PRIZNATA PRAVILA ZA SPRJEČAVANJE ŠTETNOSTI USLIJED NEFIZIOLOŠKOG

POLOŽAJA TIJELA PRI RADU

Nefiziološki položaj tijela pri radu prisutan je na mnogim različitim poslovima, kao što je
dugotrajan rad u sagnutom i klečećem položaju te na drugim poslovima koji zahtijevaju
prisilni odnosno nefiziološki položaj tijela pri radu.

Uzimajući u obzir ukupnu radnu populaciju te činjenicu sve veće informatizacije, jasno je
da najveći broj zaposlenika danas obavlja poslove u sjedećem položaju i to ispred
različite računalne opreme (opreme sa zaslonima).

Obavljanje poslova u sjedećem položaju tijela ne predstavlja samo po sebii nefiziološki

položaj tijela pri radu, međutim dugotrajno obavljanje poslova ispred zaslona, ukoliko
radno mjesto i oprema nisu pravilno oblikovana te ukoliko se zaposlenici ne pridržavaju
određenih pravila, a naročito ukoliko  rukovoditelji nisu upoznati s tim opasnostima,
može dovesti do oštećenja zdravlja zaposlenika, a naročito uslijed povećanih naprezanja
koštano mišićnog sustava (stalno ponavljajući pokreti) te povećanog naprezanja vida.

  Podsjetnik: 
  Poslovi uz prisutnost ponavljanih pokreta, stalnog pritiska, nefiziološkog položaja  mogu
dovesti do zdravstvenih promjena koje su utvrđene kao profesionalne bolesti (točka 30 ,31 i
32 Liste profesionalnih bolesti). 

Priznata pravila prilikom rada sa ekranima (zaslonima)

Smjernica 90/270/EEC

Smjernica Vijeća Europske zajednice 90/270/EEC postavlja minimalne zdravstvene i

sigurnosne zahtjeve za rad sa zaslonskom opremom (radnim stanicama).

Ti se zahtjevi, između ostalog, očituju u sljedećem:

 poslodavci su obvezni obaviti analizu radne stanice u svezi rizika za vid zaposlenika,
mogućih tjelesnih smetnji te rizika od stresa,
 radne stanice se moraju uskladiti sa minimalnim zahtjevima prema Anaksu Smjernice, koje
mora ispunjavati oprema radne stanice i radni okoliš,
 radnici moraju biti obaviješteni o svim aspektima sigurnosti i zdravlja koji se odnose na
njihove radne stanice te osposobljeni za korištenje istih,
 poslodavac mora osigurati periodičke odmore radnika pri radu s radnim stanicama,
 radnici imaju pravo na preglede očiju i vida te po potrebi pravo na korektivna sredstva
vida.

Geometrijski odnosi u sustavu radnog mjesta sa zaslonskom opremom te druga priznata

pravila

Na donjoj slici prikazani su pojedini geometrijski odnosi pri radu sa zaslonima kojih se potrebno
pridržavati kako bi se sačuvalo zdravlje zaposlenika koji učestalo obavljaju te poslove.

Takve ergonomske odnose zastupa njemačka certifikacijska ustanova AGR (Aktion Gesunder
Rucken e.V.).
Pored naznačenih ergonomskih odnosa na slici, prigodom rada sa zaslonima potrebno je
voditi računa i o sljedećim bitnim elementima, koji su, između ostalog, utvrđeni u Aneksu
Smjernice 90/270/EEC.

Zaslon

Znakovi na zaslonu moraju biti dobro definirani i jasno oblikovani. Slika na zaslonu mora
biti stabilna, bez treperenja ili drugih oblika nestabilnosti. Zaslon se mora osigurati od
mogućnosti reflektirajućeg bliještanja ili drugih refleksija koje mogu uzrokovati nelagodu
korisniku.

Tipkovnica
Tipkovnica treba biti nagibna i odijeljena od zaslona tako da omogući radniku ugodan
radni položaj izbjegavajući zamor ruku. Prostora ispred tipkovnice treba biti dovoljno za
oslon ruku. Površina tipkovnice treba biti izvedena bez sjaja kako bi se izbjeglo
reflektirajuće bliještanje, a simboli na tipkama izvedeni u odgovarajućem kontrastu i
dovoljno čitljivi.

Radni stol ili radna površina

Radni stol ili radna površina treba biti dovoljno velika s površinom koja slabo odbija
svjetlost i koja dopušta fleksibilan raspored potrebne opreme. Držač dokumenata treba
biti stabilan i podesiv te postavljen tako da smanji potrebu za neugodnim pokretima
glave i očiju.

Radna stolica

Radna stolica mora biti stabilna i treba dopustiti korisniku slobodno kretanje te ugodan
položaj. Sjedalo treba biti podesivo po visini, naslon sjedala također podesiv po visini
kao i na nagib

Rasvjeta

Općom i/ili lokalnom rasvjetom treba osigurato zadovoljavajuću razinu osvijetljenosti i

primjeren kontrast između zaslona i pozadine, uzimajući u obzir vrstu rada i korisnikove
zahtjeve u svezi s vidom.

Projektiranjem radne prostorije i razmještajem radne stanice treba spriječiti moguće

bliještanje i refleksije na zaslonu.

Zračenje

Sva zračenja, osim vidljivog dijela elektromagnetskog spektra, potrebno je smanjiti na

zanemarivu razinu.

Vježbe za opuštanje muskulature

Austrijska ustanova za osiguranje od nesreća na radu (AUVA) preporuča pri radu sa

zaslonima poštovati vrijeme za stanke (odmor od 10-ak minuta nakon svakih 50 minuta
rada) te prije početka rada, u stankama kao i nakon završetka rada izvoditi vježbe za
opuštanje mišića prikazanih na donjim slikama.

Vježbe je potrebno ponavljati nekoliko puta prema prikazanom redoslijedu.

Pustiti da ruke opušteno vise, noge međusobno skupiti, te se
njihajući nekoliko puta sa čelom približavati koljenima.

Ruke prekrižiti na potiljku te gornji dio tijela snažno potiskivati

prema natrag, pri čemu osloboditi križa te noge ispružiti. Laktove
potiskivati prema vani te se nekoliko puta njihati prema natrag.
 Ruke prekrižiti na potiljku, lijevo koljeno približavatidesnom laktu, a desno koljeno
približavati lijevom laktu.

SUDIONICI U UPRAVLJANJU SIGURNOŠĆU

Sudionici u upravljanju sigurnošću (provedbi zaštite na radu) su:

 
 POSLODAVAC
 OVLAŠTENIK
 ODGOVORNE OSOBE
 SLUŽBA ZAŠTITE NA RADU
 STRUČNJAK ZA ZAŠTITU NA RADU
 SPECIJALIST MEDICINE RADA
 ZAPOSLENIČKO VIJEĆE
 ODBOR ZA ZAŠTITU NA RADU
 POVJERENIK ZAPOSLENIKA ZA ZAŠTITU NA RADU
 ZAPOSLENICI

Ovisno o broju zaposlenika, procjeni opasnosti i drugim okolnostima na koje upućuje Zakon o
zaštiti na radu poslodavac će utvrditi prava, obveze i dužnosti pojedinaca i ustrojiti ili ne ustrojiti
pojedina tijela upravljanja sigurnošću.

To se odnosi na ovlaštenika, službu zaštite na radu, odnosno stručnjake zaštite na radu,

specijalista medicine rada, zaposleničko vijeće, odbor za zaštitu na radu i povjerenika za zaštitu na
radu.

KAKO IZBJEĆI TEGOBE KOD RADA S RAČUNALOM I ZA RADNIM STOLOM

1. Osjećate li bol u leđima? Kada sjedite duže vrijeme, kralježnica se potiskuje prema dolje. Ako
Vam je uz to i loš položaj sjedenja ili ne odgovarajuća stolica dodatno opterećujete kralježnicu, što
može dovesti do bolova u leđima.

2. Jesu li vam mišići i zglobovi kruti? Nepokretan položaj može prouzrokovati bol u vratu i
ramenima. Neaktivnost može prouzročiti krutost zglobova, otežati pokretanje koje može postati i
bolno.

3. Je li vam je slaba cirkulacija? Kada sjedite vrlo mirno, krv se nakuplja u potkoljenicama i
stopalima i teško cirkulira cijelim tijelom.
 4. Osjećate li napetost i stres? Intenzivna koncentracija može izazvati tjelesnu napetost
(krutost i bol) što može dovesti do mentalnog stresa. Napetost lica i donje vilice mogu prouzročiti
glavobolju.

Većina se tih tegoba može riješiti ergonomijom - znanošću koja se bavi oblikom i smještajem
uredske opreme, tako da odgovaraju prirodnim pokretima tijela.

EKRAN, TIPKOVNICA, MIŠ, RADNI STOL I STOLICA  mogu biti izvori ozljeda ako ih ne
koristimo na ispravan način ili ako su loše odabrani. Kako ih odabrati i kako ih koristiti
pročitajte u slijedećem tekstu:

Ekran, tipkovnica  i ostala sredstva za unos podataka

Ekran 

 
 Znakovi prikazani na ekranu moraju biti oštri, jasni i dovoljno veliki. Razmak između
znakova i redova mora biti primjeren.

 Slika prikazana na ekranu mora biti stabilna i bez treperenja svijetla; ne smiju se
pojavljivati nikakvo izobličenja slike.

To će biti ispunjeno ako se vodi računa o:

 
 luminaciji,
 kontrastu i oštrini znakova,
 veličini znakova – oblik i razmaci,
 stabilnosti slike i geometriji slike,
 sprječavanju treperenja svjetla,
 boji i konvergenciji.

Luminacija, kontrast i oštrina znakova

Oštrina znakova je dobra onda kada je oštrina znakova na ekranu najbliža po izgledu oštrini
ispisanih znakova. (Slika 1).

                    DOBRO                                      LOŠE                                         LOŠE

Slika 1: Različite oštrine znakova

Luminacija ( svjetljivost) ekrana treba iznositi najmanje 100 cd/m 2

Kontrast, unutar ili između znakova, na cijelom ekranu treba iznositi najmanje 4:1. 

Za obradu teksta preporučuje se jednobojni prikaz znakova.

Na osnovu dosadašnjih iskustava kod rada s ekranom, pozitivni prikaz znakova (tamna slova na
svijetloj podlozi) nudi najbolju prilagodljivost fiziološkim karakteristikama čovjeka radnoj sredini.
 

Pozitivni prikaz ima slijedeće prednosti:

 zajedno s potrebnom jačinom osvjetljenja umanjuje visoku luminaciju na ekrana i

adaptaciju oka kod stalnog smjenjivanja svijetlo-tamno.
 čitljivost znakova je poboljšana , jer se lakše raspoznaju znakovi na svijetloj nego na
tamnoj podlozi.

 reflektiranja i zrcaljenja koja se ne mogu spriječiti manje će se uočavati.

 
Slika 2. Usporedba između pozitivnog i negativnog prikaza na ekranu

Veličina znakova, oblik znakova i razmak

Kod prikaza alfa numeričkih znakova, veličina i oblik znakova kao i razmak između njih i između
redova, mora omogućiti dobru čitljivost.

Dobra čitljivost će se postići ako:

 
 se upotrijebi dovoljan broj slikovnih elemenata za prikaz određenog znaka.

