Objave svete Brigite

Napomene prevodioca: Ovdje donosim predgovor te prva dva poglavlja iz prve knjige Objava.
Cijeli se ciklus sastoji od trinaest knjiga. Zbog kompleksnosti teolokih izraza i samog stila
originala preveo sam samo ovaj uvodni dio. Kasnije sam uzeo izvatke iz UPT-ove publikacije
Objave svete Brigite vedske O ivotu i muci Gospodinovoj i o ivotu Njegove blagoslovljene
Majke. Ovdje su izvadci numerirani kako su numerirani i u publikaciji.
Prva knjiga
Predgovor
Sin Boji govori: ujte, svi neprijatelji moji u svijetu jer se ne obraam prijateljima
svojim!
ujte, svi vi klerici, nadbiskupi i biskupi i svi niih statusa u Crkvi! ujte, svi vjernici
bilo kojeg stalea bili! ujte, vi kraljevi i prinevi zemlje i svi sluge! ujte, ene,
princeze, kraljice i sve gospoe i slukinje!
Svi vi naseljenici ovoga svijeta bilo kojega ranka, bili veliki ili maleni, sluajte ove
rijei to vam Ja, koji vas stvorih sada govorim! Osuujem vas jer ste pobjegli od mene
i dali Zlom svoju volju, pa izvravate njegove savjete.
U potpunosti sam vas otkupio Svojom krvlju i ne pitam vas za nita osim vae due.
Stoga vratite se Meni u poniznosti i Ja u vas primiti kao svoju djecu.
Prvo poglavlje - O Kristovim dobrim djelima i ljudskoj nezahvalnosti;
Brigita mora voljeti Njega iznad svega ostalog
Rijei naega Gospodina Isusa Krista njegovoj izabranoj i iskreno ljubljenoj nevjesti
kojoj oituje Svoje najsavrenije Utjelovljenje, osuujui prekraje svetogra i lom nae
vjere i krtenja, i poziv Njegovoj nevjesti da ga voli.
Ja sam stvoritelj neba i zemlje, jedan u boanstvu s Ocem i Duhom Svetim. Govorio
sam prorocima i patrijarsima i onaj sam koga su iekivali. Zbog eznua njihova i u
suglasnosti s Mojim obeanjem, preuzeo sam tijelo bez grijeha, bez putenosti, uavi u
tijelo Djevice poput sunca to sja kroz najii kristal. Svjetlost ne oteuje staklo kada
prolazi kroz njega tako niti Djevica nije izgubila djevianstvo kada sam uzeo ljudsku
prirodu.
2 Tijelo sam preuzeo bez da sam izgubio boanstvo. Iako sam s svojom ljudskou bio
u utrobi Djevice, nisam bio nita manje boanstven, upravljajui i ispunjavajui sve
stvari s Ocem i Duhom Svetim. Svjetlost nije nikada odvojena od vatre niti je Moje
boanstvo ikada bilo odvojeno od Moje ljudskosti niti u Mojoj smrti.
3 Ja sam elio da Moje isto i bezgreno Tijelo bude izranjavano od tabana nogu do
krune Moje glave za grijehe svih ljudi i da budem pribijen na kri. Ono se sada daje
svakoga dana na oltaru da bi Me ljudi mogli vie voljeli i ee se prisjeati Mojih djela.
4 Ja sam u dananje vrijeme zaboravljen, zanemaren i ismijavan, poput kralja izbaenog
iz njegovog kraljevstva na ijem je mjestu izabran i slavljen pokvareni lopov.
5 elim da Moje kraljevstvo bude unutar ovjeka i po pravu Ja bih trebao biti njegov
kralj i gospodar, jer sam ga stvorio i otkupio. Ali sada, on je prekinuo i oskvrnuo vjeru
koju mi je obeao na krtenju. On je prekrio i odbio Zakon kojeg sam izradio radi
njega. On voli svoju samovolju i omalovaavajui odbija Me sluati. Osim toga, on
uzdie najpokvarenijeg lopova, Zlog, iznad Mene i obavezuje mu svoju vjeru.
6 Zli je zaista lopov, kroz zla iskuenja i lana obeanja krade za sebe ljudske due koje
sam otkupio s vlastitom krvlju. To nije zato to je jai, kao to je bio od Mene, da ih
moe krasti budui da sam Ja tako moan da mogu uiniti sve jednom rijeju i tako
pravedan da ne bi napravio ni najmanju nepravdu niti kada bi Me to pitali svi sveci.
Budui da je ovjeku dana slobodna volja, on je dragovoljno prezreo moje zapovjedi i
prihvatio Zlog, stoga je jedino pravedno da osjeti vlast Zlog.
