Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Save to My Library
Look up keyword
Like this
26Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Marija Jurić Zagorka - Kamen na cesti

Marija Jurić Zagorka - Kamen na cesti

Ratings: (0)|Views: 4,786|Likes:
Published by pasko69

More info:

Published by: pasko69 on Nov 10, 2009
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

05/31/2014

pdf

text

original

 
Marija Jurić ZagorkaKAMEN NA CESTIBIBLIOTEKA IZABRANA DJELAUrednik BOŽE ČOVIĆGlavni urednik ZDRAVKO ŽIDOVECOdgovorni urednik DRAGAN MILKOVIĆIzdavačITRO AUGUST CESARECOOUR Izdavačka djelatnost41000 ZagrebZa izdavača DRAGAN MILKOVIĆLikovna oprema NENAD DOGANTehnički urednik FRANJO PROFETATisak:ČGP DELOTitova cesta 3561000 LjubljanaCopyright: ITRO AUGUST CESAREC ZAGREB 1987.U hodniku trka. Bjesomučni krik. Tresak vrata. U polumračnu sobu uleti žena.Za njom muškarac. U njezinoj ruci nož, u njegovoj puška. Dva podivljala bijsna nasrnuše: u muža jeuperen nož, u ženu cijev. Usred sobe sjedi prestravljeno dijete. Bljesak nožai puščane cijevi kao da su mu probušili male grudi pa vršiti punim dahomstrave.Nekoliko slugu utrči u sobu bacaju se između muža i žene, oduzmu njoj nož,njemu pušku, mole ih, ušutkavaju. Ona krikom, on"klevetom ostavljaju sobu,sluge idu za njima.Dijete zuri široko rastvorenim očima u zatvorena vrata. Odanle dopiru povicižene, kletve muža. Dijete još osjeća divlju trku, pušku, nož. Trese ga, stišćeu prsima i vrišti. Diže se na noge, bježi, spotakne se o igračke kojima seigralo. Ta zapreka poveća njegovu stravu pa zaviče prodornim dječjimkrikom ...- Mirjana! Za ime božje! Šuti! Ne vrišti! Tu sam ja, Marta, tvoja dadiljaMarta.
 
Znojno drhtavo dijete osjeti hrapave ruke i čuje glas koji mu samilosno šapće.Osjeća da ga žena sažalijeva, miluje, nosi na rukama. Ipak ne može zaustavitivrisak. Dadilja ide prema kaminu. Svijeće zaplamsaju jedna za drugom ubakrenom svijećnjaku.Mirjanine oči pohlepno upijaju svjetlost. Ona ublažuje i smiruje užas što jestisnuo njezine prsi.Zaplakanih očiju traži igračke. Da, tu su. I Marta je tu. A nož? A puška?Dadilja je uzima na ruke i nosi, nosi kroz mnogo polumrao-nih velikih soba.tU jednoj se zaustavi. Tu je svlači i polegne u postelju.Tiho, bolno, žalosno pjeva Marta uspavanku. Mirjani se ne sklapaju oči.Martina pjesma umukne. Započinje priča. Mirjana čuje samo glas, riječi nerazumije. Ne sluša. San ne dolazi na oči.Dadilja moli, prijeti, ipak ne spava. Gleda polumračnu sobu: dva bijesnaiskrivljena lica, blistavi nož, ubojitu pušku. Dršće.Suze joj kvase jastuk. Zatvara oči, još uvijek dva oružja pilje jedno u drugo,nalik na nemani.Mirjana skoči. Izvana dopire vika, bijesna kletva. Mirjana dršće. Nad njompospano Martino lice:-Ništa to nije. Ništa, Mirjana. Ne boj se - i polegne jenatrag u postelju.Opet leži bez sna. Razdraženi povici izvana trzaju njezinim tijelom, u vrelojglavi iskrsava slika iz polumračne sobe. Nepomična je slika u dječjojpredodžbi i ne uzmiče.Prva besana noć.Napokon umor sliku pokrije tminom.Kad se probudila, bilo je u sobi svjetlo. Digne glavu, gleda oko sebe, sluša.Tiho je. Ne čuju se ni trka ni kletva, ni vika. Od te tišine bude jojprijatno. Dadilja ulazi mračna lica i diže je s postelje. Odijeva je. Šuti. Utoj Šutnji Mirjana osjeća nešto teško. Ponovo vidi: polumrak, nož, pušku iiscerena lica.- Marta, kada je mama imala nož, a tata pušku?- Jučer.- Kad je to jučer?- Prije nego si legla spavati.- A prije jučer mama nije uzela nož?Ne dobije odgovor.- A tata prije jučer nije uzeo pušku?- Djeca ne smiju govoriti o takvim stvarima. Budi sretnadok ništa ne znaš.- A gdje sam bila prije jučer ja?- Gdje si bila. Tu si bila.- U onoj sobi?- Da.- Igrala sam se s igračkama?-Kako da nisi.Djetinji se mozak napreže:"Sto je bilo jučer? Gdje je bila ona kad prije jučer nije vidjela blistavi noži cijev puške. Kako nije čula viku, kletve ni gledala izobličena lica?" Mučise Mirjana, traži ono što joj se činida je iza njenih leđa pa se okreće. Tmina. Nigdje "prije jučer", ne vidi svojeigračke. Ni sobe. Gdje je bila do prije jučer?Iza nje debeli mrak, mrtva tmina, samo je tu jučerašnja slika. Prva svjesna
 