To podrazumijeva raster od najmanje 7 x 9  slikovnih elemenata /širina x visina/ za prikaz jednog

velikog slova.

 visinu od 3,2 mm pri najmanjem vidnom razmaku od 500mm 

 širina velikog slova /izuzetak slovo I / iznosi 70% - 100% visine velikog slova
 visina pojedinih velikih slova, npr Ü prelazi visinu za najmanje 2 slikovna elementa
 visina malog slova iznosi cca 70% visine velikog slova
 visina pojedinih malih slova kao npr: b odgovara visini velikog slova
 visina pojedinih slova kao npr q prekoračuju visinu prema dolje za najmanje 2 slikovna
elementa  i leži ispod polovice linije pisanja
 širina malog slova iznosi 70% do 100 % širine velikog slova, izuzev slova f, i, l i t
 visina brojki odgovara visini slova
 širina crtice iznosi 8% do 17% visine znaka
 vodoravni razmaci između znakova iznose najmanje jedan slikovni element
 vertikalni razmak između znakova / razmak između redova/ uzimajući u obzir
 znakove s povećanom visinom i prema gore i prema dolje / Ü i q / iznosi najmanje jedan
slikovni element

 oblik znakova mora isključiti mogućnost zamjene npr: slovo O i broj 0.

Slika 3: Utjecaj veličine i vrste pisma na čitljivost

Jedan slikovni element / pixel / je najmanji element s kojim se može koristiti da bi se prikazao
znak, grafika ili slika na ekranu.
  

Slika 4: Gradnja znakova iz pojedinačnih slikovnih elemenata

U novije vrijeme svijet se prilično ubrzao. Vrijeme je ključna stvar u životu svakog radnog čovjeka,
pa nije jednostavno naći vremena za opuštanje niti znati se stvarno opustiti. Svi smo izloženi
stalnim vremenskim rokovima i potrebi da sve stignemo "na vrijeme". Na žalost, u svakodnevnim
aktivnostima zapravo ni ne shvaćamo u kojoj smo mjeri izloženi stresu.

Međutim, utjecaj stresa kroz kratko vrijeme može biti i dobar - motivira nas da obavimo nešto što
inače odugovlačimo, stvara osjećaj budnosti, no kroz duže vrijeme organizam i psiha kad - tad
popuštaju. Stoga je dobro biti upoznat sa tehnikama opuštanja i svakodnevno ih prakticirati, da bi
održali "zdrav duh u zdravom tjelu".

Stres je jedan od najvećih neprijatelja poslovnog čovjeka. Istraživanja su pokazala da samo

nekoliko minuta odmora i relaksacije, u periodima tijekom radnog dana, bitno smanjuje umor i
pomaže uspješnom držanju stresa pod kontrolom.

Kako znati jesmo li napeti?

Vrlo je teško procijeniti vlastitu napetost. Koliko god čudno zvučalo, možete biti napeti a da toga
uopće niste svjesni.

Pri učestalom izlaganju stresu, čovjek s vremenom prestane primjećivati sam stres i uzima ga
zdravo za gotovo. Stoga, slijedi nekoliko tipičnih simptoma opće napetosti:

 napetost u mišićima
 brže kucanje srca, "preskakanje" i slični poremećaji
 nedostatak zraka, vrtoglavica
 kronični umor i iscrpljenost
 bolovi
 problemi spavanja
 gubitak apetita, bolovi u želucu
 glavobolje, migrene
 nemogućnost koncentracije
 osjećaj pomanjkanja vremena, stalna žurba

Kako pristupiti opuštanju?

Postoji mnogo načina opuštanja, a učinkovitost se razlikuje od osobe do osobe. Tjelesna relaksacija
ili mentalna relaksacija, meditacija ili joga - sve su to tehnike opuštanja, a najbolji učinak dobiva
se kombinacijom istih, pošto je naše tijelo, pa tako i napetost u njemu, fizičke i psihičke prirode.
 No, za svaku vrst vježbe, pa tako i vježbe opuštanja treba vremena i truda. Postoji mnoštvo
dokazanih tehnika relaksacije koje možete prakticirati bilo kada i bilo gdje, a za njih je potrebno
odvojiti svega nekoliko trenutaka. Tih nekoliko minuta će Vam pomoći u smanjenju napetosti, i
omogućiti pozitivniji i zdraviji pogled na život.

U slijedećim poglavljima obraditi ćemo neke od osnovnih i najjednostavnijih tehnika opuštanja koje
možete koristiti svakodnevno, na radnom mjestu ili kod kuće, u bilo koje doba dana.

Kratka relaksacija

Tijekom radnog dana, umor se najčešće pojavljuje u području vrata i ramena, posebice kod
uredskog posla za računalom. Jednostavan način uklanjanja takve boli jest zatezanje mišića bolnih
područja:

 zategnite mišiće bolnih područja - vrata i ramena

 pritisak treba držati 5 - 10 sekundi
 vježbu ponoviti nekoliko puta

Drugi način smanjenja bolova jest razgibavanje bolnih područja:

 rotirajte ramena u jednom pa u drugom smjeru

 rotirajte glavu u jednom pa u drugom smjeru (da bi razgibali vrat)

 
Razgibavanje se preporuča provoditi 5 do 10 minuta s prekidima, što ćete najbolje prosuditi sami.

Šetnjom protiv stresa

Kada sljedeći put osjetite napetost u cijelom tijelu, ili vas očekuje stresna situacija, jednostavno
prošećite. Hodajte oko radnog stola, gore i dolje po stepenicama, bilo gdje, samo hodajte.
Naravno, najbolje bi bilo prošetati u prirodi, ali podrazumijeva se da za to jednostavno nemate
vremena. Šetnja - koliko god ona bila kratka - dati će vam željeni odmor od stresa (posla), opustit
će vaše mišiće i omogućiti dotok kisika u vaše tijelo i mozak. Učinak je nevjerojatan, probajte!

Smijeh

Smijeh je moćno sredstvo relaksacije. Nasmijte se kad možete, popraviti će se raspoloženje i vama
i ljudima oko vas i biti ćete opušteniji.

Kratki odmori

Kada ste pod stresom i shvatite da jednostavno ne možete više, odvojite samo nekoliko sekundi za
odmor:

 odmaknite se od radnog stola

 zažmirite, duboko udahnite
 probajte se opustiti bar na sekundu
 izdahnite i jednostavno se vratite onome što ste radili

Ovim kratkim predahom ćete smanjiti napetost u vašem tijelu i umu, omogućivši bolji, odmorniji
pristup vašem problemu.
  

Disanje

Kratkotrajni udisaji i izdisaji i nepravilno disanje su jedan od znakova stresa i iscrpljenosti. Ako
primijetite takve simptome, učinite slijedeće:

 ustanite ili sjednite uspravno

 ispustite sav zrak iz pluća, osjetite kako izlazi
 ne razmišljajte o udisaju - pustite da zrak prirodno uđe
 ponovite postupak nekoliko puta, dok ne osjetite relaksiranost

 
Mnogi ljudi su ustanovili da ih usporeno disanje izuzetno opušta, posebice prije važnog govora ili
bilo kakve neugodne situacije:
 
 koncentrirajte se na usporeno i smireno disanje
 osjetite kako vam se tijelo opušta svakim udisajem i izdisajem
 probajte dulje držati dah - i to bi moglo pomoći opuštanju

Osjetite svoje tijelo

Kod u prethodnom poglavlju navedenih tehnika disanja, vrlo je važno da osjetite svoje tijelo

 kod udisaja, osjetite napetost u svojem tijelu - osjetite ramena, vrat, lice i ruke
 kod izdisaja, opustite mišiće i dozvolite napetosti da lagamo "klizne" iz Vas
 ponovno, kod udisaja, osjetite prsa, pluća i trbuh i napetost u njima
 kod izdisaja, ponovno probajte opustiti mišiće i otpustiti napetost
 kod udisaja osjetite donji dio tijela, kukove, noge i stopala
 kod izdisaja "pronađite" zaostalu napetost i pustite da ode iz vašeg tijela

Nastavite duboko disati sljedećih nekoliko minuta, uživajući u osjećaju opuštenosti.

Ruke i ramena

Jednostavne vježbe za opuštanje ruku i zgrčenosti mišića u šaci:

 rastvorite šaku i osjetite napetost u njoj

 pustite da ruke slobodno padnu bez vašeg napora
 oduprite se nagonu da ponovno stisnete šake i time zgrčite mišiće
 ponovite postupak nekoliko puta dok se šake ne prestanu grčiti "same od sebe"

Vježbe za opuštanje ramena (ramena su iznad prirodnog položaja i kralježnica je izvinuta):

 
 pustite ramena da "padnu" u najnižu točku
 osjetite napetost u vratu i ispod ruku uzduž leđa
 držite ih opuštenima nekoliko sekundi i vratite u normalni položaj
 sada bi kralježnica trebala biti ravna - ako nije ponovite

Glava, vrat i lice

Vrat je pod opterećenjem težine glave dok čitamo ili smo nagnuti nad stolom:

 ispravite glavu i pogledajte gore

 osjetite napetost u vratu

Kao i svaki dio tijela, i lice ima mišiće koji su podložni utjecaju napetosti:

 opustite mišiće lica

 pustite da se čelo opusti, opustite vilicu, ne držite usta čvrsto zatvorenim
 budite u prirodnom položaju bez "izraza" lica
 opustite oči, zažmirite ili ih blago otvorite bez naprezanja

Aktivno vježbanje

Ukoliko imate vremena i mogućnosti, razmislite da započnete aktivno vježbati. Aktivno vježbanje,
poput trčanja, plivanja, vježbanja u teretani ili bavljenja nekim sportom, primjetno će poboljšati
vašu formu. Imati ćete više energije, a zdravstveni rizici od raznih poremećaja koji nastaju od
konstantnog laganog naprezanja mišića pri repetitivnim radnjama (obično na poslu, u uredu) biti će
uvelike smanjeni.

 Trčanje
o Optimalno - lagani jogging, 30 min po 3 puta tjedno
o Pazite da se prije trčanja dobro zagrijete
o Brzo povećava formu, troši višak kalorija
 Plivanje
o Pri vježbanju, zglobovi su puno manje opterećeni (nema udara)
o Između ostalog, vježba mišiće leđa i ramena (koji često budu napeti pri radu u
uredu)

Znati opustiti se, jedan je od preduvjeta ugodnog i kvalitetnog života. Pritisnuti svakodnevnim
obvezama, ljudi često zaboravljaju, ili nemaju vremena, nekoliko trenutaka posvetiti sebi. Iz
prethodnih poglavlja može se vidjeti da za tehnike opuštanja nije potrebno puno vremena. Ne
zaboravite povremeno opustiti se - kada je čovjek opušten, mnogo je produktivniji i kreativniji.

Mnogi poslovi koje obavljamo uključuju radnje koje mišiće ruku, ramena ili vrata drže pod stalnim
laganim opterećenjem. Takva naprezanja, ako se ponavljaju kroz dulji period vremena, mogu
dovesti do ozbiljnih ozljeda. Opisane vježbe istezanja i opuštanja smanjuju moguće pojave
spomenutih zdravstvenih problema.

Na kraju, razmislite i o aktivnijem vježbanju ili bavljenju nekim sportom. Aktivno vježbanje
povećava formu i daje energiju.
Kombiniranje tehnika opuštanja i fizičke relaksacije uvelike pomaže u uklanjanju stresa,
zdravstvenih rizika i omogućuje ugodniji i kvalitetniji život.
Ergonomija-određivanje raspodjela masa u čovjeka
VĐ   
Ponedjeljak, 19 Svibanj 2008

Prva istraživanja i ispitivanja su se obavljala na ljudskim leševima. Tu jer bilo bitno što je u obzir
uzimana i gustoća tkiva koja je različita za pojedine dijelove tijela.

Prvo istraživanje:

Metoda koeficijenata, pretpostavili su da postoji izravna funkcionalna veza između dužine

pojedinih segmenata tijela sa masom.

 
FISCHER i BRAUN 1889. godine – analiza je napravljena na samo 3 leša (muška).

 
Iz tih su iznosa bili u stanju odrediti:

položaj težišta,
polumjer tromosti,
dinamički moment tromosti.