7 Zli je stvoren dobar od Mene, ali je pao kroz vlastitu zlu volju i postao Moj sluga koji
donosi kaznu pokvarenim. Iako sam sada tako preziran, Ja sam jo toliko milostiv da u
osloboditi svakoga od pokvarenog lopova i oprostiti grijehe onome koji Me zazove
milost i pokori Mi se.
8 One koji budu ustrajali u nepotivanju Mene, obii u svojom pravdom i uvi to oni
e se tresti i govoriti e: Jao nama, to smo uope roeni ili bili zaeti; jao nama, to
smo izazvali na gnjev Gospodara velianstva.
9 Ali keri Moja, koju sam izabrao za Sebe i s kojom priam u duhu, voli Me s svim
srcem svojim, ali ne onako kako voli svoga sina ili ker ili blinje, ve vie od bilo
ega na svijetu! Stvorio sam te i nisam tedio niti jedan od Mojih udova u patnji za tebe.
Unato tomu, toliko ljubim tvoju duu da bih dopustio da me ponovno pribiju na kri,
da je to mogue, nego da te izgubim.
10 Ugledaj se na Moju poniznost; Ja koji sam kralj slave i anela, bio sam odjeven u
jadnim dronjcima i stajao gol uza stup dok su Moje ui sluale sve vrste uvreda i
ismijavanja.
11 Podredi svoju volju Mojoj jer Moja Majka, tvoja Gospa, od poetka do kraja nije
nikada eljela ita osim to sam Ja elio. Ako Me poslua, tada e tvoje srce biti s
Mojim srcem i biti e zapaljeno Mojom ljubavlju na isti nain kao to i svaka suha stvar
u dodiru s vatrom plane. Tvoja dua biti e ispunjena sa Mnom i Ja u biti u tebi; sve e
ti prolaze stvari postati gorke, a pouda e biti poput otrova.
12 Odmarat e se u Mojim boanskim rukama, gdje nema poude, samo radosti i
duhovne naslade. Ondje je dua u nutrini i izvana ispunjena radou te ne misli i ne eli
nita osim sree koju posjeduje.
13 Izaberi Me za svoju jedinu ljubav i imati e sve to eli i to u izobilju. Nije li
pisano da udoviino ulje nije podbacilo sve do dana kada je Gospodin poslao kiu
zemlji po rijeima proroka? Ja sam istinit prorok. Ulje, radost i oduevljenost nikada te
nee napustiti ako bude vjerovala u Moje rijei i ispunjavala ih.
Drugo poglavlje - O dunostima nevjeste
Rijei naega Gospodina Isusa Krista njegovoj kerki, koju je uzeo kao svoju nevjestu,
glede prave vjere i o tome koje bi ukrase, simbole i namjere morala imati zbog
potovanjem prema mladoenji.
Ja sam stvoritelj neba, zemlje i mora i svega to je u njima. Ja sam Jedan s Ocem i
Duhom Svetim. Nisam poput bogova od kamenja ili zlata kako su nekada ljudi govorili
ili vie bogova kao to su Me zamiljali, ve jedan Bog, Otac i Sin i Duh Sveti, tri
osobe, ali jedno u supstanci, Stvoritelj svega i u niem stvoren, ostajui nepromjenjiv i
svemogu u vjenosti.
2 Roen sam od Djevice bez da sam izgubio Svoje boanstvo, ve pridruujui ga
Svojoj ljudskosti tako da u jednoj osobi mogu biti istiniti Sin Boji i Sin Djeviin. Bio
sam pribijen na kri, umro sam i bio pokopan, ali je Moje boanstvo ostalo nedirnuto.
Iako sam umro kroz ljudsku prirodu i tijelo koje sam preuzeo Ja, jedini Sin, ivio sam u
boanskoj prirodi u kojoj sam bio jedan Bog zajedno s Ocem i Duhom Svetim.
3 Ista sam osoba koja je ustala iz mrtvih i uzdigla u nebo i koja sada govori s tobom
kroz Moj duh. Izabrao sam te kao svoju nevjestu da bi ti pokazao Svoje tajne jer Mi se
to dopada.
4 Takoer imam nesumnjivo zakonito pravo na tebe budui da si predala svoju volju
Meni kada je tvoj suprug umro. Poslije njegove smrti ti si razmiljala i molila o tome
kako bi mogla postati siromana zbog moje korist te si se eljela odrei svega zbog
Mene. Zbog toga imam zakonito pravo na tebe. Zauzvrat za tvojoj veliku ljubav jedino
valja da ti se pruim. U tu svrhu uzimam te kao Svoju nevjestu zbog Moga veselja u
obliku koje je dostojno Bogu da ima s istom duom.
5 Nevjesta ima dunost da bude spremna za vjenanje kada to mladoenja odredi, tako
da bude odgovarajue odjevena i ista. Bit e ista ako bude razmiljala o svojim
grijesima, kako sam te na krenju oistio od Adamovog grijeha i kako sam te esto
podrava i podnosio kada bi pala u grijeh.



