
5. stav je istinosna funkcija elementarnih sudova (el.stav je istnosna f samog sebe
6.
7.

TRAKTAT:
-smatrao da filozofski problemi dolaze iz pogrene uporabe jezika, da bi se to eliminiralo treba
napraviti logiki savren jezik
-problem s djelom: je li to obrana znanstvenog empirizma i racionalizma ili propovijedanje
misticizma (spekulativna filozofija)
-Russell i drugi vide u njemu logiki atomizam
-ideja log atomizma- svijet (stvari koje promatramo) je sloen ali se moe ralaniti na meusobno
nezavisne dijelove, dioba nije beskonana jer postoje najjednostavniji nedjeljivi elementi-atomski
iskazi (time to su atomski se impkicira da su nedjeljivi- time se izbjegava beskonani )
W. uvodi elementarne/atomske iskaze i iz njih sloenije iskaze
W. eli pokazati da teorija atomizma koju sam izlae nuno vodi u neizrecivo (fil-je neizreciva)
SVIJET
1. Svijet je sve to je sluaj
1.1. Svijet je cjelokupnost injenica, ne stvari
Stvar nije nita bez povezanosti s drugim stvrima
-predmet je supstancija svijeta, postoji nezavisno od onog to je sluaj zbog toga je apsolutno
jednostavan
-stvar je samostalna u mogunosti da bude u svim vezama
-predmet=stvar
Stanje stvari: onako kako neto jest
injenice jesu, stanje stvari (pozitivno) jest, a negativno nije
Stvarnost su sva mogua stanja stvari, a svijet jest stvarnost
SLIKA
Svijet je sve to se ini, on je atomarno sastavljenod injenica.
.promatranjem injenica stvaramo sebi slike injenica
-slika je model stanja stvari u logikom prostoru, ona ne odslikava injenicu, slika je i sama
injenica
- zajedniko slici i odslikanom je forma odslikavanja
- mi sebi tumaimo slike, njeno slaganje ili ne sa stvarnou je ono to ini T ili
- sve slike su logike slike, ali ne moraju biti samo logike
- lana slika pokazuje mogue stanje stvari
- jezino-misaone tvorevine posjeduju neki smisao samo ako , odslikavaju svijet u kojem
ivimo
-nema nita izvan svijeta
-kosi se s krajem knjige: postoje stvari koje su neizrecive, o onome to se ne moe rei, mora se
utjeti, sve o emu se moe misliti, moe se rei javno
-znai li to da je neizrecivo nemislivo? Ako je postoji li to u svijetu? Jer sve to postoji su injenice,
a njih moemo izvesti, misliti
- postoji van svijeta i zato je neizrecivo (etika,estetika)
STAV
-stavom opisujemo svijet
- stavom se izraavamo (izraava ulna opaanja) ali stavnim znakom izraavamo misao
- u biti ne zna ni on to je, malo je jedno, malo drugo, ali zna da mora biti smislen, a ne samo
nabacane rijei
- stav ima smisao ako pokazuje stanje stvari
ISTINOSNA FUNKCIJA
- elementarni stav se sastoji od imena /aimbola i tvrdi postojanje jednog stanja stvari
- stanja stvari su nezavisna- elementarni stavovi su nezavisni i grade istinosne tablice
- elementarni stavovi su su argumenti stava odnosno stavovi su istinosne funkcije elementarnih
stavova. Moemo graditi nove stavove upotrebljavajui postojee stavove sukcesivno
-tautologija i kontradikcija ne ovise o vrijednostima elemntarnih stavova - nisu istinosne funkcije
- stav pokazuje stanje stvari, sliku stvarnosti dok tautologija i kontradikcija ne pokazuju, ne postoji
stanje stvari kakvo oni opisuju. Tonije tautologija doputa sva mogua stanja stvari, a
kontradikcija nijedno.
- stav moe biti T ili samo ako je slika stvarnosti, u jednom kae da su tautologija i kontradikcija
uvijek T odnosno , a u drugom da nisu slike stvarnosti


TAUTOLOGIJA I KONTRADIKCIJA
1. stav je uvijek T, bez obzira na istinosne vrijednosti elemenata stavova
2. stav je uvijek , bez obzira na sitinosne vrijednosti elemenata stavova
- kae da tautologija i kontradikcija nisu stav

Sredinju ulogu u Tractatusu ima Principia Mathematica. Taj sistem se razmatra kao odraz, u
simbolikom obliku, logike strukture svijeta i kao sistem na koji se moe svesti svo umovanje a
priori, ukljuujui matematiku. Wittgenstein ide dalje od Fregea i Russella svodei logiku predikata
na raun sudova, a s time i matematiku. On je izvrio tu daljnju redukciju uzimajui univerzalno
kvantificiranu formulu Sve je F kao kraticu za beskonanu konjunkciju atomarnih formula: a1 je
F, a2 je F, ..., itd. Na isti nain, sud Neto je F predstavlja beskonanu disjunkciju takvih
sudova. Po tom shvaanju, matematika se sastoji samo od tautologija formula koje se pokazuju
istinite bez obzira na to kako se vrijednosti istinit i neistinit pripisuju sastavnim sudovima.
Kasnije: nunost koja se nalazi u sudovima matematike i logike je nunost koju mi nameemo
vlastitom jeziku, pripisujui tim sudovima ulogu koja je oprena ulozi empirijskog suda, to ih
stavlja prije uz pravila gramatike nego uz zakone znanosti. S druge strane, primjenjivost
matematikih sudova poiva na ispunjenju empirijskih uvjeta: sudovi koji izraavaju rezultaovi