Drugo istraživanje:

DEMPSTER – je dobio značajno bolje rezultate, a on je podijelio segmente tijela kako je

uobičajeno u antropometriji.

 
Ispitivanja je obavio na 8 leševa (samo muški 50 – 80 godina starosti).

Postupak:

uranjao je segmente u vodu i tako je određivao volumen, iz volumena masu, pa je

izračunao gustoću, položaj središta masa i moment tromosti.

Treće istraživanje:

Nezadovoljni sa slabim rezultatima prethodnika, fiziološki su antropolozi tražili nove

metode.

Metoda DONSKOG i ZACIJORSKOG – jedna od suvremenih metoda za određivanje raspodjele masa

i dinamičkih značajki segmenata.

Ova je metoda utvrđena na 100 muških i 100 ženskih subjekata,  a temelji se na procjeni
volumena utvrđenog radioizotopnom metodom.

Iz statističke obrade tako utvrđenih rezultata autori su za svaki segmentalni dio definirali pravce
regresije i odatle utvrdili odgovarajuće koeficijente putem kojih se mogu računati željene mase.

Danas se za definiranje gustoće pojedinih segmenata ljudskog tijela može koristiti i ista precizno
odrediti sa CT-om ili magnetskom rezonancom (vrlo skupa metoda).

Modeliranje ljudskog tijela

Ljudsko tijelo uvijek treba prikazati u obliku cilindričnih geometrijskih tijela, jer je istima onda
jednaka gustoća, što pojednostavljuje računanje.

Dimenzije pretpostavljenih tjelesnih segmenata su zavisne o izabranoj visini i spolu

modela, a time i segmentalnih masa za takav model. Radi toga je dimenzije moguće
podijeliti u dvije glavne skupine:

primarna (primarne dimenzije ovise od linearnih dimenzija koje su u skladu s

harmonijskom podjelom i kanonom od 8 visina glave),

sekundarna (sekundarna dimenzija ovisi od primarne dimenzije, ali zavisno od kojeg dijela,
jer srednja gustoća varira u rasponu od 1,1 za trup do 1,25 kg/dm 3 za glavu i udove).

Mogućnosti mjerenja ljudskog rada

Ljudski rad i njegovo poimanje je izraziti primjer ljudske djelatnosti, koja se može razmatrati kao
zadaća ergonomije i biomehanike istodobno.

Biomehanika je primjena mehanike u biologiji ili na žive sustave općenito, odnosno to je odnos
čovjeka s obzirom na rad.

Kod biomehanike nastojimo primijeniti pravila mehanike na funkcioniranje organizma (čovjeka,

biljaka, životinja).

Razlika koja biomehaniku čini samostojnom je uključivanje pojma volje za zbivanje gibanja. Time
uz mehaniku, koja se odnosi na žive sustave, nužno uključujemo i psihofiziologiju kao nerazdvojni
element te discipline, čime ona poprima svojima velikim djelom sasvim drugačije značenje
naspram, nazovimo to čiste mehanike.

Fiziologija

Znanost koja proučava procese koji se odvijaju u našem organizmu.

Grč: fisis – priroda, logos – nauka.

Fiziologija istražuje ne samo organizam kao cjelinu i s tim u vezi opće zakone života, nego i rad,
djelovanje, funkcije pojedinih organa, tkiva i stanica živog organizma.

Razvija se u dva smjera:

biokemijski smjer,
smjer koji promatra organe kao jednu cjelinu.

Fiziologija rada

Grana fiziologije koja proučava funkcije ljudskog tijela pri radu, i promjene u organizmu
uzrokovane tim radom.

Promjene mogu dovesti do ozljeda i oboljenja.

Fiziologija rada nastoji prilagoditi rad karakteristikama ljudskog organizma (psihološke i dr., …).

Cilj fiziologije rada je stvoriti uvjete koji neće štetno utjecati na ljudsko zdravlje.

Analiza rada i utvrđivanje težine rada

Stanje analize rada u smislu utvrđivanja njegove težine može podijeliti u dva različita
pristupa:

energetski pristup – proučava težinu rada utvrđivanjem određene fizikalne veličine (obično
potrošnje kisika) koja se reducira na dan ili sat rada,
fiziološki pristup – ovaj pristup je bliži ideji mehaničkog opisivanja rada čovjeka, jer
utvrđuje zamor dijelova tijela u zavisnosti od mišićnog napora koji je moguće mjeriti. Pomoću
mehaničkog uređaja možemo mjeriti zamor mišića, odnosno rad mišića.

Rad mišića možemo podijeliti na 2 grupe:

statički rad mišića – je teži (mišići su stalno u radu). Kao primjer može se navesti držanje
nekog tereta s ispruženom rukom, mirno stajanje, itd.,
 dinamički rad mišića – kod dinamičkog rada nešto radimo pa onda zastanemo, pa možemo
reći da imamo izmjenu statičkog i dinamičkog rada, ako odaberemo određeni ritam rada nećemo se
jako umoriti, jer se mišići odmaraju između pojedinih pokreta.

Kod dinamičkog rada mišića imamo cikličku promjenu:

kontrakcija mišića ili stezanje,

dekontrakciju mišića ili opuštanje.

Dinamički rad je puno lakši od statičkog rada mišića zato što imamo stalne izmjene, ali mora
postajati ritam prilagođen našem organizmu.

Dijagram trajanja statičkog rada s obzirom na upotrebljenu silu

Kao što je vidljivo iz gornjeg dijagrama, mišić nakon 9 minuta može postići samo 20% početne
snage.

Kod statičkog rada mišića treba nastojati da se koristi što veći broj tj: grupa mišića da bi nam bilo
lakše. Na taj način možemo i do 15% smanjiti opterećenje mišića koji su uključeni u određeni
posao.

Rad mišića

Mišić je organ sastavljen od tkiva koje ima svojstvo skupljanja i širenja.

Mišići čine značajni dio mase tijela čovjeka od 40% njegove ukupne mase. Svaki je mišić sastavljen
od velikog broja vlakanaca ili mišićnih niti čija je dužina od 5 mm – 140 mm, što zavisi od veličine
mišića. Broj vlakanaca se kreće od 100,000 – 1.000,000. polumjer mišićnih vlakanaca iznosi 0,1
mm. U nekih su mišića vlakanca položena uzdužno s oblikom mišića, a u drugih vlakanca leže
poprečno ili koso. Raspodjela vlakanaca vezana je uz funkciju mišića.

Mišići se prilikom kontrakcije mogu skratiti na ½ dužine. Mehanički rad koji može mišić izvršiti
takvom cjelovitom kontrakcijom raste ovisno od dužine mišića. Svako mišićno vlakno se skuplja s
odgovarajućom silom, a ukupna mišićna sila je zbroj sila svih mišićnih vlakanaca. Sila koja se
ostvaruje u mišićima odnosno u vlakancima varira između 0,3 i 0,4 N/mm 2. Sila koja se ostvaruje u
mišiću uvijek ima vlačni karakter i nikad nije tlačna sila.

Razlika između žena i muškaraca:

Žene imaju manji poprečni presjek mišića (uže mišiće) i mogu u prosjeku postići (utrenirati) 2/3
snage muškaraca.

Mišićna vlakna sadrže u sebi proteine, među kojima aktin i miozin imaju posebno značenje.

Naime za vrijeme procesa kontrakcije vlakanaca, ista se uvlače jedna u druge (kližu)
između miozinskih vlakanaca kako je prikazano na donjoj slici:

Najveća je snaga na početku kontrakcije, a kasnije opada. Mišići kontrahiraju nakon impulsa iz
mozga koji dolazi.

Brzina pokreta – ovisi o briju aktivnih kontrahiranih mišićnih vlakana. Kada je polagana kontrakcija
– ne rade sva mišićna vlakna (neke rade, neke se odmaraju).

Da naši mišići mogu raditi potrebna je energija, koju u organizmu možemo unijeti kroz prehranu
(hrana i piće).

Mišići crpe energiju za svoj rad najviše iz glukoze (još i iz proteina i masti). Zajednički im je naziv –
visokoenergetski fosfati.

Glukoza je glavni izvor energije za teški rad (intenzivni). Kod dugotrajnog rada glavni izvor su
masti i aminokiseline. Glukoza dospijeva krvotokom do stanice, gdje se pretvara u grožđanu
kiselinu.

Grožđana kiselina se dalje rastapa ovisno o tome da li ima kisika ili nema:

ako nema kisika – anaerobna razgradnja,

ako ima kisika – aerobna razgradnja.

Grožđana kiselina će se procesom oksidacije razgraditi u vodu i ugljični dioksid uz razvijanje

energije. Ako nema kisika stvarat će se mliječna kiselina koja je glavni uzročnik boli i umora u
mišićima i grčeva, i ona je pogubna za mišiće. Ako dolazi dovoljno kisika, mliječna kiselina se
ponovno pretvara u grožđanu kselinu koja se raspada u  vodu, ugljični dioksid i energiju.
 

Ovo je prikazano na donjoj shemi:

 

Mišići se različito opskrbljuju krvlju kod statičkog i dinamičkog rada. Kod statičkog rada mišić je
stegnut te je mali dotok krvi i glukoze. Stoga imamo veći zamor, jer je smanjen dotok krvi. Kod
dinamičkog rada imamo brži dotok krvi, pa stoga dobivamo i više kisika pa je taj napor lakši (zbog
bolje cirkulacije). Teško je staviti granicu između statičkog i dinamičkog rada. U tijelu postroje
mišići koji stalno dinamičko rade bez ikakvog umaranja (srce).

Statička opterećenja – susreću se svugdje, u industriji, rad za kompjuterom, kada je neprilagođena

visina stola, kada stojimo na jednoj nozi, a drugom nešto radimo.

Pri istim radnim uvjetima, statički rad u usporedbi sa dinamičkim dovodi do:

povećanja energetske potrošnje,

povećanja srčane frekvencije (pojačan rad srca),
dužeg oporavka nakon rada.

Ako imamo dugotrajna ponavljanja ili-ili česta ponavljanja (statička i dinamička), može doći do
mišićno skeletnih poremećaja (najpoznatiji je karpalni sindrom na zglobu ruke).

Također su povećani rizici od nastanka:

artritisa zglobova,
upale tetiva,
upala spoja mjesta tetive s kosti (artroza),
promjene na intervertebalnom disku,
oštećenje ligamenata.

Stajanje na mjestu je težak rad.

Snaga mišića ovisi o:

 spolu,
dobi,
kondiciji,
uvježbanosti,
motivaciji. 

Na donjem dijagramu prikazana je mišićna snaga s obzirom na dob i spol:

Dijagram maksimalne snage prilikom savijanja lakta u odnosu na kut lakta:

Ovdje je prikazano kako raspored tereta prilikom prenošenja može utjecati na potrošnju
kisika:

na leđima – 100 %,
na jednom ramenu – 182 %,
u jednoj ruci – 241 %.

Prema vremenu trajanja naprezanja razlikujemo:

intenzivno naprezanje – je ako nešto radimo 10 i više od 10 sekundi,

umjereno naprezanje – je ako nešto radimo 1 minutu ili više.

Treba izbjegavati, odnosno nastojati izbjegavati, neprirodne položaje tijela (stavove)

kako bi što efikasnije radili, a to su npr:

ne naginjati se na leđa ili bočno, već prema naprijed, ali maksimalno 15°,
izbjegavati rad s ispruženim rukama, jer se tako smanjuje i preciznost rada,
čučanje,
saginjanje.

Kod poslova s rukama, paziti da lakat bude pod ili blizu kuta od 90°, jer nam je tako puno lakše
raditi zbog toga što imamo najveću silu u mišićima.