Izvaci poglavlja iz UPT-ove publikacije
Tree poglavlje Bezgreno Zaee
Govori Blaena Djevica:
Istina je, da sam ja zaeta bez istonoga grijeha, a ne u grijehu, pa kao to ni ja ni moj
Sin nismo nikada zgrijeili, isto tako nije bilo braka svetijega od onoga u kojem sam ja
roena.
Sretan je bio as mojega zaea, jer je to bio poetak sveopeg spasenja obraenja tame
u svjetlo. Bog je u svojem djelovanju htio uiniti neto jedinstveno i svijetu skriveno,
kao kad je uinio da suhi tap procvjeta. I znajte da je moje zaee bilo skrovito, jer se
Bogu tako svidjelo.
Naime, kao to su naravni zakon i slobodni izbor dobra i zla stariji od pisanoga zakona
koji ih slijedi, ograniavajui svaku neurednu spoznaju, tako je i Bog htio da njegova
djeca pobono dvoume o mojemu zaeu, pa da se svaki potrudi oko istine sve dok se
ona ne oituje u predodreeno vrijeme.
esto poglavlje Pohoenje
Govori Blaena Djevica:
Kad mi je aneo navijestio da u zaeti Sina, ja sam, samo to sam pristala, osjetila u
sebi neto neizrecivo udesno i i neshvatljivo, tako da sam u zanesenju smjesta pohitjela
k mojoj rodici Elizabeti, da je utjeim u njezinoj trudnoi i da joj povjerim to mi je
aneo bio navijestio.
A kad sam je na zdencu susrela i nakon to smo izmijenile pozdrave i poljupce, u njoj je
dijete udesno zaigralo od radosti. Nato sam i ja osjetila u srcu iznenadno nadahnue,
tako da mi je jezik sam po sebi klicao pohvale Bogu, a dua htjela poletjeti od veselja.
Elizabeta se divila aru duha to je govorio iz mene, a nia manje ni ja nisam bila
ushiena milou to je bila u njoj, tako da smo ostale zajedno i mnogo dana
blagoslivljale Boga.
A nakon toga poela se u mojoj pameti oblikovati posebna misao o tome kako i koliko
pobono bih trebala djelovati nakon tako velike primljene milosti. to u odgovoriti kad
me tko zapita kako sam ostala trudna, ili tko je otac djetetu.
Neprijatelji e me opanjkati pred Josipom i on e me vjerojatno okriviti kao nevjernu.
Dok sam o tome razmiljala ukaza mi se aneo, drugaiji od onoga rije, pa mi ree:
Na vjeni Bog je s tobom i u tebi. Nemoj se bojati, On e ti dati to e rei, upravljati
e tvoje korake i svojom snagom i mudrou dovriti to je poeo u tebi.
Ali Josip, s kojim sam bila zaruena, kad je vidio da sam trudna, zaprepaten i
smatrajui na suivot neprihvatljivim, nije znao to initi, dok mu nije u snu aneo
rekao: Ne otputaj djevice to ti je povjerena, jer je istina to si uo od nje. Ona je
zaela po Duhu Bojem i rodit e Sina, Spasitelja svijeta. Prema tome pazi na nju vjerno
i budi uvar i svjedok njezine istoe.
Od toga dana Josip me je sluio kao svoju gospodaricu, a ja sam mu pomagala u
najniim poslovima. Od tada ja sam bila stalno u molitvi, rijetko posjeivana ili idui u
posjete, veoma rijetko izlazei meu svijet, osim o velikim blagdanima, i paljivo sam
sluala itanja i nagovore naih sveenika.
Odredila sam vrijeme za rune radove i nenametljivo sam postila koliko je moje tijelo
bilo u stanju sluiti Bogu. Sve to nam je pretjecalo u naem dnevnom uzdravanju
davali smo siromasima, zadovoljni s onim to smo imali.
Josip se brinuo o meni bez ijedne rijei prigovora ili srditosti, jer je bio strpljiv u
siromatvu, ustrajan u potrebnu poslu, blag prema svaalicama, usluan prema meni,
spreman braniti moju ast ako bi me tko oklevetao, vjerni svjedok udesnih Bojih
djela. Bio je do te mjere mrtav svijetu i tijelu, da nije nikada poelio nita osim nebeskih
stvari.
Imao je takvo pouzdanje u Boja obeanja, da mu je najei izraz bio: Da mi je samo
doivjeti da se Boja volja ispuni! Vrlo rijetko je odlazio meu ljude ili na javne
skupove, jer mu je sva misao bila initi volju Boju, zato je njegova slava sada tako
velika.
Osmo poglavlje Boi
Brigitino vienje:
Stajala sam uz jaslice u Betlehemu i gledala kako dolazi prekrasna Djevica, u bijeloj
rubini i platu. Oigledno je bila pred porodom. Uz nju je stupao astan starac, a sa
sobom su vodili vola i magarca. Kad su uli u staju, starac je privezao vola i magarca za
jasle, zatim iziao pa se bratio sa zapaljenom lui i utaknuo je u pukotinu na zidu.