slika, prvi osjećaj bivstva.Sad je već odjevena i Marta je vodi u blagovaonicu. Mirjana je svratilapozornost na roditelje. Sjedaju za stol: otac i mati. Okrenuli su jednodrugome leđa. Svaki bulji u svoje novine. Ne miču se. Ne primjećuju dadiljukad je dijete posjela k stolu. A ono gleda. Tuđe je sve: blagovaonica,pokućstvo, ono dvoje mladih roditelja. Instinktivno osjeti tjeskobu. Uskrsnujoj pred očima oštrica noža i cijev puške. Glasno zaplače. Otac se lecne, matiskoči:-Zar će i ona trovati moj život? Nta joj ne nedostaje,samo se dere. Hoćeš li piti mlijeko ili ne? - i podigne prijetećiruku.Mirjani se čini da je to nož pa vrisne. Otac nešto okosito dobaci ženi. Učasoboje stadoše vikati u isti mah. Mati pograbi viljušku iz maslaca, onzaprijeti stisnutom pesnicom. Opet vika, nacerena lica. Mirjana vrišti.Marta je uzme i potrči iz sobe u vrt. Mirjana još vrišti. Dadilja trčiperivojem noseći dijete:-Gle pauna, krasnog pauna. Vidiš kako je gizdav na svojedivno perje. Hoćeš li pauna?Suzni pogled zaustavlja se na paunu. Misli su napola na šarenom perju, napolau blagovaonici. Privukavši na sebe pozornost djeteta, paun ide ponosno premagolemom žutom krilu dvorca gdje je jučer jedan nož rasporio ružičastu maglunesvjesnog bivstva, prvu spoznaju i zadao mu prvu veliku bol.Mirjana zuri u žuto krilo dvorca. Ne vidi ruže što se upijaju u njegove zidineni bršljanovu guštaru što se stapa s kulama. Ne vidi ni pauna što se odšetao kdvorcu, žute zidine zrcalo su što neprestano reproducira jučerašnju sliku upredvečernjoj magli.I ta joj se slika ukazuje svakog dana u igri, svake noći u snu, budi je izdjetinjih snova, oštri pozornost i sluh. Sve više primjećuje šum rijeke životačiji valovi zapljuskuju oko nje.Polako opaža značajne poglede služinčadi, razabire njihovo tajnovito šaptanjekad se sastaju u družinskoj sobi. Osjeća njihove sažalne poglede kad ulazi knjima. Zna da se nešto događa kad Marta s njom bježi u kuhinju ili u perivoj.Osjeća tjeskobu kad roditelji za objedom šute i hvata je strah kad dobacujujedno drugome oštre riječi. Strepi od tih riječi kao od grmljavine što u sebinose strijele.I sve više biva Mirjani u kući nesnosno. Žute zidine je stežu, strop je tišti,zatvoreni prozori uznemiruju, a prve sjene mraka zastrašuju. Traži svjetlost iširinu perivoja. Tamo joj se duša smiruje u pogledu na plave daljine što jezovu, vuku neznanim čarom.Jednoga dana igra se u dubini perivoja. Oštar majčin glas zovne Martu i onapotrči u dvorac. Mirjana ostade sama u dvorištu. Samoća pobudi u njezinoj dušinešto lagodno, prijatno, umirljivo. Nigdje nikoga. Svi su putovi otvoreni.Pogled joj hvata daljinu, daleku, rastvorenu, ničim nezakrčenu.Prvi osjećaj slobode.I krene puteljkom. Ide neznatnom sunčanom šumom. Tu je tako tiho. Ne čuje semajčina vika, ni očeva kletva, ni trka slu-žinčadi. Ljupko je i milo. Ptice jegledaju veselim očima, modro-oke potočnice zovu je k sebi. Bere ih i korača uzpotočić.Kamo ide ova voda? Kamo? Daleko?Mirjana krene uz potočnu brzicu. Zaboravlja oca, majku. Sve žto je iza njeotpuhne šumski vjetrić. Veselo bere potočnice i prati tok vode.Najednom začuje korake, srditi Martin glas, osjeti njezine čvrste ruke kako suje digle i nose je kući.Stabla izmiču, zabijele se staze perivoja, tamo strše uvis jablanovi. Ondje jedvorac. U jablanovim vršcima gleda polumra-čne sobe, čuje kletve i majčinglas, oštar, nezadovoljan, pun gorčine.

Activity (26)

You've already reviewed this. Edit your review.
Nevenka53 liked this
1 thousand reads
1 hundred reads
Ivana Turudic liked this
Karla Štajduhar liked this
Amina Mizdrak liked this
Paula Laštre liked this
Ana Hohoš liked this
Karla Štajduhar liked this

You're Reading a Free Preview

Download
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->