Kod analize radnog mjesta moramo paziti na odnos statičkog i dinamičkog rada mišića
pri čemu osobito voditi računa o:

odnosu između kuteva pojedinih dijelova tijela,

distribuciji mase segmenata pojedinih dijelova tijela,
vremenu trajanja nekog pokreta,
o opasnosti od nekog položaja.

Kako bi gore navedeno što bolje realizirali, možemo provoditi mjerenja vezana za položaje tijela
(procjena opterećenja mišića, procjena zamora i vremena oporavka).

Za analizu radnog mjesta vezano za odnos statičkog i dinamičkog rada koriste se ove
metode:

indirektna metoda – to je fotografiranje ili snimanje radnika,

direktna metoda – promatranje čovjeka dok radi,
subjektivne metode – to je analiza radnika, tj kada radnika pitamo o pokretima.

Za indirektnu metodu može se koristiti uređaj ELITE:

postoje 4 videokamere koje imaju infracrvene reflektore i koje su spojene s posebno

izgrađenim računalom ELITE za procesiranje podataka, koji se utvrđuju prema položajima markera
što se stavljaju na tijelo ispitanika.

Električka se aktivnost mišića može mjeriti s pomoću pojačala, a mjerni postupak naziva se
elektromiografija.

Elektromiografija ili „EMG“ – prati promjenom električnog potencijala prilikom kontrakcije mišića.

„EMG“  - se najčešće koristi kod statičkog opterećenja mišića, a postoje 2 načina

primjene:

elektrode se ubodu u mišić (što je vrlo bolno),

elektrode se stave na mišić.
 „EMG“ – je dosta skupa, a najčešća primjena je kod sportaša.

Da li je bitnija ergonomija ili profit?

VĐ   
Četvrtak, 13 Prosinac 2007

Umorni ste, a sjedili ste cijeli dan, obrva vam se neprimjetno trza, ruka vam se koči, malo ste u
"bluru" pa vas ljudi čudno gledaju i svako toliko pitaju je li sve u redu jer nekako ste prozirni. Jutro
je novog radnog dana, sjedate za stol i "stavljate" glavu u kompjutor, gdje ostaje do kraja radnog
vremena. Vrijeme proleti, a kad se nakon osam sati dignete sa svog stolca tijelo vam šalje
neuobičajene poruke. Umorni ste, a sjedili ste cijeli dan, obrva vam se neprimjetno trza, ruka vam
se koči, malo ste u "bluru" pa vas ljudi čudno gledaju i svako toliko pitaju je li sve u redu jer
nekako ste prozirni.

Priroda našeg duhovnog i tjelesnog je pokret i kretanje u prostoru, svedemo li taj pokret na metar
kvadratni i nekoliko minimalističkih pomaka koji se još k tome učestalo ponavljaju, a onda to
pomnožimo sa šest radnih dana od kojih svaki drugi ostajemo prekovremeno. Krajnji rezultat ove
računice dobili su za sada samo Amerikanci. Povrede i bolesti na radu američku naciju svake
godine koštaju procijenjenih 171 milijardu dolara, što u usporedbi s drugim bolestima nosi
uvjerljivo prvo mjesto. Ova objavljena usporedna studija u magazinu American Medical Association
ukazuje da direktni i indirektni troškovi za AIDS iznose oko 30 milijardi, za Alzeheimerovu bolest
6,6 milijardi.

Tako je priča o zaštiti i sigurnosti na radu pretvorena u brojke u međuvremenu postala američki
prioritet.

Osim tržišno/matematičkih zaključaka, medicina nas izvještava o novo definiranim

"kompjutorskim" bolestima. Nove vrste ozljeda na radu odnose se na rad uposlenika koji provode
puno radno vrijeme za nekom cyber mašinom 21. stoljeća.

CTS ili Carpal Tunnel Syndrome (sindrom karpalnog tunela ili tzv. kompjutorska šaka) i RSI ili
Repetitive Stress Injuries (povrede izazvane stresom kojeg izaziva učestalo ponavljanje), bolesti su
koje zvuče isto tako "cyber".

Jedan od prvih zahvata, kojima se radna okolina dovodi u red kako bi što ugodnije i uz što manje
posljedice ozljeda na radu djelatnik svakodnevno funkcionirao, je ergonomija.

Ergonomija je, prema definiciji, ukupnost proučavanja ljudi i njihovog suodnosa s radnom
okolinom. Dolazi od grčkih riječi ergo (rad) i nomis (zakon), što znači da je ergonomist onaj koji
pomaže ljudima u postavljanju ugodnije i produktivnije radne atmosfere na način da fizički i
psihički stres svakog djelatnika svede na minimum.

Kako u Hrvatskoj postoji deficit u kategorizaciji poslovnih zanimanja, ergonomske zadatke

uglavnom rješavaju arhitekti, dizajneri, šefovi logistika ili pojedinci intuitivnim osjećajem za
prostor, a posljedicama se bave fizioterapeuti i ortopedi.

Primjera radi, urbanu ergonomiju najlakše prepoznajemo po arhitektonskim prilagodbama za

invalide. Uredsku ergonomiju prepoznajemo po ergonomskim stolicama, podlošcima za držanje
ruke dok se radi s mišem, ergonomskim tastaturama, pravilnom rasvjetom te još nekim detaljima
koje čine rad ugodnijim i sigurnijim.

Iako znanstvenici tvrde kako je teško mjeriti zamor osjetila i psihički zamor pojedinca, možda je
dovoljno reći da pri većem zamoru produktivnost pada, a pogreške su češće, te kao primjer navesti
moguće posljedice zamora kontrolora letenja.

Prim.dr.sc. Ladislav Krapac i fizijatar-reumatolog Sonja Dabić s Odjela fizikalne medicine i

rehabilitacije KB Dubrava iz Zagreba u svom tekstu "Ergonomija, znanost, zdravstvo, informatika",
objavljenom u stručnom časopisu Fizioterapija, upravo ističu činjenicu da nas evolucija nije dovela
do toga da postanemo ljudsko tijelo koje sjedi.

Smanjene fiziološke krivine vratne i slabinske kralježnice osovinskog organa uspravnog čovjeka
(homo etrectusa), nisu više idealan amortizer. Dapače, naglašena je prsna kifoza (pogrbljenost), a
opterećenja su višestruko potencirana u prijelazu vratne u prsnu i lumbalne u sakralnu kralježnicu.
Uz to, oslabljena je i trbušna stijenka koja stvara dodatnu "polugu opterećenja" na L3 L4I L5 I S1
segmentima kralježnice.

Dodatno preopterećenje je i smanjenje muskulature ramena, koja u radu na modernim

tehnologijama neminovno atrofira uz neprirodan položaj ruku i izostanak podupiruće uloge mišića
ramena pridonosi sve češćim neugodnim tegobama zglobova gornjih udova u informatičara.

Ako se uz to i prečesto koristi miš, a uvažava se i mogućnost korištenja "ergonomskog softvera"

kojim se kombinira kombinacija "short cut" naredbi tipkovnicom čime se ravnomjerno opterećuju
tetive podlaktice lijeve i desne ruke, može se izbjeći nastanak tzv. sindroma prenaprezanja. On se
najčešće manifestira intenzivnim bolnim tegobama tetivnih ovojnica fleksora podlaktica. Uz
strukture lokomotornog sustava neergonomskim principima rada za videoterminalima i osobnim
računalima preopterećene su i oči te krvožilni sustav donjih udova.

Iako kroz povijest nalazimo različite prirodne prilagodbe čovjeka i (radne) okoline, u posljednjih
stotinjak godina u vrijeme, kako kažu, najvećeg tehnološkog napretka, čovjek, njegovo tijelo i
radna okolina miljama su udaljeni jedno od drugog, odnosno od svojih prirodnih fizičko/psihičkih
potreba. Ali ne treba očajavati, nego djelovati. Ergonomski principi su primjenjivi i savladivi.
Temeljni pojmovi statistike u ergonomiji
VĐ   
Srijeda, 11 Srpanj 2007

Neki temeljni pojmovi iz statistike potrebni u ergonomiji

Normalno ponašanje

je ono koje zadovoljava većinu ljudi i time se bavi statistika (da se ne odstupa od nekakvog
prosjeka).

U normalnoj razdiobi raspodjela učestalosti definirana je tzv. Gausovom krivuljom. Gausova

krivulja je simetrična.
 

Sve karakteristike i podatke u antropometriji koje obrađujemo prikazujemo Gausovom krivuljom.

 

U normalnoj razdiobi raspodjela učestalosti definirana je tzv. Gausovom krivuljom. Gausova

krivulja je simetrična.
 

Sve karakteristike i podatke u antropometriji koje obrađujemo prikazujemo Gausovom krivuljom.

 

Uobičajeno je da se podaci o antropomjerama dijele prvo prema spolu, kako za djecu, tako i za
odrasle. Pored toga se podaci često dijele i u tzv.  

Percentilske skupine

(može ih biti 3 – 5), i one su u stvari statistička distribucija izmjerenih veličina, koje se
mjere uvijek od lijeve strane (gdje je nula) do određene granice. Katkada se ovi antropometrijski
podaci dijele i u skupine zavisne od dobi analiziranih subjekata ili na neki drugi način. Naprimjer u
5-tu percentilsku skupini bi pripadalo dosta sportaša, jer su oni visoki, pa onda da bi dobili što
detaljnije podatke onda tu skupinu još jedanput analiziramo da dobijemo njihovu raspodjelu po
Gaussu.

Znači kod percentilskih skupina jedna od najvažnijih stvari je za koju se populaciju radi, tj. odnosi.
Kada nešto radimo za nekog čovjeka ili ljude, ne radimo za prosječnog čovjeka, nego da se time
može zadovoljiti što veća populacija.

Određena percentilska dimenzija vrijedi samo za tu karakteristiku koju promatramo – npr. ako po
visini spadamo u 65-tu percentilsku skupinu, ne znači da će nam i duljina ruke spadati također u tu
skupinu.

Sve ovo do sada spadalo je u statičke antropomjere i one se odnose na golog čovjeka (o čemu
moramo voditi računa npr. pri krojenju radne odječe čiju veličinu moramo povećati da bi radnik bio
komotan i da bi mogao raditi određene pokrete).

Drugi primjer je da se u obzir mora uzeti i visina đona na cipeli kao i visina šešira da čovjek ne bi
negdje zapeo ako ima potrebe na poslu prolaziti kroz određena vrata ili prolaz.

Također ove statičke antropomjere treba uzeti u obzir kod invalida (rampe, prilazi i prolazi za
invalidska kolica), jer oni danas čine 10% svjetske populacije.

Za konstrukciju radnog mjesta statičke antropomjere nisu dovoljne. Svaki posao uključuje i
gibanje, pa moramo znati i dinamičke antropomjere.

Cilj poznavanja antropometričkih mjera je: 

1. optimiziranje organskih pokreta,

2. što veća ekonomija tjelesnih aktivnosti obzirom na dimenzije koje imamo, da skratimo
određene pokrete i što manje se umaramo.

Dinamička antropometrija

proučava faktore potrebne za gibanje čovjeka (sile u zglobovima).

Primjer:

klizač na ledu – da li će skupiti ili raširiti ruke, jer se tu radi o načinu raspodjelu mase.

Vanjska dinamička antropometrija

odnosi se na najobičniju podjelu tijela (trup, glava, podlaktica, lakat, i sl.),

Unutarnja dinamička antropometrija

odnosi se na pokretanje (npr. ruke – kako koji mišići na to utječu). Proučava sile i
momente u zglobovima.

Unutarnja antropometrija se tek razvija, jer je još uvijek teško definirati što utječe na pojedine
pokrete.

Dinamička antropometrija kod nas je uvedena sredinom 80-tih godina prošlog stoljeća.