Nakon toga se povukao, da ne bi bio osobno prisutan pri poroaju. Djevica tada izu
obuu i metnu je pokraj sloena plata, skide s glave rubac i spusti ga kraj sebe. Stajala
je u samoj rubini, duge, kao zlato kose sputene na ramena.
Zatim je izvadila dvije iste lanene pelene i dva vunena povoja, to je ponijela sa sobom
da povije svoga novoroenca, te dva omanja lanena rupca da mu pokrije i povee glavu.
Sve je to sloila pokraj sebe, da joj u danome asu bude pri ruci.
Kad je sve bilo spremno, Djevica je pobono klekla i stala moliti, okrenuta leima
prema jaslama, a lica uzdignuta prema nebu na istoku. Tako je ostala uzdignutih ruku,
oiju uprtih u nebo, u zanosu, kao opijena boanskom slau.
I dok je tako bila u molitvi, primijetih kako se dijete pomae u njoj, i odjednom, u trenu
oka, ona porodi svoga Sina, koji je zraio tako neizrecivim svjetlom i sjajem, da se ni
sunce ne bi moglo s njime usporediti. Lu to ju je starac zabio u zid nije uope sjala,
jer je boanstveni sjaj potpuno potamnio tvarno svjetlo lui.
Porod je bio trenutaan do te mjere, da ja nisam bila u stanju vidjeti kako se zbio. Samo
sam odjednom ugledala slavno Djetece kako golo lei na tlu, bez ikakva traga
neistoe na sebi I tada sam ula aneoski pjev, nadzemaljski blag i sladak im je
Djevica osjetila da je porodila, smjesta je sagnula glavu, te se sklopljenih ruku i s
dubokim potovanjem poklonila svome Sinu, govorei: Dobro doao, moj Boiu, moj
Gospodine i moj Sine.
Tada se dijete, plaui i pomalo drhtei od studeni na hladnu podu, malice okrenu i
prui ruke, kao traei majinu panju i njenost. Tada ga majka uze u naruje, privinu
k srcu, te ga, puna majinske radosti i skrbi, ogrija svojim obrazom i grudima.
Potom sjede na tlo i poloi Sina u krilo, pa ga stade spretno, povijati, najprije u lanene
pelene, te u vuneni povoj, motajui ga vrsto uz njegovo maleno tijelo, povezujui mu
ruke i noge krajevima povoja. Nakon toga omota mu glavu sa dva mala lanena rupca,
to ih s tom nakanom bila pripravila.
Uto ue i starac, pa pade na koljena i pokloni se Djetetu, plaui od radosti. A Djevica
nije izgubila nita od svoje rumeni, kako to sa enama u porodu biva, jedino joj se struk
stanjio. Krepo je ustala s Djetetom u naruju, te ga zajedno, to jest ona i Josip, poloie
u jasle, te mu se poklonie u neizmjernoj radosti i veselju.
Dok su se Blaena Djevica i Josip klanjali Djetetu u jaslicama, ugledala sam pastire
kako dolaze da se poklone Djetetu. im su ga ugledali, klekli su na poklon, puni
potovanja i sree, te su odlazili hvalei i slavei Boga za sve to su vidjeli i uli.
Govori Blaena Djevica:
Keri moja, znaj da sam ja rodila svoga Sina upravo tako kako si ti vidjela, sama u staji,
molei na koljenima. Rodila sam ga s takvom radou i sreom u dui, da nisam
outjela boli ni tegobe dok je On naputao moje tijelo, ve sam ga smjesta povila u iste
pelene to sam unaprijed bila pripravila.
Kad je Josip to vidio, divio se tomu kako sam porodila bez ikakve pomoi, ali kako je
mnotvo u Betlehemu bilo zaokupljeno popisom stanovnitva, divotna Boja djela nisu
se mogla razglasiti meu njima. I znaj sa sigurnou da, iako ljudi u skladu sa svojim
shvaanjem ustvrde da se moj Sin rodio na obini nain, istina je izvan svake sumnje,
da se rodio tako kako sam ti rekla i kako si ti u vienju gledala.
Keri, znaj, kad su se tri kraljevska Mudraca primicala k staji da se poklone mojem
Sinu, da sam unaprijed znala za njihov dolazak. A kad su uli i poklonili mu se, moj Sin
se obradovao i lice mu je jo vie zasjalo od radosti. Ja sam se takoer radovala i divila,
pratei njihove rijei i kretnje i pohranjujui sve u svojemu srcu.
Jedanaesto poglavlje Isusov ivot prije muke
Govori Blaena Djevica:
Govorila sam ti o svojim bolima, ali bijeg sa Sinom u Egipat i vijesti o Herodovu
progonu i pokolju djece nisu bile moja jedina alost. Naime, iako sam znala to je bilo
pisano o mojem Sinu, ipak je moje srce bilo puno tuge i alosti, jer sam ga preko mjere
ljubila.
Ti se moda pita, ime se moj Sin bavio prije svoje muke. Odgovorit u ti skupa s
Evaneljem: Bio je posluan svojim roditeljima i vladao se kao i ostala djeca sve dok
nije odrastao.
Nije nedostajalo udesa u njegovu djetinjstvu, kao kad su kumiri popadali pri njegovu
ulasku u Egipat, ili kako su Mudraci prorekli da e moj Sin biti znak velikih dogaaja,
ili ukazanje aneoskih zborova, kako na njemu nije bilo nikakve neisti, ak mu ni kosa
nije bila zamrena.
Sve to treba znati kao dokaz da je u Evanelju prikazano njegovo boanstvo i
ovjetvo, da bi sluilo na pouku tebi i drugima. A kada je napredovao u godinama bio
je neprestano u molitvi i na blagdane bi posluno iao s nama u Jeruzalem ili drugdje.
Njegova pojava i nastup bili su tako udesni, tako dragi, da su mnogi u potitenosti
znali rei: Hajdemo k Marijinu Sinu, on e nas utjeiti! Rastui u dobi i mudrosti,
svojim rukama je obavljao svakodnevne poslove i upravljao nam rijei pune boanske
utjehe, tako da smo stalno bili puni neopisive sree.
A kad bismo zapali u kakav strah ili nestaicu, nije za nas stvarao zlata ni srebra, nego
nas je savjetovao na strpljivost, i bili smo vazda poteeni najgorega. Potrebe smo
pokrivali koji put dobrotom pobonih, a najvie vlastitim radom, tako da smo imali
dovoljno za skromno uzdravanje, bez ikakve raskoi, jer smo jedino nastojali oko toga
da sluimo Bogu.
Prijatelji su zalazili u na dom i moj Sin je prisno razgovarao s njima o Zakonu, o
njegovu pravom i slikovitom znaenju. Takoer je javno raspravljao s pismoznancima,
koji bi u udi znali rei: Gle kako Josipov Sin ui pismoznance. Neki mu veliki duh
govori.
Jednom, dok sam mislila o njegovoj muci, On mi, vidjevi moju tugu, ree: Majko, zar
ti ne vjeruje da sam ja u Ocu i Otac u meni? Jesi li bila poniena kad si me zaela ili u
bolu kad si me rodila? Zato si alosna? Pa volja je Oeva i volja moja da ja muku
podnesem. Ono to imam od Oca ne moe trpjeti, ali tijelo to sam ga od tebe uzeo
trpjet e za otkupljenje tijela i spasenje dua svih ljudi.
Bio je tako posluan da, kad bi Josip sluajno rekao: Uini ovo ili ono!, On bi to
smjesta posluao, jer je prikrivao svoju boansku narav do te mjere, da sam je samo ja
primjeivala, a gdjekad i Josip, jer smo nas oboje esto viali neko neobino svjetlo to
bi ga okruivalo i uli aneosko pjevanje povrh njega.
Viali smo i zloduhe, koje nai pismoznanci nisu mogli istjerati, kako bjee ispred
pojave moga Sina.
Sedamnaesto poglavlje Muka
Govori Blaena Djevica
Kad je poeo utjeti Svoju muku moj Sin se, oiju punih suza, poeo znojiti u smrtnom
strahu, a ja sam ga tada izgubila iz vida sve do trenutka kad je bio priveden na
bievanje. Tada je bio tako divljaki gurnut, da je pao glavom na tlo i razbio zube.
Tukli su ga po vratu i obrazima tako estoko da sam jasno ula zvuke udaraca. Onda se
na satnikovu zapovijed svukao i svojevoljno obgrlio stup. Svezali su ga tvrdo i sve mu
tijelo izorali ljutim bievima.
Na prvi udarac sam se obeznanila, a kad sam dola k sebi, ugledala sam Njegovo golo
tijelo iznakaeno bievima. Tada jedan od njegovih muitelja ree ostalima: Zar ga
elite ubiti prije suda? Rekavi to prereza mu spone.
Osloboen stupa moj Sin se okrenuo da se obue, ali mu nisu za to dali vremena. Ipak
dok su ga tjerali, uspio je provui ruke kroz rukave. Otisci stopa kraj stupa bili su
oznaeni krvlju, i svaki korak se jasno raspoznavao po krvavom tragu.
On tada vlastitom haljinom obrisa krv to mu tekla niz lice. Kad su ga konano osudili,
izveden je van grada nosei kri, ali je putem netko preuzeo kri od njega. Na mjestu
raspinjanja, gle, mlat i etiri avla ve su bili spremni.