Kod dinamičkih antropomjera bitno je sljedeće:

1. dohvatno polje (rukom),

2. mišićna snaga,
3. dužina mišića,
4. brzina gibanja (nije uvijek ista, npr: nije isto kad zamahnemo da nekog udarimo ili
pomilujemo).

Mozaička funkcionalna cjelina:

Definira grupe mišića koje su potrebne da se giba npr. ruka.

Biomehanika

Biomehanika je primjena mehanike na biološke sustave.

U biomehanici sustavno mjerimo položaj tijela, brzine pokreta, bitna su nam i ubrzanja, pa
možemo izračunati sile i momente koji se javljaju kod različitih aktivnosti. 

Svrha biomehanike je da ustanovi najprikladniji položaj za neki složeni posao (npr. kod sportaša –
kako i iz kojeg položaja bacati disk ili kuglu; u industriji – dizanje tereta iz čučnja ili ne, …).

U antropometriji se pretpostavlja i promatra ljudsko tijelo kao simetrička cjelina, ali se ipak mjeri
desna strana, jer u praksi tijelo nije u potpunosti simetrično.

U mehanici radimo sa desnim koordinatnim sustavom.

Neka pitanja orijentacije čovjeka

Smjestimo li čovjeka u prostor kao na donjoj slici, tada se njegov odnos prema stranicama kubusa
može definirati koordinatnim sustavom čije su osi paralelne bridovima kubusa. Uvođenjem pojma
koordinatnog sustava uvodimo istodobno i pojmove ravnina, osi i točaka.

Izabere li se npr. na donjoj plohi prikazanog kubusa u sjecištu njenih dijagonala točka „ 0 „, tada
smo definirali njezin položaj. Ako kroz tu točku povučemo osi koje su paralelne s bridovima, tada
smo odredili skup pravaca koji su okomiti međusobno, i koje nazivamo osima tog koordinatnog
sustava. U ovom slučaju točku „ 0 „ nazivamo početkom ili ishodištem tog sustava.

Na slijedećoj slici ucrtani su uobičajeni simboli za osi X, Y i Z. uz svaki par osi pridružena je i
odgovarajuća ravnina, pa imamo ravnine XY, YZ, ZX.

Strelice na osima X, Y, i Z pokazuju na koji način rastu pozitivne vrijednosti na osima. Pomaci u
kojem pokazuju strelice su pozitivni, a ako idu u suprotnom smjeru onda su negativne.

 
Obzirom da se primjena koordinatnog sustava koristi u vezi sa čovjekom, potrebno je
spomenuti kako se u medicinskom nazivlju opisuju pojedine ravnine:

ravnina „XY“ zove se transverzalna ravnina,

ravnina „XZ“ zove se sagitalna ravnina,
ravnina“YZ“ zove se frontalna ravnina.

Pomaci od točke „ 0 „ zovu se:

1.) a.) pozitivni pomaci po osi             +          „Z“ nazivaju se još i kranijalni,

1.) b.) negativni pomaci po osi           -           „Z“ nazivaju se još i kaudalni,

2.) a.) pozitivni pomaci po osi             +          „X“ nazivaju se još i ventralni,

2.) b.) negativni pomaci po osi           -           „X“ nazivaju se još i dorzalni,

3.) a.) pozitivni pomaci po osi             +          „Y“ nazivaju se još i lijevi lateralni,

3.) b.) negativni pomaci po osi           -           „Y“ nazivaju se još i desni lateralni,

Ako se osi koordinatnog sustava pomaknu iz svojeg glavnog položaja paralelno sa svojim osima u
karakterističnu točku središta masa, koju često nazivamo težištem, tada se taj položaj
koordinatnog sustava naziva glavnim središnjim položajem koordinatnog sustava.

Središte masa je točka koja unutar tijela mijenja svoj položaj u ovisnosti o obliku stava čovjeka.
Npr. ako čovjek podigne ruke uvis, i položaj središta masa će se pomaknuti prema gore u odnosu
na položaj težišta u stavu kada su nam ruke spuštene niz tijelo.

Posebno značenje ima označivanje osi koordinatnog sustava kada se razmatra rotacija oko neke
osi.

Za dolje navedeni koordinatni sustav kažemo da je desni ili kartezijanski koordinatni sustav. Ovo
se povezuje s tim da se promjena kuta, kada se kreće iz osi „X“ prema osi „Y“ u ravnini „XY“,
smatra pozitivnom. Ako se iz osi „X“ u istoj ravnini „XY“ zbiva promjena kuta prema negativnoj
strani osi „Y“, tada je promjena kuta negativna.

Ovo se pravilo o definiciji pozitivnog prirasta kuta može pratiti pomoću naše desne šake. Ako
postavimo prste u smislu pozitivnog prirasta bilo kojeg od kutova, tada će palac biti usmjeren (tj.
paralelan) s pozitivnom osi koja je okomita na ravninu u kojoj promatramo promjenu kuta.

Da se slikovito prikaže značenje dinamičkog momenta tromosti, kao jedne od dinamičkih

karakteristika, najjednostavnije je zamisliti jednog klizača na ledu, koji izvodi tzv. piruetu.

Ako skupi ruke uz tijelo onda rotira većom kutnom brzinom, nego kad ih raširi, što znači da je očito
da brzina vrtnje zavisi od raspodjele masa u odnosu na os rotacije.

Kada promatramo ravninsko gibanje jednog krutog tijela, kažemo da ono u ravninskom
gibanju može vršiti dvije vrste gibanja:

1. translacijsko gibanje (gibanje po određenom pravcu),

2. rotacijsko gibanje (izaziva ga moment).
Dinamički moment tromosti je veličina koja nam govori kako je raspoređena masa kod nekog
gibanja, a koja utječe na to gibanje (skupljene ruke kod klizača – brže se vrti, raširene ruke –
sporije se vrti).

Iz mehanike je poznato da jedno kruto tijelo u prostoru može vršiti translaciju i rotaciju. Ako se
ono prostorno giba, onda se u izabranom trenutku zbivaju 3 rotacije i 3 translacije, a možemo reći
da to kruto tijelo ima 6 stupnjeva slobode (6 SSG). Ljudsko tijelo ima 244 SSG.

Rotacije su u pravcu osi X, Y, Z.

Translacije su u pravcu osi X, Y, Z.

Kod translacije imamo iste brzine, ali može biti različit smjer.

Kod rotacije imamo različite brzine. Rotacija se vrši oko točke ili osi a s tim u vezi mijenjaju se
brzine.

Treba razlikovati rotaciju od translacije.

Ergonomija računalne i programske opreme II. dio
Fakultet elektrotehnike i računarstva   
Srijeda, 13 Lipanj 2007

Elektromagnetsko zračenje i otpuštanje toksičnih tvari

Poznato je da računalo zrači elektromagnetske valove. O štetnosti elektromagnetskog zračenja na

organizam znanstvenici se spore već godinama. Postoje neke indikacije da ono može izazvati rak. U
pravilu, kod monitora računala, zračenje je najveće straga i na bočnim stranicama računala, pa
treba obratiti pozornost kad se u sobi nalazi više računala da te tri strane monitora uvijek budu
dovoljno daleko od djeteta, kao i od odrasle osobe. Najbolje je da stražnja strana monitora gleda
prema zidu. Preporučena sigurna udaljenost od bočnih stranica odnosno stražnje stranice monitora
je jedan metar. To vrijedi za starije monitore, ali je ipak bolje toga se pridržavati.

Američka organizacija za zaštitu okoliša (The U.S. Environmental Protection Agency) je sredinom
90tih identificirala 21 kemijski spoj koji ispuštaju hlapljenjem računala. Procjenjuje se da tim
spojevima može trebati 144 do 360 satu prije nego se potpuno rasprše. Utjecaj emisije tih spojeva
može biti naročito značajan u zatvorenim prostorima, koja sadrže elektroničku opremu. To se
naravno odnosi i na prostorije s puno računala.

Ostali psihofizički rizici

Jedan od većih rizika kod korištenja računala  je smanjena fizička aktivnost. Osobe koje puno
vremena provode sjedeći za računalom, često su nedovoljno fizički aktivne. Kod djece, kao i kod
odraslih osoba, to predstavlja rizik od gojaznosti i bolesti poput dijabetesa tipa 2, ali i dodatno rizik
od nedovoljne razvijenosti motoričkih sposobnosti djeteta. Osim toga povećava se rizik obolijevanja
od bolesti kardiovaskularnog sustava.

Također prekomjerna upotreba računala može voditi nedovoljno razvijenim socijalnim vještinama.
Djeca koja se služe računalom u pravilu brže razvijaju apstraktno razmišljanje i u dobi od 4 ili 5
godina mogu biti na istoj intelektualnoj razini kao djeca od 6 ili 7. Ali ne treba zanemariti ostale
aspekte ljudskog bića, pa tako djetetu treba i vrijeme provedeno u stvarnom svijetu, kako među
drugom djecom i odraslim osobama, tako i u prirodi.

Neutralni radni položaj

Neutralni radni položaj osigurava da će djeca koristila računalo na udoban i ergonomski

korektan način, odnosno minimizira rizik od ozljeda izazvanih dugotrajnim korištenjem
računala. Slijedeće smjernice opisuju taj položaj:
 1. leđa moraju biti dobro poduprta stolicom – treba sjediti opušteno u stolici leđa lagano
nagnutih prema natrag
2. stolica ne smije pritiskati noge iza koljena
3. noge trebaju biti savijene u koljenima pod kutem nešto većim od 90 o
4. noge trebaju čvrsto stajati na podlozi (podu) ili osloncu za noge
5. glava ne smije biti  nagnuta previše naprijed ili previše otraga u odnosu na vrat
6. nadlaktice trebaju biti opuštene uz tijelo
7. ruke trebaju biti savijene u laktu pod kutem od 90o ili nešto malo većim
8. zglobovi trebaju biti u ravnom položaju, tako da ispružena šaka i podlaktica čine liniju

Djeca vrtićke dobi i  obiteljsko računalo

Kod kuće djeca često na raspolaganju imaju samo obiteljsko računalo, koje osim njih koriste i
odrasli. Postojeći radni prostor oko računala svakako treba prilagoditi djetetu prije nego mu se
dopusti služenje računalom, kako bi se izbjegli eventualni rizici po djetetovo zdravlje uzrokovani
dugotrajnom upotrebom računala.
 

Vrijeme provedeno za računalom

Prije svega djecu ne bi trebalo ohrabrivati da provode mnogo vremena sjedeći za računalom, već ih
treba poticati na fizičku aktivnost. Mala djeca se meškolje, ustaju, sjede na koljenima ili mijenjaju
položaje dok se služe računalom. To im treba dopustiti jer će tako biti zdravija i rjeđe će patiti od
ozljeda.

Dobro je promijeniti položaj, fokusirati pogled od ekrana u daljinu te povremeno se protegnuti.

Također djeca ne bi trebala provoditi previše vremena za računalom, naročito mala djeca. Svakih
pola sata do sat vremena dijete treba ustati od računala i posvetiti se nekoj drugoj aktivnosti koja
uključuje kretanje što će poboljšati cirkulaciju.
 

Udaljenost od monitora

Monitor bi trebao biti udaljen najmanje 60 do 80 centimetara od djetetovih očiju. Da biste

potaknuli dijete da u ekran gleda s preporučene udaljenosti osigurajte dovoljno veliki font (npr.
veličine slova 14 ili 16). Također možete slova podebljati (eng. bold), podesiti boju i razmak
između redova, kako bi vaše dijete s te udaljenosti što lakše pratilo tekst na ekranu. Kod manje
djece ovo je naročito važno.
Ergonomija računalne i programske opreme I. dio
Fakultet elektrotehnike i računarstva   
Srijeda, 03 Rujan 2008

Ergonomija, kada taj pojam vežemo uz računala, označava znanost koja se bavi prilagođavanjem
rada na računalu, kako bi ga učinili udobnijim i zdravijim. Ona proučava rizike za zdravlje korisnika
računala i predlaže pravilan, sigurniji, način korištenja računala.