Na zapovijed je svukao odjeu sa sebe, opasavi bokove komadom lanena platana, to
mu ga je netko iz samilosti pruio. Kri je bio usaen, tako da je kriite bilo u visini
plea, bez oslonca za glavu, a ploa s natpisom je bila privrena iznad ruku.
Na novu zapovijed on je okrenuo lea kriu i posluno ispruio najprije desnu, a potom
lijevu ruku, koja nije dosezala do kraka kria, pa su mu je istegnuli. Na isti nain su mu
noge primakli probuenim rupama i pribili su ih s dva avla na drvo kria, isto kao i
ruke.
Na prvi udarac ekia ja sam se onesvijestila od bola, a kad sam dola k sebi, ugledala
sam svoga Sina raspeta na kriu i razabrala uzbuena pitanja u mnotvu: Zbog ega je
osuen? Je li zbog krae, otmice ili prijevare? Odgovor je bio, da se radi o varalici.
A tada mu je na glavu nataknut trnov vijenac, nabijen do sredine ela, otvorivi
bodljama nove curke krvi, oblivi mu kosu, oi i bradu, tako da se nije vidjelo nita
osim krvi, niti me je on mogao vidjeti podno kria, som kad bi stiskajui one kapke
naas istjerao krv i oiju.
Nakon to me je preporuio svojem ueniku, podigao je glavu i upravio pogled u nebo,
povikavi iz sveg glasa: Boe moj, Boe moj, zato si me zapustio? - rijei kojih
nisam zaboravila sve dok nisam u nebo dola. A on ih je izustio vie iz samilosti prema
meni nego zbog vlastita trpljenja.
Tada samrtna boja obuze svaki dio njegova tijela koji se mogao vidjeti od krvi, obrazi
mu se opustie, rebra iskoie, trbuh usahnu, nosnice mu se rairie i srce skoro
prepue. Tada mu se cijelo tijelo strese i brada klonu na prsa.
I kada izdahnu usta mu ostadoe otvorena, izlaui na vidjelo jezik i zube oblivene
krvlju. Oi su mu se prevratile, a cijelo, sada ve mrtvo tijelo srozano je visjelo o
avlima, koljena izbaenih na jednu, a nogu na drugu stranu.
U meuvremenu su neki od prisutnih skoro s uitkom dobacivali: Marijo, Sin ti je
umro! Drugi su s vie ljudskosti govorili: Gospoo, sada je kazna tvoga Sina
nagraena vjenom slavom.
Nedugo nakon toga probodoe mu bok i iljak koplja se zacrveni krvlju u znak da mu je
srce probodeno. Taj ubod rani moje srce i pravo je udo da mi nije prepuklo. Ostali su
poeli odlaziti, ali ja nisam mogla.
No sada sam barem imala tu utjehu da sam mogla dotaknuti Njegovo tijelo skinuto s
kria. Primila sam ga u krilo, brojila mu rane i otirala krv. Svojim sam u prstima
sklopila oi i zatvorila usta, ali mu nisam mogla saviti ukoene ruke, pa sam mu ih
sloila preko trbuha umjesto preko prsa. Ni koljena mu se nisu mogla ispruiti, ve su
ostala tako kako su se bila ukoila na kriu.
Devetnaesto poglavlje Smrt naega Gospodina
Govori Blaena Djevica
U smrti moga Sina sve je bilo poremeeno. I Njegovo boanstvo, to se nikad nije
dijelilo od njega, ak ni u asu smrti, kao da je ipak uzelo dijela u njegovoj muci, iako
boanstvo u svojoj nepromjenjivost ne moe osjeati muke ni boli.
Moj Sin je trpio bolu u svim svojim udovima i u svom boanskom besmrtnom srcu. I
njegova besmrtna dua je trpjela jer je napustila tijelo. ak su i aneoski korovi bili
potiteni, vidjevi kako na zemlji Bog trpi u ovjetvu.
Ali kako besmrtni aneli mogu biti uznemireni? Isto kao kad koji pravednik vidi
prijatelja u muci iz koje e postii slavu, pa se raduje slavi svoga prijatelja, ali se
istovremeno alosti zbog njegovih muka.
Tako su i netrpei aneli alili muku mojega Sina, ali su se i radovali njegovoj buduoj
slavi i blagoslovnim plodovima Njegove muke. I stvorenja su bila poremeena. Sunce i
mjesec su pomraili, zemlja se potresla, stijene se raspucale i grobovi otvorili na asu
smrti mojega Sina.
Neznaboi svega svijeta bili su takoer uznemireni, jer su u srcu osjetili gr bola, iako
nisu znali zato. Pa i srce onih to su ga razapeli bilo e ispunjeno tjeskobom, a i sami
neisti duhovi bili su prestraeni. Pravednici u krilu Abrahamovu bili su do te mjere
potreseni, da bi radije bili vjeno u paklenim mukama nego gledali kako njihov
Gospodin plaa tako okrutnu cijenu otkupljenja.
Ali nitko ne moe ni zamisliti koliku bol sam osjeala ja, Djevica i Majka, stojei pod
kriem mojega Sina. Zato, keri moja, razmiljaj o muci mojega Sina i bjei od
prolaznoga svijeta, koji je samo priin, poput cvijeta to brzo vene.
Dvadeseto poglavlje Ukop naega Gospodina
Govori Blaena Djevica:
Keri, imaj na pameti pet stvari. Prvo, da su svi udovi mojega Sina u smrti bili ukoeni i
hladni, pokriveni skorenom krvi to mu je iz rana tekla tijekom muke.
Drugo, da mu je srce bilo toliko puno gorine i patnje, tako da nije prestalo trpjeti sve
dok ga koplje nije prepolovilo.
Tree, zamisli na koji je nain skinut s kria: dva ovjeka to su ga skidali, postavili su
troje ljestve, jedne do nogu, druge do ruku i ramena, tree do sredine njegova tijela. Prvi
se popeo i prihvatio ga oko struka, drugi je stao na dulje ljestve i izvadio avle iz jedne i
zatim druge ruke.
Ti avli su strili van drveta kria. Potom je poeo silaziti s ljestva, pridravajui tijelo,
dok je prvi od njih, s niih ljestva, izvadio avle iz nogu. Dosegnuvi tlo jedan od njih je
prihvatio glavu, drugi noge, a ja, njegova Majka, prihvatila sam ga po sredini. Tako
samo ga utroje odnijeli do stijene to sam je ja bila prekrila istom lanenom plahtom, u
koju smo umotali tijelo, ne uivajui krajeva, jer ja sam znala da On nee ostati u grobu.
Potom je prila Marija Magdalena i ostale pobone ene, dok su aneoske ete, poput
sunanih zraka, prilazile na poklon svojem Stvoritelju. Nitko ne moe opisati boli koje
sam utjela. Bila sam kao ena u asu poroda, to sva drhti i jedva die od bola, a ipak
osjea nutarnju radost, jer je svjesna da je njezino dijete roeno i da su muke okonane.
Tako nekako i ja, usprkos alosti zbog smrti mojega Sina, ipak sam osjeala utjehu i
smirenje, znajui da moj Sin vie nee umrijeti ve zauvijek ivjeti, pa su se u meni
mijeali bol i radost.
Mogu rei da su u ukopu mojega Sina dva srca bila poloena u jedan grob. Zar nije
reeno: Gdje je blago tvoje, tamo je i srce tvoje? Tako su moje misli i moje srce bili
stalno u grobu mojega Sina.
Dvadeset i drugo poglavlje Promatranje muke Gospodinove
Govori Blaena Djevica:
Svatko bi trebao razmatrati esto o muci mojega Sina i misliti o tome kako je trpio Sin
Boji i Sin Djeviin, koji je u isto vrijeme jedan Bog s Ocem i Duhom Svetim, kako je
bio uhien, pljuskan i popljuvan te bievan do krvi, kako je izranjen i proboden visio na
kriu, kako je vapei s kria predao duh.
Tko esto na eravicu pue, taj e se vatre nagrijati.
Plodovi muke
Govori Isus Krist:
Ja sam se dragovoljno predao u ruke neprijateljima, ostavivi prijatelje i majku u bolu i
tuzi. Iako sam vidio koplje, avle, bi i ostala muila, ipak sam vedro iao na muke.
Iako mi je glava bila oroena krvlju, iako su neprijatelji dotaknuli Moje samo srce, Ja
bih radije pristao na to da mi srce prepolove nego da tebe izgubim.
Previe si nezahvalna, ako Me ne ljubi zbog tolike Moje ljubavi. Jer kao to je Moja
glava na kriu bila izbodena i prignuta zbog tebe, tako bi tvoja glava trebala biti
oborena u poniznosti. I zbog toga to su Moje oi bile pune krvi i suza, tvoje oi ne bi
trebale traiti uitka u gledanju ispraznih ljepota.
Moje ui su bile zalivene krvlju i sluale pogrdne rijei protiv Mene, zato ne priklanjaj
svojih uiju ispraznim naklapanjima. Moja usta su bila suha i puna gorina, zato neka
tvoja usta budu zatvorena zlu i otvorena dobru.
I zato jer su Moje ruke bile istegnute avlima zbog tvojih djela, neka tvoje ruke budu
ispruene prema siromasima i prema Mojim zapovijedima. A tvoje noge, to jest tvoja
uvstva koja te trebaju voditi k Meni, neka budu raspeta uitku, tako da kao to sam Ja
trpio u svim Svojim udovima, tako neka i cijelo tvoje tijelo bude spremno na slubu
Meni.