Zanemarivanje ergonomije i preporuka znanstvenika koji se njome bave, vodi značajno većem
riziku od kroničnih ozljeda uzrokovanih dugotrajnim radom na računalu. To se pogotovo odnosi na
djecu, a još više na malu djecu, predškolske dobi, koja još nisu fizički, ni psihički potpuno
razvijena. No u današnjem društvu služenje računalom je imperativ, i zato potrebno je obratiti
pozornost na rizike koje ono sa sobom donosi. Djeca koja se služe računalom, danas više nisu
rijetkost i važno je roditeljima prenijeti znanja, koja će im pomoći u prevenciji kako fizičkih tako i
psihičkih poremećaja, izazvanih dugotrajnim korištenjem računala.

Istraživanja su pokazala da su trogodišnja do četverogodišnja djeca koja se služe računalima, uz

pomoć toj dobi namijenjenih programskih paketa, ostvarila znatan napredak u razvoju u odnosu na
drugu djecu. Inteligencija, neverbalne vještine, strukturno znanje, dugoročno pamćenje,
pokretljivost ruku, jezične vještine, rješavanje problema, apstraktno razmišljanje i konceptualne
vještine, to sve su područja u kojima je taj napredak bio vidljiv. Djeca vrtićke dobi, mogu dakle,
kroz rad u informatičkim učionicama ili kod kuće za obiteljskim računalom, ostvariti značajan
napredak u razvoju. Dakle sve je veća vjerojatnost da će se tako mala djeca s računalom susresti
već u vrtiću.

Način na koji dijete sjedi za računalom odredit će koliki je rizik od ozljeda očiju, ramena, leđa,
ruku, zglobova, itd. Ipak još se ne posvećuje dovoljno pažnje tome i djeca često nepravilno sjede.
Pravilan položaj minimizira rizike od tih ozljeda, koje mogu biti itekako hendikepirajuće za dijete
kasnije, nakon nekoliko godina intenzivnog korištenja računala na krivi način.

Rizici za zdravlje djece vezani uz korištenje računala

Korištenje računala djeci može povećati rizik od ozljeda zbog učestalih ponavljanja relativno
složenih malih pokreta (eng. Repetitive Strain Injury, RSI) i nepravilnog položaja tijela pri radu.
Također korištenje računala promovira na neki način, sjedilački način života koji za posljedicu ima
pretilost i druga nezdrava stanja. Osim toka postoje neke naznake da djeca koja provode mnogo
vremena za računalom zaostaju u nekim područjima razvoja (kao što je npr. koordinacija između
percipiranja svijeta i kretanja u njemu, te izvlačenje smislenih zaključaka iz rezultata, što može
dovesti do zastoja u učenju jezika i drugih problema kod učenja). Osim toga potencijalni rizik za
djecu su emisije toksičnih spojeva i elektromagnetska radijacija, pogotovo od strane starijih
monitora.

Svi ti rizici zahtijevaju reakciju, iako se zasad još uvijek premalo pažnje obraća pravilnom
korištenju računala od malih nogu. Zbog toga djeca često tek koriste radni prostor odraslih, koji im
ni na koji način nije prilagođen, što osigurava nepravilan položaj i veća naprezanja.

Ozljede mišićno-koštanog sustava

Ozljede mišićno-koštanog sustava pojavljuju se kao posljedica dugotrajnog korištenja računala,

zbog stresa na naše mišiće i kosti koji nastaje kod opetovanog ponavljanja istih pokreta, što je kod
korištenja računala čest slučaj. Te ozljede (eng. repetitive strain injuries) manifestiraju se kroz
kroničnu bol, koja osobi koja od te vrste ozljede pati, može znatno utjecati na obavljanje i
najjednostavnijih svakodnevnih radnji kao što su npr. otvaranje vrata ili kopčanje gumbi na košulji.

Dugotrajno služenje tipkovnicom, pri čemu se konstantno ponavljaju nekoliko preciznih pokreta
rukom što se izmjenjuje s razdobljima gdje prsti spremno čekaju na neku takvu akciju, ostavlja
trag na mišićno-koštanoj strukturi ruku, zglobova i vrata. Osim toga ostatak tijela je dugo vremena
praktički nepomičan, što ljudsko tijelo ne podnosi baš dobro, jer nam je kretanje u prirodi. Tu
također važnu ulogu ima položaj tijela koji je najčešće neprimjeren, što zbog nekvalitetnog
prostora i namještaja za rad za računalom, što zbog neupućenosti same osobe koja računalo
koristi.

Sindrom karpalnog tunela (eng. Carpal tunnel syndrome) ili tzv. kompjutorska šaka, je takva
ozljeda. Uzrokuje ju pritisak na glavni živac u zglobu šake. Pojavljuje se kada u kanaliću zgloba
šake dođe do nateknuća, koje pritišće centralni živac, koji prolazi iz podlaktice u šaku.

Kod djece ta je vrsta ozljeda još izraženija te je rizik od ozljede još ozbiljniji, jer kod njih kosti i
mišići još uvijek nisu potpuno razvijeni i još uvijek rastu, pa može doći i do smetnji u njihovom
razvoju, a ne samo do ozljeda već razvijene koštano mišićne strukture. Te ozljede javljaju se još za
školovanja (već u srednjoj školi dolazi do kroničnih stanja), kod djece koja su vrlo rano počela
koristiti računalo, i mogu ozbiljno ograničiti izbor karijere mlade osobe. Kada dođe do takvih
ozljeda, potrebno je odmah reagirati i početi paziti na radne navike za računalom, kao i na
adekvatnost namještaja i radnog prostora.

Pogrešno je ignorirati neugodu i bol u predjelima vrata, gornjeg dijela leđa, ruku, zglobova. Iako se
takva vrsta neugode i boli obično povezuje samo sa umorom, te u pravilu prolazi nakon kraće
pauze, ipak će nakon nekog vremena doći do kronične ozljede, izazvane dugoročnim stresovima na
mišićno-koštani sustav. Takve kronične ozljede u naprednoj fazi zahtijevaju skupe operacije i dug
period oporavka, a i onemogućavaju normalan život osobe, jer jednostavne aktivnosti poput
otvaranja paste za zube mogu biti izrazito bolna ako ne i nemoguća. Ako se ne liječe, takve ozljede
mogu doći u stanje kada se i ne mogu više potpuno izliječiti, pa osoba ostaje trajno zakinuta na
tom području, odnosno dovode do određenog stupnja invalidnosti.

Općeniti simptomi koji su uočeni kod ovakve vrste ozljeda, i na koje treba obratiti
pozornost, su:

napetost, neugoda, ukočenost, natečenost ili osjećaj žarenja u rukama, zglobovima,

prstima, podlakticama ili laktovima
žmarci, osjećaj hladnoće ili umrtvljenosti ruku
nespretnost ili gubitak snage i koordinacije ruku
bol koja osobu noću budi iz sna
osjećaj potrebe za masažom ruku, zglobova i šaka
bol u gornjem dijelu leđa, ramenima ili vratu koja se može povezati s korištenjem računala

Naprezanje očiju
Kontrast između osvjetljenja u prostoriji i svjetline ekrana, bliještanje samog ekrana,  te
konstantno fokusiranje na istu udaljenost pod istim kutem, izazivaju naprezanje očiju. Osim toga
smetnje mogu prouzročiti i neadekvatna temperatura i vlažnost zraka. Takvi uvjeti rada djeluju na
učestalost treptanja, koja pada i pritom oko postaje nedovoljno vlažno. Samim time oko se
napreže, pa s vremenom osoba osjeća umor i napetost očiju, oči suze, peku i svrbe, magli se vid i
javljaju se glavobolje. Istraživanja pokazuju da je naprezanje očiju veće kod korištenja računala
nego kod čitanja npr. knjige.

Kod male djece, vrtićke, rizik je logično još veći. Kod jako male djece sustav za vid je još
nedovoljno razvijen i tek se prilagođava svijetu u kojem živimo. Jako mala djeca (mlađa od 2
godine, a neka i kasnije) se još nespretno kreću i uče kako koordinirati oko i svoje pokrete. To
učenje događa se kroz niz iskustava koje povezuju ono što dijete vidi, kako se kreće i što dodiruje
u prostoru. Dijete iskustveno čini sve preciznije pokrete, dok ne razvije koordinaciju između ta dva
sustava, za vid i kretanje. Ako tako malo dijete previše vremena utroši pasivno gledajući u
dvodimenzionalne reprezentacije objekata, koči se razvoj te koordinacije.

Također konstantno gledanje u ekran, pri čemu dijete ima tendenciju da oči pozicionira što bliže
ekranu, kako bi doslovno isključilo periferni vid i bolje se fokusiralo na ono što trenutno radi, može
dovesti do kratkovidnosti. Doduše danas postoje rješenja za takve deformacije, no nošenje naočala
može ograničiti dijete u svakodnevnim aktivnostima i igrama, jer je prisiljeno više paziti. Tako ih na
primjer nošenje naočala ograničava u sportskim aktivnostima, pa tako i u igrama koje zahtijevaju
puno kretanja. To sasvim sigurno ima utjecaj i na dječju psihu, jer se ponekad osjećaju isključeno
od ostale djece (npr. u vrtiću) koja se mogu nesmetano zabavljati i uživati u djetinjstvu.
Ergonomija, antropologija i antropometrija
VĐ   
Utorak, 20 Veljača 2007

Antropologija

(grč. anthropos – čovjek, logos – riječ, govor)

Antropologija je znanost koja proučava fizičku prirodu čovjeka (položaj među ostalim organskim
bićima, osobine građe tijela, podrijetlo, pradavne i suvremene fizičke tipove čovjeka, itd.).
 

Antropometrija

(grč. anthropos – čovjek, metran – mjera)

Antropometrija je metoda antropologije koja se bavi mjerenjem i ispitivanjem čovječjeg tijela i

odnosa u veličini između njegovih pojedinih dijelova.
 

U antropometriji je bitno da sve što se radi, mora se unaprijed znati za koga se radi (zbog
dimenzija ljudskog tijela, npr: visina). Prilikom izrade odjeće mora se na primjer uzeti u obzir za
koje tržište se odjeća rasi (Šveđani su viši, Talijani i Portugalci niži i sl.). Kod obuće npr. cipele
mogu biti jedne dužine a imati više širina. Za većinu ljudi može se reći da će se glede odjeće i
obuće uklopiti u normalnu ili prirodnu raspodjelu ili distribuciju koja je definirana Gausovom
krivuljom (čak 99,73%). Jedino se Gausova raspodjela ne odnosi na šaku i stopalo.
 

Da bi se dobile adekvatne veličine rukavica, ponekad je za određenu populaciju potrebno čak i 20-
tak različitih dimenzija da bi se zadovoljili svi radnici.
 

Kod signalizacije u nekoj kontrolnoj sobi također je važna antropometrija, odnosno način primanja
informacija koje mu daje određeni svjetlosni gumb ili zvučni signal ili istovremeno oboje, kako bi
čovjek mogao reagirati na tu informaciju i donijeti odluku što treba učiniti i to po mogućnosti što
ranije. Bitno je na koji način on može dohvatiti pojedini gumb koji treba pritisnuti. Sve su to
ergonomski problemi. Također je važna mogućnost dobrog vida i sluha, te klimatski uvjeti u radnoj
okolini.
 
Antropometrija se dijeli na:

Statistička antropometrija

proučava i uzima u obzir statističke mjere (dimenzije) čovjeka, odnosno kada čovjek
miruje. Ove mjere nisu dovoljne za konstrukciju radnog mjesta. 