Kako grenici razapinju naega Gospodina
Govori Isus Krist:
Ja sam Boanski Tvorac svega. sve stvari sam stvorio za ovjekovu uporabu, slubu i
odgoj. Ali sve to je bilo stvoreno za njegovo dobro ovjek je zlouporabio na svoju
vlastitu propast. tovie, ovjek vie mari za stvorenja nego za Boga i vie ih ljubi nego
Njega.
Neprijatelji su okuali na Meni tri stvari. Najprije drvo, na kojem sam bio vezan,
bievan i okrunjen trnjem, zatim eljezo, kojim su Mi proboli noge i ruke i konano
u, koju su Mi dali da pijem. Onda su Me bogohulno zvali luakom na raun smrti u
koju sam dragovoljno poao i lacem na raun Mojega nauka. Upravo takvih danas ima
u svijetu sva sila, dok ih ima molo koji su Mi na utjehu.
Ponovno Me veu na drvo stupa svojim pristankom na grijeh i biuju Me svojom
netrpeljivou prema Meni. Krune Me trnjem svoje oholosti, jer hoe da budu vei od
Mene. Probadaju Mi ruke i noge eljezom svoje tvrdokornosti, jer se hvale svojim
grijesima i otvrdnjuju svoja srca da ne bi imali straha preda Mnom.
Dodaju u Mojoj muci, zovui Me lacem i luakom zbog Moje muke na koju sam
poao dragovoljno.
Dvadeset i tree poglavlje Lice Marije nakon uzaaa Gospodinova
Govori Blaena Djevica:
Ja sam ostala dugo na svijetu nakon uzaaa mojega Sina. Bog je htio da se mnoge
due obrate i da se apostoli i ostali izabranici Boji pokau istinitima po primjeru
mojega ivota i strpljenja. Pa i sama narav tijela je zahtijevala da dulje ivim, da bi se
moja slava uveliala.
Za sve vrijeme mojega ivota nakon uzaaa mojega Sina, obilazila sam mjesta
njegove muke i njegovih udesa. Tako duboko mi se u pamenje urezala muka moga
Sina, da sam na nju mislila neprestano. A moja uvstva nisu marila za zemaljsko, jer ja
sam gorjela novim eljama i bila razdirana bolom.
Usprkos tomu, ja sam svladavala bol i radost, tako da nisam nikada nita propustila u
slubi Bogu. Boravila sam meu ljudima neoekujui ni uzimajui nita to ljudskoj
naravi godi, osim najnunije hrane.
Moje uznesenje nije bilo oglaavano ni opepoznato, jer je moj Boanski Sin tako
odredio, htijui da se u ljudskim srcima najprije utvrdi vjera u Njegovo vlastito
uzaae.
Budui da su ljudi bili tvrda srca i spori vjerovati u Njegovo uzaae, daleko bi tee
vjerovali u moje uznesenje, da je bilo proglaeno u samim poecima Vjere.
Jednog dana, nekoliko godina nakon Uzaaa, bila sam jako potitena od enje za
mojim Sinom. Tada sam ugledala sjajna anela, poput onoga to mi se prije bio ukazao,
koji mi ree: Tvoj Sin, na Gospodin i Bog, posla me da ti navijestim kako se pribliio
as da ga vidi i da primi krunu to je za te pripravljena.
Zna li ti odvratih ja dan i uru kad u poi s ovoga svijeta? Aneo odgovori:
Prijatelji tvoga Sina doi e ukopati tvoje tijelo. Rekavi to aneo ieznu, a ja se
stadoh pripremati za odlazak, razmatrajui o svim mjestima gdje je moj Sin podnio
muku.
I dok sam tako jednog dana bila zanesena razmiljajui s udivljenjem o Bojoj ljubavi,
dua mi se napuni takvim ushitom, da nije vie izdrala, ve se u tom istom trenu
oslobodila tijela.
Ali kakve je velianstvene stvari moja dua ugledala, s kakvim su je poastima Otac,
Sin i Duh Sveti prihvatili, kolike su joj se ete anela poklonile, ti to ne moe ni
pojmiti, niti u ti ja rei prije nego se tvoja dua i tijelo odijele, iako sam ti neto od
toga priopila u onoj molitvi to ti ju je moj Sin nadahnuo.
Oni to su bili uza me u asu moga preminua, vidjeli su neobian sjaj i shvatili da su se
u meni zbile boanske stvari. Nakon toga su prijatelji moga Sina, po Bojem naputku,
sahranili moje tijelo u Jozafatskoj dolini, u nazonosti nebrojenih anela, doim se
zlodusi nisu usuivali primaknuti.
Nakon to je moj Sin uzaao na nebo, ja sam u svijetu ivjela petnaest godina od
Njegova Uzaaa do moje smrti. Po usnuu leala sam u grobu tri dana i onda
uznesena u nebo uz beskrajnu poast i radost.