Dinamička antropometrija

proučava faktore potrebne za gibanje čovjeka (sile u zglobovima). Primjer: klizač na ledu –
da li će skupiti ili raširiti ruke, jer se tu radi o načinu raspodjelu mase.

Vanjska dinamička antropometrija

odnosi se na najobičniju podjelu tijela (trup, glava, podlaktica, lakat, i sl.),

Unutarnja dinamička antropometrija

odnosi se na pokretanje (npr: ruke – kako koji mišići na to utječu). Proučava sile i
momente u zglobovima. Unutarnja antropometrija se tek razvija, jer je još uvijek teško definirati
što utječe na pojedine pokrete.

Kinetička antropometrija

uzima u obzir opseg ljudskih pokreta (šake ruke, noge).

 
Antropometrijskih podataka iz tablica, za odrasle ima jako puno, a za djecu (osobito od 3 – 6) jako
malo.
 

Za dječju dob se naprimjer uzima:

visina djeteta od 4 godine je 95 cm, a izračunata je na temelju dimenzije glave tog djeteta
koja se pomnožila sa faktorom 5,5 i dobili smo visinu djeteta od 95 cm. 

 
Visina tijela odraslog čovjeka (bilo velikog bilo manjeg rasta određuje se temeljem
odnosa sa visinom glave čovjeka, pa imamo:

visina tijela = 8 * visina glave         (ovaj podatak izrađen je na bazi statistike)

 
U antropometriji mjerenja se obavljaju na tijelu čovjeka pa se taj dio antropometrije zove
somatometrija. Kada se mjerenje obavlja na kostima (kosturima) onda je to osteometrija.

Povijest antropometrije

U čovjeka je uočljiv relativno stalan odnos dimenzija tijela u zavisnosti os spola, uzrasta, i rase. Na
ovaj se način, poznavanjem dimenzija jednog dijela tijela, mogu s dobrom točnošću odrediti
dimenzije bilo kojeg drugog dijela tijela. Iz ovih činjenica proistekao je i niz pokušaja utvrđivanja
zakonitosti među dimenzijskim odnosima kod čovjeka, i to najprije u linearnim veličinama, a
kasnije i u drugim vrstama npr: fizikalnim značajkama. Zakonitost ili kako se to kaže Kanon javlja
se još u Antičkoj umjetnosti. U Egiptu je to bio kraljevski lakat (52 cm), dakle to je bila mjera
kojom su se definirale sve ostale dimenzije čovjeka. Svaki od poznatih kanona u povijesti oblikovao
se prema tzv. modulu.
 

Modul je izabrana dimenzija tijela prema kojoj se određuju veličine ostalih dijelova, a te su se
veličine za neki broj veće ili manje od dimenzije modula.

Primjer modula i kanona u Egiptu opisan je u gornjem tekstu.

 

LEONARDO DA VINCI

također je proučavao dimenzije čovjeka (poznata slika čovjeka s raširenim nogama i

uzdignutim rukama).

ZEDERBAUER

je 1918. godine napisao knjigu „Harmonija u prirodi (list) građevinarstvu (piramida) i

umjetnosti (Mona Lisa)“ i primijenio je na čovjeka. U toj knjizi proučavao je i razmatrao odnose
dužine i visine. Harmonija u čovjeka odnosi se uglavnom na sve dijelove tijela osim na šaku i
stopala. 

 
Definiranja veza između mjerenih antropomjera i onih koje želimo odrediti  primjenom
harmonijskih odnosa što vladaju među antropomjerama zasniva se na primjeni Zederbauerove
harmonijske kružnice i mreže kanona 8 visina glave.

FISCHER i BAUER

obavljaju istraživanja na leševima. Statička antropometrijska mjerenja su jako skupa, zbog

toga što se vrše na velikoj populaciji i što traju dugi niz godina.

 
Primjena antropometrijskih mjera:

na radnu opremu (opremu, cipele),

u sportu (biciklisti).

Faktori koji utječu na antropometrijske podatke

godine nije isto imamo li 40, 50, 60. poslije 40-te godine počinjemo se smanjivati zbog
trošenja prstenova između kralješaka, te se širiti),
razvoj (ako je vezano antropomjerama za djecu, treba uzeti u obzir da djeca prosječno
rastu 10 cm godišnje, a maksimalna brzina rasta im je oko 12-te godine,
populacija,
spol (muškarci imaju veću masu kostiju koja iznosi oko 12 kg, žene oko 8,5 kg),
sile koje se primjenjuju (žene su 30% slabije, treningom se kod čovjeka snaga može
povećati 15% – 50%), 6.) odjeća (važno je što čovjek ima obučeno na sebi, to može utjecati na
reguliranje opsega čovjekovih pokreta).

Lista antropoloških mjera za medicinu rada

 
Sačinila ju je Svjetska Zdravstvena Organizacija (WHO).

Lista je sačinjena s obzirom na dva podatka, podešavanje radnog mjesta (prostora)

radniku i podešavanje oruđa i kontrolnih uređaja.
 

Definiranje odnosno podešavanje radnog prostora radniku (10 mjera):

visina tijela,
sjedeća visina tijela,
duljina nadlaktice,
duljina podlaktice,
duljina natkoljenice,
duljina potkoljenice,
visina bedra kad sjedimo,
širina područja lakta,
širina kukova kad sjedimo,
masa tijela,

 
Definiranje ili podešavanje oruđa i kontrolnih uređaja (5 mjera):

duljina nadlaktice,
duljina podlaktice,
duljina šake,
širina šake,
kada stisnemo šaku krug koji se stvori.
Zaštita na radu - podjela ergonomije
VĐ   
Ponedjeljak, 29 Siječanj 2007

Podjela ergonomije po etapama odnosno fazama razvoja

Razvoj ergonomije može se podijeliti u dvije etape:

klasična ili korektivna ergonomija (traje od industrijske revolucije do 1950-tih godina),

sistemska ili projektna ergonomija (od 1950-tih do danas). 

 
Klasična ili korektivna ergonomija zasniva se na principu:

Vidiš – gledaš - ideš poboljšati

Predstavnik ove ergonomije je Barnes sa već spomenutom studijom rada u kojoj je definirao 22
principa za racionalizaciju rada kao cjeline.

Od ta 22 principa:

8 principa je vezano za ekonomiju pokreta,

8 principa je vezano za uređenje radnog mjesta,
6 principa je vezano za metode i načela oblikovanja alata i opreme.

Sistemska ili produktivna ergonomija govori da se kod projektiranja počinju uključivati ergonomska
saznanja, veliki doprinos razvoju je donijela vojna industrija, počeci su joj u II. svjetskom ratu
zbog vojnih aviona (trebalo je prilagoditi ručice, gumbe i ostalo svim potencijalnim pilotima).

Glavna razlika između ove dvije ergonomije je da se u početku ergonomije čovjek prilagođavao
radu, a danas se rad prilagođava čovjeku.

Konstrukcija radnog mjesta

Iz iskustva se došlo do zaključka da dolazi do niza problema ako se ne vodi računa o

konstruiranju radnog mjesta (načinu korištenja alata, i uređaja, raspored alata i uređaja,
klimatski uvjeti na radnom mjestu, itd.). ako pri konstrukciji radnog mjesta ne pazimo na
ergonomske principe možemo smanjiti produktivnost:

povećanje gubitka radnog  vremena (puno pokreta činimo pa imamo manje vremena za
rad, a više se umaramo),
radnik se više umara (npr: ako mora ići oko nečega),
povećavaju se troškovi liječenja (medicinski troškovi),
imamo i veće materijalne troškove,
dolazi do niske kvalitete samog rada,
veća je i mogućnost nezgoda na radu.

 
U SAD-u je 1954. godine prijavljeno 6,3 milijuna radnih ozljeda što je rezultiralo sa 121 milijardom
dolara gubitka.

 
Devedesetih godina prošlog stoljeća javljaju se dvije bolesti koje su u direktnoj vezi sa
primjenom ergonomskih načela:

bolest kralježnice (leđa) i

bolest zapešća šake.

 
Obje bolesti javljaju se zbog dugotrajnih položaja ruke i leđa, a iste se mogu smanjiti upotrebom
ergonomskih principa.

 
Interdisciplinarnost ergonomije očituje se u tome da ona koristi podatke nekoliko
različitih znanosti:

medicina (čovjek-način funkcioniranja organizma iz fiziologije rada),

antropometrija (važno prilagoditi dimenzije čovjeka, npr: odrasla populacija i dječja
populacija – vrtići),
psihologija (psihički odnos čovjeka prema alatu, uređaju, računalu, npr: strah da će se na
računalu nešto krivo napraviti),
sociologija (odnos čovjeka u grupi prema suradnicima, nikada ne radimo sami već u
interakciji sa okolinom),
razne tehnologije (koristimo saznanja iz raznih tehnologija, kako ih primijeniti da čovjeku
bude bolje),
organizacija rada (kako organizirati rad – najboljeg radnika za određeni posao),
pedagogija (svrsishodnost školovanja – da li se potrebno školovati ili se prepustiti sami
sebi),
biomehanika (proučavanje pokreta sa stanovišta funkcioniranja čovjeka),
fizika okoline (buka, rasvjeta, vibracije, mikroklima, itd.),
primijenjena psihologija (odnosi se na obučenost radnika – u odnosu čovjeka i stroja
odnosno kako čovjek reagira na pojedina upozorenja i kako postupa dalje),
matematika (pri obradi podataka),
statistika (obrada i prikaz rezultata).

 
Faktori koje moramo uzeti u obzir prilikom konstrukcije novog ili analize starog radnog
mjesta:

antropometrijski faktori (visina čovjeka zbog dohvata ručke ili dugmeta na stroju, voditi
računa za koju se populaciju radi M/Ž, za koji se narod radi – Japanci su nižeg rasta, …)
biomehanički faktori (način na koji sila djeluje na naše zglobove, način prenošenja
materijala i rukovanje teretom, položaj tijela pri radu – sjedeći ili stojeći, da li postoji mogućnost
podešavanje visine),
fiziološki faktori (način funkcioniranja našeg organizma),
faktori povezani sa konstrukcijom posla (poslove podijeliti u manje segmente, da li je
radnik uključen u rješavanje problema oko svog posla, upoznati ga sa ciljem, i svrhom posla),
faktori povezani sa informacijom i kontrolom posla (da li su informacije prikazane na
najjednostavniji način, iste se mogu prikazati na puno načina – kontrasti boje i podloge, koje boje
koristiti za upozorenja – zvučna ili vidna, itd.),
faktori radne okoline (buka i vibracije – da li je njihov nivo u dozvoljenim granicama,
rasvjeta – bliještanje i sl., klima – toplo, hladno, prevruće, da li se zbog ovih faktora mora nositi
zaštitna oprema na radu).

 
Prilikom konstrukcije radnog mjesta potrebno je voditi računao o uvjetima rada te ih
treba uskladiti sa 4 karakteristike (komponente):

motorno-fizičke (visina, težina),

senzorne (sluh, vid),
mentalne (intelektualne sposobnosti, memorija, pažnja),
duhovne (moralnost).

 
Planiranje i oblikovanje radnog mjesta s ciljem pronalaženja novih odgovarajućih
rješenja

Ergonomiju ćemo proučavati s tehničkog stanovišta, a bavit ćemo se prvenstveno načinom kako je
to navedeno u gornjem naslovu. 

Podjela ergonomije:

Koncepcijska ergonomija

u startu prije definiranja radnog mjesta, postupaka i slično, kreče od čovjeka, odnosno
njegove dimenzije prilagođavamo radnom mjestu.

Odnosi se na dva dijela:

Područje čovjeka

cilj je da se smanji opterećenje čovjeka (psihološko i fizičko), da rad bude što ugodniji, da
definiramo odmor (koliko puta, kada u toku vremena, odmori u specifičnim radnim temperaturama
– hladnjače i sl.), poboljšavanje zaštite na radu (moramo znati sve faktore koji utječu na čovjeka
na poslu), preventiva u zaštiti na radu, sprječavanje monotonije.

Područje ekonomičnosti

cilj je da se čovjeka što bolje iskoristi radi povećanja zarade odnosno profita, da se smanje
ukupni troškovi proizvodnje, da se ubrza ritam rada, da se omogući što kvalitetniji rad i poveća
kvaliteta, da se smanje pogreške radnika pri radu, odnosno da se poveća preciznost rada.

Sistemska ergonomija
 poklapa se sa koncepcijskom ergonomijom.

Ova ergonomija u načelu gleda usklađivanje glavnih funkcija proizvodnog sustava (čovjek-stroj-
okolina).

Korektivna ergonomija

u biti najskuplja ergonomija.

Ustanovili smo probleme, pa ih moramo otkloniti, a to onda više košta nego da smo planirali
unaprijed. Javlja se i primjenjuje kada se ustanovi da ima problema i radi se korekcija. Javlja se
ako ne znamo sve probleme koji se mogu javiti, isti se pojave naknadno i tada moramo izvršiti
korekciju.

Softverska ergonomija

vezana je za odnos čovjeka i računala, bilo direktno ili indirektno.

Ima za cilj razviti kriterije i metode kojima će se ocijeniti programi, odnosno primjenjivost za
čovjeka (tipkala, indikatori, itd.).

Ergonomija: grčki ergon – rad, nomos – zakon

VĐ   
Ponedjeljak, 18 Kolovoz 2008

Ergonomija

(grč. ergon – rad, nomos – zakon)

Ergonomija je znanost o radu, interdisciplinarna znanstvena grana koja proučava ljudske

mogućnosti, ponašanje , ograničenja i sve druge karakteristike koje nam mogu poslužiti
za konstrukciju alata, oruđa, naprava, organizaciju proizvodnje (uključivši i rad u
uredima), bilo da je to vezano za rad ili za slobodno vrijeme.

Cilj ergonomije je povećati produktivnost, ali paziti da čovjek koji radi, da to čini na što sigurniji i
udobniji način (znači da mu je radna okolina prilagođena – buka, rasvjeta, itd. …, a
podrazumijevaju se i fizičke mogućnosti odnosno faktori – dimenzije čovjeka od kojih su glavne
masa i visina).Ergonomija i njezin razvoj kroz povijest
 

HUMAN FACTORS ENGINEERING

je sinonim za Ergonomiju u stranoj literaturi. Izraz ili termin Ergonomija je stvorio 1949.
godine K.F.H. MURRELL (Oxford), a 1950. godine se praktično udomaćio u terminologiji.

Prije konstruiranja moramo znati što će se raditi, da možemo u obzir uzeti i ljudski faktor, pa je
ergonomija i konstrukcija za ljudsku upotrebu.

Proučavanje i definiranje ergonomije od različitih osoba

 

SANDERS i McCORMICK - prema njima Ergonomija je podijeljena na 3 dijela:

glavni cilj je uzimanje u obzir čovjeka prilikom konstruiranja bilo čega,

namjena je da bi se povećala produktivnost koja proizlazi iz odnosa čovjek-stroj-okolina, te
da se ta produktivnost postigne na siguran način, da se sačuva zdravlje čovjeka,

sistemska primjena dostupnih podataka o ljudskim karakteristikama

mogućnostima (kada radimo neku analizu bitno nam je:

1. veličina uzorka,
2. koji spol, jer žene su 30% slabije. 

 
Ergonomija vodi računa da se usklade sigurnost-udobnost, produktivnost i zdravlje čovjeka.
 

Ergonomi su napravili paralelu Ergonomije i opće teorije sistema:

da bi sistem funkcionirao, komponente u sistemu moraju biti dobro konstruirane i da te

komponente budu kompatibilne.

To znači da se mora naći optimalan odnos čovjeka i okoline.

Najbolje komponente mogu međusobno i nefunkcionirati tj. mogu biti nekompatibilne.

 

BERNARDINO RAMAZINI (1633 – 1714)

prvi je uspostavio vezu između rada i bolesti mišićno-skeletnog sustava. To je opisao u

svojoj knjizi „Bolesti radnika“ koja je i prvi pisani trag o Ergonomiji. 

Industrijska revolucija

Odnos čovjeka i oruđa datira još iz najranijeg doba ljudskog rada. Već u prvobitnoj zajednici čovjek
proučava kako napraviti oruđe da mu olakša rad tj. - kako ga prilagoditi za rad. Do industrijske
revolucije dolazi oko 1875. godine kada se javlja pojava koncepta i metode masovne proizvodnje.
Dolazi do povećanja produktivnosti pa iz tog razloga treba i više radne snage koje nema dovoljno.
Zbog toga dolaze priučeni radnici koji ne poznaju sistem što dovodi do ozljeda na radu. Zbog toga
je bilo potrebno uskladiti čovjeka i radni proces. Tendencija je bila da se poveća produktivnost, a
time i profit, a ne da se čovjek dobro osjeća na radu iz razloga humanosti.
 

TAYLOR (1856 – 1915)

američki inženjer, počinje proučavati čovjeka i čovjekov rad.

U studiju vremena Taylor je analizirao pokrete radnika i proces rada s dvojakog

stajališta:

lučenje potrebnih i nepotrebnih pokreta pri radu, tj. – načina na koji treba obavljati
potrebne pokrete,
utvrđivanje potrebnog vremena za svaku radnu operaciju.

Na temelju toga izvršeni su zadaci i norme za svakog pojedinog radnika, a s time u vezi i sustav
diferencijalnog plaćanja po izgrađenom komadu (diferencijalna premija, diferencijalni akord).
Kapitalisti su prihvatili i u praksi primijenili taj sustav, a neposredno mu je cilj maksimalno
naprezanje radnika i ostvarivanje najviše moguće proizvodnosti rada te maksimalnog profita za
kapitalista. Prilikom normiranja radnih operacija Taylor je morao proučiti i čovjeka (studija
pokreta).

 
Taylor je izvršio analizu rada podijelivši ga pri tome na:

analitički rad – utvrdio je da ljudi rade suviše pokreta, pa je izdvojio nepotrebne pokrete,
konstruktivni rad – na temelju gornje analize je onda napravio konstrukciju grupiravši pri
tome određene pokrete, nakon toga je radio daljnje analize.

Dakle koristi studij pokreta da bi definirao studija vremena.

 
Prilikom analize također je utvrdio sljedeće 3 stvari:

za svaki posao najboljeg radnika,

za taj posao treba ga dobro obučiti,
mora postojati dobra suradnja između radnika i rukovodstva.

Analizom je utvrdio da radnici nisu bili dovoljno motivirani za posao zbog odnosa između njih i
rukovodstva.

FRANK (tehničar) i LILLIAN GILBRETH (psiholog) – bračni par

proučili su rad sa invalidima, utjecaj monotonije na čovjeka, zamor. Napravili su studiju

mikropokreta – snimali su radnike pa su mikropokrete proučavali kasnije, jer su smatrali da se u
direktnom nadzoru moglo nešto propustiti. Tom studijom je bio cilj zamijeniti teške i zamorne
pokrete za jednostavnije i ne toliko zamorne, te su tražili najbolji način za izvođenje posla
(smanjivanje broja pokreta iz čega su zaključili da radnici imaju više vremena za odmor). Ovaj
bračni par napravio je 16 pravila vezanih za pokrete i to su bile prve smjernice za izvođenje rada
(danas bi to bile ekonomske smjernice).

 
TAYLOR je radio studiju vremena, a GILBRETH studiju pokreta, BARNES je objedinio obje ove
studije u jednu i nazvao je studija rada. Od svoje pojave, još u prošlom stoljeću, studij vremena i
studij pokreta ili zajedno rečeno studij rada imali su više tumačenja. Studij vremena uglavnom se
koristio za određivanje vremena potrebnih za izradu nekog objekata (predmeta), dok se izraz studij
pokreta koristio pretežno za unapređivanje metoda pokreta. Danas se široko primjenjuju oba
pojma, ali u zajedništvu, jer se međusobno upotpunjuju.

 
Studij vremena i pokreta

 
Studij vremena i pokreta je analitički postupak proučavanja metoda, materijala, alata i
opreme koja se rabi ili koja se treba rabiti u izvođenju stanovite operacije. Raščlamba se
provodi sljedećim redoslijedom:

pronalaženje ekonomičnijeg načina provedbe rada – ekonomičnost rada,

standardiziranje metoda, materijala, alata i opreme,
točno određivanje vremena koje je potrebno obučenom radniku da radeći umjerenom
brzinom (fiziološki prihvatljivom) izvrši zadatak,
pomoć uvježbavanju radnika da rade po novoj metodi.

 
Kako se vidi studij vremena i pokreta ima 4 dijela. Premda se može učiniti da se oni mogu
razmatrati odvojeno, nijedan se dio od njih ne može sasvim izdvojiti iz raščlambe, a da to ne bude
štetno. Cilj svake kompanije je prvenstveno povećanje produktivnosti, a time i profita. Pri svakoj
analizi važno je uvijek spoznati pravi problem (zato je najbolje razgovarati s nekim tko radi
određeni posao i zna sve probleme vezane obavljanje tog posla).

Zdravstveni aspekti rada s računalima

VĐ   
Četvrtak, 19 Listopad 2006

DJELATNOST 1. PROBLEM 2. PROBLEM

Financije i bankarstvo VDT   83% Stres 78%

Edukacija Stres 80% Padovi i rušenja 45%

Lokalna uprava Stres 74% VDT 63%

Zdravstvo Bolna leđa 74% Stres 71%

Turizam Bolna leđa 74% Padovi i rušenja 73%

Industrijska proizvodnja Buka 74% Mehaničke opasnosti 62%

Državna uprava Stres 72% VDT 69%

Transport i komunikacije Stres 70% Padovi i rušenja 64%

Građevinarstvo Padovi i rušenja 70% Buka 67%

Poljoprivreda i ribarstvo Kemijske štetnosti 67% Stres 54%

 Energetika Padovi i rušenja 65% Stres 60%

Opasnosti i štetnosti

Električna struja – aparati:

udar električne struje.

Buka – aparati:

neauditivni učinci,
potenciranje stresa.

Ionizirajuće i neionizirajuće zračenje:

X zrake,
UV zračenje,
vidljiva svjetlost,
infracrveno zračenje,
mikrovalovi,
radio valovi,
EM polja vrlo niskih frekvencija.

Posljedice:

zamućenje leće,
oštećenje ploda,
malignomi.

Radni stres

Tjelesni i emocionalni odgovori na radne zahtjeve koji nisu u skladu sposobnostima, mogućnostima
i potrebama radnika može dovesti do bolesti i ozljeda.
 

Radni izazov:
potiče psihički i tjelesno,
motivira na učenje novih vještina i znanja,
važan i neophodan za produktivan rad,
“malo stresa ne škodi”.

Psihofiziološki napori

organizacijski zahtjevi,
težina i opseg radnog zadatka,
stupanj odgovornosti,
nezadovoljstvo poslom,
individualna motivacija,
 osobine ličnosti,
sustav rukovođenja.

Psihosomatski poremećaji

umor,
zabrinutost,
depresija,
tromost,
razdražljivost,
iscrpljenost.

Posljedice stresa na zdravlje

umor,
zabrinutost,
depresija,
razdražljivost,
tromost,
iscrpljenost,
psihosomatske bolesti,
povišen krvni tlak,
srčane bolesti,
probavne bolesti,
šećerna bolest,
kožne bolesti,
alergijske bolesti,

glavobolje.